SVEUČILIŠTE U ZAGREBU PRIRODOSLOVNO – MATEMATIČKI FAKULTET GEOGRAFSKI ODSJEK DIPLOMSKI STUDIJ GEOGRAFIJE SMJER BAŠTINE I TURIZMA, 2.godina ZAGREBAČKA GRADSKA ČETVRT TRNJE; MORFOLOŠKO – FIZIONOMSKA STRUKTURA I ARHITEKTONSKA BAŠTINA Seminar iz kolegija Geografija kulturne ponude Studentice: Adriana Marić Ema Paškvan Prof.dr.sc. Laura Šakaja U Zagrebu, 10. prosinca 2014. ak.god. 2014/2015 SADRŽAJ str. 1. UVOD ..............................................................................................................................................3 2. PROSTORNI OBUHVAT GRADSKE ČETVRTI TRNJE ..............................................................................................................................................5 3. MORFOLOŠKO-FIZIONOMSKA STRUKTURA GRADSKE ČETVRTI TRNJE ..............................................................................................................................................7 3.1.Obiteljska izgradnja .....................................................................................................................................9 3.2.Višestambene zgrade .....................................................................................................................................9 3.3.Zgrade javne i društvene namjene .....................................................................................................................................9 3.4.Poslovne zgrade ...................................................................................................................................10 4. ARHITEKTONSKA BAŠTINA ............................................................................................................................................11 4.1.Zagrebački parni i umjetni plin ...................................................................................................................................11 4.2.Višestambena zgrada, Vukovarska 35-35a (43-43a) ...................................................................................................................................11 4.3.Pučko otvoreno učilište (Radničko sveučilište Moša Pijade) ...................................................................................................................................12 4.4.Zgrada političkih organizacija (danas zgrada ministarstava) ...................................................................................................................................12 4.5.Hotel International ...................................................................................................................................13 4.6.Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog ...................................................................................................................................13 4.7.Nacionalna i sveučilišna knjižnica ...................................................................................................................................13 4.8.Eurotower ...................................................................................................................................14 4.9.Poslovna zgrada Spectator ...................................................................................................................................15 4.10. Fontane ...................................................................................................................................15 5. ZAKLJUČAK ............................................................................................................................................16 6. LITERATURA I IZVORI 6.1.Literatura ...................................................................................................................................17 6.2.Izvori ...................................................................................................................................18 2 1. UVOD Urbanizacija grada Zagreba tijekom 20. stoljeća potaknula je njegovo širenje, dolazak novog stanovništva, gradnju nove infrastrukture te preobrazbu prostorne strukture, što je sa sobom donijelo i mnogo objavljenih znanstvenih radova o samom Zagrebu. Trnje, nekadašnja općina, a kasnije gradska četvrt, osnovana Statutom Grada Zagreba, te četvrt koja je razvojem grada postala jedna od sastavnih dijelova gradske strukture, rijetko je bila glavni predmet interesa u znanstvenim člancima. Zbog toga, s obzirom na funkcionalne, socijalne i morfološke promjene u gradu Zagrebu, koje su se pojavile kao posljedica njegova širenja, te suvremenu transformaciju Trnja na početku 21. stoljeća, vidljivu na zemljištima nekadašnje ali zastarjele industije na kojima niču novi poslovni centri i neboderi, potrebno je napraviti potpuniji osvrt i na ovu četvrt, što je i cilj ovoga rada, s time da je ovdje naglasak stavljen na morfološko fizionomsku strukturu četvrti Trnje te njezinu arhitektonsku baštinu. Naziv Trnje došao je od starijeg gradskog naselja smještenog uz Trnjansku cestu. Ime se zapravo prvi put spominje u Zlatnoj Buli kralja Bele IV., 1242. godine, kada je njegov veći dio pripao Gradecu (osim Sigečice koja je postala dio zagrebačkih crkvenih posjeda) (Janjatović i Kolar-Dimitrijević, 1981). Četvrt se smatra tradicionalnim dijelom grada, a danas se nalazi u samoupravnom ustrojstvu Grada Zagreba. To je izrazito zaravnjeno područje, smješteno uz lijevu (sjevernu) obalu Save, između Savske ceste i Žitnjaka. Iako je danas gotovo u cijelosti visoko urbanizirano, u prošlosti je često bilo poplavljivano, zbog blizine rijeke Save i velikih promjena u njezinu vodostaju, malog pada vodotoka i prostranog nizinskog područja. Nakon katastrofalne zagrebačke poplave u jesen 1964. godine izgrađen je nasip koji je omogućio daljnje naseljavanje i širenje četvrti. Iz tog razloga tek je kasnije, sredinom i u drugoj polovici prošlog stoljeća, krenula intenzivna izgradnja naselja kao što su Cvjetno naselje, Savski kuti, Veslačko naselje i Trnjanska Savica koja je sagrađena na nekadašnjem savskom koritu i riječnim rukavcima (URL 9). Zapravo, generalno gledajući, najbolji pokazatelj problema koje je Zagreb općenito imao u prošlosti sa svojom rijekom jest upravo ta slaba izgrađenost dijelova Zagreba koji se nalaze uz samu rijeku, približavanje grada njenom toku tek u drugoj polovici 20. stoljeća i nepostojanje naselja u bližoj okolici Zagreba uz savski tok (Bertić, 1994). 3 Ako se usporede počeci nastanka naselja Trnje i njegov težak napredak u razvoju kroz povijest (zahvaljujući odvojenosti od drugog dijela grada zbog loše prometne povezanosti, socijalnih problema poput siromaštva i opasnosti od poplava) s današnjim stanjem, može se primjetiti, zahvaljujući velikoj transformaciji četvrti početkom 21. stoljeća, a i širenju kulturnopovijesnog centra Zagreba, kako je došlo do formiranja novog kulturno-prosvjetnog kompleksa i kako se, logično, još nakon 1945., a naročito nakon izgradnje nasipa 1971., sve proširilo i na Trnje (Janjatović i Kolar-Dimitrijević, 1981). Pojedine gradske funkcije, popraćene novom infrastrukturom, s vremenom su postupno preseljene u ovu gradsku četvrt koja na taj način postaje komplementarni dio gradskog organizma Zagreba. Gledano sa drugog aspekta, u ovo novije vrijeme je dakle, radi atraktivne lokacije uz najuži centar grada, ova četvrt podlegla je prenamjenama gradske površine sa svrhom modernizacije grada, a što je uzrokovalo i neke negativne posljedice. Prelazak