close

Enter

Log in using OpenID

BOŠNJAČKENOVINE POLITIKA - bosnjacka-dijaspora-cg

embedDownload
POLITIKA
Broj 29- decembar, 2012.
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
1
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
2
POLITIKA
www.bosnjackenovine.com
BOŠNJAČKENOVINE
POLITIKA
Informativno javno glasilo
Broj 29. Godina VII
decembar, 2012. god.
Osnivač i izdavač
“BICENT” d.o.o. Rožaje
CRPS: 5-054720/001
Direktor
Senad Mujević
Glavna i odgovrna urednica
Mirela Avdić
Tehnički urenik
Adis Pepić
Saradnici
mr. Sead Ibrić
Jakub Durgut
Alisa Džogović
Bajro Agović
Almina Bučan
Lejla Sijarić
Emil Kolić
Damir Šabanović
Samir Sofović
Mirsad Feleć
Emil Šabotić
Admir Adrović
Fadil M. Kardović
Zumber Muratović
Vaid Drešević
Mirsada Šabotić
Mensur Kalender
Počasni saradnici
Akademik Alija Džogović
Sait Šabotić
Velid Bajramović
Dopisnici
Irfan Sancakli Kurpejović
Selahattin Bölükbaşı
Ruždija Adžović
Adresa redakcije
Bošnjačke novine
PC Sofico- Rožaje
84310 Rožaje-Crna Gora
Kontakt telefon
069/283-600
e-mail:
[email protected]
www.bosnjackenovine.com
Račun kod ATLASMONT banke
Bicent-bošnjački informativni centar
505-88595-66
Štampa
Štamparija Kujević
Tiraž
1.500 primjeraka
Broj 29- decembar, 2012.
RIJEČ UREDNICE
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
Dosta je bilo riječi,
vrijeme je da se radi
Besjedništvo kao proizvod razmišljanja je prvi korak ka
donošenju odluke da se nešto i
uradi.
Zašto se, kad su u pitanju
krupne odluke kod Bošnjaka, na
besjedništvu obično mnogo šta
završava?
Toliko je bilo čvrstih odluka da se sudski procesi pravilno završe, da se konačno pred
očima javnosti osude dželati i bar
moralno nagrade žrtve, a opet se
na kraju pomiješaju uloge i sudski
procesi bivaju samo farsa kojom
se pune tabloidi i popunjava televizijski prostor.
Zašto sve hladnije nove
generacije gledaju na nekadašnju
zbilju i otkud pravo starijima da
nam to dozvole?
Ima još mnogo pitanja koja počinju
sa ”zašto”, a nastavak ide prema
nečinjenju nečega ali to ćemo Vam
kroz članke iz broja u broj odgonetati.
Bošnjačke novine su u protekloj godini pokušale, a nadam se
i uspjele, da Bošnjake i bošnjaštvo
približe Bošnjacima. Prikupili smo dovoljno iskustva
da i narednih godina djelamo još
spremniji i stručniji za ovaj posao,
ali nam je potrebna i Vaša pomoć,
jer je svaki posao u grupi miliji, brži
i kvalitetniji; to su naši stariji znali
zato se i do dan danas zadržao
običaj “moba”. Vjerujem da je to
itekako održalo dobre odnose, solidarnost i jedinstvo Bošnjaka, pa bi
valjalo da to sačuvamo. Postavljali smo pitanja, tražili odgovore,
upućivali i dali Vam dovoljno prostora da nas usmjeravate. Mnoge
odgovore nismo dobili, ali gdje
ima pitanja biće i odgovora.
Približili smo Vam naše
stvaraoce i njihova djela. Krali Vam
Vaše slobodno vrijeme i ispunjavali
Vaše domove.
Iznenadila me je situacija
kad sam u jednom lokalu u Istanbulu upoznala porijeklom našeg
čovjeka, koji je već treća generacija koja se rodila tamo, ne govori
naš jezik ali redovno uzima naše
novine. Pitala sam ga zašto to
radi, a on mi je odgovorio da one
pripadaju njemu, jer nose duh
bošnjaštva i nečeg što nije mogao
da mi objasni ali je jako osjećao.
Dakle, zaključak bi bio da
mi pripadamo Vama, pod kojom
god zastavom da živite i kakva
god interesovanja imate. Ukoliko valjano djelate pronaćićete
se u mnogim tekstovima, ukoliko
ne djelate valjano, opet ćete se
pronaći, jer smo i jedno i drugo Mi;
dobri i loši ali smo opet “mi”, a to
mi je najljepša odrednica od svih
odrednica na svijetu.
Mirela Avdić
3
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
POLITIKA
AKTUELNO
Izabrana nova Vlada Crne Gore,
Rafet Husović potpredsjednik
Poslanici
Skupštine
Crne Gore na drugoj sjednici
drugog redovnog zasijedanja
u 2012. godini, većinom glasova, izabrali su 40. Vladu
Crne Gore, koju čine 18 ministara, na čelu sa premijerom
Milom Đukanovićem. Glasao
je 71 poslanik, 44 za, 26 protiv
i jedan je uzdržan, glasanju je
prethodila skoro šestočasovna
rasprava.
Đukanovićev kabinet
ima četiri potpredsjednika i
14 ministara, od kojih je šest
novih. Dosadašnji premijer
Igor Lukšić biće potpredsjednik Vlade i ministar inostranih
poslova i evropskih integracija.
Ministarstvo finansija vodiće
dosadašnji guverner Centralne
banke Crne Gore, Radoje
Žugić. Branimir Gvozdenović
se vraća u Vladu Crne Gore i
postavljen je na mjesto ministra turizma i održivog razvoja.
Po prvi put član Vlade biće i
Predrag Ivanović, koji će voditi Ministarstvo poljoprivrede i
ruralnog razvoja. Novi ministar rada i
socijalnog staranja je Predrag Bošković, a dosadašnji
prvi čovek tog resora Suad
Numanović preuzeće Ministarstvo za ljudska i manjinska prava. Duško Marković
ostao je potpredsjednik Vlade
4
za politički sistem
i ministar pravde i
ljudskih prava. Na čelu Ministarstva odbrane i
dalje će biti Milica
Pejanović-Đurišić,
dok će resor prosvjete i sporta i dalje
voditi
Slavoljub
Stijepović. Vladimir Kavarić ostaje ministar ekonomije,
Miodrag
Radunović ministar
zdravlja, Branislav
Mićunović i dalje će
voditi resor kulture, a Sanja
Vlahović, Ministarstvo nauke.
Lider Bošnjačke stranke, Rafet Husović, izabran
za potpredsjednika Vlade
za regionalni razvoj, dok je
Mariji Vučinović iz Hrvatske
građanske inicijative pripala
funkcija ministra bez portfelja.
Socijaldemokratska
partija ima tri mjesta u novoj
Vladi - jedno potpredsjedničko
i dva ministarska - unutrašnjih
poslova i saobraćaja i pomorstva. Vujica Lazović zadržao
je mjesto potpredsjednika
Vlade za ekonomska pitanja,
dok je Ivan Brajović funkciju
ministra unutrašnjih poslova
zamenio čelnom pozicijom
u Ministarstvu pomorstva
Admir Adrović
i saobraćaja. Novi ministar
unutrašnjih poslova je Raško
Konjević.
Ekonomski i socijalni oporavak primarni cilj nove Vlade
Osnovni zadatak nove
Vlade je ekonomski i socijalni oporavak Crne Gore od
posljedica ekonomske krize.
To će predstavljati težak test
odgovornosti za zaustavljanje nepovoljnih ekonomskih
trendova, saopštio je Milo
Đukanović
predstavljajući
program Vlade u crnogorskom parlamentu. Đukanović
je najavio kadrovske promjene, smanjenje naknada
državnim funkcionerima, analwww.bosnjackenovine.com
POLITIKA
AKTUELNO
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
Nova Vlada Crne Gore
izu dosadašnjih privatizacija,
privlačenje novih investicija,
povećanje broja zaposlenih.
Nova Vlada mora
da vodi intenzivnu ekonomsku politiku kako bi zaustavila nepovoljne ekonomske trendove izazvane
ekonomskom krizom, saopštio
je mandatar Milo Đukanović
predstavljajući ekspoze u
Skupštini crne Gore. Crna
Gora nedovoljno stvara, zbog
čega se zadužuje, uvoz je pet
puta veći od izvoza, platni bilans je opasno neuravnotežen,
a to su razlozi zbog kojih nova
Vlada mora u što kraćem roku
povratiti održivost državnih
finansija, rekao je između ostalog Đukanović najavljujući
da predstojeći posao neće biti
nimalo lak.
Broj 29- decembar, 2012.
Lider BS-a Rafet Husović
imenovan za potpredsjednika
zaduženog za regionalni razvoj
Rafet Husović, lider
Bošnjačke stranke i dosadašnji
Ministar bez portfelja izabran
je za potpredsjednika Vlade
za regionalni razvoj. Time je
po prvi put u Crnoj Gori jedan autentični predstavnik
bošnjačkog naroda dobio tako
visoku državnu poziciju i što je
još bitnije pokazano je svima
da su Bošnjaci kao narod realnost u Crnoj Gori, a Bošnjačka
stranka nezaobilazan politički
faktor na političkoj sceni u
Crnoj Gori.
„Očekujemo da pomognemo
nerazvijenim
opštinama, donekle nerazvijenom sjeveru Crne Gore,
odnosno da iskoordiniramo
rad među ministarstvima koji
u svom djelokrugu imaju i regionalni razvoj. Želimo jednostavno da djelujemo i kroz
aplikacije prema evropskim
fondovima, jer je regionalni razvoj aktuelan i kod EU.
Želimo da pomognemo sjever
Crne Gore, da zainteresujemo
ljude da konkurišu, da prave
projekte, da napravimo infrastrukturu koja bi se uključila
oko pomoći regionalnom razvoju države”, istakao je nakon imenovanja predsjednik
Bošnjačke stranke i novoizabrani potpredsjednik Vlade
Crne Gore, Rafet Husović.
Admir Adrović
5
INTERVJU
POLITIKA
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
PISANJE, ŽIVOT
INTERVJU SA KEMALOM MUSIĆEM, BJELOPOLJSKIM
NOVINAROM I PISCEM
BIOGRAFIJA
Kemal Musić je rođen 1972. godine u Godijevu kod Bijelog Polja. Završio je studije
bankarstva i osiguranja. Objavio je knjige
priča »Zasjeda«, »Luda kuća«, »Kad su vukovi gladni biće oštra zima« i roman »Žig«.
Dobitnik je književnih nagrada »Avdo
Mežđedović«, »Odzivi« i novinarske
nagrade »Boško Pušonjić« za najbolju
reportažu u 2008. godini.
Roman »Žig« je ove godine nominovan
za prestižnu Nagradu »Meša Selimović«
u Tuzli.
Kemal Musić je zastupljen u Čitanci za šesti
razred u Crnoj Gori, Studijskom programu
bosanskog jezika i bošnjačke književnosti
Internacionalnog univerziteta u Novom
Pazaru, antologijama i izborima proze.
Priče su mu prevođene na francuski jezik.
Član je Savjeta Javne ustanove
»Ratkovićeve večeri poezije«.
BN: Gospodine Musiću, na
početku našeg razgovora Vam
se u ime REDAKCIJ BN zahvaljujem na izdvojenom vremenu.
Vi ste novinar i pisac. Koliko
Vam novinarstvo pomaže u
književnom zanatu, a koliko
književnost u novinarstvu?
Novinarstvo je zaraza.
Virus koji kad jednom dobijete, nema tog ljekara specijaliste, konzilijuma ljekara, koji
vas mogu izliječiti. Ja sam se
prvo, kao učenik osnovne škole
„Šukrija Međedović“ u Godi-
6
jevu,
zainteresovao
za književnost, a onda
sam počeo da pišem
za novine i – zarazio se.
Kolege, pisci, govorili
su mi da batalim. Upozoravali me da će mi novinarski
upropastiti književni stil. Ali, kao
što rekoh, ljekari još nijesu uspjeli da pronađu lijek protiv novinarskog virusa i ja sam tu gdje
jesam. A književnost je ljubav.
Ljubav prema ljepoti i načinu
iskazane riječi. Pošto nijesam
imao snage da presječem: novinarstvo ili književnost, ja sam
pokušao da spojim jedno sa
drugim. Književnost mi pomaže
da se u novinarstvu izražavam
ljepše i slikovitije nego što to
rade oni koji su samo novinari a,
sa druge strane, novinarstvo mi
Kemal Musić
pomaže da moje književne rukopise ne mrcvarim do najbanalnijeg cjepidlačenja, koja ponekad
mogu i da upropaste rukopis,
kako rade oni koji su samo pisci. U prilog opravdanosti mog
književnog stvaralaštva idu i dvije nagrade, dok sa druge strane
stoji i jedna nagrada za novinarstvo. Ipak, draže mi je kad me
prepoznaju kao pisca.
BN: Kako opisujete
književnu tematiku?
Vašu
To je tematika koja se
kroz moje dosadašnje četiri
knjige kretala od tradicionalizma
do modernizma. No, ono što je
važno, u kojem bilo pravcu da
su usmjereni moji motivi, trudim se da na neki način priredim
www.bosnjackenovine.com
INTERVJU
POLITIKA
iznenađenje čitaocu. Jer, umjetnost mora da šokira, da izazove
rekaciju, bila ona pozitivna ili
negativna. Bez toga nema ništa.
BN: Vaša posljednja knjiga
„Žig“ našla se u užem izboru za
uglednu regionalnu književnu
nagradu Meša Selimović. Ujedno, to je Vaš prvi roman. Da li
taj roman predstavlja zaokret u
vašem pripovjedačkom okviru?
Moglo bi se reći da roman „Žig“ predstavlja mene
kao pisca u jednom drugačijem,
jačem, svijetlu, u odnosu na prethodne knjige priča. Drugačiji
način pripovijedanja, drugačiji
jezik, drugačiji motivi i, ono što
je posebno karakteristično za tu
knjigu, pojava tri pripovjedača.
U prethodnim knjigama sam
imao priče sa sličnim načinom
pripovijedanja ali, što se kaže,
bolji je osrednji roman nego dobra knjiga priča, pa je taj moj stil
primijećen tek u romanu „Žig“.
Ipak, nijesam siguran da ću i od
sada tako pisati. Jer, ako se pisac
uljuljka u jednu formu, postoji
opasnost od ponavljanja.
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
ju ako slijedimo uzora, što više to
radimo naše pisanje sve besmislenije biva. Ipak, bez kvalitetnog čitanja nema ni kvalitetnog
pisanja. Zbog toga treba birati
štivo i paziti se da vam neki pisac,
slučajno, pod kožu ne uđe. Obzirom da sporo pišem, imam dosta
vremena za čitanje. U poslednje
vrijeme čitam Kormarka Makartija, Haruki Murakamija, Ljosu,
Toni Morison, i pazim se od njih
kao od zmije.
BN: Da li se može živjeti od
pisanja ili ipak samo živjeti za
pisanje?
- Od pisanja se može živjeti veoma lijepo: Kada se piscu natovari
na grbaču kakva tema, kad mu ne
da kročiti, sjesti, leći, ustati, nego
ga proganja u svakom božjem
času, pa kad pisac počne da se
oslobađa tog tereta, kad izruči
svu svoju muku na papir i kad
bezbrižno stane ispred ogledala,
konačno shvati kako se lijepo živi
od pisanja. A takvom piscu, bez
pisanja nema čivota!
BN: Da li je, po Vašem mišljenju,
književnost na sjeveru Crne Gore
BN: Za koje književnike možete u medijskoj sjenci književne
reći da su neposredno uticali na scene Podgorice i juga?
Vaše stvaralaštvo?
Najbolji pisci u Crnoj Gori
Pisac uvijek mora da traži Mihailo Lalić, Ćamil Sijarić, Miosvoj put, svoj izraz, svoj način drag Bulatović, Ismet Rebronja,
komunikacije sa auditorijumom. Risto Ratković, Radovan Zogović,
Bez prepoznatljivosti, nema us- Husein Bašić i nenadmašni Avdo
pjeha u umjetnosti. Zbog toga Međedović su sa sjevera Crne
pisac ne bi smio da ima uzora. Gore. I danas, od Plava i Rožaja
Pisanje nije košarka. U košarci, do Kolašina, ima veoma dobrih
recimo, što više slijedimo uzora, pisaca, ali rijetko dobijaju prostor
više napredujemo i rezulati su u podgoričkim medijima. Nema
nam sve bolji. Međutim, u pisan- ni promocija pisaca sa sjevera u
Broj 29- decembar, 2012.
Podgorici i na jugu. Ali, kao što se
kaže u jednom kur’anskom ajetu:
„Lijepa riječ je kao lijepo stablo,
korijen mu je duboko u zemlji a grane se pod nebo uzdižu“,
takođe i oni pisci sa sjevera koji
su „duboko zaorali“ književne
brazde jednog dana dobiti svoje
mjesto u književnosti Crne Gore,
htio to neko ili ne.
BN: Šta za Vas znači pisati?
Možda sam nesvjesno
odgovorio na to pitanje u jednom poglavlju romana „Žig“.
U onom dijelu kad se pojavljuje
Limanova mrtva žena, sa koje od
straha nijesam smio pogled da
odvojim. Tako mi je i sa pisanjem.
Toliko se plašim svake napisane
riječi, da ne mogu bez pisanja.
BN: Kad možemo očekivati Vašu
novu knjigu?
Nakon što sam se odmorio od „Žiga“, nametnule su
mi se nove teme. Vrzmaju mi
se po glavi razni motivi koji će
biti pretočeni u knjigu kratkih
priča, ili roman u fragmentima.
Vidjeću... Dobar dio tog rukopisa
je gotov, pa bi knjiga mogla izaći
do septembra – oktobra 2013.
Biće to knjiga potpuno drugačija
od dosadašnjih.
BN: Želim Vam mnogo uspjeha u radu i sa radošću
očekujemo Vaša nova djela,
kojim obogaćujete bošnjačko
književno
stvaralaštvo
prevazilazeći regionalne okvire
i mnogo uspjeha u Vašem novinarskom poslu.
Redakcija BN
7
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
POLITIKA
PONOS NE SMIJE DA NESTANE
(day after the election)
Dolazim ispred zgrade u
namjeri da uđem u kancelariju,
standardna procedura radnim
danima, a tako je trebalo biti
i toga dana koji ću dugo pamtiti posebno zbog radosti kojom
sam bila ispunjena, ali i ponosa
koji sam tada osjećala. Količina i
jednog i drugog bila je viša nego
obično, a sjaj u očima govorio je
o tome koliko sam zapravo bila
srećna.
Kao i obično ispred
zgrade dočekale su me kolege,
ali tog jutra doček je bio dugačiji
nego prethodnih dana. Tog jutra
nije bilo uobičajenog toplog pozdrava za ugodan početak radnog
dana, umjesto toga, bilo je radoznalih i upitnih pogleda uprtih
u mene...Iako sam negdje u dubini duše osjećala uzrok toga,
pokušala sam se odbraniti mišlju
da sam zapravo u nekom svom
svijetu i da je sve uobičajeno i
standardno...
Tako koračajući sigurnim
koracima, moju putanju i tok misli prekinuo je glas. Neko me je oslovio nacionalnom odrednicom,
oslovio me sa "Bošnjakinjo!".
Moji koraci više nijesu tako sigurni, osjećam da drhtim, pogled mi
postaje blijed, kao da gledam u
prazno. Zaustavljam se, okrećem
i vidim nasmijanog kolegu, koji
mi hita u susret postavljajući pitanje: „Koleginice Bučan, zašto
se ne odazoveš kad te zovem?”
Hm, pa da, koga drugog,
pa jedina sam Bošnjakinja tu,
8
kao i u toj instituciji, što će,
nadam se, u bliskoj budućnosti
biti promijenjeno na bolje. Moje
misli opet su prekinute, ali ovog
puta upućenim čestitkama,
čestitkama za uspjeh postignut
pethodnog dana. Rekao je: “Dobar izborni rezultat, čestitam
ti“.
Opet tišina.Pa to nije
samo moj uspjeh, to je uspjeh
svih koji su dali svoj glas, a i
onih koji nisu, to je uspjeh svih
Bošnjaka jednako. Umjesto hvala, sa osmjehom na licu uzvratila
sam: “Odličan rezultat kolega,
odličan!“. Sjaj u očima, koji je otkrivao moju sreću ponovo je bio
tu, ponos je bio još veći, bila sam
ponosna na svoje Bošnjake.
Poseban ponos osjećala
sam zbog mladih, čija podrška
je bila ogromna, podrška čija se
veličina zapravo ne može izreći
riječima, podrška koju su dali
bezrezervno i bez ikakvih uslova
i zahtjeva. Veliko bravo za našu
omladinu! Osjećala sam ponos
i zbog naše dijaspore, koja je
ovog puta stala uz svoje, znajući
da ćemo imati sluha za njihove
zahtjeve i da ih nećemo zaboraviti, kao što neki, nažalost, jesu.
Ali, osjećala sam ponos i zbog
svoje porodice, koja je bila uz
mene i bila moja podrška i davala mi snagu svih ovih godina,
čineći tako moj politički izbor još
ispravnjim.
Vjerujem da su i mnogi
drugi toga dana osjećali istu ra-
dost i isti ponos, radost jer su shvatili da Bošnjaci vjeruju u njih,
a ponos zbog pripadnosti njima.
Sada je na nama, ne smijemo
dozvoliti da ti osjećaji nestanu,
trebamo učiniti da se prošire i
tamo gdje ih nije bilo, da stanemo
rame uz rame jedni sa drugima,
bez izuzetaka. To nam daju za
pravo oni koji su stali uz nas, koji
su omogućili da na našim licima
bude ovoliko radosti, daje nam
i postignuti izborni rezultat i ostvarena podrška, koja je svakim
danom sve veća. Trebamo učiniti
da svaki Bošnjak bude ponosan
sa svoje autentične predstavnike,
kao što je i do sada bio slučaj, a
tome treba da doprinesu i sami
poslanici, čineći svoj rad konstruktivnijim i transparentnijim,
kao i svi drugi koji podržavaju
ideje i program Bošnjačke stranke, koja je i dalje jedini autentični
zastupnik Bošnjaka, što nesumnjivo dokazuje i rezultat ostvaren
na izborima 14. oktobra.
Na kraju, želim da
poručim novim/starim poslanicima u novom sazivu Parlamenta
da ne zanemare obećanja koja su
dali tokom izborne kampanje, jer
će njihov rad biti na provjeri na
nekim od narednih izbora.
Želim da radost i ponos koju sam osjećala tog dana
budu dio svkodnevnice svakog
Bošnjaka.
Almina Bučan
www.bosnjackenovine.com
DRUŠTVO
POLITIKA
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
PETNJIČKI KRAJ U CRNOJ GORICRNA GORA U PETNJIČKOM
KRAJU
Sredinom oktobra ove
godine navršio se vijek od kako
je područje Petnjice, moramo
naglasiti one u Bihoru, ušlo u
sastav Crne Gore, pa je to prilika da se taj datum obilježi na
prigodan način. Naravno, jedan
takav povod nije samo stvar istorije i istoričara i kalendarskog
posmatranja događaja, već i
svih drugih koji društvena pitanja promišljaju iz sebi svojstvenog ugla.
Sto godina je svakako
vrijeme dovoljno dugo, ali i nedovoljno dugo, da jedan kraj
kakav je Petnjički, bude poznat,
a možda čak i nepoznat kutak
države Crne Gore za većinu njenih građana. Može zvučati pomalo
čudno, ali jedna od prvih asocijacija kad se spomene Petnjica,
jeste pomisao da se radi o Petnjici kod Šavnika, a ne o Petnjici
kod Berana. Naravno, zbivanja
koja su tokom ljeta koje je za
nama, bila aktuelna povodom
refernduma za vraćanje statusa opštine Petnjici kod Berana,
učinila su da je ime tog kraja
bilo nešto prisutnije u medijima,
pa je i ukupnom stanovništvu
Crne Gore to ime postalo kud
i kamo bliže. Komentari među
građanima Crne Gore uglavnom
su išli u pravcu hoće li Petnjica
biti opština ili ne, a malo njih se
zapitalo kakav je to kraj; da li ga
kao stanovnik Crne Gore dovoljBroj 29- decembar, 2012.
prirodnih vrijednosti Petnjičkog
kraja, koje bi turistički mogle biti
valorizovane, bilo bi dovoljno da
se o njima napiše sasvim priličan
tekst. No, kako je u pitanju jedan
istorijski datum i jedno istorijsko
vrijeme, nama se ovdje čini zanimljivim uspostavljanje jedne
kratke istorijske paralele
Petnjice nekada i sada,
koja bi mogla ukazati na
one najsnažnije pečate
koji su ostali prepoznatljivi na njenom istorijskom profilu i uopšte licu.
Ovakve analize mogu, ali
uvijek i ne moraju biti
uvjerljiv pokazatelj istorijskog hoda određenog
područja, te ih stoga prije
svega treba shvatiti kao
podstrek za razmišljanje
koje treba usmjeriti u
pravcu daljeg jačanja i
razvoja
konkretne geoSait Šabotić
grafske sredine. U tom
jenju legitimisali upravo preko smislu i mi ćemo u našoj ananjih, ili taj kraj ima još vrijednosti lizi, koja treba da bude doprikoje ga svakako preporučuju da nos obilježavanju datuma koji
smo već pomenuli, krenuti
izbije u neke krupnije kadrove.
Kada je u pitanju onim uobičajenim redoslijedom
Petnjički kraj dovoljno je samo koji obično polazi od granica i
reći da je to prelijepa oaza ko- veličine određenog geografskog
joj je priroda podarila ne samo prostora.
ljepotu krajolika, već i druga Područje koje je Petnjički
bogatstva dovoljna da ga dru- gi prepoznaju po njima. Čak kraj zahvatao početkom XX vii razmišljanje u pravcu koji bi jeka skoro da je ostalo isto do
bio usmjeren ka predstavljanju danas, što će reći da je i tada na
no poznajem; da li u njemu ima
nekih prirodnih resursa; da li bih
u tom kraju mogao pronaći nešto
interesantno za sebe i sl. U tom
smislu trebalo bi se zapitati da
li su zbivanja kakav je bio referendum, potrebna da bi se jedno
mjesto ili jedan kraj, javnom mn-
9
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
njemu postojalo 20 i više seoskih
naselja. Međutim, ono što je u
trenutku ulaska u sastav Crne
Gore karakterisalo taj prostor,
jeste činjenica da je on administrativno bio razjedinjen, jer je
pripadao opštinama koje su tada
egzistirale – Lozanskoj, Koritskoj, i jednim dijelom Rožajskoj.
No, kako je vrijeme proticalo, taj
prostor je ipak uspio da se na izvjestan način ustali, tako da Petnjica danas u svom teritorijalnom
opsegu objedinjuje 26 sela i tri
zaseoka, koji su i u regionalnom
smislu riječi, prirodnim granicama omeđeni u sastavu cjelokupnog područja poznatog pod
imenom Bihor.
U geografskom i uopšte
egzistencijalnom
pogledu
Petnjički kraj je uoči balkanskih ratova, a i znatno prije,
bio
stočarsko-poljoprivredni
kraj, koji je centralnoj osmanskoj blagajni davao mali finansijski prihod, no bez obzira na
tu činjenicu tada je zajedno sa
znatno širim područjem koje su
činili Pljevaljski, Sjenički, Pećki
i još neki sandžaci, predstavljao granično područje prema
Kraljevini Crnoj Gori, u čemu je
zapravo i bio presudni značaj
ovog podneblja. Za granična
mjesta, poznato je, važi stara izreka koja kaže da je takvim mjestima dobro u miru, ali teško u
ratu. Drugim riječima kazano,
Petnjičanima i uopšte Bihorcima,
bilo je suđeno da u tom vaktu sa
teškim naporima grabe naprijed.
