Trnjanska KRONIKA Trnje treba biti model suvremenosti i funkcionalnosti Jakov Sivrić Godina III Broj 3 Svibanj 2013 • • • • Omogućiti građanima Zagreba kvalitetniji život Margareta Mađerić „Europski parlament je i hrvatski parlament“ mr.sc. Andrej Plenković Socijalni aspekti ovrhe na nekretnini i iseljenja Tomislav Profozić Dobra praksa gospodarenja otpadom dr.sc. Nenad Mustapić, dr.sc. Vladislav Brkić *** Besplatan aparat - kupujte kavu *** CACUMEN USLUGE d.o.o. je generalni zastupnik za Republiku Hrvatsku proizvoda Segafredo Zanetti i ugostiteljske opreme La San Marco. Segafredo Zanetti predstavlja aparate za kavu koji Vam daju priliku uživati u izvrsnom espressu gdje god se vi nalazili. Kompaktani aparati koje možete staviti gdje poželite, osigurat ce Vam iznimno ugodnu pauzu za kavu i cappucino. Aparati su "isključivo" namijenjeni za kapsule, danas najpopularniji europski način uživanja kave, sa minimalno čišćenja i održavanja. Grijač za mlijeko U vrlo kratkom roku zagrijava mlijeko te stvara savšenu pjenu idealnu za cappucino. Multifunkcionalan aparat koji osvaja tržište. Posjetite nas na: www.cacumen.hr i facebook stranicu SEGAFREDOHRVATSKA Kontakt broj: 01 4558 522 UVODNIK Trnje za život po mjeri pojedinca N ova Trnjanska kronika svojim sadržajem nastoji upozoriti na kvartovske pa i šire probleme s kojima se suočavaju građani. Istodobno u svom sadržaju prikazuje pozitivne primjere te način i modele zajedničkog rješavanja svakidašnjih problema s kojima se građani suočavaju. Poziva se svakog pojedinca u lokalnoj zajednici da dadne svoj doprinos, u prvom redu svojim aktivnim sudjelovanjem prema svojim mogućnostima koje se mogu očitovati kroz stručni rad, druženje, konstruktivne prijedloge pa i kritički pristup. Trnjanska kronika pokazuje da to nije skupina istomišljenika, nego onih ljudi koji žele u svojoj lokalnoj sredini život učiniti ljepšim i to po mjeri svakog pojedinca. Zajedništvom i solidarnošću, uz malo inventivnosti, umirovljenicima će starost biti ljepša, roditeljima i djeci parkovi, igrališta i šetnice uređeniji, mladima kulturni sadržaji dostupniji… Uz samo malo ljubavi prema svome kvartu, u spoju iskustva, mladosti i stručnosti svima će biti bolje i ljepše, a na koji način to rješavati piše Trnjanska kronika. M. Čutura IMPRESSUM SADRŽAJ Europski parlament - mr.sc.Andrej Plenković ............................... Intervju - Jakov Sivrić ........................................................................ Naš plan za Trnje ................................................................................ Legalizacija - Ivica Pauković ............................................................. Socijalni aspekti ovrhe - Tomislav Profozić .................................... Pozitivan razvoj djece i mladih - Branka Vlašić ............................. Intervju - Margareta Mađerić ........................................................... Razgovor - Ivica Matošević ............................................................... Što učiniti s Paromlinom? - Ana Munk .......................................... Problem otpada - dr.sc.Nenad Mustapić, dr,sc. Vladislav Brkić .. NK “TRNJE” - Željko Benković ....................................................... “Volim ovaj kvart” - Tomislav Karlo ................................................ Preko Trnja do zvijezda - Darko Marinac ...................................... Mreža mladih znanstvenika - Kristina Ferković ............................ “Martinov plašt” - Mirna Vrček ........................................................ 4 6 9 10 12 15 16 18 21 23 26 28 29 30 31 Nakladnik HDZ Grada Zagreba Područni odbor Trnje Zagreb, Ulica grada Vukovara 235 www.hdztrnje.com Za nakladnika Jakov Sivrić List uredili Željko Benković Vladislav Brkić Martin Čutura Sandra Dumančić Kristina Ferković Jelena Jakšić Tomislav Karlo Darko Marinac Ana Munk Nenad Mustapić Ivica Pauković Tomislav Profozić Mirna Vrček Grafička urednica Slavica Čutura Fotografi Nada Aslanovski Branimir Butković Arhiv HDZ-a Tisak Alfacommerce Naklada 3 000 primjeraka Časopis je besplatan ISSN 1847 - 4691 3 HRVATSKA U EU Mr. sc. Andrej Plenković, zastupnik u Hrvatskom saboru i izabrani član Europskog parlamenta www.andrejplenkovic.com „Europski parlament je i hrvatski parlament“ U Hrvatskoj su 14. travnja 2013. održani prvi izbori za Europski parlament, na kojima je pobijedila koalicijska lista „HDZ - HSP dr. Ante Starčević – BUZ“ i osvojila 6 od 12 mandata. Riječ je o važnom događaju za hrvatsku demokraciju i naše sudjelovanje u institucijama Europske unije. Nažalost, zbog krive procjene vladajuće koalicije o terminu izbora – koja je insistirala na odvajanju europskih od lokalnih izbora – kao i nepostojeće informacijske pred-kampanje koju je trebala napraviti Vlada, te vrlo slabog medijskog praćenja kampanje, na izbore je izašlo nešto više od 20% birača. 4 Očito je da će trebati više vremena i truda kako bi se senzibilizirala hrvatska javnost u vezi uloge i ovlasti Europskog parlamenta. Vjerujem da će sve nadležne institucije, političke stranke, nevladine udruge u mediji tijekom idućih godinu dana – jer se u na proljeće 2014. održavaju opći europski izbori - učiniti znatno veće napore u cilju stjecanja kulture hrvatskih građana za sudjelovanjem u procesu biranja članova Europskog parlamenta. Europski parlament je zajedničko predstavničko tijelo 500 milijuna stanovnika iz 28 članica EU, te će zajedno s 12 hrvatskih zastupnika ukupno imati 766 članova. Od 1979. zastupnici se biraju izravnim glasovanjem na temelju općeg biračkog prava na mandat od 5 godina, a broj zastupnika je razmjeran udjelu stanovnika pojedine države u ukupnom broju stanovnika EU. Sjedište institucije je u Strasbourgu i u Bruxellesu. Europski parlament je jedinstveni multilingvalni forum transnacionalne demokracije u čijem radu sudjeluju predstavnici više od 200 političkih stranaka. Zastupnici u Europskom parlamentu grupiraju se u 7 političkih skupina: Europska pučka stranka – EPP, Progresivni savez socijalista i demokrata – S&D, Savez liberala i demokrata za Europu – ALDE, Zeleni, GUENGL (ekstremna ljevica), skupina Europskih konzervativaca i reformista – ECR, te skupina euroskeptika Europa za slobodu i demokraciju – EFD. Pored navedenih, postoji i skupina nezavisnih zastupnika koji ne pripadaju niti jednoj političkoj skupini u EP – tzv. NI (Non-Inscrits). vora dodatno rasli i danas je on zajedno s Vijećem donosi EUzakonodavstvo koje je ili izravno primjenjivo u državama članicama ili se EU-propisi transponiraju u pravni sustav država članica zakonodavnom aktivnošću nacionalnih parlamenata, što znači da imaju izravne pravne posljedice za sve fizičke i pravne osobe u Hrvatskoj. Vrlo je bitna ovlast Europskog parlamenta u odnosu na usvajanje godišnjeg proračuna koja mu osigurava potpunu jednakost s Vijećem EU, a i Višegodišnji financijski okvir (7-godišnji proračun EU) koji postaje pravno obvezujući, također mora biti odobren od strane većine svih zastupnika EP). Europski parlament bira predsjednika Europske komisije, a na prijedlog Europskog vijeća i uzimajući u obzir rezultat izbora za Parlament te potvrđuje cijeli sastav Europske komisije. Europski parlament je u 18. travnja o.g. usvojio - s 529 glasova za, 36 protiv i 39 suzdržanih - završnu rezoluciju o Hrvatskoj slijedom Izvješća Komisije o praćenju pripremljenosti Hrvatske za članstvo u EU. Rezolucijom se iskazuje dobrodošlica Hrvatskoj kao 28. članici EU s 1. srpnja 2013. te se konstatira da hrvatski pristupni proces daje kredibilitet politici proširenja EU, a pozdravlja se i doprinos hrvatskih promatrača u EP. Moć i utjecaj Europskog parla- U proteklih godinu dana bio sam menta su s vremenom i sa sva- jedan od 12 promatrača koje kom promjenom temeljnih ugo- je Hrvatski sabor imenovao u H R VA T S K A U E U Europski parlament te ću tu funkciju obnašati do stupanja RH u članstvo EU, 1. srpnja 2013. Zastupnici promatrači su se, ovisno o političkoj pripadnosti, priključili radu pripadajuće političke skupine, te sudjeluju u radu određenih parlamentarnih odbora. Nazočni smo na plenarnim sjednicama Europskog parlamenta ali bez prava govora i glasovanja. Član sam Skupine Europske pučke stranke, čiji se Središnji odbor na našu inicijativu sastao u Dubrovniku 11. i 12. travnja pod predsjedanjem Josepha Daula i još jednom uputio snažnu potporu Hrvatskoj uoči članstva u EU. Pridruženi sam član Odbora za proračun Europskog parlamenta, kojemu predsjedava Alain Lamassoure, čiji sam posjet Hrvatskoj organizirao početkom ožujka 2013. da bih hrvatskim dužnosnicima i javnosti predstavio ulogu Europskog parlamenta u proračunskim pitanjima Europske unije i njegov aktualni stav prema ključnim pitanjima na tom području. U svojstvu zastupnika promatrača zauzimao sam se za dovršenje procesa ratifikacije Ugovora o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji, za pozitivna izvješća i rezolucije o Hrvatskoj te za dodjelu odgovarajućih europskih sredstava Hrvatskoj u Višegodišnjem financijskom okviru 2014–2020. Jedini sam hrvatski zastupnik promatrač koji je u Europskom parlamentu bio domaćin konferencije Inicijative za stvaranje Srednjoeuropskog prometnog koridora (Route 65) koji bi povezivao Baltik i Jadran i uključio 6 hrvatskih županija. Podržao sam aktivnosti Instituta Robert Schuman iz Budimpešte za edukaciju 14 mladih stranačkih kolega koji će biti asistenti budućih članova Europskog parlamenta iz redova HDZ-a. Kao zastupnik VII. izborne jedinice i zastupnik promatrač omogućio sam karlovačkim gimnazijalcima da sudjeluju u projektu Euroscola u Strasbourgu. Ujedno zajedno sa švedskim kolegom Gunnarom Hokmarkom u proteklih godinu i pol dana supredsjedao sam Zajedničkim parlamentarnim odborom između Hrvatskog sabora i Europskog parlamenta. Na našem zadnjem sastanku u Splitu 29. i 30. travnja usvojili smo vrlo pozitivne preporuke za Hrvatsku. U svom radu kao budući zastupnik od 1. srpnja 2013., zalagat ću se za interese Hrvatske i hrvatskih građana i zajedno sa stranačkim kolegama raditi na provedbi pobjedničkog programa „Hrvatski glas u Europi“. 5 INTERVJU Jakov Sivrić, predsjednik Područnog odbora HDZ-a Trnje Trnje treba biti model suvremenosti i funkcionalnosti Poslovno-stambeni objekti niču preko noći, prometnice su zagušene, problem parkinga sve je izraženiji, župa bl. Alojzija Stepinca još uvijek nema svoju crkvu, a trenutna većina u Vijeću gradske četvrti Trnje za sada nema rješenja za te probleme. O problemima u Trnju, te načinu njihova rješavanja govori Jakov Sivrić, predsjednik Područnog odbora HDZ-a Trnje. - Kako predstaviti naselje, odnosno zagrebački kvart Trnje i s kojim se teškoćama suočava? JAKOV SIVRIĆ: Gradska četvrt Trnje pravi je primjer suživota moderne poslovne arhitekture i obiteljskih kuća, međutim, čini se kako ovaj suživot postaje štetan za većinu građana koji žive na prostoru ove gradske četvrti. Poslovnostambeni objekti niču preko noći, prometnice su zagušene, problem parkinga sve je izraženiji, župa bl. Alojzija Stepinca još uvijek nema svoju crkvu, a trenutna većina u Vijeću gradske četvrti Trnje rješenja za ove probleme nema – rekao je Jakov Sivrić, predsjednik Područnog odbora HDZ-a Trnje te istaknuo kako ovo zagrebački kvart nema jasnu i detaljnu strategiju urbanog razvoja. 6 - Lokalni izbori sve su bliže, a u posljednje vrijeme svjedoci smo poprilično velikog broja problema koji su se nagomilali i tema koje su se otvorile na području gradske četvrti Trnje. Tu je izgradnja fontana kod NSB-a, nedostatak parkirnih mjesta... Je li trenutna većina u Vijeću gradske četvrti Trnje ostala bez vizije? SIVRIĆ: Jesu li vladajući, odnosno većina u Vijeću gradske četvrti Trnje ostali bez jasne vizije kako poboljšati kvalitetu života na Trnju ili je u pitanju nešto drugi, nije toliko bitno našim sugrađanima. To su njihovi unutarnji problemi, Trnjanima je bitno i važno znati da se u Vijeću gradske četvrti Trnje mora promijeniti vladajuća većina. Zašto? Ključni razlog je taj što već dugo vremena ne rješavaju goruće trnjanske probleme. Problemi se zato iz godine u godinu produbljuju a to otežava i pronalazak rješenja za sve probleme ovog naselja. Ne rješava ih se sustavno, nego više interventno, pa je nažalost došlo to na neki način nagomilalo probleme one temeljne, goruće koji se tiču svih građana. - O kojim točno problemima govorite? SIVRIĆ: S obzirom na činjenicu kako se na Trnju posljednjih godi- Upravo je taj obični čovjek živio za slobodu, sanjao slobodu, borio se za nju – onda je dužnost slušati i zastupati interese tog čovjeka. To sam neprestance ponavljao, zagovarao a isto to činim i danas, naravno još snažnije, jer je iza mene i životno iskustvo. I N T E R VJ U na izgradio veliki broj stambenoposlovnih objekata, problem pronalaska parkirnih mjesta i gužve na prometnicama postale su jedni od važnijih problema svih stanara Trnja. Podsjetit ću kako je u naseljima Vrbik, Martinovka i Sigečica problem parkiranja posebno izražen, a postoje studije koje pokazuju kako u ovoj gradskoj četvrti, na dnevnoj bazi, nedostaje tri tisuće parkirnih mjesta. Vjerujem kako građani koji kupuju mjesečne ili godišnje parkirne karte nisu oduševljeni kada ispred ili u blizini svoje zgrade ne uspijevaju pronaći parkirno mjesto. Nedopustivo je i sramotno, a vjerojatno i jedinstveno u Europi da građani plaćaju parkirno mjesto koje im nikada nije sigurno. Grade fontanu, a ruše se fasade - Projekt izgradnje fontana kod NSB-a u posljednje je vrijeme Trnje stavio pod povećalo javnosti. Je li projekt fontana, po Vašem mišljenju, dobar ili loš potez? SIVRIĆ: Trošiti više od 30 milijuna kuna u vrijeme kada veliki broj zagrebačkih kvartova, pa tako i Trnje, nema uređene ruralne dijelove naselja, kada vrtići i osnovne škole doslovno vape za renoviranjem – neracionalno je i neopravdano. Fontane će sigurno u određenom trenutku izgledati lijepo i ukras su svakog grada, međutim nisu prioritet! Dovođenje vode u ruralne dijelove ove gradske četvrti, izgradnja garaža za automobile i rješavanje problema parkiranja te prometnica punih automobila trebao je biti prioritet. Sve to dalo bi Trnju dušu i olakšalo bi građanima svakidašnjicu i probleme s kojima se suočavaju. Fontane su mogle i trebale pričekati. - Iako je Gradska skupština Grada Zagreba ‘stopirala’ izgradnju fontana, one su izgrađene. Kako to komentirate? SIVRIĆ: To pokazuje kako je došlo vrijeme za promjene. I u Gradskoj skupštini, Zagrebačkom holdingu, ali i u vijećima gradskih četvrti. Građanima se doslovno izvodi predstava i skreće se pažnja na stvari koje zapravo ni na koji način ne utječu na njihovu svakodnevicu. Dok su raspravljali o fontanama, vrtići i škole u koje vode svoju djecu nalaze se u jako lošem stanju. Neprimjereni grafiti, stare i oronule fasade, padanje žbuke sa stropa dvorana za tjelesnu i zdravstvenu kulturu, pravi su i ključni problemi! Vijeće gradske četvrti Trnje, kao što sam prije spomenuo, ove probleme ne rješava, a sigurno je kako to neće učiniti ni u bliskoj budućnosti. Očito je da su nam promjene potrebne. Na kraju krajeva, to i ne čudi, jer upravo je HDZ jedina stranka koja na području Trnja s građanima komunicira svaki dan, članovi mjesnih odbora omiljeni su kod svojih susjeda iz jednostavnog razloga: kada nastane problem, trudimo se pronaći mu rješenje. Da bi znali kako Trnje diše, potrebno je razgovarati s ljudima, savjetovati ih i pomoći im. Osluškujemo i rješavamo probleme građana - Kako HDZ komunicira sa svojim članovima, ali i svim onima koji žele da se na Trnju stvari počnu mijenjati na bolje? SIVRIĆ: Ne radi se tu samo o komunikaciji među članovima i s članovima, jer tu nema privilegiranih. Svi smo mi u našem kvarti nužno upućeni jedni prema drugima i jedni bez drugih ne možemo. Zajednički moramo rješavati probleme, a da bismo ih uspješno rješavali moramo ih najprije, me- dicinskim rječnikom rečeno - dijagnosticirati. Na pogreškama se uči i iz pogrešaka se traži ono najbolje. Nažalost, današnje političke garniture ne shvaćaju životnu realnost, zapravo ne vide kako građani žive, koji su njihovi problemi, kako tražiti zajedničko rješenje. Najgora opcija je nametnuti neko rješenje odozgo. To nije u duhu demokracije. Upravo na tom tragu, pogotovo na jednom iskustvu kako životnom tako i političkom, nastojimo razumjeti bazu, stanovništvo i njihove, odnosno naše zajedničke probleme rješavati na najbolji mogući način. Imamo u posljednje vrijeme niz problema u našoj četvrti, a oni su preslikani sa šire razine. Na primjer, to arhitektonsko prostorno uređenje, zatim legalizacija objekata građenih posljednjih pola stoljeća, tu su brojni socijalni problemi. Iz dana u dan mnogi ostaju bez radnih mjesta, zaduženi su kreditima, ostaju bez krova nad glavom… O tim temama organizirali smo tribine, javne rasprave, predavanja. Ne treba bježati od naroda i njegova problema. Današnji visoki državni činovnici, pa često i oni na malo nižim razinama kao da ne shvaćaju probleme stanovništva s kojim i među kojim žive. Nadalje, Trnje je specifična četvrt, zapravo to je Hrvatska u malome! Tu se sve preslikava s one državne razine, od problema studenata, učenika, obiteljskih problema, socijalnih i drugih koji muče današnje stanovništvo u 7 INTERVJU Današnji zagrebački HDZ je nešto što se profiliralo i iskristaliziralo na demokratskim načelima. Primarno kod izbora predstavnika u ograncima, nije bilo kooptiranja, nije bilo nametanja odozgo. Upravo je te predstavnike birala baza, a to je temelj demokracije. Kad pogledamo na široj razini na neki način može se reći da je došlo do spajanja iskustva, mladosti i stručnosti. 