na tržišno gospodarstvo potaknuo je propadanje ostarjelih i masivnih industrijskih pogona koji su nekad dominirali ovim dijelom grada. Restrukturiranje industrijskog sektora i proces tranzicije doveli su do zatvaranja velikog broja industrijskih postrojenja i prenamjene atraktivnog industrijskog zemljišta u širem centru grada. Na zemljištima tih zapuštenih tvornica nerijetko niču veliki stambeni i poslovni kompleksi. Također, na mjestima starih obiteljskih kuća, koje su nastale u prvoj polovici 20. stoljeća kada je Trnje bilo tek radničko predgrađe, grade se atraktivni stanovi i čitave poslovne zone. Promjene u funkcionalnoj i fizionomskoj strukturi utječu i na promjene u demografskoj i socio-ekonomskoj strukturi stanovništva. Trnje je u vrlo kratkom vremenu prošlo razvojni put od radničkog predgrađa do prostora koji je danas dio šireg gradskog centra. 4 2. PROSTORNI OBUHVAT GRADSKE ČETVRTI TRNJE Gradska četvrt Trnje obuhvaća južni dio šireg centra grada Zagreba. Na sjeveru je omeđena željezničkom prugom koja dijeli Trnje od Donjeg grada, a na jugu ga rijeka Sava dijeli od gradskih četvrti Novi Zagreb-istok i Novi Zagreb-zapad. Na istoku Heinzelovom ulicom graniči s gradskom četvrti Peščenica-Žitnjak, a na zapadu završava Savskom cestom te graniči s gradskim četvrtima Trešnjevka-sjever i Trešnjevka-jug. Ukupna površina Trnja jest 7,365 km2. Sl.1. Granice gradskih četvrti Grada Zagreba (strelica pokazuje položaj gradske četvrti Trnje) Izvor: Statistički ljetopis Grada Zagreba, 2011. 5 Godine 1953. na užem je zagrebačkom prostoru osnovano osam općina, među kojima i Općina Trnje. Od 1967. do 1974. godine grad Zagreb funkcionirao je kao jedinstvena općina, a 1974. g. ponovno je formirana Općina Trnje koja je postojala do 31. prosinca 1990. Na istom je prostoru do početka 1994. bilo 13 mjesnih zajednica (danas mjesnih odbora): Cvjetnica, Cvjetno naselje, Kanal, Marin Držić, Martinovka, Miramare, Poljane, Savski kuti, Sigečica, Staro Trnje, Trnjanska Savica, Trnje i Veslaĉko naselje. Dana 14. prosinca 1999. godine, osnovana je Gradska četvrt Trnje. Danas joj pripadaju još i manji dijelovi bivših mjesnih zajednica „Antun Mihanović“ (dio Savske ceste), Donje Svetice (dio Heinzelove i Ulica Podaupskog), Ferenščica (dijelovi Folnegovićeve i Heinzelove te Radničke ceste) i dio Savske ceste. Sl.2. Područje gradske četvrti Trnje Izvor: Statistički ljetopis Grada Zagreba, 2011. Na području između željezničkog nasipa i Ulice grada Vukovara nalazi se stambeno naselje Martinovka. Istočno od nje i Avenije Marina Držića, industrijskom i stambenom izgradnjom oblikovani su Kanal i Sigečica. Izgradnjom Ulice grada Vukovara postupno se popunjavao prostor prema Savi. Staro naselje Trnje poslužilo je kao osnovica oko koje nastaju nove cjeline Njivice i Pile, današnji mjesni odbori Trnje i Marin Držić, a na zapadu Poljane (Vrbik), Miramare (Trstik) i Cvjetnica. Godine 1939. prema projektima arhitekta Vlade Antolića počela je planska izgradnja današnjeg Cvjetnog naselja na staroj gradskoj vrtlariji. To je bio prvi pokušaj legalne, planske izgradnje na području Trnja prema tadašnjim urbanističkim pravilima. Kasnije je došlo i do urbanizacije susjednih trnjanskih prostora mjesnih samouprava Savski kuti i Veslačko naselje. 