Kao granično područje Petnjički
kraj je u svom funkcionalnom
pogledu predstavljao tranzitno
područje preko koga su vodili
značajni karavanski putevi, koji
10
su se na svom kraju uključivali u
one glavne carske džade na kojima je protok života bio znatno
brži i intenzivniji, ali čiji je dah,
zahvaljujući baš tim sporednim
džadama, stizao i do područja
kakvo je bilo Petnjica. Po ulasku u
sastav Kraljevine Crne Gore 1912.
godine, Petnjički kraj je i dalje
ostao poljoprivredno-stočarski
kraj kome kraljevska vlada, sve
da je i htjela, nije mogla posvetiti dovoljno vremena i pažnje,
jer je već 1914. godine izbio
Prvi svjetski rat, koji je Petnjici i
Petnjičkom kraju donio ogromne
nevolje. Dakle, dvogodišnji period od 1912-1914. godine, nije
bio dovoljan da se Petnjički kraj
integriše u Kraljevinu Crnu Goru.
Neophodnu integraciju su uveliko tada ometali i pojedini bahati
predstavnici vlasti, koji su uspijevali da se otrgnu i kontroli samog
kralja Nikole, pa su i Petnjičani
zbog toga bili primorani da mu
se žale i radi raznih pojašnjenja,
zatraže i audijenciju kod crnogorskog vladara. Da bi olakšao
i ublažio stanje na terenu, kralj
Nikola je počeo izgradnju puta
od sela Bioče prema Petnjici,
u čemu ga je omeo novi rat. Sa
izbijanjem Prvog svjetskog rata
uslijedila je austro-ugarska okupacija Petnjičkog kraja, koja je
potrajala do 1918. godine, a tokom nje je uslijedio grozomorni i
smrtonosni grip španjolica, koji je
naprosto, sa ratnim strahotama,
nanio nenadoknadive gubitke
ovom kraju koji se ionako borio
sa teškim problemima. Ali, život
je, morao ići naprijed.... Ipak,
ono što je posebno bitno istaći iz
tog istorijskog vremena, jeste da
je i Petnjički kraj uprkos teškim
trenucima podijelio istorijsku
DRUŠTVO
POLITIKA
sudbinu sa onim prostorom koji
je tada činio Crnu Goru. Posmatrano sa distance
duge jedan vijek, danas je vrlo
teško dočarati demografsku sliku Petnjičkog kraja, onakvu kakva je ona bila prvih godina XX vijeka. Podaci kojima raspolažemo
uglavnom su nepotpuni i odnose
se na broj domova u pojedinim
selima koja danas pripadaju
Petnjičkom kraju. U tom smislu
potrebno je reći da je 1912. godine u Godočelju bilo 40 domova, u Hazanama 31, u Vrševu
43, u Orahovu 18, u Lješnici 6, u
Dobrodolima 35, u Tucanju 61 u
Johovicama i Paljuhu 39 domova itd. Vjerovatno da se taj broj
uoči samih balkanskih ratova
na cjelokupnom području kretao oko 400 domova, što bi uz
indeks 7, moglo ukazati da je
u Petnjičkom kraju živjelo oko
3.000 stanovnika. Ali, kada je
već bilo izvjesno da će i Petnjički
kraj zahvatiti plamen rata, jedan dio Bošnjaka se iselio sa
tog područja u potrazi za što sigurnijim utočištem. Migracioni talas koji
je tada zapljusnuo područje
Petnjičkog kraja, nije ga više
napuštao, s tom razlikom što su
„udari“ nekada bili slabiji, a nekada vrlo jaki. Da bismo navedenu
tvrdnju potkrijepili, navešćemo
da je prema podacima popisa
iz 1991. godine na području
Petnjičkog kraja živjelo 9.124
stanovnika, a prema podacima
popisa iz 2003. godine 5.841.
stanovnik. Ogroman iseljenički
talas krenuo je iz Petnjičkog kraja
u poslednjoj deceniji XX vijeka i
sa izraženim intenzitetom powww.bosnjackenovine.com
DRUŠTVO
POLITIKA
trajao sve do samog početka XXI
vijeka. Ipak, za Petnjički kraj bi i
dalje mogla da važi stara izreka
da je to kraj koji je nepresušno
vrelo života i koliko god da se sa
njegovog prostora „po svijetu
naseljavalo“, on sebe nikada nije
raselio. Uzroci iseljavanja
stanovništva sa područja Gornjeg Bihora ili Petnjičkog kraja,
bili su različiti, a jedan od njih
je svakako bio slaba privredna
razvijenost ovog kraja i vrlo
loša saobraćajna infrastruktura. Prateći brojne istorijske
procese koji su prohujali ovim
područjem, lako je primijetiti
da su ga uglavnom zaobišla sva
značajnija investiciona ulaganja počevši od agrarne reforme
iz vremena Kraljevine SHS, pa
preko svih onih procesa koji su
bili prisutni u poslijeratnoj Jugoslaviji (obnova i izgradnja ratom
opustošene zemlje, petogodišnji
plan, zemljoradničke zadruge,
socijalističko samoupravljanje
itd). Iako je Petnjički kraj, kao
i mnogi drugi, na odar slobode
priložio brojne ljudske živote,
iako su i tada stanovnici tog kraja
jasno iskazali svoju opredijeljenost za slobodu, bratstvo i jednakost, iako je dao i nekoliko narodnih heroja, ipak su ga zaobišli
planovi o privrednom razvoju.
No, u jednom od tih već dalekih
istorijskih vremena, Petnjica je
bila mjesto sa statusom opštine
(ukinuta 1957.), čije je rukovodstvo uspjelo da makar za kratko
uspori iseljavanja stanovništva
koja su i tada bila u toku. Tada
se uspjelo doprinijeti i izgradnji kakve-takve putne infrastrukture, koja je sve do naših dana,
naravno uz „krpljenja“ i „trpljenBroj 29- decembar, 2012.
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
ja“, odolijevala vremenu i koja
još uvijek čeka da, makar asfaltnom trakom najskromnije širine,
bude povezana sa putem koji do
Goduše, dolazi sa bjelopoljske
strane. Poznata je činjenica da
je Petnjički kraj u prošlosti imao,
a i danas ima vrlo povoljan geografski i saobraćajni položaj i da
je, posmatrano u tom kontekstu,
preko ovog područja najlakše i
najkraće doći do područja koja su
na teritoriji Republike Srbije. Uz
to, pođemo li od činjenice da su
nedavna arheološka iskopavanja
ukazala na činjenicu da je život
na tom prostoru dug preko 5.000
godina, onda je to povod za pitanje da li jedno takvo otkriće i
jedan takav lokalitet zaslužuju
da se nađu na turističkoj mapi i
uopšte u žiži određene turističke
valorizacije, ili da budu gurnuta
na marginu društvenih zbivanja.
Da bi bilo koji kraj koji je u sastavu Crne Gore koliko i Petnjički,
a ima ih hvala Bogu, bio što bolje
poznat svim njenim građanima,
neophodno je prema njemu
usmjeriti i određena kretanja
stanovnika, u prvom redu mladih
naraštaja, gdje prevashodno podrazumijevamo đačke ekskurzije. Naravno, nije mi poznato
da je i jedna od njih, u skorije
vrijeme, prošla makar rubnim
krajem ovog područja i eto odgovora na pitanje sa početka
ovog teksta zašto pri pomenu
imena Petnjica prva asocijacija
bude Petnjica kod Šavnika. Ona
je ipak smještena pored jednog,
danas sasvim novog puta. U perspektivi se svakako i ovakvim
pitanjima mora posvetiti dužna
pažnja – i putnoj infrastrukturi
i boljem međusobnom upoznavanju i zbližavanju raznih krajeva
Crne Gore po svim osnovama,
čime se zapravo jačaju integrativne veze i u teritorijalnom i u
kulturološkom smislu riječi.
Petnjički kraj je u trenutku referenduma organizovanog
21. maja 2006. godine za obnovu državne nezavisnosti Crne
Gore, još jednom jasno potvrdio svoju čvrstu opredijeljenost
da na geografskoj mapi bude
prepoznatljivi dio ukupnog
crnogorskog prostora, odnosno zajednice u kojoj vidi svoju
budućnost. Zbog toga Crna Gora
kao država od koje se očekuje
da će u Evropskoj uniji pokazati svoje vrijednosti, svakako
mora računati na potencijale sa
kojima raspolaže i područje Bihora. Tu u prvom redu mislimo
na kvalitetne izvorske vode, na
voćarske potencijale, šumsko
bogatstvo, dobre pašnjake,
turističke i naravno na ljudske
potencijale. Zbog svega navedenog, Petnjičkom kraju neophodno je pružiti punu podrušku i
dati mu šansu koja bi pospješila
njegov ukupni razvitak, koji bi
pokazao da je ovaj kraj dio Crne
Gore opredijeljene za „strujanja
novog vremena“ i napredak u
svim sferama života.
Sait Šabotić, prof.
11
DRUŠTVO
POLITIKA
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
POSJETA UDRUŽENJU
HAUS SANDŽAK- FRANKFURT
Redakcija Bošnjačkih novina, posjetila je udruženje Haus
Sandžak iz Frankfurta. Predsjednik
Udruženja Samir Sofović i blagajnik
Muhamed Agović, popričali su sa
gostima iz redakcije i pokušali da
na što približniji način pojasne kako
žive Bošnjaci u Njemačkoj, koji su
njihovi problemi bili odmah po dolasku u novu zemlju, na koji način
su ih riješavali, razloge postojanja
njihovog Udruženja i čime se ono
prvenstveno bavi.
Po svemu sudeći, rad
Udruženja je opravdao svoju
funkciju i na dostojanstven način
približio međusobno Bošnjake u
Njemačkoj, a služi i kao jaka spona
sa Bošnjacima u Sandžaku. Postojanje naših udruženja u inostranstvu, koji se trude da sačuvaju
Bošnjački identitet, ma koliko dugo
Predsjednik udruženja Haus Sandžak, Samir Sofović
i direktor Bošnjačkih novina, Senad Mujević
12
Bošnjaci tamo živjeli je najbolja
garancija ojačavanja Bošnjaka kao
pojedinca i Bošnjaštva kao kolektivne odrednice.
Članovi Udruženja su iskazali veliko interesovanje za
Bošnjačke novine, kao i za sva glasila koja donose vijesti iz njihovog
rodnog Sandžaka.
Drugog dana, redakcija
BN je pozvana na proslavu dana
državnosti BiH, druženje koje je u
Frankfurtu organizovala Bošnjačka
islamska zajednica HOCHST, na
čelu sa Ef. Muharemom. Na proslavi dana državnosti je bilo prisutno
oko 800 ljudi, bilo je mnogo gostiju iz Bosne i Hercegovine, kao i
Bošnjaka koji već duži niz godina
žive u Njemačkoj.
Redakciju
su
ugostili
nekoliko uspješnih biznismena
iz Sandžaka i pokazali veliko interesovanje za Bošnjačke novine,
koje smatraju trenutno najboljom informativom vezom između
Bošnjaka iz Sandžaka sa Bošnjacima
u Njemačkoj
Redakcija BN
www.bosnjackenovine.com
DRUŠTVO
POLITIKA
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
„DALEKO SMO ALI NIKAD BLIŽE“
Udruženje Bošnjaka iz
Crne Gore u Švajcarskoj, na
čelu sa predsjednikom Edibom Kočanom, organizovalo
je Bošnjačko-kulturno veče
17.11.2012.godine. u Oberburenu (Švajcarska).
Druženju je prisustvovalo preko 700 gostiju iz cijele
Švajcarske.
Moto organizatora bio je
„ Daleko smo, ali nikad bliže“,
čime su htjeli da skrenu pažnju
da Bošnjaci, gdje god bili, treba da budu uz svoj narod. Na
manifestaciji su prisustvovali i
gosti iz Crne Gore: potpredsjednik Skupštine Crne Gore Suljo
Mustafić, konzul Crne Gore u
Njemačkoj, Ervin Ibrahimović
i direktor Bošnjačkih novina,
Senad Mujević i dr..
Pozvani gosti Švajcarskih
institucija nisu bili u prilici
da prisustvuju, ali su poželeli
Broj 29- decembar, 2012.
uspješan skup.
Gosti su mogli da uživaju
uz izvođenje igara KUD-a Bihor
iz Berana, kao i uz interpretacije pjevača Senada Durakovića.
Druženje je trajalo do ranih
vodopad “Rheinfall”,gdje su uz
drženjenje razmjenjivali korisne
informacije i planove o budućim
aktivnostima.
Skup je propratila i televizija Crne Gore.
Džemat Udruženja bošnjaka iz Crne Gore u Švajcarskoj
jutarnjih časova.
Nakon predviđenih aktivnosti manifestacije gosti
su obilšli planinu “Saentnis” i
Redakcija BN
13
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
DRUŠTVO
POLITIKA
EMOCIONALNI PROFIL I DOŽIVLJAJ
TIJELA KOD OSOBA SA TETOVAŽOM
Tetovaže
su
trajna
obilježja koja nastaju unošenjem
pigmenta u dermalni sloj kože kroz
njen gornji sloj. Kao i ostali oblici
bodyart-a, odskora su postale jako
popularne širom svijeta. Tetovaža
je možda tjelesni ukras, ali zbog
prisustva bola i trajnosti, veoma
različit od uobičajenih ukrasa
poput nakita i šminke.
Starija istraživanja traže
i uglavnom nalaze psihijatrijsku
patologiju kod tetoviranih ljudi.
Ali, ona su, u najvećem broju
slučajeva, rađena na subpopulacijama kao što su vojnici, psihijatrijski pacijenti, narkomani, tako
da se ne mogu odnositi na tetoviranog čovjeka danas.
Da bi istražili fenomen
današnjeg tetoviranog čovjeka,
sproveli smo istraživanje koje se
bavi pretpostavkom da se populacija ljudi sa tetovažom na izvjestan način razlikuje od populacije
koja nije tetovirana. U istraživanju
smo se opredijelili za ispitivanje
doživljaja tijela i emocionalnog
profila kod osoba sa tetovažom.
Istorija tetovaže
Kroz istoriju tetovaža
nije bila samo ukras, već i znak
pripadnja nekom rodu, totemu,
svjedočila o socijalnoj pripadnosti
vlasnika, ili joj se pridavala neka
magijska sila.
Tetovaža ima dugu i bogatu istoriju. Postoji u različitim kulturama od davnina. Vjeruje se da
je postojala još kod pećinskih ljudi. Prvi neosporan dokaz je ledena
14
mumija s očuvanim tetovažama
zvana ''Ötzi'' pronađena u Alpima,
stara oko 5400 godina. Veruje se
da je tetovaža postojala još kod
pećinskih ljudi. Skoro da nema
plemena, gde se nije praktikovala: Evropa, Azija, Sjeverna i Južna
Amerika, Okeanija. U Borneu,
žene su bile umjetnici tetoviranja,
što je bila kulturna tradicija. One
su pripremale crteže u zavisnosti
od toga kakav je bio socijalni status u plemenu individue koja nosi
te crteže. Dajaci sa Bornea su vjerovali da u lokalnom raju "ApoKezio" sve dobija novi kvalitet,
suprotno od zemaljskih: svjetlo
postaje tamno, gorko - slatko itd.
Zato su se tetovirali u tamne boje.
Poslije smrti, boja se mijenjala,
postajala svijetla i te "svetline"
je bilo sasvim dovoljno da prenese vlasnika tetovaže u lokalni
raj "Apo-Kezio". Tetovaže među
plemenima Indonezije i Polinezije su najbolji antropološki dokaz socijalnog značaja tetovaže.
Polinezi su razvili tetovaže koje
su označavale plemensku pripadnost, porodicu i status.
Postoje dokazi da su i
Inke i Maje koristili tetoviranje u ritualima. Postoje i opisi
tetovaža u djelima grčkih, rimskih
i egipatskih hroničara. Egipatske
tetovaže imale su uglavnom ritualno značenje. U grčkoj i rimskoj
kulturi tetovirani su robovi, ali
je tetovaža služila i kao kaznena
mjera. Grci su tetoviranje koristili
i kao način komunikacije između
špijuna. Tetovaže su označavale
špijune i pokazivale njihov hijer-
arhijski rang.
Sa širenjem hrišćanstva
običaj tetoviranja je bio zabranjen kao dio paganskih obreda,
tim prije, što je i u Starom Zavjetu postojala zabrana. Bila je toliko stroga da se Evropljani nisu
tetovirali do XVIII vijeka. Kapetan
Džems Kuk je dao najveći doprinos renesansi tetovaže. Kada se
vratio sa plovidbe 1769. godine
donio je sa Tahitija ne samo riječ
"tattoo", već i dovezao sa sobom
Velikog Omai-ja, potpuno istetoviranog Polinežanina, koji je bio
prava hodajuća galerija tetovaže
(Earls i Hester, 1967). Nekoliko
njegovih mornara su se i sami
tetovirali. Tetovaža brzo postaje
simbol avanturista i mornara.
Jednom predstavljena Zapadu,
tetovaža se sa mornara ubrzo širi
na razne slojeve društva, od kriminalaca i narkomana do evropske
aristokratije (Goldstein i Sewell,
1979). Ipak, tetoviranje je zadugo,
uglavnom bilo privilegija mornara, kriminalaca i avanturista, da
bi tek u današnje vreme postala
toliko popularna da je mnogi smatraju modnim trendom.
Postoje različite podjela
tetovaža, zavisno od toga na kojoj osnovi se podjela pravi. Na
osnovu značenja koju su imale u
društvu kroz istoriju, postojale su
plemićke tetovaže, identifikacione
tetovaže, tetovaže kao oznake
postignuća, terapijsko tetoviranje,
obredno tetoviranje, dekorativno
i kazneno tetoviranje.
Sadržaj tetovaže dijeli ih
na etničke, simbolične, religiozne,
www.bosnjackenovine.com
BOŠNJAČKENOVINE
DRUŠTVO
POLITIKA
Informativno javno glasilo
ljubavne tetovaže, tetovaže osvete i tetovaže za uljepšavanje.
Emocionalni profil
Emocionalni profil ispitanika
određen je uz pomoć Pluchikovog
Indeksa Emocija.
Po
Pluchiku,
emocije su složena posljedica lanca događanja koji započinje
opažanjem emotivnih draži, a
kada se te emotivne draži kognitivno obrade, nastaje impuls za
ponašanje i djelovanje na sredinu,
u cilju prilagođavanja.
Cio taj lanac, a ne bilo koja
njegova karika zasebno određuje
se kao emocija. Osnovne (primarne) emocije su «građevinski
materijal» za strukturisanje velikog broja crta ličnosti, koje nastaju
njihovim mijšanjem.
Pluchikova teorija sadrži
deset opštih postulata i to su:
1.Pojam emocije se odnosi na sve
nivoe evolucije, od životinje do
čovjeka.
2.Emocije imaju evolucionu istoriju i kod različitih vrsta se različito
izražavaju.
3.Emocije služe prilagođavanju organizma i pomažu pri suočavanju
sa ključnim problemima opstanka.
4.Uprkos tome što se emocije
kod različitih vrsta ispoljavaju
u različitim oblicima, postoje
određeni zajednički elementi,
odnosno prototipni (prvobitni)
uzorci.
5.Postoji manji broj bazičnih, primarnih ili prototipnih emocija.
6.Ostale emocije su miješana
stanja, derivati i kombinacije primarnih emocija.
7.Primarne emocije su hipotetički
konstrukti.
8.Primarne emocije možemo da
zamislimo kao parove polarnih
Broj 29- decembar, 2012.
suprotnosti.
9.Emocije se razlikuju prema stepenu međusobne sličnosti.
10.Svaka emocija može da se javi
u različitom nivou jačine, odnosno
stepenu uzbuđenja.
Emocionalni
profil
određen je kroz 8 dimenzija i
to su sugestibilnost, nekontrolisanost, zaštita, depresivnost, odbacivanje, istraživanje, agresija i
društvenost.
Slika tijela
Slika tijela predstavlja sistem međusobno povezanih predstava, ideja, emocija o
vlastitom tijelu; to je mentalna
reprezentacija osećanja sopstvene tjelesnosti.
Po Fisheru (1970) slika
tijela nije statična, već je uvijek dinamična, osetljiva je na
promjene okoline, raspoloženja
i fizičkog izgleda. Ona je u svojoj
prirodi subjektivna, psihološka i
nije nužno identična sa stvarnim
tijelom. U osnovi naše slike o sebi
nalazi se doživljaj vlastitog tijela.
Najvažnije dimenzije konstrukata o tijelu su: svijest o tijelu,
granice tijela i diferencijalna os-
jetljivost površine djelova tijela.
Pojedinci se međusobno razlikuju prema osjetljivosti i svijesti
za zbivanja u tijelu, kao i prema
oštrini opažanja granica. Veličina
tijela opaža se u zavisnosti od
stvarne veličine, pola, crta ličnosti,
uzrasta, stanja svijesti, ali i zavisno od razvojnih perioda i razvojnih kriza. Fisher (1970) izdvaja
sljedeće dimenzije konstrukata o
tijelu: Veliko-malo, Zatvorenostotvorenost, Granice, Koža, Prljavo
i Depersonalizacija.
Koliko je slika tijela danas važna, svedoši sve veći broj
plastičnih operacija, psihičkih
poremećaja, poremećaja ishrane,
koji su upravo manifestacija negativne slike tijela. Ova epidemija
poremećaja povezana je sa socijalnim i kulturalnim pritiscima da
svi slijedimo jedan isti ideal ljepote i da ono što odstupa od tog stereotipa ocjenjujemo kao manje
vrijedno.
Spoljašnja ljepota ima gotovo odlučujuću ulogu u socijalnim relacijama. Moderna estetika
podrazumijeva i tetovažu kao jedan od svojih elemenata.
Po Bojanu Jovanoviću,
etnologu na Balkanološkom insti-
15
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
Jedno
od
novijih
istraživanja sproveo je u Hrvatskoj
Pozgain (2004) sa saradnicima.
On je proučavao vezu između
tetoviranih ljudi i crta ličnosti na
uzorku populacije hrvatskih ratnih veterana. Koristio je Pluchikov
Istraživanja
test i zaključio da hrvatski ratni
veterani
koji posjeduju tetovažu
Sredinom 20. vijeka psihijatri i
psiholozi počeli su da proučavaju pokazuju povišenu impulsivnost,
tetovirane osobe. Vršena su avanturizam, empatiju, i neurotiistraživanja na velikom broju cizam, u odnosu na netetovirane
tetoviranih ljudi koji su pripadali ratne veterane. Po Kuczkowskiom
pojedinim segmentima društva (2004), postoji mala razlika što se
(mornari, kriminalci, psihijatri- tiče iskustava iz ranog djetinjstva i
jski pacijenti, zavisnici od droge). ličnih karakteristika izmešu tetoviPsihijatri su pokušavali i uspje- ranih i netetoviranih osoba.
Kod američkih studenata
vali da dovedu u vezu tetovaže sa koji
imaju
tetovažu i pirsing postspecifičnim psihijatrijskim dijagnozama, kao što su šizofrenija ili oji značajno povišenje rizičnog
poremećaji ličnosti ili sa nepovo- ponašanja, oni više upotrebljaljnim socijalnim prilikama, kao što vaju alkohol i marihuanu i manje
su socijalno prilagođeni.
je siromaštvo.
Mnogi autori bavili su se
Ferguson-Rayport i sarad- nici su 1995. iznijeli hipotezu da u svojim istaživanjima motivacisadržaj tetovaže ima dijagnostički je za tetoviranje i obično se kod
značaj za određena psihijatrijska muškaraca navode: sklonost da se
stanja. Međutim, dokazi koje je prati moda ili doživi identifikacija
iznio Goldstein (1979) upućuju sa određenom grupom.
Studija Burgera i Finna zaključak, da samo postojanje tetovaže, a ne njen umjetnički kela (2002) je pokazala da je
sadržaj korelira sa pojedinim dij- glavna motivacija za tetoviranje
povećavanje
samopoštovanja.
agnozama.
Ispitanici
tvrde
da
se sa tetovažom
U
skorije
vrijeme
tetovažom
kao
psihološkim osjećaju mnogo privlačnije. Kod
fenomenom bavio se Paul Sweet- žena se kao razlog za tetoviranje
man (2000). Po njemu porast obično navodi isticanje individualpopularnosti tetovaže, ne dovodi nosti i seksualnosti.
do njene rekonceptualizacije u
Zaključci
modni fenomen. Permanentnost tetovaže ali i prisustvo bola,
Može se zaključiti na osodvaja je od mode. Po njegovim nalazima tetovaže mogu biti in- novu istraživanja da tetovirane
terpretirane samo kao pokušaji osobe u odnosu na netetovirane
da se osigura ili stabilizuje osjećaj manje planiraju svoju budućnost i
identiteta i tetoviranje; bez obzira manje su organizovane, pokazuju
na današnju popularnost tetovaža manje samokontrole, agresivnije
zadržava koncept fiksiranja iden- su, sklonije prepiranju, buntovnije
i nesigurnije su u odnosu sa drutiteta.
tutu smatra da ličnost postaje zanimljvija kroz neobičnu tetovažu.
Ne samo da privlači pažnju na
sebe, već i na ličnost koja je takvu
vrstu obelježja izabrala.
16
DRUŠTVO
POLITIKA
gim ljudima, socijalno i emocionalno manje adaptirane,imaju
slabiju kontrolu impulsa i više su
sklone pustolovinama, više su tvrdoglave, zlovoljne i pokazuju veću
sklonost da odbacuju tuđe ideje.
Tetovirani ispitanici koji su
se tetovirali pod uticajem društva
pokazuju veće nezadovoljstvo sobom, potištenost i neraspoloženje.
Kod tetoviranih ispitanika postoji veća mogućnost postojanja
poremećaja ličnosti (psihopatija),
veća mogućnost povećane oralne
agresije (sklonost psovanju,
vrijeđanju drugih).
Što se tiče doživljaja
tijela, tetovirani ispitanici imaju
nešto iskrivljeniji doživljaj svoje
kože nego netetovirani. Može se
pretpostaviti da tetovirani subjekti svoju kožu i tetovaže na njoj
doživljavaju kao način komunikacije sa okolnom sredinom, pa
ona za njih ima drugačiju ulogu
od one koju ima kod netetoviranih subjekata. Tetovirani ispitanici
imaju manje iskrivljen doživljaj
tijela na dimenziji Prljavo od netetoviranih subjekata pa se može
pretpostaviti da tetovirane osobe
bolje prihvataju svoje tijelo.
Iako je tetoviranje postalo
jako moderno, da ga neki čak smatraju i nakitom, dobijeni rezultati
govore da ipak populacija koja se
tetovira ima neke specifičnosti,
koje je odvajaju od populacije
koja se ne tetovira.
Na osnovu rezultata
može se zaključiti da tetoviranje,
bez obzira na popularnost, nije
samo trend već da obavlja i svoju
psihološku funkciju.
Grupa psihologa iz Srbije
www.bosnjackenovine.com
DRUŠTVO
POLITIKA
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
U gradu ljubavi deset parova iz
Novog Pazara stupilo u brak
Time što je novih de- vjenčanja poželio je, u ime graset parova odlučnih da stupe u da, gradonačelnik Novog Pazara,
brak svoj bračni zavjet dalo na Meho Mahmutović.
„Želim da zapamtite ovo
drugom po redu kolektivnom vjenčanju održanom ove godine, vaše bračno putovanje, a naša
manifestacija polako ali sigurno je želja da ovu manifestacija
prerasta u lijepu tradiciju koja nastavimo i da sledeće godine
će i tokom narednih godina biti bude još više parova" - istakao je
jasna asocijacija na specifična prvi čovek Novog Pazara. On je
zahvalio predstavnicima turske
dešavanja u Novom Pazaru.
Deset mladenaca, odab- opštine Bajrampaša na svesrdnoj
ranih javnim izvlačenjem na pomoći da se manifestaija orgaceremoniji prvog kolektivnog nizuje.
