pdf radnje

Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
Učenice: Lucija Hodak (3. razred)
Marta Vlahek (3. razred)
Mentor: Mišo Rašan, prof. savjetnik
[email protected]
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima
donjeg Međimurja
Prelog, 1.3.2012.
Srednja škola Prelog, Čakovečka 1, 40323 Prelog, Međimurska
županija
0
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
SAŽETAK
U ovom radu istražena je rasprostranjenost, brojnost i raznolikost
beskralješnjaka na travnjacima. Cilj istraživanja bio je usporediti raznolikost i
zastupljenost brojnosti pojedinih sistematskih kategorija beskralješnjaka na
različitim tipovima travnjaka donjeg Međimurja. Uz to je cilj bio odrediti indeks
faunističke sličnosti istraživačkih ploha. Zadatak je bio odrediti lokaciju za
uzorkovanje, prikupljanje biološkog materijala potrebnog za istraživanje,
determinirati biološki materijal, voditi terenski dnevnik te odrediti indeks
faunističke sličnosti (Sørensov index). U terenskom radu korištena je sljedeća
oprema: kečer vlastite izrade promjera 60 cm, staklena posuda za kukce, 75%tna otopina etilnog alkohola, binokularna lupa, cijedilo, štapići, pinceta, petrijeva
posuda, digitalni termometar, GPS marke Etrex. S obzirom na naše
pretpostavke, ustanovljeno je da su u ljeti 2010. godine livadne zajednice
daleko brojnije od pašnjaka te time livade imaju najveću bioraznolikost s
obzirom na malu raznolikost na jelenjem i konjskom pašnjaku. U proljeću 2011.
godine utvrđeno je najviše jedinka na goveđem pašnjaku. Brojnost jedinki
između goveđeg i konjskog pašnjaka tijekom ljeta bila je skoro jednaka, dok se
u proljeće razlika znatno povećava. Također je utvrđeno da je bioraznolikost na
jelenjem pašnjaku u proljeće veća nego ljeti.
1
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
Sadržaj:
1. Uvod..........................................................................................................3
1.1. Travnjaci................................................................................................. 3
1.2. Beskralješnjaci na travnjacima............................................................... 5
1.2.1. Puževi.................................................................................................. 5
1.2.2. Pauci....................................................................................................6
1.2.3. Stonoge............................................................................................... 7
1.2.4. Kukci.................................................................................................... 8
2. Obrazloženje teme................................................................................... 13
3. Materijal i metode.................................................................................... 15
3.1 Korišteni materijal.................................................................................... 15
3.2. Metode....................................................................................................15
3.2.1. Određivanje lokacije za uzorkovanje…..…………………….................15
3.2.2. Terensko uzorkovanje biološkog materijala……….…………................19
3.2.3. Vođenje terenskog dnevnika ……………………................................. 20
3.2.4. Determinacija biološkog materijala…………..………………...…......... 20
3.2.5. Mjerenje temperature zraka ……………………….…………...…......... 21
3.2.6. Određivanje indeksa faunističke sličnosti ....………………................. 21
4. Rezultati……………………………………………………………………...... 22
5. Rasprava…………………………………………………………..………...... 28
6. Zaključci…………………………………………………………………......... 35
7.Sažetak…………………………………………………………………………. 36
8. Literatura…………………………………………………………………...…. 37
2
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
1.UVOD
1.1.Travnjaci
Prirodni travnjaci su kopnene životne zajednice na kojima samoniklo
rastu pretežito jednogodišnje ili dvogodišnje zeljaste biljke ponegdje s rijetkim
grmovima ili drvećem. Od zeljastih biljaka na travnjacima su najzastupljenije
vrste iz porodice trava (Pavičić i Hudek, 1997.). To su jednosupnice koje dobro
podnose sušu i vrlo su otporne na vjetar zbog čvrstih i elastičnih stabljika. Vrste
porodice trava vrlo brzo regeneriraju stabljiku i listove nakon oštećenja.
Prirodnih travnjaka u Republici Hrvatskoj ima malo, a smješteni su na vrhovima
planina (Risnjak, Velebit, Dinara) gdje nema uvjeta za rast drvenastih biljaka te
u Baranji kao stepe (Rašan i Trojko, 2010.). Svi ostali travnjaci našeg područja
predstavljaju sekundarni tip vegetacije. Između jedinki životnih zajednica
travnjaka postoji stalna borba za opstanak i međusobno prilagođavanje (Šegulja
i Hršak, 1988.).
S gospodarskog gledišta, travnjaci su izuzetno značajne životne
zajednice zbog stočarstva. Ovisno o načinu gospodarenja možemo ih podijeliti
na livade (održavanje košnjom) i pašnjake (za napasivanje stoke). Održavanje
ispašom ili košnjom je neophodno kako bi se spriječilo prirodno obnavljanje
drvenastih biljaka iz sjemenki koje na različite načine dospijevaju u tlo. Postoje i
mješoviti tzv. livadno-pašnjački travnjaci. Poseban tip travnjaka su parkovni te
travnjaci za športske terene (Čulinović, 2008). Brojni prirodni travnjaci su
pretvoreni u vrlo plodne oranice (Scott, 1994.).
S gospodarskog aspekta na livadama i pašnjacima je bitan botanički
sastav. Za stoku su najvažnije tzv. slatke trave i leguminoze. Zbog toga se
3
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
tijekom ranog proljeća travnjaci dosijavaju (Leto i sur., 1998.). Livade košanice
se održavaju košnjom dva do tri puta godišnje. Zeljaste biljke se režu na visini 2
cm do 4 cm (Čulinović, 2008.). Podloga na livadama košanicama je manje-više
ravna. Poseban tip košanica s biološkog aspekta na prostoru donjeg Međimurja
su tzv. livade živičnjaci. To su travnjaci uglavnom širine 15 m do 20 m i duljine
do 100 m. Omeđeni su slojem grmlja kojeg čine uglavnom joha, trnina, drijen,
svibovina, lijeska. Navedeni sloj grmlja označava granicu katastarskih čestica.
Drvenaste biljke sloja grmlja narastu i do 5 m visine i čine zasjenu zeljastim
biljkama. Živičnjaci su uglavnom usmjereni istok - zapad, vjerojatno kako bi se
zasjena umanjila.
Pašnjaci su siromašniji biljnim vrstama u odnosu na travnjake (Bendelja i
sur., 2011.) jer stoka pri napasivanju radije izabire jestive od nejestivih biljaka.
Botanički sastav pašnjaka ovisi i o vrsti stoke koja je na ispaši. Goveda imaju
samo donje zubalo pa travu otkidaju jezikom na visini 1 do 2 cm iznad tla te se