8 samostalnoj i slobodnoj Hrvatskoj. Upravo je taj obični čovjek živio za slobodu, sanjao slobodu, borio se za nju – onda je dužnost slušati i zastupati interese tog čovjeka. To sam neprestance ponavljao, zagovarao a isto to činim i danas, naravno još snažnije, jer je iza mene i životno iskustvo. Nova moderna stranka na starim temeljima - Što HDZ nudi gradu Zagrebu, zašto je u ovom trenutku HDZ prava i najbolja opcija za grad Zagreb? SIVRIĆ: Nitko nije savršen, pa tako kako nema savršena čovjeka, nema savršena društva, nema savršene stranke. No, u odnosu na druge države sa stoljetnom demokracijom, može se reći da današnji, ponavljam današnji zagrebački HDZ je nešto što se profiliralo i iskristaliziralo na demokratskim načelima. Kao brojčano najveća stranka u Zagrebu, zapravo gdje imam uvid, a tako je bilo i u cijeloj Hrvatskoj, pazilo se na demokratska načela. Primarno kod izbora predstavnika u ograncima, nije bilo kooptiranja, nije bilo nametanja odozgo. Jednostavno se pazila i cijenila prepoznatljivost kroz poštenje, stručnost, domoljublje. Upravo je te predstavnike birala baza, a to je temelj demokracije. Kad pogledamo na široj razini na neki način može se reći da je došlo do spajanja iskustva, mladosti i stručnosti. Sve su generacije zastupljene i svi slojevi i profili zvanja i zanimanja su zastupljeni, a to je ono na čemu smo radili godinama i do čega smo došli. Isto tako mogu reći da je HDZ očišćen od onih primjesa koje su vegetirale, a uključile su se mlade snage, oni koji žele raditi, pridonositi boljitku Grada Zagreba. S tog stajališta, dakle s posloženim timom, ne podobnim, nego sposobnim, želimo Grad Zagreb staviti tamo gdje mu je mjesto među europske metropole. To u prvom redu mora učiniti svaka četvrt, a onda se to preslikava na širu razinu. Jednostavno, ne smije biti gladnih, diskriminiranih, obespravljenih. Vlast mora služiti građanima, a to je današnji moderni HDZ koji je izrastao iz građana. Izgradnja kvarta po mjeri čovjeka - Često se nameće pitanje prioriteta, zajedničkih projekata od javnog interesa, zatim financiranja. Što će biti prioritet ukoliko HDZ osvoji vlast na području gradske četvrti Trnje? SIVRIĆ: Kad su u pitanju prioriteti, neizostavno je polazište infrastrukture. Lijepo je vidjeti dekoraciju, ukrašenost, uređenost, ali isto tako, prema mom promišljanju važnija je funkcionalnost. Ljudi moraju živjeti životom dostojna čovjeka i to u vremenu 21. stoljeća, u glavnom gradu, u metropoli. To je ono primarno. Na svim razinama mora se uspostaviti komunikacija kako bi se to ostvarilo. Na primjer, zašto Grad Zagreb ne aplicira na projekte, odnosno fondove Europske Unije? Naša četvrt je četvrt hrvatske budućnosti, tu su sveučilišta, domovi, tu su studenti, mladi. To trebamo iskoristiti. Nadalje, to je četvrt kulture. Treba to kapitalizirati, a ne kukati i zaduživati se i samo stavljati vanjsku šminku. Kad smo spomenuli prioritete, mora se pokrenuti još niz projekata koji će pomoći i podići kvalitetu života umirovljenicima, nezaposlenima. To je sve lančano povezano. Kao što sam spomenuo umirovljenike, uz malo dobre volje njihova kvaliteta života može se poboljšati, na primjer u druženjima, povremenim zajedničkim ručkovima, okupljanjima u javnim prostorima, izletima, pomaganju u kućama onima koji su sami i nemoćni. To je naša obveza. Naravno, dočim vodimo brigu o njima, automatizmom uključujemo niz osoba, otvaramo radna mjesta. Želimo pokazati primjerom kako hrvatsko društvo može spojiti sve strukture, sve generacije i da bude svima na korist. Tu je niz neiskorištenih prostora kojima raspolaže Grad Zagreb, a isto tako i Crkva je sa svojim prostorima za suradnju. Treba tražiti zajedničke modele koji su zaživjeli i koji se mogu financirati iz fondova Europske Unije. Gradska četvrt Trnje srce je Zagreba i takva treba biti, od uređenja nogostupa, prometnica, parkirnih mjesta, biciklističkih staza. Jelena Jakšić PLAN LISTA ZA VIJEĆE GRADSKE ČETVRTI TRNJE 5x5 1.Jakov Sivrić 2. Josip Turković 3.Tomislav Karlo 4.Sandra Dumančić 5. Šime Kovač 6. dr.sc. Joško Krolo 7. Tomislav Profozić 8. Mirela Grgurić 9. Ivan Katić 10. Ante Gracin 11. Avenka Butković 12. Dragan Šolaja 13. Ante Balić 14. Jadranka Huljev 15. Ivan Starčević Športsko-rekreacijski i zabavni sadržaji obnova i stavljanje u funkciju Povratak Trnja na Savsku obalu Obale uređenje športsko rekreacijskih objekata na trnjanskih branitelja području Trnja koji bi građanima na nasipu s postavljanjem ponudili nove sadržaje kao i priliku za javne rasvjete i odmorišta s druženje prvenstveno mladih klupama obnavljanje postojećih dječjih igrališta izgradnja i uređenje pješačkih i i izgradnja novih biciklističkih staza uzduž Savskog nasipa obnova Ekološka osvještenost – briga za okoliš održavanje Centar za kulturu Trnje kulturni i edukacijski sadržaji za sve generacije građana potpora kulturnim inicijativama lokalnog stanovništva, afirmacija lokalnih društava i udruga građana povezivanje s ostalim lokalnim ustanovama kulture korištenje gradskih prostora za kulturne aktivnosti, informiranje i edukaciju građana Razvitak infrastrukture u skladu s potrebama nagle izgradnje na području Trnja zapuštenih i neiskorištenih površina te parkova na području Trnja čišćenje postojećih divljih odlagališta kao i prevencija nastanka novih te pretvaranja onečišćenih površina u zelene oaze Trnja postojeće stare vodovodne i kanalizacijske mreže na području gradske četvrti strateško planiranje povećanja broja raspoloživih parkirnih mjesta izgradnja pothodnika na mjestima slabije povezanosti pojedinih dijelova Trnja koje razdvaja Slavonska avenija raskrižja glavnih gradskih prometnica - nova prometna rješenja NAŠ PLAN ZA TRNJE 9 KOMENTAR LEGALIZACIJA Koliko košta legalizacija u Trnju? U posljednje vrijeme često se spominje riječ „legalizacija“. No, što ona zapravo znači i tko je dužan legalizirati svoju kuću, lođu, vikendicu ili nešto drugo? Nezakonito izgrađena zgrada U Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama navodi se: „Nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovog Zakona smatra se nova zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje (Građevinska dozvola) odnosno protivno tom aktu, evidentirana na digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske od 21. lipnja 2011., ako su do toga dana izvedeni svi građevinski i drugi radovi te ako se koristi ili se može koristiti ili svi grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji, zidovi, odnosno stupovi s gredama i stropovi) s ili bez krovišta i ako su u pogledu namjene, veličine i smještaja na čestici izgrađeni u skladu s prostornim planom koji važi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona.“ Što to točno znači? Ukoliko ste npr. sagradili kuću nakon 15. veljače 1968. godine bez građevinske dozvole ili ukoliko ju uopće niste gradili 10 prema građevinskoj dozvoli ili ukoliko ste djelomično odstupili od nje vaša kuća je nezakonito izgrađena. Npr. prema građevinskoj dozvoli niste imali podrum, a vi ste ga napravili ili ste npr. prema građevinskoj dozvoli imali tavan, a vi ste ga uredili u potkrovlje. Evidentiranost na digitalnoj ortofoto karti pokazuje da je vaša građevina jednake veličine u trenutku podnošenja Zahtjeva za izdavanje Rješenja o izvedenom stanju, tj. da nakon 21. lipnja 2011. godine niste imali dodatne radove na svom objektu. Što se tiče usklađenja s prostornim planom to znači da ukoliko ste gradili objekt na zemljištu koje nije građevinsko ili je na površini predviđenoj za novu infrastrukturu (prometnice, vodovod, odvodnja, DTK i dr.) svoj objekt nećete moći legalizirati osim u iznimnim slučajevima. Što se tiče zatvorenih lođa i balkona potrebno ih je legalizirati ukoliko one sada služe kao dio stambenog prostora, tj. ukoliko ste zatvorili balkon ili lođu kako biste si npr. povećali dnevni boravak ili kuhinju ili kako biste dobili dodatnu sobu potrebno je legalizirati. Ukoliko ste samo zatvorili lođu ili balkon, a on još uvijek ima svoju prvotnu funkciju nije potrebno legalizirati. Vrste zgrada i dokumentacija Dokumentacija potrebna za podnošenje Zahtjeva za izdavanje Rješenja o izvedenom stanju, tj. za legalizaciju, ovisi o vrsti zgrade koju želite legalizirati. Prema Zakonu postoje 4 vrste zgrade: 1. Zahtjevna zgrada – preko 400 m2 . Dokumentacija: Geodetska snimka izvedenog stanja, Arhitektonski snimak izvedenog stanja (ovl. arhitekt) i Izjava o ispunjavanju bitnog zahtjeva mehaničke otpornosti i stabilnosti (ovl. inženjer građevinarstva). 2 . Manje zahtjevna zgradado 400 m². Dokumentacija: Geodetska snimka izvedenog stanja i Snimak izvedenog stanja (ovl. arhitekt ili ovl. inženjer građevinarstva) 3. Jednostavna zgrada- do 100 m². Dokumentacija: Geodetska snimka izvedenog stanja, Iskaz površina i obračunske veličine zgrade (ovl. arhitekt ili ovl. inženjer građevinarstva), Fotodokumentacija i Iskaz podataka za obračun naknade za zadržavanje zgrade u prostoru ovl. arhitekt ili ovl. inženjer građevinarstva) 4. Pomoćna zgrada - u funkciji osnovne zgrade do 50 m2. Dokumentacija: Kopija K O M E N TA R katastarskog plana i akt na temelju kojega je osnovna zgrada izgrađena ili drugi dokaz da je osnovna zgrada zakonito izgrađena. Pomoćne zgrade, npr. sjenice i nadstrešnice do 15 m2 nije potrebno legalizirati ukoliko nisu dio glavne zgrade. Napomena: Ukoliko imate Građevinsku dozvolu ili drugi akt građenja potrebno ih je priložiti. Ukoliko je vaš objekt ili dio objekta sagrađen prije 15. veljače 1968. potrebno je ishoditi Uvjerenje. Podnošenje Zahtjeva za izdavanje Rješenja o izvedenom stanju Potrebno je svu dokumentaciju koja je potrebna za legalizaciju vaše vrste zgrade predati zajedno s popunjenim Zahtjevom za izdavanje Rješenja o izvedenom stanju i upravnom pristojbom (70 kn) upravnom odjelu nadležnom za izdavanjem akata za gradnju županije odnosno grada na području kojeg se nalazi građevina. Rok za predaju Zahtjeva je 30.06.2013. Prije donošenja Rješenja o izvedenom stanju podnositelj Zahtjeva dužan je platiti naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru. Naknada se utvrđuje rješenjem o naknadi. Nakon što je doneseno Rješenje o izvedenom stanju, plaća se komunalni doprinos i vodni doprinos, osim za pomoćne zgrade. Vodni doprinos obračunavaju i naplaćuju Hrvatske vode rješenjem. Osnovica za plaćanje vodnoga doprinosa prostorni je metar (m³). Komunalni doprinos plaća se općini odnosno gradu na čijem području se zgrada nalazi. Osnovica je m3. Primjer obračuna doprinosa i naknade za kuću vel. 180,00 m2 na području Trnja za koju ne postoji akt o građenju (u potpunosti je nelegalna): Katnost: prizemlje + kat Kvadratura: 180,00 m2 Visina od poda do poda: 3,00 m Volumen: 540,00 m3 Vrsta zgrade: Manje zahtjevna zgrada Komunalni doprinos: 108,00 kn/m3 (Trnje) x 540,00 m3= 58.320,00 kn Napomena: Komunalni doprinos za stalno prijavljene na toj adresi više od 1 godine umanjuje se za vlasnika 200,00 m3, a za svakog ostalog člana 50,00 m3. Ukoliko u ovoj kući žive npr. 3 osobe volumen za obračun komunalnog doprinosa bit će: 240,00 m3 x 108,00 kn/m3= 25.920,00 kn Vodni doprinos: 11,25 kn/ m3 (Trnje) x 540,00 m3 = 6.075,00 kn Naknada za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru: do 300,00 m3 4,00 kn/ m3, od 300,00 m3 10,00 kn/m3 Za ovu kuću naknada iznosi 3.600,00 kn Ivica Pauković, ovlašteni arhitekt 11 AKTUALNOSTI SOCIJALNI ASPEKTI OVRHE NA NEKRETNINI I ISELJENJA Zakon mora štititi dostojanstvo čovjeka U Republici Hrvatskoj sve je više ovrha, njihov broj iz dana u dan raste, štoviše, obitelji ostaju bez krovova nad glavom. Premda je po Ustavu Republika Hrvatska socijalna država, nažalost, njezina današnja politika i zakoni daleko su od onog socijalnog temeljnog pitanja koje bi štitilo i štiti dostojanstvo svake osobe, posebno obitelji. O aktualnom stanju u društvu piše Tomislav Profozić. C ijenjeni sugrađani, potaknut nizom potresnih vijesti o deložacijama hrvatskih obitelji slabijeg socijalnog statusa uslijed ovršnih postupaka koji se nad njima provodili, mahom uslijed neredovite otplate kredita, odlučio sam ovoj temi posvetiti nekoliko redaka u nastojanju da približim i objasnim okolnosti uslijed kojih svjedočimo neželjenim situacijama te da se koliko možemo, svi skupa pripremimo za vremena koja su pred nama. Prije svega, valja napomenuti da pravne norme koje reguliraju naše svakodnevne odnose, nešto nam prohibiraju i zabranjuju, a ponešto dozvoljavaju, predstavljaju vjeran preslik stanja u društvu i gospodarskih kretanja s određenim vremenskim odmakom. Po mojoj slobodnoj procjeni pravne regule kasne u najboljem slučaju otprilike četiri godine, a ponekada i više, za novim pojavama koje se onda naknadno nastoje formulirati i prilagoditi potrebama društvenih slojeva koji kreiraju trendove društva. Ovršni zakon mijenjao se 15 puta U konkretnom slučaju, ovršni zakon predstavlja „željeznu šaku“ legislative i isti zakon služi kao niz pravila u postupanju za slučaj potrebe prisilne provedbe ostvarenja potraživanja vjerovnika. Iako od strane kolega pravnika često oma- 12 lovažavan radi se zapravo o jednom od najsloženijih zakona koji postoje u hrvatskom pravosuđu ponajviše iz razloga što isti kombinira materijalnopravne odredbe s onima procesne naravi. Prema tome, u slučaju primjerice nepoštivanja pravomoćne sudske odluke, sudske ili javnobilježničke nagodbe ili kakvog drugog pravog akta sukladno zakonu, vjerovnik će u odredbama ovršnog zakona potražiti način ostvarenja svoje tražbine. Iako se s njim najčešće susrećemo kada zaprimimo rješenje o ovrsi zbog neplaćenih komunalnih, telefonskih, TV ili drugih računa, zanimljivo je spomenuti da se njime izvršavaju i nenovčane tražbine kao što je primjerice pravo na susrete i druženje s djetetom unutar obiteljskog prava ili pak prava na povratak na radno mjesto što ulazi u područje radnoga prava i česti je način povrataka „zviždača“ na njihova radna mjesta. Za vjerovnike su odredbe istoga zakona najčešće neprimjereno spore, neučinkovite i skupe, dok su za one druge ovršenike, dužnike uglavnom prestroge. Vjerujem da se svi možemo složiti da kada gledamo s TV ekrana, vijesti iseljenja cijelih obitelji iz rodne kuće da doživljavamo cjelokupnu situaciju kao duboku socijalnu nepravdu. Izvršni zakon 1991. godine predstavljao je uglavnom prijepis normi ovršnopravnog sustava ustanovljenog bivšim saveznim Zakonom o izvršnom postupku iz 1978. godine. Republika Hrvatska prvi A KT U A L N O S T I put 1996. godine donosi svoj ovršni zakon koji je do današnjeg dana uz neke više, a neke manje izmjene mijenjan petnaest puta (NN 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08., 139/10., 150/11., 154/11., 12/12., 70/12. i 80/12.). Da li smo kao društvo nakon tih promjena bolji? Da li nam je sustav učinkovitiji? Mediji će reći da jest, a ja se nažalost moram složiti s tihom većinom građana koji stoje na stanovištu da smo u ovih 17 godina samo namnožili birokratske troškove dok suštinskog napretka