NOVI UVEZ
Glasilo Zagrebačkoga knjižničarskog društva
GODINA XII.
ISSN 1845-2434
BROJ 19
LIPANJ 2014.
http://www.zkd.hr
Glasilo Zagrebačkoga knjižničarskog društva
Godina XII., lipanj 2014.
Izdaje:
Zagrebačko knjižničarsko društvo
Starčevićev trg 6, 10 000 Zagreb
Telefon: 4572-344, 4694-326; faks 3882-853
http://www.zkd.hr
Tajnica ZKD-a:
Maja Sever Pavić ([email protected])
Glavna i odgovorna urednica:
Nika Čabrić
Uredništvo:
Katja Matković Mikulčić,
Svjetlana Ciglar
Grafički urednik:
Tomislav Silić
Lektorica:
Božica Dragaš
Drage kolegice i kolege, ovim se brojem opraštamo od drugog mandata predsjednice Zagrebačkog knjižničarskog društva gospođe Katje Matković - Mikulčić, ujedno i voditeljice Gradske knjižnice Velika Gorica. Za
predsjednicu Zagrebačkog knjižničarskog društva prvi puta je izabrana na 18. redovnoj skupštini ZKD-a, 28.
svibnja 2010., a po drugi puta na 19. redovnoj skupštini ZKD-a, 19. lipnja 2012. godine. Uredništvo Novog
uveza ovim se putem zahvaljuje na odličnom vodstvu Zagrebačkog knjižničarskog društva kroz posljednje
četiri godine te čestita na svim ostvarenim ciljevima, od kojih je posebno vrijedno istaknuti nove internet stranice ZKD-a te modernizaciju u vidu postavljanja stranica ZKD-a na društvene mreže kao što su Facebook,
Twitter, YouTube i Google Plus. Gospođi Katji Matković - Mikulčić želimo puno uspjeha u daljnjem radu!
Prije no što započne period ljetnih godišnjih odmora, podsjetit ćemo vas na zbivanja u proteklih devet mjeseci
u našoj knjižničarskoj struci. Devetnaesti broj Novog uveza otvoren je temom "novog" Odjela za djecu i mlade KGZ Knjižnice Medveščak o kojem nam piše kolegica Branka Bacinger, a ovim putem uredništvo Novog
uveza pridružuje se čestitkama umirovljene kolegice mr.sc. Narcisi Potežici koje upućuje voditeljici Knjižnice dr.sc. Sanji Pavlaković te kolegicama i kolegama na otvorenju tog novog, zanimljivog prostora. Nadalje,
kolegice iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Nela Marasović, Martina Pavec i Marija Šimunović
donose nam vijesti o stručnom usavršavanju kroz potprogram EU Leonardo da Vinci. Predsjednica Hrvatske
udruge školskih knjižničara Vanja Jurilj prenijela nam je vijesti s Državnog skupa za stručne suradnike knjižničare održanog u Vukovaru 18. i 19. listopada 2013., a o radionici u organizaciji Informativnog centra Veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država održanoj 4. ožujka 2014. saznat ćete od mr.sc. Ive Klak Mršić, koordinatorice KGZ Knjižnice Jelkovec. O samoj manifestaciji Noć knjige 2014. piše kolegica Dobrila Zvonarek iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. O programima koji su se odvijali u Noći knjige dolazi
nam pregršt vijesti. Za početak, o kvizomaniji u Gradskoj knjižnici Samobor u Noći knjige 2014. izvještava
nas kolegica Draženka Robotić. O programu Američke knjižnice i čitaonice Hrvatsko - američkog društva
saznat ćete od voditeljice Knjižnice i čitaonice Marijane Tadić i kolegice Morane Pleština. Kolegice Svjetlana
Ciglar i Tanja Radović pišu od Sfori u Noći knjige u KGZ Knjižnici Vladimira Nazora, a o razlozima sadnje
sekvoje ispred KGZ Knjižnice Jelkovec piše nam mr. sc. Ive Klak Mršić, koordinatorica Knjižnice. O projektu "Priprema, pozor kazalište" te društvenom angažmanu kazališta saznat ćete od kolegice Petre Dolanjski iz
KGZ Knjižnice Silvija Strahimira Kranjčevića. O Tjednu mladih znanstvenika saznat ćete od kolegice Morene Livaković iz KGZ Knjižnice Gajnice. O odvijanju putopisnih radionica u KGZ Knjižnici Jelkovec piše
kolegica Jelena Pisačić, a o izložbi fotografija znakovnog jezika u KGZ Knjižnici Kustošija pišu koordinatorica Knjižnice Marina Putnik i kolegica Sunčica Ostoić. O svijetu priča na njemačkom jeziku u KGZ Knjižnici
Vladimira Nazora piše koordinatorica Odjela za djecu i mlade Knjižnice VN Darinka Sović. O još jednoj ostvarenoj suradnji KGZ Knjižnice Vladimira Nazora s Udrugom za promicanje inkluzije, izvještava kolegica
Svjetlana Ciglar. Tko je kornjača Hrvoje saznat ćete od kolegice Ane Bakarić iz KGZ Knjižnice Jelkovec, a o
desetom rođendanu, uvijek izvrsnog KGZ benda piše kolega Željko Vrbanc iz Knjižnice Silvija Strahimira
Kranjčevića. Kao šlag na tortu, članak je umirovljene kolegice mr.sc. Narcise Potežice u kojem se, iz perspektive zaljubljenika u lijepu umjetnost, osvrće na izložbu Vojina Bakića "Svjetlonosne forme" održanoj u Muzeju suvremene umjetnosti od 7. prosinca 2013. do 2. ožujka 2014. godine. Zahvaljujemo se svim suradnicima
Novog uveza te se nadamo i daljnjoj uspješnoj suradnji. Srdačan pozdrav i ugodan ljetni odmor! Nika Čabrić,
glavna i odgovorna urednica. Svoja pitanja ili komentare slobodno šaljite na [email protected].
NOVI UVEZ - STRANICA 1
OD KNJIŽARE DO KNJIŽNICE
„NOVI“ ODJEL ZA DJECU I ODJEL ZA MLADE KNJIŽNICE MEDVEŠČAK
Branka Bacinger ([email protected]), KGZ – Knjižnica Medveščak
Knjižnica Medveščak djeluje od 1948.
godine, kada je osnovana u Draškovićevoj 25 u sklopu Doma kulture, a iste su
godine Dom kulture i knjižnica preseljeni u Brešćenskoga 4, u Dom Saveza
sindikata grafičara. Godine 1954. Knjižnica Narodnog odbora općine Medveščak dobila je status samostalne knjižnice i preseljena je u Đorđićevu 33, a
1956. napokon dolazi na lokaciju na kojoj se i danas nalazi Odjel za odrasle, na
Trg žrtava fašizma 7, u prostor od 360
metara kvadratnih na kojem su do kraja 2013. bili smješteni Odjel za odrasle i Odjel za djecu. Kako su se s vremenom potrebe i želje zajednice profilirale, Odjel za djecu se 1957. odvaja u zaseban prostor unutar knjižnice sa svojim fondom i svojim korisnicima, iste godine
kada se uređuje prizemlje na lokaciji Zvonimirova 17 – Vojnovićeva 42 za potrebe knjižare.
Slobodni pristup knjižničnom fondu i izražena pedagoška aktivnost bili su samo početak inovativnog i specifičnog pristupa Knjižnice Medveščak u radu s korisnicima. Takav se rad nastavlja otvaranjem prve igraonice i igroteke (posuđivaonica igračaka) u Republici Hrvatskoj
1976. godine. Tri godine poslije igraonica i igroteka postaju ogledne za područje cijele države. Zbog prepoznavanja kvalitete i kontinuiteta rada igraonice i igroteke, 1990. godine
Knjižnica Medveščak postaje predstavnik Hrvatske u Međunarodnom udruženju igroteka i
igraonica (ITLA - International Toy Library Association). Ukidanjem donje dobne granice
za upis u Knjižnicu, 1993. godine otvorena je igraonica za bebe i roditelje, a mladi tinejdžerske dobi i mlađi studenti svojim odjelom („Idi pa vidi“) koriste se od 2000. godine.
Knjižnica Medveščak dobitnik je Plakete Grada Zagreba 2003. godine za inovativno djelovanje u hrvatskome knjižničarstvu i iznimne rezultate u promicanju kulture mladih u gradu
Zagrebu. 2007. godine, nakon gotovo 60 godina samostalnog rada, pripojena je sustavu
Knjižnica grada Zagreba, u kojem zadržava svoju prostornu prepoznatljivost i identitet uz
sve programe koje je provodila prije pripajanja. Prostor knjižnice može na prvi pogled, odnosno pri prvom dolasku, zadržati ili odbiti potencijalnog korisnika da postane njezin stalni i
redoviti korisnik. Kada govorimo o knjižničnim prostorima za djecu od najranije dobi pa do
tinejdžera, treba naglasiti da se tom pitanju mora pridati veća pozornost jer su takvi korisnici
potencijalno oni koji će velik dio svoga slobodnog vremena provoditi u knjižnici. Smjernice
struke nalažu da bi prostor za njih trebao biti privlačan, uzbudljiv i siguran. Privlačan kako
bi korisnike privukao, uzbudljiv kako bi se u njega vraćali i siguran kako bi što više vremena
provodili u knjižnici. Misija knjižničara i dio njihova svakodnevnog rada jest korisnicima
NOVI UVEZ - STRANICA 2
takav prostor i osigurati. Prostor može biti namjenski osmišljen za knjižnicu ili preoblikovan
iz već postojećeg prostora, ali svakako treba biti adekvatan svojom površinom. Kako su potrebe zajednice neprestano u porastu, Knjižnicama grada Zagreba Grad Zagreb dodijelio je
početkom 2013. godine prostor od 240 četvornih metara za Odjel za djecu i Odjel za mlade
te Odjel nabave i obrade građe knjižnice Medveščak. Prostor na lokaciji Zvonimirova 17 –
Vojnovićeva 42 u kojem se sada nalazimo prizemlje je zgrade "Gospodarske sloge", izgrađene 1938./39. godine kao četverokatna uglovnica s tavanskim stanom prema projektu arhitekta Mladena Kauzlarića (građevinu izvodi građevno poduzeće Josip Liebich). Po idejnom
planu Zvonimira Marohnića, arhitekta specijaliziranog za projektiranje javnih i stambenih
zgrada i unutrašnjih prostora te oblikovanje namještaja, unutrašnji je prostor 1957. godine
preuređen za potrebe Nakladničko-knjižarskog poduzeća „Seljačka sloga“ (od 1958. Izdavačko knjižarsko poduzeće "Znanje"). Prizemne poslovne prostorije, lokal i nusprostorije u
kojima su bivši korisnici izvršili niz preinaka s razdjelnim stijenama, premještanjem vrata i
radijatora vraćene su u prvobitno stanje uz izvedbu dvaju elemenata koji dominiraju prostorom, vertikalne rabic stijene obješene o postojeći strop koji je u dijelu prema izlozima snižen
u formi kontinuiranih lukova, a parketi i djelomični teraco pod zamijenjeni su u cijelom prostoru novim teracom, podnim mozaikom s uzorkom gusto raspoređenih krugova. Unutrašnjost lokala upotpunila je zidna dekoracija u fresko tehnici na istočnom kraju prostora,
„Povijest papira i tiskarstva“ iz 1964. godine, rad akademskog slikara Mladena Veže. U prostoru u kojem moderni i inovativni zahvati ne mogu i ne smiju biti izvedeni radi očuvanja
njegova integriteta, trebalo je kvalitetno i maksimalno iskoristiti postojeće stanje. Uređen i
opremljen interijer knjižare Znanje d.d. upisan je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske i zaštićen je rješenjem o preventivnoj zaštiti. Preinake u ovakvom prostoru trebale su
biti odobrene od Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode. Preuređenjem prostora za potrebe knjižnice u planu je bilo zadržati sve postojeće police uz zidove te izvorne
izloge i izložbene ploče, a izvorno arhitektonsko oblikovanje prostora koje obuhvaća valoviti
spušteni strop, vertikalne stijene, teraco pod i zidnu dekoraciju bilo je potrebno obnoviti po
pravilima struke. Zasad je zidna dekoracija zaštićena od mogućeg oštećenja, a preporuka je
Zavoda da se prijavimo na natječaj Ministarstva kulture kako bi bila u potpunosti obnovljena. Na površini od 240 metara kvadratnih nalazi se namještaj iz pedesetih godina 20. stoljeća, koji se radi očuvanja arhitektonskih rješenja ne smije micati, i pokretniji novi namještaj koji se može pomicati kako bi se osigurala protočnost i optimalna iskoristivost prostora.
Izvorni namještaj od furniranih panel- ploča, niski regali i visoke police za knjige obnovljeni su prema pravilima struke kako bi se na njih ponovo mogle smjestiti knjige. Kao što su
unutrašnji prostor i oprema knjižare bili rezultat promišljanja kako što kvalitetnije sačuvati
prodajne proizvode od štetnih utjecaja vanjskih čimbenika (prirodno osvjetljenje i toplina),
tako se danas na jednak način od istih čimbenika čuva knjižnična građa. Valoviti međustrop
koji oponaša stranice otvorenih knjiga u skladu je s namjenom prostora i nakon prostorne
preinake, a ujedno vrlo djelotvorno ventilira prostorije. Početkom 2014. godine, adaptacija
prostora napokon je dovršena i knjige se iz nepreglednog broja kutija počinju smještati na
police, na one restaurirane i na nove pomične police po standardima za dječje knjižnice, koje se u trenutku mogu razmaknuti kako bi se prostor preoblikovao za potrebe aktivnosti i
NOVI UVEZ - STRANICA 3
programa. Svečanost otvaranja knjižnice, uz nazočnost gradonačelnika Grada Zagreba, 27.
veljače bila je jedna od takvih prigoda kada prostor mora zaprimiti veći broj ljudi. Iskustva u
dosadašnjem radu u novom prostoru vrlo su pozitivna, osobito su zadovoljni korisnici knjižnice. Prostor u kojem su isprepletena dva različita stila kao odraz dvaju različitih razdoblja
vrlo je privlačan i zanimljiv korisnicima. Pravokutan i izdužen, prostor knjižnice vodi korisnika od prvih koraka u knjižnici u prostoru za bebe, naše najmlađe korisnike, kroz aktivnosti
za djecu rane dobi, preko ponude za osnovnoškolce, sve do ponude za mlade koji su dobili
najintimniji prostor, pravi kutić za teen-populaciju. „Druženje u medinom brlogu“ aktivnosti su i programi osmišljeni za djecu predškolske dobi. Za naše najmlađe korisnike organiziramo igraonicu za bebe tri puta tjedno kako bismo ih od najranije dobi uvodili u svijet knjige
i knjižnice i kako bi uvijek povezivali knjižnicu s prostorom igre, zabave i učenja. Za nešto
starije predškolce nudimo jutarnje igraonice i popodnevne kreativne radionice. Školarci mogu svakodnevno koristiti sve usluge koje im knjižnica nudi – pomoć pri odabiru knjiga, čitanje časopisa, igranje društvenih igara kao i igranje računalnih igrica na dva računala i jednoj
igraćoj konzoli. „Idi pa vidi“, odjel za mlade, srednjoškolcima nudi prostor za učenje, pisanje radova, čitanje i odmor uz dva računala koja su im uvijek na raspolaganju s besplatnim
pristupom internetu. Prilagođen potrebama korisnika, prostor omogućava knjižnici da ispuni
svoju zadaću u 21. stoljeću, onu knjižnice kao trećeg prostora, zadaću koja knjižničare obvezuje da iziđu iz okvira ustaljene prakse i
stvore u knjižnici mjesto za svakoga
tko poželi izići iz vlastitog doma, a osjećati se kao da i dalje boravi u svojoj
dnevnoj sobi. Rad s korisnicima različitih dobnih skupina, dinamičan prostor
koji nije uvijek tih kao što se od knjižničnog prostora nekada očekivalo, slobodan pristup svim sadržajima koje nudi,
čini knjižnicu živim organizmom, vidljivim i prepoznatim u zajednici u kojoj
bliješti iza golemih izloga.