biljke odgrižene na goveđem pašnjaku brzo oporavljaju. Međutim goveda
gaženjem (papci) mogu biljke i uništiti, npr. krunicu crvene djeteline i nekih
drugih zeljastih biljaka te se iste ne mogu oporaviti (Dujmović Purgar i sur.,
1998.). S druge strane, konji pri napasivanju više oštećuju zeljaste biljke na
pašnjaku jer ih odgrizaju vrlo nisko. To im omogućuje donje i gornje zubalo.
Također gaženjem (kopita) uništavaju biljke, naročito poslije kiše kad je tlo
vlažno. Tada konji i goveda svojim prisutvom stvaraju neravnine na travnjacima
(Leto, 2010.). Na konjskom pašnjaku su moguće
pokrova.
4
manje plohe bez biljnog
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
Jeleni lopatari zeljaste biljke prilikom napasanja otkidaju vrlo nisko ili ih
čupaju gornjom i donjom usnom (Gotal, 2011.). U gornjem zubalu nemaju
sjekutiće, imaju zubalo kao i goveda, stoga ne grizu nego brste, odnosno
čupaju zeljaste biljke i izbojke (Grubešić, 2011.). U umjetnom uzgoju jelena
lopatara koriste se pašnjaci u kombinaciji s drvenastim biljnim pokrovom. 10-12
jelena lopatara je optimalan broj jedinki na 2 hektara kombinirane pašnjačke i
šumske površine. Na pašnjaku najradije jedu bijelu djetelinu, a koprive jedu
isključivo nakon prvih mrazeva u kasnu jesen. S druge strane, ambroziju
izbjegavaju (Gotal, 2011.).
Osim biljaka te životinja na ispaši, na travnjacima stalno ili povremeno
obitavaju brojne životinjske vrste, među kojima su najbrojniji beskralješnjaci.
Među njima valja spomenuti predstavnike dvaju koljena: mekušci (Mollusca) i
člankonošci (Arthropda). Od mekušaca su zastupljeni predstavnici razreda
puževa (Gastropoda), a od člankonožaca su prisutni pauci kao predstavnici
potkoljena klještara (Chelicerata) te stonoge i kukci iz potkoljena uzdušnjaka
(Tracheata) (Bačić i sur., 2006.).
1.2. Beskralješnjaci na travnjacima
1.2.1. Puževi
Od puževa na travnjacima su prisutne vrste podrazreda plućnjaka
(Pulmonata). To su puževi koji dišu pomoću tzv. „pluća“, pomoću prokrvljenog
plašta gdje se izmjenjuju plinovi (O2 i CO2). Plućnjaci su puževi golaći (bez
5
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
kućice) i puževi s kućicom. Na travnjacima su prisutne vrste rodova Arion,
Limax, Deroceras, Milax, Helix, Helicella i Hygromia (Maceljski, 1999).
Puževi plućnjaci su biljojedi. Za 24 sata pojedu zeljastih biljaka od 5 % do
50 % svoje težine (Maceljski, 1999.). Danju obično miruju u vlažnijem skrovištu
zaštićeni od utjecaja sunca, a noću su aktivni i hrane se. Na lišću izgrizaju
velike rupe oko kojih ostavljaju tragove sluzi. Na griženom lišću ostavljaju svoj
izmet pa ga stoga nerado jedu (Maceljski, 1999.). Osim lišća vrlo rado jedu klice
biljaka i neke vrste plodova. Ne jedu lišće lukovićastih biljki. Oplođena jaja (400
do 600) odlažu početkom ljeta na zaklonjena mjesta. Nakon 25 do 30 dana iz
oplođenih jaja se razviju mladi puževi koji postaju spolno zreli za 60 dana.
Najpovoljnija temperatura za razvoj im je 12°C - 22°C, vlažnost tla 20 % – 30 %.
Ako je vlažnost tla manja od 10% ili veća od 40% tada je smrtnost oplođenih
jaja velika (Maceljski, 1999.).
1.2.2. Paučnjaci
Paučnjaci su najstarije kopnene životinje koje udišu atmosferski kisik.
Tijelo im je podijeljeno na dva dijela: prednji dio ili prosoma koji sadrži glaveni
režanj i 6 kolutića te stražnji dio ili opistosoma s primarno 12 kolutića
(Matoničkin, 1981.). Člankovite noge su smještene na prednjem dijelu tijela. Za
hodanje im služi 4 para nogu izgrađenih od 7 članaka. Na stražnjem donjem
dijelu opistosome pauka nalaze se predljive bradavice. Kroz predljive bradavice
izlaze tanke niti paučine koje pauci pletu pomoću stopalnog češljića (Bačić i
sur., 2006.). Niti paučine mogu biti tanke i do 0.0004 mm, ali su prilično otporne
6
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
i čvrste (Matoničkin, 1981.). Svi paučnjaci su prave kopnene životinje, a samo
su neki naknadno prešli u vodu. Širokog su rasprostranjenja.
Svi paučnjaci su grabežljivci. Pauci ne mogu gristi svoj plijen, a najčešće
jedu kukce. Prilikom hranjenja, u plijen uhvaćen u mrežu ispuštaju probavne
sokove iz crijeva koji razgrade njegovu unutrašnjost. Nakon toga pauci pomoću
želuca usisavaju probavljenu „kašu“ plijena. Tako tijekom jedne godine na
jednom hektaru travnjaka pauci pojedu do 100 kg kukaca (Maceljski, 1999.).
Životni vijek paukova je oko godinu dana. Krpelji sišu krv životinjama, jedu kožu
i rožnate dijelove.
Paučnjaci su životinje razdvojena spola. Budući da su prave kopnene
životinje, oplodnja im je unutrašnja. Nakon parenja, ženke nekih vrsta pauka
pojedu mužjaka (Bačić i sur., 2006.). Iz oplođenih jaja izlaze mladi pauci koji se
moraju nekoliko puta presvlačiti jer im hitinski egzoskelet onemogućuje rast. U
nas je najrasprostranjeniji pauk križar (Araneus diadematus L.).
1.2.3. Stonoge
Razred stonoga (Myriapoda) su najjednostavnije građeni uzdušnjaci.
Tijelo im je sastavljeno od glave gdje se nalazi jedan par ticala i trupa gdje se
nalaze jednaki kolutići. Poznato je oko 10 500 vrsta. Stonoge prema broju nogu
dijelimo na strige (Chilopoda) – imaju jedan par nogu na svakom kolutiću te na
dvojenoge (Diplopoda) – dva para nogu na svakom kolutiću. Stonoge su
isključivo kopnene životinje koje nastanjuju vlažne biotope jer kroz površinu
tijela i trahealni sustav gube znatne količine vode (Matoničkin, 1981.). Isto tako,
7
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
hitinski egzoskelet im nije prekriven voštanim slojem. Žive ispod lišća, kamenja,
u starim panjevima i drugim sjenovitim mjestima. Hrane se uglavnom biljnim
truležom, strvinom te nagrizaju lišće i plodove. Uglavnom su aktivne noću. U
nas su najrasprostranjenije strige.
1.2.4. Kukci
Kukci su najbrojnija skupina u životinjskom svijetu (Bačić, 2006.,
Triplehorn i Johnson, 2005.), a žive na svim mjestima gdje god je moguć život.
Vrlo su značajni za izmjenu tvari u životnim zajednicama na kopnu, a samo mali
broj živi u vodama. U prirodi imaju značajnu ulogu u oprašivanju biljaka. Mnogi
kukci su nametnici na biljkama, životinjama te na čovjeku. Neki su pak čovjeku
značajni u dobivanju meda i voska (pčele), svile (dudov svilac) ili nekih boja.
Drugi se pak koriste u poljoprivredi za biološko suzbijanje štetnika (Matoničkin,
1981.).
Kukci su mali pa mogu zauzeti mikrostaništa koja su nedostupna drugim
životinjama. Imaju izuzetno veliki potencijal razmnožavanja i brzo reagiraju na
obilje dostupne hrane. Mnogi su prilagođeni okolišu bojom i oblikom tijela
