5. hrvatski kongres o urogenitalnim
i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
pod pokroviteljstvom
Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske
Federation of the European Societies for Chemotherapy
and for Infections (FESCI)
International Society of Chemotherapy (ISC)
KNJIGA SAŽETAKA
Opatija, 27. – 28. travnja 2013.
ORGANIZATORI
Hrvatski liječnički zbor
Hrvatsko društvo za urogenitalne i spolno prenosive infekcije
Hrvatsko dermatovenerološko društvo
Hrvatsko društvo za ginekološku urologiju
Hrvatsko društvo za kolposkopiju i bolesti vrata maternice
Hrvatsko društvo za medicinsku mikrobiologiju i parazitologiju
Hrvatsko društvo za spolno prenosive bolesti
Hrvatsko društvo za školsku i sveučilišnu medicinu
Hrvatsko društvo za urogenitalne i spolno prenosive infekcije –
Sekcija za humane papilomaviruse
Hrvatsko društvo za urogenitalne i spolno prenosive infekcije –
Sekcija za klamidiju trahomatis
Hrvatsko društvo za infektivne bolesti – Sekcija za imunologiju infektivnih bolesti
Hrvatsko društvo za infektivne bolesti – Sekcija za virusni hepatitispatitis
Referentni centri Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske
Referentni centar za infekcije mokraćnog sustava
Referentni centar za bolesti prostate
Referentni centar za dijabetes u trudnoći
Referentni centar za dijagnostiku i liječenje virusnih hepatitisa
Referentni centar za dijagnostiku i liječenje zaraze HIV-om
Referentni centar za dijagnostiku sifilisa i lajmske bolesti
Hrvatski zavod za javno zdravstvo
ORGANIZACIJSKI ODBOR
Predsjednica: Višnja Škerk
Zamjenik predsjednice: Igor Francetić
Dopredsjednici: Josip Begovac, Vesna Jureša, Ognjen Kraus, Marina Kuzman,
Alemka Markotić, Slavko Orešković, Mihael Skerlev, Mirna Šitum,
Arjana Tambić Andrašević, Adriana Vince
Članovi: Zaky Ahel, Borislav Aleraj, Ljiljana Betica Radić, Josip Đelmiš, Marina Ivanišević,
Deni Karelović, Sunčanica Ljubin Sternak, Vesna Mađarić, Goran Štimac, Goran Tešović,
Joško Zekan, Snježana Židovec Lepej, Vjekoslav Mahovlić – voditelj Radne grupe za
spolno prenosive bolesti HLZ-a
ZNANSTVENI ODBOR
Ante Ćorušić, Damir Eljuga, Goran Grubišić, Ilija Kuzman, Vittorio Magri, Kurt Naber,
Gianpaolo Perletti, Mario Poljak, Marko Potočnik, Ranka Štern Padovan,
Branko Radaković, Jasmina Vraneš, Hrvoje Vrčić
Glavna tajnica kongresa: Arijana Pavelić
Izdavač:
Hrvatsko društvo za urogenitalne i spolno prenosive infekcije HLZ-a
Klinika za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" Zagreb
Tisak i uvez:
Argenta d.o.o., travanj 2013.
Knjiga sažetaka tiskana je uz financijsku potporu
Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske
Hrvatske zaklade za znanost (projekt br. 04/30)
USMENA IZLAGANJA
1
Teme o spolno prenosivim infekcijama i reproduktivnom zdravlju u
kurikulumu zdravstvenog odgoja
Vesna Jureša¹, Vera Musil¹, Marjeta Majer¹, Iva Pejnović Franelić²
¹Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet, Škola narodnog zdravlja
«Andrija Štampar» Medicinskog fakulteta, Katedra za socijalnu medicinu i
organizaciju zdravstvena zaštite, ²Hrvatski zavod za javno zdravstvo
Zaštita reproduktivnog zdravlja je jedno od važnih područja javnozdravstvenog
djelovanja zdravstvenog i obrazovnog sustava. Stoga se i očekuje njihovo
zajedničko djelovanje i suradnja u provedbi zdravstveno odgojnih programa.
Novi kurikulum zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama, koji je
započeo probno od školske godine 2012./2013., upravo je to i prepoznao.
Uz postojeće zdravstveno odgojne teme u dosadašnjem nastavnom planu i
programu u svaki razred osnovne i srednje škole uvršteno je deset do dvanaest
sati nastave s novim metodskim jedinicama.
Nove metodske jedinice su predviđene kao dopuna i/ili proširenje postojećih
sadržaja. Važnost ovih novih sadržaja je i zato što pojedine srednje škole (npr.
strukovne škole) uopće nemaju u nastavnom planu i programe biologiju, i
posljedično tome, učenici su bilo kakove zdravstveno odgojene sadržaje
posljednji put slušali u osnovnoj školi.
U ovom radu će biti prikazano koje teme o spolno prenosivim infekcijama i
reproduktivnom zdravlju su do sada bile prisutne u kurikulumu i što je novo
dodano i koliko u provedbi programa sudjeluje zdravstvo odnosno službe za
školsku i sveučilišnu medicinu pri zavodima za javno-zdravstvo.
Iz praktičnih razloga program zdravstvenog odgoja je podijeljen u četiri dijela:
Živjeti zdravo, Prevencija ovisnosti, Prevencija nasilničkog ponašanja i
Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje. U provedbenom
smislu ova podjela je umjetna i zapravo treba sve metodske jedinice promatrati
dijelom cjelovitog programa.
Osobita pozornost u kurikulumu je dana ishodima učenja kako u postojećem
programu tako i u novim metodskim jedinicama.
U kurikulumu je jasno iskazano koji su sadržaji/teme do sada bili prisutni u
nastavnom planu i programu, a mogu se smatrati dijelom zdravstvenog odgoja, a
što je zapravo novo dodano.
Analizirajući teme u kurikulumu zdravstvenog odgoja po razredima, a povezane
sa spolno prenosivim infekcijama i reproduktivnim zdravljem po razredima
nalazimo sljedeće sadržaje:
1. razred osnovne škole
postojeći program – svakodnevne zdrave navike i briga za svoje
zdravlje, higijena ruku
novi program – uporaba sanitarnog čvora
2. razred osnovne škole
postojeći program - /
novi program – zdravlje i bolest, kako sačuvati zdravlje,
odgovornost za zdravlje i odgovorno ponašanje
3. razred osnovne škole
postojeći program – higijena tijela, čistoća je pola zdravlja
novi program – razvoj ljudskog tijela, duševno i opće zdravlje,
ponašanje i naše zdravlje pojam zdravlja u holističkom
kontekstu, odgovornost i poštovanje prema vlastitom tijelu
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
1
4. razred osnovne škole
postojeći program – ljudsko tijelo, svakodnevne zdrave navike i
briga za svoje zdravlje, važnost osobne čistoće/higijene,
pubertet, uvažavanje različitosti, osobnost pojedinca, moje tijelo
novi program – rast i razvoj ljudskog tijela od začeća do
puberteta, osobna odgovornost za zdravlje i odgovorno
ponašanje, razlike rodnih uloga u društvu/obitelji, rodna
očekivanja među vršnjacima u školi.
Cjeloviti prikaz pojedinih tema u kurikulumu i ishoda učenje za više razrede
osnovne škole i srednju školu će biti prikazani tijekom izlaganja.
2
Asimptomatska bakteriurija, liječiti ili ne liječiti ?
Ljiljana Betica Radić
Infektološki odjel, Opća bolnica Dubrovnik
Asimptomatska bakteriurija (AB) je česta. Premda osobe sa AB imaju veći rizik
nastanka simptomatske bakteriurije, liječenje AB ne smanjuje učestalost
simptomatske infekcije niti poboljšava ishod.
„NE LIJEČITI ASIMPTOMATSKU BAKTERIURIJU“ može se općenito
preporučiti, osobito ne u mlađih žena sa rekurentnim urinarnim infekcijama.
Naime novija istraživanja dokazuju kako liječenje AB kod mlađih žena, osobito
enterokokna AB, ne samo da nije potrebna, nego AB može imati preventivnu
ulogu u prevenciji rekurentnih infekcija.
Skrining i liječenje AB nije rutinski preporučeno: za žene u premenopauzi (ne
trudnice); žene dijabetičare; starije osobe koje žive u zajednici; starce u
domovima; osobe sa ozljedom kralježnice; pacijente sa urinarnim kateterom.
U zaključku, osim za one kojima je liječenje dokazano korisno: za trudnice i prije
invazivnih uroloških zahvata, skrining ili liječenje AB se ne preporučuje i potrebno
je utjecati da se takva praksa ako u nekoj sredini postoji ukine. Poštivanje ISKRA
smjernica o antimikrobnom liječenju i profilaksi infekcija mokraćnog sustavahrvatske nacionalne smjernice, doprinose globalnoj strategiji borbe protiv
zloupotrebe antibiotika.
2
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
3
Patogeneza i imunomodulacija rekurentnih uroinfekcija u žena
Alemka Markotić
Odjel za znanstvena istraživanja i Zavod za urogenitalne infekcije,
Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, Zagreb
Infekcije mokraćnog sustava u žena su čest medicinski problem i gotovo 60%
žena razvit će infekcije mokraćnog sustava barem jednom u životu, od čega će
četvrtina imati rekurentne infekcije. Uropatogena Escherichia coli (UPEC) je
uzročnik oko 85% infekcija mokraćnog sustava. Upalne reakcije tijekom akutne
infekcije mokraćnog sustava mogu utjecati i na kasniji razvoj kroničnih
rekurentnih uroinfekcija. Tijekom infekcije, neutrofili infiltriraju mjehur, ali
mehanizmi njihovog regrutiranja nisu još dovoljno poznati. UPEC infekcija
inducira ekspresiju nekoliko proupalnih citokina, uključujući granulocitni faktor
poticanja kolonija (G-CSF). G-CSF potiče migraciju neutrofila iz koštane srži, a
za neutrofile se podrazumjeva da su neophodni za savladavanje bakterijske
infekcije. Nakon neutralizacije G-CSF-a tijekom UPEC infekcije, registrira se
manje cirkulirajućih neutrofila, a smanjena je i infiltracija neutrofila u mjehuru.
Nedavna istraživanja međutim ukazuju i na u isto vrijeme paradoksno smanjenje
količine bakterija u mjehuru uz povećanu produkciju citokina i kemokina koji
aktiviraju makrofage što bi moglo imati važnu ulogu u imunoreakcijama domaćina
na UPEC infekcije. Streptokoki grupe B (GBS) mogu također modulirati
imunoreakcije na UPEC. Istovremena prisutnost GBS može povisiti tirar UPEC-a
u mjehuru tijekom akutne infekcije i dovesti do smanjenja upalnog odgovora
smanjujući baktericidnu aktivnost neutrofila uz smanjenu produkciju proupalnih
citokina koje luče neutrofili. Neka nova istraživanja pokazuju da GBS mogu
djelovati istovremeno u suzbijanju i aktiviranju imunoreakcija u mokraćnom traktu
domaćina. Antibiotici osim antimikrobnog, mogu također imati i
imunomodulatorno djelovanje u infekcijama i posljedičnom razvoju upalnih
imunoreakcija, pa tako i u infekcijama mokraćnog sustava. Na primjer, makrolidi
mogu značajno utjecati na regrutaciju i infiltraciju neutrofila te oslobađanje
upalnih medijatora iz neutrofila, a potencijalno i na njihovu redukciju procesom
apoptoze. Važnu imunomodulatornu ulogu upalnih reakcija koje mogu biti osnova
za razvoj rekurentinih uroinfekcija imaju i kinoloni.
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
3
4
Rekurentne infekcije mokraćnog sustava – seksualni prijenos
uropatogena
1
2
Dubravka Lišnjić , Višnja Škerk
1
Klinika za infektologiju, Klinički bolnički centar Osijek,
2
Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, Zagreb
Do sada infekcije mokraćnog sustava (IMS) nisu definirane kao spolno prenosive
bolesti. Cilj rada bio je vlastitim kliničkim i epidemiološkim istraživanjem utvrditi
jesu li spolni partneri žena s rekurentnim IMS kolonizirani identičnim
uropatogenima, te provjeriti ima li seksualni prijenos uzročnih bakterija značajnu
ulogu u nastanku infekcija urotrakta muškarca.
Provedena je prospektivna epidemiološka studija kliničkih, mikrobioloških i
citoloških karakteristika te navika i ponašanja. Obuhvaćeno je 50
premenopauznih, spolno aktivnih žena, sa simptomatskom rekurentnom IMS.
Uključeni su i spolni partneri ispitanica.
Rekurencije ispitanica bile su izrazito frekventne (3,44/6 mjeseci), dob nastanka
prve epizode 28,22 godina, a interval od zadnje epizode 1,9 tjedana. Što su
ispitanice bile starije i dulje u vezi sa sadašnjim partnerom, kasnije se javljala
prva epizoda, imale su veći broj rekurencija i značajno kraći interval od zadnje
epizode, što je dokazano statistički značajnim korelacijama. Najčešći izolat iz
urinokulture, obriska rodnice i ejakulata je EC (76%). Ista je zastupljenost izolata
u urinu i obrisku rodnice, te urinu i ejakulatu. Citološki nalaz sukladan je
bakteriološkom. 9,44x je manji rizik koloniziranosti muškarca ako žena urinira iza
spolnog odnosa. 64% žena redovito urinira iza spolnog odnosa u IMS i 94% u
ne-IMS parovima. Rizik nastanka simptoma IMS je 10x veći u partnera udanih
žena i 5,45x veći u oženjenih muškaraca. Simptomi su bili prisutni u 50%
muškaraca u IMS i 25% u ne-IMS parova, u kojih je dokazano i manje STD
patogena. 14 muškaraca je kolonizirano uropatogenima (njihove su partnerice
imale signifikantno kraći interval od zadnje epizode), 13 je imalo STD, a 4 i IMS i
STD patogene. Kontracepciju je koristilo 43% žena u IMS i 67% u ne-IMS
parovima. IUU je najrizičnija metoda kontracepcije za nastanak IMS, a OC imaju
protektivno djelovanje. Od 13 ispitanika koji koriste kondom 11 ih nije bilo
kolonizirano (STD i IMS protekcija).
