close

Enter

Log in using OpenID

Ahmed BOSNIĆ ATLANTEDA — NAJVEĆA

embedDownload
A h m e d B O S N I Ć ATLANTEDA
— NAJVEĆA MISTERIJA PROŠLOSTI
AHMED BOSNIĆ
Recenzenti:
Dr Enver ImamoiHč
Neven Kazazović
Naslovna strana:
i Itehmiičlka oprema: Naim
Sakić
Karakter:
Mira Anjoli
Izdavač:
Autor
Štampa:
NIŠRO »Oslobođenje«
Sarajevo — Stupsk© brdo bb
Za štampartju: Petar
Skert, graf. ini.
Štampano na osnovu nješenija RepufoMfikog komiiteta za
obraaovanije, maulku, fcuilituru i fizififcu kulturu SR Bosne
i Hercegovine broj UP-I-02-650-4/83 od 12. 4. 1983. godiine.
I
ATLANTIDA
NAJVEĆA MISTERIJA PROŠLOSTI
AHMED BOSNIC
ATLANTIDA — najveća misterija prošlosti
A h m e d B O S N I C ATLANTfDA
— NAJVEĆA MISTERIJA PROŠLOSTI
Recenzenti:
Dr Enver Imamovič
Neven Kazazović
Naslovna strana: i
ItehmiiOka ©prema: Naim
Sakić
Korektor:
Mira Anjoli
Izdavač:
Autor
Štampa:
NIŠRO »Oslobođenje«
Šarao evo — Stupsko famdio tt>
Za štampariju: Petar
Skert, graf. ini.
Štampano na osnovu iiješerjja RepdbHOkog komiteta za
obrazovanije, inaiibu, touiituru i fizičku kulturu SR Bosne
i Hercegovfaie broj UP-I-02-650-4/83 od 12. 4. 1983. godine.
AHMED BOSNIĆ
ATLANTID
A
NAJVEĆA MISTERIJA PROŠLOSTI
ATLANTIDA
najveća misterija prošlosti
Sarajevo, aprila 1983. * Prvo izdanje * Copyright: autor
Vrijeme je najmudrije. Ono zna sve
odgovore!
Tales iz Mileta
BIBLIOGRAFIJA
C. W. Ceraim: Gatter, Graber unid Gelehirte — Hamburg,
1949.
Leonard Oafetrell: The lost Pharaahs — London, 1950.
PhMip Vamiderbeng: Der Fluch der Pharaionen — Miinchen,
1973.
A. Braghiine: Atlamtis — Stuttgart, 1964. Wlilliam H.
Pirescoltt: Histoiry of ithe Oomquest of Peru, 1948. Gilgaimeš —
auimensfeo-balbilaruski ep — Sarajevo, 1979. Letomaird
Wicfo(Lley: Var 5000 Jahren — Sltuttgairt, 1929. Loiuris Bandin:
Les Incas idu Penau — Pariš, 1942. John Coiliier: Iniđianis
of the Amerioas — New Yank, 1948. Anidrew Tomais: Les
Searefcs de I'Atlanitide — Pariš, 1969. R. Chiarraux: HisHaire
Inoanniue des Hammes — Pairis, 1963. Alan ainid Sally
Lanidsburg: In search <ot anictient Mysteries
— New Yark, 1974.
Kenneth Olamk: Oilvftlizaeion — New York, 1970. Glbert
Noiiimain: Inđian Godiš — New York, 1932. Baibliijia, Stani
i Nova zavjet — Zagreb, 1969. Rofand Goock: Alte Wunder
dieser wett — 1968. Aleksianidiar Gorbovsteii: Potraga za
inestailim civililzacijaima
— Sarajevo, 1975.
Eir'ich vcnn Damilken: Brfinnerungen an die ZuUouinft — Diisseldorf, 1968.
Mars Šaitelen: Jesu ili nam preoi došli iz svemira — Beo grad, 1077.
S. N. Kramar: Hilsltary BegAns at Sumer — London, 1956.
James Pnitohard: Archeolagy anid the Odi Testament — New
Jensey, lSS'S.
Ahmed Bosroić: Tajne (iščezlih oivilizaclijia — Sarajevo, 1977.
Časopis »Esotera«, komplet 'iz 1976. — Stiuittgaolt. Časopis
»Kiosmios«, kiomplet iz 1976. — Stuttgart. Časopfis
»Arheoloig'ilja« — komplet iz 1981. — Pairis Jugoslovenska
štampa.
SADR2AJ
Strana
UMJESTO PREDGOVORA
19
KADA SU BOGOVI DIJELILI ZEMLJU .
.
.
* Sotanioiva piostjeta drevraam Eglitptu * Zandimilfliiivto
kazlivange čoviara znanja * Rako je izgledala legen^
damia Atlamitjilda? * Ko su bili iprvli kraljevi? * Posljajnli grtad u pustenoviima mora i teopna * Ibez italjni
TAJNA ZEMLJI'NIH PLOČA
35
* Kako ije završila Atlanrtiiida? * Zainitonljiiiva ekepedidLja na altlantelkio dino * Sta su inaiučnicii ottlcriillli pod
morem? * ZemGtja pMiva na pOiačanna * Kaitaisibrofalme
posljedice premiđeštainjia ikomitinienalta * Kome je pripadala »Božica
PODUPIRAČ NEBA SE SRUŠIO .
.
.
.
.
49
* Sta se 1908. diagiodailo u Sibitou? * Opaeine putanlje
nebeskih ilmtaliica * Sta bi se doiglodiil© ikada bi...?
* Drevmia isivaedo6ainistva o stoaišnog katakMEmfi * O
čemu gaviore isvete fanpge li pnaiđtaili zapisa? * Zani
mljivo otkriće Dž. Čerčvalda
PUTEVI VODE U ATLANTIK...................................
* Ko je đr Paul Slliman? * Šta HU otkrili fiBtražSivaeS
sa isovjetekog bnoda »Vitljaiz«? * Tragovi iruševfoia na
65
m
ISUŠI
Sferama
dnu Atlanrtđka * Pamioraima pdtanutag grada * Kako
su stalagmuiitii dospjeli u miore * Svjedok Atlantaidiinog
krađa * A flora i faiuma?
POTOMCI NARODA SA ATLANTIDE..........................81
* Ko su »ljudi sa zedijjiiim licem«? * Škola za faroima■ntj'omiake slikare * Život lizmeđu mnogih kataklizmi
* Ko [je ibfio dobni bog Kufculkan? * Zašto su Matfe
bježale? * Kako otkriti tarjirau kamena? * Fantastična
hijpoteza braiće Umlaind * Pitanja, piitanga ...
PRIČA KRALJA MONTEZUME..................................97
* Ko au ibilii praisfflanijjislki glasnddi? * Kako se dodvo
riti bogoMirna? * Kada isu podignute dlmečke pira
mide? * Stjecanje na Zemlju mrtviih * Sličnost đameđiu
Egipćana (i Inka * O čemu govore kalendari? * Kako
•otkriti »niuM dan«?
GDJE SU SKRIVENE PORUKE?..................................113
* Poruke fanoz vrijeme i pnastor * Sta će potamcđ
znati o nama? * Otkrića koja mli(jeinija|jiu slđiku pro
šlosti * ZainlimJgiva otkrića toinesUdih an"heolqga * Neobđićni naiaiz u egipatskom igrobu * Ko su drevni uudari
kanadskih rudnika?
NE GASITE SNOVE........................................................131
* Kako je 'okončano ledeno dđba? * Sta se dogodiillo
priiae 12.000 godnmia? * O čemu svjedioče jegulje? *
Gdtje su sfkrtvena idirevna anainja? * Zašto je propao
»F&ramiida pnojekat«? * Da Ji isu egipatske piramide
Služile Bamio kao fairamsfce grobnice?
I
umjesto
predgovora
Atlantida!
Možda nijedna tajna nije tako dugo golicala i
rasplamsavala maštu istraživača i arheologa.
Za nljom su tragali stari Egipćani, željeli' su
je da otkriju Feničaini, tragali su za njom vješti
grčki i rimsM moreplovci, pokušavali su je locirati
srednjovjekovni avanturisti, o njenom sjaju je
maštao čovjek kojli je legendarnu Troju
pretvorio u stvarnost — Hajnirih Šliman
(Hemricn Schliemann).
Stotine e^kspedioija, samo u ovom stoljeću,
odlazile su na put, gonjene silnom nadom da će je
otkriti.
Nisu je otkrili.
San je osttao netaknut.
JeSu li ikatastrofalni potresi ili veliki tektonski
poremećaji, kojih je bilo u dugoj (geološkoj
povijesti naše planete, zauvijek sa sobom odnijeli
tajnu Atlantide?
Kada i gdje je nestala hipotetička
civilizacija, koja je, kako mnogi tvrde, cvjetala
prije više od deset hiljada godina?
Atlanltida!
Je li uopšte postajala?
Na ovo pitanje pokušali su da odgovore
preko 25.000 autora knjiga koje su izašle u
prošlosti i daleko veći broj arheologa, geologa,
geoflizičara, pri-
9
"S'fSsSfe""™« ~it',
rodinjaka. . ., naučnika najrazličitijin profila, zanesenjaka i fantasta. Ali, njenom otkriću misu mnogo
doprinijeli. NiJsu mi mogli, jer Atlantida je ona čudesna čarolija što imaišti daje neslućena krila. Ona
je poput dragulja skrivenog ispod sedam mora . ..
Prije nego sam odlučio i sam da napišem knjigu
o AtlantMi, u mnogim zemljama — Grčkoj, Egiptu,
Libamu, Siriji, Jordanu, Izraelu, Iraku, Indiji, Kini,
SSSR-u ... — obilazio sam muzeje i privatne zbirke
antikviteta, sastajao se sa arheolozima, razgovarao
sa piscima, vodio dijaloge o Atlantildli, o njenom položaju, sudbini i kobi, o tame da li je konačno postojala, ili su je izmislili Salon i Platon. Kroz moje
ruke prošla su i mnoga svjedočanstva i sadržaji kojii
su govorili o sjajnog civilizaciji koga se^poput bljeska ugasila »u jednom jedinom danu i jednoj jedinoj noći«.
Umjesto uvoda u ovu knjigu želio sam, svakako,
da objavim jedan zanimljiv, ozbiljan, naučni razgovor s čovjekom boljeg kao naučnika, istoričara i arheologa neobično cijenim.
Moj sagovornik je, dakle, profesor dr Bnver
Imamović, Ikoji na Filozofskom fakultetu u Sarajevu predaje istoriju starog vijeka, odnosno povijest
antičkih divilizacilja. Dr Imamović je izvanredni poznavalac vremena u kojem je nastala fantastična saga o Atlantidi. I isam je mjesecima tragao po bjelosvjetskim muzejima, starim arhivima i bibliotekama
Indije, Egipta, Grčke, Marcka, Vatikana .. . potajno
se nadajući da će otkriti nešto, nekli nagovještaj,
neki blijedi putokaz u kom pravcu da krene u potraži za drevnim izgubljenim civilizacijama. U centru
i njegovog interesa je — Atlantida!
Dr Imaimavić spada među ome ljude i naučnike
kojii su zaljubljeni u svoj poziv i koji mu predano
služe. Upoznali smo se prije desetak godina na jednom međunarodnom naučnom skupu. Sjećam se,
I
u tri dana za govornicom su se smjenjivali naučnici
svjetskog kalibra kao što su profesor dr Hari Rupe
(Hary Ruppe), ali konstruktor NASA (Nacionalna
administracija za svemirska istraživanja u SAD),
Jozef F. Bluimrlih (Josef F. Blumrich), ali najupečatljiviji utisak ^ostavilo je predavanje dr Imamovića.
Tema: Civilizacije praskozorja čovječanstva!
Dr Imamović pripovijeda na zanimljiv način.
Nudi prave argumente. Postavlja prave dimenzije
okvirima u kojima treba, koimadić po komadić, uklapati sjajni mozaik o Atlantidi.
— Kao profesor istorije starog vijeka, vjerovatno ste često u prilici da razmišljate o nestalim
civilizacijama naše prošlosti. Razmišljate li i o sta
roj tajni — Atlantidi?!
— Da. Atlantida je možda najatraktivnije pita
nje kada se govori o zagonetkama davne prošlosti
naše planete. Ona je zaokupljala pažnju i jednog
od najvećih umova čovječanstva, Platona — i, upra
vo zahvaljujući 'njemu, pitanje Atlanrtiide je dobilo
— naučne dimenzije.
— Platton je vjerovao u ono što je zapisao u
10
svojim atinskog zakonodavca Solona,
djelim koji je storiju o nestaloj zemlji saznao od
egipatskih
a
»Timej mudraca negdje oko 583. godine priije nove
ere, u
«i
»Krirtr provincitji Saitika, u gradu Sais, u Delti.
ija« . . Kako je
poznato, egipatska civilizacija je jedna od
.
najsta
—
na svijetu i čuvala je mnoge zapise o
Pr rijih
tajnama
va
vezanim za njegovu najdrevniju
Platon čovjeka,
prošlost.
ova
svih priča, koje su čuli u Egiptu, Solona, a
saznan Od
ka
ja o snije i Platona, najviše je zainteresovalo
Atlanti kazivanje
di
potiču o nestalo)] zemlji — legendarnoj AtlamtiMi.
— Jesu li omi, doista, vjerovali da je
od
Atlantida
grčkog
filozof istorijska činjenica, dakle, da je postojala?
a,
11
%&:r
— Prema izvamolj građi može se kazati da je
Platon zaista vjerovao u njeno postojanje. Staviše,
on je u svom dijelu i tačno naznačio gdje se ona,
zapravo, nalazila (Atlantik), opisao je njenu civilizacifju i, konačno, nestanak. Dabome, svoju priču
Platon temelja na autentičnim dokumentima, kao
što su zapisi na glinenim pločicama i kamenim stubovima, koje je liimao priliku i sam da vidi u Egiptu.
— Osim Platona, da li su i ostali antički filo
zofi vjerovali u postojanje Atlamtiđe?
— Najveći bnaj d'h je vjerovalo. Međutim, bilo
je i suprotnih mišljenja. Jedan od protivnika teze
o postojanju Atlaintiide bio je Aristotel, ali treba
znati da su Aristotel i Platon bili nepomirljivi pro
tivnici. Sasvim je, dakle, moguće, a ja vjerujem da
je upravo tako i ibilo, da je iz nesklonosti prema
Platanu, Aristotel osporavao i postojanje Atlantide!. . . x
— Atlantida je bila veoma popularna tema i u
srednjem vijeku ...
— Tačno. Uostalom, to dokazuje i činjenica da
je najviše djela, posvećenih ovoj drevnog zagonetki,
napisano upravo u razdoblju srednjeg viijeka. To,
dakako, nije ni čudo, jer prva i najveća geografska
otkrića ponukana su pričama o tajanstvenim i boga
tim zemljama pradavne prošlosti. Gotovo svi iisitraživači, pomorci, kraljevi i pustolovi tog vremena,
u kome je zlato bilo vrednije i od ljudskih života,
željeli su prvi da se domognu tih legendarnih ze
malja. Ne, naravno, zarad novih saznanja, već zbog
zlata i drugiiih dragoojenosti o čemu su pripovijedale
stare pripovijesti. . .
— Da li ilma neke međusobne veze otkriće Ame
rike sa pričama o Atlantidi?
— Zanimljivo je da je naučni svijet tog vre
mena bio u početku uvjeren da je Kristifor Ko-
12
lumbo (Christophor Colunibo) otkrio Atlamtiidu. Međuitim, zabuna ipak nije dugo potrajala, jer, konačno, činjenica je da je Platon jasno zapisao da je
Atlantida nestala davno, u strašnoj katastrofi, i da
njene tragove treba tražiti pod morem.
— Refcoste, katastrofa!? Sta je, zapravo, po
vašem mišlijenlju, uništilo Atlantidu?
— Prema najstarijim egipatskim zapisima ze
mlja je nestala u jednom strašnom danu i jednoj
strašnoj noći, prilikom stravičnog potresa i u slinim
vulkanskim erupcijama.
— U svojoj zanimljivoj knjizi »Sve o Atlan
tidi — stare teze, nova istraživanja«, austrijski inže
njer i istražiivač Oto Muk (Otto Muck) tvrdi da je
Atlantida uništena u trenutku pada nekog ogromnog
tijela — Planetoida A — u Atlantik, da li je to
moguće?
— Moguće je, naravno, ali ni Muk niti bilo ko
|drugi to ne može da dokaže . . .
,' — Kada je Atlantida dobilla prave dimenzije
Ipaučnog pristupa?
■fl — Već sa devetnaestim stoljećem pitanju hipotetičnog kopna se počinje da pristupa sasvim najfučno, a već tada postoji i posebna naučna disciplina
zvana atlantidologija, koja iinterdisciplinarno prtistu-rjpa <nješavaingu ovog nesvakidašnjeg pitanja. U proIsjteklom pertadu objavljeno je vtiiše hiljada naslova
tjpasvećanih rješavaniju tajne nestale Atlantide, ali
je vrlo malo >onih koji imaju naučni sadržaj.
— Prema nekim podacima, Hajinnih Šliman
(Heinrich Schlimann), čovjek koji je san o Troji
pretvorio u stvarnost, vjerovao je da je na tragu
Atlantide. Da li je smrt ovog čuvenog arheologa i
^istraživača spriječila rješavanje drevne misterije?
— Na ovo pitanje, slušao sam različite odgo
vore, al lično ne vjeiruijem u to.
*Y,
r&r.
— Ipak, svojevremeno je pisano da je Šl'itman
u Troji oitknio jednu vazu koja je, navodno, bila
prastari poklon kralja Altlantide?
— To je, jednostavno, nemoguće, jer bi se, očito,"
radilo o istoonijsfco'm anahronizmu. Konačno, prema
Platanu, kako i sami znate, Atlantida je nestala oko
devet hiljada godina prije postojanja Traje.
— U prošlosti, istraživači su tragali za Atlantidom na različitim mjestima. Zak Iv Kusto (JacquesYves Cousteau) i mnogi drugi prije njega, tragali su
za njom u Egejskom moru. Neki su je tražili na
Kavkaskom gorju, Sjevernoj Africi, na Cejlonu, u
Južnoj Africi, Brazilu, na Bermudskim otocima, na
Azoniima, na ostrvu Helgolandu, u Švedskoj, pa čak
i na krajnjem sjeveru. Kako to objašnjavate?
— To je sasvim razumljivo, jer da Se pouzdano
zna gdje se nalazila, ne bi ni postojao problem nje
nog otkrivanja. Ovako, (istraživači se razlikuju po
svojim hipotezama ...
— Ipak, za njom se tragalo gotovo širom naše
planete?
— To je tačno. Međutim, bilo je to, po mom
mišljenju, sasvim suvišno, jer sam Platon sasvim
određeno kaže da se nalazila na prostoriu današnjeg
Atlantskog okeana, po čemu je, konačno, Atlantik
i dobio svoje ime.
— Brije nekoliko godina jedna američka na
učna ekspedicija, pod 'rukovodstvom profesorice
Meksajn Ašer (Mekšim Asher), izazvala je svojevrsnu
senzaciju. Istražujući Atlantik u blizini špainskih
obala, oko Kadiza (Cadis), objavila je da je otkrila
ostatke nestale civilizacije. Kakvo je vaše mišljenje
o tome?
— Zemlja krije ostatke mnogih nestalan civili
zacija. Otuda, svako novo otkriiiće pobuđuje nadu da
je pronađena Atlanitida. Takav je slučaj bio i sa
ekspedicijou gospođe Ašer ...
14
— Ugledni grčki arheolog, akademik Marinatos, s kiojiim sam imao sreću da razgovaram u Atini.
nakon dugogodišnjih istraživanja u regionu egejskih
otoka, iznio je svoje uvjerenje da se Atlanitida nala
zila na jednom otoku Santorfinu (Tera)? Nešto ka
snije, ikako znate, i Kusto je ianio svoju teoriju da
se Aitlantida prostirala na grčkom otoku Dda!... Da
li je to moguće?
— Ne vjerujem, jer je dobro poznato da je u
tom regionu dominirala kretska kultura.
— Ipak. Atlantlida. ukoliko povjerujemo da je
zaista postojala, stasala je mnogo prije kretske kul
ture, koja je za svoje vrijeme b'illa fantastična. Nije
li moguće da je kretska kultura, u stvari, izdanak
Atlantide?
— To je upravo pitanje koje danas zadaje gla
vobolju mnogim vrlo uglednim i poznatim naučnictona svijeta. Zapravo, staroegipatska, staroindijska
d južnoameničke prastare divllizacirje imaju mnoge
zajedničke komponente i ukazuju na jedan zajed
nički praizvor. Pitanje, kako sve to objasniti, zao
kuplja mnoge savremene istraživače starih civili
zacija. Odgovor je zaista teško dati.
— Da M su, po vašem miišUjenju, neki istraži
vači novijeg vremena, iipaik, bili na dabrom putu da
otkriju tragove hipotetične kulture?
— Uvjeren sam da zagonetku Atlairatiđe ne mo
že riješiti jedna naučna ekspedicija, niti to pitanje
može da riješi jedna naučna disciplina. Međutim,
udruženim snagama arheologa, filologa, geologa,
lingvista, klimatolaga. astrofiizičara. hemičara. okeainognafa i drugih, jednoga dama doći ćemo do odre
đenih egzaktnih saznania. U tom smfelu već je dosta
učinjeno. Najveći i najkoiiiisni(jii doprinos daju okeanografd i geolozi, kao i prirodnjaci, koji permanen
tno istražuju Atlantski okean i njegovo neotoično dno
15
■■1
ms
i već su došli do vidnih rezultata. Na istom poslu
imiarljiivo rade i mnogi arheolozi metodom komparatiivnog (izučavanja prastarih civilizacija, a veliki doprinos daju i astronomi d geofizioari. Iz svega ovoga
se najbolje vidi koliko je složeno pitanje otkrivanja
Atlantide.
— Da li su vam poznati 1 neki konkretni rezul
tati dosadašnfjih istraživanja?
— Da, ali ne svi. Recimo, arheolozi su utvrdili
veliku sličnost materijalnih kultura prastarih civilizacrijjia Južne Amerike i Afrike, odnosno Indije, a
astronomi su došli do saznanja da su mnoge savremene naučne postavke bile, zapravo, poznate učenim
ljudima starog Egipta, kultura Mezopotamije, Indi
je, Maja, Inka ...
— Kako to objašnjavate?
— Sve to dokazuje da su kulture praskozoirja
čovječanstva bile veoma usko povezane i da im je,
možda, prethodila jedna zajednička visoko razvijena
civilizacija o kojoj, konačno, zorno govore mnogi
stari zapisi, svete knjige, mitovi i predanja.
— Možete 1 tvrditi da je ta prva civilizacija,
od koje su učile kasnije kulture, bila upravo —
Atlantida?
— Ako povrjerajemo Platonovim zapisima, jeste
sigurno. Uostalom, drugog odgovora, bar za sada,
nemamo.
— Drevni zapisi d predanja poman ju i druge
izgubljene zemlje sa visokorazvijenim kulturama.
Pominje se hipotteitlička Zemlja Mu, Lemurlirja, Hiperboreja ... Kako sve to objasniti i povezati?
— Atlantida nam je vremenski, uslovno govo
reći, najbliža, a kako je poznato, čovjekova pro
šlost zadire znatno dublje. Svakako, izgled naše pla
nete se tokom tih dugih i često dramatičnih razdo
blja stalno mijenjao. Današnja nauka je u nemo
gućnosti da izvrši rekonstrukciju te prastare pro16
slasti. Postoje hipoteze koje je, bar za sada, nemoguće dokazati. Zbog svega toga o zemlji Mu, Lemurij'i, Hiperboreji i drugim hipotetiJčkim zemljama
i civilizacijama, teško jje bilo šta reći...
— U naučnom svijetu postoje i mišljenja da
je traganje za Atlantidom vezano za ogromne, po
nekima, čak i nesavladive teškoće. Da li to znači da
tajnu Atlantide nikada nećemo uspjeti da odgone
tnemo?
— Ne znači, jer istraživač nikada ne zna ka
kvim će plodom urodilti njegov napor. Ujedinjenim
snagama naučnika, 'Uz neophodne velike investicije
i strpljenje, možemo se nadati i rješenju te prastare
misterije. Jer, najvažniija je konstatacija da se ve
ćina naučnika slaže da je ona odista postojala, dakle,
da je istorijski fakat.
— Može 'li u traganju za Atlantidom da pomo
gne vasionska tehnika, to jest, da li snimanje sa
satelita mogu da doprinesu njenom otkrivanju?
— Sumnjam. Po mom mišljenju otkriću će da
leko više doprinijeti astrofizika, jer se nestanak
Atlantide veže za katastrofu velikih razmjera, koja
je, prema stavovima nekih naučnik, mogla da bude
usko povezana sa konstelacijom naše planete u od
nosu na druga najbliža nam nebeska tijela. Dakako,
za sve to trebaju temeljita istraživanja, provjera
vanja i, konačno, daleko uvjerljiviji dokazi!
— Hoćemo li jednoga dana imati te dokaze?
— Ja vjerujem da hoćemo.
— O Atlantiidi su, kako rekoste, napisane mnoge
knjige. Recite, odakle ja da počnem ovu svoju?
— Od početka!
— Od početka?
— Da. Od onoga što je zapisao Platon. Dakle,
od njegovih djela »Timaj« i »Kritija« . . .
— Hvala, paslušaou vas.
2 — Atlantida
17
kada su bogovi
dijelili zemlju* Solonova posjeta drevnom Egiptu * Zanimljivo kazivanje čuvara znanja * Kako je izgledala
legendarna Atlantida? * Ko su bili prvi kraljevi? * Posejdonis, sjajni grad u prstenovima
mora i kopna * Metalurgija bez tajni * Zla
kob Atlantide
»... U Egiptu, u Delti, na čijem vrhu se dijeli
tok Nila, nalazi se provđmdija SaMika čiji (je najveći
grald Sais, u kome se rodio Ikralj Amasi. Prema stanovnicima, porijeklo grada se duguje jednoj boginji,
19
\
koga se na egipatskom zvala Neit, a na grčkom, kako
oni tvrde — Atena. Stanovnici Saisa su veliki prijatelji Arterijama, jer su, na izvjestan način, istog
rada...«
Tako grčki Mozof Platon u svojim »Dijalozima«
(»Timej«) započinje zanimljivo pripovijedanje o Soilonavotm boravku u Egiptu u vrijeme kada je čuo d
zabilježilo fantastičnu pripovijest o nestatoj civili?zaciji — Atlantiidii!
Bilo je to godine 583. prije nove ere, u vrijeme
kada se arhajsko doiba bližilo svom nemimovnom
kraju, a Grčka kretala puteviiima koji će joj donijeti
slavu i od nje načiniti najveću kulturu svog doba.
Dakle, u onio pradavno vrijeme kada su antička filozofi žurili prema olbalama Nila, ka izvorištima mudrosti i tajnih hiljadugodišnjiih znanja i tradicija
zapisaniih na brojnim glinenim pločicama i uklesanih u kamenu, čuvanih u teško dostupnim brojnim
hramovima i »kućama života«, svojevrsnim riznicama
prastarih znanrja.
To je doba u kome se nepovratno gasio sjaj
veličanstvene egipatske civilizacije, vrijeme u kome
se još uvijek, uz za'ddbijeno povjerenje egipatskih
sveštenika i čuvara, znanja, u delti Niila moglo napajati hiliadugadišnrjim znanjima čiji su izvori sezala
sve do onih pradavnih i 'izbledjelih dana za koje ni
majučeniji grčki filozofi nisu slutili da su nekada,
zapravo, postojali.
Ali, našom planetom nije dominirala jedino
učena i tajnovita Zemlja faraona. Na Srednjem i
Bliskom istoku, na ruševinama starobabilonske i
asinske kulture, tamo gdje su nekada živjeli brojni
sumenski kralj ev<i, rađalo se veličanstveno persiijsko
carstvo; u Aziji, iz temelja starohiinđuisfce kulture,
m<icaila rje sjajna budfe'toeka kultura; u Kini, to je
razdoblje klasične kulture u kome sve naučne disci20
pline — od astronomije do filozofalje — doživljavaju pnocvait; američku i južnoameMčfcu civilizaciju
Stari svijet, dabome, još nije upoznao; Rimsko carstvo je žuTiillo da :izađe iz sivila anonimnosti i iz
debele sjene antičke Grčke, a preostali dio svijeta,
uključujući tu i Evropu, počivao je u mrtvidu i snu
posljednjeg čina praistorije (Halštat D).
Dakle, u to pradavno vrijeme, u sumrak jedne
i u svitanje druge kulture, Salon se našao u Saisu,
gradu u kome su živjeli najučeniji egipatski mudraci i iz kojeg je ne sa bogzna kakvim autoritetom
vladala Carstvom 26. faraonska dinastija.
Tešiko je sa stopostotnim procentom tačnosti
odrediti koliko je grčki filozof dugo boravio na
obalama Nila i ikako je zadobio povjerenje'najmudrijih egipatskih čuvara prastarih znanja, ali pripovijest o AtlanrtMIi, legendarnoj /kolijevci svih kultura naše .planete, započela je, čini se,' sasvim spontano.
Želeći, naime, da čuje mišljenje egipatskih mudraca, žrejka, o davno prohujallim vremeriima, Solon
je, kako nas u »Tdlmeju« izvještava Platon, započeo
razgovor o Pononeu tvmdeći da je on bio prvi čovjek
na Zemlji, o strašnom patapu i o 'onima koji su
uispjiel'i d'a ga prežive. Tada se javio najstariji i
najučeniji među egipatskim sveštenicima:
— O Solane, Solane! — rekao je razočarano on.
— Vi, Grci, uvijjek ste bili djeca. Stari Grk ne po
stoji! ...
— Kako?!... Šta to reče?! — uvrijeđeno je
upitao Salon.
Egipatski mudrac je umjesto odgovora blago
digao ruku u visinu pusa, a onda, gotovo očinskim
glasom, počeo da obrazlaže:
» . . . V i ste mladi u duši, jer u njoj još uvijek
ne posjedujete dovoljno islkustva i starih tradicija,
niilkakvu pauku staru od gadina. A 'motiv je ovaj . ..
21
Mnogi i mnogi načini' uništenja ljudi bili su u
prošlosti i biće u budućnosti: najveća su ona vatrom
i vodom, druga, manija, zaraid mnogih drugih uzroka. Jer, ovo se i kod vas pripovijeda da je jednom
Faeton, sin Sunca, pošto je upregao kola svoga oca,
a mije bio dorastao da ih vozi nebeskim putevima,
spalio sve na Zemlji, a i sam je poginuo — gnomom
pogođen.
Ovo je samo naizgled bajka, ali je istina da su
nebeska tijela što su se kretala pored i oko Zemlje,
skretala sa svoj'ih putanja i vatrom uiniištavala u
dugim vremenskim periodima sve što bi se našlo
na Zemlji.
Tada su stanovnici planina i mjesta visokih i neplodnih, umirali više od onih koji su živjeli u
blizini rijeka a na obalama mora. A Nil, naš spasitelj, tako M se razlio da bi nas zaštitio i spasio od
nesreće. Kada su, zatim, čiisteći je vodom, bogovi
poplavili Zemlflu, seljaci i pastiri sa brda uspjeli su
da se spasu, a stanovnice vaših gradova što bijahu u
•nMmi nabujale rfijeke netragom odnesoše u more.
