Rudolf Steiner - Bozic.pdf

~o.
oA.. 'loo~.
*
Rudolf Steiner
•
ZAGREB 2007.
Sadrzaj
TRADICIJA BOZICNOG DRVCA (Renata Bakota)
7
BOZICNI ZNAKOVI I SIMBOLI
11
BOZIC NESEG DOBA I BOZICNE PUCKE IGRE
25
RODENJE SUNCEVOG DUHA KAO DUHA ZEMLJE I
TRINAEST SVETIH NOCI
45
TRI KRALJA
59
Od
so]
ze]
*
*
dp
da
dol
jel
ob
dr'
•
Str
pal
be
ern
i bl
Ad
isp
pr
n
1
ka
us
18
pr<l
m
prE
Au
•
al
njc
bL
Tradicija bozicnog drvca
Odavno su ljudi osjeeali potrebu da u vrijeme zimskog
solsticij a (21. prosinca) u hladnu zimsku noe unesu
zelenilo kao simbol zivotne snage. 0 prvim bozienim
drvcima postoje razlicite legende. ]edna od njih prica
da je jos u sedmom stoljeeu neki engleski propovjednik,
dok je po Njemackoj navijestao evandelja, nosio sa sobom
jelku ciji mu je trokutasti oblik pomagao da narodu
objasni Sveto Trojstvo. Unatoc tomu kieenje bozienog
d rvc a ni jesta ri 0 b ic a j.
Prvo pravo bozieno drvce opisano je u Ljetopisu
Strasbourga iz 1605. go dine kao drvo obilja ukraseno
papirnatim ruzama, jabukama, kolacima i seeerom, ali
bez svjeeica. U 16. i 17. stoljeeu gvorilo se 0 upotrebi
crnogoricnog drveta na svetkovinama cehovskih udruzenj a
i bratovstina, koja je postupno prerasla u simboliku
Adventa i bozienih blagdana. Okieeno bozieno drvce
isprva se moglo pronaei samo kod dijela njemackog
protestantskog stanovnista gdje je bilo dio bozienog
narodnog obicaja, ali istodobno i vjerski protusimbol
katolickim bozienim jaslicama. Ovaj su obicaj najprije
usvojile plemieke i imuene gradanske obitelji, a tijekom
18. stoljeeu sve se vise probijao do jednostavnih
protestantskih ljudi da bi se od 19./20. stoljeea rasirio
medu njemackim katolicima.
Godine 1748. njemacki su vojnici s doseljenicima
prenijeli bozieno drvce preko oceana u Pennsylvaniu. U
Austriji se prvi put pojavilo 1816., u Francuskoj 1840.,
a u Engleskoj polovinom 19. stoljeea posredovanjem
njemackog princa Alberta, supruga kraljice Viktorije.
Bozieno je drvce postalo jedan od najvaznijih
blagdanskih simbola za njemacko-francuskog rata
7
1870./71. kad se postavljalo u konacistima i bolnicama
obicnih vojnika. Tada je zadobilo znacenja zelje za
mirom, obiteljske idile i nacionalnog ponosa koja su
se i danas zadrzala u svijesti ljudi.
U hrvatskim se krajevima ovaj obicaj, pod utjecajem
njemacke kulturne tradicije, prosirio tijekom 19. stoljeca.
Prije toga domovi su se na Badnjak ukrasavali cvijecem
i plodovima, a osobito raznovrsnim zelenilom, sto su
obicno cinila djeca. Potom su se pocela kititi bjelogoricna
stabla te naposljetku zimzelena i to vocem, najcesce
jabukama, ali i sljivama, kruskama, razlicitim slasticama
i ukrasima izradenim od papira, kao sto su lanci i niti.
Bozicno se drvce pored toga cesto ukrasavalo pozlacenim
orasima i 1jesnjacima. Kasnije su se takoder postav1jali
komadici vate, voska ili papira, koji su simbolizirali
snijeg. Imucniji su ljudi za kicenje imali posebne figurice
i ukra e.
Krscansko tumacenje nalazi simbolicke korijene
bozicnog drvca u srednjovjekovnim rajskim igrama koje
su se izvodile na dan Adama i Eve, 24. prosinca i koje su
prethodile igrama Kristova rodenja te igrama uz jaslice.
One su trebale oznacavati vezu izmedu istocnoga grijeha
i njegovog iskupljenja Isusovim rodenjem. Pritom su
glumci, pored jabuka, sa sobom nosili smrekino drvce
kao simbo1 istocnoga grijeha, ali takoder krscanskog
siromastva i pasije, cime je uspostavljena veza izmedu
bozicnog i uskrsnjeg b1agdana. Kao sto je posredovanjem
covjeka Adama grijeh usao u svijet tako bi se svijet
trebao iskupiti posredovanjem Isusa. Hi, gledano sa
stajalista simbo1a: drvo, izvor pada iz jedinstva s Bogom
pronaslo je svoju oslobadajucu analogiju u drvu kriza
patnje koje postaje drvetom zivota.
S tim u vezi objasnjava se danas uobicajeni bozicni
nakit. Rajski se element pored jabuka, medu ostalim,
dopunjavao pozlacenim orasima, ko1acicima i papirnatim
8
C\
ig
SE
je
b<
S,
S\
kc
Ul
cr
NI
ja
Sl
ci
li
k(
i 1
Sl
cr
tk
fi(
sl
u
se
cvjetovima. Staklene bozicne kuglice, drvene minijaturne
igracke i ostali estetizirani ukrasi, medutim, poceli su
se koristiti tek u 20. stoljecu.
Izvorno bozicno drvce nije bilo osvijetljeno. Svjetlo
je u obliku upaljenih svijecica, koje su prije ukrasavale
bozicne aranzmane, uneseno kao simbol nade i bozanstva.
Svjecice i svjetleci nakit preuzimaju bozicnu simboliku
svjetla jer se Isus, prema Ivanovom evandelju, pojavio
kao svjetlost svijeta (Ivan 8,12) te je svojim rodenjem
unio svj etlo u nas svij et.
Crvene jabuke koje su danas uglavnom zamijenjene
crvenim vrpcama predstavljaju krv koja ce poslije poteci
Novorodenim da bi izbavio ljude.
Ispod bozicnog drvca redovito su se postavljale
jaslice, najcesce izradene od drveta. (Zanimljivo je da
su jaslice narodni izraz za skup zvijezda u zvijezdu Raka
cije razdoblje pocinje dan poslije ljetnog solsticija 21.
lipnja.) Ispred stalice s krajoliko1l1 u zaledu, stavljala se
kolijevka s malim Isusom pored koje su bili likovi Josipa
i Marije, pa tira i kraljeva, vola i magarca, a iznad svega
su "I e t j e Ii" and eli. J a s li c e sus e is p rv a n a Ia z il e sam 0 u
crkvama i u imucnijih ljudi koji su se znali nadmetati
tko ce napraviti ljepse jaslice. Njih su cesto sa sobom
nosili raspjevani cestitari, u nas koledari, dok su "zivom
slikom" prikazivaIi scenu Isusova rodenja.
Prve jaslice napravio je sveti Franjo AsiSki 1223. godine
u prirodnoj velicini. Naj starije hrvatske j aslice nalaze
se na otocicu Kosljunu i potjecu iz 17. stoljeca.
Renata Bakota
9
*
B<
n(
Sf
*
je
n,
sa
O(
ta
ra
*
•
zr
ri
nE
m
m
Pc
U
K,
U
T,
I
1
St
M.
bI
Tc
eu
go
ill]
va
Bozicni znakovi i simboli
Bozicni blagdan koji cemo uskoro proslaviti dobit ce
novi zivot ako ga utemeljimo na dubljem, spiritualnijem
shvacanju svijeta. U duhovnom smislu bozicni praznik
je praznik Sunca te cemo ga danas razmatrati na takav
nacin. No, praznik 0 kojem cemo govoriti, a povezan je
sa Suncem, pripada mnogo dubljem carstvu postojanja
od Sunca koje izlazi svakog novog jutra, a ovo ce
tajanstveno Sunce biti misao vodilja nasih danasnjih
razmislj anj a.
Sada cemo poslusati rijeci u kojima se zrcali najdublje
znacenje bozicnog misterija. U svim vremenima ove su
rijeci odjekivale u usima misterijskih ucenika, prije
nego sto im je bilo dopusteno da sami sudjeluju u
misterijima.
Pogledaj Sunce
U panocni sat
Kamenjem oblikovano
U bezivotrtoj zemlji.
Tako u propasti
I u smrti noci
Stvaranje nalazi novi pocetak
Mlade jutarnje moci.
Visina nek' objavi
Vjecnu Bozju rijec
Dubina nek' sacuva
Mirno utociste.
U tami ziveci
Stvori Sunce,
U tvari tkajuci
Spoznaj ljepotu duha.
Svi oni kojima je danas bozicno drvce sa svjecicama
blizak prizor vjeruju da je rijec 0 vrlo starom obicaju.
Tomu, medutim, nije tako. Bozicno je drvce noviji
europski obicaj koji nije stariji od otprilike stotinjak
godina, ali bozicni je praznik vrlo star. No, u najranijim
misterijima svih religija on se nije slavio kao praznik
vanjskoga Sunca nega kao praznik Sunca koje u covjeku
11
budi nagovjestaj samog izvora postojanja. Svake su ga
godine slavili najvisi posvecenici u misterije u godisnje
doba u kojem Sunce salje svoje posljednje snage na
Zemlju obdarujuci je posljednjom toplinom. Njega su
takoder slavili oni koji jos nisu smjeli sudjelovati u
cijeloj proslavi, koji su smjeli svjedociti sarno vanjski,
slikovni izraz najvisih misterija. Ovo slikovito prikazivanje
sacuvano je kroz stoljeca, varirajuci u formi u skladu
s nekoliko religij a.
Bozicni praznik je praznik Svete noci, koji su u
misterijima slavili Ijudi koji su bili spremni u sebi
probuditi vise sebstvo ili, kako bismo mogli reci u nase
vrijeme, oni koji su u sebi mogli roditi Krista.
Sarno oni koji nemaju pojma 0 cinjenici da pored
kemijskih i fizikalnih snaga takoder djeluju duhovne
snage te da djelovanje obiju vrsta snaga utjece U odredeno
vrijeme i u odredeno godisnje doba na zivot svemira,
mogu zamisljati da trenutak budenja viseg sebstva u
covjeku nema nikakve vaznosti. U vecim misterijima
covjek je opazao snage koje djeluju kroza sve postojanje;
vidio je svijet oko sebe ispunjen duhom, duhovnim
bicima; opazao je oko sebe svijet duha kako blista
svjetlom i bojama. Ne moze postojati uzvisenije iskustvo
od ovog i u pravo vrijeme ono ce svima doci. Iako bi za
neke to moglo biti tek poslije mnogih inkarnacija ipak
ce za sve Ijude doci trenutak kad ce u njima uskrsnuti
Krist i probuditi novo gledanje i novo slusanje.
U pripremama za budenje misterijske se ucenike
najprije poucavalo 0 kozmickom znacenju ovog budenja,
a tek se potom izvodio sam sveti cin. To se dogadalo u
bozicno vrijeme, za najvece tame dok je vanjsko Sunce
na Zemlju isijavalo posljednje svjetlo i toplinu jer su
oni koji su spoznali duhovne cinjenice znali da u ovo
doba go dine snage pogodne za takvo budenje struje
12
s,
d:
pl
ti.
SI
CC
vI
p<
Sl
n;
ill
sj
ci
in
ot
ZE
st
UI
U
za
iz
je
kc
nj
st'
de
ra
kr
fO
se
su
tr(
du
SVl
svemirom. Ueenicima se tijekom priprema govorilo
da onaj tko hoee biti istinski znalac ne mora sarno
posjedovati znanje 0 tomu sto se na Zemlji dogadalo
tisueama i tisueama godina, nego da takoder mora biti
sposoban imati pregled nad cijelim tijekom razvoja
covjeeanstva shvaeajuei da veliki praznik ima svoje
vlastito glavno n1jesto unutar razvoja te da mora biti
posveeen misaonom poniranju u vjeenu istinu. Ueenici
su usmjeravali svoj pogled prema vremenu u kojem
nasa Zemlja nije bila takva kao danas, kad na nebu
nije bilo ni Sunca ni Mjeseca, nego je oboje jos bilo
sjedinjeno sa Zerrl1jom, kad su Zemlja, Sunce i Mjesec
cinili jedno tijelo. Vee su i tad a postojali Ijudi, ali nisu
imali tijela - jos su bili duhovna biea. Njih nije izvana
obasjavalo Suneevo svjetlo jer se ono nalazilo u samoj
Zemlji. To nije bilo Sunce kakvo danas izvana sja na
stvari i biea, vee je to bilo unutarnje Sunce sto se zarilo
unutar svih zemaljskih biea. Potom je doslo vrijeme
u kojem se Sunce odvojili od Zemlje, kad je svjetlo
zasjalo na Zemlju izvana, iz svemira. Sunce se povuklo
iz Zemlje, a eovjeka je preplavila unutarnja tama. To
je bio poeetak njegove evolucije prema buduenosti u
kojoj ee unutarnje svjetlo ponovno postati zariste u
njemu. Covjek je moran naueiti upoznavati zemaljske
stvari pomoeu svojih vanjskih osjetila; on se razvijao
do stupnja na kojen1 ee se u njegovoj nutrini ponovno
razariti i zasjati visi eovjek, duh-eovjek. Od svjetla
kroz tamu do svjetla - takav je put razvoja ljudskog
rada.
Misterijski ueenici bili su pripremani tako da im
se u glavu neprestano ulijevalo ovo ueenje. Potom
su bili dovedeni do stvarnog probudenja. Bio je to
trenutak u kojem su odabrani, u svojoj nutrini, iskusili
duhovno svjetlo; otvorile su im se duhovne oei. Ovaj
sveti trenutak nastupio bi kad je vanjsko svjetlo bilo
13
najslabije, kad je vanjsko Sunee sjalo posljednjim
snagama. Na taj bi se dan sazivali uceniei i njima bi
se objavilo unutarnje sVjetlo. Onima koji jos nisu bili
spremni sudjelovati u ovom svetom prikazanju ono je
pokazano kao slika pomocu koje su shvacali: I za vas
ce nastupiti veliki trenutak; danas san10 vidite sliku;
ono sto sada vidite kao sliku poslije ce za vas postati
istinski dozivljaj. Tako je bilo u manjim misterijima.
Prikazivane su slike onoga sto je pristupnik posvecenju
trebao poslije iskusiti kao stvarnost.
P(
zr
je
su
o
isl
ko
st<
ad
da
Danas cemo govoriti 0 posvecenju u manje mis­
terije. Svugdje je bilo isto: u egipatskim misterijima,
eleuzijskim misterijima, misterijima Male Azije, Babilona
i Kaldeje kao i u Mitrinom kultu i u indijskim misteri­
jima bramana. Svugdje su misterijski uceniei u ponocni
sat Svete noci bili podvrgnuti jednakom iskustvu.
Rano, prethodne veceri okupili bi se uceniei. U
tihoj kontemplaeiji postajali bi svjesni smisla i vaznosti
ovog znamenitog dogadaja. Suteci bi zajedno sjedili u
tami. Kad se primieao ponocni cas oni su vec duge sate
proveli u zamracenoj odaji zadubljeni u kontemplaeiju
vjecne istine. Tada, dok se primieala ponoc, oko njih su
se poceli razlijegati tajanstveni zvuei, cas glasniji, cas
njezniji. Slusajuci ih, uceniei su znali: Ovo je muzika
sfera. Potom je iz osvijetljenog diska pocela svjetlueati
blijeda svjetlost. Oni koji su se zagledali u njega, znali
su da ovaj disk predstavlja Zemlju. Osvijetljeni je disk
postajao tamniji i tamniji sve dok naposljetku nije postao
sasvim ern. Istodobno je prostor oko njih postajao sve
svjetliji. Uceniei su ponovno znali: Crni disk predstavlja
Zemlju; Sunee koje inace na Zemlju zraci svjetlo sada
je skriveno; Zemlja vise ne moze vidjeti Sunee. Tada
su se, prsten po prsten, oko Zemljinog diska pocele
14
ka
jer
ziv
rna
raz
osl
ov,
UJ:
isti
duJ
roC
sto
Kri
bile
tva
kla~
se i
mrt
dan
* Gn
ne
pojavljivati dugine boje, a oni koji su ih vidjeli su
znali: Ovo je blistavi iris*.