„Od srca vam još jednom
vjenčanja u septembru, obaveza- lo se na vernost svom bračnom čestitam i verujem da ćemo zbog
partneru u foajeu Kulturnog velikog interesovanja mladih
centra mladenci. Prve svadbene zainteresovanih da učestvuju
darove dobili su od organizatora, u ovoj manifestaciji, grad Novi
Grada Novog Pazara, grupe Pri- Pazar vrlo brzo steći uslove da
jatelji Sandžaka iz turske opštine kolektivno venčanje organizuje
Bajrampaša i Kulturnog centra. na mesečnom nivou“, rekao je
Poklon koji će pamtiti prije svih Mahmutović. Putovanje u grad na
je bračno putovanje u Istanbul, a najlepše želje povodom stupan- Bosforu ostaće mladencima u
ja u brak, akterima kolektivnog sjećanju u toliko prije što je toBroj 29- decembar, 2012.
kom njihovog boravka u Turskoj,
osmišljen bogat programski
sadržaj. Obilazak ,,Minijaturke“
i ,,Sultan Ejupa“, večera na ,,Pier
Loti“ izletištu, u organizaciji Opštine Ejup, kao i posjeta
muzeju ,,1453“ samo su neke od
predviđenih zanimljivosti koje će
obuhvatiti prvo zajedničko putovanje mladih parova. Ceremonija u Novom
Pazaru zaokružena je nakon
svadbenog ručka i tradicionalnog plesa mladenaca, a slavlju
na balkonu Kulturnog centra
prisustvovali su članovi porodica
i prijatelji vjenčanih parova. Preuzeto sa:
www.novipazar.rs
17
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
EKONOMIJA
POLITIKA
MANIFESTACIJA KAO TURISTIČKA
PONUDA
Turizam, kao privredna grana ima veliki
značaj za globalnu ekonomiju, a naročito za ekonomije zemalja u razvoju, kao što je Crna Gora. To
je glavni razlog što se u ovoj privrednoj grani ulažu
značajna sredstva.
Ova specifična grana privrede je pokretač
razvoja i drugih privrednih djelatnosti, kao što su
poljoprivreda i infrastruktura. Veoma važna karakteristika turizma, u vremenu ekonomske krize je
njegov potencijal da bude pokretač oporavka svjetske ekonomije i da poveća zaposlenost.
Očekivanja savremenog turiste su sve
veća, tako da jedna destinacija mora posebno obratiti pažnju na novije trendove u turizmu, u cilju
zadovoljenja njihovih želja i potreba, posebno
kada su u pitanju specifični doživljaji. Upravo se
tu ogleda posebna uloga i značaj manifestacija u
savremenom turizmu.
Termin manifestacija potiče od latinske
riječi manifestare, što znači-objaviti, javno nastupati, u svrhu zajedničkog izražavanja pripadanja
jednom cilju. Savremeno značenje riječi manifestacije, može se reći da je organizovani događaj,
kao što su: karnevali, festivali, smotre, svječanosti
i dr. manifestacija ili događaj kao specifični proizvod, održava se jednom godišnje i ima jak uticaj na
kreiranje imidža neke destinacije.
Organizovanje manifestacija, u jednoj
turističkoj destinaciji je od velikog značaja, pogotovo u sredinama koje su manje razvijene, koje
posjeduju resurse za razvoj turizma za zadovoljavanje potreba turista kakav je sjever Crne Gore.
Za ovakve regije, koje nisu dovoljno razvijene, organizovani događaji mogu biti i pokretači
razvoja turizma, budući da su organizovani
događaji sve više važni činioci pri donošenju odluke o putovanju. To proističe iz afiniteta savremenih turista, koji žele da kroz manifestacije upoznaju nedovoljno poznate kulture, da se zabave,
steknu nova iskustva i doživljaje.
Kada je u pitanju promocija jedne turističke
destinacije, važnu ulogu imaju manifestacije
18
Amel Dedeić
međunarodnog karaktera. Sportske, muzičke i kulturne, manifestacije sa međunarodnim učešćem
imaju veliki uticaj na samu destinaciju u kojoj se
održavaju i predstavljaju najbolji način za njen
marketing i promociju.
Što organizovani događaj ima širi opseg i značaj,
veći procenat međunarodnog učešća i uključenost
svjetskih i regionalno poznatih ličnosti, to je i
zainteresovanost svetskih medija za njega veća, a
time i promocija same destinacije, njene kulture i
običaja, ali i ekonomije i privrede.
Manifestacija kao turistički proizvod jedne
države, regije ili grada je efikasno sredstvo za
privlačenje domaćih i stranih turista i ostvarivanje
prihoda. Manifestacije su odličan resurs za promociju turističke destinacije, lokalne kulturne baštine,
a i same države u kojoj se manifestacija održava.
Amel Dedeić
www.bosnjackenovine.com
EKONOMIJA
POLITIKA
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
VIZNE OLAKŠICE MOGU STVORITI
DODATNIH PET MILIONA RADNIH
MJESTA U EKONOMIJAMA G20
Vizne olakšice su ključne u stimulaciji ekonomskog rasta i otvaranja novih radnih mjesta
kroz turizam. U ovom pogledu G20 industrijski
razvijenih zemalja mogu imati posebno važnu
ulogu. Ekonomije G20 bi mogle da povećaju broj
međunarodnih turista za dodatnih 122 milion,
generišu dodatnih 206 milijardi američkih dolara
kroz turistički izvoz i stvore preko pet miliona dodatnih radnih mjesta do 2015. godine poboljšavanjem
viznih procesa, prema preliminarnim istraživanjima
Svjetske turističke organizacije Ujedinjenih nacija
(UNWTO) i Svjetskog saveta za putovanja i turizam
(WTTC)koji su predstavljeni na sastanku MInistara
T20 (Merida, Mexico 16.05.2012.)
Preliminarni rezultati pokazuju da je od 656
miliona stranih turista, koji su posjetili zemlje G20
u 2011. godini, njih 110 milona trebalo vizu, dok su
se milioni njih odvratili od putovanja zbog vremena
čekanja i poteškoća u procesu dobijanja vize.
Viznim olakšicama za ove turiste, mnogim
iz zemalja svjetskih najbrže rastućih emitivnih
tržišta, moglo bi se stvoriti dodatnih pet miliona
radnih mjesta u ekonomijama G20 do 2015.godine
i generisati dodatnih 206 milijardi $ prihoda od
međunarodnog turizma.
Uprkos velikim koracima koji su napravljeni
za olakšanje turističkih putovanja u posljednjoj deceniji, još uvek postoje značajne oblasti mogućnosti,
obzirom na mogućnosti maksimalnog korišćenja
informacionih i komunikacionih tehnologija u
poboljšanju vizne procedure. Dalje mogućnosti
uključuju poboljšanje pružanja informacija,
olakšavanje trenutne procedure za dobijanje vize,
diferenciran tretman za olakšavanje turističkih putovanja, pokretanje eVisa programa i uspostavljenje
regionalnih sporazuma za vizne olakšice.
Primjena jedne ili kombinacija ovih
mogućnosti može donijeti značajne doprinose u
posjetama, prihodima od turizma i broju radnih
mesta u ekonomijama G20. Pozivajući se naročito
Broj 29- decembar, 2012.
Anisa Murić
na dramatičnu situaciju nezaposlenosti, Generalni
sekretar Svjetske turističke organizacije Ujedinjenih
nacija (UNWTO), Taleb Rifai, pozvao je Vlade G20
da razmotre i povećaju vizne olakšice radi stvaranja novih radnih mjesta. „Mali koraci ka viznim
olakšicama mogu dovesti do velikih ekonomskih koristi. Viznim olakšicama, zemlje G20 mogu ostvariti
pet miliona radnih mjesta u vrijeme velike nezaposlenosti širom svijeta. Ovo je dodatak stotinama miliona direktnih i indirektnih radnih mjesta koje svaki
dan stvara sektor turizma “.
David Scowsill, predsjednik i izvršni direktor
Svjetskog savjeta za putovanja i turizam (WTTC), je
rekao: „Podsticanje slobode putovanja je jednostavan korak koji Vlade širom svijeta mogu da preduzmu kako bi podstakli više putnika i stvorili milione novih radnih mjesta i milijarde dolara BDP-a
– bez ugrožavanja nacionalne bezbijednosti. Po prvi
put, ovaj izvJeštaj pokazuje kolika je ovo mogućnost
i ona se ne može ignorisati.“
Anisa Murić
19
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
KULTURA
POLITIKA
BIOGRAFIJA AKADEMIKA
ALIJE DŽOGOVIĆA
Rođen je 1929. godine u Laholu kod Bijelog
Polja, u Sandžaku. Osnovnu školu završio je u Zatonu, a gimnaziju u Peći. Na Filozofskom fakultetu
u Beogradu studirao je književnost i jugoslovenske
jezike. Diplomirao je 1955. godine.
Prve stihove objavio je 1950. godine, kao
srednjoškolac. Iste godine dobio je Prvu nagradu
za poeziju na konkursu mladih pisaca Kosova. U
prvom poslijeratnom zborniku književnih radova
"Kosmet piše i peva" zastupljen je sa više pjesama. Od tada je poeziju objavljivao u sljedećim
časopisima: Polet (Zagreb), Krugovi (Zagreb),
Susreti (Titograd), Mostovi (Pljevlja), Ime (Beograd), Odzivi (Bijelo Polje), Delo (Beograd), Jeta
e re (Priština, na albanskom jeziku), Stremljenja
(Priština). Poeziju je objavljivao i u mnogim listovima za književnost i kulturu, kao naprimjer:
Mlada kultura (Beograd), Vidici (Beograd), Novi
Svet (Priština), Književna reč (Beograd); zatim u
listovima: Omladina (Beograd), Prosvetni pregled
(Beograd), Jedinstvo (Priština), Tan (Priština, na
turskom jeziku), Rilindja (Priština, na albanskom
jeziku). Poezijom je zastupljen u sljedećim zbornicima za književnost: Kosmet piše i peva (Priština,
1951. godine), Lumi dhe rima (Priština, na albanskom jeziku), Savremena poezija Kosova (Bijelo
Polje, 1979), Shkrimtarët e Kosovës (Priština,
1984, na albanskom jeziku), Biravuç mavi (Istanbul, 1985, na turskom jeziku), Jedanaesti plavski
susreti književnih stvaralaca SR Crne Gore, BiH,
Srbije i SAP Kosova (Pljevlja, 1986), Baris kuslari
(Istambul, 1987, na turskom jeziku), Čuvar svetlosti (Peć, 1988), Igi epitett apank hazat (Internet,
2007, na mađarskom jeziku), Felrat Materidža
koven (Internet, 2007, na mađarskom jeziku).
Uz zbornik grafičkih radova Afrim Ethemi (Peć,
1990) objavio je veću pjesmu Ja, pisar Knjige,
zapisah (i njen prijevod na albanski jezik: Unë,
shkrues i Librit, shënova). Objavio je sljedeće samostalne knjige: Cvet i rana (poezija, Priština,
1976), Narodne pesme Metohije (Priština, 1976),
Materidža (poezija, Novi Pazar, 1993), Aragonitski
20
Alija Džogović
nakit (poezija, Novi Pazar, 1995), Sarajevo Guernica (poema, Prizren, 1995), Bijel behar (antologija
pjesama bošnjačkih pisaca Kosova i Sandžaka,
Prizren, 2003), Porijeklo pjesme (poezija, Malmo/
Prizren, 2005), Gdje je ta otadžbina (poezija, …).
Od 1979. godine Alija Džogović se intenzivno bavi
naučnim radom, uglavnom iz oblasti lingvističkih
disciplina i narodne književnosti.
Objavio je devet knjiga iz oblasti onomastike i dijalektologije: Toponimija jugoslovenskog
dela Prokletija (1983), Onomastika Dečana (1985),
Onomastika severoistočnih ogranaka Prokletija
(1986), Onomastika Đakovice (1987), Onomastika
Gore (1996), Bošnjaci Vitomitice (2001), Onomastika Župe i Prizrenskog Podgora (2006), Onomastika plavsko-gusinjske dijalekatske oblasti (2011),
Atlas dijalekatskih izoglosa u Sandžaku (…), zatim
devetnaest većih radova iz oblasti onomastike i
dijalektologije, u zbornicima naučnih radova sa
www.bosnjackenovine.com
POLITIKA
KULTURA
kongresa i simpozijuma onomastičara i leksikologa
Jugoslavije, kao i dvadeset većih naučnih radova iz
oblasti narodne književnosti, takođe u zbornicima
sa kongresa folklorista Jugoslavije i drugih naučnih
skupova. Naučni rad The oldest forms of folk lyrics
poetry in the region of Gora (12-th International
Congress of Anthropological & Ethnological Sciences, Zagreb, 1988) pobudio je veće interesovanje, s obzirom da je predmet ovog rada narodna književnost Goranaca, koji žive u egzotičnoj
šarplaninskoj oblasti.
Objavio je i oko dvije stotine radova iz
oblasti aktuelne bošnjačke kulturološke tematike.
Alija Džogović je prikupio i sistematizovao
dijalektološku građu za četiri karakteristična punkta (selo Belo Polje kod Peći 1986, selo Vranište kod
Dragaša 1987, Đakovica 1995, Novi Pazar 1995) za
projekat Upitnik za srpskohrvatski/hrvatskosrpski
dijalektološki atlas (SANU, Beograd).
Alija Džogović se više godina bavio novinarstvom (od 1951. do 1970. godine, kao honorarni dopisnik i saradnik više dnevnih listova i
periodičnih publikacija) i iz ove oblasti je objavio
veliki broj raznovrsnih radova i reportaža.
O književnom i naučnom radu Alije
Džogovića objavljeno je oko 90 većih tekstova (eseja, prikaza), kao i veći broj raznovrsnih novinarskih članaka.
Za svoje književno stvaralaštvo Alija
Džogović je dobio sljedeće književne nagrade:
Književnu nagradu mladih pisaca Kosova (1951),
Specijalnu nagradu Književnog kluba prosvetnih
radnika Srbije (1973), Književnu nagradu "Lazar Vučković" (1970), Književnu nagradu "Sabit
Užičanin" (1993), Prvu nagradu za kniževno i
naučno stvaralaštvo KUBS u Sloveniji (2004),
Prvu nagradu za književno i naučno stvaralaštvo
Udruženja Bošnjaka Kosova KUN (2010), Plaketu
Bošnjačkog nacionalnog vijeća Sandžaka za sveukupno stvaralaštvo i izuzetan doprinos u procesu
obrazovanja sandžačkih Bošnjaka na bosanskom
jeziku (2011).
Alija Džogović je u Peći, sa nekoliko pisaca
svoje generacije, bio osnivač i više godina predBroj 29- decembar, 2012.
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
sjednik Književnog kluba "Ivan Goran Kovačić", a
u Beogradu, u vrijeme studiranja, bio je član Kluba pisaca Beogradskog univerziteta. Bio je član
Društva književnika Kosova, zatim Književnog
kluba "Karagač" u Peći, te član Udruženja pisaca
Sandžaka i član Predsjedništva ovog udruženja.
Alija Džogović je takođe, sa grupom eminentnih
pisaca, osnivač tradicionalnog mitinga poezije u
Peći.
Džogović je takođe bio član Udruženja folklorista Kosova (Sekcija za narodnu književnost),
kao i član SUFJ (Saveza udruženja folklorista Jugoslavije).
Alija Džogović je učestvovao na više
naučnih kongresa i simpozijuma onomastičara, leksikologa, dijalektologa i folklorista Jugoslavije, kao
i na XII internacionalnom kongresu antropoloških
i etnoloških znanosti (Zagreb, 1988). Takođe je
učestvovao na simpozijumima BALTAM u Mostaru
2002, u Kotoru 2003, u Zagrebu 2007, u Prizrenu
2011, sa vrlo zapaženim naučnim saopštenjima iz
oblasti balkanske turkologije.
Sa grupom pisaca u egzilu, osnovao je u
Švedskoj Udruženje bošnjačkih pisaca u skandinavskim zemljama, sa sjedištem u Malmö-u, a u
okviru Udruženja pokrenuo je izdavačku djelatnost
kao ediciju ''Bihor'' u kojoj je štampano više knjiga
poezije, proze i naučnih radova.
Na poziv Bošnjaka iz švajcarskog grada
Vatvil, 2003. godine, gostovao je više dana u
ovom mjestu gdje je održao nekolika predavanja
o nacionalnom identitetu Bošnjaka i o historiskoj
afirmaciji bosanskog jezika. Takođe, na poziv Kulturnog udruženja Bošnjaka Sandžaka u Sloveniji,
učestvovao je od 12. do 16. novembra 2004. godine
na Prvim književnim susretima bošnjačkih pisaca u
Ljubljani, gdje je istovremeno obavljena i promocija Antologije ''Bijel behar''. U ovom kontekstu
Alija Džogović je govorio o antologiji, o bosanskom jeziku i njegovoj historijskoj komponenti, kao
i o savremenim tokovima bošnjačke književnosti
Sandžaka i Kosova. Na ovim književnim susretima Aliji Džogoviću je dodijeljena Prva nagrada za
književno i naučno stvaralaštvo koju dodjeljuje Kulturno udruženje Bošnjaka Sandžaka u Sloveniji.
21
BOŠNJAČKENOVINE
POLITIKA
KULTURA
Informativno javno glasilo
Više generacija pisaca u Peći stvaralo je i formiralo se pod uticajem Alije Džogovića, koje je on
upućivao u vještine i čari pisanja poezije, pa su ga
s poštovanjem proglasili doajenom pećkih pjesnika.
Od 1994. godine, a posebno poslije 2000,
radio je na afirmaciji književne tradicije, jezika i
kulture svih Bošnjaka Kosova, na projektima reforme školstva i izrade novih nastavnih planova i
programa za bošnjačku nacionalnu zajednicu, kao
i na iniciranju stvaralaštva kosovskih bošnjačkih pisaca nove generacije. Jedan je od osnivača i urednika revije ''Selam'' - prve publikacje na bosanskom jeziku na Kosovu. Sa grupom intelektualaca
organizovao je književne susrete bošnjačkih pisaca
Kosova u Župi kod Prizrena, kao i niz promocija
novih knjiga u Prizrenu, Tutinu, Novom Pazaru,
Rožajama i Bijelom Polju.
Alija Džogović je prvi promovisao bosanski
jezik u Sandžaku, u Osnovnoj školi u selu Ljeskova,
kod Tutina (2005), uz čas Bosanski jezik je moj maternji jezik koji je održala nastavnica Ifeta Tutić u
prvom razredu. Predavanja o uvođenju predmeta
Bosanski jezik i književnost u škole u Sandžaku
održao je prosvjetnim radnicima u Tutinu, Novom
Pazaru i Sjenici. U ovom kontekstu Alija je uradio
i nastavne planove za sve razrede srednjih škola
sa nastavom na bosanskom jeziku na Kosovu – za
predmet Bosanski jezik i književnost. DODATAK
BIOGRAFIJI AKADEMIKA
DŽOGOVIĆA
ALIJE
Alija Džogović je, sa svojim naučnim
saopštenjima i književnim radovima, učestvovao
na sljedećim naučnim skupovima, simpozijumima
i kongresima, kao i na skupovima udruženja pisaca
(književnika) Kosova, Sandžaka, Srbije, Jugoslavije:
Kongres pisaca Jugoslavije (Mostar).
Skup Udruženja folklorista Kosova (Priština,
Prizren).
Kongresi SUFJ (Saveza udruženja folklorista Jugoslavije): Tuzla (1987), Podgorica//Rožaje
(1988), Sokobanja (1989), Zagreb//Plitvice (1990).
Dvanaesti međunarodni kongres etnologa i
antropologa (12th ICAES), Zagreb (1988).
Kongresi onomastičara Jugoslavije: Dubrovnik (Četvrta jugoslovenska onomastička
konferencija, 1979), Mostar (Peta jugoslovenska
onomastčka konferencija, 1983), Donji Milanovac
(Šesta jugoslovenska onomastička konferencija,
1987).
Skup pisaca Međurepubličke zajednice - Pljevlja, Plav (1995).
Simpozijumi BALTAM (Balkanološka
turkološka istraživanja): Mostar (2002), Kotor
(2003), Zagreb (2007), Prizren (2011).
Simpozijum
Bosanskog
lingvističkog
društva, Tuzla (2007).
Simpozijum o Batonovom ustanku 6-9. godine n. e., Zenica (2009).
KNJIGE POEZIJE
CVET I RANA, ''Jedinstvo'', Priština, 1976,
1–80.
NARODNE LIRSKE PESME METOHIJE, ''Jedinstvo'', Priština, 1979, 1-304.
MATERIDŽA, Matica muslimanska i
Udruženje pisaca Sandžaka, Novi Pazar, 1994, 1-96.
ARAGONITSKI NAKIT, Savremena sandžačka
poezija, Udruženje pisaca Sandžaka, Novi Pazar,
''ŽIG'' Beograd, 1995, 1-98.
SARAJEVO
GUERNICA,
Savremena
sandžačka poezija, ''SELAM'', Prizren, GKIP ''Berati'' – Prizren, 1995, 1-33.
BIJEL
BEHAR,
Antologija
pjesama
bošnjačkih pisaca Kosova i Sandžaka, Autor i Kulturna zajednica Bošnjaka Kosova u Švicarskoj (sa
sjedištem u Cirihu), Prizren, 2003, 1-825.
PORIJEKLO PJESME, UBPSZ, knj. X, Malmo/
Prizren, 2005, 1- 279.
GDJE JE TA OTADŽBINA (u štampi).
ONOMASTIKA I DIJALEKTOLOGIJA
Susreti pisaca Kosova (Priština, Sredska,
Prizren, Đakovica, Zvečan, Kosovska
Mitrovica, Peć).
Susreti pisaca Sandžaka (Novi Pazar, Rožaje,
Bijelo Polje, Obrov, Sjenica, Plav, Tutin, Prijepolje).
Skup slavista Jugoslavije (Budva, Sarajevo).
Skup slavista Kosova (Priština).
Skup geografa i lingvista Kosova (Kalače,
kod Rožaja).
22
TOPONIMIJA
JUGOSLOVENSKOG
DELA
www.bosnjackenovine.com
BOŠNJAČKENOVINE
KULTURA
POLITIKA
Informativno javno glasilo
PROKLETIJA (prvi deo), Onomatološki prilozi, IV,
Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenj jezika i književnosti, Odbor za onomastiku, Beograd,
1983, 225–344 (1-120).
ONOMASTIKA DEČANA I OKOLNIH SELA,
Onomatološki prilozi, VI, Srpska akademija nauka
i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Odbor
za onomastiku, Beograd, 1985, 439–507 (1-69).
ONOMASTIKA SEVEROISTOČNIH OGRANAKA PROKLETIJA, (planinski predeli severno od
Metohije i srednje Poibarje), Onomatološki prilozi,
VII, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje
jezika i književnosti, Odbor za onomastiku, Beograd, 1986, 247-436 (1-190).
ONOMASTIKA ĐAKOVICE I SUSEDNIH
SELA, Onomatološki prilozi, VIII, Srpska akademija
nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti,
Odbor za onomastiku, Beograd, 1987, 221–304 (184).
ONOMASTIKA GORE, Onomatološki prilozi,
XII, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odbor za
onomastiku, Beograd, 1996, 33/396 (1-334).
BOŠNJACI VITOMIRICE (onomastika), NVO
– GRINBOK, Peć, 2001, 1-226.
ONOMASTIKA ŽUPE I PRIZRENSKOG PODGORA, Udruženje
bošnjačkih pisaca u skandinavskim zemljama,
Malmö, 2006, 1-459.
ONOMASTIKA PLAVSKO-GUSINJSKE DIJALEKATSKE OBLASTI, Almanah, Podgorica, 2011,
1-546.
ATLAS DIJALEKATSKIH IZOGLOSA U
SANDŽAKU (u štampi).
MOSTOVI – ČITANKA ZA DEVETI ORIJENTACIONI RAZRED, Ministrastvo za obrazovanje, nauku i tehnologiju Kosova, 2005, str. 1-360.
MODRA RIJEKA – ČITANKA ZA TRINAESTI
RAZRED, Ministrastvo za obrazovanje, nauku i
tehnologiju Kosova, 2006, str. 1-374.
ŠTIT OD ZLATA – ČITANKA ZA DESETI RAZRED, Ministrastvo za
obrazovanje, nauku i tehnologiju Kosova, 2011,
str. 1-350.
ZLATNE RUKE – ČITANKA ZA SEDMI RAZRED,
Ministrastvo za obrazovanje, nauku i tehnologiju
Kosova, 2007, str. 1-190.
BOSNA PRKOSNA - ČITANKA ZA VIII RAZRED,
Ministrastvo za obrazovanje, nauku i tehnologiju
Kosova, 2010, str. 1-200.
Na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru 09. 06. 2011. godine Alija Džogović je promovisan u akademika - člana i utemeljivača
Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti, čije je
sjedište u Sarajevu i Novom Pazaru.
Redakcija BN
UDŽBENICI
BOSANSKI JEZIK sa elementima nacionalne
kulture, za prvi razred osnovne škole (koautori:
Alija Džogović, Hodo Katal), Novi Pazar, 2005, str.
1-70.
BOSANSKI JEZIK sa elementima nacionalne
kulture, za drugi razred osnovne škole (koautori:
Alija Džogović, Hodo Katal), Novi Pazar, 2005, str.
1-73.
BOSANSKI JEZIK sa elementima nacionalne
kulture, za treći razred osnovne škole (koautori:
Alija Džogović, Hodo Katal), Novi Pazar, 2005, str.
1-111.
Broj 29- decembar, 2012.
23
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
POLITIKA
KULTURA
Prikaz zbirke pjesama Derviš,
ljubav i grijeh - Saud Kozica
Duhovna snaga riječi,
bilo da je islamska ili hrišćanska,
nije našla poseban odraz u modernoj poeziji. Ipak, nedavna promocija koja je održana u Centru
za kulturu u Rožajama ukazala je da je i ova vrsta poezije počela
da širi svoje stihovne vidike.
Naime, u organizaciji
Mirsade Šabotić, prof. kao i
Zaima Azemovića, književnika,
dana 30. novembra ove godine u Centru za kulturu u Rožajama
održana je promocija knjige
Derviš, ljubav i grijeh pjesnika
Sauda Kozice.
Promociji je prisustvovao veliki broj gledalaca a
sam program je bio osmišljen
kao veče poezije i muzike.
Pored autora knjige, koji je dao
viđenje svog pjesništva, promotori su bili Mirsada Šabotić,
prof. Zaim Azemović, književnik
a koloritni sadržaj izražajnim
recitalima,zvucima gitare, ljepotom glasa koji je izvirao iz
ilahija i sevdalinki, dali su Amra
Tahirović, Edis Agić kao i Armin
Korać.
Kada je Meša Selimović pisao roman Derviš i smrt, radnju je smjestio u prošlosti, ali je
motivaciju pronašao u svom vremenu, pa u liku Ahmeda Nurudina prepoznajemo lik njegovog
brata Sefkije .
Selimovićev Nurudin je
duhom prisutan i u zbirci Derviš,
ljubav i grijeh kroz raznolike
teme i motive. Pjesnik je u ovoj
24
zbirci kroz samoispovijedanje o
čudesnom svijetu duhovnosti
s jedne strane, a sa druge, o
jos čudnijem dunjaluku koji je
prepun izazova, uspijeva
da
rezom
srca,
isprepletenim
religioznošću, prodre u vječite
ljudske dileme o smislu postojanja.
,,Pjesnikove riječi su
ozbiljne,oblikovane
snagom
doživljaja i pitanjima – Šta je
čovjek? Kako se on suočava sa
prolaznošću života? Pjesnik Suad
Kozica pjevajući, služi Bogu. Jednostavnost i ljudska toplina su
njegovi darovi, iskazani kroz ove
stihove, gdje se prepliću i derviš
i ljubav i grijeh i bezbroj ljudskih
puteva i ljudskih koraka koji vode
u tajnovitu beskonačnost jer Derviš zna kad umire čovjek.
Mirsada Šabotić
i modernog u zbirci. Pročitala
sam u biografiji da je naš autor u
mladosti pisao poeziju ljubavnog
i modernog karaktera i da se
kasnije fokusirao na teme koje
ukazuju na duhovno i religiozno
nadahnuće
Iako je samo u nekoliko
pjesama prisutan ovaj motiv,
ipak, vrijedno je reći i o tome jer
su stihovi ovog karaktera dali
pjesnički bljesak čitavoj zbirci.