I u čitavoj toj regiji voda više ne poteže s Visina u
polja, nego, naprotiv, izviraše iz zemlje...«
Pripovijedanje egipatskog učitelja zainteresovallo je grčkog filozofa. S pažnjom kakvu je poklanjao samo starirjfon i mudrijim od sebe, Soion je
nastavio da sluša i bilježi:
»... Na svim mjestima gdje je zima umjerena
i gdje to topiota ne brani, uvijek je živio, nekada
više, a nekada manje — ljudski rod. I ma koEko se
uzbudljivih događaja odigralo kod vas iM ovdje, ili
pak na nekom trećem mjestu, o kojima smo slušali
iz starih kazivanja, d ma koliko ti događaji boli veliki, strašni, lijepi, 41i na neki drugi način značajni
— svi su od pradavnih vremena zapisivani ovdje,
u našim hramovima i tako su ostali sačuvani.
22
Ali, tek što je kod vas i ikod drugih naroda počela upotreba pisma i svega onoga što je potrebno
ljudskom rodu da bi pamtio svoju istoriiju, ponovo,
u jednom vremenskom intervalu, poput pošasti,
provali žestoki nebeski pljusak i od vas ponovo
ostavi samo neznalice, ipa ne znaste ni pismo, ni
muze, ništa... tako da postaste ponovo mladi, ne
znajući ništa o tome šta se odigralo ovdje, ili kod
vas u tom dalekom vremenu.
Stoga te vaše genealogije, koje Ti, o Solone,
sada izlažeš, malo se razlikuju od pukih dječijih
bajka, jer vi se, prfilje svega, sjećate samo jednog
jedinog potopa na Zemlji, a bilo ih je, bilo — mnogo.
Zatim, vi ne znate da g'e na vašoj teritorijji živjela
najljepša i najbolja generacija ljudi od koje ste, Ti
i čitav grad, što je sada vaš, potekli pošto je ostalo
neznatno potomstvo — ali Vi to ne znate, jer su
preživjeli tokom mnogih generacija umirali, na žalost,
ne naučivši pismo.
Nekada je, o Solone, prije velikog broja pokolja
što ih načiniše mutne vode, Republika Atbenjana bila
najbolja u ratu, a li u svemu. Njome su vladali najbolji zakoni, a pripisuju joj se i najljepši podvizi i
najljepše instiltiućiije o kojima smo saznali iz istinitih
kazivanja...«
Tada Solon iilskreno prizna da je zbunjen svim
što je čuo, pa zamoli egipatske čuvare prastarih
ananja da mu lilspriičaju čitavu pripovijest o njegovim
'davnim preolma i uzbudljivim događajima iz prastarih vremena. Naravno, učeni mudraci su rado
pristali i tako se radila priča o — Atlantidi!
». . .O Solone, govorićemo Tebi i Tvom narodu
asz zahvalnosti prema boginji, koja ie podigla i poučila vaš grad prije h'iiljiada godina, primivši vaše
sjeme — rod od Gee i Heiesta .. . Dakle, govorićemo
Ti o Tvojiiim precima Ikojii su živjeti prije devet
hliljada godina i kazivačem© Ti, 'ukratko, o zakonima
i najljepšim djelima što su -ih stvorili. Drugi put,
govorićemo Ti detaljnije o istim događajima služeći
se istim spisima i svjedočanstvima.
Razmotri, stoga, njihove zakone poredeći ih sa
naškim današnjim i naći ćeš da su tada u besprijekornoim redu živjele klase svešteriifca odvojeno od drugih,
poitoim cehovi zanatlija, s tim što se predstavnici
različitih zanaita nisu međusobno miješaM, zatim tu
su bile klase pasittra, lovaca i poljoprivrednika. Ipak,
klasa ratriika imala je najveći ugled i privilegije. Ona
je živjela odvojeno od svih klasa, a zahvaljujući
tadašnjem zakonima, misu se riičiim drugim bavili do
stvarima rata ...
Tu je zatiilm bila i nauka, medicina . . .
Boginja, koja vam je prvima podarila ustave i
uređenja smjestila vas je na lijepo mjesto računajući
da će sretna umjerenost godišnjih doba dati najmudrije ljude. Dakle, boginja, kao poznavalac rata
i nauke, izabra i najprije naseli ovo -mjesto koje bi
moglo da da ljude najsličnije onima. I živjeli site
tako sa takvim zakonima,i još boljom upravom, nadvisujući sve ljude u svim vrlinama, kako, konačno
i odgovara djeci d učenicima bogova.
Brojna su bila velika djela vašeg grada, kojima
se mi i danas divimo. Jedno djelo, ipak, svojom
veličinom i vrlinama sve nadvisuje. Jer, govore zapisi da je vaš grad uništio jednu veliku vojsku što
je bezobziimo pokoravala i zauzimala cijelu Evropu
i Aziju napredujući od Atlantika. To more je tada
bilo plovno i imalo je jedan otok ispred onog ulaza
što se zove — bako to vi kažete — Hertkulovi stubovi*.
Otok je bio veći od Libije i Azije zajedno, a
moreplovci su tada mogli da prelaze sa tog na druge
vim
24
Herfoulo-
otoke i na ostrva na cijelom suprotnom kontinentu,
koji se protezaio uz to — totalno more. Jeir, cijelo to
more, kaje počinje od ulaza kojeg ismo spomenuli,
izgleda kao luka s tijesnim prolazom, ali se može
zvati totalnim morem, a zemlja cijelog okružja, pravim
kontinentom. Na tom ostrvu, Atlantidi, vladala je
velika i čudesna kraljevina, koja je posjedovala
čiltav otok d mnoge druge otoke i dijelove kontinenta.
Od pomanutag tjesnaca, vladali su oblastima Libije
sve do Egdpta i Evrope sve do Tirenie. I sva ova
moćna kraljevima pokušala je jednim snažnim napadom da pokori vašu regiju, d našu, i neke druge
koje su se tada nailazile s ove strane Ulaza.
Tada, dakle,, o Solane, tada se moć vašeg grada
pokaza na djelu, po vrlini ii snazi, a pošto je nadvisila sve po vel'ikodušnostii i po svim rataiićkdm vještinama, prisiljena da se foori sama zbog biljega drugih, suoči se tako sa najvećim lopasnoistima ii porazi
napadače, učvrsti pobjedu d od ropstva spasi narode
j'OŠ nepokorene i plemenito oslobodi sve druge, koji
su živjeli od Herkuilovih stulbova pa naovamo! . ..
Ali kasnije, desiše se stražni zemljoltreBii i poplave. U
toku jednog dana i jedne noći svi vaši ratnici
propadoše u zemlju, a slično nestade i otok Altlantida
koji more proguita: stoga je to more još (neprolazno i
neistraženo. Plovidbu sprečavaju ve-l'M plićaci od
blata koje je ostalo od otoka što je potonuo u
morske dubine ...«
Tako su prema »Timeju«, čiji prevod sam dobio
iz Vatikanske bilbliiolteke, Solanu govorili najučeniji
egipatski sveštenici. Međutim, sa mnogo više detalja
i maštovitih opisa o legendarnoj Atlantidi govori se
u »KriltdjSi«, djelu koje je Platon napisao pri kraju
svog života, najvjerovatnije 348. godine prilje nove
ere.
Platon se oslanja na živopisno kazivanje starog
Kri-tija, a ovaj na mudrog i učenog atinskog zako25
nodavca i filozofa Salona, koji je u svojim zabMje škama iz Saisa osrtaviio zoran opiis Atlantide, kako su je,
prema starim zapisima, opasali najučeniji egi>- , patski žreci.
Ali, pHije nego što zavirimo u »Kotigu« recimo da grčki filozof Frdklos, kojige živi© nekih devedeset godina
naJkon Salona '(između 412. i 485. godine naše ere), u opširnom komenltaru Platonovih »Dijaloga«, -navodi jedan
vrlo važan detalj, ikoji, zapravo, priči
0 At'lanitidi daje mirils i boju — istorifjske čimjenioe.
Proklas, naime, navadi da je tri stoljeća nakon Solanove posjete Saisu, u ovom, bez sumnje veoma uglednom
naučnom centru antike, boravio jedan drugi Helen, putopisac Krantar, koji je posjetio hram Nait i u njemu
vddio goleme kamene stupove dlspiisane hijjerogldlfdima. Sveštenici iz hrama Naiit protumačili su mu prastare zapise
i Krantor je ponovo čuo zanimljivo svjedočanstvo o Atlantidi^ nijenom položaju, izgledu, kraljevima i
fantastičnom životu na samom otoku, o čemu je već oiltao u »Timeju«
1 »Kriifciljii«.
/
Krantar je tako potvrdio autentičnost Platono vih opisa legendarne civilizacije, koju će, zasigurno, i u
(budućnosti biti teško dokazati, ali, srećom, i — osporiti.
Ali, vratimo se »Kiriti'ji« . . .
». . . Kada su bogovi dijelili Zemlju, neki su dobili velike, a neki male oblasti u kojima podigoše svoje
hramove i žrtvenike. Posejdotn je odabrao otok /koji će kasnije dobiti ime Atlantoda i smjestio tamo djecu (smrtne
žene. Izabrao je neobično mjesto: blizu 'mora, ali usred ostrva, u ravnici za kaju se pripo- vfifjedalo da je najljepša i
najplodnija od svih poznatih nizina.
U blizini ravnice, /na udaljenosti od pedeset sta dija*, prostirala se jedna pitama planina. Na njoj je stanovao
jedan od onih ljudi što su tamo još od početka, rođeni iz zemlje, neki Evenor sa ženom Leiukipoim. Oni 1 su
dmalli samo jednu kćerku — Klito.
Kada je djevojka bila za udaju, majka i otac uimniješe, a Poseijdon, zaljulbljen, leže s njom, a da bi utvrdio
brežuljak na kome je živjela, ©kruži ga neiamjieniice pnsteniovtiima mora i kopna, kako joj ne bi mogli prići ljudi,
ijer u to doba još nije Mio lađa za plovidbu.
Kao bog, Posejdon je lako ukrasio novi atak formiran u sredini prstenova mora i kopna — iiz zemlje je
lizveo dva izvara vode (iz jednog je tekla hladna, a iz drugog topla voda!), a zemlji podario plodnost i raznoliko
voće i povrće . . .«
Prema »Kritiji« lijepa Klito i bog Posejdon su izrodili deset sAnova (»pet pari muške djece«), pa je Posejdon
podijelio legendanni otok na deset dijelova. Najljepši i najveći dio Atlaintide, plodonosnu ravni cu u kojoj se popuit
sijajnog bisera u školjci isticao čudesni otok naizmjenično okružen kopnom i vodam, na kome je živjela Klito,
dobilo je najstariji sin Atlant, po (kome \je od tada čitavo kopno i more oko njega dobilo ime. Atlanit je bio
vrhovni vladar i njemu su svi bili patčinrjend.
Nadale, Platon navodi imena sinova iz pet ge- potelkliiih od Klitoe d Posejdona, da bi za»... Svi oni i njihovi potomci tokom mnogih generacija živjeli su na Atlaintidi vladajući i mnogim drugim
otadima, pa čak, kako je već ranilje rečeno, i drugim narodima sve do Egipta i Tirenie. Rod Atlanta ibio je
brojan i častan. Uvijek predajući
* Starogr6ka injeira za <diužinu.
26
27
msM
kraljevstvo najstarijem sinu, sačuvali su ogromno
bogatstvo, veće od bilo kojeg kraljevskog blaga u
prošlosti. U svoje dvore nagomilali su sve ono što
se u gradu i ostatku regije moglo >da (nagomila. Kako
su bili moćni mnoge dragocjenosti su dim stizale i iz
vama, aili je ipak većinu davao otok u zamjenu za
životne potrepštine. Naročito mnogo bilo je stvari
od vrijedne materije, čvrste i topive, koja se kopala
u rudnicima (?!). . .«
Nauičinfiici niisu još uvijek precizno ustanovili o
kakvom metalu (materiji) se zapravo radilo. To je
misterija u boju već godinama poikušavaju da proniknu svi on'i boji se na bilo kakav način bave
istraživanjem ipcniče o sjajnoj civilizaciji što je dominirala Atlantikom. Platon nam je, zapravo, ostavio
samo — zagoneitibu:
». .. Taj metal, kojega sada samo pominjemo,
nekada je bio više od pomena, žuta mjed, metal koji
se kopao na mnogim mjestima na otoku, a u to vrijeme, bio je dragocjenijd i od samog — zlata!«
U daljem izlaganju Platon opisuje Atlantidu
kao plodnu zemlju, u kojoj su stasale najrazličiitije
biljke, voće i povrće, zemlju sa mnogo sočnih pašnjaka i šuma u kojima su živjele mnoge divlje životinje,
među njima čak i — slonovi. Atjantida je bila bogata i
rijekama i jezerima u kojima je bilo veoma mnogo
najrazjličiitije ribe.
Prizor je gotovo idiličan:
». . . Sve mirise koje zemlja danas daje ie korijenja, iz trave, drveta ili sokova što ističu iz cvjetova i voća, i tada je sve davala. I voće, meko i
tvrdo, i drvenasto što daje piće, hranu i mast, i voće
u ljusci, za igru i zabavu, i ono koje kao raizdražujuća sredstva stavljamo u razlioilta jela kako bismo
ugodili umornom stomaku, sve to voće, lijepo, ču28
desno i bezbrojno, davao je sveti oitok što se kupao
pod toplim suncem ...«
Koristeći se kvalitetnim drvetom, kamenom i
rudama što je u izobilju inuidila Atlantida, stanovnici
su, živeći sretno i u slozi, podizali blještave hramove,
palače, luke, spomenike i brodogradilišta. Tako je
glavni grad, Posejdionis, iz godine u godinu, postajao
sve veći i iraskošniji. Blatan navadi da je središte
grada oko kojeg su bili prstenovi mora bilo ukrašeno mnogim hramovima i palačama, a tu je bio i
ogromni hram posvećen Kliitoi i Posejdanu, kojeg
je svaka kraljevska generacija dotjerivala i dograđivala, tako da je po svojoj monumentalnosti i ljepoti nadvisivao sve što se u tom vremenu moglo
da vidi.
Kopneni prstenjoivii na kojđima su bile izgrađene
bnojne građevine, obrtničke radionice, palače i stanovi, parkovi i ulice, bili su spojeni visokim mostovima, ispod kofj'ih su mogle nesmetano da plove i
najveće lađe tog vremena. Mostovi su bili čvrsti i
prekriveni krovovima, a širokim kanalima, ikoje su u
elegantnom luku premoštavaii, »mogle su da prolaze
i galije sa tri reda vesala«.
Prema Platanu centar grada, dakle, središte
svih prstenova od mora d zemlje, a bilo ih je, čini se
pet, presijavao se u raskoši kakvu dstorija ljudskog
roda od postanka do danas, nije zapamtila.
»...Otok, na bome je bila kraljevska palača,
imao je dijametar od pet stadija*. Otok i kopneni
pogasevi bili su obloženi kamenim zidovima, a od
kamena su bili podignuti i mostovi, kule i kapije
fta njima. Kamen je bio različite boje: bijeli, crveni
i crni. I zgrade su bile izgrađene od raznobojnog
kamenja, a cijeli zid vanjskog pojasa bio je obložen
* Jedan stadij = 1&2 metra.
29
rh'
•{?
branzom, zid unutarnjeg pojasa bio je premazan
rastopljenim kalaj em, a zid same akropole — mjedi
koja je imala vatreni sjaj.
A palača, unutar akropole, bijaše ovako sagra đena.
U samom središtu, sveti hram Klitoe i Posejdona, bio je nepristupačan i okružen zlatnim zidom.
U ovom hramu donesen je na svijet porod deset
atlanticbkiih kraljeva, pa su se tu svake godine pri nosile žrtve.
Hram Poserjdiona bio je najveći i u svom izgledu
imao je nešto barbarskog. Spoljini zidovi bili su
bogato ukrašeni srebrom i zlatom, svod je bio od
slonovače, ukrašen ornamentima od zlata i mjedi,
a zidovi, stupovi i sam pod prekrivala je mjed.
U Ptoisejdonovom hramu bile su postavljene
brojne zlatne statue, stotine Nereida na delfinima
i ogromni kip Posejdiana što je uspravno stajao na
kiočd(jama koje je vniklo šest krilatih razigranih ko nja. Figura Posejdona bila je od zlata i tako velika
da je glavom doticala svod. Unutar hrama bile su
i druge statue pasvećane drugim bogovima.
Izvan hrama, skladno raspoređeni stajali su
pozlaćeni likovi svih žena i svih potomaka desetorice kraljeva...
Oltar u hramu odgovarao je po veličini i po
izgledu svom ovom sjaju.
Tu, u bflMnii, bila su i dva izvora, jedan hladni,
a drugi sa toplom vodom. A okolo mnoge luksuzne
građevine sa otvorenim i zatvorenim bazenima i
toplim kupkama. S jedine strane bili su bazeni za
kralja, s druge za građane, onda za žene, pa za konje
i druge tovarne životinje.. . Tekuća voda bila je
odvođena i u Posejdonov park u kome je bilo najrazličiltiijeg drveća, lijepog, mirišljavog i čudesno
visokog...«
":
$i
Vodovodnom mrežom, pitka voda stizala je, kako
nas Platon obavještava, i do vanjskih kopnenih
pojaseva, igdje su bile podignute mnoge prelijepe
građevine i brojni hramovi posvećeni različitim božanstvima. Blistavi Posejdonis imao je i svoij hipodrom, bio je izgrađen oko otoka, a u njemu su se
redovno održavale uzbudljive trke konja. Ipak, centralni otok obilovao je i velikim brojem profesio nalnih vojnika, koji su na Atlantidi bili veoma cije njeni i spadali među uski krug najpovlaštenijih.
»...Najvjerniji vojnici živjeli su u kasarnama
u samoj blizini aikropola, a najodlučnigim, kao dar
za vjernost, dodjeljivane su kuće u samoj blizini
kraljeva.
Brodogradilišta su bila puna različitih galija i
mnogih naprava za njiihovu izradu..., a luka, u
kojoj su bila podignuta mnoga prenoćišta, bila je
prepuna trgovaca što su pristizali iz svih (krajeva
svijeta dižući graju u svako doba dana i noći. ..«
Posejdonis je, bez sumnje, bio centar tog legendarnog kopna što je svojim toplim vodama zaplju skivao Atlantik. Iako nam Platon nije ostavio detalj nije opise samog kopna, -dakle, onih prostranih šu mom i pašnjacima bogatih predjela što su se prostirali daleko od blještavog i fantastičnog izgleda gla vnog grada, može se pretpostaviti da su to .bili neobični pejzaži, čudesno lijepi i jednako toliko divlji
u svojoj nepriistupaonosti.
Diskretno saznajemo da je AtlantMa obilovala
močvarnim predjelima, iznad nizina izdizala su se
blaga brda, iznad brda, šumovite i daleke planine,
a iznad njih, visoko iznad njih, ispod samog neba,
•u oblacima bjel'ičastim i tmastim, nazirala su se
vulkanska igrotla, svojevrsni slapovi zaraćenih nebeskih i zemaljskih sila, gnijezda vatre i pepela, munje
i bljeska.
30
31
Koib i sudbina Atlantide!
Vulkani, kajd su gotovo uvijek rigali vatru izbacujući lavu i pepeo, (bili su dio svabodnevnosti legendarnog kopna, tutnjali su podmuklo i podrhtavali, ali nisu izazivali katastrofe, sve do onog kobnog
dana i one kobne noći u kojoj je uz strašni prasak
nestala Atlantida.
Nestala je Atlantida, a rodila se legenda.
Ugledni austrijski naučnik Oto Muk (Otto
Muck) (1892—1957), bez sumnje jedan od najčuvenijih atlantiologa u istanji naše planete, više
od dviije decenije istraživao je tragove koji bi mogli
da ga odvedu do ključa kojim bi uspio da objasni
najveću misteriju prošlosti. Proizvod Mufcovih dugogodišnjih istraživanja, u kojima je analizirao drevne rukopise i najneobičnije eksponate poznatih i
manje poznatih muzejskih i privatnih zbirki umjetnina, bila je izuzetno zanimljiva kinjiiga »Sve o Atlantidi — stare teze, nova istraživanja«.
U svojoj knjizi, koja je svuda u svijetu, a prevedena je na preko šezdeset jezika, ocijenjena kac
kruna jednog ozbiljnog i temeljitog naučnog istra-l
živanja, Muk dosta uspješno dokazuje da je Atlan-j
tida odista postojala u prostoru (na mjestu današnjir
Azonskih otoka, u Atlantiku) i vremenu (prije kojil
12.000 godina) kojeg navodi i Solon, odnosno Pla-|
ton.
Prema Muku, Atlanitida se prostirala u smrjei
sjever—'jug, u duljini od nekih hiljadu i sto kile
metara, a njena sjeveroistočna strana bila je dbru-'
bijena imasivraiim gorskiim lancem kojim su dominirali devet visokih vulkanskih vrhova. Među njima
hio je najveći Piko Alto (Pico Alto) čiji se vrh, pod
vječnom bjelinom snijega, gubio visoko među oblacima, pa su Atlantiđani bili uvjereni da je »božanstveni Piko Alto«, nosač neba kojem se "treba kla-|
njati i kojeg treba poštovati.
32
A Piko Alto bio je, zapravo, najveći među
atlantiidskim vulkanima, koji je povremeno grmio,
tresao zemlju, izbacivao lavu i pepeo i na taj način
još vdše širio strahopoštovanje.
Atlanti su se nijime zaklinjali, pozivali ga za
svjedoka, prinosili mu žrtve, obarali ponizno pogled
pred njim, dodvoravali inu se... Pifco AUfto je, međutim, ostajao u nebeskim visinama, neprisstupačan,
divlji i nijem. Tako sve do onog kobnog trenutka
kada je u eksploziji nestalla blještava Atlantida i sav
njen narod.
Sta se, zapravo, dogodilo u tom času kada su se
razularile sile neba i Zemlje, svjetlosti i mraka i
kada je čitava jedna idila nestala u jednom kriku i
jednom jedinom (bljesku?
Oni naučnici, istraživači i fantasti, koji su narednih stoljeća, vjerujući da je postojanje Atlantide
istorijsfci fakat, tragali za odgonetkom prastare misterije, tragali su i za objašnjenjem kako i zašto je
nestala. Sta se dogodillo? Jesu li katastrofu izazvale
lančane eksplozije vuilkana? Možda je nestala i
nakon nekog poremećaja u utrobi Zemlje? Da lii je
kopno potonulo u more za vrijeme jednog od onih
praistorajiskih ratova, čiji se efekti mnogo ne razlikuju od kataklizme izazvane atomskim i nuklearnim
naoružanjem? Ako ne prihvatimo da se radi o pjesničkim metaforama, zoran opis jednog takvog rata
naći ćemo u gigantskom indijiskom epu »Mahabharata« ... Možda je Atlantida, konačno, bila žrtvom i
nekog golemog nebeskog tijela ili, ipak, nekog
stravičnog košmara u Sunčevom sistemu o čemu nas
izvještava često osporavani d jednako toliko uvažavani naučnih Imanuel Velikovski u svom obimnom
konitraverznom djelu »Propast svjetova«?
Razmotrimo, dakle, sve te i druge mogućnosti ...
3 — Atlanttda
33
HHK
us
m
tajna zemljinih
ploča
Kako je završila Atlantida? * Zanimljiva
ekspedicija na atlantsko dno * šta su naučnici
otkrili pod morem? * Zemlja pliva na pločama
* Katastrofalne posljedice premiještanja kon
tinenata * Kome je pripadala »Božica snijega«?
*
Mnogi autori djela posvećenih problemu Atlantide smatraju da je legendarna zemlja, nestala nakon
siline eksplozije vulkanskog lanca koji je dominirao
hipotetičnim kopnom. Eksplozije vulkana, kako nam
3*
35
wM^-?'%t^
M
I
je već dobro poznato, u prašUosti nisu bile neka
rifjeitkostt.
Naprotiv!
Prisjetimo ise samo nesretne sudbine i agonije
rimskih gradova Pompega i Herkulanuma što su
zajedno sa svojim žiteljima nestali pod lavom i pepelom Vezuva. Ili, drugi primjer: eksplozija vulkana
na otoku Teri^ u Egejskom moru, smještenog šezdesetak milja od Krete. Desilo se to negdje oko 1450.
godine prije nove ere. U stravičnoj eksploziji nestao
je gotovo čitav otok sa svim svojim palačama i
hramovima, kamenim ulicama i trgovima, nestali su
i svi (njegovi žitelji, a najvel'ičanstveniji dragulja
minoske kulture — Knasos, Malia i Zakro — od
tog časa počeli suda gube sjaj i tope se u zaboravu.
Tako je vulkan na Teri okončao sjajnu minosku
kulturu.
Svijet nije zaboravio ni eksploziju Krakaitaua,
čuvenog vulkana između Jave i Bornea, koji je
eksplodirao u avgustu 1883. godine izazvavši kata
strofalne posljedice. Stravični prasak i zvučni valovi
tri puta su obletjeli našu planetu. Ipak, najstrašniji
su bili morski talasi kdj'i su bili izazvani erupcijom
(nestankom čitavog »jednog dijela otoka i otvorenjem
stravičnog amibisa u samom moru). Oni su bili tako I
snažni i pustošni da su u jednom mahu uništili čtitavfj
jedan grad — Anger, a 36.000 ljudi u tom kata-ji
klizmičkom času našlo je smrt u pomahnitalomt f
moru!
i
f
U dugoj istoriji .ljudskog roda bilo je, na žalost,! i; i
drugih katastrofa izazvanih vulkanskim eksplozajama i sasvtim je moguće da je i Atlantida doživjela svoj kraj nakon erupcije vulkanskog lanca što
je dominirao čitavim kopnom.
To na iizvjestan način potvrđuje i ekspedicija
američko-franouiskih oceanografa i geologa koji su *
36
•»
1975. godine učestvovali u »Operaciji Arhkned«
(»Arohiimeide«), nazvanoj po istoimenom i -u to vrijeme najsavrešenijem batiskafu sa kojim su se učenjaci više od pedeset puta spuštali na tajanstveno
dno Atlantika tragajući za dokazima da je tu nekada
odista postojala legendarna AtlanlMa.
Zanimljiva operacija u kojoj su korišteni i drugi najmodern'iiji batfiJskafi francuske i američke izrade, kao što su čuveni »alvin« i »podmornički tanjir«
»sin« (»Cyana«) nilje prošla bez uzbuđenja. Tako je
u jednom trenutku »allvin« napala džinovska hobotnica, a drugom agadom francuski i američki istraživači i geolozi1 doživjeli su dramatične trenutke u
časovima dok je »alvin« nepomično stajao zaglavljen
na dubini od 2.700 metara.
Ipak, operacija je uspjela, a otkrića do kojih
su naučnici došli istražujući dno Atlantika doprinijela su da saznamo mnogo više o prošlosti 1 naše
planete i zakonitostima koje vladaju u formiranju
Zemljine kore.
Ukratko, potvrđeno je nešto što je jedan zapadnonjemački geofizičar, Alfred Vegener (A. Wegener), naslućivao još prije više od šezdeset godina
i zašto je, konačno, darovao i svoj život 1930. godine.
Vegener je, naime, poginuo kada je u ekspediciji
na Grenlandu tragao za dbkazima koji će potvrditi
njegovu teoriju.
U svojoj teoriji Vegener je polazio od u to vrijeme gotovo jeretičke pretpostavke da su svi današnji kontinenti i oatrva prvobitno pripadali jednoj
jedinstvenoj geološkoj masi, od koje su se, tek u
jednom relativno kasnom razdoblju, odvojili veći
dijelovi kopna, koji su se, u dugom procesu, sve
više međusobno udaljavali. Tako je, na primjer,
Vegener ukazao na jasno uočljivu međusobnu sličnost struktura i starosti stijenja na obalama Južne
Amerike i Afrike, kao i na srodnost fosilnih biljaka
37
mm
na kontiinemitima međusobno udaljenim na — hiljade kilometara!
Istraživanja ikoja su u »Operaciji Arhimed« izvršili američki i francuski naučnici, u cjelini su
potvrdili Vegeoerove pretpostavke. Danas je poznato da površina Zemlje nije nepomična i u jezgru
stabilna kora, već da je formirana od viiše ploča
kružnog oblika, debljiine od pedeset do stotinu kilometara. Ploče plutaju na užarenoj žitkoj lavi, a u
permanentnom su pokretu već punih dvije stotine
miliona godina.
Sita io praktično znači?
Kontinenti, ostrva ili morsko dno su, u stvari,
gornji sloj jedne tanke ploče, dok njen donji dio,
na dubini od više kilometara, počiva na usijanoj lavi,
koja se kreće još uvijek nelzmjetrenom snagom. Ta
snaga počinje od tajanstvenog djejistva iz još mnoga
dubljih regiiona naše planete, koji su današnjoj na-*
uei, zapravo, manje poznati nego površina Mjesecai
Ta sila je, u stvaripstvaimi uzrok pomi|jeran/ju kon-|
tinenaita, čija je zakonitost još uvijek nedovoljno
istražena i poznata.
Kora Zemljane kugle se sastoji od ukupno osam
većih i izvjesnog broja manjih ploča. (Razdvojeni
dijelovi dosežu u dubinu sve do tekuće lave i magme.
I mada zakoni sila koji vladaju pod površinom naše
planete, još nisu ni približno objašnjeni, naučnici su,
ipak, dobili predstavu o njiihovoj prirodi. Seizmolog
dr Anderson iz Kalif ornije (USA) je, mjereći
oscilacije Zerriljine lopte, /utvrdio da su atomi,
odnosno molekuli — već u dubim od dvije hiljade
kilometara — veoma »zibitjemi«: njihov prvobitni
volumen se smanjiuje za deset puta, a znamo da
mnogo blaži prfttisak pretvara grafit u dijamant.
Naučnici su izračunali da samo jezgro Zemlje trpi
pritisak od oko 25 miliona 'kilograma na jedan kvadratni centimetar!
38
Ranifja (pretpostavka da se središte naše planete
sastoji od užarene kugle od nikla i gvozda, dovedena
je u sumnju. Za takvu gustinu materijala, naime,
potrebno je i (još nepoznato) agregatno stanje u
kome materija doseže onaj stepen tvrdoće, koji bi,
pod zamislivim fizičkim uticarjem — ostao sasvim
nepromijenjen.
Promjer te »unutarnje Zemljine kugle« je procijenjen na oko hiljadu i pet stotina kilometara.
Ta kugla pluta u sloju neke vrste magme, koja je
meuporedivo gušća od magme pod Zemljinom površinom. Neki naučnici su mišljenja da se ta kugla
kreće po nekim svojim zakonitostima, sasvim neovisnim od obrtanja planete!
Naravno, još ni približno nije razjašnjeno kakvu
ulogu vrši Zemljino jezgro kretanjem po vlastitim
zakonima, čime nastaju trenja koja stvaraju Zemljin magnetizam. Izvjesno je da djeluju nepoznati
fizički zakoni, jer obično magnetsko gvožđe — već
pri zagrijavanju od nekoliko stotina stepeni — gubi
svoj magnetizam!
Pritiske, kakvi u utrobi Zemlje mora da vladaju,
nije moguće rekonstruisati ni u jednom naučnom
laboratoriju u svijetu. Led pod pritiskom, od četrdeset hiljada atmosfera, na primjer, topi se tek pri
temperaturi od 190 stupnjeva Celzijuisovih, a ulje
pod mnogo manjim pritiskom, toliko se žestoko
stvrdne da je njime moguće — rezati čelik!
Gigantske sile Zemljanog jezgra, najzad, svakako utiču i na pomjeranje svih »ploča« koje plutaju
na njegovoj površini. Danas postoje vrlo precizni
instrumenti, kojima je takve pokrete moguće izmjeriti čak do ispod milimetarske tačnosti. Na primjer:
razdaljina Evrope od američkog kontinenta svake
godine se poveća za oko 25 milimetara, što, u geološki kratkom vremenskom periodu od stotinu miliona godina, iznosi već — 2.500 kilometara!