nema. Interes kapitala pogoduje razvoju ovršnog prava Kako ne bih otišao predaleko u razmatranjima cjelokupnog ovršnog prava osvrćem se sada na postupak ovrhe na nekretnini budući da je to ujedno i najbolniji dio naše svakodnevice, a ujedno fantastična prilika medijima da pridobiju gledanost i pažnju za sebe, zloupotrebljavajući pri tome ljudske sudbine ovršenika. Ovrha na nekretnini, poseban je postupak koji se radi naplate novčanog potraživanja provodi na nekretnini. U pogledu nadležnosti suda, propisana je nadležnost onog suda u čijem se području nekretnina nalazi, a postupak se provodi zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom. Zanimljivo je spomenuti da su od ovrhe izuzeti poljoprivredno zemljište i gospodarske zgrade poljodjelca u opsegu potrebnom za uzdržavanje njega i članova njegove obitelji te drugih osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. Pozivajući se na svoje uvodne riječi, kao i na nepisano pravilo da i izuzetak ima svoj izuzetak, tako i u odnosu na upravo navedeno, zadnja verzija ovršnog zakona predviđa čl.77 pravo ovrhovoditelja da se namiri u cijelosti ukoliko je temeljem pravnog posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži… Budući da nekretnine, pokretnine ili druga vrjednija prava zalažemo uglavnom samo prilikom kapitalnih investicija i naših poduzetničkih pokušaja jasno je kako u ovom slučaju interes kapitala doprinosi razvoju ovršnog prava. Oprezno kod kreditnih ugovora Nekretnina kao predmet ovrhe, zamišljena je kao ultimativni, posljednji korak ovrhovoditelja u pokušaju namirenja svojih potraživanja nakon što se prethodno bezuspješno pokušao namiriti blokadom naših računa, ovrhom na plaći, mirovini, kakvom drugom primanju ili kakvom drugom blažem predmetu ovrhe, povoljnijem za ovršenika. Tako je barem načelno čl.6 ovršnog zakona pruže- Sama ovrha i ovršni postupci nisu međutim adekvatno sredstvo u legislaturi kojim se socijalna ravnoteža i život dostojan čovjeka može ostvariti kako je to na formalnoj razini proklamiramirano čl.35 čl.55 i čl.62 Ustava RH i kako to mi svi osjećamo u trenutku kada gledamo naše sugrađane kako ih pravosudna tijela iseljavaju iz vlastitih domova. na garancija dostojanstva i zaštite ovršenika. Da li je to u praksi doista tako? Naši sugrađani, nažalost olako, bez iscrpnih konzultacija sa ljudima iz struke, a pri tome uz pravnu mislim i ekonomske, potpisuju kreditne ugovore ne provjeravajući ugovorne odredbe do najmanjeg detalja. Uz malo sreće kod javnog bilježnika počastiti će nas s prigodnim slatkišem ili toplim napitkom i pri tome ćemo staviti potpis i solemnizirati jedan pravni akt s dalekosežnim posljedicama za nas i cijelu našu obitelj. U takvim ugovorima gotovo u pravilu se sreće i klauzula po kojoj ugovorna strana daje svoju suglasnost za ovrhu na nekretnini uz sve potrebne klauzule kako bi pravni posao postao u cijelosti perfektan te na taj način de facto daju suglasnost ovrhovoditelju da se namiri ne vodeći računa o dostojanstvu i pravima ovršenika. To u praksi rezultira slučajevima da banke i druge financijske institucije provode ovrhe na nekretnini ovršenika čak i u slučaju kada bi se mogle namiriti sa nekog drugog osnova primjerice mirovine ili plaće ovršenika, a sudovi s druge strane ne pozivaju po službenoj dužnosti ovrhovoditelje da pokažu da li su unaprijed pokušali namirenje na nekom drugom sredstvu pa pri tome nisu uspjeli, već određuju ovrhe na nekretnini sukladno prijedlogu ovrhovoditelja. Sam postupak ovrhe od dana podnošenja prijedloga za ovrhu, procjene nekretnine, razgledavanja nekretnine pa do dražbe za prodaju nekretnine u pravilu traje 2 godine za područje nadležnosti zagrebačkog suda. Činjenica jest da ovršenici u pravilu potroše dvije godine postupanja na način da ne poduzimaju sve što je u njihovoj mogućnosti da primjerice reguliraju svoje obaveze da reprogramiraju vlastite dugove ili da nađu načina namirenja dospjelih obaveza. Pretpostavljam da je ta inercija posljedica našeg socijalističkog nasljeđa kada je sustav mislio za pojedinca, ali i našeg nesnalaženja. U vremenima koja su nastupila međutim, ostaje na nama samima da se brinemo za svoje obveze i da tražimo načine prevladavanja financijskih poteškoća. U konačnici, atraktivnije nekretnine nađu svoje kupce na jednoj od dvije moguće dražbe pri čemu na prvoj dražbi nekretninu nije moguće prodati ispod dvije trećine utvrđene vrijednosti, dok je na drugom dražbenom ročištu nije moguće prodati ispod jedne polovine utvrđene vrijednosti. Prodajom nekretnine ovršenik gubi pravo posjeda nekretnine i dužan ju je predati kupcu odmah nakon dostave zaključka o predaji nekretnine kupcu, ako zakonom ili sporazumom nije drugačije utvrđeno. Ovrhovoditelj je ovlašten zatražiti ispražnjenje nekretnine i sud će na temelju prijedloga ovrhovoditelja postupati u tom smislu. Prema tome, nemile scene koje pratimo na našoj televiziji 13 AKTUALNOSTI Sam postupak ovrhe od dana podnošenja prijedloga za ovrhu, procjene nekretnine, razgledavanja nekretnine pa do dražbe za prodaju nekretnine u pravilu traje 2 godine za područje nadležnosti zagrebačkog suda. konačni su rezultat i posljedica upravo provedenog postupka. Potražite savjet i pomoć stručne osobe Što možemo učiniti da si pomognemo i izbjegnemo ovakav razvoj situacije ? Slijedom svega navedenog, osnovica problema leži u radnjama koje smo poduzeli davno prije nego nam sudski ovršitelj, policija i bravari pokucaju na vrata. Mi ne smijemo bježati od naših problema i nadati se da će tijek vremena i ne odazivanje sudskim pismenima i pozivima riješiti za nas povoljno naše teškoće. Prilikom preuzimanja velikih zaduženja, a kada se radi o zaduženjima hipotekarne naravi, usuđujem ih se nazvati kapitalne naravi, treba napraviti jasan i realan plan otplate naših dugova, kao i naših prihoda. Pri tome ne smije se uzeti zdravo za gotovo plan poslovanja ili prihođenja koje nam nude financijske, kreditne institucije kroz svoje revizorske kuće jer upravo te procjene često nisu realne i predstavljaju uzrok našeg neuspjeha. U slučaju nekog poduzetničkog interesa, većeg financijskog zaduženja, siguran sam da će nam faliti razumijevanja za naše planove kako kod banaka tako i 14 Prilikom preuzimanja velikih zaduženja, a kada se radi o zaduženjima hipotekarne naravi, usuđujem ih se nazvati kapitalne naravi, treba napraviti jasan i realan plan otplate naših dugova, kao i naših prihoda. Pri tome ne smije se uzeti zdravo za gotovo plan poslovanja ili prihođenja koje nam nude financijske, kreditne institucije kroz svoje revizorske kuće jer upravo te procjene često nisu realne i predstavljaju uzrok našeg neuspjeha. blem rješiv ukoliko mu se pristupi na ispravan način. Socijalna ravnoteža i život dostojan čovjeka kod naših prijatelja. Prvi poduzetnički koraci su često najskuplji i najteži, rezultiraju najvećim kamatama i najvećim mjerama osiguranja. Financijske institucije vole dugotrajno, poslovanje, po mogućnosti ravnomjeran stabilan razvoj te u tim uvjetima su sklone dati kredite po nižim kamatnim stopama. Pitam se koliko je trgovačkih društava ili obrtnika u mogućnosti pokazati takovu bilancu u našim uvjetima poslovanja? Jedino utočište kojem se u tom slučaju možemo obratiti jest naša obitelj. Pri tome, ukoliko i naiđemo na odobravanje za naše planove, treba jasno i transparentno, u pisanom obliku, ustanoviti prava i obveze svakog sudionika u takovom poslovnom koraku jer poslovično usmeni dogovori pa makar i između članova najuže obitelji vode ravno u razdor i neslaganje. Prilikom preuzimanja financijske obveze predlažem detaljne konzultacije s ljudima iz struke jer štednja na tom koraku kasnije se u pravilu pretvara u nenadoknadivu štetu. Također u slučaju bilo kakvog spora izbjegavanje primitka pošte, što je najčešća reakcija na nagomilane probleme, jest ujedno i najgora opcija. Svakako potražite savjet i pomoć stručne osobe jer držim da je svaki pro- Na kraju, zaključio bih da bez obzira na sve reforme i potrebe radikalizacije ovršnog zakona kako bi se potakao razvoj i likvidnost poslovanja trgovačkih društava i poduzetništva, nikada ne smijemo zanemariti socijalni element našega društva. Baština je to koju nosimo kroz sami nastanak višestranačja u posljednjih 150 godina naše povijesti i koje se nikako ne smijemo odreći. Sama ovrha i ovršni postupci nisu međutim adekvatno sredstvo u legislaturi kojim se socijalna ravnoteža i život dostojan čovjeka može ostvariti kako je to na formalnoj razini proklamiramirano čl.35 čl.55 i čl.62 Ustava RH i kako to mi svi osjećamo u trenutku kada gledamo naše sugrađane kako ih pravosudna tijela iseljavaju iz vlastitih domova. Pred nama tek predstoji zadatak uređenja uvjeta investicija, bankarstva, trgovačkog poslovanja, radnog prava, mirovinskog prava, prava osiguranja pa i rada pravosuđa, pravosudnih tijela kao i tijela državne uprave na način jedne moderne uređene države jer to za sada evidentno nismo uspjeli ostvariti. To je, međutim ključ kojim se rješava pitanje beskućnika, nezaposlenih pa i predmetnih iseljenja o kojima sam govorio i nadam se da ćemo u danima koji su pred nama na društvenoj razini naći odgovore na ta rastuća pitanja. A KT U A L N O S T I POZITIVAN RAZVOJ DJECE I MLADIH Zajednički provoditi preventivne programe „Draga hrvatska mladeži, dragi prijatelji, Papa vas gleda s povjerenjem i pouzdanjem, te vas danas poziva da budete jutarnja straža, narod blaženstva... Vas, koji ćete preko svojeg obiteljskog i strukovnog života, za koji se sada pripravljate, zauzeti vrlo odgovorne položaje na dobro građanskog društva i Crkve podsjećam. Čovjekova vrijednost sastoji se u onome što on jest, a ne u onome što on radi ili pak što on posjeduje. Mali i niski ciljevi ne mogu nikada utažiti žeđ za srećom i puninom koja je u vašem srcu. Zadaća što ju je Božja Providnost povjerila svakom od vas, nitko drugi ne može ispuniti nego vi osobno. Odaberite Isusa Krista, kojeg ćete slušati i slijediti kao učitelja“, papa Ivan Pavao II. Potaknuta porukom koju je Papa Ivan Pavao II. uputio mladima na susretu u Solinu odlučila sam senzibilizirati građane gradskoj četvrti Trnje potaknuti sve one odgovorne: roditelje, školu, Crkvu, zajednicu da se aktivno uključe u promicanje razvoja pozitivnih stavova djece i mladih kroz preventivne programe. Modeli organizacije građana: Provesti kampanju prema građanima na temu: „Pozitivan razvoj djece i mladih“ Osigurati ljudske i programske resurse: okupljati članove zajednice, ključne ljude, stručnjake, roditelje, učenike kao članove tima koji će aktivno raditi na izradi kvalitetnih programa, donositi ciljeve i strategije. Akcijski plan: opisati i definirati te opisati od strane svakog partnera. Stvoriti partnerske odnose, kao dio akcijskog plana sa svim postojećim institucijskim resursima: osnovne i srednje škole, institucije socijalne skrbi, zdravstvene institucije i kulturne institucije na po- dručju Trnja, koje će djelovati na bazi suradnje, povjerenja i međusobnog uvažavanja. Osigurati i materijalne resurse: prostor, opremu prostora s potrebnim sadržajima. Zašto sve to treba? Živimo u vremenu punom nesigurnosti, trauma i stresova. Proživljavamo svete situacije s našom djecom, ponekad vrlo nemoćni dati prave odgovore na njihova pitanja i situacije. Zato smo svi mi na Trnju pozvani da jedni drugima pomognemo i damo drugome ono najbolje što imamo. Na taj način oplemenjujemo sebe i druge jer sve naše talente mi smo besplatno dobili pa ih moramo besplatno darivati drugima. Problemi naše zajednice su vrlo vidljivi i konkretni. Djeca i mladi u školi imaju velike teškoće u učenju – neuspjeh u školi. Javljaju se veliki izostanci iz škole – pedagoške mjere. Posljedice neuspjeha u školi i izostanaka često su bijeg u alkohol i drogu što na razini zdravstvene opservacije dovodi do poremećaja u ponašanju djece i mladih, a na razini zakona kaznena djela. Poremećen je cijeli sustav komunikacije u obitelji, školi i zajednici. Rapidnom brzinom gubi se i ono malo izgrađenog samopouzdanja i samopoštovanja i tako se polagano izgubi dijete, mladić. Roditelji često pribjegavaju kritikama, prijekorima, različitim zabranama, to ne popravlja situaciju, nego još više razara povjerenje i komunikaciju. U tom ozračju teško se događa nešto dobro. Pate i trpe, i razaraju se svi sudionici. U mraku svojih muka roditelji su ostavljeni sami i bespomoćni da pomognu djetetu i sebi. Potrebno ih je aktivno uključivati i educirati, ojačati u roditeljskim vještinama te educirati ih kako i gdje pomoći djetetu, mladiću, djevojci. Prevladati neuspjeh u školi, spriječiti bijeg iz škole, osmisliti sadržaje u slobodnom vremenu, stvoriti odnos povjerenja i međusobnog uvažavanja i poštivanja cilj je moje namjere da djelujemo zajedno. Promicati pozitivan razvoj djece i mladih znači prevenirati sve nepoželjne situacije i stvarati pozitivne vrijednosti u kojima će učvršćivati i oblikovati svoj život u svim aspektima života: obitelj, škola i zajednica. Zajednički ciljevi i strategija u akcijskom planu Kao što Papa Ivan Pavao II kaže: „Neće nas zasititi mali i niski ciljevi.“ Čovjek može i treba imati siguran dom, pristojan standard života kako bi sačuvao svoje dostojanstvo ali sigurno ne može zaboraviti svoj prvotni cilj odnosno ostvariti sebe kao osobu, s onim talentima koje nam je Bog poklonio. U tom smislu spoznavanja sebe moramo hodati cilju. Sve drugo je pogrešno. Zadaća koja je nama dana mi je moramo ispuniti i nitko drugi. Možda je meni i tebi zadaća pomoći iz pozicije svog talenta jednom izgubljenom djetetu, jednom mladiću ili djevojci, koji čekaju baš tvoju riječ, tvoju pomoć i to baš na tvoj način. Smisao je da svoje talente usmjerimo na druge, tako ćemo imati mir i radost kao nagradu a to je ovome svijetu jako potrebno. Donošenje zajedničkih ciljeva i strategija u akcijskom planu, pozitivan razvoj djece i mladih mi postajemo odvažni sudjelovati u najvažnijem projektu na svijetu pomoći čovjeku. Za sve dobre prijedloge u ovom projektu javite se na: [email protected] Branka Vlašić 15 INTERVJU MARGARETA MAĐERIĆ, KANDIDATKINJA HDZ-a ZA GRADONAČELNICU Omogućiti građanima Zagreba kvalitetniji život mnoge radove koji se izvode u gradu cijene su i nekoliko puta veće nego u ostalim jedinicama lokalne samouprave. Riječ je o velikim iznosima koji se mogu preusmjeriti za zapošljavanje mladih, ali i dugih nezaposlenih osoba. Za veći dio tog novca i ne znamo kamo i u čije džepove se odlijeva. Pogledajte samo račune komunalnih usluga ili parkirališne zone koje se naplaćuju. Imam osjećaj da će nam parkiranje početi naplaćivati i u vlastitim garažama. Građani se s pravom pitaju gdje je kraj njihovoj gramzivosti? - Kada ste prihvatili kandidaturu za gradonačelnicu Grada Zagreba, rekli ste da ste spremni preuzeti ovu odgovornu dužnost jer vjerujete u sebe i svoje suradnike i jer iza Vas stoji najjača politička opcija u Hrvatskoj. Mislite li da je Zagrebu potrebna nova snaga? Margareta Mađerić: Ovo što imamo danas sigurno nije stanje koje zadovoljava žitelje najvećeg hrvatskog grada. Svi problemi s kojima smo suočeni, nisu rezultat globalne ekonomske krize jer je proračun grad Zagreba i te kako dostatan da se mnogi problemi riješe. Uz njegovu racionalniju i transparentniju raspodjelu vjerujte mi brzo bih vratila osmjeh građankama i građanima grada Zagreba. Činjenica je da vladajući nemaju ideju kako riješiti krucijalne probleme funkcioniranja grada. Stoga krivicu za to stanje pokušavaju prebaciti jedni na druge – Gradsko poglavarstvo na Holding i obratno. Na žalost svi mi postajemo žrtve njihova sukoba, možda bolje rečeno sukoba dojučerašnjih partijskih kolega. Hvala Bogu, lokalni izbori su sve bliži i oni jedini mogu zaustaviti to „prepucavanje“ čiji račun plaćaju građani grada Zagreba. Oni, koji su nas uvjeravali da znaju i da će uz njih život biti bajka, samo su se svađali i probleme grada „gu- 16 rali pod tepih“. Pri tom su suglasni bili jedino u odobrenju poskupljenja komunalnih i drugih usluga i slanju građanima ovršitelja i ovrha zbog nemogućnosti plaćanja računa. Ne vjerujem da su građani spremni takvima dati još jedan mandat i podržati njihove skupe igrice. - Iza Vas su dva mandata u Gradskoj skupštini, u kojima ste bili jedna od najaktivnijih gradskih zastupnica. Često ste upozoravali na propuste i