Dok su veliki pisci sa
južnoslovenskih prostora poput
Rakića, Dučića, Šantića pisali o ženi i ljubavi unoseći dozu
požude koja se ponekada jednači
sa neiskrenošću i vulgarnošću,
kod našeg poete ta ljubav i žena
dobijaju drugu dimenziju. Kod
njega je žena božji rob, Allah joj
je dao ljepotu i ona kao takva
voljena je i poštovana od strane
muškarca.
Njegova smrt daleko
odjekuje“ (izvod iz recenzije
književnika Lazara Božovića)
Pitanje je o kakvom
dervišu, ljubavi i grijehu je riječ.
Naš autor imam i naravno kako
norme islama nalažu, apsolutno
je posvećen Bogu i prema tome, njegova duša je u svijetlu božije
milosti. Nepristajanje lirskog
subjekta da se udalji od Boga i
da poklekne pred blagodatima
ovozemaljskog života je pobjeda
nad šejtanom i nad svim onim
što unižava čovjeka kao ljudsko
biće.
Ja ću se ipak u ovom
prikazu osvrnuti na motiv žene ,, Miris`o sam jednu ružu, a
www.bosnjackenovine.com
KULTURA
POLITIKA
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
VAMA U DIJASPORI
Gdje ste, kud ste, krv majčina
zove,
Požutjele joj oko očiju bore,
Srce brižno sada dane broji,
Gdje ste mili, gdje ste sinovi
moji.
Mirsada Šabotić, Zaim Azemović i Saud Kozica
u ruži vidjeh kosu njenu, a to bi Motiv prolaznosti života je
moja žena“.
dobio dimenziju u ovoj zbirci.
Međutim, dok se moderni pi
S druge strane, autor sci utapaju u pesimizam, splin i
piše i o grešnoj ženi, ali je ne ništavilo, naš poeta je optimista i ponižava onako kako to čini smisao postojanja nalazi u vjeri.
Milan Rakić u ,,Iskrenoj pesmi“. Štaviše, on je žali. Vidi je Pjesnici su kroz istoriju
kao ljudsko biće koje je ogrezlo književnosti unosili nove poetske
u grijesima i kome treba dati duhove, ali su sve njihove pjesme
nadu da se povrati i da vjerom djelimično obuhvatale ovaj mou Bogu pronađe spasenje.
tiv. Sve je prolazno, i život i nada
i čovjek, a samo je Bog vječan .
,, Kakvo je njeno srce, Prema tome, ako je nešto vječno
kakva je njena duša
onda je ono i prošlo, i sadašnje, i
kad je kiše kupaju
buduće i ono je univerzalno, a o
a vjetrovi oči otvaraju
toj univerzalnosti piše Kozica. ------------------------- I meni nje bude žao“
Naš pjesnik je svoju
umjetničku, imamsku i ljudsku
Naš poeta nikako nije profilaciju sjedinio i dao snagu
odstupio od modernog izraza u trajanju lijepoj riječi, a istovrepoeziji. Štaviše, on je taj mod- meno je ukazao na posebnost i
erni izraz i proširio unoseći novu snagu ove ove lirske sage koja
leksiku tipa zikr, salevat, kabul i svojim poetskim sadržajima
sl. Primjenjujući slobodan stih svjedoči da je stvaralac Allahov
bez rime, neravnomjeran ra- miljenik, koji služi čovječanstvu
spored stihova i strofa, uspijeva kao svjetlost spoznaje dubokih
da poput stihovnog neimara životnih istina.
da formu zbirci i da na taj način
ukaže na slobodu pjesničkog
stvaranja koja je dominantna u
Mirsada Šabotić, prof.
savremenom pjesništvu.
Broj 29- decembar, 2012.
Tuđino crna što mi dušu slomi,
Što razdvoji majku od sina,
Što razdvoji sestru od brata,
Što razdvoji dušu od tijela,
Što učini naša srca nevesela.
Sada ste daleko u svijetu tuđine,
reklo bi se - imate para ne mora
o vama da se brine.
Ali prag vaš sada posta pustoš,
Vašu djecu sada jede zapad,
Gubi vam se i krlja i pleme,
Jednog dana neće se poznat
vaše sjeme.
Rasuti ste po svijetu kao biseri
po polju,
Ne prateći svoju želju i svoju volju,
Žrtve ste nemilog vremena,
Klijali ste po tuđini poput bačenog sjemena.
Tužno majka na pragu sada sjedi,
I vidik joj iz dana u dan blijedi,
Šamijom briše suze s tužnog
lica,
Moli Boga da ne zaboravite ko
ste,
Da se sjetite svojih predaka,
Svojih djedova, grobova i mirisa
zavičaja,
bisernih proljeća, pašnjaka i rumenih šljivika,
da se sjećate svojih predaka i
njihovog lika.
Mirsada Šabotić, prof.
25
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
POLITIKA
KULTURA
DOBRI LJUDI SA JAKIM SRCEM
Kao što je ranije dogovoreno idemo sa Salihom
Omerovićem u Adapazar. Prvu
noć noćili smo kod Salihove
kćerke Hankije, koja je bila udata
u blizini Adapazara. Drugi dan
nas preuzima Šaćira Kurtanovića
iz Kačara rođak, po imenu Smajo; hadžija kome je sigurno hadžiluk pripsao. Hadži Smajo
nas vodi pravo u Nufus dairu
(mjesnu kancelariju). Tu nešto
zapisaše i odlazimo u policiju, tu
predajemo te iseljeničke pasoše
i opraštamo se od posljednje
Juoslovenske linče karte. Hajdo
predajući taj pasoš osjeti na srcu
tegobu i reče:
O, moj Bože, eto i poslednji moj dokumenat od te moje
Jugoslavije, koju sam mnogo voleo, i o njoj lijepe pjesme pjevao,
predajem i od danas postajem
turski građanin. Da li je tako trebalo da bude ili ne, to sam Bog
zna, hajde neka bude sa hairom.
Hadži Smajo se toliko
zainteresovao za nas, toliko je
bio fin i uljudan, i sve je činio
da mi budemo zadovoljni. Izlazimo iz policije i idemo na ručak,
tamo, u blizini vilajeta. Ulazimo
u jedan restoran i hadži Smajo
nam govori:
Eto, tu su poređana jela
i vi bujrum šta vam duša želi
uzmite, hoćemo ovako svi zajedno da ručamo.
Hadži Smajo je stalno
pazio da nekom ne nestane hljeba i ako kome treba još nešto:
vode, mlijeka ili što drugo. Često
je zapitivao da li nam se jelo
26
Bećir Redžović Bayraktar
sviđa, ako ne, on će reći da nam
nešto drugo donesu, a sve je bilo
ukusno. Hadži Smajo zaslužuje
samo iskrene pohvale, ali mi
kao djeca kasno smo shvatili da
nekim ljudima ne trebaju samo
pare, već oni teže da kroz svoj vijek zarade i čistih sevapa, a takav
jedan je Hadži Smajo iz Adapazara, porijeklom iz Kačara.
Poslije podne išli smo još
na dva mjesta i tako je prva runda završena. Sjutra rano vraćamo
se za Istanbul, s tim da se iduće
sedmice ponovo vratimo i da
uzmemo muhadžir ćahate. Kako
je bilo i ranije određeno da
idemo u Pendik na konak kod
Halita Dazdarevića, porijeklom iz
Saša. Halit i Selima bili su mnogo zadovoljni što smo im mi bili
te večeri gosti. Iduće noći bili
smo gosti kod Mustafe Adilova
Mujevića iz Balotića. Nikada ne
možemo zaboraviti tetki Zeki,
suprugi Mustafe Mujevića, kako
nas je srdačno ugostila i kako
nam je svima pripremila da se
dobro istuširamo, a to nam je
tih dana bilo mnogo potrebno.
Takođe nam je preko noći oprala
sav veš i opeglala, pa ga svakom
uručila sa velikim zadovoljstvom.
Nema više takvih tetki Zeka, jok.
Nestalo ih je, ne može današnje
vrijeme ni da rodi više ni sličnih
www.bosnjackenovine.com
KULTURA
POLITIKA
tetki Zeki. Na večeru su bili pozvani svi Hajdinovići, posjedak je
bio veoma dobar, jer su prisutni
posečari svi bili pametni i dobro
znavani, kako bi se to po našem
reklo. Svakog dana ide se na
Sirkićiju i pita da li su stvari došle.
Zatim tri noći bili smo na konak
kod starih komšija Huseijna, Rasima i Haljema Kardovića. Dobijamo poruku od hadži Smaja iz
Adapozara da su nam muhadžer
ćahati izašli i mi svi drugi dan
idemo za Adapazar, gdje nas je
čekao hadži Smajo.
Pošli smo tamo do jedne
kancelarije i uručeni su nam
muhadžer ćahati. Hadži Smajo je
bio sretan isto koliko i mi, čestita
nam prva dokumenta u ovoj, novoj državi ili zemlji.
"Bubarećusum
vam
muhadžer ćahati. To vam je prvo
obilježje da ste Turci, a kada
dobijete nufuze (lične karte)
tada ćete biti pravi Turci, a i to
će ako Bog da brzo biti. Sada
je za vas važno što ste dobili
muhadžer ćahate da možete da
radite“.
Počinjemo praviti plan
koliko platiti hadži Smaju.
izgubio je puno vremena pa i
čašćavao nas ručkom, večerom,
dvije noći smo kod njega spavali, naručevao nam puno puta
kahvi i čajeva. Naša majka Džana
kaže: "Deco, dobro izračunajte
šta je on potrošio i izračunajte
još tri jumije (nadnice) otprilike, i pružite mu takođe svi redom ljudsku i prijeteljsku ruku
da mu se zafalite i da tražite od
njega halaluk, jer je on hadžija i
on hoće da mu je sve sa halalom,
taki su pravi hadžije“.
Broj 29- decembar, 2012.
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
Izračunato, preračunato
i donijeta je odluka jedna
količina para, koliko je tada to
bilo novca Hajdo se ne sjeća.
Prilaze Avdulj i Hajdo, obojica
zagrle toga staruška i ovako mu
se obraćaju:
– Hadžija, na sve što si za nas
ovih dana učinio mi ti se od srca
zahvaljujemo i Allahu, njemu
fala, molimo se da ti sevapom
plati, a evo ti ovo od nas, veruj
nam drugi poklon da ti kupimo
mi nećemo umjet’, a kad bi mogli
i umjeli kupili bi ti najbolji dar na
ovome svijetu“.
Hadžija Smajo stade
zbunjen i u licu pocrvene. Počeo
je da muca:
– Kako to? Zašto to? Ada deco
moja, ja pod ove stare dane ne
radim za pare, a da radim ja bih
se sa vama na početku pogodio,
a ne ovako. Moji dragi sinovci, ja
sam ovo radio da vi pomognem,
jer u Kur'anu piše muhadžeru
je sevap pomoći. Ja sam sa mojim dunjalučkim radom završio i
za pare nikako više ne radim. Ja
sam zaradio kroz ovo moje vijeka dosta i svega imam, a ovo
što sam vama malo pomogao, to
činim za Boži hatar i meni pare
nemojte da pružate. Ako sam uspio da vi štogot pomognem, to
vi je od mene halal kao majčino
mlijeko. Da vi još nešto kažem, ja
se s vama nauči sad će mi bez vas
neobično biti, vi ste dobra porodica.
Mi njemu:"E vala i vi ste
dobar čovjek i dobar hadžija".
Uporni smo bili i govorili mu:
– Slušaj hadžija, bar ovo uzmi
i kad pođeš tamo u kahvu, gdje
se vi hadžije skupljate i svima
po jednu kahvu naruči od nas
tvom društvu. Ovo ti od srca halaljujemo i neka vam je halal kao
majčino mlijeko.
Taj divni čovjek, taj dobri zemljak, prekrasni hadžija se
nasmija i reče:
– Djeco, ne tjerajte me da se
sa vama ubjeđujem. Ne dolazi
u obzir da ja jedan groš danas
uzmem od vas, ali vjerujte mi da
ću cijelom mom društvu u vaše
ime naručiti po jednu slatku kahvu. Je li dobro?
Mi smo ostali bez riječi.
Džana se okrenu i reče:
– Djeco, taman čovjek je tako nanijetio i da Bog da, da mu taj nijet bude u kabul. Ponovo Džana:
"Deco vidite, dobre stvari i ljudske pomoći ne čine bogati ljudi
sa dubokim džepovima, no dobri
ljudi sa jakim srcima.”
Stali smo bez riječi i svi
ćutali razmišljajući: „Bože, dal'
i dalje ima toga, kako je nama
rahmetli babo govorio, da postoje tako dobri ljudi da bez ikakve
fajde čine drugima dobro? Tako
bez zadnje fajde i bez zadnjeg
interesa poklanjali su potrošeno
vrijeme da bi muftačnim pomogli“. Hadži Smajo hvala ti, hvala
ti, hvala ti i opet ti hvala, Allah
njemu hvala, neka te daruje Njegovim darom.
Bećir Redžović Bayraktar
27
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
KULTURA
POLITIKA
BACI DOBRO U MORE NEGDJE
ĆE ISPLIVATI
Ejup Balota (Mehović) rođen 25.03.1956.godine u selu Neguš, kod Rožaja. Prvi i
drugi razred završio u Besniku,a ostatak osnovne škole je završio u Skoplju (O.Š.
“Cvetan Dimov”).
1969. godine sa svojom porodicom preselio se u İstanbul, gdje završava srednju
školu (Samalcilar lisesi Bajram paša). Policijsku školu završio je u Ankari 1979.
godine i kao službenik obezbjeđenja radio je tehničkoj službi policije 21 godinu.1987 – 1990. radio u Parizu, uTurskoj ambasadi. 1995-1996.godine, radio je
kao službenik objezbeđenja i prevodilac u Bosni i Hecegovini. Od 1998.godine je
u penziji, a u svom gradu (Gaziantep, blizu Sirije) je prepoznat kao majstor šaha.
Dok je njena nana spremala doručak u svom ljetnjem
stanu, mala devojčica Fahrija igrala se i brala cvijeće
iza stana. Ubrzo potom, čula
je kako nako iza šipuraka ječi.
Pogledala je u tom pravcu i vidjela iza jednog šipurka čoveka
sa šeširom na glavi. Fahriju je u
tim mladim godina nekako bilo
strah od tog šešira i tada je ona
mislila da šešir samo Srbi nose.
Uplašena od te kape, koju nikada u životu nije voljela, pobjegla je u stan kod svoje majke.
U stanu se sakrila iza sanduka,
na kojem su bile poređane
haljine. Majki je ispričala da
neko ječi tamo iza šipuraka i da
je za drugim šipurkom stojao
čovek sa šeširom. Fahrina majka
Naza Redžović odmah je izašla i
pogledala šta se tamo dešava.
Naza je čula da neko ječi i videla
je jednog čoveka sa tim “popularnim” šeširom. Dobro je zavila svoje lice, da je ne bi vidio
taj strnac, i otišla u pravcu gde
je ječala ta mlada rodilja koja je
već bila na porođaju. Uzela je
28
ženu pod ruku i uputila se prema stanu, a tom čoveku rekla da
on tu čeka, jer on ne može biti
prisutan porođaju. Rekla mu je:
“Ja ću oporoditi ovu mladu rodilju, Vi budite bez brige.” Uvela
je tu ženu u svoj stan, odmah
joj postavila (prostirla) dušek
od vune i “zalegla je”. Šta je za
porođaj bilo potrebno, odmah
je pripremila. Fahrina majka,
Naza, bila je vrijedna i znavana
žena. Za kratko vrijeme Naza je
obavila porođaj mladoj ženi.
Rodilo se muško dijete,
Naza mu seče pupak i sve ostale
potrebe higijenski opšljava.
Novoj rodilji skuvala je jednu
supu(čorbu) i još nešto za jelo.
Nova rodilja se brzo oporavila,
jer joj je Naza sve što je bilo
moguće uradila. U tom periodu
žene su se najčešće porađale u
svojim kućama. Nekoliko sati je
ležala nova rodilja uz dobar i prijateljski razgovor, a na kraju je
zatražila odobrenje da ponovo
krene na put. Rodilja je putovala
sa svojim amidžom za Rožaje.
Rađanje deteta se desilo ranije nego što su računali. Mala
Fahrija je gledala je sve što se
dešavalo u njihovom stanu. Videla je kako se u njenoj kući
rađa jedno malo, lijepo detence.
Kako ga je njena majka povijala
u neki bez, pa zamoli majku da
joj malo “dade to dijete, da ga
ona nosi”. Nije tada znala mala
Fahrija da će to novorođenče
poslije četrdeset godina njoj
da spasi život od premrzanja.
Kada je došlo vrijeme rastanka, Majka malog sinčića nekoliko puta se zahvaljivala mojoj
bijači Nazi za gostoprimstvo, za
učinjeno dobro i za spašavanje
dva života, majke i bebe. Naza
je na rastanku mladoj ženi rekla
da je svoko dužan da pomogne
i učini takvo dobro, podvlačeći
da to nije veliko dobro i junaštvo
već normalna stvar i da je svaki čovek na ovome dunjaluku
obavezan da čini takva dobra. Na
rastanku, rodilja je rekla da će to
dobro do vijeka pamtiti i da će
svakom o tom dobru pričati. Rodilja ustaje, uzima novorođenu
www.bosnjackenovine.com
KULTURA
POLITIKA
bebu u svoje naruče,milovala je
i gledala svojim krupnim crnom
očima. Bila je prezadovoljna
uslugama koje je doživjela u
toj lijepoj muslimanskoj kući. U
kući su došla dva gosta, a iz kuće
otišla tri prema Rožajama.
Poslije četrdeset godina,
Fahrija je odrasla, udala se, obrodila šestoro djece. Rano je ostala udovica. Sa djecom se naseljava u Skoplje, Makedoniju.
Bila je radna, vrijedna i snažna,
pa je sa svojim naistarim sinom
Salihom uspela da iznjivi i da
školuje svoju decu. Rešava da
se sa svojom porodicom odseli
za Tursku.
Godine 1968. Fahrija
je morala u zimsko doba da ide
u svoj zavičaj da uzme potrebna dokumenta da bi mogla da
dobije otpus iz državljanstva.
Otišla je sama u svoje rodno
mesto, uzela papire i pošla kod
svog brata u Sebečevo, da se sa
njim i njegovom porodicom vidi.
Odatle izlazi na put koji vodi
prema Raški. Odjednom je nastala velika oluja, snijeg, magla,
ništa se pred oko nije vidjelo.
Očekivanog autobusa nije bilo.
Dugo je čekala da dođe autobus
dok je hladnoća sve više stezalala njeno tijelo. Uz drhtanje je
stizao i dremež. Znala je ona da
je to znak da je stiže mraz. U
momentu velike teškoće i muke,
malo podalje ukazivala se neka
slaba svjetlost kola, koja su se
približavala. Prikupljajući svu
snagu digla je ruku prema kamijonu, koji joj je polako prilazio.
Kamion staje i Fahrija ulazi u
kabinu uz veliki napor, jer su joj
se ruke već ukočile od “studa”.
Broj 29- decembar, 2012.
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
Mladi vozač začuđeno je upitao:
“Boža ženo, odakle si? Od kuda
dolaziš i kud ideš na ovu molavu
mećavu i oluju? Vidiš li da si se
već smrzla i lako si mogla umrijeti na ovoj cesti.
Koja te je nevolja nagnala?” Fahrija se malo ugrijala,
došla sebi i ispričala vozaču
svoje obaveze. Kazala je, da je
rođena u selu Biševu, a da živi
u Skoplju. Vozaču je bilo interesantno kad je čuo za Biševo
selo, jer je i on rođen tamo.
Šta mislite ko je bio taj vozač?
To je bila baš ona beba rodjena
u stanu Fahrije Redžović. Nakon
što su se dobro razumeli, vozač
je bio zaprepašćen i dugo nije
mogao ni riječi da pregovori,
jer je shvatio da je spasio život
devojčici koja je bila kćerka Naze
Redžović, koja je spasila život njegove majke i njega. Baci dobro u more, tebi će se poslije
četrdeset godina vratiti!!!
Kuća vozača bila je
negdje uz put, kojim su oni sada
putovali i vozač predloži Fahriji:
“Slušajte, ja bih htio da zajedno
pođemo mojoj kući i da vas upoznam sa majkom, koja uvek o
Vašoj majci i njenoj dobroti svakom priča. “ Fahrija je sa zadovoljsvom primila predlog. Pošli
su zajedno kod kuće vozača.
Srete ih majka vozača. Vozač upita majku: Majko, vidi ovu ženu…
da li je imalo poznaješ?” Majka
vozača je pogleda začuđeno…
Ženu muslimanku, zabrađenu,
otkud da je ona poznaje. Sin
joj ispriča ko je i kako su se
pronašli. Žena je vraćala u mislima dešavanja onog dana, kad
je rodila sina u kući žene, koja
joj je sada gost i stoji pred njom.
Sjetila se te male djevojčice,
koja je bežala od šešira. Odjednom je ispustila snažno glas,
plačno govoreći: “Ada, ja sam
Vas tražila sto puta i u Sebećevo
poručivala da vidim Vašu majku,
a mog spasioca Nazu. Izgrlila
je i izljubila Fahriju, ugostila je što je bilo moguće tada. Fahrija
nije imala vremena da ostane
na konak, zato su je ta majka i
ta sin ispratili do vozne stanice
Raška. Oboje su Fahriji na rastanku ovako govorili: “Sada znaš
gde imaš drugu majku i drugog
brata, uvek kada budeš prolazila
prema Rožajama kod nas svrati,
molimo te.” Vozač nije zaboravio
da uzme adresu Fahrinu. Fahrija je prodala kuću u Skoplju i
odselila za Tursku 1969.godine.
Poslije godinu dana u Turskoj je
došao pobratim Fahrijinog sina
Saljiha i ispričao je kako je jedan
vozač sa punim kamionom drva
pitao za Fahriju i kada je čuo da
je ona odselila za Tursku bilo mu
je jako žao.
Kad got mi padne na pamet ova
priča, razmišljam o Bosni i situaciji u kojoj su se našli Bošnjaci,
koji su nedavno ni krivi ni dužni
stradali. Zbog čega ratovi? Zbog
čega ubijanja, zar ovaj dunja nije
dosta širok za sve? Zar su toliko
jeftini ljudski životi, Bože moj?
Ejup Balota (Mehović)
29
BOŠNJAČKENOVINE
KULTURA
POLITIKA
Informativno javno glasilo
VIŠA MATEMATIKA
Po odsluženju vojnog roka,
vrativši se u svoje Mehmedagiće,
predgrađe grada Ključa, Mrki, koji
je dobio taj nadimak zato što je bio
tamne puti, počeo se baviti rezanjem drva. Na to ga je primorao
njegov otac, kako bi i on doprinosio
kućnom budžetu. U početku su njih
dvojica radili skupa. Otac je držao
drva, dok ih je Mrki rezao motorkom. Tako su obojica zarađivali.
Jednog ljetnog dana, komšija
Rešid, vedar i dobronamjeran čovjek, uvijek spreman za šalu,
čuvši svog ćuku Skipija kako laje,
izađe u avliju i ugleda Mrkog kako
prolazi ulicom više kuće, te ga upita: - Komšo, bi li mogao da mi izrežeš
deset kubika drva?
-Ne bi' - kratko odgovori Mrki, ne
obrazlažući ništa i nastavljajući hod.
-Zašto? – upita komšija.
-Stari mi je bolestan - procijedi.
-Kakve veze ima tvoj stari? Je li ti
režeš drva ili on? - upita komšija.
-Kako nema veze, pa on drži drva,
dok ih ja režem! - reče Mrki, skoro
ljutito.
-Pa, ja bih držao drva - viknu
komšija.
-Ako ćeš ti držati, mogu odmah,
nema nikakvih problema. Odoh ja
po motorku – uzvrati Mrki pomirljivo.
-Uh! - reče Rešid sebi u njedra,
gledajući Mrkog kako odlazi niz
cestu.
Mrki je ubrzo stigao i drva su uredno izrezana.
Komšija predloži da sjednu pod
grožđe u hlad, popiju piće i kahvu, te regulišu isplatu za završeni
posao. Zineta, Rešidova supruga,
poznata kao jako vrijedna, lijepa
žena i vrsna krojačica divnog glasa,
začas ih posluži ibrikom kahve i
hladnim šerbetom, pjevušeći. Kad popiše piće, sklanjajući opala
30
zrna grožđa sa mušeme, komšija
upita: -E, Mrki, koliko treba da platim za ovaj tvoj rad danas? Mrki se namršti i uozbilji, kao Tesla
kad izmišlja naizmjeničnu struju, pa
othuknu.
Naime, Mrki nikad nije volio matematiku.
Najteži dio posla, kad je u pitanju
rezanje drva, bilo je računanje iznosa novca kojeg treba naplatiti od
osobe kojoj je radio. To je za njega
bila, kako je i sam nekad govorio,
viša matematika.
Tako je bilo i tada. Mrki poče...
-Ja režem pet dinara po metru, deset metara iznosi pedeset dinara.
Moj otac drži...
-Šta tvoj otac, pa ja sam držao drva
- prekide ga komšija Rešid.
-Nemoj me prekidati dok računam,
tako ti Boga. Pusti me da završim
računanje, pa onda, ako nešto ne
bude u redu, kaži, a ne ovako da mi
upadaš u riječ. Ih, što ovo ne volim!
- ljutito izbifla Mrki.
-U redu, izvini. Nastavi ti –
komšija će kratko.
-Ja režem pet dinara po metru,
deset metara iznosi pedeset dinara. Moj otac drži dva dinara po
metru, deset metara iznosi dvadeset dinara. Pedeset i dvadeset je
sedamdeset. Pošto je stari bolestan,
naplaćujem ti samo rezanje, pet dinara po metru, deset metara iznosi
pedeset dinara - odahnu Mrki i obrisa znoj sa čela.
-E, čekaj Mrki, a gdje je tu
moj rad? Ima li moj rad cijenu? krajnje ozbiljno upita komšija, želeći
da se malo našali s njim.
-Izvini. Ima, kako nema?! zamišljeno i nesigurno reče Mrki,
dodavši brzo: -A, koliko ti naplaćuješ
držanje drva po metru?
-Pošto ti određuješ cijenu
Velid Bajramović
svog rada, red je da i ja odredim cijenu svog - reče komšija Rešid.
-Naravno – složi se Mrki , iščekujući
njegovu cifru.
-Ja držim sedam dinara po metru
- izgovori hladnokrvno komšija.
-Stani, stani, stani - reče Mrki.
-Polahko, sad ću ja to preračunati
- dodade.
-E, ovako - započe on iznova. -Ja
režem pet dinara po metru, deset
metara iznosi pedeset dinara. Moj
otac drži dva dinara po metru, deset metara iznosi dvadeset dinara.
Pedeset i dvadeset je sedamdeset.
Pošto je stari bolestan, naplaćujem
ti samo pet dinara po metru, deset
metara iznosi pedeset dinara. Ti
držiš sedam dinara po metru, deset
metara iznosi sedamdeset dinara. U
redu je! – skontavši rezultat, završi
Mrki, dok je njegovo lice odavalo
zadovoljstvo što je stigao do kraja
računice. -Ja tebi trebam doplatiti još
dvadeset dinara! - zaključi Mrki.
-Ma, šalio sam se - uz glasan i
zarazan smijeh reče komšija. -Evo,
Mrki, tvojih zarađenih pedeset diwww.bosnjackenovine.com
KULTURA
POLITIKA
nara - dodade, pružajući mu novac.
Sav zbunjen, Mrki uze novac i
kao za sebe promrmlja: - Ne vidim
tu ništa smiješno. Račun je tačan. Ja
režem pet metara po dinaru, deset
dinara iznosi pedeset metara. Na putu prema kući, drugi
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
komšija ga upita: -Možeš li i meni izrezati nekoliko kubika drva danas?