39
Neke ploče »putuju« mnogo brže. Tako se razdaljina između Evrope i Grenlanda, samo u toku posljednj'in stotinu
godina, povećala za gotovo jedan i po kilometar!
Pravca kretanja nisu jedinstven,!, već se, izgleda, ukrštaju bez ikakvog reda. Tako dio Aairje, koji je danas
Indija, u toku Sto osamdeset miliona godina se, prema sjeveru, povukao za osam hiljada kilometara i »naletio« na
dio kopna, koji danas pripada pretežno KM. Neoslobođeni pritisak se, međutim, i dalje nastavlja nesmanjenom
žestinom. Usljed toga su se, konačno, međusobno prignječile ivice ta dva kopnena bloka. Tako je nastao i masiv —
Himelaja!
Neki naučnici, kao i Vegener, pošli su od pret-postavtke da se Zemlja tek prije nekih milijardu godina formirala
u nebesko (tijelo »bez vlastite svjetlosti« i da se satno na nekoliko mjesta njene površine — u mnogo ranijem
periodu — obrazovala čvrsta kora. Usljed daljeg hlađenja je, najzad, nastala jedinstvena kora minimalne debljine,
pod kojom je ključala užarena lava, kolja je na više mjesta stalno izbijala i na — površinu. Na toj tankoj Ze-mllginoj
ljusci nije bilo ni kontinenata, ni mora. Cio globus je bio prezasićen sasvim neplodnim pusti-njima sačinjenim od
šljunlka i kamenja.
Bezbrojne gigantske vulkanske erupcije su stvorile prve geološke formacije. Atmosfera se sastojala od otrovnih
para metana, amonlijaka i sumporvodika, izmiješanih s vrelim tekućim plinovima ikoji su izbijali iz vulkana i koji su
se, tek nakon više miliona, godina, koradenzovali na velikim visinama, da bi s e ' \ odatle, u neprekidnim prolomima
oblaka, obrušavali b na još uvijek tananu koru naše planete. Usljed te. intenzivne aktivnosti mase vode su se
odmah ispa-i ravale. Tek u toku dailjnih hlađenja na površini^ Zemlje su se, tu i tamo, počeli da formiraju
potoci,
40
zatim nevelike rječice i najzad široke rijeke od kojih su mnogo kasnije nastali praofceani. Kisik, međutim, u to
vrijeme još nije postojao!
Dalja hlađenja su, kasnije, prouzrokovala nabi-ranje Zemljine kore. Na površini su se pojavile mnoge provalije i
amlbisi. Većina današnjih naučnika je uvjerena da se cjelokupno kopno nekada sastojalo od jednog jedinog
kompaktnog kopna, to jest — kontinenta. Taj prakonutkienit se, prije nekih dvije stotine miliona godina, raspao u dva
džinovska dijela. To su — Laurazija i Godvanalend!
Tada je počeo nedugi period dinosaurusa, kojih je bilo više od dvije stotine raznih vrsta i koji su na Zemlji
egzistirali izvjesno vrijeme. U to vrijeme su na našem globusu vladale sasvim drugačije klimat ske prilike. Svii
dinosaurusi su imali »hladnu krv«, pa su mogli da opstanu jedino na temperaturama od deset pa do najviše
četrdeset stepeni Celzirjusovih. Na osnovu toga, a i iz drugih razloga, pretpostavlja se da je u to vrijeme temperatura
na čitavoj planeti bila prilično ravnomjerna i da su godišnje promjene bile gotovo zanemarljiive. Štaviše, u blizini
polova rasle su — palme!
Skot, Amundzen, Berd i mnogi drugi istraživači polova svojevremeno su nas izvještavali o ogromnim naslagama
uglja na Antarktiku, koje su »dovoljne za snafbdijevamje svijeta u toku više mile-n'ijuma«. To najfbotbje dokazuje da
je u toj oblasti nekada bujala raznolika vegetacija!
U svakodnevnom životu često se čuje izreka da je na Zemlji sve prolazno. To je tačno, pogotovo kada je u
pitanju spoljni lik naše planete. Promjene džinovskih razmjera, kaje su, u geološkim periodima, dovele do današnjeg
izgleda Zemlje, nikako nisu bile iscrpljene pomjeranjem kontinenata i stvaranjem ogromnih planinskih vijenaca.
Naprotiv, te promjene su prattile i navale gigantskih masa vode,
41
pod kojim su tonula ostrva, zemlje i kontinenti, dok su na drugim mjestima, opet, izranjala nova kopna i nova
prostranstva. Budući .da okeani sačinjavaju sedamdeset procenata sveukupne Zemljine površine, jasno je da su i oni
u gromnoj mjeri uticali na konačnu sliku naše planete. Svugdje gdje je otkrivena nafta, nekada su, u toku dugih
epoha, bila jezera i mora, na čijem je dnu sporo ali neminovno tekao proces raspadanja bakterija.
Proces formiranja kore na našoj planeti nije,
razumljivo, ni do danas definitivno zaokružen. On
se i dalje odvija. Doduše, sporo ali permanentno.
Ploče Zemljane utrobe mogu, zarad različitih pra
vaca kretanja, da se sukobe i da tako prouzrokuju
stravičnu katastrofu. Mogu da nastanu naponi neza
mislivih snaga, koji, ukoliko bi se pretvorili u eks
ploziju, mogu da unište gotovo čitav jedan kon
tinent.
»»
Moguće je da je i propast legendarne AittLaniAdđ; bila prouzrokovana jednim takvim djejstvom prfUf ^rodinih
siila unutar naše planete. U trenutku užasaj I djela ploča Amerike se, ponesena nevidljivim ru-H kama, ortkioula od
matičnog ležišta i sa sobom, pre-[ ma sjeveru, u vade mara odvukla velike oblasti; arhipelaga Atlantiide, kao 'i
priobalna područja južne; Amerike, dok je, istovremeno, iz Pacifika na veću ■ visinu podigla obala južnoameričkog
kontinenta . . '.
To naglo »premještanje« kontinenata pratile su i gigantske poplave, Ikoje praistorija pamti kao Po top. Jedan
od brojnih dokaza »prel'ivanja« na kontinentalnu masu predstavlja i jezero Tiitikaka s površinom od 8.300
kvadratnih kilometara, koje predstavlja jedinstveni geološki kuriozum na svijetu. Jezero, naime, kako je poznato,
leži na visini od gotovo četiri hiljade metara iznad morske površine, na daleko većoj visini nego vrhovi mnogih
visokih planina.
42
:
Ima i drugih primjera.
»Godine 1963, jedna grupa alpinista, koji su namjeravali da se popnu na vrh Koronade Grande (Coronade
Grande)«, navodi u svojoj zanimljivoj knjizi »Deset hiljada godina postojanja zagonetke Inka«, ©ikrila je
geometrijske ruševine koje su podsjećale na ulice i sistem kanalizacije. Te ostatke otkrili su na visinama od 4.700,
4.810 i 4.880 metara nadmorske visine.
Na 5.350 metara naišli su na kamene stepenice, a na 5.480 metara, između vječitog snijega, na jedari krug
masivnog kamenja visokog oko jedan metar, čiji je obim iznosio punih petnaest metara. Saznali su da te veoma
stare konstrukcije Indiosi nazivaju ,paskanas' i da ih smatraju za mjesto za odmor na putu ka bogovima.
Jedan od učesnika ove ekspedicije, Karlos Za rate, temeljitije je ispitivao teren i u centru kruga pronašao jednu
grobnicu sa posuđem, predmetima od drveta i dragocjenim metalima, tkaninama i ko madima školjki. Nešto
kasnije, alpinisti su otkrili 'i ruševine stambenih kuća, koje su građene u obliku kupola.
Alpinisti su bili veoma umorni zbog nedostatka kiseonika, ali su uspjeli da utvrde da su svi predmeti pokriveni
slojem vulkanskog pepela. U okolini su pronašli ii muimijje sa irazmim nakitom, razne metalne legure i tragove
gvožđa.«
Predmeti, kako je kasnije ustanovljeno, poti cali su iz praistoiiijskog perioda, a dobro se zna da Inke nikada
nisu otkrile tajnu gvožđa. To praktično znači da su zagonetni ostaci sa peruanskih Kiordi- Ujera pripadali nekoj
drugoj civilizacija. Ali, kojoj?
Atlantidi?!
Možda.
43
M
Među otkrivenim predmetima našla se i jedna zlaitna figuriina žene, čije crte lica ni malo ne liče na žene i djevojke
ikoji danas žive u tom kraju. Figu-rina, kojoj su arheolozi dali ime »Božica snijega« nađena je na visini od 5.634
metra, a bila je u centru jedinog savršenog kruga, kojeg su činile četrdeset ljudskih, defonmisanih ldbanja.
Ovom tipu otkrića pripada i nalaz poznatog
meksičkog učenjaka Garsija Pajona. On je, talkođe
na Kord'iljertima, na visini od 5.700 metara, pod
debelim slojem leda, otkrio ostatke dviju koliba.
To ne bi biilo toliko čudno da oko koliba nisu pro
nađene školjke i itragovi aktivnosti mora, što najzor
nije govori da su kolibe u dalekoj prošlosti, zapra
vo, bile podignute na obali mora. Kasnija istra
živanja su ustanovila da se katastrofalno podizanje
tle odigralo prije najmanje deset hiljada godina, da
kle, u vrijeme u kome i Solon postavlja priču o>
tajanstvenoj Altlainitidi.
''
Sasvim sigurno, jedan od uzroka katastrofe if|
kojoj je nestala Atlantida mogao je da bude i prU[
tisak takozvane »ploče Nača«, koja prema sjeverui
potiskuje ploču Amerake, a koja se, opet, krećdil
prema zaipadu. Talko su se obrazovali i planinski ma-1
sivi Amda i Kordiljera. Ploče isu se u prošlosti snažnoj
sukobile.
*|
Ako su energije tih ploča bile tako snažne da sdf uspjele da formiranju džinovske planinske vijence! f sigurno je da
su bez većih problema mogle d da|| čsitav jedan arhipelag iščupaju iz »korijena« i da gai| odvuku na okeansko dno. A
to se, upravo, prema ■ mnogim atlanidolozima, desilo i Atlantidi.
Katastrofa je počela već kada se »šav« između američke i afričke ploče ukrstio s arhipelagom i kada su ploče
dospjele u gotovo frontalan položaj. Na površini naše planete se pojavila strašna puko tina, koja se protezala od
mora oko Južnog pola,
44
pa sve do voda Ledenog mora na sjeveru. Upravo ta rasjeMna je i zapečatila sudbinu Atlamitide.
Pukotina je, naime, poprečno presjekla velike otoke hipotetičnog arhipelaga, tako da su mnogi vulkani na
Atlantidi eruptirali u strašnoj eksploziji koja je jednu fantastičnu civilizaciju uništila u »jednom strašnom danu i
jednoj strašnoj noći«.
U tom sudbonosnom trenutku, ako prihvatimo ovu teoriju kao tačnu, Zemlja se otvorila i pokuljale su užarene
mase lave. Sve što nije uništila lava, progutao je okean. Tako je većina oblasti legendar->nog kopna propala u pakao
ognja i vode, kao da nikada nije ni postajala.
Ostatke kopna je, razumljivo, tokom prohufjalih milenij uma izlokalo more. Iz širokih prostranstava Atlantskog
okeana danas strše samo pojedina ostrva, svjedočeći o nekadašnjem postojanju jednog dijela Zemlje, čiji su žitelji
imali razvijenu kulturu i tehniku, a možda siu, u nekim oblastima, čak bili i mnogo napredniji.
Pogođeni užasom, neznatni broj preživjelih uspio je lađama da umakme katastrofli. Iskrcali su se na evropsko,
afričko i američko kopno i tu nastavili život u stalnom strahu od kataklizme. Ali, o njima i njihovoj djelatnosti u
sasvim novim uslovkna govo-rićemo opširno nešto kasnije ...
Nauka nas danas uči da svii pokreti Zemljinih ploča ne dovode do stravičnih kataklizmi. Proces po-mjeranja se,
po pravilu, odvija sporo i čovjek ga, u toku svog života, gotovo uopšte ne opaža. Ipak, na pomorskim kartama u
prošlosti označavana su mnoga ostrva kojih danas uopšte nema. To je bila sudbina i mnogih poznatih svjetskih
luka. Gdje se, recimo, zdjela Vineta, bučna luka u Istočnom moru, o kojoj govore mnoge pomorske knjige
prošlosti?
Slična sudbina, izgleda, prijeti i Veneciji. Eksperti su precizno izračunali da će taj grad potonuti
45
u more, najkasnije u robu od stotinu godina! Oblast oko Markovog trga, s vremena na vrijeme, već preplavljuju
plime. Taj zastrašujući fenomen nije bio uočljiv sve do prige nekoliko godina. Nasuprot Veneciji, Piza je u
srednjem vijeku bila moćna pomorska republika. Sa svojom razvučenom lukom opasno je konk<urisala čak i
Đenovi. Vladala je Čitavom Sardinijom, dijelovima Korzike i Balearima. Danas je Piza, kako nam je poznato, gotovo
deset kilometara udaljena od — morske obale!
Kao nekada Atlaintidu, tako bi i ostrvo Island, jednoga dana, mogla da zadesi katastrofa. Na njemu isu još
uvijek aktivni mnogi vulkani, a tek 1963. godine je, zahvaljujući djelovanju jednog podvodnog vulkana, iskrslo
oatrvo Surtsej. Deset godina kasnije, vulkanska erupcija na Helmeju je svojom lavom d pepelom široke oblasti
grada pretvorila u jedinstveni pakao ognja, dima i plina.
Trelba imati na umu da je Island rascijepljen pukotinom između američke ploče i ploče Euroazije. Obje ploče se
kreću u suprotnom smjeru. Zvuči neobično, ali je sasvim moguće — nagli »trzaj« na obalskom rasjedu kod Svetog
Andrije, koji poprečno siječe Kaliforriiju, mogao bi i na Islandu da izazove stravičnu kataklizmu!
Prema mišljenju nekih naučnika, zbog pomje-ranja Zemlgine osoviine, uskoro bi i čitava naša planeta mogla da
bude ugrožena katastrofom. Tako misli i američki učenjak Hjiu A. Braun (Hugh A. Brown) iz Long Ajilenda (Lond
Iland), u državi Nju-jork, koji je, prije me/koliko godina, Ujedinjenim nacijama uputio i opširan apel, ukazavši na
takvu opasnost.
Nasuprot Baraninu, naučnik J. Andersen iz Duiz-faurga (SR Njemačka) goviori o naprsnuću pola, pod čime
podrazumijeva razmjenu energije u Zemljimom
46
magnetskom polju, koja bi mogla da nastane pomje-ranijeni rotacijske osovine. Andersen je, za potvrdu svoje teorije,
istraživao punih deset godina. Dokaze je iznio u svojoj knjizi »Astrogeografija i ostorija« (Edicija »Ebertin«, Alen).
Još ranije, zapadnonjemački naturolog Krajh-gauer (Kreichgauer) je ibio m'išGijmja da se Sjeverni pol nekada
nalazio u blizlini današnjih Havajskdh ostrva, ali se, prije nekih trideset hiljada godina, uisljed neke kosmičke
katastrofe, pomjerio prema južnom dijelu Grenlanda. Tek u jednom mnogo kasnijem periodu zauzeo je današnji
geografski položaj, čime je, zapravo, počelo i posljednje ledeno doba.
Naravno, teško je i naslutiti šta se, odista, dogodilo onog koibnog dana prije oko dvanaest hiljada godina kada jie
nestala AtlaMtida. Pomjeranje Ze-niljinih ploča i zagonetne sile, koje djeluju u utrobi naše planete, samo bi kao
realna mogućnost mogle biti krivcem za praistorijeku kataklizmu. Mi za to, izuzev pretpostavki, međutim, nemamo
nikakvih čvrstih dokaza.
Francuski i američki naučnici, koji su učestvovali u »Operaciji Arhimed« ničim nisu dokazali da su na dnu
Atlantika naišli na neke opipljive dokaze drevnog kopna. Naprotiv, o Atlamtidi nisu čak željeli ni da govore. Ipak,
istakli su na prigodnoj konferenciji za štampu da su sa golemim uzbuđenjem, boraveći u modernom batiskafu
»alvdn«, iz neposredne ibliziine posmatrali rad vulkana na okeanskom dinu. Gotovo tri kilometra ispod morske
površine »radio« je vulkan izbacujući lavu i rastaljeno sti-jenje.
Međutim, ono što nije pošlo za rukom francu-sko-američkorj naučnoj ekipi, pošlo je sovjetskoj. Ona je na dnu
Atlantika otkrila kamene blokove koji podsjećaju na ruševine velikih građevina.
47
iMM&k'.iM
Istovremeno, sovjetski znanstvenik Andrej Ar(kadij Absionov, direktor Instituta za okeanografiju
SSSR, dbjavio je fascinantnu naučnu raspravu s
fotografijama boje je na dnu Atlantika snimio njegov kolega dr V. Marakiujev, koji je učestvovao u
pomenutoj sovjetskoj ekspediciji. Na fotografijama,
snimijemim nekoliko stotina kilometara daleko od
portugalske dbale, jasno se vide četki četvrtaste
kamene gromade praviln'ih oblika, boje nesumnjivo
predstavljaju ostatke nekakvog stepeništa.
Aksionov iznosi teoriju da se radi o ostacima
građevdne koja je pripadala Atlantidi!
Pored ove fotografije, sovjetsku naučnici načinili su još preko sedam hiljada foitosa, koji prikazuju
ostaitke čitavog naselja potonulog nakon »lančanih
vulkanskih eksplozija«.
O kataklizmi u kojoj je okončala Atlantida, međutim, ima i mnogo drugih teorija. Na primjer, ona
koja govori o stravičnoj eksploziji koju je izazvalo
nepoznato nebesko tijelo ogromnih dimenzija.
To je uzbudljiva priča o Mukovom Planetoidu
A...
h
podupirač neba
se srušio-
* šta se 1908. dogodilo u Sibiru? * Opasne
putanje gigantskih asteroida * Šta bi se dogodilo kada bi...? * Drevna svjedočanstva o
strašnoj kataklizmi * O čemu govore svete
knjige i prastari zapisi? * Zanimljivo otkriće
Džemsa Čerčvalda
»... Jednoga dana dogodila se strašna eksplozija, od koje je mnogo vrsta šume uz obje obale
rijeke Cambe poleglo kao pokošeno. Koliba mojega
brata bila je sravnjena sa zemljom, krov joj je odnio
48
4 — Atlantida
49
vjetar, a njegovi su se sobovi od straha razbježali. Od buke moj brat je oglušio, a od zračnog pritiska, još dugo
bolovao...«
».. . Ugledala sam kako se nebo na sjeveru rasparalo do same zemlje i kako je suknula vatra. Pomislili smo da s
neba pada kamenje i razibježali smo se prestravljeni, ostavdivši vedra kraj izvora. Kada smo stigli do kuće, našli smo
onesvještenog oca Semjenova. Vatra je bila sjajnija od Sunca. Za vrijeme tutnjave, Zemlja i koliba su strašno podrhtavale, a s krovova se osipala zemlja ...«
Ovo su samo dva naaumice uzeta svjedočanstva o velikoj tumguskoj eksploziji, koja je posljednjeg junskog dana
1908. godine pogodila dio Sibira, na-čiraivši pravu pustoš na području prostranom oko dvije hiljade kilometara. Od
tada je prošlo 75 godina, a nučnidi još uvijek nisu usaglasili svoje stavove oko toga šta je, zapravo, palo u Sibir. Da
li je ito bio golemi asteroid? Možda meteorit, možda kometa, možda svemirski brod gostiju iz udaljenih svjetova, a možda
čalk i zagonetna — crna rupa?! .. .
Sve ove pretpostavke imaju svoje pobornike među učenjacima današnjice, ali većina ih, ipak, zagovaraju ideju da
je nenastanjeno tungusko prostranstvo očešao, zapravo, rep neke zalutale komete. Naravno, za ovu tezu oni imaju
podosta i valjanih argumenata, ali 'bi nam oduzelo previše prostora da se njima bavimo.
Tunguska eksplozija izazvala je fantastične efekte u svijetu: u Londonu se te noći na ulicama moglo čitati kao da je
pola dana, u Hajdeibergu (Heidel-ibengu), SR Njemačkoj, do samog svitanja su plovili svjetlom obasjani oblaci, iz
mnogih evropskih opservatorija nisu se mogla obaviti noćna posmatrainja, a dugo podrhtavanje tla zabilježili su i
seizmografi širom Amerike.
Niko nije znao šta se, zapravo, zbilo ni gotovo dvije decenije kasnije, iako je događaj bio jedan od
najdramatičnijih u povijesti naše planete posljednjih nekoliko stoljeća. Jer, da je, igrom zle kobi, kako su kasnije
učenjaci izračunali, Zemlja bila samo četvrt dana dalje u svojem obrtanju, tajanstveno nebesko tijelo naprosto bi
zfbrisalo Petrograd (današnji Lenjingrad), ili da je bila pod neznatno drugim uglom — otišao bi London, lili pola
dana dalje — 'Njujorik, i tako dalje, i tako dalje.
Srećom događaj se desio u prostranom i nenastanjenom Sibiru i prva ekspedicija Sovjetske akademije znanosti,
sa Leonidom Kulikom na čelu, krenula je na lice mjesta tek početkom 1927. godine, ali je opustošeni krajiolik
detaljnije ispitan tek desetak godina kasnije, za vrijeme Kulikove četvrte ekspedicije.
Nešto manje uzbudljiv i dramatičan događaj odigrao se 8. marta 1976. godine u Kini.
Crvena vatrena lopta veličine punog mjeseca nenadano se pojavila nekoliko desetina kilometara iznad
sjeveroistočnog dijela kineskog grada Hsing-lunga, u provinciji Pajen, u 15,01 sati po pekinškom vremenu.
Primijećeno je da se vatrena lopta kreće ka jugozapadu, gotovo paralelno sa površinom Zemlje, brzinom od deset
kilometara u sekundi.
Dvije stotine i trideset kilometara jugozapadno od grada Hsinglunga, Hsin Kuo Čin i pet njegovih ikolega iz
komune Tienteh, u provinciji Kirin, primijetili su da je prečnik vatrene lopte u tom tre- muHku mogao biti dva do tri
puta veći od prečnika Mjeseca, viđenog golim okom. Oni su opisa! vatrenu loptu kao crvenkasto-ibjeličastu masu,
opasanu pla-vo-bijelim prstenom, koja je zasljepljujuće blještala, zadržala se nekoliko sekundi u vidokrugu i onda
naglo — nestala!
4*
51 /
U međuvremenu, deseitine hiljada radnika, seljaka i vojnika uočili su goruće nebesko tijelo na putu prema
Sulanu, mjestu koje se nalazi jugozapadno od grada Kirina. Prema riječima seljaka iz okolnih sela, blještavost
eksplozije i samog meteo-rita, mogla se poroditi sa sjaijem samog Sunca. Neki očevici tvrde da je vatrena lopta, prije
nego što se raspala, imala preonik od dva metra, a da se prilikom eksplozije, neposredno prije pada, od nje odvojilo
nekoliko manjih komada, koji su ostavili svjetlo-žuti trag za sobom.
Zvuk koji je pratio rasprskavanje meteorita opisan je kao zvuk što proizvode supersomični avioni, sa
dodatkom zviždećeg zvuka bombe koja pada. Masa meteorita, koja je neposredno prije dodira sa Zemljom postala
tamna, proizvela je u trenutku pada zastražujući »urlik«, podižući prašinu i zemlju visoko u vazduh. Komadi
zaleđene zemlje letjeli su i do sto pedeset metara u vis, a oblak u obliku pečurke istog časa vinuo se u zrak.
»Kineski« meteorit nije manlio neku veću štetu, ali se pitamo šta bi se dogodilo da se neki veći meteorit ili
asteroid ustremi prema našoj planeti?
»Apolo«, »Adonis«, »Hermes« i »Ikar« su samo četiri astenoida, koji su 1932, 1936, 1937. i 1968. godine proletjela
zabrinjavajuće blizu naše planete, iako su ova lutaj/uća nebeska tijela, od kojih je svako u prečniku bilo veliko
između jednog i dva kilometra, svako 'U svoje vrijeme izazivalo zabrinutost astronoma i naučnika uopšte, ndiko ne zna
gdje se ona danas nalaze. Jedno je sigurno — ova četiri aste-roida sa mitskim imenima nisu iščezla, jednostavno
»zagubljena« su u bezgraničnim njedrima svemira.
Nebeska tijela veličine kao što su potmeniuti asteroiđi naHik su na zrnca pijeska u poređenjima sa planetarna i
zvijezdama, te nije nikakvo čudo što astronomi priznaju da je, maltene, nemoguće pratiti
njihovo kretanje kroz svemirska prostranstva. Na sreću, nešto veći asteroiđi, čini se, imaju pravilne putanje što, bar
donekle, pomaže naučnicima u proučavanju ovih opasnih nebeskih lutalica.
Ipak, neuporedivo je više onih, uislovno rečeno, sićušnih aisteroida — prečnika jedan do dva kilometra — koji
oiblijeću oko Sunca putanjama koje je inemoguće unaprijed lizračuinalti i permanentno pratiti. Štaviše, često se te
putanje, ističu astronomi, ukrštaju sa planetom Zemljom, što praktično znači da uvijek postoji mogućnost sudara
između naše planete i nekog astero'ida.
Ali, ostavimo sad naučna naglabanja.
Naša planeta je, čini se, u svojoj dugoj prošlosti, isuvAše često bila diljem nepoznatih nebeskih tijela što su se
dbrušavala na nejaku Zemljinu koru izazivajući strašne kataklizme, koje su mijenjale reljef, položaj i klimu
pojedinih dijelova svijeta. U jednoj od takvih kataklizmi neđtala je, prema teoriji jednog od najserioznijih istraživača,
Ota Mulka, i legendarna Atlantida. Mukovoj zanimljivoj teoriji vratićemo se kasnije.
Teorija o sudarima Zemllje sa nebeskim lutalicama nije nova. O njima se govori i u najdrevnijim pisanim
dokumentima, egipatskim papirusima, svetim knjigaima mnogih naroda, mitovima i legendama. Ipak, sve do
posljednjih godina ta svjedočanstva tražila su i naučnu potvrdiu. Sada su je dobili.
Trojica uglednih engleskih geologa Džon Norman (John Norman), Nevil Prate (Neviill Priče) i Mao ĆakvuAjk (Mau Tchaq-Ike) uspjeli su na vrlo zoran način da dokažu kako je planeta Zemlja, s vremena na vrijeme, bivala
bombardovana iz — kosmosa.
Fotogeolozi, koji proučavaju, regionalne sisteme pukotina na našoj planeti, navode engleski naučnici, na
fotografijama snitnUjenim sa velikih vi52
53
sina, zapazili su nešto zanimljivo. Suviše često na fotosima se pojavljuju male pukotine u obliku ktka, nastale takom
slijeganja zemljišta iznad šupljina u kori Zemlje. Rješenje se samo nametnulo nakon temeljitog analiziiranja snimaka
Mjeseca, na čijoj se površini, kao što je poznato, mogu vidjeti mnogobrojni veliki i mali krateri!
Naučnici su utvrdili da na Zemljinom priro-dinom satelitu postaji 300.000 kratera preonika većeg od jednog
kilometna. Slični kratera zabilježeni su i na Marsu i na Veneri, a kako je naša planeta veća od injifa, sasvim je logično
da lje '!■ ona u prošlosti bila »faombardovana« meteoritima. Postoj ainrje nekih kratera i drugih geoloških promjena na
Zemlji već je pripisano sudarima sa meteoritiima. Na primjer, Dajalblo kanjon (Diabilo), u Sjedinjenim Američkim
Državama je, u stvari, geološlki mlad krater preč-nika 1,5 kUameltar. Nešto veća i starija struktura sličnih proporcija
zapažena je u Sadbariiju, u Kanadi, ali se o njenom porijeklu još raspravlja.
Neosporno se nameće zaključak da je i Zemljia u davnoj prošlosti »izdržala« mnoge kalvari'je u kojima je
oslobođena ogromna energija.
U ovom kontekstu, nameće se jedno pitanje: kolika je, zapravo, snaga majf jačeg udarca boja Zemlja može da
podnese, a da se ne raspadne?
Proučavanjem Mjesečeve površine došlo se do zakljjučka da je naš prirodni satelit pretrpio veoma snažne udare. Ako
dimenzije Mjesečevog mora Imbrijjum srazmjeirno »preslikamo« na Zemlju, do-bićemo krater — od 3.500 kilometara u
prečniku! To bi značilo da bi Zemllja mogla podnijeti udarac meteoriita prilikom koga bi se oslobodila energija dovoljno
velika da izazove kružno pomijenanje tla navedenog preonika. Iako primjena ovako pojednostavljene analogije nije
preporučljiva, možemo sa sigurnošću pretpostaviti da je naša planeta izdržala
54
udane koji su mogli da 'izazovu pojavu: udubljen ja prečnika — tri hiljade 'kilometara!
U nauci je prihvaćena pretpostavka da se veći
na ovih sudara odigrala u ranom prekambrilju, prije
više od tri milijarde godina.
'
Međutim, naučnici koji se bave proučavanjem Mjeseca vjerurju da su se najveći sudari, koji su u prošlosti zadesili
ovo nebesko tijelo, odigrali, zapravo, mnogo kasnije. Oni tako tvrde da su krateri Kopernik i Tifco (Tycho) nastali
prije otpriMce 900 ili 1000 miliona godina. Zato se mora pretpostaviti da je i Zemlja doživjela bar isto toliki broj
sudara velike snage u posljednjih 600 mdiTiona godina.
Kako ofceani i mora pokrivaju dvije trećine Zemljihe površine, više je nego sigurno da su neki od meteorita,
koji su dospjeli na našu planetu od prekamibrija naovamo, pali u more. Rezultat te katastrofe morao 'je da bude
ogromni vodeni talas, (koji je sfiigurno uništio priobalni život u širokom pojasu. Vodena para i prašina stvorena
sudarom dospjele su, najvjeirovatnije, u gornje islojeve atmosfere i uticale na promjenu vremena na duži period, a
samim tim i na život na Zemlji.
Da, to se upravo moglo dogoditi.
Aitlantida je, pogođena ogromnim Planetoidom A, naprosto zbrisana sa kugle Zemaljske, izazvavši, u svlim
dijelovima svijeta katastrofalne posljedice. Kosmičku katastrofu su pratili i potresi širom Zemlje kao, konačno, i
klimatske promjene globalnih razmjera.
To je, ukratko, siže teorije naučnika Ota Muka o tragičnom kralju legendarnog kopna što se pono sito uzdizalo u
Atlantiku, »zapadno od Herkulovih stubova«, kako je i zapisao grčki filozof Platon.
Mnogi geološki i fosilni nalazi zaista potvrđuju Mufcovu teoriju i vrlo ubjedljivo govore u prilog
55
si
pretpostavci da se prije nekih dvanaest hiljada godina takva katastrofa dogodila.
Sudar sa ogromnlim nebeskim tijelom izazvao je
stravične posljedice. Gotovo u jednom bljesku nestalo je čitavo legendarno kopno, lančano su pokrenute strašne i zagonetne sile pod Zemljinom
površinom, proradili su vuilkani, iznad Zemlje se
digao oblak gasova, došlo je do nezapamćenih poplava, a čovječanstvo je dovedeno na samu ivicu
totalne propasti...