Naši rezultati snažno sugeriraju transmisiju seksualnom aktivnošću. Kolonizirani
muškarci uglavnom su asimptomatski i epidemiološki najinteresantniji kao
mogući rezervoar infekcije. Preostaje rasvijetliti stvarnu ulogu STD patogena u
IMS i je li istovremena prisutnost uropatogena i STD patogena indicija za jednak
način transmisije. Za detektiranje suptilnijih povezanosti i razlika potrebna su
daljnja istraživanja.
4
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
5
Što radiolog treba znati o bolesniku prije radiološkog pregleda?
Ranka Štern Padovan
Klinički zavod za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju KBC Zagreb,
Kišpatićeva 12, Zagreb
Složenost pravilnog odabira radiološke pretrage nije više problem samo
radiologa, nego postavlja nove zahtjeve pred sve liječnike uključene u proces
liječenja.
Pri odabiru radioloških pregleda uvijek treba prvo postaviti pitanje: „Očekujemo li
da će primijenjeni radiološki pregled promijeniti liječenje ili mu pridonijeti?“ Samo
odabir optimalnih radioloških pregleda pridonosi bržoj dijagnostici te ranijem i
svrsishodnijem liječenju.
Za pravilnu interpretaciju nalaza i odabir radiološkog pregleda odnosno protokola
snimanja od izuzetnog je značaja radiologu dati podatke o bolesniku, njegovoj
sadašnjoj i relevantnim prijašnjim bolestima. Važni su i podaci o prije obavljenim
radiološkim pregledima, o laboratorijskim rezultatima, prijašnjoj terapiji i kirurškim
zahvatima. Zbog ograničenih tehničkih i tehnoloških mogućnosti radioloških
uređaja potrebno je imati i podatke o težini i visini bolesnika.
Liječnik ordinarijus treba što je moguće preciznije specificirati što ga u
radiološkom nalazu zanima odnosno koji podatak želi dobiti. Radiolog tako može
težište postaviti na područje interesa, ne zanemarujući važne usputno pronađene
promjene. Nalaz u sklopu preoperativne pripreme (npr. prije nefrektomije zbog
tumora) znatno će se razlikovati od nalaza praćenja nakon kemoterapije, ili
pregleda zbog opstrukcije kanalnog sustava bubrega. Pregledi bez kliničkog
upita ili s općenitim upitom („status urotrakta“) često rezultiraju lošim odabirom
protokola snimanja, nedostatnim nalazima te ponavljanjem pretrage, uz gubitak
vremena i novaca.
Radiolozi se nerijetko susreću s uputnicama bez kliničke dijagnoze i kliničkog
upita, kod kojih se liječnik ordinarijus pri obradi bolesnika pokušava „osigurati“ od
propuštanja malo vjerojatne, no potencijalno važne patologije (tzv. „defenzivna
medicina“). Iako su ovakve uputnice ponekad neizbježne, one ne smiju postati
pravilo, niti zamjena za dobar klinički pregled i formuliranje kliničke dijagnoze
odnosno hipoteze, jer ovakav pristup dovodi ne samo do eksplozije troškova i
produžavanja lista čekanja, nego i do pada kvalitete rada u kliničkoj medicini.
Upravo u području urogenitalnog sustava za koji u radiologiji postoji najveći broj
mogućnosti odnosno modaliteta pregleda navedeno je od izuzetnog značaja.
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
5
Fosfomicin u liječenju urinarnih infekcija
Višnja Škerk
Zavod za urogenitalne infekcije, Klinika za infektivne bolesti
„Dr. Fran Mihaljević“, Zagreb
Referentni centar za infekcije mokraćnog sustava RH
6
®
Urinex fosfomicin trometamol - je koristan i dugo očekivani lijek u Republici
Hrvatskoj. Registriran je u nas za liječenje akutnog nekompliciranog cistitisa u
odraslih osoba uzrokovanih mikroorganizmima osjetljivim na fosfomicin
trometamol.
Fosfomicin je otkriven 1969. godine u Španjolskoj kao produkt fermentacije više
vrsta Streptomyces. Komercijalno se sintetizira od 1971. godine. U kliničkoj je
upotrebi u nekim europskim zemljama od 1988. godine.
Epoksid je fosfanske kiseline, strukturno ne nalikuje niti jednom antimikrobnom
lijeku, ima B kategoriju prema FDA klasifikaciji lijekova, što znači da studije na
gravidnim životinjama nisu pokazale rizik za fetus, ali nema kontroliranih studija u
žena, ili su studije na životinjama pokazale štetan učinak koji nije potvrđen u
kontroliranim studijama u žena tijekom I. trimestra te nema dokaza rizika u
kasnijim trimestrima.
Fosfomicin djeluje baktericidno, inhibira najraniji stadij sinteze peptidoglikana.
Prenosi se u bakterijsku stanicu s pomoću glicerofosfat ili glukoze-6-fosfat
prijenosnih sustava. Aktivan je prema aerobnim gram-pozitivnim i gramnegativnim bakterijama. Klinički je vrlo značajno njegovo djelovanje na MRSA-u,
E.coli, i K.pneumoniae uključujući ESBL sojeve, te antipseudomonasno
djelovanje. Postiže baktericidne koncentracije već nakon 4 sata, a koncentracije
iznad 128 mg/L perzistiraju i 48 sati nakon uzimanja. Djelovanje je ovisno o
vremenu koncentracije iznad MIK-a.
Fosfomicin ima sinergistički učinak pri kombiniranoj upotrebi s beta-laktamima,
aminoglikozidima ili fluorokinolonima. Rijetke su bakterijske vrste rezistentne na
fosfomicin. Rezistencija nastaje zbog smanjenog prijenosa lijeka u stanicu, što je
posljedica gubitka glicerofosfat ili glukoza-6-fosfat prijenosnih sustava. Nema
kros rezistencije s drugim antibioticima.
Oralna apsorpcija fosfomicin trometamola je 60%. Kod primjene 50 mg/kg
maksimalne koncentracije od 32 mg/L postižu se u plazmi nakon 2 sata, a u
mokraći od 1000 mg/L nakon 12 sati. Izlučuje se >80% bubrezima, ali i putem
žući, no vraća se enterohepatičkom cirkulacijom. Ne metabolizira se. Poluvrijeme
eliminacije produljuje se kod kreatinin klirensa <10 ml/min. Odstranjuje se
hemodijalizom.
®
Urinex je registriran u RH za liječenje akutnog nekompliciranog cistitisa u
odraslih osoba. Dodatne indikacije, neregistrirane u RH su profilaksa rekurentnih
nekompliciranih infekcija mokraćnog sustava i kemoprofilaksa kod kirurških
zahvata.
®
Urinex 3 grama za liječenje akutnog nekompliciranog cistitisa u odraslih osoba
dozira se jednokratno, 2 do 3 sata prije jela.
Nuspojave fosfomicin trometamola rijetke su i blage.
®
Urinex - lijek za akutne nekomplicirane infekcije donjeg urotrakta odraslih osoba
dobro je došao na tržište lijekova u RH zbog:
•
visoke rezistencije E.coli na kotrimoksazol (>24%),
•
prekomjerne primjene kinolona (resist. >13%),
6
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
•
duža primjena nitrofurantoina može uzrokovati pneumonitis,
•
mogućnosti liječenja cistitisa uzrokovanog multi-rezistentnim bakterijama,
•
jednokratno doziranje smanjuje potencijal rasta rezistencije,
•
jednokratno doziranje povećava suradljivost bolesnika
•
nema značajnih interakcija s drugim lijekovima,
•
niske rezistencije usprkos dugogodišnjoj primjeni u svijetu,
•
nema križne rezistencije s drugim antibioticima,
•
ima B kategoriju prema FDA klasifikaciji lijekova,
•
ima sinergijski efekt s beta-laktamima, aminoglikozidima i
fluorokinolonima.
®
Urinex je lijek izbora za liječenje akutnih nekompliciranih infekcija donjeg
urotrakta odraslih osoba radi svoje:
•
učinkovitosti,
•
jednostavnosti uporabe
•
i sigurnosti.
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
7
7
Liječenje infekcija mokraćnog sustava u bolesnika iz domova za
starije i nemoćne osobe
V. Mađarić, N. Bujić, G. Kolaric, M.Urukalo, M.Sabolić, M.Podravac,
S.Vuljak, V.Janeš-Poje*, V. Dulikravić*,
Opća bolnica „Dr. T. Bardek“ Koprivnica, Mikrobiološki laboratorij ZZJZ,
Kc-kž županije*
Infekcije mokraćnog sustava najčešće su infekcije u korisnika domova za starije i
nemoćne osobe (1). Najčešća infekcija je asimptomatska bakteriurija koja se
javlja u 15%-40% osoba, a rizični faktori za nastanak su visoka životna dob,
značajan komorbiditet drugih kroničnih bolesti, neurogeni mokračni mjehur i
postavljanje urinarnog katetera (2). Urinarni kateter postavlja se u 5% do 10%
svih osoba korisnika domova (3). Oko 20 % osoba sa bakteriurijom uz urinarni
kateter razviti će urinarnu infekciju (4). Asimptomatska bakteriurija predstavlja
rezervoar rezistentnih mikroorganizama, izvor je nozokomijalnih infekcija i česti
razlog primjene nepotrebne antimikrobne th. Prema podacima objavljene studije
iz 2001.g. (5), širokospektralni antibiotici primjenjeni su u 25%-75% infekcija
mokraćnog sustava nepotrebno i neodgovarajuće. Neracionalna primjena
antimikrobnih lijekova u domovima za starije i nemoćne osobe korelira s
razvojem antimikrobne rezistencije, alergijskim reakcijama i povećava troškove
liječenja (6).
S druge strane, obzirom na česte epizode bolničkog liječenja, osobe-korisnici
domova, kolonizirani bolničkim rezistentnim mikroorganizmima, iste mogu
prenositi iz bolničke sredine u domove stvarajući endemična žarišta pojedinih
rezistentnih mikroorganizama (7).
Obzirom na značajan rizik od rezistentnih mikroorganizama u etiologiji infekcija
mokraćnog sustava, potrebno je prilagoditi smjernice za empirijsko antimikrobno
liječenje u bolesnika iz domova za starije i nemoćne osobe u odnosu na
empirijsko antimikrobno liječenje infekcija mokraćnog sustva ostalih bolesnika iz
vanbolničke sredine.
Cilj rada je ukazati na značaj problema nastanka i liječenja infekcija mokraćnog
sustava u bolesnika iz domova za starije i nemoćne osobe. U 2012.g. na
infektološkom odjelu Opće bolnice „Dr. T. Bardek“ u Koprivnici, od ukupnog broja
primljenih bolesnika, zbog infekcija mokraćnog sustava liječeno je 41 %
bolesnika. Od ukupnog broja svih liječenih zbog infekcija mokraćnog sustava, 30
% su bili bolesnici iz domova za starije i nemoćne. Od ukupno izoliranih
uropatogena kao uzročnika urinarne infekcije, u 31% izolirana je E. coli (43%
E.coli-ESBL soj), u 22% Proteus mirabilis, u 15% Ps. aeruginosa, u 12%
Klebsiella pneumoniae i u ostalih 20% Enterococcus faecalis, Morganella morg.,
Candida, Enterobacter cloacae). U više od 40% bolesnika izolirani uropatogen
bio je rezistentan na empirijski primjenjenu antimikrobnu th.
Obzirom na problem rezistentnih mikroorganizama u etiologiji infekcija
mokraćnog sustava bolesnika iz domova za starije i nemoćne, a što značajno
utječe na bolničku zdravstvenu skrb i liječenje, hitno je potrebno definirati
strategiju prevencije i kontrole nastanka infekcija u domovima za starije i
nemoćne osobe (8).
8
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
Literatura:
1.Nicolle LE, Strausbaugh Lj, Garibaldi RA. Infections and antibiotic resistance in
nursing homes. Clin Microbiol Rev1996;9:1-17.
2.Nicolle LE. Urinary Tract Infection in Long-Term-Care Facility Residents. Clin
Infect Dis 2000;31:757-61.
3.Hooton TM, Bradley SF, Cardenas D.D. et al..Diagnosis, Prevention, and
Treatment of Catheter-Associated Urinary Tract Infection in Adults:2009
International Clinical Practice Guidelines from the Infectious Diseases Society of
America. Clin Infect Dis 2010;50625:663.
4.Hamlyah PK et al.. Catheter-associated urinary tract infection is rearly
symptomatic: a prospective study of 1497 catheterized patients; Arch Intern Med
2000;160:678-682.
5. Loeb M,Simor AE, Landry L, et al. Antibiotic use in Ontario facilities that
provide chronic care. J Gen Intern Med. 2001;16:376-383.
6.Kavita K, Trivedi MD Trevor C et al. Antimicrobial Stewardship in Long-term
Care. Posted: 05/01/2012. 2012 WebMD, LLC.
7. Strausbaugh LJ, Crossley KB, Brenda A et al. Antimicrobial Resistance in
Long-Term-Care Facilities. Infect Control Hosp Epidemiol 1996;17:129-140.
8.Smith PW, Bennett G, Bradley S, et al. SHEA/APIC Guideline: Infection
Prevention and Control in Long-Term Care Facility. Infect Control Hosp
Epidemiol 2008;29:785-814.
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
9
8
Do we need new antibiotics for treatment of urinary tract
infections?
Kurt G. Naber
Technical University of Munich, Munich Germany
Antimicrobial resistance of uropathogens is increasing worldwide. Resistance of
E. coli and other Enterobacteriaceae against trimethoprim/sulfamethoxazole,
fluoroquinolones, 3rd gen cephalosporin, and even against carbapenems are of
great concern. In addition the rates of resistance of non-fermentative Gramnegative bacteria, such as Pseudomonas and Acinetobacter spp. against
fluoroquinolones and carbapenems have also increased. Methicillin-resistant
Staphylococcus aureus (MRSA) and vancomycin-resistant Enterococcus spp.