6 Trnjanske struge, Trnjanske ledine i Prudi te prostor istočno od njih i dalje je tada bilo seosko periferno područje koje je administrativno pripalo mjesnoj samoupravi Staro Trnje. Trnjanska Savica izgrađena je posljednja, kao urbanizirano naselje na području kojeg je nekoć plavila Sava i njezini rukavci (URL 9). Sl. 3. Mjesni odbori gradske četvrti Trnje Izvor: URL 11 3. MORFOLOŠKO-FIZIONOMSKA STRUKTURA GRADSKE ČETVRTI TRNJE Kada se govori o morfološkoj strukturi grada, bitno je uzeti u obzir činjenicu da se grad razvija u duljem razdoblju, u kojem postoje faze bržeg ili sporijeg rasta u različitim društvenoekonomskim, kulturnim, tehnološkim i drugim uvjetima. Prema tome, svaka faza ostavlja svoj pečat u morfološkoj strukturi grada (Vresk, 2002, 138). Ovdje presudnu važnost ima i plan grada koji podrazumijeva mrežu gradskih ulica, trgova i slobodnih površina, njihov međusobni odnos i druge karakteristike. Za izgled grada, odnosno njegova fizionomska obilježja, veliko značenje imaju karakteristike sagrađenih objekata. Pritom se misli na njihovu veličinu, oblik, starost, građevni materijal te stil gradnje (Vresk, 2002, 143). Analizom morfoloških elemenata grada, kao što su zgrade, trgovi, slobodne površine itd., u svakom se gradu mogu izdvojiti morfološke cjeline koje se odlikuju određenom morfološkom homogenošću. Te se cjeline najčešće poklapaju s načinom iskorištavanja gradskog zemljišta i etapama razvoja grada. Najčešće imaju karakter samostalnih gradskih četvrti te uglavnom odgovaraju određenim etapama razvoja, pa zbog toga odražavaju način i nositelje gradnje, stil, namjenu i funkciju (Vresk, 2002, 145). 7 Za Zagreb je karakteristično da se nije razvijao radikalnom zamjenom postojećeg građevnog fonda u gradskoj jezgri, već je svaka pojedina etapa razvoja grada bila usmjerena na nove površine koje su pod danim gospodarskim uvjetima imale određene prednosti. To je omogućilo da se očuvaju interno skladne ali međusobno različite urbanističko-arhitektonske cjeline. One pokazuju obilježja razdoblja u kojem su nastale, a primjeri takvih cjelina su Gornji grad, Donji grad, predio oko Zvonimirove ulice te građevinski kompleksi u Trnju (Žuljić, 1970). Za razliku od Gornjeg i Donjeg grada, u Trnju se prometnoj mreži osigurava veća propusna moć i po prvi put prelazi na otvoreni način izgradnje samostalno postojećih objekata, za razliku od ranije zatvorene blokovske izgradnje. Usporedno s promjenama u urbanističkoj strukturi pojedinih gradskih dijelova, mijenjao se i njihov arhitektonski tretman. Kada se izuzmu pojedinačna odstupanja, Zagreb je izraziti primjer postupne prostorne evolucije grada. To dolazi do izražaja u urbanističko-arhitektonskim obilježjima pojedinih dijelova grada koji pokazuju ovisnost o vremenskom slijedu njihovog nastajanja (Žuljić, 1970). Morfološka struktura Trnja u posljednjih stotinu godina znatno se transformirala. Trnje se od industrijske, prljave i blatne radničke četvrti, u kojoj je stanovništvo živjelo u provizornim kućicama (građenim od otpadnih materijala) nakon Drugoga svjetskog rata počelo transformirati u modernu zagrebačku četvrt. U njezinom najreprezentativnijem dijelu, oko Ulice grada Vukovara, smještene su brojne ustanove javne i društvene namjene. Ulica grada Vukovara reprezentirala je odraz kompleksne arhitektonske i urbanističke misli praćene snagom revolucionarnog poretka tog vremena (Ivanković, 2008). U drugoj polovici 20. stoljeća, osim prometnica i javnih ustanova, izgrađen je velik broj stambenih zgrada. Jačanjem poslovne funkcije, naročito u 21. stoljeću, dijelovi Trnja transformiraju se u poslovne zone, a gradnja sadržaja u obliku visokih i modernih građevina karakterističnih za CBD-ove u zapadnim zemljama značajno je promijenila simboličan krajobraz tog dijela grada. Tako prema tipu Sl.4.Cvjetno naselje gradnje sagrađene objekte možemo podijeliti u nekoliko skupina. Izvor: URL 2 8 3.1.Obiteljska izgradnja Najveći broj obiteljskih kuća, uglavnom jednokatnica, nastao je sredinom 20. stoljeća, a nalazi se uglavnom u dijelovima Trnja koji su udaljeniji od užeg gradskog centra jer su dijelovi bliže centru u većoj mjeri obnovljeni. Najveća je koncentracija obiteljskih kuća u naselju Staro Trnje, a u dijelovima naselja