(Burnie, 2001). Jedu hranu biljnog i životinjskog podrijetla. Fitofagni (biljojedi)
8
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
jedu plodove biljaka, ližu cvijeće, grizu korijenje, stabljike, koru te lišće. Zoofagni
(karnivorni) kukci jedu kožu, dlake i perje, piju krv te jedu izmet životinja. Mnogi
kukci prenose uzročnike različitih bolesti na životinje i čovjeka (Bačić i sur.,
2006.).
Kornjaši (Coleoptera) su najbrojniji red kukaca. Različite su veličine,
gdje ih ima manjih od milimetra, ali i većih od 10 cm. Imaju dva para krila, gdje
je prednji par tvrdo hitiniziran, a zadnji par opnast. Usni organi su im
preobraženi u organe za griženje. Na zatku nemaju nikad začane privjeske
(Durbešić, 1988.). Posljednji kolutići zatka su manji i uvučeni u prethodne
kolutiće (Matoničkin, 1981.). Ticala su im sastavljena od najviše 11 članaka.
Noge im uglavnom služe za hodanje, a kod nekih i za kopanje, skakanje ili
veslanje. Boja im je prilagođena okolini te su većinom metalnog sjaja pa i živih
boja s različitim pjegama ili šarama. Kornjaši koriste različite vrste hrane. Jedni
se hrane cvjetnim nektarom i peludom, drugi grizu različite dijelove biljaka, treći
iskorištavaju neprobavljene organske tvari iz balege konja i goveda, neki jedu
strvinu, a neki su grabežljivci. Stoga su podijeljeni u dva podreda: raznojedi
(Polyphaga) i grabežljivci (Adephaga). Grabežljivci hvataju druge kukce,
puževe, gusjenice. Ličinke kornjaša se hrane uglavnom istom vrstom hrane kao
i odrasle jedinke (Matoničkin, 1981.). Neke vrste grabežljivih trčaka žive
nekoliko godina te tijekom cijelog života pojedu i do 1000 ličinki većih kukaca
(Maceljski, 1999).
Red
istokrilaca
ili
jednakokrilaca
(Isoptera)
pripada
nadredu
žoharokrilaša. Maleni su do srednje veliki kukci raspoređeni u 6 porodica. Među
9
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
jedinkama je došlo do podjele rada, stoga svi predstavnici ovog reda žive u
zadrugama. Zajednica se sastoji od spolno razvijenih roditelja i spolno
zakržljalih potomaka koji su ili radnici ili vojnici (Matoničkin, 1981.). U središtu
nastambe je ženka koja svake dvije sekunde odlaže po jedno oplođeno jaje,
dnevno oko 30 000. Prosječni životni vijek ženke iznosi 15 godina (Matoničkin,
1981.). Imaju nepotpunu preobrazbu bez stadija kukuljice. Celulozu probavljaju
pomoću bičaša koji su simbionti u njihovim crijevima. U nastambi termitnjaku
neke vrste mogu uzgajati gljivice (Volvaria eurbiza). Hranjiva podloga gljivicama
je izmet termita. Na miceliju gljivica nastaju posebne nakupine stanica koje su
im osobito vrijedna hrana (Matoničkin, 1981.).
Opnokrilci (Hymenoptera) pripadaju nadredu opnokrilaša. To su kukci
različite dužine koji većinom imaju dva para krila, osim manjeg broja vrsta koji
su beskrilni. Prednja su im krila duža od stražnjih. Šarenih su boja i metalnog
sjaja. Usni organi su im preobraženi za grizenje i lizanje. Postoje fitofagne i
entomofagne vrste (Maceljski, 1999.). S obzirom na način spajanja prsa i zatka,
dijele se u dva podreda: širokozačani (Symphita) i utegnutozačani (Apocrita)
(Matoničkin, 1981.). Širokozačani kukci su drvarice, vlatarice i listarice, a
poznato je oko 7000 vrsta. Utegnutozačani su mnogo brojniji od širokozačanih,
a naziv dobivaju po utegnutom zatku. Poznati su nam mravi (Formicidae) koji
žive u zemlji, kopaju tunele ili stanove u trulim stablima. Livadni mrav (Lasius
flavus L.) gradi podzemne mravinjake na livadama. Ose (Vespidae) prave
osinjak u šupljem drveću, između zeljastih biljaka ili u tlu. U tlu na travnjacima
svoja gnijezda gradi zemni bumbar (Bombus terrestris L.). Livadne biljke zbog
10
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
cvjetnog nektara redovito posjećuju medonosna pčela (Apis mellifica L.)
(Matoničkin, 1981.).
Polukrilci (Hemiptera) su raspoređeni u tri podreda: raznokrilci
(Heteropteroidacea), cvrčci (Auchenorrhyncha) i Sternorrhyncha. Većina
polukrilaca siše biljne ili životinjske sokove te su grabežljivci ili nametnici na
čovjeku ili životinjama. Neki predstavnici love i isisavaju kukce (pr. skakalica),
neki poput stjenica sišu krv čovjeka (nisu prenosnici bolesti kao drugi kukci).
Cvrčci
sišu
sokove
biljnih
izdanaka
ili
korijenja
određenih
biljaka.
Rasprostranjenost polukrilaca je najveća na kopnu, ali ima i vodenih vrsta.
Cvrčci se često skrivaju pod lišćem, na korijenju hrasta, topole, breskve ili
vinove loze. Najaktivniji su danju, a također su im brojna staništa na livadnim
biljkama. Podred Sternorrhyncha su manji kukci, česti su nametnici na biljkama
i čine štete na voćkama. Žive od biljnih sokova koje sišu iz korijena, lišća i
pupova određenih biljaka (Matoničkin, 1981.).
Dvokrilci (Diptera) imaju jedan par prednjih krila dok su stražnja krila
zakržljala. To su kukci slabije hitinizirane kože. Imaju usne organe preobražene
za bodenje, lizanje ili sisanje. Hrane se na različite načine: grabežljivci su, sišu
krv, nametnici su, sišu biljne sokove ili jedu cvjetni prašak (Matoničkin, 1981.).
Metalnog su sjaja ili su šareni te mnogi zuje pri letu. Zvuk proizvode brzim
titrajima krila. Grabežljivci kruže u letu oko stoke na pašnjacima i love plijen.
Poznato je oko 85 000 vrsta raspoređenih u dva podreda: dugoticalci
(Nematocera) i kratkoticalci (Brachycera) (Matoničkin, 1981.). Poznate su neke
vrste po tome što sišu krv čovjeka ili životinja te tako mogu prouzročiti različite
11
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
bolesti. Ličinke dvokrilaca sišu tekućine ili se hrane strvinom, truleži ili izmetom.
Opće poznati predstavnici reda dvokrilaca su komarci (Culicidae), komari
(Tipulidae), obadi (Tabanidae), muhe (Muscidae), zujare (Calliphoridae) i
mesaruše (Sarcophagidae).
Ravnokrilci (Orthoptera) pripadaju nadredu ravnokrilaša. Krila su im
nejednako razvijena, a stražnje noge su duže i služe za pojačano skakanje.
Slabi su letači, osim putničke šaške koja dobro leti (Matoničkon, 1981.). Mogu
biti srednje veliki do veliki kukci, a poznato je preko 20 000 vrsta (Brunie, 2001.)
raspoređenih u dva podreda: Ensifera i Caelifera (šaške). To je stara skupina
kukaca koja obitava na travnjacima suhih i toplih krajeva. Uglavnom se
ravnokrilci drže tla. Šaške se zadržavaju na poljima, livadama ili na područjima
stajaćih i tekućih voda te u gorama, a hrane se različitim dijelovima biljaka,
samo su neki djelomično grabežljivci. Također su i nametnici, poput rovca koji
živi u toplim predjelima i boravi u tlima bogatim humusom. On grize korijenje i