(VRE) may not account for the most frequent uropathogens, but may also play an
important role in health care associated UTI (HA-UTI).
To overcome this clinical problem two strategies are possible: i) to reconsider
“old” antibiotics, which have preserved their antibacterial activity; and ii) “new”
antibiotics which either can overcome the bacterial resistance or directed to novel
targets. For treatment of uncomplicated cystitis, one of the most frequent forms
of UTI, fosfomycin, pivmecillinam and nitrofurantoin have experienced a revival
and are now included in many national and international guidelines. However, for
the treatment of complicated and HA-UTI “new” antibiotics are urgently needed.
Different strategies are possible: i) to develop further substances of known
antibiotic classes, such as fluoroquinolones, 3rd gen cephalosporins,
betalactamase-inhibitors,
monobactams,
aminoglycosides,
tetracyclines
analogues, and ii) compounds directed against novel bacterial targets, such as
aminoacyl-tRNA synthetase (aaRS) inhibitors, e.g. mupirocin, LpxC inhibitors,
oligonucleotide therapeutics, peptidomimetics.
However, analogues of known antibiotic classes as well as compounds against
novel targets can only be successful therapeutics for UTI, if they are eliminated
by the kidneys in antibacterial active form. Since bacterial growth and also
antibacterial activity
are very much depending
on the mileu,
pharmacokinetic/pharmacodynamics considerations directed to the urinary tract
should be investigated already in phase I studies for better profiling new
substances selected for clinical development.
10
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
9
Novi antibiotici
Ivana Mikačić
Klinička bolnica „Sveti Duh“
Intenzivna i proširena primjena i zlouporaba antibiotika u humanoj medicini,
veterinarskoj medicini i agrikulturi, kao i brzina kojom se rezistencija širi, dovela
je do pojave i širenja višestruko rezistentnih patogenih mikroorganizama.
Nekoliko novih kemijskih klasa antibiotika je trenutno u fazama kliničkih
ispitivanja (LptD i LeuRS inhibitori), a ispituju se i nove kombinacije poznatih
klasa (avibaktam s ceftazidimom i ceftarolinom, MK-7655 s imipenemom). Po
spektru djelovanja na Gram-pozitivne i Gram-negativne mikroorganizme i
uključujući nova ciljna mjesta djelovanja, novi antibiotici imaju dodatne prednosti i
važnost u eri porasta rezistencije na lijekove.
10
KOLPOSKOPSKI ASPEKT HPV GENITALNIH INFEKCIJA
Goran Grubišić
Hrvatsko društvo za kolposkopiju i bolesti vrata maternice HLZ-a
Na XIV. Svjetskom kongresu iz kolposkopije u Rio de Janeiru prihvaćene su dvije
nove terminologije IFCPC (Međunarodne udruge za bolesti cerviksa i
kolposkopiju), kako za premaligne lezije cerviksa i vagine, tako i za premaligne
lezije vulve:
1) Bornstein J, Bentley J, Bösze P, Girardi F, Hefner H, Menton M, Perotta M,
Prendiville W, Russell P, Sideri M, Strander B, Tatti S, Torne A, and Walker P.
2011 Colposcopic Terminology of the International Federation for Cervical
Pathology and Colposcopy, Obstet.Gynecol 2012;120:166-72 , i:
2) Bornstein J, Bentley J, Bösze P, Girardi F, Haefner H, Menton M, Perrotta M,
Prendiville W, Russell P, Sideri M, Strander B, Tatti S, Torne A, Walker P. 2011
terminology of the vulva of the International Federation for Cervical Pathology
and Colposcopy. J Low Genit Tract Dis.2012;16(3):290-5.
Shodno tim saznanjima u izlaganju ću prikazati osnovne kolposkopske slike
intraepitelnih promjena u donjem genitalnom traktu žene, uzrokovanih HPV-om.
Istaknuo bih potrebu suradnje više specijalnosti i naglasio važnost usvojenih
Stručnih S3 Smjernica za premaligne lezije vrata maternice pet HLZ Društava
(HDGO, HGOD, Kolposkopsko, Citološko, Patologa i Sudskih medicinara) i
Sekcije ginekologa primarne zdravstvene zaštite (www.hdgo.hr) posebno s
aspekta realizacije postavki Novousvojenog Programa MZRH za rano otkrivanje
RVM u republici Hrvatskoj (www.zdravlje.hr).
Mišljenja sam da je s obzirom na važnost problematike s kojom se trajno
susrećemo u svakodnevnoj praksi prihvatljivo još jednom ukazati na mjesto i
ulogu kolposkopije kao jednostavne, bezopasne i neosporno značajne metode
sekundarne prevencije neoplastičkih promjena vrata maternice i donjeg
genitalnog trakta.
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
11
11
HPV vakcina u ženskoj populaciji: gdje smo danas?
Hrvoje Vrčić
Klinika za ženske bolesti i porode Kliničkog bolničkog centra Zagreb
12
Nacionalni program ranog otkrivanja raka vrata maternice
Joško Zekan
Zavod za ginekološku onkologiju, KBC Zagreb
Rak vrata maternice treći je najčešći zloćudni tumor ženskih genitalnih organa u
svijetu sa 530 000 novooboljelih i 275 000 umrlih žena godišnje. Pojavnost raka
vrata maternice u razvijenim zemljama Europske unije je 5 do 10 na 100.000, u
istočnoeuropskim zemljama 20 ili više na 100.000, dok u Hrvatskoj oboli 14 na
100 000 žena. Međutim, i u razvijenim zemljama Europske unije karcinom vrata
maternice je po učestalosti na drugom mjestu u žena do 45 godina. Po broju
izgubljenih godina života (years of life lost, YLL) rak vrata maternice je u velikom
broju zemalja na prvom mjestu. U Hrvatskoj su 2010. godine od cervikalnog
karcinoma oboljele 323 žene, dok su 132 bolesnice umrle od ove bolesti.
Karcinom vrata maternice ima dobro definiranu premalignu fazu u kojoj je bolest
lako otkriti uzimanjem citološkog razmaza po Papanicolaou (PAPA test).
Uvođenje sistematskih pregleda žena uz obavezno uzimanje PAPA testa
rezultiralo je značajnim smanjenjem broja oboljelih. Preinvazivna faza bolesti
manifestira se kao skvamozna intraepitelijalna lezija (SIL). U skupini SIL-a u
75%-82% slučajeva dolazi do spontane regresije ili nenapredovanja bolesti.
Spontana regresija kroz jednu godinu je 64% za SIL lakšeg stupnja (low-grade,
LSIL), odnosno 38% za SIL težeg stupnja (high-grade, HSIL). U 20 do 25%
slučajeva bolest progredira, da bi u oko 1% slučajeva nastao invazivni karcinom.
Kolposkopija je postupak koji provodimo u žena koje imaju abnormalan PAPA
test. Ovim postupkom vizualiziramo sumnjive promjene na vratu maternice,
pratimo njihovo kliničko ponašanje i po potrebi uzimamo biopsiju. Kolposkopija i
ciljana biopsija mogu ukazati na stupanj bolesti i biti vodič u terapijskom
postupku.
Još 70-tih godina prošlog stoljeća nacionalnim programima probira u nekim
skandinavskim zemljama značajno je reducirana pojavnost invazivnog
cervikalnog karcinoma. Nacionalni programi u pojedinim europskim državama
razlikuju se po intervalu, metodama i ukupnom trajanju probira. Unatoč
razlikama, ovi programi imaju velik značaj u ranom otkrivanju bolesti kada se ona
uspješno liječi. Organiziranim probirom za karcinom vrata maternice usklađeni
omjer šansi (odd ratio) za nastanak bolesti je 0.20 do 0.27. Preko 80% invazivnih
karcinoma vrata maternice u svijetu nastaje u zemljama koje nemaju nacionalni
program.
U Hrvatskoj je u prosincu prošle godine pokrenut nacionalni program ranog
otkrivanja raka vrata maternice. Obuhvatom od 85% ciljne populacije očekujemo
pad broja oboljelih žena za 60 do 70 % kroz 10 godina, uz značajno smanjenje
smrtnosti. Uvođenjem organiziranog probira za rak vrata maternice Hrvatska
podiže zdravstveni standard i proširuje preventivni medicinski program u svrhu
očuvanja zdravlja i unapređenja zdravstvene zaštite.
12
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
13
Anogenitalne HPV- infekcije: kako ih liječiti?
M. Potočnik, I. Bartenjev*
Dermatovenerološka klinika, Univerzitetni klinični center Ljubljana,
Ljubljana, Slovenija, *Dermatologija Bartenjev, Ljubljana, Slovenija
HPV infekcije anogenitalne regije značajno su porasle u posljednih 30 godina te
se danas smatraju najčešćom spolno prenosivom bolešću. Povezane su s
različitim promjenama od benignih bradavica, šiljastih kondiloma pa sve do
malignih karcinoma. Najčešće se manifestiraju kao šiljasti kondilomi papularnog,
nodoznog odnosno verukoidnog izgleda. Šiljasti kondilomi najčešće se nalaze na
vulvi kod žena, na korpusu penisa i prepuciju kod muškaraca i na analnoj regiji
kod oba spola. Rijeđe mogu biti lokalizirani i u vagini, uretri, perinealno i
ingvinalno. Većina šiljastih kondiloma uzrokovana je niskorizičnim genotipovima
HPV 6 i 11. Na raspolaganju su kirurške metode (ekscizija, ekskohleacija,
elektroablacija, termokauterizacija, laser, fotodinamička PDT, krioterapija tekućim
dušikom) i nekirurške metode (podofilotoksin, trikloroctena kiselina, 5fluorouracil, imikvimod), čiji je cilj ukloniti već nastale promjene sluznice i kože.
Najnoviji način liječenja je lokalna aplikacija preparata s ekstraktom katehina iz
zelenog čaja s imunomodulatornim i antioksidativnim djelovanjem.
Do sada ne postoji specifično protivirusno liječenje anogenitalnih infekcija sa
HPV i do sada poznate metode liječenja nisu dostatne za eradikaciju virusa.
Stoga se liječenje osniva na uklanjanju onih promjena sluznice i kože koje su
znak »aktivne« infekcije sa HPV, a na taj su se način previdjele supkliničke
infekcije. Uklanjanjem kondiloma želimo spriječiti progresiju promjena kod samog
bolesnika, kao i mogućnost infekcije spolnih partnera. Recidivi su česti i
apsolutno liječenje izbora još uvijek ne postoji. Izbor metode liječenja ovisi o
morfologiji i lokalizaciji kondiloma, općem stanju, dobi i sposobnosti suradnje
bolesnika, kao o iskustvu i tehničkim mogućnostima terapeuta.
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
13
14
HPV i enigma Buschke-Löwenstein: bolje spriječiti nego liječiti!
Mihael Skerlev, Suzana Ljubojević
Klinika za dermatovenerologiju Kliničkog bolničkog centra Zagreb i
Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Unutar skupine spolno prenosivih bolesti (STI, sexually transmitted infections)
danas više ne govorimo samo o šiljastim kondilomima, već o čitavom spektru
kliničkih promjena koje nazivamo HPV-genitalnim infekcijama koje se klinički
mogu manifestirati i kao gigantski kondilom Buschke-Löwenstein (BL). BL je
„semimaligna“ neoplazma, klinički vrlo impresivnog izgleda i dimenzija,
karkateristično lokalizirana u području vanjskog genitala i perianalne regije oba
spola. Najčešće se pojavljuje u osoba generativne dobi; dvije trećine opisanih
bolesnika je mlađe od 50 godina, a rijetki su slučajevi u dječjoj dobi, kao i u
starijoj životnoj dobi. Opaža se tendencija recidivima, kao i formiranje perianalnih
fistula s drenažom purulentnog sadržaja. U većini slučajeva glavni uzrok
nastanka BL je HPV tipa niskog rizika (najčešće 6 i 11), no, u rijetkim slučajevima
uzrok može biti i HPV tipa visokog rizika (najčešće 16 i 18) što predstavlja
poseban rizik. Određivanje HPV DNA dijagnostički je najbitnije u smislu egzaktne
dijagnostike BL s obzirom na nedvosmisleno etiološko značenje ovog virusa u
pojavi BL. Potrebno je provesti i patohistološku dijagnostiku s obzirom na maligni
potencijal BL. Standardni terapijski pristup je radikalna kirurška ekscizija. Uz
kirurško liječenje, moguća je i terapija lokalnim imunomodulatorom (imikvimod),
lokalna primjena citostatika, kao i sustavna primjena rekombinantnog interferona,
no, za sada ne postoje uniformne terapijske smjernice pa liječenje ovisi o
izraženosti promjena, dostupnosti lijeka i iskustvu terapeuta. S obzirom na sve
navedeno, kao i na dostupnost cjepiva protiv HPV-infekcija, danas je HPV
cijepljenje oba spola ozbiljan pomak koji značajno unaprjeđuje pristup ovom
problemu.
14
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
15
HPV i trudnoća: sadašnje i buduće generacije
1
1
2
Suzana Ljubojević , Mihael Skerlev , Dragana Ljubojević Grgec
1
Klinika za dermatovenerologiju, Kliničkog bolničkog centra Zagreb i
Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
2
Poliklinika za ginekologiju i porodništvo, dermatologiju i venerologiju
„Ginoderma“
Bolesti povezane s genitalnim human papiloma virusom (HPV) spadaju u
najčešće spolno prenosive bolesti. Najmanje tri četvrtine žena i muškaraca
zaraze se genitalnim HPV-om u nekom trenutku života. Većina infekcija je
prolazna (spontano regredira), bez kliničkih znakova bolesti.
Nije utvrđena povezanost između HPV i spontanog pobačaja, prijevremenog
poroda, ili drugih komplikacija u trudnoći. HPV ne utječe na razvoj ploda niti na
tijek trudnoće. Rizik od prenošenja virusa na dijete se smatra vrlo niska.
Genitalne bradavice se mogu naglo povećati tijekom trudnoće. Mogu se ukloniti
kirurški, elektrokoaguacijom, krioterapijom te uporabom trikloroctene kiseline.