pogreške gradskih vlasti, a posebice na probleme koji proizlaze iz napetosti između Gradskog poglavarstva, Gradske skupštine i Zagrebačkog Holdinga. Na koji su način građani oštećeni takvim odnosima? Margareta Mađerić: U svom radu nikad nisam kritizirala samo da kritiziram. Ono što sam ocijenila kao dobrobit za građane to sam podržala, ali kad se gradski proračunski novac trošio netransparentno bila sam najžešći kritičar. Kad se samo sjetim cijena nadstrešnica, javnog toaleta koji cijenom nadmašuje briljantima obložene toalete vlasnika naftnih polja, uređenja Sljemena, nedavno izgrađenih fontana i da ne nabrajam dalje, tom razlikom između stvarne i plaćene cijene mogli smo pozlatiti Zagreb. Na žalost za - Grad Zagreb raspolaže velikim proračunskim sredstvima. Poznato je da je prirez u Zagrebu najveći u Hrvatskoj, kao i činjenica da su se problemi u Zagrebačkom holdingu rješavali povećanjem komunalnih troškova odnosno na teret građana. Jesu li ta sredstva kvalitetno raspoređena? Što se može napraviti da bi se našim građanima smanjili računi a Grad i dalje funkcionirao kvalitetno? Margareta Mađerić: Prije svega želim istaknuti kako je HDZ posljednji put bio na vlasti u Zagrebu prije trinaest godina. Od tada gradom upravlja isključivo SDP i njihov do nedavno partijski veteran Milan Bandić. A s koliko uspjeha vidimo svakodnevno iz priloženog. Gomilanje gubitaka, neracionalno i netransparentno poslovanje Gradskog poglavarstva i Holdinga, gotovo svakodnevna poskupljenja komunalnih i drugih usluga koje pruža Grad, neizgrađena infrastruktura, ne rješavanje problema odlaganja smeća i da ne nabrajam dalje. Sve to mi daje za pravo kada govorim kako je došao trenutak da se u gradu Zagrebu promjeni vlast. A ja sa svojim timom nudim Grad Zagreb, suvremenu metropolu s karakterom i identitetom kroz investicije u razvoj gospodarstva, poticanje visokog obrazovanja i zapošljavanja , I N T E R VJ U razvoja gradskih, kulturnih i sportskih potencijala te brigu o mladima, hrvatskim braniteljima, umirovljenicima i svim socijalno ugroženim kategorijama građana. Zagreb to može i mora. Namjerno ne spominjem neke megalomanske projekte jer su vremena velikih obećanja i laži odavno iza nas i stoga nudim ono što je realno, i ostvarivo. Primarni mi je cilj omogućavanje građanima Zagreba kvalitetniji život, odnosno bezbolnije prevladavanje krize, za koju nisu krivi, a njome su najviše pogođeni. Kao što sam već rekla vremena za zvučna obećanja su prošlost, kao što su i prošlost ljudi koji su mnogo obećavali, a malo toga ostvarili. Zbog krize, koju je sadašnja vlast produbila na razini države i tako nas dovela gotovo do “prosjačkog štapa”, potrebna nam je nova vizija i rješenja kao što nam je potrebna nova vizija za grad Zagreb. Zagreb istinska metropola, sa svim obilježjima koje ima to značenje riječi vizija je naše budućnosti. - U svome programu navodite da ćete voditi posebnu skrb o obiteljima. Što sadrži paket obiteljskih mjera? Margareta Mađerić: U ovim kriznim vremenima, kvaliteta obiteljskog života u Zagrebu došla je nažalost u vrlo teško stanje. Problemi s kojima se suočava moderna obitelj, za nas predstavljaju izazove s kojima se želimo suočiti. Da bi suvremena zagrebačka obitelj mogla i dalje opstati i funkcionirati ponudit ćemo odgovarajući paket obiteljskih mjera kojima kanimo uspješno riješiti uočene teškoće. Otvaranjem obiteljskog centra, samo jedne u nizu predviđenih mjera, želimo svakodnevno surađivati, voditi dijalog i trajno raditi na poboljšanju životnog standarda zagrebačkih obitelji. Potreban ured za umirovljenike - Također ste najavili osnivanje ureda za umirovljenike. Zašto mislite da je to potrebno? Margareta Mađerić: Gradski ured za umirovljenike u svojoj nadležnosti imao bi socijalno osjetljivu skupinu građana Grada Zagreba kojoj je potrebna posebna pozornost i skrb. Prioritetno je potrebno poboljšati kvalitetu života naših starijih sugrađana te im omogućiti dostojanstvenu treću životnu dob. Podizanje kvalitete života starijih sugrađana omogućit ćemo na način da svakom umirovljeniku ponudimo što više sadržaja primjerenih njihovim interesima i potrebama te izgradnjom i otvaranjem novih Domova za starije i nemoćne. - Propadanje malih obrta je nažalost nešto čega smo postali izrazito svjesni zadnjih godina. Kako se taj trend može zaustaviti? Može li se kroz gradska sredstva pomoći obrtnicima kao i drugim obiteljskim gospodarstvima pomoći da zadrže radna mjesta? Margareta Mađerić: Nije pitanje možemo li, nego moramo naći način da pomognemo obrtnicima i malim i srednjim poduzetnicima. Oni su tradicija našega grada i po njima smo bili prepoznatljivi kroz povijest. S jedne strane preraspodjelom sredstava, transparentnom nabavom i nužnim racionalizacijama, a s druge strane oslobađanjem od najma za plaćanje prostora u gradskom vlasništvu i posebnom stimulacijom zapošljavanja možemo osigurati sredstva za pomoć. Kao kratkoročnu mjeru predložit ću dakle odmah olakšice za obrtnike i poduzetnike, osobito onih zanimanja koja su deficitarna kroz umanjenje ili oslobađanje od plaćanja najamnine za gradske prostore. Na taj način planiramo vratiti male obrte i male trgovine u centar grada. Te prostore ponudili bi za jednu kunu. Zagreb ne koristi sredstva EU fondova - Poznato je da je Grad Zagreb povukao vrlo malo sredstava iz predpristupnih EU fondova? Mislite li da se moglo drukčije? Kako na pravi način iskoristiti ulazak u Europsku uniju 1. srpnja 2013.? Margareta Mađerić: Već tijekom kampanje za izbore za Europski parlament dogovorila sam modele suradnje s našim zastupnicima koji su izabrani u Europski parlament. Obećali su nam punu pomoć za projekte s kojima ćemo se kandidirati za sredstva Eu fondova i koja možemo koristiti u rješavanju prometnih problema grada, obnovi fasada, rješenju pitanja odlaganja otpada i brojnim drugim projektima nužni- ma za dobro funkcioniranje grada. A drugo je pitanje zašto do sad nismo koristili ta sredstva i zašto smo na samom dnu gradova po novčanim iznosima dobivenim iz tih fondova. Odgovor na to pitanje leži u činjenici da se tako dobiven novac mora trošiti transparentno bez pomoći prijatelja, kumova i rođaka. A to, očito je, nekome ne odgovara. - Mislite li da je Zagrebu potrebna dugoročna vizija razvitka, odnosno kvalitetnije planiranje velikih infrastrukturnih projekata? Margareta Mađerić: Da, smatram da je potrebna dugoročna vizija razvitka grada. Upravo na to već duže vrijeme i upozoravam jer aktualnoj vlasti u Gradu Zagrebu nedostaje plansko pripremanje i provođenje velikih infrastrukturnih projekata. Zato imamo situaciju da je npr. Grad Zagreb povukao manje novaca iz EU fondova nego jedna općina Lovinac. - Što je ono što u Zagrebu najviše volite, na što ste ponosni? Koja je Vaša vizija Zagreba? Margareta Mađerić: Rođena sam u Zagrebu u kojem sam provela najljepše godine života. Uvijek sam željela da moj grad bude primjer drugim gradovima, tim više što ima izuzetno povijesno i tradicijsko nasljeđe. Pripadnik sam jedne nove, usuđujem se reći drugačije generacije od one koja danas vodi Zagreb i koja ga gura po kvaliteti života na začelje europskih gradova. Ne smatram to prepotentnim ako kažem da imam želju, energiju i prije svega znanje da zajedno s našim sugrađanima od Zagreba napravimo istinsku europsku metropolu. Nije važna veličina i broj stanovnika, u tom se ne možemo mjeriti s velikim europskim gradovima, važno je funkcioniranje grada i kvaliteta života u njemu. Po tome moramo biti uz bok najrazvijenijim gradovima Europske unije. - Što biste poručili našim Trnjanima? Margareta Mađerić: Imam ideju kako da od Trnja napravim moderno europsko naselje kakvo zaslužuje biti zahvaljujući važnosti u razvoju našega grada. Imam ideju kako da Zagreb i Trnje budu pet puta bolji! Sandra Dumančić i Jadranka Huljev 17 SUSRET Razgovor s glasnogovornikom Koordinacije braniteljskih udruga grada Zagreba gospodinom Ivicom Matoševićem „Ne pristajemo biti političarima folklor“ R ijetka je i zadovoljavajuća prilika objaviti razgovor o nečemu do čega ti je stalo i za što si zainteresiran, s nekim kome je do toga također stalo i sa kojim si tijekom gotovo dva desetljeće razmjenjivao mišljenja kao što sam to činio sa svojim sugovornikom Ivicom Matoševićem. 18 • Što bi bila misija Koordinacije braniteljskih udruga Grada Zagreba? - U brutalnoj agresiji na Hrvatsku u Domovinskom ratu više od 80 tisuća građana Grada Zagreba sudjelovalo je u direktnim borbama. Mnogi su položili svoje živote za današnju slobodu i boljitak Hrvatske, mnogi su izranjavani i osakaćeni, a kasnije mnogi i oboljeli od posljedica ratovanja. Danas u Zagrebu djeluje poveći broj braniteljskih udruga ratnih veterana (ratnih postrojba, brigada i pukovnija) proizašlih iz Domovinskog obrambenog rata, nakon niza višegodišnjih lutanja i traganja za namjenskim i korisnim djelovanjem konačno su se prije godinu dana organizirale u Koordinaciju. Podupiru i sačinjavaju je njih 16, te Hrvatsko žrtvoslovno društvo, u porastu smo jer nam se priključuju i ostale braniteljske i domoljubne asocijacije, koje rado prihvaćamo. S nama u našim projektima djeluju vrlo često i članovi akademske zajednice, intelektualci i znanstvenici, s kojima promišljamo i uspješno provodimo naše projekte. Svakako da svaki od nas bio pojedinac ili pravni subjekt kao Udruga potvrđuje svoje djelovanje kroz društveni ugled, utjecaj, znanje i poštenje kroz kvalitetnu provedbu zadaća i projekata. Zato nastojimo s predstavnicima gradske i državne vlasti ostvarivati naše ciljeve na transparentan način korektnom suradnjom, bez uplitanja politikanata jer njima nema mjesta u Koordinaciji braniteljskih udruga grada Zagreba. Dakle djelujemo kroz Koordinaciju u partnerskim odnosima kao skup više pravnih osoba organizirane u braniteljske Udruge. U svojim programima, a to nam je i misija, uključujemo branitelje, stradalnike i sve ostale dobrohotne na dobrovoljnoj bazi, uskoro i aktivne pripadnike hrvatske mladeži. U cilju provedbe projekata istaknuto je zalaganje za opće dobro korištenjem intelektualnih ljudskih i inih materijalnih potencijala. U Zagrebu i široj okolici postoje resursi i infrastruktura kako bi hrvatski branitelji u zajedništvu i partnerstvu sa ostalim zainteresiranim građanima doprinosili boljitku i prosperitetu našega grada i zemlje u razvoju: gospodarskih i privrednih te kulturnih i turističkih a svakako i ekoloških resursa koje posjedujemo samo ih treba kroz pozitivne aktivnosti usmjeriti i nadograđivati i staviti u funkciju kao opće dobro. Tako da ovim putem poručujemo očekujte od Koordinacije kvalitetne projekte. Nismo zadovoljni s uključivanjem branitelja • Možemo li biti zadovoljni ulogom branitelja u hrvatskom društvu? - Za nas hrvatske branitelje, za većinu u našim redovima pa tako i našim obiteljima, znancima i prijateljima, Hrvatska država nije prolazna ili privremena činjenica prema kojoj bi se trebali odnositi ravnodušno, površno ili nezainteresirani. Ona je nastala u vrlo složenim povijesnopolitičkim okolnostima, za njenu suverenost i neovisnost izginulo je tijekom Domovinskog rata na tisuće naših suboraca, na tisuće je ranjenih i osakaćenih, poubijane su tisuće i stotine nedužnih civila i djece, svih dobnih uzrasta kako bi danas živjeli u miru i slobodi. Na njih smo s posebnim pijetetom ponosni i vrlo osjetljivi. Kao sudionici i ratnici u stvaranju slobode, ne možemo se miriti sa situacijom nazadovanja hrvatskog društva, jer i sami želimo i nastojimo pridonositi dobrobiti i kvalitetnijem življenju zajednice. Sadašnjim stanjem odnosa društva prema hrvatskim braniteljima, pa tako i nedovoljnim sudjelovanjem u kreiranju potrebnih promjena, nismo zadovoljni. Naša je obveza da se artikulirano i konstruktivno s argumentiranim rješenjima suprotstavimo bahatosti i sebeljublju. Raduju me osobno saznanja kako na listama sve više stranaka u nižim i gradskim pa i županijskim sredinama i političkim stranačkim razinama sve češće na liste bivaju imenovani i delegirani časni i pošteni bivši ratnici, danas poduzetnici, gospodarstvenici i aktivisti. Njihov doprinos i avangardnost, upornost u radu za boljitak cijele Hrvatske uskoro će itekako biti prepoznatljiv i nagrađen glasovima birača, njihovih sugrađana, jer će povjerenje i podršku dati ljudima koji su se za sve u mladosti nesebično odricali komoditeta, kako bi Domovinu Hrvatsku obranili od agresije. SUSRET • Koji su prioritetni problemi hrvatskih branitelja? - Kako su hrvatski branitelji sastavni dio hrvatskog društva i prioritetni problemi branitelja su identični problemima hrvatskih građana, a to dominiraju egzistencijalni problemi od nezaposlenosti, stanovanja i drugih. Podaci govore, a statistika je znanost, kako je nakon Domovinskog rata jedna pješačka brigada od par tisuća hrvatskih branitelja počinila suicid. No branitelji često kao bitno ističu preispitivanje važnosti i utjecaja odgovornosti hrvatskih branitelja za situaciju (ne) djelovanja da je hrvatsko društvo došlo u ovakvo stanje. Veliki dio je za to i na našim leđima. Mnogi iz naših redova, pobrkali su odavno prioritete služenja za opće dobro braniteljske populacije u svrhu vlastitog bogaćenja raznoraznim zlouporabama. Ovdje treba reći kako se generator problema hrvatskih branitelja nalazi i u Zakonu o hrvatskim braniteljima i Zakonu o udrugama, neučinkovitim službama Ministarstva branitelja, isti Zakon treba mijenjati, kako bi služio svrsi svim braniteljima a ne samo ciljanim skupinama, što uistinu nije pošteno. No veseli činjenica kako je vidljivo danas, da u braniteljskim udrugama i zadrugama djeluju na opće zadovoljstvo mnoštvo bivših ratnika a danas uspješnih ljudi u svim sferama hrvatskog društva. Obrazovani i nesebični spremni su pokrenuti potrebne promjene i obračun s barjaktarima omalovažavanja i neutraliziranja u političkom odlučivanju te varanja hrvatskih branitelja. • Za koji dio u nezadovoljavajućim odnosima branitelja i hrvatskog društva ‘recimo’ krivicu snose braniteljske udruge, a za koji dio je kriva politika? - Veliki dio je za to i na našim leđima. Mnogi iz naših redova, pobrkali su odavno prioritete služenja za opće dobro, na račun časnih pojedinaca i timova braniteljskih udruga koji privređuju kroz rad u svojim projektima općem dobru građana Republike Hrvatske. Za pretpostaviti je, kako će sljedeće razdoblje uzdrmati te „snalažljive kumove“, kako će i oni poštovati transparentnost i usklađenost u kriterijima za provođenje projekata a ne zaprimati sredstva za svoje prohtjeve po volji nekog pojedinca i bogomdane skupine lidera i moćnika. Očigledno se tako nešto u skorije vrijeme već nazire, dapače i događa se, jer branitelji zahtijevaju da nas takvi više ne smiju i neće više moći samozvano predstavljati kao braniteljsku populaciju. Više se neće moći funkcionirati po obrascu kao, braniteljska Udruga veterana, statut, ma daj, pusti to, to sam ja. Slični su učinili niz ovih godina nažalost veliku štetu braniteljskoj populaciji i vrijeme je, da im se zahvalimo i zamolimo iste neka se okane predstavljanja časnijih ljudi među braniteljima, jer oni to ne zaslužuju. Najvjerojatnije predstoji ujedinjenje hrvatskih branitelja na višim razinama, jer će ako nastave djelovanje kao do sada, nestati i biti marginalizirani. Vidljivo je danas, kako u braniteljskim udrugama i zadrugama djeluju na opće zadovoljstvo mnoštvo bivših ratnika a danas uspješnih ljudi u svim sferama hrvatskog društva. Obrazovani i nesebični spremni su pokrenuti potrebne promjene i obračun s barjaktarima omalovažavanja i neutraliziranja u političkom odlučivanju te varanja hrvatskih branitelja. U politici najsnažniji je refleks dobivanje idućih izbora, ako se braniteljske udruge izbore za postojani ugled i politika će se grijati na tome društvenom ugledu ili će ga pokušati smanjivati, a to će pravdati društvenim interesom. • Da li su dosadašnje proslave obljetnica pobjeda i stradanja u Domovinskom ratu postavljale branitelje u prvi plan? Nekada se čini kako su branitelji na tim događanjima kojima su sami najviše pridonijeli postavljeni kao puke kulise. Može lli se to početi ispravljati? - Ne dijelim mišljenje i promišljanje pojedinaca koji tvrde, pa ima branitelja svugdje. Nismo mi slijepi, naših invalida Domovinskog rata rijetko kada ima na javnim pozornica proslava i manifestacija značajnijih državnih i crkvenih blagdana. Na primjeru pri hodočašćima, bilo u Mariji Bistrici ili drugdje u Hrvatskoj, a da ne govorim o inozemnim vjerskim i vojnim hodočašćima, odlaze kapitalci iz raznoraznih asocijacija i stranaka, ali nećemo vidjeti ratne vojne invalide zbog kojih postoje i organi- zirani su načelno ti vjerski centri u svijetu. Sudjelovanje hrvatskih branitelja na javnim manifestacijama i svečanostima stvar je osobne i kolektivne odluke upravnih tijela pojedinih udruga branitelja. Mi smo u Koordinaciji zagovornici i provodimo te odluke na djelu na svečanostima u Zagrebu, gdje ne pristajemo biti političarima folklor ili kulisa za scenografiju lijepog dojma i zadobivena forma na svečanim binama. Mi smo svjesni da ih podsjećamo na uspavanu savjest, mi smo njihova dežurna mora jer nas ne mogu smjestiti u ropotarnicu povijesti. Na naše svečanosti, manifestacije i komemoracije oni bivaju pozvani i odazivaju se istima, ali ne govore, jer je to naš stav. U normalnim razvijenim društvima, političari se pojavljuju na sličnim događanjima, ali se ne obraćaju nazočnima na skupu, pa ćemo i mi u gradu Zagrebu poštovati tu hvalevrijednu stečevinu. • Kako postići taj u drugim zemljama viđeni stupanj zahvalnosti društva prema svojim ratnim veteranima i kako postići to da naši branitelji postanu naša društvena elita, čije se pitanje traži i od čijeg se mišljenja ne zazire? - Nekolicina kolega iz moje matične Udruge UDVDR RH (Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata RH) podružnice Grada Zagreba, prije par godina je boravila u posjetu hrvatskim iseljenicima u Argentini i Australiji. Njihova iskustva i oduševljenje doživljenim susretima s najvišim državnim dužnosnicima, ratnim veteranima i umirovljenim profesionalnim vojnicima, dočasnicima i časnicima navedenih država te protokoli zbivanja na tim manifestacijama nama su poslužili kao školski primjer sudjelovanja ratnih veterana na svečanostima u javnosti. Nastojimo učiti iz iskustva i pozitivnih događanja, nadamo se kako će s vremenom i kod nas zaživjeti jedinstven kodeks i protokol ponašanja i djelovanja ratnih veterana na javnim manifestacijama. Ne težimo biti elita, niti tražimo društvene privilegije, nego uvažavana skupina bivših bojovnika koji vole svoj narod, svoju Domovinu, grad Zagreb i Republiku Hrvatsku. 