nadzemne dijelove biljaka. Veliki potencijal razmnožavanja može prouzročiti
štete. Od šaški na livadama su poznati predstavnici porodice pravih ili poljskih
skakavaca (Acrididae). Na prostorima naših travnjaka učestali je zeleni konjic
(Tettigonia viridissima L.) (Matoničkin, 1981.). Zbog velikog potencijala
razmnožavanja, brzo im nestaje hrane na jednom staništu pa radi preživljavanja
putuju na drugo i pri tom uništavaju usjeve. Mogu prevaliti više od 2 000 km
tijekom jedne sezone. Iz porodice Enisfera poznati su šturci (Gryllidae) koji žive
ispod zemlje, a hrane se korijenjem i različitim životinjskim tvarima.
12
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
Iako se do nedavno smatralo da su kukci vrlo otporna skupina živih bića,
intenziviranje poljoprivredne proizvodnje može negativno utjecati na ekosustav i
na kukce (Tscharntke i sur., 2005.; Gallai i sur., 2009.). Danas postoji bojazan
da bi moglo doći do poremećaja u populaciji oprašivača čiji pad brojnosti može
imati negativan utjecaj na cijeli planet. Primjer je intenzivna poljoprivreda koja je
karakterizirana
vrlo
intenzivnim
korištenjem
zemljišta,
smanjenjem i
fragmentacijom prirodnih i poluprirodnih staništa te povećanim korištenjem
kemikalija. Sve se to danas smatra jednim od glavnih uzroka gubitka biološke
raznolikosti kukaca na europskim farmama (De Heer i sur., 2005., Tscharntke i
sur., 2005).
2. OBRAZLOŽENJE TEME
Prostor donjeg Međimurja obiluje mnogobrojnim prirodnim životnim
zajednicama, među kojima se posebno ističu različiti tipovi travnjaka. Na tom
prostoru razlikuju se dva tipa travnjaka: livade košanice i pašnjaci. Livade se
13
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
održavaju
redovitom
košnjom
dva
do
tri
puta
godišnje,
a
pašnjaci
tradicionalnom ispašom goveda ili konja. Navedene životinje na različite načine
grizu zeljaste biljke ili ih čak čupaju te razlikuju jestive od nejestivih. Neke se
zeljaste biljke nakon griženja vrlo jednostavno regeneriraju, a neke ne. Tako će
se bijela dijetelina, ukoliko životinja odgrize krunicu u rozeti, regenerirati
nadzemnim vriježama, dok se crvena dijetelina nakon niskog odgriza životinje
ne može regenerirati. Gaženjem papcima ili kopitima, naročito nakon kiša,
životinje više ili manje uništavaju zeljaste biljke te tako svojim prisustvom djeluju
na raznolikost zeljastih biljaka na pašnjacima. U zadnjih desetak godina
započinje uzgoj drugih životinja kao što su koze, ovce i jeleni lopatari koji nisu
bili karakteristični na ispaši na pašnjacima donjeg Međimurja. Posljedica
raznolikosti zeljastih biljaka na travnjacima zbog hranidbenih lanaca bit će
povećana faunistička raznolikost.
Cilj istraživanja je odrediti i usporediti raznolikost i zastupljenost brojnosti
pojedinih
sistematskih
kategorija
beskralješnjaka na različitim
tipovima
travnjaka donjeg Međimurja. Također nam je namjera odrediti faunistički indeks
sličnosti istraživačkih ploha. Kako na raznolikost beskralješnjaka travnjacima
djeluju i okolišni čimbenici poput temperature, cilj nam je obaviti uzorkovanje
beskralješnjaka pri sunčanom vremenu.
Pretpostavlja se da raznolikost i brojnost mekušaca i člankonožaca ovisi
o različitim načinima održavanja travnjaka i rasprostranjenosti zeljastih biljaka.
Livada košanica ima manji broj košnji godišnje. Time je raznolikost zeljastih
biljaka veća pa na njoj obitava više skupina mekušaca i člankonožaca. Smatra
14
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
se da na travnjacima koji se održavaju ispašom obitava manji broj
beskralješnjaka. Razlog tome je da životinja na ispaši izabire zeljaste biljke koje
grize ili čupa pa je manja rasprostranjenost zeljastih biljaka na takvim
travnjacima čime je i manja brojnost odnosno raznolikost beskralješnjaka.
Pretpostavljamo da će fauna beskralješnjaka biti sličnija na različitim livadama
košanicama u odnosu na pašnjake.
3. MATERIJALI I METODE
3.1. Korišteni materijal
15
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
Kečer vlastite izrade (slika 1) promjera 60 cm, staklena posuda za kukce,
75%-tna vodena otopina etilnog alkohola, binokularna lupa, metalno kuhinjsko
cjedilo, štapići, pinceta, Petrijeva zdjelica, digitalni termometar, GPS marke
Etrex.
Slika 1. Kečer ručne izrade
3.2. Metode
3.2.1. Određivanje lokacije za uzorkovanje
Za potrebe istraživanja odabrano je pet različitih tipova travnjaka na
području donjeg Međimurja. To su livada košanica (slika 2) i livada živičnjak kraj
naselja Hodošan (slika 3), jelenji pašnjak u Goričanu (slika 4), konjski pašnjak
u Donjoj Dubravi (slika 5) i goveđi pašnjak u Donjem Hrašćanu (slika 6).
16
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
Geografske koordinate na livadi košanici su N 46° 32 min E 16° 38 min, a
nadmorska visina 147 m. Teren je ravan, a zeljaste biljke su podjednake visine.
Geografske koordinate livade živičnjak iznose: N 46° 23 min i E 16° 37
min i nadmorska visine 146 m. Teren je ravan, zeljaste biljke na travnjaku su
podjednake visine. Na granicama katastrskih čestica se nalazi sloj grmlja do tri
metra visine.
Na jelenskom pašnjaku izmjerene su sljedeće geografske koordinate: N
46° 37 min i E 16° 67 min, a nadmorska visina 160 m. Teren je neravan, a
zeljaste biljke na pašnjaku su različite visine. Vidljive su manje plohe promjera
do 1 m na kojima su zeljaste biljke više u odnosu na preostalu površinu
pašnjaka.
Na konjskom pašnjaku je uočeno više ploha širine do 1 m, naročito uz
ograde, bez biljnog pokrova. Geografske koordinate lokacije su N 46° 19 min i E
16° 50 min, a nadmorska visina 130 m. Teren je neravan, vidljivi su otisci kopita
na tlu, a zeljaste biljke nisu jednake visine.
Geografske koordinate goveđeg pašnjaka su N 46° 24 min i E 16° 37
min, a nadmorska visina 152 m. Teren je neravan, a zeljaste biljke na pašnjaku
su različite visine. Goveđi pašnjak je smješten uz autocestu Zagreb - Goričan.
17
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
Slika 2. Livada košanica
18
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
Slika 3. Livade živičnjaci
Slika 4. Jelenji pašnjak kraj Goričana
Slika 5 . Konjski pašnjak kraj Donje Dubrave
19
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
Slika 6 . Goveđi pašnjak kraj Donjeg Hraščana
3.2.2. Terensko uzorkovanje biološkog materijala
Ljeti 2010. godine, u srpnju i kolovozu započeto je prikupljanje biološkog
materijala potrebnog za istraživanje. U proljeće 2011., tijekom travnja i lipnja
ponovljeno je uzorkovanje beskralješnjaka na istim lokacijama kao i 2010.