Upotreba podofilina, podofilatoksina, 5-fluorouracila i imikvimoda tijekom
trudnoće je zabranjena zbog teratotoksičnosti.
Subkliničke lezije kao i cervikalne inreaepitelne neoplazije treba pratiti tijekom
trudnoće, te u slučaju perzistencije promjena nakon porođaja potrebno je liječiti
prema postupnicima za liječenje HPV infekcije u žena.
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
15
16
Kontroverze i činjenice o primarnoj prevenciji
spolno prenosivih infekcija
Marina Kuzman
Zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“
Preventivna medicina je znanstvena medicinska disciplina koja traži, prosuđuje i
primjenjuje postupke kojima se može postići očuvanje i unaprjeđenje zdravlja i
sprječavanja bolesti. U širem smislu preventiva se bavi i mjerama zaštite koje
omogućuju pravodobno prepoznavanje bolesti i učinkovitim mjerama kojima se
sprječava smrt, invaliditet i smanjenje kvalitete života. Primarna prevencija je
sveobuhvatnim pristupom usmjerena kontroli uzroka bolesti (stanja) i čimbenika
rizičnih po zdravlje. Aktivnosti su usmjerene čitavoj populaciji, a pristup
karakterizira
multidisciplinarnost,
usmjerenost
primarnim
uzrocima,
nespecifičnost, uz suradnju vladinog i nevladinog sektora te slobodi u odabiru
aktivnosti. Primarna prevencija SPI uključuje dvije važne sastavnice – edukaciju
opće i rizičnih populacija uz osiguranje odgovarajućih resursa sustava i
cijepljenje protiv infekcije humanim papiloma virusom.
U preglednom se prikazu raspravlja o kontroverznim reakcijama koje prate
kreiranje i uvođenje zdravstvenog odgoja u školski sustav kao i sadašnje stanje
cijepljenja protiv HPV-a u Hrvatskoj.
Iako je u dijelu javnosti percepcija zdravstvenog odgoja bremenita dvojbama i
suzdržanim pa i negativnim reakcijama, osim tehničko-metodoloških poteškoća,
pristup se temelji na prepoznavanju i dostupnim činjenicama o ponašanju
adolescentne populacije, sa ciljevima i ishodima usmjerenim podizanju
samosvijesti, samopoštovanja i samopouzdanja te donošenju pravilnih i
odgovornih odluka. Kurikulum na prihvatljiv i dobi primjeren način upozorava ne
samo na rizike preranih spolnih odnosa, već i na važnost komunikacije u
svakodnevnom životu i vezama, uključujući i nasilje u vezama, ne samo na SPI,
korištenje zaštite i odgovorno spolno ponašanje, već i na ulogu medija u
prikazivanju muškaraca i žena, na potrebu prihvaćanja različitosti, ali i važnost
braka i roditeljstva.
Druga je sastavnica primarne prevencije cijepljenje protiv infekcije humanim
papiloma virusom, o primjeni kojega u Europi, ali i drugim zemljama svijeta sada
već postoje evaluirajući podatci. Iako su Hrvatskoj oba raspoloživa cjepiva
registrirana i u Godišnjem programu cijepljenja, cijepljenje postoji kao
preporučeno i neobvezno čiju cijenu koštanja snose roditelji, čak i u onim
sredinama gdje je zahvaljujući lokalnoj zajednici cjepivo potpuno ili djelomično
besplatno, odaziv je vrlo varijabilan. U prikazu se kritički osvrće na moguće
razloge neprihvaćanja cijepljenja te ukazuje na neke moguće intervencije u
populaciji.
16
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
17
Educational program for responsible sexual behaviour among
adolescents-HPV and new generation
Dubravko Lepušić
KB Sestre milosrdnice, Zagreb and Aktiva-Zagreb
Introduction: HPV is one of the most frequent sexually transmitted diseases in
the world, and according to some authors can be found in over 75% of sexually
active women. Sexually active adolescents face serious health risks associated
with unprotected sexual intercourse including HPV and other sexually transmitted
diseases as well as unwanted pregnancy. Behaviours particularly relevant to
HPV transmission are: early age of sexual debut, poor contraceptives/condom
use, multiple sexual partners, certain sexual practices and the use of substances
such as alcohol and drugs. Adolescents may not have sufficient cognitive skills to
foresee risks in sexual relationships and this may be compounded by unrealistic
perceptions of themselves as relatively invulnerable. Several studies of the
etiology of cervical carcinoma suggest that the disease is practically unknown in
virgins or persons abstaining from sex. It is pretty rare in some ethnic groups and
rather common in women with an early and turbulent onset of sex life with
multiple partners.
Materials & Methods: Taking epidemiological anamnesis and educational
program for adolescents.
Results: We wanted to educate young population about Human Papillomavirus
and responsible sexual behaviour, so we organized multimedia presentations.
The project was named „Knowledge is pleasure“. Adolescents joined the project
actively, by making their own web sites, scene performances, poems, posters,
lectures.... all dealing with responsible sexual behaviour themes. Lectures were
short (each 20–30 min) accompanied with discussion. Lectures was given in the
form of power point presentations. By organizing multimedia presentations the
interest of that population to attend was greater. Questions they made after the
lectures were those usual for that age. They asked about the way of contracting
HPV and other STD-s, medical treatment of partners and use of contraceptives
and also about vaccines.
Conclusions: The most effective prevention of sexually transmitted diseases is a
stable, harmonious relationship, with a faithful partner. A necessary condition
prior to the onset of sexual intercourse is a physical and mental maturity of both
partners. For systematic prevention of sexually transmitted infectious in this
moment it is necessary: to introduce an effective sexual education in schools
starting from primary school, develop interdisciplinary cooperation between social
and medical sciences, including all experts. Still the best and most important
education comes from a healthy family as the core of our society.
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
17
18
Epididimitis - spolna bolest da ili ne?
Dean Markić
KBC Rijeka, Klinika za urologiju
Epididimitis (upala nadsjemenika) je peta po učestalosti urološka dijagnoza u
ordinacijama obiteljske medicine u muškaraca između 18. i 50. godine. U
muškaraca mlađih od 35 godina najčešći uzročnik je Chlamydia trachomatis, a u
onih starijih od 35 godina enterobakterije (najčešće Escherichia coli). Bolesnici
se uobičajeno žale na bolove u zahvaćenom testisu koji imaju progredijentni tok.
Dolazi do otoka i crvenila hemiskrotuma uz visoku temperaturu. Dijagnoza se
postavlja na osnovu anamneze, tipične kliničke slike (temperatura, karakter
bolova), leukocitoze, leukociturije te ultrazvučnog nalaza. Mogu biti prisutne i
smetnje u vidu urinarne infekcije ili uretritisa. Kod svih bolesnika bi tebalo
analizirati krvnu sliku, sediment urina, učiniti urinokulturu kao i bris uretre.
Diferencijalno dijagnostički je neophodno isključiti druge uzroke akutnog
skrotuma, u prvom redu torziju testisa. U bolesnika starijih od 35 godina svakako
treba isljučiti subvezikalnu opstrukciju kao i malformacije mokraćnog sustava.
Liječenje se sastoji od potpornih mjera i antibiotskog liječenja. U potporne mjere
spada mirovanje, elevacija testisa, antipiretici, analgetici, lokalna uporaba hladnih
obloga. Antibiotsko liječenje ovisi o predmnijevanom uzročniku. U starijih
muškaraca osnov liječenja su fluorirani kinoloni, najčešće ciprofloksacin. U
mlađih muškaraca moramo svakako misliti i na klamidiju kao uzrok te se u
liječenju koriste makrolidi ili tetraciklini. U tom slučaju svakako treba liječiti i
spolnog partnera. Epididimitis treba adekvatno liječiti jer u suprotnome može doći
do razvoja abscesa (liječi se semikastracijom). Svaka upala testisa, a pogotovo
ona neliječena, može dovesti do razvoja ožiljnog tkiva u nadsjemeniku što za
posljedicu može imati infertilitet. Zaključno, epididimitis može biti bolest koja se
prenosi spolnim putem. Pravovremenim i adekvatnim liječenjem posljedice upale
su minimalne, ali ipak moguće. Iz toga razloga, pogotovo u muškaraca mlađe
životne dobi treba promovirati spolno odgovorno ponašanje.
18
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
19
Benigna hiperplazija prostate – bolest ili fiziološko stanje
Vladimir Mozetič
Poliklinika Medico, Rijeka
Benigna hiperplazija prostate (BHP, adenom prostate) nastaje bujanjem
žlijezdanog tkiva prostate. Najčešće započinje u 40-im godinama života.
Podijeljena su mišljenja radi li se o bolesti ili fiziološkom stanju. Zastupam one
koji smatraju da je BHP fiziološko stanje obzirom da se hiperplazija žlijezdanog
tkiva odvija u većine muškaraca. Smetnja ili bolest postaje tek onda kada počinje
stvarati tegobe. Smetnje s mokrenjem mogu biti multifaktorijalne i najčešće se
uklapaju u sliku tzv. “sindroma donjeg mokraćnog puta” – LUTS, pri čemu BHP
može biti samo jedan od razloga. Na isti način veličina prostate (adenoma) nije
ključni čimbenik otežanog, učestalog ili sporog mokrenja. U dobi od 50-60 godina
smetnje s mokrenjem uzrokovane LUTS-om javljaju se u 35% muškaraca, u dobi
60-70 godina u 60%, a u 80% muškaraca u dobi iznad 70 godina. Povišeni vrat
mokraćnog mjehura, suženje mokraćne cijevi, tegobe s lumbosakralnim
segmentom kralježnice, upala, debljina, šećerna bolest, zloćudni urogenitalni
tumori samo su neki od razloga navedenih tegoba. U svakom slučaju preventivne
mjere i biljni preparati na početku tegoba, kao i uporaba alfa1 selektivnih
blokatora, poput tamsulosina, kao i 5 alfa reduktaza inhibitora te njihova
kombinacija učinkovita su terapija. Kada tegobe ugroze kvalitetu života ili
zdravlje, uz neučinkovitost medikamentozne terapije, primjenjuju se otvorene ili
endoskopske operacije.
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
19
20
Prisutnost HPV infekcije u cervikalnim intraepitelnim lezijama
visokog stupnja (HSIL)
Dražan Butorac¹, Krunoslav Kuna¹, Marija Grdić Rajković²,
4
Goran Grubišić³, Tomislav Miletić , Zdenko Kraljević¹,
Hrvojka Soljačić Vraneš¹, Marija Jukić¹
¹KBC „Sestre milosrdnice“ Klinika za ženske bolesti i porodništvo;
²Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Zavod za medicinsku biokemiju i
hematologiju, Sveučilište u Zagrebu; ³Poliklinika „Eljuga” , Zagreb;
4
Poliklinika „Aviva“, Zagreb
Infekcija humanim papiloma virusom (HPV) spolno je prenosiva bolest, kojom će
biti inficirano 75-80 % žena u nekom od razdoblja svoga života.
U razdoblju od 1.12.2012. do 28.2.2013. liječili smo u Ambulanti za premaligne
bolesti vrata maternice i donjeg genitalnog trakta Klinike za ženske bolesti i
porodništvo, KBC „Sestre milosrdnice“, 100 pacijentica s cervikalnom
intraepitelnom neoplazijom. Njih 74 je imalo promjene CIN 2 i više (CIN 2 +) u
Papa testu. U 40 pacijentica od navedenih 74 (56%) određivana je prisutnost
infekcije humanim papiloma virusom (HPV) PCR (Polymerase Chain Reaction).
Kod 37 od navedenih 40 (92,5 %) potvrđena je pristunost HPV visokog rizika
(VR).
HPV VR bio je prisutan u 20 (54%) infekcija, izolirani 16 genotip u 10 (27%), 18
genotip u 8 (21%), te 31/33 kod jedne pacijentice (0,5%).
Kod promjena visokog stupnja (HSIL) u citološkom nalazu vrata maternice,
prema preporukama Hrvatskog društva ginekologa i opstetričara (HDGO)
potrebno je učiniti kolposkopski pregled, te na osnovu njega razlučiti pacijentice
kod kojih je dovoljno konzervativno praćenje koje može uključivati testiranje na
HPV infekcije, tj. pacijentice kod kojih je potrebna histološka verifikacija
promjena.
20
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
21
In vitro osjetljivost Chlamydia trachomatis na azitromicin,
doksiciklin i levofloksacin – preliminarni rezultati
1
2
3
Sunčanica Ljubin-Sternak , Višnja Škerk , Tomislav Meštrović ,
1
1
4
Tatjana Vilibić-Čavlek , Gordana Mlinarić-Galinović , Blaženka Hunjak ,
2
Alemka Markotić
1
Služba za mikrobiologiju, Hrvatski zavod za javno zdravstvo,
2
Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Klinika za infektivne bolesti
3
“Dr. Fran Mihaljević”, Poliklinika za medicinsku mikrobiologiju i
4
parazitologiju “Dr Zora Profozic”, Zagreb, Služba za mikrobiologiju,
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb
Tetraciklini, makrolidi i kinoloni preporučeni su antibiotici za liječenje infekcije
Chlamydia trachomatis. Iako vrlo rijetka, opisana je rezistencija ove
unutarstanične bakterije na navedene antibiotike. Cilj ovog rada bio je odrediti in
vitro osjetljivost Chlamydia trachomatis sojeva na azitromicin, doksiciklin i
levofloksacin izoliranih u Nacionalnom referentnom laboratoriju za klamidije pri
Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo. Testirano je 24 sojeva odabranih
slučajnim odabirom, izoliranih tijekom 2010-2012 godine. Sojevi su izolirani iz
različitih kliničkih uzoraka (brisevi grlića maternice N=14; brisevi muške uretre
N=9 i eksprimat prostate N=1). Svi sojevi bili su osjetljivi na azitromicin,
doksiciklin i levofloksacin. Minimalne inhibitorne koncentracije bile su najniže za
doksiciklin (0,016-0,064 µg/mL), zatim za azitromicin (0,064 – 0,125 µg/mL), a
najviše za levofloksacin (0,125 – 1,0 µg/mL). U zaključku, iako su svi do sada
testirani klinički izolati izdvojeni iz bolesnika u Hrvatskoj pokazali dobru in vitro
osjetljivost na azitromicin, doksiciklin i levofloksacin potrebno je nakon provedene
terapije provjeravati učinkovitost iste mikrobiološkim pretragama osobito u
bolesnika kod kojih je došlo do neuspjeha liječenja.