ČESTITKA POVODOM OTVORENJA „NOVOG“
DJEČJEG ODJELA KGZ-KNJIŽNICE MEDVEŠČAK
mr. sc. Narcisa Potežica ([email protected])
Draga Davorka, draga Sanja i drage kolegice, primite najsrdačnije čestitke povodom otvaranja novoga dječjeg odjela vaše knjižnice. Od srca se radujem zajedno sa svima vama jer sam
eto dočekala dan kada ćemo svi imati više prostora - knjige, korisnici i vi koji tu radite i prenosite misiju pružanja knjiga svima, od najmlađih do najstarijih članova. Sjećam se kada
sam u ovu knjižnicu došla prvi put, poslala nas je učiteljica tu iz najbliže škole, tražila sam
knjigu za lektiru, a tada je imala naziv "Pionirska knjižnica". U knjižnici je bilo nekako mračno, tiho, a za pultom, koji je meni izgledao pomalo zastrašujuće visok, sjedila je starija
gospođa knjižničarka, sijede kose, i govorila tiho, ispod glasa, očekujući da se i mi tako poNOVI UVEZ - STRANICA 4
našamo. Knjige su bile iza nje na visokoj polici i nismo im smjeli ni prići, a
kamoli uzeti u ruke ili listati. Dobila
sam knjigu i bila opet izvan knjižnice,
čini mi se prije nego sam ušla. Ali taj
miris knjiga koje kriju za mene puno
tajni pamtim zauvijek. A onda, poslije
dvadeset godina, dolazila sam u igraonicu na pričanje priča vodeći za ruku svoga malog sina. Bilo je tu puno šarenih
slikovnica, slušali smo pričanje priča,
bilo je tu puno smijeha i igre pa je svaki
dolazak bio radost, a ja sam tada već završila Filozofski fakultet i mislila kako bi bilo lijepo
tu raditi među knjigama s djecom. I opet poslije dvadeset godina dolazila sam kao kolegica,
voditeljica jedne druge knjižnice, i prisustvovala sam u Knjižnici Medveščak savjetovanjima
kako stručno unaprijediti rad s djecom. Na kraju, sada kada sam u mirovini, rado svratim u
svoje susjedstvo, moju najbližu knjižnicu, i naravno radujem se novom prostoru za dječju
knjižnicu, a čujem i u okolini, moji susjedi govore: znaš novost - imamo novu knjižnicu za
djecu! Ali vesele se i odrasli članovi - jer imat ćemo u našoj staroj knjižnici više prostora,
reći ćemo "lakše se sada tu diše", a uz knjige bit će mjesta i za nova računala. I eto, svaki
put kad budem tako došla u "moju knjižnicu" kod Džamije, bit će tu uspomena iz različitih
perioda mog života, a i različitih faza ove ustanove, vremeplov je to kroz isti a opet različit
prostor, u kojem su samo knjige konstanta, a njih želimo svi mi što više. Još jednom uz čestitke želim puno uspjeha u radu u novoj knjižnici i dalje još bolje i ljepše u staroj - sada skoro
novom "Medveščaku"! Vaša nekadašnja kolegica i članica od 1954. godine! (samo 6 desetljeća!) Uz srdačan pozdrav, Narcisa Potežica
STRUČNO USAVRŠAVANJE DJELATNICA NACIONALNE I SVEUČILIŠNE KNJIŽNICE
U ZAGREBU KROZ POTPROGRAM EU LEONARDO DA VINCI
Nela Marasović ([email protected]),
Martina Pavec ([email protected]),
Marija Šimunović ([email protected])
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu
Cjeloživotno učenje, razmjena znanja s onima koji to rade drugačije, bolje i duže te diseminacija postojećeg i stečenog znanja temeljna su misija svih djelatnika Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Stoga su programi cjeloživotnog učenja koje nudi Europska unija
idealna prilika da se neki od njih prijave na njima namijenjene potprograme te da se odlaskom u ustanove srodnih djelatnosti stručno usavrše te po povratku u svoju matičnu ustanovu znanje koje su stekli podijele sa svojim kolegama te sa svima koji se bave sličnom djelatnošću.
Projekt ostvaren kroz potprogram Leonardo da Vinci
Projekt Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu Implementacija europskog znanja u
temeljenim poslovima nacionalnog knjižničarstva financiran je upravo uz pomoć Programa
NOVI UVEZ - STRANICA 5
za cjeloživotno učenje Europske unije i to
kroz potprogram Leonardo da Vinci na prošle
godine raspisanom natječaju. Kroz spomenuti
su projekt dvije djelatnice Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu odradile stručnu
praksu u istaknutim europskim ustanovama u
području konzervatorsko-restauratorske i
knjižnične djelatnosti. Riječ je o Arhivu Republike Slovenije te o Britanskoj knjižnici.
Važnost je projekta na nacionalnoj razini u
tome što je hrvatska konzervatorskorestauratorska te knjižničarska struka dobila
neka nova znanja koja će se razmjerno, osim
u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, širiti i u drugim ustanovama te među
stručnjacima istog profila.
Po znanje o uvezu vrijednih knjiga u Sloveniju
Na prvu je trotjednu mobilnost u Arhiv Republike Slovenije, od 27. siječnja do 15. veljače 2014., otputovala Martina Pavec, djelatnica
Odjela za zaštitu i pohranu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, kako bi se stručno
usavršila u području konzervatorsko–restauratorske djelatnosti specijalizirane za uvez starih
i vrjednijih knjiga. Ona se za vrijeme stručne prakse upoznala s većim brojem tehnika obrade
materijala te sa strukturama uveza knjiga tijekom povijesti. Kako je Martini doista bilo u
Sloveniji, možete pročitati u idućih nekoliko redaka. U Centru za konzervaciju i restauraciju
Arhiva Republike Slovenije zaposleno je devet djelatnica i cjelokupna organizacija bazira se
na timskom radu. Radne aktivnosti bile su podijeljene na tekući rad s građom Arhiva te na
izradu maketa s postupcima rada za građu iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu na
kojoj će se provoditi daljnji konzervatorsko-restauratorski radovi. Program mobilnosti obuhvaćao je izradu dokumentacije i fotografiranje građe, primjenu minimalnih zahvata s postupcima odvajanja presvlačnog materijala i korice od knjižnog bloka, ispravljanje deformacije
hrpta, različite metode popravaka oštećenih vezica i tehnika parcijalnog šivanja, načine ojačavanja i nadopune dijelova koji nedostaju te spajanje i rekonstrukciju uveza. U profesionalnom i osobnom smislu učinak inozemne mobilnosti u potpunosti je ispunio sva moja očekivanja i ciljeve. Upoznala sam drugačiji pristup proučavanja kompleksnosti knjige kao predmeta. Bolje sam upoznala strukture uveza, primjenu različitih tehnika, metoda, materijala te
alata tijekom povijesti, kao i odabir i način izvedbe zahvata na staroj i vrijednoj građi. Također sam upoznala važnost timskog rada te uvažavanja svih ideja s temeljnim ciljem provođenja minimalnih zahvata kako bi se sačuvala izvornost knjige. Zahvaljujući provedbi mobilnosti u Arhivu Republike Slovenije razvila sam i znatno poboljšala kvalitetu pristupa radu
te uspostavila čvršće veze s kolegicama iz Arhiva u smislu uzajamne pomoći i konzultacija u
NOVI UVEZ - STRANICA 6
rješavanju nadolazećih profesionalnih izazova u radu.
Učenje od najboljih
Na drugu je, također trotjednu mobilnost, od 10. do 30. ožujka 2014. otputovala Marija Šimunović, djelatnica Zbirke službenih publikacija Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, kako bi se stručno usavršila u poslovanju sa službenim publikacijama korištenjem knjižničnog sustava Aleph, u kojem radi i Nacionalna i sveučilišne knjižnica u Zagrebu te velik
broj visokoškolskih knjižnica u Republici Hrvatskoj. Osim s radom u Alephu, ona se tijekom
stručne prakse upoznala i s načinom djelovanja Europskoga dokumentacijskog centra te metodama korištenja i promicanja službenih publikacija Europske unije u Britanskoj knjižnici.
Kako je Mariji bilo u Londonu, saznajte u nastavku. Moja iskustva s mobilnosti nadmašila
su očekivanja. Stečene dojmove bih podijelila u dvije grupe. Stekla sam iskustvo života u
multikulturalnom društvu, višemilijunskom gradu u kojem je dugogodišnja tradicija, kultura
i povijest utkana u gotovo svaki segment života. Stručno iskustvo stekla sam aktivnim radom
u jednoj od najvećih knjižnica u svijetu, s velikim fondom različite građe i s velikim brojem
poslova, projekata i aktivnosti koje se u njoj obavljaju, s posebnim naglaskom na službene
publikacije. Službene publikacije u Britanskoj knjižnici, na razini dostupnosti korisnicima,
vrlo su razvijene i detaljno razrađene te postoji velik broj kolega koji rade na njima. Europski dokumentacijski centar sastoji se od cjelovitog fonda službenih publikacija Europske unije, potpuno obrađene i kataložno pretražive građe, fizički dostupne u Čitaonici s poveznicama na elektroničke inačice dokumenata. Najviše sam oduševljena brigom i sustavnim radom
na kreiranju portala, vodiča i promociji službenih publikacija u elektroničkom okruženju,
kao i velikim odazivom korisnika i širenju svijesti o važnosti službenih publikacija. Sve predviđene zadatke i plan mobilnosti ostvarili smo u cijelosti. U sklopu mobilnosti dobila sam i
izazovan zadatak od domaćina, izraditi Vodič za službene publikacija (dostupne u Britanskoj
knjižnici) za razdoblje Jugoslavije (od 1918. do 2003. godine). Rad na izradi vodiča omogućio mi je detaljno upoznavanje s fondom službenih publikacija koje Britanska knjižnica
posjeduje a tiču se države Jugoslavije. Za dodatne informacije o službenim publikacijama
unutar Britanske knjižnice pogledajte poveznicu: http://www.bl.uk/reshelp/findhelpsubject/
socsci/offpub/officialpublications.html. Dojmovi s mobilnosti još su svježi i živi te zahtijevaju dosta vremena da ih sistematiziram za primjenu na mome radnom mjestu. Preporučujem od srca svakome tko ima mogućnosti da iskoristi opcije koje se nude putem EU programa, a u okviru svojih profesionalnih interesa, jer ovakva vrsta stručnog usavršavanja, kao i
pozitivni dojmovi i iskustva, mogu biti dragocjeni za svakog knjižničara.
Planovi za novo programsko razdoblje
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu planira u novom programskom razdoblju
(2014. – 2020.) biti još proaktivnija kada je u pitanju projektna djelatnost te se nada da će
udruženim znanjem dobiti sredstva za projekte iz programa Europske unije koja će joj omogućiti razvoj sadržaja te sredstva iz strukturnih fondova uz pomoć kojih planira izgraditi infrastrukturu za provedbu tih sadržaja. Također vjeruje da će i sve hrvatske ustanove u području znanosti, obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta pokrenuti velik broj projekata,
pozitivnih promjena, razmjena i kontakata jer područja su to na kojima svijet ostaje. Vjerujemo u njih kao što vjerujemo i u nas.
NOVI UVEZ - STRANICA 7
ZNANJE KOJE GRADI MOSTOVE
JEDAN PRILOG TOLERANCIJI I MEĐUSOBNOM RAZUMIJEVANJU
Vanja Jurilj ([email protected]), Hrvatska udruga školskih knjižničara
Pod nazivom Znanje koje gradi mostove – jedan prilog toleranciji i međusobnom razumijevanju u Vukovaru je 18. i 19. listopada 2013. godine održan Državni skup za stručne suradnike knjižničare u organizaciji Hrvatske udruge školskih knjižničara. Skup je održan povodom Međunarodnoga mjeseca školskih knjižnica, a njegov program dobio je potporu predsjednika Republike Ive Josipovića i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, koji su bili
počasni pokrovitelji, te Vukovarsko-srijemske županije i Grada Vukovara. Tema skupa privukla je, osim školskih knjižničara iz cijele Hrvatske, predstavnike knjižničara iz Bosne i
Hercegovine, Srbije i Slovenije. Svi uspješni stručni skupovi ne nalikuju jedan na drugi, barem ne njihova organizacija. Ideja o organiziranju stručnoga skupa Hrvatske udruge školskih
knjižničara u Vukovaru bila je prisutna već neko vrijeme. Udruga organizira svoje godišnje
skupove svake godine u drugoj županiji, s ciljem da u isto vrijeme pruži potporu radu kolega
sustručnjaka upravo u tome dijelu Lijepe Naše i progovori o temi koja se aktualnošću i značajem nametne kao bitna za rad školskih knjižnica općenito. K tome Hrvatska udruga školskih knjižničara nastoji povesti i dijalog o temama koje su u tom trenutku aktualne i bitne za
društvo u cjelini i time i školske knjižnice i knjižničare uključiti u proces kanaliziranja društvenih pojava na pozitivan način. Tako je 2011. godine u Splitu organiziran stručni skup Horori a priori: knjige o kojima se ne govori, a tražene su u fondovima školskih knjižnica; u
jesen 2013. to je bio Vukovar s temom Znanje koje gradi mostove – jedan prilog toleranciji i
međusobnom razumijevanju. Brojne neočekivane okolnosti nisu išle u prilog organizaciji
ovoga skupa: otkazivanje već dogovorenoga glavnog pokroviteljstva skupa od strane Grada
Vukovara mjesec dana prije njegova početka, nezadovoljstvo nekih kolega odabirom teme i
mjesta održavanja skupa, teška ekonomska situacija u državi, a posebice u Vukovarskosrijemskoj i okolnim županijama… Ipak, jasna namjera i snažno htijenje da se skup na tu
temu organizira upravo u Vukovaru i upravo u to vrijeme pomogli su da pridobijemo i brojne neočekivane pomagače, neophodne za održavanje jednoga dobrog stručnog skupa: svi
pozvani predavači odazvali su se pozivu bez oklijevanja, mnogi i bez naknade; dobili smo pokroviteljstvo
predsjednika Republike Ive Josipovića i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, financijsku potporu
Vukovarsko-srijemske županije; idejno rješenje za plakat skupa je pro bono izradio tim dizajnera Brukete&Žinića – i ono najvažnije: knjižničari iz svih dijelova Hrvatske počeli
su se prijavljivati na skup.
