Bogdan Mesinger MEDALJER DAMIR MATAU©I∆ Varaædin / Zagreb 1998. Bogdan Mesinger MEDALJER DAMIR MATAU©I∆ Nakladnik Galerija flGarestin«, ZagrebaËka 2, Varaædin MGC KloviÊevi dvori, Jezuitski trg 4, Zagreb Za nakladnika Zvonko Festini Tatjana Spevec Uredniπtvo Jasmina Bavoljak Mario MatanoviÊ Siniπa PuπonjiÊ Branko Spevec Likovno oblikovanje Damir MatauπiÊ Fotografije Davor Puttar Stanko Vrtovec Dokumentacija MGC-a Lektor Bosiljka Paska Korektor Mario MatanoviÊ Prijevod saæetka na engleski Jasna BiliniÊ-Zubak Komjutorska priprema i tisak GIPAZag, Zagreb Naklada 1000 primjeraka Knjiga je pripremljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Rebublike Hrvatske Sadræaj 7 Recenzija I. 9 Medalja 12 Medaljer 14 Podrijetlo medalje 16 Hrvatsko medaljerstvo 17 Povijest hrvatskoga medaljerstva 18 Renesansno roenje medalje 18 Renesansna anticipacija suvremenoga hrvatskog medaljerstva 21 Barok: prva medalja kovana na hrvatskom tlu 21Od baroka do preporoda 22 Devetnaesto stoljeÊe: medalje nacionalnog preporoda 23 Medaljerska secesija 24 KerdiÊevo doba 25 Radauπev arhaiËni ekspresionizam 25 StvaralaËka eksplozija Æelimira Janeπa II. 27 Medaljer Damir MatauπiÊ 29 33 34 38 41 47 50 56 58 63 65 70 79 83 III. ZaËeci sustava Maπta, oblik i oblici Polivalentne forme Damira MatauπiÊa Medalje Serije, nizovi i lanci Motivski sklopivi i fenomen ikoniËke reinkarnacije motiva Raanje jedne poetike StvaralaËka dinamizacija MatauπiÊeve poetike Na srebrnoj cesti: suradnja s Muzejsko-galerijskim prostorom Medaljerstvo kao poimanje svijeta Medaljer kao povjerenik povijesti Vrijeme aktualnosti: medalje devedesetih Novac Mala plastika ∑ slobodni oblici 89 Mali rjeËnik medaljerskih pojmova 99 Summary 103 Popis radova Nebeska vrata, mala plastika, 1998., 225 x 125 x 100 mm, kombinirana tehnika PLODONOSNA KONTRADIKCIJA Ovo je knjiga od mnogih vrlina i znanja. Oni su put do srca kompleksne strukture koju tvore autor i njegovo djelo u stalnu proæimanju. U sluËaju Damira MatauπiÊa tvorac je sadræan, zagonetan vlastitim opusom kojim dominira medaljerski krug. To je zadani prostor naslojen znakovima koji saæimaju, interpretiraju dogovoreni semantiËki sadræaj. U toj kruænoj formi koja je disciplina i Ëudo, razbor i alkemija, tradicija i hereza, MatauπiÊ je rjeπavajuÊi identitet znaka aversa odao toliko podataka o sebi, koje ni sâm nije znao, kojih nije bio svjestan, pohranio ih, zatajio u medaljerski zarez, u otkov, da su njegove medalje, za sve one koji ih znaju oËitati, gazofilacij, kinËena komora povjerljivih podataka i tajni. Ovo je djelo vrhunska znanost. Ono pokuπava utvrditi genezu i protumaËiti, racionalizirati dakle, pojavu medaljerskog opusa Damira MatauπiÊa. BuduÊi da je rijeË o prvoj monografiji koja u nas ne definira samo jednu umjetniËku, medaljersku vertikalu, nego istodobno i obrise cijeloga hrvatskog medaljerstva od renesanse do danas, logiËno je da, barem u glavnim potezima, skicira podlogu (prilike i prethodnike) iz koje ishodi i kojom je determiniran naπ autor. Stoga na ovim stranicama prepoznajemo znanstvene metode, aparaturu i ikonografiju primjerenu takvu zadatku. ©toviπe, mnoæina terminoloπkih sustava koje nalazimo, od jezikoslovnih i knjiæevnoteoretskih do likovnih, uvjerava nas u pluralizam znanstvenih metoda kojima Bogdan Mesinger pokuπava prodrijeti do same sræi MatauπiÊeva djela. Vrlo pozorno i skrupulozno on svojim znanstvenim skalpelom otkriva i skida slojeve MatauπiÊeve tvorbe, raπËlanjuje svaku pojedinost, provjerava sve ravnine njegove osobnosti, poglavito veze sa samim korijenima nacionalnog identiteta. Sa svakim svojim metalnim krugom medaljer stoji pred oËima cijele svoje povijesti, u oËiπtu svojih uËitelja. Njegova potpuna vjernost dogaa se samo onda kad pod svim njihovima pogledima uzmogne biti posve svoj. Ovo je djelo poema. Ono osluπkuje kako πúmi morska dubina u πkoljci, koja je godinama zaboravljena na polici ispred knjiga. Sunce i more nikad se ne zaboravljaju. Pogotovo ne u mraku i tiπini. Mesinger je odveÊ iskusan i senzibilan, iza njega su biblioteke proËitanih knjiga, mnoπtvo odbolovanih slika, na osjeËkim KerdiÊevim memorijalima vidio je ukupnu ponudu cijeloga hrvatskog medaljerstva, da ne bi, nakon svega toga, znao kako je poezija ponekad jedini put do istine. Cijela ova studija sa svim atributima znanstvenosti i poetiËnosti zrcali se u svome jeziku. On je jedina istina i prava mjera njezine stroge racionalnosti i poetske impostacije ovih reËenica. Poezija poznaje Ëarobne, zaumne prostore u kojima nema Ëuda zato πto je sve oËueno i sve moguÊe. Oni su privilegij djece i pjesnika. Iz tih snovitih predjela, to Mesinger dobro zna, ishode ljepote nevjerojatne, neusporedive i istinite kao djeËji snovi. Ovo je djelo jedinstveno i plodonosno kontradiktorno. Ono je, vjerujemo, na poËetku niza koji Êe interpretirati najveÊe osobnosti hrvatskog medaljerstva. Spomenimo samo Roberta Frangeπa MihanoviÊa i Rudolfa Valdeca, koje Mesinger naziva flzlatnom jezgrom hrvatskoga secesijskog medaljerstva«, i neπto mlae Ivu KerdiÊa, Vanju Radauπa i Æelimira Janeπa. Svi su oni na drugoj obali, a samo je posljednji i najmlai meu njima, Æelimir Janeπ, monografski obraen. Nakon svih poËasnica koje su nam darovali, njihova struËna valorizacija i prezentacija bila bi dokaz da smo dostojni svjetova koje su nam namrli. Ovo je djelo biranog jezika, gotovo rjeËotvorno. U njemu, meutim, uzalud traæimo imenice osama, usamljenost, samoÊa i tiπina koje smatramo kljuËnima za opis scena kojima se sada bavimo. Mislimo naime da je ovo djelo istodobno i traktat o usamljenosti i tiπini koje u njemu uopÊe nisu spomenute. One lebde nad MatauπiÊevim medaljama i Mesingerovim reËenicama kao nuæni i logiËni scenografski komplement u kojem se ponire u vlastito crnilo da bi se doseglo sunce. Mladen KuzmanoviÊ I. Medalja Medalja 10 Vino u Hrvata, medalja, 1993., ø 65 mm, kovano srebro, pozlata i emajl (revers stranica desno) Medalja Medalja je povijesna poËasnica. Njome se odaje priznanje osobi, dogaaju ili djelu koje, po prosudbi davatelja medalje, dostiæe prag povijesne vrijednosti. Medalja nastaje kao srediπnji simbol kojim je ta vrijednost oznaËena. S njome se, u ritualu dodjele, povezuje javni Ëin, ili pak intimni obred darivanja, ako sâm medaljer svojom medaljom odaje osobno priznanje darovanomu prijatelju ili odliËniku. Njezin je cilj dvoslojan. Ona je srediπnji objekt u dodjeli medalje ∑ i to je njena aktualna misija. No, u drugomu, dubljem i dalekoseænijem sloju, medalja je nositelj misije povijesnog pamÊenja. Ona je stvorena naporom da se Ëovjek, oznaËivanjem neprolaznih vrijednosti, bori protiv zaborava i osigura povijesno pamÊenje. To je njezina povijesna misija. Da bi se uspjeπno nosila s vremenom, ona je raena od trajnih materijala; od kovina, ili metala ∑ u prvome redu. Po tome je i dobila ime: od latinske rijeËi flmetallum« nastala je francuska rijeË flmétal«, zatim flmétallin« (metalni) i najzad flmédaille« a u nas medalja. Suvremeno medaljerstvo iskuπava se i u izradi medalja od drugih materijala: poliestera, kamena, stakla, terakote itd. Kako bi i plemenitoπÊu tvari od koje je naËinjena oznaËila plemenitost vlastite misije i vrijednosti πto ih oznaËuje, ona je raena od plemenitih materijala (zlato, srebro...), ili materijala πto znaËe odnosno upozoruju na plemenitost, a uz to su i oplemenjeni obradom (patinom, poliranjem, i sl.). Ti su materijali, u pravilu, legure (slitine), poput bronce, tombaka, silumina, i sl. Njezine fiziËke mjere izravno su odreene ljudskim tijelom: dlanom, koji simbolizira rad i Ëast, i u kojeg se medalju polaæe, ili prsima, πto simboliziraju osjeÊajnost i smjelost, i na koja se medalju stavlja. FiziËka i racionalna komponenta njezine prepoznatljivosti, te metafiziËka i iracionalna, tako se isprepliÊu i uraπÊuju jedna u drugu. Medalja je umjetnina. Formalno, pripada kiparstvu, tj. umjetnosti oblikovanja ∑ no njezina osebujna misija i stroge oblikotvorne konvencije kojima podlijeæe izdvajaju je, istodobno, kao zaseban medij unutar plastiËnih umjetnosti, odnosno ∑ uæe ∑ u okvirima mikroplastike. Njezin oblik je kruæni. Njena struktura dvostrana. Njeno lice ∑ ili avers ∑ nosi na sebi (u pravilu) i lice, odnosno lik poËasnika kojemu je namijenjena. Njezino naliËje ∑ ili revers ∑ nosi na sebi nuæan tekst (legendu) o povodu πto je potaknuo nastanak medalje, ili simboliËnu kom- 11 Medalja 12 poziciju koja govori jednako, ali ikoniËkim jezikom. U razgovornom idiomu avers se naziva flglavom«, a revers flpismom«. Ona je simbol ∑ dakle znak, te avers, u ovoj strukturalizaciji oznaËivanja, Ëini denotat, a revers konotativno polje. Stoga se avers i revers ne suprotstavljaju jedno drugom (kao πto bi se moglo pretpostaviti pri uporabi pojmova fllice« i flnaliËje«), nego se nadopunjuju. Taj klasiËni oblik, πto se odræao stoljeÊima, poËeo se mijenjati tijekom ovoga naπeg ∑ dvadesetoga. Suvremena medalja postigla je nesvakidaπnju polimorfnost, kojom je otkrila duboke unutarnje proturjeËnosti, koje su bile u njoj okovane strogom oblikotvornom normom i neprijepornom tradicijom. Jer, ona je i nastala da bi stvarala i Ëuvala tradiciju. No, uza sve mijene oblika, njezina prepoznatljivost povijesne poËasnice nije postala upitnom. Ta je misija za njezin identitet presudnija od sâmoga oblika. Tako se oblik medalje, unatoË strogoÊi njenih oblikotvornih normâ, moæe mijenjati i varirati ∑ naravno, u izvjesnim granicama u kojima moæe imati ulogu poËasnice. Stoga suvremeno medaljerstvo poznaje, uz klasiËan oblik dvostrane medalje, i jednostranu medalju, plaketu (Ëetverokutnoga oblika, ili kruænoga u veliËinama πto nadmaπuju mjeru dlana), stajaËicu, uz nju skulpturalnu spomenicu, pa taktil, Ëak i lebdjelicu... MEDALJER Kada rastvorimo opnu tih obavijesti o formalnim normama πto obvezuju autora medalje i koje zatvaraju krug oko medalje, nalazimo u srcu kruga, ne samo medalju nego i medaljera ∑ autora medalje. Njegov je duh ona skrivena iskra πto treperi u opni strogih i gotovo neumoljivih formalnih zakonitosti koje stiπÊu taj medij. Njegova invencija Ëini taj kruti sklop æivim, promjenljivim, tankoÊutnim, gotovo treperavim... Njegova invencija moæe ne samo izmiriti unutarnja proturjeËja toga ∑ u dubini njegovih zakonitosti kontroverznog ∑ medija nego upravo te sputavajuÊe opreËnosti formalnih zahtjeva uËiniti plodonosnim. Dok ovo piπem, veÊ sada pomiπljam, ne samo na medaljera opÊenito nego, unutar toga kruga, na jednoga posve odreenog medaljera kojemu je posveÊena ova knjiga. Medaljer mora imati neke sposobnosti i znaËajke po kojima se razlikuje od svih drugih autora ikoniËke umjetnosti ∑ pa i od kipara, meu koje, formalno, pripada. Medalja On mora posjedovati ogromno znanje i britak um. Mora u svojoj etiËkoj svijesti jasno razlikovati prolazne i laæne vrijednosti od onih kojima je zajamËena neprolaznost. Jer ∑ on prosuuje. I svjedoËi svaki puta kada stvara medalju. Medaljer je svjedok pred povijeπÊu ∑ pred onom πto slijedi, o ovoj koju æivi. Kipar nije nuæno suËeljen s takvom odgovornoπÊu. Medaljer ∑ uvijek. IkoniËnost njegova rada redovito je snaæno simbolotvorna. »ak i portret na medalji raen je kao moguÊi simbol portretirane osobe. Za njegov rad potrebne su neke neizbjeæive sposobnosti oblikovanja. On mora biti prirodno nadaren za minuciozan, minijaturan rad. On nikada ne moæe veliËinu umjetnine prilagoditi svojoj sklonosti za veÊa ili manja djela. Njegov je prostor unaprijed odreen ∑ i to je najmanji moguÊi prostor u ikoniËkim umjetnostima uopÊe, na samom pragu opaæajnih moguÊnosti πto su Ëovjeku fizioloπki dâne. U tome prostoru on mora pomiriti ekonomiËnost ikoniËke i tekstualne obavijesti te potrebu njene iscrpnosti i razumljivosti i u dalekim prostorima buduÊeg vremena. Mora kompozicijom svoga rada uspostaviti koordinate u prostoru πto je ∑ jedini ∑ potpuno liπen prirodnih odrednica: u krugu. Kao simbolotvorac mora savrπeno poznavati sustave postojeÊih kulturnih simbola ∑ a ipak ne biti eklektik, nego ili ih interpretirati stvaralaËki i svjeæe, ili unutar njihova konteksta stvoriti nove ∑ ali potencijalno postojeÊe, kako bi bili prihvatljivi i onima o Ëijoj recepciji ovisi æivot medalje. Mora moÊi prepoznati znakove koji su dovedeni na sâm prag ozbiljenja ∑ i stvoriti ih. On je stvaratelj ikonografije sadaπnjice za buduÊnost, i to ikonografije u mediju u kojem je napetost izmeu malena oblika i velike unutarnje snage dovedena do najviπe toËke. NajveÊa snaga sugestije u najmanjima zadanim granicama. Jer svaka je medalja sliËna siÊuπnom detonatoru ogromne snage i znaËenja. Piπemo ovo kao predtekst opusu u koji ulazimo. Medaljerskom opusu Damira MatauπiÊa. PODRIJETLO MEDALJE flSignum retinet signatum!« (flZnak πtiti oznaËenog!«) Latinska izreka Zanimljiv je i izazovan paradoks: nakon viπe od pet stoljeÊa od svoga roenja u renesansi, medalja je, ekspanzijom svojih oblika, poËela otkrivati svu sloæenost svoga podrijetla. 13 Medalja 14 Da je novac protooblik medalje, te da je, naËelno, on svojom dvostranom strukturom (flpismo-glava«) strukturalna matrica πto je izravno prenesena na medalju, moæemo proËitati u gotovo svim knjigama o medalji. Naæalost i, najËeπÊe, samo to. No veÊ znaËenjska uporedba medalje i novca otkriva nam duboke i bitne razlike. Dubinske su razlike veÊe od vanjske sliËnosti. Novac simbolizira materijalnu vrijednost. TrgovaËku. I mjerljivu. On je, dapaËe, mjera. Pripada svakoj ruci koja ga dræi. BezliËan je. Ravnoduπan. Amoralan. Sluæi i zlu i dobru. Sluæi svrsi ∑ i jedino svrsi. Utilitarizam mu je jedini smisao. PoËetak i kraj. Medalja oznaËuje duhovnu vrijednost. Nematerijalnu i stoga nemjerljivu. Ona je znak Ëasti i ovisi jedino o moralnom kodeksu. Namijenjena je jednome Ëovjeku, ili pojavi koja je dosegnula razinu povijesne osobnosti ∑ i nije trenutaËna (poput novca), nego trajna. Neπto je poput uputnice za vjeËnost. Tko je dobije, traje koliko i sâmo vrijeme. Pa i kad ne traje, to ne opovrgava Ëinjenicu da je medalja nastala kao kondenzacija te teænje da se duhovnom vrijednoπÊu dosegne vjeËnost. ©to smo god Ëitali na bilo kojoj medalji, moÊi Êemo proËitati kao nevidljiv, ali odluËujuÊi podtekst. Uzmimo u ruku i bilo koju medalju medaljera kojeg Êemo ovdje predstaviti ∑ Damira MatauπiÊa. Tu Êemo podsvjesnu, podtekstualnu teænju moÊi proËitati kao πto se Ëita palimpsest ∑ zapis, upisan iznad starijeg zapisa na pergamentu πto je prethodno ispran. Vrijednosno je teæiπte medalje na iracionalnom (a ne na racionalnom, kao u novca). Ona je jamac duhovne besmrtnosti poËasnika. I stoga joj ljudi, nesvjesno, podaruju nadnaravnu moÊ. Magijsku. To se magijsko ozraËje moæe jasno iπËitati u neomagijskoj ritualizaciji sâme sveËanosti dodjele medalje. Sve je tu: i suvremeni ærec, sveÊenik, moÊnik koji daruje medaljersko odliËje, i odabrani skup nazoËnika, pa i poviπeno postolje ∑ gotovo oltarizacija ∑ Ëina dodjele... Magijsko podrijetlo medalje starije je i presudnije od njene povezanosti s novcem i njezina izviranja iz novca. Ono je izravno povezuje s magijskim tvorevinama pretpovijesti, poput amajlijâ, amuletâ ili talismana, ili ∑ u medaljerskom preoblikovanju (preobrazbi) ∑ medaljona. Pa i stavljanje medalje na prsa ili na dlan nije samo simboliËan nego i magijski Ëin. Medalja Medaljer je, pomalo, suvremeni alkemiËar iracionalnog. Kada oblikuje medalju, on rabi ∑ ili stvara ∑ magijske znakove: i to simbole kakvi nisu trenutaËni i privremeni, nego sudbinski. Potraæimo ∑ osobito reverse ∑ MatauπiÊevih medalja! »itat Êemo na njima ikonografiju povijesne sudbine Ëovjeka, djela, zemlje, kulture... Medalja je poruka. Jedna æila u njenu historijskom korijenju vodi nas sve do prvih poruka πto su biljeæile znaËajne trenutke povijesti ∑ s teænjom da budu javni i trajni. To su ploËe (fltabule«) antike, ali i predantiËkih vremena: mezopotamskih kultura Staroga vijeka. Izloæene su da bi bile javne. Od kamena su da bi bile trajne. Jedan od oblika medalje u πirem smislu ∑ plaketa ∑ izvire izravno iz tih protooblika. Medalja je umjetnina. Svojim oblikom i veliËinom ona je dostupna najneposrednijemu tjelesnom spoznavanju njezine ljepote: dodiru. Viπe je naπih osjetila udruæeno u doæivljaju medalje. Uz vid, tu je, dakle, i opip (taktilni doæivljaj), a u nekim kulturama (kineskoj, naprimjer) medalja je ponuena Ëak i mirisnom (olfaktivnom) doæivljaju. Oplemenjena je mirisom. Ta osjetilna (senzorna) kvaliteta πto u sebi sadræi i povezuje medalju, opet, s osobitim artefaktima davne proπlosti (paleolita!), prirodnim oblicima: bjelutkom, draguljem... Oblikovanom kosti. Drvom. Prvom naenom obraenom kovinom. Ona i jest, ponajprije, otkivak (kôv) kovine. Ljepota materije od koje je naËinjena premoπÊuje opreku oblika i sadræaja (znaËenja), kakva obiljeæuje svaki znak. Oblik i materija nisu samo kulturna konvencija nego odziv prirodnoj estetskoj osjetljivosti Ëovjeka na oblik, boju, epidermu (glatkoÊu, raster...) i blistavost. Priguπenu, bljeπtavu... Svi ti formalni znaci ugraeni su u njenu izraæajnost. Oni ∑ iako su sastavnice oblika, ili forme ∑ znaËe. Sjaj sugerira poËast. Priguπena patina sugerira rustiËnost, odnosno starinu. Prirodan oblik ∑ oblik taktila ∑ sugerira pripadnost kulturne pojave izvornima, prirodnim pojavama. Prirodnost je najviπi oblik autentiËnosti πto je neko djelo moæe dosegnuti. Unutar ikoniËkih umjetnosti, medalja, formalno, pripada kiparstvu, umjetnosti oblikovanja u prostoru. Pa iako je taj prostor najmanji moguÊi (unutar kruga opaæajnosti koju postiæemo bez fizioloπkog napora i bez pomoÊnih tehniËkih sredstava), medalja je, ne samo reljef nego i minijaturna skulptura. 15 Medalja I to je rodilo jedan od njezinih suvremenih oblika: stajaËicu, pa zatim skulpturalnu spomenicu. Polimorfna inventivnost autora, kao i sukladnost razliËitih (pa i novih) oblika i konkretnih sadræaja i znaËenja medalja, jedna je od mjera uz pomoÊ kojih moæemo prosuivati kolika je nadarenost autora. Te su nam opÊe spoznaje neka vrsta opÊeg vodiËa pri svakom nastojanju da proniknemo u svijet medalja nekog autora, te ga spoznamo iznutra: onako kako ga obasjava svojim zraËenjem duh autora i sazvijeæe njegovih zamisli, iskovanih u znakove. U medalje. No, jedan autor uvijek pripada i odreenoj kulturi. Ako su opÊe spoznaje o Ëovjeku (kao biÊu koje stvara duhovne vrijednosti), te unutar njih o medaljeru (kao Ëovjeku koji medaljama simbolizira te duhovne vrijednosti), dva koncentriËna kruga kroz koje se pribliæujemo srediπtu (medaljeru kojega æelimo upoznati ∑ u naπem sluËaju Damiru MatauπiÊu), tada nam predstoji upoznavanje joπ jednoga (najuæeg) kruga: kruga nacionalnoga medaljerstva u kojemu se pojavio, u kojemu je poniknuo ∑ hrvatskoga medaljerstva. 16 HRVATSKO MEDALJERSTVO Ni u jednom se umjetniËkom mediju povijest zemlje ∑ kulturna, gospodarska, pa i ratna ∑ ne otiskuje tako sublimirano, tako do dramatiËnosti komprimirano i tako izravno, kao u mediju medalje. Medalje su sublimiran identitet ∑ Ëovjeka, kulture, zemlje... Hrvatsko je medaljerstvo jedno od najuzbudljivijih i najsloæenijih u svjetskoj medaljistici. To nije sluËajno. Hrvatska je, po svome poloæaju, na razmeu sredozemnog i srednjoeuropskoga kulturnoga kruga. Njezin je identitet sloæen ∑ sloæeniji no u mnogima drugim zemljama. Njezin sredozemni dio pripada najuæoj jezgri europske renesanse. Renesansa je iznjedrila, u prvoj polovici XV. stoljeÊa, i suvremenu medalju. Hrvatsko je medaljerstvo zaËeto u tome sklopu. Njezin je, pak, srednjoeuropski dio bio na putu najdramatiËnijih ratnih pohoda iz Male Azije prema Europi. O sudbini Europe odluËivalo se u ratovima πto su sjekli Hrvatsku u XVI. i XVII. stoljeÊu. Obje priËe, obje te drame pripovijedaju medalje koje pripadaju povijesti hrvatskoga medaljerstva. POVIJEST HRVATSKOGA MEDALJERSTVA Danas hrvatsko medaljerstvo saËinjavaju medalje πto ih stvaraju hrvatski medaljeri, i to u Hrvatskoj i o Hrvatskoj. Medalja Gotovo Ëetiri stoljeÊa, od sredine XV. do sredine XIX., nije bilo tako. Renesansna kultura Sredozemlja stvorila je kulturno jedinstvo koje je brisalo politiËke granice. Bile su neusporedivo manje vaæne no πto su danas. U srednjoeuropskim (flturskim«) ratovima o sudbini naπih krajeva odluËivale su bitke πto nisu voene iskljuËivo na hrvatskom tlu i vojske koje nisu bile jedino hrvatske. Tako je bilo i s medaljama i s medaljerima. Naπi su stvarali u stranim zemljama, strani u naπoj, ili su svojim medaljama govorili o zbivanjima presudnima za naπu povijest. Samo ako toj situaciji ∑ bitno drukËijoj od danaπnje ∑ prilagodimo i naπa mjerila pripadnosti hrvatskome medaljerstvu, dobit Êemo objektivnu i povijesnim osebujnostima primjerenu sliku vlastite medaljerske povijesti. Kao πto nam se i kulturna i ratna povijest prepliÊe s kulturnom i ratnom povijeπÊu drugih zemalja i naroda, tako nam je isprepleteno i medaljerstvo. Mjerila je jednostavno opisati: sve medalje πto su ih radili autori ∑ Hrvati (neovisno o tome jesu li i teme medalja bile hrvatske), kao i sve medalje koje govore o Hrvatskoj (neovisno o nacionalnoj pripadnosti autora) pripadaju povijesti hrvatskoga medaljerstva. U onima (negda rijetkim) primjerima kada su se obje te komponente identiteta poklopile (te je i medaljer bio Hrvat, i tema medalje dio hrvatske povijesti), moæemo govoriti o anticipaciji danaπnjega autentiËnog i u velikoj mjeri autohtonog hrvatskoga medaljerstva. Samo slijedeÊi taj povijesni put, moæemo razumjeti suvremenost. flEx praeteritis praesentia aestimantur!« (flSadaπnjost se prosuuje prema proπlosti!«) ∑ rekao je Marcus Fabius Quintilianus veÊ u prvome stoljeÊu naπe ere. Medalje su poput metalnih peËata ukovanih u vrijeme. Quintilianusova sentencija to lucidno potvruje ∑ Ëak i prije no πto su suvremene medalje, kao sublimacija povijesti, nastale. U pristupu suvremenome medaljerstvu, meutim, pa i suvremenomu medaljeru ∑ primjerice naπemu Damiru MatauπiÊu ∑ nuæno je upoznati joπ jednu, za razvitak stila presudnu, vezu. Za razvitak nacionalnoga medaljerskoga stila, ili barem nacionalne inaËice πirih stilskih kretanja (europskih, pa i svjetskih) presudno je jasno izdvajanje nacionalnoga medaljerstva iz πirega, regionalnog (mediteranskog, srednjoeuropskoga...) kulturnog sklopa. 