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
21
22
Detekcija Mycoplasma genitalium u uzorcima urina u muškaraca iz
zagrebačke regije – preliminarni rezultati
1
1
1
2
Nataša Firis , Lidija Žele-Starčević , Vesna Tripković , Mihael Skerlev ,
2
1
1
Suzana Ljubojević , Dijana Varda-Brkić , Zrinka Bošnjak ,
3
1
Mario Sviben , Vanda Plečko
1
Klinički zavod za kliničku i molekularnu mikrobiologiju KBC Zagreb,
2
3
Klinika za kožne i spolne bolesti KBC Zagreb, Hrvatski zavod za javno
zdravstvo
Uvod: Negonokokni uretritis (NGU) česta je pojava u muškaraca generativne
dobi. U novijoj literaturi navodi se da je Chlamydia trachomatis uzročnik oko 1/3
NGU. Taj klinički sindrom naziva se i neklamidijski negonokokni uretritis
(NCNGU). Od 1990.-tih godina prošlog stoljeća u literaturi se navodi uloga
Mycoplasma genitalium (MG) kao značajnog uzročnika NGU (13-42%), kao i
visoka prevalencija u muškaraca s NCNGU (11-35%). Mycoplasma genitalium je
prvi puta izolirana 1981.g. iz uretre muškaraca s uretritisom. Zbog teškoća s
uzgojem u kulturi, MG detektira se molekularnim tehnikama. Danas već postoje
komercijalni testovi za detekciju MG koji zadovoljavaju europske kriterije za
kvalitetu. Cilj ovog rada bio je odrediti učestalost MG kod muškaraca s NGU i
kontrolne skupine muškaraca bez znakova uretritisa.
Metode: Ukupno je obrađen 121 uzorak urina: 79 uzoraka od muškaraca sa
simptomima uretritisa (dizurija, iscjedak) i 42 bez simptoma i objektivnih znakova
upale (>10 polimorfonuklearnih leukocita po vidnom polju na velikom povećanju).
MG detektirana je in house PCR metodom pomoću 2 para začetnica:
16SFG2/16SRG i MgPa1/MgPa3. Uvjeti PCR reakcije preuzeti su iz rada
Easticka i suradnika (2003. g.). Produkti PCR reakcije vizualizirani su
elektroforezom u gelu. Veličine produkata su 341 pb za prvi par začetnica,
odnosno 281 pb za drugi par.
Rezultati: U grupi muškaraca s uretritisom nađen je 1 pozitivan uzorak (MG
pozitivan). U grupi muškaraca bez uretritisa nije nađen niti jedan pozitivan
uzorak.
Zaključak: Ovi preliminarni rezultati pokazuju da MG nije česti uzročnik uretritisa
kod muškaraca u zagrebačkoj regiji. Međutim, potrebno je obraditi daleko veći
broj uzoraka da bi se mogao donijeti relevantni zaključak o prevalenciji MG u
našoj populaciji.
22
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
23
Solifenacin i darifenacin u liječenju prekomjerno aktivnog
mokraćnog mjehura
1
1
2
Slavko Orešković , Marina Šprem Goldštajn , Igor But
1
Klinika za ženske bolesti i porode, KBC Zagreb, Sveučilište u Zagrebu,
Medicinski fakultet, Zagreb, Hrvatska
2
Klinika za ginekologiju i porodništvo, Odjel za opću giekologiju i
uroginekologiju, KBC Maribor, Sveučilište u Mariboru, Maribor,
Slovenija
Prekomjerno aktivan mokraćni mjehur (OAB) je često stanje definirano
urgencijom i urgentnom inkontinencijom, te učestalim dnevnim i noćnim
mokrenjem. Terapija izbora danas je primjena antimuskarinskih lijekova.
Međutim, ograničavajući čimbenik primjene navedenih lijekova je njihova
neselektivnost što može rezultirati neželjenim učincima i nuspojavama. Cilj ove
studije je usporediti učinkovitost i podnošljivost solifenacina i darifenacina, dva
novija visokoselektivna antimuskarinska lijeka. U multicentričnu, prospektivnu,
randomiziranu »open-label« studiju uključeno je 77 pacijentica s OAB-om koje su
uzimale 5 mg solifenacina ili 7.5 mg darifenacina u jednokratnoj dnevnoj dozi.
Procjena učinkovitosti oba lijeka temeljila se na subjektivnoj i objektivnoj procjeni
smanjenja OAB simptoma i kvalitetu života nakon mjesec i tri mjeseca liječenja.
U obje ispitivane skupine dokazana je podjednaka učinkovitost u smanjenju svih
simptoma OAB-a. U skupini pacijentica koje su koristile solifenacin dokazano je
statistički značajno poboljšanje kvalitete života, bolje ukupno zadovoljstvo i
smanjena učestalost suhoće ustiju nakon tri mjeseca liječenja u usporedbi sa
skupinom pacijentica koje su koristile darifenacin. Ova studija je dokazala da
solifenacin i darifenacin predstavljaju učinkovite i dobro podnošljive lijekove u
liječenju OAB-a. Rezultati ove studije da primjena oba lijeka s različitim profilom
glede potencijalnih nuspojava može značajno poboljšati učinkovitost i sigurnost
liječenja u pacijentica s OAB. Za nadati se da će buduće veće, prospektivne i
randomizirane kliničke studije jasnije pozicionirati učinkovitost i podnošljivost
solifenacina i darifenacina u žena s prekomjerno aktivnim mokraćnim mjehurom.
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
23
24
Kirurški zahvati u liječenju genitalnog prolapsa i statičke
inkontinencije mokraće
Držislav Kalafatić
Klinika za ženske bolesti i porode, Zavod za ginekološku kirurgiju i
urologiju, Petrova 13, Zagreb
Statička inkontinencija mokraće i defekti dna zdjelice predstavljaju čest i
neugodan zdravstveni problem u žena. Kolposuspenzija po Burchu dugo je
vremena bila „zlatni standard“ u liječenju inkontinencije. Od 1996. godine u
kliničku je praksu uvedena metoda liječenja suburetralnom polipropilenskom
trakom. Metoda daje visoke stope uspjeha, a brojne su studije, uključujući i
najnoviju meta-analizu, potvrdile bolju dugoročnu učinkovitost suburetralnih
sintetičkih traka u odnosu na klasičnu kolposuspenziju. Ipak, prednost Burchove
kolposuspenzije u odnosu na suburetralni „sling“ i dalje ostaje manja učestalost
perioperacijskih komplikacija.
Od 2001. godine u liječenju statičke inkontinencije uvodi se transopturatorni
pristup, koji je privlačan zbog svoje jednostavnosti, veće sigurnosti i manjeg
rizika perforacije mokraćnog mjehura u odnosu na metode koje koriste
retropubični pristup.
Do sada objavljene randomizirane studije još uvijek ne daju jasne zaključke
glede optimalnog liječenja genitalnog prolapsa. Uporaba sintetičkih mrežica
povećala je učinkovitost i rehabilitirala vaginalni pristup liječenja, ali visoki stupanj
erozija daje naslutiti buduća ograničenja kirurške tehnike. Isto tako, potrebna su
daljnja istraživanja postoperativne spolne (dis)funkcije u bolesnica liječenih
vaginalnim, odnosno abdominalnim pristupom, što je također važan parametar u
konačnom operativnom pristupu u liječenju genitalnog prolapsa.
24
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
25
Vanjska magnetska inervacija zdjelice
u liječenju inkontinencije mokraće
Vladimir Banović
Klinika za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb
Vanjska magnetska inervacija mišića zdjelice učinkovita je i za bolesnice
izuzetno prihvatljiva metoda liječenja različitih oblika inkontinencije mokraće.
Magnetskom se stimulacijom induciraju refleksni inhibicijski učinci na detruzor,
putem aferentne i eferentne stimulacije sakralnih živaca, ali bez neželjenih i
neugodnih popratnih učinaka. Dva tjedna nakon liječenja u 61% bolesnica
opaženo je značajno poboljšanje ili potpuni izostanak inkontinencije mokraće.
Nakon 18 tjedana još uvijek značajno poboljšanje simptoma zabilježeno je u 45%
bolesnica; u 29% njih inkontinencije više uopće nije bilo. Prosječan broj dnevnih
epizoda inkontinencije mokraće pao je s 2,5 na 0,8, a dnevni broj upotrijebljenih
predložaka je pao s prosječnih 2,3 na 0,5, uz značajno više medijane vrijednosti
kvalitete života, koje su i 4 i 8 tjedana nakon provedenog liječenja bile statistički
značajno više u odnosu na vrijeme prije magnetske inervacije. Dio povoljnih
terapijskih učinaka također treba pripisati i ponavljajućim kontrakcijama levatora,
čime se postiže učinak sličan onome u Kegelovim vježbama mišića dna zdjelice.
Istraživanja su potvrdila učinkovitost magnetske inervacije kod nestabilnosti
detruzora nakon oštećenja leđne moždine, kao i kod idiopatskog nestabilnog
detruzora. Cistometrijom je potvrđeno značajno povećanje maksimalnog
kapaciteta mokraćnog mjehura i volumena mjehura kod prvog nagona za
mokrenjem tijekom faze punjenja. Uz navedeno, značajno je smanjen broj
dnevnih epizoda inkontinencije, nikturije, uz značajno poboljšanje opće kvalitete
života. Od kolovoza 2006. godine, izvantjelesna magnetska inervacija je
uključena na listu terapijskih postupaka Hrvatskog zavoda za zdravstveno
osiguranje pod šifrom SKZ09.
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
25
26
Prikaz bolesnica s uroginekološkim problemima
Tomislav Župić, Leo Žagar
Zavod za ginekološku kirurgiju i urologiju Klinike za ženske bolesti i
porode KBC-a Zagreb
Prema rezultatima više multicentričnih studija kod bolesnica operiranih zbog
statičke inkontinencije poslijeoperacijski se javljaju problemi s urgentnom
inkontinencijom i do 50% slučajeva. Taj broj je ovisan o vrsti operativnog
zahvata kao i o uključenosti urgentne komponente u miješanoj inkontinenciji.
Poslijoperacijska urgentna inkontinencija je uglavom blažeg oblika i većinom
vremenski prolazna, a samo kod manjeg broja bolesnica taj problem ostaje
trajan. Jedan od glavnih razloga nastanku poslijeoperacijske urgentne
inkontinencije su neprepoznate infekcije mokraćnog sustava prije i poslije
operacije. Zbog toga je bitno tijekom prijeoperacijske obrade isključiti prisutnost
patogenih mikroorganizama u mokraćnom sustavu, što osim pretraga urin
sediment i urinokultura uključuje i obriske uretre. Prikazali smo nekoliko
slučajeva
poslijeoperacijskih
urgentnih
inkontinencija
kod
različitih
uroginekoloških operacija.
26
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
27
Prijedlog ISKRA smjernica za dijagnozu i liječenje prostatitisa
Ognjen Kraus
Interdisciplinarna sekcija za kontrolu rezistencije na antibiotike (ISKRA)
MZSS RH inicirala je razvoj nacionalnih smjernica za liječenje prostatitisa.
Smjernice su prvenstveno namijenjene liječnicima opće prakse te specijalistima
koji rade u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i bolnicama. Cilj ove inicijative jest
osigurati optimalne mogućnosti dijagnoze i liječenja bolesnicima oboljelim od
prostatitisa.
Sindrom prostatitisa (SP) čest je klinički entitet i naziv je za niz
poremećaja funkcije prostate. O SP-u govorimo stoga što etiologija bolesti još
uvijek nije razjašnjena, a dijagnostički i terapijski kriteriji nisu jasno određeni. U
kliničkoj praksi termin prostatitis vrlo često obuhvaća vrlo široki spektar oboljenja
prostate koja nisu nužno uzrokovana bakterijskom infekcijom. Klinički se očituje
uretralnim, prostatičkim, seksualnim i drugim simptomima.
Dijagnoza se postavlja na osnovi anamneze, pregleda te dokazom upale
i/ili infekcije u prostati. Osnovni kriteriji za podjelu unutar SP-a su klinički
simptomi i znakovi te prisutnost leukocita i bakterija u selektivno uzimanim
uzorcima mokraće, ejakulatu i u eksprimatu prostate. U dijagnostici se preporuča
korištenje NIH (National Institutes of Health) klasifikacije SP-a. Prema ovoj
klasifikaciji kronični prostatitis s dokazanom infekcijom jasno se razlikuje od
sindroma kronične zdjelične boli. Ova klasifikacija pruža logičku osnovu i slijed za
odabir optimalnog tretmana u odnosu na dijagnozu. Tradicionalno termin
„prostatits“ označava akutnu ili kroničnu upalu prostate gdje se indentificira
uzročnik infekcije. Termin „sindrom kronične zdjelične boli“ uznačava upalnu
bolest prostate gdje se specifični uzročnik ne može identificirati. U odnosu na
trajanje simptoma prostatis dijelimo na akutni i kronični. Da bi se postavila
dijagnoza kroničnog prostatitisa simptomi moraju trajati najmanje tri mjeseca.
Antimikrobno liječenje indicirano je u bolesnika s akutnim bakterijskim
prostatitisom, kroničnim bakterijskim prostatitisom, upalnim oblikom sindroma
kronične zdjelične boli kojih su dio i bolesnici s bakterijskim prostatitisom u kojih
uzročnik nije dokazan klasičnim mikrobiološkim metodama (spolno prenosivi
uzročnici), te u odabranih bolesnika s neupalnim oblikom sindroma kronične
zdjelične boli i s asimptomatskim upalnim prostatitisom (infertilni bolesnici te
bolesnici s povišenim vrijednostima PSA i upalom u biopsiji prostate bez
karcinoma). Bolesnici sa sindromom kronične zdjelične boli tretiraju se zbog
polimorfije simptoma mnogim medikamentima i fizikalnim postupcima, a dosada
objavljenoj literaturi nema dovoljno konzistentnih podataka, pa tako za sada
nema dovoljno argumenata za donošenje jasnih smjernica za liječenje ovog
sindroma.