NOVI UVEZ - STRANICA 8
Knjižnice kao simbol univerzalnosti, znanje kao pouzdano razumijevanje
Knjižnice su oduvijek bile simbol univerzalnosti, u svojim zbirkama nastojale su prikupiti i
čuvati sve dostupno znanje. Školske knjižnice, usprkos manjem obujmu građe i prostora, slijede taj princip univerzalnosti, u svojim knjižničnim zbirkama prikupljaju različite vrste znanja, odražavaju različite kulture, tradicije… Stoga je i djelatnost knjižnica, a time i onih školskih, prirodno usmjerena promociji multikulturalnoga i interkulturalnoga, i to nam daje pravo i poziva nas da se izjasnimo o toj temi. Naziv skupa, Znanje koje gradi mostove – jedan
prilog toleranciji i međusobnom razumijevanju, nastao je kao izraz uvjerenja da znanje zaista
jest jedini katalizator koji pomaže uravnotežiti procese životnih iskustava, premostiti izazove… Opet, svijest o tome da tako složene procese nije moguće obuhvatiti jednim stručnim
skupom, koji je ograničen trajanjem, sadržajem i brojem sudionika, uvjetovala je i podnaslov: jedan prilog toleranciji i međusobnom razumijevanju.
Otvorenje i program
Neki knjižničari putovali su cijelu noć, mnogi su ustali i prije zore ne bi li stigli na otvorenje
skupa. Toga ih je jutra u Vukovaru dočekala toplina jesenjega sunca, a u Ružičkinoj kući,
mjestu održavanja skupa, i toplina domaćina. Skup su otvorili i pozdravili predstavnici Vukovarsko-srijemske županije i predstavnici Grada Vukovara, kao i predsjednica HUŠK-a Vanja Jurilj, dipl. knjižničarka, te predsjednica Podružnice HUŠK-a Vukovarsko-srijemske županije Marija Purgar, prof. i dipl. knjižničarka. Bogat, dojmljiv i raznolik kulturnoumjetnički program, kakav i priliči skupu koji upravo o različitosti i progovara, upriličili su:
Kulturno-umjetničko društvo grada Vukovara Dunav, Kulturno- umjetničko društvo Vaso
Đurđević iz Bršadina i Udruga Mađara grada Vukovara. Stručni skup Znanje koje gradi mostove – jedan prilog toleranciji i međusobnom razumijevanju bio je koncipiran tako da pokaže posebnosti multikulturalnoga okruženja u kojem djeluju školske knjižnice te njihovu ulogu u izgradnji interkulturalnoga dijaloga. U skladu s tim ciljem, stručni dio skupa ostvario
se kroz tri tematska bloka, počevši od općega prema posebnom: prvi dio odnosio se na sociološko-teorijski pristup multikulturalnost i općoj problematici teme posebno u književnosti
za djecu i mladež, drugi dio ponudio je uvid u zakonske okvire i posebnosti u radu škola i
školskih knjižnica u multikulturnim sredinama, a treći je dio bio posvećen prikazu primjera
dobre prakse. Na kraju stručnoga dijela skupa održan je okrugli stol na temu: Mali jezici male kulture u europskim realitetima – uloga školske knjižnice u očuvanju nacionalnoga identiteta. Predavači su bili znanstvenici s hrvatskih i drugih sveučilišta, iz državnih ureda i
neprofitnih ustanova, kao i gosti iz zemalja u okruženju, tako da je skup imao i međunarodni
karakter.
Mislimo da oni danas nisu pobijedili
Prvi dio skupa započela je mr. sc. Sandra Cvikić, stručna suradnica u znanosti s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, Područni centar Vukovar. U svom predavanju Hrvatska multikulturalnost – stvarnost ili socijalna konstrukcija? (Iskustvo Vukovara) - sudionike je upoznala
s temeljnim pojmovima multikulturalnosti kroz povijest i tako napravila teorijski okvir za
daljnja promišljanja. U drugome dijelu iznijela je kritički osvrt i sociološku analizu trenutne
situacije u Vukovaru i problematike koja je vezana uz taj grad. Kroz vremenski prikaz
(Vukovar 1991. godine, Vukovar u progonstvu 1991. – 1996. godine, Vukovar i mirna reinNOVI UVEZ - STRANICA 9
tegracija 1996. – 1998. godine, vukovarska stvarnost i Vukovar danas) upoznala nas je s
činjenicama o stradanju grada i kasnijim društvenim procesima. U izlaganju intrigantnoga
naziva Mislim da danas nisu oni pobijedili: o toleranciji i tendenciji u (dječjoj i ne-dječjoj)
književnosti, dr. sc. Dubravka Zima, docentica na Hrvatskim studijima u Zagrebu, govorila
je o prisutnosti problema individualne traume u dječjim bajkama i ostalim djelima za djecu i
mlade. Proučavanjem hrvatske i prijevodne dječje književnosti, predavačica je zapazila da je
tema odnosa pravednosti i nepravednosti u njima snažnije prisutna od teme odnosa dobra i
zla, kako ju uobičajeno promatramo. Pitanje tolerancije i multikulturalnosti u književnosti za
djecu i mlade može se promatrati kontekstualno, što je potkrijepila i primjerom naše književnice I. B. Mažuranić. U drugi dio radnoga dijela skupa uvela nas je mr. sc. Beatrica Šurbek,
ravnateljica OŠ Antuna Mihanovića u Zagrebu, koja nas je u izlaganju Interkulturalna školska zajednica i interkulturalne kompetencije podučavanja upoznala s razlikom između multikulturalnosti kao poštivanja različitosti i interkulturalnosti čiji je temelj preplitanje i uzajamno bogaćenje cijeloga spektra različitosti. Prema njezinome mišljenju te vrijednosti mogu
se pronijeti i kroz školsku zajednicu koju je predavačica promatrala i analizirala. Sa specifičnostima rada školskih knjižnica, koje djeluju u školama u kojima se nastava odvija po modelu A, B i/ili C za pripadnike nacionalnih manjina, sudionike je upoznao Bojan Lazić, prof. i
mag. bibl., stručni suradnik knjižničar u OŠ Bršadin i OŠ Negoslavci. Kroz prezentaciju pod
nazivom Školske knjižnice u multikulturalnim sredinama upoznati smo sa zakonskim okvirima za rad takvih škola i knjižnica, ali i sa iskustvima u praksi do kojih je došao istraživanjem provedenim u 117 osnovnih i srednjih škola koje rade po programima za nacionalne
manjine. Problem nabave građe na jeziku nacionalnih manjina nametnuo se kao najveći problem u radu školskih knjižnica koje su namijenjene nacionalnim manjinama u Republici Hrvatskoj. Kao moguće rješenje navedenoga problema naveo je veću uključenost Republike
Hrvatske, ali i ostalih sudionika, u nabavu lektirne građe koja je potrebna da bi se nastava na
jeziku nacionalnih manjina mogla kvalitetnije realizirati. U svome radu Uloga središnje manjinske knjižnice u nastavnom procesu na jezicima nacionalnih manjina, Katarina Todorcev
Hlača, voditeljica Središnje knjižnice Rusina i Ukrajinaca Republike Hrvatske, govorila je o
suradnji sa središnjim knjižnicama nacionalnih manjina kao jednom od mogućih rješenja za
prevladavanje problema nabave knjižnične građe za škole i školske knjižnice u kojima se za
pripadnike nacionalnih manjina nastava odvija po modelu C. Uvijek rado slušani primjeri
dobre prakse ponudili su sudionicima uvid u temu kroz iskustva iz knjižničarskog rada. Po
jedan primjer rada koji se bavi temama multikulturalnosti i interkulturalnosti predstavile su
knjižničarke iz škola koje djeluju u multikulturalnoj zajednici, iz narodne knjižnice i iz rada
škole koja multikulturalnost ostvaruje ciljanim i osmišljenim povezivanjem sa školama iz
inozemstva. Školske knjižničarke OŠ „Korog“ Dubravka Čapo, prof. i dipl. knjižničarka, i
Anita Drenjančević, prof. i dipl. knjižničarka, izlaganjem Interkulturalni dijalog s junacima
naše škole prikazale su svoj zajednički rad (hrvatski jezik i mađarski jezik) na primjeru
književnoga djela „Junaci Pavlove ulice“ F. Molnara. Cilj projekta bio je prikazati suodnos
između kultura, jačanje povezanosti i tolerancije među učenicima. Vrlo neobično i dojmljivo bilo je izlaganje Marine Šumige, knjižničarke Gradske knjižnice Vukovar koja vodi radi-
NOVI UVEZ - STRANICA 10
onice za djecu pod nazivom Plemenska mudrost. Radionice su sačinjene od plemenskih igara koje nas povezuju s onime što jesmo, a cilj im je djelovati na dijete, djetetov odnos s odraslima, djetetov odnos s okolinom i na taj način uočiti i prihvatiti različitosti. Svijet različitosti nas bogati bila je tema primjera prakse Adele Granić, prof. i dipl. knjižničarke iz OŠ Marije i Line u Umagu. Kroz projekt europskih fondova uspjelo se povezati različitosti koje su
obogatile rad jedne škole, ali i cijele lokalne zajednice. Učenici su osvijestili važnost multikulturalnoga dijaloga, otklonili predrasude i prihvatili različitost kao pozitivno iskustvo.
Uloga školskih knjižnica u očuvanju nacionalnoga identiteta s obzirom na proces integracija i opće trendove globalizacije
Uobičajeno za skupove Hrvatske udruge školskih knjižničara, na kraju radnog dijela skupa
održan je okrugli stol, ovaj put s temom Uloga školskih knjižnica u očuvanju nacionalnoga
identiteta s obzirom na proces integracija i opće trendove globalizacije. Odličan uvod u temu
napravila je dr. sc. Senada Dizdar, izvanredna profesorica na Odsjeku za komparativnu književnost i bibliotekarstvo Filozofskog fakulteta u Sarajevu izlaganjem Uloga školskih knjižnica u očuvanju nacionalnoga identiteta u multikulturalnom okruženju. Predavačica je izlaganje utemeljila na primjeru i iskustvu susjedne Bosne i Hercegovine, ali i na osobnome iskustvu. Poseban naglasak stavila je na pojam identiteta, koji je polazište za multikulturalnost i multikulturalnu pismenost, a on je, prema njezinome mišljenju, uvijek i prije svega
osobni identitet. Uslijedio je okrugli stol na kojem su govorili: dr. sc. Senada Dizdar, Roksanda Ignjatović, dipl. knjižničarka i koordinatorica za međunarodnu suradnju Društva školskih bibliotekara Srbije; Nataša Kuštrin Tušek, predsjednica Društva školskih knjižničara
Slovenije i Vanja Jurilj, dipl. knjižničarka, predsjednica Hrvatske udruge školskih knjižničara kao moderatorica okrugloga stola. U svojim izlaganjima, i kasnije u zaključcima, sudionici okrugloga stola istaknuli su potrebu jačanja svijesti o nabavi knjižnične građe za nacionalne manjine u svakoj od tih država, kao i potrebu jačanja suradnje kroz zajedničke projekte,
istovremeno brinući i o razvoju međusobnog razumijevanja i o očuvanju nacionalnoga identiteta.
Prema konstrukciji drugačije stvarnosti
Opći zaključci skupa povezali su i naglasili bitne misli iznesene tijekom skupa. Ako je stvarnost socijalna konstrukcija, onda svi mi kao dionici društva možemo konstruirati jednu drugačiju stvarnost. Školski knjižničari, kao i knjižničari općenito, u kreiranju drugačije stvarnosti mogu imati puno veći i značajniji udio od onoga uobičajenoga s obzirom na javnost
rada, kulturnu djelatnost i aktivno sudjelovanje u odgojno-obrazovnom procesu . Vjerujemo
da je i ovaj skup dao neke smjernice i poticaj za svjesnije i kvalitetnije konstruiranje. U vrijeme održavanja
stručnoga skupa otvorena je i bila postavljena izložbe
fotografija Knjižnice okom knjižničarke autorice Ivane Hengl, diplomirane knjižničarke iz OŠ „Retfala“ u
Osijeku; večernji je program bio ispunjen susretom s
osebujnom književnicom Jasnom Horvat, a drugog
dana skupa organiziran je stručni izlet u iločki kraj,
NOVI UVEZ - STRANICA 11
koji je uključivao obilazak i razgledanje knjižnice Franjevačkog samostana sv. Ivana Kapistrana i posjet školi i školskoj knjižnici OŠ Julija Benašića u Iloku. Sav radni materijal skupa,
prezentacije predavača, sažetci predavanja, čak i njihovi zvučni zapisi, kao i obilje fotografija dostupni su na mrežnim stranicama Hrvatske udruge školskih knjižničara www.husk.hr.
Uz njih se, pod poveznicom dojmovi i nazivom Pismo iz Sarajeva, u podnaslovu tog pisma
skriva i najveći kompliment cijelom ovome skupu ali i hrvatskome knjižničarstvu: Hrvatski
bibliotečki mikrokozmos – oblikom kap, sadržajem more.
E-READERS AT YOUR FINGERTIPS
mr. sc. Iva Klak Mršić ([email protected]), KGZ - Knjižnica Jelkovec
U organizaciji Informativnoga centra Veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država (http://
zagreb.usembassy.gov/) održane su dvije radionice "E-Readers at your Fingertips", 3. i 4.