Vrbik, Kruge, Sigečica, Trnje i Martinovka još uvijek je zastupljena obiteljska izgradnja. Sl.5. Obiteljske kuće u mjesnom odboru Staro Trnje Izvor: URL 10 3.2.Višestambene zgrade Najveći broj trnjanskog stanovništva živi u višestambenim zgradama. Njih možemo podijeliti u dvije skupine: one građene u vrijeme socijalizma i one građene nakon 1990. godine. Ovdje je bitno spomenuti kako se kod stambenih zgrada javlja se jedan novi pojam, način stanovanja i arhitektonski tip: tzv. urbane vile. Termin je u našoj sredini relativno nov, iako je u svom pravom značenju u Zagrebu prisutan više od sto godina, a svoj je vrhunac dostigao tridesetih godina. Nažalost, danas gotovo svaku manju stambenu kuću s nekoliko stanova nazivamo urbanom vilom (Premerl, 2003). Sl.6. Višestambene zgrade na Vrbiku, popularno zvane „Rakete“ izgrađene 1972. Izvor: URL 7 3.3.Zgrade javne i društvene namjene Većina građevina javne i društvene namjene na Trnju nalazi se u Ulici grada Vukovara, a izgrađena je u drugoj polovici 20. stoljeća. Ova reprezentativna ulica postala je okosnicom razvoja budućega novog grada između kolodvora i Save. 9 Utjecaji u hrvatskoj arhitekturi prvih godina nakon Drugoga svjetskog rata ogledaju se u srazu oprečnih izvora: kompleksne arhitektonske i urbanističke misli na tragu iskustava socijalističkih zemalja i burnih previranja u već poodmakloj fazi moderne arhitekture u Europi. Godina 1956. bila je prekretnica u pristupu izgradnji ove ulice. Pravac socijalističkog realizma s jedne strane i utjecaj CIAM-a (International Congresses of Modern Architecture - međunarodna arhitektonska organizacija 1928.-1959.) i Le Corbusiera kao predstavnika europske moderne arhitekture s druge strane (Gradska vijećnica 1955.-1956.), stvorili su reprezentativne građevine u ovom dijelu grada. Šezdesetih godina u arhitekturi prevladava poratni internacionalizam (Pučko otvoreno učilište, 1955.-1961.), a sedamdesetih i osamdesetih priklanja se snažnije izraženoj autorskoj arhitekturi postmodernistiĉkih tendencija. Sl.7. Zgrada Ministarstva poljoprivrede, Rakić, 1985. Izvor: URL 6 3.4.Poslovne zgrade Krupne promjene odvijaju se posljednjih godina u zagrebačkom urbanom tkivu. Na istočnom dijelu Trnja poslovni sadržaji u obliku visokih i modernih građevina karakterističnih za CBD-ove u zapadnim fizionomiju zemljama grada. značajno Razvoj novih mijenjaju poslovnih prostora s jedne je strane pozitivan utoliko što rezultira fizičkom i ekonomskom revitalizacijom industrijskih zemljišta i postupnim formiranjem policentrične strukture grada, no interes privatnih i stranih investitora često je pretpostavljen javnome. Sl.8. Green Gold poslovni kompleks Izvor: URL 3 10 4. ARHITEKTONSKA BAŠTINA Osim pojedinih primjera nastalih bliže centru grada, uz samu željezničku prugu, do pedesetih godina prošlog stoljeća reprezentativna arhitektonska baština gotovo da i ne postoji. Intenzivnija planska izgradnja započinje tek s novom regulatornom osnovom i urbanističkim planom iz 1953. godine. Novonastala Vukovarska avenija (tada Moskovska) planirana je kao novi centar grada, te postaje novom okosnicom urbanističkog razvoja (Premerl, 2003.). Za potrebe ovoga rada izdvojene su građevine koje su se pokazale uspješnim i kvalitetnim primjerima arhitektonskih stilova u vremenu u kojem su nastale. 4.1.Zagrebački parni i umjetni mlin Izvorna građevina parnog i umjetnog mlina izgrađena je 1908. godine prema projektu arhitektonskog biroa Hönigsberg i Deutch, a predstavlja jednu od najreprezentativnijih realizacija industrijske arhitekture do svoje izgradnje. Zgrada stilski pripada razdoblju historicizma no mogu se uočiti i detalji rane secesije. Pri gradnji je korištena armiranobetonska konstrukcija koju je izveo stručnjak za gradnju u armiranom betonu Josip Dubsky. Nakon požara i periodičnog urušavanja pojedinih dijelova zgrade sve od 1988., večim dijelom je srušena 2014. godine. 