U predavanju se iznosi prijedlog nacionalnih smjernica za dijagnozu i
liječenje sindroma prostatitisa. Pridržavanje preporuka koje donose ove
smjernice neće osigurati povoljan ishod u svakom slučaju, niti je cilj ovih
smjernica dati pregled svih dostupnih dijagnostičkih i terapijskih mogućnosti.
Krajnju odluku o dijagnostičkom i terapijskom izboru za pojednog bolesnika
donosi nadležan liječnik.
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
27
28
Prostatitis i rana detekcija raka prostate
Goran Štimac
Klinika za urologiju, KBC "Sestre milosrdnice", Zagreb
Prostata specifični antigen (PSA) i njegove frakcije trenutno su najvažniji
tumorski markeri za ranu detekciju karcinoma prostate. Osjetljivost i specifičnost
PSA ograničeni su jer dosadašnja saznanja sugeriraju da porast ukupnog PSA
nije samo karakteristika karcinoma prostate. Mnoge rasprave koje se vode oko
graničnih vrijednosti PSA i/ili njegovih frakcija koje indiciraju biopsiju prostate
odražavaju nedostatak spoznaje od točnoj relaciji PSA i najčešćih bolesti
prostate (prostatitis, benigna hiperplazija prostate, karcinom). Upala je vrlo
učestali patološki nalaz u bioptičkom materijalu prostate bolesnika bez
dokazanog karcinoma. Iako je poznato da akutna upala može pridnijeti manjku
specifičnosti PSA u ranoj dijagnostici karcinoma prostate, postoje neslaganja o
učinku asimptomatske i kronične upale prostate na vrijednosti PSA i njegovih
frakcija. U novijim publikacijama sve je više dokaza da kronična subklinička upala
prostate ne uzrokuje samo porast vrijednosti ukupnog PSA, nego i značajan pad
vrijednosti slobodnog PSA, čime imitira sliku karcinoma prostate. Na osnovi
vrijednosti PSA i njegovih frakcija ne može se jasno razlučiti karcinom prostate
od upalne bolesti prostate, pogotovo u bolesnika u tzv. "sivoj zoni" odnosno s
vrijednostima PSA između 4 i 10 ng/ml. Dugotrajna antibiotska i/ili antiflogistička
terapija razumna je opcija u bolesnika s graničnom povišenim vrijednostima PSA
i evidentiranom kroničnom ili subkliničkom upalom prostate. Na taj način može se
povećati osjetljivost i specifičnost PSA i smanjiti udio bolesnika s perzistencijom
indikacije za biopsiju prostate. Još uvijek nedostaju jasne smjernice za primjenu
ovih saznanja u kliničkoj praksi. U predavanju su kritički prikazane recentne
studije koje analiziraju ulogu kroničnog i subkliničkog prostatitisa u ranoj
dijagnostici raka prostate.
28
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
29
Perkutana urinarna drenaža i JJ stent u tretiranju
akutnog bubrežnog zastoja
Vladimir Ferenčak
Klinika za urologiju, KBC Zagreb
Akutne infekcije mokraćnog sustava od posebnog su urološkog interesa ako su
povezane s anatomskim ili funkcionalim poremećajima. Opstrukcija mokraćnog
sustava i usporavanje odnosno zastoj imaju glavnu ulogu u nastanku urinarne
infekcije. Kod potpunog zastoja razvija se posebno teška klinička slika (pionefros,
ksantogranulomatozni pijelonefritis, renalni apsces, emfizematozni pijelonefritis)
koja zahtijeva hitnu urološku intervenciju. Kao prva terapijska linija pristupa se
ugradnji uretalnog JJ stenta ili postavljanju perkutane nefrostome. Na Klinici za
urologiju, KBC Zagreb tijekom 2012. godine učinjena su 233 takva zahvata. U
radu prikazujem rezulate uroloških intervencija, izolirane patogene
mikroorganizme, vrijednosti upalnih parametara, primjenu antimikrobne terapije,
kao i vrijeme boravka na odjelu.
30
Infekcija kirurškog mjesta
Deni Karelović*, Lukrecija Milić**, Joško Zekan***
*Klinika za ženske bolesti i porode, KBC Split; ** HMP Split;
*** Klinika za ženske bolesti i porode KBC Zagreb
Infekcija kirurškog mjesta (IKM) je infekcija koja nastaje u mjestu kirurške incizije
ili u njegovoj blizini tijekom 30 dana od zahvata. Spada u najčešće nozokomijalne
infekcije. Prema definiciji, nozokomijalna ili bolnička (engl. Hospital-Acquired)
infekcija nastaje kao posljedica bolničkog liječenja, 48 ili više sati nakon primitka
ili tijekom 30 dana od otpusta. IKM značajno povećava stopu morbiditeta i
mortaliteta, produljava boravak u bolnici i znatno povisuje troškove liječenja.
Zahvaljujući suvremenim mjerama prevencije i učinkovitoj antibiotskoj profilaksi
učestalost IKM je smanjena, ali i dalje predstavlja značajan zdravstvenoekonomski problem. Prevencija uključuje bolju kiruršku tehniku, pravovremenu
primjenu odgovarajućih preoperativnih antibiotika i niz preventivnih mjera
usmjerenih na smanjenje bakterijske, virusne i gljivične kontaminacije kojoj su
izvor kirurško osoblje, okoliš operacijske dvorane i endogena flora bolesnikove
kože. Infekcija je najčešće lokalizirana u području incizije, ali se može proširiti na
susjedne dublje strukture te je prijašnji naziv infekcija kirurške rane (engl.
Surgical Wound Infection) zamijenjen prihvatljivijim – infekcija kirurškog mjesta
(engl. Surgical Site Infection - SSI).
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
29
31
Primarna rezistencija HIV-a na antiretrovirusne lijekove
Snježana Židovec Lepej, Ivana Grgić, Josip Begovac
Klinika za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", Zagreb
Rezistencija HIV-a na antiretrovirusne lijekove uzrokovana je mutacijama u pol
regiji genoma virusa koje dovode do promjene slijeda aminokiselina u aktivnim
mjestima virusnih enzima koji su ciljne strukture lijekova. Primarna rezistencija tj.
rezistencija u terapijski-naivnih osoba može uzrokovati neuspjeh liječenja i dio je
obvezne pred-terapijske dijagnostičke obrade u Europi i SAD-u (ne i u Hrvatskoj).
Temeljem rezultata SPREAD istraživanja koje je obuhvatilo 2793 ispitanika iz 20
Europskih zemalja u razdoblju od 2002-2005 g., prevalencija primarne
rezistencije HIV-a u Europi procjenjuje se na 8.4%. Rezultati prvog istraživanja
prevalencije primarne rezistencije HIV-a na antiretrovirusne lijekove u Hrvatskoj
objavljeno je 2012. g. Istraživanje je obuhvatilo 120 neliječenih HIV-om zaraženih
osoba koje su uključene u kliničku skrb u Referentnom centru za dijagnostiku i
liječenje HIV/AIDS-a Ministarstva zdravlja R. Hrvatske u razdoblju od 2006. do
2008. g. Mutacije povezane s rezistencijom na antiretrovirusne lijekove određene
su metodom sekvenciranja pol regije genoma virusa a njihova biomedicinska
značajnost analizirana je sukladno preporukama WHO-a iz 2009.g. („surveillance
for drug resistance mutations“, SDRM). Prevalencija primarne rezistencije HIV-a
u Hrvatskoj iznosi 22%. U većine ispitanika s primarnom rezistencijom otkrivene
su SDRM koje se povezuju s rezistencijom na nukleozidne analoge inhibitore
reverzne transkriptaze. U istraživanju je dokazana visoka prevalencije mutacije
T215S, posebice u ispitanika (uglavnom iz MSM skupine) iz jednog od 8
transmisijskih klastera. Obzirom na visoku prevalenciju primarne rezistencije
HIV-a na antiretrovirusne lijekove u Hrvatskoj kao i na preporuke Europskih i
svjetskih stručnih društava, prepoznata je potreba uvođenja analize primarne
rezistencije prije započinjanja antiretrovirusnog liječenja i u Hrvatskoj.
30
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
32
Epidemiologija HIV/AIDS-a u Hrvatskoj
Tatjana Nemeth Blažić, Sanja Kurečić Filipović, Ira Gjenero Margan
Hrvatski zavod za javno zdravstvo
U Registru oboljelih od HIV/AIDS-a Službe za epidemiologiju Hrvatskog zavoda
za javno zdravstvo u razdoblju od 1985.-2012. registrirano je 1017 osoba s HIV
infekcijom, od čega 371 oboljelih od AIDS-a. U istom je razdoblju 187 osoba
umrlo od AIDS-a. U 2012. godini prijavljeno je 71 novih slučajeva zaraze HIV-om,
21 oboljelih od AIDS-a i 6 smrti osoba oboljelih od AIDS-a, što je na razini
zadnjih 10 godina. Hrvatska je zemlja niske prevalencije HIV infekcije (<1%
stanovništva nositelji HIV-a). Godišnje se posljednjih deset godina HZJZ-u
prijavljuje prosječno 60 inficiranih HIV-om. Među oboljelima i dalje dominiraju
muškarci (85.6%). Najveći broj infekcija registrira se u dobnoj skupini od 25 do
44 godina. Godišnja učestalost HIV infekcije kreće se u vrijednostima 12-17 na
milijun stanovnika, što Hrvatsku i dalje svrstava u zemlje niskog rizika za zarazu
HIV-om (57/1 milijun prosjek za zemlje EU/EEA u 2011.).
HIV/AIDS se u Hrvatskoj registrira gotovo isključivo u grupama povećanog rizika
kao što su muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima, ovisnici koji uzimaju
opojna sredstva intravenskim putem, osobe koje plaćaju ili naplaćuju seksualne
usluge, stalni partneri/partnerice inficiranih HIV-om, a najveći broj inficiranih
virusom HIV-a zarazio se spolnim putem prijenosa. Raspodjela oboljelih među
svim HIV slučajevima pokazuje da dominira muški homoseksualni put prijenosa
(54.8%). Slijedi s 32% visokorizični heteroseksualni prijenos: registrira se kod
osoba s većim brojem i učestalim mijenjanjem partnera/ica (21.5%), koje su
partneri HIV pozitivnih osoba, a to su pretežno žene, i to stalni seksualni partneri
HIV pozitivnih osoba (10.5%).
Od 2003. u Hrvatskoj djeluju Centri za besplatno i anonimno savjetovanje i
testiranje na HIV (HIV savjetovališta) u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, u
sedam županijskih zavoda za javno zdravstvo, u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu i u
Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“. U razdoblju od 2003. - 2012.
HIV savjetovališta su pružila 37.509 savjetovanja za 20.804 korisnika, a 20.106
osobe su testirane na HIV, te je u tom razdoblju otkriveno 181 osoba zaraženih
HIV-om koje su upućene na liječenje i skrb.
Unatoč relativno povoljnoj epidemiološkoj situaciji vezano uz HIV/AIDS, HIV
infekcija i AIDS i dalje predstavljaju javnozdravstveni prioritet, te je važno
kontinuirano i sustavno nastaviti s provedbom mjera suzbijanja i sprečavanja
prema Nacionalnom programu prevencije HIV/AIDS-a.
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
31
33
Skrb za osobe zaražene HIV-om u Hrvatskoj
Josip Begovac, Davorka Lukas
Klinika za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", Zagreb
U Hrvatskoj je skrb za osobe zaražene HIV-om centralizirana i svi se bolesnici
liječe u Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ u Zagrebu. Epidemija
HIV-infekcije je u Hrvatskoj počela 1985.g. kada su se registrirale prve pozitivne
osobe na HIV, a prvi bolesnici u Klinci bili su povratnici iz razvijenih zemalja koji
su tamo bili na privremenom radu. Od 1997.g. u Klinici postoji elektronska baza
podataka sa svim relevantnim podacima o kliničkim, epidemiološkim i
laboratorijskim obilježjima bolesnika. Skrb za oboljele od HIV-a je značajan dio
Nacionalnog programa prevencije HIV-infekcije i obuhvaća jedan kontinuitet od
rane postavljene dijagnoze do mjerenja različitih ishoda liječenja. Analizirali smo
različite parametre uspješnosti skrbi u odraslih bolesnika za razdoblje 20072011.: 1) klinički status bolesnika kod otkrivanja zaraze HIV-om, 2) integracija u
skrb, 3) pridržavanje preporukama za antiretrovirusno liječenje, 4) supresija
viremija u bolesnika koji započinju antiretrovirusno liječenje (ARL), 5)
zadržavanje u skrbi, i 6) uspješnost skrbi (preživljavanje, porast limfocita CD4+,
virusna supresija). Ukupno je uključen u skrb 321 bolesnik u razdoblju 20072011, u 186 (59%) je infekcija otkrivena relativno kasno (CD4+ < 350 po mm3).
Ukupno je 87% bolesnika imalo prvo određivanje limfocita CD4 unutar 1 mjesec
od otkrivanja zaraze HIV-om. Više od 95% onih koji su imali indikaciju za
aniretrovirusno liječenje su uzimali ARL. Nakon godine dana ARL 97% bolesnika
je imalo manje od 400 kopija HIV1 RNA u ml krvi. Jednogodišnje preživljavanje
nakon uključenja u skrb bilo je 95%. Osim kasnog uključenja u skrb, svi ostali
parametri upućuju na uspješnu skrb osoba zaraženih HIV-om u Hrvatskoj.