»... Nebo se približilo Zemlji i u jednom danu
je sve propalo. Čalk su i planine nestale pod vodom ...«
Talko se opisuje katastrofa u staromeksikanskim
tekstovima — u takozvanom »Kodeksu Cimalpopoku«. Nepoznati sastavljači ovog prastarog teksta,
zabilježili su i ovo:
»... Priča se da je kamenje, koie mi sada gledamo, prekrilio cijelu Zemlju, a tetzont* je kupio i
ključao uz veliku buku, a planine su se dimile
crvenom bojom...«
Nema sumnje da su prastanovnici Meksika bili
svjedocima vulkanskog razaranja, ali je teško odgovoriti čime je, zapravo, to razaranje izazvano.
Daleko više naroda iz onih prastarih vremena
što sezajiu u praskozorje čovječanstva, međutim, u
svojim tradicijama, svetim knjigama i oskudnim zapisima, govora o strašnim efektima tajanstvene kataklizme, o neopisivom košmaru, kojeg je rječju
teško dočarati. Ipak...
»... Drugog mjeseca, sedamnaestog dana mjeseca, tog dana otvorili su se 9vi izvori velike provalije i okna su se nebeska otvorila. I padala je na
• Tetaont — panaana leamena lava, glavni građevinski
materigat u Melosilkiu.
56
Zemlju kiša četrdeset dana i četrdeset noći...«
(»Biblija«).
Isrtii ovarj događaj, smak svijeta, kako su ga nazivali stari žreci i čuvari tajnih znanja, hiljade
godina prtije nego što su ga regisitnovali nepoznati
autori »Biblije«, detaljno je opisan na glinenim pločicama drevnih i zagonetnih Sumeraca, što su živjeli
u plodnoj Mezopotamiji, između plodonosnih obala
rijeke Eufrata i Tignisa.
»... Rasno ujutro otpočeo je pljusak, a noću sam
svojim očima ugledao krupnu kišu. Pogledao sam
lioe vremena — strasno je bilo posmatrati vrijeme ...
»... Prvi dan bjesni južni vjetar, brzo nalijećući,
popunjiujiući planine, kao rat Sto ljude sustiže. Jedan
drugog ljudi ne Vide...«
Potop, možda baš onaj biblijski Potop, za koji
više nema sumnje da ije ilstorijska činjenoca, zabilježen je i u drugim predanjima i legendama što su
nikle na različitim mjestima naše planete. U svetoj
knjizi Riče Indijanaca, boji danas žive na području
Gvatemale, u takozvanom kodeksu »Popol Voh«,
doslovno stoji:
»Bio je veliki potop... Lice Zemlje je potamnilo 'i počela je da pada crna kiša, lolo je danju
i lilo je noću... Ljudi su bježali u očajanju...
Pokušavali su da se popnu na krovove kuća koji
su se ruištili 'i bacali ih na tlo. Pokušavali su da se
uspužu na vrhove drveća, ali ih je drveće zbacivalo ... Ljudi su tražili spas po pećinama i grotlima,
koja su iih progutala ...«
Kako navadi u svom djelu »Tajne najdrevnije
Morije«, sovjetski naučnik i pisac Aleksandar Gorbovski, sjećanja na strasnu kataklizmu sačuvali su u
svojim tradicijama i Indijanci što danas žive na
području prostrane Amazonke. Njihova predanja |,
pripovgedaju da se iznenada razlijegla strašna rika
57
mm
■
■
HH
i tutnjav. Mrak je sve pritisnuo, a zatim se na
Zem'lju obrušio prolom koji je sve sprao i — potopio
oio svijet.
Očigledno je da se u istom periodu odvijalo i
obrazovanje planinlsMIh lanaca, dolina i kanjona.
'Indijanci Ositrva kraljice Sarlote, navodi Gonbovski,
pričaju u svojim mitovima i predanijima, da Zemlja
do kataisitrofe nije bila takva kakva je danas i da
taida uiopšte nije bilo plariiina. Istovremeno, već pomienuti »Kodeks Čimalpopoka« govori o crvenim
planinama Ikoje su se strasno dimile rastopljene ili
prekrivene užarenom lavom.
Iz svega ovoga nije .teško doći do zaključka da
se radilo o teškoj katastrofi koja se odigrala negdje,
na prostorima između Amerike i Afrike, najvjerovatnije — u Atlantskom >okeanu. Jer, ništa manje
zaniimljiva vjerovanja zadržala su se do današnjih
dana i kod nekih afričkih naroda. Njihove prastare
sage takođe govore o katastrofi, koja je bila praćena
vulkanskim erupcijama, zemljotresima, uraganskim
vjetrom, blatnjavom kišom i stravičnim poplavama.
Istovremeno, kako se udaljujemo od mjesta hipatetičke kataklizme, daikle, od mjesta gdje je nekada cvjetala civilizacija moćnih Atlanata, narodna
predan ja gulbe na intenzitetu, u njima se manje
pomiinju žesitolke vaiđkanislke erupcije, zemljotrsi, orkni, a priča se svodi na stravične poplave, koje su
dosezale čak d do najvećih planinskih vrhova.
Tako, na primjer, u predanjima Indijanaca što
od pamrtiivtijeka žive na Aljasci, nanočito kod plemena Tlingilt, ostalo je kazivanje jedino o potopu.
Malobrojna ljudi, koji su se spasili od prvog i najžeščeg vodenog talasa, plovili su čamcima i spašavali
se na vrhovima planinskih vijenaca.
»... Jednli su tražili spasonosne visočije brežuljke, drugi su sjedali u čamce i veslali tamo gdje
58
su još nedavno orali, treći su skidali ribe s vrhova
drveća...«, zabilježeno je u jednom grčkom epu.
Što Više idemo na istok, potop je sve blaži...
Iranska sveta (knjiga »Zend Avesta« navodi da su
vode bile u visini čovječijeg irasta, a u predanjima
drevne Kline ostalo je zabilježena pojava kada je
»imore prekrilio tlo da bi se zatim polako povuklo ka
jugoistoku«.
Prirodno je pretpostaviti, ističe Aleksandar Gorbovski, da ako su na jednom d'iijeiu Zemljine lopte
bili ogromni talasi i priliv vode, negdje na suprotnoj
Strani, logično je da su nastupile nezapamćene oseke.
U Centralnoj Americi nivo vode je dostizao čak do
vrhova planina, u grčkoj ne više od vrhova brežuljaka i vrhova drveća, a u Perziji, kako smo vidjeli,
samo visinu ljudskog rasta.
Sta se to, zapravo, dogodilo sa Zemljom? Sta je
prouzrokovalo kataklizmu, koja je na našoj planeti
čak uticala i na promjenu klimatskih prilika?
U svojoj kootraverznioj knjizi »Propast, svjetova«, koju je 1950. godine napisao Imanuel Velikovski, on je pokušao da dokaže da je Zemlja, prije
više hiljada godina, u stvari, pretrpila kosmičku
katastrofu, koju je prouzrokovalo »rađanje« planete
Venere iz — Jupitera!
Glavni oslonac za tako fantastičnu teoriju, Velilkoivskom su poslužili »Biblija«, drevni egipatski
papirusi i mnoga usmena predanja iz tog dalekog
vremena. Prema tim navodima, na Zemlji su se pomjerila godišnja doba, s neba je padao oganj, pojavtile su se sasvim nove zvijezde, potopi su ovladali
Zemljom, a »Sunce je na nebu stalo«.
Egipatski drevni naučnik po imenu Ipuver očajnički je vikao:
»Zemlju su napali smrt i pokora. Gradovi 1 su
razoreni. Sve je uništeno«!
59
Istovremeno, služeći se drevnim kineskim svjedočanstvima, misionar Martin Martinus, zabilježio je u 17. vijeiku
ovo prastaro predanje:
»... Podupirač neba se srušio. Zemlja se potresla do samih 'temelja. Nebo je počelo da pada ka sjeveru. Sunce,
Mjesec i zvijezde promijenile su svoje putanje. Cio kosmički sistem je pao u nered. Sunce je potamnilo, a planete su
izmijenile svoje putanje...«
O nekakvom, sasvim drugačijem, izgledu neba i najbliži nam svemirskih tijela, pisao je i poznati rimski istoričar
M. Terencije Varom. On je, služeći se nektiim sitarim rukopisima, ostavio zabilježeno:
»... Zvijezda Venera promijenila je boju, veličinu, oblik, izgled i putanju, što se nikada nije zbivalo ni prije, a ni
poslije toga...«
A u svetoj knjizi »Talmud« doslovno se kaže:
»... Sledilo se od straha srce Adamovo.
— Jadam ja! — povika© je. — Zbog grijeha mojega ugasilo se svjetlo danje i opet se svijet pretvorio u haos!«
I u Judeji je postojalo vjerovanje da je »nebo bilo u košmaru i da je Gospod promijenio mjesta dviju zvijezda
u Sunčevom sistemu«.
Mnogi savremeni naučnici vjeruju da je Zemlja u prošlosti, nerjetko dolazila u kataklizmičke cikluse.
»... Vi pamtite jedan potop, a bilo ih je mnogo — do toga — govorili su Solonu egipatski mudraci u vrijeme
kada je od njih čuo i svjedočanstvo o tragičnom kraju Artlanitide. — S vremena na vrijeme, našu civilizaciju, kao i
druge narode, uništava voda koja se obrušava s neba... čovječanstvo su pogađale i pogađaća ga i u budućnosti
mnogobrojne katastrofe...«
I rimski istoričar Cenzorkis vjerovao je da Zemlju povremeno pogađaju kataklizme. On je još i
60
u trećem stoljeću prije nove ere zabilježio uvjerenje da našu planeta pogađaju kataklizme svakih 21 hiljada i 600
godina.
U kontekstu svih ovih teorija, koje nije baš lako dokazati, navedimo i onu koja govori o tome da u
pradavnim vremenima na našem nebu nije bilo Mjeseca, a da je njegovo zarobljavanje u Zemljimu orbitu izazvalo
stravična razaranja, u kojima je nestala i Atlantida.
Ovu teoriju je prvi iznio zapadnonjemački učenjak, astronom Gesternkom, koji vjeruje da je Mjesec prvobitno bio
planeta, koja se oko Sunca okretala orbitom vrlo bliskoj Zemljinoj putanji. Postepeno, Mjesec se približio našoj
planeti, njegova vidljivost se povećavala da bi, na kraju, bila dvadeset puta vidljivija nego što je to danas.
Približavanje Mjeseca, naravno, izazvalo je katastrofalne posljedice: stijene, kamenje, pijesak, otrgnuti su sa
Mjesečevog tla i sve je to pojurilo prema Zemlji. Istovremeno, pojavili su se plimni talaisi, došlo je do složenih
reakcija ispod same Ze-mljine kore, proradili su vulkani, došlo je do koš-mara kojeg je teško opdsarti.
Za Atlantidu je to bio — smak svijeta! Dugo nakon stravične katastrofe Zemlja nije mogla da dođe »do daha«.
Na njoj su pustošili vjetrovi, plavile bujice, gušili oblaci teških i otrovnih gasova. Bio je to pakao, užas nad užasima.
Sveta knjiga Riče Indijanaca, »Popol Vuk«, podsjeća nas da je »dugo nakon katastrofe, Sunce prestalo da bude
vidljivo i da je nastupila velika hladnoća«. I predanja drugih naroda u latinskoame-ričkom podneblju govore da je
nakon kataklizme naglo zahladndlo i da su se vode prekrile ledom, a da je vladala tama i nebo bilo bez Sunca.
61
Prastara knjiga drevnih Iranaca — »Zend Vesta« još sočnije opisuje neobično stanje u kome se naišao
čitav svijet:
»... Sunce, Mjesec i zvijezde pojavljivale su se samo jedinom u godini i cijela godina bila je kao dan i
noć ...«
Svi ovi stari zapisi i uvjerljiiva prisjećanja govore jednom u prilog: Zemlju je prije mnogo hiljada godina odista,
zadesila neka teška katastrofa, koja je uništila mnoge krajeve i izazvala složene reakcije. O tome govore i mnogi
drugi nalazi. »Treća antarktička ekspedicija«, navodi Aleksandar Goribovski u svom djelu »Tajne najdrevnige
istorijje«, »otkrila je u predjelima Južnog pola ostatke drveta, otiske listova i bujnog rastinja, feoje je tamo stasalo
prije 200 do 250 miliona gadlima. Neki planinska slojevi (minerali) imaju dovoljno dobro sačuvana magnetna
svojstva. Prema tome kako su u njima orjenfcisane linije sila, moguće je ustanoviti prethodne položaje magnetskih
polova, a magnetni polovi i njtihov položaj, prirodno, povezani su sa novim položajem geografskih polova.
Na zasjedanju Američkog geološkog društva, naučnik Dž. Bejn (J. Beyn) je iznio hipetezu da se prije nelkih
šezdeset miliona godina Sjeverni pol nalazio u južnom dijelu Tihog okeana. U vrijeme u kojem mi živimo Sjeverni
pol se lagano pomjera prema Kanadi. Međutim, to će biti pnimjetnije i izazvaće drugačiju klimu tek kroz
nekoliko miliona godina.
Prije 2.400 godina egipatski sveštenicd su govorili Herodotu:
— Sunce je četiri ipuita napuštalo uobičajeno mjesto izlaska, a dva ipuita je izlazilo tamo gdje sada zalazi.
Ali, ako su polovi, zaista mijenjali mjesto i ako je sama planeta unekoliko dobila drugačiju
62
orbitu, onda se mora pretpostaviti da je drugačije bilo i vrijeme njenog okretanja oko Sunca. Arheolozi su 'otkrili
razvaline grada Tiahuanaka, u Andima, na visini od Četiri hiljade'metara. Pokazalo se da taj grad nije uvlijek bio
na toj istoj visini. Građevinski ostaci velike luke, (morski rakovi, otisci letećih riba, zorno govore da je taj grad
nekada bio morska luka i da se, prema tome, nalazio na nivou mora.
Međutim, geolozi su vrijeme izdizanja Anda smjestili u terdijemi period, u doba kada na planeti Zemlji, reklo
bi se, još i nije mogao da postoji — homo sapiens!...«
Mnoga prastara učenja, govore nam, kako smo Vidjeli, da su našu planetu »često« pogađale teške katastrofe,
koje su uticale na cjelokupni život na Zemlji. Od jedne takve kataklizme, prema nekim istraživačima, zauvijek je
nestala i misteriozna civilizacija Mu, koja je, navodno, stasala mnogo priije i same Atlantide.
O zemlji Mu se mnogo manje zna, nego o Atlantidi. Nešto malo svjeltla na njeno postojanje bacila su
(istraživanja Džemsa Cerčvalda (James čhurchward). Mukotrpnim radom, koji je trajao nekoliko decenija, Čerovald
je, kako tvrdi, uspio da dešifruje napise s 2600 kamenih ploča, koje je naučnik Vilijam Niven (Wiilliaim Niven)
otkrio u jednoj dolini sjeverno od glavnog grada Meksika. U tekstovima se govori o jednom cirvulizovanom
narodu na veoma visokom stupniju kulture, narodu, koji je nekada naseljavao ostrva u Tihom okeanu što su
nakon pradavne kataklizme potonula, poput Atlantide, na dno okeana.
Danas se gotovo sa sigurnošću može tvrditi da se civilizacija Mu, zapravo, zvala — Muror. To su ustanovili
istraživači Niven i profesor arheologije Rizden Hardlop (Reesdan Hurdlop), koji su 1959.
63
godine ponovo krenuli u ekspediciju u udaljene krajeve Meksika. To im se višestruko isplatilo.
U jednoj nepristupačnoj dolini, naučnici su otkrili razvaline neke male građevine, koja je, kako su kasnije
rekonstruisali, služila kao hram. Ispod ruševina pronađen je jedan sarkofag u kome se, navodno, nalazilo 69
smotuljaka papirusa. Jedan smotuljak Ibio je duži od osam metara, a na svim smotuljcima tekst je bio đitoo ispisan.
Specijalnom metodom ispitivanja, utvrđeno je da su nalazi stari — 23.000 godina!
To, međutim, nije bilo jedino iznenađenje. Tekst se, naime, nije sastojao od hijeroglifa slikovnog karaktera
iilii pisma klinastog oblika, kakvo je, na prdmjer, sumersko pismo iz perioda od oko 2.900 godine prije naše ere. Ne.
Za svaki govorni glas, ovdje, postoji pisani znak. Drugim riječima: sva slova pripadaju, zapravo, fonetskoj
azbuci!
Iz ove fantastične konstatacije proističe ništa imanje zanimljivo pitanje: kogd stupanj kulture je narod
civilizacije Mu, alko prihvatimo tvrdnju naučnika Nivena i Hardlopa da je Muror odista postojao, moramo da
dostigne, dok, konačno, nije usavršio fonetsku azbuku?!
Prema važećim arheološkim, paleontološkim i antropološkim kriterijima, epoha prije 23.000 godina spada u
staro kameno doba. Tada su polovina Evrope i daleki dijelovi američkog kontinenta ležali pod slojem leda debelim
čak i do tri hiljade metara. U pećinama današnje Francuske i Španiije živjeli su ljudi takozvanog kromanjonskog
tipa, koji su se, na osnovu teorije o evoluciji, iz stadija majmuna razvili do tipa — »homo sapiens«!
O civilizaciji Miuiror dalo bi se još dugo pričati. Međutim, ona nije predmet ove knjige. Zato se ponovo vratimo
našoj temi — Aitlantidi!.. .
putevi vode u atlantik* Ko je dr Paul Sliman? * Sta su otkrili istraživači sa sovjetskog broda »Vitjaz«? * Tragovi ruševina na dnu
Atlantika * Panorama potonulog grada * Kako su stalagmiti dospjeli u more * Svjedok Atlantidinog kraja *
Sta dokazuje flora i fauna?
Tokom ovog stoljeća o Atlaratidi, njenom položaju, sudbini i tragovima iznijeto je (bezbroj naj-različliitijilh
spekulacija. Ipak, jedna, koja je objavljena dvadesetog oktobra 1912. godine u, unace,
64
5 _ Atlantida
65
mttm
ozlbiiljinom i uglednom listu »Njjujork Amerikenu«
(New York American«), po imam mišljenju, više je
nego 'karakteristična. Ona najilustrativndje objašnjava sav seinzacionalizam i groznicu Ikoja prati (istraživanje tragova legendarnog kopna.
Tekst koji se tog dana pojavio u američkom
listu nosio je senzacionalan naslov — »Kako sam
otkrio Atlantidu, pra postojbinu svih civilizacija!«
— a potpisao ga je, navodno, dr Paul Šliiman, unuk
otkrivača Troje — Hajiniriha Šlimana.
Evo sita je pisao dr Paul Sliman:
»Nekoliko dana prije svoje smrti u Napulju,
1890. godine, moj djed Hsjnriih Šliiman predao je
nekom svom pouzdanom prijatelju zatvorenu kovertu ma kojoj je svojom rukom napisao:
— Neka ovo otvori jedino onaj član moje po
rodice ikoji će dati časnu riječ da će čitav svoj život
posvetiti istraživanjima 'označenim u ovoj poruci!
Inače, sat prije smrti, 'moj djed je zatražio olovku
i papir i nesigurnom mukom napisao još jednu
poruku:
— Tajni dodatak onome što se nalazi! u zatvo
renoj koverti. -Razbij vazu s glavom sove i ispitaj
sadržaj. On se odnosi na Atlaratidu. Grob istočno
od ruševina hrama u Saisu i na groblju u dolini
Ćafcuna. Važno. Naći ćeš dokaze o taonosti moje teze.
Noć dolazi... Zibogom!...
I tu je poruku dao mom prijatelju, kojem je
povjerio i zatvorenu kovertu, a ovaj je sve deponovao u jednoj francuskoj banci.
Kada sam završio svoje studije u Rusiji,. Njemačkoj d na Istaku, odlučio sam da nastavim istraživanja mog slavnog djeda. Godine 1906. učinio sam
onako kako je moj djed Hajnrih zahtijevao, i otvorio
sam kovertu. U njoj sam našao razne dokumente i
fotografije, ali i djedovu poruku. Glasila je:
66
— Onaj koji otvori ovu kovertu mora se čvrsto
zakleti da će nastaviti moje nedovršeno djelo...
Došao sam do zaključka da Atlantida, prapostojbina sviih civilizacija, nije bila samo golema zemlja
između Amerike i zapadnih obala Afrike i Evrope,
nego da je, zaista, bila i kolijevka naše civilizacije!
U materijalima što sam ih objedinio, naći će se
dokument, bilješke, članci, hipoteze i svi dokazi,
koji, po mom mišljenju, vode prema konačnom
otkrivanju Atlantide.
Ko god bude ispitivao te komade obavezan je
svojom čašću da će nastaviti moja započeta listraživanja ,i da će ih što prije završiti s definitivno pozitivnim rezultatima.
Prije svega, on treba da koristi sva sredstva
koja mu polažem u ruke, a drugo, on ne smije
zaiboraviti da listaikne da sam ja istinski pokretač ove
akcije.
Francuska banka posjeduje u svojim trezorima
sumu, koja će biti stavljena na raspolaganje onome
koji će se odlučiti na istraživanje, a ta suma biće
sigurno dovoljna za sve troškove te akcije.
Neka (Svemogući blagoslovi ovu važnu misiiju!...
Hajnidrih Slniman
Međutim, jedan drugi rukopis <moga djeda bio
je ovako sastavljen:
— Godline 1873, za vrijeme mojih iskopavanja
u ruševinama Traje, na brdu Hisarliku, kada sam
došao do drugog sloja zemlje i iznio na svjetlost
dana čuveno Prijamovo blago, otkrio sam ispod tog
blaga, jednu neobičnu ibronzanu vazu specifičnog
oblika.
U taj vazi nalazilo se nekoliko komada glinenih
krhotina, razni mali metalni predmeti, novac i pred
am
67
meti od kosti, što su se, s vremenom, bili već oka-menili.
Više tiih zanimljivih predmeta, a i sama brončana vaza nosili su natpiis pisan feničkim hiijero-glifima. Natpis
'glasi: 'Od kralja Atlantide — Kro-nosa!'
Ali ni to nije bilo sve. U koverti sam našao još jedan dokument, označen slovom B. Otvorio sam ga i pročitao:
'Godine 1883, Vidio sam u muzeju u Luvru, u Parizu, zbiriku predmeta otkrivenih za vriijeme iskopavanja prastarog
grada Tiahuanaka, u Centralnoj Americi. Zapazio sam tamo i komade glinenih lo-naca, potpuno iste fakture i od iste
materije, te okamenjene predmete od kosti, apsolutno slične omima što sam ih ranije pronašao u bronzanoj vazi ispod
Prijamovog blaga.
Sličnost tih dviju serirja predmeta ne može se objašnjavati slučajnošću. Vaze iz Centralne Amerike ne nose na sebi ni
feničko, a ni bilo koje drugo pismo!
Požurio sam da nanovo provjerim svoje sačuvane primjerke i usprkos sam se uvjerio da je natpiis na vazi i na
neobičnim predmetima bio, u stvari, znatno novijeg postanka od samih predmeta.
Nabavivši nekoliko uzoraka fragmenata iz Tiahuanaka, podvrgao sam ih hemijskom i mikroskopskom (ispitivanju.
Rezultate, koje sam dobio, nepobitno su dokazivali da su dvije serije grnčarije, one iz Centralne Amerike, kao i one iz
Troje, pravljene od potpuno iste vrste gline, koja se ne može naći ni u staraj Feniciji, ni u Centralnoj Americi!
Detaljna analiza metalnih predmeta pokazala je da su načinjene od legure platine, bakra i aluminija, legure koja
do sada nije bila pronađena i koja ni do danas nije sasvim poznata!
68
Tako sam došao do zaključka da su svi ti vrijedni predmeti, koji su billi pronađeni na dva suprotna kraja svijeta,
bili napravljeni od istog materijala i da su, očito, bili istog porijekla. Međutim, svi ti predmeti nisu ni fenički, ni
mikenski, a ni američki...
čiji su onda bili?
Sta ije trebalo da pomislim?
Da su nekada napravljeni istom rukom i da su kasnije bili preneseni na različita, toliko udaljena
mjesta?
Natpis na onim predmetima što sam lih pronašao na brdu Hisarliku, u ruševinama Troje, ufoje-dljivo upućuje na
mjiihovo istinsko porijeklo — Atlantidu!
Da, Atlanitidu!
To izvanredno otkriće me »je toliko ohrabrilo da sam svoja istraživanja nastavio novom energijom.
U uuzetju u Svetom Petrogradu*, pronašao sam veoma .stari svitak eigipatskoig papirusa, koji je bio datiran iz
vremena vladavine faraona Senedža, iz druge dinastije, dakle, otprilike 4571. godine prije
nove ere.
Taj vrijednu, papirus detaljno kazuje kako je faraon Senta, poslao svoju ekspediciju prema zapadu, kako bi ovi
vješti pomorci otkrili tragove zemlje Atlantide, odakle su prije 3.350 godina nego što se rodio faraon Senta, došli
preci Egipćana, donoseći sa sobom mudrost i znanje svoje fantastične domovine.
Ekspedidija se vratila poslije šest godina ne pronašavši rii taj narod, a ni preživjele, koji bi bili u stanju da dadu
bilo kakva objašnjenja o toj ne-staloj zemlji.
* Današriji Lenoimigrad.
69
fi
Drugi rukopis iz tog Muzeja, koji rje pisao drevni
egipatski istoriičar Menethon, kaže da je vladavina
mudraca u Atlantidi trajala trinaest hiljada i devet
stotina godina ...«
Ovaj tekst, kdjd je, kako rekoh, objavljen 20.
oktobra 1912. godine u »Njujorfc Amerikenu« izazvao je, u naučnim krugovima u svijetu, veliko anteresovanje. Redafcaijii američkog lista počela su da
stižu pasma i p61emički tekstovi iz raznih krajeva.
Zamjeranja naučnika, istraživača i arheologa, svodila su se na (janjenicu da je »dr Paul Sliman« pomiješao meštu sa naukom i da je nemoguće da je
Hajnrih Sliman u T<roj!i otkrio vazu koja je mogla
da potiče sa Atlantide.
' To su podle neistine! — zaključili su mnogi.
Redakcija se 'branila kako je znala i umjjela. A dr
Paul Sliman?! Sta je on odgovorio?! Ništa. Ni
riječi.
To i mije Mio nikakvo čudo, -jer takva ličnost
nijje ni — postojala!
Dra Paula Slimana izmislila je — redakcija!
Ipak, ova neobična »novinarska patka« imala je,
pored tiražnog efekta, i drugi uticaj. Zanimanje u
svijetu za hipotetičnom diviilizaciijou, koja je na
zakonetan način nestala u dubinama Atlantika, naglo se povećalo. Počela su se formirati društva za
traganje za Atlantidom, arheolozi su omganizoivala
ekspedicije, odlazili na duge i neizvjesne puteve
s jednom jedinom nadom — da otkriju ono što do
tada mikome nije pošlo za irukom — Atlantidu!
I dan-danas, više od sedam decenija poslije tih
zanimljivih događaja, s vremena na vrijeme, svjetske agencije jave kako je ta i ta ekspedicija otkrila
/tragove legendarnog kopna. Posljednja takva vijest
.stigla rje prošle 1982. godine liz Sovjetskog Saveza:
70
li
■■:.
ist
SsSS
Sil
Iil B
»Posada sovjetskog istraživačkog broda »Viftjaz«
završfila je prvu etapu naučnog ispitivanja jednog
masiva, nazvanog Amper, koji 'trenutno podjednako
zanima i geologe i arheologe. Otkriven je na dnu
Atlantskog okeana, jugozapadno od Gibraltara i sjeveroistočno od otoka Madeire, dakle, na području
igdje se — prema brojnim pretpostavkama — mogla
nalaziti legendama Atlanitida.
Prve ekspedicije u organizaciji Instituta za okeanograifiiju Akademije znanosti Sovjetskog Saveza,
koje su ranije boravile u ovom kraju, nisu do kraja,
istražile porirjeklo Ampera, ali geolozi dopuštaju da
je ovaj masiv na morskom dnu, zapravo — djelo
ljudskih ruku!
Brod »Vitjaz« je još u februaru ove godine doplovio iz Mediterana i zaustavio se između Gibraltara i otoka Madelire, iznad neistraženog masiva. S
broda se započelo s optičkim snimanjem vrha,
kao i zagonetnih zidina što se tamo vide na okeanskom dnu. Budući da je žestoko nevrijeme, s vjetrom
i opasnim valovima, onemogućilo ova snimanja, s
»Vitjaza« su se spustili ronioca u istraživačkom
zvonu.
S dubine od šezdeset metara javili su da kroz
okno vide dno, koje je prekriveno tamnim, geometrijskim i pravilnim hridinama.
Potom je ronilac Nikolaij Rezinkov lizašao iz
zvona na dno. Od jedne hridine odvalio je grumen
crnog bazalta i ponio ga sa sobom u zvono.
Prema opisu 'ronilaca, vrh Ampera pretežno je
ravan, a površina ploha na zidinama — izglačana!
Grumen ibazalta ,uzet s pasiva, podvrgnuće se
laboratorijskoj analizi...«
Istovremeno, i s druge strane okeana, iz Sjedim
njenih Američkih Država, ijavljeno je da se u vodama
Biminija, u blizini Bahamskog otočja, posljednjih
godina, ukazuju monumentalne zidine, koje su, naj71
BI
figiSl'šSiii
'vfjerovatnifje, pripadale građevinama iz vremena
Atlantide. Ove zidine snimili su dvojica civilnih pilota za vrijeme izuzetno mirnog i .sunčanog jutra.
Nakon ovog zanimljivog otkrića, pronađene su
i druge ruševine u okolini Kartiba, a među njdma i
čitav jedan grad ispod vode, nedaleko od Haiftija,
i još jedan, u dubinama jednog jezera.
Slmajući u vidu sve ove detalje, naučnici smatraju da su atlantska i karibslka kotlina, nekada bile
iznad morske površine, a našle su se pod vodom
nakon kataklizme koja je zadesila i legendarnu
Atlantidu.
Inače, tragovi ruševina na atlantskom dnu uočavani su još od daleke 1942. godine. Te godine, prvi
puta u istoriji, zabilježena su svjedočanstva dvojice
pilota sa tiransatlantskih linija, od Brazila do Dakara, koji su na morskom dnu opazili fantastičan prizor — panoramu čitavog jednog potonulog grada,
sa mnogo monumentalnih zdanja. Kasnije, slična
kazivanja pričali su i drugi piloti, ribari, pomorci.
Za razliku od ovog potonulog grada, čije postojanje naučno, ipak, mije i dokazano, druge slične
ruševine nekoliko puta isu primijeći/vane nedaleko
od Azora. Na kraju, ostaci ogromnih kamenih zgrada
i hramova, koji bi mogli da potiču sa Atlanitide otkriveni su i na Kanarskom otočju. »Guanči«*, istovremeno, posjeduju predanije o jednoj fantastičnoj civilizaciji, koja je nekada »vladala svijetom« i u strašnoj nesreći potonula u more!
I na obalama Irske, Francuske, Španije, Portugalije i sjeverne Afrike postoje legende, koje vrlo
upečatljivo govore o nestalim lukama i potopljenim
gradovima. Postoje dvije vrste podvodnih ruševina:
zdanja potonula u istorijskom vremenu (počev od
* Ouanoi — istarosjeldiiooi Kamarstoog otočja.
72
2500. godine prije nove ere) i ona za koja se sasvim
ne zna od Ikada su pod vodom i Ikojim narodima su,
zapravo, pripadala.
Tragova i (jednih i drugih ruševina, tvrde podvodni istraživači, ima jako mnogo. Problemi je jedino
u tome što ih je dosta teško identifikovati. Jedan
podvodni ribolovac, dok je plliivao za nekom ribom,
našao se pred podvodnim zidom dugim četrnaest
kilometara. Doktor Dž. Tom (J. Thom), dok je
proučavao ruševine na vrhu jedne podvodne visoravni, opazio je niz kamenih, prostranih ulica koje
su se, poput zraka račvale nedaleko od njega, a onda
nestajale u ljubičastim dubinama Atlantika. Nedaleko od tog mjesta, Tom je Otkrio i vertikalnu konstrukciju rudarskog grotla, različite iskopine i naslage zgure, koja je tu ležala razbacana. Bio je to,
drugim riječima, eksploatisani rudnik, kojeg je nepoznati narod koristio još u vrijeme — Kromanjonca!