godine. Određene su lokacije gdje će se loviti, odnosno staništa na kojima će se
prikupljati životinje. Za uzorkovanje biološkog materijala odabrane su sljedeće
istraživačke postaje: otvorena livada košanica, livada košanica uz živičnjak,
konjski pašnjak, jelenji pašnjak te goveđi pašnjak.
Za uzorkovanje biološkog materijala korišten je kečer. Kečerom se lijevodesno poteže po površini istraživanog travnjaka prilikom čega treba paziti da
20
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
otvor kečera nikada ne bude okrenut prema dolje. Standardno uzorkovanje
kečerom traje 20 minuta (Durbešić, 1988.).
Uzorkovani biološki materijal pažljivo je iz kečera prenošen u staklenu
posudu volumena 1 litre koja je prethodno napunjena 75%-tnom vodenom
otopinom etanola (Durbešić,1988.). Svaka staklena posuda označena je
imenom mjesta lokacije i datumom uzorkovanja. Nakon toga posude su
zatvarane poklopcem. Na svakoj istraživačkoj lokaciji primjenjena je opisana
metoda rada. Postupak je ponovljen tijekom proljeća 2011. godine.
3.2.3. Vođenje terenskog dnevnika
U terenski dnevnik upisujemo sljedeće: datum i vrijeme početka
uzorkovanja, vrstu travnjaka s obzirom na održavanje, geografske koordinate,
nadmorsku visinu terena, način prikupljanja, stanje atmosfere i temperaturu
zraka te zapažanja na istraživačkoj plohi.
3.2.4. Determinacija biološkog materijala
Nakon prikupljanja biološkog materijala obavlja se determinacija istog.
Determinacija je rađena prema sljedećim ključevima: Toman i Felix, 1990.,
McGavin, 2000., Matoničkin i sur., 1999., Chinery, 2007., Mršić, 1997. te
Triplehorn i Johnson, 2005. Uzorkovani biološki materijal je razvrstavan pomoću
lupe do one sistematske kategorije koja je potrebna za faunističku analizu
(kukci do reda, a ostale životinje do razreda). Pomoću cjedila odvojen je
uzorkovani biološki materijal iz alkohola te stavljen u petrijevu posudu.
Pincetom je uzimana svaka životinja i stavljana na predmetno stakalce te
21
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
pomoću lupe i navedenih ključeva razvrstavana do određene sistematske
kategorije prema potrebi istraživanja. Rezultati razvrstavanja u ssistematske
kategorije bilježeni su u već pripremljenu tablicu.
3.2.5. Mjerenje temperature zraka
Trenutna temperatura zraka mjerena je digitanim termometrom na visini
od 1m iznad tla. Digitalni termometar se uključi te se čeka da se stabiliziraju
znamenke na ekranu. Nakon što se znamenke stabiliziraju pročita se vrijednost
temperature u C°.
3.2.6. Određivanje indeksa faunističke sličnosti
Indeks faunističke sličnosti na istraživanim plohama određuje se prema
danskom znanstveniku Sørensenu (Durbešić, 1988.). Sørensenov index
faunističke sličnosti je pokazatelj kvalitativne zastupljenosti i računa se prema
formuli:
QS = 100 × 2C / A + B
QS (Quotient of similarity) – kvocijent sličnosti
A - broj analitičkih skupina jednog staništa
B - broj analitičkih skupina drugog staništa koje se uspoređuje s prvim
staništem
C - broj zajedničkih skupina
Sørensenov index faunističke sličnosti može imati vrijednosti od 0 do
100, a izražava se u postocima. Struktura uspoređivanih staništa je sličnija što
je faunistički indeks veći.
22
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
4.REZULTATI
Brojnost faunističkih skupina na svim istraživačkim lokacijama prikazana
je u tablici 1.
Tablica 1. Brojnost faunističkih skupina
Puževi
Paučnjaci
Stonoge
Kornjaši
Jednakokrilci
Opnokrilci
Polukrilci
Dvokrilci
Ravnokrilci
Ljeto
2010.
170
116
26
45
62
53
103
5
43
Proljeće
2011.
17
90
82
360
222
166
118
75
79
Ukopno
187
206
108
405
284
219
221
80
122
Rezultati uzorkovanja faunističkih skupina beskralješnjaka na livadi
košanici 4.kolovoza 2010. i 1.svibnja 2011. su prikazani grafički na slici 7.
Prilikom uzrokovanja bilo je sunčano vrijeme, a temperatura zraka je iznosila
32°C (ljeto) i 26°C (proljeće).
23
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
LIVADA KOŠANICA
140
Broj jedinki
120
100
80
60
Ljeto 2010.
40
Proljeće 2011.
20
0
Slika 7. Grafički prikaz brojnosti jedinki na livadi košanici
Rezultati uzorkovanja na livadi živičnjak 4. Kolovoza 2010. i 1. svibnja
2011. Prikazani su grafički na slici 8. Prilikom uzrokovanja vrijeme je bilo
sunčano, a temperature zraka su iznosile 32°C (ljeto) i 26°C (proljeće). U
svibnju 2011. je mjestimično na travnjaku uočeno nešto granja koje je vjetar
oborio s okolnog drveća.
24
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
LIVADA ŽIVIČNJAK
120
Broj jedinki
100
80
60
Ljeto 2010.
40
Proljeće 2011.
20
0
Slika 8. Grafički prikaz brojnosti na jedinki livadi živičnjak
25
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
Rezultati uzorkovanja na jelenjem pašnjaku datuma 23. kolovoza 2010. i
5. svibnja 2011. su prikazani grafički na slici 9. Prilikom uzorkovanja bilo je
sunčano vrijeme i temperatura zraka je iznosila 30°C (ljeto) i 22°C (proljeće).
JELENJI PAŠNJAK
40
35
Broj jedinki
30
25
20
Ljeto 2010.
15
Proljeće 2011.
10
5
0
Slika 9. Grafički prikaz brojnosti jedinki na jelenjem pašnjaku
26
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
Rezultati uzorkovanja na konjskom pašnjaku datuma 18. kolovoza
2010. i 6. svibnja 2011. su prikazani grafički na slici 10. Prilikom uzrokovanja
vremenski uvjeti su bili: sunčano vrijeme bez vjetra, temperatura zraka je
iznosila 29°C (ljeto) i 24°C (proljeće).
KONJSKI PAŠNJAK
140
120
Broj jedniki
100
80
60
Ljeto 2010.
40
Proljeće 2011.
20
0
Slika 10. Grafički prikaz brojnosti jedinki na konjskom pašnjaku
27
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
Rezultati uzorkovanja na goveđem pašnjaku 16. kolovoza 2010. i 5.
svibnja 2011. su prikazani grafički na slici 11. Vrijeme je prilikom uzrokovanja
bilo sunčano vrijeme, a temperatura je iznosila 32°C (ljeto) i 25°C (proljeće).
Goveđi pašnjak je smješten neposredno uz autocestu Zagreb – Goričan.
GOVEĐI PAŠNJAK
70
60
Broj jedinki
50
40
30
Ljeto 2010.
20
Proljeće 2011.
10
0
Slika 11. Grafički prikaz brojnosti jedinki na goveđem pašnjaku
28
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
Rezultati
Sørensenovog
indeksa
sličnosti
prema
rezultatima
istraživanja za faunističke skupine na staništima u 2010. godini prikazani su u
tablici 2.
Tablica 2. Indeks sličnosti istraživanih staništa u 2010. godini
Jelenji
pašnjak
Konjski
pašnjak
Goveđi
pašnjak
Livada
košanica
Livada
živičnjak
Jelenji
pašnjak
-
Konjski
pašnjak
100%
Goveđi
pašnjak
93%
Livada
košanica
87%
Livada
živičnjak
93%
100%
-
93%
87%
93%
93%
93%
-
94%
100%
87%
87%
94%
-
94%
87%
93%
100%