17 Medalja Bez takve nacionalne individualizacije nema ni osobne. »etiri stoljeÊa kretanja k takvoj nacionalnoj stilskoj simfoniji (dopustimo si tu metaforu) uzbudljiva su uvertira bez koje ne moæemo spoznati sloæenu mreæu i ustrojstvo suptilnih potankosti i osobitosti jedne suvremene pojave. RENESANSNO RO–ENJE MEDALJE 18 Prva suvremena ∑ novovjekovna ∑ medalja roena je u izravnoj vezi s gaπenjem posljednjega velikog srednjoeuropskoga carstva ”Romajskoga” odnosno Bizantskoga, kako ga danas nazivamo. Izradio ju je 1438. godine Pisanello, u Ëast Ivana VIII. Paleologa, suvladara Bizanta, koji je putovao Italijom moleÊi pomoÊ za ugroæeno Carstvo. Dvanaestak godina poslije ∑ oko 1450. godine ∑ nastaje i prva medalja koju je izradio jedan hrvatski medaljer. Bio je to DubrovËanin Pavko AntojeviÊ, poznatiji kao Pavao DubrovËanin, jer se na medaljama potpisivao kao PAVLI DE RAGVSIO. Izraena je u Napulju i bila posveÊena Alfonsu Aragonskom. Nakon Pavla DubrovËanina ∑ koji je u tome desetljeÊu izradio Ëak 28 medalja ∑ u Francuskoj (od 1461. do 1466. godine) medalje radi Franjo Vranjanin (Francesco Laurana). Prve poznate medalje posveÊene hrvatskim odliËnicima poËasnice su crkvenim velikodostojnicima. To je, najprije, medalja Timoteu Mafei, dubrovaËkom nadbiskupu od 1467. godine, koju je otprilike u to doba (ili malo ranije) izradio Matteo de Pasti, a zatim medalja posveÊema kardinalu i administratoru ZagrebaËke biskupije Tomasu Bakacsu Erdödyju. I nju je (poËetkom XVI. stoljeÊa) izradio talijanski medaljer ∑ no ovaj put nepoznat. Obje su medalje posveÊene osobama znaËajnim za ulogu, poloæaj i znaËenje crkve u Hrvatskoj, i to u dva najznaËajnija srediπta (stjecajem okolnosti) dva zaviËajna grada buduÊega hrvatskog medaljerstva ∑ iako uloga poËaπÊenih osoba u naπoj povijesti nije bila izravnim povodom nastanku tih medalja. Najstarija poznata nam medalja, u vezi sa sudbonosnim zbivanjima na sjeveroistoku Hrvatske, potaknuta je dramom πto nalikuje priËi, iako je to prije istinita bajka o ljubavi i smrti. Godine 1526. u straviËnoj bitci na MohaËkom polju gine hrvatsko-ugarski kralj Ludovik II. PoËetak je to stoπezdesetgodiπnje vladavine Turaka na istoku Hrvatske. Medalja Imao je dvadeset godina. Postao je kraljem u desetoj, oæenio se u petnaestoj, a poginuo u dvadesetoj. Njegova udovica, kraljica Marija ∑ sestra Karla V., koji je dræao polovinu Europe i bio, uz sultana, najmoÊnijim vladarem do polovice XVI. stoljeÊa ∑ ukovala je u srebro i zlato medalju smrti, Ëasti i slave svoga supruga, kao i svoju ljubav, bol i Ëeænju. No, veÊ tih prvih desetljeÊa πesnaestoga stoljeÊa medaljama su poËaπÊeni i hrvatski filozofi i teolozi (1513. KorËulanin Jakov BaniËeviÊ), humanisti, knjiæevnici i pjesnici (1544. Luka CrijeviÊ, 1563. Dinko Ranjina)... Godine 1569. Antonio Abondionio radi medalju Faustu VranËiÊu, a 1575. medaljom je bio poËaπÊen Julije KloviÊ... RENESANSNA ANTICIPACIJA SUVREMENOGA HRVATSKOG MEDALJERSTVA Ma koliko to zvuËilo Ëudno, neke osnovne znaËajke suvremenoga hrvatskog medaljerstva zaËete su veÊ u renesansi. To se, djelomice, moæe objasniti Ëinjenicom da je medij medalje najotporniji na mijene izazvane smjenama stilskih obiljeæja. Snaæna tradicija i povijesno-vrijednosna misija toga medija te Ëvrste, gotovo nepromjenljive, strukturalne norme pretvaraju se u svojevrsni obrambeni mehanizam kakav medij medalje izdvaja i usmjeruje k vlastitima, iznutra potaknutim putovima razvitka. U renesansi su stvorene kulturno-zemljopisne, pa i politiËke, odrednice unutar kojih Êe se razvijati hrvatsko medaljerstvo: na razmeu mediteranske kolijevke (Italija, Francuska...) i srednjoeuropske (Ugarska ∑ a prva naruËiteljica medalja bila je i prva pripadnica dinastije Habsburg u hrvatskoj povijesti ∑ πto se Ëesto zaboravlja i na prvo mjesto stavlja njezina mlaeg brata Ferdinanda). Izmeu prvih medaljama osustavljenih osoba koje prelaze vrijednosni prag na kojemu ih se odlikuje medaljama (vladari i pripadnici vladajuÊih dinastija, a zatim visoki predstavnici crkve kao drugi mikro-sustav), hrvatsko medaljerstvo stvara rani panoptikum u prvome redu kulturnih djelatnika: filozofa, teologa, pravnika, knjiæevnika, umjetnika, pronalazaËa... To je onaj vrijednosni krug kojemu se vraÊa hrvatsko medaljerstvo naπega vremena. Ono oæivljuje negdaπnji renesansni kult duha i duhovnoga stvaralaπtva. Medaljerski opus Damira MatauπiÊa najpotpunija je potvrda te istine u medaljerstvu posljednjih dvaju desetljeÊa. 19 Medalja KlasiËni renesansni portret na aversu (najËeπÊe Ëisti profil) oplemenjen je, pa i duhovno razigran, reversom s mitoloπkim motivima, te sentencijama na latinskom jeziku ∑ jeziku kojim govori vjeËnost. Mitoloπki, te medaljom mitologizirani, simboli ostaju kljuËnom ikoniËkom odrednicom i u suvremenome medaljerstvu. Grafija i jezik, takoer, æive na æivim æilama povijesne tradicije. I opet, MatauπiÊeve nam medalje (naravno, ne samo njegove) to bo-gato potvruju svojom grafijom, svojim sloganima, svojom ikonografijom. Medaljerstvo je i danas, sustavom svojih bitnih znaËajki, produljena renesansa, koja nenametljivo prati duhovnu povijest naroda i zemlje, i obasjava je vrijednosnom simbolizacijom. Taj duh, gotovo magnetiËno, vraÊa medalju njezinima tradicijom posveÊenim izvoriπtima i kad je stilsko-transformabilna iskuπenja dovedu u previπe akutnu opasnost da iznevjeri vlastitu izvornu prepoznatljivost. Nastojat Êemo upozoriti na tu duboku teænju πto, protiËuÊi poput ponornice kroz polumilenijsku povijest hrvatskoga medaljerstva, postaje jednim od najdubljih poriva upravo MatauπiÊeva stvaranja. 20 BAROK: PRVA MEDALJA KOVANA NA HRVATSKOM TLU Godine 1706. posveÊena je Crkva sv. Vlaha u Dubrovniku. Kalupar dubrovaËke kovnice novca, Pavao Lonciares (Napuljanin) izrauje u toj prigodi prvu medalju kovanu na naπem tlu. Svojim promjerom (ø 37 mm) i strukturom, ta medalja izravno slijedi dubrovaËki novac. ©kudu. Iako je ikonografski standardiziran lik sveca-zaπtitnika na aversu (sv. Vlaho dræi biskupski pastoral i maketu Dubrovnika), revers je posve originalan: legenda, pisana latinskim jezikom, koja govori o prigodnoj misiji medalje, te toËan datum medaljom posveÊena dogaaja: 15. JVNI 1706. No, njena (poËetna) konvencionalnost uopÊe nije obiljeæjem kasnijega hrvatskog medaljerstva. Hrvatsko je medaljerstvo ∑ medaljerstvo invencije, a ne medaljerstvo konvencije. OD BAROKA DO PREPORODA Hrvatsko je medaljerstvo sve do sredine XIX. stoljeÊa, odnosno do nacionalnog buenja, bilo raspoluÊeno na kulturno medaljerstvo Juga i ratniËko medaljerstvo Sjevera. Kao autori medalja istaknutim liËnostima kulturnoga i povijesnog æivota naπeg Juga ∑ prije svega Dubrovnika ∑ istiËu se poznati, poglavito talijanski medaljeri, poput Giulija della Torea, Ferdinanda de Saint--Urbai- Medalja na, Giovannija Agnellija i drugih. Tu medaljersku povijest Juga zakljuËuje najmanja (ø 15 mm) i najtuænija medalja (nepoznatog autora): flEroberung von Ragusa« (iz 1814.). Okupacija i pad Dubrovnika. U tome razdoblju, u povijest hrvatskoga medaljerstva ugraena je i jedna epizoda Ëistoga klasicizma. Bile su to medalje πto su ih za kratkotrajne Napoleonove vladavine u Dalmaciji izraivali u Francuskoj francuski medaljeri (Jean Pierre Droz, N. G. A. Brenet, te drugi), ali s tematikom i motivima naπeg Juga: Pulu, Dioklecijanov profil na aversu, te arhitektonske simbole ne reversu ugrauje se u domaÊu tradiciju; ponajprije ËistoÊom simbolike i stila. Na sjeveru najdramatiËniji je i najsugestivniji lanac medalja kojima su obiljeæavane pobjede nad Turcima u ratu od 1683. do 1689. Kovane su u Nürnbergu, autori su im njemaËki kovinoresci, no motivi su kontinuirana priËa o naπoj sudbinskoj prekretnici. Ono πto osobito plijeni pozornost i πto se jedino u tome medaljerstvu i moæe istaknuti kao ekskluzivnu osebujnost medija jesu minijaturne kartuπe u strukturi medalja (ø 8-12 mm), u kojima su teleskopski motivi panoramskih veduta osloboenih gradova, prikazani mikroskopskom toËnoπÊu. Takvu razinu visoke profesionalnosti i optiËke sigurnosti hrvatska Êe medalja ponovo dosegnuti tek nakon otprilike 250 godina, u medaljama Æelimira Janeπa, a poslije njega u kovanicama Damira MatauπiÊa. DEVETNAESTO STOLJE∆E: MEDALJE NACIONALNOG PREPORODA Medaljersko oznaËivanje povijesti donosi u XIX. stoljeÊu i jedan prividni paradoks. Nacionalno je buenje zapoËelo tridesetih godina, a medalje u dugome slijedu nastaju tijekom Ëetrdesetih, da bi svojim oznakovljenjem ispunile tek drugu polovicu stoljeÊa. Ta vremenska raspuklina postaje logiËnom podsjetimo li se da povijest istiËe zaËetke novih kretanja i nastojanja, a medalje njihovo uspjeπno dovrπenje. Povijest suvremenoga hrvatskog medaljerstva obiljeæena je cijelim sustavom korjenitih promjena dotadaπnjih prilika, zahvaljujuÊi Ëemu poËinje kontinuirano razdoblje snaænoga procvata hrvatskoga medaljerstva. U prvome redu prestaje dotadaπnja rascijepljenost na medaljerstvo Juga i medaljerstvo Sjevera. Medalje obiljeæuju zbivanja vaæna za cijelu Hrvatsku. 21 Medalja 22 Od 1848. godine latinski jezik, napokon i zauvijek, ustupa svoje mjesto hrvatskomu. Ali, veÊ 1841. godine pojavljuje se na nagradnoj πkolskoj medalji, na kojoj je grb Trojednice na aversu, a na reversu didaktiËka poruka: flSinko! Primaj nauk pak budi viran Bogu, kralju i domovini!« To su prve hrvatske rijeËi na jednoj medalji. Istodobno nastaje pravi lanac bliske povezanosti medaljerstva i sfragistike. I otad je neprekinut sve do medalja Damira MatauπiÊa i njegovih suvremenika. Najistaknutiji zlatari i graveri postaju prvi domaÊi medaljeri u sada veÊ, bezmalo, stoljeÊe i pol dugome lancu. Bili su to Franjo Karress i njegov uËenik Josip RadkoviÊ, koji je i autor prve hrvatske gospodarske medalje. S novom vrijednosnom oblaπÊu poËinje i nova, gospodarstvu primjerena, ikonografija: simbolika rada i simboliËki animalistiËki motivi. Nakon medalja posveÊenih banu Josipu JelaËiÊu (iz 1848.), slijedio je niz medalja kojima se oznaËuje nastanak najznaËajnijih nacionalnih ustanova: utemeljenje ZagrebaËke nadbiskupije (1853.), tisuÊita obljetnica sv. ∆irila i Metodija (1863.), otvaranje SveuËiliπta u Zagrebu (1874.), gradnja –akovaËke katedrale (1882.) te otvaranje Hrvatskoga narodnog kazaliπta (1895.). Tako je ustanovljena hrvatska tradicija obiljeæavanja spomenicama i poËasnicama svih, za nacionalnu kulturu znaËajnih, prekretnica. Svaka prigoda obiljeæena medaljom dobiva ozraËje dogaaja vaænoga za kulturu. Medalje izraæavaju, pa i stvaraju, svijest o kulturi nacije i njezinim vrednotama. Time medaljerstvo, diskretno i istanËano, postupno oblikuje jednu filozofiju nacionalne kulture. Poput sazvijeæa u nastanku, ono stvara sustav vrijednosti πto zraËi kroz maticu vremena. MEDALJERSKA SECESIJA Secesija u hrvatsko medaljerstvo unosi slobodnije oblikovanje medalje i izraziti osobni izraz. Bio je to prvi znaËajniji iskorak iz oblikotvornih i simbolotvornih normâ toga medija, a time i iskorak prema stvaranju nacionalnoga medaljerskog stila. U njemu Êe, meutim, uvijek ∑ kao i tada, u secesiji ∑ stvaralaËki udio pojedinih medaljera biti ogroman. Razumljivo je to i stoga πto je medij medalje, na izvjestan naËin, ekskluzivan. Malobrojni mu se potpuno posveÊuju. Jedan genij moæe izmijeniti povijest. Medalja Zlatnu jezgru hrvatskoga secesijskog medaljertva Ëine dvojica autora: Robert Frangeπ MihanoviÊ i Rudolf Valdec. Monumentalizam na minijaturi joπ je jedan paradoks koji je na medalji najizrazitiji. Frangeπovi animalistiËki motivi ∑ bik, konj ∑ u dinamiËnom suprotstavljanju snazi Ëovjeka oblikuju onaj simboliËki kompleks πto Êe ostati osebujnim obiljeæjem hrvatske likovne secesije: simboliziraju snagu naroda i, posredno, teænju za osloboenjem. Ta Êe unutarnja napetost tvoriti simboliËku aktualizaciju povijesti, koju moæemo pratiti od Valdecove plakete flCasino« (u kojoj se parabola s antiËkim herojstvom isprepliÊe sa secesionistiËkom ornamentalnoπÊu) do kasnosecesijskih medalja Ivana MeπtroviÊa, osobito njegovih flDomagojevih strijelaca« iz 1931. (jednostrana medalja flStreljaËki savez Jugoslavije«). Tekovine secesije, uz inovacijsko oblikovanje i inventivno prikazivanje motiva unutar zadanoga kruga, jesu upravo ta duboka simboliËnost u paraboli πto spaja povijest i sadaπnjost. Tako medalja postaje najaforistiËnija ikoniËka poruka koja nacionalnu povijest pretvara u idejnu energiju suvremenih i aktualnih nacionalnih Ëuvstava i teænjâ. KERDI∆EVO DOBA Divovski medaljerski opus Ive KerdiÊa, πto nastaje tijekom cijele prve polovice stoljeÊa (1905.-1953.) temeljem je suvremenoga hrvatskog medaljerstva. Bio je prvi medaljer u naπoj kulturnoj povijesti koji se u prvome redu, gotovo jedino, posvetio medaljerstvu. Od te je misije, nesvjesno i spontano, stvorio svoj æivotni program. Gotovo nije bilo znaËajnijeg dogaaja ili obljetnice, kojega KerdiÊ nije oznaËio svojim medaljerskim simbolom. Takvim odnosom on je prvi jasno izdvojio medaljerstvo kao zaseban i osebujan medij, koji zahtijeva i osobitu povijesnu svijest umjetnika. I cijelog Ëovjeka. I cijeli njegov rad. U tom je smislu KerdiÊ prva karika u lancu medaljera koji su stalni (a ne povremeni) medaljerski tumaËi i simbolotvorci aktualne povijesti. A nema ih mnogo: KerdiÊ, Radauπ, Janeπ, MatauπiÊ. Stilski mu se izraz mijenjao tijekom toga dûgog razdoblja ∑ od secesijskoga, preko (relativno rijetkih) iskuπavanja novih oblika tijela medalje (oktogonalna medalja posveÊena Strossmayeru, gotiËki Ëetve- 23 Medalja rolist medalje Hrvatskoga svesokolskog sleta), do smirena, ali snaænog portretnog realizma u odnosu sa sveËanom, Ëitkom i sugestivnom simbolikom reversa. Jedan je od temeljnih tvoraca Ëvrste nacionalne medaljerske simbolike. Postao je srediπnjom osobom sve πirega kruga hrvatskih medaljera. To je ∑ recimo metaforiËki ∑ i proπirilo i stabiliziralo temelje nacionalnoga medaljerstva, bez Ëega bi bio teπko i zamisliv, a kamoli provediv, eruptivan preobraæaj toga medija, kakav se zbio potkraj KerdiÊeva doba. ZaËetnik toga preobraæaja bio je Vanja Radauπ. RADAU©EV ARHAI»NI EKSPRESIONIZAM 24 Radauπeve robustne medalje, oblikovane u vidu kruga nepravilnog oboda, vrlo visokog reljefa, najprije lijevane, a potom u zavrπnici izrade kovane, s markantnim i ekspresivnim portretima na aversu, te s krajnje jednostavnim, jednomotivskim (ali s izoπtrenim sluhom za vrijednost povijesnih artefakata) odabranim simbolima na reversu, znaËile su stvaranje posve novog izraza. I osobnoga, ali i nacionalnog. Te medalje unose u hrvatsko medaljerstvo taktil ∑ i kao oblik, i kao novu medaljersku osjetilnost, i kao novo simbolotvorno zraËenje: medalja, koja poziva dlan da je primi, okrene u ruci i osjeti (i kovinu, i oblik, i hladnoÊu, i Ëvrstinu), pretvara je u virtualni nacionalni arheoloπki artefakt. Ona je i izvorna ∑ i iskopina. Izravan je dodir sa starinom. Sugerira taj dojam, ali ta je sugestivnost prevratniËki nova i (pokazalo se) dalekoseæna. Njegovih niti tridesetak medalja (znakovito se ponovio broj medalja Pavla DubrovËanina!) izmijenile su povijest toga medija. STVARALA»KA EKSPLOZIJA ÆELIMIRA JANE©A Radauπ je stvorio nov oblik medalje. Janeπ je, slijedeÊi jednak impuls govorenja oblikom πto nije unaprijed normiran, nego izrasta slobodno iz ideje, stvorio beskraj oblika medalje. Tu novu morfoloπku ekspanziju medija obiljeæuju stajaËice, taktili, skulpturalne spomenice, Ëak lebdjelice, uz jednostrane i dvostrane medalje, kovane i lijevane, plakete, pa i stvaralaËka uporaba novih materijala (stakla, poliestera, drva s inkrustracijama...) te novih tehnologija. SpajajuÊi inventivnu igru oblika (πto su izravno otjelovljenje zamisli) i visoku odgovornost (πto ukljuËuje ogromnu i sustavno njegovanu erudi- Medalja ciju), Æelimir Janeπ je radikalno izmijenio parametre unutar kojih se medij medalje razvio i koji su odreivali identitet medalje stoljeÊima. To je oplodilo svekoliko hrvatsko medaljerstvo. Iako su uza nj djelovali snaæni i, osobnim izrazom, prepoznatljivi novi medaljeri (kao πto je znaËajna portretna medaljistika Koste Angelija Radovanija), Janeπ je, neprijeporno, svojim duhom i genijalnom invencijom postao preporoditeljem hrvatskoga medaljerstva. Okupio je oko sebe, i potaknuo na stvaranje medalja, brojne kipare. Svoje je nadahnuÊe prenio i mlaoj generaciji medaljera, meu kojima se osobito istiËu Zdravko BrkiÊ i Damir MatauπiÊ. Neki Janeπovi suvremenici posveÊuju se, poput njega, vrlo sustavno medaljerstvu. Tako su trojica najistaknutijih ∑ Æelimir Janeπ, Antun BabiÊ i Brane Crlenjak ∑ prvi predstavljali Hrvatsku na FIDEM-u 1963. godine. Janeπ je izmijenio i kulturnu recepciju medija. Njegovi simboli uraπÊuju u recepcijsku svijest sociokulturnih slojeva dotad neosvojenih medaljerstvom. Prije njega tek su MeπtroviÊevi flDomagojevi strijelci« iz medaljerskog simbola uzrasli do razine mitskoga ikonografskog motiva. Janeπ postaje najveÊi sijaË identifikacijskih znakova, prenesenih iz medaljerstva u kulturnu svijest sredine i u æivot. 25 Medalja 26 Ko eroplan, mala plastika, 1998., 225 x 190 x 70 mm, lijevana posrebrena bronca i kromirani bakar Medalja II. Damir MatauπiÊ 27 Damir MatauπiÊ 28 Damir MatauπiÊ Gotovo svatko moæe svoj rad nazvati æivotnim pozivom. Vrlo su rijetki oni koji mogu svoj rad nazvati æivotnom misijom. Meu njima su medaljeri. Damir MatauπiÊ je to spoznao vrlo rano. Ukovana je ta spoznaja veÊ u njegove prve kovanice ∑ iako toga, svakako, nije bio svjestan. Tu spoznaju danas Ëitamo. No, u tom trenutku ∑ bilo je to prije Ëetvrt stoljeÊa ∑ ona je bila duboko pod povrπinom njegovih ideja i njegovih radova. Viπe je osjeÊao no πto je mogao iskustvom osjetiti da æivot medalje ovisi o osobitu obliku javne recepcije djela. Medalja je institucija. Tek ako se sretno podudare intuicija umjetnika i nakana javnosti koja oËekuje (makar i podsvjesno) medaljersko vrjednovanje odreenih kulturnih vrijednosti, medalja Êe æivjeti. Bit Êe otisak opÊe vrijednosti ∑ idejne ili emotivne. Kipu moæe podariti æivot i odziv pojedinih privræenika. Medalji je potrebna ljubav mnogih. A upravo je to (evo prvoga paradoksa!) Ëini ekskluzivnom. ©to god Ëinio, medaljer je suËeljen i s odgovornoπÊu spram povijesti, a ne samo spram umjetnosti. Njegov je rad redovito javni Ëin. Ogroman je to pritisak. Izdræati ga, a ostati slobodan i svoj, to je moæda najveÊe iskuπenje s kojim se medaljer suËeljuje i nosi. Opus umjetnika-medaljera uvijek je priËa o toj intimnoj drami. Ona ostaje skrivena. Ono πto je primjetno ∑ to je oblik u kojemu su osobnost autora i nadosobnost javnih oËekivanja ukovani u istu kovinu. I uvijek ∑ zauvijek. Jer, medalju se ne izlaæe, nego je se upuÊuje, posredstvom senzibiliteta i zanosa suvremenika, u vrijeme buduÊe. ZA»ECI SUSTAVA MatauπiÊ je prvim dvjema medaljama naznaËio i dva bitna vrijednosna polja, predodreena da im se veliËine saæmu u medalje. Bile su to kovanice Zdenac æivota (1973.) i Tin UjeviÊ (1974.). Jedno djelo i jedan Ëovjek. No djelo (Zdenac) bilo je simbolom produhovljenja, a Ëovjek (Tin) uËinio je i svoj lik prepoznatljivim otjelovljenjem duha. I prsten je bio zatvoren. Opus medaljera postupno oblikuje vrijednosni sustav koji se tka izmeu nekoliko odrednica. Jedna je osobna. To je vlastiti pounutreni 29 Damir MatauπiÊ 30 sustav duhovnih vrijednosti πto ih je medaljer usvojio. Druga je javna, druπtvena... To je (Ëesto nepredvidiv) kalendarij poËasti, obljetnica, druπtvenim ritualom obiljeæenih dostignuÊa, memorijalija... Ponude upuÊene medaljeru (izravno ili posredstvom πireg natjeËaja) potiËu ga na viπe ili manje stalnu ukljuËenost u taj tijek æivota sociokulturne svijesti zajednice. Ta ukljuËenost uvjet je njegova umjetniËkog opstanka. Drugi umjetnici (slikari, grafiËari, pa i kipari) nisu na sliËan naËin ugrani u tekuÊu povijest. Oblik je njihove slobode neobvezujuÊi. Medaljer cijeloga æivota stvara u deterministiËkoj mreæi kakva je drugima nepoznata. Drugi mogu stvarati i flizvanvremenski«. Medaljer ∑ nikada. Stoga su rane medalje izuzetno indikativne. One nastaju u psihozi takve autohtonosti kakvu medaljer Ëesto viπe nikada ne dostigne. Potreba za autohtonoπÊu, naravno, preoblikovat Êe se, pod takvim pritiskom vrijednosne utjelovljenosti u javnu druπtvenu svijest, na osebujan naËin: u vidu autohtone medaljerske poetike. Medaljerova je osobnost upravo kodirana njegovom modelacijom ∑ oblikovanjem teme koja, Ëesto, i nije njegov slobodan izbor. Medaljer govori stilizacijom i ono πto ne moæe reÊi temom. Time postiæe samoidentifikaciju i s izazovom πto, u prvoj, poËetnoj fazi stvaranja, ponekad i nije bio u njemu sâmome zaËet. Zato je svaka njegova medalja (uspjela medalja) sublimat. Plod je unutarnjeg sukoba, sraza s nepoznanicom, njenog pounutrenja (samo medalja mora proÊi kroz te skrivene faze zaËeÊa) te modelacijskog poticaja, poriva. Ona je svojevrsna rezultanta posve intimne osjetilnosti i imaginativnosti ∑ te zahtjeva zadane teme. MatauπiÊev UjeviÊ teleskopska je medalja. Govorimo, naravno, metaforiËki. Metafora, meutim, upozoruje na jedno generiËko polaziπte MatauπiÊeve osobne medaljerske poetike. Mogli bismo reÊi da je svaka medalja pogled kroz vremenski teleskop. No, MatauπiÊ i svoj prvi medaljerski portret i prvu legendu na reversu oblikuje, doslovce, kao pogled kroz poveÊalo. UËinak poveÊanja u fiziËkom prstenu umanjenice (svaka je medalja minijaturizacija) neoËekivan je, plastiËki vrlo zahtjevan, i efektno paradoksalan stilogeni postupak. Govori, neprijeporno, o snaænoj oblikotvornoj intuiciji mladoga autora. Dojmljiva glava legendarnog pjesnika, s njegovim gotovo mitskim πeπirom boema i lutalice, u desnom poluprofilu, izbija iz dubine i monu- Damir MatauπiÊ 31 Tin UjeviÊ, kovanica,1974., ø 32 mm, tombak ∆iro Truhelka, kovanica, 1987., ø 32 mm, kovano srebro i bakar Dubrovnik, broπ, 1986., 60 x 40 mm, srebro i ebanovina Damir MatauπiÊ 32 Stablo mladosti I, stajaËica, 1978., 140 x 130 x 30 mm, lijevana bronca, vitrajni emajl i iskucano srebro Damir MatauπiÊ mentalno puni prostor. Taj govor mase u tridesetmilimetarskoj kompresiji, s rustiËnim rasterom ovratnika i kose iz kojih izbija tektonska energija snaænoga Ëela, nosa, vilice, ostvaruje takvu elementarnost govora oblikom kakav je rijedak i u zrelijih umjetnika. No, velik umjetnik tako i poËinje: ozbiljenom zreloπÊu. Revers Ëine naslovi pjesnikovih zbirkâ pjesama. Samo slova! No ta su slova Ëista plastiËnost ∑ izvan svih grafoloπkih matrica. Laka konkavna zakrivljenja i saæimanja slova uz obodnicu kruga stvaraju dojam uveÊanja. No ispod tih opisivih oblika krije se ∑ ili nazire ∑ onaj teπko opisivi impuls kakav Êe se iskazivati i potvrivati u kasnijem razvitku. To je, prije svega, svijest o kulturnoj misiji medalje. Zatim potreba da se unutar jednog tako neumoljivo normiranog umjetniËkog medija nae izraz koji je svjeæ ∑ a da ipak ne dovodi u pitanje klasiËne konvencije medija. Ali to veÊ nije svjesno traæenje. RijeË je o uroenoj oblikotvornoj intuiciji. Nadahnuta plastiËnost bila je jamac svega πto Êe uslijediti u MatauπiÊevu stvaranju. MA©TA, OBLIK I OBLICI Da je medaljerstvo medij u kojem su oblik i maπta najsuprotstavljeniji jedno drugom ∑ to Êe MatauπiÊ osjetiti vrlo brzo. Kiparstvo je plod oblikotvorne imaginacije. Medalja, meutim, ne poznaje oblike. Samo oblik. Krug. I dvije dimenzije. Ne tri. Ona je svojim poËasniËkim ritualom usmjerena na to da bude poloæena. Na prsa, na ruku, na plohu... Ne æeli prostor. Samo poËasniËko leæiπte. Za medaljera izuzetne oblikotvorne maπtovitosti, kakav je MatauπiÊ, to je bio izazov. Nesvjestan, naravno. Ali plodonosan. Maπta je, naposljetku, samo naËin nadvladavanja konvencije. Hrvatsko se medaljerstvo pobunilo protiv konvencije veÊ djelom MatauπiÊeva uËitelja ∑ Janeπa. Stvorilo je vertikalnu medalju. StajaËicu. Okomilo se u prostoru. MatauπiÊ veÊ u petoj godini svoga stvaranja Ëini korak u treÊu dimenziju prostora. Obgrlio ga je svojom ËeliËnom kompozicijom Triptih (1977.). Jedna plaketa, u tri inaËice, koje kao metalni flwidescreen« zatvaraju motriteljev pogled svojim zagrljajem. Ne nude vam prizor ∑ nego priËu! Polufigura æene mijenja se od lijeve k desnoj varijaciji, te je Ëitamo kao strip stvaranja. Ne samo jedan, nego tri iskoraka iz konvencija zbila su se istodobno: iskorak u prostor, iskorak u vrijeme i tehnoloπki pokus. 33 Damir MatauπiÊ 34 Plaketa je, kao Alica Lewisa Carrolla, proπla kroz zrcalo i naπla se u zemlji Ëudesnog. Ta je Ëudesnost bila, prije svega, virtualni svijet minuciozne igre inkrustracijama emajla, srebra i bakra, graviranja... flSve je dopuπteno i sve je moguÊe!