- Mogu, samo mi reci koliko ti
naplaćuješ držanje drva po kubiku,
da vidim hoće li mi se isplatiti. Kad
se dogovoriše, Mrki nastavi putem.
-U redu je – pomisli - ja sam vrije-
dan čovjek. Samo još da usavršim
računanje, pa ću se jako obogatiti...
inšAllah.
Velid Bajramović
Na Ibru ćuprija
Sa Bosfora sunce zasijalo
Radetinu selo obasjalo
kažu da se sultan probudio,
te sagradio što je nekad htio.
Sastaše se dobrotvori pravi
te o dobru odlučiše,
da nam svima bude bolje
most na Ibru sagradiše.
Čekali smo godinama
i kucali na sva vrata,
niko glavu ne okrenu
očigledno iz inata.
Ova grupa dobrotvora
spisak njih je malo veći,
ostaće im vječna slava
dok će Ibar voda teći.
Ibar vodo, rijeko brza,
mi svi znamo gdje izvireš
vjekovima stalno žuriš
pravo kaži gdje uvireš?
Sve su rijeke ženskog roda
a ti muško ime nosiš,
dal sa svojom bistrom vodom
al s imenom se ponosiš.
Koliko si ti trupaca
na leđima svojim prenio
u najteže naše doba
prevozno si sredstvo bio.
Broj 29- decembar, 2012.
Ibar vodo, brzog toka
teci tiho nemoj kao prije,
nemoj valjat drvlje i kamenje
sačuvaj nam nad sobom
ćuprije.
Osta Ibar vječno teći
uli ime u Moravu
ono muško što imade
okači ga o vrbovu granu.
Tiho teci niz kanjone
i skokove duž korita
sa ponosom teci vodo plava,
nosiš ime Ibra barjaktara.
Kada dođeš u ravnine
zalij polja vodom plavom,
a kad stigneš u Kraljevo
udrži se sa Moravom.
Ibar vodo što stijene umivaš
kad bi nama ti htjela kazati
kad potopi Ibra barjaktara
pravo kaži gdje mu kosti
skrivaš.
Toponimi tvojega korita
svjedoci su svega što te pitah,
Zejnepina i Avdina vira
kaži gdje si im kosti ukrila.
Ibar vodo, vječno teci
još nešto ti želim reći,
ti izvireš pod Hajlom
gdje se gnjezdi bijela vila,
tebe čuva dova šejh Muhameda
te krvava nikad nijesi bila.
Esad Šutković
31
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
POLITIKA
KULTURA
„Dvije strane Crne Gore“
UNICEF (United Nations
International Children's Emergency Fund), organizacija koja
se bavi zaštitom prava djeteta,
posljednjih 10 godina širom
svijeta, realizuje projekat pod
nazivom The One Minute Junior. Projekat se odnosi na snimanje kratkometražnih filmova i ima za cilj da mlade ljude
učine društveno odgovornim,
obrađujući važne socijalne i
ekonomske teme u društvu.
U realizaciji ovog projekta u Crnoj Gori za ovu godinu učestvovali su i omladinci
iz Rožaja.
Naime, učesnici su imali
zadatak da osmisle, a potom i
snime jednominutne filmove na temu „Siromaštvo i socijalna inkluzija“, a u okviru projekta „Siromastvo djece u Crnoj
Gori“.
Tokom
petodnevnog
seminara održanog u martu
mjesecu u Kolašinu, učesnici
su imali časove na kojima su
učili kako da koriste kameru
i drugu opremu neophodnu
za snimanje, koju su kasnije
koristili za snimanje svojih
filmova. Od 20 omladinaca,
jedna je bila i Maida Kurtagić,
sedamnaestogodišnjakinja iz
Rožaja koja je snimila film pod
nazivom „Dvije strane Crne
Gore“.
U oktobru mjesecu ove go-
32
Maida Kurtagić
dine, UNICEF je izvrsio selekciju
najboljih filmova na internacionalnom nivou. Ovom prilikom
su izabrani filmovi svrstani u tri
kategorije.
Film Maide Kurtagić
„Dvije strane Crne Gore“ usao
je u krug od pet najboljih filmova u kategoriji „Minut slobode“
(„One minut of Freedom“).
Tada je Crna Gora dobila svog
prvog predstavnika na ovom
takmicenju.
Kao nagradu za ovakav uspjeh,
nominovani su imali priliku da
pohađaju napredne časove
(Masters Classes) iz oblasti
produkcije
dokumentarnog
filma, odrzane u Amsterdamu,
Holandija. Tom prilikom su
okupljeni omladinci iz različitih
djelova svijeta: Jermenija, Rumunija, SAD, Indija, Azerbejdzan, Montenegro i Kiribati,
imali privilegije da rade sa
najvećim stručnjacima iz oblasti filma.
Maida je u Amsterdamu
snimila jos jedan dokuumentarni film, a film „Dvije strane
Crne Gore“ imala je priliku da
pogleda i holandska publika
u okviru Medjunarodnog festivala dokumentarnog filma
(IDFFA).
Denisa Kurtagić
www.bosnjackenovine.com
POLITIKA
GLAS
IZ TURSKE
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
Promocija knjige
“Šahovići 1924 – Kad su vakat
kaljali insani” u Istanbolu
26.11.2012.godine u Istanbulu je promovisana knjiga velikog
crnogorskog historiča gospodina
Šerba Rastodera, pred punom salom salona Koç u organizaciji Bosna Sandžak udruženja. Stihove iz
kapitalnog djela čitala je Šerbova
supruga, gospođa Jasmina Rastoder, dok su se skupu obratili Novak
Adžić i gospodine Refik Akova.
Promociju je otvorio potpredsjednik Udruženja Hilmi Erdem
(Hilmo Murić) koji je pozdravljajući
(selameći) goste pokrenuo par pitanja iz perspektive ljudi koji su
napustili Crnu Goru, ali još uvijek
Sandžak nose u duši i iznio nekoliko
bitnih konstatacija:
Već 300 godina unazad nijedna generacija Bošnjaka na Balkanu nije mogla živjeti bez straha,
jer je stalno bila pred nekim vi-
Broj 29- decembar, 2012.
dovima prognanstva i maltretiranja,
čega je direktna posljedica ovoliki
broj raseljenih Bošnjaka svuda po
svijetu. Obzirom da su u prošlosti
muslimane oslovljavali Turcima,
knjiga Šerba Rastodera je historija
Bošnjaka, a ujedno i historija Turaka, koji su živjeli na teritoriji stare
Jugoslavije.
Istakao je i potrebu da se
što više bošnjačkih autora uključi u
stvaranje zajedničke historije, kako
naša djeca ne bi, kao do sada, učila
pogrešnu historiju, gdje smo predstavljeni kao izdajice i neprijatelji
sadašnje Crne Gore.
“Osmanlije su na prostoru
Balkana bile 5 vjekova, pa se opet
sačuvao jezik, kultura i običaji domicilnog stanovništva, ne smijem ni
da zamislim šta bi se desilo sa tom
teritorijom da je njom upravljao
neki drugi narod”, naglasio je Erdem.
“Polovinom marta mjeseca
ove godine smo održali dragocjen
sastanak sa carnogorskim Premijerom Igorom Lukšićem u Turskoj, na
kojem smo kao ljubitelji i prijetelji
naše bivše domovine izrazili neke
važne činjenice i naše želje. Jedna od
izanijetih tema je bila i večerašnja
tema, kao i otkrivanje zločina i
pravilna-realna suđenja zločincima. Da bi se ukinula ili smajnila
mržnja i da bi se stvorila toplina
odnosa naroda, kako u svojoj državi
tako i sa nama i drugim zemljama,
potrebno je prvenstveno da se ukloni proučavanje neke iskrivljene historije; kao primer proučavanja Gorskog vijenca u osnovnim školama
gde uče pretežno Bošnjačka deca,
jer je to knjiga koja stvara nacional-
33
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
nu i vjersku netrpeljivost vrijeđajući
tadašnje Turke, današnje Bosnjake.
Smatram da u nijednoj zemlji nema
tolikog ponižavanja jednog naroda,
koji čini više od petnajest posto
ukupnog stanovništva”, nagovijstio
je Erdem.
Historičar Šerbo Rastoder
je govorio o motivima za pisanje
knjige i o svom radu koji je trajao
dugih 20 godina, jer je sakupljao
relevantne podatke, potkrijepljene
činjenicama i viđenjima ljudi
različitih nacionalnih pripadnosti.
Ovom knjigom je otvorio vrata istini koja uvijek izadje na vidjelo.
Pročitao je i svoj tekst “Ima li ovdje
Turaka” kojim je prikupio simpatije
prisutnih.
Novak Adžić je govorio o
pravnim osnovama po kojim se s
punim pravom zločin u Šahovićima
može nazvati genocidom, jer je
postojala i namjera uništenja
stanovništva druge nacionalne pripadnosti tj, druge vjeroispovijsti, ali
je Crnogorce ogradio od tog zločina,
nagovještavajući da je zločin
počinjen od strane Srba. Poslije
čega mu je neko od prisutnih gostiju postavio pitanje: “Ko sada živi
na tom prostoru?” Njegov odgovor
je bio:” Crnogorci”. Prisutni su ostali
zbunjeni, jer zvuči nevjerovatno da
jedan narod potpuno opustoši jedan prostor i narod koji je živio na
njemu, a da pritom dozvoli nekom
drugom narodu da ga naseli.
Gospodin Refik Akova je
govorio o uslovima u kojima je
bila Turska, dok je pružala podršku
Bošnjacima koji si zbog nasilja
napuštali svoju domovinu, pa je
približio prisutnima sliku tadašnje
zbilje i preko granica Balkana.
Nakon govora musafira, ostavljen je i prostor za pitanja prisutnih, pa je gospodin Salih Akgül vlasnik Salkano bisiklet, postavio pitanje
o inicijativi za vraćanje prvobitnog
imena Šahovićima i ponudio se da
lično finansira jedno okupljanje na
34
tom prostoru, na kome bi bili prisutni potomci raseljenih Bošnjaka.
Takva inicijativa će vjerovatno
morati još dugo da čeka, jer pojedini
Crnogorci uglavnom samo teoretski
prihvataju da je genocid počinjen,
ali čekaju da “zrene” vrijeme da
se učini nešto po pitanju sudske i
vlasničko-pravne regulative, kojom
bi se obeštetili potomci porodica
koje su ranije živjele na toj teritoriji.
Rastoder u predgovoru knjige ističe
da je vrijeme da ćutanjem o zločinu
odbijamo da budemo saučesnici, te
da je uvjeren da se ,,svaka 'priča' bez
obzira na to koliko bila opora, teška,
mučna i destruktivna, mora ispričati
na naučno prihvatljiv način''.
A podaci i govore: Pokolj u
Šahovićima (današnje Tomaševo) je
bio najveći zločin nad muslimanima
u mirnodopskim uslovima u Kraljevini SHS. Događaj se zbio između 9
i10. novembra 1924. godine.
Prethodno su, 7. novembra 1924.
godine, crnogorski komiti ubili Boška
Boškovića, načelnika kolašinskog okruga. Za ubistvo Boškovića lažno je
optužen komita Jusuf Mehonjić, koji
se nije ni nalazio na tom području.
Tokom sahrane Boška Boškovića
donijeta je odluka o ,,osveti". Noću
između 9 i10. novembra krenulo
je oko 2000 ,,osvetnika" na muslimanska sela u Šahovićima i Pavinom Polju, koja su, dva dana ranije,
razoružale tadašnje vlasti. Vlasti su
pokupile taoce pod izgovorom da su
im životi ugroženi. Međutim, 28 talaca je ubijeno, dok su ostali uspjeli
da se otkupe.
Dijete od 13 godina je spasio jedan
pravoslavac, koji zbog ovog čina
umalo nije doživio sudbinu ubijenih. Prema podacima načelnika
pljevaljskog okruga, ubijeno je oko
120 muslimana i zapaljeno oko 45
kuća, dok Milovan Đilas navodi da
je pobijeno preko 350 ljudi, izvršena
brojna silovanja, kuće su popaljene i
POLITIKA
GLAS IZ
TURSKE
opljačkane. Drugi izvori navode brojku od najmanje 500 ubijenih i zaklanih, dok reis-ul-ulema Džemaludin
Čaušević navodi cifru od preko hiljadu djece, žena i ljudi. Slična sudbina
je bila namijenjena i muslimanima
Bijelog Polja, koji su, navodno radi
zaštite, trebali biti prebačeni preko
Šahovića, ali ih je spasio jedan srpski oficir koji je otkrio zavjeru.
Pokolj u Šahovićima je uzrokovao skoro potpuno iseljavanje
tamošnjeg stanovništva, najvećim
dijelom u Tursku, mada se dio njih
naselio u Pljevlja, Sarajevo i istočnu
Bosnu. U tadašnju opštinu Gornji
Rahić, srez Brčko, naselilo se 140
porodica sa oko 4000 članova.
Danas potomci prognanih žive u
selu Islamovac u opštini Brčko (BiH).
Prema popisu iz 1921. (dakle prije
pokolja) na tom području je živjelo
2.755 muslimana (1.559 u Pavinom
Polju i 1.195 u Šahovićima). Poslije
pokolja ostalo je da živi nekoliko
muslimanskih domaćinstava od kojih je dio njih prešao u pravoslavlje.
Prvi o ovom zločinu je progovorio
Milovan Đilas. On u autobiografskom djelu Besudna zemlja ovako
opisuje zločin u Šahovićima : ,,Nikada nije bilo takvog pohoda, niti
je iko mogao i pomisliti da se takvo
što nataložilo u onome što se zove
– narodna duša. Pljačka od 1918.
godine bila je nevina igra prema
ovome. Čak se i većina učesnika iz
tog pohoda stidjela onoga što se
dogodilo i što su učinili''. Đilas dalje
navodi da je čitav zločin zataškan
te da je ,,sve ispalo sprdnja s pravdom''.
Rastoder je u knjizi, na preko 500
strana, sakupio sva dostupna dokumenta iz tog perioda, opise
kako je zločin propraćen u literaturi i tadašnjoj štampi, rijetke osvrte istoričara i publicista na ovaj
događaj, podatke o izbjeglicama i
sjećanja potomaka.
Mirela Avdić
www.bosnjackenovine.com
POLITIKA
GLAS
IZ TURSKE
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
SINIRLARDA YAŞAMAK
Azınlık deyince akla hep
nicelik anlamı gelir. Yani miktar
olarak az olma. Ama aslında miktar
olarak az olsa da etkin olabilmek
önemli olanı. Boşnaklar yeryüzünde
yaşadıkları
her
coğrafyada
çalışkanlıkları,
dürüstlükleri,
bağlılıkları ve sadakatleri ile “etkin”
olmayı başarabilmişlerdir. (Belki
birlikte hareket etme konusunda
biraz daha fazla çaba sarf etmemiz gerektiği konusunda dürüst
ve samimi bir itiraf yapılabilir bu
noktada) Yine de Ister Amerika’da,
Almanya’da ister Türkiye’de olsun çoğu zaman sıfırdan başlayıp
o etkin “mücadele ruhu” ile kısa
sürede hayatlarını inşa edebilmeyi
başarabilmişlerdir.
Benim
için
mücadele
ruhu ile hareket etmenin en güzel
örneği rahmetli dedem Mujo’dur.
(Asıl ismi Mustafa Mujevic ama
herkes onu Mujo diye bilir.) Onu
tanıyanlar siyah kasketi, elinden
düşürmediği sigarası, kahvede
hararetli hararetli konuşurken
işaret parmağını masanın kenarına
vurması ile hatırlarlar hep. Bir de
üst gövdesinin ve başının önde
yürüyüşü ile şüphesiz. Dağlık, tepelik yokuşları çıkarken, sanki bir de
rüzgara fırtınaya direnircesine sebatla yürüyüşüdür bu daha çocukluk yaşlarında edindiği. Henüz 1012 yaşlarındayken İkinci Dünya
Savaşı’nın ardından meydana
gelen kıtlık yıllarına tanık olmuş.
Bu dönemde insanların elinde ekmek / katık yapacak hiçbir türlü un
kalmazmış. Bizimkiler, o dönemde
köylü kadınların, bir tane ekmek
yapabilmek için elde avuçta kalan 4-5 çeşit unu birleştirdiklerini
anlatırlar. “Yok”tan anlamayan ve
açlıktan ağlayan küçük çocuklarına
yedirebilmek için. 40’lı yılların
sonlarına ve hatta 50’li senelerin
Broj 29- decembar, 2012.
başlarına kadar devam eden bu
kıtlık dönemi boyunca Mujo dedem
kah at üstünde ama çoğu zaman da
yaya olarak yüzlerce kilometrelik
yolu ormanlık ve dağlık alanlardan
geçerek yürürmüş. Bir çuval un alabilmek için. Sırtlarında 50kiloluk
çuvalları taşırlarmış onca yolu gerisingeri. Üstelik bu çuvalın sadece
ufak bir kısmını ailelerine saklar
çoğunu satarlarmış. Biraz para
kazanabilmek için. Böylece gidip
daha çok un ya da ihtiyaçları olan
başka şeyleri satın alabilirlermiş.
Balotice’den Novi Pazar’a, Tutin’e,
Rozdaje’ye, ve hatta Kosova – Peç
şehrine defalarca yürürlermiş bu
yolları. En çok da geceleri ormanlık
alanlardan
yürürlermiş,
sınır
kapılarındaki gümrük görevlilerine
ya da ormanlık alanlarda devriye
gezen askerlere yakalanmamak için.
Çünkü Ordu’da da kıtlık varmış ve
askerler köylülerin erzaklarına ya da
unlarına el koyabiliyorlarmış.
50’li senelerin başında ise ekonomi
biraz canlanmaya başlamış ve Mujo
dedem yine Balotice’den kalkıp
onca kilometre yolu ormanlık ve
dağlık alanlardan geçerek bu sefer
Karadağ’ın başkenti olan Podgorica
yakınlarına çalışmaya gidermiş. Ormandaki ağaçları keserlermiş. Bir
anlamda kerestecilik yaparlarmış
yani. Bu şekilde 60’lı yılara kadar
çalışmışlar. Sonra bir başka sınırdan
geçerek Türkiye’ye göç hikayeleri
başlamış. Hep daha iyi, daha huzurlu bir yaşam için.
Türkiye’ye geldikten sonra
da durmamış dedem. Yine rızkının
peşinde sınır kapılarında bu sefer
ise Italya’nın Slovenya sınırında Trieste (TIRST) şehrinde görüyoruz
dedemi. Her hafta kot pantolon
(jeans) pazarı kurulurmuş. Tabii
sosyalist rejimle yürütülen Yugoslavya Cumhuriyeti’nde markalı
kot pantolonları görmek mümkün
değildir. Keza Türkiye’de de henüz
kot giysi üretimi yok. İşte bu yüzden
o dönemde Yugoslavya’nın bütün
eyaletlerinden yüzlerce insan o
pazara gidip kot giyisiler alırlarmış
ve çoğu zaman bunları satarlarmış.
Tabii ki yine sınır kapılarındaki gümrük memurlarına yakalanmadan
sınırdan geçirebildikleri kadarını.
Italyanlara kot kumaşı satmak
üzere bir iş seyehatinde yolumuz
tesadüfen bu sınır şehrinden geçti. Italya’daki temsilcimiz şehrin
tabelasını göstererek başladı anlatmaya “Berlin Duvar’ı yıkılana
kadar her hafta bu şehirde Pazar
kurulur ve bütün Balkanlar’dan
özellikle de Eski Sosyalist Yugoslavya
Cumhuriyeti’nden pek çok insan kot
giyiseler almaya buraya gelirlermiş.
Bu Sosyalist Rejimin yıkıldığını da
gösteren Berlin Duvar’ı yıkılana kadar devam etmiştir” Dedemlerden
Tırst olarak dinlediğim İtalya şehri
işte o anda Italyan temsilcimizin
bahsettiği Trieste şehriydi. Dünya
ufak, hayat tuhaf diye geçirmiştim
aklımdan. Bir zamanlar kot giysi almaya gelen dedem ve bu ülkeye
şimdi bu giysinin hammaddesini satan torunu.
Çocuklarının ve gelecek
nesillerin hep daha iyi şartlarda
yaşamaları için hayatlarını mücadele içinde geçirmiş olan butün
dedelerimize çok şey borçluyuz
aslında. Hepsinin mekanları cennet
olsun inşallah. Umarım onların bizler için yaptıklarına yine aynı mücadele ruhu ile daha çok şey ekleyip
bizden sonraki nesillere çok daha iyi
şeyler bırakabiliriz.
Sevgi ve saygılarımla,
Meral Mujevic Balota
35
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
POLITIKA
GLAS IZ
TURSKE
Balkan Dilleri Seçmeli Ders Olmalý
1969
Ýstanbul
dođumluyum. Rahmetli annem ve babam evimizde
Boţnakça konuţurlardý. 1964
Yýlýnda göç etmiţlerdi Sancak Bölgesi'nden Ýstanbul'a.
Özellikle biz Boţnakça'yý
öđrenelim diye onlar Türkçe'yi
öđrenmek yerine bize ana dilimizi öđretmeye çalýţtýlar.
Boţnakça'yý
yeni
nesle
öđretmek istemeleri ile bir
nevi kültür elçiliđi yaptýklarý
için onlarý ţükranla ve rahmet
ile anýyorum..
Bu günlerde "Balkan Dünyasý" adlý bir televizyon programý çekiyoruz.
Sarajevo'dan baţladýk ve
Sancak Bölgesi baţta olmak
üzere Balkanlar'ýn tamamýný
tanýtmaya çalýţacađýz, imkanlarýmýz el verdiđi müddetçe. Programýn içerisinde
"Balkan
Yemek
Kültürü"
ve"Balkan Folklor Oyunlarý"
bölümlerimiz de olacak. Programý sadece tarihi yerleri
göstermekle
býrakmayýp
ayný zamanda Balkan kültürünü de yerinde gösterip
tanýtmaya çalýţacađýz. Tabii ki tüm bunlar bize belirli
maliyetler dođuracak. Umarýz
ki finans konusunda bize
destek verecek kiţiler olur da
bu düţündüđümüz formattaki
programý maddi sýkýntý çekmeden, kendimizi iţimize ver-
36
erek en iyi bir ţekilde hazýrlar
ve sunarýz. Ýlk yaptýđýmýz çekimlerde bazý teknik sorunlar
yaţandý. Bizim düţündüđümüz
formattaki kurgu ve montajý
çalýţtýđýmýz kanalda yaptýramadýk. Eksiklerimizi tespit ettik ve programa yeni bölümler
de katarak kültürel anlamda
zenginlik kazandýrýp sizlerin
beđenisine daha çok layýk olmaya çalýţacađýz.
Balkan Dünyasý adlý
programý Mirsada Rozajac adlý Sarajevo'da yaţayan
arkadaţýmýzla birlikte hazýrlayýp sunuyoruz. Bize rehberlik de yapýp Bosna'nýn nerelerini göstermemiz gerektiđini
söylüyor. Sunumlarý genellikle
ben yaptýđým için, Türkiye'de
anne ve babalarýmýzdan
öđrendiđimiz Boţnakça'mýzýn
ne kadar yetersiz olduđunun
farkýna gayet iyi bir ţekilde
vardým.
Özellikle
teknik
terimleri anlamakta oldukça
zorlandým.
Bu yüzdendir benim
haykýrýţým. Ki ben 1969
dođumluyum ve ţimdiki
öđrenci jenerasyonun bir
üst sýnýfýndayým. Yeni nesil maalesef Boţnakça'yý hiç
konuţamýyor. 30-40 yýl Sonra
Boţnakça konuţmayý bilen
kaç kiţi kalacak zannediyorsunuz? Peki bir dil erozyona
uđradýđýnda ardýndan o kül-
türe ait kalýntý dahi bulmanýn
ne kadar zor olacađý hakkýnda bir bilginiz var mý?
Yazýlarýmý takip eden
hem Türk hem de Boţnak
çevrem var. Türk arkadaţlarým
beni kültürü için bir ţeyler
yapmaya
çalýţan
birisi
olarak görüyor. Çünkü gerek yazýlarýmda, gerek ise
yaptýđým iţlerde tamamen
kültürel faliyetlerde bulunuyorum. Ancak Boţnaklarýn
bir kesimi neden ise konu
Boţnakça eđitimine geldiđinde
beni etnik ayýrýmcýlýk yapmakla suçluyorlar. Dernek
Baţkanlarýmýz, Federasyon
Baţkanlarýmýz, en ufak bir
statüsü olan ve maddi imkanlarý yerinde olan kiţiler kendilerine zarar gelmesin diye
Boţnakçamýzýn öđretilmesi
konusunda oldukça yavaţ
hareket ediyorlar. Derneklerde
öđretilmesi yeterli dÝyorlar..
Ö đ r e n c i
kardeţlerimizin,
okulun
dýţýnda
zaman
ayýrýp
derneklerin veya bazý yerlerde belediyelerin açtýđý
kurslara katýlmalarý oldukça
güç. Bu yüzden dil eđitiminin
ilköđretime girmesi halinde
3. veya 4. sýnýftan itibaren
haftada 2-3 saat eđitim müfredatýna dahil olmasý, hem
"bir insan bir dil" atasözünün
öngördüđü ţekilde faydalý
www.bosnjackenovine.com
POLITIKA
GLAS
IZ TURSKE
olacak, hem de kendi kültürümüzü yaţatabilmek adýna çok
önemli bir iţ gerçekleţtirmiţ
olacađýz.
Kendim bizzat bu
konuya bir örnek teţkil ettiđim
için Boţnakça'yý misal verdim.
Ben de Türkiye'de yaţayan
Boţnaklarýn çođunluđu gibi
Sancak Bölgesi göçmeni bir
ailenin bireyiyim. Sancak Bölgesini özellikle vurguluyorum
çünk biz Sancaklýlar, Osmanlý
Ýmparatorluđuna en bađlý
olan milleti teţkil ediyoruz.
Kosova savaţýndan bir kaç
yýl sonra Osmanlýlar, Sancak
Bölgesini fethetmiţ ve Osmanlýnýn Ayrupaya açýlan ilk
Sancađý olmuţuz. Balkan Harbine kadar Osmanlýya olan
bađlýlýđýmýz devam etmiţ.
Bosna bile gün gelmiţ Osmanlýdan ayrýlmýţ ancak, biz
Sancaklýlar son ana kadar Osmanlýnýn yanýnda kalmýţ bir
milletiz. Yani etle týrnak misali
olmuţuz.
Ülkesine, bayrađýna,
ülkenin bütünlüđüne, yasalarýna, diline ve dinine
bađlý gururlu bir Sancak
göçmeni olarak, Türkiye'de
yođun olarak yaţadýđýmýz
bölgelerde,
kültürümüze
Broj 29- decembar, 2012.
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
Selahattin Bölükbaşı
olan bađlýlýđýmýzý sürdürebilmemiz için Balkan dillerinin okullarda Seçmeli Ders
olarak verilmesi gerektiđini
düţünüyorum.
Bunu kültürünü erozyona uđratmak istemeyenlerin adýna istiyoruz. Amacý
milletvekili seçilebilmek olan
ve kendisinin ne kadar asimile
olduđunu haykýrarak beyan
eden kiţiler böyle taleplerde
tabii ki bulunamazlar. Çünkü
onlarýn amacý kültürümüzü
korumak ve nesiller boyu
yaţatmak deđil. Tek istekleri
var o da milletvekili ola-
bilmek. Bunu da yaptýklarý sözde Rumeli ve Balkan etkinlikleri adý altýnda,
siyasi partilere olan yakýnlýklarýný göstererek, Balkan
Buluţmasýný adeta siyaset
meydanýna çevirmeleri ile ispatladýlar. Keţke mikrofonu siyasilere deđil de kültür elçilerine, sanatçýlara býraksalardý
da halkýmýz da onlara teveccüh gösterseydi.
Sevgi ve saygýlarýmla... Allah'a
emanet olun...
Selahattin Bölükbaşı
37
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
POLITIKA
GLAS IZ
TURSKE
SANCAK'TA SEVDİLER İSTANBUL'DA
EVLENDİLER PENDİK'TE EĞLENDİLER
Sancak Dostları Platformu, Türkiye ile Sancak Bölgesi
arasındaki bağları güçlendirmeye tüm hızıyla devam ediyor.