94%
-
Rezultati Sørensenovog indeksa sličnosti prema rezultatima istraživanja
za faunističke skupine na staništima u 2011. godini prikazani su u tablici 3.
Tablica 3. Indeks sličnosti istraživanih staništa u 2011. godini
Jelenji
pašnjak
Konjski
pašnjak
Goveđi
pašnjak
Livada
košanica
Jelenji
pašnjak
-
Konjski
pašnjak
93%
Goveđi
pašnjak
94%
Livada
košanica
100%
Livada
živičnjak
94%
93%
-
87%
93%
87%
94%
87%
-
94%
100%
100%
93%
94%
-
94%
29
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
Livada
živičnjak
94%
87%
100%
94%
-
5. RASPRAVA
Na pet istraživačkih lokacija tijekom ljeta 2010. godine i proljeća 2011.
metodom kečera prikupljeno je ukupno 1832 jedinke beskralješnjaka:
- livada živičnjak 480 jedinki (ljeto - 200, proljeće - 280)
- livada košanica 483 jedinke (ljeto - 260, proljeće - 223),
- goveđi pašnjak 372 jedinke (ljeto - 60, proljeće - 312),
- konjski pašnjak 347 jedinki (ljeto-67, proljeće - 280)
- jelenji pašnjak 150 jedinki (ljeto - 36, proljeće - 114).
Unutar ulovljenih beskralješnjaka utvrđene su sljedeće skupine i njihove
brojnosti: kornjaši (405 jedinki), jednakokrilci (384 jedinke), polukrilci (221
jedinka), opnokrilci (219 jedinki), pauci (206 jedinki), puževi (184 jedinke),
ravnokrilci (132 jedinke, svi skakavci), stonoge (108 jedinki) i dvokrilci (78
jedinki).
Analizom grafičkog prikaza brojnosti skupina beskralješnjaka na
konjskom pašnjaku utvrđena je odsutnost puževa. Pretpostavljamo da je razlog
tome način ispaše konja i veliki utjecaj njihovog gaženja trave. Zeljaste biljke su
prilično nisko grižene (konji imaju zubalo na gornjoj i donjoj vilici) te se
30
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
vjerojatno zbog toga sporije regeneriraju ili se uopće ne uspijevaju regenerirati.
Stoga je na konjskom pašnjaku vidljivo tlo bez biljnog pokrova koji je puževima
važno sklonište od sunca i izvor hrane (slika 5). Poznato je da puževi nisu prave
kopnene životinje i nemaju zaštitu od isušivanja tijela (Bačić i sur., 2006.) zbog
čega im je potrebna vrlo jaka sjena biljnog pokrova. Nadalje, iz grafičkog
prikaza je vidljivo da su na konjskom pašnjaku najzastupljeniji kornjaši i
jednakokrilci u proljeće. Budući da je tijekom proljetnih mjeseci najbujniji rast
zeljastih biljaka na travnjacima, tada za fitofagne vrste ima i najviše hrane. Sve
vrste reda jednakokrilaca su biljojedi, dok među kornjašima ima biljojeda, ali i
strvinara, grabežljivaca, balegara i nametnika (Matoničkin i sur., 1999.).
Pojavnost vrsta ostalih skupina beskralješnjaka u prosjeku iznosi do 20 jedinki u
kečeru. Ravnokrilci, među kojima su zastupljeniji samo skakavci, nisu
zabilježeni tijekom proljeća već samo tijekom ljeta. Budući da njihova oplođena
jaja prezime i ličinke se počinju razvijati u proljeće (potrebno ime je 4-7 tjedana
ovisno o temperaturi) (Maceljski, 2011.), vjerojatno za vrijeme uzorkovanja nisu
bili u odraslom stadiju (imago). Kako su čvorci važni regulatori brojnosti
skakavaca (Maceljski, 2011.), a konjski pašnjak je smješten nedaleko šume,
moguće je da su čvorci u toj ranoj proljetnoj fazi imali utjecaj na njihovo
smanjenje brojnosti. Ravnokrilci su na konjskom pašnjaku zastupljeni tijekom
ljeta mada je zeljasti biljni pokrov na njemu znatno prorijeđen. Pretpostavljamo
da ima više razloga tomu, a najaznačajniji su skupno zadržavanje i velika
mobilnost kukaca uopće, a naročito skakavaca koji lete i do 20 km/h (Maceljski,
2011.). Stonoge su brojnošću najslabije zastupljena skupina (ne računajući
puževe kojih nema). Pretpostavljamo da je razlog tomu što su aktivne noću, a
31
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
danju se skrivaju. Također, zbog gubitka znatne količine vode površinom tijela i
dišnim otvorima stonoge preferiraju staništa s više vlage (Matoničkin i sur.,
1999.).
Brojnost jedinki pojedinih skupina beskralješnjaka na goveđem pašnjaku
je u potpunosti neočekivan tijekom ljeta 2010. godine. Iznenađujuće je velika
brojnost paučnjaka u odnosu na ostale skupine. Od paučnjaka u kečeru su bili
najzastupljeniji pauci i neznatan broj krpelja. Budući da su pauci glavni predatori
kukcima, a naročito kornjašima, brojnost pauka u odnosu na kornjaše ukazuje
na veliku nestabilnost životne zajednice na goveđem pašnjaku. Pretpostavljamo
da bi jedan od uzroka smanjenog broja, prije svega kukaca, bio smještaj
goveđeg pašnjaka neposredno uz autocestu Zagreb - Goričan. Tijekom ljetnih
mjeseci brojnost vozila u tranzitu se poveća čak do deset puta više u odnosu na
proljeće ili jesen, prvenstveno zbog turističke sezeone (Fleten, 2011.). Tijekom
ljeta turisti glavnine zemalja srednje Europe koriste upravo navedenu autocestu.
Vjerojatno su pretjerana količina ispušnih plinova različitih motornih vozila te
neprirodni zvukovi motora razlog vrlo niskog broja prije svega kukaca, ali i
ostalih skupina. Za razliku od paučnjaka, zabilježena je relativno visoka brojnost
ravnokrilaca, što je vjerojatno posljedica već navedenih velikih migracijskih
sposobnosti i skupnog načina života. Puževi iz već prethodno obrazloženih
razloga ljeti nisu prisutni na goveđem pašnjaku. Tijekom proljetnih mjeseci
puževi su prisutni u manjem broju vjerojatno zbog nedostatka bujnije zeljaste
vegetacije koja im je sklonište i slabijeg utjecaja sunčevih zraka. Odnos
brojnosti paučnjaka prema ostalim faunističkim skupinama pokazatelj je
32
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
stabilnosti staništa tijekom proljeća 2011. Stonoge su slabije zastupljene ljeti
nego u proljeće zbog nedovoljne zaštite tijela od gubitka vode.
Analizom brojnosti jedinki prema skupinama beskralješnjaka jelenjeg
pašnjaka nije ustanovljena prisutnost dvokrilaca i puževa u ljeti 2010. godine.
Također tijekom istog vremena je, na osnovu rezultata, vidljiv nesrazmjer
između brojnosti paučnjaka i kornjaša. Brojnost kornjaša u odnosu na pauke
upućuje na nestabilnost staništa tijekom ljeta. Pretpostavljamo da je to zbog
ograđenog prostora na kojem obitavaju jeleni lopatari. Travnjačka ploha za
ispašu je sa tri strane okružena šumom koja služi životinjama kao sklonište.
Vjerojatno se dvokrilci, prije svega muhe, obadi i komarci tijekom dana više
zadržavaju na jelenima lopatarima i okolo njih koji tada borave uglavnom u
šumi. Pregledom terena ustanovljeno je da jeleni lopatari ostavlju svoj izmet
uglavnom u šumi što je pogodno za razvoj kornjaša balegara. Jeleni lopatari za
ispašu prihvaćaju jestive zeljaste biljke s obje usne (Gotal, 2010.) te ih čupaju
zajedno s korijenom ili ih otkidaju vrlo nisko. Također se zbog učestalog