« ∑ inherentno je stvaralaËko geslo toga preobrazljivog triptiha plakete. Obliku je suprotstavljeno oblikovanje. Statici kipa ∑ dinamika kiparstva. Plaketa je postala æiv proces. Razgranjuje se i razlistava svojim asocijacijama. Gledatelji su se, odjednom, naπli na drugoj strani paravana πto odvaja autora od publike, nevidljivi zaËetak ideje i njezin dovrπen oblik. A i sâma konaËnost dovedena je u pitanje. MatauπiÊevo Stablo mladosti (1978.) razlistava se u niz inaËica. Zaπto ne? Da li je ijedno stablo jednako u dva uzastopna trenutka? OtkriÊe otvorena slijeda medaljerskih inaËica obogatit Êe, ne samo MatauπiÊev opus nego i samu ideju stvaranja. No, da je taj toliko snaæan i konvencijama nepokoran poriv stvaralaËke slobode posve zavladao MatauπiÊevim radom, on bi zauvijek bio izgubljen za hrvatsko medaljerstvo. Medalja zahtijeva najstroæiju samodisciplinu i pokornost autora konvencijama. Preslobodna buntovnika ubrzo izopÊuje sâma sredina koja je prirodni Ëuvar tradicija. NasreÊu ∑ to se nije dogodilo. MatauπiÊevo je djelo doæivjelo oblikotvornu bifurkaciju. POLIVALENTNE FORME DAMIRA MATAU©I∆A Kada se god govori o oblicima u kojima se pojavljuje djelo nekoga umjetnika ∑ monovalentno ili polivalentno, monoformno ili poliformno i transformabilno ∑ tek se prividno i samo formalno govori o oblicima, o formi. U bîti, uvijek govorimo o Ëovjeku. Govorimo o tome da li je njegova narav monolitna i konzistentna, ili nemirna i nepredvidiva, te iskuπava vlastite preobrazbe. Jedna je od najneobiËnijih oznaka MatauπiÊeva djela upravo taj spoj krajnjih suprotnosti: tvorac oblikotvorno najdiscipliniranijeg niza medalja u hrvatskoj medaljistici uopÊe, i do asketizma strog provoditelj nezaobilaznih normâ klasiËne medalje (od preciznosti pri izradi modela do kovine i kôva, odnosa aversa i reversa, simbola i legende, grafije i teme, itd.), istodobno je medaljer jedne od najnekonvencionalnijih stvaralaËkih fantazija u svekolikoj povijesti hrvatskoga medaljerstva. Damir MatauπiÊ 35 Ida, plaketa, 1981., ø 100 mm, lijevana bronca Damir MatauπiÊ 36 Njegov se senzibilitet nikada nije mogao posve podËiniti naËelima stvaralaËkog isposniπtva medaljera: samo jedna kovina, samo jedan oblik, samo jedna kovina, samo jedan motiv, samo jedan simbol, veÊ ovjeren i posveÊen tradicijom, kako bi medalja djelovala kao metalna hostija u sakramentu sveËane dodjele. Ona je samo simbol i znak poËasti. Ne smije biti heretiËna ni svojom maπtovitoπÊu, ni svojom tehnologijom, ni svojim licem (neka bude monokromno i smireno!), pa ni obredom svoga predstavljanja. Ona je kanon. A kanon je vjeËan. Da bi bila vjeËna ∑ medalja se stoljeÊima nastojala liπiti svega prolaznog. Medalja nije samo kovina. Ona je i okov. Okiva autora ∑ ali okiva i poËasnika. Autor ne smije prekriti formalne norme medaljerskog izraza. PoËasnik ne smije prekrπiti moralne norme ukovane medaljom, ne u simbol, nego u njegov æivot. Ispotiha se sukobljavaju dvije teænje: mir oblika i nemir duha. No, tu je protivnost i MatauπiÊ nosio u sebi kao osobito svojstvo vlastitoga umjetniËkog mentaliteta. Trajao je u njemu sraz izmeu njegove naravi i njegova temperamenta. Taj bi sraz skrhao uistinu mnoga krila. MatauπiÊeva je krila ojaËao. U vrlo dinamiËnom suodnosu, on je pomirio te suprotnosti. Vrhunskom stvaralaËkom samokontrolom i samodisciplinom odgovorna medaljera, stvarao je medalje. Istodobno, nesputanom maπtovitoπÊu stvarao je slobodne oblike. Ali, takoer, kao simbliËke kristalizacije ideja. U πirem smislu, i ti oblici pripadaju medaljerstvu. Stoga su medalje postajale sve stroæije u izrazu. Nastajale su najprije lijevane. Zatim kovane. I naposljetku, memorijalni i prigodni novac u plemenitim kovinama. Samo struËnjaci znaju πto to znaËi: rezati reljef, dubina kojega ne smije premaπiti dvanaest tisuÊinki promjera modela! Slobodni su, pak, oblici postajali sve slobodnijima i tehnoloπki sve inovativnijim. Uzajamnost tih dvaju uzleta bila je izuzetno plodonosna. Ona je izmijenila i MatauπiÊevo djelo ∑ ali i sâm medij medalje. Damir MatauπiÊ 37 Vatroslav JagiÊ, dvostrano, 1995., ø 72 mm, kovano srebro i pozlata Antun Barac, dvostrano, 1995., ø 72 mm, kovano srebro i pozlata Stjepan IvπiÊ, dvostrano, 1995., ø 72 mm, kovano srebro i pozlata Damir MatauπiÊ MEDALJE 38 Prvi muzeografski podatak o medaljerstvu Damira MatauπiÊa posve je neuobiËajen i pomalo zapanjuje. Kao dvadesetogodiπnjak, 1974. godine, izlaæe svoj prvi rad na izloæbi FIDEM-a u Parizu. Tako kategoriËna i udarna naznaka æivotnoga opredjeljenja bila je, zatim, nekoliko godina upravo preplavljena nemirnom bujicom atraktivnih plastiËnih djela ponesenih izrazito transmedijalnim nadahnuÊem. Motivika im je osobna, intimna, emotivna. Suton (1974.), Kolega (1975.), Akt (1977.), Dvoje (1977. ∑ dva rada), U plavom (1977.) ∑ otkrivaju zaokupljenost iracionalnim i pomalo introvertnim svijetom, a autorove kategorizacije æanrovske pripadnosti rada upuÊuju na njihovo osnovno oblikovno svojstvo: otkrivanje izraæajnih moguÊnosti likovne intermedijalnosti. Kategorijalne odrednice, naime, πto ih Ëitamo jesu: zidna dekoracija, plaketa, komorna plastika, stajaËica, reljef, zidni reljef... A informacije o tehnologiji i materiji joπ su raznovrsnije: emajlirani tombak, akvatinta, galvanizirani bakar, bljeπtavi Ëelik, kruπka i oksidirano æeljezo, lijevani aluminij, reducirano drvo, srebro, pa poliester, lijevana bronca i olovo... Stvara se πiroka ljestvica ∑ od otpornih do podatnih tvari, od prirodnih (drvo, kovina...) do umjetnih (poliester), te ljestvica tehnoloπkih postupaka, od primarnih i prastarih (lijevano olovo) do vrlo minucioznih i delikatnih ∑ kao πto su galvanizacija, pa emajliranje, Ëak i akvatinta! Pred gledateljem se otvara cijela mala enciklopedija tvari i tehnika njihove obrade, primijenjena u praksi. Ne bismo se zadræavali na toj faktografiji kada ona ne bi otkrivala unutarnji psiholoπki autorov portret: njegov eksperimentalni duh, istraæivaËki nemir, krajnje istanËanu i razigranu osjetljivost za tvar kao medij koji i sâm, iako u strukturi znaka, prema semiologiji, Ëini proizvoljna Ëinitelja znaka, ipak djeluje i Êutilno s estetskim uËinkom svojom epidermom (priguπenom ili snaænom blistavoπÊu, glatkoÊom ili hrapavoπÊu), pa i oblikom i na taktilnu senzaciju. A stvar ne morate dotaknuti kako biste osjetili dodir. Oko je dotiËe i sugerira vam taktilnu senzaciju. Sinestezija? Da! I moæemo se tek Ëuditi kako sinestezija kao stilogeni Ëinitelj nije dosad bila teorijski primijeÊena i u likovnoj umjetnosti, a ne samo u poeziji i, eventualno, prozi. Damir MatauπiÊ 39 Patka, mala plastika, 1978., 260 x 160 x 90 mm, lijevani aluminij i poliester Damir MatauπiÊ 40 Dekanski lanac Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1979., 630 x 230 mm, srebro, emajl Damir MatauπiÊ SinestetiËnost se u hrvatskome medaljerstvu pojavljuje istodobno s nekonvencionalnim oblikovanjem, odnosno s Radauπevim kovanim taktilima. No MatauπiÊeva sinestetiËnost najËeπÊe nadmaπuje sve dosadaπnje stilogene domaπaje. Time spaja i proæima nadosjetilno, iracionalno i produhovljeno nadahnuÊe s vrlo Ëulnom ekspresijom nadËulne ideje. To je vrlo snaæno ozbiljeno veÊ i u njegovu plastiËnome miπljenju o samom fenomenu prostora (Prostor I. i Prostor II., te Ptica ∑ sve 1978.). Prva je to oblikotvorna fantastika koja Êe njegovim radovima dati krila (Ëak u doslovnom, a ne samo prenesenom smislu) dva desetljeÊa kasnije. No, gdje je nestala medalja? SERIJE, NIZOVI I LANCI U samo dvije godine MatauπiÊ je bio izradio dva lanca: Dekanski lanac Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu (1979.) i Lanac Meunarodne misije znanosti i mira (1980.). Vanjski se poticaj (prigoda i narudæba) samo savrπeno podudario s autorovim poimanjem svake vrijednosti kao dijela jednoga veÊeg sustava veliËina. Uostalom, nije li sve πto cijenimo uvijek dio jednoga lanca zanosa, i nije li sve πto volimo ugraeno u jedinstveni panoptikum srca? Takvo intuitivno poimanje kulturne vrijednosti svjedoËi nam da je u MatauπiÊa zarana bio oblikovan osobit medaljerski tip svijesti. To je svijest koja misli u obliku komprimiranih plastiËkih simbola. RijeË je upravo o kompresiji ∑ a ne o saæimanju. Saæimanje spuπta unutarnju napetost. Kompresija je diæe. Tako nastaje siÊuπni znak golema afektivnog naboja. Takvi su MatauπiÊevi znaci. Kaæemo flMatauπiÊevi« jer pripadaju sustavu poosobljene autorove poetike, a ne samo nadosobnom sociokulturnom sustavu znakova. MatauπiÊ osjeÊa kulturu kao sloæen i slojevit kompleks. Taj intuitivni osjeÊaj preraπÊuje u plastiËku misao. Stoga on plastiËki misli slojevito i asocijativno. Vrijednosti tako stvaraju meuodnose, interferiraju se, a simboli postaju æariπtima polivalentnih prijenosa znaËenja. Takva je transsemantiËnost MatauπiÊeve simbolizacije izuzetno plodonosna. Ona stvara i nove simbole i nova znaËenja postojeÊih simbola. Na 41 Damir MatauπiÊ 42 povrπinu istodobno izbijaju dubinska i latentna znaËenja. Znakovi na medalji postaju stilogeni ikoniËki kriptogrami. U njih prodiremo postupno, prihvaÊajuÊi njihov sloæeni kôd. MatauπiÊevi lanci anticipiraju tu poetiku. Medalje prvoga lanca u jednom su osobitom smislu medaljoni. Formalno ∑ stoga πto su raene kako bi bile karike u dekanskom lancu. No, to je tek formalni flalibi« njihova osebujnoga unutarnjeg strukturiranja. PosveÊene su umjetnicima u povijesti likove kojih, uglavnom, ne poznajemo, pa ih se ne moæe autentiËno portretirati. MatauπiÊ ne pribjegava fiktivnom portretu. Prepuπta svakom od njih da ispripovijeda po jednu priËu. Portretira ih prikaz njihova djela. Koji rad moæe nadomjestiti portret ∑ jer je postao simboliËnim predstaviteljem autora ∑ veÊ je tradicijom, donekle, ustanovljeno. Na taj, tradicijom izgraen, simboliËni supstrat, na taj sublimat, MatauπiÊ nadograuje svoju medaljonsku restrukturalizaciju. Medaljonsku, jer pojam medaljon, osim svoga primarnog medaljistiËkog znaËenja amuleta objeπena poput ogrlice, ima i jedno klasiËno: to je kruæna reljefna sekvencija unutar veÊe ∑ pa i arhitektonske ∑ kompozicije (poput medaljona na Konstantinovu slavoluku u Rimu, naprimjer). »injenica da su ti medaljonski implikati nekoÊ bili i vaeni iz jedne cjeline i ugraivani u drugu govori o njihovoj tradicionalnoj autohtonosti, Ëak i unutar sloæenije cjeline. Projekt je bio vrlo sloæen i slojevit ∑ viπe no πto bi se u prvom trenutku moglo i pretpostaviti. Predstaviti jednoga arhitekta (Luciano Laurana), dvojicu slikara (fresko-slikara Vincenta iz Kastva i minijaturista Julija KloviÊa), dvojicu autora reljefa (Buvinu i Radovana), te dvojicu kipara (Jurja Dalmatinca i Franju Laurana) postavlja pred autora medaljerske transformacije djela barem toliko razliËitih izazova. A zatim ∑ valja ih uklopiti u skladnu i uravnoteæenu cjelinu. NaËiniti opus ∑ a ne lanac. Od opusa komponirati lanac, to je bio tek zavrπni Ëin skladna tehnoloπkog ustrojenja jednoga nacionalno-povijesnog sazvijeæa u ritualni lanËani pektoral. Izbor motiva πto Êe biti ugraeni, ne u lanac, nego u jedan proces simboliËnoga stupnjevanja i nadrastanja pojedinaËnih znaËenja. U uzajamnim odnosima svaka vrijednost sâmu sebe nadrasta. Puno znaËenje mogu dosegnuti tek u cjelini. Buvina, Radovan, Laurana itd., i Damir MatauπiÊ 43 Vincent iz Kastva, medalja, 1979., ø 100 mm, lijevana bronca Francesco Lurana, medalja, 1979., ø 100 mm, lijevana posrebrena bronca Damir MatauπiÊ 44 jesu lanac ∑ u poËeku tek povijesni. Kako to reÊi, kako upozoriti na tu vezu neËim πto ne bi bilo samo mehaniËkim povezivanjem karika u lancu? IkoniËkim stvaranjem unutarnjeg sklada. U srediπnju (ali ne i pektoralnu) kariku MatauπiÊ smjeπta jedinog arhitekta ∑ Luciana Lauranu. Arhitektonski renesansni ritam toga arhitekta-vizionara, gotovo nadrealistiËkog u njegovo doba, ne predstavlja stereotipom arhitektonske vedute, nego ugaonikom atrija. Lûkovi toga ugaonika utjeËu na ritam lanËanog pektorala koji se interferira u boËnim karikama: u reljefnim sekvencijama iz opusa dvojice divova trinaestoga stoljeÊa, Andrije Buvine i Majstora Radovana. I Judin poljubac (Buvina) i Tri vojnika (Radovan) izbor su sugeriran MatauπiÊevom potrebom za unutarnjim, ritmiËkim i strukturalnim skladom pektorala: tri lica u kruænom, te tri figure u linearnom ritmu. To naËelo ritmiËkoga suodnosa toliko je snaæno da pritom postaje nevaænom Ëinjenica πto je Radovan, ustvari, predstavljen radom jednoga od svojih uËenika. UËiteljeva se vizionarnost Ëita i u djelu uËenika. Iznad toga srediπnjeg slijeda, dvama su medaljonima predstavljena dvojica slikara. Ritam skriven u njihovim kompozicijama bijaπe, i ovaj put, uz reprezentantnost motiva, unutarnjim presuditeljem pri odbiru: grafiËki ornament inicijala (KloviÊ) u suodnosu je s ornamentom skeleta Vincentove smrti u plesu! Donji slijed, naposljetku, predstavlja dva kipara (Juraj Matejev Dalmatinac i Francesco Laurana) s dvjema glavama. Usmjerene su k suprotnim stranama, a ne licem u lice. Nevaæno? Ne! Pogledi tih lica otvaraju prostor oko pektorala i Ëine ga, na svoj naËin, srediπnjicom zbivanja. Samo su rijetki meu medaljerima glavninu svoga medaljerskog djela stvorili unutar jasno koncipiranih opusa. Takva je sustavnost uvijek znak sustavnosti miπljenja i vrjednovanja sâmoga autora, ili, izravnije reËeno, znak njegove naravi ∑ a ne samo djela. MatauπiÊevo djelo otkriva, pri pozornijem ispitivanju, ne samo postojanje ugraenih sustava nego i razvijenu artikulaciju i malu ljestvicu od zatvorenijih i stroæijih do otvorenijih i arbitrarnijih veza meu medaljama. Tri su temeljna tipa takvih veza: lanci, zatvorene serije i otvoreni nizovi. No, ta tri tipa sustava razvijaju u njegovu djelu i vlastite tipoloπke podsustave. Damir MatauπiÊ 45 Lovro MataËiÊ, dvostrana medalja, 1997., ø 90 mm, gravirano srebro i pozlata Damir MatauπiÊ 46 Prvi memorijal Ive KerdiÊa, kovanica, 1980., ø 36 mm, kovano srebro, avers-revers Æitna Madona, 1997., ø 32 mm, kovano srebro, avers-revers Riznica ZagrebaËke katedrale, kovanica, 1983., ø 39 mm, kovano srebro, avers-revers Damir MatauπiÊ Lanac πto smo ga analizirali Ëini najhomogeniji tip sustava. Kao tipiËan zatvoreni slijed pojavljuje se njegov set medalja Univerzijada Zagreb (1986. ∑ dvanaest medalja). »ini ih zatvorenim setom, ne samo zajedniËka tematika veÊ i anegdotalni pristup temama: vjeverica flZagi« igra natjecateljske sportove, duhovito nadvladavajuÊi svoja zooloπka svojstva. Najreprezentativniji otvoreni niz nedvojbeno su njegove medalje nastale od 1983. do 1993. uz izloæbe u Muzejskom prostoru. I manje serije, meutim, poput Hrvatske naive (GeneraliÊ, LackoviÊ, Rabuzin), zatvorene su, ali s moguÊnoπÊu prerastanja u otvoreni slijed. Nije to samo tehniËki podatak. RijeË je o jasno iskazanoj filozofiji medaljerskoga stvaralaπtva. MOTIVSKI SKLOPOVI I FENOMEN IKONI»KE REINKARNACIJE MOTIVA Kako vrijeme prolazi, MatauπiÊev nas medaljerski opus nosi, poput postojanog vala, u πirinu. Njegovo je more, Ëijem se zovu odziva, nacionalna kultura. Istodobno, meutim, mi, prateÊi ga, poniremo u dubinu autorova zanosa i poËinjemo prepoznavati najdublje i najpostojanije struje njegova duha. Nutrinu njegovih zanosa. To je poput oceana. Postoje veliki sklopovi dubinskih sila u autoru koje ga pokreÊu cijelog æivota. Ili, joπ toËnije, one jesu njegov æivot. I viπe: one su on sâm. On je ta duhovna i misaona dinamika iz koje sve izvire. I dublje od toga: on je sâm taj Izvor. Na povrπini tu dinamiku poËinjemo postupno raspoznavati po obrisima golemih motivskih kompleksa kojima se, kao u sporoj i snaænoj matici, kreÊe njegovo stvaralaπtvo. Ti su motivski sklopovi dublji i vaæniji od bilo kojega, objektivno i svjesno planiranog, projekta ili programa. Nastaju spontano i gotovo prirodno. Otvoreni su i traju koliko traje i autorov æivot, jer su oni autentiËan duhovni sadræaj njegova æivota. Posjeduju unutarnju sustavnost koja se neprekidno razvija i graná ∑ poput stabla. I ne moæemo ih kronoloπki ograniËiti, jer teænja koja ih pokreÊe nastoji na izvjestan naËin razmaknuti i sâme okvire autorova æivota. Tri su takva motivska opusa πto ih veÊ sada moæemo sa sigurnoπÊu razaznati, pa i imenovati (autor im jamaËno neÊe dati ime, buduÊi da nastaju spontano i nesvjesno). 47 Damir MatauπiÊ 48 To su Srednjovjekovna Hrvatska, Stari Zagreb i Grad Varaædin. Ovi motivski sklopovi iskazuju, kada ih komparativno promatramo, ne samo tri razliËite strukture idejno-motivske individualizacije nego i tri vrlo razliËite generiËke dinamike. Svaki od njih, naime, na samo sebi svojstven naËin oslobaa vrlo odreene stvaralaËke potencije u autoru. Unutar tematskoga sklopa Srednjovjekovne Hrvatske (∆iril i Metodije, Blaæ Jurjev Trogiranin, 1111 godina Hrvata i druge) oblikovane su temeljne odrednice MatauπiÊeve medaljerske poetike. Unutar tematske skupine πto smo je uvjetno nazvali Stari Zagreb (od Riznice ZagrebaËke katedrale do srebrnjaka Zagreb, tak imam te rad ∑ 1988.), moæemo jasno razaznati unutarnji seizmiËki ocrt pounutrenja autorove zaviËajne kulture, proces koji teËe od usvojenja najviπih nacionalnih vrijednosti do posvemaπnje intimizacije. Moæda je najneoËekivaniji i umjetniËki najintrigantniji proces πto se odvija unutar tematskoga sklopa kojemu nudimo ime Grad Varaædin. Srebrna i zlatna kovanica Varaædin (1991.) jezgra je i zaËetak te motivske skupine. Poticaj u njoj zaËahuren je i, u prvi mah, nije bio primjetan jer se u bîti i nije razlikovao od procesa preobrazbe kroz koji prolazi svaka medaljerska zamisao: dva se klasiËna motiva medaljerske ikonografije, grb i svetac-zaπtitnik grada, ikoniËki preobrazuju u medaljerske ikonograme. Odnosno prelaze iz jednoga umjetniËkog medija u drugi i pritom se morfoloπki preoblikuju, restrukturirajuÊi se po unutarnjim zakonitostima medija-udomitelja. Medalje. Da je, ipak, rijeË o neËemu znatno sloæenijem, otkrila je MatauπiÊeva medalja kovana u zlatu i srebru Æitna Madona (1997.), a za njom dvostrana plaketa ∑ stajaËica Varaædin (1998.). Zbivao se fenomen ili uzbudljiva otkrivaËka pustolovina, πto bismo je ponajbolje mogli opisati kao ikoniËku reinkarnaciju motiva. Na izvjestan naËin fenomen je bio anticipiran sâmim predloπkom. Nepoznati je umjetnik iz XV. stoljeÊa u svojoj ikoni Æitna Madona svoj tankoÊutni senzibilitet za tapiseriju bio prenio u temperu na dasci. Bila je to prva ikoniËka reinkarnacija. MatauπiÊ motiv prenosi u kovanicu od zlata. Druga reinkarnacija. Joπ razgranatiju medijsku preobrazbu doæivljuje jedna veduta Varaædina iz 1732. godine. Grafika rastvara u MatauπiÊevoj plaketi-stajaËici dotad virtualnu treÊu dimenziju. Magija grafiËke redukcije grada prolazi, odjednom, kroz Damir MatauπiÊ 49 Drevna kineska kultura, srebrnjak, 1984., ø 30 mm, kovano srebro i bakar ∆iril i Metodije, kovanica,1986., ø 38 mm, kovano srebro i pozlata Blaæ Jurjev Trogiranin ∑ Emanuel VidoviÊ, srebrnjak, 1987., ø 38 mm, kovano srebro i pozlata Riznica ZagrebaËke katedrale II, srebrnjak, 1987., ø 38 mm, kovano srebro i pozlata Damir MatauπiÊ 50 povratnu preobrazbu, iako u minijaturiziranoj kompresiji. Izrastaju zvonici. Otvaraju se prolazi kroz baroknu jezgru grada. U tiπini, kao svoje vlastito privienje, grad se materijalizira u dragulj od bronce. A u dnu stajaËice Stari grad ∑ njeno (ili njegovo?) srce, oblikuje svoj cjelovit, viπe ne reduciran i ne skraÊen, tlocrt i konfiguraciju. Pretvara se u skulpturu, uzidanu u urbanistiËko tkivo Varaædina. Zatim MatauπiÊ radi plaketu od terakote s jednakim motivom. Blistavost polirane i oporu kompaktnost reljefne bronce smjenjuju toplina i mekoÊa, priguπenost i rustiËna primordijalnost terakote. PeËene zemlje. Tvari od koje smo sve poËeli i kojoj se vraÊamo. IkoniËka reinkarnacija rastvara nove doæivljajne i spoznajne svjetove, dotad skrivene primarnim medijem u kojemu je motiv bio zaËet. Temeljno naËelo te filozofije jest da je medalja simboliËka sublimacija inherentnih kulturnih sustava koji veÊ jesu, latentno, u sveukupnome fundusu kulturne povijesti nacije. Medaljerstvo, stoga, sadræi u sebi i gnoseoloπku komponentu. Ono, naravno, spoznaje sredstvima ikoniËkog jezika. Ta je misija spoznavanja povijesti kao sustavnoga kulturnog rasta bila snaæno naznaËena veÊ u medaljerstvu Æelimira Janeπa. No, MatauπiÊ je svojim djelom prvi put dosljedno provodi, te je time uzdiæe do razine æivotnog programa. To je, ujedno, temelj MatauπiÊeve medaljerske poetike. RA–ANJE JEDNE POETIKE Damir MatauπiÊ je imao sreÊu da mu nadarenost bude prepoznata veÊ u njegovoj dvadeset i petoj godini. Kategoriju flsreÊe«, naravno, ne treba shvaÊati iracionalno. Nadarenost je magnetiËna. Ona je otvoreni poziv moguÊnostima. Javnost prepoznaje talent i polazi mu ususret. Dekanski lanac ALU je zazvonio svojim karikama, kao zvekirima, na vratima MatauπiÊeve buduÊnosti. Anticipirao ju je i kao prvi cjelovit sustav. Sve πto je slijedilo bilo je, u jednomu dubljem smislu, medaljersko potvrivanje temeljnoga naËela πto ga je spoznao tim lancem. Sve medalje πto su slijedile povezivale su se, kao karike, u slijed, logiËan, lanËan i usmjeren. U svakoj se medalji krilo, kao u zametku, zaËahureno nadahnuÊe i ideja o sljedeÊoj. Ta sustavna usmjerenost Ëini njegovo djelo konzistentnim. Ona je smisaona u koncepciji, a stilogena u izrazu. Damir MatauπiÊ 51 Majka Boæja od Kamenitih vrata, medalja, 1993., ø 38 mm, kovano srebro i pozlata Muzej Mimara, medalja, 1990., ø 38 mm, kovano srebro i pozlata Zagreb, medalja, 1996., ø 38 mm, kovano srebro i pozlata Damir MatauπiÊ 52 Stilogenost svakoga pojedinaËnog medaljerskog izazova podsjeÊa na antiËki mit o Kairosu. Svaka tema nosi u sebi skriveni kôd. Samo njen. I bitna je u kreiranju nove medalje ona nevidljiva, pripremna faza: traganje za sretnim trenutkom otkrivanja toga skrivenoga kôda. Kriptokôda ∑ smjeli bismo reÊi, kad govorimo o MatauπiÊevu otkrivanju skrivenih znakova, ugraenih u zatvorenu jezgru medaljerske teme. Svijest o individualitetu svake pojedinaËne teme jest svijest o razlici. Svijest o pripadnosti nekomu πirem i viπem sustavu svake pojedinaËne veliËine (bila ona karika u lancu, ili medalja u slijedu), svijest je o istovjetnosti. To jesu dvije razine postojanja, ali ih medalja objedinjuje. Kao generatori ikoniËke strukture medalje, te se dvije razine, ili dva naËela (naËelo istovjetnosti i naËelo razliËitosti) pojavljuju kao antinomije. U MatauπiÊevu se djelu ozbiljuju i kao dvije razine stilskoga oblikovanja. To su, pojednostavnjeno reËeno, razina sustava i razina znaka. No obje govore jednakim ikoniËkim jezikom. Razina sustava iskazuje se na dubljoj strukturotvornoj ravni. Razina znaka na zamjetnoj, odreenijoj ravni. Prva je apstraktnija ∑ druga konkretnija. No, prepletene su u jedinstven vêz. S tom se suprotnoπÊu isprepliÊe drugi pâr antinomija. I njega moæemo promatrati na dvjema razinama. Na psiholoπkoj on se oËituje kao suprotnost intelekta (eruditivnog i strogog) i nemira radoznalog, emfatiËnog, sklonoga pokusu i lomljenju stereotipa i kanona, te iskuπavanju svega neiskuπanog. Na izraæajnoj se razini ta antinomija iskazuje kao neprekidna razapetost izmeu stvaralaËke stege i stvaralaËke slobode. Silovit i spontan poriv stvaralaËkog istraæivanja i spram primjene medaljerske, poglavito plaketne, politehnologije prevladavao je u prvih desetak godina MatuπiÊeva stvaranja (1973.