U ponoe, na mjestu crnog Zemljinog diska postupno
je postajalo vidljivo ljubicasto-crvenkasto kolo u koje
su bile upisane rijeci, koje su se razlikovale ovisno
a narodima cijim je pripadnicima bilo dopusteno da
iskuse misterij: "S nama ee svijet postati Krist." Oni
koji su u njih usmjerili pogled znali su: Sunce je to
sto se pojavljuje u ponocni cas kad se okolni svijet
ad mara u dubokoj tami. - Tada je ucenicima receno
da su iskusili ono sto je u misterijima bilo poznato
kao "videnje Sunca u ponoc".
Onaj tko je istinski posvecen dozivljava Sunce u ponoe
jer je u njemu izbrisano materijalno. U njegovoj nutrini
zivi sarno Sunce duha rasprsujuei svojim svjetlom tamu
materije. Najsvjetliji od svih trenutaka u covjekovom
razvoju jest onaj u kojem on dozivljava iskustvo istine da
asloboden tame zivi u vjecnom svjetlu. U misterijima je
ovaj trenutak godinu za godinom slikovito predstavljan
u ponoeni cas Svete noei. Slika je nadalje predocavala
istinu da kao sto postoji fizicko Sunce takoder postoji
duhovno Sunce, koje poput fizickoga Sunca, mora biti
rodeno iz tame.
Da bi ucenici ovo mogli jos dublje shvatiti, nakon
sto su iskusili uzdizanje duhovnog Sunca, uzdizanje
Krista, odvedeni su u pecinu u kojoj, naizgled, nije
bilo nicega osin1 kamena, nicega osim mrtve, bezivotne
tvari. No, oni su vidjeli kako iz kamenja izvire zitno
klasje kao znamenje zivota, simbolicki pokazujuei da
se iz prividne smrti uzdize zivot, da je zivot roden iz
rnrtvog kamena. Tada im je receno: Upravo od ovog
dana nadalje, snaga Sunca iznova se budi nakon sto
* Grc. iris: duga, Iris: grcka bozica duge koja simbolizira vezu izmedu
neba i zemlja, izmedu bogova i Ijudi.
15
je izgledalo da je umrla - tako novi zivot vjecno izvire
iz umiruceg. Ova je istina navedena u Ivanovom evan­
delju rijecima: "On se mora uvecati, ali ja se moram
smanjiti!" Ivan, vjesnik dolazeceg Krista, vjesnik du­
hovnog Sunca, on ciji praznicni dan u godisnjem tijeku
pada sredinom ljeta - ovaj Ivan se mora "smanjiti", a
u njegovom smanjivanju raste snaga dolazeceg duhov­
nog svjetla povecavajuci svoju snagu u mjeri u kojoj se
Ivan "smanjuje". Na takav je nacin u zrnu sjemenke koja
se mora osusiti i propasti da bi mogla zazivjeti nova
biljka, pripremljen novi zivot. Misterijski su ucenici
trebali shvatiti da unutar smrti pociva zivot, da se iz­
van propasti i umiranja u sjaju uzdizu novi cvjetovi
i plodovi proljeca, da Zemlja buja snagama rodenja.
Trebali su nauciti da se na ovoj tocki vremena dogada
nesto u najunutarnjijem bicu Zemlje: nadilazenje smrti
zivotom, zivotom koji je pr~sutan u smrti. To im je
zorno prikazano u slici svjetla koje postupno osvaja
tamu; to je ono sto su iskusili vidjevsi kako svjetlo
pocinje sjati u tami. U stjenovitoj pecini ugledali su
svjetlo koje je prema njima zracilo u snazi i slavi iz
necega sto je naizgled mrtvo.
Na taj su nacin ucenici navodeni da vjeruju u
snagu zivota u koju moze biti privucen covjekov najvisi
ideal. Tako su naucili da gledaju gore u visi ideal
ljudskosti sve do vremena kad ce Zemlja zavrsiti svoj
razvoj, kad ce svjetlo usijavati u cijelo covjecanstvo.
Tada ce se sarna fizicka Zemlja raspasti u prasinu, ali
ce duhovna jezgra ostati sa svim ljudskim bicima koja
su se u nutrini zazarila pomocu duhovnog svjetla. A
Zemlja i covjecanstvo tada ce se probuditi u novoj
fazi postojanja, u visem postojanju.
Kad je nastalo krscanstvo ono je ovaj ideal nosilo
u sebi. Covjek je osjecao da ce se u njemu pojaviti
Krist kao predstavnik duhovnog preporoda, kao veliki
16
id
de
zr
rc
Pr
sa
va
d
jaI
na
sel
Na
ga
un
stt
ob
ul
cij
Inc
sk<
102
P
ideal cijeloga covjecanstva i stovise, da ee se rodenje
dagoditi u Svetoj noei za najveee tame, kao znak i
znamen da se iz mraka tvari u ljudskoj dusi moze
radi ti visi covj ek.
Prije nego sto se govorilo 0 Kristu u starim se
misterijima govorilo 0 "Suncevom Junaku" koji je utje­
lavio isti ideal koji je u krseanstvu utjelovljen u Kristu.
Upravo kad Sunce zavrsava svoju putanju u godisnjem
tijeku, kad izgleda da se njegova toplina povlaci sa
Zemlje, a potom ponovno nastavlja strujiti, kao sto
ano u svojoj prividnoj smrti sadrzi zivot i nanovo ga
izlijeva dalje, tako je bilo i sa "Suncevim ]unakom" koji
je snagom svojeg duhovnog zivota izvojevao pobjedu
nad smreu, noei i tamom.
U misterijima je bilo sedam stupnjeva posveeenja .
. Prvi je bio stupanj GAVRANA koji se mogao pribliziti
sarno vratima inicijacije. Gavrani su bili kanali izmedu
vanjskoga svijeta materijalnog zivota i unutarnjeg svijeta
duhovnog zivota; oni nisu sasvim pripadali materi­
jalnom svijetu, ali do sada ni duhovnom. Uvijek iznova
nalazimo ove gavrane; oni su posvuda glasnici koji se
seeu amo-tamo izmedu dva svijeta prenoseei poruke.
Nalazimo ih takoder u njemackim sagama i mitovima:
gavrani Wotana, gavrani koji lete oko Kyffhausera.
Na drugom je stupnju ucenik s vrata odveden u
unutrasnjost hrama. Ondje ga se pripremalo za treei
stupanj, stupanj RATNIKA, ratnika koji je izlazio da bi
abjavljivao svijetu okultnu istinu koja mu je saopeena
u hramu.
Cetvrti stupanj, stupanj LAVA, dostizao bi onaj
cija svijest vise nije bila ogranicena unutar granica
individualnosti, vee se prosirila preko cijeloga plemen­
skog roda. Zbog toga je Krist nazivan "Lavom Davidove
laze" .
17
Petom je stupnju pripadao covjek cija je mirna,
siroka svijest obuhvacala sve ljude. On je bio inicirani
petog stupnja. On vise nije nosio svoje ime nego se zvao
imenom svojeg naroda. Zato se govorilo 0 PERZIjANCU,
o IZRAELCU. Sada razumijemo zasto su Natanijela zvali
"pravi Izraelac"; to je bilo stoga sto je on postigao peti
stupanj posvecenja.
Sesti je stupanj bio SUNCEV JUNAK. Moramo razun1jeti
znacenje ovog imenovanja. Tada cemo shvatiti kakva
se bojazan i stovanje talasalo dusama misterijskih uce­
nika koji su znali za postojanje Sunceva ]unaka.
Sve u svemiru ide svojim ritmickim tokom: zVijez­
de, kao i Suce, slijede pravilne ritmove. Kad bi Sunce
makar na trenutak napustilo ovaj ritam, u svemiru bi
doslo do erupcija neizrecive magnitude. Ritam vlada nad
cijelom prirodom sve do razine covjeka. Tako, i sarno
tako dolazi do promjene. No, ritam koji tijekom godine
vlada nad snagama rasta, razmnozavanja i tako dalje,
prestaje kad do demo do covjeka - zato sto covjek mora
imati svoje korijene u slobodi, a sto je vise civiliziran
tim se vise smanjuje ovaj ritam. Kako u bozicno vrijeme
nestaje svjetlo tako ritam ocigledno odlazi iz covjekova
zivota te u njemu prevladava kaos. No, covjek mora po­
novno roditi ritam iz svojeg najunutarnjijeg bica, svojim
vlastitim poticajem. Yjezbanjem svoje vlastite volje mora
tako usmjeriti svoj zivot da on tece u ritmu sigurno i
postojano; njegov zivot mora poprimiti pravac u skladu
s pravilnoscu Sunca. Upravo kao sto je nezamislivo da
se promijeni Sunceva orbita jednako je nezamislivo da
se moze prekinuti ritam takvog zivota. Suncev ]unak
stovan je kao utjelovljenje ovog nepromijenjenog ritma;
kroza snagu viseg covjeka u sebi on je bio sposoban
upravljati ritmom tijeka vlastitog zivota. A Suncev ]unak,
ovaj visi covjek, rodio se u Svetoj noci.
18
te
Ot
go
Su
s 1
ra:
sp
mr
du
Ul
ko~
Ka
je
l
da
do]
mu
TA .
can
to 1
Krs
se (
drY
sve
pre
spa
pre
ma(
* Mi
at
So
U navedenom je smislu Isus Krist Suncev ]unak
te je kao takav zacet u prvim stoljecima krscanstva.
Otuda je praznik njegova rodenja ustanovljen u doba
godine u kojem se od davnine slavio praznik rodenja
Sunceva ]unaka. Otuda takoder sve ono sto se povezivalo
s povijescu zivota Isusa Krista. Ponocna misa koju su
rani krscani slavili u dubini pecina bila je posvecena
spomenu na praznik Sunca. U ovoj je misi u ponoc iz
mraka ustrujavalo more svjetla kao sjecanje na izlazenje
duhovnog Sunca u misterijima. Otuda Kristovo rodenje
u pecini kao ponovno sjecanje na pecinu od stijene u
kojoj je roden zivot, zivot simboliziran psenicnim klasom.
Kao sto je zemaljski zivot roden iz mrtvog kamena tako
je iz dubine rodeno ono najvise - Isus Krist.
U vezi s praznikom njegova rodenja postoji legen­
da 0 tri svecenika-mudraca, tri kralja. Oni su djetetu
donijeli: ZLATO, sirrtbol vanjskoga covjeka ispunjenog
mudroscu; MIRHU*, simbol pobjede zivota nad smrcu; i
TAM]AN simbol kozmicokog etera u kojem zivi duh.
I tako u cijelom sadrzaju bozicnog praznika osje­
(amo da odjekuje nesto iz pradavnih vremena. K nama je
to preslo iz slikovitih prikaza koji pripadaju krseanstvu.
Krseanski simboli su odraz najdrevnijih simbola kojima
se covjek sluzio. ]edan od njih je osvijetljeno bozicno
drvce. Za nas je to simbol rajskoga drveta koje predstavlja
sveobuhvatnu materijalnu prirodu. Duhovna priroda
predstavljena je drvom spoznaje i drvom zivota.
Postoji legend a koja izrazava pravo znacenje drva
spoznaje i drva zivota. Set (Adamov sin, op. prev.) stoji
pred vratima Raja te zeli uei. Kerubin koji s plamenim
macem cuva ulaz dopusta mu da prode. To je znak
* Mirha, mira, izmira, crvenkasto-smeda smola drveta Commiphora
abbysinica i ostalih stab ala iz roda Commiphora, podrijetlom iz
Somalije; od davnine sluzi za balzamiranje i kadenje.
19
posvecenja. U Raju, Set pronalazi drvo zivota evrsto
isprepleteno s drvom spoznaje. Arkandeo Mihael,
koji stoji u prisutnosti Boga, dopusta mu da s ovog
isprepletenog drva uzme tri zrna sjemena. Drvo stoji
ondje kao proroeka objava buducnosti eovjeeanstva.
Kad cijelo eovjeeanstvo postigne posvecenje i pronade
spoznaju ostat ce sarno drvo zivota, vise nece biti smrti.
No, u meduvreI}1enu sarno posvecenik moze uzimati
s ovog drveta tri zrna sjen1ena - tri sjemenke koje
simboliziraju tri visa elana eovjekova bica.
Kad je Adam umro Set je stavio tri zrna sjemena
u njegova usta, a iz njih je izrastao goruci grm. Od
drva odrezanog s ovog grma uvijek iznova izbijaju
nove mladice i novo lisce. No, unutar goruceg prstena
oko grma je zapisano: "Ja sam onaj koji je bio, koji
jesam, koji ce biti." - drugim rijeeima to je onaj tko
je prosao kroz sve inkarnacije, to je snaga covjeka u
vjeenom stvaranju koja iz svjetla silazi u tamu, a iz
tan1e ponovno uzlazi u svjetlo.
Stap kojim je Mojsije izvodio svoja euda bio je
izdjeljan od drveta ovoga grma; vrata Salamonovog
hrama bila su od njega napravljena; drvo je odneseno u
vodu jezera Bethsaide te je iz jezera primilo iscjeljujuca
svojstva 0 kojima se govori. A od istoga je drveta
napravljen kriz Isusa Krista. To je drvo kriza, simbola
zivota koji odlazi u smrt, a ipak u sebi ima snage da iz
sebe donese novi zivot. Ovdje pred nama stoje veliki
sin1boli svijeta: Zivot, pobjednik nad smrcu. Drvo kriza
koje je izraslo iz tri sjemenke rajskog drveta.
Ruzino drvo je takoder simbol smrti nize prirode
i uskrsnuca vise prirode. Rajsko drvo i drvo kriza
povezani su na najeudesniji naein. Unatoe tomu sto
je kriz uvijek simbol Uskrsa on takoder produbljuje
nase shvacanje bozicnog misterija. Osjecamo kako u
20
nc
nc
je
D(
U2
noci Kristova rodenja izvire novi zivot i struji prema
nama. Ova je misao naznacena svjezim ruzama kojima
je okiceno bozicno drvce. One nam govore: Drvo Svete
noci nije jos postalo drvom kriza, ali u njemu se pocinje
uzdizati snaga da to postane.
Ovo predavanje je odrzano u Berlinu, 17. prosinca 1906. pored
boZicnog drvca okicenog simbolima, trideset trima upaljenim
svijecama i trideset trima svjezim, crvenim ruzama.
21
RUlE koje rastu iz zelenila simbol su vjecnoga koje
izvire iz prolaznoga.
KVADRAT je simbol cetverostruke covjekove prirode:
fizickog tijela, eterskog tijela, astralnog tijela i la.
U
ia
1z
z(
D
bi
TROKUT je simbol duha-samoga, zivotnog duha i duhovnog
covjeka*.
VE
(r
a
zi
A1
G~
VI
1znad trokuta je simbol za TAROT. Posvecenici u egipatske
misterije su znali kako treba tumaciti ovaj znak.
A
o
Znali su kako citati knjigu Tarota koja sadrzi 78 karata­
-listova na koje su upisana sva dogadanja u svijetu
od pocetka do kraja, od ALFE do OMEGE, a koja se mogu
iscitavati ako se znakovi ispravno sloze. Ove slike
izrazavaju zivot koji umire, a potom ponovno izvire
u novi zivot. Tko god moze povezati prave brojeve
s pravim slikama sposoban je citati ovu knjigu. Ovoj
mudrosti brojeva i slika poucavalo se od pamtivjeka.
* Tri viSa covjekova clana koja je on vee poceo razvijati, a koja ee
se sasvim razviti u buduenosti kad covjek vlastitim snagama duha
preradi svoje astralno, etersko i fizicko tijelo.
22
V,
sj
U
vi
iz
je
ka
i ]
Cc
TJ
N,
ko
na
co
U srednjem je vijeku jos uvijek bila u prvom planu
iako je do danas od nje malo toga prezivjelo.
Iznad ovoga simbola je TAO, znak koji podsjeca na
zacece bozanskog, kojeg su se drzali nasi davni preci,
a dolazi od rijeci TAO. Prije Europe, Azija i Afrika su
bila poprista ljudske civilizacije, a nasi su davni preci
zivjeIi na kontinentu Atlantide koju je na kraju preplavio
veliki potop. U germanskim sagama 0 domovini magle
(njem. Nifelheim iii Nebelheim) jos uvijek zivi sjecanje na
Atlantidu jer Atlantida nije bila okruzena sarno zrakom.
Goleme mase oblaka, poput onih koje danas mozemo
vidjeti da se skupljaju iznad vrhunaca visokih planina,
valjale su se nad Zemljom. Sunce i Mjesec nisu jasno
sjali na nebu. Bili su okruzeni dugom, svetim irisom.