32
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
34
Dijagnostika osteopenije, osteoporoze i osteonekroze u bolesnika
zaraženih HIV-om
1
2
1
Klaudija Višković , Ivana Župetić , Josip Begovac
1
Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, Zagreb
2
Klinički bolnički centar “Sestre milosrdnice”, Zagreb
Osteoporoza je kronična, progresivna bolest koštanog sustava i kao najčešća
metabolička bolest kosti ima utjecaj na cijeli skelet. Visoka prevalencija
osteopenije i osteoporoze prisutna je među bolesnicima zaraženim virusom HIVa. Gubitak mineralizacije te razrjeđenje trabekularne strukture s posljedičnim
instabilitetom kosti u bolesnika zaraženih HIV-om uzrokovani su brojnim
čimbenicima. Osim klasičnih čimbenika rizika (niski indeks tjelesne mase-engl.
Body Mass Indeks-BMI; pušenje, alkoholizam, terapija kortikosteroidima,
hipogonadizam, deficijencija vitamina D, imobilizacija), koji su učestaliji među
bolesnicima zaraženim HIV-om u usporedbi s osobama nezaraženim HIV-om,
prisutan je još utjecaj same HIV-infekcije (pojačana aktivacija CD4+ i CD8+
stanica) i uzimanje antiretrovirusnih lijekova (ARL). Ostali čimbenici rizika su
trošenje opojnih droga i hepatitis C virusna infekcija, što je također učestalije
među bolesnicima zaraženim HIV-om. Dosadašnja istraživanja povezanosti HIVinfekcije i smanjene mineralne gustoće kosti možemo podijeliti na istraživanja
koja su rađena u bolesnika koji ne uzimaju ARL i bolesnika koji uzimaju ARL.
Bolesnici zaraženi HIV-om koji ne uzimaju ARL također imaju veću prevalenciju
osteopenije, što upućuje na to da nekontrolirana viremija može imati utjecaja na
mineralnu gustoću kosti zbog djelovanja sistemske upale na remodeliranje kosti.
Povezanost između smanjene mineralne gustoće kosti i ARL-a koje uključuje
inhibitore proteaze (PI) utvrđena je u presječnoj studiji Duviviera i suradnika, ali
nije potvrđena u longitudinalnoj studiji. Cilj ovog izlaganja je prikaz suvremenih
dijagnostičkih metoda i radioloških manifestacija osteopenije, osteoporoze i
osteonekroze u bolesnika zaraženih HIV-om.
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
33
35
Suvremeni pristup liječenju gonoreje
Suzana Ožanić Bulić
Klinika za kožne i spolne bolesti, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb
Gonoreja je spolno prenosiva bolest uzrokovana Gram negativnim, aerobnim
diplokokom (Neisseria gonorrhoeae). Gonokok se hvata za stanice cilindričnog
epitela urogenitalnog sustava, a zatim ulazi između stanica u subepitelne
prostore. Infekcija uzrokuje akutni upalni odgovor domaćina u vidu ljuštenja
epitelnih stanica, submukoznih mikroapscesa i gnojnog iscjetka. Incidencija je
najveća u zemljama u razvoju, a najčešće obolijevaju adolescenti i mlađa odrasla
populacija. Zabilježen je pad incidencije u razvijenim zemljama Zapada.
Gonoreja je izrazito infektivna bolest, a zaraza se kod oboljelih širi prije pojave
simptoma. Kod muškaraca se 2-5 dana nakon infekcije pojavljuje dizurija,
žućkasto-bjelkasti iscjedak iz uretre, a rijetko otok i bolnost testisa. Kod žena su
simptomi nespecifični, u vidu blagog uretritisa ili vulvovaginitisa, te rijetko
zahtijevaju odlazak liječniku. Neliječena gonoreja uzrokuje komplikacije, kod
žena neplodnost, a u težim slučajevima upalnu bolest zdjelice koja može završiti
peritonitisom i perihepatitisom. Komplikacije kod muškaraca su epididimitis,
orhitis, prostatitis, periuretralni apscesi i neplodnost. Osim komplikacija na mjestu
ulaska uzročnika i lokanog širenja infekcije, može doći do hematogenog rasapa
gonokoka (diseminirana gonokokna infekcija). Ekstragenitalna infekcija
gonokokom je česta kod homoseksualaca (Proctitis, Pharyngitis) i novorođenčadi
neliječenih majki (Ophthalmia neonatorum). Dijagnozu postavljamo na temelju
anamneze, kliničkog pregleda, mikroskopiranjem iscjetka obojenog po Gramu uz
obaveznu kulturu i antibiogram, a u pojedinim centrima primjernom sofisticiranih
testova (NAAT). Antigena varijabilnost često omogućava gonokoku da uspješno
izbjegne imunološki odgovor domaćina, ali i razvoj rezistencije prema
antibioticima (npr. penicilin, tetraciklini). Potrebno uzeti u obzir pri odabiru
antibiotika i visoku učestalost koinfekcije klamidijom. Prema novim smjernicama
CDC-a prvi izbor u liječenju nekomplicirane genitalne, rektalne ili faringealne
gonoreje je ceftriaxon 250 mg i.m. u jednokratno uz azitromicin 1 g per os
jednokrano ili doksiciklin 100 mg per os dva puta dnevno tijekom 7 dana. Liječiti
oba partnera. Azitromicin jednokratno u dozi od 2 g je terapija izbora u
preosjetljivih na cefalosporine.
34
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
36
Quality of life in patients with HPV infection
Iva Dediol, Maja Vurnek Živković, Mirna Šitum
Department of Dermatovenerology University Hospital Center
„Sestre milosrdnice“, Zagreb, Croatia
Venerology is equitable part of dermatovenerology with increase in venerological
diseases especially sexually transmitted infections (STI). Nowadays one of the
most common STI is Human Papilloma Virus (HPV) infection. It is „modern-new“
sexually transmitted infection which became one of the most popular topic and
still evokes many debates. Condom is not 100% protection since HPV infection is
pangenital including genital, perianal, pubic area and groins. Types 6 and 11 are
in 90% of cases a cause of anogenital warts, which do not have oncogenic
potential. It is a „silent infection“, without physical symptoms but with visible
tumour in the anogenital area. Visibility of the anogenital warts, long treatment,
often recurrences can influence patient's quality of life and cause or deepen
psychosomatic disorders. It has been proven that the emotional impact of
anogenital warts can be long – lasting and profound. Different aspects of quality
of life can be influenced, especially sexual and emotional aspect of quality of life.
There are lack of literature in the field of psychovenerology, including HPV
infection.
The aim of this study is to determine quality of life, illness perception and
psychiatric comorbidity in patients with anogenital warts.
Study includes 42 patients with anogenital warts who are treated at the
Department of dermatovenerology as outpatient. After visiting dermatologist
patients were referred to psychologist where they filled in personal data and
complete questionnaires.
There wwas no significant influence on patient’s QoL with influence being the
most on psychological aspect of QoL. Patients were not depressed and anxious
(scored like in general population). Illness perceptions of the patients and causes
of the disease were being assessed. There were statistically significant
differences between women and men.
Psychosocial aspect must not be neglected during treatment of patients with
anogenital warts. Patient's education must be emphasised.
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
35
37
Smjernice u dijagnostici i terapiji sifilisa
Branka Marinović
Klinika za dermatovenerologiju Kliničkog bolničkog centra Zagreb i
Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Sifilis je kronična zarazna bolest uzrokovana spirohetom Treponema pallidum.
Bolest se najčešće prenosi spolnim kontaktom, rjeđe transplacentarno od
zaražene majke na plod, a danas iznimno rijetko transfuzijom ili slučajnom
inokulacijom. Bolest zahvaća različita tkiva i organske sustave uključujući kožu,
krvožilni, koštani i središnji živčani sustav. Broj novootkrivenih bolesnika u
Republici Hrvatskoj se sukladno izviješćima Hrvatskog zavoda za javno
zdravstvo posljednjih 10-ak godina kreće od 20-40 novoprijavljenih slučajeva
godišnje.
Dijagnoza sifilisa postavlja se na temelju anamneze, kliničke slike, a potvrđuje
direktnim i indirektnim metodama za dokazivanje T. pallidum. Sifilis je zbog
raznolikosti kliničkih slika nazivan "velikim imitatorom". S obzirom na
nemogućnost uzgoja T. pallidum, za dokazivanje uzročnika u dijagnostici se
najčešće koriste indirektne serološke metode, koje dijelimo na nespecifične
(netreponemske) i specifične (treponemske). U netreponemskim testovima kao
antigen služi kardiolipin, dok je u treponemskim testovima antigen blijeda
treponema. U svakodnevnoj kliničkoj praksi svi se testovi mogu grupirati u tri
kategorije: testove otkrivanja, testove potvrđivanja i testove za praćenje
aktivnosti bolesti. U Hrvatskoj je uobičajeno da testovi otkrivanja budu testovi
VDRL (odnosno RPR) i TPHA, a testovi potvrđivanja testovi IgM i IgG FTA-ABS
te kvantitativni VDRL. Kao test za praćenje aktivnosti bolesti može se smatrati
kvantitativni test VDRL.
Cilj terapije je preveniranje prijenosa uzročnika i izbjegavanje kasnih komplikacija
u zaraženih bolesnika. Penicilin je i danas lijek izbora u provođenju terapije
sifilisa, osobito zbog njegove sposobnosti prodiranja u sve tjelesne tekućine,
mogućnosti prijelaza placentarne kao i likvorske barijere. Za sada nema naznaka
da je T. pallidum razvila rezistenciju prema penicilinu.Najčešće se u liječenju
rane faze sifilisa koristi benzatin-penicilin G 2,4 mil. i.j. u jednokratnoj dozi. Za
sve manifestacije kasnog sifilisa, uključujući i kasni latentni sifilis (osim
neurosifilisa), primjenjuje se 2,4 mil. i.j. benzatin-penicilina, 3 puta u razmacima
od 7 dana. Neurosifilis se liječi benzil penicilinom u dozi 12-24 mil. i.j. i.v. dnevno,
podijeljenoj u 6 dnevnih doza tijekom 10 do 21 dana. Kod preosjetljivosti na
penicilin u ranom stadiju sifilisa dolazi u obzir terapija doksicilinom (koji prodire i
u SŽS) od 100 mg, dva puta dnevno tijekom dva tjedna, kao i nekim drugim
antibioticima poput tetraciklina, eritromicina, azitromicina.
U trudnica s ranim sifilisom preporuča se terapija benzatin penicilinom 2,4 mil. i.j.
i.m. u dvije doze u razmaku od tjedan dana. Problem se nameće u slučaju
alergije na penicilin. Terapiju djeteta rođenog od majke sa sifilisom treba provesti
kod aktivnih simptoma bolesti, kod pozitivnog testa 19S-IgM-FTA-ABS u serumu
ili kod pozitivnog testa VDRL u likvoru. Terapija izbora je penicillin G (topivi)
150.000 i.j./kg dnevno podijeljeno u 6 doza (25.000 i.j./kg) i.v. svaka 4 sata
tijekom 14 dana. Po provedenoj terapiji važno je pratiti razvoj odnosno regresiju
kliničkih simptoma, ali i kontrolirati serološke nalaze.
36
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
38
Diferencijalna dijagnoza anogenitalnih ulceracija
Suzana Ljubojević, Mihael Skerlev
Klinika za dermatovenerologiju, Kliničkog bolničkog centra Zagreb i
Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Brojne infekcije, neoplazme i inflamatorne dermatoze koje zahvaćati genitalnu
regiju mogu biti uzrok ulceracijama. Najčešći uzrok genitalnih ulceracija je
infekcija herpes simplex virusom, sifilis i ulcus molle. Granuloma inguinale i
lymphogranuloma venereum su rijetki uzroci genitalnih ulceracija. U
diferencijalnoj dijagnozi potrebno je misliti i na ostale dermatoze koje možemo
podijeliti u infektivne (bakterijske, virusne, gljivične i parazitarne), alergijske i
iritativne, trauma, prekanceroze, karcinomi i ostalo. Kod bolesnika s genitalnim
ulceracijama potrebno je isključiti spolno prenosivu infekciju, učiniti mikrobiološku
obradu te prema potrebi učiniti i biopsiju.
39
Lichen sclerosus et atrophicus – zajedništvo dermatologije i
venerologije
1
2
1
1
Mihael Skerlev , Ivana Čulav , Suzana Ljubojević , Branka Marinović
1
Klinika za dermatovenerologiju Kliničkog bolničkog centra Zagreb i
2
Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; Odjel za
dermatovenerologiju Opće bolnice Dr. Ivo Pedišić, Sisak
Lichen sclerosus et atrophicus (LSA) je upalna bolest kože i sluznica
karaterizirana pojavom bjelkastih i (većinom) atrofičnih promjena glatke i sjajne
površine. LSA je dominantno lokaliziran u genitalnoj regiji, premda postoje i
ekstragenitalne manifestacije koje su znatno rjeđe. U suvremenoj literaturi entitet
LSA uključuje otprije poznati pojam balanitis xerotica obliterans, kao i kraurosis
vulvae. Iako konkretni(ji) epidemiološki podaci nedostaju, LSA je razmjerno česta
bolest u općoj populaciji i može se pojaviti i u dječjoj i u odrasloj dobi. Također,
vrlo je izvjesno da LSA u određenom broju slučajeva ostaje neprepoznat što
dodatno onemogućava preciznije epidemiološke studije. Etiologija LSA zasad
nije razjašnjena dok novije spoznaje pridonose poimanju autoimunosnih
mehanizama kao ključnih. Prema lokalizaciji kožnih promjena razlikujemo tri
osnovna podoblika LSA; LSA genitalne regije kod žena, LSA genitalne regije kod
muškaraca i ekstragenitalni LSA. U kliničkoj slici prepoznajemo karakteristične
genitalne lezije kao bjelkaste papule i/ili plakove, uz mjestimično vidljive
ekhimoze i folikularnu hiperkeratozu često praćene subjektivnim osjećajem
svrbeža. Ponekad se bolesnici žale na osjećaj bolnosti i nelagode koji su obično
uzrokovani erozijama i fisurama. Predilekcijska mjesta kod muškaraca su glans i
prepucij, dok tipične lezije ženskog genitala formiraju figuru brojke osam (8) uz
tipične vulvarne, perinealne i perianalne bjelkaste plakove. Kod uznapredovale
bolesti postoji rizik od razvoja fimoze te erektilne i mikcijske disfunkcije. U
slučajevima kronične neliječene bolesti u žena može se pojaviti i obliteracija
labija i suženja introitusa vagine, praćene vulvodinijom i dispareunijom. Kao
posljedica kronične upale i cikatrizacije u genitalnoj regiji, opisan je definitivan,
iako razmjerno mali rizik od razvoja planocelularnog karcinoma. Rizik je povećan
u slučaju konkomitantne infekcije visokorizičnim tipovima HPV. Prema aktualnim
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
37
smjernicama za liječenje LSA, terapija izbora su visokopotentni kortikosteroidni
pripravci (poput klobetasol propionat 0,05% masti). Preporuka, kao i osobno
iskustvo autora govore nedvosmisleno u prilog indiciranosti svakodnevne
primjene navedenih pripravaka tijekom nekoliko mjeseci, uz postupno
prorjeđivanje primjene na svaki drugi dan ili dvaput tjedno te dodatnu primjenu
emolijenata. Druga terapijska opcija su topički inhibitori kalcineurina poput
tacrolimus masti 0,03-0,1%, iako oni zasad nisu prva terapija izbora zbog
nedostatka dugoročnih studija u pogledu sigurnosti njihove dugotrajne primjene.