ožujka 2014. godine. Radionice je održala gošća iz Sjedinjenih Američkih Država Melisa
Lewis, director of library services, Hauchua City Public Library, Arizona Safford City, Graham County Library (http://www.cityofsafford.us/index.aspx?NID=336). Predavačica Melisa Lewis željela nam je objasniti i približiti svoj način rada, kako u digitalnom okruženju,
govoreći o informatičkoj pismenosti, tako i o tradicionalnim knjižničarskim poslovima i programima poticanja čitanja i informacijske pismenosti. Za svako slovo u engleskoj riječi digital (digitalan) pronašla je pojmove koji po njoj najbolje objašnjava digitalno doba, delivery =
dostava; information = informacija; global = globalan; internet literacy = informatička pismenost; trainig = obuka; acess = pristup; learning = učenje, želeći nam dodatno naglasiti važnost informatičke pismenosti u vremenu kada su informacije vrlo dostupne i to na globalnoj
razini svima koji su voljni učiti nove načine i pristupe u pronalaženju informacija. Što se tiče
rada s korisnicima, Melisa Lewis zaključila je kako je važno naglašavati da je prilikom prikupljanja informacija na različitim web stranicama potrebno provjeriti odnosno ocijeniti vjerodostojnost same web stranice i podataka koje se nalaze na njoj. Pet je osnovnih pitanja: je
li stranica točna (je li pouzdana, je li izvor informacija naveden, je li link stranice točan); je li
stranica na kojoj tražimo podatke autoritet za pojedino područje (tko je autor stranice, koje
su njegove kvalifikacije, ima li stranica sponzora, je li organizacija čija je to web stranica
uvažena i legitimna za to područje odnosno temu); je li web stranica objektivna (iz informacija na web stranici možemo li reći koji
je stav autora, otkriva li link na web
stranicu u svojem naslovu stav oko teme
o kojoj je ta web stranica); je li web
stranica još uvijek aktualna odnosno u
optjecaju (koji je posljednji datum ažuriranja podataka, ažuriranja web stranice) te pokriva li ta web stranica sve segmente određene teme kojom se bavi
(kako je informacija prezentirana, nalazimo li uz informacije na web stranici i
NOVI UVEZ - STRANICA 12
statističke podatke, grafove, kako je tema razrađena, samo površno ili nudi sve potrebne informacije). Predavačica nam je pokazala link na web stranicu Tumblebooks s besplatnim eknjigama za korisnike njezine knjižnice (http://www.tumblebooks.com/). Korisnici knjižnice
prijavljuju se kroz web stranicu knjižnice i imaju pristup knjigama, audioknjigama, dječjim
knjigama koje su interaktivne te nude mogućnost da se priča ili posluša ili pročita ili da bude
bez teksta, tako da se može iskoristiti i kao pozadina za radionice na odjelu za djecu. Ova
web stranica meni je stvarno bila dobar odraz ideje naše predavačice da nam pokaže da se
tradicionalni knjižničarski zadatci i poslovi vrlo lako mogu prebaciti i koristiti na novim medijima kao što su računalo, tableti, pametni telefoni i slično, a zadržati svoju stvarnu ulogu
razvijanja informacijske pismenosti i poticanja čitanja. Da nam ne bi popustila pažnja u cjelodnevnom slušanju, naša nam je gošća zadala tri kreativna zadatka. Počeli smo s igrom u
kojoj smo, nakon što kažemo što najviše volimo, morali dobaciti klupko vune nekom od suigrača, pri čemu smo sami morali zadržati dio vune u ruci Kada smo se svi izredali, vuna se
pretvorila u paukovu mrežu u kojoj smo svi bili povezani, a tako nam je Melisa Lewis željela
reći kako je važno "dodavati znanje" i izgraditi cijelu mrežu informacija. Drugi zadatak nam
je aktivirao maštu. Svaka je skupina dobila slikovnicu s malo ili bez imalo teksta, što je pokrenulo razne ideje i priče. Treći zadatak uključivao je drvene bojice, te je svatko za sebe pomoću bojica nacrtao kako se osjeća i doživljava dane u tjednu. Kreativni dio radionice podsjetio nas je kako je važna znatiželja, mašta, uvažavanje različitih osobnosti, i tako nas je
predavačica uvela u tradicionalne vještine i znanja knjižničara. Pomoću fotografije stabla
objasnila nam je kako ona doživljava potrebu da kod korisnika pomažemo i potičemo razvijanje informacijske pismenosti. Korijenje stabla usporedila je s knjižnicom, tlo sa znanjem,
sunčevu svjetlost s potrebom da se stalno usavršavamo, ugljikov dioksid izjednačila je s maštom, vodu potrebnu za stablo usporedila je s izričajem, gnojivo je predstavila kao rješavanje
problema, granu stabla kao komunikaciju, a voće, koje je plod stabla, kao cjeloživotno učenje.Kako bi nam cjeloživotno učenje bilo što kvalitetnije, Melisa Lewis predložila nam je da
si povremeno postavimo sljedeća pitanja: što je naša strast, gdje se vidimo za pet godina u
privatnom životu, kada smo posljednji put pokušali napraviti nešto novo i što je naša inspiracija. Dala nam je također i nekoliko savjeta koje i sama primjenjuje kako bi lakše učila: uvijek uz sebe treba imati knjigu, treba raditi popise stvari koje se moraju obaviti, primjenjivati
naučeno, dijeliti naučeno s drugima, pokretati nove projekte, učiti s drugima,
napravi listu prioriteta, voditi dnevnik...
Da se ne bismo na poslu u svojim knjižnicama uspavali i zakoračili u rutinu,
možemo sebi i svojim kolegama povremeno postavljati sljedeća pitanja: što je
misija naše knjižnice, kako želimo da
knjižnica izgleda za pet godina, kada je
posljednji put naša knjižnica probala
napraviti nešto novo, što bismo željeli
da knjižnica potiče kod naših korisnika i
NOVI UVEZ - STRANICA 13
sl. Radionica nam je pružila odmak od naše radne svakodnevnice, a opet smo uvidjeli da nas
s gošćom iz SAD-a povezuju isti interesi i želje, da smo svi motivirani pomoći svojim korisnicima, da se trudimo biti kreativni kako bismo im olakšali učenje te kako bismo im omogućili da se knjižnicom koriste u različite svrhe i na raznovrsne načine. Vidjeli smo kako se
tradicionalne vještine i znanja lako mogu iskoristiti u učenju informatičkih vještina potrebnih
za digitalno doba, kako su i dalje najvažnija znatiželja, točnost informacija, mašta i kreativnost. Željela bih zahvaliti kolegicama iz Infomativnoga centra Veleposlanstva Sjedinjenih
Američkih Država na pozivu za ovu radionicu te se ujedno preporučujemo i za neke buduće
slične aktivnosti.
NOĆ KNJIGE 2014.
Dobrila Zvonarek ([email protected]), Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu
Treću godinu zaredom, na Svjetski dan knjige i autorskih prava,
u Hrvatskoj je proslavljena Noć knjige – manifestacija posvećena literaturi, čitanju i čitatelju. U 157 gradova i mjesta diljem
zemlje organizirana su razna događanja, kojima je zajednički
nazivnik bila knjiga: javna čitanja, druženja s autorima i glumcima, kreativne radionice, poetski performansi, ali i klasična predstavljanja – za čitatelje svake vrste i svih dobnih skupina. Veliki
broj knjižara Manifestaciji se priključio popustima i akcijama,
pa je Noć knjige 2014. uspješno mobilizirala čitavu Hrvatsku.
Inicijativa za organizaciju Noći knjige potekla je 2012. godine
od Udruge Knjižni blok – Inicijativa za knjigu i Zajednice nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore, nakon što su
rezultati istraživanja knjiga u Republici Hrvatskoj, koje je proveo GFK, pokazali da Hrvati
čitaju poprilično ispod svjetskog prosjeka. U želji da se čitalačke navike u Hrvatskoj poprave, a branša vezana uz knjigu spasi od nezavidnog položaja, inicijativi su se priključili i Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Knjižnice grada Zagreba, Udruga za zaštitu prava
nakladnika – ZANA te portal za knjigu i kulturu Moderna vremena Info. Najnovije istraživanje tržišta knjiga pokazuje da situacija u Hrvatskoj ni 2014. godine nije sjajna, ali manifestacije poput Noći knjige, koja se sada prvi put odvijala pod pokroviteljstvom Vlade Republike
Hrvatske, bude nadu u svjetliju budućnost. Razloge za zadovoljstvo možemo tražiti već u
broju i raznovrsnosti prijavljenih sudionika, kojih je iz godine u godinu sve više. Naime, 23.
travnja njih 378 organiziralo je više od 700 raznovrsnih događanja i gotovo 200 akcija – popusta, besplatnih učlanjenja, oprosta zakasnine i sl. Raduje i podatak da su se pozivu za sudjelovanjem po prvi puta odazvali i vrtići, koji su svojim veselim i poticajnim programima
nastojali ukazati na važnost čitanja od najranije dobi. No najveći broj sudionika Noći knjige
činile su upravo knjižnice, tradicionalna mjesta susreta s književnošću, razmjene čitateljskih
iskustava i tvornice kreativnih pristupa literaturi. Osim narodnih knjižnica, kojih je bilo najviše, Noć knjige proslavile su i školske knjižnice, ali i knjižnice visokoškolskih institucija,
kao i specijalne – poput knjižnice Instituta za turizam, Arheološkog muzeja u Zagrebu ili pak
NOVI UVEZ - STRANICA 14
Državnoga hidrometeorološkog zavoda. S obzirom na ulogu i važnost knjižnica u ovoj manifestaciji, a i zbog svoje suorganizatorske uloge, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu
nametnula se ponovno kao najprikladnije mjesto za svečano otvorenje Noći knjige. Njemu je
nazočio i predsjednik Vlade Republike Hrvatske, koji se u kratkom govoru osvrnuo na nezamjenjivu ulogu knjige u društvu. Kao doprinos afirmaciji čitanja otvorena je i izložba
„Kadar za čitanje“, koja predstavlja izbor najboljih fotografskih radova iz natječaja koji su
proveli Noć knjige i Fotoklub Zagreb. Izložba će nakon boravka u Nacionalnoj i sveučilišnoj
knjižnici u Zagrebu krenuti na putovanje gradovima i mjestima diljem Hrvatske. Silan entuzijazam uložen u osmišljavanje i realizaciju ove manifestacije rezultirao je i originalnim idejama i nekim sasvim novim programima, koji su naišli na vrlo pozitivan odjek u javnosti.
Čitalo se tako pacijentima u hrvatskim bolnicama, a Crveni nosovi – klaunovi doktori razveselili su mališane u Dječjoj bolnici Srebrnjak. Noć knjige obilježila se i u hrvatskim zatvorima, a domaći pisci večer su proveli u druženju s azilantima. Zagrepčane je bez sumnje zaintirigirao najstariji tramvaj iz ZET-ova voznog parka, koji je s Remize krenuo na svoje živopisno putovanje Zagrebom u društvu Branimira Špoljarića. Velika je novost ovogodišnje
Noći knjige širenje manifestacije na regiju. Naime, Noć knjige prvi se put održala u Sloveniji i Crnoj Gori, uz organizacijsku podršku kolega iz Hrvatske, koji su organizatorima ustupili vizualna rješenja i pružili svu ostalu raspoloživu pomoć. Riječ
je tek o početku zanimljive i uzbudljive
suradnje, s ciljem da Noć knjige postane najznačajnija književna manifestacija ovoga tipa u regiji, ne samo po kvalitetnim programima već i po uspješnim
modelima suradnje.
NOĆ KNJIGE 2014. U GRADSKOJ KNJIŽNICI SAMOBOR
Draženka Robotić ([email protected]), Gradska knjižnica Samobor
Prva je bila uvodna. Obična, rekli bismo. Za drugu smo se pripremili puno
bolje. A treću smo Noć knjige dočekali
potpuno spremni. I Gradska knjižnica
Samobor uključila se u obilježavanje
treće po redu Noći knjige. Pripremili
smo kvizove pa je kvizomanija potresala oba odjela te večeri. Samoborski knjižničari na čelu s ravnateljicom Mirjanom Dimnjaković opet su pronašli način
da Noć knjige bude sve samo ne uobičajeno čitanje, predstavljanje knjiga i pisaNOVI UVEZ - STRANICA 15
ca. Na Dječjem odjelu sve je započelo zanimljivim natjecanjem u kojem su sudjelovale i obitelji, jer djeca su, uz pomoć roditelja, igrala igre i natjecala se u znanju i poznavanju literature kroz zabavno osmišljen kviz. Naravno, uslijedile su i prigodne nagrade. Na Odjelu za odrasle sve je bilo podređeno zabavi i smijehu kroz "Knjiškoteku", kviz u kojem su se po uzoru
na čuvenu Kviskoteku natjecala četiri para natjecatelja. Kao i svaka prava televizijska emisija i mi smo imali PP - promidžbeni prikaz, odnosno duhovite propagandne poruke koje smo
snimili za ovu priliku. Možete ih pogledati u svakom trenutku kad ne znate što čitati: http://
youtu.be/LzBskiMHJVs Sve smo začinili glazbenim "međutcima". Odličan Mali kućni bend
i dobitna kombinacija: saksofon, gitara i truba. Lako je podijeliti zadatke kad imate kome.
Mi smo na sreću imali pa je kolegica Željka Vrbančić nekoliko tjedana, u kućnoj radinosti,
slagala scenografiju za oba kviza. Pitalice, asocijacije, igru znanja, poznavanje samoborske
suvremene povijesti i igru detekcije odigrali su sve redom naši korisnici i na to smo posebno
ponosni. Svi su se rado odazvali na naš poziv za sudjelovanjem jer znaju da su knjižnice i
zabavna mjesta. Brojna publika žustro je bodrila svoje favorite pa je žiri na kraju, nakon izjednačenja i dodatnih izazova za natjecatelje, imao težak zadatak proglasiti najbolje. I ona slatka pobjeda na kraju, ipak, pripada nama djelatnicima samoborske gradske knjižnice. Pokazalo se da sav uloženi trud nije
bio uzalud i mi smo opet uspjeli popuniti
svoje male prostorije publikom, pogotovo
mlađom, koja prepoznaje trud i dobar rad.
I koja, što je najvažnije, prepoznaje knjižnicu kao svoje, drago i dobro poznato mjesto! I ne samo za Noć knjige.
NOĆ KNJIGE 2014. U HRVATSKO-AMERIČKOM DRUŠTVU
Marijana Tadić ([email protected])
Morana Pleština ([email protected])
Američka knjižnica i čitaonica
Noć knjige u američkoj knjižnici i čitaonici protekla je u književnim razgovorima o uglednim hrvatskim znanstvenicima sabranima u sedam zbirki
istoimene serije knjiga koje Hrvatskoameričko društvo publicira u posljednjih 18 godina. Ugledni hrvatski znanstvenici u Americi i svijetu projekt je
koji ima za cilj upoznavanje domaće i
svjetske znanstvene i šire javnosti sa
znanstvenim djelom i životopisom hrvatskih znanstvenika, koji su stekli visoki međunarodni ugled radeći u inozemstvu. O novom
izdanju dvojezične knjige Ugledni hrvatski znanstvenici u svijetu iz istoimene serije govorili
NOVI UVEZ - STRANICA 16
su član glavnog odbora Hrvatskoameričkog društva, dr. Nenad Prelog, i
urednik edicija prof. Janko Herak. Kao i
dosadašnjih 6 izdanja, nova knjiga obuhvaća životopise i radove desetorice hrvatskih znanstvenika u inozemstvu. Posjetitelji su ovom prigodom imali priliku
čuti zanimljivosti i kuriozitete iz grandioznog opusa Nikole Tesle – o njegovu
radu na otkriću i upoznavanju svojstava
X-zraka-, zatim o mladom fizičaru Marinu Soljačiću, poznatom po primjeni Teslina rezonantnog prijenosa energije za daljinsko
napajanje računala i njegovom još važnijem istraživanju u fotonici, o fizičaru Davoru Pavuni, stručnjaku u nanotehnologiji, kemičaru Branku Ruščiću i drugima. „Svi su ovi znanstvenici rođeni, odgojeni i obrazovani u Hrvatskoj, ili u hrvatskim sredinama negdje drugdje.
Odselivši se u inozemstvo, sa sobom su ponijeli civilizacijske, kulturološke, povijesne, tradicijske, obrazovne i druge društvene odrednice ove sredine, koje su im omogućile da u novoj
sredini dosegnu svoje znanstvene vrhunce. Stoga je njihova znanost, koja je američka, kanadska, njemačka ili francuska… također i hrvatska. To se ne vidi iz njihovih radova, jer oni
su objavljeni pod nazivom institucija koje nisu hrvatske. Stoga je na nama da upoznamo svijet i s ovim dijelom vrhunske hrvatske znanosti i to trajno zapišemo“, rekao je urednik edicija prof. dr. sc. Janko Herak. Službena promocija knjige „Ugledni hrvatski znanstvenici u svijetu“ - VII. dio zakazana je za 22. svibnja s početkom u 13 sati u Hrvatskoj matici iseljenika,
Trg Stjepana Radića 3 u Zagrebu. Hrvatsko-američko društvo najstarija je udruga u Hrvatskoj, nastala je 1991. godine, a promiče obrazovnu, kulturnu, znanstvenu i svekoliku suradnju između RH i SAD-a kao i sve pozitivne vrijednosti civilnog društva. Američka knjižnica
i čitaonica postoji od 2001. i trenutno broji preko 1500 naslova na engleskom jeziku, a podijeljena je u 5 sekcija.