4.2.Višestambena zgrada, Vukovarska 35-35a (43-43a) U pedesetim godinama izgrađen je veći broj stambenih zgrada u kojima se očituje odmak od čiste funkcionalnosti i težnja kreativnijem pristupu oblikovanja prostora. Jedna je od prvih stambenih građevina izgrađenih u Vukovarskoj ulici, tadašnjem Moskovskom bulevaru zamišljenom kao novo središte grada, arhitekta Drage Galića. Podignuta 1953. godine, a građena pod snažnim utjecajima Le Corbusiera i njegov marsejskoj Unitéa. Kod zgrade je naglašena izduženost i horizontalnost, a postavljena je na jake nosače koji se nalaze u sva četiri donja ugla građevine. U prizemlju se nalaze lokali u kojima su se smjestili dućani i kafići, dok se na gornjim katovima nalaze dvokatni stanovi. Stanovi su dvoetažni sa, do tada, najstudioznije izdrađenim tlocrtima: posebice se obraćala pažnja na položaj dnevnog boravka te ugodu i praktičnost življenja pokušavajući unutar stana ostvariti prostranost kuće. 11 Sl.9. Višestambene zgrade, Vukovarska 35-35a i 43-43a Izvor: URL 1 4.3.Pučko otvoreno učilište (Radničko sveučilište Moša Pijade) Zgrada Pučkog otvorenog učilišta podignuta je između 1955. i 1961. godine prema nacrtima arhitekata Radovana Nikšića i Ninoslava Kučana, a namještaj je izrađen prema projektu Bernarda Bernardija. Zgrada je primarno služila za obrazovanje radnika, no sadrži i dokumentacijski centar, knjižnicu, filmoteku, diskoteku te dvije dvorane. Zgrada predstavlja jedan od najkvalitetnijih primjera Gesamtkunstwerka u hrvatskoj arhitekturi. Suprotno dotadašnjoj kompaktnoj izgradnji '50ih godina, zgrada učilišta u intenzivnoj je interakciji s ulicama koje ju okružuju. Iako je građena pod snažnim utjcajima tada dominantnog internacionalnog stila, arhitekt eksperimentira različitom visinom pojedinih volumena zgrade te dinamičnim tlocrtom, no s obzirom na složenost sadržaja unutrašnjost je organizirana vrlo funkcionalno i logično (Karač, Žunić, 2012.). U hrvatskoj arhitekturi zgrada Pučkog otvorenog učilišta predstavlja iskorak iz stroge funkcionalnosti prema novim, mekšim strujama. 4.4.Zgrada političkih organizacija (danas zgrada ministarstava) Građena prema osnovnim idejama internacionalnog stila, sa dva dominantna volumena: horizonatalnim i vertikalnim zbog čega se i popuarno naziva Kockica, te pripada karakterističnim primjercima arhitekture 1950ih godina. Izvana je građena vrlo strogo i formalno, bez dekorativnih elemenata. Unutrašnjost je s druge strane, vrlo pomno uređena. U ostvarenju su sudjelovali brojni ugledni umjetnici: Raoul Goldoni, Edo Murtić, Zlatko Prica, Jagoda Buić, Dušan Džamonja i Stevan Luketić (Damjanović, 2014.). 12 Podignuta je 1961. godine prema projektu Ivana Vitića te je jedina realizirana od planiranih javnih građevina kompleksa uz Savu. Kompleks je planiran s ciljem da se Sava integrira u samo tkivo grada no nikada nije uspjela postati njegovom stvarnom sastavnicom. 4.5.Hotel International Nakon Drugog svjetskog rata javlja se potreba za otvarenjem novih smještajnih kapaciteta zbog sve većeg broja turista, a lokacija na uglu Miramarske i Vukovarske, u neposrednoj blizini glavnog željezničkog kolodvora ocijenjena je kao idealna za izgradnju novog hotela. Prema projektima Božidara Tušeka, International je izgrađen između 1957. i 1959. godine kao prvi moderni hotel u Zagrebu nakon Drugogo svjetskog rata, no arhitektonske osobine '50ih godina u potpunosti su izgubljene prilikom radikalne obnove 2006. godine kada je hotel u potpunosti ostakljen. 4.6.Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog Izgrađena između 1960. i 1973. godine prema projektima arhitekata Marijana Haberlea, Minke Jurković i Tanje Zdvořak, predstavlja potpuno oslobođenje od strogosti internacionalnog stila, što se očituje i u opremljenosti interijera. U projekt su uklopljena djela vrsnih hrvatskih umjetnika: Antuna Augustinčića, Vojina Bakića, Ede Murtića, Slavka Šohaja i Ernesta Tomaševića. Arhitektonska izvedba osvojila je nekoliko priznanja: Nagrada grada Zagreba (1974.), Nagrada 9. zagrebačkog salona (1974.), Orden zasluge za narod sa srebrenim zracima (1974.) (Laslo, 2011.). 4.7.Nacionalna i sveučilišna knjižnica Građena 17 godina i konačno realizirana 1995. godine prema projektu arhitekata Velimira Neidharta, Marijana Hržića, Zvonimira Krznarića i Davora Mancea, zgrada Nacionalne i sveučilišne knjižnice jedno je od najreprezentativnijih ostvarenja interijera suvremene hrvatske arhitekture te rijedak primjer Gesamtkunstwerka arhitekture kasnog 20. stoljeća (Damjaović, 2014.). Podignuta na impozantni plato vizualno povezuje stare dijelove Zagreba s novim gradom južno od Save. 13 Sl. 10. Nacionalna i sveučilišna knjižnica Izvor: URL 5 4.8.Eurotower Zgrada Erste banke predstavlja jednu od prvih studija nove metropolizacije Zagreba izgrađena nakon dugogodišnjeg moratorija na gradnju visokih zgrada (GUP). Podignuta je između 2003. i 2006. godine prema projektu Marijana Hržića, a sastoji se od višeg i nižeg tornja dinamiziranim uvlačenjem dijelova etaža na uglovima. Efektno i dinamično rješenje postignuto je promjenjivim vertikalama prozora, te malim trgom između dviju zgrada, predstavlja jednu od najkvalitetnijih izvedbi suvremene poslovne arhitekture Zagreba. Sl.11. Eurotower Izvor: URL 8 14 4.9.Poslovna zgrada Spectator Dovršena 2010. godine prema prjektu arhitekata Tome Plejića i Lee Plivan jedna je od najuspeješnijih ostvarenja zagrebačke poslovne arhitekture. Arhitekti, dobitnici nagrade ''Mies van der Rohe'' 2009. za nadolazeće arhitekte, projekt su ostvarili u suradnji s umjetnicima Ivanom Franke i Silvijem Vujičićem (Damjanović, 2014.). Zgrada sadrži seriju salona i dvorana za sastanke i kompaktne sobe za upravu. Sl. 12. Poslovna zgrada grupe Spectator Izvor: URL 4 4.10. Fontane Smještene na do tada neuglednoj, neiskorištenoj zelenoj površini u ulici Hrvatske bratske zajednice, fontane su izgrađene prema projektu Helene Paver Njirić 2013. godine. Zbog nedostatka financijiskih sredstava izgrađene su samo dvije od pet prvotno planiranih fontana sa hortikulturalno uređenom okolinom. Iako su vrlo često kritizirane kao nepotreba investicija u vrijeme krize zajedno sa Obeliskom arhitekta Branka Silađina čine vizualnu i funkcionalnu poveznicu između Miramarea i Trnja, te se idejno nadovezuju na planove o novom centru grada čiji su temelji ostvareni još 1950ih godina. 15 5. ZAKLJUČAK Gradska četvrt Trnje najintenzivnije promjene u svojoj morfološko-fizionomskoj strukturi počinje proživljavati nakon Drugog svjetskog rata, a posebice nakon donošenja novog urbanističkog plana 1953. godine kojim je probijena nova Vukovarska avenija kao nova ''socijalistička'' ulica, odnosno novi centar grada. Od 1950ih započinje intenzivna izgradnja uz Vukovarsku aveniju čime se mijenja morfološka struktura cijele četvrti, te započinje transformacija iz rubnog dijela grada u sastavni dio gradske strukture. Arhitektonski najreprezentativniji dio Trnja svakako je onaj uz Vukovarsku aveniju. Ovdje se kroz cijelu drugu polovicu 20. stoljeća intenzivno grade zgrade javne i društvene namjene, ali i reprezentativni primjerci stambene arhitekture. Prvenstveno su to oni inspirirani Le Corbusierovim idejama gradske utopije. Šezdesetih godina prevladavaju karakteristike internacionalnog arhitektonskog stila te se odbacuju nacionalne kulturne karakteristike, a sve vrste povijesnog dekora