Eylül ayında Sancak’ın Novi Pazar şehrinde 15 çifti toplu nikah
töreniyle evlendiren platform,
bu kez Türkiye’de düzenlediği etkinlikle büyük takdir topladı.
Sancak Bölgesi’nin farklı
şehirlerinden seçilen 10 genç
çift hem düğün hem de balayı
için İstanbul’da misafir edildi.
9 Kasım Cuma günü Türkiye’ye
gelen çiftler 2 gün boyunca
İstanbul’un eşsiz güzelliklerini
gezip görme şansı yakaladı. 11
Kasım Pazar günü ise gündüz
saatlerinde tatlı bir koşuşturma,
akşam saatlerinde de muhteşem
bir düğün onları bekliyordu.
B a y r a m p a ş a
Belediyesi’nde toplu düğün törenine hep birlikte gelen Boşnak
gençleri salonda bulunan yü-
zlerce davetlinin alkışlarıyla olmak üzere Boşnak camiasının
karşılandı. İlk danslarını yapar- pek çok önemli ismi de hazır bularken mutlulukları gözlerinden lundu.
okunuyordu.
Böylesine bir etkinliğe
Türkiye’nin dört bir ev sahipliği yapmaktan ötürü
yanından davetlilerin katıldığı büyük mutluluk duyduklarını
düğün töreninde İzmir ve Adana belirten Sancak Dostları PlatBosna Sancak dernekleri başta formu Başkanı Salih Akgül herkese teşekkür ederken, dünya
evine giren çiftlerden Başbakan
Erdoğan’ın tavsiyesine uygun
olarak en az 3 çocuk beklediklerini; hatta bu sayıyı 5’e kadar çıkarabileceklerini söyledi.
Konuşmasını yarı Türkçe, yarı
Boşnakça yapan Akgül büyük
alkış aldı.
Kardeş
belediyeler
Bayrampaşa ve Novi Pazar’ın
başkanları
da
yaptıkları
konuşmalarda kardeşliğe vurgu
yaptılar. Bayrampaşa Belediye Başkanı Atila Aydıner ko-
38
www.bosnjackenovine.com
POLITIKA
GLAS
IZ TURSKE
nuklara “hoş geldiniz, sefalar
getirdiniz” diyerek başladığı
konuşmasında Bayrampaşa’nın
konumuna dikkat çekti. Aydıner,
“Bayrampaşa
artık
Rumeli
ve Balkan coğrafyasının bir
başşehri olmuştur. İlçenin demografik yapısı da bunun en güzel
kanıtıdır” diye konuştu.
Novi Pazar Belediye
Başkanı Meho Mahmutoviç ise
Eylül ayında Sancak’taki törenin
ardından Bayrampaşa’da bu ka-
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
dar güzel bir organizasyondan
dolayı duyduğu mutluluğu ifade ederek, “gönlümden geçen
önümüzdeki aylarda tıpkı sizin
yaptığınız gibi, Novi Pazar’da
toplu bir düğün yapmak ve genç
Bayrampaşalı çiftleri misafir etmektir” dedi.
Konuşmaların
ardında
sıra eğlenmeye geldi. Gecenin
konuk sanatçısı Rumeli müziğinin
güçlü sesi ve aynı zamanda
Tek Rumeli’de Beyo ile Rumeli
Kahvaltısı programının sunucusu
Beyo (Bahattin Güler) idi. Beyo,
annesinin Novi Pazarlı olduğunu
ve böyle anlamlı bir gecede sahne almaktan dolayı çok mutlu
olduğunu ifade etti. Beyo’nun
güzel sesiyle birlikte davetliler önce dans ettiler sonra ise
Balkanların neşe dolu ritimleriyle
kendilerinden geçtiler. Düğünde
kardeş belediye başkanları en
güzel Boşnak oyunlarında el ele
oynadılar.
Beyo’nun ardından Pendikli Boşnakların kurduğu Sevdah İstanbul grubu sahne aldı.
Birbirinden güzel sevdalinkaları
büyük başarıyla yorumlayan
“ihtiyar delikanlılar” dinleyenlerden büyük alkış aldı. Düğün
töreni gece geç saatlere kadar sürdü. Davetliler Boşnak
oyunlarıyla coştular, coşturdular.
Gecenin sonunda ise yeni
evli çiftler bu güzel gecenin
mimarlarıyla hatıra fotoğrafı çektirdiler.
Adnan Gülsunay
Broj 29- decembar, 2012.
39
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
GLAS IZ
TURSKE
POLITIKA
Bošnjaci velikog srca
Boşnakların büyük kalbi
Istanbul- U salonu Koç Sulejman Sandžak
organizovao iznenađenje Almi Muratović (rođene
u Beranama, a sada radi kao nastavnica u Bosni).
Alma se oporavlja od transplatacije jetre, koja
je zahvaljući finansijskoj pomoći udruženja i
uspješnih biznismena uspješno operisana. U
punoj sali gostiju prisutnima se obratio Sulejman Sandžakli, pojašnjavajući njen put potrage za
dobrom hospitalističkom njegom, koju je na kraju
pronašla u gradu sa velikom medicinskomh historijom, prepoznatljivom po uspješnim operacijama. U
salonu je bila prisutna i njena porodica. Pokušavali
su da pronađu riječi hvale koje bi uputili svima koji
su im bili materijalna i moralna podrška ka njenom
putu ozdravljenja, izjavljujući da su baš u Istanbulu
pronašli braću čije dobročinstvo dostiže najveće
nivoe ljudskosti. Goste je zabavljala estradna umjetnica Elvira Rahić.
Bosna'da Ögretmenlik yapan Alma Muratoviç Siroza Yakalanıyor ve Karaciğer nakli yapılması
gerekiyor fakat bu Bosna'da gerçekleştirilemiyor.
40
Bosna'da yardım kampanyası düzenleniyor ve
90'bin Dolar para toplanıyor.. İlk almanya'ya gidiliyor Almanya’da 240 bin euro isteniyor! Alman
doktorlar Bu işi türkiye'de iyi yapıldıgnı söylüyor ve
hasta türkiye'ye yollanıyor Bayrampaşa Belediyesi
ile Ilıca belediyesi kardeş belediye oldugundan
ılıca belediyesi bayrampaşa belediyesi ile kontağa
geçiyor ve hasta yollanıyor ... Türkiyede 120
bin dolar istiyor hastane ve burdaki iş adamları
geri kalan parayı topluyorlar ve Alma ameliyata
aınıyolr. Ameliyat olduktan sonra bir gece tertipleniyor ve gece düzenleniyor geceye Elvira Rahiç
geliyor. Gecede kızlarını yalnız bırakmayan ailesi
yardımları dokunan Bayrampaşa Bosna-Sancak
derneğine, Bayrampaşa Belediye başkanına,
İlica belediye başkanına, Süleyman Sancak'a
Boşnak iş adamlarına ve emeği geçen isimlerini
sayamadıkları herkese can-ı gönülden teşekkür ettiklerini ifade ettiler.
Selim Öztürk Bogucanin
www.bosnjackenovine.com
VJERSKE
POLITIKATEME
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
Bogumilstvo i širenje islama u
Bosni 2
Poglavlje iz knjige: ISLAM I MUSLIMANI U BOSNI I HERCEGOVINI, Izdavač: El-Kalem,
Sarajevo, 1991. god.
U svakom slučaju, islamizacija Bosanskog krajišta
započela je prije Fatihova osvojenja Bosne.
Na ovu fazu islamizacije
mogao bi se odnositi jedan zapis
iz turskog rukopisa od 993. tj.
1585. (prepis iz 1050/1640), koji
je od fundamentalne važnosti za
procese islamizacije. Tu se kaže
(po prijevodu Hadži Mehmeda
Handžića, Jedan prilog povijesti prvih dana širenja Islama u
Bosni i Hercegovini, Narodna
Uzdanica, kalendar za godinu
1938, god. VI, Sarajevo, str. 2945):
„U prošlo vrijeme u vilajetu Bosne bijaše kršćanska
vjera i Mesihov vjerozakon. Kada
je bilo suđeno da se ovaj vilajet
osvoji i da se u tim pokrajinama
sud i uprava države Osmanovića
proširi, onda je radi popisa
(stanovništva) iz prijestolnice
(Stambola) određen (za to) po
svoj prilici muharir Mesih-paša.
Spomenuti muharir sa željom da
obavi popis dođe u spomenuti
vilajet. Stanovništvo sela u tome
vilajetu zateče raskomadano i
rastrgano. Stoga od prvaka toga
naroda i dobrih ljudi toga plemena sakupi nekoliko staraca i
od njih zatraži objašnjenje same
stvari i reče im: Ovaj vilajet vodom, zrakom i ljepotom zemlje
odskače nad ostalim pokrajinaBroj 29- decembar, 2012.
ma nastanjene četvrti zemaljske,
pa zašto su stanovnici tako razbijeni? Kakav bi način bio, da se
ovaj narod ponovo, kao što je bio,
oživi i popravi? Oni odgovore:
Ova razrušenost i iskomadanost
dolazi od bojazni velike džizje
i straha od povećanja državnih
daća. Tada spomenuti muharir
dostavi njihovo stanje sretnoj Porti i uvaženim vezirima,
ali ne dobije dozvolu da ukine
džizju i državne daće. Rečeni
muharir odlikovaše se pameću
i razboritošću te na ovaj način
uredi stvar: Odluči na koji način
ukine ime džizje, a da mjesto
džizje odredi neku drugu daću.
Složi se sa spomenutim uglednim starcima, da iz svakog sela
dođe po nekoliko ljudi i da radi
općeg interesa na ovaj način izlaz
nađu: Nek iz svakog sela po jedan muškarac primi muslimansko
ime te da im se zbog toga imena
oprosti džizja. Ovo je objavljeno
po svim selima i krajevima. Uglavnom se slože i uvide da im je
u tome korist. Svaki jednostavno
svoje ime prevede na turski jezik:
Kome je bilo ime Živko, prozove
se Jahja, kome je bilo ime Vuk,
uzme ime Kurt, a kome je bilo ime
Gvozden, uzme ime Timur. Čim se
prozovu muslimanskim imenima
džizja bude ukinuta, a mjesto nje
na posjede kojima su raspolagali
i koji se zvahu baština odrede
po jedan dukat. I tu rascjepkanu
divljač na ovaj način pridobiju;
sela se poprave, a stanovnici ukidanjem imena džizje veseli i radosni postanu…“
Važan je navod u ovom
izvoru o uvođenju poreza po
sistemu dukat na baštinu, kakav je sistem vjerojatno važio u
predturskoj Bosni. Da se doista
u vilajetu Hodidjed, izuzetno
od drugih područja u kojima je
Isa-beg ubirao dohodak, plaćala
filurija, potvrđuje tzv. sumarni
defter iz 1455. godine. Zanimljivo je da anonimni autor iz 1585.
nigdje ne govori o Fatihovu osvojenju Bosne, već o vremenu
kada je uvedena u vilajetu Bosni
turska vlast i plaćanje poreza
po sistemu dukat na baštinu, pa
se dakle pričanje može odnositi
baš na tursko doba još prije Fatihova zauzeća. Nije nevažno da je
upotrijebljen izraz „vilajet“, pošto
je osvojeni dio Bosne u to doba
doista nosio taj naziv, dok je bosanski sandžak osnovan 1463.
godine. Realen je i kada govori o
dezolatnim prilikama koje su nastale turskim osvojenjem. On pripovijeda i o prvom katastarskom
popisu, koji je, kako to pokazuje
sačuvani sumarni defter, doista i
proveden još prije Fatihova nastupa.
Autor rukopisa od 1585.
imao je, kako se po svemu vidi,
41
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
dobre informacije o Bosni u prvo
tursko doba. Podaci koje je dao o
masovnoj islamizaciji uklapaju se
u ono što nam pružaju katastarski
defteri, iz kojih se može zaključiti
da su na području Bosanskog
krajišta postojali krstjani, ali su
u vrijeme popisa već bili izgubili
sve pozicije. U sarajevskom kraju,
dotično „vilajetu Hodidjed“ na
njih podsjećaju samo nekadašnje
krstjanske baštine, dok se aktivnih
krstjana ne nalazi. Zar ova važna
okolnost, u kontekstu podataka iz
rukopisa od 1585. godine ne govori dosta uvjerljivo u prilog teze o
masovnoj islamizaciji bogumila u
prvo tursko doba? Jedan broj islamiziranih bogumila bio je taj koji
je plaćao dukat na baštine, dok su
ostali, kao stanovništvo strateški
važnog Bosanskog krajišta vršeći
vojnu službu, prvenstveno kao
akindžije, bili oslobođeni od rajinskih poreza.
Glavni, za sada poznati
turski izvor koji govori o masovnijem prelazu na islam („bir
ugurden“) za Fatihova osvojenja
Bosne jeste navod iz Jeničarskog
zakona, koji je objavio Dr. Safvetbeg Bašagić, prvo u „Kratkoj
uputi u prošlost Bosne i Hercegovine“ (Sarajevo 1900), a onda
u svojoj doktorskoj disertaciji
„Bošnjaci i Hercegovci u Islamskoj književnosti“ (Sarajevo 1912).
U novije vrijeme tim se izvorom,
raspravljajući upravo o islamizaciji, poslužio Dr. Aleksandar
Solovjev (u studiji Nestanak bogomilstva i islamizacija Bosne,
Godišnjak istorijskog društva
BIH I, Sarajevo 1949, str. 51-52),
donoseći nešto revidiran prijevod
toga dokumenta. Zbog njegove
važnosti ovdje se taj odlomak
42
citira prema Solovjevoj verziji:
„Postoji zakon da svi
mladi janičari (adžami oglani) koji
se sakupljaju u Bosni budu muslimani, sinovi muslimana. Pored
toga većina je njih primljena
u (carski) dvor u bašču. Uzrok
ovakvoj pažnji prema spomenutom narodu je sledeći: U ono doba
kada je osvajač Carigrada, njegovo veličanstvo sultan Mehmed
han – neka je s njim Božja milost
i zadovoljstvo – izvoleo s pobedonosnom vojskom zavojštiti na
Bosnu, tada je sva raja i beraja
(tj. seljaci i oni koji ne plaćaju
porez) te zemlje, saznavši za moć
i snagu njegova veličanstva cara,
zaštitnika sveta, izašla pred njega
i pala ničice pred njegovo carsko
podnožje i najednom („bir ugurden“) prešla na islam. Kada je
njegovo veličanstvo sultan video
da ovi najedamput primiše Islam
rekao im je da to nije loš narod.
Zbog toga što su prešli na islam,
rekao im je njegovo veličanstvo
car, zaštitnik svijeta: Tražite od
mene što želite! Stanovnici ove
pokrajine su zatražili: Neka se iz
naše zemlje kupe mladići (adžami
oglani). Njihovoj je molbi udovoljeno i oni se primaju (bez
obzira) bili obrezani ili neobrezani: nije zakon ni da se pregledavaju. Ovi (mladići) od ovoga
naroda koji su do sada sakupljeni
ili su u carskom dvoru u bašči.
Oni su bili pametni i daroviti, pa
su većinom izašli (iz dvora) s visokim položajima i dostigli visoke
rangove.“
Navodi Jeničarskog zakona u pogledu uvrštavanja
Bošnjaka u jeničare stoje u punom skladu i sa podatkom savremenog poljskog ljetopisca Jana
POLITIKA
VJERSKE
TEME
Dlugosza, koji je zabilježio da je
sultan Fatih prigodom zauzeća
Bosne „do sto hiljada osoba obojega spola odveo u ropstvo, od
kojih je trideset hiljada snažnih
mladića uvrstio u jeničare“.
Smatramo na osnovu
svih ovih podataka da se može
zaključiti da ranije iznesena teza
o masovnoj islamizaclji patarena,
odnosno nasilno pokatoličenih
patarena, ima historijskog osnova. Ona nije u suprotnosti ni
sa novootkrivenim katastarskim
defterima, u kojima se, istina,
muslimani masovno pojavljuju
istom s kraja XV stoljeća, ali to u
isti mah ne podrazumijeva da nije
bilo u većem broju muslimanskog
stanovništva koje nije dolazilo u
obzir da bi kao poreski obveznici
bilo registrovano u defterima.
Baš defteri pružaju uvjerljive dokaze da su nekoć bogumilski krajevi s brojnim krstjanskim hižama
i posjedima ubrzo s pojavom
turske vlasti u potpunostl izgubili bogumilski značaj. Gro krstjanskih zemljišta prelazi u ruke
islamiziranog seljaštva i vlaha, pa
ništa bjelodanije kao to ne govori
o tome kako je nestalo bogumila. lpak, njihovo sasvim skromno
održavanje do u XVII stoljeće
upućuje na zaključak da procesi
islamizacije nisu do kraja iskorijenili tradicije stare religije.
Za odnos bogumila i islamizacije značajne su i informacije koje je dao o bosanskim
poturima engleski diplomata
Paul Ricaut (1628-1700) u svome
djelu o Turskom Carstvu. Stojeći
na stanovištu da su ti navodi
autentični i važni, njima je posebnu pažnju posvetio Aleksandar
Solovjev, prije svega u posebnom
www.bosnjackenovine.com
POLITIKATEME
VJERSKE
radu „Engleski izvještaj XVII vijeka
o bosanskim Poturima“ (Glasnik
Zemaljskog muzeja. N. S. VII, Sarajevo 1952, str. 101-109; Isti, Le
temoignage de Paul Ricaut sur les
restes du Bogomilisme en Bosnie,
Byzantion 23 (1953), 78-86). Solovjev je posebnu pažnju skrenuo
na navod Ricauta, prema kojem
bosanski poturi kao vojnici koji
borave na ugarskim moravskim
granicama čitaju Novi zavjet na
slavenskom jeziku kog dobivaju iz
Moravske i Dubrovnika, a drago im
je da saznaju i o tajnama Kur’ana,
kog čitaju na arapskom. Solovjev
naglašava da podatak prema kojem poturi čitaju evanđelje na
slavenskom jeziku, iako se smatraju muslimanima, potpuno
odgovara potomcima bogumila,
koji su naročito mnogo čitali i komentarisali Novi zavjet. Na prvl
pogled dosta je teško povjerovatl
Ricautovim saopćenjima, ako se
uzme u obzir da se po islamskom
učenju evanđelje istina priznaje
kao Božja objava, ali se istovremeno ističe da nije sačuvano u
izvornom obliku.
Ipak mislimo da se Ricautovi navodi teško mogu dovesti
u pitanje, naročito ako se upozori da se direktna potvrda za
ono što tvrdi nalazi u jednom
dubrovačkom izvještaju, i to
iz početka 1596. godine. Tu se
opisuje dolazak u Beograd dvojice dubrovačkih poslanika, Tome
Sorkočevića i Vale Đurđevića 30.
marta 1596. Jedan je od njih izvijestio da je prolazeći kroz beogradske ulice vidio i ovo:
„U jednoj lepoj kući sa visokim
čardakom usred latinske čaršije
nalazila su se tri dubrovačka
dućana. Nekoliko ljudi se
objašnjavalo pred zgradom. JeBroj 29- decembar, 2012.
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
dan je bio Bosanac musliman
koji se baš vratio sa fronta u
Mađarskoj. Tražio je od trgovaca jedan nož, platna i nekakvo
ćirilsko sveto pismo. Dubrovčanin
mu iznese sanduk knjiga. Zatraži
dve škude za jednu debelu
svesku, lepo povezani novi zavet
sa molitvama. Vojnik izvadi ćemer
i nađe dva nagorela ugarska zlatnika. Bunio se što je knjiga toliko
skupa. Pre tri godine još su se ove
stvari mogle dobiti za ciglo osamdeset aspri, uveravao je trgovca.
Ovaj je govorio o teškim ratnim
vremenima… (Vuk Vinaver, Prve
ustaničke borbe protiv Turaka,
Prosveta, Beograd 1953, str. 39).
Ako se uporede podaci koje daje Ricaut sa ovim
dubrovačkim izvještajem, koji
je iz nešto ranijeg vremena,
podudarnosti su očite. I po jednom i po drugom izvještaju Bosanci muslimani nabavljaju Sveto pismo, odnosno Novi zavjet.
Oba izvještaja pri tome spominju
vojnike iz Mađarske. Dubrovački
izvještaj precizira da se radilo
o primjercima u ćirilici, očito
štampanim. lzvještaj iz 1596. pokazuje, da to nije bio jedini slučaj
ove neobične kupoprodaje.
Poturi koji su nabavljali
evanđelja mogli su nabavljati rukopisna evanđelja, ali naročito, s
obzirom na dubrovački izvještaj,
prije svega štampana evanđelja.
To su mogla biti samo ćirilska
evanđelja „a na ćirilici je postojao“ – kaže Mijo Mirković – „samo
Novi zavjet u prijevodu istarskih protestanata na čakavskom,
štampan 1563“. “A prevodioci
i izdavači bili su taj Novi zavjet i
namijeniIi, kako u predgovoru
kažu, „svim slovenskoga jezika
ljudem (tj. Jugoslavenima), i to
najprvo vam Hrvatom Dalmatinom potom takajše Bošnjakom,
Bezjakom, Srbljom i Bulgarom.“
Kako se po svemu čini, u
ovoj prilici se srećemo s jednim
zanimljivim kontaktom s jedne
strane islamiziranih bogumila, a
s druge strane južnoslavenskih
„lutorana“. lzraz „lutor“ dobro
do danas poznat među bosanskim Muslimanima za čovjeka
koji mnogo ne drži do vjerskih
propisa, dobiva na ovaj način
jedno konkretnije uporište. Taj
je izraz mogao u muslimanskoj
sredini dobiti pogrdan prizvuk
upravo u vezi s interesom koji su
islamizirani bogumili pokazivali
prema luteranskim knjigama.
Protestantski planovi o pridobijanju „turaka sve do Carigrada“ i
poturački interes za Novi zavjet,
koji su oni vrlo vjerojatno dobivali od tih istih protestanata, predstavlja jednu zanimljivu spregu,
koja unosi novo svjetlo u toliku
odbojnost ortodoksnih muslimana od lutora.
Zanimljivo je da su se
sačuvala i dva primjerka Novog
zavjeta, jedan u staroj Srpskoj
crkvi u Sarajevu, a jedan u manastiru Gomionici, koji bi mogli
vući porijeklo od ovog poturačkog
sinkretizma. A još poslije prvog
svjetskog rata zabilježen je u Žepi
(selo Luka) slučaj da su muslimani seljaci Novi zavjet i vršili
upoređivanje tekstova iz Kur’ana
i Novog zavjeta. Tvrdili su za lsusa da nije pogubljen, već da je
nestao. I prema Ricautu poturi su
tumačili da je silazak svetog duha
na duhove bio tip i lik Muham-
43
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
edov.
Radi cjelovitosti prikaza
treba naglasiti i to da su na islam
prelazilli pravoslavni i katolici
uglavnom do kraja XVII st., dok
su kasniji prelazi – koji traju sve
do 1878. – bili daleko manjeg
obima.
Do sada najpoznatiji
slučaj masovne konverzije katolika zabilježio je apostolski vizitator Petar Masarechi godine 1624.
Objašnjavajući kako je došlo do
muslimanske apsolutne većine u
Bosni, Masarechi kaže: „Rečeno
mi je da je prošlih godina u okolici Sutjeske otpalo od kršćanske
vjere šest ili sedam hiljada katolika.“ Masovnih konverzija katolika na Islam bilo je i u trebinjskom kraju.”
Postoje, također, historijska svjedočanstva i o masovnim prelazima pravoslavnih.
Trag o takvim prelazima ostavio
je monah Marko Trebinjac, koji
je 1509. zabilježio da su mnogi,
bez prisile, napustili pravoslavlje i primili islam. Na ovaj val
islamizacije odnosi se i zapis u
pljevaljskom Psaltiru iz 1517.
Na kraju valja primijetiti
da u formiranju bosansko-muslimanskog etnosa važna uloga
POLITIKA
VJERSKE
TEME
pripada i migracijama na relaciji
sa Slavonijom i Ugarskom, Likom,
Dalmacijom, Bokom Kotorskom,
Srbijom i Crnom Gorom. U etnogenezi bosanskih Muslimana (kao
uostalom i Srba i Hrvata) važan
je udio stranih etničkih skupina.
Pri tome dolaze u obzir Turci i
druge muslimanske etničke skupine izvan Balkana, slavizirano
vlaško-romansko stanovništvo,
Albanci, (Romi), Sasi i drugi narodi. Međutim, raspravljanje o tim
pitanjim izlazi iz programa ovog
rada.
Muhamed Hadžijahić
Predsjednik:
Ljutvija Pepić
0041794454109
Potpredsjednik:
Hasan Rastoder
Sekretar:
Šefko Ličina
0041794051363
Blagajnik:
Jupo Pepić
Adresa:
postfach 221
8108 dallikon
44
www.bosnjackenovine.com
POLITIKATEME
VJERSKE
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
Kad mjesec Muharrem dođe
Muslimani širom svijeta s posebnim emocijama dočekuju prvi mjesec hidžretskog kalendara
ili kako je već rasprostranjeno među muslimanima
Balkana ''muslimansku novu godinu''. To je jedan
vid vraćanja svome identitetu, iako slavljenje
''nove godine'' nije prisutno u tradiciji muslimana, ali je ipak zdrava alternativa kapitalističkom i
nemoralnom načinu obilježavanja početka nove
godine po gregorijanskom kalendaru. Naravno, svako vrijeme ima
svoje breme, tako da
obilježavanjem dolaska
nove hidžretske godine
sljedbenici islama trebaju biti, prije svega, zauzeti suštinskim porukama islama i Hidžre, nego
li formalnostima.
Uzvišeni Gospodar Allah u 36. ajetu 9.
kur'anskog
poglavljasure et-Tevbe, u prevodu
značenja sa arapskog
jezika, kaže: ''Broj mjeseci u Allaha je dvanaest,
prema Allahovoj Knjizi,
mr. Sead Ibrić
od dana kada je nebesa i
Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U
njima ne griješite!...''
Ta četiri sveta mjeseca (ešhur-i hurum) su
prvi mjesec lunarnog arapskog kalendara muharrem, sedmi mjesec redžeb, jedanaesti mjesec zu'lkade i dvanaesti mjesec zu'l-hidždže. Kao što se vidi
samo je mjesec redžeb odvojen od ostalih, dok druga tri mjeseca dolaze jedan za drugim. Poznato je
da vjernici u mjesecu zu'l-hidždžetu obavljaju svoju
petu islamsku dužnost hadždž-hodočašće Kabe u
Mekki.
Početak mjeseca muharrema, kao prvog
mjeseca lunarne hidžretske godine obilježava se
kao početak nove godine po Hidžri, iako se taj
veličanstveni čin seobe iz Mekke u Medinu nije
Broj 29- decembar, 2012.
odigrao u mjesecu muharremu, već tokom kraja
mjeseca safera i prve polovine mjeseca rebiu'levvela 622. godine. Hidžretski kalendar, kao i
mnoge druge novine na državnom nivou, uveden je
za vrijeme uspješne vladavine pravednog vladara,
drugog halife, hazreti Umera ibn el-Hattaba, „radijallahu“ anh. Tada su se prvaci islamske države usaglasili da početak računanja vremena započne od
jednog od bitnijih, ako ne
i najbitnijeg, događaja iz
života Poslanika, 'alejhi'sselam, i to je bila Hidžra.