19 SUSRET • Što se u Koordinaciji braniteljskih udruga Grada Zagreba sada konkretno čini i koje akcije provodite? - U fazi smo priprema obilježavanja Dana branitelja grada Zagreba, ostalih značajnijih blagdana na razini grada Zagreba, svetkovina na državnoj razini koje obilježavamo. Tijekom pet dana krajem mjeseca svibnja ove godine upriličili smo bogati kulturno-umjetnički program na nekoliko lokacija u Zagrebu, na Medvedgradu, na Mirogoju, u Tehničkom muzeju, u Kulturnom centru Dubrava, u Europskom domu, u Hrvatskom narodnom kazalištu itd. Pokrenuli smo nekoliko značajnijih projekata uz suradnju Udrugom Hrvatskog žrtvoslovnog društva te sa akademskom zajednicom, na Banovini, u Kninu i u Zagrebu, a za te će se projekte uskoro čuti puno više, gdje smo doslovno svi iz Udruga koje sačinjavaju Koordinaciju uključeno maksimalno svaki sa svojim potencijalima. Zagovornici smo društvene evolucije, a ne revolucije. • Možemo li se nadati kako su nedavne oslobađajuće presude za hrvatske generale Markača i Gotovinu, spriječile kako je već jedna naše tiskovina imala kao naslovnicu spremnu osudu Hrvatske i dali je baš ovo vrijeme povoljno ozračje za popravljanje odnosa prema braniteljima i njihove potrebne uloge u društvu? - Promatrano u sferi medija i javne komunikacije trenutna događanja jesu itekako bila povoljna za ispravljanje odnosa i uspostavu plodonosne suradnje s hrvatskim ratnim veteranima i braniteljskim Udrugama. Oslobađajuće presude naših generala, Ante Gotovine i Mladena Markača, pravih junaka Domovinskog rata bila je istinski smjerokaz kako bi mediji, politička javnost i hrvatski branitelji mogli doprinositi boljoj i kvalitetnijoj klimi i razvoju hrvatskog društva. Istina, za svaku je pohvalu projekt izdavanja mjesečnika „Oluja“ i časopisa Vojne povijesti od strane Večernjeg lista, nekoliko afirmativnih tekstova o braniteljskoj populaciji u Glasu Koncila i časopisu 24 Sata, te nekoliko zanimljivih radijskih i televizijskih emisija. Svjedoci smo i orkestriranih napada i obezvređivanja braniteljskih pozitivnih aktivnosti, pojedini mediji sistematski relativiziraju vrednota i žrtava Domovinskog rata. Pokušavaju nas metodama specijalnog rata razjedinjavati jer očigledno ujedinjeni nekome predstavljamo opasnost za nesmetano protuhrvatsko djelovanje. Vjerni Bogu, sebi svojim domoljubnim načelima te provedbi planiranih projekata nećemo posustati i predati se u pesimizmu i očaju. Pobjeđivali smo veće izazove i strahote, straha nemamo, ipak smo bili ratnici i ljudi smo koji znaju planirati akciju, pronicljivo nadmudrivati oponente i protivnike, predani i odani ciljevima našeg zajedništva, vrlo dobro pozicionirani u pružanju znanja u provedbi projekata, mi smo znalci strategije koju sagledavamo iznutra i naše okruženje, točnije rečeno mi smo vojnici pobjede i mira te perspektive. Mi potičemo požrtvovne potrebne promjene u cilju svladavanja svih ljudskih uskogrudnih interesa skupina i pojedinaca u društvu i ne sumnjamo da ćemo svojim borbenim duhom uspjeti i u ovoj borbi. • Za kraj - bio si pripadnik proslavljenih Tigrova gdje smo se i upoznali, bi li opet isto to ponovio, krenuo u obranu domovine? - Donedavno sam još radio u Ministarstvu obrane i Glavnom Stožeru Oružanih snaga RH, sada se bavim odnosima s javnošću u svojstvu glasnogovornika u matičnoj Udru- 20 zi UDVDR RH PGZ a ujedno sam na istoj poziciji obveza i u Koordinaciji braniteljskih Udruga Grada Zagreba. Ponekad se znamo u pauzama predaha od obveza našaliti na pojedine anegdote i sjećanja tijekom Domovinskog rata. I osobno sam se par puta uhvatio u promišljanju, kada danas čovjek vidi tko nam, podriva stečevine i pijetet prema našim poginulim suborcima iz Domovinskog rata te u kojem smjeru ide nepoštivanje temeljnih dokumenata poput Deklaracije i sličnih zakona, moj je odgovor je da bi ponovo, itekako sudjelovao u obrani Domovine. U obrambeni rat sam krenuo kao dragovoljac u 1.Gardijsku brigadu „Tigrovi“ u njoj proveo 11 i pol godina na raznoraznim dužnostima vojnika i časnika, ne sramim se svoje prošlosti, naprotiv ponosim se svojim suborcima i doprinosom koji smo postigli sa inim postrojbama na bojišnicama diljem Domovine. Protivnik sam svakog nasilja i ekstremizma, da je u mojoj zemlji ekstremizam bio na djelu, vjerojatno bi bio pripadnik pokreta otpora neka vrsta gerile protiv zločina i bezumlja. Srpski agresor, tj. Jugoslavenska (ne)narodna armija uz svestranu pomoć srpskih terorista i četnika u zločinačkim ratnim operacijama razarala je moju Domovinu, mučila, proganjala kao zvijeri i ubijala moje sunarodnjake. Ne bi to mogao promatrati nezainteresirano, a i podrijetlom potičem iz dijela prkosne i nepokorene Slavonije, gdje se na tuđina i uzurpatora moje zemlje mora i treba učinkovito uzvratiti i potisnuti okupatora sa naših njiva tamo gdje mu je mjesto. Svi oni koji misle da će nama braniteljima izbrisati sjećanja naše prošlosti i povijesne događaje i da ćemo biti izgubljeni u povijesti, varaju se. Možda jesmo glasni svjedoci i protivnici prodavača političke magle te lažne demokracije i hrvatskog sebeljubnog i samodopadnog domoljublja, no ne mogu nas ušutkati, učiniti nas suvišnima i bezvrijednima, jer naše egzistencije i sjećanja žive i mi postojimo. Nas novi izazovi i poteškoće nadahnjuju, adrenalinski hrane naš borbeni i pobjednički duh kojemu je teško parirati, jer nas je kroz sve ratne teškoće vodila veličanstvena ideja slobode. Razgovarao: Darko Marinac U N A Š E M K VA R T U ŠTO UČINITI S PAROMLINOM? Spojimo povijesno, suvremeno i korisno A što bi Paromlin mogao biti? Najlogičnije bi bilo ono što predlaže gradski odbor za kulturu HDZ-a, a to je nova koncertna dvorana za osam tisuća mjesta i prateći javni sadržaji jer je upravo dvorana te veličine potrebna gradu. Z nat ćemo da živimo u postindustrijsko doba tek kada materijalna baština prethodnog razdoblja postane mjesto sjećanja i k tome bude u statusu kulturne baštine. U visoko razvijenom svijetu industrijske hale u kojima su radnici u plavim kutama nekoć stvarali prvotni kapital odavno su upravo to, kulturna baština koja se čuva i obnavlja kao mjesta sjećanja na doba koje je već odavno za nama. U gospodarstvu se postindustrijsko razdoblje definira kao stupanj razvoja društva u kojem društveno bogatstvo stvara uslužni sektor u bijelim kutama, informatičari, znanstvenici i kreativci koji znanjem, a ne manualnim radom na tekućoj traci stvaraju najveći dio društvenog bogatstva. Jesmo li dovoljno odmakli prema budućnosti da industrijsku arhitekturu počnemo promatrati nostalgično, kao vrijedne spomenike prošlosti? Jesmo li stigli u postindustrijski svijet? Sudeći po primjerima obnovljene industrijske arhitekture, Amerika i Europa to već odavno jesu. U New Yorku je dio Manhattna u kojem se nekoć prerađivalo meso (njujorški Meatpacking District) postalo mjesto gdje u skupim dućanima „bijele kute“ kupuju dizajnersku odjeću koja visi na pomno uglačanim i više nimalo smrdljivim kukama s kojih su nekoć visjele svinjske polovice. Uredno složene torbice izložene su na drvenim stolovima na kojima se naziru tragovi mesarske sjekire dok kotači skinuti s nekog vagona za prijevoz mesa sada služe kao noge stola. Takvi su detalji uklopljeni, reinterpretirani i redizajnirani voljom suvremenih arhitekata čija je prisutnost nezamjetna i posve podređena izvornom karakteru mjesta. U novo izgrađenom hotelu ‘Standard’ prigušeno svijetlo sipi iz svjetiljaka koje su nekoć osvjetljavale hale za proizvodnju. Do njega vodi i kroz drugi kat hotela prolazi High Line, željeznička pruga na nadvožnjaku prenamijenjena u ozelenjenu šetnicu s koje se pružaju nove vizure. U tom prožimanju novog i starog na ukupnoj površini od 18 hektara industrijski prostori u svom recikliranom izdanju postaju simboli nove, post industrijske urbanosti. Nama bliže, u Europi primjeri su brojni. U Londonu je bivša elektrana postala muzej moderne umjetnosti Tate Modern. Kao jedan od najupečatljivijih primjera kreativne obnove industrijskog prostora treba ipak spomenuti Centrale Montemartini u Rimu gdje su Musei Capitolini smjestili dio svoje zbirke rimske skulpture. Ovdje kao pozadina profinjenoj klasičnoj skulpturi u bijelom mramoru služi mrka mašinerija bivše elektrane. Skulpture rimskih bogova se estetski i značenjski kontrapunktiraju snazi mašina industrijske ere kao simboli svoga vremena u obnovljenom, visoko estetiziranom prostoru. 21 U NAŠEM KVARTU Zapušteni prostori mogu postati najpoželjniji Željeznički nadvožnjaci i klaonice mesa u New Yorku, elektrane u Londonu i Rimu, podsjeća li Vas to na neke zagrebačke prostore? U našoj neposrednoj blizini, upravo na Trnju i južnom djelu Medveščaka dva su industrijska diva: Stara Klaonica mesa na parceli od nekoliko hektara unutar Heinzlove i Radničke ulice izgrađena 1934. te Paromlin na Trnjanskoj iz 1862. Iako su oba objekta zaštićeni spomenici kulture, zapušteni su i devastirani, a sudeći po pukotinama na dimnjaku Paromlina vjerojatno i opasni za prolaznike. Kada bismo tim spomenicima pridodali i tvornicu Nade Dimić i uljaru na Branimirovoj, te tvornicu posuđa Gorica, promislite koliko je to hektara prostora koji dobrim planom recikliranja i revitalizacije prostora mogu postati estetski najpoželjniji prostori u gradu? Bez obzira koja će im biti buduća namjena, ukoliko sačuvaju svoj prepoznatljivi karakter industrijske arhitekture mogli bi postati i turistička atrakcija. Stara Klaonica povremeno služi za privremene izložbe i koncerte gradskih alternativaca kojima je ovaj prostor draži od ušminkanih noćnih klubova na Radničkoj. Paromlin je napuštena ruševina. Slijedeći put kada ćete nekim poslom ići na Glavnu poštu na Branimirovoj predlažem da pri- 22 je nego što uđete pogledate preko pruge gdje se pruža nesmetani pogled na glavnu fasadu Paromlina koja još nekim čudom stoji u svoj svojoj širini i visini iako je prazna i sablazna ljuštura. Odlučite sami želite li vizuru grada sa ili bez Paromlina. I ne samo zbog značenja koji Paromlin ima u povijesti grada, već i zbog dojma koji ostavlja gledajući ga tako, preko pruge, kao snažnijeg i radišnijeg rođaka nakićenih donjogradskih palača. Upravo mi je takav dojam ostavio iz te vizure zbog impozantnih dimenzija koje naslućuju veličinu i prostornost cijelog kompleksa nekadašnjeg mlina. S te strane pruge se radilo, a s druge šetalo. S ove strane su fasade nakićene živahnom štukarom, a s one prizemnom opekom. Ali, ako bolje pogledate, ni Paromlin nije bez ukrasa. Donja tri kata Paromlina su neurešena, ali gornja tri su čvrsto artikulirana lezenamao od opeke koju osnažuju cjelokupni dojam vertikalnosti i monumentalnosti. Svaki od prozora je također posebno uokviren opekom, dok se u gornjem dijelu prozorski okvir lagano napinje u luk. U gornjoj zoni fasadu kruni reljefna ornamentacija. Tu su vide i kapiteli lezena i zupčasti ornament i niz arkadica, dok četiri tornjića akcentiraju središnji natpis s imenom Paromlina. Sve to što je u štukaturi donjogradskih fasada nježnije i podatnije u opeci je geometrijski čvršće i malo grublje, radnički. Iako je Paromlin gotovo nemoguće obići jer je stiješnjen sa svih strana prugom, parkiralištem, i Koncertnom dvoranom ovaj div industrijske arhitekture još uvijek uspijeva nadvisiti sve oko sebe i odaslati poruku monumentalnosti, snage i izdržljivosti. Svako vrijeme ima svoju simboliku Ali što s njim? Povijest neostvarenih prijedloga sanacije i prenamjene je preduga i treba je izbrisati i početi od početka, prvo se jasno opredijelivši da se kompleks očuva. Posve ga obnoviti u cijelosti neće biti moguće, jer je previše propalo, ali u rukama osjetljivog arhitekta (nadajmo se nikako ne istog koji je intervenirao u Cvjetni trg) ono što se sigurno može učiniti jest da se obnove vanjske fasade i dimnjak te sačuva ritam volumena koji se nalaze u tom prostoru te, ako je uopće išta ostalo, i elementi originalne arhitekture iznutra. Bit će to veličanstvena ljuštura i fragmenti izvorne arhitekture, citati iz jednog doba, obnovljeni i uklopljeni u moderno zdanje,u kojem, opet se nadajmo, ego arhitekta i estetika stakla i čelika neće nadvladati karakter mjesta već će se podrediti njemu i povijesnoj priči koja tu arhitekturu čini onim što ona jest. Nadajmo se također da pohlepa investitora neće prijeći dozvoljene koeficijente izgrađenosti te nagurati sadržaje već će dati divu da diše (i opet za razliku od klaustrofobičnog i prenatrpanog prostora šoping centra na Cvjetnom trgu). A što bi Paromlin mogao biti? Najlogičnije bi bilo ono što predlaže gradski odbor za kulturu HDZ-a, a to je nova koncertna dvorana za osam tisuća mjesta i prateći javni sadržaji budući da je upravo dvorana te veličine potrebna gradu. Ako i ne bude baš to, i ako se u procesu javne rasprave o namjeni iskristaliziraju druge potrebe i prijedlozi, nadajmo se također da će se neće ponoviti nedemokratski procesi koji su obilježili vizualno uništavanje Cvjetnog trga. Možda upravo Paromlin postane primjer konstruktivne i kreativne sprege struke, javnosti i investitora. Nadajmo se. Ana Munk U N A Š E M K VA R T U PROBLEM OTPADA NIJE TEHNIČKI, VEĆ PONAJPRIJE LJUDSKI PROBLEM Dobra praksa gospodarenja otpadom Grad Zagreb nije uspio povući znatna financijska sredstva iz predpristupnih fondova Europske Unije, namijenjena ostvarivanju projekata iz područja zaštite okoliša. dr.sc. Nenad Mustapić & dr.sc. Vladislav Brkić P rimarni problem Grada Zagreba, u sustavu gospodarenja otpadom, proizlazi iz činjenice da Grad nije uspio do današnjeg dana zakonski regulirati područje na kojem se odlagalište komunalnog otpada nalazi. Slijedom činjeničnog stanja proizlazi da se, s pravnog stajališta, uopće ne može govoriti o nekakvoj zakonskoj regulativi sustava gospodarenja otpadom, dok istodobno, s ekološkog stajališta, odlagalište otpada predstavlja, kolokvijalno govoreći, tempiranu bombu (engl. Chemical time bomb) zbog stvaranja opasnih plinova u samoj jezgri odlagališta. Građani Zagreba nisu upoznati s postupcima