SF NOĆ KNJIGE 2014. U KNJIŽNICI VLADIMIRA NAZORA
Tanja Radović ([email protected])
Svjetlana Ciglar ([email protected])
KGZ - Knjižnica Vladimira Nazora
Ovogodišnja Noć knjige u Knjižnici Vladimira Nazora protekla je u znaku znanstvene fantastike i popularne znanosti, uz središnji događaj - proglašenje pobjednika našega književnog
natječaja. Natječaj za najbolju kratku priču metaFORA, uspješno pokrenut prošle, ove je godine raspisan kao natječaj za kratku znanstvenofantastičnu priču metaFORA2014. -SFora. U
žiriju su bili mr. Aleksandar Žiljak, SF pisac, ilustrator, urednik; Krešimir Mišak, urednik i
voditelj TV emisije Na rubu znanosti, SF pisac; Borislav Majkić, knjižničar; Tanja Radović,
knjižničarka, spisateljica i Tea Lukačević, prošlogodišnja pobjednica natječaja. Prispjela je
rekordna 131 priča iz cijele Hrvatske te nekoliko iz Bosne i Hercegovine i jedna iz Srbije.
Najveći broj priča prispio je iz Zagreba i bliže okolice (44 priče), potom iz Rijeke (22), SpliNOVI UVEZ - STRANICA 17
ta (6), Slavonskog Broda (5), Čakovca (4), Varaždina (3), Osijeka (4), Karlovca (3) i brojnih
drugih većih ili manjih mjesta. Najstarija autorica ima 75 godina, a najmlađi, njih četvero,
pohađaju 2. razred osnovne škole. Iznenađenje
ovogodišnjeg natječaja bio je upravo velik odaziv osnovnoškolaca čije su radove poslale njihove agilne profesorice - mentorice. No, u odrasloj konkurenciji nisu imale šansu, osim za
javnu pohvalu i zahvalu. Ponajviše su zastupljeni autori rođeni 80-ih i 90-ih godina, što govori
o mladosti ovog žanra, ali i njegovoj vitalnosti,
budući da su zastupljene i generacije sredovječnih autora. Priče su, generalno uzevši, dostigle poprilično visoku razinu spisateljskog umijeća, iako je među autorima vrlo malo prethodno afirmiranih pisaca. U Noći knjige dodijeljene su nagrade najboljima – Mariji Volarević (Sesvete) – prva nagrada za priču „Prekinuta veza“, Vedranu Volariću (Virje) – druga
nagrada za priču „Slijepac“ te Robiju Selanu (Labin) – treća nagrada za priču „Posljednje
smeće“, uz atraktivno scensko uprizorenje nagrađenih priča za koje se pobrinulo Kazalište
„Ivan Goran Kovačić“ (glumci Zrinka Antičević, Marko Movre i Dinko Vujević). Član žirija
mr. A. Žiljak iznio je sažetu analizu prispjelih priča na natječaj. Nagrađene se priče mogu
pročitati na mrežnim stranicama KGZ-a, a objavljivanjem u klupskom časopisu, „fanzinu“
Parsek ulaze u konkurenciju za nagradu SFERA. Sve su nagrade pribavljene zahvaljujući
sponzorima, uglavnom kulturnjacima – Centru za kreativno pisanje, Društvu za znanstvenu
fantastiku SFERA, nakladnicima Frakturi, Znanju, Mozaiku i dakako KGZ-u. Tako kulturnjaci podržavaju kulturnjake! Ipak, valja istaknuti, da su nam naši dobri susjedi – Tvornica
Franck – sponzorirali prvu nagradu – Ljetnu školu pisanja u Staroj Sušici koju organizira CeKaPe, koji pak, daruje semestralnu radionicu kreativnog pisanja za drugonagrađenog pisca. Sretni
smo zbog tako nesebične podrške, zbog toga što
naš natječaj raste kvalitetom, zbog velikog broja
prispjelih priča, zbog tako mnogo dobrih pisaca
koji znače i mnogo dobrih čitatelja. Program
Noći nastavljen je predavanjem „Gdje smo u
svemiru?“ - Mile Karlice, dipl. ing. Fizike, te
popraćen izložbom „Čovjek i svemir“, kojom se
u izlozima Knjižnice predstavila Zvjezdarnica
Zagreb. Knjižnica je za korisnike bila otvorena
do 24 sata, kao i besplatni antikvarijat knjiga.
NOVI UVEZ - STRANICA 18
ZASAĐENA SEKVOJA U ČAST JOHNA CAGEA U NOVOM JELKOVCU
mr. sc. Iva Klak Mršić ([email protected]), KGZ - Knjižnica Jelkovec
Projekt Ars Publicae u 2014. godini tematizira nove, cjelovito projektirane i izvedene zagrebačke
kvartove, s naglaskom na Novi Jelkovec i Vrbane
III. Temeljne su aktivnosti oko novih naselja izrada
urbanološke datoteke i refleksivna teorijska produkcija, te pokretanje inicijative za poboljšanje javnog
prostora u suradnji s platformom 1POSTOZAGRAD, kao i realizacija prvih uopće umjetničkih
intervencija na prostoru ciljanih naselja. Između
ostalog, cilj je programa Novi kvartovi da novi zagrebački kvartovi ostvare sadržajnu nadogradnju u
vidu različitih umjetničkih i drugih intervencija,
koje s obzirom na perifernost i recentnost izgradnje
naselja inače nisu osobito izgledne, pa se projektom
nastoji to ispraviti, kako objašnjava Saša Šimpraga, jedan od pokretača projekta. Saša Šimpraga, poznat i kao autor knjige „Zagreb, javni prostor“, prepoznao je knjižnicu kao svog
partnera za aktivnosti koje pokreće u naselju Novi Jelkovec. Izmišljena povijest Novog Jelkovca - performativna šetnja & intervencija naziv je prve trajne umjetničke intervencije na
prostoru Novog Jelkovca s izmišljenim citatima Aleksandra Hut Kona i Saše Šimprage, koji
su postavljeni na klupe u travnju 2014. godine. U sklopu aktivnosti projekta nekoliko intervencija izvest će pozvani umjetnici te oni odabrani na javnom natječaju (http://
arspublicae.tumblr.com/post/81384082377/javni-natjecaji-za-intervencije-u-novom-jelkovcu
-i). Sekvoja Johna Cagea autorski je projekt Saše Šimprage proveden u okviru programa Novi kvartovi projekta Ars Publicae a u suradnji s Hrvatsko–američkim društvom, koje je doniralo sadnicu, Zagrebačkim holdingom, podružnicom Zrinjevac, te Knjižnicom Jelkovec. Lokacija je odabrana na osnovi toga što su javne površine u naselju Novi Jelkovec nazvane u
čast muzikologa i skladatelja, a sadnjom sekvoje Johna Cagea istovremeno je nadograđena
muzikološka matrica naselja, oplemenjen javni prostor i odana počast tom velikom umjetniku koji je svojevremeno boravio u Zagrebu kao gost Muzičkog bijenala, objašnjava
Saša Šimpraga. Sekvoju, čiji primjerci nekih vrsta pripadaju u najveća i najviša stabla na svijetu, zasadili su predsjednik Sabora Društva Dragan Kukavica, članovi
Glavnog odbora Hrvatsko-američkog društva Tvrtko Jakovina i Ivančica Markovčić, Saša Šimpraga i Iva Klak Mršić, 23.
travnja 2014. godine ispred Knjižnice Jelkovec a u sklopu programa Noći knjige.
NOVI UVEZ - STRANICA 19
Zahvaljujemo svima koji su omogućili da dođe do realizacije tog projekta, te vas pozivamo
da pratite naše aktivnosti, ali i da sve svoje zanimljive ideje podijelite ili sa Ars Publicae na
http://arspublicae.tumblr.com/ ili na e-mail adresu Knjižnice Jelkovec: [email protected].
KAZALIŠTEM DO PROMJENE U DRUŠTVU
Petra Dolanjski ([email protected]), KGZ - Knjižnica Silvija Strahimira Kranjčevića
„Priprema, pozor, kazalište“ višegodišnji je projekt koji se održava u Knjižnici
Silvija Strahimira Kranjčevića u ožujku
povodom Međunarodnog dana kazališta
za djecu i mlade i Svjetskog dana pripovijedanja (20. 3.), Svjetskog dana lutkarstva (21. 3.) te Svjetskog dana kazališta (27. 3.). Sama ideja proizašla je iz
dugogodišnje tradicije lutkarskih predstava Vande Vilić koje su se održavale svakoga prvog četvrtka u mjesecu, kao i iz rada
Dječjeg odjela usmjerenog prema kazalištu i poticanju dramskog izričaja. Umjesto strogog
odvajanja programa i sadržaja za djecu od onih za odrasle, projektom je ostvarena kreativna
suradnja, povezivanje i interakcija Odjela za djecu i mlade s Odjelom za odrasle, ali i pružena prilika za susret i suradnju knjižničara, profesora i odgajatelja koji se u svome radu bave
dramskom pedagogijom. Projekt je to koji obuhvaća smotru dječjih amaterskih kazališnih
grupa koje djeluju unutar škola, vrtića i knjižnica, profesionalnu predstavu za djecu i profesionalnu predstavu za odrasle, radionicu za djecu i radionicu za odrasle te teorijsko problematiziranje ostvareno u formi okruglog stola ili predavanja. Manifestacija je popraćena izložbom lutaka, a ove godine bile su to lutke varaždinske lutkarice Željke Kozulić.
Nenatjecateljsko, afirmativno ozračje smotre dječjih predstava pridonosi osjećaju
zajedništva, potiče djecu na daljnje stvaranje te im omogućuje da svoj rad bez straha predstave i izvedu pred publikom. Tako je ovogodišnjoj smotri nazočilo više od četiristo djece,
održalo se šesnaest dječjih predstava u izvedbi šest osnovnih škola, dva vrtića i pet knjižnica, a posebno treba istaknuti uspješnu suradnju s knjižnicama izvan Zagreba, pa je tako
predstavu „Tajne jednookog ormara“ izvela lutkarska družina „Kutko“ Knjižnice i čitaonice
Kutina, a kazalište sjena predstavile su nam kreativne knjižničarke Gradske knjižnice Pazin
predstavom „Djevojčica i div“. Poticanje djece na kreativno dramsko i likovno izražavanje
ostvaruje se i radionicama za djecu kojima se razvija njihova kreativnost, socijalne kompetencije, pozitivna samoprocjena, uči ih se komunicirati kroz umjetnost, kao i povezivati likovni s dramskim izričajem. Lutkarsku radionicu za osnovnoškolce „Od ruke do lutke“ vodila
je Natalie Murat Dean, a posebnu vrijednost dale su joj male dramske forme koje su, uz pomoć voditeljice, osmislili i izveli polaznici radionice, naravno, pred publikom. Cilj projekta
usmjeravanje je djece i mladih na umjetnički tekst, književnost, pripovijedanje i kazalište,
NOVI UVEZ - STRANICA 20
kao i promicanje dramskog odgoja, te poticanje djece i mladih na sudjelovanje u procesu odgoja kroz dramski izričaj, a profesionalnu predstavu za djecu kojom zaokružujemo program
smotre izvela je Jadranka Bargh - “Dugi, Široki i Brzooki”.
U 2014. godini bavili smo se temom društvenog angažmana u kazalištu, odnosno može li, i na koji način, kazalište mijenjati društvo, a otuda i naslov ovogodišnje manifestacije
„Kazalištem do promjene u društvu“. Upravo je autorsko iskustvo redateljice Anice Tomić i
dramaturginje Jelene Kovačić, koje su se dokazale nizom angažiranih predstava za mlade,
kao i predstavama za odraslu publiku, u kojima bez uljepšavanja progovaraju o aktualnim
društvenim problemima i patologijama, bio povod da ih, zajedno s kazališnom kritičarkom
Lidijom Zozoli, pozovemo kao gošće okruglog stola. Zaključke s okruglog stola koji ističu
važnost socijalne angažiranosti kazališnih predstava unutar zajednice u kojoj su nastale i u
kojoj svojim izvođenjem i žive, nastojeći svjesno, a ponekad i vrlo izravno, senzibilizirati
publiku te izazvati pozitivnu društvenu reakciju, potvrdili smo izvedbom predstave
„Postdiplomsko obrazovanje“, nastale prema istoimenom priručniku Siniše Labrovića, u režiji Borne Armaninija i izvedbi Vilima Matule, uz glazbenu pratnju Igora Pavlice, koja subverzijom i ironičnim odmakom ne priznaje ravnodušnost i nezainteresiranost kao odgovor na
aktualne društvene probleme, a sam Matula ističe: „Ja zbilja želim vjerovati da je baš umjetnost mjesto gdje bi se moralo moći tražiti rješenje za ovaj svijet.“
Važan dio projekta svakako je i radionica za odrasle, a ove se godine, kao logičan
izbor, nametnula ideja o radionici dramskoga odgoja koja bi se kretala u smjeru aktualne tematike te pokušala ponuditi odgovore koji bi bili relevantni za postavljeno problemsko pitanje. I dok se na okruglom stolu širem krugu zainteresiranih pokušalo prikazati djelovanje
kritički angažiranog kazališta i njegovih predstavnika, kao i recentnih kazališnih ostvarenja u
tom području, na radionici „Od dramske igre i improvizacije do forum kazališta“, pod vodstvom Ivane Marijančić, uzeli smo stvari „u svoje ruke“ te istražili modele ponašanja koji bi
dinamičnom i angažiranom izvedbom mogli stvoriti bolje okolnosti u prikazanom problemu.
U ovogodišnjem smo osvrtu na projekt odlučili staviti naglasak upravo na radionicu
za odrasle s ciljem što boljeg odaziva kolegica i kolega knjižničara koji se u svom radu koriste elementima dramske pedagogije na neku od sljedećih radionica. Stoga, ne podcjenjujući
čitateljsku publiku, a kako bi i predstavljanje same radionice bilo što razumljivije, smatram
da je ipak potrebno ukratko iznijeti osnovne postavke forum kazališta. Forum kazalište, kazalište slika i nevidljivo kazalište tri su glavne kategorije kazališta potlačenih koje je razvio i
aktivno primjenjivao u svom radu Augusto Boal. Unutar forum kazališta odvija se kazališna
igra s pravilima u kojoj se prikazuje neriješen problem. Predstava forum kazališta započinje
odigravanjem scene u kojoj protagonist ne može riješiti problem (tlačenje) koji ga muči. Nakon što je prizor odigran, prikazuje se ponovno nepromijenjen sve dok ga netko iz publike
ne odluči zaustaviti te tada gledatelj-glumac zauzima mjesto protagonista (potlačenoga) i
pokušava poraziti tlačitelja. Tijekom forum-predstave razvija se konstruktivan dijalog koji u
svojoj srži sadržava aktivno sudjelovanje gledatelja-glumaca. Može se činiti malo vjerojatnim da će se gledatelji zaista uključiti u dramsku radnju, no ako je model-priča dobra i dovoljno poticajna da izazove reakciju publike zbog odnosa prema protagonistu, odnosno da
izazove bijes prema tlačitelju, reakcija neće izostati, posebno nakon što se prvi gledatelj uNOVI UVEZ - STRANICA 21
ključi u radnju i na taj način potakne i ostale, u što smo se uvjerili odigravši takav jedan model-prizor. No proces kojim smo došli do javnog oglednog sata kao rezultata radionice, uključivao je i vježbe koje vode prema uspostavi forum kazališta, a koje se mogu primijeniti
unutar našega vlastitog rada s korisnicima kao poticaj za stvaranje grupne kohezije, razbijanje treme i međusobno upoznavanje. Na samome početku radionice vježba „Blizu-daleko“
poslužila je kao jednostavan i zabavan uvod u daljnji rad, a osim što je pridonijela opuštanju
polaznika, bila je i motivacija za kasnije stvaranje forum-priče. Stolice su raspoređene unutar
prostora, svaki polaznik sjedi na vlastitoj stolici, a samo jedna je prazna i predstavlja krajnji
cilj osobe koja stoji i kreće se prema njoj. Ostali članovi grupe ne dopuštaju osobi koja stoji
da sjedne tako što ustaju, kreću se i sjedaju na praznu stolicu. Samo zbog timskog rada osoba
koja hoda neće uspjeti sjesti.