Poznati američki arheolog i profesor istorije,
Menson Valentajn (Manson Valentin), čovjek koji
je u svijetu poznat po tome što je svojevremeno na
Jukaitaniu otkrio značajne ruševine građevina zagonetne civilizacije Maja, učestvovao je koncem 1968.
godine u ekspediciji, koja je istraživala podvodne
zidine otkrivene u vodama Bahamskog arhipelaga.
Zajedno sa svojim saradnicima, on je otikrio
prostranu Oblast popločanu kamenjem četverougaonog i poligonalnog Oblika, koje je bilo uredno složeno u jedinstvenu cjelinu. To je dokazivalo da ga
je slagala iruka civilizovanog čovjeka. Istovremeno,
'bilo je više nego uočljivo da ogromna kameni blokovi tu počivaju već hiljadama godina, jer su ivice
na najvećem kamenju već bile pomalo zaoikrugljene
i oble, očit dokaz djelovanja morskih struja, pjeska
i talasa. Najveći (kameni blokovi, koji su nerijetko
bi'M diugi i više od pet metara, zauzimali su čitavu
73
*AA
:>.> .-■
cjelinu prostrane »avenije«, dok su se oni najmanji
uklapali u svojevrstan mozaik.
U svojoj zanimljivoj knjizi »Jesu li nam preci
stigli iz kosmosa?«, američki istraživač, Moriš Satelen, kaže:
»Čini se da više nema sumnje da je tu, na prostorima Bahamskog otočja, nekada postojao grad,
izgrađen od velikih kamenih blokova, sličnih onima,
koji su se koristili u gradnji prastarih gradova s
ohje strane Aitlanrbika — u Gizehu ili BaHJbeku, ili
uKuskou i Tiahiuanaku!
Zanimljivo otkriće u ovom podneblju vezano je
i za francuskog istraživača Zak Iva Kustoa. On je,
nedaleko od bahamskog otoka Andreas, na dulhini
od oko pedeset metara, otkrio prostranu podvodnu
pećinu ispunjenu stalagmitima i stalaktitima. U
nauci rje poznato da oni nastaju isključivo na površini zemlje, ni u kom slučaju na morskim dubinama, i to postepenim taloženjem krečnjaka iz
vode, koje najčešće traje hiljadama godina. Prema
tome, pećina koju je olikrio Kusto sa svojim roniocima, neosporno je nekada bila sastavni dio kopna,
koje je zatim potonulo u more!
Za vrijeme iste ekspedicije sa brodom »Kalipso«, Kusto je detaljno istražio i Blu Hol, područje
koje se nalazi nedaleko od obala Hondurasa. I tu
su spretni ronioai otkrili čitav niz pećina sa prekrasnim stalafctitima i stalafkmitima, ali su ovi imali
jednu neobičnu osobenost — nisu bili vertikalni, već
horizontalni, što se protivi svim, do sada, poznatim
zakonima prirode!
Jedino moguće objašnjenje je da su uslijed nekog snažnog zemljotresa ili neke druge kataklizme,
pećine odvaljene od kopna, kojem su pripadale, i u
tom neobičnom položaju se našle na dnu mora. Naravno, Kusto je želio i da provjeri ovu 'pretpostavku,
74
pa je jedan stalafctiit dao da se detaljno ispita i
proanalizira.
— Odgovor koji sam dobio nakon analize, samo
sam do tada pretpostavljao! — izjavio je novinarima
Kusto. — Ispostavilo se, naime, da se pećina našla
na dnu mora jo šprdije oko — 12.000 godina!
Na osnovu ovih Kustoovih otkrića, nije teško
pretpostaviti, da je čitav ovaj dio američkog kontinenta, koje danas čini Kanipsko more i Meksički
zaliv, i koji se prostire sve od poluostrva Jukatana
pa do udaljenih Antila, nekada bio poprište snažne
kataklizme, usljed koje je veliki dio kopna nestao
u morskim dubinama, a ostali su na površini samo
najviši planinski lanci, koji sada čine arhipela ge! ...«
Nije li se sve to odigralo u vrijeme kada je u
Atlantik potonula i legendarna Atlantida?!
Za one koji su uvjereni da je Atlantida odista
postojala sve su ovo dokazi da su u pravu. Ipak,
jedan od najjačih argumenata je — »azorski tahilit«!
Evo o čemiu se radi...
Godine 1898, oko osam stotina kilometara sjeverno od Azorskog arhipelaga postavljen je transatlantski kaibl, koji je vezivao Ameriku sa Stanim
kontinentom. Međutim, desilo se da se kabl prekine
i specijalne ekipe upućene su na lice mjesta kako bi
spojile kabl. Ronioci su se spustili na dno i nakon
obavljenog posla sa sobom su donijela i komad stijene, koja je mjesto našla u jednom pariškom muzeju.
Petnaest godina kasnije, kamen je privukao
pažnju tadašnjeg direktora Francuskog okeanografskog instituta Pola Termijea '(Paul Tenmier), ikoji ga
je detaljno istražio. Termije je ustanovio da se radi
o stijeni — vulkanskog porijekla.
Ono što nas upućuje na podataik da je ta stijena
bila svjedokom Atlantidinog tragičnog kraja jeste
75
slijedeće: tahilit, dakle lava, što je, u stvari, i bila analizirana stijena, za oko petnaest hiljada godina stajanja u moirskoj
vodi neminovno bi se rastvorio. Ovag muzejski primjerak, međutim, imao je oštre nenagrižene ivice, što je dokazivalo da
se nupcija dogodila prije manje od 15.000 godina. Možda, dakle, baš u vrijeme, koje je u svojim djelima »Tiimej« i
»Kritija« zaihil'ježio grčki filozof Platon.
Ali, ima i drugih dokaza.
Jedan španski ribarski brod povukao je sa atlantskog 'dna oko hiljadu kilograma neobičnih predmeta. Bile su tu
nevelike ploče kreča, debljine tri-čeibiri centimetra, koje su oblikom podsjećale na dble keramičke tanjire. Unutrašnja
strane su bile nešto malo hrapave, ali su zato spoljne strane bile gotovo idealno glatke, što najbolje dokazuje njihovo
vještačko porijeklo.
Nedugo nakon ovog zanimljivog otkrića, naučnici su detaljno istražili starost keramike sa atlantskog dna. Došli
su do zaključka da rje stara oko — dvanaest hiljada godina!
Istraživanja atlantskog dna, po mnogo čemu je veoma složen i skup posao. Zbog toga, naučne ekspedicije rijetko
odlaze na Atlantik sa takvim ciljem, a i one, koje se odluče, nedugo nakon toga, zbog nevremena, nedostatka
preciznih instrumenata ili iz nekih drugih razloga, prekidaju posao i vraćaju se u matričnu luku. Pa ipak, ako bismo
od fragmenata, koje smo naveli u ovom poglavlju, pokušali da stvorimo mozaik, dobili t>i smo utisak, ako ne i uvjerljivu sliku, da ispod Atlantika, odista, postoje tragovi nekog zagonetnog kopna i neke tajanstvene civilizacije, koja je
tu stasala prije desetak milenija!
Da li je riječ o Atlantidi?
Možda!
Nauka, na žalost, ne prihvata (pretpostavke kao dokaze, a pravih činjenica, zaista, još nema.
Ipak, ono što nije nađeno ispod Atlantika, otkriveno je na kopnu. To su ubjedljivi nagovještaji da su obale
zapadne Afrike i istočne Amerike, nekada davno, bile spojene, ili premoštene određenim kopnom što se nalazio u
Atlantskom dkeanu.
Proučavajući životinjski svijet na Azarskom, Kanarskom i Kapverdskom otočju, španski biolozi i zoolozi, došli
su, naime do zaključka da njihova fauna ima sve odlike kontinentalne, što praktično znači da su pomenuti arhipelazi
sve do geologijski nedavne prošlosti bili dio afričkog kopna, to jest sve do perioda tercijara. Na njima, naime, od
pamtivijeka raste vrsta paprati, ikoja se u nauci zove »Adiantum reniforma«, koja, u stvari, pripada bilju
zapadnoafričkih područja. Istovremeno, španski istraživači su ustanovili još jednu neobičnost: na ovim otocima i
danas žive mekušci za koje se sa stopostotnom sigurnošću zna da vuku porijeklo od onih što su se na evropskom tlu
okamenjivali još u periodu tercijara!
Dakle, geologijski, paleontologijski i botanički argumenti potvrđuju pretpostavku mnogih oceano-grafa i
istraživača da se tlo Atlantika, iz kojeg se danas izdižu Azori, Kanari i Kapverdcuvsko otočje, nekada veziivalo s
Mauritanijom, u zapadnoj Africi, i evropskim Pirinejskim poluostrvom.
U zanimljivom feljtonu »Mali smakovi svijeta«, objavljenom u zagrebačkom »Večernjem listu« tokom 1976.
godine, govori se i o katastrofi koja je zadesila legendarno kopno.
»... Da se Atlantida mogla nalazi/ti u Atlantskom dkeanu, kaže se u tom tekstu, dokazivano je odavno i činjenicom
što se sredinom njegovog dna, smjerom sjeverojug, proteže vrlo aktivna zona potresa i vulkanske djelatnosti. Zna se da
na Kanar-skim i Azorskim otocima još traje buran vulkanski
76
77
^%*V«
A''
proces, da mije bar davno, na njihovom području,
potonulo u more nekoliko rtova, a da je 1971. godine
izniknuo i novi vulkanski krater na La Palmi.
Sovjetski istraživački ibrad »Mihail Lomonosov«
iz mora je izvukao nekoliko odlomaka koralja. Kako
je poznato, koralji rastu samo na neznatnim dubinasm, a ovi su izvučeni s dubine od — dva i po kilometra, što praktično znači da su potonuli najmanje
dvije hiljada metara dublje nego što su se nalazili
prije pomijeranja tla. Zašto bi onda bilo nemoguće
da je sa svojim kopnom potonula i Atlantida!? . ..«
Misterija Atlantide možda bi do sada bila bar
donekle razjašnjena da ti i takvi nalazi i otkrića nisu
bili plod istraživačkog rada ikojem nije bio cilj »objašnjenje ijedne fantastične legende«. Ekspedicije se
nisu time bavile ... Naprotiv, njih je zanimalo štošta
drugo. Atlantida, nikako!
Jer, sjetimo se da su razne ekspedicije, i sovjetske, i američke, i francuske, i španjolske, i holamdske ... proteklih godina nailazile na različite, često
veoma zanimljive nalaze. Jedne su nalazile na dnu
atlantika alge, koje jedino mogu nastati u riječnim
tokovima; druge na kamenje ikoje nastaje pod normalnim atmosferskim prilikama, nikako na dnu
ofceana; treće, stijene, koje je obrađivala ljudska
ruka; četvrte, zanimljivu grnčariju nepoznatog porijekla, pete... Otkrića su se nizala, ali kako ekspedicije nisu tragale za ostacima Atlantide, tako su ta
otkrića ostajala na periferiji, usamljena i, što je
najgore, nedovoljno istražena.
Imajući na umu sve ovo, sovjetski publicista
Mihail Vasi'ljev, izjavio je u časopisu »Sovjetskaja
kultura«, sljedeće:
— Da, Atlantida je mogla da postoji i da propadne baš u doba o kojem je pisao Platon, a to
znači prije nekih dvanaest hiljada godina. U onom
■razdoblju na području Atlantskog okeana zbivale
su
78
se, odista, duboke promjene, koje su pratile katastrofalne vulkanske erupcije!
A od te činjenice pa do propasti čitavog jednog
naroda bio je potreban samo jedan korak. Korak
kojeg je, na žalost, priroda načinila. Tako je otišla
Atlantida...
79
?"-,!-';
■V
m
potomci naroda
sa atlantide?
* Ko su »ljudi sa zečijim licem«? * Škola za
kromanjonske slikare * Život između mnogih
kataklizmi * Ko je bio dobri bog Kukulkan? *
Zašto su Maje bježale? * Fantastična hipoteza
braće Umland * Kako otkriti tajnu kamena?
* Pitanja bez odgovora
Ispod Pirineja, planinskog lanca ina čigim se
surim vrhovima uvijek bjelasa snijeg, smjestila su
se raštrkana naselja čudnih visokih poludrvenih
kuća sa neobičnim, uiglastkn krovovima, a na sva-
■ja
6 — Atlantida
81
koj kući je ispisano — 3 + 4 = 1. Taj apsurdni račun, samo je na prvi pogled nelogičan. On, zapravo, označava da se
u Francuskoj nalaze tri provincije, a u Španiji četiri provincije jednog te istog naroda. Naroda Baska!
Baski!
Neobičan narod koji svoje korijene nalazi još u vremenu Kromanjonca.
Niko, zapravo, ne zna odakle potiče, ko su mu preci, kako je stekao osobenosti, koje danas nauka smatra
neobičnim.
istraživači drevne prošlosti smatraju da su Baski možda, potomci naroda sa Atlantide!
Zašto?
Sta to ima neobično kod njih? Po čemu se toliko razlikuju od svih drugih naroda ovog podneblja?
Svjetske statistike kažu da danas na području Španije i Francuske živi oko dva miliona i sedam stotina hiljada
Baska, a antropolozi, lingvisti i naučnici drugih profila, koji su ih posljednjih decenija detaljno proučavali, smatraju da
su i po jeziku, i po fizičkoj konstituciji, i po običajima, jedinstveni u svijetu!
OdaMe potiču?
To je misterija koja dugo neće biti riješena. Neki antropolozi smatraju da su oni, zapravo, Škoti, koje je tu naselio
— Julije Cezar. Drugi iznose tvrdnje da oni nisu niko drugi do potomci patrijarha Tubala, Noahovog unuka. Treći,
nastoje da dokažu kako su oni potomci — Atlantiđana! Ko je u pravu?
Teško je reci. Pogotovo, što nijedna ova tvrdnja nije naučno i dokazana.
Baš zbog toga su, posljednjih godina, antropolozi, lingvisti i istoričari primijenili najsavršenije metode
istraživanja na području gdje žive pripadnici
ovog zagonetnog naroda. Američki antropolog Mor-ton Levin, pokušao je, recimo, pomoću hematologije da utvrdi
biološku izolaciju Baska.
U saradnji sa naučnim institucijama iz Bijarica, Bordoa i Tusluza, kako nas izvještava Didije Biden, Levin je obavio
veoma obimna istraživanja uzoraka krvi Baska. Išao je tako daleko da ije uzimao uzorke i od pripadnika ovog naroda
što danas nastanjuje dijelove Argentine i Čilea.
I testovi su pokazali da je krv Baska odista posebna. Rjeđe kod Baska, nego kod drugih Evropljana javlja se krvna
grupa »B«, a krvna grupa »0« je vrlo česta: gotovo šezdeset odsto slučajeva u poređenjima sa 44 odsto, koliko ima,
na primjer, kod Francuza. Zatim, Baski imaju češće nego ostali narodi krv sa negativnim rezus-faktorom.
I fizička konstrukcija pripadnika ovog tajanstvenog naroda je vrlo uočljiva i karakteristična. Oni su vrlo visoki,
dugih nogu, a malih stopala. Lubanja im je okrugla sa izraženom izbočinom na zatiljku. Pretežno imaju crne oči, kosu i
orlovski nos, što su, vidjećemo kasnije, uočljive karakteristike i jednog drugog ništa manje zanimljivog i tajanstvenog
naroda — naroda Maja (Maya). Ipak, najizraženija osobina Baskijaca jeste trouglast oblik lica, zbog čega ih mnogi i
nazivaju — »ljudima sa zečijim licem«!
S obzirom da se Baski toliko razlikuju od ostalih etničkih skupina u Evropi, najnovija istraživanja upućuju na to da
se listina o njihovom zagonetnom porijeklu mora potražiti u prastaroj vezi sa ljudima kaje su to područje nastanjivali
prije više od deset i petnaest hiljada godina. Dakle, u vezi sa — Kro-manjoncima?
Kromanjonci!
Ni o njima se sve ne zna. Njihove slikari je pred kojima su i savremeni umjetnici ostali zaprepašteni
82
6*
83
i nijjemi otkrivene su u mnogim pećinama Spanije i južne Francuske. Ipak, svakako, najpoznatije su one u španskoj
Altamiri, svojevrsnoj umjetničkoj galeriji prizora iz praistorije, ali ništa manje nisu fascinantne ni one koje su otkrivene
u pećini Font--de-Guame, u Dordonji (Dordognei).
Ko su bili ti prastari slikari i zašto su se sa tolikom strašću odavali slikarskoj umjetnosti? Čini se, čak, da su
kromanjonski slikari u svoje vrijeme bili mnogo cjenjeniji od svih ostalih pripadnika tog naroda, pa čak i od lovaca!
Ali, ni to nije najveća neobičnost!
»... Kromanjonski umjetnici su, možda, išli i u školu kako bi razvili svoje talente« — smatraju Alan d Sali Landsburg
(Alan i Sally Landsburg) u svojoj zanimljivoj televizijskoj seriji »U potrazi za drevnim misterij ama«, prema Ikojoj su
kasnije napisali i knjigu pod istim naslovom. Ovu fantastičnu tvrdnju bračni par Landsburg obrazlaže ovako:
»U LAmeuilu, u Južnoj Francuskoj, pronađeno je 137 kamenin ploča s mnogim veoma slabo izvedenim crtežima, s
pojedinostima koje, kao da su često, ispravljane rukom učitelja. U jednoj špilji je pronađena tuba izrađena od sobove
kosti i ispunjena pigmentom. U drugoj je nađena paleta od kamena na kojoj je još, nakon dvadeset hiljada godina
(!), bio debeli namaz boje crvenog okera!
Kromamjonski slikari nisu, inače, imali zelene i plave boje, a crnu i ljubičastocrnu boju dobij ali su iz manganova
oksida. Crni pigment su mogli izrađivati i iz drvenog ugljena i od čađa izgorjele masti. Smeđe, žute, narančaste i
crvene nijanse dobijali su iz željezne rudače, koju su slikari ili njihovi pomoćnici mljeli među kamenovima. Zatim su je
miješali sa životinjskom krvlju, biljnim sokovima ili životinjskim mastima. Katikada su miješali oker s lojem i pravili
neku vrstu olovaka.
Slikari su debelo mazali svoje boje, na različite načine, četkicama načinjenim od dlake ili pera ili ižvakanog
ofkrajka grančice, zatim istisnutim lišajem i mahovinom, pa pritiskom prstiju, ili snažnim pritiskanjem na zid pomoću
probušene kosti ili trstike.
Kakrva god bila metoda, likovi su redovito bili naslikani smjelim, sigurnim potezima, s malo znakova popravljanja.
Očigledno je umjetnost prije kojih osamnaest hiljada godina bila visoko razvijena i veoma raširena. Možda je bilo i
umijeitnika koji su radili samo na svojim djelima i ništa drugo, a plaćali su ih ljubitelji umjetnosti hranom i
krznom!...
S povlačenjem posljednjih velikih ledenjaka, oko 10.000 godina prije nove ere, (dakle, negdje u ono vrijeme u
kojem je Atlantida preživljavala svoje posljednje dane pred kataklizmu koja će je razoriti — pr. A. B.), pećinska
umjetnost starijeg kamenog doba, izgleda, naglo je završila. Nema sumnje da su ljudi napustili pećine, kada je
klima postala toplija i podigli drvena skloništa duž rijeka i pored jezera. Naučili su da dobijaju ljetinu od plodova, ali
i da uzgajaju domaće životinje. Lutali su mnogo širim područjima.
U vrijeme kada su prvi trgovci s istočnog Sredozemlja, stigli u zapadnu Evropu, oko 1800. prije nove ere,
posljednje pećinske slikari je bile su stare već nekih devet hiljada godina. Vještine, stilovi i nadahnuće što su ih stvorili
bili su već davno zaboravljeni. Prvo i jedino od najvećih razdoblja umjetničkog izražavanja prošlo je zauvijek. A
civilizacija je, kako znamo, tek svitala.
Kakav paradoks!
Civilizacija jje društveni poredak koji potiče kulturno stvaralaštvo. Ona počinje kada prestaju nered i
nesigurnost. Određeni činioci civilizaciju mogu unaprijediti ili zaustaviti. Na primjer — led.
84
85
Civilizacija je međuigra između ledenih doba. Velike hladnoće mogu se uvijek povratiti i prekriti djela čovjekovih
ruku ledom i kamenjem, potisnuti civilizaoijiu u nekoliko malih uglova planete Zemlje. Isto tako i demoni vulkana i
potresa, za čijih mirovanja podižemo naše gradove, a kada se trgnu — ravnodušno nas uništavaju! Ili, velike poplave (a
istorija pamti mnoge!), koje nas s lakoćom odnesu niz vodu, u 'nepovrat!
Ko zna koliko <je Ibivših civilizacija, prije desetke i desetike hiljada godina, bilo potpuno uništeno nadolaskom leda ili
lave i'li vode?!
— Mi, jednostavno, ne možemo kako treba ocijeniti dostignuća praistorijskog čovjeka — smatra američki ugledni
naučnik, dr Durant i dodaje: — Mi smatramo da je vrijeme razorilo ostatke, koji bi premostali razmak između
prvobitnog i savreme-nog čovjeka!«
To je sasvim moguće. Jer crni danas imamo samo određene nagovještaje praistorijskih civilizacija koje su stasale na
našoj planeti, ali nikako i prave, naučne dokaze.
Ali, vratimo se — Baskima!
Mnogi antropolozi smatraju da su današnji Ba-ski rezultat lokalne evolucije čovjeka iz Kroma-njona.
Istovremeno, francuski istoričar Eduard Larte otkrio je 1868. godine ljudske kosti u pećinama kod Kromanjona i utvrdio
da potiču još iz vremena od prije — trideset hiljada godina. Kromanjonski čo vjek je izrazito visok, imao je usku i dugu
lubanju, četverougle očne duplje, izražene jagodice i povelik nos.
Ovu teoriju može da potkrijepi i baskijska svakodnevnica. I danas, seoske porodice koriste oruđe i posuđe slično
onome iz praistorije. Tako, na primjer, koriste »kaiku« izdubljenu drvenu zdjelu u
kojoj kuhaju mlijeko na način kako se to, vjero-vatno, činilo prije deset hiljada godina: zagrijavaju kamenje na vatri i
ubacuju ga u zdjelu sa mlijekom!
I lingvisti su dali svoj prilog otkrivanju porijekla Baska. Svi pokušaji da se »euskara« — jezik ovog naroda —
usporedi sa Ibilo kojim evropskim jezikom, propali su na samom početku. Dobri poznavaoci Baska i njihovog jezika ne
smatraju to čudnim, jer tvrde da je »euskara« — najstariji od svih evropskih jezika. Brojne baskijske riječi, prema
-mišljenju najvećeg broja uglednih lingvista, neodoljivo podsjećaju na kameno doba!
Svi nazivi oruđa za aječenje izvedeni su iz dvije riječi koje znače kremen i kamen. Dvije gotovo identične riječi
označavaju zemlju i snijeg, a svi nazivi drveća izvedeni su iz riječi: lišaj, trnjak, stmjika — dakle, iz naziva
vegetacije, koja je postojala u ovom regionu za vrijeme — ledenog doba!
Euskara je veoma sličan i nekim kavkaskim (!) jezicima: tako, na primjer, baskijska rijefo »borobil«, što znači okrugao,
veoma je slična gruzijskoj riječi »iborbali« (točak). I defclinacije i gramatika su im veoma slične. Zbog toga lingvista
Zorž Dimezil (Georg Dimeziles) kaže:
— Čini se da jezik Baska i sjeverni i južni kav
kaski jezici, predstavljaju jedine preživjele ogranke
neke već odavno nestale jezične porodice!
Da li su u toj jezičkoj porodici bili i Atlanti?!
— Dio svojih običaja, znanja i kulture Atlanti
su ostavili i u Evropi, i u Africi, i u Americi! —
smatra američki istraživač Moriš Satelen. — Sigur
no je da su se neka znanja civilizacije Atlantide, u
kasnijim periodima, koristila među narodima La
tinske Amerike, privje svih Maja i Inka, ali i u dre
vnom Egiptu i Sumeru. Ipak, Baski su najviše za
držali osobina naroda Atlantide! To se najviše iska86
87
<K\
I
^
»VJ
^L
<y *.v
V
.
V
f
t
.
S
zuje u njihovom fizičkom izgledu, ali i u — jeziku!. . .
Ipak, zvaniona antropologija upućuje na vezu
Baska sa kromanjonskim čovjekom, a hematologija
i lingvistika ih dosta veže za Kavkažane. U nauci je
jedino sporno, iko je od koga učio — Baski od
Kavkažana ili obratno. Sigurno je da su u međusobnom ukrštanju i jedni i drugi preuzeli neke osobine, ali ih je danas teško iznijansirati.
U sklopu neobičnosti, koje su vezane za Baske,
često se ističe i ova: kako su, zapravo, pripadnici
ovog naroda, čija zemlja leži na veoma tranzitnom
putu, uspjeli, kroz tolike vjekove, da sačuvaju svoj
tip, jezik i kulturu u potpunosti netaknuto?
Dio odgovora, svakako, leži u baskijskom ratničkom životu. Međutim, sigurno je daleko važnija
činjenica da je stoljećima ženidba sa osobama koje
nisu bile baskijjskog porijekla predstavljala tabu zbog
tradicionalnog vjerovanja da su djeca iz takvih veza
— prokleta!
Zbog toga, Baski su se ženili među sobom, a
nisu bili rijetki brakovi i između članova jedne porodice, pa čak i između brata i sestre. Sličan fenomen, prisjetimo se, bio <je karakterističan i za civilizaciju drevnog Egipta. I faraoni su se često ženili
u najužem krugu svojih porodica, što je, konačno,
djelomično i dovelo do postepenog opadanja moći
drevnog Egipta.
Ženidba u krugu pripadnika svog naroda, kada
su u pitanju Baski, dma određenih i čisto medicinskih
opravdanja. Današnja nauka je, naime, dokazala da
djeca žene koja ima krv sa negativnim rezus-faktorom i muškarca koji ima krv sa pozitivnim rezus--
faktoro
m
češće
umiru
nego
druga
novoro
đenčad
, a ako
i
prežive
,
veoma
su
podlož
na
najrazli
čitijim
obolje
njima
krvi!
I
88
Ip
ak,
vjerova
tno
najvaž
nije
razloge
što su
Baski
upravo
ovakvi
kakvi
jesu i
što su
nadživj
eli
brojne
vjekov
ne, pa i
hiljadu
godišn
je
uticaje,
leži u
činjenici da
Baski,
gdje
god da
se
nalazil
i,
ostaju duboko i trajno vezani za svoju tradiciju i
svoj narod. To se, i dan^danas, najbolje može da
osjeti, kako navodi Didije Biden, ako se posjeti sveto
mjesto svih pripadnika ovog drevnog naroda —
Gerniku u Baskiji, na Dan domovine (Aberi Eguna),
izuzetno važnog praznika u baskijskoj tradiciji. Toga
dana,
ispod
prostrane
krošnje
jednog
hiljadugodišnjeg hrasta, na vjernost svom narodu
zaklinju se desetine i desetine hiljada Baska, kaj i žive
u Spaniji, Franouskoj, Portugaliji, Argentini, Čileu ili
u drugim krajevima svijeta.
Tako Baski, iz godine u godinu, obnavljaju zakletvu, koju su njihovi preci, Atlantiđani (?), ili bilo
ko da su bili, prije mnogih milenij uma ostavili kao
jedinstveni zavjet svojoj djeci!
Jedan drugi narod, kdji je afirmaciju i bljesak
svoje fantastične kulture i iznanosti, doživio u jednom drugom vremenu i čiji potomci danas žive na
drugoj strani Atlantika, Maje, svoje porijeklo, prema
mnogim istraživačima i atlantidolozima, takođe, usko
vežu za Atlantiđane.
Zašto?
Kada se u stravičnoj eksploziji, i kataklizmi
izazvanog padom Planetoida A, koji je pao u Atlantski okean, ili u lančanoj eksplozija atlantskih vulkana, završila civilizacija koja ije stasala na Atlantidi, na sigurnim obalama Amerike započeli su svoju
fantastičnu civilizaciju Maje.
Uplašeni morem, koje je u vrijeme atlantske
katastrofe naprosto zbrisalo obale, svoje monumentalne gradove su podizali dulboko na kopnu, najčešće u nepristupačnim prašumskim predjelima.
89
Fantstična znanja iz astronomije, graditeljstva, organizacije podario im je zagonetni bog Kukulkan (Kukulcain), koji
je prema drevnim predanjima došao s mora, bio bijele puti i nosio bradu. Kukulkan, za ikojeg mnogi vjeruju da je
jedan od učenih Atlanata, korji su se sklonili ispred katastrofe, podi gao je veliki grad Majapan (Mavapan), izvjesno vrijeme vladao njime, a onda zauvijek otišao ostavivši narodu Maja 'mnoga korisna znanja.
Biskup Diego de Landa, koji je živio u šesnae stom stoljeću i bio glavni hroničar o neobičnim tra dicijama Maija
zalbilježio je da mnoge baskijske riječi imaju isto ili slično značenje i kod Maja.
»Jedan Baskijac — zapisao je biskup Diego de Landa — mogao se lijepo sporazumjevati sa pripa dnicima ovog
neobičnog naroda . . .«
Ali to nije jedina sličnost između ovih drevnih naroda. I Maje imaju orlovski nos, kao i Baskijci, a i jedni i drugi
igaje svojevrstan način obrade zemlje. Oni ne oru, kao ostali narodi. Oni koriste »lajas«, dvozupčan račvast štap,
kojim bodu u meku zemlju, prekopavaju {je, a zatim u nju bacaju sjeme.
Igra loptom kod Baska »jai-alai« sa korpom od vrbovog pruća vezanom za ruku. neodoljivo podsjeća na »pok-a-tok«,
drevnu igru naroda Maja.
Ima i drugih Sličnosti, kao što su totemski ple sovi, vjerovanje u besmtnost nesahranjenih tijela, običaj vještaokog
istezanja vrata itd.
Pa ipak, Maje su po mnogo čemu neobični]e od Baska. Iza sebe i svoje fantastične civilizacije, osta vile su bezbroj
teško rješivih zagonetki.
»■Civilizacija s graditeljskim umijećem, koje je podizalo trajne i veličanstvene građevine, narod koji je pronašao
nulu da bi olakšao složene računske postupke, kultura koja je stvorila kalendar s tačno- šću od sedamdeset sekundi u 365
dana, zašto bi Maje, koji su sve to posjedovale, bježali i sklanjali se pred
90
najezdom nerazvijenih društava — pitaju se s pra vom Alan i Sali Landsburg u svojoj knijizi »Svemir ska veza«. — Maje
se nikada nisu borili* s osvajačima. (Nisu se ni opirali. Umjesto toga povlačili su se sve dublje i dublje u neželjena
mjesta u očiglednom strahu od dodira s drugim narodima. Ali, zašto i čemu sve to?! ...«
Maje!
Odakle dođe taj narod? Bijaše li zaista indijanskog roda kao i drugi narodi, što žive na sjeveru i jugu, i nikada ne
prestadoše da budu nomadi? Ako su bili, zašto se Maje razviše do tako fantastičnih visina? Šta ih je podstreklo?