sanacije, ukoliko se oni provode, niti s tehnologijama koje se pri tom koriste, odnosno, u kojoj se mjeri očituje njihova učinkovitost i uspješnost. Temeljni pravni akt, Plan za gospodarenje otpadom, koji bi definirao i zakonski regulirao odlaganje otpada, nije do današnjeg dana donesen, unatoč tomu što je krajnji rok istekao još davne 2008.g., te nije niti mogao stupiti na snagu. Stoga je nužno donijeti i usvojiti Plan za gospodarenje otpadom kao temeljnog akta s ugrađenim smjernicama za zaštitu prirodnih resursa i okoliša. Budući da propisi, koji zakonski reguliraju ovu materiju, nisu doneseni i usvojeni, Grad Zagreb nije uspio povući znatna financijska sredstva iz predprisutnih fondova Europske Unije, namijenjena ostvarivanju projekata iz područja zaštite okoliša. Slijedeći problem je pronalaženje odgovarajućeg mjesta za izgradnju eventualno budućeg odlagališta za otpad, kad se sadašnje, po pravilima struke, neprimjereno odlagalište u Jakuševcu zatvori i sanira. Poznata je činjenica da se, kao rok za pokretanje bilo kojeg suvremenog postrojenja, uzima razdoblje od pet do sedam godina kako bi projekt zaživio u stvarnosti. Iz toga slijedi da nećemo moći povući niti sredstva iz fondova Europske Unije namijenjena za financiranje projekta zaštite okoliša, koja su nam na raspolaganju do 2020. g. dr.sc. Vladislav Brkić Uvažavati i primjenjivati tehnološke inovacije Uz problem neodgovarajućega zbrinjavanja otpada, postoji i problem neodgovarajućega zbrinjavanja mulja u središnjem postrojenju za pročišćavanje otpadnih voda. Rješenje je smanjiti u znatnoj mjeri količinu otpada postupcima primarnog razdvajanja i odvajanja korisnoga otpada te sekundarnog recikliranja miješanoga komunalnog otpada, dok bi se preostalu količinu otpada moglo zbrinuti postupkom termičke obrade. Oba postupka, mehaničko-biološka i termička obrada otpada, objedinila bi se u jedinstveni sustav za zbrinjavanje otpada, te bi stoga puno učinkovitije bilo da se postrojenje (misli se na kogeneracijsko postrojenje za termičku obradu otpada koje proizvodi ili toplinsku ili električnu energiju) nalazi u neposrednoj blizini Jakuševca (izvor goriva: neograničene količine otpada) i postojeće HEP-ove toplinske elektrane. Naše je stajalište da se zbog buduće bolje suradnje pozovu sve zainteresirane strane na rješavanje zajedničkog problema, budući da građani Zagreba nisu u cijelosti upoznati s podacima o vrsti, sastavu i količini otpada koje trenutno trebamo zbrinjavati, pa niti ne smijemo i ne možemo meritorno procijeniti koje bi tehnološke inovacije bile najbolji odabir pri zbrinjavanju otpada. Ono što mi sada smijemo i što možemo napraviti je da, neovisno o stručnom mišljenju, u prvoj fazi zbrinjavanja otpada povećamo sadašnji broj reciklažnih dvorišta i posuda za izdvojeno sabiranje (tzv. plavi, žuti i zeleni kontejneri), što u konačnici donosi novostvorenu vrijednost odnosno energetsku sirovinu. dr.sc. Nenad Mustapić 23 U NAŠEM KVARTU Moraju se aktivirati kompostane U drugoj fazi zbrinjavanja otpada potrebno je, uz postojeće kompostane, aktivirati postrojenja za mehaničko-biološku obradu otpada, što je lako izvedivo budući da pojedine hrvatske tvrtke, koje se bave ovom djelatnošću, već posjeduju potrebna postrojenja. U trećoj fazi zbrinjavanja otpada (znatno manja količina preostalog otpada iz prve i druge faze) koristilo bi se znatno manje postrojenje za termičku obradu, što podrazumijeva manju količinu otpada, manji kapacitet postrojenja i manje štetni utjecaj na okoliš. Ono što je preduvjet uspješnosti cijeloga projekta zbrinjavanja otpada jest sustavna edukacija na svim razinama kontinuirano. U vezi s pitanjem o tome je li Zagrebu potrebna spalionica, mi smo mišljenja da treba krenuti malim ali jednostavnim koracima: najprije izdvojiti koristan otpad, potom reciklirati komunalni, a preostali otpad zajedno s muljem otpadnih voda obraditi u manjem termičkom postrojenju. Pri tomu je od iznimnog značaja da cijeli postupak vode i nadziru stručnjaci iz područja zaštite prirodnih resursa i okoliša. Hijerarhija otpada Kao redoslijed prioriteta zakonodavstva i politike o sprečavanju nastanka otpada i gospodarenju otpadom primjenjuje se sljedeća hijerarhija otpada: (a) sprečavanje (reduce) (b) priprema za ponovnu uporabu (reuse) (c) recikliranje (recycle) (d) oporaba na drugi naĉin, npr. oporaba energije (recover) (e) zbrinjavanje. pravilo 4R + 3E Reduce – smanjiti količinu otpada na izvoru Reuse - ponovno (višekratno) upotrijebiti predmet ili tvar u korisne svrhe bez prethodne obrade, tj. u izvornom obliku Recycle - ponovno uporabiti iz otpada izdvojenu tvar u proizvodnom procesu, odnosno preraditi otpad te ga iskoristiti ga za dobivanje novih proizvoda Recover – preradi otpad/iskoristiti otpad u energetske svrhe 24 U N A Š E M K VA R T U pravilo 4R + 3E Educate – informirati, osvijestiti i educirati o odgovornom postupanju s otpadom te povećati razumijevanje važnosti i mogućnosti gospodarenja otpadom, Economise – smanjiti troškove gospodarenja otpadom i uključiti troškove otpada u cijenu proizvoda/usluge po načelu »onečišćivač/zagađivač plaća«, Enforce – primijeniti koncepte učinkovitog postupanja s otpadom u zakonodavstvu i praksi, te uključiti u procese planiranja, odlučivanja i upravljanja sve zainteresirane aktere. Dobra praksa gospodarenja otpadom •sprečavanje (prevencija) nastajanja otpada •ponovna upotreba •recikliranje otpada •mehaničko biološka obrada (MBO) otpada •energetsko iskorištavanje otpada (oporaba) •odlaganje na (saniranim) odlagalištima Mogući projekti za financiranje putem EU strukturnih fondova informiranje i educiranje o odgovornom postupanju s otpadom te povećati razumijevanje važnosti i mogućnosti gospodarenja otpadom (reklamne kampanje) 1.planiranje i realizacija cjelovitog sustava odvojenog prikupljanja otpada (organski dio komunalnog otpada itd.) 2.planiranje i realizacija postrojenja za preradu organskog dijela komunalnog otpada 3.planiranje i realizacija postrojenja za preradu otpada (MO) i energetsko iskorištavanje otpada 25 ŠPORT tadašnjem 4. razredu. Prvo igralište, kažu povijesni izvori, bilo je na Savi kod gradskog kupališta, a zatim na Krugama. Klub stalno napreduje, već na prijelazu u 30te godine prošloga stoljeća osvaja prvo mjesto u drugom razredu, ali dolazi do reorganizacije zagrebačkog podsaveza i „Trnje“ ne prolazi u prvi kvalitativni razred. NK „TRNJE“ Prijateljstvo svih generacija Zagrepčana i prijatelja U Klubu trenira 200 djece i odraslih, a njemu gravitiraju ljudi cijelog Trnja i okolnih gradskih četvrti. Klub radi i na pedagoškom usavršavanju trenera, kako bi ovaj Klub bio mjesto socijalizacije naše djece koja će jednog dana biti nositelji razvoja našega Grada. H Povijest Kluba Krajem tridesetih godina, „Trnje“ je športsko društvo, koje ima i pjevačku sekciju. preskočite. Ipak, može se reći da su se tijekom desetljeća rada Kluba smjenjivale čitave generacije. Tako, u 90 godina rada Kluba je jedno sportsko bogatstvo u kojem je bilo uspona i padova. Naravno opstanak Kluba ne bi bio moguć bez rada pojedinaca koji su zanemarili osobne interese. Spomenimo zaslužne pojedince koji su svojim predanim radom zadužili Klub, kao što su pored osnivača prvi tajnik Albert Zibrat, dugogodišnji djelatnik Ivica Knežić koji je u 30-godišnjem radu najzaslužniji za uređenje igrališta i pratećih objekata. Vlado Knežić je 40 godina obnašatelj raznih funkcija Kluba - od igrača, suca i tajnika do predsjednika. Godine 1940.-te Trnje je prvak drugoga razreda, prelazi u prvi, ali onda dolazi Drugi svjetski rat. Nakon rata, odmah 1946. Klub se obnavlja pod imenom „Torpedo“, ali 1950. vraća mu se staro, izvorno ime „Trnje“. U tom radu Klub je iznjedrio nekoliko svjetski poznatih igračkih Kroz godine bilo je lijepih, velikih imena kao što su Vladimir Firm, trenutaka, ali i onih manje lijepih, Snješko Cerin, Mijo Pongrac, Gorrecimo ranih šezdesetih, kada je tan, Močibob, Mokosek, Oberan, Klub bio na rubu propasti. No, po- Starman, Deželić, Jakšić, Valle, put feniksa „Trnje“ se uzdiže i živi Komorski, Mrnđe itd. evo, sve do danas. Godine 1980. izgrađen je stadion na kojem se i Trnjanski dres nosili su: danas igra te svlačionica s klupskim prostorijama. -Vladimir Firm, Trnjan iz Jelaspoljske, koji je karijeru počeo u Najveći sportski uspjeh je ulazak našem Klubu, a između ostaloga u Drugu hrvatsku nogometnu ligu s reprezentacijom bivše Jugosla2001. u kojoj „Trnje“ pleše jedno vije sudjelovao na SP u Brazilu i ljeto i ispada, dijelom kao žrtva još na Olimpijskim igrama u Helsinjedne reorganizacije sustava natje- kiju gdje je osvojio srebrnu mecanja. dalju. Teško je u Klubu koji broji 90 ljeta izdvajati neke posebno zaslužne i velike jer se lako upadne u zamku da nekoga zaboravite, izostavite, -Snješko Cerin, legendarna „plava devetka“, centarfor Dinama iz šampionske 1982. i tadašnjeg najboljeg strijelca Jugolige. rvatski nogometni Klub „Trnje“ osnovan je prije 90 godina, 1924, u Bosutskoj ulici, u stanu Stjepana Andrijaševića. Osnivači Kluba bili su braća Bošnjak (Josip, Ivo i Đuka), braća Krenusa (Julio i Eugen), Alojz Stanković, Ivo Pavelić, Franjo Burić, Ivo Bartolec, Mijo Gradiški, Stjepan Maltarić, Milan Kolić, Stjepan Štefančić, Milan Mihaljević i drugi. 26 Klub se prijavljuje u zagrebački podsavez i od 1925. natječe se u Ante Balić, predsjednik NK Trnja ŠPORT -Dražen Brnčić koji s deset godina dolazi u NK Trnje, a već sa šesnaest igra za prvu momčad. Odlazi u Segestu, Vrapče, a onda ravno u inozemstvo. Prvo Belgija, gdje dobiva i njihovu putovnicu. Zatim odlazi u Italiju te potpisuje za Milan. To su samo neki od igrača svjetske slave, ali moramo reći da su mnogi drugi poznati igrači ponikli u našem Klubu. Klub, zbog tehničkih minimuma, ne može prijeći u višu ligu, ali je zato prepoznat kao svojevrsni rasadnik talenata. U nemogućnosti afirmacije pri našem Klubu, igrači odlaze u druge zagrebačke klubove, koji su prepoznali dobru školu Trnjana. Najveći događaj za Klub zbio se 1980. godine kada je izgrađen travnati teren na kojem se i danas igra. NK Trnje 90-tu obljetnicu osnivanja Klub dočekuje u Trećoj ligi, tamo gdje je i počeo 1925. Što veći broj djece u igri Za vrijeme Domovinskog rata gotovo svi članovi našeg Kluba bili su njegovi aktivni sudionici. Nakon rata počinje nova povijest Kluba. Predratno, ratno i poratno vrijeme nije previše pogodovalo daljnjem razvoju infrastrukture Kluba. Prvenstveno interes ljudi koji su vodili Klub kroz ta razdoblja bio je održati funkcioniranje. Nogometni Klub „Trnje“ svojim djelovanjem gaji izuzetno prijateljstvo svih generacija Zagrepčana i prijatelja ovog Grada, te propagira, provodi i organizira nogometni šport. Danas u Klubu trenira 200 djece i odraslih, a njemu gravitiraju ljudi cijelog Trnja i okolnih gradskih četvrti. Klub radi i na pedagoškom usavršavanju trenera, kako bi ovaj Klub bio mjesto socijalizacije naše djece koja će jednog dana biti nosioci razvoja našega Grada. Vodstvo Kluba radi na tome da NK Trnje postane jedan pravi gradski klub, tj. mjesto gdje će dolaziti športski svijet, svi ljubitelji športa i roditelji djece koja treniraju. čimo ih u nogometnu školu Kluba. Na taj način razvija se kod djece interes za šport, a kod starijih osoba za rekreaciju. Tijekom svog djelovanja Klub je postizao izuzetne športske uspjehe. Sa sadašnjom Upravom Klub je u punom zamahu, radi se na novom dvogodišnjem programu koji obuhvaća izgradnju novih svlačionica i postavljanje umjetne trave na veliko pomoćno igralište. Klub je građanska udruga koja se najvećim dijelom samofinancira. Međutim, u situaciji recesije dolazi do zastoja u doznačavanju sredstava od strane Zagrebačkog nogometnog saveza, koja su prijeko potrebna za funkcioniranje Kluba. Iz tih razloga, kao i visokih troškova natjecanja i masovnosti rada cjelokupnog pogona, Klub ne može u potpunosti zatvoriti financijsku konstrukciju. Budućnost je okupiti trnjansku mladost Sadašnji predsjednik Ante Balić zajedno s Izvršnim odborom preuzeo je Klub krajem 2012. u teškom trenutku i s velikim financijskim opterećenjima. Međutim, zahvaljujući svojim poslovnim kontaktima, članovima Izvršnog odbora, sponzorima i prijateljima Kluba, većim dijelom uspio je sanirati financijske probleme. Svakako je važno informirati što veći broj članova i prijatelja Kluba da smo u najnovije vrijeme uložili veliki novac u infrastrukturu omladinske škole, uredili i izgradili nove prostore u kojima borave polaznici naše omladinske nogometne škole, njihovih trenera i momčadi seniora. Slobodni smo izvijestiti sve Trnjane i ljubitelje našeg Kluba da se trenutno radi na prilagodbi pravila u vođenju kluba po standardima Europske Unije, što dodatno iziskuje veće financijske izdatke. Kad već govorimo o financijama možemo reći da Klub u potpunosti funkcionira prema pravilima Zagrebačkog nogometnog saveza i Hrvatskog nogometnog saveza, bez obzira na tešku ekonomsku situaciju u državi. Na kraju ne možemo ne spomenuti našu najveću i najznačajniju investiciju, a to je kompletno renoviranje pomoćnog igrališta koje se nalazi pokraj Slavonske avenije, a odnosi se na postavljanje umjetne trave, montažu stupova sa reflektorima, montažu pomoćne tribine, te postavljanje zaštitne mreže na ogradu oko igrališta. Cijeli projekt odobren je od Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport, a prema sadašnjim pregovorima projekt bi, nadamo se, mogao krenuti na jesen. Pozivamo sve zainteresirane da i oni prema svojim mogućnostima pomognu Klubu kako bi postao ponos Gradske četvrti i Grada Zagreba. Na kraju treba reći da je želja ovog Kluba da postane jedan pravi gradski klub tj. mjesto gdje će dolaziti športski svijet, svi ljubitelji športa i roditelji djece koja treniraju. Želja nam je da Klub postane mjesto Posebno se želimo zahvaliti na po- susreta, mjesto na koje će svi rado moći Gradske četvrti Trnje, koja dolaziti i družiti se. nas redovito uvrštava u plan malih komunalnih akcija. Također se za- Više o Klubu na hvaljujemo i Gradskom Uredu za www.nk-trnje.com.hr obrazovanje, kulturu i šport, koji Željko Benković nam redovito uplaćuje određena sredstva za održavanje nogometCilj nam je da već u sljedećoj sezoni privučemo što veći broj, uglav- nog igrališta. nom osnovnoškolske djece i uklju- 27 ŠPORT OBITELJ KARLO ŽIVI NA SIGEČICI „Volim ovaj kvart“ O bitelj Karlo koja je hrvatski športski ponos živi na Sigečici u kvartu Trnje. Po nekad vrhunskim rezultatima športaši Tomislav i Snježana Karlo i dalje su aktivni u športu. Tomislav Karlo bivši je hrvatski reprezentativac i rekorder u leđnom plivanju. Upravo je on bio jedan od začetnika uspjeha hrvatskih plivača na velikim međunarodnim natjecanjima. Svoje ime upisao je u povijest hrvatskog i europskog plivanja kada je 27. veljače 1997. na natjecanju Svjetskog kupa u Parizu postavio novi europski rekord. God. 1996. natjecao se na Ljetnim Olimpijskim igrama u Atlanti, gdje je osvojio 16. mjesto u disciplini 4x100 metara mješovito. Pobjednik FINA Svjetskog kupa postao je 2000., a taj naslov najboljeg ostvario je u disciplini 50 metara leđno s osvojenih 114 bodova, 1 bod ispred drugoplasiranog Lennyja Kreyzelburga (SAD), tadašnjeg olimpijskog pobjednika i svjetskog rekordera. 28 Za svoje uspjehe u bazenu dobio je i najveće državno priznanje. Tako je 1997. godine postao dobitnikom Državne nagrade za šport “Franjo Bučar”. Nakon aktivne karijere Tomislav je ostao uz plivanje i šport. Od 1997. je Glavni tajnik i prvi operativac Hrvatskog plivačkog saveza. „Uživam na Trnju, jer to je uistinu jedan od najljepših zagrebačkih kvartova“, navodi europski rekorder Tomisalv. „Posebno mi se sviđa što Trnjani njeguju tradiciju i vole svoj kvart. Mislim da je to jako važno danas u globalizaciji. Na primjer, drago mi je što moj 8-godišnji sin, nakon što odgledamo utakmicu Reala ili Barcelone na televiziji, uživa poći sa mnom na utakmicu NK Trnje i bodriti naše nogometaše. To je ljubav prema kvartu.