-1983.). ©ezdesetak prvih radova ∑ Ëetvrtina u prvom popisu radova iz 1993. ∑ pripada tome tipu. A πezdeset je u medaljerstvu ogroman broj! Taj se impuls i iskustvo, tehnoloπki restrukturirano, prelilo u medaljerstvo u uæem smislu: u kovanu medalju. Takvo tehnoloπki polistrukturalno medaljerstvo postupno, uz druge stilogene osobine, stvara jedinstvenu MatauπiÊevu medalju, stilski obiljeæenu dinamiËnom strukturom znaka na medalji. Time se MatauπiÊ radikalno odvaja od klasiËnoga medaljerstva, u kojemu je znak bio neprijeporan i statiËan imperativ. Damir MatauπiÊ Dinamiku postiæe spektrom postupaka ∑ od strukturalnih do tehnoloπkih. Strukturalno, MatauπiÊeve medalje otkrivaju, razvijaju i njeguju osebujan stilogeni oblik πto bismo ga, uvjetno, mogli nazvati kovinografizmom. PrihvaÊajuÊi i poπtujuÊi oblikotvornu stegu kovane medalje u srebru (ili zlatu), gdje je dubina reljefa samo dvanaest tisuÊinki promjera, a bitna su naËela neprijeporna (odnos aversa i reversa, redukcija ikoniËkog sadræaja na jedan simbol i legende na temeljnu poruku, komunikacijska prepoznatljivost znaka i sl.), MatauπiÊ nalazi prostor stvaralaËke interpretacije Ëesto veÊ standardiziranih simbola u njihovoj grafiËkoj restilizaciji i skladnoj ugradnji u zatvorenu sferu medaljerskoga kruga. Kovinografizam pretpostavlja uporabu osobitih postupaka istanËane obrade plemenite kovine radi postizanja estetskog uËinka jednakoga grafizmu ∑ od poliranja ili rastera, do aplikacije druge kovine. Kovinografizam moæe u osobnom stilu pojedinih medaljera potpuno izostati (ili se pribliæiti nultoj razini), pojavljivati se sporadiËno (ovisno o motivu), ili se razviti u snaæan osobni izraz. To se zbilo u MatauπiÊa. Njegov grafizam u kovanicama razvija ogromnu ljestvicu tehnoloπkih postupaka i grafiËke konceptualizacije, od krajnjega redukcionizma (Fuji!) do krajnjega hermetizma (npr. Koπljun, ACY-marine, Zbirka BiπkupiÊ i druge). Takav je stil jasno ∑ jasnije no ikad prije u povijesti hrvatskoga medaljerstva ∑ izdvojio osnovnu jedinicu medaljerskoga izraza. Najpogodniji izraz za tu jedinicu bio bi, vjerujemo, ikonogram. Ikonogram bi se, teorijski, razlikovao od piktograma u tome πto je piktogram grafiËka jedinica jednoga kulturnom konvencijom ustaljenoga grafijskog sustava, a ikonogram bi bio jedinica ikonografskog sustava. Prvi pripada pismu ∑ drugi sustavu negrafijskih, ali grafiËki predoËivih simbola. Ikonogram otvara moguÊnosti i slobodnoj interpretaciji i osobnoj kreaciji. Upravo te moguÊnosti MatauπiÊ, rijetkom pronalazaËkom i stvaralaËkom intuicijom, otkriva i stvara: Portal Muzejskog prostora bio je, vjerojatno, poËetak. Jednom pokrenut ikonogram, stvoren ili preoblikovan, variran ili reinterpretiran, postaje dinamiËkim ishodiπtem silâ. On viπe nije inertan 53 Damir MatauπiÊ 54 simbol, mehaniËki apliciran na polje medalje. A i medalja, time, prestaje biti geometrijsko polje (flgeometrijski lik«) i postaje poljem silâ. Njezin krug viπe nije krug, nego kruæno gibanje. Od 1980. godine (I. memorijal Ive KerdiÊa) do danas brojne su medalje to vrlo eksplicitno iskazale. I tamo, meutim, gdje to nije tako oËevidno iskazano strukturalnim odnosom, ikonograma i medaljom zadanoga kruga, virtual-no gibanje koncentriËnih krugova ili ovala, odsjeËaka i tetiva, centrifugalnih i centripetalnih tendencija upisanih u ustrojstvo znaka ili znakova, artikulacija polja ∑ kriæna i kruæna, zvjezdasta ili poligonalna, transverzalna, projektivna (projekcija prostora pojavljuje se veÊ 1978. kao ideja i ikoniËki izazov ∑ Ëak u vrlo apstrahiranom smislu, gotovo iracionalnom) ili saæimajuÊa (Ëime raste napon unutarnjih sila) trajni je nemir i trajni kompozicijski izazov. Motiv nije okvir ikoniËke zadaÊe, nego polaziπna toËka. On se oblikuje pokretanjem u sebi zatvorenih, tek nasluÊenih silnica, koje se gibaju unutar kruga medalje kao unutar zatvorenog svemira. Granice su medalje granice svijeta. Medalje Damira MatauπiÊa nose u sebi, poput krajnje komprimiranih kozmosâ, vlastitu upisanu kozmogoniju. One su sklad oznakovljenih strukturotvornih sila. Da je duboko pounutrena pomisao na medalju kao na simboliËnu sintezu svijeta trajno nazoËna i stvaralaËki djelatna u MatauπiÊevu djelu, iskazale su, vrlo izravno, medalje Philip Noel Baker (1984.) i brojne πto su slijedile i varirale njezinu sferoidnu projekciju. No, i u onima u kojima ta medaljerska kozmogonija nije tako otvoreno izreËena, ona djeluje i strukturira unutarnje sile. MatauπiÊeva je medalja, poput svemira, ograniËeni beskraj. Uz to, ovako pokrenuta, ona viπe nije samo prijenosnik znaka. Ona je simbolotvorna. Sâma stvara svoj svijet sinteze smisla. Tu njenu sugestivnu moÊ oplemenjuje iznimna toplina modelacije kakva obiljeæuje MatauπiÊev medaljerski rukopis. Moæda bi bolje odgovarao pojam ∑ rukorez. Snaæna empatija pokreÊe njegovo poniranje u dubinu svakoga motiva i suæivljavanje s njim. To stvaralaËko poistovjeÊivanje najviπa je unutarnja vrijednost djela. Damir MatauπiÊ 55 Kyoto ∑ cvijet kulture Japana, kovanica, 1986., ø 18 mm, kovano srebro, avers-revers ACY-marine, srebrnjak, 1990., ø 38 mm, kovano srebro, revers Franjevci na raskriæju kultura, kovanica, 1988., ø 38 mm, kovano srebro i pozlata Damir MatauπiÊ STVARALA»KA DINAMIZACIJA MATAU©I∆EVE POETIKE 56 StvaralaËki kozmos MatauπiÊevih strukturotvornih sila, πto smo ga vrlo saæeto i pojednostavnjeno pokuπali opisati, doima se na medaljama mirno. Ali te su sile vrlo djelatne ∑ nimalo virtualne ∑ u procesu koncipiranja medalje. U fazi iskuπavanja, skiciranja, sav je taj svemir nemira u vrenju. Medalja ga prividno zaustavlja u nasluÊenom savrπenstvu. No, proces stvaranja medalja tu ∑ tako teorijski opisanu ∑ dinamiku stalno obogaÊuje novim oblicima. Uz to, svako se iskustvo ugrauje u ona πto slijede. Proces je autogenerativan i autoregulativan. Poetika je dinamiËan i samostvarajuÊi sustav. Stoga Êe praÊenje njegove dinamizacije, kronoloπko i postupno, otkriti niz oblika i rjeπenja, tek nagovijeπtenih u polaziπtima. OsjeÊaj za sustavnost veliËina oznakovljenih medaljama potvrdio se u MatauπiÊevu djelu u dva koncentriËna kruga i na dva naËina, odnosno u dva oblika πto upozoruju na uzajamni vrijednosni odnos. Srediπnji krug ∑ nacionalnu kulturu ∑ MatauπiÊ artikulira i oznaËuje analitiËki. VeÊ prve medalje oznaËuju dvije reprezentantne nacionalno-kulturne vrijednosti iz dvaju tematskih sklopova. Motivi su plod intimne sklonosti koliko i objektivna uvida u sloæenost nacionalno-kulturnoga sustava vrijednosti. Vanjski vrijednosno-motivski krug oznaËuje strane kulture. Ovdje je MatauπiÊev pristup sintetiËki. Medalje sintetiziraju cijelu kulturu u jednu kovanicu i jedan mikro-sustav simbola: Drevna kineska kultura (1984.) ∑ lik Kineza, s osobitim naËinom odijevanja i Ëeπljanja; Æidovi na tlu Jugoslavije (1988.) ∑ Davidova zvijezda, menora i sinagoga u sintezi; Islamska konfesija (1989.) ∑ dæamija i ajet iz Kurana... MatauπiÊeva empatija vrlo se tankoÊutno iskazala u medaljistiËkim portretima. I opet je jedan lanac portreta uveo osobe kao karike u lancu progresije jedne vrijednosti, jedne ideje ili jedne kulture. Sve je dio sustava i, po pripadnosti sustavu, dobiva povijesno znaËenje i postaje jamcem danaπnjice i sutraπnjice. To je 1980. godine svojim ikoniËkim jezikom portreta u karikama lanca rekao Lanac Meunarodne misije znanosti i mira. Ovaj put suradnici su mu medaljeri Zdravko BrkiÊ, Kruno Boπnjak, Ante Despot, Stanko JanËiÊ, Æelimir Janeπ, Vladimir MatauπiÊ, Stipe Damir MatauπiÊ Sikirica, Kosta Angeli Radovani i Marija UjeviÊ. Deset autora ∑ deset medaljona. I deset velikana znanosti i mira. Osim vlastitoga medaljona i oblikovanja cjeline lanca, MatauπiÊ je autor i jedanaestoga, sintetiËkog, pektoralnog medaljona. Ta kljuËna karika nosi u sebi projekciju planeta Zemlje. Rodio se jedan od MatauπiÊevih lajtmotiva. Postojanje lajtmotiva jedna je od vrlo indikativnih komponenata u strukturi svekolikoga MatauπiÊeva djela. Izvorno je znaËenje pojma lajtmotiv ∑ vodeÊi motiv. I rijetko je kada to znaËenje bilo tako opravdano kao u ovom sluËaju. Cijelo je njegovo stvaranje voeno nekima temeljnim idejama. Njegovi se lajtmotivi ne ponavljaju, no uvijek stvaraju nove strukturalne inaËice. Ta njihova varijabilnost otkriva da oni æive ∑ i u stvaralaËku se svijest vraÊaju iz fundusa podsvijesti kao vlastite oblikotvorne reinkarnacije. Tako se plastiËki alomorfi spomenuta motiva pojavljuju na medaljama iz 1984. (Philip Noel Baker) ∑ u obliku zatvorene elipsoidne projekcije Zemlje, a 1991. (Svjetsko prvenstvo u boÊanju) ∑ u obliku raskriljene, otvorene projekcije. Svaki je plastiËki alomorf ujedno i alosem, odnosno inaËica temeljnoga znaËenja. U te tri inaËice tri su smisla (cjelina Zemlje, njezino zajedniπtvo, te njena sveobuhvatnost) dâna uz pomoÊ triju ornamentalnih inaËica temeljnoga ikonograma. Transfiguracija simbola uvijek je pokretana, ne samo istraæivanjem transformabilnosti ikonograma no i teænjom za transsemantizacijom. Novi je oblik novi sklad ∑ ali i novi smisao. Uporedo, i u uzajamnoj vezi, razvija se i po nekoliko poetoloπkih otkriÊa. Tako se na reversu medalje uz 1984. (Philip Noel Baker) pojavljuje zemljina sfera upisana ispod teksta poruke (gesla flPeace through sport«), dok je 1991. sfera iznad malene medalje ∑ inaËice cjeline medalje. Medalja samu sebe citira u vidu kriptoinaËice. I Ëini to stvarajuÊi slojevitu strukturu. Na medaljistiËki fenomen citata ∑ kao ikoniËke veliËine ∑ upozorio je Fea VukiÊ, u svojoj monografskoj studiji o MatauπiÊu, veÊ 1993. godine. Njegovoj interpretaciji moæemo dodati samo joπ kratku opasku: rijeË je o stilskom postupku πto obiljeæuje postmodernu. 57 Damir MatauπiÊ To, meutim, ne znaËi da je MatauπiÊ postmodernistiËki medaljer. Dignitet medalje, njeno povijesno dostojanstvo i stilski tradicionalizam kojim se ta svijest o njenoj historijskoj misiji izraæava uzdiæe je iznad povijesnih promjena i mijenâ, pa i mijenâ stilova. Renesansa ∑ vrijeme obnove Ëovjekova dostojanstva ∑ rodila je medalju, te renesansa u medaljama i njihovim tradicionalnim konvencijama sâmu sebe nadæivljuje i traje, ispod povrπine, do danas. Njihova medaljerska etika renesansna je. Njihov optimizam posve je suprotan postmodernistiËkoj skepsi. Njihovo razumijevanje kontinuuma iznad je postmodernistiËkoga diskontinuiteta. Ukratko, njihovo shvaÊanje svijeta nije postmodernistiËko. I postmodernistiËki stilski postupak u MatauπiÊevu je medaljerstvu u protupostmodernistiËkoj funkciji. On ∑ u duhu renesansnih tradicija ∑ potvruje vrijednosti, a ne dovodi ih u sumnju. 58 NA SREBRNOJ CESTI: SURADNJA S MUZEJSKO-GALERIJSKIM CENTROM Godine 1983. zbio se jedan presudan stvaralaËki doticaj: preklapanje dugoroËnog programa monografskih izloæbâ u organizaciji Muzejsko-galerijskoga centra i duhovno-kreativnih intencija Damira MatauπiÊa. Svi su projekti MGC-a ili otkrivali nepoznatu kulturu, ili donosili nove spoznaje o nedovoljno spoznatima kulturnim sustavima. Kao prirodna nadgradnja takvoga niza monografskih projekata pojavila se zamisao da se svaku izloæbu obiljeæi prigodnim ∑ ali vjeËitim ∑ znakom. Kulturnim simbolom. Medaljom. Takvo je simboliËno obiljeæavanje duhovne baπtine moralo biti utemeljeno na tradiciji, a medalje su, i svojim oblikom, i kovinom, i ikoniËkom strukturom, slijedile drevni simbol stabilne vrijednosti: srebrni talir. Srebro visoke ËistoÊe (999/1000), standardizirana teæina (20 g) i promjer (ø 37 mm, prema promjeru talira 40 mm), te naËelna obavijesna struktura (avers i revers, simboli i legenda) bijahu elementi te standardizacije. No, dok su fiziËki (ËistoÊa, teæina i promjer) bili neprijeporni, u ikoniËkoj strukturi otvarala su se vrata stvaralaËkoj inicijativi. Konkretnije: simbolotvorstvu. Za najveÊi broj tema nisu postojali konvencijom odreeni simboli. Trebalo ih je, kao latentne moguÊnosti, pronaÊi ∑ upravo proËitati ∑ u bogatoj grai jedne kulturne epohe, ili osobe. Damir MatauπiÊ 59 Rijeka∑Trsat, dvostrana medalja, 1996., ø 26 mm, kovano zlato Islamska konfesija, srebrnjak, 1989., ø 38 mm, kovano srebro Æidovi, medalja, 1988., ø 100 mm, lijevana bronca Damir MatauπiÊ 60 A Ëitanje je uvijek osobno. Tek onaj tko Ëita i za druge (kao πto to Ëini medaljer-simbolotvorac) nasluÊuje referencijalne moguÊnosti i nejasna oËekivanja kulturne javnosti, te nalazi toËku u kojoj se njegova osobna recepcija ∑ recimo, djela jednoga slikara, ili kipara, ili bît jedne velike epohe ∑ i javna, πira recepcija presijecaju. MatauπiÊeva intuicija i steËena kultura dobivaju otvoren ocean po kojemu Êe zaploviti. Osobine πto su ga odvojile od ostalih hrvatskih medaljera i, napokon, nakon prvih projekata u kojima sudjeluje viπe autora, uËinile medaljerom MGC-a, ali i kljuËnim hrvatskim medaljerom cijeloga razdoblja, bile su njegova snaæna imaginacija, sposobnost afektivnog pounutrenja najrazliËitijih duhovnih sadræaja, kulturna otvorenost (πto je veÊ i znak zrele etiËke svijesti) i æiva intelektualna radoznalost, koja je prerasla u rijedak otkrivaËki dâr. U vrlo ubrzanom slijedu i s izuzetnom jasnoÊom otkrivaju se, od medalje do medalje, bitne znaËajke novoga, MatauπiÊeva, osjeÊanja i shvaÊanja medalje. Prva je u nizu, posveÊena djelu (i izloæbi) Ivana MeπtroviÊa, gdje je MatauπiÊ tek joπ jedan od nekoliko medaljera koji srebrnim i zlatnim kovanicama odaju poËast velikom umjetniku te, ujedno, daju osobno vienje njegova djela, osobnost doæivljaja, iskazanu medaljom na kojoj su djela drugoga umjetnika, pri Ëemu je primarni zahtjev autentiËnost mikroreljefnog prikaza odabranoga djela. ZadaÊa se Ëini gotovo neizvedivom. Medaljer je pri takvoj zadaÊi ponajprije visokostruËan prijenosnik duha drugoga autora. Ne prvi put ∑ nesvladivost izazova u MatauπiÊevu je stvaranju samo poticaj za pronalaæenje nenapadnog, ali sugestivna i svjeæeg rjeπenja. Ono nije sugestivno, nego je diskretno, ali je stoga prijamljivije i sugestibilnije. Ukratko, MatauπiÊ je medaljom Djevojka s lutnjom/Veseli aneli (1983.) monumentalnog i epskoga kipara otkrio kao intimistiËkoga i lirskog. Svoju osobnu toplinu prenio je u modelaciju motiva. Istodobno je stvorio medalju koja ima dva gotovo ravnopravna aversa. Samo tekst posveÊenja, jedan motiv izdvaja kao primarni. Binominativnost (ili dvostruko imenovanje) te medalje prirodno Êe prerasti u tematsku bipolarnost u sljedeÊoj medalji. Bila je to kovanica Muzejski prostor/Izloæba Riznice ZagrebaËke katedrale (1983.). Damir MatauπiÊ Dvije prstenasto povezane teme simbolizirane su dvama simbolima na dvama aversima medalje. Svaki je od njih onome drugome revers. Ta uzajamna tematska inverzija promovirala je simbole s takvom izravnoπÊu i jasnoÊom, da je tekst legende na medalji postao izliπnim. I ∑ nema ga! Sve je reËeno ikoniËkim jezikom: raskoπnim baroknim portalom MGC-a i drevnim peËatom ZagrebaËke biskupije. I dvjema godinama. Jedna je povijesna (1371.) ∑ druga aktualna (1983.). »istoÊa barokne stilizacije (portal) i gotiËke (peËat) posve je nepomuÊena i ikonogrami dotiËu samu obodnicu kruga kovanice. No ovoj opoziciji povijesnih stilova pridruæuje se, ili izrasta iz nje, i opozicija skladne proËiπÊenosti portala i gotiËke ikoniËke zasiÊenosti peËata. Ispod te opozicije nasluÊuje se joπ jedna, diskretnija od prethodnih: unutarnja proËiπÊenost neËega πto je u izvorniku monumentalno (vrata) i unutarnja prezasiÊenost neËega πto je u izvorniku minijaturno (peËat). Da sfragistiËki entitet ∑ peËat ∑ bude medaljerskim simbolom, to i nije novo, jer on i jest simbol. No promovirati jedan ulaz (vrata!) u simbol ∑ to je veÊ vrlo nadahnuto simbolotvorstvo! Diskretne opozicije, na kojima je utemeljena koncepcija MatauπiÊevih medalja, stvaraju osobito jedinstvo dviju stranica kovanice. One su, i motivski i strukturalno, u komplementarnom odnosu. »ak i struktura ikonograma kao vrste simboliËnog ornamenta ugrauje se u tu komplementarnost. U ovom primjeru ∑ zaoπtreni oval peËata i zaobljeni pravokutnik portala! Takvo strukturotvorno ikoniËko miπljenje u sve sloæenijim i suptilnijim opozicijama prirodno je preraslo u viπi (i vrhunski!) stupanj MatauπiÊevom znakovno-semantiËkom kombinatoriËnoπÊu. ZahvaljujuÊi tome, simbolizirana znaËenja postaju slojevita. PolisemantiËnost simbola i sâmu recepciju pretvara u procesuirani doæivljaj. Od prepoznavanja primarnoga znaËenja, preko nasluÊivanja skrivenih i ikoniËkim kôdom zagonetnijih znaËenja, do oblikovanja aure osobnih asocijacija i ulaæenja, postupnog, u nova konotativna suznaËja, recipijent medalje otkriva, ne znaËenje, nego mali svemir znaËenja. Jedna od najbriljantnijih medalja toga tipa neprijeporno je srebrna kovanica ∆iril i Metodije (1986.) Preobraæaj grafema u polivalentne znakove moæda je prvo nadahnuÊe koje je pokrenulo unutarnje rastvaranje ideja, iz kojih je roena 61 Damir MatauπiÊ 62 njezina unutarnja strukturalizacija. Arhitektonika hrvatskih glagoljskih grafema, njihova izrazita vertikalnost (svi grafemi svih drugih pisama stvoreni su da leæe na tlu, na podlozi, na papiru ∑ samo glagoljska slova sâma sebe grade u visinu, te asociraju na postament, na portal, na preslicu zvonika, na spomenik...) vjerojatno je dala prvi poticaj oblikotvornom i znaËenjskom preobraæaju znakova. I MatauπiÊ gradi graom grafema virtualni oltar temelja hrvatske kulture. Grafem ÆT (Æ∑ kao æivot!) oslonjen na nakovanj podoban grafemu TT(S ∑ πto je slovo!) otvara svoje niπe i preobrazuje se u triptih. Likovi Solunske braÊe ∑ ∆irila i Metodija ∑ stoje u boËnim poljima, dok se u srediπnjemu roje znakovi novog (i prvog!) pisma. Druga strana (Avers? Revers? Obje su strane oboje!) sadræi prvi spomenik. Plutej BaπËanska ploËa. Plutej ∑ poËetak kulture, te grafem na drugoj strani medalje (grafem ÆÆ∑ poËelo æivota) u strukturalnom su suzvuËju. Jednak temeljni oblik ponavlja se u dvjema inaËicama. I plutej i grafem su paËetvorine. Komplementarnim ih u toj istovjetnosti Ëini kompaktnost jedne (ploËa) i perforiranost druge (slovo). Strukturalno ∑ avers i revers su ikoniËki akord. A medalja je, zaista, ikoniËka kompozicija. U dvotematskoj medalji Blaæ Jurjev Trogiranin/Emanuel VidoviÊ (1987.) jedino taj kompozicijski akord Ëini medalju konzistentnom: kriæiπte na oba polja pomaknuto je k donjemu lijevom kutu (kutu! ∑ iako je rijeË o medalji, dakle o kruænici). No kriæiπte raspela (Blaæ) prenosi svoje konotacije svetosti i na arhitektonsko kriæiπte interijera (Emanuel), te konotira ateljeu suznaËenje posveÊena prostora. Maketa grada na aversu medalje Dubrovnik (1987.) i simbolika zvekira na njezinu reversu stvaraju cijeli spektar prateÊih znaËenja: grad kao lavovski Ëuvana vrata utoËiπta, grad kao strukturalna cjelina (veduta mu je piramidalna!), grad kao savrπena struktura (gradacija piramide i koncentriËnost kruga), grad kao ponos, kao obrana, kao kultura... Medaljom Franjevci na raskriæju kultura (1988.) autor otkriva nove dinamiËke potencije kruga: njegovu koncentriËnost, artikulativnost, napetosti centripetalne dinamike (zdjelica i animalistiËki motiv u njezinu srediπtu) i centrifugalne (oklopnik na srednjovjekovnom peËatu Bosne raspinje iznutra krug svojim kasom i kopljem)... I opet su ikoniËki motivi, pretvoreni medaljom u ikonograme, s motriπta poruke samodostatni i autonomni. Njihovoj individualiziranoj povijesnoj ljepoti i kul- Damir MatauπiÊ turnoj prepoznatljivosti ne treba viπe dodatnih, prateÊih verbalnih pojaπnjenja. Obavijesna autonomija ikoniËkoga znaka na medalji stvorila je neka od najproËiπÊenijih MatauπiÊevih rjeπenja. Obavijesna autonomija ikonograma osobito je sugestivna u medaljama posveÊenima egzotiËnim, prostorno ili vremenski dalekim, kulturama. Nakon medalje Drevna kineska kultura (1984.) slijedi Fuji (1986.) ∑ medalja na kojoj je sâm duh Japana lucidno dân jednim irealnim valom krivulje toga nebeskog vulkana, kao da ju je samo jedan dodir kista u ruci nepoznatog Boga ispisao u beskraju. flMinimalizam« rekli bi, stupidno, zapadnjaËki estetiËari. No, u ovoj medalji ozbiljena je takva duhovna identifikacija s iracionalizmom umjetnosti Dalekoga istoka, da ju je moguÊe uporediti tek s ulaæenjem u duh arapske u koju se pretvara pismo na medalji o srednjovjekovnoj Bosni, ili s kondenzacijom kulture u svijetleÊe simbole (1988.) na medalji Æidovi... Na tima trima medaljama tri su pisma: japanski ideogrami, bosanËica i starohebrejsko pismo. Na medalji Islamska konfesija (1989.), cijeli je revers jedan ajet iz Kurana, ispisan, naravno, arapskim pismom. Medalja ∆iril i Metodije bila nam je otkrila glagoljicu. Nije pritom uopÊe bitno πto zapadnjaËki motritelj vidi u ovim napisima neËitljive znakove, jer moæe vidjeti ono πto je ispod njih: osebujni duh kulture i njezin autentiËni rukopis. Jedna vrlo stilogena snaga koja i u grafiji i u ikonogramima u MatauπiÊa progovara usklaenim suzvuËjem jest intrigantnost zagonetnosti ideograma ∑ ili ikonograma ∑ koji je uvijek, jednim svojim znaËenjskim slojem, i kriptogram. Tajno pismo nepoznata duha. Poziv za poniranje u tajne, πto su pod kriptogramom skrivene kao pod kljuËem. OtkljuËati ih! ∑ to je izazov πto ga motritelj osjeÊa pri susretu s njima. A njihova jedinstvena estetska magnetiËnost samo pojaËava taj poziv skriven u medalji i taj poriv potom otkriven u pokloniku medalje. MEDALJERSTVO KAO POIMANJE SVIJETA MatuπiÊevo je medaljersko vizionarstvo pokrenuto jednim dubokim poimanjem svijeta. Ne u ideoloπkom smislu ∑ iako njegovo djelo nosi u sebi i neprijepornu proroËku misiju i svijest o njoj. On i sustavnoπÊu i skladom, ali i svojevrsnom zanosnom himnom svoga medaljerstva ∑ doslovno, kao da pjeva me- 63 Damir MatauπiÊ 64 500. obljetnica Senjskoga glagoljskog Misala, dvostrana medalja,1994., ø 70 mm, kovano srebro i bakar Damir MatauπiÊ daljerske ditirambe ljudskome duhu i kulturi ∑ neprekidno intuitivno ponire u unutarnji ustroj svijeta ∑ bio to vulkan u Japanu ili znak na pergamentu Solunske braÊe, duh nestaπne vjeverice flZagija« na medaljama ZagrebaËke univerzijade ili bol Raspetoga na medalji pijeteta... Medalje su, u svekolikoj omamljujuÊoj raskoπnosti svojih znakova, ponesene dubokim osjeÊanjem sklada i smisla πto proæima i pokreÊe, ustrojava i uzdiæe sveukupnu gradbu Svijeta. U tom smislu, one su svojim najdubljim znaËenjskim slojem medaljerska emanacija strukture svemira. I ne njegove materijalne strukture, nego sâmoga sklada koji tu strukturu proæima i time osmiπljuje. Pojedina medalja izdvaja iz toga svemira smisla jedan znak ∑ kao jednu zvijezdu. I ako medaljerski opus poput MatauπiÊeva i nazovemo sazvijeæem ∑ to nije samo emfatiËna slika. One posjeduju unutarnji sklad, sustavnost, dinamiËnu i harmoniËnu uzajamnost svega πto se na njima zbiva i, napokon, teæe k stvaranju svijesti o tome svemiru vrijednosti kao svome konaËnom ispunjenju. U svojoj najskrivenijoj dubini, MatauπiÊevo je medaljerstvo upravo to. Svemir koji spoznaje sâma sebe. Ali na jednoj pragmatiËnijoj ravni ono koraËa ukorak s PovijeπÊu. I ta je razina potkraj osamdesetih donosila neoËekivane potrese. MEDALJER KAO POVJERENIK POVIJESTI Medaljer je sublimator povijesti. Moæda se povijest i ne zrcali posve idealno u tekuÊemu medaljerstvu jedne kulture, ali je vrlo blizu savrπenom. I to nije sluËajno. Svi rituali, naime, sve prigode u kojima se saæimlje i iskazuje nacionalna historijska svijest zajednice, svi glavni duhovni sadræaji, stvorili su u razvijenoj kulturi ∑ kakva je hrvatska ∑ ne samo stabilne ustanove povijesnoga sjeÊanja i povijesne aktualizacije, nego su te ustanove i institucionalizirani oblici sjeÊanja (i upozorenja na uporiπne toËke sjeÊanja za buduÊnost) zaπtitni mehanizmi koji istodobno i osvjeπÊuju povijesnu kulturu. A povijest je ono πto nam se dogaa. Medaljerstvo je ikoniËki izraz i sinteza te svijesti. Sublimat. Medaljer je stvaralac u sklopu toga determinizma. Njegova je stvaralaËka sloboda uvjetovana na osebujan naËin, kakav ne poznaje nijedan drugi umjetnik. Prirodno je da se njegov osobni duh i slobodnu imaginaciju ne moæe ni potpuno saæeti, ni svesti na ono πto tekuÊa povijest od njega zahtijeva i oËekuje. 