U prvoj fazi vježbe svi se glasno dogovaraju, a kasnije se igra bez riječi, s pomoću
neverbalne interakcije te na taj način jača koncentracija i komunikacija među sudionicima.
Nakon vježbe sudionici se dijele u parove te s pomoću asocijacija potaknutih vježbom, dolaze do priče koju zatim i odigraju. Naime, naizgled jednostavna vježba izazvala je prilično
kaotičnu situaciju zbog neuspješnih početnih pokušaja da se uspostavi komunikacija i najbolja taktika unutar grupe, što je poslužilo kao motivacija za stvaranje forum-priče. Jedna od
vježbi je i „Najbolja ponuda“, sudionik je izdvojen iz grupe i daje informaciju tko je, na primjer: „Ja sam papir!“ Iz grupe brzo dolaze do sudionika druga i treća osoba te iznose ponude
za koje smatraju da su najbolje, no i ostali se sudionici svojim ponudama mogu nadovezati
na prve dvije. Osoba u sredini je u nedoumici, mora donijeti odluku i odabrati ponudu koja
je za njezinu situaciju najbolja. Ovom vježbom osoba može iznijeti stvaran problem te na taj
način sagledati situaciju i pokušati pronaći rješenje problema.
Boal smatra da je kazalište znanje, te kao takvo, ono može biti „način preobražaja
društva“ i u tom nam smislu „pomoći da izgradimo svoju budućnost umjesto da čekamo na
nju“. Ako se i ne slažemo s njegovom tvrdnjom da kazalište može mijenjati društvo, a takvo
nam se razmišljanje čini pomalo utopističkim i donkihotovskim, vrlo je vjerojatno da ćemo
se složiti da ono može modelirati naš svjetonazor, razvijati ukus i osvijestiti potrebu za pravednijim i moralnijim svijetom u kojem živimo te da nam je kazalište koje djeluje u tom
smjeru i više nego potrebno.
Stavljeno u kontekst naše knjižničarske djelatnosti, forum kazalište pokazalo se kao
izvrstan i vrlo primjenjiv način djelovanja u radu s korisnicima, kako na dječjem, tako i na
odraslom odjelu, a edukacija knjižničara za forum teatar predstavlja pozitivan iskorak prema
knjižnici kao mjestu koje prepoznaje
potrebe i probleme svojih članova, nudi
im znanje, razumijevanje i prostor unutar kojega mogu djelovati te spremnost
da se bavi problemima koji se tiču suvremenoga gledatelja / korisnika / čovjeka.
NOVI UVEZ - STRANICA 22
FESTIVAL ZNANOSTI U KNJIŽNICI GAJNICE
TJEDAN MLADIH ZNANSTVENIKA
Morena Livaković ([email protected]) KGZ - Knjižnica Gajnice
Nakon što smo prošle godine veoma uspješno probili led uključivanjem u Festival znanosti, manifestaciju čiji je cilj popularizacija znanosti i tehnologije među mladim naraštajem,
Knjižnica Gajnice vrlo se rado u razdoblju od 7. do 11. travnja odazvala na novi poziv. Međutim, iako su „valovi“ bili
službena tema dvanaestog Festivala, mi smo se malčice odmaknuli od valova i u čast naših ovogodišnjih predavača preimenovali se u Tjedan mladih znanstvenika. Naime, svi su gosti mladi znanstvenici koji su bili voljni podijeliti svoje znanje i entuzijazam s publikom. Slušatelji su bili učenici sedmih
i osmih razreda osnovnih škola „Dragutin Domjanić“ i
„Stenjevec“, koji su došli sa svojim profesorima i koncentrirano i strpljivo odslušali predavanja. Posebno trebamo zahvaliti školskim knjižničarima,
prof. Nedi Unterweger i prof. Zoranu Šutiću, koji su ključne karike u organizaciji Festivala u
našoj knjižnici. Pohvaljujemo i novi naraštaj malih novinara Osnovne škole „Stenjevec“,
učenice petog razreda koje su se uz pomoć kolege Zorana hrabro uhvatile u koštac s tremom
i pitanjima koja se tiču tema o kojima još nisu ništa učile u školi. Našu gošću od petka, dr.
sc. Jelenu Repar, djevojčice su snimile za školski časopis „Sten“ i radijsku emisiju „Stigla je
pošta“, koja se emitira petkom na Prvom programu Hrvatskoga radija. No krenimo od ponedjeljka! Biokemičar dr. sc. Marko Košiček široj je javnosti poznato lice s TV ekrana, jer na
Trećem programu HTV-a, zajedno s fizičarom Sašom Cecijem, vodi popularno-znanstvenu
emisiju „Treći element“. Osim toga, radi kao znanstveni novak na Zavodu za molekularnu
medicinu Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu i, s obzirom na to da je utemeljitelj „Društva
za edukaciju van okvira“, vrlo je aktivan u edukaciji. Našim učenicima prikazao je koliko je
važna uloga osjetila okusa i njuha u svakodnevnom životu životinja i ljudi te ih upoznao sa
suvremenim spoznajama o biokemijskim mehanizmima važnim za stvaranje osjeta okusa i
mirisa. Dvojica volontera imala su priliku isprobati kakav je osjećaj kad limun odjednom
postane sladak. U utorak smo ostali na Institutu Ruđer Bošković, ali smo temom otplovili na
more. U goste nam je došla molekularna biologinja dr. sc. Galja Pletikapić, koja je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu doktorirala znanost o moru na studiju oceanologije. Upoznala nas je s nanoskopom, posebnom vrstom mikroskopa kojim se proučavaju makromolekule poput DNA, proteina ili polisaharida, različite vrste nanostruktura, vezikula, gelova, ali
i žive stanice i tkiva. Prikazala nam je kako sićušna kapljica morske vode krije svijet o kojem nikada nismo ni razmišljali, a živopisnim fotografijama povela nas je na svoja terenska
istraživanja Jadranskoga mora. Srijedu su nam razveselili meteorolozi i njihova Mala meteorološka radionica. Mr. sc. Kornelija Špoler Čanić i njezini asistenti Nikola Vikić Topić
(kojeg možete vidjeti na prognozi RTL-a) i Amalija Božiček naučili su učenike što je tlak,
čime se mjeri te zašto ljudi nisu plosnati iako su pod njegovim utjecajem, kako uz pomoć
NOVI UVEZ - STRANICA 23
dviju boca napraviti pravi tornado, a s nekoliko plastičnih čaša vjetorometar. Još jedan gost s
Ruđera došao nam je u četvrtak. Mag. ing. comp. Matija Piškorec ponudio je odgovor na
pitanje koliko je telefonskih poziva potrebno da bi se došlo do predsjednika, a nakon što
smo se svi malo poigrali tražeći veze do poznatih ličnosti, objasnio je matematičke sustave
mreža kojima pripadaju sve poznate mreže, od stvarnih do virtualnih društvenih mreža, ali i
mreža energetskih sustava, internetskih routera i mreža linkova koja povezuje web stranice,
mreža interakcija bioloških molekula u živim organizmima, mreža suradnika u znanosti i
brojnih drugih. I za kraj tjedna posjetila nas je dr. sc. Jelena Repar, doktorica biologije, koja
se na Ruđeru bavi istraživanjem mehanizma popravka DNA nakon γ-zračenja u bakteriji D.
radiodurans. Ta je bakterija jedna od rijetkih organizama koji su razvili unutarnje tehnike
regeneracije koje im pomažu da prežive opasne doze nuklearnog zračenja. Čuli smo predavanje o važnosti istraživanja koja dovode do bitnih spoznaja o mogućnostima
preživljavanja zračenja. Predavanje po
predavanje, i došli smo do kraja još jednog Festivala znanosti. Drago nam je da
smo u knjižnicu doveli mlade nade naše
znanosti, a još nam je draže da su učenici, a i mi odrasli, u ugodnoj i prijateljskoj atmosferi mogli čuti nešto novo i
zanimljivo o čemu inače ne znamo
mnogo. Hvala svim suradnicima još
jednom, i vidimo se sljedeće godine!
PUTOPISNE RADIONICE KNJIŽNICE JELKOVEC
Jelena Pisačić ([email protected]), KGZ - Knjižnica Jelkovec
Kroz putovanja rastemo, formiramo
se. Mijenjamo svoje okruženje, a
tom promjenom mijenjamo se i mi
sami. Kada se izdvojimo iz svakodnevice, otvaramo um za nove sadržaje i doživljaje. Slojevi stvoreni
nesvjesno, pomalo se ljušte i postajemo prohodni za nove svjetonazore, iskustva i sagledavanje onoga
što nas okružuje. Kada posjetimo
neku zemlju, nestaje onaj osjećaj
sigurnosti poznatog okruženja. Naša osjetila su budnija. Upijamo neke druge kulture. Energiju i dinamiku putovanja dobivaju i putnici. Naša je knjižnica smješNOVI UVEZ - STRANICA 24
tena u središtu naselja, na kraju grada. Pomalo izdvojeni, pravo smo mjesto za okupljanje
svih onih željnih avantura i informacija koje će biti korisne kada se jednog dana uputimo na
svoje putovanje. Mi nismo turistička agencija, ali smo svakako dobro mjesto želite li negdje
otputovati. Osnovali smo putopisnu grupu pod nazivom Ja putnik, koja se sastaje svaka dva
tjedna. Putopisne radionice održavaju se u multimedijalnoj dvorani knjižnice. Ovako separirani u prostoru gdje smo u mogućnosti stvoriti opuštenu atmosferu i odjedriti u dimenziju
putovanja, okruženi cappuccinom, toplom čokoladom i ponekad kolačićima, otkrivamo čari
nekih drugih kultura i naroda. Radionice se sastoje od dva dijela. U prvom dijelu održava se
predavanje koje najčešće drži mr. sc. Marijan Biruš, profesor geografije iz Osnovne škole
Sopnica, a povremeno i drugi gosti predavači. Izlaganja su ilustrirana fotografijama nastalim
na putovanjima koje projiciramo na platnu. Drugi dio radionice praktične je naravi. Izrađujemo crteže ili predmete vezane uz temu radionice, a ponekad učimo i pismo, ako se primjerice
radi o putovanju kroz Kinu ili Rusiju. Na svakom predavanju slušamo o zemljopisnim značajkama, povijesti i znamenitostima zemlje koju posjećujemo. Kultura i običaji ponekad su
slični našima, no svakako je zanimljivije kada se radi o posebnostima koje su nam manje poznate. Budući da se nalazimo u prostoru gdje je knjiga ono što primarno želimo približiti i
ponuditi korisniku, svako naše druženje povezuje lokacije na koje putujemo sa književnicima
i njihovim djelima u onom segmentu gdje se nadovezuju. Djela napisana na pisaćem stolu
koji se nalazi u nekom od muzeja, kuća u kojoj se neki pisac rodio ili u njoj djelovao, predio
spomenut u sadržaju kakvog romana, a isto tako i čitanje odlomaka pisaca koje spominjemo,
čine most između prostora u kojem se okupljamo i onoga u koji koračamo. Predavanja su
tako priređena da budu zanimljiva raznim uzrastima. Putnici su uglavnom članovi dječjeg
odjela u dobi između 12 i 14 godina, no nerijetko nam se pridruže i članovi odjela za odrasle.
Neke od lokacija koje smo proputovali jesu Singapur, Island, Kina, Rusija, Ukrajina, Italija i
Dubai. Na svakom druženju nastojimo napraviti i nekoliko fotografija. U želji da budemo
dostupni što većem broju zainteresiranih, a jednako tako i da se povežemo kroz vrijeme tijekom dva tjedna iščekivanja sljedećeg putovanja, na Facebooku je otvorena i grupa Ja putnik
na kojoj je moguće pratiti naša druženja i najave onih novih. U jesen 2013. godine, jedna je
radionica održana na međunarodnom sajmu knjige Interliber, na Zagrebačkom velesajmu. Uz
predavanje o kulturi, posebnostima Kine i kineskoj operi, posjetitelji radionice imali su priliku na zabavan način učiti i kinesko
pismo. Kultura putovanja razvija se
kao i kultura čitanja. Obje pomažu da
otkrijemo tko smo i kamo idemo. Radujemo se svima koji nam se pridruže,
a isto tako toplo preporučamo i drugim knjižnicama da osnuju ovakvo
okupljanje u svojim prostorima kako
bi rasli, zajedno sa svojim članovima,
na putovanjima prema putovanju.
NOVI UVEZ - STRANICA 25
I OVO JE JEZIK! - IZLOŽBA FOTOGRAFIJA
ZNAKOVNOG JEZIKA U KNJIŽNICI KUSTOŠIJA
Sunčica Ostoić ([email protected])
Marina Putnik ([email protected])
KGZ - Knjižnica Kustošija
“Znati čitati znači imati ključ koji otvara sva vrata”, mudra misao književnice Željke
Horvat-Vukelja bila je nit vodilja naših aktivnosti tijekom Mjeseca hrvatske knjige 2013. Na
čitateljskom tragu, sve aktivnosti u Knjižnici Kustošija tijekom tih mjesec dana bile su vezane uz temu čitanja kod gluhih i nagluhih osoba. S kojim se izazovima oni susreću u čitanju i
kako čujni čitaju gluhe, tj. kako čujni čitaju njihov znakovni jezik, samo su neka od pitanja
koja smo potaknuli ovom edukativnom izložbom. Kroz sve odjele Knjižnice Kustošija izložene su bile uvećane fotografije ruku fotografkinje Ane Šesto. Kroz dvije rečenice: “I ovo je
jezik!” i “Čitaj i uči!” ruke na Aninim fotografijama znakovnim jezikom jednoručne i dvoručne abecede pričale su priču o gluhoći i čitanju. Cjelokupno događanje ostvareno je u suradnji sa Savezom gluhih i nagluhih grada Zagreba te prof. Mirjanom Juriša, prevoditeljicom i
tumačiteljicom Hrvatskoga saveza gluhih i nagluhih. Najteže posljedice oštećenja sluha manifestiraju se u području jezika i govora te ako osoba nije izložena jeziku u kritičnoj dobi za
razvoj jezika, dobi u kojoj je mozak
plastičan, neće nikada tečno naučiti
ni jedan jezik. Da prosječan gluhi
osamnaestogodišnjak čita na razini
osmogodišnjeg djeteta te da gluhoća
ne umanjuje djetetovu sposobnost
učenja i manipulacije apstraktnim
simbolima, samo su neke od korisnih
informacija koje smo naučili o gluhim osobama i čitanju.
NOVI UVEZ - STRANICA 26
EINS, ZWEI, DREI
SVIJET PRIČA NA NJEMAČKOM JEZIKU U KNJIŽNICI VLADIMIRA NAZORA
Darinka Sović ([email protected]), KGZ - Knjižnica Vladimira Nazora
Odjel za djecu i mladež Knjižnice Vladimira Nazora obogatio je svoj program
namijenjen najmlađim korisnicima pričanjem priča na njemačkom jeziku. Neposredan povod za to bile su njemačke
knjige i slikovnice koje imamo u fondu.