U ono je doba covjek razumio jezik prirode. Danas
vise ne razumije sto mu govori iz mreskanja valova,
iz sum a vjetra, iz lisca koje zuti, iz tutnjave groma, ali
je na staroj Atlantidi razumio. Sve je ovo dozivljavao
kao stvarnost. A unutar ovih zvukova oblaka i voda
i lisca i vjetra odzvanjao je glas: TAO - To sam la.
Covjek Atlantide ga je cuo i razumio osjecajuci kako
TAO prozima cijeli svemir.
Na posljetku kozmicki simbol covjeka je PENTAGRAM
koji visi na vrhu drveta. Danas ne mozemo govoriti 0
najdubljem znacenju pentagrama. No, to je zvijezda
covjecanstva, covjecanstva u razvoju; to je zvijezda
23
koju slijede svi mudri Ijudi kao sto su je slijedili
svecenici-mudraci starine. Qna simbolizira samu bit
i znacenje zemaljskog postojanja. Qna se rada u svetoj
noci jer najvece svjetlo isijava iz najdublje tame. Covjek
nastavlja zivjeti prema stanju u kojem se u njemu
treba roditi svjetlo, u kojem ce rijeci pune znacenja
biti zamijenjene drugima isto tako znacajnim, kad se
vise nece govoriti: "Tama ne sadrzi svjetlo" nego kad
ce istina odzvanjati iz svemira: "Tama vodi ispred
svjetla sto sja u zvijezdi covjecanstva - i sada tama
sadrzi sVjetlo!"
Qvo bi trebalo odjeknuti i duhovno svjetlo bi trebalo
zasjati iz bozicnoga blagdana. Mi cemo slaviti ovaj
bozicni praznik kao praznik viseg ideala covjecanstva jer
ce tada on u nasim dusama roditi radosno pouzdanje:
Ja cu takoder iskusiti rodenje viseg covjeka u sebi! U
meni ce se takoder dogoditi rodenje spasitelja, rodenje
Krista!
j
"Z
1=
C
n
b
u
g
i
d
v
IT
P
s
n
t(
zi
n
S"
N
b:
OJ
p.
h;
bl
Zt
d,
24
Bozic naseg doba
i bozicne pucke igre
Ako u ovo vrijeme izidemo na ulice nasih velikih gradova
vidimo da one obiluju stvarima koje nasi suvremenici
zele nabaviti za proslavu nadolazeeeg blagdana, za
proslavu jednog od najveeih blagdana u godini koji
covjecanstvo moze svetkovati: blagdana u spomen
najsilnijeg impulsa u razvoju covjecanstva. Pa ipak,
hoeemo Ii danas pustiti da nam u srca ude ono sto se
u sljedeeim danima treba dogoditi u jednom veIikom
gradu poput naseg za proslave ovog spomen-blagdana
i je Ii toj proslavi primjereno ono sto se provlaci kroz
duse i srca ljudi, ako pritom nemamo nikakvih iluzija,
vee imamo na umu sarno istinu, tada vjerojatno ne
mozemo nista drugo nego si priznati: Kako malo sva
pripren1a, a mozda i sarno svetkovanje Boziea odgovaraju
s jedne strane svemu onom sto se inace dogada oko
nas u modernoj kul turi, a kako malo s druge strane sve
to odgovara onom sto bi, u osnovi uzevsi, ipak trebalo
zivjeti najdublje u srcima ljudi kao sjeeanje i kao ideja 0
najveeem mogueem impulsu koji je covjecanstvo tijekon1
svojega razvoja moglo dobiti.
Yjerojatno neeu previse reei ako izrazim misljenje:
Na nase oko vise ne djeluje sve tako harmonicno da
bi se ono moglo prozeti bozienin1 ugodajem, da bi od
onog sto moze vidjeti u nasoj danasnjoj okoIini moglo
primiti ovaj bozieni ugodaj. Ipak sve vise ne djeluje tako
harmonicno kad kroz drvorede u kojima su postavljena
boziena drvca ili ostale pripreme za boziene praznike,
zuje nasa suvremena prometna sredstva. - A ako mozda
danasnji covjek vise sasvim ne osjeea ovu disharmoniju,
25
tada je to stoga sto se vee previse odviknuo osjeeati svu
dubinu, svu prisnost povezanu upravo s predstojeeim
blagdanom. Ono sto je gradanima ponajvise ostalo od
Ijudskog unutarnjeg dubokog unosenje u svetkovinu
Boziea, nije zapravo nista drugo doli posljednji, veliki
odjek koji se jos jedva moze naslutiti, doli navike u kojoj
se vise ne moze opazati velicina, a na sto se tijekom
stoljeea covjecanstvo priviknulo.
Bilo bi sasvim promaseno kad bismo s pesimizmom
gledali na to da su se vremena promijenila te da je u
nasim danasnjim velikim gradovima nen10guee razviti
onakvu duboku prisnost u odnosu na ovaj blagdan
kakva je nekad postojala. Ne bi bilo ispravno kad bismo
dopustili da se pojavi ovakav pesimisticni ugodaj, kad
istodobno, kao sto prilici ovim krugovima, mozemo slutiti
da covjecanstvo ponovno moze doei do sve dubine i
velicine impulsa koji bi se trebao osjetiti upravo tijekom
ovog blagdana. Tragalacke duse imaju priliku da se u
sebi zapitaju: Sto bi nam mogao znaciti ovaj krseanski
praznik? - te si mogu u svojim srcima priznati: Upravo
ee duhovna znanost cijelom covjecanstvu ponovno dati
nesto sto u najpunijem smislu rijeci sada vise ne moze
biti ovdje i uvezi s cim si moramo priznati, ako se ne
zelimo uljuljati u iluzije i fantaziranja, da to vise ne
moze biti ovdje. *
U blagdanu, medutim, koji je visestruko postao
pukim blagdanom darivanja trebalo bi prepoznati ono
sto je Kristov blagdan, Bozieni blagdan stoljeeima znacio
Ijudima: blagdan cijim svetkovanjem iz dusa procvjetava
radost nadanja, izvjesnost nadanja te svijest 0 pripadnosti
duhovnom bieu koje se spustilo iz duhovnih vis ina i
tako se sjedinilo sa Zemljom da svaka Ijudska dusa,
koja to hoce, moze sudjelovati u njegovoj snazi.
* Misli se na ponovnu pojavu Isusa Krista u fizickom tijelu.
26
(
(
I
,
{
(
I
1
I
I
Stoljeeima se slavio blagdan koji je u dusama budio
svijest da svaka pojedina ljudska dusa dobiva cvrstu
snagu od gore opisane duhovne moei te da se svi ljudi,
koji su voljni, mogu sastati u sluzbi ove duhovne moei
tako da i na Zemlji pronadu pravi put kako bi kao ljudi,
koliko je god moguee, mogli biti; kako bi kao ljudi na
Zemlji, koliko je god ll10guee, mogli ljubiti.
Kad bi covjek, radi usporedbe, pustio da na njegovu
dusu djeluje ono sto je Bozieni blagdan stoljeeima bio
i ono sto bi ponovno trebao postati, tada bi bilo dobro
da se ugodaj, koji danas zbog kulturnog napretka vla­
da u nasem okruzju, usporedi s jedne strane s onim
sto je Bozieni blagdan nekad bio, a s druge strane s
onim sto ovaj blagdan, upravo kroz duhovnu znanost,
obnavljanjem u dusama koje postaje bezvremensko,
ponovno moze postati.
Danasnji gradski ljudi jedva mogu ispravno dubinski
vrednovati ono sto je povezano s nasim velikim godisnjim
svetkovanjima; jedva mogu osjetiti caroliju koja poput
duhovnog daha prolazi dusama i najdubljim osjeeajima
onih koji pritom vjeruju da za velikih praznickih
priredbi 0 Bozieu ili 0 Uskrsu u svojim srcima nose
Krista. Osjetiti ovu caroliju, koja u ovim vremenima
poput duhovnog daha struji covjecanstvom, dan as je,
prije svega gradanima, postalo doista, doista tesko. Za
one koji su jos imali priliku vidjeti barem malo od ovog
carobnog vjetra, koji se u takvim vremenima mogao
provlaciti kroz duse i najdublje osjeeaje, to ee sasvim
sigurno biti cudesno, velicanstveno sjeeanje. ja sam
jos kao mali djecak mogao vidjeti posljednje ostatke
onog sto je u selima njemackih krajeva poput ovakvog
carobnog vjetra strujilo dusama i najdubljim osjeeajima
- kako je u najdubljem unutarnjem dusevnom zivotu
starih i mladih, dok se priblizavalo vrijeme Boziea,
nastajalo nesto sto se razlikovalo od osjeta i osjeeaja koje
27
su inace imali tijekom godine. Takvo sto se moglo na
selu sasvim dobro osjetiti jos prije nekoliko desetljeca.
Kao da su se duse na prirodan nacin, iznutra okitile i
stvarno osjetile nesto poput sljedeceg: Fizicko suncano
svjetlo je za jeseni usia u najdublju nocnu tminu,
povecala se vanjska fizicka tama. Noci su postale duze,
a dani kraci. Moramo dugo sjediti u sobama. Dok smo
inace, u suprotnin1 godisnjim dobima, izlazili na polja
i osjecali zlacanost jutarnjih sunacanih zraka koje su
nas obasjavale, dok smo osjecali sunce sto nas grije,
i pokretali nase ruke u dugim ljetnim danima, sada
moramo dugo sjediti u sobi i biti obavijeni s mnogo,
mnogo tame, moramo cesto gledati kroz prozor kako
se zemlja zaodjeva svojom zimskom haljinom.
Nemoguce je u tancine prikazati svu ljepotu i divotu
ugodaja koji se budio u najjednostavnijim seoskim
kolibama za nedjeljnih poslijepodneva i veceri dok
se priblizavalo vrijeme Bozica jer bi se morali opisati
intimni dusevni ugodaji. Poput mnogih koji su tijekom
ostalih dijelova godine uglavnom svadljivi i nad kojecim
negoduju, morali bismo se ispuniti mislima: Priblizava se
vrijeme Bozica. - ]er, samorazumljivo, oni u svojoj dusi
osjecaju da su s njim povezani. ani osjecaju: Sarno vrije­
me postaje previse sveto da bi se sada moglo pokazivati
nezadovoljstvo. - avo je sarno jedan mali osvrt na
ono sto je prije mnogo stoljeca bilo u najvecoj mjeri
prisutno, sto se jos prije nekoliko desetljeca, kao posljed­
nji ostatak, moglo vidjeti u selima. Moglo se vidjeti, kad
se u domove vracalo bozicno obiteljsko slavlje, da su u
njima izlozene svakojake replike malih jaslica iz stale
u Betlehemu, gdjekad izvedene na sasvim primitivan
nacin, kako se djeca iznad svega vesele onom sto je s
time povezano kad ugledaju ]osipa i Mariju, ispred njih
pastire, a iznad andela. A takva se replika jaslica moze,
u odredenim selima, pronaci u gotovo svakoj kuci.
28
\
I
t
I
I
(
(
(
I
1
t
(
i
s
j
1
I
I
t
1
I
1
Ono sto je ponovno usia u do move je manje ili vise
vee bio posljednji odjek neceg drugog cega eemo se
poslije jos dotaknuti. los se prije nekoliko desetljeea,
tijekom glavnih bozienih dana 25., 26. prosinca, dok se
priblizavao praznik Sveta tri kralja, moglo vidjeti kako
selima prolaze grupe glumaca, posljednjih prikazivaca
svete povijesti. Prave su boziene igre vee bile sasvim
rijetke, ali se jos ponegdje mogao vidjeti posljednji
odjek predstave Sveta tri kralja, a mozda se moze i
danas vidjeti u nekim zabacenim selima. Ondje su,
cudni na razlicite nacine, dolazila Sveta tri kralja s
papirnatim krunama i zvijezdom na glavi, te su prolazeei
selom s nekoliko primitivnih glasova, istodobno sveto i
humoristicno, a rijetko bez humora, pobudivali sve sto
bi duse trebale osjeeati u vezi s onim sto u Bibliji pise
o velikom Kristovom impulsu razvoja covjecanstva.
To je, uglavnom, u sarno bozieno vrijeme te u dane
i tjedne oko Boziea, bio ugodaj u koji su se izlijevala
srca, u kojemu je svima bilo moguee prihvatiti ono sto
je neposrednim prikazivanjem, na jednostavan nacin,
bilo izneseno pred duse, a u cemu je sudjelovalo cijelo
selo. Takve groteskno-kon1edijantske predstave svetih
prizora, koje u moderno doba uglavnom oponasaju stare
pasionske igre, s vremenom su postajale neshvatljive,
te su jos zivjele sarno kao sjeeanje i ideja 0 velikim
razdobljima covjecanstva. ler, za razliku od pasionske
povijesti, koja pripada uskrsnjem vremenu, bilo je
nemoguee da se u neko drugo doba godine, kao upravo
u ove dane, osjeti ugodaj Svete noei i Tri kralja. Covjek
se osjeeao sjedinjenim s onim sto je govorilo iz zvijezda,
iz tjedana, iz godisnjih doba, sto je govorilo iz snijega
i suncanog sjaja te je pustao da mu ono sto bi htio i
trebao osjeeati, govore posve jednostavni "zvjezdani
pjevaci" koji su isli naokolo dotjerani jos sarno u bijele
halje s papirnatim krunama na glavama, od kojih je
29
jedan nosio zvijezdu prlCVrSCenu na "skare" tako da
ju je mogao daleko pruzati. Prolazeci selima zastajali
bi pred kucama i prinosili svoje jednostavne stvari.
I sve se svodilo sarno na to da su ljudi upravo u ovo
vrijeme i upravo s tako ugodenim srcima bili sposobni
primiti nesto sto je bas u ovo vrijeme trebalo prodrijeti
u ljudske duse. Za mene je, u svakom slucaju, ostalo u
lijepom sjecanju to sto sam jos gdjekoji put CUO ova ve
jednostavne pjesme "zvjezdanih pjevaca" koje su ani
izgovarali prolazeci selima.
n
z;
Sl
N
sl
Sc
0:
Sl
Vl
Cl
be
nl
sr
m
k,
nj
kc
se
Ove su igre bile takve da je u njima sudjelovalo
cijelo selo. Odgovarajucim se redom, primjerice, nosila
zvijezda. Bozicna zvijezda ili zvijezda trojce kraljeva bila
je izraz uskladenosti godisnjeg doba, blagdanskog doba
s ljudskim srcima. Bila je to velicina koja se stoljecima
na sirokom podrucju cijele nase Zemlje, poput carobnog
daha, sirila u najjednostavnijim dusama. Upravo kao
tragaoci za duhovnom spoznajom moramo si malo prizvati
pred dusu ovaj ugodaj. ]er, kad god sn10 tijekom cijele
godine razmatrali ovaj veliki dogadaj ponovno smo mogli
osjetiti koja Ii je stvarna moc, za sve ljude i za cijeIi
zemaljski razvoj, sadrzana u mislima kojima se trebamo
ispuniti U ovo blagdansko vrijeme.
Da bismo to bolje razun1jeIi mozemo si predociti
kako je u prijasnja vremena cijeli Bozic, prije svega u
30
m
se
se
ut
su
sa
ka
de
je
*
naroda razlicitih njemackih i zapadnoeuropskih krajeva,
zapravo bio uronjen u blagdansko svetkovanje te da
se ono moglo postici najjednostavnijim sredstvima.
No, danas jos mozda sarno tragaoci za duhovnim mogu
shvatiti bit starih bozicnih igara.
Ono sto sam yam opisao kao "zvjezdano pjevanje"
sarno je njegova posljednja rusevina, njegov posljednji
ostatak. Vratimo li se kroz stoljeca pronaci cemo kako
su se u mnogim krajevima, kad se priblizavalo ovo
vrijeme, izvodile bozicne igre u kojima su sudjelovala
cijela sela. Stoga mozemo reci da u odnosu na poznavanje
bozicnih igara mozemo zapravo biti jos sarno sakupljaci
necega sto je na zalasku. - ]a sam koji sam jos imao
srece da lui je jedan stari prijatelj* bio takav sakupljac,
rnogao sam iz njegovih usta cuti 0 onom sto je pronasao
kao obrazovani sakupljac bozicnih igara, prije svega u
njemacko-madarskim krajevima.