“ Bivša reprezentativka Hrvatske u odbojci Snježana (Mijić) Karlo sudjelovala je u najvećim uspjesima hrvatske odbojke. Bila je član hrvatske reprezentacije koja je osvojila srebrnu medalju na EP 1995. i EP 1997., te na Mediteranskim igrama 1993. zlatnu medalju. Europsku ligu prvaka osvojila je 1991. (Mladost) i 1998. (Dubrovnik) dok je s Mladosti dva puta (1992,1994) izgubila u finalu. Snježana je priznata u športskim krugovima i po tome što je jedno vrijeme bila hrvatski športski dužnosnik na najvećoj funkciji. U razdoblju od 2001. do 2004. bila je dopredsjednik Europske odbojkaške federacije. “Stanujem na Sigečici jako dugo i volim ovaj kvart“, kaže poznata športašica Snježana Karlo. „Budući da je zadnjih godina moj život u slobodno vrijeme uglavnom podređen našoj djeci, posebno mi se sviđa naša ‘pista’ na Sigečici. U proljeće kada nas sunce počne bolje grijati, nakon škole ili vrtića često odemo na ‘pistu’. Kada se skupe djeca iz okolnih kuća i zgrada taj dio jednostavno pršti od pozitivne energije. Kako smo blizu rijeke Save često odemo u šetnju, na trčanje ili vožnju biciklom na nasip.“ Sandra Dumančić P R O M I Š L JA N J E Preko Trnja do zvijezda Ž ivot na Trnju je kao i svugdje u Zagrebu, no ipak odavde se Zagreb i naša društvena zbilja vide nekako posebnije. Kako naš glavni Grad nije grad na rijeci kakvim su drugi gradovi s rijekom, već grad kojega presijeca Sava pa se čini kako je Trnje uz nasip kraj grada, što pri odrastanju djeci daje neslućene mogućnosti za odrastanje. Trnje se u dva prošla stoljeća intenzivno industrijaliziralo pa je postalo radničko naselje, s velikim brojem bez dozvola sagrađenih kuća. Kako se Trnje gledano od Save nalazi u bazi grada, kroz njega idu ključne gradske prometnice, a i gradsko poglavarstvo nalazi se tu. Naša društvena zbilja jasno se ogleda i na Trnju. Naime poslije propadanja ili izmiještanja mnogih proizvodnih tvrtki ili tvornica kako smo ih nekada zvali, na Trnju su se izgradile mnoge poslovne zgrade i to najviše banaka. Tako se sada na tramvajskim postajama ali i na ulici vidi drugačiji dress code, a u trgovačkim centrima sad prevladava pakiranje mesa sa jednim ili dva komadića za samce. Na našem Trnju nestali su mali obiteljski dućani, njih su doslovno istisnuli veliki trgovački centri. Sloboda poduzetništva nije uspjela zaštititi od propasti male obiteljske dućane, također nestaju i obiteljski obrti. Na Trnju se nalazi i značajan broj fakulteta pa se ovdje obrazuje i znatan broj naše mladeži. Baš što se obrazovanja tiče nalazimo se u vremenu svjetonazorskog i vrijednosnog preoblikovanja Hrvatske, pa se puzajući, a ponekad i skokovito nameću nove norme i pogledi na ljudski život i na seksualnost. Nameću se lažne istine koje ugrožavaju čovjeka moralno ,ali i biološki. Nekada smo težili u našim četvrtima imati što više uređenih dječjih igrališta i to je bila jedna od mjera stanovanja i života po mjeri čovjeka. No da li će se ubuduće dječja igrališta puniti djecom, ne ovisi samo o djeci već značajnije o nama odraslima i to ne samo po onome na što prvo pomislimo. Ustvari ugrožena je i sama obitelj, a kada je ugrožena obitelj ugrožen je i čovjek. Dosta često stari se Zagrepčani požale kako ništa u našem Zagrebu nije kako je nekada bilo, a kako su odnekuda preplavili neki novi ljudi i poremetili stare zagrebačke običaje i navade. Takvima uvijek iznova treba govoriti i upoznavati ih sa činjenicom kako je sada Hrvatska država i kako je Zagreb sada glavni grad te države i kao takav je političko, administrativno, kulturno, obrazovno i raznoliko središte, pa se slijedom toga u njemu okupljaju naši najsposobniji i najpoduzetniji ljudi i to je tako normalno u svakoj državi. Naravno okuplja se i kriminal no to je predvidiva pojava. No kada potpredsjednica Vlade kaže kako je banalizacija politike kada javnost i prerijetko mediji upozoravaju na politička postavljanja, kako politički najvjerniji ljudi koalicije zasjedaju na odgovorne uloge u javnim institucijama i javnim poduzećima. A plaćamo ih mi, kažu samo zato što smo ih izabrali. Neki kao da od cijelog zvjezdanog neba vole samo sazviježđe kumovske slame. Ako bi jednom vrijednošću donedavno mogli opisati naše Trnje, ta vrijednost bila bi skromnost. Prvo su tu bile skromne seoske, pa radničke i službeničke kuće i zgrade, pa su između dva rata građene nove crkve i nastajale nove župe. Novi papa kojega zovemo Franjo na velika vrata iznova uvodi već gotovo zaboravljene vrline skromnost i poniznost, pitanje je samo kako ćemo mi to prihvatiti. Potrošački i megalomanski stil života uvukao se u naše živote i što je još gore u naše osobnosti. Stalna na ovom svijetu samo mjena jest- reče hrvatski pjesnik i general Petar Preradović, a samo je usputna ali znakovita činjenica kako je on bio pjesnik i general i što je prešao iz pravoslavlja na katolicizam. Dakle sve se mijenja, pa tako i naše Trnje, no izgleda kako se najsporije mijenjamo upravo mi građani ili stanovnici Trnja, Zagreba i cijeli nam lijepe naše. U čemu je stvar gdje griješimo i što treba činiti? Prije nešto više od dvadeset godina svi smo, netko manje netko više, opet shodno svojim mogućnostima ostvarili državu i ušli smo u doba demokracije i tržišnog natjecanja. Sada kada rezimiramo za slobodu smo se izborili, demokracijom se sladimo kako tako, a najslabije smo prošli s ekonomskim slobodama i gospodarstvom, a polako ali sigurno gubimo povjerenje u politiku, a nismo baš previše spremni učiniti kako bi se stanje u društvu ili zajednici u kojoj živimo popravilo. Nigdje se osobne potrebe građana, ne oblikuju bolje u zajedničke interese i potrebe nego li u mjestu življenja. Te potrebe i interesi višestruko ovise o seoskim i gradskim naseljima u kojima se živi. U lokalnim zajednicama ne vodi se visoka politika, tu se više rješavaju životne potrebe. Izlazak na lokalne izbore tek je prvi, ali korak od izuzetne važnosti aktivnih građana. Stoga treba što više izlaziti na izbore, što posebno vrijedi za lokalne izbore barem iz dva razloga. Prvi je taj što naši stari nisu imali prilike izraziti svoju političku volju na slobodnim demokratskim izborima u svojoj državi. Dok je drugi još značajniji razlog, taj kako tako dajemo ufanja i nadu mladima kako mogu nešto učiniti za društvo i zajednicu kojoj pripadaju, kako mogu sačuvati dokazane vrijednosti ili mijenjati svari bilo na lokalnoj ili na globalnoj razini. Jer priznati ćete čovjek bez nade ima spušten pogled i ne može posegnuti za ushićujućom ljepotom zvjezdanog neba, a na našem Trnju ima prelijepih mjesta za to. Darko Marinac 29 MEĐU NAMA Mreža mladih znanstvenika Z nanstveni sam novak na Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Uključena sam u rad Mreže mladih znanstvenika (MLAZ). MLAZ je udruga zamišljena da djeluje na ostvarivanju ciljeva unapređenja, razvoja i promicanja zajednice mladih znanstvenika i njene uloge u društvu kroz: poticanje komunikacije, razmjene ideja, suradnje te kontakta među mladim znanstvenicima; poboljšanje protoka informacija unutar zajednice mladih znanstvenika; izrada prijedloga, izmjena i dopuna zakonskih i podzakonskih akata u domeni poslijediplomskih studija/studenata; suradnju, umrežavanje i udruživanje s organizacijama, grupama i pojedincima koji se bave istom ili sličnom djelatnošću. U razdoblju od 2005.-2007. godini članice udruge uključene su u rad sljedećih povjerenstava i odbora pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa: • Povjerenstvo za izmjene Zakona o pravima studenata; • Povjerenstva za izmjene Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti; • Organizacijski odbor Drugog kongresa hrvatskih znanstvenika iz domovine i inozemstva. MLAZ je uključen u istraživanje statusa i perspektiva postdiplomanata u organizaciji Europsko Vijeće doktorskih kandidata i mladih istraživača (EURODOC) koje se provodi od 2002.-2012. na europskoj razini. EURODOC predstavlja doktorske kandidate i novake na europskoj razini u području obrazovanja, 30 istraživanja i profesionalnog razvoja njihove karijere, unaprijeđuje kvalitetu doktorskih programa standardima istraživačke aktivnosti u Europi, promiče cirkulaciju informacija o pitanjima mladih znanstvenika; organizira događaje, sudjeluje u raspravama i pomaže u izradi politika o visokom obrazovanju i znanosti u Europi; uspostavlja i promiče suradnju između nacionalnih udruga koje zastupaju doktoranade i znanstvene novake unutar Europe. Eurodoc trenutno ima 35 članova (nacionalnih udruga). Eurodoc institucijski partneri su: Euroscience, PhDportal, Euraxess, EUA i Europska komisija: Misija Odjela za istraživanje i inovacije je razviti i implementirati Europsku istraživačku i inovacijsku politiku s ciljem postizanja ciljeva Europe 2020 i inovacije unije. Misija Odjela za obrazovanje i kulturu je ojačati i promovirati cjeloživotno učenje, jezičnu i kulturnu raznolikost, mobilnost i angažman europskih građana, posebno mladih. Sastanci na kojima sam prisustvovala: 1. Strategija EU na globalnoj dimenziji visokog obrazovanja, Bruxelles. Tijekom konzultacija o prijedlogu Komisije za komunikacije na globalnoj dimenziji visokog obrazovanja (HE), koja je održana u Bruxellesu 25. listopada 2012, DG obrazovanje i kulturu saziva ključne dionike u HE i internacionalizaciji kako bi razgovarali o globalnoj akademskoj suradnji i mobilnosti između visokoobrazovnih institucija (visokim učilištima) u EU i ne-EU zemaljama. Podijeljeni u radionicama, sudionici su razmijenili i rješavali sljedeće teme: mobilnost, priljev mozgova/odljev mozgova, konkurencija/suradnja i EU dodana vrijednost. 2. ESF Junior Summit “Voda”, interdisciplinarni pristupi za održivu budućnost, Stresa, Lago Maggiore, Italija, 2730. kolovoz 2012. Glavni cilj summita je bio pozvati sljedeću generaciju vodećih znanstvenika (istraživače u ‘ranoj fazi’) u cijelom akademskom spektru da sudjeluju u četverodnevnoj, dubinskoj raspravi o izazovima i mogućnostima koje predstavlja inter (multi, trans) disciplinska istraživanja. Rasprave su bile potaknute stručnjacima svjetske klase iz vrlo različitih akademskih sredina. Rasprave su se usredotočile na razna pitanja vezana uz vodu. 3. Pojam dobrog upravljanja, održivog razvoja i obrazovanja budućih generacija znanstvenika, 28-30. studeni 2012, Budimpešta. Govornici na konferencija bili su institucionalni čelnici Mađarske, član europskog parlamenta, te ambasador američke vlade. 4. Eurodoc - godišnji generalni sastanak, 20-25. ožujak 2012, Krakow, Poljska. Konferencija okuplja predstavnike nacionalnih udruga doktorskih kandidata. Nakon dvodnevne konferencije održali su se dvodnevni zatvoreni izbori novog sedmeročlanog vrha organizacije u Senatu Krakovskog Sveučilišta. Kristina Ferković MEĐU NAMA Predstavljamo socijalno uslužnu zadrugu „Martinov plašt“ s Trnja Većina građana pri spomenu riječi ZADRUGA, sjeti se djetinjstva, družbe Pere Kvržice ili zadruge „Sloga“ iz Lovrakovog dječjeg romana „ Vlak u snijegu“. Ono čime su se odlikovali bilo je zajedništvo, dobrovoljna pripadnost i djelovanje za opće dobro. No, ne moramo se vraćati u djetinjstvo da bismo asocirali postojanje zadruge. Naime 2011. god. osnovana je zadruga „Martinov plašt“ sa sjedištem u Trnju. Razgovarali smo sa predsjednicom Skupštine zadruge“ Martinov plašt“, gđom Vesnom Hari, dipl. socijalnom radnicom i saznali kako uistinu danas izgleda djelovanje zadruge u urbanoj sredini. TK: Predstavite nam na koji način se stvorila ideja i pokrenula inicijativa o zasnivanju zadruge „Martinov plašt“? Vesna Hari: Inicijativa za udruživanje došla je spontano, kao izraz socijalne osjetljivosti osnivača i odgovor na sve veće potrebe u kojima se „mali čovjek“, naročito onaj s margine društva (stariji i nemoćni, osobe s invaliditetom, bivši ovisnici, dulje nezaposleni, teže zapošljivi i dr.), nalazi. Sedmero entuzijasta-osnivača, različitih struka, no svi visokoškolskog obrazovanja, nakon duljeg istraživanja i informiranja, izabralo je zadrugu i zadružne principe djelovanja, jer je ono u najvećoj mjeri podržavalo zajedništvo kojemu su težili. U to vrijeme u pripremi je bio novi Zakon o zadrugama od kojeg se očekivalo da zadružno djelovanje podigne na višu razinu i profilira zadrugu kao efikasnu društvenu asocijaciju. TK: Koje sve korake je bilo potrebno poduzeti kako bi realizirali ideju o osnivanju zadruge? Vesna Hari: Priprema dokumentacije potrebne za registriranje zadruge bila je zahtjevna, jer smo bili prvi koji smo krenuli u osnivanje zadruge „po novom zakonu“, koji je kao novinu, umjesto tri člana osnivača, odredio njih sedam te povisio osnovni ulog na tisuću kuna bez kojeg se ne može postati članom zadruge. Taj novac se uglavnom koristi za troškove samog osnivanja i ne može se gledati kao nekakav temeljni kapital zadruge, što znači da zadruga praktički starta od nule. Kako zadruga nije Udruga, ne može očekivati niti da ju sa svojim sredstvima podupire država, dakle, prepuštena je sama sebi i svojim sposobnostima. TK: Čijom pomoći je ipak uspjela zadruga „Martinov plašt“ realizirati osnivanje i za koje sve djelatnosti? Vesna Hari: U postupcima oko osnivanja zadruge „Martinov plašt“, imali smo potporu Hrvatskog saveza zadruga, institucije nadležne za praćenje i pomoć djelovanju zadruga. Zadruga „ Martinov plašt“ je registrirana kao socijalno uslužna, neprofitna orga- nizacija 27.05.2011.godine. Širok je raspon djelatnosti za koje je registrirana i s kojima joj je dozvoljeno baviti se: od socijalnih, preko uslužnih, do proizvodnih. TK: Zanima nas tko su članovi? Ima li volontera?Ima li više žena nego muškaraca i prosječno koje su dobi članovi? Vesna Hari: Danas zadruga „Martinov plašt“ broji jedanaest registriranih članova, deset fizičkih osoba i jednu udrugu, kao pravnu osobu. Ovih dana priključit će nam se još dvoje pojedinaca, te jedna udruga koja se bavi kreativnim radom osoba s intelektualnim poteškoćama i jedno novoosnovano jednostavno trgovačko društvo koje se bavi zdravom hranom i podržavanjem zdravog načina života, 31 MEĐU NAMA općenito. Visoki novčani ulog kao zakonski preduvjet za pristupanje zadruzi, osnovni je razlog što zadruga nema više članova, što ne znači da veći broj osoba u rad zadruge nije uključen na neki drugi način. Za potrebe održavanja ciljanih akcija koje traju kraće vrijeme koristimo volontere. Istina je da nam se više pridružuju žene, naročito one nezaposlene. U toj grupaciji profilirale su se dvije skupine: mlade žene, često visokoobrazovane koje traže svoje prvo zaposlenje i nekakvu aktivnost humanitarne naravi, kojom bi se bavile dok čekaju zaposlenje, te žene iznad četrdeset i pet godina starosti koje su ostale bez posla i realno imaju vrlo male mogućnosti da pronađu novo zaposlenje. U ovoj grupaciji ima vrlo teških životnih priča, života na samom egzistencijalnom rubu. Naši zakoni i administrativne barijere „ubojice“ su mnogih dobrih zamisli TK: Što znači aktivno služiti kroz ovu zadrugu ili konkretnokako može izgledati jedan dan člana zadruge? Vesna Hari: Aktivno služiti kroz zadrugu znači neprestano istraživati nove i nove načine na koje se potrebitima može pomoći. Ovdje moram pojasniti jednu vrlo važnu okolnost. Zadruga je osnovana prvenstveno kako bi služila potrebitima, dakle, njezina socijalna komponenta je trebala biti u prvom planu. No, tu smo naišli na toliko 32 zapreka kakve nismo mogli ni zamisliti. Kada smo počeli djelovati na snazi je bio Zakon o socijalnoj skrbi koji je prethodio sadašnjem, po kojem je bilo moguće da Centri za socijalnu skrb izdaju uputnice za vršenje određenih usluga za koje je Centar utvrdio da su određenom korisniku potrebne, a koje mogu pružati organizacije civilnog društva koje djeluju u lokalnoj zajednici. Na taj način, usluga je za korisnika besplatna, dok CZSS plaća izvršitelju. Taj sistem je trebao donijeti veću „pokrivenost“ potreba „na terenu“. No, on još nije u potpunosti ni zaživio kad je došlo do promjene vlasti i novog, sadašnjeg Zakona o socijalnoj skrbi koji sve te usluge monopolizira u korist institucija socijalne skrbi (koje ni približno ne mogu zadovoljiti potrebe) ili stavlja pod svoju strogu kontrolu i ingerenciju na način da se putem javnog natječaja izabire izvršitelj usluge o kojem opet odlučuje to isto Ministarstvo. Zašto je važno ovo spomenuti? Način plaćanja pružene usluge uvijek je važan, a naročito danas kad ljudi općenito, a socijalno ugrožene kategorije kojima je pomoć najpotrenija, pogotovo, ne mogu tu uslugu platiti. Pružanje usluga, ponajprije pomoći u kući, u zadruzi je bilo zamišljeno tako da se nezaposlenim osobama na taj način omoguće osnovni financijski prihodi, te bi se tako istovremeno pomagalo dvjema kategorijama; i onih u potrebi