OSNOVNI PSIHIČKI PROCESI

OSNOVNI PSIHIČKI PROCESI
Opažanje ili percepcija: proces u kojem čulnim
organima spoznajemo svijet koji nas okružuje.
Opažanje predstavlja subjektivni doživljaj
objektivne stvarnosti.
Osjet: doživljaji koji nastaju djelovanjem
podražaja na osjetne organe.
Osjet predstavlja zapažanje pojedinih svojstava objekta, kao npr. boja objekta, miris, zvuk i
slično. Osjeti su samo elementi od kojih se sastoji složeniji cjelovit doživljaj koji nazivamo
percepcija.
Kako nastaje osjet?
Podražaj – Receptor– Senzorni nerv – Senzorni centar
Primjer:
1. Svijetlosni podražaj – 2. Oko - 3. Optički nerv – 4. Nervna ćelija - 5.Centar za vid u
potiljačnom režnju kore velikog mozga
Receptor: grupa senzornih ćelija koje reaguju samo na određene vrste draži. Djelimo ih:
Prema lokaciji:
Eksteroreceptori - podražuju ih promjene u okolini (vid, sluh, okus, njuh, toplo, hladno, dodir
i bol).
Interoreceptori (smješteni su unutar tijela, a aktiviraju ih promjene u koncentraciji različitih
tvari; njihovo podraživanje ponekad dovodi do osjeta, a ponekad do refleksa).
Proprioreceptori (smješteni u mišićima, zglobovima i tetivama) - kinestetički receptori i
vestibularni organ u unutrašnjem uhu, podražuju ih promjene u položaju tijela, tonusu
mišića i udova u prostoru i ravnoteži.
Prema vrsti podražaja:
Mehanoreceptori - reagiraju na deformaciju stanične membrane, to su receptori za sluh,
dodir, proprioceptori i receptori za arterijski tlak.
Hemoreceptori - aktiviraju ih kemijska svojstva podražaja (za okus i njuh, ali i različiti
receptori unutar tijela koji reagiraju na promjene u koncentraciji određenih tvari)
Fotoreceptori (oko) sadrže pigmente koji hemijski reagiraju na svjetlo.
Nocioreceptori - receptori za bol (koža, tkiva)
Apsolutni limen: Minimalni intenzitet podražaja koji može izazvati osjet
 Primjeri:
 Sluh: Kucanje ručnog sata može se čuti na najvećoj udaljenosti od 6 metara.
 Okus: Jedna kašika šećera se može osjetiti u najviše sedam litara vode.
Diferencijalni limen: Najmanja promjena koja se mora dogoditi u jačini podražaja da bi opažač
primjetio razliku.
Što je osnovni podražaj jači (intenzivniji), potrebna je veća razlika da bismo je osjetili.
Primjer: Da bismo primjetili razliku u težini dva predmeta, ta razlika mora biti najmanje 2% kod
lakših i 10% kod težih predmeta.
Osjetna adaptacija: Smanjena osjetljivost osjetnih organa usljed dugotrajne izloženosti
podražaju. Omogućuje nam da usmjerimo pažnju na nove informacije iz naše okoline, a da
nam pri tom ne smetaju oni podražaji koji su konstantno prisutni.
VRSTE ČULA
Koliko čula ima čovjek? 5, 6, ili više?
Definicija: Čulo predstavlja sistem koji se sastoji od grupe senzornih ćelija (receptora) koji
reaguju na specifični fizički podražaj, i koji taj podražaj prenose do posebnih moždanih centara
gdje taj signal biva registrovan i protumačen.
Pet tradicionalnih vrsta čula:
1. Čulo dodira (osjet kože)
U koži se nalaze receptori za dodir, boli i za
toplo-hladno. Ovi receptori nisu ravnomjerno
rasoređeni na koži.
2. Čulo okusa
Receptori za okus najgušće su raspoređeni na gornjoj strani jezika, a ima ih i na dijelovima
ždrijela i na mekom nepcu. Za čulo okusa zaslužni su okusni pupoljci (gustativne kvržice) koji
se nalaze na jeziku. Oni su uronjeni u epitel jezika, a građeni su od receptorskih ćelija iz kojih
izlaze nervna vlakna koja se stapaju u živce, koji dalje vode podražaje u koru velikog mozga.
Na površini jezika, osobito na korijenu jezika, nalaze se brojni čulni pupoljci koji reaguju na
materije topljive u pljuvački. Postoje četiri osnovne vrste okusa koje razlikujemo:
-gorko (registruju čulne ćelije na korijenu jezika i nepcu),
-slatko (registruju čulne ćelije na vrhu jezika),
-slano (prednji dio jezika, iza čulnih ćelija za slatko),
-kiselo (nepce i uz rub jezika).