Seoba vjernika iz Mekke,
na čelu sa Allahovim Poslanikom, 'alejhi's-selam,
u Medinu (dotad Jesrib)
za Poslanikove drugove
bila je najznačajniji
događaj i označava
prelazak jedne skupine
(džemata) u državu (devlet). Doduše, pored onih
koji su učinili hidžru i iselili se (muhadžira), važnu
ulogu odigrali su oni koji
su ih primili i pomogli
(ensarije) u Medini. Pojam muhadžir, iseljenik,
nama Bošnjacima je dobro poznat i prisutan je u
našoj tragičnoj sudbini. Međutim, sa aspekta islama, muhadžir je svaki onaj koji napusti ono što
je Allah zabranio. I doista spas svih naroda leži u izbjegavanju i napuštanju nevaljalih i zlih djela, koja
nanose štetu generacijama. Hidžra sljedbenike islama podučava poštivanju fizičkih zakona i nezapostavljanju duhovnosti. Ona je spoj i ravnoteža
te dvije komponente, koje se danas, nažalost, kod
muslimana širom svijeta nalaze u dvije različite
doline. Spojem materijalnih i fizičkih dostignuća i
duhovnih vrijednosti moguće je doći do uspjeha
na oba svijeta. Na osnovu toga Hidžra nam je
''učiteljica'' koja nam ukazuje na važne tačke na
putu ka sreći i blagostanju. 45
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
Ujedno u ovom mubarek mjesecu se nalazi i
jevmu'l-ašura, odnosno Dan ašure. To je deseti
dan mjeseca muharrema, koji se spominje i kao
idu'l-enbija, tj. Bajram vjerovjesnika, jer su se, prema raznim predajama, toga dana obistinili veoma
bitni događaji u životima prijašnjih vjerovjesnika.
Na taj način nas jevmu'l-ašura asocira na naše
uvjerenje da je izvor istinske vjere Jedan, te da su
vjerovjesnici dolazili ljudima sa istim idejama, koje
se nikako ne mogu ograničiti međom vremena sve
dok je čovjeka na Zemlji. Svi ti događaji, ujedno,
označavaju pobjedu Istine, spas vjernika i Allahovu
pomoć.
Ovdje posebno treba naglasiti događaj koji
se odnosi na Nuha, 'alejhi's-selam. On je punih
''hiljadu, manje pedeset'' godina pozivao svoj
narod u vjeru i time postao simbol ustrajnosti u
pozivanju na Pravi Put. Ali, s druge strane vidimo
narod koji se izgubio u zabludama i koji se ismijava Istini. A onda, Allah, dželle šanuhu, naređuje
Nuhu, 'alejhi's-selam, da pravi lađu spasa sljedbenika Istine, nakon čega će se obistiniti sveopći potop (tufan), koji će potopiti one koji su se već bili
potopili u svome egoizmu, oholosti i nevjerništu.
A vjernici će biti spašeni i iskrcani na brdo Džudijj.
Ova lađa je ujedno simbol i znak spasa i ona je iz
Božje milosti data vjernicima, ali svim vjernicima
do Sudnjeg dana. Iako je u tom periodu to bila lađa
koja je jasno stajala pred očima svih ljudi, ipak je
oni koji su imali oči ali su ujedno bili i ''slijepi'' nisu
''primjetili'' i shvatili, pa makar poticali i iz najbližeg
okruženja čovjeka koji je gradi i koji poziva na spas,
kao što je bio slučaj sa Nuhovim, 'alejhi's-selam,
sinom. Tako da i mi danas imamo lađu, koja je uvijek bila jasna i argumentima dokazana, a to je vjera
islam, kao jedina sa kojom je Allah zadovoljan. Naravno, na tu lađu danas je donekle pala
magla, koja se sastoji od onih koji sebe nazivaju
muslimaniam, pa mnogi i ne mogu da shvate u
čemu je problem. A primjer Nuha, 'alejhi's-selam,
i njegovog sina jasno nam daje do znanja da se
vjera ne može bukvalno naslijediti, već se treba
srcem prihvatiti, riječima posvjedočiti i djelima
potvrditi.
Ovdje ćemo još nešto pojasniti. Mi, u ovim
danima imamo priliku gledati zanimljive prizore
koji nam dolaze iz ''islamskog svijeta'', gdje se ljudi
46
POLITIKA
VJERSKE
TEME
koji tvrde da su sljedbenici hazreti Alije, radijallahu
'anh, i hazreti Husejina, radijallahu 'anh, bičuju,
sjeku i udaraju, tvrdeći i vjerujući da time žele osjetiti bol hazreti Husejina, radijallahu 'anh.
Svakako da je za osudu ubistvo Pejgamberovog unuka, Alijinog i Fatiminog sina Husejina, radijallahu 'anh. Međutim, taj žalosni slučaj ne
smije se zloupotrijebiti i uzimati kao povod mržnje
prema najvećem dijelu sljedbenika islama, koji se
oslovljavaju sunitima, tj. sljedbenicima Sunneta,
Pravoga Puta, hazreti Muhammeda, sallallahu
'alejhi ve sellem. Zapravo, ubistvo na Kerbeli je čin
koji se desio za vrijeme Jezida sina hazreti Muavije, radijallahu 'anh. Pejgamberov unuk hazreti
Husejin, radijallahu 'anh, je osoba koju je mnogo
volio naš Poslanik i koju mi volimo iz ljubavi prema
Poslaniku i njegovoj porodici. Ali, ujedno ta ljubav
prema Poslaniku ne dozvoljava nam da prelazimo
granice njegove tradicije, njegovog morala i njegovog ophođenja. Slike krvavih ljudi i djece koje nam
se serviraju putem tv-kanala jedan su dio ''magle'',
koju smo gore spomenuli. One ''magle'' koja
prekriva put ka lađi spasa. Ujedno, razmišljajući da
je to sastavni dio islama, a svakako nije, mnogi ljudi u svojim glavama počinju zamišljati vjeru islam
kao sistem koji ne odgovara razumu, što je svakako
paradoks. To isto važi i za one koji opasani oružjem
kreću na neistomišljenike i tako ubijaju i sebe i
druge, a posebno nevine civile, a opet pod izgovorom da je to islam. Takva situacija daje građu i
biva povod da se islamu stavljaju etikete terorizma
i totalitarne ideologije, što vjera islam nikako ne
može biti. Doista je ''paradoks povijesti'', proglasiti islam, vjeru mira i tolerancije, terorističkom i
nasilničkom.
Nadamo se da će ova godina biti hajirli
i berićetna za sve dobre ljude svijeta. A pored
nade, na nama je da uložimo truda i gajreta da
bude tako. Mubarek i sretna neka je cijelom
čovječanstvu nova hidžretska 1434. godina!
mr. Sead Ibrić
www.bosnjackenovine.com
POLITIKATEME
VJERSKE
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
Svečanom akademijom u Pljevljima obilježena Nova hidžretska
godina
U sali Doma vojske u
Pljevljima 15. novembra održana
je svečana akademija povodom
Nove 1434. hidžretske godine.
Hor Odbora islamske zajednice
Pljevlja “Husein paša” oduševio
je nekoliko stotina prisutnih u
prepunoj sali Doma vojske.
Prije održavanja akademije, u Husein pašinoj džamiji
je upriličeno predavanje, a o
značaju Hidžre govorio je Samir
ef. Kadribašić.
U velikoj Sali Doma vojske hor “Husein paša” koji broji
50 djevojčica izveo je nekoliko
ilahija prigodnih za ovu priliku, a
polaznici mekteba su izveli nekoliko recitacija.
O značaju i poruci Hidžre govorio
je Ferid ef. Osmanagić.
“Jedna od temeljnih
poruka Hidžre jeste, da trajne
vrijednosti nikada ne mogu biti
potrošene, jer nikada u pitanje ne
mogu doći vrijednosti duhovnog
Broj 29- decembar, 2012.
karaktera kao što su: vjera, moral, kultura, običaji i tradicija jednog naroda. Ali isto tako nikada
u pitanje ne smije doći i vrijednost prostornog zavičaja kao što
je rodna kuća i mjesto u kojem
živimo, jer je po prirodi čovjek
biće mjesta rođenja. Takav je
primjer i Muhammeda a. s. jer
kada je napuštao Meku i kada je
bio izvan kapija grada, okrenuo
se i rekao: “O, Meko! Allah mi je
svjedok, da si ti meni najdraže
mjesto na zemlji i da nije onih
koji me iz tebe protjeruju, ja te
nikad ne bih napustio”.
I nas ovdje duboko zaboli
kada čujemo ocjene pojedinaca
da naš grad liči na tijelo koje izumire. Ali oni koji tako govore, kao
po pravilu slučajno ili namjerno
zaboravljaju da tijelo odumire
kad duša izgubi volju za životom.
Duša ovoga grada ste vi, duša
ovoga grada su ova prekrasna
djeca koja su nas počastila svo-
jim predivnim nastupom, kao
i druga djeca slična njima. Sve
dok ta duša bude imala snage da
se bori sa svim nedaćama koje
život i vrijeme donose i tijelo će
da živi. Zato mi njima kažemo:
gospodo, ovo je grad sa slavnom
prošlošću i to morate poštovati,
ali vjerujte da je ovo grad sa lijepom budućnosti, zato što ovaj
grad ima dušu i zato što ovaj grad
ima izuzetne ljude koji ga vole i
im je stalo do ovoga grada”,
između ostalog istakao je Ferid
ef. Osmanagić.
Na kraju programa
umjetnički rukovodilac hora
Denijal Geljić uručio je zahvalnice Odboru islamske zajednice za podršku, kao i Asimu
Ajanoviću za ustupanje prostorije u kojima članovi hora svakodnevno vježbaju.
Jakub Durgut
47
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
POLITIKA
HISTORIJA
Islamske obrazovne institucije
u Crnoj Gori 3
Medrese u Crnoj Gori
Astronomija (Hey'et) i Arapski
jezik, da bi se kasnije plan i pro
U viševjekovnoj posto- gram proširivao i usklađivao sa
janosti Osmanlija na ovim pros- potrebama vremena i zahtjevima torima postojalo je više medre- u pojedinim oblastima. Skoro
sa. One su bile stecište znanja u svim medresama bez obzira
i obrazovanja, iz kojih je izlazio na njihov stupanj izučavani su
veliki kadar obrazovnih vjerskih sljedeći predmeti: Šerijatsko praslužbenika, poznatih alima i mud- vo (Fikh), Skolastička teologija
erisa. Ove institucije imale su pre- (Kelam), Tradicija (Hadis), Kosudnu ulogu u razvoju islama na mentar Kur'ana (Tefsir) i Osnove šerijatskog prava (Usuli-fikh).
našim prostorima.
Nastava je trajala 6 sati
Nakon osnovnih znanja koja su sticana u sibjan mektebi- dnevno u periodu od 4 i 8 godina.
ma (mektebima za djecu), u me- Prema podacima izučavani su
ktebu koji je bio predsprema za pored vjerskih predmeta i: Gramnastavak školovanja, učenik je atika arapskog, turskog i perzijskmogao pohađati medresu koja je og jezika, Račun, Crtanje, Osnovi
imala tri stepena: početni, srednji geometrije Opšta i turska istorija,
i viši. Ova tri stepena odgovarala Zemljopis, Gimnastika i jezik kojim
su osnovnoj, srednjoj i višoj školi. se govori u sredini gdje se škola
Uopšte uzev, osnovno vjersko nalazi.
Na teritoriji današnje Crne
obrazovanje sticalo se u mektebi- ma, dok su medrese predstavljale Gore, u izvorima i literaturi, medrese se spominju u sljedećim
srednji i viši stepen obrazovanja.
Plan i program
kao i vrste gradovima: Pljevljima 2, Bijelom
udžbenika koji su u medresama Polju 1, Herceg Novom 2, Podkorišćeni zavisio je uglavnom od gorici 1, Baru 1, Ulcinju 1, i niža vrste i stupnja medrese. Stilistika medresa u Plavu, Rožajama i
(belagat), skolastička teologija Kazancima-Nikšić.
(kelam), šerijatsko pravo (fikh),
Evlija Čelebija je prema
arapska morfologija (sarf), sin- putopisu
polovinom XVII vijeka
taksa (nahv) i logika (mantik). U
medresama su predavane tradi- zatekao u Taslidži (Pljevlja) tri
cionalne i racionalne znanosti. mekteba dvije medrese i dvije
Među prve ulaze: Komentar tekije. Od ove dvije medrese, o
Kur'ana(Tefsir), Islamska tradicija kojima kod Evbije Čelebije postoji
(Hadis), Šerijatsko pravo (Fikh i samo uopšteno kazivanje, jedna
Usuli-fikh), Dogmatika (akaid), a se pominje pod imenom Hadži
među druge: Islamska skolasti?ka Huseinova, ali osim njenog imena
teologija (Kelam), Stilistika i re- drugih saznanja o njoj nemamo.
torika (Belagat), Logika (Mantik), U Evlijino vrijeme postojala je,
48
Bajro Agović
najvjerovatnije, i Hadži Ibrahimova medresa za koju se u jednom dokumentu "iz 1116./1704.
odrežuje muderisluk".
Međutim, najviše podataka nalazimo o Osman-pašinoj medresi koja se sačuvala sve do XX
vijeka. Za sada nemamo podataka
koji bi ukazivali na godinu gradnje
ove medrese, odnosno podataka o
Osman-paši koji ju je podigao.
Na osnovu podataka koji
ukazuju na postojanje ove medrese krajem XVII i početkom XVIII vijeka, vjeruje se u njeno izvjesno
postojanje u drugoj polovini XVII
vijeka.
Zgrada medrese je bila
koncipirana "poput medrese
Mehmed-paše Sokolovića u Istanbulu". Ovo poređenje izvedeno
je na osnovu kazivanja starijih
mještana i nekadašnjih učenika
medrese. Medresa je prema ovim
opisima imala tri kraka- središnji,
lijevi i desni, koji su formirali
slovo "U". Ulaz i dućani su bili u
središnjem dijelu. Na spratu su bile
dershane i tri prostorije. Krakovi s
lijeve i desne strane imali su po
www.bosnjackenovine.com
POLITIKA
HISTORIJA
jedanaest soba za učenike. Ulaz
u medresu nalazio se naspram
džamije u dvorištu. U listu Bosna
iz 1869. br. 137, navodi se postojanje medrese u Pljevljima "koju
je podigao zaslužni Osman-paša,
koja ima na donjem boju 14, a
na gornjem 4 sobe i knjižnicu, i u
avliji džamiju". Prema ovom zapisu medresa je prilozima građana
obnovljena nakon što je "bila opala ima 6-7 godina". U ovom stanju
medresa je funkcionisala sve do
kraja XIX vijeka. Zgrada ove medrese je 1918. godine "zauzeta od strane državnog nadleštva i
pretvorena u kancelarije".
Sadri-esbek
Osmanpašina medresa bila je u vlasništvu
Husein-paše vakufa. U narodu
je poznata kao zgrada Konvikt/
internat, jer je od 1928. godine
služila i za smještaj učenika. Korisnici internata bili su siromašni
učenici i studenti iz Pljevalja i okolnih gradova koji su pohađali škole u Pljevljima, posebno Gimnaziju.
U zgradi medrese bilo je
više godina i sjedište pljevaljskog
muftijstva, kojem su pripadali i
srezovi iz Crne Gore.
Prema podacima, medresu u Pljevljima završio je veliki
broj kasnije poznatih imama, alima, muderisa: Rašid A. Halilović,
imam
Mijakovićima,
Smail
Đurđević, imam u Đurđevića
Tari, hfz. Hakija Mulović, imam
hadži Hasan džamije u Pljevljima,
Derviš Hadžalić, imam muallim u
Raščićima, Hadži Ibrahim Mulović,
završio je medresu u Pljevljima,
zatim tri godine Kiraet-seb'a u
Medini, kasnije imam u Pljevljima. Mehmed Cokovi, završio je
Ruždiju, ibtidaiju, Darul-muallimin i medresu u Pljevljima, Bećir
Mulović, završio medresu u Pljevljima i dvije godine više medrese u
Broj 29- decembar, 2012.
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
Carigradu, imam h.paša, džemata
u Pljevljima, Ibrahim Šljivo,
vjeroučitelj u Bukovici, Uzeir
Čengić, službovao je u džematu
Odžak.
Uzeir Bećović u knjizi
o Husein-pašinoj džamiji, u izdanju Almanaha 2006. godine
kaže, ''da je zgrada medrese bila
izuzetno lijepa i odgovarala namjeni''. Posjedovala je 11 odeljenja,
spavaonicu, dvije veće učionice,
menzu, kuhinju, perionicu, bolnicu, sobu za obavljanje namaza, i stan za vaspitača. Nalazila se
naspram Husein-pašine džamije,
na mjestu gdje se sada nalazi Hotel Pljevlja. Srušena je 1969. godine.
Na granici Hercegovine i
Crne Gore, u selu Kazanci, opština
Nikšić, Osman-paša je podigao
medresu. Kazanci su bili izrasli
u značajno naselje orjentalnoislamskog tipa. To je bilo u XVII
vijeku kada je ovaj paša rodom iz
Kazanaca, od porodice Papovića ili
Tepavčevića, kako navode narodna predanja, izgradio ovdje svoje
dvore i zadužbine među kojima
su bili: džamija, mekteb, medresa
i šadrvan. Ove objekte Osmanpaša sagradio je neposredno
pošto je dospio na visoke položaje u Carstvu, prvo kao bostandžipaša, zatim namjesnik Šama,
beglerbeg Anadola, vezir Bosne
i konačno Egre u Mađarskoj. To
je bilo najvjerovatnije početkom druge polovine XVII vijeka dok
je bio vezir Bosne, 1683. godine.
Ni medresa, ni džamija,ni njegova kula,ni drugi vjerski objekti
nisu bili dugo u funkciji. Godine
1684-1685., Kazance je napao
harambaša Bajo Pivljanin, koji je
sve izgrađeno porušio. Nakon toga
muslimani su se iselili iz tog kraja,
a temelji objekata kao i munara
džamije do šerefeta ostala je sve
do danas. U Nikšiću se takođe pominje ruždija iz 1840. godine.
U Podgorici je od XVI vijeka bilo više mekteba, jer je u
to vrijeme Podgorica predstavljala značajnu muslimansku naseobinu sa džamijama, medresom i
tekijom. Prema podacima o vakufima u Crnoj Gori, kraj XIX i prva
polovina XX vijeka, u Podgorici
se spominju: mekteb, medresa, ibtidaija i ruždija koji su pripadali vakufu Glavatovića džamije. Dr.
Dragana Kujović u knjizi Tragovima orjentalno-islamskog kulturnog
nasljeđa u Crnoj Gori, kaže da su
zgrada medrese i mekteba promijenile svoju namjenu nakon što
je Podgorica odlukama Berlinskog Kongresa 1878. godine pripala Crnoj Gori, tako što je zgrada
medrese pretvorena u skladište
oružja, a zgrada mekteba u fabriku. U neposrednoj blizini "Skener
?auš" (Starodoganjske) džamije
nalazila se tekija.
Prema podacima dr. Šerba
Rastodera o vakufima u Crnoj Gori
s kraja XIX vijeka objavljenim u Almanahu br 3-4, "u Bijelom Polju su
u varoši bile četiri džamije, medresa, ruždija i jedna ibtidaija". Iz
starih dosijea imama koji su evodentirani u Mešihatu, medresa se
zvala "Hadžihanumina". U arhivu
u Istanbulu (Bašbakanlik aršivi)
pod šifrom dosijea CMF i brojem
dokumenta 123-6130, 1205.h
spominnje se Hadžihanumina medresa (Akova kasabasinda Haci
Hanim’in bina eyjedigi medrese
muderisliginin tevcihi g.tt). Veliki broj, kasnije, poznatih imama
i hafiza završio je ovu medresu.
Navodimo nekoliko imena svršenih
49
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
medresanata Hadžihanumine medrese: Murat Dizdarević, Sulejman Dizdarević, Hasan Dizdarević,
Mustafa
Dizdarević,
Junuz
Dizdarević, Salih Mulabegović,
hfz. Jusuf Zaimović, hfz. Mustafa
Gušmirović, Sulejman Salković,
hfz. Murat Nuhodžić, Omer
Zaimović, Adem Međedović,
Mursel Bahović, Junuz Idrizović,
Abdulah Nuhodžić, hafz. Salih
Nuhodžić, Ibrahim Franca i drugi.
U Novom (Herceg-Novom) za vrijeme 200-godišnje uprave Osmanlija, postojalo je više
džamija, četiri mekteba (prema
nekim sedam), dvije medrese, na
kojima su predavali muderisi kao
što su Ahmed Halifa i Muharem
Halifa, a postojala je i Ramovića
tekija.
Za Plav i Gusinje spominju
se vakufi plavske i gusinjske medrese, što ukazuje da su Plav i
Gusinje imali medresu. Najvjerovatnije da je to bila niža medresa.
Prema
podacima
dr.Maksuta
Hadžibrahimovića,
medresa u Ulcinju datira iz prve
polovine XIX vijeka. Medresa je
bila smještena u zgradi u kojoj se
kasnije nalazila sala bioskopa. Medresu je završilo nekoliko Ulcinjana kasnije poznatih hafiza i mudersa među kojima je bio i hafiz Ali
Ulqinaku.
Medresa u Starom Baru
je takođe dala veliki broj alima,
muderisa i kadija. Treba imati
u vidu da je u jednom periodu
u Baru bilo sjedište muftijstva i
visoko obrazovanih muderisa i
muftija.
Ostale obrazovne institucije
Pored obrazovanja u medresi, znanje se sticalo i u ruždiji.
Ruždija u Bijelom Polju osnovana
50
je 1871.godine. Zgrada u kojoj je
bila smještena ruždija nalazila se
uz Haznadar džamiju, da bi 1905.
godine bila premještena u zgradu
koja je bila posebno namijenjena za tu svrhu. Od 1926. godine
ova je zgrada služila za potrebe
četvorogodišnje Niže realne gimnazije. Nakon Drugog svjetskog
rata u njoj je bila smještena Škola
učenika u privredi i dječiji vrtić.
Danas se u toj zgradi nalaze prostorije Zavičajnog muzeja.
Prilikom istraživanja u Istanbulskom arhivu (Bašbakalni
aršivi, Istanbul,) avgusta 2010.
godine, evidenentirao sam imena
profesora Ruždije u Akovi (Bijelo
Polje) u dosijeima: MFMKT 32,44
1292 s29; 35-11, 1293 Ra; 178,
116-1311,508;184-156,1311.
R20,193-7,1311B13: muallim Sinasi Musa efendinin, Emrullah
efendinin, Yusuf Ziya, Naibi haci
Yakub efendinin, muallim Selim
efendinin, Huseyin Fevzi ile Ali
Riza efendinin, Šefki efendinin.
U Pljevljima je krajem
1866. godine osnovana ruždija.
Nalazila se kod današnje gimnazije. Imala je prizemlje i sprat.
Prestala je da postoji 1909. godine, pa je osnovana viša gimnazija zvana Idadija. To je bila jedina
Idadija na našim prostorima, koja
je bila na nivou više gimnazije.
Krajem XIX i u prvoj polovini XX
vijeka u Podgorici se spominje
Ibtidaija i Ruždija koja je pripadala
vakufu "Glavatovića"džamije.
U drugoj polovini XIX vijeka, u
Bijelom Polju postojala je jedna
Ibtidaija.
U Beranama se spominje
Ruždija koja je osnovana 1890.
godine, koju je zauzela vojska i
Ruždija koja je 1919. godine pretvorena u bolnicu.
POLITIKA
HISTORIJA
Hajrudin Ćurić spominje
ruždiju u Gusinju i Kolašinu.
Miloš Starovlah u knjizi Istorija školstva u Crnoj Gori, 2007.
godine, spominje da je u Nikšiću
postojala Ruždija iz 1840.godine.
Ruždija u Rožajama je osnovana
1900.godine.
Prosvjetne
institucije
orjentalno-islamskog
karaktera
na prostorima Crne Gore bile su
u znatnoj mjeri zastupljene. Ove
institucije imale su značajan ako
ne i presudan uticaj na stvaranje
identiteta muslimana, kao domicilnog naroda na ovim prostorima.
Rad mekteba, ibtidaija, idadija,
medresa, ruždija, dao je veliki doprinos na očuvanju, njegovanju i
razvijanju
orijentalne kulture,
vjere i tradicije...
Ove škole dale su dale i veliki broj obrazovnih ljudi: imama,
hafiza, muderisa, profesora, oficira i raznih službenika. Neki od njih
su postali poznati pisci i prevodioci
orijentalne literature i veoma uticajne ličnosti u hijerarhiji Osmanskog carstva.
U ovim institucijama pisana su i prepisana mnoga veoma
poznata orijentalna djela koja se i
danas koriste za proučavanje orijentalne kulture, civilizacije, istorije, lingvistike,književnosti i sl.
Otvaranjem nove medrese u Podgorici, 5. decembra
2008.godine, nakon 90 godina
od prestanka rada Osman-pašine
Medrese u Pljevljima 1918. godine, otvara se nova istorijska
stranica muslimana u Crnoj Gori,
njenog razvoja i osavremenjavanja.
Bajro Agović
www.bosnjackenovine.com
HISTORIJA
POLITIKA
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
ISTORIJA PLAVA I GUSINJA
Neprekidno od praistorije do našeg doba područje
Plava i Gusinja je bilo naseljeno,
svakako, zbog povoljnog geografskog položaja i prirodnih
uslova. Tragove ilirskog, grčkog
i rimskog nasljeđa danas nije
lako uočiti. Sloveni su pristigli u
VI vijeku, a obilje izvrsne vode
i šuma, plodne zemlje, bujni
pašnjaci, lov i ribolov su dovoljno veliki razlozi da se ovdje zaustave.
U doba Nemanjića, dolina oko jezera i niz Lim do rijeke Zlorečice i Andrijevice –
proglašena je plavskom župom.
U
poveljama
nemanjićkih
vladara je zapisano da su ovu
župu većinom činili manastirski
metosi (posjedi) i da je u njoj bilo
preko 30 crkava, i to uglavnom
u posjedstvu manastira Visoki
Dečani i Pećka patrijaršija. Kralj
Milutin i car Dušan, osim većeg
broja sela, dali su ovim manastirima isključivo pravo ribarenja na
Plavskom jezeru. Tako su se oko
jezera formirala ribarska naselja,
zvana Ribare. Ribare i Grad činili
su današnji Plav. U povelji cara
Dušana pominje se i selo Pulav,
pa je jedna od pretpostavki da
otuda potiče ime Plav. Druga
pretpostavka je da se nekada
cijela regija nazivala Plav po caru
Phlaviusu.
Po
dolasku
turske
carevine, izgrađen je grad Plav,
sa visokim zidinama, gdje su mahom živjele age i begovi. Tada je
Broj 29- decembar, 2012.
Plav imao status vilajeta, a jedno
vrijeme pripadao Skadarskom, te
Novopazarskom sandžaku. Odlukom Berlinskog kongresa 1878.
godine, Plav i Gusinje su pripali
Crnoj Gori. No, turska vlast je
opstala sve do 1912. godine.
Gusinje je gradsko naselje u opštini Plav. Nalazi se na
granici sa Albanijom, u jugozapadnom dijelu plavsko-gusinjskog basena i na oko 900m
nadmorske visine. Ove dvije
varošice, tokom istorije, smjenjivale su uloge. Danas je Plav
opštinski centar, a Gusinje jedan
od mjesnih centara.
da Gornje Polimlje, sve do Bihora, Gusinje dobija na značaju.
Preuzima upravnu funkciju od
Plava i postaje centar Gornjopolimske nahije, zbog čega će se
dugo nazivati Šabanagića. U jednom zapisu koji potiče iz druge
polovine XIX vijeka, navodi se da
je Gusinje varoš koja se nalazi u
dnu gorovite planine, lijepa i bogata, veća i naprednija od Plava
Danas, Gusinje ostavlja utisak neokrnjene starinske
varoši, a avlije, kapije, sokaci i
kaldrma govore da je nekad bilo
mjesto mnogobrojnih dućana,
esnafskih radnji. U jednom zapisu iz druge polovine XIX vi
Karavanska stanica, mjes- jeka stoji da je čaršija imala 46
to za okrepljenje putnika i konja, dućana, preko 40 zanatskih radprerasla je u varošicu koju nas- nji, četiri hana koja su u prizemlju
eljavaju trgovci i zanatlije, age primala kiridžijske konje i stoku,
i begovi, hodže i čivčije. Po dol- a na spratu goste i putnike namasku Šaban-age, kojeg je skadar- jernike.
ski vezir postavio za muselima,
svog namjesnika, i u posjed mu
Redakcija BN
51
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
SPORT
POLITIKA
KARATE KLUB „ HAJLA“
Na takmičenju u karateu koje je nedavno održano u Tutinu pod nazivom „III KUP REGIONA U KARATEU TUTIN OPEN 2012“, Karate
Klub „HAJLA“ je nastupio u sastavu takmičara
koji su se takmičili u katama pojedinačno i ekipno a detaljnije informacije o rezultatima, dobili
smo konsultujući se sa trenerom Mensurom
Kalenderom koji za naš list kaže :
Najprije bih poselamio i pozdravio sve
one koji čitaju ovaj list, a posebno se zahvalio
ekipi koja je pokazala interesovanje za rezultate
ovog kluba sa nedavnog takmičenja.