gaženja životinja neke zeljaste biljke jednostavno ne uspiju regenerirati. Tijekom
ljeta najviši izdanak imaju one zeljaste biljke koje jeleni nerado jedu, npr.
koprive. Tako se raznolikost zeljastih vrsta na pašnjaku tijekom vegetacijske
sezone smanjuje. Pretpostavljamo da je to jedan od razloga zašto je
zastupljenost beskralješnjaka na jelenskom pašnjaku manja ljeti nego u proljeće
kad je zeljasta vegetacija bujnija. Tijekom proljeća 2011. godine nije prilikom
uzorkovanja u kečeru zatečen ni jedan predstavnik paukova. Pretpostavljamo
da se pauci tada više zadržavaju u šumskom prostoru između drveća i grmlja
33
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
zbog prisustva mladunčadi u igri na pašnjaku. Vjerojatno upravo zbog
prisutnijeg kretanja životinja, prije svega mlade teladi, pauci tada radije biraju
šumski prostor koji je sigurniji za njihove mreže.
Prema broju jedinki najzastupljenija skupina na livadi košanici u ljeto
2010. godine su bili puževi. Na livadama prije košnje, kad su izdanci zeljastih
biljaka visoki, postoji zasjena na tlu koja je pogodno stanište za puževe. Puževi,
koji su biljojedi, tada imaju izobilje hrane, ali i dobru zaštitu od direktnog utjecaja
sunčevih zraka. Brojnost kornjaša u odnosu na pauke je manja, što nas upućuje
na narušenu ravnotežu na staništu. Velika je zastupljenost polukrilaca u odnosu
na ostale istraživačke plohe. Pretpostavljamo da je razlog tomu izobilje biljne
hrane, jer se ličinke polukrilaca hrane uglavnom biljnim sokovima (Matoničkin i
sur., 1999.). Također pretpostavljamo da je veća brojnost polukrilaca dobra
nadopuna i izvor hrane paucima u nedostatku kornjaša. Najmanju zastupljenost
čine dvokrilci. Pretpostavljamo da je to zbog njihova zadržavanja ljeti u letu, a
manja nastanjenost je u prizemnom sloju. Dvokrilaca ima više na pašnjacima
gdje su najzastupljeniji obadi i komarci koji se hrane krvlju životinja.
Ravnokrilaca, uglavnom samo šturaka, ima također manji broj kao i kod
dvokrilaca, vjerojatno zbog njihove veće aktivnosti noću nego danju. Brojčani
odnosi na istom staništu se mijenjaju u proljeće 2011. godine kada nije
zabilježen niti jedan primjerak puževa. Nadalje, ustanovljen je i značajno veći
broj kornjaša u odnosu na ljeto 2010. godine. Razlog može biti u tome što je
biljni pokrov u proljeće bogatiji u odnosu na ljeto što pridonosi većoj brojnosti
kornjaša (zaklon), ali i drugih predstavnika beskralješnjaka (hrana). Isto tako,
34
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
mnogim se kornjašima povećava brojnost u proljeće zbog svojih životnih
ciklusa. Dvokrilci su najmanje zastupljeni brojnošću zbog već navedenog
razloga iz ljeta 2010. godine.
Analizom brojnosti jedinki na livadi živičnjak ustanovljeno je da tijekom
ljeta 2010. nije zabilježen niti jedan primjerak dvokrilaca. Pretpostavljamo da je
razlog njihovo zadržavanje u letu (komarci i obadi) zbog traženja životinja za
vlastito hranjenje. U proljeće je njihova brojnost veća, vjerojatno zbog većeg
broja cvjetova obojenih živim bojama čijim se nektarom jedan dio dvokrilaca
hrani. Uočljiva je slaba zastupljenost ravnokrilaca (skakavaca). Pretpostavljamo
da je to zbog postojanja pregrada u obliku živica visine čak i do 3 metra. To im
predstavlja prepreku za migracije kojima su skakavci skloni. Brojnost kornjaša
ljeti je manja u odnosu na paučnjake što upućuje na narušenu ravnotežu
staništa. Tijekom proljeća 2011. godine brojčane se vrijednosti kornjaša na
istom staništu izrazito mijenjaju. Zabilježen je veliki porast kornjaša u odnosu na
ljeto i oni su na tom području u to vrijeme najbrojniji. Na livadi živičnjak
paučnjaci se nalaze u velikom broju, zbog velike rasprostranjenosti grmolikog
biljnog pokrova, što im ljeti i u proljeće iznimno pogoduje za razapinjanje mreža
među grmolikim drvenastim biljnim pokrovom. Brojnost stonoga je viša u
proljeće nego ljeti. Vjerojatno je razlog tomu već navedeni problem gubitka vode
na višim temperaturama ljeti. Stoga se danju skrivaju u tlu, a aktivnije su noću.
U tablicima 2 i 3 indeksa faunističke sličnosti prikazane su vrijednosti za
navedena staništa. U ljeto 2010. godine najsličniji su jelenji i konjski pašnjak,
vjerovatno zbog gaženja papcima ili kopitom zeljastih biljaka što utječe na
35
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
rasprostranjenost biljnog pokrova i beskralješnjaka. Među sličnijima se još
nalaze i goveđi pašnjak te livada košanica. Jedan od razloga bi mogla biti slična
vegetacija - pašnjak je na određenoj površini okružen živicom. Isto tako, mogući
razlog sličnosti leži i zbog sličnog učinka košnje i gaženja te hranjenja goveda s
biljnim pokrovom.
Najmanji indeks sličnosti je vidljiv između jelenskog pašnjaka i livade
košanice te živičnjaka. Razlog tome bi mogla biti razlika u strukturi biljnog
pokrova između spomenutih različitih travnjaka zbog različitog načina
održavanja pašnjaka i livade. Livada košanica je osunčana tijekom cijelog dana
dok na livadi živičnjaku određeni dio dana okolno grmlje pravi zasjenu.
Prema rezultatima indeksa faunističke sličnosti u proljeće 2011. godine
vidljiv je najveći indeks sličnosti (100 %) kod jelenjeg pašnjaka i livada košanica
te livade živičnjak i goveđeg pašnjaka. Najmanji indeks faunističke sličnosti
prema skupinama za 2011. godinu imaju konjski i goveđi pašnjak te konjski
pašnjak i livada živičnjak.
36
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
6. ZAKLJUČCI
Ljeto 2010. godine
1. Iz tablice se jasno vidi da su livadne zajednice daleko brojnije od
pašnjaka (livada košanica 260, livada živičnjak 200 jedinki). Najmanji broj
jedinki je utvrđen na jelenjem pašnjaku.
2. Livada isto tako ima i najraznolikiju faunu, najveću bioraznolikost (prisutne
su sve skupine). S druge strane najmanja raznolikost je utvrđena na
jelenjem i konjskom pašnjaku.
37
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja
3. Može se zaključiti da su rezultati potvrdili pretpostavku da je brojnost
jedinki na livadama veća od one na pašnjacima.
Proljeće 2011. godine
1. U proljeće su utvrđeni isti odnosi u brojnosti jedinki među staništima, no
ono što treba svakako primijetiti je puno veća brojnost jedinki u proljeće u
usporedbi s ljetom.
2. Nadalje, na jelenjem pašnjaku je utvrđena veća bioraznolikost u proljeće.
3. Brojnost jedinki između konjskog i goveđeg pašnjaka je bila približno
jednaka, dok se u proljeće razlika znatno povećava.
4. U proljeće su najbrojniji kukci i to kornjaši i jednakokrilci.
8. LITERATURA