i onih nezaposlenih. S obzirom da korisnik nije u mogućnosti uslugu platiti, a država ograničava pružatelje usluga, najveći dio ovih potreba i dalje ostaje nepokriven. Danas se često sluša o obrazovanju dadilja, gerontodomaćica i sličnih nužno potrebnih zvanja, no svjedoci smo kako, kad njih treba inkorporirati u sustav, nailaze na nepremostive prepreke. Naši zakoni i administrativne barijere „ubojice“ su mnogih dobrih zamisli koje zbog njih nisu uspjele zaživjeti. To naročito osjete oni koji svoje djelovanje nastoje uklopiti u zakonske okvire i ne zalaziti u sivu zonu, rada na crno. Mi zadrugari, opredijelili smo se isključivo za pošten rad i djelovanje i zbog toga imamo velike probleme. Unatoč tome, ne odustajemo od svojih moralnih principa vjerujući da nepravedno ograničavajuća pravila igre imaju svoj vijek trajanja. TK: Kakve su reakcije korisnika i njihovih članova obitelji?Jeste li uopće uspjeli doprijeti do potrebnih u kućanstvima? Vesna Hari: Zbog navedenih problema, koji na žalost nisu jedini, nego bi mogli sastaviti listu za koju ovdje nema dovoljno prostora, svoju najvažniju djelatnost pomoći u kući nismo uspjeli razviti. Najteže nam je to, što vidimo da su upravo u toj domeni potrebe jako velike, a nama su vezane ruke i ne možemo na njih odgovoriti. TK: S kojim još problemima ste se suočili nakon pokretanja zadruge „Martinov plašt“? Jesu li određene poteškoće otvorile neke nove sadržaje koje možda prvotno niste niti imali u planu svojih aktivnosti? Vesna Hari: U nemogućim okolnostima, okrenuli smo se mogućem. Počeli smo osmišljavati Projekte za različite skupine u potrebi, prijavljivati se na natječaje. Tu smo također naišli na velike poteškoće jer se u većini natječaja kao osnovni uvjet za prijavitelja traži da ima jednog trajno zaposlenog po Ugovoru o radu, traže se dosadašnje reference organizacije MEĐU NAMA i tome slično. No, kako mi uglavnom to nismo imali, a nismo bili niti nekakvo poznato ime, tu nismo prolazili. Pitam se (a obraćali smo se s tim pitanjem u vidu protesta i onima koji su Natječaje raspisivali), kako da trajno zaposlenog ima neprofitna organizacija koja tek traži svoje mjesto u društvu i kakve reference može navesti kad joj nije ni dana prilika da se pokaže i iskaže? No, jedan Projekt koji je Pučko otvoreno učilište Zagreb prepoznalo kao vrijedan i stalo iza njega, ipak je prošao. Projekt, kojega je izvršitelj zadruga „ Martinov plašt“, uspješno je dobiven i sada se očekuje njegov nastavak. Radi se o Projektu dramsko-socijalizacijskih radionica za djecu iz rizičnih uvjeta odrastanja i njihove roditelje koji se radi u suradnji sa OŠ Grigor Vitez iz Trnja. Ovo je dokaz da naše zamisli vrijede, da imamo znanja i sposobnosti Projekt kvalitetno odraditi, no očito sa strane nadležnih institucija nedostaje povjerenje ili je u pitanju nešto drugo? U našem društvu, ovo nije problem s kojim se susreće samo naša zadruga. Postavlja se pitanje: kako da se nove organizacije dokažu ako ne dobiju priliku? Ovdje bih još svakako željela spomenuti kako je dvoje liječenih ovisnika naš Program a naročito psihosocijalno osnaživanje koje provodimo, prepoznalo kao kvalitetan, te nam se pridružilo. Iz tih susreta javila se ideja za osnivanje Udruge koja bi se bavila borbom protiv ovisnosti, te je početkom ove godine osnovana Udruga BIRAM ŽIVOT, koja se kao član priključila zadruzi „ Martinov plašt“, te će kroz to zajedništvo i suradnju pronalaziti nove i učinkovitije načine djelovanja. TK: Čiju sve potporu što se tiče lokalne i šire društvene zajednice zadruga ima? Vesna Hari: U moru kasnijih negativnih iskustava i borbe za opstanak, najsvjetiliji primjer koji svakako želim istaknuti i pohvaliti je to, što su nakon predstavljanja zadruge „Martinov plašt“ kao nove organizacije civilnog društva sa sjedištem na području Trnja, u Gradskoj četvrti prepoznali naš program kao vrijedan i dodijelili prostore Mjesnog odbora na korištenje. U tom prostoru možemo održavati svoje aktivnosti i bez njega nam apsolutno ništa ne bi bilo moguće napraviti. Ono što je najveća zapreka što se tiče lokalne samouprave je to što Grad Zagreb djeluje kao jedinica lokalne samouprave. Gradske četvrti imaju tek minorne ovlasti, što je velika pogreška jer o potrebama se najbolje brine u najužem krugu, što bi značilo da daleko veće ingerencije trebaju imati i Mjesni odbori, jer je i Gradska četvrt već prevelika cjelina, tim više kad znamo da GČ Trnje ima oko 40-50 tisuća stanovnika, što je na razini jednog solidnijeg grada u Hrvatskoj. Zadruga je svoje zamisli za djelovanje i Program temeljila upravo na ovakvoj, učinkovitijoj postavi lokalne samouprave, čak do razine susjedstva i dobrosusjedskih odnosa, koje smo imali namjeru oživjeti, a koja u stvarnosti ne postoji. Bilo je vrlo šokantno spoznati da je takva zamisao u okolnostima kad Grad Zagreb funkcionira kao osnovna jedinica lokalne samouprave, u stvari, utopijska. TK: To znači da ćete širiti mrežu korisnika zadruge na druge lokacije, izvan Trnja? Vesna Hari: S obzirom da naši korisnici ne pripadaju samo jednoj grupaciji, kroz grupaciju nezaposlenih koji nam se priključuju s različitih lokacija, zadruga je svojim djelovanjem prešla granice Gradske četvrti, za što smo se u samom početku i opredijelili. Ne želimo odustati od prvotnog opredjeljenja prema socijalnom TK: Imate li upite za pomoć pri osnivanju podružnica zadruge u nekim drugim općinama ili naseljima? Vesna Hari: Osnivanje podružnica je predviđeno u Pravilima zadruge (temeljnom aktu zadruge). Razmatrali smo mogućnost osnivanja Podružnice s nekolicinom zainteresiranih osoba iz Bjelovara, no s obzirom na neke razlike koje smo u našim programima imali, prevladao je stav da sami osnuju zadrugu, u čemu smo im savjetima i iskustvom pomogli. Sada s tom zadrugom uspješno surađujemo. TK: Koji su daljnji planovi aktivnosti zadruge „Martinov plašt“? Otkrijte našim čitateljima neke kratkoročne i dugoročne ciljeve zadruge. Vesna Hari: Do sada još nisam spomenula područje kojem smo se, zbog poteškoća djelovanja u području socijalnih usluga, okrenuli. S obzirom da naša zadruga ima mogućnosti baviti se i proizvodnom aktivnošću i djelatnosti maloprodaje, u okviru kreativne radionice za posebne grupacije: nezaposlenih, žrtava obiteljskog nasilja, osoba s intelektualnim poteškoćama, starijima, izrađuju se različiti proizvodi darovnog i prigodnog programa koji se prodaju na sajmovima i prigodnim prodajama. Tako smo sudjelovali na netom održanom sajmu HGK „Kupujmo hrvatsko“ i „Vrijedne ruke“. Kao originalni zadružni proizvod nudimo Bio-lončanicu, ručno izrađenu, od 100% prirodnih materijala, različitih dimenzija. Ono na što smo posebno ponosni inovacija je stručno projektiranog Urbanog organskog vrta za osobe sa 100% invaliditetom (čak i one u invalidskim kolicama), s kojim ćemo se predstaviti na predstojećem sajmu cvijeća „Flor artu“ i kojeg ćemo, kao oblik hortiterapije, najprije ponuditi Udrugama invalida do- 33 MEĐU NAMA movinskog rata. Za izradu vrtova, bit će nam potrebna donacija. Proizvodnja i širenje ponude urbanog vrta, različitih vrsta, koji će biti i u individualnoj prodaji uz narudžbu, dugoročni je cilj zadruge. Kako ne želimo odustati od prvotnog opredjeljenja prema socijalnom, i dalje ćemo iznalaziti načine pružanja usluga u toj domeni. To je i kratkoročni i dugoročni cilj. Povezivanje sa srodnim organizacijama, također je jedan od ciljeva. Mislim da je u ovakvim okolnostima nužno prilagođavanje trenutačnim okolnostima i prepoznavanje prilika, tako da planiranja bilo kakvog tipa uglavnom nemaju onakav značaj, kakav u normalnim ili podržavajućim okolnostima, imaju. TK: Koji profil zanimanja se pokazao kao najkorisniji i najpotrebniji za rad u udruzi? Vesna Hari: Različiti profili zanimanja pokazali su se kao korisni jer omogućuju timski rad koji u zadruzi njegujemo, a podrazumijeva sagledavanje situacije ili problema s različitih strana. Upravo to, što smo mi osnivači, različitih zanimanja: prirodnih i društvenih, održalo nas je do današnjih dana. 34 Nabrojati ću samo nekoliko: dipl. socijalna radnica, prof. defektlogije, dipl.ekonomist, mr. nutricionizma, dipl.ing.strojarstva... Uglavnom, svojim smo znanjima mogli pokriti sve one potrebe i zaduženja koje svaka organizacija, kao pravna osoba ima, od pravnih do financijskih zavrzlama. Uz to što nismo takve usluge morali plaćati, osnivači (osim onih koji su sudjelovali u odobrenom Projektu), svo ovo vrijeme volontiraju. TK: Postoje li u svijetu slične organizacije i jeste li se s njima povezali? Vesna Hari: Zadrugarstvo je izrazito razvijeno u Italiji. Nakon stupanja RH u EU, nadamo se otvaranju vrata i povezivanju ne samo sa srodnim zadrugama iz Italije, nego i iz drugih zemalja Unije. U tome bi ključnu ulogu, kao institucija poveznica, trebao imati Hrvatski savez zadruga. TK: Tko je zadužen za popularizaciju zadruge „ Martinov plašt“ u gradu Zagrebu i društvu općenito? Koje kanale za informiranje javnosti pri tome koristite? Vesna Hari: Do sada, zauzeti golim preživljavanjem, nismo dovoljno učinili na informiranju javnosti i popularizaciji zadruge. Glas o nama uglavnom se širio usmenom predajom i preporukom. O nama i našem radu potrudili smo se informirati sve nadležne institucije, no vrlo smo razočarani slabom suradljivošću. Pravo je čudo ako vam neka od njih, na vaše pismeno obraćanje, odgovori, ili ako vam se na uporno zvanje telefonom, netko oglasi. To govori o jednoj općoj nekulturi i autističnom ponašanju institucija zbog kojeg one nikome ne odgovaraju niti snose bilo kakve sankcije. To da sustav socijalne skrbi do današnjih dana još nije informatiziran, suvišno je komentirati a kolike to poteškoće u poslovanju stvara, ne mora se posebno tumačiti. TK: Ima li zadruga svoju Fun Page stranicu na Facebooku ili nekoj drugoj društvenoj mreži? Vesna Hari: Zadruga ima web stranicu: www.martinov-plast.hr dok se neke akcije i događanja, kroz tekst i fotografije, pojavljuju i na FB, kroz otvorene osobne profile naših članova. TK: Jesu li barem gradske strukture zadužene za socijalne aktivnosti prepoznale vrijednost zadruge i uspostavile suradnju s istom? Vesna Hari: Ovo je ključno, prilično bolno pitanje, no na njemu Vam posebno zahvaljujem. Kad smo se pojavili, dočekani smo s takvim oduševljenjem da nismo mogli vjerovati. Mislili smo kako će nam sva vrata biti otvorena i kako ćemo biti podržavani na sve moguće načine. No, ubrzo smo shvatili da je sve to bilo samo na riječima. Djela su govorila nešto sasvim drugo. Nakon nekog vremena, shvatili smo da smo doživljeni kao konkurencija koju na sve moguće načine treba onemogućiti u djelovanju, što je i postignuto. Moć je, na žalost, bila na drugoj strani. Nadležni Gradski ured pod koji zadruga, sa svojom osnovnom djelatnosti pripada, je Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom. Mislim da će biti dovoljno reći da u ove, uskoro dvije godine postojanja zadruge, premda smo u više navrata pokušavali doći do nje i tražili kontakt, pročelnica ureda nije za nas našla vremena, za razliku od ostalih pročelnika kojima smo se također željeli predstaviti, tražili suradnju ili nekakav oblik pomoći, koji to jesu. Kad smo vidjeli kako tu stvari stoje i funkcioniraju, nismo željeli svoju energiju usmjeravati na borbu „s vjetrenjačama“, nego smo odlučili svoju aktivnost usmjeriti u drugom, izglednijem pravcu i čekati promjene i bolja vremena. Moram reći i to, da smo veće razumijevanje i podršku našem radu doživjeli od tzv. realnog sektora i ljudi koji imaju poduzetnički način MEĐU NAMA razmišljanja, nego tzv. „socijale“ od koje se po prirodi stvari očekuje da bude humanija i otvorenija za razumijevanje i potporu. TK: Znatiželjni smo u konačnici i saznati zašto plašt i zašto sv. Martin - postoji li kakav događaj iz njegova života koji je bio poveznica koju ste koristili prilikom stvaranja zadruge? Vesna Hari: Premda u nazivu zadruge ne koristimo riječ „sveti“, ipak je vezan uz svetog Martina. Naime, naš inicijalni sastanak za osnivanje zadruge održan je na Martinje, dakle, 11.11.2010.g. te nam se to nekako, po prirodi stvari, nametnulo kao buduće ime. Asocirali smo u vezi sv. Martina i onome što je tko o njemu znao, pa je netko spomenuo kako je on rasjekao svoj plašt i jednom njegovom polovicom ogrnuo siromaha koji se smrzavao kraj puta kojim je Martin prolazio. Vidjeli smo veliku simboliku i sličnost tog čina, našeg poslanja i budućeg djelovanja, pa smo se odlučili za to ime. Premda ovdje moram naglasiti da od početka zauzimamo stav kako zadruga neće biti nekakva zatvorena organizacija koja će okupljati samo vjernike, samo desne ili lijeve i sl. nego otvorena organizacija koja će uvijek i najprije gledati čovjeka u potrebi, pa tako neće ni svojim govorom ili stavovima bilo kome nametati nešto što je protiv njegovih uvjerenja. U tome uspijevamo, premda moram naglasiti da to ne znači da ne djelujemo i ne inzistiramo na moralnim načelima sviju koji nam kao članovi pristupaju. Naš Etički kodeks nije samo „mrtvo slovo na papiru“ ili nešto što je zgodno imati, nego nešto što se živi. Ovakav pristup ima veze s ljudskošću, a ne s vjerom, kao takvom. poduzetnicima paket usluga različitog tipa: od knjigovodstvenih, marketinških, izrade web stranica i sl., nešto kao uslužni servis. Također se imamo namjeru malo više pozabaviti potrebama i potporom obitelji koja je danas sve više pod pritiskom i pred koju se postavljaju sve veći zahtjevi. Nešto od toga možemo ostvariti kroz organiziranje Javnih radova koje po ponuđenom Programu, financira Hrvatski zavod za zapošljavanje ( HZZ). Upravo je završio jedan ciklus Javnog rada kroz koji je zadruga zaposlila tri djelatnice. Želimo ostvariti suradnju s Osnovnim školama, raditi psihosocijalno osnaživanje s nastavnicima koji su danas sve ugroženija „vrsta“, promovirati naše organske vrtove u OŠ koje imaju međunarodni status Eko- škola itd. Imamo jedan gotov Projekt za beskućnike smještene u Velikoj Kosnici koji treba realizirati, kao i mogućnost korisnog rada za žene, žrtve obiteljskog nasilja, smještene u skloništima. U dosadašnjem radu vidjeli smo kako je najvažnije vratiti uništeno samopoštovanje i dostojanstvo osobama koje su prošle kroz teška životna razdoblja ili kroz njega još uvijek prolaze. TK: Za kraj razgovora, poruka zadruge „Martinov plašt“ čitateljima Trnjanske kronike ? Vesna Hari: U svakom slučaju, želimo biti što prisutniji u našoj lokalnoj zajednici, sami prokrčiti svoje putove, na dobrobit sviju. Zato pozivam sve one koji misle da bi im suradnja s nama na bilo koji način mogla pomoći ili riješiti njihov problem, ili one koji vjeruju da na bilo koji način, financijski ili koji drugi, mogu potpomoći naš rad, priključiti nam se ili bilo što slično, da se jave na broj mobitela naše upraviteljice, gđe Anđelke TK: Neki skori projekti koje 091/453 0400. Slobodno se javite, planirate raditi u bližoj buduć- draga je osoba! Tu smo jedni za druge. nosti? Vesna Hari: Imamo namjeru poRazgovor vodila: Mirna Vrček nuditi ostalim organizacijama civilnog društva, te malim i srednjim Za povećanje mirovina i bez lista čekanja U ime Bloka (BUZa) umirovljenika zajedno predsjednik trnjanskog ogranka Dragan Šolaja upozorava na sve teži život umirovljeničke populacije. Kako ističe u svom proglasu nužno je poboljšati položaj umirovljenika, a to se može ukoliko predstavnik BUZ-a bude u lokalnoj upravi. „Treba se zalagat za izgradnju domova umirovljenika po principu ‘svaka Gradska četvrt’ jedan umirovljenički dom“, navodi Šolaja. „Tim programom bi se smanjile ili ukinule liste čekanja, odnosno smještaja u domove. K tome, sve vojne objekte koji su zapušteni može se učiniti sadržajnijim za umirovljenike, omogućiti im da u svojoj kreativnosti dokazuju svoju društveno korisnu sposobnost i znanje. Isto tako, u najkraćem mogućem razdoblju nužno je poduzeti sve kako bi se prosječna mirovina, za puni radni staž povećala na minimalno 50% prosječne plaće u Republici Hrvatskoj. Treba se zalagati za promjene u socijalnoj politici, da se učini revizija socijalnih prava a posebno da se poboljša kvaliteta življenja starijih osoba, kao što su dnevni boravci, pomoć u kući, te stvaranje zakonskih okvira za poboljšanje kvalitete življenja starijih osoba u lokalnoj zajednici.“ Zagreb 06.05.2013.g 35
© Copyright 2024 Paperzz