65 Damir MatauπiÊ 66 MatauπiÊ je od kraja sedamdesetih do poËetka devedesetih razvio jednu od najplodonosnijih identifikacija s ustanovama nacionalnoga povijesnog sjeÊanja i samospoznavanja. Akademija likovnih umjetnosti, mirotvorne institucije, MGC kao srediπnja i po agilnosti neusporediva s bilo kojom drugom ustanovom muzejsko-galerijskog tipa, svjetski sportski susreti kojima je Hrvatska bila domaÊin, te spontani lanac kulturnih obljetnica..., sve je to stvaralo zaπtitno okruæje njegovu stvaralaπtvu u razdoblju duljem od jednoga desetljeÊa. PoËetkom devedesetih, meutim, prilike se dramatiËno mijenjaju. Hrvatska proæivljuje stres neposredne predratne ugroæenosti identiteta. Vlastite su im sudbine otuene i ne pripadaju im. Medaljer je prirodni povjerenik povijesti. Povijesna drama nuæno i izravno djeluje na njegovo stvaranje. Nijedan stvaralac ne podnosi taj oblik pritiska. Medalje, ma πto govorile, uvijek govore o povijesti. Promjena u povijesti izravno izaziva promjenu njihova govora. Ta je promjena dvojaka ∑ no ta su dva pokretaËa promjene uvijek u suodnosu. Jedino se oblik toga suodnosa moæe mijenjati od autora do autora ∑ autorova je umjetniËka osobnost onaj treÊi Ëinitelj πto djeluje poput katalizatora stvaralaËkog stresa. Medaljer, najprije, poput svakoga drugog svjedoka i sudionika povijesti, i osobno proæivljuje stres. To je psiholoπki Ëimbenik. Njegov je stres dvostruk. Proæivljuje ga i kao Ëovjek, ali i kao umjetnik, jer je svjedoËenje o povijesti smisaona jezgra, bît samosvojnog identiteta medija s kojim poistovjeÊuje svoj æivot. Drugi je Ëimbenik koji, nuæno i radikalno, mijenja njegovo stvaralaπtvo vanjski ∑ sociokulturni, mogli bismo reÊi. Mijenja se, naime, struktura ustanovâ koje su flklijenti njegova talenta«. Mijenja se i oblik i narav projekata πto ih mu one (i aktualna povijest njihovim institucionaliziranim posredstvom) nude. Njegova je umjetniËka narav katalizator koji te moguÊe kaotiËne i razorne prodore u stvaralaËku dinamiku pomiruje, te uspostavlja novi unutarnji red. ©to je umjetnik jaËi ∑ jaËi je i taj autoregulacijski mehanizam u njemu. Danas slobodno moæemo reÊi da u hrvatskom medaljerstvu nema izrazitijeg primjera u kojem se te zakonitosti iskazuju od MatauπiÊeva. Njegova je umjetniËka sudbina i u znanstvenom smislu egzemplarna, πto, meutim, istodobno potvruje da danas u hrvatskoj umjetnosti nema izrazitijega (egzemplarnijega ∑ moæemo, s pravom, ponoviti) medaljera. Damir MatauπiÊ 67 Milan GrloviÊ ∑ prvi predsjednik HND, dvostrano, 1998., ø 38 mm, kovano srebro i pozlata Ivan LackoviÊ Croata, zlatnik, 1988., ø 38 mm, kovano srebro i pozlata Proglaπenje blaæenim kardinala Alojzija Stepinca, dvostrano, 1998., ø 39 mm, srebro Damir MatauπiÊ 68 Njegovo stvaralaπtvo doæivljuje u devedesetim godinama snaænu polarizaciju. Da li se (i koliko?) izmijenila njegova bît, ili je samo (i kako?) doπlo do radikalna i osobitoga unutarnjeg restrukturiranja? A ako jest, kakve je plodove donijelo to unutarnje preustrojavanje? Nove oblike? InaËice poznatih? Odumiranje jednih, a raanje drugih? Kakvih? I zaπto? I s kakvim novim smislom? Jedna se polarizacija poËela zbivati u MatauπiÊevu medaljerskom stvaralaπtvu veÊ u drugoj polovici osamdesetih godina, no ona joπ nije bila uËinila njegov izraz dvosmjernim (medalje i ne-medalje), nego tek znaËenjski dvoslojnim. Poznat nam je sloj πto bismo ga mogli (ne najsretnije) nazvati javnim. »ine ga kovanice, iskovane, a zatim promovirane, Ëime su zavrπile na uobiËajen naËin svoje raanje. Postale su javnom kulturno-povijesnom Ëinjenicom i smirile se u tom poloæaju. No, MatauπiÊ, 1986. godine, izdvaja jedan dio gotovih srebrnih kovanica ∆iril i Metodije, i podvrgava unutarnjoj preobrazbi njihov primarno monumetalni, monokromatski identitet. Ne pozlaÊuje ih, nego odreene detalje njihove ikoniËke strukture istiËe aplikacijom tankih listiÊa zlata. Uporabom dviju (ili viπe) kovina MatauπiÊ ne Ëini samo jedan u medaljerstvu rijedak (i vrlo zahtjevan, zbog izuzetne delikatnosti tvorbe malene forme) tehnoloπki podvig, nego postiæe ∑ upravo u medaljerstvu joπ rjei ∑ polikromatski uËinak. Tu je estetsku izraæajnost sugestivno interpretirao Fea VukiÊ u veÊ spominjanoj monografiji iz 1993. godine. No, da je taj izraz metalnog polikromatizma (ranije flrezervirana« gotovo iskljuËivo za visokovrijedan autorski nakit od plemenitih kovina) nosio u svojoj nakani i treÊi, joπ dublji smisao ∑ semantiËki ∑ dojmljivo su otkrile polikromatske (i viπekovinske) inaËice medalje Ivan LackoviÊ Croata (1988.) i Rabuzin (1989.). Te medalje, osobito na reversu, sadræe motive njihovih slika. A slike su im (kao Ëesto u slikarskoj naivi) fabulativne. PriËaju priËu. A naπa naiva i jest mitsko slikarstvo. OznaËujuÊi zlatnim ili bakrenim aplikacijama pojedine (viπe puta i na viπe naËina odabrane) fragmente priËe, MatauπiÊ suptilno mijenja semioloπko teæiπte unutar strukture sloæena ikoniËkoga znaka. Dobivamo, kao rezultat, ne samo tehnoloπke inaËice jedne medalje nego fabularne inaËice jedne priËe. Jednaka je ∑ ikoniËki, ali uvijek druk- Damir MatauπiÊ Ëija ∑ semantiËki. Pokrenuta je iznutra. I postaje osobnom. Jednu je priËu moguÊe i razliËito Ëitati. Upravo to postiæe MatauπiÊ diskretnom aplikacijom, malim kontrastima kovinâ. Otvara malena vrata skrivene dinamike virtualnih mitskih zbivanja. Te su unutarnje varijacije, prije svega, vrlo intimne. One su osobno Ëitanje. Uvijek jedno od moguÊih. MatauπiÊ je ranije otvorio Ëak i neprimijeÊena vrata osobne stvaralaËke slobode u koridoru medalja sankcioniranih strogom javnom funkcijom oznaËivanja nacionalnih kulturnih sustava. Upravo je taj najintimniji stvaralaËki poriv MatauπiÊev bio, dramatiËnim zbivanjima nakon 1990. godine, doveden u stanje πto bismo ga, blago reËeno, mogli oznaËiti frustrirajuÊim. A naposljetku, intimni se poriv naπao posve osloboen tek u stvaranju πto bismo ga, najprimjerenije, mogli nazvati slobodnim oblicima. KlasiËno se hrvatsko medaljerstvo takoer cijepa u novoj sociokulturnoj i institucionalnoj konstelaciji izazvanoj, izravno ili neizravno, ratom te preustrojem i kulturnih ustanova, ali i opÊe kulturne svijesti. Odnos spram povijesti se mijenja. Povijest, zapravo, prestaje biti povijeπÊu. Snaæno se aktualizira. Sve πto nam se ikada dogodilo ∑ dogaa se sada, a ako se ne zbiva sada ∑ nije se (bar privremeno u aktualnoj svijesti) ni zbìlo. Kultura se, uz to, zatvara. Prirodno. Nacionalna je kultura 1991. bila obasjana zasljepljujuÊim bljeskom smrti. Sve πto nije bilo obasjano tim bljeskom, te je godine potonulo u sjenu. Lanac kulturnih projekata MGC-a i njemu imanentan lanac MatauπiÊevih projekata ∑ puca i, naposljetku, gasne. Dolazi do disperzije naruËitelja. Manje ih je, ali se projekti snaænije istiËu. To, meutim, otvara novu arenu. Za svaki se projekt valja boriti, te svojoj viziji izboriti pravo na oæivotvorenje, u izmijenjenim prilikama. U stvoreni vakuum ulazi novi, divovski pokretaË obiljeæavanja opÊenacionalnih dragocjenosti vrijednosnim kovanicama. To je dræava. »ini to posredstvom svojih ustanova novËane moÊi ∑ banaka. I, naravno, ne treba medalje, nego medaljoidni novac. Prigodan, sveËan, raritetan, visoko umjetniËki oblikovan ∑ ali novac! Zbila se, dakle, korjenita promjena inherentne, ali odluËujuÊe, nacionalno-kulturne filozofije obiljeæavanja povijesti vrijednosnim kovanicama. 69 Damir MatauπiÊ Sve πto je bitno postaje ∑ akutno. I opÊenacionalno. Jedino novac moæe pokriti to polje ∑ veliko kao Hrvatska. MatauπiÊevo stvaralaπtvo ne doæivljuje bifurkaciju, nego trosmjerno raËvanje. Na medalje, na novac i na ∑ slobodne oblike. Unutarnje jedinstvo odræavano je na stilski vrlo sloæen, ali i vrlo stilogen naËin. MatauπiÊeva nadarenost pokazala se doraslom i tome povijesnom iskuπenju. To je onaj presudni katalizator koji je nove okolnosti pretopio u nov mikrometalni halucinatorij. VRIJEME AKTUALNOSTI: MEDALJE DEVEDESETIH 70 Moæe li se zvijezdu podvrgnuti inverziji, te joj krakove preusmjeriti spram njezina srca? Moæe li to srce postati os vrtnje? Moæe li ta vrtnja uhvatiti sve vjetrove svijeta? Moæe li biti zatvoreni cvijet? Moæe li se medaljom flopisati«kvadraturu kruga? Ili je iznutra razloæiti u poliptih? Ili ∑ moæe li se naËiniti medalju kao kruæeÊi poliptih? Moæe li plaketa biti poliptih? Moæe li diptih biti knjigom? Moæe li se plaketu rastvoriti? Moæe li se naËiniti spomenicu osloboenu postamenta? A ako je moguÊe ∑ ne znaËi li to let? I nije li let u krilima? I nisu li veÊ jedra ∑ krila nad vodama? I postoji li duboka, skrivena, ali stalna veza πto povezuje sve oblike ljudskoga poleta ∑ od kamena do leta? I moæe li se to opjevati pjesmom od tvari ∑ od kamena do kovine, od kovine do kristala...? Moæe li se? Moæe li se? Moæe li se...? Stvarati ∑ znaËi iskuπavati nemoguÊe. Postoji prizvuk paradoksalnoga u svima tim pitanjima. No, medalja je i roena iz paradoksalne teænje: stvoriti monument, oko kojega je moguÊe zatvoriti dlan, kao πkoljku. Sva su ta pitanja, kao i mnoπtvo drugih intrigantnih pitanja, skrivena u nemiru iz kojega su niknuli radovi Damira MatauπiÊa u devedesetim godinama. RijeË je o kreativnu nemiru πto otkriva nove kompozicijske oblike. On izvodi autora iz okruæja medijskih standarda. Pojedina djela ne pripadaju ni medaljama, ni plaketama ∑ ali ipak izrastaju iz jednakoga psiholoπkog i duhovnoga sustava, te moæemo slijediti jedan impuls πto nastaje u najrazliËitijim mutacijama ∑ od novca do stakla. Senj ∑ oblikovno nadahnut glagoljiËkim slovom (SS), pretvorenim u jedro ∑ zaËet u novcu (5 kuna, 1995.), materijaliziran je u kamenom spomeniku na ulazu u grad, no istodobno oduhovljen u prozirnoj i nestvarnoj staklenoj stajaËici. Damir MatauπiÊ 71 Jedro, mala plastika, 1997., 190 x 190 x 250 mm, posrebreni bakar i krom Damir MatauπiÊ 72 Duboko jedinstvo oblikotvornih poticaja i nova, iznenaujuÊa raznovrsnost oblika i unutarnjih kompozicijskih rjeπenja (napose u medaljama) obiljeæuje taj oblikotvorni vatromet u kojemu se prekaljuju MatauπiÊeve zamisli u tekuÊem desetljeÊu. Disperzija naruËitelja projekata prijeti egzistencijalnom nesigurnoπÊu, ili je, u najmanju ruku, moguÊi uzroËnik autorova nemira. MGC, ACY-marine, Diners club, Svjetsko prvenstvo u boÊanju, filharmonija, varaædinski flGarestin« kada su u pitanju medalje u vezi s Gradom Varaædinom ∑ samo su neke ustanove za koje radi medalje u rasponu od samo godinu dana! Teme su joπ raznovrsnije, a izazovi redovito nepredvidivi. Invencija je, u cijelomu tom poslovnom nemiru, poticana dosad nedoæivljenom razigranoπÊu motiva. Autor je duhovni i kreativni sudionik u samoprepoznavanju identiteta najrazliËitijih Ëvoriπta duhovnoga æivota zajednice. Postaje kljuËarom simbola jednoga buenja u πirokom i vrlo ubrzanom intenzitetu. Dva se, ustvari, korelativna i suptilna preobraæaja poËinju odvijati u MatauπiÊevu stvaralaπtvu poËetkom devedesetih. Jedan sustav posve intimnih osobina ∑ istanËan osjeÊaj za minucioznu kreaciju, za minijaturu, intelektualna i simbolotvorna pronicljivost, snaæna empatija naspram svih kulturnih vrijednosti i sposobnost da se u svemu sagleda kulturalnu jezgru ∑ resublimirao se u MatauπiÊevu medaljersku poetiku. Ta je poetika, u svome proËiπÊavanju, dosegnula jednu prije (barem u takvoj osustavljenosti) nedosegnutu proËiπÊenost i obavijesnu integralnost ikoniËkog znaka. Postupno nestaje prijaπnja polarizacija medaljerske obavijesti na sliku i tekst, na simbol i legendu. IkoniËka simbolizacija razvija cijelu skalu prirodnog uklanjanja teksta kao svojevrsnog balasta koji, obavjeπÊuje, pojaπnjuje, ali i reducira znaËenje simbola. Simbol je uvijek svojim znaËenjima i sugestijama zorniji od bilo kakvih rijeËi. Tako su, recimo, pojedine flrijeËi« ili denotati medalja, poput imenâ flBlaæ Jurjev Trogiranin« i flEmanuel VidoviÊ« jednostavno bile ugraene u gredu ∑ kriæa ili interijera. Ne razbijaju i ne sijeku polje medalje odsjeËkom i sl. Na granici su neprimjetnoga. Grafemi na peËatu bosanskog vladara samo su grafemska enigma ∑ najveÊem broju motritelja posve neËitljivi, ali i nepotrebni kao Ëitljiva poruka. Motritelj flËita« simbol. Simboli æidovske civilizacije i kulture toliko su integralni da bi im tekst, prije pokrio negoli otkrio znaËenje. ProËiπÊenje i integralizacija ikoniËkoga znaka samo je krunski izraz jednoga dubljeg strukturotvornog procesa. Damir MatauπiÊ MatauπiÊeve su medalje ikoniËki strukturirane jednom, prije njega posve nepoznatom, medaljerskom euritmijom, πto polje medalje pretvara u uvijek nov dinamiËki ikonografski ornament, u kojem stvaraju ne samo poetoloπku nego i poetiËnu simbiozu strukturalizacije i oznakovljenja. Apstrakcija ornamenata i konkretnost znaka na polju medalje ozbiljuju skladnu dinamizaciju svih strukturalnih komponenata. Ta dinamizacija i ne mora biti primjetna u prvi mah, no ona djeluje opÊim estetskim dojmom. Sveti Nikola, na medalji Varaædin (1991.), svojom oËevidnom piramidalnoπÊu istodobno i stvara teæiπte slici ∑ a time i teæiπte krugu (koji je, po svojoj naravi, dokinuÊe svih dimenzija), simbolizira zaπtitniËku snagu (intenziviranu minijaturizacijom vedute grada u njegovu okrilju), a svojom masom, takoer, stabilizira koncentriËnu legendu upisanu oko njega. Kao to, i svako je drugo rjeπenje polifunkcionalno (u strukturalno-dinamiËkom smislu), i ujedno polisemantiËko (u znaËenjskom i simbolizirajuÊem smislu). Zatvoreni cvijet, ili inverzija zvijezde (pentagrama ili heksagrama), stvaraju ornament od pet, ili πest, trokutastih polja, zaobljenih i time ublaæenih vrhova, okrenutih srediπtu. Tako dobivena polja, poput rotacijskoga (a ne samo kruænoga) minijaturnog poliptiha, nukaju nas da medalju okreÊemo na dlanu oko njene osi. Tako je stvorena medalja Muzej Mimara (1990.). Strukturalno-ritmiËka je inaËica toga konceptualnog rjeπenja Hrvatski novËiÊ (1991.). Pet je hrvatskih povijesnih grbova sloæeno u kruæni pentaptih, kao da je pet πtitova, pretvorenih u pet latica jednoga cvijeta, preklopilo svoje oπtre vrhove spram srca cvijeta i zatvorilo krug. Stvarni krug medalje ∑ koncentriËna obodnica srediπnjega motiva ∑ nije samo geometrijski prsten nego simbol zatvorena zajedniπtva. Koliko su nove MatauπiÊeve euritmiËke strukture pokazuje i to πto moramo stvarati novo nazivlje (na temeljima tradicionalnoga) kako bismo ih, uopÊe mogli kategorizirati i opisati. Kako fluhvatiti sve vjetrove svijeta«? Njihovim apstrahiranjem, naravno, u svekolikost svih pravaca, u vizualiziranu shemu kruæne ekspanzije, strukturiranu u simbol. PrehermetiËna pretpostavka? Ali ∑ to je flRuæa vjetrova«! Revers medalje ACY-marine (1990.). Simbol sjedinjuje i viziju kompasa i strukturu ruæe vjetrova, moæda i astrolab, a u srcu rotacije minijaturni jedrenjak (ø 12 mm!), okruæen viticama valova (joπ u vrtnji oko srediπta), zaustavlja vrtnju i uspostavlja stabilne dimenzije u svom prostoru. U kozmosu vjetra i mora, vode i svoda, broda i beskraja. 73 Damir MatauπiÊ 74 Nikakav tekst viπe nije potreban. PolisemantiËni ornament simbola, koji nam hipnotiËki hvata pogled u svoju koncentriËnu mreæu, rekao je sve. Nadmaπio je moguÊe dosege rijeËi. I u tome se krije sva unutarnja Ëarolija MatauπiÊeve medaljerske poetike vizualne euritmije, neiskuπane prije njega. Postao je pionir novoga izraza i morao je prvi iskuπati sve himeriËnosti, draæi, ali i sve rizike i zamke nove poetike. Psihologiji je dobro poznato da ritmiËko ponavljanje jednakih oblika, pokreta i tonova, djeluje hipnotiËki, ekstatiËno, da vodi u najviπa stanja nadËulnog spoznavanja ∑ u zanos. No, smisao, racionalan smisao, izloæen je opasnosti iπËeznuÊa. U ornamentalnoj ikonografiji tu bi se opasnost moglo oznaËiti kao ornament koji je sâmome sebi svrhom. Vez, ukras. Izmeu hipnotiËkog ritma ornamentaliziranog simbola i svijesti o prepoznatljivu smislu, granica je fluidna. O autoru ovisi hoÊe li je motritelj osjetiti. Lanac sidra kojim je zanos usidren u konkretno oznaËivanje u MatauπiÊa se nikad ne kida. Koliko je inventivno njegovo pronicanje u latentne ornamentalne i vrlo poosobljene moÊi nekoga znaka ∑ kao zatvorene strukture koja u sebi nosi vlastiti sustav odnosa i gibanja ∑ toliko je istanËana i njegova osjetljivost na granicu na kojoj bi prepoznatljivost znaka bila razorena ornamentalnom gustoÊom i grafiËkom kakofonijom. Svaki je znak neotkrivena medaljoidna etida. Kao ikoniËki glazbenik, MatauπiÊ otkriva maleni svemir medaljoidnih skladbâ i Ëini ih vizualno ozbiljenima. Iznosi ih iz nevidljivoga u vidljivi svemir znakova. U godinama veliËanstvenoga otpora barbarstvu i samospoznaje nacionalnog identiteta u bljesku razaranja i smrti, u 1991. i 1992., MatauπiÊ, na intencijama takva medaljerstva, stvara novi tip medalje. Novu etiËku ulogu i novo kulturno oznakovljenje te uloge. Stvara humanitarnu medalju. Srediπnje oæivotvorenje toga spektra MatauπiÊevih medalja je medaljica Za obnovu razruπenih spomenika kulture u Hrvatskoj (1992.). Kovana u viπe veliËina (ø 18 i ø 31,5 mm) i u veÊoj nakladi od uobiËajenih, ta medalja svoju ekskluzivnost postiæe upravo svojim πirenjem. Ona postaje simbolom privræenosti matiËnoj kulturi i domovini u kritiËnom trenutku povijesti. Aktualna je, Ëak akutna, a ne memorijalna. Svojom rasprπenoπÊu anticipira hrvatski kovani novac πto Êe se pojaviti tek sljedeÊe godine ∑ 1993. MatauπiÊ mu neÊe biti prvi autor, ali mu je nedvojbeno prvi anticipator. Damir MatauπiÊ 75 70 godina Hrvatskog numizmatiËkog druπtva, dvostrano, 1998., ø 32 mm, kovano, patinirano srebro Za obnovu razruπenih spomenika kulture u Hrvatskoj, srebrnjak, 1992, ø 31,5 mm, kovano srebro ZagrebaËka filharmonija, medalja, 1992., ø 38 mm, kovano srebro Damir MatauπiÊ 76 Hrvatski novËiÊ (1991.), pa i srebrna replika Slavonskog banovca, koju veÊ 1990. radi, takoer, MatauπiÊ, Ëine s tom medaljom jednu uzlaznu liniju, malen medaljerski crescendo jedne zamisli, spram koje Êe se, u povratnoj lavini, sruËiti zlatni i srebrni slap medaljoidnoga hrvatskog novca, πto u sebi sjedinjuje i plaÊevnu moÊ i snaæni naboj simboliËkih duhovnih znaËenja. Njihova ikoniËka strukturalizacija izrasla je izravno iz MatauπiÊeve zrele i proËiπÊene medaljerske poetike. Tima je svojim medaljama ∑ kovanicama πto simboliziraju i svoju posebnu ideju i opÊu ideju novca MatauπiÊ, istodobno, odredio ikonografske koordinate hrvatskoga kovanog novca, u koje Êe se ugraditi ostali autori novca (K. KovaËiÊ, K. Hraste, B. Crlenjak i drugi). Njihova koncepcijska izmirenost s osebujnim i skladnim determinizmom kovane i kruæne novËanice bit Êe, u pravilu, utoliko uspjeπnija, ukoliko s veÊom sigurnoπÊu slijedi MatauπiÊeve strukturalno-konceptualne vrijednosti. RastvarajuÊi strukturalnu, a donekle i funkcionalnu, granicu πto odvaja monetu i medalju, MatauπiÊ u srediπnjoj struji svoga stvaranja, u medaljama, strukturalno oponira vlastitoj hermetiËnosti simbola kristaliziranog u ikonografski ornament. Klatno se vratilo jednostavnosti. Tako nastaju medalje posveÊene trima velikanima hrvatske filologije ∑ Vatroslav JagiÊ, Stjepan IvπiÊ i Antun Barac (1995.). Strukturalno proËiπÊene, one nose samo po jedan ikonogram na reversu svakoga od triju portretnih aversa. Oblikovane su meko u portretu, rustiËno u cjelini tijela medalje (s diskretnim naznakama taktila), toplo a snaæno u koncepciji reljefnog polja, pravokutnoga i markantno utisnutog u kruænu masu kovine. Taj primordijalni diskurs pravokutnika i kruga, te nenametljiva ljepota ikonograma, suptilno naglaπena pozlatom i poliranjem, u kontrastu s masivnijim tijelom neotaktila, spajaju dva krunska uËinka MatauπiÊeva medaljerstva: lirsku emotivnost, te rustikalnu ljepotu i dignitet starine. Stvaranje medaljistiËkoga ikonograma proËiπÊeno je do savrπenstva, a istodobno vrlo poosobljeno ∑ i kao autorska zamisao i kao osjeÊaj za neponovljivu, jedinstvenu narav motiva. Set medalja Vino u Hrvata iz 1993., uporeen s medaljama kao πto su Zbirka BiπkupiÊ (1993.), HNK u Zagrebu (1995.) i Varaædin (1991.-1996.) to sugestivno potvruju. Nepreciznost postojeÊega znanstvenog pojmovnika osujeÊuje nas u nakani da toËno i prepoznatljivo govorimo o MatauπiÊevu dosegu, i u poimanju i u stvaralaËkoj konceptualizaciji medaljerskoga mikro-prostora. Damir MatauπiÊ Pojam fldimenzija« rabi se i kao kvantitativno odreenje (tj. kao sinonim za veliËinu), i kao kvalitativno (tj. kao skupni termin za prostorne entitete ∑ πirinu, duæinu i visinu), i kao dinamiËko odreenje (jer odnosi tih entiteta Ëine polje gibanja), pa uvjetno i kao pojam za koordinate zemaljskoga ravnovjesja (flhorizontala« i flvertikala« takoer su dimenzije prostora). Maleni prostor medalje omeen je, kao polje recepcije, i jednom bioloπkom preprekom: pragom ljudskih sposobnosti vizualne rezolucije. MatauπiÊ je dotiËe ∑ ali ne prelazi. ProËiπÊenom monumentalizacijom medaljerskoga zapisa, istodobno, dokida relativnu siÊuπnost medalje (njenu flveliËinu« u fiziËkom smislu) i Ëini je entitetom izvan i iznad tih odnosa. OtkrivajuÊi prostor medalje kao prostor zatvorenih sila, on u njoj iskuπava sve vidove prostornih meuodnosa, pokreÊe ih kao strukturotvornu dinamiku silâ, a usmjeruje slijepe sile teænjom da budu tumaËi vida: da ikonogram postane njihovim dinamiËkim regulatorom. To je, fiziËki opisano, bît njegova stvaranja. No, ta je fiziËka bît tek iznutra pokrenuta, te nadvladana i preoblikovana znaËenjima koja njome govore. Duhovnim znaËenjima. Tako je stvoreno djelo koje je postalo medaljerskom apoteozom ljudskome duhu. NOVAC StvaralaËka narav kakva je MatauπiÊeva, narav naklonjena hermetiËnima znakovnim strukturama, nepokoriva i maπtovita, uopÊe nije predodreena stvaranju kovanog novca. Autor novca mora biti spreman pokoriti se tuima, veÊ dovrπenima ikonografskim premisama i disciplinirano ih prenijeti u model. Prostor za slobodnu inicijativu suæen je do granice brisanja. Sve πto je potrebno Ëesto se svodi na Ëitljiv i Ëist kovinorezaËki rukopis. Autor je manje tvorac, a viπe reproduktivac. Koliko je sposobniji zatomiti sebe ∑ toliko ima viπe uspjeha. Pa ipak se hrvatskome novcu, u trenucima njegova zaËinjenja, vjerojatno nije moglo dogoditi niπta bolje od toga da mu Damir MatauπiÊ bude idejni anticipator. Govorimo o ideji u najapstraktnijem smislu. Ideji o samome entitetu, a ne o ideji kao konkretnomu idejnom rjeπenju. 77 Damir MatauπiÊ 150 kuna ∑ OI Atlanta ‘96, gimnastika i rukomet, 1996., ø 37 mm, kovano srebro 150 kuna ∑ OI Atlanta ‘96, stolni tenis i streljaπtvo, 1996., ø 37 mm, kovano srebro 78 25 kuna ∑ EXPO LISABON, optjecajni novac, 1998., ø 32 mm, dvanaesterokut, bimetal, jezgra - aluminijska bronza, prsten - novo srebro 25 kuna ∑ 5 godina RH u Ujedinjenim nacijama, 1997., ø 32 mm, dvanaesterokut, bimetal, jezgra - aluminijska bronza, prsten - novo srebro 25 kuna ∑ Podunavlje, 1997., ø 32 mm, dvanaesterokut, bimetal, jezgra - aluminijska bronza, prsten - novo srebro 25 kuna ∑ Svjetski kongres esperantista, 1997., ø 32 mm, dvanaesterokut, bimetal, jezgra - aluminijska bronza, prsten - novo srebro Damir MatauπiÊ Prvi hrvatski kovani optjecajni novac razoËaravajuÊe je neinventivan, a rjeπenja su pragmatiËki izravna. Kuna je æivotinja, i ona se naπla na flpismu«. TrËi. Na aversima triju kovanica (1, 2 i 5 kuna) tri su predstavnika iz triju æivotnih medija (zemlje, zraka i vode) hrvatske zoosfere. Slavuj, tunj, medvjed. Sve tri vrste gotovo istrijebljene. Ekoloπki apel? Na fllipama« rascvala je granËica lipe ispod pisma. Na aversima je slijede biljke kojima je namijenjena simboliËka funkcija. Trebale bi simbolizirati naπu floru. Kukuruz, vinova loza, hrast luænjak, duhan, velebitska degenija. Poznavatelji znaju da su od njih pet ∑ tri naturalizirane industrijske biljke. I kukuruz, i duhan, i sadaπnja loza ∑ doπle iz Amerike. Ostale dvije ∑ izumiru. Uniπtavamo ih. Prvi nadahnuti otklon od te pragme bila je MatauπiÊeva kovanica od 5 kuna, posveÊena petstotoj obljetnici tiskanja Senjskoga glagoljskog Misala, uvrπtena u optjecaj u srpnju 1995. u povodu emisije prigodnoga kovanog novca. Istina je da je tada samo MatauπiÊ izradio jednu kulturnu monetarnu prigodnicu. Ostale su prigode (djelo dugoga autora) bile FAO, OUN, Nogometno prvenstvo, te Olimpijske igre (1996.). Istina je, takoer, da je jedino MatauπiÊ stvorio novi simbol ∑ u skladu sa svojom medaljerskom poetikom, polisemantiËki, kompleksan simbol (grafem i jedro, more, brod i kriæ ∑ saæeti u jedan znak), koji je uz to prirodno ugraen u kruænicu kovanice svojim valovitim krivuljama. Odnosno dinamikom silnica. Devetstota obljetnica ZagrebaËke biskupije i Grada Zagreba (1994.) okupila je vodeÊu medaljersku trojku zagreba ∑ Æelimira Janeπa, Zdravka BrkiÊa i Damira MatauπiÊa. I, unatoË prirodnoj potrebi da tri kovanice trojice autora budu ikonografski usuglaπene, MatauπiÊev je autorski rukopis (na nominali od 500 kuna) prepoznatljiv u mikrostilizaciji udvojenih simbola, povezanih ritmiËkim suzvuËjem dviju kruænica. Za Dan dræavnosti Republike Hrvatske (1995.) set rade dvojica najagilnijih autora hrvatskoga kovanog novca ∑ Kuzma KovaËiÊ i Damir MatauπiÊ. MatauπiÊeva invencija kovinografiËkoga ugraivanja znaka u znak stvara jednu od najËistijih struktura, u kojoj se kvadratiËni mozaik grba pojavljuje kao grafiËka ∑ simboliËka matrica πto objedinjuje kopno i more, te pet povijesnih grbova, stiliziranih u pet flkuÊica«. A i taj naziv rabimo, slijedeÊi bisemantiËnost grafiËkoga obrasca, bisemantiËki. flKuÊice« su i terminoloπko odreenje strukturalne jedinice, i simbol pet domova ∑ ishodiπta sjedinjene domovine. 