Godine 1998. Knjižnica Informacijskog
centra Goethe–Instituta Zagreb poklonila je našem Odjelu za djecu i mladež
450 svezaka njemačkih knjiga i slikovnica. To je bio početni fond za formiranje Zbirke knjiga i slikovnica na njemačkom jeziku, koju tijekom godina sustavno izgrađujemo kupovanjem novih naslova i donacijama Goethe–Instituta. Težište smo stavili na knjige za početnike u čitanju i slikovnice. Danas Zbirka ima oko 900 svezaka. Naš je zadatak bio da na što bolji način približimo te knjige
i slikovnice djeci i potičemo ih da ljubav prema čitanju povežu s obogaćivanjem svoga znanja njemačkog jezika. I ne samo to. Željeli smo da slikovnice upoznaju i djeca predškolske
dobi koja se još nisu susrela sa stranim jezikom. Tako smo počeli s programom čitanja priča
na njemačkom jeziku, pod nazivom Eins, zwei, drei. Anketa koju smo proveli među roditeljima pokazala je da interes za takav sadržaj postoji pa se ubrzo formirala grupa predškolaca,
koji ne samo da su redovni na našim pričama već i kući odlaze s posuđenim njemačkim slikovnicama.Već drugu godinu oni u knjižnici uče prve riječi njemačkog jezika na zabavan i
zanimljiv način kroz slušanje priča, igre, pjesme i likovno izražavanje. Svakog drugog ponedjeljka u 17 sati uz pozdrav Guten tag, vesela grupa djece ulazi u svijet priča na jeziku koji
im postaje sve poznatiji. Priče slušaju i u prijevodu na hrvatski jezik, a uz igru i pjesmice uče
nove njemačke riječi vezane uz svakodnevne aktivnosti. Tako su uz slikovnicu poznatog autora Hansa de Beera Wer legt das schoenste Ei?, naučili riječi vezane uz Uskrs i tehnikom
kolaža izradili Osterei, svoje uskršnje jaje.
ČITKARANJA U KNJIŽNICI VLADIMIRA NAZORA
Svjetlana Ciglar ([email protected]) KGZ - Knjižnica Vladimira Nazora
Knjižnica Vladimira Nazora već dugo surađuje s Udrugom za promicanje inkluzije.
Posrijedi je udruga koja promiče razvoj društva u kojem osobe s intelektualnim teškoćama
imaju jednake mogućnosti kao ostali, u kojem se cijeni njihov doprinos i poštuju ljudska prava. Aktivnosti Udruge temelje se na filozofiji inkluzije, prema kojoj osobe s intelektualnim
teškoćama imaju pravo biti ravnopravni i aktivni članovi društva, a podržava se proces njihove deinstitucionalizacije. Kako se Knjižnica i Udruga nalaze u neposrednoj blizini, njegoNOVI UVEZ - STRANICA 27
vanje dobrosusjedskih odnosa rezultiralo je raznim oblicima druženja i suradnje. Jedan su od njih izložbe radova s
kreativnih radionica korisnika Udruge.
Prisjetimo se izložbe Kao riba u vodi ili
Naš Zagreb, kada su pod vodstvom Valerije Jelčić u našim izlozima bili izloženi keramički radovi te slike na svili i
u tehnici batika. Sjajna je bila i izložba
Jupi za/by Upi, kada smo se družili s
korisnikom Udruge Ratkom Koletićem
i njegovom poznatom žirahom, a on je
još dugo dolazio i crtao kod nas u čitaonici. S vremenom se pojavila potreba da proširimo
načine suradnje. Upitali smo se kako našim inkluzivcima približiti knjigu? Naime, korisnici
Udruge prilično su različiti. Neki su od njih članovi Knjižnice i redovito posuđuju i čitaju
knjige (najčešće ljubavne romane ili knjige o životinjama), ali mnogi su od njih nepismeni i
pisana im je riječ daleka i nepoznata, nedostupna. Prošle smo godine, u okviru akcije Črnomerec čita, napravili mali eksperiment. Knjižničarke su čitale korisnicima Udruge i svima se
to svidjelo – i knjižničarkama i, što nam je osobito veselje, korisnicima Udruge! Tako smo
od veljače ove godine, a uz podršku voditelja iz Udruge, započeli naša Čitkaranja. Dugogodišnju suradnju s Udrugom za promicanje inkluzije obogaćujemo novom aktivnošću: jednom
mjesečno čitamo naglas! Čitkaranjem želimo korisnicima Udruge odškrinuti vrata knjige i
pisane riječi, otkriti im nešto novo, obogatiti njihove dane i ujedno im pokazati da su nam
dobrodošli, da ih cijenimo i podržavamo. Razne pripovijetke, pjesme, priče čitaju i čitat će
knjižničari i gosti Knjižnice. A svi skupa, kroz ugodno druženje, razbijamo svakodnevicu.
Dosadašnja su druženja bila vrlo lijepa i spontana. Vrijeme je to za opuštanje. U našoj se
Studijskoj čitaonici čita, nevjerojatno pomno sluša, a često, potaknuti pročitanim, sudionici
razgovaraju o sličnim doživljajima u životu. Pri oblikovanju tih okupljanja, određivanju njihova trajanja i odabiru štiva, konzultiramo se i s njihovim voditeljima. Jedan od glavnih naputaka koji nam je dala Marijana Janković, njihova voditeljica radnih aktivnosti na otvorenom tržištu rada, jest da su korisnici Udruge odrasli ljudi i ne vole, primjerice, bajke jer tada
zaključuju da ih smatramo djecom. Tako smo odabirali priče o odrastanju (Miro Gavran: Kako smo lomili noge, Vladimir Nazor: Zmija), o Zagrebu (Pavao Pavličić: Dobri duh Zagreba), o obiteljskim odnosima (Ksenija Kušec: Reci mi sve). Čitamo i poeziju, a ponekad zajedno i zapjevamo. Sve se te aktivnosti provode u okviru projekta Knjižnica širom otvorenih
vrata. Čitkaranjima se tako pridružujemo naporima i željama
da korisnici Udruge, osobe s intelektualnim poteškoćama,
postaju aktivan dio društva i da imaju pristup istim resursima
koji su na raspolaganju svima iz naše zajednice, u ovom slučaju to je knjiga. Zajednički nam je cilj društvo koje cijeni
različitost i koje u svakom svom članu otkriva jedinstvene
vrijednosti.
NOVI UVEZ - STRANICA 28
PROMOCIJA MASKOTE DJEČJEG PROGRAMA “KORNJAČA HRVOJE”
Ana Bakarić ([email protected]), KGZ - Knjižnica Jelkovec
U petak 25. travnja održana je prezentacija slikovnice „Život uz rijeku - poplave“, prve u nizu
obrazovnih slikovnica koje izlaze u okviru
dječjeg programa Hrvatskih voda, a namijenjena je djeci predškolskoga uzrasta do četvrtog
razreda osnovne škole za poduku o životu uz
rijeku. Učenicima OŠ Jelkovec i učiteljicama
Aniti Čer i Snježani Babić obratila se Marija
Vizner, autorica slikovnice, te im predstavila
kornjaču Hrvoja i njegovu ulogu u zaštiti voda.
Svrha je slikovnice da djeca nauče kako čuvati vodu kao naše prirodno bogatstvo. U knjižnici je pedeset učenika četvrtih razreda Osnovne škole Jelkovec imalo priliku upoznati maskotu Hrvoja te čuti o njegovim avanturama u kojima podučava male čitatelje kako voda utječe
na život uz rijeku, što su to nasipi i poplave, tko su vodočuvari, kako se rijeke pune vodom i
još mnoštvo zanimljivih činjenica. U interaktivnom predstavljanju slikovnice, Marija Vizner
na djeci primjeren način prezentirala je sadržaj slikovnice. Uz maskotu, kornjaču Hrvoja
(kornjača je zaštićena ugrožena vrsta u Hrvatskoj, a maskota je nazvana po imenu naše domovine) zainteresirala je učenike na pažljivo slušanje i postavljanje pitanja. Ruke su bile u
zraku čak i kad nije bilo pitanja jer su djeca sve komentirala s primjerima iz stvarnog života.
Točno su odgovarali na postavljena pitanja, te i sami postavili nekoliko zanimljivih i domišljatih. Učenici su također dobili posebnu pohvalu jer su prvi do sad, u odnosu na druge učenike i djecu, znali odgovor na dva pitanja: da je česta životinja koja živi uz vodu vodomar, i
da se niski nasipi uz vodu zovu “zečji nasipi“. Ipak najveće oduševljenje, povike “Yes” i osmijeh izmamili su podijeljeni besplatni primjerci slikovnica za uspomenu na ovaj susret.
Svaki učenik odmah je prelistao slikovnicu, raspričao se o svojoj, tetinoj ili tuđoj kornjači, i
podijelio svoje znanje s ostalima. Koliko su im se svidjele slikovnica i Hrvojeve avanture,
pokazalo je oduševljenje na spomen nagradnog natječaja u slikanju ili pisanju pjesmica tematski vezanih uz slikovnicu. Svaka škola izabrat će tri najbolja rada, a početkom sljedeće
školske godine izabrat će se pobjednik. U knjižnici, na Odjelu za djecu i mlade, posjetitelji
su još i prije predstavljanja mogli razgledati
plakate koji prate slikovnicu, a moći će to i nakon predstavljanja. Više informacija o kornjači
Hrvoju može se naći na stranicama Hrvatskih
voda, na poveznici : http://www.voda.hr/zivotuz-rijeku-poplave (26.04.2014.) te u časopisu:
Vizner, M. Promocija maskote dječjeg programa “Kornjača Hrvoje”. // Hrvatska vodoprivreda. God.21 (2013), 204, str.102-103.
NOVI UVEZ - STRANICA 29
KGZ BEND – PRVIH DESET GODINA
Željko Vrbanc ([email protected]), KGZ - Knjižnica Silvija Strahimira Kranjčevića
Klub hrvatskih glazbenika Sax. Utorak, 10. prosinca 2013., 20 sati. KGZ
bend. Tkooo? Nikad čuo! KGZ bend,
knjižničari koji sviraju i pjevaju. Koncertom proslavljaju deset godina postojanja. Ma daj, tak dugo?! (Otprije
stoji i ono „nikad čuo!“) OK, činjenica
je da (javnosti) nepoznati bend gostuje
u poznatom glazbenom klubu. Vjerojatno je tako nekako prepoznatljiv
klupski plakat s najavom koncerta mogao iščitati pravi nepoznavatelj benda.
Dobro, a postoje li uopće pravi poznavatelji glazbene grupe knjižničara? Osim, naravno, njihovih kolegica i kolega knjižničara (ali ne baš svih) koji „znaju te ljude“ i njihovu glazbu... i
tako već deset godina. Teško, teško... opet ono kao „nikad čuo“, ali i čekaj, pa možda to i
nije baš tako. Istina, nisu baš ni svaki dan na radiju. Ali opet, svake su godine na Strossu.
„Ljeto na Strossu“. Bar jednom godišnje. Ali već šest, sedam godina. Po nekoj logici, ne bi
trebali u javnosti biti svima posve nepoznati. Ima i dokaza za tu tvrdnju, ali javna
(pre)“poznatost“ i nije bitna za našu priču. Za našu priču bitni su oni gore spomenuti
„ezoterici“, „pravi poznavatelji“, oni koji su tu večer okupirali Sax. Knjižničarke! Knjižničari! (Bilo je i njih, ne samo među sviračima.) Dodajmo tome još i jaku, veselu, rasplesanu
podršku njihovih (i naših) prijatelja. Tako nije bilo teško, zajedno s bendom, stvarati (po
svim „anketama“) odličnu atmosferu za cijelo vrijeme trajanja trosatnog (!) koncerta. Hvala
svima. Osim same dobre atmosfere, o uspješnosti koncerta govori poziv, i ponuda, kluba da
i buduće godišnjice proslavljamo baš kod njih. Kako i ne bi kad se gotovo trećina „silne vojske“ zagrebačkih knjižničarki, knjižničara i prijatelja našla te večeri u Saxu! Više od dvije
stotine posjetitelja (na koncertu od tri sata) rijetko se skupi i na koncertima vrlo poznatih glazbenih umjetnika koji gostuju u tom klubu. S druge strane, uspješnosti koncerta, dobroj atmosferi i posjećenosti, valja zasluge pripisati i samom prostoru, tehničkim uvjetima, na koncu i reputaciji koju Sax kao glazbeni klub ima (a sve to pod zaista povoljnim financijskim
uvjetima). Izbor mjesta za proslavu desetogodišnjice pokazao se idealnim. Možda na ovom
iskustvu i zaživi ideja jednog godišnjeg koncerta (na kraju godine, ili povodom Dana KGZa, Božića?) za sve knjižničarke i knjižničare baš u ovom (ili sličnom), klupskom prostoru,
kao „javnijem“ mjestu. Vjerojatno je ta javnost drugog prostora važan dio „kemije“ koja se
dogodila na koncertu u Saxu. Inače, vezano uz ovu ideju „jedan (koncert) za sve“, moram
spomenuti da smo to već pokušali ostvariti kroz božićne koncerte u Knjižnici S. S. Kranjčevića (mjesto osnutka KGZ benda), ali se to nekako u praksi nije potvrdilo kao predobra ideja
jer izostaje značajniji odziv kolegica i kolega. (Razlozi su vjerojatno ograničen prostor knjižnice, vrijeme uoči Božića – kad i druge knjižnice imaju svoje programe... a možda i najvažNOVI UVEZ - STRANICA 30
niji - izostanak te javnosti koju pruža drugo mjesto. Još nešto bitno: komunikacija, kako benda s publikom tako i publike međusobno, u klupskom je prostoru puno slobodnija i ležernija,
što u knjižnici izostaje.) Možda ovdje valja sada ukratko spomenuti, prvenstveno za one koji
nisu bili u Saxu, kako je koncepcijski izgledala ta proslava. Od, naravno, više mogućih načina kako predstaviti naše desetogodišnje djelovanje odabrali smo onaj gdje je glazba i zabava
publike u prvom planu. To je značilo – koncert, da se govorni dio maksimalno skrati, da bude ležeran. A ipak je bio potreban, jer mnogo se toga važnog za postojanje benda izdešavalo
u deset godina. Bilo je važno pred brojnom publikom izreći bar ono najvažnije o bendu u
tom velikom vremenskom razdoblju. Zato je izbor „voditelja“ pao na mene jer najbolje poznajem sve okolnosti vođenja i djelovanja benda. Počelo se - od početka. (Ovdje ću samo ponoviti uvodni dio, priču o početku, jer je razlog i način našeg osnutka važan za način djelovanja benda i danas.) Dakle, u ožujku 2003. godine, nakon što je bila zatvorena više od godinu dana zbog revizije i kompletnog unutrašnjeg preuređenja, Knjižnica S. S. Kranjčevića ,
trebala je biti svečano (opet) otvorena. Na svečanosti se očekivao gradonačelnik i još nekoliko gradskih dužnosnika, uz ostale uzvanike iz naše struke, uglavnom bila je to svečanost
„visoke razine“. Glazbeni dio, koji prati ovakve svečanosti, voditeljica Jadranka Račić i ravnateljica Davorke Bastić, gle, nekako - „prebacile“ su na mene. Kako ja? Dobro, ja sam već
bio „poznat“ u knjižničarskim krugovima po tulumima na ponekim skupovima, još više po
glazbenim igraonicama koje sam već petnaestak godina vodio na Dječjem odjelu, ali da sviram sam na takvoj svečanosti za mene je bilo malo „previše“. Pokušavao sam pronaći neki
profesionalni duo, trio, neki sastav u kojem sviraju neki od mojih frendova, ali ipak za svirku
bez honorara nisam uspio nikoga pronaći. Ključna je činjenica – novca više nije bilo, pa ni
za neki mali honorar. Sve se utrošilo u obnovu. Tada slijede aktivnosti iz kojih će nastati
bend. Budući da mi se činilo neprimjerenim da sam „nešto odsviram“, morao sam se snaći
pa sam posegnuo za „unutrašnjim rezervama“ KGZ-a - za ovu misiju, neiskorištenim ljudskim resursima – u liku Anite Babić i Igora Mladinića. Oboje sam već poznavao, ali ne baš
dobro ni dugo. Već smo i prije, na moj poticaj, razgovarali o mogućnosti da se jednoga lijepog dana okupi nas nekoliko koji se unutar „firme“, kroz posao, kao Igor (Glazbeni odjel
Gradske knjižnice) i ja, bavimo
glazbom, da probamo nešto zajedno svirati. Bilo „ovako“, bilo za
knjižnicu. Sjetio sam se da mi je
Anita jednom u razgovoru rekla
da je nekoć profesionalno pjevala u jednom bendu („Minus
zwei“). Imamo i pjevačicu, nadao sam se. To su bile moje uzdanice koje će me spasiti samostalnog nastupa, a zapravo me je
više obradovala mogućnost ostvarivanja ideje okupljanja svojevrsnog knjižničarskog benda,
NOVI UVEZ - STRANICA 31
kad već imamo taj potencijal.