U njemackin1 govornim podrucjima Madarske, u
kojima se prije vremena madarizacije pedesetih i
sezdesetih godina prosloga stoljeca odrzao njemacki
rnaterinski jezik i njemacki razgovorni jezik, otkriva
se jos ponesto od bozicnih igara i bozicnih obicaja sto
se u glavnom kraju, u njemackoj domovini, odavno
utopilo u velikoj rijeci zaborava. Neki doseljenici koji
su tijekom proteklih stoljeca dosli u slavenske krajeve,
sacuvali su svoje stare bozicne igre te su ih obnavljali
kad bi se medu seljacima pronasli odgovarajuci Ijudi
da ih prikazuju. ]a se jos dobro sjecam - a vi cete mi
mozda ipak dopustiti da takve prosudujem - s kakvim
je entuzijazmom stari Schroer govorio 0 bozicnim igrama
* Karl Julius Schroer, Steinerov profesor njemaeke knjizevnosti na
Visokoj tehniekoj skoli u Beeu, bio je sakupljae narodnih obieaja i
narodne knjizevnosti te je objavio zbirku "Deutsche Weihnachtspiele
aus Ungarn", Bee 1858. i 1862.
31
clJem je izvodenju bio nazocan u vrijeme blagdana.
Kad se ode ovim seoskim Ijudima i vidi kako su oni
iz najsvetijeg ugodaja izrodiIi jednostavnu umjetnost
bozicnih igara, nije pretjerano reci da se gotovo moze
shvatiti najunutarnjije bice njihova umjetnickog elementa.
Ljudi koji danas vjeruju da mogu nauciti recitirati od
nekog ucitelja, koji danas trckaraju amo-tamo da bi
napraviIi nekakve ispravne vjezbe disanja - jer danas
postoje tuceti ispravnih metoda disanja za pjevanje i
recitiranje - ovi Ijudi vjeruju da je rijec 0 tomu da se od
Ijudskoga tijela iIi grkljana napravi ispravan automat da
bi se, na materijalisticki nacin, mogla njegovati nekakva
umjetnost. Zelio bih sarno da se ovo cudno shvacanje
nikad stvarno ne ukorijeni u nasim krugovima jer ovi
Ijudi uopce nemaju pojma kako se iz najsvetijeg ugodaja,
iz molitveno-bozicnog ugodaja, rada jednostavna, ali
istinita un1jetnost predstavljena s najdubljim krscans im
ugodajem u dusama i grudima seoskih momaka koji tijekom
go dine znaju izvoditi svakakve vragolije i beskorisne
posalice. Ovi jednostavni Ijudi ispod svojih slamnatih
krovova beskrajno su svjesniji povezanosti u Ijudskoj
dusi, povezanosti cijeloga covjeka s umjetnoscu, nego
sto se 0 tomu danas zna u suvremenom umjetnickom
stvaralastvu iIi u nasim modernim kazalistima gdje se jos
toliko uzbuduju oko toga da je umjetnost nesto sto mora
proizlaziti iz cijeloga covjeka, a da sveta umjetnost mora
proizlaziti iz covjekova svetog, poboznog ugodaja.
To Yam, primjerice, mogu prikazati na cetiri glavna
ugodaja koji su postojali u krajevima sto ih je jos mogao
posjetiti Schroer.
Za izvodenje bozicnih igara u Gornjoj Madarskoj,
dok su se primicali listopad i studeni, netko tko prije
nikada nije imao napisane, predajom prenesene, bozicne
igre - jer se na zapisivanje gledalo kao na profaniranje
- skupljao bi Ijude koje je za to smatrao podobnima,
32
a
Zc
VI
iz
m
U
St
SE
m
SE
ta
sl
sa
m
nc
ti
je
ta
52
ci
bj
pl
(C
m
jo
5c
ig
1:
dJ
dl
Ul
a u ovo su bozicno vrijeme zapravo bili prikladni neki
za koje se to mozda nikad prije ne bi predpostavilo:
vragolasti, beskorisni momci koji su tijekom godine
izvodili sve moguce nepodopstine. U ovo vrijeme,
n1edutim, u njihove bi duse uranjao odgovarajuci ugodaj.
U tjednima pokusa za sudionike bozicnih igara postoj ali
su strogi propisi. Svatko tko je htio sudjelovati morao
se cvrsto pridrzavati cetiri pravila. K tomu se, naravno,
moramo prenijeti u seoski zivot i razmisliti sto je u
seoskom zivotu znacila zabrana sudjelovanja u jednoj
takvoj stvari.
"Svatko tko hoce sudjelovati u igri 1. ne smije ici
sluziti, 2. tijekom cijelog svetog vremena ne smije pjevati
saljive pjesmice, 3. mora zivjeti cestitim zivotom, 4.
mora slusati voditelja." Za pogreske je bila odredena
novcana kazna, primjerice, za svako zaboravljanje i sl.
tijekom izvodenj a igre.
Ne odzvanja li u ovom obicaju nesto od svijesti koja
je postojala u svetistima starih misterija gdje covjek
takoder nije zaboravljao da se do mudrosti moze doci
sarno skolovanjem? Tako je i ovdje vladala svijest da
cijeli covjek, sa svojom dusom i svojim moralom, mora
biti oplemenjen i prociscen ako hoce na dostojan nacin
pristupiti umjetnosti. Takvo sto se moralo roditi iz cijeloga
covjeka! A bozicni je ugodaj i u najizgubljenijem momku
mogao proizvesti poboznost.
Ono sto sam yam upravo naveo da su Schroer i ostali
jos mogli sakupiti od bozicnih igara koje su izvodene,
sarno su posljednji ostaci, posljednje rusevine starih
igara.
Sada cemo se osvrnuti na jos ranije vrijeme, na 16.,
15., 14. stoljece i tako dalje, kad su postojali sasvim
drukciji odnosi izmedu gradova i sela, gdje su zapravo
duse seoskih stanovnika za ovog krscanskog blagdana
uranjale u sasvim drukciji ugodaj kroz ono sto im je
33
moglo biti dana igrama u kojima se najjednostavnijim,
najprimitivnijim sredstvima prikazivala sveta legenda,
rodenje Isusa Krista sa svime sto k tomu biblijski pripada.
I kao sto danu Bozica, 25. prosinca, u kalendaru prethodi
dan Adama i Eve, tako je obicno igri, koja je zapravo
bila "bozicna igra", prethodila takozvana "rajska igra"
- igra 0 tomu kako su Adam i Eva u Raju postali zrtvama
vraga, odnosno zmije. U najjednostavnijim se krajevima
mogao steci neposredan uvid u povezanost izmedu
covjekova silaska iz d uhovnih vis ina u sferu fizickog
plana te 0 zamahu koji je on primio Kristovim impulsom
da ponovno krene gore, u duhovne svjetove.
Pri citanju Pavlovih poslanica osjecamo grandioznost
njegova shvacanja covjeka koji se u Adamu spustio iz
duhovnog u osjetilni svijet, a u "novom Adamu", Kristu,
se ponovno uzdize iz osjetilnog u duhovni svijet. To su
kod PavIa, koji je osjecao i cutio na grandiozan nacin,
mogli osjetiti najpriprostiji ljudi sve do djece, u dubini
vojih srdaca, u dubini svojih dusa, prisno, usrdno i
s puna Ijubavi, kad su im se u bozicno vrijeme jedna
za drugom prikazivale rajska igra Adama i Eve, igra
o istocnom grijehu ljudi pa sve do objave Krista u
bozicnoj igri. I duboko se duboko osjecao silan rez koji
je Kristovim dogadajem ucinjen u razvoju covjecanstva.
Dogadaj Krista osjecao se kao zaokret razvojnih putova.
Recimo da je put s Neba na Zemlju bio put od Adama
do Krista. Put od Zemlje prema Nebu je put od Krista do
kraja zemaljskog vremena. To se osjecalo na najprisniji
nacin za izvodenja ovih dviju gore opisanih igara pred
oeima tisuca i tisuca ljudi. J er, oni su, krQz Kristov
impuls, stvarno osjetili potpunu obnovu onoga sto je
ljudski duh.
Mozda bi se u nutrini takoder moglo osjetiti nesto
poput odjeka covjekovih osjecaja u vezi s ovim preokretom
citavog napretka covjeeanstva u rijeeima koje potjeeu
34
iz
kc
u
kr
stl
oc
co
0'
te
or
(i
os
kc
fil
VI
iz starih, starih vremena, iz prvih stoljeca krscanstva i
koje su se cesto, cesto izgovarale jos u 8., 9., 10. stoljecu
u krajevima u kojima se, osobito u Europi, prosirilo
krscanstvo. Osjeca se nesto neizm.jerno u rijecima kao
sto su sljedece:
Ave maris stella
Dei mater alma
Atque semper virgo
Felix coeli porta.
Sumens illud Ave
Gabrielis ore
Funda nos in pace
Mutans nomen Eva!
Pri izgovaranju ovih rijeci oSJeca se put covjeka
od Neba prema Zemlji preko istocnoga grijeha - i
covjekovo uzdizanje kroz Krista, od Zemlje prema Nebu.
Ovaj se put takoder osjeca u oba zenska lika, u "Evi"
te u imenu koje se pripisuje Isusovoj majci, a kojim se
ana pozdravlja s "Ave". Ave je preokrenuto ime Eva.
eitamo li obrnuto Ave dobijemo Eva. To bi se trebalo
asjetiti u njegovom potpunom znacenju. Otuda ove rijeci
koje ujedno pokazuju sto se osjecalo u najelementar­
nijim prirodnim pojavama, a istodobno sto se ljudskoga
vidjelo u legendi:
Ave, zvijezdo mora,
Bozanska mlada majko
I vjecna djevice,
Ti sreco nebeskih vrata.
Uzimajuci ovo Ave
Kao Gabrijelov dar,
Ucvrscu jes nas u miru
Preokrecuci ime Eva.
35
U ovim jednostavnim rijecima os]ecamo najveci
misterij, najvecu tajnu razvoja covjecanstva. A u izvrtanju
imena Eva u Ave svatko intimno osjeca sto se moglo
razabrati iz grandioznog stila Pavlove poslanice kad
su se citala mjesta 0 Adamu, 0 "starom" Adamu i 0
Kristu, "novom" Adamu. Ovaj je ugodaj bio prisutan
kad su se u dane Kristova blagdana jedna za drugom,
na primitivan nacin, izvodile rajska igra, prikazivao se
izgon iz Raja, i bozicna igra, koja je predstavIjaIa nadu
u buducnost sto ju je mogla imati svaka Ijudska dusa
ako je primila snagu koja Iezi u Kristovom impulsu.
No, da bi se to moglo osjetiti potreban je dusevni
ugodaj za koji nam mora biti jasno da ga danas na
onakav nacin vise ne mozemo imati. Vremena su postala
drukcija. Tada, ustvari, nije bilo takve nemogucnosti
gledanja u duhovni svijet kao sto postoji danas u
najprimitivnijih i u najinteligentnijih Ijudi, nije bilo
takvog temeIjno materijalistickog elementa u dubinama
Ijudskih dusa. Pretpostavka 0 postojanju duhovnog
svijeta bila je sarna po sebi razumIjiva, a isto je tako
bilo samorazumljivo razumijevanje da se duhovni svijet
razlikuje od osjetilnog svijeta. Danas se tesko moze
P9jmiti kako su se Ijudi mogli spiritualno osjecati sve
do u 15., 16. stoljece i kako je zapravo posvuda bila
prisutna svijest 0 duhovnosti.
Kad nam po de za rukom da ponovno izvedemo
jednu od bozicnih igara, koje ce biti prikazane u nasim
objema umjetnickim sobama, tad ce se mozda izvan
nasih krugova takoder moci probuditi razumijevanje
za njihov duhovni ugodaj. Upravo bi nam poneki
redak jedne takve bozicne igre trebao posluziti kao
znak prepoznavanja duhovnog smisla koji je u njoj
prisutan te za razumijevanje blagdanskog vremena u
kojem se izvodi. Kad, primjerice, u nekoj od bozicnih
igara Marija ocekujuci dijete Isusa kaze: Doslo je vrijeme,
36
vi
kc
pI
za
pI
pc
oc
ni
ja
pI
d<
ke
m
CC
n<
UI
i <
be
je
sa
iz
SE
o~
a
ill
tc
d
IT
0'
,
C(
o
n
SE
vidim djetesce. - to znaci da vidovito gleda u dane
koji prethode rodenju, da ima viziju djeteta koje se
pribliiava - kao sto je to u n1nogim boiicnim igrama - i
zapravo se pitam gdje danas u istim prilikama moiete
pronaci slicnu pripovjetku? Prosla su vremena svjesne
povezanosti s duhovnim svijetom kakva su tada bila. U
odnosu na to ne moiemo se predati ni optimisticnom
ni pesimisticnom misljenju. Danas vec covjek mora otici
jako daleko, u najprimitivnije seoske krajeve, hoce li
pronaci viziju 0 djecaku koji treba doci za nekoliko
dana. Tako necega jos ima!
Mogli bismo, naravno, uroniti u jedan takav ugodaj
koji smo u boiicno vrijeme prizvali ovim primitivnim
mislima i sjecanjima na najveci dogadaj u razvoju
covjecanstva. Zato nam mora biti sasvim shvatljivo da je
na m.jesto one ranije poezije, one jednostavne primitivne
umjetnosti, stupila danasnja proza elektricnih tramvaja
i automobila koji na tako groteskan nacin zuje alejama s
boiicnim drvcima. Ocima osjetljivim na estetiku nemoguce
je istodobno gledati dvije stvari: boiicna drvca, boiicne
sajmove - i auton1obile i elektricne tramvaje kako voze
izmedu njih. Ovo nemoguce je, naravno, danas sarno po
sebi razumljivo, ali za oci osjetljive na estetiku to i dalje
ostaje nemoguce. Unatoc tomu hocemo li biti prijatelji,
a ne neprijatelji kulture te hocemo li je shvatiti, to nam
mora postati samorazumljivo.
No, mi bismo takoder htjeli razumjeti u kakvoj je
to vezi s materijalistickom crtom koja prolazi kroza sve
duse, ne sarno grad ana nego i seoskog stanovnistva. 0,
moiemo osluskivati kako ovaj materijalisticki ugodaj
obuzima duse Ijudi. Otidite u 14., 13. stoljece gdje
cete pronaci da su Ijudi, kad se, primjerice, govorilo
o drvu spoznaje u Raju, potpuno znali da se misli na
nesto duhovno. Gni su na ispravan nacin znali sto im
se prikazuje u rajskim igrama, spiritualno su znali da
37
se to odnosi tocno na ono sto je prikazano kao drvo
spoznaje ili drvo zivota. ]er, u ona vremena praznovjerje
jos uopce nije bilo tako rasprostranjeno kao sto se
prosirilo poslije u 15., 16., 17. stoljecu. Naprotiv, vec u
15. stoljecu nalazimo, primjerice, u bamberskom kraju
- to bi trebalo povijesno dokazati - kako su ljudi
na Bozic izlazili u vocnjak s jabukama jer su fizicki,
materijalno iscekivali da jedno osobito odabrano drvo
jabuke procvate 0 Bozicu. U epohi koja je pocela u
13., 14. stoljecu, a zavrsila u 16., 17. stoljecu cijeli je
dusevni zivot ljudi bio materijalisticki i to ne sarno u
dusama gradana nego takoder u dusama priprostog
seoskog stanovnistva.
los se mnogo toga od stare poezije uvuklo u kuce s
bozicnim drvcem. No, ono sto je u najsvetijem ugodaju
seljaka hUjilo kao misterij, postalo je obicnom vanjskom
poezijom, poezijon1 bozicnog drvca koje je, doduse, jos
uvijek lijepo, ali je ipak sarno odjek jedne velicine.
Zasto je tako? Zato sto je covjecanstvo tijekom
vremena moralo proci kroz razvoj; zato sto se ono sto
je u jednom vremenu bilo blisko, veliko i znacajno na
isti nacin ne moze zadrzati u svim vremenima.
Nase vrijeme moze sasvim izvjesno uroniti u onaj
istinski bozicni ugodaj, kakav smo upravo zorno opisali,
kao u neko povijesno sjecanje, kao u dio proslosti.