izostavljaju u korist ravnih linija i čistih geometrijskih oblika, svjetlosti i glatke površine stakla i metala. Najčešće upotrebljavani materijal je armirani beton, interijeri su prostrani i funkcionalni, a javljaju se i pojedini primjerci ''brutalizma'' odnosno grubih betonskih konstrukcija. Nakon intenzivne izgradnje javnih i društvenh objekata tokom '60ih i '70ih godina, početkom 21. stoljeća počinje ubrzana izgradnja impozantnih poslovnih objekata s novim stilskim rješenjima, ali i nekvalitetna prenamjena i degradacija starijih građevina čime su u potpunosti uklonjeni karakteristični elementi prethodnnih arhitektonskih stilova. Ova promjena najočitije se manifestira u istočnim dijelovima četvrti, a pojedine grupacije građevina poprimaju karakteristike CBD-a. Od početka stoljeća započinje i intenzivna prenamjena industriskih kompleksa zbog povoljnog smještaja parcela, pri čemu se vrlo često zanemaruje njihova povijesna i kulturološka vrijednost. 16 6. LITERATURA I IZVORI 6.1.Literatura 1. Bertić, I., 1994: Zagreb: Metropola Republike Hrvatske, Geografski horizont 40(2), 1 17 2. Damjanović, D., 2014: Zagreb: ahitektonski atlas, AGM, Zagreb 3. Ivanković, H., 2006: Grad između stvarnosti i privida, Hrvatska revija, Obn.teč. 8(3), 4 11 4. Janjatović, B., Kolar – Dimitrijević, M., 1981: Zagrebačka općina Trnje u radničkom i komunističkom pokretu i socijalističkoj revoluciji, Skupština općina Trnje, Zagreb 5. Karač, Z., Žunić, A., 2012: Antologijski arhitektonski vodič Zagreba: 100 izabranih zgrada, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 6. Maroević, I., 2003: Antologija zagrebačke arhitekture, Art studio Azinović, Zagreb 7. Maroević, I., 2007: O Zagrebu usput i s razlogom: izbor tekstova o zagrebačkoj arhitekturi i urbanizmu (1970.- 2005.), Institut za povijest umjetnosti, Zagreb 8. Premerl, T., 2003: Zagreb, grad moderne arhitekture, Durieux, Zagreb 9. Laslo, A., 2011: Arhitektonski vodič: Zagreb: 1898.-2010., Društvo arhitekata grada Zagreba, Zagreb. 10. Statistički ljetopis Grada Zagreba, 2011. 11. Vresk, M., 2002: Grad i urbanizacija: osnove urbane geografije, Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. 12. Žuljić, S., 1970: Zagreb – razvojni put velegrada, Geografski horizont 16(1/2), 15 – 33 17 6.2.Izvori URL 1: Architecture Walks And Talks, http://www.architecture-walks-and-talks.net/zagreb.html (8.12.2014.) URL 2:Blog Beta, Cvjetno naselje – oaza stambene gradnje po mjeri čovjeka u kaotičnom Trnju, http://blog.dnevnik.hr/print/id/1626499342/font-colorcc0000cvjetno-naselje-oaza-stambenegradnje-po-mjeri-covjeka-u-kaoticnom-trnjufont.html (8.12.2014.) URL 3: Capital Property, http://www.capitalproperty.hr/hr/nekretnina/prodaja/visokokvalitetniposlovni-prostor-na-prodaju-u-poslovnom-kompleksu-green-gold-37 (8.12.2014.) URL 4: Društvo arhitekata, http://www.zda.hr/nominacije.html (8.12.2014.) URL 5: Jutarnji List, http://www.jutarnji.hr/knjizica-u-kojoj-cete-saznati-sve-o-100-najboljihzgrada-u-zagrebu/1029938/ (8.12.2014.) URL 6: Pixsell Conect Engine, https://www.pixsell.hr/agencija/pxl-editorial-stock/zagrebzgrada-ministarstva-poljoprivrede-vukovarskoj-ulici-galerija-37763/ (8.12.2014.) URL 7: Registar moderne i postmoderne zagrebačke arhitekture, http://registararhitekture.wordpress.com/2013/10/27/berislav-serbetic-stambeni-tornjevi-navrbiku/ (8.12.2014.) URL 8: Skyscrapercity, http://www.skyscrapercity.com/showthread.php?t=648611 (8.12.2014.) URL 9: Službene stranice Grada Zagreba, Gradska četvrt Trnje, http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=150 (8.12.2014.) URL 10: UPU Staro Trnje, http://zzpugz.blogspot.com/2011/10/upu-staro-trnje.html (8.12.2014) URL 11: Za grad, http://za-grad.com/novosti/ (8.12.2014.) 18
© Copyright 2024 Paperzz