Bačić T. i sur. „Raznolikost živog svijeta, udžbenik iz biologije za drugi
razred gimnazije“ 2006, Matekalo Draganović J. (ur.), Školska knijga,
Zagreb, str.148-149.

Bačić T. i sur. „Raznolikost živog svijeta, udžbenik iz biologije za drugi
razred gimnazije“ 2006, Matekalo Draganović J. (ur.), Školska knijga,
Zagreb, str.141-142.
38
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja

Bačić T. i sur. „Raznolikost živog svijeta, udžbenik iz biologije za drugi
razred gimnazije“ 2006, Matekalo Draganović J. (ur.), Školska knijga,
Zagreb, str.130-131.

Bendelja D. i sur. „Volim Život 6, udžbenik iz prirode za 6. razred OŠ“
2011, Ćorić S. (ur.), Školska knjiga, Zagreb, str. 158-175.

Burnie D. „Životinje velika ilustrirana enciklopedija“ 2001, I. Borovac (ur.),
Mozaik knjiga, Zagreb, Beskralješnjaci, str. 538-578.

Chinery M. „Collins Field Guide - Insects of Britain and Northern Europe“
2007, Harper Collins, London.

Čulinović
M.
„Održavanje
travnjaka“
2008,
http://mojcvijet.hr/con-
tent/view/159/73, 31. kolovoza 2010.

Dujmović Purgar D. i sur. „Rasprostranjenost crvene djeteline (Trifolium
pratense L.) u Hrvatskoj“ 1998, Agronomski glasnik, Vol. 3: str. 225-227.

Durbešić P. „Upoznavanje i istraživanje kopnenih člankonožaca“ 1988,
Kerovec M. (ur.), Hrvatsko ekološko društvo i dr. Ante Pelivan, Zagreb.

Fleten M. Usmeni izvor 2012, djelatnica Hrvatskih cesta u naplatnim
kućicama na autocesti Zagreb-Goričan.

Gotal D. Usmeni izvor 2011, Gotal IFN d.o.o. obiteljsko gospodrastvo za
uzgoj jelena lopatara, Goričan, Krešimirova 11, tel: 040/601-236,
[email protected]

Grubešić M. Usmeni izvor 2011, redoviti profesor Zavoda za zaštitu
šuma i lovno gospodarenje Šumarskog fakulteta uZagrebu.
39
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja

Kurbalija A. „Pregled entomofaune močvarnih staništa od međunarodnog
značenja u Republici Hrvatskoj“2011, Specijalistički rad, Sveučilište
Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

Leto i sur. „Regenerativna sposobnost bijele djeteline pod utjecajem
napasivanja govedima i ovcama i gnojidbe dušikom“ 1998, Mljekarstvo,
58: str. 341-345.

Maceljski M. „Red Coleoptera – kornjaši, tvrdokrilci“ 1999, Poljoprivredna
entomologija, Halić V. (ur.), Zrinski, Čakovec. str. 125-215.

Matoničkin I. „Beskralješnjaci - biologija nižih avertebrata“ 1981,
Sambolek-Hrbić E. (ur.), Školska knjiga, Zagreb.

Matoničkin I. „Beskralješnjaci - biologija viših avertebrata“ 1981,
Sambolek-Hrbić E. (ur.), Školska knjiga, Zagreb.

Matoničkin I., Habdija I., Primc-Habdija B. „Beskralješnjaci, biologija viših
avertebrata“ 1999, Školska knjiga, Zagreb.

McGavin G.C. „Insects, Spiders and other terrestrial Arthropods“ 2000, A
Dorling Kindersley Book, London.

Mršić N. „Živali naših tal: uvod v pedozoologijo - sistematika in ekologija
s splošnim pregledom talnih živali“ 1997, Tehniška založba Slovenije,
Ljubljana.

Pavičić V., Hudek J. „Travnjaci“ 1997, Matekalo Draganović J., (ur.),
Priroda 6, Školska knjiga, Zagreb, str. 111-122.

Rašan M. „Drava i Mura su naše rijeke“ 2011, Mićanović M., (ur.),
Obrazovanje za održivi razvoj, Priručnik za osnovne i srednje škole,
Agencija za odgoj i obrazovanje, Zagreb, str. 130-132.
40
Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja

Rašan M., Trojko K. „Kopneni ekosustavi“ 2010, Ćorić S. (ur.), Biologija –
udžbenik iz biologiju za srednje ekonomsku školu, Školska knjiga,
Zagreb, str. 169-171.

Scott M. „Ekologija“ 1994, Uskoković D. (ur.), SysPrint, Zgreb, Travnata
mora, str. 82-90.

Šegulja N., Hršak V. „Priručnik za fitocenološka i ekološka istraživanja
vegetacije“ 1998, Kerovec M. (ur.), Hrvatsko ekološko društvo i dr. Ante
Pelivan, Zagreb.

Toman J., Felix J. „A Field Guide
in Colour to Plants and Animals“
1990, Polygrafia, Prague.

Triplehorn C.A., Johnson N.F. „Borror and Delong's Introduction to the
Study of Insects“ 2005, Brooks/Cole, Belmont.
41