No, kad ipak, simbol bozicnog drvca unesemo na nasa
blagdanska okupljanja, to cinimo upravo stoga sto sa
samom antropozofskom duhovnom znanoscu povezu­
jemo misli na jedan novi bozicni ugodaj covjecanstva,
covjecanstva koje napreduje. ]er, duhovna znanost treba,
na nacin primjeren nasem vremenu, u ljudska srca
i u ljudske duse spustiti tajnu Krista. Unatoc nasim
danasnjim prometnim sredstvima, koja zuje cim izidemo
kroz vrata ili mozda, stovise, s nama odlijecu zrakom
38
co'
da:
vo
du
ta1
du
djE
da
ur;
pu
ne
vn
je
po
se
bt
pa
os
m(
na
go
A1
u~
za
nj
pI
u~
pl
pc
OJ
J.,.,'
- ubrzo ce ove stvari jos sasvim drukcije odvesti
covjecansvo najsuhoparnijoj, najgroznijoj prozi. - Ljudi
danasnjeg vremena moraju imati mogucnost da upra­
vo sve jacim i sve znacajnijim produbljivanjem svojih
dusa ponovno pronadu bozanski-duhovno, koje je na
tako jednostavan nacin moglo doci pred oci primitivnih
dusa minulih stoljeca, kad su na Bozic gledale Sveto
djetesce u kolijevci. Danas treban10 drukcija sredstva
da bismo u dusi pobudili ovakav ugodaj. Sigurno rado
uranjamo u ono sto je imala proslost, da bismo pronasli
put do Kristiva dogadaja, ali mi takoder moramo biti
neovisni 0 vremenu. Onako kako su se ljudi proslih
vremena mogli sasvim uzivjeti u tajne prirode bilo
je moguce sarno u primitivno doba; n-ama su danas
potrebna drukcija sredstva.
Mogao bih yam dati jos jedan pojam 0 tomu kako su
se ljudi uzivljavali u prirodu kad se priblizavao bozicni
blagdan. Uzivljavali su se na sasvim primitivan nacin,
pa ipak su u svojim dusama 0 tomu socno govorili iz
osjecaja prirodnih elemenata. Oni su mozda, ako yam
mogu priopciti jos jednu malu zvjezdanu pjesmu, sarno
na jednom jedinon1 mjestu jako osjecali kako iz duse
govori element prirode. Ostalo je bilo prilicno primitivno.
Ako su ipak bolje osluskivali tad a su iz onog prirodnog
ugodaja mogli jos vise shvatiti.
Odnosno, kad je onaj tko je trebao skupiti glun1ce
za bozicno prikazanje ili predstavu Tri kralja isao s
njima i kad se tu i tamo pojavio na pozornici, tad a je
prvo pozdravljao sve koji su se skupili; jer apstraktni
ugodaj koji danas vlada izmedu predstavljaca i slusatelja
prije nije postojao. Ljudi su pripadali skupa i to je bilo
potpuno uranjanje u zajednicki milje. Zato su glumci
nastupali tako da su na primitivan nacin pozdravljali
one koji su ondje bili, ali takoder one koji ondje nisu
bili. To je davalo pravi bozicni ugodaj.
39
Sada vas molim da obratite pozornost na to sto
znaci prizivati prirodu tako da se sve sto covjek hoce
pozdraviti pozdravlja s ovakvim ugodajem u sreu kakav se
osjecao kad je "zvjezdani pjevac" govorio: "Pozdravljam
vas kroz sve korjencice, koliko god ih ima u zemlji".
To je suosjecanje sa samim prirodnim ugodajem. Stoga
se mora priznati da je tad a covjek bio povezan sa svim
sto je sveto, sa svom velicinom i duhovnoscu sve do
u korijenje trave i drveca. Tko se u to moze uzivjeti
osjetit ce u ovakvim reeima svu velicinu tajni razvoja
covj ecans tva.
Prosla su vremena u kojima je to bio prirodni
zakon, u kojima je to bilo samorazumljivo, a nama su
danas za to potrebna drukcija sredstva! Mi zapravo
trebamo sredstva koja ce nas odvesti do jos dubljeg
izvora Ijudske prirode, do izvora Ijudske prirode koji
je na odredeni nacin neovisan 0 vanjskom vremenu jer
nam i sarna nasa danasnja kultura onemogucava da se
dobro povezemo s godisnjim dobima. Tko otuda stvarno
razumije ugodaj koji se kao ugadaj Krista za svetoga
Bozica osjecao u starim vremenima imat ce takoder
razumijevanja za ono sto zelimo postici umjetnickim
poniranjem, sto mozemo dobiti od duhovne znanosti,
sto hocemo postici ozivljavanjem onog izvora u Ijudskim
dusama koji u sebe moze primiti Kristov impuls.
Mi vise u bozicno vrijeme ne mozemo neposredno
pobuditi velicinu - rna koliko upravo u ovo vrijeme
htjeli potaknuti ovaj impuls u nasim dusama - ali
tomu neprestano tezimo. No, kad u antropozofskoj
duhovnoj znanosti covjecanstva sami budemo vidjeli
krscanski blagdan njegova napretka te kad uocimo ono
sto bi mogao osjetiti jednostavan covjek kad mu se
za svetoga Bozica prikaze djetesee u kolijevei, tada si
govorimo: U nama se trebaju probuditi takvi ugodaji,
takvi osjecaji kad pogledamo ono sto se moze roditi u
40
n
r
u
1<
1=
u
n
n
C
1<
n
n
d
n
n
d
b
n
n
I
n
s
c
s
t
r
a
(
I
i
1
(
(,
naslm dusama. Tada ce nas duhovna spoznaja naseg
najunutarnjijeg izvora tako oplemeniti, tako sveto
uskladiti da ce on u sebe moci primiti sveti misterij
Kristova impulsa.
S ove tocke gledista nastojimo takoder ponovno
pronaci pravu umjetnost koja izvire iz duhovnog,
un1jetnost koja moze biti sarno dijete poboznosti, dijete
najsvetijih osjecanja. Ako stirn u vezi osjetimo vjecan,
neprolazan krscanski blagdan covjecanstva: kako se u
covjeku, u covjekovoj dusi, u covjekvoj cudi moze roditi
Kristov impuls - kad pomocu duhovne znanosti po­
novno iskusimo kako je Kristov impuls nesto realno,
nesto sto se stvarno, kao ziva snaga, moze uliti u nase
duse, u na a srca - tada nam pomocu duhovne zna­
nosti Kristov impuls nece ostati apstrakcija ni dogma,
nego ce nam ovaj Kristov impuls, koji proizlazi iz naseg
duhovnog pokreta, postati nesto sto nam u najsla­
bijim trenucima naseg zivota moze pruziti utjehu, sto
nas moze razveseliti u nadi da kad se Krist rodi u
nasoj dusi za njezin Bozic, mozemo ocekivati vrijeme
Uskrsa, mozemo ocekivati uzdizanje duha u vlastitoj
nutrini.
Tako moramo iz materijalnog, koje je usia u
sve duhove, u sva srca, napredovati ponovno prema
duhovnom. jer, nasuprot danasnjoj zivotnoj prozi sarno
se iz duha moze roditi obnova koja je nuzna. Ako to
bude moguce i onda kad vani voze automobili, kad
mozda zrakom lete zrakoplovi, zuje elektricni vlakovi,
ako bude moguce da se u takvim prostorima kao sto su
ovi prosiri nesto od svetog ugodaja koji se ustvari moze
primiti sarno kroz ono sto nam cijele go dine pritjece
iz duhovne spoznaje priblizavajuci nam Krista, sto se
u prijasnje vrijeme moglo uzivjeti u jedan mnogo vise
djecji ugodaj, tada postoji nada da na odredeni nacin
"jaslice" postanu mjesto okupljanja na koje mozemo
v
41
gledati slieno kao sto su djeca i odrasli na Badnju
veeer, kad su se jaslice podizale u kuci ili ranije u
crkvi, gledali na djetesce, na pastire ispred njega te
na "volica i magareica" koji stoje pokraj jaslica. Pritom
se osjecalo da iz ovih simbola u srce struji snaga za
svu nadu, za svu eovjekovu ljubav, za svu eovjekovu
velieinu, za sve zemaljske ciljeve.
Ako na ovaj dan, koji treba biti blazen i posvecen,
mozemo osjetiti sjecanje na Kristov impuls da bi se tijekom
cijele godine kroz nase ozbiljno duhovnoznanstveno
nastojanje rasplamsalo ne.sto u nasin1 srcima, tad a ce
nasa srca na ovaj dan osjetiti: Ovo su jaslice, mjesto
naseg okupljanja, a ova svjetla su simboli! ]aslice,
kroza sveti ugodaj koji je u njima, i svjetla, kroza
simboliku njihova sjaja, sadrze ono sto - kao vrijeme
Bozica, vrijeme Uskrsa - treba pripremiti veliko doba
za eovjeeanstvo: uskrsnuce najsvetijeg duha istinskog
duhovnog zivota!
Pokusajmo osjecati da su jaslice prostor naseg
okupljanja u bozicno vrijeme, mjesta na kojima se,
odvojeno od vanjskog svijeta, priprema velieina.
Naueimo osjecati kad tijekom cijele godine marljivo
ueimo da se nasi uvidi, nasa mudrost koju cijele godine
dobivamo udubljivanjem u velika ueenja, na ovu Bozicnu
veeer mogu zbiti u vruci osjecaj koji ce se razariti
poput vatre iz zapaljivog materijala. I osjetimo da
pritom njegujemo uspomenu na najveci impuls razvoja
eovjeeanstva, osjetimo kako zato na ovim mjestima
moze zivjeti vjera koja je nekoc raspaljivala ono sto
u tako uskom prostoru jaslica kao sveta vatra i kao
svjetlo pouzdane nade prodire u eovjeeanstvo. Tada ce
ono postati dovoljno jako, dovoljno snazno da prodre
u najtvrdu, najnistavniju prozu zivota, da je raspali,
da je zagrije, da je obasja! Tada cemo bozicni ugodaj
moci osjetiti kao ugodaj nade za onaj svjetski uskrsnji
42
u
C
b
C
u
n
d
v
d
u
C
ugodaj koji je izraz zivoga duha sto je nuzan novom
covjecanstvu.
Najbolje je da Bozic zpalimo u nasim dusama kad
se sljedecih dana budemo ispunjavali ovim ugodajem,
ispunjavali tako da u nasem Bozicu duhovno pripremamo
Uskrs covjecanstva, uskrsnuce spiritualnog zivota.
Da, jaslice trebaju postati nasa radna mjesta u
bozicno vrijeme! Trebalo bi se roditi dijete svjetla koje
cemo rasplamsavati tijekom cijele godine udubljivanjem
u duhovnoznanstvenu mudrost. Na nasim bi se radnim
mjestima trebao roditi Krist u Ijudskoj dusi tako da
duhovni zivot moze uskrsnuti prema velikom uskrsnjem
vremenu covjecanstva koje u svojem bicu mora osjetiti
duhovnost kao uskrsnuce kroz koje istrujava bozicni
ugodaj iz nasih prostora u cijelo sadasnje i buduce
covjecanstvo.
43
*
*
K
o
o
d
k
v
S'
1
b
S
S,
IT
b
d
n
d
z
b
u
S'
i
B
P
z
i
b
v
Rodenje Suncevog Duha
kao Duha Zemlje i
trinaest svetih noci
Kad se na bozicnom drvcu upale SVlJece Ijudska dusa
osjeca prisutnost simbola vjecne stvarnosti kao da je
ono oduvijek bilo simbol Bozicnog blagdana, cak i u
dalekoj proslosti. ]er, ujesen kad vanjska priroda blijedi,
kad Suncevo stvaranje drijema, a covjekovi se organi
vanjske percepcije moraju odvratiti od pojava fizickog
svijeta, dusa ima mogucnost - ne sarno mogucnost nego
i poriv - da se povuce u svoju najdublju nutrinu kako
bi osjetila, kako bi iskusila: Sada kad je svjetlo vanj­
skog Sunca najb jede, a njegova toplina najnemocnija,
sada je vrijeme kad se dusa povlaci u tamu, ali u sebi
moze pronaci unutarnje, duhovno sVjetlo. Svjetla na
bozicnom drvcu stoje pred nama kao simboli unutarnjeg
duhovnog svjetla koje se pali u vanjskoj tami. I stoga sto
nam se cini da je ono sto osjecamo kao duhovno svjetlo
duse, koje obasjava tamu prirode, vjecna stvarnost,
zamisljamo da je osvijetljena jelka, koja na nas sjaji u
bozicnoj noci, sjala sve od kad su zapocela zemaljska
utjelovljenja.
No, tomu nije tako. Proslo je sarno jedno ili dva
stoljeca otkad je bozicno drvce postalo simbolom misli
i osjecaja koji se uzdizu u covjeku u vrijeme Bozica.
Bozicno je drvce skorasnji simbol, ali svake godine
ponovno covjeku objavljuje veliku vjecnu istinu. Zato
zamisljamo da je ono moralo oduvijek postojati, cak
i u dalekoj proslosti. Izgleda nam kao da iz samog
bozicnog drvca u svemirska prostranstva, u ne beske
visine odjekuje objava bozanskog. Ljudsko bice moze
45
osjetiti da bi to mogao biti neiscrpan izvor snaga mira
u njegovoj dusi koje izviru iz dobre volje. A tako se i
prema bozienoj predaji razlijegala objava kad su pastiri
posjetili mjesto rodenja djeteta eiji praznik slavimo
na dan Boziea. Pastirima je odzvanjalo iz oblaka: 1z
svemirskog prostranstva, iz nebeskih visina objavljuju
se same bozanske moei donoseei mir u ljudske duse
koje su ispunjene dobrom voljom.
]er, stoljeeima i stoljeeima ljudi nisu mogli
vjerovati da je simbol koji u svijetu predstavlja Bozieni
blagdan ikad imao poeetak. Qni su u njemu osjeeali
pee at vjeenosti. Zbog toga je krseanski obred objavu
vjeenosti zaodjenuo u ono sto se simbolieki dogada na
Badnju veeer u rijeei: "Nanovo se za nas rodio Krist!"
To je kao da se svake godine dusa poziva da iznova
osjeti stvarnost za koju se mislilo da se moze dogoditi
jednom i sarno jednom. Imamo li istinitu predodzbu 0
samom simbolu, vjeenost ovog simbolienog dogadaja
moze nam se jasno pokazati s neizmjernom snagom.
Ipak, sve do 353. godine gospodnje, 353 godine nakon
sto se Isus Krist pojavio na Zemlji, Isusovo se rodenje
nije slavilo eak ni u Rimu. Praznik Isusova rodenja
prvi se put slavio u Rimu 354. godine gospodnje.
Prije toga ovaj se praznik nije slavio izmedu 24. i
25. prosinca. Dan najvise komemoracije, za one koji
ponesto razumiju od duboke n1udrosti povezane s
golgotskim misterijem, bio je 6. sijeenja. Tijekom prva
tri stoljeea nase ere Bogojavljenje je slavljeno kao neka
vrsta praznika rodenja Krista. Bio je to praznik koji je
trebao u ljudskim dusama ponovno ozivjeti sjeeanje
na silazak Kristova duha u tijelo Isusa iz Nazareta
Ivanovim krstenjem na ]ordanu. Sve do 353. godine
gospodnje spomen na dogadaj za koji su ljudi mislili
da se odigrao na krstenju slavio se 6. sijeenja kao
praznik Kristova rodenja. ]er, tijekom prvih stoljeea
46
k
jE
K
lj
C
o
P
T
Sl
o
tl
z:
o
p
d
N
u
n
n
i~
p
o
t
c
"
d
*
krscanstva jos je prezivjelo nagadanje 0 misteriju koji
je od svih misterija najteze dokuciti, osobito silazak
Kristova bica u tijelo Isusa iz Nazareta.
Kakvi su, tijekom ovih prvih stoljeea, bili osjeeaji
Ijudi koji su ponesto nagadali 0 tajnama krscanstva?
Oni su si govorili: Kristov duh protkiva svijet koji se
otkriva pomocu osjetila i pomoeu Ijudskog d uha. U
pradavnoj se proslosti ovaj Kristov duh otkrio Mojsiju.
Tajna Ijudskog "ja" glasno se objavila Mojsiju kao sto
se objavljuje nama iz simbola na bozienom drvcu, iz
zvuka I A 0 - alfa i omega kojima prethodi 1*.
To je ono sto je odjekivalo u Mojsijevoj dusi kad
se pred njim pojavio Kristov duh u gorueem grmu. A
ovaj isti Kristov duh vodio je Mojsija onamo gdje Ga je
trebao spoznati u Njegovu pravom bicu. To je u Starom
zavjetu opisano na mjestu na kojem se kaze da je Bog
odveo Mojsija na planinu Nebo iznad jerihona te mu
pokazao sto se jos mora dogoditi prije nego se Kristov
duh bude mogao inkarnirati u tijelo covjeka. Na pI anini
Nebo Duh je rekao Mojsiju: No, oni kojima sam se sam
unaprijed objavio neee moei unijeti u razvoj svojega
naroda ono sto imaju u svojoj dusi; jer oni najprije
moraju pripremiti ono sto se treba dogodi1i kad se
ispuni vrijeme.