Otkuda su dobij ali tako fantastično znanje? Da li je bilo uopšte moguće da na američkom kontinentu, odsječenom od
velikog kulturnog toka u starom svijetu, nastane neka sasvim nova kultura?!...
Ko su, zapravo, Maje? Odakle dođoše? . . .
Ova dva teško rješiva pitanja stoljećima su mu čila istraživače, istoričare i arheologe iz svih krajeva svijeta, tvrdi C.
W. Ceram u knijizi »Bogovi, grobovi i učenjaci«. Istovremeno, u svijetu naučne fan tastike ova pitanja su proteklih
decenija dobijala različita značenja i razrješenja . . .
U sveru fantastike svakako spada i zanimljiva hipoteza braće Erika i Kraiga Umlanda (Eric i Craeg Umland), kolji
tvrde da su davnašnji preci Maja predstavljali civilizovano društvo, koje je nekad davno živjelo na jednoj planeti
Sunčevog sistema, najvjerovatnije na hipotetičkom Faetonu, koji se nalazio između Zemlje i Venere. Braća Umland su
uvjereni da je nedostatak sirovina, na kraju, tu civilizaciju i čitavu planetu dovelo do nezapamćene katastrofe, do
potpuno i definitivnog uništenja!
Kako to braća Umland objašnjavaju?
Dok su mnoge ekspedicije istraživača, slične našim misijama na Mjesecu, znatno opremljenije i
91
sposobnije, zajedno sa svojiim porodicama ili bez njih, na našoj planeti panično tragale za neophodnim sirovinama, na zlokobnoj i
zagonetnoj planeti se počelo, jer drugog izbora, izgleda, nije bilo, sa riskantnim bušenjem jezgra. I baš je to bilo kobno, došlo je
do strahovite eksplozije i potpunog uništenja planete. Tragovi te svemirske /katastrofe, tvrde autori, mogu se i danas vidjeti u obliku
tajanstvenog pojasa asteroMa, čije je postojanje prvi dokazao čehoslovački astronom Kažimjež Kordilevski.
Ostavši bez rodne planete, ekspedicija vanze-mljana bile su prisiljene da prihvate našu planetu kao svoju inovu domovinu.
Međutim, kako su se prvobitno stacionirali na Antarktiku, a približavalo se ledeno doba, svemirski gosti su bili prisiljeni da pokupe
svoje instrumente i opremu i da krenu u »zdravije« i pitomije krajeve. U svojim vasionskim letjelicama tako su stigli u —
Srednju i Južnu Ameriku, u krajeve u kojima su, mnogo kasnije, Maje podigle svoje fantastične hramove, piramide i gradove.
Ovu fantastičnu selidbu sa Antarktika, valjda prvu u povijesti Zemlje, dokazuju i mnoge eskimske legende i predanja, koje
govore o neobičnim »plemenima iz niotkuda« što su se u pradavnim vremenima selila u ogromnim metalnim pticama što su
»rigale vatru«!
Iako su zbog nesreće kaj a im se dogodila i nade da će, jednoga dana naći gostoprimljiviju planetu, u početiku izbjegavali
svaiki kontakt sa primitivnim 'stanovnicima Srednje i Južne Amerike, to ipak nije moglo da potraje dugo. Uvidjevši da drugog izlaza
•nemaju i da će zauvijek ostati na planeti Zemlji, počeli su da se miješaju sa Zemljanima. Iz tog ukr-štanja rođeni su — Maje! Iste
one Maje o čijoj misterioznoj civilizaciji znamo malo, a nagađamo mnogo!
Čitava ova priča ukratko ispripovjedana zvuči, kako sam već pisao u svojoj knjizi »Tajna iščezlih civilizacija«, u najmanju ruku,
kao teorija zanesenih fantasta. Možda ona i jeste, najvjerovatnije da je tako, ali prisjetimo se fantastičnih i gigantskih gradova, čiji
ostaci se još uvijek nalaze u prašumama Jukatana (Yucatana), Hondurasa i Gvatemale (Gua-temala). Prisjetimo se i svih onih
zagonetnih arheoloških nalaza predmeta »izvan svog vremena«, što su svojevremeno ukrašavali hramove i mnogobrojne
monumentalne građevine, a čiju namjenu još nismo utvrdili i otkrili.
Ko ih je sagradio? Kako? Na koji način? Zašto? Čemu su uistinu služili?
Prisjetimo se i zornih opisa, punih zbunjenosti i očaranja, koje su bilježili prvi sretni istraživači što su u neprohodnim
džunglama otkrivali izgubljene i zaboravljene gradove Maja civilizacije:
»... Nesvjestica hvata posmatrača kada mu pogled luta po strahovitim kamenim figurama, ledenim licima, groznim zmijskim
glavama, avetinjskim likovima i jaguarima što, poput čovjeka, koračaju, koračaju, koračaju...
Kako prodrijeti u tagnu ornamenta i neobičnih hijeroglifa, kako shvatiti da je čitava ta galerija nakaza, sve te zbunjujuće figure,
reljefi, crteži, sve te neobične skulpture i likovi, svi ti znaci i misteriozne poruke u neprikosnovenoj i jedinstvenoj realizaciji sa
astronomskim brojevima?
Dva fcrsta na obrvama jedne zmijske glave, jedna oštra jaguarska pandža na uhu boga Kukul-kana, neobični Oblik jednih
kamenih vrata, forma po motivu stepenica, što se uvijek iznova vraćaju: okamenjena čudovišta, zmije, ogromni filigranski obrađeni
kamenovi — sve to, zaista sve to, izražava broj i vrijeme!...«
92
93
Zašto? Kako? Kome je to trebalo? Čemu je
služilo?
Kada razmišljam o Majama sve me više obuhvata osjećaj da nas i danas, kao Asteke (Azteci) i
Tolteke, svoje primitivnije susjede, prije toliko stoljeća, jednako zbunjuju svojim nevjerovatnim znanjem iz gotovo svih naučnih oblasti. Pa dpak, zar
je to moguće, Maje nikada nisu otkrili točak! Maje
nisu znali za — plug! Maje nisu imali — vagu i
nisu imali mjeru za — težinu!
Zašto? Zar im sve to nije bilo više nego neophodno u svakodnevnom životu?!
Ali, iako nisu znale za točak, plug, vagu i štošta
drugo, Maje su imali predivine opservatorije!
Maje su registrovali kretanje planeta u našem
planetarnom sistemu, i mnoge druge astronomske
događaje što se nisu mogli uočiti golim okom, izračunali su da godina na Veneri traje 584 dana (savremeni naučnici su izračunali da traje 583,82 dana!), a
znali su i trajanje Marsove godine!
Ništa imanje ne zbunjuje i činjenica da glavni
gradovi Maja civilizacije, Čičen Ica (Chichen Itza)
i Uksmala {Uxmala) nikada nisu bili povezani drumovima (?!), a gradovi Maja u Srednjoj Americi, u
meksičkom Jukaitanu i Gvatemali, podignuti su po
nekom pravilu, u najnepristupačnijim dijelovima
džungle!
Zašto?
I na ovo pitanje, na koje savremena nauka još
nije dala tačan odgovor, odgovorili su u svojoj nevjerovatnoj teoriji braća Erik i Kraig Umland:
— Ko je bio u stanju da izračuna trajanje jedne
godine do preciznosti od svega nekoliko sekundi —
tvrde oni — sigurno je uvidio i neprocjenjivu vrijednost jednog točka. Međutim, pošto on nije bio
upotrebi] ivan čak ni u taku teškim situacijama kao
94
što je transport ogromnih kamenih blokova, najčešće i po nekoliko tona, koji su bili neophodni za
izgradnju hramova u Čičen Ici, na primjer, najbolje
ilustruje da je zagonetnim Majama na raspolaganju
stajao neki drugi, lakši, nama još uvijek nepoznat
način, možda antigravitacioni uređaji, ili jednostavno
letjelice, fantastične letjelice, koje su bez po muke
prenosile sav teret. Jedino su, čini nam se, na taj
način Maje mogli da izgrade sve one gradove i
hramove što su nam danas poznati. ..
Da bi što upečatljivije dokazali svoju teoriju
da su Maje, u stvari, potomci gostiju iz svemira,
braća Umland ističu i činjenicu koja je već dokazana
da Maje genetski nisu bile slične nijednoj ljudskoj
rasi na našoj planeti. Pripadnici ovog naroda su niski
i zdepasti i u tome nije bilo varijacija. Ni jedan
jedini Maja nije bio manji, ali ni viši od drugoga.
Podsjećali su, reklo bi se, kao da ih je serijski proizvodila neka mašina, a ne rađala majka!
Dabome, svemu ovome treba dodati još jednu
karakteristiku — spušteno čelo, što je bila njihova
još jedna genetska osobina. Da bi održali tu svoju
fizičku ■jedinstvenost, Maje su išli još dalje pa su
preko glave svakog djeteta vezivali daščicu, kako
bi ona još više isticala ionako neobično povij eno
čelo!
Ali, Maje nude i bezbroj drugih zagonetki. Kako, recimo, logično objasniti dva različita kalendara,
kojima su se oni služili? Otkuda dva? Zašto su ih
koristili?
Da li se može, konačno, služeći se kalendarima
drevnih civilizacija, približno odrediti vrijeme katastrofe u kojoj je nestala Atlantida?!...
95
i* I S. - "i
-j» .-
priča kralja
montezume
* Ko su bili praistorijski glasnici? * Kako se
dodvoriti bogovima? * Kada su podignute olmečke piramide? * Sjećanje na Zemlju mrtvih
* Sličnost između Egipćana i Inka * O čemu
govore kalendari? * Kako otkriti »nulti dan«?
* Zanimljiva teza M. Šatelena
Ako prihvatimo ideju da je Atlantida odista
postojala i da se na njoj razvila napredna civilizacija, koja je riješila mnoge naučne zagonetke, imala
ogromnu pomorsku flotu, poznavala zakonitosti vi7 — Atlantida
97
sdke gradnje, ovladala pismenošću i visokim astronomskim znanjima, biće nam sasvim razložnim da su Atlantiđani
prije nekih dvanaest hiljada godina, životarili na obalama mnogih kontinenata, prije svih, vršili izuzetan uticaj i na
primitivne narode, koji su na obalama Evrope, to jeste Mediterana, zatim Srednje i Južne Amerike, Afrike i Azije.
Slijedeći dalje ovu misao, dolazimo i do pretpostavke da katastrofa, zapravo, i mije Atlante zatekla nespremnim. Njihovi
naučnici su blagovremeno izračunali tačan datum kataklizme, te su se, zajedno sa najuglednijim ličnostima i kraljevskim
porodicama, uputili u raznim smjerovima sklanjajući se od predstojeće nesreće, ali i upozoravajući primitivne
narode na »sudnji dan« i potop, koji predstoje.
»... Ne pravi više vino od agave i počni dubiti deblo velikog čempresa i uđi u njega kada u mjesecu tozontli voda
dostigne nebesa!...«
Tako je pred strašnu katastrofu Asteke upozoravao njihov (bog (?) po imenu Kecllkoatl (Quetzal-cotl), a u
babilonskom epu o Potopu, bog Ea savjetovao je svom štićeniku Ut-napištium:
»... Poruši svoj dom i sagradi umjesto njega — brod. tNe brini se za svoju imovinu, raduj se ako uspješ spasiti goli
život. Ali, povedi sa sobom na brod razna živa bića, po dvoje od svega ...«
I »Biblija« bilježi epizodu kada bog savjetuje Noju da sagradi barku i da sa sobom uzme ljude i životinje, a
indijski bog Višna naređuje svom šti-čenilku da pored ljudi i životinja, sa sobom ponese i sjemenje raznih biljaka.
Naučnici, boji posljednjih decenija proučavaju stare tradicije, legende, mitove i predanja drevnih naroda,
upozoravaju nas na slična vjerovanja i u ostalim krajevima naše planete. Tako, na ostrvima Tihog okeana, postoje
predanja o nekim učenim došljacima, koji su upozoravali na predstojeću kata98
strofu, a ljetopisi Burme, oni najstariji, govore o čovjeku, glasniku, koji se, iznenada i izniodkuda, pojavio među
ljudima:
»... Odjeven u crno, on je koračao posvuda gdje se skupljao narod, po ulicama i trgovima, i tužnim glasom
upozoravao ljude na orno što treba da se dogodi...«
I plemena sa Siera Nevade i iz Veneouele, tako-đe, se »sjećaju« neobičnih »došljaka, koji su, tražeći spas, sagradili
visoke kule«.
U drugom. dijelu svijeta, na Havajima, i dan--danas postoje zaboravljene piramidne građevine — »mjesta
spasenja« — u kojima su se, maikon upozorenja na predstojeću kataklizmu, pclkušali da spasu daleki preci
današnjih Havajaca!
»... Sunce će pomračiti i Mjesec neće davati sjaja. I zvijezde će pasti s neba, a sile će se nebeske pokolebati...«
Ovo upozorenje, koje je zabilježeno u Bibliji, prenosi se u različitim varijantama u mnogim svetim ■knjigama
prastarih naroda. Nema sumnje, dakle, da su svoju misiju Atlantiđani čestito obavili i da su mnoge narode
pravovremeno upozorili na stravični dan koji se neminovno približavao.
Ali, uporedo sa ovom misijom, Atlantiđani su, vjerovatno, sa sobom ponijeli i rješenja mnogih tajni, pismene
dokumente, astronomske proračune, ■vrijedna znanja iz građevinarstva, metalurgije, medicine . .. čitavu jednu naučnu
biblioteku, koja če se pojaviti tek nekoliko milenij uma kasnije u vrijeme kada su iz pepela, poput mitske ptice Feniksa,
nicale mnoge sjajne civilizacije na našoj planeti.
Sumeri, Egipćani, Feničani, Maje, civilizacija u dolini rijeke Inda, Zimbabve, Kina. . .
Nema sumnje, sve one imaju nečeg zajedničkog i sve su povezane nekim nejasnim nitima što sežu
7*
99
u daleka vremena u kojima se gubi čovjekovo sjećanje.
Drevni Egipćani su gradili kolosalne piramide.
Sumer, odnosno Babilon je imao zigurate, goleme
piramidolike kule, koje su služile u religiozne i
astronomske svrhe. Prastari stanovnici Srednje i
Južne Amerike, takođe su gradili piramide, koje su
koristili kao hramove, opservatorije ili grobove.
Predug je put od Babilona i faraonskog Egipta pa do
Meksika, i ovaj običaj podizanja piramida na obje
strane Atlantika, jedino se može razumjeti pod predpostavkom da, zapravo, potiče sa legendarne Atlantide, odakle se u pradavnim vremenima, širio i na
istok i na zapad!
Opšte je vjerovanje da su prastare piramidolike
građevine izraz potrebe da se podignu vještačke
planine. Ovo je, možda, taono kada je u pitanju Mezopotamija ili Egipat, ili ova teorija ne objašnjava
prisustvo piramida i u krševitoj i brdovitoj zemlji
Meksika ili Perua. Očito postoje drugi razlozi za
konstrukciju piramida na obje strane Atlantika.
Tradicija, koja je potekla iz Atlantide, mogla bi,
recimo, biti jedan od razloga!. ..
Prema Jozefu Flaviusu, jevrejskom istoričaru
iz prvog vijeka, Nimrud je sagradio Babilonsku kulu
kao zaklon u slučaju da drugi potop zbriše zemlju.
Istovremeno, meksički hroničar Iikstiliksočtili prenosi nam sličan motiv Tolteka pri podizanju svojih
piramida:
»... Pošto su se ljudi namnožili, podigli su vrlo
visok ,zacuali', što je danas kula velike visine, da
bi našli u njoj sklonište ukoliko bi i drugi svijet bio
razoren!«
Ipak, kritičniji naučnici smatraju da su se piramide u Aziji, Africi i Americi, zapravo, pojavile
neovisno jedne od drugih, kao izraz slučajnosti, a
100
ne zbog toga što su imale jedinstveni izvor, kako
vjeruju atlantidolozi.
Međutim, ako nemaju zajednički izvor, zašto
bi bila njihova namjena ista? Jozef i Ikstlilksočitil
(Ixtlilixochitl) definišu to vrlo jasno, nedozvoljavajući nikakve dileme — da se nađe zaklon ako
drugi potop zbriše svijet!
Stanovnici drevne Centralne Amerike bili su u
stalnom iščekivanju »sudnjeg dana« — otuda porijeklo žrtvovanja ljudi kod Asteka, Inka, Maja.. . Sveštenici ovih naroda vjerovali su da će se na taj način
dodvoriti bogovima i da će ih oni sačuvati od predstojeće nesreće!
Kako nas u svojoj zanimljivoj knjizi »Atlantida
— od legende do otkrića« izvještava engleski istraživač Endrju Tomas (E. Thomass), Olmeki, preci
Maja i Asteka, možda su, zapravo, u prastara vremena bili podanici atlantskih kraljeva i velikodostojnika!
Na ovu smjelu pretpostavku, Tomasa je ponukao slučaj sa identiflikovanjem i određivanjem starosti piramide Ciucuilco, nedaleko od Meksiko Sitija.
Kada arheolozi nisu uspjeli da joj procijene starost,
pozvali su geologe u pomoć, pošto je polovina kamene strukture bila pokrivena čvrstom lavom. Kako
su se u neposrednoj blizini nalazila dva vulkana,
nametalo se pitanje, kada se odigrala erupcija, koja
je dobrim dijelom zatrpala monumentalno zdanje
zagonetnih Olmeka. Odgovor je zaprepastio sve —
vulkan je eruptirao prije više od osam hiljada
godina!
Ako je ovaj zaključak tačan, kada je onda podignuta olmečka piramida? Ne seželi ona do onih
prastarih vremena u kojima su Atlanti svoju kulturu
širili i na istoku i na zapadu?!
Mnogi atlantidolozi smatraju da je i simbol
krsta stigao iz Atlantide i da su sve njene »kolonije«
101
Ji
Obožavale ovaj znak. U drevnoj Americi, nalazimo
da je krst bio omiljen simbol. Na egipatskim muralima, mnogi bogovi su bili naslikani sa Tau-krstom
na prsima. Asirski i babilonski monasi i ratnici
nosili su krstove oko vrata, kao svete talismane.
Stari narodi, tvrdi dalje Tomas, prihvatili su
od Atlantide kult sunca. Obožavanje sunca u Egiptu
i Peruu i vladavina »solamih dinastija«, samo je
jedan od upečatljivih primjera.
Egipćani su vjerovali u Amenti, zemlju mrtvih
na zapadu. Ukoliko »Kraljevstvo mrtvih« predstavlja potopljeno kraljevstvo Atlantide, tada je legendarna dinastija polubogova u drevnom Egiptu, u
stvari, dinastija suverena sa Atlantide!
Asteški svešteniei revno su čuvali sjećanje na
Actlana, tajanstvenu zemlju na istoku, odakle je
kao nosilac kulture i mnogih korisnih znanja došao
i »bijeli bog s bradom« po imenu Kecalkoatl. Istovremeno, Inke, koje, vidjećemo, imaju mnoge sličnosti sa drevnim Egipćanima, vjerovale su u Virakoću
(Viracooha), takođe bjeloputog bradatog boga koji
je stigao iz »zemlje zore«, sa istoka, dakle. Najraniji
egipatski zapisi, s druge strane govore o Totu ili
Tehutiu, koji je došao iz zapadne zemlje (!), kako bi
osnovao civilizaciju u dolini Nila, a ljudima podario
brojna naučna znanja!
Stari Grci su pjevali o Elizejskim poljima na
tajnovitom otoku Blest što se nalazio daleko, na
zapadu. Prema njima, Tartar, dom mrtvih, bio je
smješten ispod visokih planina na otoku utonulom
u Atlantski ofcean. I Grci i Egipćani pokazivali bi
rukom na zapad kada bi željeli da odrede mjesto
tom zagonetnom ostrvu. Američki Indijanci, međutim, pokazivali su na istok određujući zemlju iz
koje su im stigli bogovi-dobročinitelji Kecalkoatl
i Virakoća. Zemlja, koja se nalazi zapadno od Medi102
terana, a istočno od američkih obala, mogla je biti
jedino Atlantida!
Iako su mnogi narodi starog vijeka imali religije prema kojima se vjerovalo u besmrtnost duše,
jedino su Inke i Egipćani zadržali zanimljivo uvjerenje da duša lebdi blizu tijela umrlog i da rje povezana s njim. Inke su balsamovale svoje vladare.
Način na koji su to činile fantastično je sličan egipatskom. Mumije umrlih vladara bile su postavljene
na zlatne stolice u jednoj od prostranih dvorana
Hrama Sunca. U toj istoj prostoriji se nalazio i prijesto u kome bi sjedao živi vladar. Nedaleko je bila
postavljena još jedna zlatna stolica, mjesto na koje
će, Ikada umre, preseliti aktuelni vladar!
Inke su, kao i Maje, po mnogo čemu neobičan
narod. Njihova država, u kojoj je bilo smješteno oko
deset miliona stanovnika, bila je smještena na prostoru od oko četiri hiljade kilometara i prostirala se
na teritoriji današnjeg Perua, Ekvadora i čilea. Glavni grad, Kusko (Cuzco), bio je povezan mnogim
cestama sa drugim gradovima. Te ceste su upravo
pravo remek djelo: građene su široke, zatim su popločane najkvalitetnijim kamenom, tako da mnoge
i dan-danas služe kao — automobilske magistrale!
U carstvu Inka nije se znalo za krađu, iako se
nijedna kuća nikada nije zaključavala. Kriminal i
pljačku donijeli su sa sobom španski osvajači!
Prema najstarijim predanjima i škrtim zapisima, preci naroda Inka stigli su »sa mora« iz zemlje
koju je sa svilh strana zapljuskivalo more.
Ne znači li to da je to bila — Atlantida?!
»Mnogi naučnici smatraju da se Inke veoma
razlikuju od domorodačkog stanovništva i da su
došljaci — kaže u »Tajnama najdrevnije istorije«,
sovjetski istraživač i pisac Aleksandar Gorbovski.
— Ako se prihvati (pretpostavka da su zaista došljaci,
onda ostaje neizvjesno otkuda su došli i kada.
103
Inke bi mogle biti ostaci nekog mnogobrojnog
naroda koji je nekada živio na iščezlom kopnu u
Atlantiku ili u Tihom okeanu. Malobrojni koji su
se spasili, našli su utočište u Južnoj Americi. Jedna
od takvih grupa bio je, možda, i narod Inka!
Prije nekoliko godina su naučnici analizirali
mišićno tkivo mumije jednog od vladara Inka. Uspjelo im je da utvrde i sastav krvi, što je dokazalo da
Inke nisu mogle da budu pripadnici mjesnog stanovništva Južne Amerike. Pokazalo se, naime, da
mumija ima krvnu grupu »A«, koje uopšte nije bilo
u Južnoj Americi sve do dolaska Evropljana. Osim
toga, kombinacija sastava krvi pripadnika naroda
Iraka, pokazala se veoma rijelikom. Dovoljno je ako
se kaže da je takav sastav otkriven još samo kod
dva-tri čovjeka u cijelom svijetu!.. .«
Nadalje, postoje indicije da su Inke govorile
jezikom, koji su samo oni poznavali. Ako je to
tako, onda oni, zaista, nisu djeca ovog podneblja.
Ali, odakle su došli? Kada? Zašto?
Monetezuma, posljednji kralj Asteka, pričao je
Kortesu da »naši očevi nisu rođeni ovdje, nego su
stigli iz daleke zemlje po imenu Actlan, sa visokom
planinom i zelenim vrtom gdje su bogovi živjeli«.
Montezuma je, takođe, rekao da on vlada samo kao
vicekralj Keclkoatla, vladara »Istočne imperije«. I
knjiga Maja »Popol Vuh« opisuje stari običaj prinčeva, koji su redovno plovili preko mora, na istok,
kako bi dobili »instrukcije od Kraljevstva«!
Lake pobjede spanskih konkvistadora, sa Kor-tezom i Pizarom na čelu, takođe dokazuju postojanje
Atlantiđe u nejasnoj prošlosti. Jer, tradicije Asteka,
Maja i Inka, koje su milenijumima njegovane od
učenog sveštenstva, kako znamo, poštovale su gospodare »Zemlje izlazećeg sunca«, koji su bili bjeloputi, visoki i obrasli bradom. Kada su, željni zlata
i krvi, na scenu stupili Španci, bili su identifikovani
104
kao predstavnici ■ legendarne imperije u
Atlantiku i primljeni su poput božanstava. To je bio
i glavni uzrok propasti močnih kultura Meksika i
Perua. Jer, Španci nisu donosili dobročinstvo i
korisna znanja. Naprotiv, oni su stigli da šire pohlepu
i zlu krv. Da ubijaju za grumen zlata. Da uništavaju
i iskorjenjuju čitave narode!...
Ali, nesreća se više nije niogla izbjeći.
Zajedno sa mnogim kulturnim spomenicima,
uništavana su i rijetka svjedočanstva o zanimljivoj
prošlosti ovih naroda. Spaljivane su knjige, uništavani zapisi, a sve što je bilo od zlata, pretapano je
u šipke i slano u Evropu.
Tako je pod ognjem i bičem oholih španskih
osvajača nestala i — istorija najnaprednijih civilizacija Srednje i Južne Amerike.
Nestala su tako i sjećanja na česte kontakte sa
Atlantima. Sve je nestalo. Ostali su samo bijedni
fragmenti, koje nije lako povezati i iz njih stvoriti
mozaik, koji bi nauci darovao uvjerljivu sliku o
danima u kojima je postajala legendarna Atlantida
i o nesreći koja je, iznenada, zadesila čitav svijet,
-a Atlantik ponajviše!
Mnoge sličnosti, od navika, običaja, vjerovanja,
pa sve do praktičnih znanja i građevinskih poduhvata, među kulturama i civilizacijama u svijetu,
ubjedljivo govore u prilog tezi o postojanju jedinstvenog praizvora — kulture, koja je prethodila svim
ostalim.
Da li je to bila baš Atlantida?
Mnoge činjenice govore u prilog da — jeste!
Sa njenih plodnih polja u Srednju i Južnu Ameriku dobri bijeli i bradati bogovi — Virakoća, Keclkoatl i Kukulkan — donijeli su svojim narodima,
pored mnogih korisnih znanja, i »240 vrsta krompira, 24 vrsta kukuruza, krastavce, paradajz, tikve,
105
graišak, jagode i mnoge druge vrste žitarica i povrća«.
Atlantiđami su donijeli i mnoga znanja iz astronomije.
Donijeli su i — kalendar.
Kalendar!
Mogu li nam kalendari drevnih naroda pomoći
pri rekonstrukciji događaja, koji su sudbinski vezani za hipotetičnu Atlantidu?
Da li se u njima, možda, krije tačan datum
katastrofe, koja je zadesila nasu planetu?
»Pamte« li oni taj strašni dan kada su nebo i
Zemlja utonuli u stravični ikoSmar?
Kalendar Egipta i Inka, opet jedna sličnost,
imali su osamnaest mjeseci po dvadeset dana sa
petodnevnim odmorom na kraju svake godine!
Najduži dan u kalendaru Maja sadržavao je trinaest sati, a najkraći jedanaest!
U starom Egiptu najduži dan je imao 12 sati i 55
minuta, a najkraći jedanaest sati i pet minuta!
Kakva slionostv! Ali, krenimo dalje.
Arheolog Artur Poznanski (Arthur Poznanskv)
iz La Paza, u Boliviji, tvrdi da je izgradnja Hrama
sunca u Tiahuanaku (Tiaihuanaco) iznenada prekinuta oko 9.550 prije nove ere.
Prisjetimo se- egipatski sveštenici su Salonu
ispripovjedali da je Atlantida iščezla negdje oko
9.560. godine prijenove ere!
I dalje: prva godina Zoroastrianske hronologije
je — 9.660. (prije nove ere. To je godina kada je
vrijeme počelo svoj neumitni hod!
Uprošteno govoreći, nestanak Atlantide odigrao
se prije nekih jedanaest i po hiljada godina. Nije li
čudno da početni datum starog egipatskog kalendara pada prije 11.541, staroasirskog 11.542, staroindijskog 11.652, staromajskog 11.653. godina!
106
Odakle tolika podudarnost?
Nisu li svi stari kalendari imali za »nulti dan«
isti događaj?
Je li to bio onaj dan u kome je zauvijek nestala
Atlantida?!
Proučavajući kalendar Maja, Oto Muk je čak
došao i do tačnog datuma kataklizme u Atlantiku. To
je 5. juli 8.498. godine prije nove ere!
»... Toga dana je uništeno središte crvene praIkulture u Atlantiku, a narod Maja zadesila je nezaboravna patnja i oni su od tada opsjednuti tom
kataklizmom i njenim eventualnim periodičnim povratkom — objašnjava ugledni austrijski naučnik
i istraživač. — Od tog dana Maje podižu kalendarske
građevine, prinose mnogobrojne ljudske žrtve, i cijeli
svoj život, sve svoje vještine i umijeća, sav
stvaralački potencijal podvrgavaju tom kalendarskom postupku!
Hronološki sistem Maja, toliko je savršeno razrađen da su astronomi Maja, vjerovatno, raspolagali s dovoljno vremena za takva promatranja koja
su se protezala kroz mnoge milenijume. Po svemu
sudeći, Maje su već i prije 'nultog dana' dovoljno
dugo i ozbiljno posmatrali zvijezde, jer je jasno da
ge njima na taj kritični datum već stajala na raspolaganju velika količina opažačkiih, odnosno astronomskih podataka...«
To je tačno. Astronomska znanja Maja više su
nego senzacionalna. Ona dopiru čak do nekih krajnosti, koje ni mi danas nismo u stanju da objasnimo
i dokučimo. Zašto su u svom fantastičnom kalendaru, Maje izvršile proračun za četiri stotine miliona godina?! Čemu im ije to služilo? Odakle su znale
za postojanje udaljenih planeta Urana i Neptuna? ...
Zašto su im bila potrebna dva kalendara?!... Da li
je samo strah od »gnjeva božijeg« uticao da Maje
svu svoju djelatnost podvrgnu kalendaru? Zar je
107
strah od predstojeće kataklizme do te mjere djelo vao stvaralački da su Maje u tom strahu izgrađivali svoja najljepša i
najfascinantnija djela? Jesu li do svih astronomskih znanja došli sami ili su im u tome pomogli, recimo, učeni ljudi sa
Atlantide?! . . . Kako, konačno ,objasniti sve one složene i zamršene proračune koje su žreci Maja svakodnevno izvodili?!
Sigurno je da će se na odgovore na -mnoga od ovih pitanja još dugo čekati. Ipak, izvjestan broj istraživača i ljudi koji su
svoj život posvetili proučavanju ovog zagonetnog naroda, već je objasnio mnoge zagonetke. Jedan od njih je i Moriš Šatelen,
američki stručnjak za svemir.
Za kraće periode, tvrdi Šatelen, Maje su upo trebljavale ciklus od 104 godine. Taj period od 37.960 dana je za njih
predstavljao 1.285 ciklusa Mjeseca, 327 ciklusa Merkura, 219 ciklusa pomra čenja, 146 svetih godina, 104 svjetovne i 65
Venerinih ciklusa. Svakog 18.980. dana slavili su poklapa nje 73 svete i 52 svjetovne godine na dosta origi nalan način.
Pogasili bi sve vatre i proveli noć u strahu, vjerujući da je stigao smak svijeta i da Sunce više nikada neće izaći!
Tek u zoru, kada bi Sunce napokon izašlo, Maje bi žrtvovale nekoliko djevica i zarobljenika i spo kojno živjeli sljedećih
52 godine.
Za duže vremenske periode, kao i za astronom ske proračune, Maje su imali drugi kalendar, na zvan — »veliki ciklus«.
On, na žalost, još u potpunosti nije dešifrovan. Zna se da je kalendar započet nešto više od tri hiljade godina prije naše ere i
da traje oko pet hiljada godina!