79 Damir MatauπiÊ 80 PadaË, mala plastika, 1998., 130 x130 x 180 mm, lijevana posrebrena bronca, kromirani bakar Damir MatauπiÊ 81 5 kuna, 500. obljetnica tiskanja Senjskoga glagoljskog Misala, 1995, ø 26,5 mm, slitina nikla i bakra 150 kuna, Baranja ∑ orao πtekavac, 1997., ø 37 mm, kovano srebro 200 kuna, Baranja ∑ crne rode, 1997 ø 40 mm, kovano srebro Damir MatauπiÊ 82 Tako grafiËko rjeπenje, zapravo, nadrasta razinu simbola i prerasta u znatno sloæeniju poruku: u konceptualizaciju povijesti. U priËu o postanku dræave i u sliku njezine unutarnje sloæenosti. Godine 1996., u dvije serije posveÊene XXVI. olimpijskim igrama u Atlanti (autori Kaæimir Hraste i Damir MatauπiÊ), najavljena su MatauπiÊeva autorski strukturirana rjeπenja, kovinografiËki obrasci πto Êe biti virtuozno razvijeni veÊ sljedeÊe godine. Dva su: poligonalno polje u krugu (rukomet i gimnastika), te ovali i koncentriËni krugovi inkorporirani u krug (streljaπtvo i stolni tenis). »etiri su sporta sloæena u parove sugestijom kruæne ili poligonalne naravi πto se u njima krije kao genom specifiËnoga ornamentalno-dinamiËkoga sklada. Oko i cilj, loptica i reket, kombinatorika pokreta i geometrija igraliπta ∑ ili heksagonalna struktura na novcu inaËe nevidljivih gimnastiËkih sprava ∑ nositelji su tih strukturotvornih odnosa. Tri dvanaesterokutne prigodne kovanice (nominale od znakovito nestandardnih 25 kuna!), posveÊene primanju Hrvatske u OUN, Kongresu hrvatskih esperantista, te Hrvatskome Podunavlju, tu su medaljersko-monetarnu poetiku dovele do takvih konceptualnih rjeπenja da ih moæemo smatrati sintezom i sublimacijom svih dotadaπnjih ∑ i tehnoloπkih, i ornamentalno-grafiËkih, i simbolotvornih ∑ domaπaja u MatauπiÊevu opusu. Dvije kovine. Po dva osnovna geometrijsko-strukturalna lika u simbolotvornoj interakciji: mnogokutnik novca i kvadrat zemljopisne karte za Podunavlje. Mnogokutnik i ritmiËka igra koncentriËnih elipsa i krugova za Esperanto. I najzad ∑ koncentriËnost krugova u mnogokutu za OUN. Teπko da je ikada neki naπ autor novca rjeπavao tako sloæene propozicije. I teπko da je ikada sloæenost zadaÊe bila tako stvaralaËki poticajna. MALA PLASTIKA ∑ SLOBODNI OBLICI Grananje MatauπiÊeva mikroplastiËnog stvaralaπtva na nekoliko uporednih medija, neprijeporno je (inaËe vrlo rijetko) na vrlo osobit naËin obogatilo svaki od tih medija posebice. Mi smo ih razvrstali u tri stvaralaËka smjera ∑ medalje, novac i mala plastika. No, njegov istraæivaËki impuls svakomu je od tih medija πirio spektar oblika i tehnoloπkih oplemenjivanja. Svaki je tehnoloπki novitet, primijetili smo, bio i stilogen. I to vrlo usmjereno stilogen. Mnoge su okolnosti ∑ kao πto je oblikovanje njegova duha u roditeljskom domu, sazrijevanje pod svjetlom Janeπova lucidnoga genija, Damir MatauπiÊ rano ukljuËivanje u velike i dugoroËne projekte, od Dekanskog lanca ALU do medaljerstva MGC-a, pa Ëak i snaæne genetske predispozicije ∑ pogodovale takvomu razvitku djela i nadarenosti πto se u djelu ozbiljuje. No, primijetili smo, takoer, da je MatauπiÊ i osujeÊujuÊe okolnosti, svojim odgovorom na izazov, znao preobratiti u poticajne. Svi su njegovi mediji uzajamno isprepleteni. Razumljivo. Jedan je duh u njima i tek ih sociokulturne konvencije, kao i autorova potreba za uspostavljanjem osebujna identiteta svakoga umjetniËkog djela, uvrπÊuju u zasebne opuse. Kada bi stvorio jedan oblik, nije to bilo dovrπenje, nego pokretanje. Od samoga poËetka zamjeÊujemo snaænu potrebu da se novim oblikom otkrije nepoznati svemir oblika u koji se jednim djelom ulazi. Zbilo se to prvi put, Ëini se, nastankom njegove stajaËice Stablo mladosti (1978.). Prije dvadeset godina. U njegovu popisu radova (iz 1993.) ta fascinacija od bronce, srebra i emajla navedena je pod brojem 17. No, u tih sedamnaest ranih radova gotovo polovica (osam) povezano je u parove. Nazivi su im Akt, Dvoje, Prostor (I. i II.) i Stablo mladosti (I. i II.). Nije rijeË o inaËicama. RijeË je o istraæivanju slobodnih oblika. Takvo je istraæivanje, nedvojbeno, u samoj naravi kiparstva. No, MatauπiÊevo je djelo pokazalo kako je, ovaj put, rijeË o joπ neËemu ∑ moæda i presudnijem od toga kiparskog tvoraËkog nagona. Stablo je mladosti, doslovce, fascinacija. Dogaa se neπto nemoguÊe. Iracionalno je i irealno. Stablo svijetli. Ono raa svjetlo. Kao plod. Postignuto je to primjenom, gotovo bismo mogli reÊi, zlatarskih postupaka u izradi mikroskulpture. Srebrom i emajlom. Taj nadstvarnosni uËinak (πto ni i kom sluËaju ne treba mijeπati s nadrealizmom) otkrio je jedno svojstvo MatauπiÊeve vrlo osobne lucidnosti: nevidljiva, no uvijek pod naπom rukom, skrivena su vrata πto otvaraju moguÊnosti nemoguÊega. Nije rijeË samo o imaginaciji i imaginarnom. Posrijedi je svojevrsno duhovno Ëulo za fantastiËno. Imaginacija stvara virtualnu ∑ ali moguÊu ∑ stvarnost. Maπta prekida tu vezu, osmjeljuje se za halucinantne vizije ∑ i pokuπava ih ozbiljiti. Svojima slobodnim oblicima MatauπiÊ je zaËeo jednu vrstu mikroplastiËnoga stvaralaπtva koje bismo se osmjelili nazvati djelima umjetniËke fantastike. RijeË je o vrlo osobnom traganju, koje je izvan svih konvencionalnih i druπtveno prihvaÊenih umjetniËkih oblika, te vrlo rijetko ta djela napu- 83 Damir MatauπiÊ 84 Hrvatski prirodoslovni muzej, medalja, 1996., ø 65 mm, kovano srebro i pozlata, revers Damir MatauπiÊ 85 PlivaË, mala plastika, 1998., 235 x 150 x 150 mm, lijevana posrebrena bronca, epoksi Damir MatauπiÊ 86 πtaju umjetnikov atelje. No, njihova nezbiljska vizionarnost ponesena je duboko pounutrenom vjerom da je Ëovjek, svojom vizionarskom prirodom, latentni Ëudotvorac. I da je upravo u mediju mikroplastike to moguÊe sugerirati. Ona je upravo tako intimna kao πto je intimna slutnja. Komorna je i prisna. I nije rijeË samo o osobitu æanru mikroplastike. RijeË je o plastiËnome miπljenju o Ëovjeku i njegovim iracionalnim moÊima. Neki su MatauπiÊevi opusi, nastali u krilu takva halucinatorija, tragiËno stradali: najprije serija inaËica Stabla mladosti. Zatim opus u staklu Senj, iz 1995., u kojemu se monument glagoljiËkoga grafema, val mora, gibanje vjetra i krilo jedra, nestvarna prozirnost svjetla i stamena podloga tla od sleena kamena i staklene soli stapaju u vizionarskom gibanju oblika. U Senju, najveÊi broj primjeraka nestali su, a neki su od njih jamaËno ∑ stradali. Jedna orijentalna bajka priËa o mudracu koji je ponudio kalifu svu mudrost svijeta sabranu u deset knjiga, ali za divovsku svotu. Kalif ga odbija ∑ i mudrac spaljuje knjige, jednu po jednu. Za posljednju kalif daje cijelo blago zahtijevano u poËetku za svih deset. Naπ trivijalni svijet nije svijet bajke i staklene je stajaËice skrhao flnepoznat Netko«. No MatauπiÊev Senj u staklu dosegnuo je, igrom zla sluËaja, jednaku vrijednosnu sudbinu. Jedan je slobodan oblik iz 1986. bio dosegnuo veliku popularnost. Bilo je to Zvono LotrπËak. U njemu nije kula Ëuvala vrata i zvonom najavljivala poveËerje, nego su vrata, u smjeloj i duhovitoj inverziji, Ëuvala kulu i njome, pretvorenom u zvono, zvonila radost i sjeÊanje. TrenutaËno, u njegovu ateljeu nastaje niz faustvranËiÊevskih plastiËnih vizija LetaËi. »ovjek koji leti ∑ najviπi je san Ëovjeka uopÊe. Nije li sâmo stvaranje neprekidni let u nemoguÊe? Slobodan oblik stvara slobodu u najrazliËitijim otjelovljenjima. I u onima prividno najpodËinjenijim. On ih iznutra preobrazuje slobodom misli i njihova izraza. MatauπiÊevo je djelo priËa o tome. Damir MatauπiÊ 87 Varaædin, dvostrana stajaËica, 1998., 180 x 120 x 30 mm, lijevana bronca Damir MatauπiÊ 88 Pegaz, mala plastika, 1998., 130 x 240 x 170, posrebrena bronca Damir MatauπiÊ III. Mali rjeËnik medaljerskih pojmova 89 Mali rjeËnik 90 Mali rjeËnik A AMAJLIJA, AMULET, TALISMAN ∑ rijedak predmet kojemu se pripisuje magijsku, najËeπÊe zaπtitnu moÊ. »esto ga se nosi objeπena o vrpcu oko vrata. Po tome je, ali i po znaËenju, protooblik medaljona. AMBLEM, AMBLEMATI»NOST ∑ (fran. emblème) znak neËijega druπtvenog poloæaja (plemiÊki grb) ili pripadnosti (zastava i grb dræave), ideje (kriæ) ili misije (crveni kriæ). Utemeljen je na tradiciji i odreen tradicijom, ili ovjeren propisom nadleæne ustanove (statuta). AmblematiËnost: teænja znaka za pretvaranjem u stabilan amblem. APLICIRANJE ∑ (lat. applicatio = priljubljivanje, dodavanje) tehnoloπki postupak kojim se na temeljnu podlogu priËvrπÊuje ploπni dodatak ili detalje raene u drugome materijalu (na medalji: drugom kovinom, emajlom, i sl.). Od istoga korijena (na temelju sliËna postanka) nastao je i pojam plaketa. AVERS ∑ (prema lat. versus = istinit, pravi) prednja, naslovna strana medalje πto odreuje njezino denotativno, tj. osnovno znaËenje. U novca, to je flglava«, tj. ona strana kojom se odreuje pripadnost novca. Suprotna je strana revers (u novca i flpismo«) koji sadræi obavijesti ili simbole konotativna znaËenja. U uporabi su i nazivi fllice« i flnaliËje« ∑ znaËenjski nepogodni, jer se znaËenja aversa i reversa nadopunjuju, a ne suprotstavljaju. AUTORSTVO MEDALJE ∑ signirano je, najËeπÊe, samo monogramom ili, zbog skuËena prostora, potpuno nesignirano. Monogram autori najËeπÊe oblikuju u specifiËan znak ∑ signum. B BARELJEF ∑ (franc. bas-relief) izrazito plitak reljef, πto je osobina medaljerstva, napose pri otkovu u plemenitim kovinama. Na kamenim reljefima pojavio se veÊ u kulturama drevnoga Egipta i Asirije. BEDÆ ∑ (engl. badge = znaËka, dugme, puce) jednostavna ploπna znaËka s nekonvencionalnom devizom ili ikoniËkom porukom. flPuceta πto govore« pojavila su se u tinejdæerskoj avangardnoj kulturi Zapada u krilu tzv. bitnika ili hipy-naraπtaja. Pripada pop-kulturi. 91 Mali rjeËnik C CIZELIRANJE ∑ umjetniËka dorada (najËeπÊe ruËna, rjee strojna) medalje ili sliËnih djela umjetnosti ili umjetniËkog obrta. Nuæna je nakon lijevanja ili primjene drugoga primarnog postupka. Rade je autori, ali i cizeljeri. E EGZERG (ODSJE»AK) ∑ medaljerski pojam πto oznaËuje polukruæno polje na medalji, dobiveno, najËeπÊe, linijom koja razdvaja ikoniËki (gornji) i tekstualni dio aversa ili reversa. U egzerg se obiËno upisuje datum ili sliËnu tekstualnu poruku. Pri artikulaciji polja medalje najËeπÊi i najuobiËajeniji postupak. 92 F FIDEM ∑ Fédération internationale de la médaille (Meunarodni savez za medalju) Pariz. Prvi znaËajan prodor hrvatskih medaljera na izloæbe FIDEM-a zbio se 1963. godine u Den Haagu. FILIGRANARSTVO ∑ (lat. filum = nît i granum = zrno) umjetniËki obrt u kojem se izrauje ornamentalni nakit od zlatnih i srebrnih æica. U Dalmaciji se ∑ pod utjecajem Bizanta ∑ razvija veÊ od IX. i X. stoljeÊa. G GALVANSKA MEDALJA ∑ medalja dobivena galvano-plastiËkim postupkom, odnosno pokrivanjem kovinske osnove medalje finalnom kovinom, otopljenom u tekuÊini (galvanskoj kupki) primjenom postupka elektrolize. SliËan postupak primjenjuje se i pri pozlati ili posrebrivanju medalje. GEMA ∑ (lat. gemma) dragi ili poludragi kamen umjetniËki obraen, najËeπÊe s portretnim motivom u izuzetnoj minijaturizaciji. Minijaturizacijom, pripisivanom vrijednoπÊu i (Ëesto) magijskom konotacijom, jedan je od anticipatora kasnijega medaljerstva. I danas se pojavljuje kao dio medaljona ili kao medaljon (franc. camée = kameja). GILUÆIRANJE ∑ postupak pri emajliranju, πto omoguÊuje da se ispod prozirna emajla prepozna podlogu od kovine i osobitu strukturu te podloge. Mali rjeËnik GRAVIRANJE, GRAVERI ∑ (franc. gravure) urezivanje znakova ili likova dubljenjem tvrde povrπine (kovine, kamena, drva...) mehaniËkim postupkom (dubaËem, dlijetom, noæem...) ili kemijskim postupkom ∑ jetkanjem. Postupak je poznat od paleolita (πpiljski crteæi, petroglifi, tj. motivi urezani u kamen, hijeroglifi...). Danas graveri primjenjuju i odgovarajuÊe strojeve (pantograf). GRB ∑ amblem kojim se oznaËuje osobu, obitelj, porodicu (plemstvo), pokret, grad, dræavu... Pojavio se prvi put 1099. godine u Kriæarskom ratu. »est je simbol na medaljama ∑ joπ ËeπÊi na novcu. U povijesti se je najprije pojavio na πtitu, zatim na peËatima, a od 1140. na novcu. Osobite ikonografske norme grbova prouËava heraldika. I IKONA, IKONI»NOST ∑ (grË. eikon = slika) prvotno je pojam flikona« oznaËivao svaku sliku, a potom samo religijsku, koja se je morala podËinjavati strogima ikonografskim normama. Stoga i pojam flikoniËnost« oznaËuje slikovnost u πirem, ali i likovnu standardizaciju u uæem smislu, pri Ëemu slika dobiva znaËenje slikovnog znaka. IKONOGRAFIJA ∑ u doslovnome smislu opis jednoga slikovnog sustava. U πiremu smislu sâm taj sustav, kao i znanost koja se bavi sustavima likovnih znakova ili slika sa svojstvima simbola. INKRUSTRACIJA ∑ (lat. incrustratio = umetanje) tehnoloπki postupak u umjetnosti ili umjetniËkom obrtu kojim se postiæe osobit estetski uËinak utiskivanjem skupocjena materijala u jednostavnu podlogu. U tehnologiji inkrustriranja kovine emajlom (franc. émail) na kovinu se nanosi prah silikata, fluorida, boraksa i kovinskih oksida, πto ih se na temperaturi od 700 do 900 stupnjeva Celzijevih tali, povezuje s podlogom i daje odgovarajuÊu boju, te uËin prozirne ili neprozirne glazure. J JEDNOSTRANA MEDALJA ∑ medalja koja posjeduje samo avers, dok je ploha reversa ikoniËki i tekstualno neiskoriπtena. Avers tada, najËeπÊe, preuzima i funkciju reversa. Medalje su, u pravilu, dvostrane, dok su plakete, u pravilu, jednostrane. 93 Mali rjeËnik K KARTU©E NA MEDALJI ∑ (fran. cartouche) kao grafiËki naËin markiranja vaænoga dijela teksta kruænim ili ovalnim razgraniËenjem u odnosu na ostali tekst pojavljuju se veÊ u starome Egiptu (rozeta ∑ I. stoljeÊe prije Krista), te u strukturi medalje imaju i demarkacijsku, i markirajuÊu ulogu. KOLAJNA ∑ tradicionalni naziv za medalju s kvaËicom ili uπicom, uz pomoÊ koje se priËvrπÊuje na vrpcu. U uæem smislu kolajna je niæi rang odliËja (u odnosu na orden) za (najËeπÊe) vojne zasluge. KOVANA MEDALJA ∑ medalja dobivena kovanjem (vidi punca). 94 L LANAC, REKTORSKI, DEKANSKI... ∑ sveËani lanac, sastavljen od medaljona s osobitima motivima, πto ih dekan ili rektor, po tradiciji, stavlja ritualno oko vrata u sveËanim prigodama. LEBDJELICE ∑ taktili ili medalje koje nisu predviene za oslanjanje na podlogu, nego slobodno lebde u prostoru, objeπene o tanku nît. LIJEVANA MEDALJA ∑ medalja dobivena izlijevanjem u kalupu od pijeska. M MAGIJA ∑ rituali, drevni ili drevnoga podrijetla, kojima se osobitim postupcima, uz pomoÊ (magijskih) predmeta nastoji utjecati na iracionalne sile. Magija je u osnovi brojnih rituala suvremene civilizacije ∑ i religijskih i svjetovnih. Medaljerski rituali, djelomice, potjeËu od te davne geneze. MALA PLASTIKA ∑ kiparska djela osobitog izraza, veliËina kojih (visina, πirina, dubina) ne premaπuje 30 centimetara. MEDALJA ∑ (franc. médaille) metalna ploËica, okrugla oblika, veliËinom prilagoena ljudskoj ruci ili oznakovljenju poprsja, dobivena lijevanjem, kovanjem ili graviranjem koju se, kao poËasnicu, ritualno uruËuje zasluæniku kao simbol njegovih zasluga. Postojala je veÊ u rimskoj Mali rjeËnik kulturi, dok se suvremena medalja pojavljuje 1438. godine, kad je njome poËaπÊen bizantski car Ivan VIII. Paleolog. Autor joj je bio Pisanello, a prvi hrvatski medaljer, Pavao DubrovËanin, izrauje prve medalje petnaestak godina poslije. U πirem smislu, medaljom se smatra svaku poËasnicu, bez obzira na oblik: plakete, stajaËice ili taktili (vidi tipologija medaljerstva, te tjelesne zone). MEDALJERSKI MATERIJALI ∑ klasiËni medaljerski materijali bijahu zlato, srebro i bronca. Danas se u medaljerstvu rabi brojne slitine: uz broncu (2-6 posto kositra 1 posto cinka i 93-97 posto bakra), takoer i elektron (70-75 posto zlata i 25-28 posto srebra), mjed (bakar i cink, uz manje koliËine drugih kovina), silumin (aluminij i silicij, uz dodatak mangana i drugih kovina), tombak (72-90 posto bakra, uz cink), te, kao relativno Ëiste kovine, cink, kositar, olovo i æeljezo. Od prirodnih materijala u medaljerstvu se joπ susreÊemo i s kamenom i terakotom, od tehnoloπki dobivenih ∑ sa staklom i (sve ËeπÊe) poliesterom, a od materijala bioloπkog podrijetla ∑ s drvom (πimπir, ebanovina i, opÊenito, sve vrste tvrdoga drva) i bjelokosti. Potonje se najËeπÊe rabi pri izradi medaljona. Zastupljenost i odbir materijala ovisi o æeljenu uËinku, otpornosti, te o materijalnim i tehnoloπkima moguÊnostima autora. MEDALJERSTVO ∑ sveukupnost medaljerske produkcije, uz prateÊu tehnologiju i struËnu suradnju jednoga autora, jedne nacionalne kulture ili svijeta. MEDALJOGRAFIJA ∑ disciplina koja, po odreenim normama i medaljerskom pojmovniku, opisuje medalje. MEDALJON ∑ manja, u pravilu intimna, medalja koju se nosi oko vrata kao vrstu medalje, kao amulet ili kao nakit. MONETA ∑ (lat. moneta = kovanica, kovani novac) danas kovani novac. Formalno, oblikom, materijalom i strukturom (avers ∑ revers) bio je uzorom medalji. O OBLIK ∑ (vidi tipologija medaljerstva) ODSJE»AK ∑ (vidi egzerg) 95 Mali rjeËnik ORDEN ∑ institucionalizirano priznanje za zasluge (u prvome redu vojne, a danas i civilne), veliËinom i oblikom srodno medalji, a stavlja ga se na prsa. Kao odlikovanje, pojavljuje se sredinom XVIII. stoljeÊa (1748.) u doba carice Marije Terezije. Prethodio mu je nagradni zlatni novac, te flRitterorden« kao znak pripadnosti jednomu viteπkom redu. P PATINIRANJE ∑ (prema lat. patina = zdjela, tava) umjetni postupak kojim se na medaljama (i drugim predmetima) primjenom kemijskoga postupka dobiva odgovarajuÊu boju povrπine: prirodna patina bronce, nastala oksidacijom, jest svjetlozelena. 96 PE»AT ∑ kao oznaka vlasniπtva, zatim identiteta, a poslije i znak autentiËnosti dokumenata, razvija se veÊ od staromezopotamskih kulturâ. Razvio je osobitu ikonografiju i strukturalno ∑ obavijesne norme. Njima se bave sfragistika ili sigilografija. Zbog svoje lapidarnosti i ikono-grafske bliskosti s medaljama, Ëest je atribut u medaljerskoj simbolizaciji. PEKTORAL ∑ (lat. pectus, pectoris = prsa) magijska ili poËasniËka relikvija koju, u obliku ploËe na lancu, nose dostojanstvenici objeπenu oko vrata. Lanac ima svoju genezu u pektoralu. PLAKETA ∑ (franc. plaquette) mali ploËasti reljef, najËeπÊe pravokutna oblika (ili okruglog, ali je tada znatno veÊi od medalje) koji ima poËasniËku ili srodnu ulogu. U poËetku je razumijevao apliciranje. Kao oblik spomenice, ili poËasnice, pojavio se u Francuskoj potkraj XIX. stoljeÊa. POLIRANJE ∑ (lat. polio = gladiti) jedan od zavrπnih postupaka u tehnologiji izrade medalje. Primjenjuje se nakon cizeliranja, kada se æeli dobiti glatku povrπinu visoke blistavosti. PUNCA ∑ (lat. punzone) alat za kovanje novca ili medalje, odnosno ËeliËni peËat na kojemu je negativ reljefa πto Êe biti utisnut na avers ili revers (za dvije strane nuæne su dvije punce). Danas se puncu ËeπÊe naziva, jednostavno, flalatom«. Punca je, takoer, pojam kojim se oznaËuje vrlo siÊuπan znak, utisnut na povrπinu medalje, πto potvruje propisanu ËistoÊu kovine. Mali rjeËnik R REDUCIRANJE ∑ tehnoloπki postupak kojim se, uz pomoÊ stroja za reduciranje, od veÊeg modela dobiva manji, prema æeljenu omjeru. REVERS ∑ (lat. reverti = vraÊati se) druga strana medalje, nasuprot aversu. flNaliËje« medalje. NajËeπÊe sadræi simboliËku kompoziciju, koja osnovno znaËenje (aversa) dopunjuje suznaËenjima, konotacijama. U pravilu ima snaæan afektivni naboj, ili dopunjuje obavijest. S SIGNATURA, SIGNIRANJE, SIGNUM ∑ (lat. signare = oznaËivati, biljeæiti) oznaËivanje autorstva znakom ∑ najËeπÊe stiliziranim monogramom kao autorskim potpisom ∑ flsignumom«. SIGILOGRAFIJA ∑ (lat. sigillum = peËat, i grË. grafo = piπem) znanost o peËatima. PeËati se pojavljuju kao jedan od ËeπÊih medaljerskih simbola. SKULPTURALNA SPOMENICA ∑ osebujan oblik minijaturne spomenice, s medaljerskom funkcijom i znaËenjem, no slobodna vertikalna oblika. Kao skulptorsko-medaljerska kategorija potjeËe od Æ. Janeπa. SPOMEN-PLO»A ∑ ploËa s tekstom, ponekad i reljefom, priËvrπÊena na zgradu, stijenu ili tlo, kako bi oznaËila mjesto i vaænost nekoga povijesnog dogaaja. Postoji od antike. Prethodnica je plakete (koja, meutim, nema obiljeæje javnoga i statiËkog, nego komornoga). STAJA»ICA ∑ noviji tip medalje ili medaljoidne spomenice, s malim postoljem πto je odræava u okomitu poloæaju. T TABULA ∑ (ploËa) antiËki (rimski) naziv za spomen-ploËu toga doba. ZnaËenje je u to doba bilo i πire (zavjetna ploËica, ploËica za pisanje, ploËa sa zakonima, itd.). TAKTIL ∑ medaljoidni oblik spomeniËke plastike, namijenjen i taktilnom doæivljavanju u πaci, a ne samo vizualnom. TIPOLOGIJA MEDALJERSTVA ∑ moæe biti utemeljena na razliËitima mjerilima, te su stoga i tipoloπke klasifikacije medaljerstva razliËite. Prva 97 Medalja je tipologija formalna i utemeljena na obliku. Razlikujemo medalju (dvostranu, rjee jednostranu), plaketu, stajaËicu, skulpturalnu spomenicu i taktil. Tehnoloπka klasifikacija poznaje kovanu, lijevanu galvansku i graviranu medalju, uz joπ neke rjee tehnoloπke postupke. Po naravi poËasti πto je se medaljom odaje nekoj osobi, asocijaciji (radnoj, politiËkoj, vjerskoj i sl.) ili dogaaju, medalje mogu biti: memorijalna, komemorativna, jubilarna, sakralna, vojna, sportska, gospodarska, privatna i sl. U pravilu je prigodnica i poËasnica. TJELESNE ZONE (MEDALJERSKA SEMANTIZACIJA) ∑ vrlo rano, na temelju bioloπkih funkcija odreenih tjelesnih zona i nagonskoga osjeÊanja njihove naravi i znaËenja (intimnosti, radne funkcije, obrambene i sl.) te zone (prsa i vrat, ruka...), dobivaju odreeno i vrlo naglaπeno znaËenje. Medalju se ugrauje u taj prirodni sustav znaËenja oblikom i veliËinom, te ritualom kojim je se promiËe. 