A kad su kroz mnoga stoljeea bile dovrsene evolucijske
pripreme, isti Duh koji je zadrzavao Mojsija ponovno se
objavio tako sto je postao n1esom, tako sto je uzeo Ijudsko
tijeIo, tijelo Isusa iz Nazareta. Time je covjecanstvo u
cjelini odvedeno sa stupnja posveeenja oznacenog rjecju
"jerihon" na onaj prikazan "prelazenjem jordana".
Srca i razum Ijudi koji su u prvim stoljeeima naseg
doba shvaeali pravi smisao krscanstva, upravila su se
* I, skracenica za prima, lat. primus
=
prvi, rimski broj 1, eng!. I
= la, njem. Ich = la.
47
krstenju na Jordanu Isusa iz Nazareta u kojeg je sisao
Krist - Krist, suncano-zen1aljski duh.
U stoljecima ranoga krscanstva kao misterij se, dakle,
slavilo rodenje Krista. Uvid za koji se danas pripremamo
pomocu antropozofije, mudrosti koja pripada petoj
poatlantskoj epohi civilizacije, zabljesnuo je u obliku
vizije iz ostatka stare vidovitosti koja je jos prezivjela
do vremena kad se dogodio misterij na Golgoti; ona
je zasjala u gnosticima, tim iznimnim prosvijetljenim
Ijudima koji su zivjeli na prekretnici stare u novu eru,
cije se shvacanje misterija Krista razlikovalo od naseg
s obzirom na formu, ali ne i s obzirom na sadrzaj. Ono
o cemu su gnostici mogli poucavati ulilo se u svijet i
premda ono sto se zapravo trebalo zbiti u dogadaju
simbolicki prikazanom kao krstenje na J ordanu nije bilo
nasiroko shvaceno, ipak je postojao nagovjestaj da se
rodio Suncev Duh u ono vrijeme kao Duh Zemlje, da je
kozmicka moe prebivala u tijelu zemaljskog covjeka. I
tako se u prvim stoljecima krscanstva praznik Kristova
rodenja u tijelu Isusa iz Nazareta, praznik Kristova
Bogojavljenja slavio 6. sijecnja.
No, uvid, makar nejasan, nesiguran uvid u duboki
misterij sve je vise blijedio sto je vrijeme vise odmicalo.
Doslo je doba kad ljudi vise nisu mogli prihvatiti da je
bice nazvano Kristom bilo prisutno u ljudskom fizickom
tijelu sarno tri godine. Sve ce se vise shvacati je da ono
sto je kroz ove tri godine postignuto za cjelinu zemaljske
evolucije u fizickom tijel u covjeka, jedan od najvecih
mogucih n1isterija koji je najteze razumjeti.
Od 4. stoljeca nadalje s priblizavanjem materijalistickog doba snage ljudske duse - tada jos u stanju
pripremanja - nisu bile dovoljno jake da bi pojmile
duboki misterij koji ce se, od naseg vremena nadalje,
razumijevati u sve vecoj mjeri. I tako je doslo do toga
da je u istoj mjeri u kojoj se povecavala vanjska snaga
48
k:
IT
k
n
s
Sl
n
u
(l
j(
d
n
II
v
Sl
z:
i~
u
s.
A
rl
SI
d
JE
S
0
1
S
S
t
1=
1:
E
krscanstva, opadalo unutarnje razumijevanje Kristova
misterija, a praznik 6. sijecnja prestajao je imati bilo
kakvo bitno znacenje. Rodenje Krista pomaknuto je tri­
naest dana unaprijed te je izgledalo kao da se podudara
s rodenjem Isusa iz Nazareta. No, u samoj ovoj cinjenici
suoceni smo s necim sto bi uvijek trebalo biti izvorom
nadahnuca i zahvalnosti. Zapravo je 24./25. prosinca
utvrden kao dan Kristova rodenja jer je, kao sto smo
culi, izgubljena velika istina. No, premda izgleda da
je greskom izgubljena velika istina, iza toga lezi tako
duboko znacenje da - iako odgovorni ljudi 0 tomu nista
ne znaju - ne mozemo a da se ne divimo podsvjesnoj
mudrosti kojom je ustanovljen praznik Bozica.
U odredivanju ovoga praznika doista se moze
vidjeti djelovanje bozanske mudrosti. Upravo kao sto
se bozanska mudrost moze opazati u vanjskoj prirodi,
znamo li protumaciti ono sto se u njoj sarno objavljuje,
isto tako mozemo opaziti bozansku mudrost kako djeluje
u podsvjesnom covjekove duse, kad se u mislima rodi
sljedece: U kalendaru je dan 24. prosinca posvecen
Adamu i Evi da bi sljedeci dan bio praznik Kristova
rodenja. Tako je gubitak pradavne istine uzrokovao da
se datum Kristova rodenja postavi trinaest dana ranije i
da se poistovjeti s danom rodenja Isusa iz Nazareta, ali
je na najljepsi nacin rodenje Isusa iz Nazareta povezano
s n1islju 0 covjekovom podrijetlu u zemaljskom razvoju,
o njegovu podrijetlu u Adamu i Evi. Svi nejasni osjecaji
i iskustva povezani s praznikom Isusova rodenja, koji
su bili zivi u ljudskoj dusi - premda u njezinoj visoj
svijesti jer covjek nije znao sto lezi iza toga, - svi
ti osjecaji, koji su se talasali u dubini duse, govore
prekrasnim jezikom.
Kad je izgubljeno razumijevanje onog sto je strujilo
iz kozmickih svjetova u dogadaj koji se opravdano slavio
6. sijecnja, snage koje djeluju u skrivenim dubinama
49
duse uzrokovale su da se prikaze slika covjeka prije
fizickog utjelovljenja, kao bica duse i duha, covjeka
na pocetku razvoja kao fizickog ljudskog bica. To je
slika novorodenog djeteta cija je dusa dosad netaknuta
posljedicama doticaja s fizickim tijelom, djeteta na
pocetku fizickog razvoja na Zemlji. No, to nije ljudsko
dijete u obicnom smislu rijeci; to je dijete koje je
postojalo prije nego sto su ljudska bica dosla do tocke
prvog fizickog utjelovljenja u zemaljskom razvoju. To
je bice u Kabali poznato kao Adam Kadmonski, covjek
koji je sisao s bozansko-duhovnih visina sa svim onim
sto je stekao za razdoblja Saturna, Sunca i Mjeseca
- ljudsko bice u svojem duhovnom stanju na samom
pocetku zemaljskog razvoja rodeno u djetetu Isusu.
- To je pomocu bozanske mudrosti bilo predstavljeno
covjecanstvu kao praznik Isusova rodenja. U vrijeme
kad vise nije bilo moguce razumjeti sto se na Zemlju
spustilo iz kozmickih svjetova, iz nebeskih sfera, u
ljudske duse urezan je spomen na njihovo podrijetlo,
na njihovo stanje prije nego sto su lucifericke snage
usle u zemaljski razvoj. I kad se vise nije shvacalo da
se u najvisem i najistinitijem smislu moze govoriti 0
Ivanovom krstenju na ]ordanu, iz kozmickih je svjetova
u ljudske duse usIa snaga samoobjavljujuceg bozanstva
da bi medu Ijudima dobre volje mogao zavladati n1ir.
- Kad je izgubljeno razumijevanje toga kako bi se ova
slika mogla predstaviti kao sveti praznik, na njezino je
mjesto postavljna druga potvrda, potvrda da je na pocetku
zen1aljskog razvoja, prije nego sto su pocele djelovati
lucifericke snage, covjek imao narav, dusevnu djelatnost,
koja je u njega ulila osjecaj besmrtne nade.
Isus Lukinog evandelja - ne Isus koji je opisan u
Matejevom evandelju - je dijete kojem su se poklonili
pastiri. Njima je obznanjeno: Sada se objavilo bozanstvo
s nebeskih visina donoseci mir u duse ljudi dobre volje.
50
I
n
s
u
t:
C
S
f;
C
~
E
~
t:
r
1
c
~
~
j
t
(
t
s
l
I
(
1
I tako je za stoljeca u kojima se VIsa stvarnost nije
ll1og1a dokuciti Ijudskim shvacanjem, uveden praznik koji
svake go dine doziva u sjecanje: Iako ne mozete stupiti
u nebeske visine i tamo spoznati velikog Duha Sunca, vi
u sebi nosite iz vremena vaseg zemaljskog pocetka cistu
dusu djeteta neokaljanu ucincima fizicke inkarnacije; a
snage ove djecje duse mogu yam dati cvrstu vjeru da
mozete biti pobjednik nad nizom prirodom koja u varna
odzvanja kao rezultat Luciferova iskusenja. Povezivanje
praznika Isusovog rodenja sa sjecanjem na Adama i
Evu stavlja naglasak na misao da je na mjestu koje su
posjetili pastiri rodena Ijudska dusa u stanju nevinosti
u kojem je bila prije prve inkarnacije na Zemlji.
Zato se u ovo praznicno vrijeme, kad se vise nije
razumjelo rodenje Boga, slavila uspomena na rodenje
Ijudskog bica. ]er, rna kako jako covjekove snage prijete
da ce opasti te da ce prevladati njegova patnja, ipak
postoje dva nepresusna izvora mira, harmonije i snage.
Kad pogledamo van u svell1irski prostor znajuci da
je prozet tkajucim uzdizanjem, kretanjem i toplinom
bozanskoga Duha, to nas vodi prvom izvoru. I ako se
cvrsto drzimo uvjerenja da ova bozansko-duhovna moe
tkajuci svemirom moze dopustiti da budemo opskrbljeni
sarno onim sto nece iscrpiti nase snage - imat cemo
uskrsnju misao koja je isto tako izvor nade i povjerenja
sto nam pritjecu iz kozmickih sfera. Drugi izvor moze
proizlaziti iz nejasnog nagovjestaja da je covjek kao
duhovno-dusevno bice, prije nego sto je na pocetku svojeg
zemaljskog razvoja postao plijenom luciferickih sila,
bio dio istoga Duha koji se sada iscekivao iz kozmickih
svjetova kao u uskrsnjoj misli. Okrecuci se izvoru koji
se moze pronaci u covjekovom vlastitom prvobitnom
bicu prije napada luciferickog utjecaja, ll1ozemo si
reci: Ma sto te zadesilo, rna sto te mucilo i odvlacilo
od sjajnih podrucja duha, tvoje bozansko podrijetlo
51
je vjecna stvarnost, misao skrivena u dubinama tvoje
duse. Priznavanje ove najunutarnjije snage duse urodit
ce cvrstim uvjerenjem da mozes dosegnuti visine. I ako
mozes dozvati pred svoju dusu sve ono sto je nevino,
djecje, slobodno od zivotnih iskusenja, slobodno od
svega sto je vee zadesilo Ijudske duse tijekom mnogih
inkarnacij a, tada ces imati sliku Ijudske d use kakva je
bila prije nego sto su pocela zemaljska utjelovljenja.
No, jedna dusa - sarno jedna dusa - ostala je u
ovakvom stanju naime dusa djeteta Isusa opisanog u
Lukinom evandelju. Ova je dusa zadrzana u duhovnom
zivotu dok su ostale Ijudske duse pocele prolaziti kroz
svoje inkarnacije na Zemlji. Ova je dusa ostala u okrilju
najsvetijih misterija tijekom atlantske i poatlantske
epohe sve do vremena dogadaja u Palestini. Tada je
odaslana u tijelo predodredeno da je primi te je postal a
jedno od dvoje djece Isusa - dijete opisano u Lukinom
evandelju. Tako je praznik Kristova rodenja postao
praznikom Isusova rodenja.
Da bismo ispravno razumjeli ovaj praznik moramo
reci: Onaj za koga vjerujemo da se iznova rada svake
Bozicne noci je Ijudska dusa u svojoj izvornoj prirodi,
duh covjekova djetinjstva kakav je bio ne pocetku ze­
maljske evolucije kad se kao objava spustio iz nebeskih
visina. A kad Ijudsko srce bude moglo postati svjesno
ove stvarnosti, dusa ce se ispuniti nepokolebljivim
mirom koji nas, ako smo dobre volje, moze nositi k
nasim uzvisenim ciljevima. Doista je n1.ocan svijet koji
nam se moze oglasiti u Bozicnoj noci ako sarno mozemo
shvatiti njegov smisao.
Zasto je praznik Kristova rodenja premjesten za
trinaest dana unatrag te je postao praznikom Isusova
rodenja? Da bimo ovo razumjeli moramo prodrijeti u
duboke misterije Ijudskoga postojanja. U vezi s vanjskom
52
pI
se
fa
te
n:
g<
(,
sj
SI
f(
c<
ci
P
jE
S
Ct
si
ZI
Ij
C
C
(
p
C
r
c
I
(
,
prirodom covjek vjeruje, jer je vidi svojim OClma, da
se ono sto Sunceve zrake iscaravaju iz dubina Zemlje
razotkrivajuci Ijepotu tijekom proljeca i Ijeta, povlaci u
te iste dubine u vrijeme kad je vanjska Sunceva kugla
najtamnija, a ono sto ce ponovno proisteci sljedece
godine priprema se u sjemenu u dubinama Zemlje.
Covjek, zato sto to svjedoce njegove oci, vjeruje da
sjemenka biljke prolazi godisnji ciklus, da se mora
spustiti u dubine Zemlje kako bi se u proljece ponovno
razotkrila pod toplinom i svjetloscu Sunca. No, zapravo
covjek ne sluti da Ijudska dusa takoder prolazi takvim
ciklusom niti ce mu se to objaviti sve dok ne bude
posvecen u velike misterije postojanja. Upravo kao sto
je sila sadrzana u sjemenu svake biljke usko povezana
s fizickim silama Zemlje, tako je najunutarnjije bice
covjekove duse usko povezano s njezinim duhovnim
silama. I upravo kao sto sjemenka biljke tone u dubinu
Zemlje u vrijeme koje poznajemo kao Bozic, tako i
Ijudska dusa u isto vrijeme silazi u duboka, duboka
carstva duha izvlaceci snagu iz tih dubina kao sto to
cini sjemenka biljke za svoje procvjetavanje u proljece.
Ono sto prolazi dusa u duhovnim dubinama Zen11je
potpuno je skriveno od obicne svijesti. No, za onog
cije su duhovne oci otvorene trinaest dana i trinaest
noci, izmedu 24. prosinca i 6. sijecnja, to je vrijeme
dubokog duhovnog iskustva.
Usporedno s iskustvom biljne sjemenke u dubinama
prirodne Zemlje postoji duhovno iskustvo u Zemljinim
duhovnim dubinama - uistinu usporedno iskustvo. A
vidjeoc koji to moze iskusiti, bilo kao rezultat skolovanja
ili pomocu nasljedenih vidovnjackih sposobnosti, n10ze
osjetiti kako prodire u ove duhovne dubine. Tijekom
razdoblja od trinaest dana i trinaest noci vidjelac moze
opazati ono sto mora zadesiti covjeka zato sto je prosao
kroz inkarnacije koje su od pocetka zemaljskog razvoja
53
bile pod utjecajem Luciferovih sila. Patnje u kamaIoki*
koje covjek mora podnijeti u duhovnom svijetu zato sto
je Lucifer bio uz njega otkada se poceo inkarnirati na
Zemiji - najdragocjenije vizije svega toga, predstavijene
su u mocnim imaginacijama koje mogu stupiti pred
dusu tijekom ovih trinaest dana i trinaest noci, izmedu
praznika Bozica i praznika Bogojavijenja 6. sijecnja.
Dok sjemenka biljke dolje u dubinama prolazi kroz
najkriticnije razdoblje, Ijudska dusa prolazi kroza svoja
najdublja iskustva. Dusa dobiva pregled nad svim onim
sto covjek mora iskusiti u duhovnim svjetovima jer se
pod utjecajem Lucifera otudio od snaga koje su stvorile
svijet. Ova je vizija najjasnija dusi tijekon1. ovih trinaest
dana i noci. Zato ne postoji bolja priprema za otkrovenje
imaginacije koju mozemo nazvati imaginacijom Krista,
a koja nas cini svjesnima da za inkarnacija zahvacenih
Luciferovim utjecajem sam Krist, odnoseci pobjedu
nad Luciferom, postaje sudac Ijudskim djelima. Dusa
vidjeoca nastavija zivjeti od praznika Isusova rodenja do
onog Bogojavljenja na takav nacin da joj se objavijuje
misterij Krista. Tijekom ovih trinaest svetih dana i noci
dusa moze najdubije shvatiti cjelinu smisla i znacenja
Ivanovog krstenja na Jordanu.