Kalendar Maja, nastavlja Šatelen, oduvijek me veoma interesovao. Polazna tačka u mojim istra živanjima je bilo
uvjerenje ili pretpostavka, da postoji nešto zajedničko između kultura Maja i kul ture Sumeraca (!). I Maje su znale za
unapredno
pomijeranje ravnodnevniea, kao i za postojanje Ura-na i Neptuna. Bili su izračunali periode revolucija i konjunkcija
raznih planeta i otkrili ekvivalente astronomskih ciklusa, na primjer, onaj gdje 65 re volucija Venere odgovara broju od 104
sunčane godine.
Imali su, tafcođe, i jedan ciklus od 942.890 dana, ili 2.582 godine koje su predstavljale petnaest ko njunkcija Neptun —
Uran, 130 Saturn — Jupiter, 1.155 Jupiter — Mars, 2.284 Mars — Venera, 6.522 Venera — Merkur i 2.720 Mjesec — Sunce.
Taj ne-vjerovatni astronomski ciklus (čemu li je služio?!), za koji mi je bilo potrebno dosta vremena kako bih ga otkrio,
bio je tajna kalendara Maja, a bio je zasnovan na konjunkcijama Jupitera i Saturna.
Prilikom odgonetanja ove astronomske miste rije, koju su nam u amanet ostavili Maje, pokušano je sa revolucijama
svih poznatih planeta, ali nikome, jednostavno, nije palo na pamet da pokuša s njiho vim konjunikcij ama. Period konjunkcije
Jupitera i Saturna je 7,253.445 dana, ali Maje su cifru jedno stavno zaokružili na 7.253, jer nisu znale za deci male. Njihov
veliki ciklus od 260 konjunkcija iznosio je, dakle, 1,885.780 dana ili 5.163 godine, što znači dva puta njihov astronomski
ciklus od 942.890 dana.
Proučavajući kalendar i astronomske prora čune, američki istraživač je došao do još niza zani mljivih podataka. Otkrio
je da je čitava hronologija Maja, zabilježena i u »Kodeksu Vatikanusu«, jednom od rijetkih tekstova koje neslavni španski
biskup Diego de Lando 1549. godine nije uspio da spali, u stvari, bazira na smjenjivanju četiri velika ciklusa od 5.163
godine, ili 260 konjunkcija, i koji su započeti 18633, 13470. i 3114. godine prije naše ere.
108
109
r-V
a
Kalendar Maja, po mnogo čemu, je zanimljiv.
Evo, recimo, kako su u njemu (podijeljena vremenska razdoblja:
20 kina = 1 ninal ili 20 dana
18 ninala = 1 tun ili 360 dana
20 tuna = 1 katun ili 7.200 dana
20 katuna = 1 foaktun ili 144.000 dana
20 baktuna = 1 piktun ili 2,880.000 dana
20 piktuna = 1 kalaibtun ili 57,600.000 dama
20 kalalbtuna = 1 kmčiltun ili 1.152,000.000 dana
20 kinčiltuma = 1 alautun ili 23.040,000.000 dana
Kada je otkrio ritam i trajanje kalendara Maja,
Šatelenu nije bilo teško da pronađe i početak. Pomislio je da se na početku morao dogoditi neki
astronomski fenomen, koji se inače događa vrlo
rijetko, i prisjetio se proračuna prilikom provjeravanja »konstante iz Ninive«. Tada je utvrdio da se
svake 4.627 godine Neptun, Uran, Saturn i Jupiter
nađu u konjunkciji i da se to posljednji put dogodilo
1484. godine naše ere. Računajući 4.627 godina unazad, dobio je 3144. godinu prije naše ere, a još tri
puta unazad, dobio je 18633. godinu, koja odgovara
i složenim proračunima zabilježenim i u — »Kodeksu Vatikanusu«!
Izvodeći dalje matematičke operacije, otkrio je
i to da su Maje, kao, uostalom, i Sumerci, znali za
»veliku konstantu našeg planetarnog sistema«, ali
su je izražavali u danima, umjesto u sekundama,
kako su to radili Sumerci.
Još prije više godina su arheolozi, istražujući
hramove Maja, nailazili na fantastične brojeve urezane u kamenu. Radilo se o milionima godina, i u
periodu kada se smatralo da »homo sapiens« na
našoj planeti postoji svega šest hiljada godina, brojevi su, daibome, smatrani — besmislicom. Između
ostalih, bila su zapisana i ova dva broja: 34.020
miliona dana i 147.420 miliona dana što predstavlja
■malo više od 403 miliona godina! Ovaj drugi broj
predstavlja skoro deseti dio starosti naše planete i
nije čudo što arheolozi jednostavno nisu obratili na
njega pažnju.
Međutim, Šatelen je ubrzo otkrio da prvi broj
— 34.020 miliona dana — u stvari, predstavlja tačno
petnaest puta »konstantu iz Ninive«, a 147.420 miliona dama ih predstavlja ravno — 65 puta!
— Dugo sam se pitao — kaže Moriš Šatelen —
zašto su Maje koristile te fantastične brojeve, ali
sam, na kraju, uspio da pronađem logično rješenje ...
Maje su sve računale po ciklusima od 26 i 260
fconjunkcija. Bila im je potrebna, dakle, konstanta
Sunčevog sistema djeljiva sa dvije stotine i šezdeset. Tako su pronašli novu konstantu od 34.020 mili110
ona dana, koja je vrijedila 180.392 puta 26 malih
ciklusa konjunlkcija i drugu od 147.420 miliona dana,
koja je vrijedila 78.170 puta 260 velikih ciklusa
konjunkcija.
Da su preci Maja bili u stanju još prije nekoliko
hiljada godina da izračunaj u konstantu od 147.420
miliona dana, dakle, dvanaestocifreni broj, zaista je
više nego fantastično. A tek podatak da je taj broj,
izražen u danima, jednak 65 puta onome, izraženom u
sekundama, koji su upotrebljavali drevni sumer-ski
astronomi, na sasvim drugom kraju naše planete,
još više iznenađuje. Ova činjenica neminovno nameće
pretpostavku da su Maje i Sumerci imali —
međusobne kontakte!
Kontakti između naroda koji su živjeli u Mezopotamiji i Centralnoj Americi i to prije pet-šest, a
možda i više hiljada godina?!
Ne. To je nemoguće!
111
Možda je njihova astronomija, i ne samo ona,
imala zajedničko izvorište?
Zar nije moguće da su i jedni i drugi
naslijedili nešto od znanja od civilizacije koja
je prethodila svim ostalim?
Od Atlantide!
Postoje li, konačno, i dan-danas neka zbirka
znanja, drevnih »enciklopedija«, »astronomskih
knjiga«, rukopisa, koji leže skriveni na našoj
planeti i čekaju kada ćemo ih definitivno otkriti?
Da li su drevne civilizacije ostavile neka
tajna znanja u amanet ljudima, koji će na Zemlji
živjeti hiljadama godina poslije njih?
Da li su, napokon, Atlantiđani, sklanjajući se
ispred kataklizme koja će uništiti njihovu kulturu,
Sklonili i sva svoja znanja, koja bi mogla koristiti
generacijama poslije njih?
I
gdje
su skrivene
poruke?
Poruke kroz vrijeme i prostor * gta £e po
tomci znati o nama? * Otkrića koja mijenjaju
sliku prošlosti * Zanimljiva otkrića kineskih
arheologa * Neobični nalaz u egipatskom grobu
* Ko su drevni rudari kanadskih rudnika? *
Gosti iz svemira ili Atlantiđani?
*
Postoji jedno mjesto u JSTjujorlku, koje nije ničim naznačeno u turističkim vodicima i bedekerima.
Nalazi se blizu centra grada, označeno 3 e je^110"
stavnom kamenom pločom i ničim ne privući 'pažn3u
112
8 — Atlanftida
113
prolaznika. Ipak, ono će za naše potomke, koji budu
živjeli kroz tri-četiri ili čak pet hiljada godina predstavljati pravu — arheološku riznicu! Biće to, zapravo, otkriće jednako vrijedno otkriću »kamena
iiz Rozete« uz pomoć kojeg je francuski arheolog i
poliglota Saimpolion (Champollion) uspio da dešifruje
pismo drevnih Egipćana.
Na tom jedinstvenom mjestu, Amerikanci su
1965. godine pohranili dvije vremenske kapsule, u
kojima su spremljene svojevrsne posjetnice namjeaajene dalekim generacijama, prema preciznim proračunima, kapsule mogu izdržati sve nedaće, koje
ih, eventualno, zadese u narednih pet hiljada godina!
Sta je, zapravo, pohranjeno u njima?
Dabar dio »prostora« u poruci našim dalekim
potomcima odnosi se na »dnevne vijesti«, aktuelnosti
koje su 1965. godine potresale svijet. Pored toga u
kapsulama su snimci gradova, brodova, automobila,
aviona i raketa. Tu su i uzorci materijala, bez kojih
ne možemo ni da zamislimo današnjicu: uzorci kovina i plastika, ali i komadi sukna, vlakna i tkanja.
Nadalje, svoje mjesto su našli i predmeti iz svakodnevne upotrebe — novac, oruđe i odjeća, ali i mikrofilmovi na kojima su zabilježene knjige o matematici, medicini, fizici, biologiji i, dakako, najznačajnija astronomska znanja.
Na kraju, da bi ova poruka kroz vrijeme imala
svoj smisao i da bi, koliko-toliko, bila od koristi
dalekim generacijama u sedamhiljaditim godinama,
u kapsulama je pohranjen i jednostavan ključ za
dešifrovanje i prevođenje zapisa i crteža na buduće
jezike!
Kapsule su, inače, napravljene od kovine, koja
je mnogo čvršća od samog čelika i bez značajnijih
oštećenja mogu da podnesu čak i — nuklearnu eksploziju!
114
»Ideja da se bogato opremljene vremenske kapsule poklone potomstvu« — ističe Deniken (Daniken)
u svojim »Sjećanjima na budućnost« — »pala je na
um grupi inženjera iz »Vestinghauiz-Elektrika«
(»Westinghouse-Electric«). Džon Harnigton (John
Harriington) je izmislio oštrouman sistem dešifrovanja za još nepoznata pokolenja. Jedan luđak? Sanjari? . . .
Nas ostvarenje te zamisli ispunjuije srećom i
spokojnošću. Dakle, ipalk, ima ljudi koji misle pet
hiljada godina unaprijed!
Arheolozima u dalekoj budućnosti ne bi bilo
ništa lakše nego što je nama. Naime, nakon atomskog
požara ne bi bilo nikakve koristi od svih biblioteka
na svijetu, a sve tekovine s kojima se tako ponosimo
ne bi vrijedile više ni pišljiva boba — jer sve bi
nestalo, sve bi bilo razoreno, atomizirano. Da bi se
opravdao čin i zamisao ljudi iz Njujorka, nije ni
potrebno da se pomišlja samo na haranje atomskog
požara na Zemlji; pomak Zemljine osi samo za
nekoliko stupnjeva izazvao bi neviđene i nezadržive
•poplave, koje bi, u svakom slučaju, progutale svaku
pisanu riječ. Postoji li neko tako nadut da može
tvrditi kako se mišlju koja je pala na um dalekovidim ljudima iz Njujorka, nisu mogli baviti i stari
mudraci?!...
Stratezi u nuklearnom ratu, zacijelo, ne bi svoje
oružje upotrebljavali protiv Zulukafera i bezazlenih
Eskima. Oni bi ga uperili protiv središta civilizacije. Dakle, radioaktivna pošast bi se sručila na
napredne, visoko razvijene narode. Ostali bi — daleko udaljeni od sredi.ta civilizacije — zaostali narodi, divljaci, primitivci. Oni ne bi mogli nastaviti
našu kulturu niti bi mogli bilo šta zabilježiti o njoj,
jer nemaju veze s njom. Čak ni nastojanja mudrih
ljudi i zanesenjaka da spasu neku podzemnu biblioteiku ne bi u budućnosti moglo da donese nikakva
115
ploda. ,Normalne' biblioteke bi, ionako, bile uništene, a preživjeli primitivci ne bi ništa znali o skrivenim, tajnim bibliotekama.
Cijeli dijelovi Zemljine kugle bi se pretvorili
u užarene pustinje, jer bi radioaktivno zračenje
stoljećima ulbijalo svaku biljku. Oni koji bi ostali u
životu, vjerovatno bi se promijenili, a od srušenih
gradova ne bi, za dvije hiljade godine, zaista ništa
ostalo. Priroda bi svojom neukroćenom snagom nagrizla razvaline, željezo i čelik bi zarđali i pretvorili se u prašinu.
I sve bi počelo iznova!
Čovjek bi, možda, drugi put i treći put započinjao svoju pustolovinu. I, po svoj prilici, opet ne
bi pravilno tumačio tajnu starih zapisa i predanja.
Pet hiljada godina nakon katastrofe, možda bi
arheolozi tvrdili da čovjek dvadesetog stoljeća još
nije poznavao željezo, jer ga, što je sasvim razumljivo, ni uz najtemeljitija pretraživanja ne bi
nigdje mogli da nađu. Duž ruske granice našli bi
kilometrima duge protivtenkovske brane od betona,
te ibi, možda, objašnjavali kako ti nalazi predstavljaju neosporno — astronomske linije!
Ako bi našli kutije s 'magnetofonskim vrpcama,
ne bi znali šta će s njima; napokon, ne bi mogli da
razlikuju vrpce na kojima je nešto snimljeno od
onih koje su prazne. A možda bi te vrpce sadržavale
rješenje mnogih i mnogih zagonetki.
Tekstovi u kojima bi se govorilo o golemim
gradovima u kojima postoje (kuće visoke nekoliko
stotina metara, proglašavali bi se neistinitima, jer
takvih gradova — ne može biti!
Tuneli londonske podzemne željeznice držali bi
se geometrijskim kuriozitetom ili, možda, iznenađujuće dobro zamišljenim kanalizacionim sistemom.
Zatim bi se, možda, neprestano otkrivali izvještaji
116
u kojima bi se opisivalo letenje ljudi na ogromnim
pticama s kontinenta na kontinent, kao i čudni
brodovi što rigaju vatru i nestaju na nebu. To bi se
tada opet uvrstilo u mitologiju, (jer ne može biti
tako velikih ptica ni nebeskih nemani što rigaju
oganj!...«
Bilo kako bilo, vremenske kapsule sa korisnim
porukama dalekim pokolenjima još od 1965. godine
leže pod zemljom najvećeg grada na svijetu. Čovjek
dvadesetog stoljeća u kome je zakoračio u svemir
i doživio izuzetan !bum u svim naučnim disciplinama, potrudio se da iza sebe ostavi poruku o svojim
znanjima, svakodnevnom životu i svojim preokupacijama.
Istovremeno, pored poruka kroz vrijeme, savremeni čovjek je poslao i nekoliko poruka kroz
prostor — u svemir, Dok čitate ove retke, kroz
prostor našeg Sunčevog sistema i naše Galaksije,
plove tri zemaljske svemirske letjelice — »Pionir
10«, »iPonir 11« i »Vojadžer« — koji u svojoj utrobi
dalekim inteligentnim kosmickim -susjedima nose
glas o nama, o životu na planeti Zemlji.
U letjelicama tipa »Pionir« nalaze se identične
pločice, koje je izradila Linda Segan (Lynda Sagan).
Velike su 15X23 centimetra, a naroravljene su od
aluminij uma anodiziranog zlatom, a na njima je
ugravirana kosmička ©ozdravna karta, na kojoj je
jasno naznačena pozicija naše planete u Sunčevom
sistemu i vrijeme kada ie vasionska letjelica sagrađena i poslana na daleki međuzvjezdani put!
Na kraju, na pločicama su ugravirani i likovi
muškarca i žene kakvi su bili na Zemlji godine 1973.
kada su »Pioniri« i krenuli u svoju svemirsku avanturu.
— Pločicama pohranjenim u »Pioniru 10« i
»Pioniru 11« — kažu Karl Segan i Josif Skolovski,
dvojica ekzobiologa svjetskog formata — određeno
117
je da 'budu najstariji proizvod čovjekovih ruku:
nimalo neokrnjene, one će postojati stotinama miliona, a možda i milijardi godina u svemiru. Kada
tektonski poremećaji potpuno izmjene oblike kontinenata na našoj planeti, kada sva suhozemna prostranstva potonu u dubine okeana. kada se naša
civilizacija iz korijena izmijeni i kada ljudska bića
budu evoluirala u neku savršeniju vrstu organi zama — ove pločice će i dalje postojati. One će
pokazivati da su u godini koju smo bili označili kao
1973, positojali organizmi čiji se portreti nalaze ugravirani u aluminijumu — organizmi ikoji su u svom
mjestu u hijerarhiji razumnih bića dovoljno vodili
računa da bi saznanja o sebi podijelili sa drugima.
Američka svemirska letjelica »Vojadžer« našim
kosmičkim susjedima nosi još kompletnoj u poruku.
U njoj je, pored pozdravnih riječi američkog pred sjednika Džimija Kartera i tadašnjeg generalnog
sekretara Ujedinjenih nacija, Kurta Valdhajma, sa držan i jedan kompletan isječak iz svakodnevnog
života Zemljana: saobraćaj, zabava, koncerti, naučna
dostignuća, jezici koji se govore, nebo, more, rase.
ulice, gradovi...
I svemirske poruke, kao i poruke kroz vrije me, namjenjene su nama nepoznatim generacijama
i bićima. Taj nagon, ta želja da o njemu zna kroz
vrijeme i prostor, oduvijek je, čini se, bila jedna od
najupečatljivijih osobina čovjeka.
Prisjetimo se: da bi o njima nešto više saznale
generacije koje će živjeti u milenijumima koji do laze, mnogi vladari su iza vrijeme svoje vladavine
ostavljali različite biljege. Jedni su započinjali go leme ratne pohode, drugi su na daleka i neizvjesna
putovanja slali poimorske flote, treći su gradili mo numentalne građevine, četvrti su rušili i palili...
Nema sumnje, imeđu ljudima koji su obilježili
prošlost, bilo rje, svakako, velik broj i onih, koji su
118
iza sebe ostavljali pisane poruke, poruke u kamenu,
na glini, papirusu, u drvetu i zlatu.
Istorija nas podsjeća — bilo je i onih koji su iza
sebe ostavljali i čitave biblioteke, koje bi nam, da
ih kojim slučajem danas nađemo, i te kako pomogle
■da rekonstruišemo davnu prošlost.
Ako je to sve tako, a vidjeli smo da jeste, nije
daleko od razuma da su i Atlantiđani, ukoliko su
odista postojali, negdje ostavili o sebi neki pečat,
neku poruku, zbir svojih naučnih znanja, prikaz
svakodnevnog života.
Da li ta poruka, ukoliko je ikada pospremljena,
još uvijek čeka čovjeka koji će je otkriti.
Zvuči, možda, fantastično, ali ja vjerujem da
takvih, uslovno kazano, poruka, još uvijek ima
neotkrivenih na našoj planeti. Možda su one smje štene na zidovima neotkrivenih ili dovoljno neistra ženih pećina, možda leže u ruševinama na morskom dnu
(na dnu Atlantskog okeana), možda su smje štene
ispod stijena na samim vrhovima planinskih vijenaca
što su već stoljećima okovani snijegom i ledom,
možda nas čekaju na nekom budućem arheološkom
nalazištu, duboko ispod pustinje, a možda su,
konačno, ukopane u džinovske temelje egipat skih
piramida ili monumentalnih građevina što su podigle
latino-iameričke civilizacije.
Možda nas te poruke naprosto bodu u oči. Jer,
nisu li one sadržane u megalitskim kompozicijama,
<u Stonhendžu, na Uskršnjem otoku, na peruanskoj
visoravni Naška ...?!
Zahvaljujući samo slučaju, u prošlosti smo
nailazili na takva otkrića.
Prisjetimo se. . .
»U jesen 1849. engleski arheolog Henm Ostin
Lijard (Henry Austen Layard) započe kopati brežuljak kod Kujundžika, sučelice Mosulu, na drugoj
dbali Tigrisa (današnji Irak) i pronađe jednu od
119
najvećih palača legendarne Ninive — palaču babilonskog kralja Sanheriba*, a u njoj dvije ogromne
prostorije u kojima bijaše ipreko trideset hiljada
dragocijenih svezaka. Bijaše to biblioteka od zemljenih ploča!
Asurbanipalova** biblioteka!
Spomenuta 'biblioteka bijaše ključ za svu asirsfco-babilonšku kulturu. Sastavljena je sistematski.
Jedan dio pločica kralj je dao od onih, koje je lično
posjedovao, a najveći dio sastoji se od prepisa, za
koje je naredio da se zgotove i naprave u svim
okružjima njegove zemlje. Jednog od svojih činovnika, izvjesnog Sadanua, pošalje u Babilon i uputi
ga ovako:
— U dan, kada dobiješ moje pismo, povedi sa
sobom Šuma, njegovog brata Bel-etira, Apla i umjetnika iz Borsipa, koje poznaš, i donesi ploče koliko
ih god u njihovim kućama ima, i sve one ploče
koliko ih ima u hramu Ezida!
Pismo završava ovako:
,Skupocjene ploče od kojih nema prepisa u
Asiriji, potražite i donesite ih meni! Sada sam pisao
predstojniku hrama i gradonačelniku Borsipi da ti,
Sadanu, treba ploče da čuvaš u svojem skladištu
i nifco ti ne smije ploče da uskrati. Ako gdje nađeš
kakvu ploču ili kakav obredni tekst, što bi pristajao
za palaču, onda tražite, uzmite ih i pošaljite ovamo!'
Osim toga za Asurbanipal su radili učenjaci i
čitava skupina umjetnika u pisanju. Tako on sastavi
biblioteku, što predstavljaš cjelokupno znanje ondašnjega vremena, a to je znanje bilo određivano
magijom, mračnim vjerovanjima i čarolijama; s toga
* iSaoherifo — živio od 705. do 681. godine prije
nalše ere.
** Asrtinbamiipal — ofd 668. do 631. godine pnige maše ere.
120
je najveći dio biblioteke ispunjen djelima znanosti
zaklinjanja, obreda i znamenja.
Ali, u Asirbanipalovoj biblioteci bijaše i obilje
medicinskih djela, koja su imala dosta medicinsko-čarolijskog, kao i djela filozofije, astronomije, matematike i filologije.
Napokon, tu se nađoše i spiskovi sumersko-ibabilonskih kraljeva, istorijske zabilješke, političke bilješke sa dvora, pjesnička književnost, epđko-mitsfce
priče, pjesme i himne!
A među tim glinenim pločama, starim više od
dvije i po hiljade godina, Lijard je otkrio i prvi veliki
ep u svjetskoj istoriji, sagu o divnom i strašnom
Gilgamešu...« (C. V. Ceram: »Bogovi, grobovi i
učenjaci«).
Da kojim slučajem nije otkrivena Asunbanipalova biblioteka, nauka bi danas daleko manje znala
o sjajnoj sumerskoj kulturi čiji prapočeci zadiru
čak u šesti, pa i sedmi milenijum prije naše ere.
Sličnih senzacionalnih otkrića u prošlosti nije,
nažalost, bilo mnogo. Ipak, sjetimo se siromašnog
palestinskog beduina Mohameda Dime, čuvara koza,
koji je 1947. godine u pećinama Ain Fehša (današnji
Kumran), nedaleko od samih obala Mrtvog mora,
otkrio veliki broj glinenih posuda u kojima su bili
pohranjeni veoma vrijedni jevrejski vjerski i istorijski rukopisi i zapisi.
Ne samo da su to bili drevni zapisi hebrejske
Biblije, nego čak najstariji za koje se danas zna.
»Kumnanski rukopisi«, ikako ih u svijetu nazivaju
(prevedeni su i na naš jezik), vremenski prelaze
sva ranija otkrića skoro za hiljadu godina!
Ipak, mišljenja stručnjaka su varirala: zaključeno je da su svici napisani u drugom stoljeću prije
Krista, a radiološkim ispitivanjima lanenog platna,
121
*
došlo se do zaključka da, zapravo, potiču iz trideset
i treće godine naše ere.
Među rukopisima, nađena su dva iprva poglavlja 'knjige Haibakuka '(proroka iz Judeje), gotovo
kompletan tekst knjige proroka Izaije, te dvije do
tada nepoznate knjige »Dokumenti sekte« i »Lamekova knjiga«, i još dvije, takođe, nepoznate knjige
»iRait djece svjetla protiv djece mraka« (?!), te »Himne zahvalnice«.
Međutim, možda je najznačajnije otkriće u špiljama Ain Fehša ili Kumrana, bilo pet fragmenata
»Levitikusa« '(»Leviticus«). Bili su to fragmenti iz
jedne od najpoznatijih knjiga prava u Starom zavjetu, a pisani su, ne hebrejskim pravokutnim slovima, nego ranim feničanskim, odnosno takozvanim
kanaitskim pismom. Sve ostalo, osim Lamekova dokumenta na aramejskom, ibilo je napisano staroihebrejskim pismom. Bio je to, zapravo, prekrasan
džepni priručnik, prvi te vrste u povijesti, a mogao
je, sudeći prema literarnoj vrijednosti, poticati od
izraelskih proroka ili kraljeva!
Kada sam prije dvije godine posjetio Kumran,
iznenadio sam se velikim brojem špilja u crvenom
stijenju što se nadvija nad Mrtvim morem. Ovuda,
pored tih stijena, stoljećima su vodili putevi prema
Jerusalemu. Tu, u stijenama, često su se skrivali
mnogi učeni ljudi daleke prošlosti. Pred najezdama
osvajača, u kumransko stijenje sklanjale su se i
čitave porodice, jevrejsko sveštenstvo i čitave sekte.
Među njima, dakako, bio je i velik broj, u to vrijeme
najučenijih ljudi. Zbog toga, mnogi savremeni arheolozi svijeta smatraju da bi se detaljnom pretragom,
u kumranskim pećinama, možda, našlo još neko vrijedno kulturno blago, izraženo u rukopisima od
neprocijenjive vrijednosti.
S druge strane, najpoznatiji istraživači svijeta,
smatraju da, ništa manje vrijedni rukopisi i svje-
dočanstva, koja bacaju jasniju svijetlost na našu
praistoriju i kulture koje su u njoj stasale, leže ne
otkrivena u mnogobrojnim svetištima Azije, naročito na Tibetu, Srednje i Južne Auerike, u Vatikanu
i u Africi.
Ali, ponešto se, ipak otkrilo .. .
Ako je vjerovati kineskim izvorima, a nema
razloga da u njih sumnjamo, 1938. godine, arheolog
Ci Putei došao je do zanimljivog otkrića, koje, na
žalost, nikada nije smatrano ozbiljnim i za nauku
važnim. Te godine je kineski arheolog u pećinama
{opet u pećinama!) Bajran-Kara-Ula, na Tilbetu,
otkrio niz grobova u kojima su ležali neobično mali
skeleti, kojima su dominirale nesrazmjerno velike
lobanje. Zidovi pećina bili su ukrašeni astronomskim
i svemirskim slikarijama: crtežima zvijezda, planeta
Sunčevog sistema, ljudi u neobičnim vasionskim
kombinezonima!
Međutim, po svoj prilici, sve to ne bi izazvalo
izuzetno interesovanje, jer su slična nalazišta otkrivena i u drugim dijelovima svijeta, a naročito u
Japanu, da nije, navodno, bilo otkriveno i sedamsto
šesnaest ploča okruglog oblika, debljine dva centimetra, koje su bile ispisane nepoznatim — klinastim
pismom!
Profesor Tsum Umnui, sa Akademije za praistoriju u Pekingu, dakle, uvaženo i priznato ime nauke,
tek 1962. godine dešifrovao je neke od zapisa sa
neobičnih ovalnih ploča. Rezultate svoje istraživačke
upornosti, Tsum Uminui je objavio godinu dana kasnije pod, za smirenu i racionalnu nauku, više nego
fantastičnim naslovom: »Klinasto pismo o kosmiičkim
brodovima«!
Prema »prevodu« kineskog profesora, inače specijaliste za praistoriju, na pločama je, između ostalog, bilo zapisano:
122
123
»... Sletjeli smo sa neba našim letjelicama. Naši
muškarci, žene i djeca, skrivali su se deset dana u
pećinama. Kada su mještani, konačno, shvatili naše
znakove, razumjeli su da imamo miroljubive namjere ...«
Dakako, djelo Tsum Umnuia, izazvalo je istinsku senzaciju u .naučnim krugovima svijeta, ali su
nakon dva kritička osvrta u njemačkom naučnom
časopisu »Das vegetariše Univerzum« (»Das wegetarische Univeirsum«) i sovjetskom »Sputnjaku«, kineski arheolozi prestali da govore o pločama i svemirskoj katastrofi staroj nešto više od — dvanaest
hiljada godina!
Zbog čega?
Da li smo zbog kritike njemačkih i sovjetskih
naučnika?
Poruke, poruke, poruke ...
Među najuglednije svjetske autore, koji su proteklih decenija u svijetu tragali za porukama, koje
su, eventualno, na našoj planeti ostavili davnašnji
posjetioci iz svemira, spada i američki istraživač
Džon Mekvej {John M'Cvai). U svom opširnom tekstu
»Šapat iz svemira«, Mekvej navodi i nekoliko
otkrića, koja ibi, možda, mogla da budu svojevrsna
posjetnica naših kosmičkih susjeda. Naravno, vidjećemo, ta otkrića, mogla 'bi da budu i poruke jedne
superrazvijene civilizacije koja je u dalekoj prošlosti
stasala na Zemlji.
Možda, recimo, Atlantide!...
Naravno, kako to ističe i Džon Mekvej, sve ovo
treba shvatiti uslovno i s rezervom, jer, ako danas
za neki problem nismo našli tačno rješenje, možda
ćemo ga već sutra pronaći.
»... Naše ispitivanje mogućih svjedočanstava o
došljacima iz kosmosa — kaže Mekvej — počećemo
navođenjem velikih, tajanstvenih kamenih kugli iz
Srednje Amerike, a posebno onih iz Kostarike. Ve124
ćina njih sačinjena je od lave, granita ili nekog drugog veoma čvrstog kamena, a razmjere su im odista
zadivljujuće. U temeljima jedne zgrade u San Hozeu, glavnom gradu Kostarike, nalazi se primjerak
sa promjerom većim od dvadeset metara. Zagonetke
vezane za ove neobične objekte mogu se sažeti u
sljedeće četiri tačke:
1. Budući da u kraju gdje se kugle nalaze nema
nikakvih kamenoloma niti drugih izvora naročite
vrste kamena iz koga su one sačinjene, sva je prilika
da su nekada dovezene na ovo mjesto.
2. U pojedinim slučajevima, ovi objekti su
otkriveni usred gustih prašuma i džungli. Nalazi
nedvosmisleno ukazuju da su bili na tom mjestu
prije nego što je iznikla šuma!
3. Kugle su savršeno sferne sa uglačanim povr
šinama, što isključuje mogućnost da su nastale pri
rodnim putem.
4. Takođe, u izvjesnim slučajevima, kugle su
prenesene na vrhove pojedinih planina. Ma koliko
bile zadivljujuće sposobnosti drevnih civilizacija
Asteka ili Maja, teško je povjerovati da su oni bili
kadri za jedan ovakav poduhvat.
Najmanji od ovih objekata imaju promjer od
svega nekoliko centimetara, dok najveći dostižu u
prečniku i dva i po metra, težeći pri tome više
tona!
Njihov raspored po terenu je u toj mjeri neobičan, da se stiče utisak da su tvorci ovih neobičnih
kugli željeli tim putem da ostave neku poruku.