98 Z ZNA»KA ∑ jednostavan, malen, najËeπÊe kovinski znak, πto ga se nosi na prsima (u zapuËku, na reveru...), ima simboliËko znaËenje (opredjeljenja za odreenu ideju i sl.), ali ne vrjednuje posebno pojedinca koji ga nosi. Æ ÆETON ∑ (franc. jeton) kovinska ili plastiËna ploËica, najËeπÊe okrugla oblika, s reljefom ili nekom drugom oznakom (bojom i sl. ), πto interno (u odreenom klubu, igraËnici i sl.) sluæi kao zamjena za novac. Postoji i telefonski æeton, æeton-ulaznica i drugo. Vrlo malena medalja nije æeton. Medalja Summary Medal designer Damir MatauπiÊ 99 Summary 100 The medal is given as a reward to a historically meritorious person. It is given at an appropriate occasion- to commemorate an anniversary or for exceptional merits, accompanied by a ritual of a public or festive act. The nobleness and exceptional quality of the medal is determined by its material, which also serves to fulfil the aspiration to become a lasting souvenir by the very choice of material: it is as a rule, minted or cast in precious metals (gold, silver, bronze) and it is made by eminent artists. That’s why it is also a miniaturist work of art. Its dimensions are determined by human body measures: the surface of the palm or, for a chain or medallion, the central part of the human chest. The palms and chest are human symbolic and preciously valuable zones. The obverse side of the medal indicates the person who is being honoured by the medal, or the event that is being emphasized by the medal. This is why the obverse side is the denotative field. The reverse side determines the nature of the merit or the value that is being emphasized by the medal by a symbolic composition or text (legend). This is why the reverse forms a connotative horizon around the obverse in the meaningful structure of the medal as a symbolic sign. The origin of the medal comes from the mythical rituals and objects that were considered symbols of fate in pre-historic times: the amulets, talismans, good-luck pieces and similar objects. The esthetic feeling from which it originated is the feeling for the beauty of the natural form: the pebble or the form of an ideal circle. The magic of the circle is the archetype of the magic of the medal. At the time of the Roman Empire the medal appeared as the sign of homage, whereas the tabula ∑ the table with a historic inscription ∑ can be considered the ancestor of the plaque. The Croatian medallist art has its beginning at the time of the Renaissance, when the ancient Roman custom of presenting medals was reintroduced. Ever since that time the development of medal design, the medal design of modern times, has continued uninterruptedly. The contemporary medal has, in many respects, retained many of the fundamental Rennaissance characteristics, by its form, its symbolism and characteristic inventory (the symbolic micro-systems), and its ethical meaning. All this also applies to the Croatian medal design, but its historic development is the illustration of the dramatic history and conflicts that the country, its people and culture had to live through. The first medal in the history of the Croatian medal design was made by Pavao DubrovËanin (his name was actually Pavko AntojeviÊ, a native of Dubrovnik) in Naples at about 1450. That was barely twenty years after the first Renaissance medal was made by Pisanello. The first medal minted on Croatian soil originates from the year 1706. Its author was Pavao Lonciares from Naples, who has also coined money in Dubrovnik. Several eminent people in Croatia were honoured by medals at the time of the Renaissance; there are several historical events, particularly from the time of the war for the liberation from the Turks, all of them marked by medals that also tell us about the Croatian destiny, but the uninterrupted continuity of Croatian medal design runs from the middle of the 19th century and is closely connected with the period of the National Revival. The contemporary medal design was born at the time of the secession in art, with medals designed by Robert Frangeπ MihanoviÊ and Rudolf Valdec. The first half of the 20th century is marked by the medal design of Ivo KerdiÊ and his contemporaries. But the Croatian medal design has received its authentic expression due to the genius of Vanja Radauπ and his free forming of expressionist tactile medals, robust and laconic. Following in his wake comes the inexhaustible lucidity and visionary medal design of Æelimir Janeπ ∑ by which the Croatian medal design has finally become distinguished as one of the most significant, individualistic and noticeable designs within the framework of world creation in this specific medium, the medium that has brought together the virtuosity of the miniature and the monumentality of the meaning. Damir MatauπiÊ ∑ one of the students of Æelimir Janeπ ∑ made his entrance into this rare and exclusive medium at an early stage: as a twenty-year-old artist, mature in style and individual expression. His coins from the years 1973 and 1974 (The Well of Life,Tin UjeviÊ) present to us the essential spiritual and intellectual characteristics of the medal designer: the feeling of belonging of overall value to a system of excellence. The medal designer creates this system gradually as a symbolic sublimation of history. The imaginativeness, the inquisitive, even experimental spirit have led MatauπiÊ in his early years in the direction of the creation of a virtual world in the form of a plaque-tryptich, the standing-up figure (The Tree of Youth) or hermetical sculptural micro-compositions (Space). Series, strings and chains that he made in 1979 and 1980 have definitely brought about his affirmation as the most competent medal designer of the younger generation. In the Deans’ Chain of the Academy of Art in Zagreb he has shown his symbol-forming intuition in condensing the complete artistic history Summary of the people into a system-chain containing seven fundamental medals. The definite formation of the artist’s medal-designing type of conscience has begun here, and the perfection of the making of the medallic micro-relief has finally been determined. The birth of a new poetics was systematically directed by this work of art. Since that time his work has been made consistent, and yet, in continuity, while creating signs, innovative on two essential levels ∑ the level of sign and the level of system. One can follow the creative dinamism of MatauπiÊ’s poetics like the birth of a small cosmos of medallic signs, determined by an inner structuralization of meaning and sense, which are to develop complex interrelations. The central circle of values ∑ the national culture ∑ has been analitically articulated by MatauπiÊ; when dealing with foreign cultures he has applied the synthetic way. Empathy ∑ a powerful characteristic of his personality ∑ has monitored his inventiveness while discovering potential cultural symbols, which its expression promoted into signs of complete cultural complexes. Ancient Chinese Culture (1984), Walls on Yugoslav Soil (1988) and Islamic Confession (1989) are characteristic examples of the above. We can follow the creative development and branching out into plastic alomorphs of the key signs of his ideal and ethical leitmotifs. The pulsating of the global projection of the Earth, the cross as the symbol of suffering and faith, as well as the structural and ideal uniting of values, divided by time, but akin to the ideas of similar values, like e.g. Blaæ Jurjev Trogiranin and Emanuel VidoviÊ united into one, bipolar medallike structure, are only some of the poetologic innovations. The two obverses have thus become reverses to each other in a mutual inversion, in which each value has a connotation, additionally making them illuminate each other. The structures that have mutually bound signs in this way have entered complementary relations with their very icon-like quality. Besides, MatauπiÊ’s work shows characteristics of development of specific polysemantics of symbols. It is the iconic eurithmics in the graphic structuralization of the sign and the intriguing enigmatic quality of the sign that gradually uncovers layers of hidden and foreboded meanings that enoble and deepen his poetics. The medal is the commisary of history. And it speaks through his work, cleansed down to its meaningful and emotional quintessence. This mission and the awareness of it is what MatauπiÊ expresses by his work. The medals from the 90s tell us about the current times. The string of cultural projects prepared by the Museum-Gallery Centre, the sponsor of the systematic medallist projects of Damir MatauπiÊ, has somehow got interrupted in these years. Croatia had suffered attacks and the current history got critical in such a way that the past was pushed into the background, or was revaluated and updated in a new way. Besides, the sociocultural constellation, where the author would meet orders and challenges, became more restless, dispersed and differently structured. The commemorative festive coin as a form of the medallist design variant and the state that featured as the party that would order it turned this exclusive honour into a more popular, but all-encompassing expression of general national feelings and aspirations. This was the time when MatauπiÊ created the humanitarian medal as a new medallistic institution in terms of value (For the reconstruction of the destroyed monuments of culture in Croatia ∑ 1992), as well as the symbolic archetype of the national currency (Croatian Coin ∑ 1991), and further, the symbolic anticipation of the money as the holder not only of commercial values but also of the national and state identity. Throughout all this time the artist further developed the technology of the medal making. After encrustration and the application of copper and gold upon the silver coin (thus being able to come up with several variants of the same iconic-fabular picture), MatauπiÊ arrived at such a hermetically cleansed sign that crystallized one motive into an iconographic ornament. He achieved this terseness with his medals dedicated to the leading figures of the national culture in the area of language and words ∑ Vatroslav JagiÊ, Stjepan IvπiÊ and Antun Barac (1995). The other pole in the structuralization of the medal field, in contrast to this sublime iconogram, is present in the medals featuring a very complex inner iconic structure. This range was spread in this particular period by two mediums present in his creative work, going in divergent directions of the target discipline and the target formative freedom. These mediums were the medium of money and the medium of small plastics of free forms. Money is definitely not a medium naturally close to the temperament and spirit of MatauπiÊ. Being imaginative and innovative, MatauπiÊ found it hard to subject himself to the iconographic discipline of the coineage of money, the medium that would repress the author’s individuality to the limits of expunging. The power of the talent has become expressed in the ability to turn obstacles into advantages by means of that same talent. This has been proved in the case of MatauπiÊ in his creating of commemorative, jubilean and honorary coins. His powerful authorship has left a strong personal stamp upon the symbolization of the symbolic 101 Summary sign on the coin. The complex symbol is the result of different combinations by means of coining graphics: the Glagolitic grapheme and sail are united into a polysemantic and polystructural whole on the 5- Kunacoin dedicated to the Glagolitic Missal from Senj; there is also the combination of a ship and a cross; in the possibly most complex coin, the 25-Kuna-coin, dedicated to the liberation of the Croatian Danube region, the combination includes the Croatian coat-of-arms, the geographical map, the most important rivers of eastern Croatia and the cities-heroes from this war-ridden region of our country. Together with the above mentioned, MatauπiÊ has also shown a great deal of skill and experience in the making or design of coins made up of two metals, and also in the investigation of possibilities of producing new medal-like forms: he used great virtuosity in structuring metal and graphic designs to produce polygonal coins or to incorporate a square geographical map onto the coin, or trying out a rhythmical according of ovals and circles, as on the coin dedicated to Esperanto, or according concentric circles in a polygon, like in the OUN Coin, also a 25-Kuna coin. Thus within the limited propositions present at the making of the model or the project of the idea of the coin, the author’s freedom of ideas and symbols of the formative iconograms has found its expression akin to the wholly personal one present when designing and making micro structures of free forms. 102 The small plastics of free forms, that have mostly dominated in the work of MatauπiÊ in the 70s, afterwards to temporarily withdraw into shadows, have become the most fascinating branch of his art in the 90s. They showed a deep inner tension, hidden under a visible self-discipline. The medal is subject to very strict and formative as well as sociocultural conventions. A specially coined medal is an area where MatauπiÊ has definitely developed into a virtuoso. But with the medal, you can see that even imagination, and particularly the form-relative inventiveness, is kneaded and compressed into these sancrosanct conventions. The form-relative imaginativeness and poetic inspiration with MatauπiÊ, who is an expressively lyrical medallist, used to be in a supressed psychological conflict with these norms. He would adopt them and make them his own personal law, but his temperament was in no way extinguished, it was only kept under control. His need to be unconventional and use fascinating expressions, that would unite in themselves all the possibilities of the iconic spacial plastic art, has become quite evident in his plastic work of art The Tree of Youth from the year 1978. The standing-up figure with encrustrations and stained-glass window effects anticipated the source that would be liberated more than two decades later. His works of art in glass, in the combinations of bronze and transparent materials, in which ideas of the surreal and transcendental have become imbued with the realistic aspirations of the man to overcome his physical determinism ( e.g. the series Fliers), have reached the level of an artistic fiction, previously unknown in the region of the medallist art. These cycles have been given a new expression by the spiritualized material and the medallist poetics of the idea that has directly grown into the form. Moreover, one could say that we have arrived at the dawn of the birth of a new medium of miniature plastic. The new poetics has thus grown into a new medium. The complexity of MatauπiÊ’s work has opened new possibilities in this ostensibly closed field of the medallist art. Bogdan Mesinger Summary 103 Projekti i izvedbe Popis radova Radovi 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 104 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 Zdenac æivota, kovanica, 1973., ø 48 mm, bakar Tin UjeviÊ, kovanica,1974., ø 32 mm, srebro Suton, zidna dekoracija, 1974., 170 x 120 mm, emajlirani tombak, akvatinta Kolega, plaketa, 1975., 80 x 85 mm, lijevana bronca Akt, komorna plastika, 1977., 420 x 280 mm, galvanizirani bakar, sjajni Ëelik Dvoje, stajaËica, 1977., 115 x 140 mm, kruπka i oksidirano æeljezo Dvoje, reljef, 1977., 310 x 390 mm, lijevani aluminij Akt, stajaËica, 1977., 117 x 137 mm, reducirano drvo U plavom, zidni reljef, 1977., 260 x 190 mm, lijevana bronca, srebro, akvamarin Triptih, stajaËica, 1977., 198 x 380 mm, galvanizirani bakar, emajl, srebro, nerajuÊi Ëelik Patka, komorna plastika, 1978., 260 x 160 x 90 mm, lijevani aluminij i poliester Taktila, taktila, 1978., ø 95 mm, lijevana bronca i olovo Prostor I, stajaËica, 1978., 123 x 140 x 23 mm, lijevana bronca Prostor II, stajaËica, 1978., 123 x 140 x 23 mm, lijevana bronca, inkrustrirano srebro i bakar Ptica, sitna plastika, 1978., 40 x 80 x 20 mm, lijevani aluminij Stablo mladosti I, stajaËica, 1978., 140 x 130 x 30 mm, lijevana bronca, vitrajni emajl i iskucano srebro Stablo mladosti II, stajaËica, 1978., 140 x 130 x 30 mm, lijevana bronca Luciano Laurana, medalja, 1979., ø 100 mm, lijevana bronca Buvina, medalja, 1979., ø 100 mm, lijevana bronca Radovan, medalja, 1979., ø 100 mm, lijevana bronca Francesco Laurana, medalja, 1979., ø 100 mm, lijevana bronca Juraj Dalmatinac, medalja, 1979., ø 100 mm, lijevana bronca Akademija likovnih umjetnosti, medalja, 1979., ø 100 mm, lijevana bronca Vincent iz Kastva, medalja, 1979., ø 100 mm, lijevana bronca Juraj Julio KloviÊ, medalja, 1979., ø 100 mm, Iijevana bronca Dekanski lanac Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1979., 630 x 230 mm, srebro, emajl, srebrni medaljoni I. memorijal Ive KerdiÊa, kovanica, 1980., ø 36 mm, kovani bakar Marie Curie, jednostrana kovanica, 1980., ø 37 mm, kovani bakar i emajl Lanac Meunrodne misije znanosti i mira, 1980., 650 x 220 mm, srebro, pozlata, srebrni medaljoni Vlado Majder, plaketa, 1981., ø 80 mm, lijevana bronca Nada DimiÊ, plaketa, 1981., ø 80 mm, lijevana bronca Nikola PejnoviÊ, plaketa, 1981., ø 80 mm, lijevana bronca Ivo Rukavina, plaketa, 1981., ø 80 mm, lijevana bronca Radovi 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 Ivica BuiÊ, plaketa, 1981., ø 80 mm, lijevana bronca Franjo Ogulinac, plaketa, 1981., ø 80 mm, lijevana bronca Milanka KljaiÊ, plaketa, 1981., ø 80 mm, lijevana bronca Kata DumboviÊ, plaketa, 1981., ø 80 mm, lijevana bronca Joæa Prπa, plaketa, 1981., ø 80mm, lijevana bronca Uroπ KruniÊ, plaketa, 1981., ø 80 mm, lijevana bronca Mato JerkoviÊ, plaketa, 1981., ø 80 mm, lijevana bronca Ivo Goπnjak, plaketa, 1981., ø 80 mm, lijevana bronca Jandro »ipor, plaketa, 1981., ø 80 mm, lijevana bronca Plaketa SSRNH Sisak, plaketa, 1981., 78 x 65 mm, kovani bakar Ida, plaketa, 1981., ø 100 mm, lijevana bronca Ida, medaljon, 1981., ø 38 mm, bjelokost i zlato Æeton izloæbe Mala plastika u Hrvatskoj ∑ Berlin, kovanica, 1981., ø 36 mm, kovani bakar OpÊina Novi Zageb, plaketa, 1981., ø 65 mm, kovani posrebreni bakar Medicinski fakultet SveuËiliπta u Zagebu, plaketa, 1981., ø 65 mm, kovani posrebreni bakar Savez samostalnih privrednika Hrvatske, plaketa, 1982., ø 75 mm, pozlaÊeni kovani bakar AMD INA, plaketa, 1982., ø 70 mm, kovani niklani bakar ZagrebaËka plinara, plaketa, 1982., ø 100 mm, lijevana bronca Znanstveni skup gastroenterologa Hrvatske, stajaËica, 1982., 140 x 130 x 32 mm, lijevana pozlaÊena bronca L. B. ZmajiÊ, medalja, 1982., ø 80 mm, kovani bakar Æar-ptica, medalja, 1983., ø 100 mm, Iijevana bronca Zrinski, medalja, 1983., ø 39 mm, kovano srebro Plenarij, plaketa, 1983., 90 x 80 mm, patinirani orah i srebro Plenarij II, medaljon, 1983., 21 x 17 mm, bjelokost i srebro Muzejski prostor ∑ Riznica ZagrebaËke katedrale, medalja,1983., ø 70 mm, Iijevana bronca Muzejski prostor ∑ Riznica ZagrebaËke katedrale, kovanica, 1983., ø 39 mm, kovano srebro MeπtroviÊ Veseli aneli),medaljon, 1983., 37 x 25 mm, ebanovina, srebro MeπtroviÊ (Veseli aneli), kovanica, 1983., ø 36 mm, kovano srebro Djevojka s lutnjom (Veseli aneli), zlatnik, 1983., ø 20 mm, kovano zlato Djevojka a lutnjom (Veseli aneli), srebrnjak, 1983., ø 30 mm, kovano srebro J. J. Strossmayer, medalja, 1984., ø 100 mm, lijevana bronca J. J. Strossmayer, zlatnik, 1984., ø 24 mm, kovano zlato J. J. Strossmayer, srebrnjak, 1984., ø 30 mm, kovano srebro Drevna kineska kultura (izloæba), medalja,1984., ø 100 mm, lijevana bronca Drevna kineska kultura, zlatnik, 1984., ø 24 mm, kovano zlato 105 Radovi 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 106 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 Drevna kineska kultura, srebrnjak, 1984., ø 30 mm, kovano srebro Philip Noel Baker, stajaËica, 1984., 150 x 150 x 30 mm, lijevana bronca Philip Noel Baker, srebrnjak, 1989., ø 22 mm, kovano srebro Druπtvo za uzgoj peradi, medalja, 1984., ø 100 mm, lijevana bronca 400 godina Javnog tuæilaπtva Hrvatske, srebrnjak, 1985., ø 34 mm, kovano srebro ©esti svibnja ∑ nagrada opÊine Duga Resa, plaketa, 1985., 80 x 57 mm, kovani bakar Muzej A. T. Mimara, stajaËica, 1985., 305 x 85 x 25 mm, lijevana polirana bronca, emajl i srebro Zageb, kovanica, 1985., ø 37 mm, kovano srebro Ljudevit Gaj, kovanica,1985., ø 22,5 mm, kovano srebro Radovan-Buvina, kovanica,1985., ø 30 mm, kovano srebro Zrinski, medalja,1985., ø 100, lijevana bronca Zrinski, kovanica,1985., ø 39 mm, kovano srebro Bernard, portret, 1985., 550 x 350 x 250 mm, lijevana bronca Univerzijada ‘87, stajaËica, 1985., 150 x 70 x 90 mm, lijevana bronca i emajl Dubrovnik, medalja, 1986., ø 100 mm, Iijevana bronca Dubrovnik, srebrnjak, 1986., ø 38 mm, kovano srebro Zagreb, tak imam te rad, medalja, 1986., ø 100 mm, lijevana bronca Zagreb, tak imam te rad, srebrnjak, 1986., ø 30 mm, kovano srebro Beram, medalja, 1986., ø 100 mm, lijevana bronca Beram, kovanica, 1986., ø 32 mm, kovano srebro Zvono LotrπËak, stajaËica, 1986., 116 x 74 x 35 mm, lijevana bronca ∆iril i Metodije, medalja, 1986., ø 100 mm, lijevana bronca ∆iril i Metodije, kovanica,1986., ø 38 mm, srebro i pozlata Fuji, medalja, 1986., ø 75 mm, lijevana posrebrena bronca Kyoto ∑ cvijet kulture Japana, kovanica, 1986., ø 18 mm, kovano srebro Univerzijada Zagreb, medalja, 1986., ø 100 mm, lijevana bronca Univerzijada Zagreb, zlatnik, 1986., ø 24 mm, kovano zlato Univerzijada Zageb, srebrnjak, 1986, ø 30 mm, kovano srebro Atletika, plaketa, 1986., ø 80 mm, lijevana bronca Atletika, zlatnik, 1986., ø 20 mm, kovano zlato Atletika, srebrnjak, 1986., ø 30 mm, kovano srebro Vaterpolo, plaketa, 1986., ø 80 mm, lijevana bronca Vaterpolo, zlatnik, 1986., ø 20 mm, kovano zlato Vaterpolo, srebrnjak, 1986., ø 30 mm, kovano srebro Koπarka, plaketa, 1986., ø 80 mm, lijevana bronca Koπarka, zlatnik, 1986., ø 20 mm, kovano zlato Koπarka, srebrnjak, 1986., ø 30 mm, kovano srebro Nogomet, plaketa, 1986., ø 80 mm, lijevana bronca Nogomet, zlatnik, 1986., ø 20 mm, kovano zlato Radovi 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 Nogomet, srebrnjak, 1986., ø 30 mm, kovano srebro Odbojka, plaketa, 1986., ø 80 mm, lijevana bronca Odbojka, zlatnik, 1986., ø 20 mm, kovano zlato Odbojka, srebrnjak, 1986., ø 30 mm, kovano srebro Plivanje, plaketa, 1986., ø 80 mm, lijevana bronca Plivanje, zlatnik, 1986., ø 20 mm, kovano zlato Plivanje, srebrnjak, 1986., ø 30 mm, kovano srebro Skokovi u vodu, plaketa, 1986., ø 80 mm, lijevana bronca Skokovi u vodu, zlatnik, 1986., ø 20 mm, kovano zlato Skokovi u vodu, srebrnjak, 1986., ø 30 mm, kovano srebro MaËevanje, plaketa, 1986., ø 80 mm, lijevana bronca MaËevanje, zlatnik, 1986., ø 20 mm, kovano zlato MaËevanje, srebrnjak, 1986., ø 30 mm, kovano srebro Gimnastika, plaketa, 1986., ø 80 mm, lijevana bronca Gimnastika, zlatnik, 1986., ø 20 mm, kovano zlato Gimnastika, srebrnjak, 1986., ø 30 mm, kovano srebro Veslanje, plaketa, 1986., ø 80 mm, lijevana bronca Veslanje, zlatnik, 1986., ø 20 mm, kovano zlato Veslanje, srebrnjak, 1986., ø 30 mm, kovano srebro Tenis, plaketa, 1986., ø 80 mm, lijevana bronca Tenis, zlatnik, 1986., ø 20 mm, kovano zlato Tenis, srebrnjak, 1986., ø 30 mm, kovano srebro Kajak, plaketa, 1986., ø 80 mm, kovano srebro, lijevana bronca Kajak, zlatnik, 1986., ø 20 mm, kovano zlato Kajak, srebrnjak, 1986., ø 30 mm, kovano srebro Sportska medalja ∑ Univerzijada, prijedlog, medalja, 1986., 70 x 45 mm, kovani pozlaÊeni bakar, hladni emajl Blaæ Jurjev Trogiranin ∑ Emanuel VidoviÊ, srebrnjak, 1987., ø 38 mm, kovano srebro Meugorje, medalja, 1987., ø 100 mm, lijevana bronca 5. obljetnica Muzejskog prostora, plaketa, 1987., ø 80 mm, lijevana bronca 5. obljetnica Muzejskog prostora, kovanica, 1987., ø 20 mm, kovano srebro Pastoral, srebrnjak, 1987., ø 38 mm, kovano srebro Riznica ZagrebaËke katedrale II, zlatnik, 1987., ø 24 mm, kovano zlato Riznica ZagrebaËke katedrale II, srebrnjak, 1987., ø 38 mm, kovano srebro ∆iro Truhelka, medalja, 1987., ø 100 mm, lijevana bronca ∆iro Truhelka, kovanica, 1987., ø 38 mm, kovano srebro i pozlata Æidovi na tlu Jugoslavije, medalja, 1988., ø 100 mm, lijevana bronca Æidovi na tlu Jugoslavije, zlatnik, 1988., ø 20 mm, kovano zlato Æidovi na tlu Jugoslavije, srebrnjak, 1988., ø 30 mm, kovano srebro ZagrebaËki motivi, medalja, 1988., ø 100 mm, lijevana bronca 107 Radovi 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 108 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 169 170 171 172 173 174 175 176 177 178 179 180 181 182 183 184 185 ZagrebaËki motivi, srebrnjak, 1988., ø 38 mm, kovano srebro Ivan LackoviÊ Croata, medalja, 1988., ø 100 mm, lijevana bronca Ivan LackoviÊ Croata, zlatnik, 1988., ø 20 mm, kovano zlato Ivan LackoviÊ Croata, srebrnjak, 1988., ø 30 mm, kovano srebro Ivan LackoviÊ Croata, kovanica, 1988., ø 38 mm, kovano srebro, zlato i bakar Meugorje, srebrnjak, 1988., ø 30 mm, kovano srebro Meugorje, zlatnik, 1988., ø 20 mm, kovano zlato Pozdrav Zagrebu, stajaËica-triptih, 1988., 300 x 200 mm, srebro, posrebreni bakar, emajl, drvo Franjevci na raskriæju kultura, medalja, 1988., ø 150 mm, lijevana bronca Franjevci na raskriæju kultura, kovanica, 1988., ø 38 mm, kovano srebro Pisana rijeË na tlu Hrvatske ∑ & glagoljica, plaketa, 1988., 100 x 80 mm, Iijevana bronca OdliËje ¯ Ambasador turizma opÊine Cres-Loπinj«, odliËje ∑ broπ, 1988., 75 x 45 mm, srebro i pozlata August ©enoa, medalja, 1988., ø 100 mm, lijevana bronca August ©enoa, zlatnik, 1988., ø 18 mm, kovano zlato August ©enoa, srebrnjak, 1988., ø 28 mm, kovano srebro GeneraliÊ, medalja, 1988., ø 100 mm, lijevana bronca GeneraliÊ, zlatnik, 1988., ø 20 mm, kovano zlato GeneraliÊ, srebrnjak, 1988., ø 28 mm, kovano srebro JAT∑Ikar, medalja, 1988., ø 100 mm, lijevana bronca JAT∑Ikar, zlatnik, 1988., ø 16 mm, kovano zlato JAT∑Ikar, srebrnjak, 1988., ø 28 mm, kovano srebro Rabuzin, medalja, 1989., ø 100 mm, lijevana bronca Rabuzin, zlatnik, 1989., ø 20 mm, kovano zlato Rabuzin, srebrnjak, 1989., ø 30 mm, kovano srebro Gospoa X, medaljon, 1989., ø 36 mm, slonovaËa i srebro Eurobasket ‘89, sportska medalja, 1989., ø 85 mm, kovani bakar, posrebreno, pozlaÊeno Islamska konfesija, medalja, 1989., ø 150 mm, lijevana bronca Islamska konfesija, zlatnik, 1989., ø 18 mm, kovano zlato Islamska konfesija, srebrnjak, 1989., ø 28 mm, kovano srebro Gradec i Kaptol, medalja, 1989., ø 150 mm, lijevana bronca Gradec i Kaptol, zlatnik, 1989., ø 18 mm, kovano zlato Gradec i Kaptol, srebrnjak, 1989., ø 38 mm, kovano srebro Ban JelaËiÊ, portret, medalja, 1990., ø 150 mm, lijevana bronca Ban JelaËiÊ, portret, zlatnik, 1990., ø 18 mm, kovano zlato Ban JelaËiÊ, portret, srebrnjak, 1990., ø 28 mm, kovano srebro Ban JelaËiÊ, spomenik, medalja, 1990., ø 150 mm, lijevana bronca Ban JelaËiÊ, spomenik, zlatnik, 1990., ø 18 mm, kovano zlato Ban JelaËiÊ, spomenik, srebrnjak, 1990., ø 38 mm, kovano srebro Muzej Mimara, medalja, 1990., ø 150 mm, lijevana bronca Radovi 186 187 188 189 190 191 192 193 194 195 196 197 198 199 200 201 202 203 204 205 206 207 208 209 210 211 212 213 214 215 216 217 218 219 220 Muzej Mimara, zlatnik, 1990., ø 20 mm, kovano zlato Muzej Mimara, srebrnjak, 1990., ø 38 mm, kovano srebro Lovro MataËiÊ, medalja, 1990., ø 90 mm, reducirano srebro ACY marine, medalja, 1990., ø 150 mm, lijevana bronca ACY marine, zlatnik, 1990., ø 20 mm, kovano zlato ACY