Znacajno je da je tijekom stoljeca krscanstva, gdje
god su se snage duhovnog uvida razvile na pravi nacin,
vidjeocima bilo poznato da vizija najdubije prodire u
razdoblju od trinaest svetih noci, u vrijeme zimskog
solsticija. Mnogi vidjeoci - bilo skolovani u misterijima
modernoga doba ili oni koji posjeduju naslijedene
vidovite snage - su nam dokazali da na najtan1.nijoj
tocki zimskog solsticija dusa moze imati uvid u sve sto
covjek mora iskusiti zato sto se otudio od Kristova
duha; kako su n1.isteriji predstavijeni Ivanovim krstenjem
* Regija dusevnog svijeta poznata kao "CistiliSte".
54
n
p
tr
6
K
kl
sl
cj
IT
n
IT
p
VI
p
n
k,
p
n
s'
Ij
p
k
V
p
d
p
1
a
n
na Jordanu, a potom misterijem na Golgoti, omogueili
prilagodavanje i prociseenje; te kako videnja tijekom
trinaest svetih noei bivaju okrunjena imaginacijom Krista
6. sijecnja. Stoga je ispravno da 6. sijecnja zovemo danom
Kristova rodenja, a ovih trinaest noei razdobljem tijekom
kojega vidovite snage u Ijudskoj dusi razaznaju i opazaju
sto covjek mora iskusiti za svojega zivota u inkarna­
cijama od Adama i Eve do misterija na Golgoti.
Tijekom posjeta Christianiji (danasnji Oslo) bilo
mi je zanimljivo pronaei misao, koja je malo drukcijim
rijecima bila izrazena na vrlo mnogo predavanja, 0
misteriju Krista, - misao utjelovljenu u lijepoj sagi
poznatoj kao "Snovita legenda". Zacudo ona je dosla na
vodeee mjesto u Norveskoj tijekom posljednjih deset do
petnaest godina te je postala poznata ljudima, iako je
njezino podrijetlo, naravno, mnogo starije. To je legenda
koja na cudesno-lijepi nacin pripovjeda kako je pomoeu
prirodnih sila posveeen Olaf Asteson time sto je zaspao
na Badnju vecer, spavao tijekom trinaest dana i noei
sve do 6. sijecnja te je prozivljavao sve strahote koje
ljudsko biee mora iskusiti u inkarnacijama od Zemljinog
pocetka do misterija na Golgoti. Legenda nadalje prica
kako je, kad je dosao 6. sijecnja, Olaf Asteson imao
viziju djelovanja Kristova duha u covjecanstvo, a ciji je
prethodnik bio Mihaelov duh. Nadam se da eu nekom
drugom zgodom moei predstaviti ovu pjesmu u cjelini
pa eete shvatiti da je svijest vizije tijekom trinaest dana
i noei prezivjela cak i danas te da je zapravo ponovno
ozivjela. Sada eu navesti sarno nekoliko karakteristic­
nih stihova. Pjesma pocinje:
Dodi poslusaj me i cuj moju pjesmu
Pjesmu 0 cudesnoj mladosti.
Pjevat ell ti 0 Olafu Astesonu
Koji uistinu spavase mnogo dana.
55
Na Badnju je vecer utonuo u san
I dugo je nesvjestan spavao
Probudio se tek na trinaesti dan
Kad u crkvu narod je krenuo.
Da, to Olaf Asteson bijase
Koji tako dugo spavase.
I pjesma se nastavlja pricajuci kako je u snu, tijekom
trinaest dana i trinaest noci, Olaf Asteson voden kroz
sve sto covjek mora iskusiti zbog Luciferova iskusenja.
Dana je ziva slika putovanja Olafa Astesona sferama u
kojima ljudska bica imaju iskustva tako cesto opisana
u vezi s kamalokom, te kako je Kristov duh, kojem je
prethodio Mihael, ustrujio u ovu viziju.
Taka ce ulaskom Krista u covjekov duh, covjek sve
vise moci znati kako tkaju i ovladavaju duhovne sile, te
da praznik nije uveden na temelju proizvoljnog mislje­
nja nego na temelju kozmicke mudrosti, koja tako cesto
lezi izvan dometa covjekove svijesti, a ipak djeluje i
vlada kroz povijest. Ova kozmicka mudrost smjestila je
praznik Isusova rodenja na pocetak trinaest svetih dana.
Dok praznik Uskrsa uvijek moze podsjecati na to da ce
nam razmatranje kozmickih svjetova pomoci da unutar
sebe pronadell1o snagu kojom cemo ovladati svime sto
je llize, bozicna nam misao - ako razull1ijemo praznik
koji slavi uspomenu na covjekovo bozansko podrijetlo
i simbol pred nama na Bozicni dan u obliku djeteta
Isusa - neprestano iznova govori da snage koje dusi
donose mir mozemo pronaci u nama sall1ima. Istinski
dusevni ll1ir prisutan je sarno kad ima cvrste temelje,
kad je sila koja covjeku on10gucuje da zna: U vasim
je zivotima nesto sto vas, ako se uistinu rodi, moze
odvesti, mora odvesti bozanskim visinan1a, bozanskim
snag am.
56
s
n
t
s
n
~
t
n
C
s
p
1
1
Svjetla na bozicnom drvcu simbol su svjetla koje
sjaji u nasim dusan1a kad shvatimo stvarnost onog sto
nam je na Badnju vecer simbolicki prikazano djete­
tom Isusom u njegovoj nevinosti: Najunutarnjije bice
same Ijudske duse, jako, nevino, smireno, vodi nas
nasin1 zivotnim putom do najvisih ciljeva postojanja.
Nek nam ovo svjetlo na bozicnom drvcu kaze: Ako
tvoja dusa ikad bude slaba, ako ikad povjerujes da ne
mozes dokuciti ciljeve zemaljskog postojanja, pomisli na
covjekovo bozansko podrijetlo i postani svjestan onih
sila unutar sebe koje su takoder sile najvise Ijubavi.
Postani unutarnje svjestan sila koje ti daju povjerenje
i sigurnost u sva tvoja djela, kroz cijeli tvoj zivot, sada
i u sva vremena koja ce doci.
57
*
*
s,
si
dr
e;
m
Cl
Cl
E
tE
E
o
n
P
b
k
t;
p
o
Tri krafja
Danas eu govoriti 0 prazniku kojem se u n10derno
doba pridaje manje vaznosti nego samom bozienom
prazniku, 0 prazniku Tri kralja - 0 tri maga koja su
dosla s Istoka da bi pozdravila novorodenog Isusa.
Praznik Bogojavljenja, koji se slavi 6. sijeenja, postajat
ee sve vazniji kada se bude shvatila njegova simbolika
- postat ee oeito da je u prazniku Tri maga s Istoka
sadrzana duboka simbolika. Do 15. se stoljeea ova
simbolika drzala u najveeoj tajnosti te 0 njoj nisu bili
dostupni nikakvi odredeni nagovjestaji. No, otada su
ezoterieka izlaganja baeila nesto svjetla na praznik Tri
maga. ]edan od kraljeva - Gaspar - opisan je kao
ernae, stanovnik Afrike; jedan je bijelae, Europljanin
- Melkior; a jedan je Azijae - Baltazar; boja njegove
koze je kao u stanovnika Indije. Oni su za zrtvu djetetu
Isusu u Betlehem donijeli mirhu, zlato i tamjan.
Ove tri zrtve su pune znacenja te su u skladu sa
eijelom simbolikom praznika koji se slavi 6. sijecnja.
Egzoterno, ponesto nam rasvjetljava sam datun1; ezo­
terno, praznik je bremenit znaeenjima.
Dan 6. sijeenja je isti datum na koji se u starome
Egiptu slavio praznik Ozirisa, praznik ponovnog nalazenja
Ozirisa. Kao sto yam je poznato Ozirisa je nadvladao
njegov neprijatelj Tifon, a Izis ga je trazila i napokon
pronasla. Ovo ponovno pronalazenje Ozirisa, Bozjeg sina,
bilo je predstavljeno praznikom 6. sijecnja. Praznik Tri
kralja je isti praznik, ali u krseanskom obliku. Slavio se
takoder medu Azijatima, Armeneima i Fenieanima te je
posvuda povezan s nekom vrstom univerzalnog krstenja
- ponovnog rodenja iz vode, sto sarno za sebe govori
o povezanosti s ponovnim pronalazenjem Ozirisa.
59
Sto oznacava Ozirisov nestanak? Oznacava prijelaz
iz epohe prije srednje lemurske rase u epohu posIije
srednje lemurske rase. Prije srednje lemurske rase ni
jedno ljudsko bice nije bilo obdareno manasom*. Sve
do sredine ove rase manas se nije spustio u ljude kao
plod no sjeme. Sada je bio posijan medu Ijude te je u
svakoj pojedinoj osobi stvoren grob za manas, grob
za rastavljenog Ozirisa. Posijan je bozanski manas i
otada prebiva u covjeku. U jeziku egipatskih misterija
ljudska su tijela nazivana "Ozirisovim grobovima" jer je
manas sputavan sve dok nije bio osloboden ponovnom
objavom ljubavi.
Sto je nova objava, nova manifestacija ljubavi?
Spustanje manasa negdje oko sredine lemurskog doba
bilo je popraceno prodiranjem nacela zudnje iii strasti
u covjecanstvo. Prije tog vremena nije postojalo nacelo
zudnje u pravom smislu rijeci. Zivotinje prethodecih
epoha bile su hladnokrvne; cak i sam covjek u ono doba
nije imao tople krvi. U doba Starog Mjeseca i primjereno
tomu u Trecoj Zemljinoj rundi, ljude se moglo usporediti
s ribama u smislu da je njihova valstita topIina bila
na jednakom stupnju kao i toplina okoline. Biblija 0
ovom razdoblju kaze: "Duh Bozji lebdio je nad vodama".
Nacelo Ijubavi nije se nalazilo unutar bica nego vani,
ocitujuci se kao zemaljska kama**, drugim rijecima, kao
zemaljska strast iii zudnja. Kama je egoisticna ljubav.
Prvi donosilac ljubavi oslobodene egoizma bio je Krist
koji se pojavio u tijelu Isusa iz Nazareta.
Tko su magi? Oni predstavljaju posvecenike triju
prethodnih rasa ili kulturnih epoha, posvecenike
covjecanstva sve do vremena dolaska Krista, uskrsnu­
log Ozirisa, donositelja ljubavi oslobodene egoizma.
* Manas iii duh-sam = duhom preradeno astraino tijelo
** Kama, sanskrtski = culno zadovoljstvo.
60
p(
n;
i
Cl
jE
A
S
P
a
a:
v
z:
rr
u
s]
j{
b
s
(
C
o
l
s
I
(
I
Posvecenici, pa tako i tri maga, biIi su obdareni ma­
nasom. Oni su kao svoje zrtve donijeli zlato, tamjan
i ll1irh u.
A zasto je njihova koza u tri boje: bijela, zuta i
crna? Jedan je Europljanin - njegova je koza bijela;
jedan je Indijac - njegova je koza zuta; jedan je
Afrikanac - njegova je koza crna. Ovo ukazuje na vezu
s takozvanim korijenskim rasama. Preostali prezivjeli
pripadnici lemurske rase su crni, oni atlantske su zuti,
a predstavnici pete korijenske rase, postatlantidani ili
arijevci su bijeli.
Prema tomu tri kralja iii maga su predstavnici
lemurijanaca, atlantidana i arijevaca. Oni prinose tri
zrtve. Europljanin - Melkior - donosi zlato, simbol
mudrosti, inteIigencije koja najvise dolazi do izrazaja
u petoj korijenskoj rasi.
Zrtva posvecenika koji predstavlja cetvrtu korijen­
sku rasu - Baltazara - je tamjan povezan s onim sto
je bilo prirodeno obiljezje atlantidana. Oni su izravnije
bili povezani s bozanskim u vezu koja je stupila na
snagu kao sugestivni utjecaj, vrsta univerzalne hipnoze.
Ovo ujedinjenje s bozanskim je nagovijesteno zrtvom.
Osjecaj mora biti prociscen kako bi ga Bog ll1ogao
oploditi. To je simbolicki prikazano tamjanom koji je
unuverzalni simbol zrtve povezane s intuicijom.
U ezoternOll1 rijecniku mirha je simbol umiranja,
simbol smrti. Koji je smisao umiranja i uskrsnuca pokazan
primjerom uskrsnulog Ozirisa? Ovdje vas upucujell1 na
Goetheove rijeci: "Sve dok nemas u sebi ovo umiranje i
postajanje, nisi nista drugo doli glupi gost na mracnoj
Zemlji". Jacob Boehme istu je misao izrazio rijecima:
"Tko ne umre prije nego umre izumire kad umre".
Mirha je simbol umiranja nizeg zivota i uskrsnuca viseg
zivota. Nju je zrtvovao posvecenik koji predstavlja trecu
korijensku rasu, lemursku rasu. U tome lezi duboko
61
znacenje. Isus iz Nazareta je vrlo visoko razvijena
osobnost. U svojoj tridesetoj godini predaje vlastiti
zivot silazeeem Kristu, silazeeem Logosu. Sve su to
predvidjeli magi. Velika zrtva Isusa iz Nazareta bila je
u tome sto se on odrekao svojeg ]a da bi oslobodio put
Drugom Logosu. Za ovu zrtvu postoji odredeni razlog.
Sve do seste korijenske rase neee biti moguee, a tada
sarno postupno, da Ijudsko tijelo u sebe od djetinjstva
nadalje prima Kristovo naeeio. Tek ee tada, u sestoj
korijenskoj rasi eovjeeanstvo dosegnuti takvu zrelost
da tijelu neee biti potrebne go dine pripren1e nego ee
od poeetka moei primiti Kristovo naeelo. U e tvrtoj
podrasi pete korijenske rase, bilo je nuzno da se tijelo
za to priprema trideset godina. - Nesto slieno nalazimo
u sjevernim krajevima gdje je Sigova osobnost bila
tako pripren11jena da je svoje tijelo n10g1a staviti na
raspolaganje visem bieu, sto je ustvari i ueinio. - U
sestoj korijenskoj rasi biti ee moguee da eovjek svoje
tijelo stavi na raspolaganje proeiseenom bieu, kao sto je
ueinio Isus iz Nazareta kad je osnovano krseanstvo.
U vrijeme osnivanja krseanstva napredne su
osobnosti jos uvijek mogle zrtvovati svoje vlastito ]a
i poslati ga u astralna podrueja da bi u njihovu tijelu
mogao prebivati Logos. Ovo je ein koji je osvijetljen
posljednjim rijeeima na krizu. Koje bi drugo znaeenje
mogle imati rijeei: "Boze, Boze, zasto si me ostavio?" One
izrazavaju tada dovrsenu mistienu einjenicu. U trenutku
Kristove smrti od tijela se odvojilo bozansko biee, a
tijelo Isusa iz Nazareta - tako visoko razvijeno tijelo da
je moglo izraziti stvarnost - je ono koje izgovara ove
rijeei. Stoga ove rijeei izrazavaju dogadaj od neizmjerne
vaznosti. Sve je to predstavljeno mirhom.
Mirha je simbol zrtvovanja, simbol smrti, simbol
zrtvovanja zemaljskog kako bi se n10g1o uzdiei ono
vise. Sredinom lemurskog doba Oziris je usao u grob;
62
m
VI
n
n
Ij
S'
t;
V
Z
r:
s:
n
jE
n
s
S
s
~
r
1
J
t
manas se uvukao u ljudska bica. Ljude se obucavalo pod
vodstvon1 posvecenika sve dok nacelo ljubavi, budhi*
nije zasjao u Isusu Kristu. Budhi je nebeska ljubav,
nizi, seksualni princip oplemenjen pomocu Kristove
ljubavi, kama prociscena vatrom bozanske ljubavi.
Melkior je predstavnik nacela mudrosti, inteligencije
- zadatka pete korijenske rase. On je simboliziran
svojom zrtvom - zlatom.
Nacelo sakramentalne zrtve predstavljeno je
tamjanom. Ova zrtva simbolizira nacelo koje je pre­
vladavalo u cetvrtoj korijenskoj rasi kod atlantidana.
Zadaca krscanstva bit ce ispunjena u sestoj korijenskoj
rasi, kad ce materijalno postojanje biti ispunjeno
sakramentalizmom i sakramentalnim djelima. Sakra­
menti su danas naveliko izgubili svoje znacenje; nestao
je osjecaj za njihovu vaznost. No, taj ce osjecaj po nov­
no zazivjeti rodenjem viseg covjeka. To je ono sto je
simbolizirano tamjanom.