Premda ne postoje nikakvi očigledni dokazi da ovi
zagonetni predmeti predstavljaju plod pregalaštva
gostiju iz svemira, oni se isto tako teško mogu da
pripišu domorodačkim žiteljima tog kraja. Čak ni uz
125
upotrebu naše najsavremenije tehnologije, stvaranje i distribucija kugli nipošto ne bi predstavljalo lak i jednostavan zadatak.
Južno od Kostarike, u drevnoj zemlji Inka, pronađeno je još jedno opčinjavajuće i zbunjujuće svjedočanstvo — neobični zapisi
na ravnici Naške. Njihov pravi dojam može se steći jedino iz vazduha, a u osnovi predstavljaju dugačke i široke usjeke koji
se kilometrima pružaju, uglavnom paralelno. Postoje, takođe, mnogobrojna stjecišta, a na .ostrvi'-ma' normalnog terena između
linija mogu se razabrati neobični crteži figura sličnih životinjama.
Posmatrani sa nivoa tla, ovi usjeci predsta vljaju široke -brazde koje otkrivaju blijedo-žućkasti teren koji leži ispod
gornjeg sloja smeđeg pješka ove gotovo pustinjske Oblasti. Kako su ove brazgotine — sasvim je umjesno upitati se — uspjele da
prežive tolika stoljeća?
Odgovor nije teško naći: zahvaljujući odsustvu kiša. Klima {je tu, naime, suha i veoma topla, čak i kada pada kiša, ona je
količinski beznačajna {prema jednom izvještaju, lokalne pada vine traju u prosjeku — 20 minuta godišnje!). Jedini aktivni
meteorološki činilac u dolini Naške jeste vjetar, ali svako njegovo ozbiljnije dejstvo osujećeno je po stojanijem neobične zaštitne
pokorice, svojevrsnog dksidisanog gornjeg sloja tla koji prekriva usjeke.
Ko je (bio odgovoran za ove neobične zapise u tlu i zbog čega su oni načinjeni?
Iz vazduha, cio kompleks veoma podsjeća na veliki i moderni aerodrom sa sistemom poletno- ^sletnih pista, ukrštenih
puteva i parkiranih mjesta. Ustrojstvo je u toj mjeri sistematično i simetrično da je teško odoljeti utisku da ono prethodno
nije bilo projefctovano u anatno manjim razmjerima, a tek potom prenijeto na konkretan teren ... Ako je ovo stvarno bio
slučaj, onda je za realizaciju kom-
pleksa bio neophodan veoma složen sistem osmatra-nja i nadzora iz vazduha — a ako nešto ni u kom slučaju nisu mogli da ostvare
lokalni žitelji iz pradavne prošlosti. Osim toga, kakva je svrha bila cije log projekta? Da nije možda bilo posrijedi prista- jališta iz
vazduha? Indikator sezonskog izlaženja i zalaženja izvjesnih zvijezda? Da li je u pitanju do morodačka /tvorevina — ili, možda,
rukotvorina van-zemaljskih bića?!. . .
Poznato je da se u oblasti Kvito (današnji Ekvador) dugo prije dolaska španaca govorio jedan jezik veoma sličan mađarskom!
Kako je moguće da se čak tu nađe govor naroda iz Srednje Evrope? Uprkos ogromnom okeanskom prostranstvu, koje razdvaja
dva kontinenta, zabilježena su gotovo istovjetna prezimena i nazivi mjesta. Koliko nam je poznato, preci današnjih Mađara, nisu
imali nikakve kontakte sa drevnim žiteljima Latinske Amerike. U to doba, naime, nisu postojala brza prevozna sredstva, baš
kao i elektronsko-telekomuniciranje — ili, možda, jesu?!...
Pogrebni običaji, takođe su gotovo istovjetni. U ovom pogledu, jedna karakteristika je naročito značajna. Završne riječi
mađarskog pogrebnog govora glase:
— Oni će nestati u zvijezde Velikog Medvjeda!
U izvjesnim južnoameričkim dolinama, raspored humki na lokalnim grobljima je takav da predsta vlja tačan odraz ovog
čuvenog i legendarnog sazvje-žđa. Da li je riječ o pukoj slučajnosti? Možda. U svakom slučaju, na čitaocu je da donese vlastiti
sud o ovoj podudarnosti.
Još interesantniji je neobičan predmet otkriven u jednom veoma starom egipatskom grobu (treća ili četvrta faraonska
dinastija) krajem devetnaestog stoljeća. Na prvi pogled, posrijedi je bio komad izglačanog bakra, za koji se pretpostavljalo da
je
126
127
„-\V i,""■ a
v; *$.
sačinjavao sastavni dio velikog bakarnog ogledala.
Tako je predmet, konačno, dospio u kairski muzej.
Kada je, napokon, dobio svoje mjesto u vitrinama, dogodilo se da ga je slučajno obasjao zrak
sunca, nakon čega se, na ogromno iznenađenje i
zanimanje svih prisutnih, na tavanici pojavila savršena projekcija spektra!
Podrobnijim ispitivanjem predmeta otkriveno
je da se na njegovoj površini nalazi ispisan veliki
brotj sasvim tanko usječenih linija. Objekat je, u
stvari, predstavljao difrakcionu rešetku!
Uiprkos vičnosti starih Egipćana da se koriste
metalima, zanemarljivo je malo vjerovatno da su
oni bili kadri za tako visoko precizan tehnološki
poduhvat kao što je proizvodnja besprekorne difrakcione rešetke. Čak i da su praktično mogli da ga
izrade, .teško da bi to učinili, iz prostog razloga što u
njihovo vrijeme nije bila poznata priroda — svjetlosti!
Ako je, s druge strane, predmet proizveden na
Zemlji mnogo stolje&a kasnije, kako je onda mogao
da se nađe u još neotkrivenom grobu?! . . .«
Godine 1919. Amerikanac Čarls Fort (Charles
Forth) objavio je za tadašnje prilike neobično djelo
pod naslovom ,Knjiga ukletih', u kojoj je naveo
nekoliko slučajeva mogućih posjeta gostiju iz svemira. Jedan od njih odnosio se na rudnike bakra
nedaleko od Gornjeg Jezera u Kanadi, 'koji su metodično i obilato bili eksploatisani znatno prije dolaska bijelog čovjeka na američki kontinent!
Naravno, .po meni, nisu morali u Kanadu stizati
rudari iz svemira da bi vadili rudu bakra. To su,
konačno, mogli činiti i Atlantiđani, pogotovo, što
znamo da je, prema Platonovim opisima, na Atlantidi bilo veoma razvijeno rudarstvo i metalurgija.
Ali, to su samo pretpostavke.
128
'•P^-^-'^J^:^^: i
Pretpostavke!?
Kako u otkrivanju postojanja Atlantide, krenuti
dalje od njih?
Kako otkriti neki čvršći dokaz, neku zraku ili
neki biljeg, koji neosporno potvrđuju postojanje u
dalekoj prošlosti legendarnog kopna?!. . .
9—
Atlantid
a
129
ne gasite
snove
* Kako je okončano ledeno doba? * Šta se
dogodilo prije 12.000 godina? * O čemu svjedoče jegulje? * Gdje su skrivena drevna zna nja? * Zašto je propao »Piramida projekt«? *
Da li su egipatske piramide služile samo kao
faraonske grobnice?
Atlantida je ono područje na našoj planeti, u
,kome je čovječanstvo prvi put zakoračilo iz divljaštva u civilizaciju. Tokom vremena pretvorila se u
snažnu i cvjetaj udu državu, čiji se kulturni uticaj
9*
131
proširio na obale Meksičkog zaliva, ušća Misisipija
i Amazona, zatim na pacifičku obalu Južne Amerike, na Sredozemno more, zapadnu obalu Evrope
i Afrike, na području Baltičkog, Crnog i Kaspijskog
mora.
Atlantida je bila pravi prepotopski svijet, raj
na Zemlji, vrtovi Hesperida, ostrvo blaženih, Alkinosovi vrtovi, Olimp grčkih bogova. Ona je za
sobom ostavila univerzalno sjećanje na zemlju u
kojoj je čovječanstvo dugo živjelo u sreći i miru.
Bogovi i boginje starih Gfka, učenik Feničana, kulturnih Indijanaca i Germana nisu ništa drugo do
kraljevi, kraljice i junaci Atlantide, a podvizi koji
im se pripisuju u uzbudljivoj mitologiji, predstavljaju samo nejasna sjećanja na stvarne istorijske
događaje. Mitologija Egipćana i Inka predstavljala
je prvobitnu religiju Atlantide u kojoj se, kako znamo, gajio — kult Sunca.
Najstarija kolonija Atlantide, po svoj prilici,
bila je Zemlja faraona, Egipat, čija kultura i civilizacija po mnogo čemu, odgovara — atlantskoj. I
feničanska azbuka od koje je nastala evropska pismenost, vodi porijeklo sa — Atlantide!
Užasna prirodna katastrofa uništila je čitavo
ostrvo i ono je zajedno sa svojim stanovnicima potonulo u more. Malobrojni Atlantiđani, kraljevska porodica, velikodostojnici, visoki sveštenici i čuvari
znanja, uspjeli su da se spasu brodovima i splavovima, tako da su narodima Istoka i Zapada prenijeli
vijest o mračnoj kataklizmi, koja je odnijela njihovu
zemlju!
To je, ukratko, sadržaj jedne od najpoznatijih
knjiga posvećenih legendarnoj civilizaciji. Naslov joj
je »Atlantida, prediluvijalni grad«, objavljena je
daleke 1882. godine, a napisao ju je Ignacius Doneli
(Ignatius Donnellv), koga i dan-danas citiraju mnogi
svjetski istraživači i autori.
132
U svom opširnom djelu Doneli pominje i u međuvremenu potonuli plato, koji je nekada povezivao
Evropu, Afriku i Ameriku, tako da je omogućavao
imigraciju biljnog i životinjskog svijeta. Istovremeno,
taj hipotetički plato, a njega pominje i Oto Muk,
sprečavao je kretanje morskih struja u pravcu sjevernog Atlantika. Sve dok je Atlantida postojala,
golfska struja nije kružila okeanom, a sjeverni dio
Evrope bio je prekriven debelim slojem leda.
Dugogodišnja hladnoća naprosto je bila okovala
veliki dio evropskih ravnica i spustila se čak sve do
Francuske. Istovremeno, šumsko rastinje povuklo
se daleko na jug, a bijelim i studenim prostranstvima Evrope, pogotovo u njenim sjevernim predjelima, besciljno su lutala golema stada krupnih sisara
— bizona, mamuta, nosoroga sa krznom, jelena, divljih konja i drugih životinja.
U tini neobičnim uslovima, to danas potvrđuju
i paleografi Sovjetskog Saveza, koji su čak uspjeli
da rekonstruišu prošlo ledeno doba i da izrade atlas
Evrope, u vremenu kada je bila pod ledom, naš
predak — čovjek kamenog doba, vodio je žestoku
borbu za opstanak.
Podaci iz posijednjifa godina, kako je prije izvjesnog vremena pisala sovjetska »Pravda«, dokazuju da su ljudi uspjeli da se priviknu na surove
uslove ledenog doba. Njihova kultura je (bila na
priličnom nivou. Umjeli su da šiju toplu odjeću, da
prave naseobine od koža i kostiju životinja, poznavali
su tajnu kremena. U naseobinama su pronađeni i
predmeti prvobitne umjetnosti — figurice od mamutovi kljova, crteži ljudi i životinja. Lovci kamenog
doba u dubine tundro-stepskih oblasti slijedeći stada
divljih životinja.
Atlas sovjetskih paleografa govori u prilog činjenici da je prije dvadeset-trideset hiljada godina,
133
život u Evropi tekao po, za nas, čudnim zakonima.
Uspostavljena prirodna ravnoteža bila je narušena
naglim otopljavanjem klime. U toku samo nekoliko
hiljada godina raspao se ledeni pokrivač, čiji su
posljednji ostaci nestali na Skandinavskom poluostrvu iprije, otprilike, devet hiljada godina.
Sta se to tako nenadano i tako žestoko dogodilo
u periodu od prije 12.000 godina?
U sredini Atlantskog okeana potonula je —
Atlantida! Nestalo je kopna, koji je milenijumima
sprečavao golfsku struju da krene sa toplim vodama
prema ledenom sjeveru i da učini kraj ledenom
dobu.
Kada se dogodila kataklizma i Atlantida potonula na morsko dno, tople vode, vulkanske erupcije, duge blatnjave kiše, sve je to uticalo da se,
najednom (?!), promijene životni uslovi u ovom podneblju. Naglo je porasla ne samo temperatura, nego
i vlažnost vazduha. Otopljene ravnice prekrile su
se gustim šumama. Za životinje navikle na ledena
prostranstva bilo je sve manje mjesta. Njihov broj
se drastično smanjivao. Zajedno su nestali starosjedioci ledenog doba kao što su mamuti, nosorozi
sa krznom i mnogi drugi. Dogodilo se eto, tako, da
planetarno proljeće nije donijelo samo radost!
Nestanak Atlantide, vidjeli smo, uticao je na
kompletan život u Evropi, a da se njeno potonuće
odista i desilo, to. kako tvrdi istraživač Oto Muk,
i danas potvrđuju — jegulje!
Zagonetno ponašanje ovih riba, zapravo, intrigira naučni svijet još od vremena antičke Grčke.
Njihovim tajanstvenim ponašanjem bavio se i znameniti filozof Aristotel, ali kako je on bio Platonov
ljuti protivnik, i kako je svakodnevno pobijao istinitost priče o Atlantidi, dabome, nije mogao ni da
pretpostavi da je upravo Atlantida ključ za rješenje
zagonetnih seoba jegulja.
134
Za vrijeme svog dugogodišnjeg istraživačkog rada, Oto Muk je pratio jegulje sve do nekadašnjeg
Sargaškog mora, dakle, sve do toplih voda, između
Sjeverne i Južne Amerike, u čijim podvodnim šumama od morskih algi, jegulje slave svadbu i dolaze
na svijet. Posmatrajući to neobično njihovo ponašanje, Muk smatra da je upravo to dokaz da su
današnja Azorska ostrva, zapravo, ostaci nekadašnje
Atlantide.
Ukratko Mukova teorija glasi: u kvartarnom dobu Atlantida je predstavljala barijeru za toplu golfsku struju i izazivala neobični vrtlog u Sargaskom
moru. Ovo more, koje je veliko otprilike kao Srednja Evropa, bilo je prvobitna postojbina jegulja.
Pošto bi se tu izlegle prepuštale bi se morskoj
struji, koja bi ih odnijela do najbližih obala, do
ušća atlaritidskih rijeka, a odatle bi nastavile dalje
put sve do ibistrih jezera, kojih je bilo veoma mnogo
na Atlantidi, uostalom, kao što ih danas ima i u
Srednjoj i Sjevernoj Americi!
Propašću legendarnog kopna, taj kružni put
jegulja — od slane ka slatkovodniu vodama i obratno — foio je naglo prekinut, ali su one, jednostavno, ostale vjerne svom praiskonskom instinktu!
— One ni ne slute da Atlantida više ne postoji
i da je vrtlog struje u Sargaskom moru već odavno
prekinut... A jegulje, čini se, imaju bolje i duže
pamćenje od čovjeka. Za njih, njihovo prastaro utočište na istoku nije izgubljeno. I zato jegulje evropskog porijekla, umjesto plivajući na zapad da kraćim
putem stignu do slaitikih voda, one se, protivno svakoj logici, upućuju na istok ka obalama daleke Evrope, mada ih na njihovom tri godine dugom putu
očekuju brojne i mnogo veće opasnosti. Svaka jegulja je, dakle — tvrdi Oto Muk — nijemi svjedok
nekadašnjeg postojanja Atlantide!
135
Zagonetna kružna putovanja jegulja, svakako,
mogu se uzeti kao jedan od ilustracija da je Atlantida odista postojala. Ali, kako otkriti čvršće dokaze?
Prisjetimo se riječi egipatskog sveštenika Sonhisa (Sonchis) upućenih grčkom zakonodavcu i filozofu — Solonu:
»... Vi ste mladi u duši, jer u njoj, još uvijek,
ne posjedujete dovoljno iskustva i starih tradicij a . ..«
Sanhis je 'bio u pravu, jer su drevni Egipćani,
za razliku od Grka, imali zabil ješke o milenijima
unazad. Upravo, iz tih zaibilješki su i saznali za
priču o Atlantidi.
Cicero (106 — 43. prije nove ere) 'bilježi u svom
»De Divinatione« (»O božanstvu«) da su, recimo, babilonski sveštenici tvrdili da »posjeduju spomenike,
koji zahvataju period od 470.000 godina«!
Prije više od dvije hiljade godine Strabo je zabilježio da »Iberi iz Španije posjeduju knjige posvećene istoriji njihovog naroda, poeme i zakone izražene u stihovima, koji su stari — šest hiljada godina«!
Diogenes Laertius pisao je u trećeg stoljeću da
su drevni Egipćani zabilježili u svojim hronikama
373 solarna i 832 lunama zamračenja. Drugim riječima, njihove hronike zadirale su — deset hiljada
godina unatrag!
Više od četiri hiljade star ep o Gilgamešu tvrdi
da je Gilgameš, dvije trećine bog, jedna trećina
čovjek, bio »mudar i da je poznavao mnoga tajna
znanja, da je donio priču o danima prije potopa, a
kada se umorio, u kamen je urezao sve što je znao i
ostavio ga dalekim pokolenjima«!
Gdje se sada nalazi taj kamen, Ikoji po mnogo
čemu podsjeća na »vremenske kapsule«, koje smo mi
1965. godine zakopali u tlo Njujorka?
136
Vratimo se ponovo u faraonski Egipat. Pred nama je Maneto (Manetho), sveštenik i čuvar svetih
arhiva hrama Heliopolisa. Vrijeme: treći vijek prije
nove ere. Poznato je da je Meneto svoje zanimljive
priče o dalekoj prošlosti izvlačio iz stupova (ispisanih od podnožja do vrha!), koji su se nalazili u tajnim
podzemnim hramovima nedaleko od Tebe i zvučne
statue Memnona. Eusebius (265—340) je zabilježio
da je Meneto, zapravo, proučavao prastaru istoriju
iz tekstova na stupovima, koje je napravio Tot
(Thoth), odnosno Hermes. Poslije Potopa, te zabilješke je preveo i na pergament prepisao Agatodaemon, drugi sin Hermesa, a onda ih pohranio u
riznicu nepoznatog hrama!
Mnoga stara predanja, ikako u svojoj knjizi o
Atlantidi tvrdi engleski istraživač Endrju Tomas,
upućuju nas da su ta tajna podzemna spremišta
izgrađena po naređenju mudraca sa Atlantide, koji
su znali da Zemlju povremeno zahvataju strašne
kataklizme.
Bizantiski istoričar Džordž Sinkelus {Georg Syncellus) zapisao je da su Egipćani posjedovali hronike
stare — 36.525 godina, a Crantor, koji je živio oko
tristote godine prije nove ere, tvrdio je da u Egiptu
postoje stupovi na tajnom mjestu, koji sadrže kompletnu istoriju Atlantide!
Prije oko dvije i po hiljade godina Herodotu su
pokazane 345 statua egipatskih visokih sveštenika
u linijskom slijedu sve do 11.340 godina prije njegovog vremena. Herodot nas takođe izvještava da se
Oziris, zapravo, pojavio petnaest hiljada godina prije
Amasisa, koji je, kako nam je poznato, vladao između 570. i 526. godine prije nove ere, i dodaje — »u
Egiptu tvrde da su sasvim sigurni u ove datume,
jer su uvijek tačno vodili sve pisane zalbilješke o
prolasku vremena«!
137
Gdje bi trebalo tražiti riznice drevnih znanja?!
Na ovo pitanje, čini se, postoji samo jedan odgovor: ispod ili u blizini piramida, odnosno sfinga! Ukoliko tajna
spremišta nisu unutar ili ispod piramida, njihov položaj i dubina pod zemljom, mogli bi se doibiti jedino pronalaženjem
neke vrste geometrijskog šablona u planu sfinge i piramide Khufu. Možda ključ leži u matematičkim proporcijama
struktura?!...
Da bi se otkrio ključ treba iskoristiti i najmoderniju naučnu opremu, što je već učinjeno u zanimljivom
egipatsko^američkom »Piramida projektu«.
Ideja o »Piramida .projektu« pala je na um američkom naučniku Luisu Alvarezu sa Univerziteta u Kaliforniji, inače
proslavljenom fizičaru i dobitniku Nobelove nagrade. Alvarez je vjerovao da ispod tri egipatske piramide i Sfinge
postoje podzemni hodnici, koji omogućavaju komunikaciju između samih piramida i ulaza u tajne odaje, u kojima bi se
magle da nalaze arhive sa tajnim znanjima egipatskih sveštenika.
Za temeljito ispitivanje piramide Kefren (Khep-hren) u Gizi, blizu Kaira, Alvarez je predložio da se iskoriste kosmički
zraci, koje je još 1911. godine otkrio austrijski naučnik Hes (Hess) a koji imaju izuzetnu sposobnost prodiranja.
Alvarez je smatrao da treba postaviti detektor kosmičkih zraka, takozvani »Spark čambers« (Spark chambers), elektronsku opremu koja je privukla najviše pažnje na nju-jorškom Svjetskom sa junu tehnike 1965. godine, u unutrašnjost
Kefrenove piramide i da će on regi-strovati različit stepen radijacije ukoliko je usmjeren prema stranama ili prema
uglovima, u zavisnosti od razlike u debljini kamenih zidova.
Shodno tome, ukoliko piramida posjeduje u zidu neku tajnu prostoriju, detektor će registrovati veći
stepen radijacije, zbog šupljine u zidu. To je bila odlična zamisao i, kao u slučaju radioaktivnog ugljenima prilikom
procjene starosti kalendara Maja, svi su bili ubij edeni da će misterija piramida na taj način, napokon, biti riješena.
Između 1966. i početkom 1967. godine oprema za mjerenje kosmičkih zraka precizno ie instalirana u pogrebnoj
odaji, koja se nalazila u dnu piramide Kefren. I kada je sve bilo spremno, naučnici su receptor kosmičkih zraka lagano
okretali u svim pravcima, snimajući rezultate na magnetske trake, koje su zatim poslane u Kairo, gdje je trebalo da
budu dešifrovane.
Međutim, u Kairu je, na opšte zaprepaštenje, konstatovano da je »Spali Cambers« registrovao i nama neke
nepoznate tajanstvene radijacije, koje su do te mjere pobrkale ostale da ih je bilo naprosto nemoguće dešifrovati.
Zbunjeni naučnici su tada prenijeli cjelokupnu aparaturu u Kairo i ponovo je, u novim uslovima detaljno isprobali. I sve
je 'bilo u najboljem radu kada je Spak čembers« radio izvan Kefrenove piramide!
Naravno, američki i egipatski naučnici sa Ein Sams univerziteta u Kairu i Univerziteta iz Kalifom! je, predvođeni
Lusom Alvarezom, nisu odmah odustali od »Piramida projekta«. Naprotiv, ponovo su instalirali detektore u
Kefrenovoj piramidi i ponovo počeli da snimaju. Ovoga puta, elektronska oprema zabilježila je još nerazumljivije
radijacije, koje su bile sasvim drugačije nego one iz prvog snimanja. Nekoliko puta su ponovili snimanje, ali su svaki put
dobij ali drugačije rezultate!
Bio je to događaj, koji je privukao na lice mjesta i američkog novinara Džona Tanstela (John Tan-stoll). U svom
izvještaju iz Kaira objavljenom u subotnjem izdanju »Tajmsa« (»Times«), u broju od 26. jula 1969. godine, Tanstel
piše:
138
139
.'.'•V
■%
»Dr Amr Goheda, egipatski naučnik zadužen za
instalacije u Kefrenovoj piramidi, pokazao mi je
novu IBM 1130 mašinu okruženu sa stotinama zabi1 ješki iz piramide, koje su bile složene uredno, po
datumskom slijedu. Iako je u početku oklijevao, konačno mi je ispričao o ćorsokaku u koji je upao
,Piramida projekat'.
— Ovo pobija sve poznate zakone savremene
nauke i elektronike — rekao je odlučno uzimajući
neke zalbil ješke napravljene još u oktobru 1968.
godine. Stavio je traku u kompjuter koji je na pa
piru ostavio sliku djelića kosmičkih zraka. Potom je
u kompjuter stavio drugi snimak, načinjen pod
istim uslovima, ali nekoliko dana kasnije. Ovoga
puta snimljena slika je, međutim, bila sasvim dru
gačija. Istaknute tačke, koje bi morale da se poja
vljuju na svakom snimku, jednostavno, nisu više
postojale.
— Ovo je naučno nemoguće! — rekao mi je dr
Goheda ne skrivajući svoju zbunjenost.
— Znači li to da je svo vaše naučno znanje
beskorisno i da ga, jednostavno, neka sila, radijacija,
ili nešto treće što je van našeg poimanja, potpuno
obara?
Dr Goheda je dugo oklijevao sa odgovorom.
— Ili smo mi pogrešno izračunali geometriju
piramide, a to je gotovo nemoguće, ili postoji zago
netka koja se naučno ne može objasniti. Nazovite
to kako hoćete: okultizam, prokletstvo faraona, ča
robnjaštvo ili magija, jednostavno — postoji neka
sila u piramidi koja pobija zakone nauke i to je
neosporno, kao dva i dva da su četiri!. ..«
Američki novinar, iznio je u svom tekstu i jednu
zanimljivu opservaciju:
»Prije oko hiljadu godina, Egipćani su pisali o
pokretnim zidovima u galerijama piramide i tajnim,
140
debelim i kamenim vratima, koja otvara nepoznata
sila. Postoje i zapisi, koji se odnose na prastare robote, koji čuvaju tajna blaga, a pominju se i bljesci
blistave svjetlosti u dubinama egipatskih piramida.
Ukoliko to, sve skupa, nisu priče iz ,Hiljadu i jedne
noći' i ukoliko su egipatski hroničari bilježili tačno i
istinito, tada možemo pretpostaviti da ispod piramida
postoje instalirani generatori velike snage, koji i
dan-danas proizvode čudesne fenomene . . .«
Bilo kako mu drago, nakon neuspjeha »Piramida
projekta«, Luj Alvarez je odustao od daljnjeg istraživanja, vratio se u Kaliforniju i posvetio drugim
poslovima.
Ma kako to nevjerovatno zvučalo, smatra istraživač Moriš Satelen, čini se, da su naši daleki preci
predvidjeli šta bi moglo da se dogodi i da su u
riznicu drevnih znanja, smjestili odašiljač moćnih
radijacija kako bi omeli sve one koji bi pokušali
da otkriju tajnu egipatskih piramida.
Ovu fantastičnu tezu, kako sam svojevremeno
pisao i u knjizi »Tajne iščezlih civilizacija«, dokazuju i neki drugi ništa manje zanimljivi primjeri.
Postoji, naime, znatan broj veoma ozbiljnih ljudi,
među njima i naučnika, koji tvrde da su osjetili
djejstvo čudnih magnetskih sila, nakon što su duže
vremena proveli u unutrašnjosti ili u neposredni]oj
blizini piramida. Dakle, gotovo da nema sumnje da
u piramidama djeluju neka tajanstvena radijacija,
koju bi danas možda bilo moguće identifikovati
pomoću savremenih elektromagnetskih uređaja.
Ukoliko su piramide, doista, na takav način zaštićene, sigurno je da postoji nešto izuzetno značajne
ispod tiih ogromnih gomila kamenja koje su tu više
od pet hiljada godina!
Neki odmah pomišljaju na zalihe zlata i dragog
kamenja. Međutim, Šatelen vjeruje da se umjesto
141
'basnoslovnog blaga ispod piramida nalaze metalne ploče ispisane hijeroglifima, koje sadrže sve tajne ondašnje nauke i istoriju
ljudi i naroda od vremena njihovog postanka na planeti Zemlji. Te ploče su možda odista od zlata ili platine, zbog postojanosti
tih plemenitih metala, ali vrijednost te vrste je neznatna u odnosu na njihovu naučnu i istorijsku cijenu.
Poznato je, takođe, da mnogi naučnici i istraživači vjeruju da su i Asteci, u vrijeme španskih osvajanja, sakrili u
podzemne odaje sve predmete koji su imali kulturno-istorijsku vrijednost. Spomi nju se pedeset i dvije zlatne ploče na
kojima je bila ispisana cjelokupna njihova istorija i sva naučna znanja do koje su došli... Bilo bi sasvim iznena đujuće da
Egipćani, koje su osvajali Asirci, Grci, Rimljani i Arapi nisu imali neko tajno skrovište za svoja izuzetno vrijedna kulturnoistorijska dobra.
Ali, gdje početi kopati?
Ukoliko se posmatra plan triju egipatskih pira mida i Sfinge, razrađuje svoju teoriju Moriš Ša-telen, pada u oči da su
diagonale piramida Keopsa i Sefrena na istoj osovini sjeveroistok-jugozapad, dok je jedna diagonala od piramide Mikerinos
paralelna. Ako produžimo drugu diagonalu piramide Mikerinos u pravcu sjeverozapad, ona će presjeći osovinu dijagonala prve
dvije piramide u određenoj tački X.
Ako sada posmatramo Sfingu, primijetićemo da se njen geometrijski centar nalazi u produženju južnog zida piramide
Šefren. To produženje čini ugao od pedeset stepeni sa osovinom Sfinge. Iz toga bi moglo da se zaključi, kao, konačno, i za hram
u Karnaku, da je isto proteklo 1.080 godina, između podizanja Sfinge i podizanja piramida. Ako se, me đutim, sada osovina Sfinge
produži malo više ka
142
zapadu, primijetiće se da siječe produžetak piramida u istoj tački X.
E>a li je to samo igra slučaja?
Tvrdim da nije — kaže Šatelen. — I da sam arheolog, počeo bih da kopam upravo na tom mjestu!
Naučnici prastarih civilizacija naše planete, koje mi danas najčešće nazivamo sveštenicima ili žrecima, stoljećima, ako ne i
milenijumima, brinuli su se o tajnim znanjima do kojih niko nepozvan nije imao pristupa. Ta znanja, a među njima i sjećanja na
Atlantidu i njena dostignuća, koja mi danas je.dva i naslućujemo, skrivana su na razne načine i na raznim tajnim mjestima.
Većina ih još uvijek leži u tajnim odajama tibetanskih i indijskih bogomolja u koje je naučnicima i istraživačima današnjice
zabranjen pristup, u skrivenim podzemnim hodnicima drevnog grada Tia-huanaka, pod monumentalnim hramovima Palenke,
ispod debelih zidina Maču Pikčua, u grobnicama Sumeraca, u Vatikanskoj biblioteci, duboko ispod Balbeka i na dnu Atlantskog
okeana.
Potonula su zajedno sa legendarnom Atlanti-dom!
Jednoga dana ako se priča o Atlantidi, poput priče o legendarnoj Troji, pretvori u istinu, ako se otkriju zidine veleljepnih
hramova zlatnog grada Posejdonisa, ako na svjetlost dana izbije sva ona ljepota što su je u slavu svojih kraljeva podigli
najvještiji neimari Atlantide, kažem, ako nauka dobije dovoljno argumenata da potvrdi postojanje hipotetičke civilizacije, biće to
i sretan i sjetan trenutak, istovremeno.
Sretan, zbog toga što ćemo, napokon saznati nešto više o civilizaciji, koja je možda prethodila svim kasnijim kulturama
i — sjetan, zbog toga što će svijet osiromašiti za jednu predivnu legendu
143
^•
m
».
koja, čak i da nije bazirana na iistorijskim činjeni^
čama (?!), obogaćuje čovječanstvo svojim zanimljivim i nezaboravnim sadržajem.
Ne treba gasiti snove. Oni nas čine mlađim i
oni su, konačno, isključivo privilegija — ČOVJEKA! ...
144
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
2
File Size
1 605 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content