marine, srebrnjak, 1990., ø 38 mm, kovano srebro Zadar ∑ sv. Donat, medalja, 1990., ø 150 mm, lijevana bronca Zadar ∑ sv. Donat, zlatnik, 1990., ø 20 mm, kovano zlato Zadar ∑ sv. Donat, srebrnjak, 1990., ø 38 mm, kovano srebro Diners club ∑ 40. obljetnica, medalja, 1990., ø 150 mm, lijevana bronca Bemex-tours, medalja, 1990., ø 150 mm, galvanizirani bakar Bemex-tours, zlatnik, 1990., ø 20 mm, kovano zlato Bemex-tours, srebrnjak, 1990., ø 38 mm, kovano srebro KoπIjun, medalja, 1990., ø 150 mm, galvanizirani bakar Koπljun, srebrnjak, 1990., ø 38 mm, kovano srebro Æena s kovrËavom kosom, dvostrani medaljon, 1991., 70 x 55 mm, ebanovina, bjelokost i srebro 900 godina ZagrebaËke biskupije ∑ Alojzije Stepinac, medalja, 1991., ø 150 mm, galvanizirani bakar 900 godina ZagrebaËke biskupije ∑ Alojzije Stepinac, zlatnik, 1991., ø 20 mm, kovano zlato 900 godina ZagrebaËke biskupije ∑ Alojzije Stepinac, srebrnjak, 1991., ø 38 mm, kovano srebro BoÊe ‘91 ∑ Svjetsko prvenstvo u boÊanju, natjecateljska medalja, 1991., ø 65 mm, ruËno obraeno srebro, zlatni umetak BoÊe ‘91, spomen-medalja, 1991., ø 50 mm, kovani posrebreni bakar BoÊe ‘91, zlatnik, 1991., ø 18 mm, kovano zlato BoÊe ‘91, srebrnjak, 1991., ø 38 mm, kovano srebro Hrvatski novËiÊ, medalja, 1991., ø 150 mm, galvanizirani bakar Hrvatski novËiÊ, srebrnjak, 1991., ø 31,4 mm, kovano srebro 1111 godina Hrvata, plaketa, 1991., ø 150 mm, galvanizirani bakar 1111 godina Hrvata, medalja, 1991., ø 50 mm, kovano srebro Varaædin, medalja, 1991., ø 150 mm, galvanizirani bakar Varaædin, zlatnik, 1991., ø 18 mm, kovano zlato Varaædin, srebrnjak, 1991., ø 38 mm, kovano srebro Za obnovu razruπenih spomenika kulture u Hrvatskoj, medalja, 1992., ø 150 mm, galvanizirani bakar Za obnovu razruπenih spomenika kulture u Hrvatskoj, zlatnik, 1992., ø 18 mm, kovano zlato Za obnovu razruπenih spomenika kulture u Hrvatskoj, srebrnjak, 1992, ø 31,5 mm, kovano srebro ZagrebaËka filharmonija ∑ Jakov Gotovac, medalja, 1992., ø 150 mm, galvanizirani bakar ZagrebaËka filharmonija ∑ Jakov Gotovac, zlatnik, 1992., ø 18 mm, kovano zlato 109 Radovi 110 221 ZagrebaËka filharmonija ∑ Jakov Gotovac, srebrnjak, 1992., ø 38 mm, kovano srebro 222 StruËak, stajaËica, 1992., 140 x 130 x 35 mm, lijevano srebro i pozlata 223 750 godina Zlatne bule, medalja, 1992., ø 150 mm, galvanizirani bakar 224 750 godina Zlatne bule, srebrnjak, 1992., ø 38 mm, kovano srebro 225 Obljetnica Muzejskog prostora i Muzeja Mimara, 1992., ø 150 mm, medalja, galvanizirani bakar 226 100 godina hrvatske himne, medalja, 1992., ø 150 mm, lijevana bronca 227 100 godina hrvatske himne, medalja, 1992., ø 20 mm, kovano zlato 228 100 godina hrvatske himne, medalja, 1992., ø 38 mm, kovano zlato 229 Majka Boæja od Kamenitih vrata, 1993., ø 150 mm, lijevana bronca 230 Majka Boæja od Kamenitih vrata, 1993., ø 20 mm, kovano zlato 231 Majka Boæja od Kamenitih vrata, 1993., ø 38 mm, kovano zlato 232 Fra Ante AntiÊ, medalja, 1993., ø 150 mm, lijevana posrebrena bronca 233 Fra Ante AntiÊ, medalja,1993., ø 55 mm, kovano srebro i pozlata 234 1 kuna ∑ prijedlog nominale kovanog novca (avers-revers), 1993., ø 127 mm, gips 235 1 lipa ∑ prijedlog nominale kovanog novca (avers-revers), 1993., ø 127 mm, gips 236 2 lipe ∑ prijedlog nominale kovanog novca (avers-revers), 1993., 127 mm, gips 237 Vino u Hrvata, medalja, 1993., ø 150 mm, lijevana bronca 238 Vino u Hrvata, medalja, 1993., ø 65 mm, kovano srebro, pozlata i emajl 239 Kaleæ ∑ velika nagrada, 1993., 125 x 245 mm, srebro, pozlata, emajl 240 Antonius Ivandija, 1993., ø 140 mm, lijevana bronca 241 Dr. Vinko Zlamalik, 1993., ø 195 mm, lijevana bronca 242 Dr. Vinko Zlamalik II, 1993., ø 195 mm, lijevana bronca 243 Zbirka BiπkupiÊ, dvostrana medalja, 1993., ø 150 mm, lijevana bronca 244 Zbirka BiπkupiÊ, medalja, 1993., ø 38 mm, kovano srebro i pozlata 245 Zbirka BiπkupiÊ, zidni reljef, 1993., 600 x 400 mm, posrebrena bronca i srebro 246 ZagrebaËka banka, 1993., ø 150 mm, lijevana bronca 247 ZagrebaËka banka, 1993., ø 20 mm, kovano zlato 248 Lovro MataËiË, medalja, 1993., ø 90 mm, srebro i zlato 249 OsunËane kroπnje, mala plastika, 1994., 150 x 100 x 100 mm, lijevana posrebrena bronca, djelomiËna pozlata, a’jour emajl 250 Krπtenje, dvostrana medalja, 1994., ø 150 mm, lijevana bronca 251 Krπtenje, dvostrana medalja, 1994., ø 38 i ø 50 mm, kovano zlato 252 Sv. potvrda, dvostrana medalja, 1994., ø 150 mm, lijevana bronca 253 Sv. potvrda, dvostrana medalja, 1994., ø 38 i ø 50 mm, kovano zlato 254 Vino u Hrvata, dvostrana medalja, 1994., ø 20 i ø 38 mm, kovano zlato i srebro Radovi 255 Vino u Hrvata, dvostrana medalja, 1994., ø 150 mm, lijevana bronca 256 Kaleæ ∑ Vino u Hrvata, 1994., 130 x 235 mm, rukom obraeno srebro, pozlata, poludrago kamenje, emajl 257 StruËak, mala plastika, 1994., 150 x 50 mm, posrebrena bronca, srebro 258 Flora-art, dvostrana medalja, 1994., ø 150 mm, lijevana bronca 259 Flora-art, dvostrana medalja, 1994., ø 20 i ø 38 mm, kovano zlato i srebro 260 Papa Ivan Pavao II, dvostrana medalja, 1994., ø 150 mm, lijevana bronca 261 Papa Ivan Pavao II, dvostrana medalja, 1994., ø 20 i ø 38 mm, kovano zlato i srebro 262 Draæen PetroviÊ, dvostrana medalja, 1994., ø 150 mm, lijevana bronca 263 Draæen PetroviÊ, dvostrana medalja, 1994., ø 26 i ø 38 mm, kovano zlato i srebro 264 Faust VranËiÊ, dvostrana medalja, 1994., ø 150 mm, lijevana bronca 265 J. A. Samaranch, zidni reljef, 1994., 600 x 400 mm, lijevana bronca 266 J. A. Samaranch, dvostrana medalja, 1994., ø 150 mm, lijevana bronca 267 J. A. Samaranch, dvostrana medalja, 1994., ø 26 i ø 38 mm, kovano zlato i srebro 268 500. obljetnica Senjskoga glagoljskog Misala, dvostrana medalja, 1994., ø 150 mm, lijevana bronca 269 500. obljetnica Senjskoga glagoljskog Misala, dvostrana medalja, 1994., ø 70 mm, kovano srebro i bakar 270 500. obljetnica Senjskoga glagoljskog Misala, dvostrana medalja, 1994., ø 26 i ø 32 mm, kovano zlato i srebro 271 ZagrebaËka biskupija ∑ 500 kuna, dvostrano, 1994., ø 150 mm, lijevana bronca 272 Senjski Misal ∑ 5 kuna, dvostrano, 1994., ø 150 mm, lijevana bronca 273 Petar Zrinski i Katarina, dvostrano, 1995., ø 150 mm, lijevana bronca 274 Petar Zrinski i Katarina, dvostrano, 1995., ø 26 i ø 38 mm, kovano zlato i srebro 275 Meugorje, dvostrano, 1995., ø 150 mm, lijevana bronca 276 Meugorje, dvostrano, 1995., ø 20 mm, kovano zlato 277 Vatroslav JagiÊ, dvostrano, 1995., ø 150 mm, lijevana bronca 278 Vatroslav JagiÊ, dvostrano, 1995., ø 72 mm, kovano srebro, pozlata 279 Antun Barac, dvostrano, 1995., ø 150 mm, lijevana bronca 280 Antun Barac, 1995., ø 72 mm, kovano srebro i djelomiËna pozlata 281 Stjepan IvπiÊ, dvostrano, 1995., ø 150 mm, lijevana bronca 282 Stjepan IvπiÊ, dvostrano, 1995., ø 72 mm, kovano srebro, djelomiËna pozlata 283 Sv. Ante, dvostrano,1995., ø 150 mm, lijevana bronca 284 Sv. Ante, dvostrano, 1995., ø 18 i ø 65 mm, kovano zlato i kovano srebro 285 Dan dræavnosti ∑ 1000 kuna, dvostrano, 1995., ø 150 mm, lijevana bronca 111 Radovi 112 286 Dan dræavnosti ∑ 500 kuna, dvostrano, 1995., ø 150 mm, lijevana bronca 287 Dalmatia-cup, zidna medalja, 1995., 200 x 300 mm, lijevana bronca, gravirano plexi-staklo 288 Hrvatsko narodno kazaliπte, 1995., ø 150 mm, lijevana bronca 289 Hrvatsko narodno kazaliπte, 1995., ø 20, ø 26, ø 38 kovano zlato, ø 39 kovano srebro 290 5 kuna, verzija II, optjecajni, 1995., ø 150 mm, sadra 291 Senj ∑ jedro &, mala plastika, 1995., 150 x 100 x 100 mm, ruËno oblikovano kristalno staklo 292 Senj ∑ jedro &, mala plastika, 1995., 150 x 150 x 400 mm, ruËno oblikovano kristalno staklo 293 Senj ∑ jedro &, mala plastika, 1995., 170 x 100 x 130 mm, ruËno oblikovano kristalno staklo, 6 kom. unikatno 294 Split ∑ 1000 kuna, dvostrano, 1995., ø 150, sadra 295 Split ∑ 500 kuna, dvostrano, 1995., ø 150, sadra 296 Janjevo, jednostrano, 1995., ø 150 mm, lijevana bronca 297 Hrvatski kraljevski grad Knin, medalja, 1995., ø 150 mm, lijevana bronca 298 Varaædin, dvostrano, 1995., ø 26 mm, kovano zlato 299 »akovec, medalja, 1995., ø 150 mm, sadra 300 »akovec, medalja, 1995., ø 26 mm, kovano zlato i ø 32 mm, kovano srebro 301 Dr. Franjo Tuman,1995., ø 150 mm, sadra 302 Dr. Franjo Tuman, 1995., ø 38 mm, kovano zlato i srebro (unikat) 303 Varaædin, plaketa grada, 1995., ø 150 mm, lijevana bronca 304 Lovro pl. MataËiÊ, medalja, 1995., ø 90 mm, srebro, zlatni aplikat i djelomiËna ruËna pozlata 305 Zagreb, dvostrana medalja,1996., ø 150 mm, lijevana bronca 306 Zagreb, dvostrana medalja, 1996., ø 26 i ø 38 mm, kovano zlato 307 Hrvatski prirodoslovni muzej, dvostrana medalja, 1996., ø 150 mm, lijevana bronca 308 Hrvatski prirodoslovni muzej, dvostrana medalja, 1996., ø 65 mm, kovano srebro 309 Spomen-ploËa Jakovu BlaæioloviÊu, 1996., 1350 x 850 mm, sadra 310 Druπtvo karikaturista Hrvatske, dvostrana medalja, 1996., ø 38 mm, kovano srebro 311 Rijeka∑Trsat, dvostrana medalja, 1996., ø 150 mm, galvanizirani bakar 312 Rijeka∑Trsat, dvostrana medalja, 1996., ø 26 mm, kovano zlato 313 OI Atlanta ‘96 ∑ 200 kuna, koπarka ∑ plivanje, 1996., ø 130 mm, sadra 314 OI Atlanta ‘96 ∑ 200 kuna, tenis ∑ atletika, 1996., ø 130 mm, sadra 315 OI Atlanta ‘96 ∑ 150 kuna, rukomet ∑ gimnastika, 1996., ø 130 mm, sadra 316 OI Atlanta ‘96 ∑ 150 kuna, streljaπtvo ∑ stolni tenis, 1996., ø 130 mm, sadra 317 OI Atlanta ‘96 ∑ 100 kuna, vaterpolo ∑ veslanje, 1996., ø 130 mm, sadra Radovi 318 OI Atlanta ‘96 ∑ 100 kuna, invalidne osobe ∑ jedrenje, 1996., ø 130 mm, sadra 319 Hrvatski novËarski zavod, jednostrano, 1996., ø 152 mm, dvanaesterokut, sadra 320 Varaædinska banka, dvostrana medalja, 1996., ø 150 mm, lijevana bronca 321 Varaædinska banka, dvostrana medalja, 1996., ø 26 mm, kovano zlato 322 Otokar Kerπovani, nagrada Hrvatskog novinarskog druπtva, diptih, 1996., 240 x 155 mm, lijevana bronca 323 Nikπa Antonini, nagrada Hrvatskog novinarskog druπtva, dvostrana medalja, 1996., 100 x 140 x 50 mm, lijevana bronca 324 Marija JuriÊ Zagorka, nagrada Hrvatskog novinarskog druπtva, dvostrana medalja, 1996., 120 x 80 x 30 mm, lijevana bronca 325 Æarko KaiÊ, nagrada Hrvatskog novinarskog druπtva, dvostrana medalja, 1996., 97 x 95 x 18 mm, lijevana bronca 326 Meugorje III, dvostrano, 1996., ø 150 mm, sadra 327 Meugorje III, dvostrano, 1996., ø 26 mm, kovano zlato 328 Dukat Republika Herceg-Bosna, 1996., ø 150 mm, lijevana bronca 329 Dukat Republika Herceg-Bosna, 1996., ø 20 mm, kovano zlato 330 Osijek 200 kuna, jubilarno, dvostrano, 1996., ø 150 mm, sadra 331 Alpe-Jadran banka, dvostrano, 1996., ø 150 mm, sadra 332 ZagrebaËka filharmonija, dvostrano, 1996., 72 x 72 mm, kovano srebro i djelomiËna pozlata 333 Pliva, dvostrano, 1996., ø 50 mm, kovano zlato 334 Kaleæ ∑ Vino u Hrvata, 1996., 140 x 240 mm, izvlaËeno srebro, poludrago kamenje 335 Centar za vozila Hrvatske, medalja, 1996., ø 100 mm, kovano zlato 336 Medaljon posveÊen knjizi, 1996., 50 x 35 mm, ebanovina, bjelokost, zlato 337 Æitna Madona, dvostrano, 1997., ø 150 mm, lijevana bronca 338 Æitna Madona, dvostrano, 1997., ø 20 i ø 26, kovano zlato, ø 32 kovano srebro 339 Marin DræiÊ, nagrada Ministarstva kulture RH, 1997., 185 x 145 x 145 mm, lijevana bronca 340 25 kuna ∑ Podunavlje,dvanaesterokut, 1997., ø 182 mm, sadra 341 25 kuna ∑ Svjetski kongres esperantista, dvanaesterokut, 1997., ø 182 mm, sadra 342 25 kuna ∑ 5 godina RH u Ujedinjenim nacijama, dvanaesterokut, 1997., ø 182 mm, sadra 343 Blaæ BaromiÊ, spomen-knjiga, mala plastika, 1997., 115 x160 x 160 mm, lijevana bronca 344 »ikin kriæ, 1997., 80 x 105 mm, kromirani bakar, srebro, djelomiËna pozlata 345 Plitica, sakrament krπtenja, 1997., ø 110 x 30 mm, srebro i umetnuto zlato 346 Veselko Tenæera, nagrada HND, dvostrana medalja, 1997., 110 x 25 x 125 mm, lijevana bronca 113 Radovi 114 347 Lovro MataËiÊ, dvostrana medalja, 1997., ø 90 mm, gravirano srebro s imitacijom zlata 348 KloviÊevi dvori, zidni reljef, 1997., 900 x 140 mm, lijevana bronca 349 Jedro, mala plastika, 1997., 190 x 190 x 250 mm, posrebreni bakar, krom 350 ATP∑Varaædin, dvostrana medalja, 1997., ø 32 mm, kovano srebro 351 AP∑Varaædin, dvostrana medalja, 1997., ø 32 mm, kovano srebro 352 AP, dvostrana medalja,1997., ø 32 mm, kovano srebro 353 AP, dvostrana medalja,1997., ø 20 mm, kovano srebro 354 Æitna Madona, zidni reljef, 1997., 170 x 220 mm, kombinirana tehnika 355 Rijeka, obostrano, 1997., ø 26 mm, kovano zlato 356 ZagrebaËka slavistiËka πkola, stajaËica, 1997., 100 x 20 x 105 mm, lijevana bronca 357 Baranja 1.000 kuna ∑ crne rode, 1997., ø 150 mm, sadra 358 Baranja 500 kuna - orao πtekavac, 1997., ø 150 mm, sadra 359 Baranja 200 kuna ∑ crne rode, 1997., ø 150 mm, sadra 360 Baranja 150 kuna ∑ crne rode, 1997. ø 150 mm, sadra 361 Slap, mala plastika, 1997., 130 x 130 x 180 mm, kombinirna tehnika 362 PadaË, mala plastika, 1998., 220 x 260 x 150 mm, kombinirna tehnika 363 Drvo djeËjih sanja, 1998., 120 x 80 x 150 mm, kombinirana tehnika 364 Kardinal Alojzije Stepinac ∑ 200 kuna, dvostrano, 1998., ø 150 mm, sadra 365 70 godina Hrvatskog numizmatiËkog druπtva, dvostrano, 1998., ø 150 mm, sadra 366 70 godina Hrvatskog numizmatiËkog druπtva, dvostrano, 1998., ø 32 mm, kovano, patinirano srebro 367 Svjetski kongres Interpola ∑ MUP RH, 1998., ø 40 mm, kovano srebro 368 A. T. Mimara ∑ 100. obljetnica roenja, 1998., ø 38 mm, kovano srebro, djelomiËna ruËna pozlata 369 Milan GrloviÊ ∑ prvi predsjednik HND, dvostrano, 1998., ø 130 mm, lijevana bronca 370 Milan GrloviÊ ∑ prvi predsjednik HND, dvostrano, 1998., ø 38 mm, kovano srebro 371 Svjetsko nogometno prvenstvo Francuska ‘98, dvostrano, 1998., ø 150 mm, sadra 372 Svjetsko nogometno prvenstvo Francuska ‘98, dvostrano, 1998., ø 24 mm, kovano zlato, ø 40 mm kovano srebro 373 25 kuna ∑ EXPO LISABON, optjecajni novac, 1998., ø 182 mm, dvanaesterokut, sadra 374 Ko eroplan, mala plastika, 1998., 225 x190 x 70 mm, lijevana posrebrena bronca, kromirani bakar 375 Nebeska vrata, mala plastika, 1998., 225 x 125 x 100 mm, kombinirana tehnika 376 Ivana BrliÊ MaæuraniÊ ∑ 200 kuna, dvostrano, 1998., ø 150 mm, sadra 377 Cibona, dvostrano, 1998., ø 150 mm, sadra 378 Cibona, dvostrano, 1998., ø 20 i 24 mm, kovano zlato, ø 38 mm, kovano srebro Radovi 379 Proglaπenje blaæenim kardinala A. Stepinca, dvostrano, 1998., ø 150 mm, sadra 380 Proglaπenje blaæenim kardinala A. Stepinca, dvostrano, 1998., ø 16 i 20 mm, kovano zlato ∑ ø 39 mm, srebro 381 Varaædin, dvostrana stajaËica, 1998., 180 x 120 x 30 mm, lijevana bronca 382 Varaædin, zidni reljef, 1998., 240 x 180 mm, terakota 383 Varaædin, triptih, 1998., 180 x 120 x 30 mm, lijevana bronca, djelomiËno posrebrenje 384 PlivaË, mala plastika, 1998., 235 x150 x 150 mm, lijevana posrebrena bronca, epoksi 385 Ronilac, mala plastika, 1998., 300 x 220 x 140 mm, lijevana posrebrena broca, plexi 386 Pegaz, mala plastika, 1998., 130 x 240 x 170, posrebrena bronca OPTJECAJNI I JUBILARNI NOVAC REPUBLIKE HRVATSKE provedeni natjeËaji 1. Nominala 500 kuna, jubilarni novac 900 godina ZagrebaËke biskupije i Grada Zagreba 1994. ∑ ø 20 mm, kovano zlato 2. Nominala 5 kuna, optjecajni novac 500. obljetnica tiskanja Senjskoga glagoljskog Misala 1995. ∑ ø 26,5 mm, slitina nikla i bakra 3. Nominala 5 kuna, jubilarni novac 500. obljetnica tiskanja Senjskoga glagoljskog Misala 1995. ∑ ø 26,5 mm, kovano zlato (200 primjeraka) 4. Nominala 500 kuna, jubilarni novac Dan dræavnosti Republike Hrvatske 1995. ∑ ø 18 mm, kovano zlato 5. Nominala 150 kuna, jubilarni novac Dan dræavnosti Republike Hrvatske 1995. ∑ ø 37 mm, kovano srebro 6. Nominala 1 dukat, jubilarni novac Hrvatski kraljevski grad Knin 1995. ∑ ø 20 mm, kovano zlato 7. Nominala 150 kuna, jubilarni novac XXVI. olimpijske igre, Atlanta 1996. ∑ rukomet i gimnastika 1996. ∑ ø 37 mm, kovano srebro 8. Nominala 150 kuna, jubilarni novac 115 Radovi XXVI. olimpijske igre, Atlanta 1996. ∑ streljaπtvo i stolni tenis 1996.∑ ø 37 mm, kovano srebro 9. Nominala 1 dukat, jubilarni novac Republika Herceg-Bosna 1996. ∑ ø 20 mm, kovano zlato 10. Nominala 25 kuna, optjecajni prigodni novac Hrvatsko Podunavlje 1997. ∑ dvanaesterokut, ø 32 mm, bimetal, jezgra - aluminijska bronza, prsten - novo srebro 11. Nominala 25 kuna, optjecajni novac Prvi kongres Hrvatskih esperantista 1997. ∑ dvanaesterokut, ø 32 mm, bimetal, jezgra - aluminijska bronza, prsten - novo srebro 12. Nominala 25 kuna, optjecajni novac 5 godina Republike Hrvatske u OUN 1997.∑ dvanaesterokut, ø 32 mm, bimetal, jezgra - aluminijska bronza, prsten - novo srebro 116 13. Nominala 1000 kuna, jubilarni novac Baranja, crne rode 1997. ∑ ø 22 mm, kovano zlato 14. Nominala 500 kuna, jubilarni novac Baranja, orao πtekavac 1997. ∑ ø 18 mm, kovano zlato 15. Nominala 200 kuna, jubilarni novac Baranja, crne rode 1997. ∑ ø 40 mm, kovano srebro 16. Nominala 150 kuna, jubilarni novac Baranja, orao πtekavac 1997. ∑ ø 37 mm, kovano srebro 17. Nominala 25 kuna, optjecajni novac Expo Lisabon ‘98, 1998. ∑ dvanaesterokut, ø 32 mm, bimetal, jezgra - aluminijska bronza, prsten - novo srebro Izloæbe Radovi SAMOSTALNE IZLOÆBE 1986. god. Muzejski prostor LotrπËak, Zagreb Galerija Josip Kraπ, Zagreb 1989. god. Galerija Vama, Varaædin Galerija Lapidarij, Omiπalj 1990. god. Galerija Portret, Zagreb 1992. god. Muzej Mimara (atrij), Zagreb 1993. god. Hotel Adriatic, Opatija 1994. god. Adria-banka, Crikvenica Muzej Mimara (prizemlje), Zagreb 1995. god. FranjevaËki samostan sv. Ante (atrij), Zagreb 1997. god. Galerija Garestin, Varaædin Galerija ZagrebaËke slavistiËke πkole Vincent iz Kastva, Pula 1998. god. 1999. god. MGC KloviÊevi dvori KOLEKTIVNE IZLOÆBE 1974. god. FIDEM, Pariz 1979. god. XI. salon mladih, UmjetniËki paviljon, Zagreb Nakit sitna plastika, Galerija Ulrich, Zagreb 1980. god. I. memorijal Ive KerdiÊa, Osijek, Zagreb, Berlin 1983. god. Umjetnici »rnomerca, Knjiænica i Ëitaonica V. Nazor, Zagreb II. memorijal Ive KerdiÊa, Nova Gradiπka, PeËuh 1985. god. Taktila ‘85, Tifloloπki muzej, Zagreb 1986. god. Umjetnici »rnomerca, Knjiænica i Ëitaonica V. Nazor, Zagreb 1987. god. III. memorijal Ive KerdiÊa, Osijek, Zagreb, Beograd 1988. god. Fond humanosti i solidarnosti, Muzej Mimara, Zagreb Galerija nad Atlantikom, Zagreb, München, Split, Beograd, New York Profesori ©PUD-a, Salon Izidor Krπnjavi, Zagreb 1990. god. Dvanaest hrvatskih medaljera, Muzejski prostor, Zagreb Profesori ©PUD-a, Salon Izidor Krπnjavi, Zagreb IV. memorijal Ive KerdiÊa, Osijek 1991. god. Zagreb art-fair, Zagreb Ars Croatica, Feldefing, Austrija 1992. god. 10. obljetnica Muzejskog prostora, Muzejski prostor, Zagreb Salon sakralne umjetnosti, Split Hrvatski umjetnici Herceg-Bosni (donacije), MGC Zagreb Profesori ©PUD-a, Salon Izidor Krπnjavi, Zagreb FIDEM, British Museum, London 117 Medalja Izloæbe 1994. god. Æupni dvor u Senju FIDEM, Budimpeπta ZagrebaËka banka, Gradska πtedionica, Zagreb Profesori ©PUD-a, Salon Izidor Krπnjavi, Zagreb Olimpijski muzej, Lausanne 1995. god. Profesori ©PUD-a, Salon Izidor Krπnjavi, Zagreb 1996. god. FIDEM (Svjetska izloæba medalja), Neuchatel 1997. god. Akademija likovnih umjetnosti 1907 -1997., Dom hrvatskih likovnih umjetnika, Zagreb 1988. god. V. memorijal Ive KerdiÊa, Osijek FIDEM, Den Haag PROMOCIJE 118 1984. god. Zlatnik i srebrnjak DREVNA KINESKA KULTURA Muzejski prostor, Zagreb 1985. god. Srebrnjak MUZEJSKI PROSTOR ∑ RIZNICA ZAGREBA»KE KATEDRALE Muzejski prostor, Zagreb i ZagrebaËka katedrala Nagrada PHILIP NOEL BAKER Olimpijski muzej, Sarajevo 1986. god. Srebrnjak ∆IRIL I METODIJE, Muzejski prostor, Zagreb 1987. god. Srebrnjak BLAÆ JURJEV TROGIRANIN ∑ EMANUEL VIDOVI∆ Muzejski prostor, Zagreb Gradska vijeÊnica, Venecija Zlatnici i srebrnjaci UNIVERZIJADA ‘87 Muzejski prostor, Zagreb i Jugoslavenski kulturni centar, New York Zlatnik i srebrnjak DUBROVNIK Muzejski prostor, Zagreb i hotel Excelsior, Dubrovnik 1988. god. Zlatnici i srebrnjaci opusa ZAGREB, Dverce, Zagreb Srebrnjak FRANJEVCI NA RASKRIÆJU KULTURA Muzejski prostor, Zagreb Zlatnik i srebrnjak ÆIDOVI NA TLU JUGOSLAVIJE Muzejski prostor, Zagreb Zlatnik i srebrnjak AUGUST ©ENOA Klub knjiæevnika Hrvatske, Zagreb 1990. god. Zlatnik i srebrnjak ISLAMSKA KONFESIJA ZagrebaËka dæamija i Huserbegova dæamija, Sarajevo Zlatnik i srebrnjak BAN JOSIP JELA»I∆ Trg Republike, Zagreb Zlatnik i srebrnjak ZADAR ∑ SV. DONAT Arheoloπki muzej, Zadar i Muzejski prostor, Zagreb Medalja Izleæbe 1991. god. Zlatnik i srebrnjak BO∆E ‘95 Hotel Inter • Continental, Zagreb Zlatnik i srebrnjak VARAÆDIN Galerija Garestin, Varaædin 1992. god. Zlatnik i srebrnjak ZA OBNOVU RAZRU©ENIH SPOMENIKA KULTURE U HRVATSKOJ Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb Zlatnik i srebrnjak ZAGREBA»KA FILHARMONIJA ∑ JAKOV GOTOVAC, Dverce, Zagreb Zlatnik i srebrnjak ZLATNA BULA Muzej Mimara, Zagreb Zlatnik LIJEPA NA©A Udruæenje obrtnika, Zagreb 1993. god. Zlatnik i srebrnjak KAPTOL I GRADEC Hotel Ambasador, Opatija 1994. god. Zlatnik i srebrnjak 500. OBLJETNICA SENJSKOGA GLAGOLJSKOG MISALA, Æupni stol u Senju Pomorski muzej, Rijeka Zlatnik i srebrnjak VARAÆDIN Galerija Garestin, Varaædin Jubilarni zlatni i srebrni novac RH 500 I 100 KUNA ∑ ZAGREBA»KA BISKUPIJA Narodna banka Hrvatske, Zagreb 1995. god. Zlatnik 100. GODINA HNK ZAGREB Hrvatsdko narodno kazaliπte, Zagreb Zlatnik i medalja SV. ANTE PADOVANSKI FranjevaËki samostan sv. Ante, Zagreb Optjecajni novac 5 KUNA ∑ SENJ, Senj Jubilarni zlatni novac 500 KUNA ∑ DAN DRÆAVNOSTI Narodna banka Hrvatske, Zagreb Jubilarni zlatni novac 1 DUKAT ∑ HRVATSKI KRALJEVSKI GRAD KNIN Narodna banka Hrvatske, Zagreb 1996. god. Zlatnici ME–UGORJE Æupni ured u Meugorju Jubilarni zlatni novac 1 DUKAT HRVATSKE REPUBLIKE HERCEG-BOSNE, Hrvatska poπtanska banka, Mostar 1997. god. Zlatnik i srebrnjak ÆITNA MADONA Galerija Garestin, Varaædin 1998. god. Srebrnjak A. T. MIMARA, Muzej Mimara, Zagreb Zlatnik i srebrnjak SVJETSKO NOGOMETNO PRVENSTVO, FRANCUSKA 1998. Muzej Mimara, Zagreb Zlatnik i srebrnjak CIBONA ∑ D. PETROVI∆ Cibona, Zagreb 119 Medalja DAMIR MATAU©I∆ ÆIVOTOPIS 120 Roen je u Zagrebu 15. lipnja 1954. Godine 1974. zavrπio je ©kolu primijenjene umjetnosti, Odsjek za likovnu i tehniËku obradu metala, a iste godine upisuje studij kiparstva u Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Diplomirao 1979. godine na Odsjeku za malu plastiku i medaljerstvo u klasi prof. Æelimira Janeπa. Od 1986. do 1996. nastavnik je u ©koli za primijenjenu umjetnost i di-zajn u Zagrebu, na Odsjeku za oblikovanje kovine, a od 1996. docent je za malu plastiku i medaljerstvo u Akademiji likovnih umjetnosti ∑ Kiparski odsjek. Damir MatauπiÊ izlaæe od 1974. Sudjelovao je na 30 skupnih izloæbâ, izmeu ostalih, na FIDEM-u (meunarodne smotre medaljerstva) Pariz, London, Budimpeπta, Neuchatel. Imao je 40 javnih promidæbâ zlatnih medalja ∑ Muzejski prostor, Gradska vijeÊnica Venecija, Dverce, Hrvatska narodna banka i drugi javni prostori, te priredio 12 samostalnih izloæbâ od kojih je najznaËajnija bila ona u Muzeju Mimara. Autor je 12 jubilarnih apoena Republike Hrvatske otkovanih u zlatu i srebru, optjecajne kovanice u apoenu 5 kuna s motivima Senjskoga glagoljskoga Misala i Ëetiri razliËita apoena od 25 kuna prvog viπestraniËnog bimetalnog novca kovanog u svijetu s prigodnim motivima. Oblikovao je viπe medalja i malih skulptura πto ih se dodjeljuje kao nagrade za postignute domaπaje u kulturi, sportu i javnome æivotu, te stotinjak drugih medalja kovanih u zlatu ∑ ukupno viπe od 350 dvostranih medalja i stajaËica. Dobitnik je viπe izvedbenih nagrada na podruËju numizmatike te ukazom Predsjednika RH odlikovan Ordenom Danice s likom Marka MaruliÊa za zasluge u kulturi. O Damiru MatauπiÊu objavljeni su brojni kritiËki osvrti u javnim glasilima, specijaliziranim Ëasopisima The medal, Money trend, a 1993. godine, u nakladi Biblioteke Prizma, tiskana je monografija s tekstom Fee VukiÊa. Velik dio MatauπiÊevih radova pohranjeni su u arhivu Muzejsko-galerijskog centra Zagreb, zatim u Olimpijskome muzeju u Lausannei, zbirci Mu-zeja u Vatikanu, te u brojnima, muzejskim i privatnim, zbirkama medalja i numizmatike u Hrvatskoj i inozemstvu. Æivi u Zagrebu, Ulica Stanka AndrijeviÊa 30, tel. 3778980.
© Copyright 2024 Paperzz