U lemurskoj rasi Oziris se susrece sa smrcu, a u
sestoj korijenskoj rasi Oziris uskrsava. Tako zrtva koju
su prinijela tri kralja ukazuje na povezanost prazni­
ka s trecom, cetvrtom, petom i seston1 korijenskom
rasom.
Cime su vodena sveta tri kralja i kamo su vodena?
Njih zvijezda vodi u pecinu, u spilju Betlehema. Ovo
je nesto sto moze razumjeti sarno onaj tko je upucen u
takozvane nize, astralne misterije. Biti voden zvijezdom
ne znaci nista drugo nego vidjeti samu dusu kao zvijezdu.
Kad se dusa vidi kao zvijezda? Kad je covjek moze
opazati kao blistavu auru.
No, kakva vrsta aure je tako blistava da moze biti
vodicem? Postoji aura koja svjetluca sarno slabim svjet­
lorn. Takva aura ne moze voditi. Postoji visa aura, aura
* Budhi = duhom preradeno etersko Hi zivotno tijelo.
63
inteligencije, koja istina ima napredujuce, uzbibano
svjetlo, ali jos nije sposobna voditi. No, svijetla aura,
koju je prozario budhi je uistinu zvijezda, ona je blistavi
vodic. U Kristu se upalila zvijezda budhija - zvijezda
koja prati razvoj covjecanstva. Svjetlo koje je sjalo ispred
maga je dusa samoga Krista. Sam Drugi Logos sjao je
ispred maga i iznad pecine u Betlehemu.
Pecina ili spilja je tijelo u kojem prebiva dusa.
Vidjelac opaza tijelo iznutra. U astral nom je videnju
sve obrnuto - primjerice 365 umjesto 563. Ljudsko
se tijelo vidi kao pecina kao supljina. U tijelu Isusa
svijetli Kristova zvijezda, Kristova dusa. Ovo mora biti
shvaceno kao stvarnost koja se odigrala u astralnom
svijetu. To je prikazanje nizih misterija. Ondje uistinu
Kristova dusa sjaji poput auricke zvijezde i tom su
zvijezdom posvecenici trece korijenske rase odvedeni
Isusu u Betlehem.
Praznik Tri kralja slavi se 6. sijecnja svake godine,
a njegova ce vaznost postojano rasti. Ljudi ce sve vise
shvacati sto je to mag, a sto su to veliki magi, majstori.
A tada C, e razum!.i~S'~~~rscanstva voditi razumijevanju
duhovne zna 6~tt:,; Co>'. C
1.
,,"0
.-_",~·-:·~0
•-
._{')
\~::,:~~'
\:"~:\
--",,',:.
~.-,.\
o«
'.~
~6
z~
A
·x::::.':-~0.h
~
t:/-'
~~.
~0/V8\~~'
64
a-­
*
*
*
Rudolf Steiner
Doktor filozofije Rudolf Steiner roden je 27. veljace
1861. go dine u Donjem Kraljevcu u Medimurju (tadas­
nja Austro-Ugarska), a umro je 30. ozujka 1925. godi­
ne u Dornachu u SVicarskoj. Maturirao je u Wiener­
-Neustadtu 1879. godine, a na beckoj Visokoj tehnickoj
skoli studirao je matematiku i prirodne znanosti te je
istodobno pohadao predavanja iz knjizevnosti, povijesti
i filozofije. Osobito se bavio proucavanjem Goetheovih
djela s podrucja prirodnih znanosti. Doktorirao je
filozofiju na Sveucilistu u Rostocku 1891. godine.
Od 1890. do 1897. radio je u Weimaru na sredivanju
Goetheova arhiva. Ovim je radom stekao reputaciju
najveceg autoriteta na podrucju poznavanja Goetheovih
prirodoznanstvenih spisa.
Dr. Rudolf Steiner je jedan od pionira koji su prije
gotovo stotinu godina doveli ezoteriku na prostore
zapadne i srednje Europe, u doba kad je sve nadosjetilno
za prosjecnog europljanina znacilo nesto nerealno i
iracionalno. Bio je intelektualac siroke naobrazbe s
podrucja prirodnih i drustvenih znanosti, literature,
glazbene i likovne uinjetnosti, a pored toga covjek s
razvijenom percepcijom nadosjetilnog svijeta. Kom­
binacija ovih osobina omogucila mu je da osmisli an­
tropozofiju kao duhovnu znanost, odnosno da stvori
konzistentan znanstveni sustav na podrucju ezoterike koji
s lakocom moze pratiti svatko tko se bavi istrazivanjem
nadosjetilnog.
Njegova antropozofija je znanost 0 covjeku kao
osjetilnom i nadosjetilnom bicu. Tvrdio je da nadosje­
tilne spoznaje moraju biti jednako egzaktne kao sto
su to one prirodoznanstvene, ali za razliku od njih
66
nadosjetilnoj spoznaji nisu potrebni eksperimenti jer
ce istinske dokaze njezine ispravnosti donijeti sam
zivot.
Kao filozof i suvremeni ucitelj d uhovne znanosti
dr. Rudolf Steiner svoje ucenje nije prenosio sarno
usmeno nego takoder pismeno u knjigama, casopisima
i clancima. Odrzao je oko 6000 predavanja diljen1
Europe. Zahvaljujuci tomu sto je slusateljima dopustio
pisanje stenografskih biljezaka sacuvano je oko 4000
predavanja, od kojih je veci dio objavljen za njegova
zivota, a pretpostavlja se da je jos oko 2000 predavanja ostalo nezabiljezeno.
Razliciti znanstvenici: lijecnici, agronomi, pedagozi,
arhitekti itd., zamolili su Rudolfa Steinera da im dade
smjernice kako bi mogli osuvremeniti svoje djelovanje
na pojedinim znanstvenim podrucjima. Tako su iz
antropozofije kao duhovne znanosti proizisle mnoge
prakticne grane koje je osmislio sam Steiner. ]edini
je ezoterik koji je svoje duhovne spoznaje pretocio u
praksu danas poznatu i priznatu sirom svijeta.
Od prakticnih grana antropozofije najpoznatije su
waldorfska pedagogija, biolosko-dinamicka poljoprivreda, antropozofska n1edicina i zdravstvena pedagogija
te umjetnicki pravci u slikarstvu, kiparstvu, graditeljstvu
i scenskoj umjetnosti kao sto su oblikovanje govora
i euritmija.
ISBN 978-953-99190-3-8
67
BIBllOTEKA
RUDOLF STEINER BOOK
Rudolf Steiner:
Tajna ljudskih temperamenata
Ova knjiga napisana jednostavno, gotovo kao
prirucnik, a govori 0 pravim tajnama ljudskih
temperamenata i onome sto ih uzrokuje. S aspekta
duhovne znanosti daje nam upute kako bolje
upoznati sebe i ljude s kojima zivimo.
Osobito je preporucljiva svim odgajatelji­
rna, a prije svega roditeljima, kao putokaz kako
doista upoznati svoje dijete i odgajati ga u skla­
du s njegovim temperamentom, prema odgojnoj
metodi utemeljenoj na duhovnoj znanosti: "da
gradimo na onome sto imamo, a ne na onome sto nemamo".
Poznata je izreka: "Ako imas troje djece i sve ih odgajas na isti
naCin, onda barem dvoje odgajas pogresno". Upoznati svako bice,
prihvatiti ga onakvim kakvo jest te postivati njegovu osobnost
i razIi -itost nastojeCi shvatiti njegovo poimanje svijeta koji ga
okruzuje, imperativ je svima nama.
Rudolf Steiner:
Okultni znakovi i simboli
Simboli i znakovi koji su tisucljeCima sastavni dio
ljudske civilizacije cesto ostavljaju dojam neceg
proizvoljnog sto sarno sluzi za oznacavanje. Da bi
se dokucio njihov pravi smisao treba proniknuti
u stvarnost iz koje su potekli. Rudolf Steiner nam
nudi upravo takva objasnjenja.
U poglavljima Pentagram i ljudsko tijelo
te Pentagram kao izraz odnosa snaga u eovjeku
tumaci zasto je ovaj simbol proiziSao iz same
biti covjekova bica, iz strujanja koja postoje u
njegovom tijelu. U poglavlju Svjetlo kao simbol mudrosti kaze
da je simbolika svjetla utemeljena na okultnim cinjenicama do
kojih su dosli istrazivaci d uhovnog svijeta te da ono doista zraci
iz covjeka kad u sebi razvija istinu i mudrost. U poglavlju Harmo­
nija sfera i okultna astronomija objasnjava da je hramonija sfera
odraz numerickih proporcija u svemiru i brzina kojima se krecu
pojedini planeti, a moze je cuti onaj tko je razvio svoju svijest
do odredenog stupnja. Opisan je Covjek AtJantide, uvjeti u kojima
je zivio te znacenje Noine arke u vezi s velikimpotopom. Cotieke
katedrale gradene su sa svrhom da se u njima dozivi odredeni
dusevni ugodaj. Simbolima zmije, ribe, leptira i peele pridruzeni
su elementi zemlje, vode, zraka i vatre, a njihova simbolicka
68
vrijednost proizlazi iz povijesti razvoja covjeka i planeta. U
poglavlju Simbolika brojeva, evolucija, involucija i stvaranje
iz nicega spominje staru okultnu pitagorejsku skolu koja je
isticala potrebu za udubljivanjem u prirodu brojeva kako bi
se proniknuo svijet. U poglavlju Alfabet i abeceda kaze da je u
starim vremenima covjek oblikovao govor iz vlastitoga bica te
je pomocu njega izrazavao boianske duhovne snage koje su u
nj mu zivjele.
Rudolf Steiner:
Prekretnice duhovnog iivota
Osnovna ideja ovog djela je da se cijeli razvoj
covjecanstva treba promatrati kao smisleno na­
predovanje s uvijek iznova proCiscenim sadrzajem.
Prom at ramo Ii ga tako, tek nam se tada ukazuje
pravi znacaj duhovnih veliCina kao sto su Zaratu­
stra, Hermes, Buddha, Mojsije, proroka Ilija i Krist,
koje su obiljezile razIicite epohe donoseci nove
sadriaje i nove impulse.
Ne gledamo li povrsno mozemo uociti da
covjek otkad postoji nije izgledao kao danas, niti
j~ mislio, osjecao, predocavao kao sto to danas cini. U ovoj knjizi
Steiner ukazuje na to da je tijekom razvoja covjecanstva upravo
covjekov dusevni zivot, njegov nacin misljenja, osjecanja i htijenja
bio podlozna znacajnim promjenama te da je njegova svijest u
starim vrernenima bila sasvim drukcija. Stoga mozemo osnovano
pretpostaviti kako ce u buducnosti ponovno biti dosegnuti drukciji
stupnjevi svijesti od onih na kojirna covjecanstvo danas zivi.
U P'RIPREMI:
Rudolf Steiner:
Metamorfoze dusevnog iivota
U ovoj se knjizi govori 0 pojedinirn dusevnirn
doZivljajima i njihovoj ulozi u razvoju covjekove
osobnosti. S duhovnoznstvenog stajaIista Steiner
analizira pojedine kulturoloske fenornene, rnitske
osobnosti i poznata urnjetnicka djela.
Kao dobar poznavatelj dusevnog zivota u
poglavlju Misija gnjeva opisuje gnjev kao neku
vrstu odgajatelja duse, irnpulsa koji se javlja u
rnladosti kad se covjek suprotstavlja svakoj ne­
istini i gluposti. U Misiji istine govori 0 Pandorinoj
kutiji te zasto je u njoj ostala sarno nada. Misao vodilja poglavlja
Misija poboinosti su zavrsni stihovi Goetheova Fausta u kojirna
kaze da je sve prolazno sarno usporedba, objasnjava sto je "vjecno
zensko" koje nas vodi u visine. U poglavlju 0 Ljudskom karakteru
69
na novi nacin rasvjetljava smisao Fidijine "Laokonove grupe" kao
borbe ·ovjeka s vlastitim dusevnim aspektima. U Biti egoizma
osvrce se na Goetheova Wilhelma Meistera, rafiniranog egoistu,
koji tezi slobodi razvijajuCi vlastito sebstvo. U poglavlju Ljud­
ska sa vjest govori 0 Eshilovim Orestijama te 0 motivima koji su
doveli do Orestovog ubojstva Klitemnestre. Misija umjetnosti
posvecena je stvaralastvu Homera, Eshila, Dantea, Shakespearea
i Goethea.
BIBllOTEKA
BLAGDANI
Rudolf Steiner:
Bozic
U uvodu se govori 0 podrijetl u tradicije kicenja
bozicnog drvca kao novijeg europskog obicaja.
Knjiga je podijeljena na poglavlja: Bozicni znako­
vi i simboli, BoziC neseg doba, Pucke bozicne
igre, Rodenje Suncevog Duha kao Duha Zemlje,
Trinaest svetih nod i Tri kralja.
U danasnje se vrijeme proslava BoZica
najvecim dijelom svela na kupovanje bozicnih
poklona, darivanje i pripremanje proslave, a
nedovoljno se osvjestava njegov pravi smisao.
Ovim predavanjima Rudolf Steiner pokusava udahnuti novi zivot
Bozicnom blagdanu utemeljen na dubljem, spiritualnijem shva­
canju svijeta. Treba uzeti u obzir da osim kemijskih i fizikalnih
zakona takoder djeluju zakoni duhovnog svijeta te da sva ova
djelovanje u odredeno vrijeme i u odredeno godisnje doba utjecu
na zivot svemira i covjeka. Bozic je, u duhovnom smislu, praznik
Sunca. U starim misterijima ljudi su opazali svijet oko sebe ispunjen
duhovnim bidma kako blista sVjetlom i bojama. Zato su u sebi
mogli dozivjeti Sunce u ponoe koje rasprsuje nocnu tamu.
Najsvjetliji od svih trenutaka u covjekovom razvoju je onaj
u kojemu on dozivljava iskustvo istine pomocu kojeg, osloboden
tame, Zivi u vjecnom svjetlu u cemu leZi i smisao bozicnog ozracja
i svetkovanja Bozica.
U PRIPREMI:
Rudolf Steiner: Uskrs
Rudolf Steiner: Ivanje
Rudolf Steiner: Miholje
70
BIBLIOTEKA
BIOLOSI<O-DINAMICKA POUOPRIVREDA
Dr. Christian von Wistinghausen:
Biolosko-dinamicka poljoprivreda
poljoprivreda buducnosti
U ovoj su knjizi objasnjene osnove biolosko-dinamicke poljoprivrede. Pored toga saddi mnogo
prakticnih savjeta 0 plodoredu, pripremanju, primjeni i cuvanju kompostnih pripravaka, zastiti
od bolesti i stetocina te 0 ulozi Zivotinja koje
uspostavljaju hramoniju na biolosko-dinamickim
gospodarstvima.
Iz nje cete shvatiti da nasem organizmu
nisu potrebne sarno tvri nego i iivotne snage. To
je razlog zbog kojeg biolosko-dinamicka m oda
prednjaci pred ostalim metodama ekoloske poljoprivrede. Njezini
su proizvodi zasticeni najprestiznijom ekoloskom robnom markicom
"Demeter". Pojasnit ce yam razliku izmectu licenca Demeter, Bioland,
Naturland te smjernica Europske unije.
Dr. Christian von \tVistinghausen:
Pripremanje biolosko-dinamickih
pripravaka
U ovom prirucniku pronaCi cete tocne upute za
pripremanje biolosko-dinamickih pripravaka koji
se koriste u ovoj vrsti ekoloske poljoprivrede.
Pripremaju se od ljekovitog bilja (stolisnika, kamilice, koprive, maslacka, valerijane, hrastove kore,
njivske preslice) te zivotinjskih ostataka, kravljeg
gnoja i kremena. Pospjesuju rast i dozrijevanje biljki,
stite ih od mraza i setetnika te harmoniziraju procese razgradnje u kompostu. Njihova se djelotvornost pokazala tijekom osamdeset godina na svim kontinentima i
oni su dokaz da se moze postiCi efikasna zastita bilja od nametnika bez primjene, po zdravlje stetnih, pesticida i herbicida te
da se rast usjeva moze pospjesiti bez primjene umjetnih gnojiva.
Ovim nacinom proizvodi se zdrava hrana koja je u cijelom svije u
zasticena najprestiznijom ekoloskom markicom "Demeter". Primjenom ovih pripravaka ne sarno da se oddava ekoloska ravnoteza
nego e ona ponovno uspostavlja ondje gdje ju je covjek narusio
svojim neodgovornim djelovanjem.
71