Nakon što su, na moju radost,
njih dvoje pristali, počelo je ono
što je danas desetogodišnja povijest KGZ benda. Konačno smo
tako na svečanosti otvorenja izveli (samo) dvije pjesme, koje
smo u kratkom razdoblju stigli
pristojno
uvježbati,
„Imagine“ (Lennon) i „Vjeruj u
ljubav“ (Oliver). Valjda ipak ne i
slučajno. Iz današnje perspektive
gledano, izbor ovih prvih pjesama
bio
je
svojevrsni
„programski temelj“, recimo, u smislu da je bend uspješno „izmaštan“, da je jedna od glavnih tema i poruka svih pjesama – ljubav. Dovoljno za početak!? I nastavak. Anita je pjevala,
Igor je, kao „all round“ svirač, svirao klavijature, a ja gitaru. Ime KGZ bend uzeli smo privremeno, tada smo mislili, u nedostatku inspiracije. Danas znamo da nam to ime najbolje
pristaje jer su se početne razne mogućnosti pretvorile u sviranje gotovo isključivo za potrebe
knjižnica (kao na samom početku) i knjižničarskih društava. Od dječjih predstava, obljetnica
i svečanosti do Božićnog koncerta. U tom smo smislu ostali „neambiciozni“, i kad smo se
proširili, nismo ulazili u angažmane sviranja u „javnosti“, iako je bilo čestih ponuda. Mi zato
i jesmo pravi knjižničarski bend. Koncepcija koncerta dalje se bazirala na kronologiji dolazaka novih članova i proširivanja repertoara pa smo to nastojali i dočarati. U nekoj drugoj
prilici, i na drugom mjestu, može se govoriti šire o tome kako i kada su dolazili novi članovi
i kako se s njima stvarao i novi repertoar. Ovdje zbog prostora ne može biti detaljnije riječi i
o mnogim stvarima vezanim za bend, njegov položaj i značaj unutar KGZ-a. O tome će se
moći (uskoro?) pročitati na „eksperimentalnoj“ stranici benda koju namjeravamo aktivirati, u
čemu nam je pomogla kolegica Marija Grozdanić iz Matične službe. Nadam se da će još pokoji budući tekst na temu KGZ benda pomoći da budemo bolje „shvaćeni“ i prepoznati, kako
unutar naše kuće tako i šire. Dosad smo uglavnom samo svirali, a manje govorili o sebi, ali
svakako jesmo svojevrsna osobitost i mnogo šire od Zagreba i Hrvatske. Planirani dio priče
bili su i gosti benda. To su ljudi, glazbenici, sastavi, s kojima je bend u svom dugogodišnjem
djelovanju razvio suradničke odnose, ostvario ili planirao neke zajedničke nastupe. Za ovu
priliku gosti su bile kolegice Željka Krušlin (M. Držić), Nika Čabrić (A. Cesarec), Renata
Azarić (Špansko) i kolega Denis Kovač (Jelkovec), koji se također povremeno
(„rekreativno“) bave glazbom (Denis i puno više). Ovom im prilikom još jednom čestitam na
hrabrosti i volji da unatoč samo jednoj probi nastupe na pozornici. Denis Kovač napisao je i
prvu autorsku pjesmu – „Knjige“ – koju smo premijerno izveli, iako nije stalni član benda.
Nastupi naših gostiju posebno su zagrijali već ionako dobru atmosferu i dali cijeloj svečanosti još jednu važnu dimenziju. Gostovao je i sastav „PCL 82“, zanimljiv po tome što je to
„alternativni bend“ Igora Mladinića i Ivice Bakule, naših članova. Bakula je ovdje nastupio
vNOVI UVEZ - STRANICA 32
isključivo kao pjevač (u KGZ bendu svira bas, ali i pjeva, uglavnom žešće stvari), a Igor je
odlično svirao solo gitaru. Ideja gostovanja na ovakvim nastupima prvenstveno je uključiti i
druge kolegice i kolege koji imaju želje i volje pojaviti se i zajedno s bendom otpjevati ili
odsvirati svoje omiljene melodije. Ovaj je prikaz ograničen na izvještaj o proslavi naše desetogodišnjice, ali nekom drugom prilikom može se govoriti i o mnogim drugim aspektima
djelovanja benda (nadam se da ćemo još potrajati), koji isto tako mogu biti zanimljivi i vrijedni za prezentiranje, a spomenuo sam već i stranicu koju nastojimo što prije učiniti dostupnom i staviti je kao poveznicu na stranice KGZ-a, a koja će omogućiti „cjelovit pristup informacijama“ vezanim za KGZ bend. Na kraju, no „ne i najmanje važno“, treba naglasiti i podršku ravnateljice Davorke Bastić (od samoga početka benda), koja koordinira naše nastupe,
voditeljice knjižnica, pa i KGZ u cjelini, koji stoje iza benda i omogućuju mu da je danas
ovo što jest. Bend pak za „uzvrat“, što je pokazao i ovaj koncert, snažno u javnosti promovira našu struku (na specifičan, glazbeni način, u ovom slučaju), a dakako i Knjižnice grada
Zagreba kao ustanovu. U tom smislu treba još reći da je ovaj slavljenički koncert bio i medijski dobro (najbolje do sada) popraćen. Davali smo izjave o KGZ-u i bendu za radio i televiziju u vrlo gledanim emisijama
(Nedjeljom lagano), izašao je i članak u
Večernjem listu na pola stranice. Uz već
spomenute zahvale, ne mogu zaobići ni
kolegice koje su u medijskoj promociji dale svoj doprinos ovom medijski najpopraćenijem nastupu KGZ benda: Ismeni
Meić iz Gradske knjižnice te Ivi Lorković i
Janji Maras iz moje knjižnice, Knjižnice
Silvija Strahimira Kranjčevića
"SVJETLONOSNE FORME"- IZLOŽBA VOJINA BAKIĆA
mr. sc. Narcisa Potežica ([email protected])
Retrospektivna izložba Vojina Bakića pod nazivom
"Svjetlonosne forme" u Muzeju suvremene umjetnosti trajala je od 7. prosinca 2013. do. 2. ožujka 2014. Na njoj je,
osim najvažnijih radova, bilo izloženo oko 200 skulptura i
80-ak crteža, a uz to su bile izložene i skice, makete spomenika, fotografska uvećanja, projektna i osobna dokumentacija te filmska građa. Sama izložba bila je koncipirana tako da se posjetitelji najprije susretnu s autorovom
poznatom skulpturom "bika"(Bijenale u Veneciji 1956.).
Zatim je na panoima bila ispisana iscrpna biografija popraćena fotografijama velikog umjetnika. Vojin Bakić
(1915. Bjelovar - 1992. Zagreb) neosporno je jedan od
NOVI UVEZ - STRANICA 33
najvećih hrvatskih kipara 20. stoljeća i
umjetnika europskoga formata. Nakon
formalnog obrazovanja na zagrebačkoj
Akademiji likovnih umjetnosti, u četrdesetim godinama 20. stoljeća zapažen je
po zreloj izvedbi skulptura u kojima prepoznajemo utjecaje hrvatske i europske
moderne kiparske tradicije (Kršinić,
Frangeš-Mihanović, Rodin, Maillol).
Kao prvi dio izložbe izloženi su njegovi
rani radovi - male skulpture, pa čuveni
portret Vere Horvat-Pintarić, portret Otona Glihe, a ističe se i portret Ivana Gorana Kovačića u koji je autor unio svu bol zbog gubitka svoje četvorice braće, koje su ubili ustaše. Takav emotivni pristup prisutan je i u izradi
dijela skulptura na temu NOB-a. Naime u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata Bakić izvodi narudžbe za javne spomenike, doduše u maniri socijalističkog realizma, no već se početkom 50-ih godina udaljava od tih načela i odlučno oslobađa od tradicije. Daljnjim istraživanjem i redukcijom, došao je do punoga, sažetoga volumena, forme koja je proizašla iz organskog svijeta, bliska Hansu Arpu. Nastaju radovi u tematskim ciklusima: glava, akt, torzo,
animalizam. Krajem 50-ih, formu je razlistao, a plohu počinje zarezivati, savijati i probijati
te otvarati prodoru prostora, koji tretira kao novo oblikovno sredstvo poigravajući se plohama od različitih reflektirajućih materijala, pa njezina svjetlosna površina i prostor postaju
najvažniji likovni elementi Bakićeve kiparske sinteze. Umjetnik velike stvaralačke energije,
početkom 60-ih postaje predvodnikom apstraktnog izraza u hrvatskoj skulpturi. Radi u suvremenim materijalima, a plohu dijeli u konveksno-konkavne krugove koji su organski vezani jedni za druge. Njihov visoki sjaj reflektira okolni prostor, a skulptura odražava igru punine i praznine, volumena i prostora. Skulpture koje je pjesnik Jure Kaštelan poetski nazvao
"svjetlonosne forme" pripadaju jednom od njegovih stvaralačkih ciklusa (1963.-1968.) kojima je rješavao nove kiparske probleme. Po riječima Vojina Bakića, ti svjetlonosni oblici izražavaju životnu radost, bljesak i svjetlost. Humanizam i afirmacija pozitivnih vrijednosti
koji su prisutni u prvim, još figurativnim
radovima, na simboličkoj su razini prisutni i u njegovim posve apstraktnim djelima. Međutim, traganje za svjetlom, boljitkom i napretkom, dio je modernističke
utopije koju je dijelio sa suvremenicima
koji su u poslijeratnoj Jugoslaviji željeli
stvarati bolji i humaniji svijet. Iznimnom
snagom vizije i vrhunskom kreacijom,
Vojin Bakić početkom 60-ih čini odlučan
zaokret u načinu oblikovanja monumentalne spomeničke skulpture na području
NOVI UVEZ - STRANICA 34
tadašnje Jugoslavije. Ideološki zadatak lišava
naracije, a apstraktnim jezikom visokog modernizma uzdiže skulpturu do univerzalnog znaka.
Kipar poznat po velikim spomenicima s temom
NOB-a, najvećem onom na Petrovoj gori, početkom 90-ih doživio je bezumno uništavanje vlastitih spomenika, a percepcija, stručna valorizacija i prezentacija njegova stvaralaštva zašla je u
fazu diskontinuiteta. Zato je retrospektiva u Muzeju suvremene umjetnosti nastojala vratiti Vojina Bakića na mjesto koje mu pripada u povijesti hrvatske i europske umjetnosti, ali i potaknuti na promišljanje našeg odnosa prema spomeničkoj baštini i društvenom sjećanju. Nakon
promjena koje su se u Hrvatskoj dogodile početkom 90-ih, naslijeđe iz vremena socijalizma
bilo je zanemareno i potiskivano na marginu. Ono je postalo predmetom interesa tek nekolicine suvremenih umjetnika. Izložbu prati opsežan dvojezični katalog s tekstovima desetak
uglednih hrvatskih i inozemnih povjesničara umjetnosti i kritičara. Katalog je koncipiran u
dva dijela. U prvom dijelu nalaze se vrijedni tekstovi autora koji su istražili različite fenomene Bakićeva opusa (Tonko Maroević, Zvonko Maković, Ješa Denegri, Nataša Ivančević,
Henry Meyric Hughes), zatim slijedi dijalog suvremenih umjetnika i Bakićeve modernističke
baštine (Leila Topić) te stanje spomenika u postjugoslavenskom kontekstu (Gal Kirn). Izložbu Vojina Bakića u MSU posjetila je i grupa zagrebačkih knjižničara u sklopu Informativne
srijede 15. siječnja ove godine. Treba podsjetiti da je na četvrti rođendan i Dan MSU-a 14.
prosinca 2013. bilo organizirano posebno vodstvo uz kustosicu i autoricu izložbe Natašu
Ivančević te "Tematska šetnja retrospektivnom izložbom Vojina Bakića Svjetlonosne forme
- osobno o Bakiću i razgovor s Anom Martinom Bakić, autoricom likovnog postava i unukom slavnog kipara". Tom je prigodom njegova unuka, arhitektica po struci, posjetitelje provela kroz izložbu i održala predavanje evocirajući sjećanja na svog djeda, koji je njoj i njezinoj sestri izrađivao male "bikiće" od staniola od čokolade, a obje su tek odrastajući shvatile
svu veličinu njegova stvaralaštva. Veliki dio radova u
njihovu je vlasništvu te su obje pomogle u prezentaciji
umjetničkog opusa Vojina Bakića. U svakom slučaju, za
posjetitelje, dobre poznavatelje kao i za širu javnost, ova
prva Bakićeva retrospektiva, uz rane radove, makete velikih skulptura u različitim prostorima uz fotografije i
filmove koji su prikazivani tijekom izložbe kao i stručnim odabirom najznačajnijih radova nastalih tijekom 50
godina prošlog stoljeća u stilsko-morfološki raznovrsnim
ciklusima plodnog stvaranja, pruža mogućnost kritičke
analize, valorizacije i novog čitanja njegova doprinosa
hrvatskoj i europskoj modernističkoj skulpturi i spomeničkoj plastici.
NOVI UVEZ - STRANICA 35

Novi uvez - Broj 14 - ZKD – Zagrebačko knjižničarsko društvo

ovdje

Novi uvez broj 17 - ZKD – Zagrebačko knjižničarsko društvo

Novi uvez 21

„Znanje koje gradi mostove – jedan prilog

WDW Sponzorstvo Što mi očekujemo i ne

Novi uvez - Broj 15 V12 final - ZKD – Zagrebačko knjižničarsko društvo

Internet i razredna nastava (matematike) - T-com

šuplji grad obećanja oksa pollock: proklete veze krug sestara

Pretraživanje - općenito - E