Kod čula okusa sudjeluje i čulo mirisa koje nadopunjava impulse
koji idu prema mozgu.
3. Čulo mirisa
Osjetni receptori za miris smješteni su u gornjem dijelu sluzokože nosa, a reaguju na prisustvo
isparljivih supstanci. Miris osjećamo kada neka hemijska tvar dolazi u dodir sa završecima
olifaktornog nerva. Ova materija mora biti u obliku plina ili pare, inače ne bi mogla putovati
kroz zrak. Ćelije čula mirisa su postavljene su tako da prilikom disanja zrak struji preko njih.
4. Čulo vida
Vidni receptori su fotoreceptivne ćelije, tj. štapići i čunići i smješteni su u mrežnjači. Pod
djejstvom svjetlosti vidni pigmenti koji se nalaze u mrežnjači razlazu se, pri čemu nastaje
nadražaj u vidu bioelektrične struje.
Pored sljepoće za boje česte su anomalije osjeta vida kao što su kratkovidnost, dalekovidnost
i drugi koji nastaju zbog deformacije u očnom sočivu, što se može ispravljati naočalima. Kada
je u pitanju sljepoća za boje, rijedak je slučaj totalnog sljepila, ali je često djelimično sljepilo za
boje. Daltonizam je forma djelimičnog sljepila za boje gdje se crvena boja vidi kao zelena.
5. Čulo sluha
Osjetilo sluha je uho. Mehanoreceptori zvučnih vibracija nalaze se u unutrašnjem uhu, a centar
za sluh je u sljepoočnoj oblasti kore velikog mozga. Receptorske ćelije osjetila sluha imaju
sposobnost da mehaničku energiju zvučnih valova pretvore u bioelektirčne impulse i upute ih
odgovarajućim moždanim centrima. Količina i kvalitet zvučnih informacija, tj. osjeti sluha,
zavise od intenziteta (jačine) i frekvencije (učestalosti) zvučnih vibracija. Istraživanjem izvora,
rasprostiranja i osjeta zvuka bavi se akustika. Ljudi mogu čuti tonove u intervalu frekvencije
od oko 160 do 20.000 titraja u sekundi (Hz), što zavisi od individualne osjetljivosti, starosti i dr.
Intenzitet zvuka mjeri se u decibelima (dB).
6. Čulo ravnoteže ili statički osjet
Ove osjete dobijamo preko polukružnih kanala i otolitnog aparata koji su smješteni u unutrašnjem
uhu. Pomoću ovog osjetnog organa doživljavamo položaj tijela u prostoru, promjenu položaja tijela i
održavanje ravnoteže. Ovaj osjet je tijesno povezan sa organskim osjetima, pa se dešava da on
refleksno djeluje na mišiće u unutrašnjosti tijela, posebno one u utrobi.
Tako se dešava da kod morske bolesti imamo osjećaj mučnine, jer je podražavanje organa za
ravnotežu, preko refleksnog luka podražilo mišiće za probavu.
7. Kinestetički osjet
Kinestezija, tj. kinestetički osjet kretanja. Ovaj osjet doživljavamo kao informaciju o položaju i
kretanju pojedinih dijelova tijela. Receptori ovog osjetila (osjetna tjelešca) nalaze se najvećim dijelom
u zglobnim čahurama, ali djelimično i u tetivima i mišićima.
Normalno funkcioniranje kinestetičkog osjetila obezbjeđuje potpunu usklađenost tjelesnih pokreta.
Izostanak doživljavanja kinestezije, u slučaju nekih oboljenja bitno remeti ili onemogućava tu
skladnost, pa se određeni pokreti kontroliraju drugim osjetilima, npr. vidom.
8. Organski osjeti
Ovi osjeti registriraju promjene u unutrašnjosti tijela, pa imamo osjećaj gladi, žeđi, mučnine, umora,
itd. Oni nemaju jasno locirane organe niti se dovoljno zna o mehanizmu njihovog djelovanja, ali su jako
važni jer nas upozoravaju ako neki unutrašnji organi ne funkcioniraju normalno.
Kinestetički osjeti daju informacije o položaju tijela i pokretima udova i glave u odnosu na tijelo.
Receptori – u mišićima, zglobovima, tetivama i koži (Golgijev tetivni aparat, mišićno vreteno), zajedno
djeluju s dodirnim sistemom.

Download Report