Nuspojava primjene lokalnih imunosupresiva je razvoj sekundarnih infekcija,
zbog čega je potreban redoviti nadzor i oprezan pristup. Oprezan kirurški pristup
je potreban samo u slučaju razvoja ožiljaka, fimoze koja ne regredira na lokalnu
terapiju kortikosteroidnim pripravcima, te „premalignih“ promjena i invazivnog
planocelularnog karcinoma. S obzirom na diskretne promjene u kliničkoj slici
početne faze bolesti, kronično-progresivan tijek LSA, kompleksnu diferencijalnu
dijagnozu, implikacije na kvalitetu zdravlja bolesnika, kao i ozbiljne komplikacije,
smatramo da dermatovenerolozi imaju sva potrebna znanja i vještine da
spremno i uspješno odgovore izazovima kojima se LSA prezentira u
svakodnevnoj praksi.
38
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
POSTERI
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
39
P1
Aplikacija s bazom podataka za praćenje urogenitalnih i spolno
prenosivih infekcija u Klinici za infektivne bolesti – Zagreb
Elvira Čeljuska Tošev, Višnja Škerk
Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, Zagreb
Aplikacija s bazom podataka „Evidencija hospitaliziranih pacijenata“ je u upotrebi
u Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ u Zagrebu od 1998. godine.
Praćenje urogenitalnih i spolno prenosivih infekcija sastavni je dio ove aplikacije i
polazišna točka za različita izvješća i znanstvene radove. Težište praćenja
hospitaliziranih bolesnika bilo je na otpusnim dijagnozama koje se šifriraju prema
Međunarodnoj klasifikaciji bolesti MKB-10 i prema Internom šifrarniku Klinike.
Varijable koje su se registrirale su: osnovni i prošireni demografski podaci,
podaci o hospitalizaciji, koji uključuju sve otpusne dijagnoze (sa šiframa MKB-10
i internim šiframa Klinike). Za svaki klinički sindrom postoji automatski osnovno
statističko izvješće u koje mogu biti uključene sve varijable. Korišteni su
općepoznati statistički testovi. Razrada dijagnoza obuhvaća klinički oblik bolesti,
etiologiju, terapiju, čimbenike rizika i lokaciju urogenitalne infekcije.
Za razvoj aplikacije korišten je u početku programski jezik Visual Basic 6.0, a kao
baza korišten je MS Access. Daljnji razvoj je nastavljen u okviru web aplikacije
temeljen na lakiCRM aplikaciji, NET platformi, programskom jeziku C#. Proširena
su praćenja s varijablama koje obuhvaćaju indikatore kvalitete kao što su
komplikacije bolesti, komplikacije primjene lijekova, komplikacije primjene
medicinskih zahvata, bolničke infekcije, neplanirani ponovni prijam u bolnicu
unutar 30 dana, potrebu boravka u jedinici intenzivnog liječenja i prijavu zarazne
bolesti.
Nova aplikacija omogućuje jednostavniji pristup korisnicima, veće mogućnosti
integracije s postojećim sustavima i bolje izvješćivanje.
40
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
P2
Dermatoepidemiološki trenutak Rusije; sifilis
Vjekoslav Duančić, Vesna Lamer
“Srčana” Poliklinika, Zagreb, Hrvatska; Dermatovenerološka poliklinika
Siget, Zagreb
Spolne bolesti imaju iznimni javnozdravstveni značaj u tranzicijskim zemljama.
Globalne, strateške i geografske postavke su posebno izražene u Rusiji. Opće
okolnosti se tamo dramatično isprepliću s epidemiološkim pristupom. Posebni
status kožnim i spolnim bolestima dodjeljuje i rusko ministarstvo zdravlja.
Javnozdravstveno i klinički upadljiv je opsežni pristup sifilisu. Istodobno se prate
prividno kontradiktorni pomaci i selektivni ispadi. Ilustrativno je korištenje
teritorijalne podjele Rusije na sedam velikih oblasti (centralna, sjeverozapadna,
južna, sjeverno-kavkaska, privolška, sibirska, dalekoistočna) s mnogobrojnim
manjim jedinicama (pet kategorije, 83 cjeline, uključujući dva grada). Takav
pristup bitno doprinosi stvarnoj snimci stanja, uočavanju povoljnih i nepovoljnih
kretanja te potrebama i mogućnostima intervencije. Može se modificirati te
koristiti u raznim sredinama, uz postulat interdisciplinarnog pristupa i suradnje.
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
41
P3
Depresija inducirana liječenjem interferonom, kod bolesnika s
hepatitisom C
*Marija Žuljan Cvitanović, *Davor Lasić, **Deni Karelović
*Klinika za psihijatriju, KBC Split, **Klinika za ženske bolesti i porode,
KBC Split
UVOD: Liječenje pegiliranim interferonom alfa (IFNα) -2b (PEG Intron®) i IFNα2a (Pegasys®) u kombinaciji s antiviralnim agensom ribavirinom postao je
standard za liječenje bolesnika oboljelih od hepatitisa C (HCV). Liječenje
interferonom može inducirati nekoliko različitih sindroma: akutno konfuzno stanje
koje nastaje naglo nakon visoke početne doze IFN-a α, depresivni sindrom koji
nastaje polagano tjednima do mjesecima i rjeđe, manična stanja karakterizirana
jakom iritabilnošću i agitacijom, povremeno i euforijom. Depresija u bolesnika s
HCV-om može pogoršati uzimanjem INF-a i to je razlog za prekidanje liječenja.
Bolesnici ovisni o psihoaktivnim tvarima pokazuju povećani rizik prekidanja HCV
liječenja ranije, najčešće u prva tri mjeseca kada se javlja većina
neuropsihijatrijskih nuspojava.
PRIKAZ SLUČAJA: Muškarac, dobi 33 godine, ovisnik o heroinu 12 godina, a
posljednje 2 godine apstinira. Prije 5 godina dijagnosticiran mu je HCV, a unatrag
pola godine ambulantno se liječi IFN-om α-2a. Nakon dva mjeseca od liječenja
INF-om α-2a javlja se depresivno raspoloženje, bezvoljnost, potištenost, sklonost
socijalnoj izolaciji i namjera da prekine liječenje. Depresivni simptomi procijenjeni
su po kriterijima za Veliki depresivni poremećaj (VDP) po DSM-IV. Za procjenu
stupnja depresije korištena je samoocjenska ljestvica za depresiju ili Bekov
indikator depresije (engl. Beck Depression Inventory - BDI) pri prvom pregledu te
nakon dva, četiri i osam tjedana uzimanja antidepresiva - escitaloprama.
Značajan pad skora na BDI-u zabilježen je već nakon četiri tjedna liječenja
escitalopramom uz kontinuiranu primjenu interferona.
ZAKLJUČAK: IFN-induciran VDP je uobičajen u HCV bolesnika. Stoga, važna je
procjena psihičkog stanja takvih bolesnika, osobito između 2. i 4. mjeseca nakon
započinjanja liječenja IFN-om. Antidepresivi, posebice escitalopram, učinkoviti su
u liječenju IFN - inducirane depresije u HCV bolesnika. Liječenje ovih nuspojava
antidepresivom će spriječiti prijevremeni prekid liječenja INF-om.
42
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
P4
Spolno prenosive bolesti i infekcije u Hrvatskoj
Tomislava Skuhala, Martina Vargović, Miljana Copois, Viktor Kotarski,
Alemka Markotić, Višnja Škerk
Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, Zagreb
Spolno prenosive bolesti koje su podložne prijavljivanju epidemiološkoj službi u
Hrvatskoj, poput gonoreje, sifilisa, klamidijske infekcije, HIV i hepatis B, bilježe
pad, a i njihov apsolutni broj nije velik. Bolesti poput ulcus molle, donovanoze i
lymphogranuloma venereum, samo se sporadično i rijetko pojavljuju u Hrvatskoj.
Neke bolesti koje se prenose spolnim putem ne podliježu obavezi prijavljivanja
epidemiološkoj službi pa njihova prava incidencija nije niti poznata (HSV,
infekcije mikoplazmama i Trichomonas vaginalis infekcije). No, prema dostupnim
podacima te po iskustvu kliničara, čini se da spolno prenosive bolesti ne
predstavljaju veliki javnozdravstveni problem u Hrvatskoj iako zdravstveni
problem oboljelih pojedinaca mogu biti znatni.
P5
Istraživanje etiologije, epidemiologije, dijagnostike i liječenja
bolesnika sa sindromom prostatitisa
Višnja Škerk, Alemka Markotić, Viktor Kotarski
Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, Zagreb
Poster prezentira trogodišnj projekt „Istraživanje etiologije, epidemiologije,
dijagnostike i liječenja bolesnika sa sindromom prostatitisa“ pod vodstvom
prof.dr.sc. Višnje Škerk, financiran najvećim dijelom od strane Hrvatske zaklade
za znanost. Nakon nekoliko uvodnih natuknica o sindromu prostatitisa u prvom
dijelu postera predstavljeni su svrha, koncept, izvedba i dugoročni i specifični
ciljevi ciljevi projekta. U nastavku su prezentirani dosadašnji rezultati, kao i
preliminarni rezultati analiza koje su još u tijeku, uključujući i istraživanja o
mikrobiološkoj etiologiji prostatitisa, o značaju citokina i drugih faktora upale, o
sindromu prostatitisa u bolesnika s HIV-om te o primjeni imaging tehnika u
dijagnostici sindroma prostatitisa. Na temelju do sada prikupljenih podataka
ukratko su predstavljeni ciljevi i ideje za daljnje istraživanje.
5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama
s međunarodnim sudjelovanjem
Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
43
Kazalo (autor, broj sažetka)
Banović V., 25
Bartenjev I., 13
Begovac J., 31, 33, 34
Betica Radić Lj., 2
Bošnjak Z., 22
Bujić N., 7
But I., 23
Butorac D., 20
Copois M., P4
Čeljuska Tošev E., P1
Čulav I., 39
Dediol I., 36
Duančić V., P2
Dulikravić V., 7
Ferenčak V., 29
Firis N., 22
Gjenero Margan I., 32
Grdić Rajković M., 20
Grgić I., 31
Grubišić G., 10, 20
Hunjak B., 21
Janeš-Poje V., 7
Jukić M., 20
Jureša V., 1
Kalafatić D., 24
Karelović D., 30, P3
Kolaric G., 7
Kotarski V., P4, P5
Kraljević Z., 20
Kraus O., 27
Kuna K., 20
Kurečić Filipović S., 32
Kuzman M., 16
Lamer V., P2
Lasić D., P3
Lepušić D., 17
Lišnjić D., 4
Lukas D., 33
Ljubin-Sternak S., 21
Ljubojević Grgec D., 15
Ljubojević S., 14, 15, 22, 38, 39
Mađarić V., 7
Majer M., 1
Marinović B., 37, 39
Markić D., 18
Markotić A., 3, 21, P4, P5
Meštrović T., 21
Mikačić I., 9
Miletić T., 20
Milić L., 30
Mlinarić-Galinović G., 21
Mozetič V., 19
Musil V., 1
Naber K.G., 8
Nemeth Blažić T., 32
Orešković S., 23
Ožanić Bulić S., 35
Pejnović Franelić I., 1
Plečko V., 22
Podravac M., 7
Potočnik M., 13
Sabolić M., 7
Skerlev M., 14, 15, 22, 38, 39
Skuhala T., P4
Soljačić Vraneš H., 20
Sviben M., 22
Šitum M., 36
Škerk V., 4, 6, 21, P1, P4, P5
Šprem Goldštajn M., 23
Štern Padovan R., 5
Štimac G., 28
Tripković V., 22
Urukalo M., 7
Varda-Brkić D., 22
Vargović M., P4
Vilibić-Čavlek T., 21
Višković K., 34
Vrčić H., 11
Vuljak S., 7
Vurnek Živković M., 36
Zekan J., 12
Zekan J., 30
Žagar L., 26
Žele-Starčević L., 22
Židovec Lepej S., 31
Žuljan Cvitanović M., P3
Župetić I., 34
Župić T., 26
Zahvaljujemo na pomoći pri organizaciji kongresa:
Ministarstvo zdravlja RH
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH
Hrvatska zaklada za znanost
Klinika za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", Zagreb

Potvrda o zaposlenju (PDF)

Knjiga sažetaka - Sindrom Prostatitisa

1.1. Razvijanje vjestina potrebnih za odgovorno spolno

Uputstvo/Uputa Infekcije norovirusima

Damir Nemet [Compatibility Mode]

Neuroznanstveni aspekti komunikacije u medicini

KARCINOM PLUCA.pdf

Broj: 32 Datum: 14. travnja 2013.

Infekcije mokraćnog sustava nisu ozbiljan problem ako se

In Pharma, Gljivične infekcije kože

Oglas regate - JK VAL Šibenik

INFORMIRANI ANESTEZIOLOŠKI PRISTANAK 1-4