Naime, radi se o regionalnom karate
takmičenju, koje je održano u Tutinu, pod
pokroviteljstvom Regionalnog kraljevačkog
karate saveza. Mi smo nastupili sa devet svojih takmičara koji su se takmičili u borbama
ekipno i pojedinačno muškarci i žene. Radi se o
takmičarima mlađeg uzrasta i to od sedam do
trinaest godina.
Ja sam lično zadovoljan rezultatom postignutim na takmičenju, jer je to ujedno i rezultat
mog rada sa njima.
Rezultati su sljedeći :
3 zlatne medalje u katama pojedinačno
8 srebrnih medalja u katama pojedinačno i
ekipno
3 bronzane medalje u katama pojedinačno i
ekipno
Ovi rezultati su potvrda našeg
angažovanja, naročito ako se uzme u obzir
broj učesnika i broj osvojenih medalja. Na
takmičenju je učestvovalo devet takmičara osvojeno je ukupno četrnaest medalja. Posebno
želim da pohvalim takmičare koji su osvojili
zlatne medalje Melida Džudžević, Aleksandar
52
Radević i Amar Kuč.
To su takmičari koji su se takmičili u katama pojedinačno . Naše ambicije su da na
sledećim takmičenjima budemo još uspješniji,
da još više i ozbiljnije treniramo i da, ako Bog
da, za sljedeća takmičenja uspijemo spremiti
mlade pionire da se mogu takmičiti i u borbama.
Redakcija BN
www.bosnjackenovine.com
BOŠNJAČKENOVINE
POLITIKA
SPORT
Informativno javno glasilo
IGRAČ VELIKOG SRCA
Ne samo igrom, već i
odnosom prema dresu reprezentacije Crne Gore, FAHRUDIN
MELIĆ je za kratko vrijeme zavrijedio veliko poštovanje svih ljubitelja rukometa u Crnoj Gori. Uvijek daje maksimum
svojih mogućnosti i ostavlja poslednji atom snage na terenu nije
bitno da li je u pitanju prijateljska ili takmičarska utakmica. Vrijedno je napomenuti da je Fahrudin Melić rođen u Prijepolju,
veći dio svog života proveo je u
Bosni i Hercegovini ali je sticajem
okolnosti zaigrao za reprezentaciju Crne Gore. Melić je crnogorski dres obukao u vrijeme dok je
branio boje Sarajevske Bosne, na
nagovor tadašnjih saigrača Petra
Kapoisode i Ratka Đurkovica.
Ove godine, nakon šest
Fahrudin Melić
Broj 29- decembar, 2012.
odigranih mečeva u najjačem
klubskom takmičenju kao desno krilo slovenačkog Gorenja iz
Velenja, Fahrudin Melić je postigao 42 gola, što ga stavlja na 3
mjesto liste najboljih golgetera
ovogodišnjeg takmičenja, tako
da je to ogroman uspjeh našeg
MELO, kako ga od miloste nazivaju Slovenci. Fahrudin je
počeo svoju uspjesnu karijeru
u Sarajevskoj Bosni, a igrao je
još za Goražde, Zrinski i Borac
iz Banjaluke. Kada jedan igrač
privuče ovoliku pažnju medija
i navijača onda mu dodeljuju
razne superiorne nadimke, tako
je naš rukometni junak nazvan
od strane inostranih sportskih
komentatora LETEĆI CRNOGORAC, što u istinu opravdava
svojim skok šutevima koji su
neodbranjivi. U poslednje 4
utakmice na najjačem evropskom klubskom takmičenju Melo
je imao u prosjeku 8,5 golova po
utakmici, što je inpozantan rezultat. Svakako da moramo zahvaliti Kapisodi i Đurkovicu zbog
angažovanja ovog superiornog
momka za našu reprezentaciju.
Ne samo što je unaprijedio igru
naše reprezentacije veđ je Melić
poznat po sposobnosti podizanja
atmosvere u ekipi.
Da zadovoljstvo nije
jednostrano, potvrđuje i Fahrudin, on kaže da se osjeća
počastvovanim što igra za Crnogorsku rukometnu reprezentaciju i da se sa sveg srca odaziva pozivu trenera crnogorske
reprezentacije. Kaže da je prim-
Emil Kolić
ljen na najbolji mogući način u
Crnog Gori, a prvi put je zaigrao
29. oktobra 2008. godine protiv
Poljske u gostima, na startu kvalifikacija za Evropsko prvenstvo u
Austriji.
LETEĆI CRNOGORAC će
nastupiti i na predstojećem rukometnom svjetskom prvenstvu u Španiji. Tamo će Crna
Gora biti u grupi sa Francuskom,
Njemačkom, Tunisom, Brazilom i Argentinom. Moramo
priznati da grupa nije nimalo
laka za naše sokole. Nego, nakon uspjeha u baražu za SP
protiv Švedske i pobjedom nad
Njemačkom i Češkom na startu
kvalifikacija za Evropsko prvenstvo niko neće gledati na Crnogorce kao na autsajdere već će
biti primorani da se posebno
spremaju za naše sokole.
Emil Kolić
53
BOŠNJAČKENOVINE
POLITIKA
SPORT
Informativno javno glasilo
Rožajski košarkaški rasadnik
Rožaje, svojom klimom
i nadmorskom visinom je idealno mjesto za visinske pripreme,
rekreaciju, sport i popravljanje
fizičke forme. Brojne sportske
ekipe iz Crne Gore koristile su
klimatske pogodnosti ovog planinskog mjesta za ljetnje i zimske
pripreme u mnogim disciplinama. Ovdje su se pripremale brojne reprezentacije, prvoligaški
fudbalski, rukometni i košarkaški
klubovi.
Kako je sport razvijen u
Rožajama i koliko se mladi bave
sportom u ovoj opštini?
Prema nekim pokazateljima, danas je u rožajskoj
opštini u raznim sportskim
disciplinama uključeno preko
jedne hiljade mladih sportista
koji aktivno treniraju u raznim
klubovima, a njihove želje su
odraz mladosti. U podjednakoj
konkurenciji, za mjesta u sportskim klubovima i udruženjima
podjednako su zastupljeni sportisti iz svih sportskih klubova.
Igra i sport su sastavni
dio života ljudi različite dobi i
društvenog položaja, pogotovo
djece i omladine. I danas se sve
više teži da se svako dijete razvija ne samo u svojim umnim,
društvenim i duhovnim dimenzijama nego, i u psihofizičkim.
Stoga, razvoj sporta u opštini
Rožaje, u maloj planinskoj
sredini od davnina je veoma
bitna tema. U Rožajama je za
posljednjih desetak godina
urađeno više sportskih objekata i poligona, postavljen je ka-
54
Fadil Kardović
men temeljac za Sportski centar
na Bandžovom brdu i izvršeno
je svečano otvaranje. Rekonstrukcije fiskulturnih sala u OŠ
„Mustafa Pećanin“ i OŠ „25 Maj“
doprinijele su za još veću masovnost sporta u našem gradu.
Rožaje kao opštinsko područje
je relativno malo po broju
stanovnika, ali zato ima veliki
broj sportskih društava i klubova.
U Rožajama je trenutno
registrovano više od dvadeset
sportskih društava i klubova
sa preko jedne hiljade aktivnih
sportista. Rožaje sa punim pravom može da ponese ime grada
sporta.
U opštini Rožaje postojala su i postoje sportska društva,
sportske škole, sportski savezi,
i klubovi: Fudbalski klub ,,Ibar”,
koji je jedan od najstarijih
sportskih klubova u Rožajama,
osnovan je 1938. godine, Fudbalski klub „Županica”, Planinarsko alpinistički klub "Hajla",
Gorska služba spašavanja u zim-
skim uslovima „Dermandol“,
Planinarsko-smučarsko društvo
„Hajla”, Nordijski skijaški klub
"Hajla“, Planinarsko alpinistički
Klub „Jelenčica”, Planinarskosmučarsko društvo ,,Turjak“, SKI klub "Rožaje“, Planinarski
klub "Ahmica“, Planinarski klub
"Pogled“, Stonoteniserski klub
"Ibar“, Džudo klub "Ibar“, Kik
boks klub "Univezum“, Klub
kontaktnih borilačkih sportova
„Univerzum”, Karate klub "Hajla“, Karate klub „Ibar” Aikido
klub „Rožaje“, Odbojkaški klub
"Ibar“, Odbojkaški klub "Hajla“,
Košarkaški klub "Ibar“, Košarkaški
klub „Rožaje”, Košarkaški klub
„Županica”, Rukometni klub
"Rožaje“,
Lovačko
društvo
"Hajla“,
Sportsko
ribolovni
klub "Ibar“, Sportsko streljačko
društvo
"Rožaje“,
Šahovski
klub "Ibar“, AMSK "Ćorovi“,
Biciklistički klub "Ahmica“, Klub
odgajivača golubova "Hajla“,
Sportsko rekreativno društvo
gluvih "Ibar“, Paraglajding klub
"Condor“, Bridž klub "Rožaje“,
Društvo za sportsku rekreaciju
"Veterani“, Društvo pedagoga
fizičke kulture „Rožaje”, Izviđački
savez „Rožaje“, Savez školskih
sportskih društava „Rožaje“, Pionirska škola fudbala „Ibar”,
Pionirska osnovna i napredna
škola skijanja „Hajla“, Pionirska
osnovna i napredna škola skijanja „Turjak“, Pionirska osnovna
i napredna škola odbojke. Pionirska osnovna i napredna škola
košarke.
Inače, grad Rožaje je
www.bosnjackenovine.com
POLITIKA
SPORT
poznat više decenija kao grad
folklora, smučarskog sporta,
stonog tenisa, borilačkih sportova, a pogotovu košarke, tako
da u njemu postoji, prvoligaški
košarkaški klub „Ibar“, a pri
klubu osnovna i napredna škola
košarke.
Košarka u Rožajama
je bez sumnje najpopularniji
kolektivni sport, što najbolje
svjedoče popunjene tribine na
svim utakmicama u Sportskom
centru na Bandžovom brdu.
Velika zasluga za popularizaciju igre pod obručima pripada
sekretaru Kalić Faruku kao i
poznatom rožajskom treneru
Rejhanu-Jeju Palamaru, prof.
fizičkog vaspitanja i prvoligaškim
košarkašima poput Mersudina
Košute, braće Armina i Demira
Kalića, Harisa Hadžibegovića,
Kenana Zejnelovića, Admira-Dada Nurkovića, Nedima
Feleća... Svi oni su iz grada pod
Hajlom, koji sa posebnim emocijama nose rožajski dres, gdje
živi njihova najbliža rodbina
koja ih sportski bodri i stimuliše
na svim prvoligaškim utakmicama. Takođe, bitnu stavku u
popularizaciji košarke pripada i
poznatom košarkašu iz Teksasa
Robensonu Brandonu koji kao
plejmejker organizuje igru i na
svakoj utakmici postiže najviše
koševa. Nema nikakvih zamjerki
na ekipu. Naprotiv, u svakom duelu svi igrači daju sve od sebe i
igraju onoliko koliko mogu i umiju.
Mladi u Rožajama najaktivniji i najmasovniji su u školi
košarke, a njihovi vaspitači i treneri se dosta trude za dobar uspjeh. Polaznici škole košarke se
Broj 29- decembar, 2012.
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
nadaju da će postati u sportskoj
karijeri dobri košarkaši.
Škola košarke započeta
je kao plod mašte, velikog entuzijazma i prijeke potrebe da se
našim najmlađim sugrađanima
obezbijedi dovoljno kvalitetno
mjesto na kojem će se okupljati i započeti zdravo odrastanje
kroz djetinjstvo, putem sporta,
druženje i bezgranične radosti.
U fiskulturnoj sali OŠ „Mustafa Pećanin“ u Rožajama aktivna je osnovna i napredna škola
košarke, koju pohađaju učenici
rožajskih osnovnih škola, koja
radi isključivo sa djecom školskog
uzrasta, za sada broji preko 70
članova.
Program škole traje
tokom cijele školske godine.
Treninzi se održavaju 3 puta
sedmično; ponedjeljkom, srijedom i petkom u trajanju od 45
do 60 minuta za svaku uzrasnu
grupu, a namijenjen je svim,
djevojčicama i dječacima uzrasta
od 7 do 15 godina, nezavisno od
stepena sposobnosti, osobina
i znanja. Zato u školi košarke
nema određenih kriterijuma za
upis djece, niti je važna visina
niti konstitucija, samo je bitno da
su djeca zdrava, (visina nije uslov, nego posljedica treniranja).
Pored djetetovog interesovanja,
potrebni su volja roditelja i slobodno vrijeme, a od fizičkih predispozicija u starijem, školskom
uzrastu, važne su brzina i spretnost, što može i vremenom da se
razvije. U uzrastu prije jedanaest
godina, svako dijete može da
trenira košarku. Zapravo, pravi
treninzi počinju sa polaskom u
peti razred. Do tada, osnovni cilj
škole košarke je da dijete zavoli
košarku, ali i sport uopšte.
Polaznike osnovne škole košarke
prvim tajnama podučavaju nekadašni
rožajski
iskusni
košarkaši: Šefkija Bećiragić, koji
je igrao punih deset godina
(1980-1990) u prvoj ligi bivše Jugoslavije u klubovima: KK „MZT
Skoplje“, KK “Trepča“ iz Kosovske
Mitrovice, KK „Baškimi“ iz Prizrena. I Sajmon Klimenta koji pred
kraj svoje karijere nijesu odlučili
da „okače patike o klin“, ali su i uz
molbu rukovodstva košarkaškog
kluba „Ibar“ prihvatili da rade sa
školom košarke i da svoje bogato košarkaško iskustvo prenose
budućim košarkašima.
Od samog osnivanja
prvog stepena škole košarke do
današnjih dana veliki doprinos
u omasovljavanju i pedagoškom
radu dao je i profesor fizičkog vaspitanja Fadil Kardović, koji
je do sada ispratio više od 30
generacija sa kojima je postizao
zapažene rezultate na olimpijskim školskim sportskim igrama
Crne Gore i Ibarske doline. Za
postignute rezultate i izuzetan
doprinos u unapređivanju i razvoju školskog sporta u Crnoj
Gori, crnogorski školski sportski
savez dodijelio mu je Zlatnu plaketu u Podgorici 19.04. 2012. godine, a njegovi učenici završavali
su u prvoj postavi rožajskog
košarkaškog kluba.
Sa
naprednom
košarkaškom školom i starijim
kategorijama radi Demir Kalić koji
je istovremeno i jedan od boljih
igrača prvoligaškog košarkaškog
kluba „Ibar“ iz Rožaja.
U školi košarke koševi
i lopte su prema uzrastu, to je
košarka za najmlađe, prilagođena
55
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
njihovom uzrastu i visini. Formiraju se grupe đaka od prvog do
četvrtog razreda. Djeci manjeg
uzrasta su namijenjeni koševi visine od 120 do 140 centimetara.
I lopte su prilagođene uzrastu.
Tako najmlađi igraju loptom broj
tri, obima 56 do 58 centimetara i
težine od 300 do 330 grama, dok
stariji šutiraju na koš loptom broj
pet. Tako je do jedanaeste godine. Nakon toga, koš se podiže
od 160 do 260 centimetara i uvodi se lopta broj pet, dimenzija do
69 centimetara, težine od 470
do 500 grama. Poređenja radi,
pravi koš je na visini od 305 centimetara, a lopta je broj sedam,
obima od 70 centimetara i težine
do 650 grama. Za četiri godine,
djeca nauče četiri osnovna
principa: da treba da se šutira,
dodaje, vodi i brani.
A onda sport i košarka
toliko uđu pod kožu da dijete
ne umije drugačije da provodi
vrijeme. Tako se rješava problem
dokolice, dosađivanja i sindroma
„meni je dosadno“. Jer košarka,
može da se igra na svakom mjestu i uz bilo koji zid, samo ako ima
neki obruč, zabave radi. A škola
košarke, vodi djecu vrlo precizno dalje za ozbiljno bavljenje
košarkom, nekog do rezervnog
igrača, nekog do reprezentacije,
nekog do trenerskog posla, nekog do profesora fizičke kulture,
a svakog do zdravog i srećnog
života.
Rožajska škola košarke
„proizvodi“ i pravi je rasadnik
kvalitetnih košarkaša i talenata
koji sa mnogo uspjeha igraju
košarku, a mnogi od njih su i
prvotimci košarkaškog kluba
„Ibar“ iz Rožaja.
56
Uzorno ponašanje, maksimalan trud i bezgranično zalaganje obaveza su svakog člana
u klubu, kako bi se doprinijelo unapređivanju sredine i
održavanju temelja funkcionisanja košarkaškog kluba „Ibar“. Danas škola košarke predstavlja
stabilan i zdrav sportski kolektiv
u kojem dječaci i djevojčice treniraju po savremenom i modernom programu, koji ima za cilj da
unaprijedi cjelokupni psihomatski status djeteta. U uvodnom
dijelu svakog treninga obavezan je ciklus vježbi oblikovanja
i elementarne igre koje utiču
na: morfološke karakteristike,
motoričke sposobnosti (inteligenciju), na konativne karakteristike i pravilan razvoj, držanja
tijela i cjelokupnog psihosomatskog statusa djeteta.
Programom škole
košarke rukovode treneri po
usvojenom programu. Planiranje i programiranje jedan
je od najvažninijih procesa u
području primijenjene kineziologije. Potreban je veliki fond
znanja i empirijskih saznaja, kako
bi se mogli predvidjeti rezultati transformacijskih procesa,
predviđenih ciljevima i zadacima
škole košarke. “Cilj škole košarke
je da se zadovolje biopsihosocijalne potrebe djece za kretanjem kao izrazom zadovoljavanja
određenih potreba kojima se
uvećavaju adaptivne i stvaralačke
sposobnosti..... u savremenim
uslovima života i rada. Dalji cilj
je razvijanje zdravstvene kulture
djece radi očuvanja i sopstvenog
zdravlja i zdravlja svoje okoline”.
Sport je fenomen koji se konstantno prilagođava zahtjevima
SPORT
POLITIKA
i mogućnostima društva u kojem
se nalazi. Na taj način zadržava
svoju
svrsishodnost.
Škola
košarke je u tom smislu odličan
primjer.
Svaki novi veliki igrač
doveo je do unapređenja unutar košarkaške igre. Promjena
psihofizičkih mogućnosti igrača,
marketinških zahtjeva i potreba, doveli su do obogaćivanja
košarkaške tehnike, a time i
taktike. Sve je to na kraju dovelo do konstantnih promjena
košarkaških pravila, košarkaške
metodike, procesa selekcije itd.
Imajući to u vidu bitno je ljekarski
pratiti promjene razvoja svakog
pojedinog djeteta u košarkaškoj
školi.
Kao i pravi veliki sportisti, svi polaznici košarkaške škole
imaju obavezne kompletne ljekarske preglede, da se provjeri
zdravlje, pravilno držanje tijela,
sposobnost za bavljenje sportom, ali i da se misli na sebe od
malih nogu. Kad postanu pioniri,
oko dvanaeste godine, djeca su
već uveliko uvedena u sportsku
priču. U pubertetu, kao stariji pioniri ili kadeti, ova djeca nemaju
takozvani sindrom tinejdžera,
kada se dešava da su ruke i
noge „nesrazmjerne“ u odnosu
na trup, a podrazumijeva se da
niko nema problema sa kičmom.
Samo na taj način, program će
ostati svrsishodan i potreban
djeci kojoj je namijenjen.
Globalni
programski sadržaj škole košarke je da
djeca nauče i uvježbaju: Osnovni košarkaški stav, dodavanje
i hvatanje lopte, dodavanje i
hvatanje bez i sa ometanjem,
vodi loptu rukama sa i bez glewww.bosnjackenovine.com
SPORT
POLITIKA
danja u loptu, pravilno da izvodi slobodna bacanja, da je
samoinicijativan i da sarađuje,
da kreativno rješavaju zadatke,
Vođenje lopte lijevom i desnom
rukom, Košarkaški dvokorak,
lijevom i desnom nogom, Slobodna bacanja, Pripremiti lopte
i rekvizite, Vježbati obje ruke,
Omogućiti djeci saradnju, a
takmičenje koristiti samo kao
sredstvo, a ne cilj, potrebno je
Razvijati ljubav prema košarci.
Cilj škole košarke je usavršavanje
osnovnih elemenata tehnike napada i obrane (stavovi u obrani,
kretanje u stavu i kombinovana
kretanja, skokovi, oduzimanje
i izbijanje lopte, sprečavanje
ubacivanja). Kineziološkim operatorima za razvoj brzinske i
eksplozivne snage, agilnosti,
brzine reakcije, frekvencije
pokreta i ravnoteže unaprijedit
će se motoričke sposobnosti
za uspješnost u košarci. U školi
košarke djeca dobijaju uputstva
o pravilnosti izvođenja, ciljevima vježbi i primjerenom dozom
opterećenja. Djeca koja posjeduju više motoričkih znanja u
košarci usavršavat će individualne i grupne taktike napada i
odbrane, kolektivne taktike napada (kontranapad, pozicioni napad protiv individualnih i zonskih
odbrana). S obzirom na usvojenu
tehniku košarkaške igre primjenit će se specifična kondicijska
priprema usmjerena na razvoj
brzine reakcije, eksplozivne
snage (sprint, skokovi, bacanja),
agilnost te specifična aerobna i
anaerobna izdržljivost.
Dužim radom u školi, dijete postaje svjesnije određenih
pravila ponašanja, pa i igre,
Broj 29- decembar, 2012.
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
i ulazi u fazu kada igra sve
više postaje sport. Sve selekcije ove košarkaške škole, koja
funkcioniše po principu akademije, takmiče se u svojim kategorijama i može da posluži kao
pravi rasadnik talenata koji bi se
afirmisali na terenu.
U saradnji sa zainteresovanim
polaznicima škole košarke organizuju se takmičenja sa drugim
školama košarke u istim kategorijama iz: Berana, Bijelog Polja, Tutina i Novog Pazara, radi provjere
motoričkih znanja, sposobnosti i
analize pravila igre.
U ovoj školi košarke, u
muškoj kategoriji najviše nade
treneri polažu na dječake koji su
kvalitetni i uporni u nastojanju
da se domognu prvog tima i da
će uskoro obući dres KK „Ibar“:
Bećiragić Hamza, Bibić Armin,
Ganić Hamza, ČindrakDženis,
Pepić Said, Sanid, Samed, Kolić
Alen, Nokić Mustafa, Kurpejović
Bakir,
Zejnelagić
Damir,
Fetahović Kenan, Šabotić Ammar
i Adis, Musić Denis, Škrijelj Omar,
Hadžiefendić Dino, Adrović Adrijan,..., a kod djevojčica se posebno ističu i pokazuju svoj raskošni
talenat: Bećiragić Lejla, Dacić
Ajna, Kardović Adela, Čindrak
Amra, Markišić Ambera i Mina,
Fetahović Džejlana, Ljaić Sara,
Ganić Rinesa, Ećo Nejra, Klimenta Ramiza, Škrijelj Irisa,.......
U OŠ „Mustafa Pećanin“
u
rožajskom
košarkaškom
rasadniku rade treneri koji su
napravili kvalitetan plan i program košarkaške škole, takođe
postojeći kadar je u stanju i
realizirovati takav program,
zahvaljujući Fadilu Kardoviću,
prof. fizičke kulture i nekadašnjim
izuzetnim košarkašima rožajskog
košarkaškog kluba „Ibar“ Šefkije
Bećiragića i Sajmona Klimente.
Sa ovakvim radom, očekujem
da ova generacija za četiri godina
zablista i da će ovi mladi sportisti biti nosioci košarke u našem
klubu i vjerujem da će neki od
ovih mališana biti u samom vrhu
rožajske košarke. Najvažnije je
u svemu ovome da su djeca zavoljela ovaj sport, da redovno
treniraju i da su uporna.
Zapisao:
Fadil M. Kardović, prof.
57
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
58
POLITIKA
www.bosnjackenovine.com
POLITIKA
Broj 29- decembar, 2012.
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
59
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
ZANIMLJIVOSTI
POLITIKA
DA LI STE ZNALI?
... je kod čoveka dužina od ručnog zgloba do lakta jednaka dužini stopala?
... Meksiko Siti tone oko 25 centimetara godišnje?
... ce crv pantljičara krenuti da jede sebe ako ne nađe drugu hranu?
... je sistem demokratije predstavljen još pre 2.500 godina u Grčkoj u Atini?
... je nemoguće kinuti otvorenih očiju?
... za jedan kilogram meda pčele moraju da posete 4 miliona cvetova i pređu put 4 puta duži od zemljinog
obima?
... zvuk putuje 3 puta brže kroz vodu nego kroz vazduh?
... je Madrid jedini glavni grad u Evropi koji nije stacioniran na reci?
... je fudbal najgledaniji sport na svetu?
... je lubenica povrće a paradajz voće?
... je količina vremena koje ljudi provedu na putovanju 1,1 sat dnevno?
... srce u proseku otkuca 101.000 puta dnevno?
... je zbir brojeva sa suprotnih strana kockice za jamb uvek 7?
... je najduži rat, takozvani 100-godišnji rat, između Britanije i Francuske u stvari trajao 116 godina i
završio se 1453?
... je u proteklih 40 godina prehrambena industrija imala brži razvoj od razvoja ljudske populacije?
... čovek u svojim ustima dnevno proizvede 1 litar pljuvačke?
... od 1495. godine nije bilo ni jednog 25-godišnjeg perioda bez nekog rata?
... se ajkule nikada ne razboljevaju, jer su imune na sve poznate vrste bolesti?
... na Uranu leto i zima traju po 21 godinu?
... dzinovska sipa ima najveće oči na svetu, a prečnik im je oko 40 centimetara?
... su šanse da se rodite 29. februara prestupne godine 1 prema 1461?
... nasuprot frazi ''znoji se kao svinja'', svinje u stvari ne mogu da se znoje?
... je Vatikan najmanja država na svetu sa površinom od 0,44 kvadratnih kilometara?
... ljudska glava sadrži 22 kosti?
... u proseku čovek udahne 23.000 puta dnevno?
... se pustinja Sahara širi za 1 kilometar mesečno?
... u državi Juta, ptice imaju prvenstvo prolaza na svim autoputevima?
... mačke ne osećaju sladak ukus?
... u proseku čovek izgovori skoro 5.000 reči dnevno, ipak 80% od toga priča sam sa sobom?
... na američkoj zastavi stoji 13 pruga kao simbol 13 prvobitnih država?
... je preko 70% zemljine kopnene površine opustošeno?
... se u svetu preko milijardu tranzistora proizvode u svakoj sekundi?
... svaka ptica svakoga dana mora pojesti hranu makar polovine svoje mase da bi prživela?
... su u drevnoj Kini razbojnicima koji su napadali putnike odsecali noseve?
... zvuk najbrže putuje kroz čvrste predmete, zatim kroz vodu, a najsporije kroz vazduh?
... neki Eskimi koriste frižidere kako bi sprečili potpuno smrzavanje hrane?
... je nojevo oko veće od njegovog mozga?
... su šanse da nekoga udari grom 600.000 prema 1?
... su brodove koji su se pokretali veslima prvi koristili Sumerijanci 3.500 godina p.n.e.?
Pripremio: Adis Pepić
60
www.bosnjackenovine.com
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
6
File Size
4 526 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content