close

Enter

Log in using OpenID

ASP.NET web programiranje

embedDownload
ASP.NET 2.0 Web stranice i Web kontrole
Svi dosadašnji primjeri bili su ili konzolne aplikacije ili aplikacije temeljene na Windows
formama. U ovom je dijelu dan pregled mogućnosti koje .NET platforma nudi u kreiranju
prezentacijskog sloja kojeg koristi pretraživač. Zbog toga će u početku biti dan kratki
pregled ključnih koncepata orijentiranih na Web (HTTP, HTML, skripte na klijentskoj
strani, skripte na serverskoj strani) i ulogu Web servera u svemu tome (uključujući
ASP.NET razvojni server WebDev.WebServer.exe).
Izlaganje u ovom dijelu rezervirano je za predstavljanje osnovnih dijelova ASP.NET-a i
na način korištenja Web kontrola. ASP.NET 2.0 nudi brojne nove Web kontrole, novi
model «master stranice» i različite tehnike prilagođavanja.
Uloga HTTP-a
Web aplikacije su sasvim različite od tradicionalnih desktop aplikacija. Prva očigledna
razlika je u broju korištenja računala. Standardna Web aplikacija koristi barem dva
umrežena računala (tijekom razvoja sve se može testirati na jednom računalu). S tom
činjenicom na umu, umrežena računala moraju razmjenjivati podatke poštivajući pravila
protokola. U ovom je slučaju riječ o HTTP protokolu.
Kada se na klijentskom računalu pokrene Web pretraživač (Netscape Navigator,
Mozzila Firefox, ili Microsoft Internet Explorer), uputi se HTTP zahtjev za dohvaćanjem
određenih resursa (primjerice datoteke *.aspx ili *.htm) sa udaljenog serverskog računala.
HTTP je tekstualni protokol izgrađen temeljem standardne zahtjev/odgovor paradigme.
Primjerice, kada upišemo u pretraživač adresu http://www.fesb.hr, softver pretraživača
koristi Web tehnologiju koja se zove Domain Name Service (DNS) koji pretvara
registrirano ime u 32 bitni broj (IP adresa). U tom trenutku, pretraživač otvara vezu preko
soketa (tipično preko porta 80) i šalje HTTP zahtjev za postavljenom stranicom na adresi
http://www.fesb.hr website-u.
Jednom kada host zaprimi HTTP zahtjev, specificirani resurs možda ima ugrađenu logiku
kojom dohvaća bilo kakvu vrijednosti koje mu dostavlja klijent (primjerice vrijednosti
unutar tekst boxa), sa ciljem da formatira odgovarajući HTTP odgovor. Web
programerima stoje na raspolaganju brojne tehnologije (CGI, ASP, ASP.NET, Java
servleti, itd.) da dinamički generiraju sadržaj koji će vratiti u HTTP odgovoru. U tom
trenutku, pretraživač na klijentskoj strani prikazuje HTML koji je poslao Web server. Na
slici je predstavljen temeljni HTTP zahtjev/odgovor ciklus.
Slika 1. Osnovni dio HTTP protokola: zahtjev/odgovor ciklus
Drugi razlog koji Web programiranje čini izrazito različitim od stvaranja tradicionalnih
desktop aplikacija leži u činjenici da je HTTP protokol u kojem nema provjere stanja u
kojem se nalaze bilo klijent ili server (stateless protokol). Sve dok Web server emitira
odgovor klijentu, sve što je bilo prije toga je zaboravljeno. To znači da na programeru
leži odgovornost «pamćenja» eventualno bitnih stvari (primjerice, odabrani proizvodi u
web trgovini) o klijentu koji je trenutno vezan za određeni Web site. ASP.NET
tehnologija nudi brojne načine pamćenja stanja, od koji mnogi zauzimaju standardno
mjesto na bilo kojim web platformama (varijable sesije, kukiji, aplikacijske varijable), ali
i neke nove tehnike (pregled stanja, upravljanje stanjem i cache).
Razumijevanje Web aplikacije i Web servera
Web aplikacija može se shvatiti kao skup datoteka (*.htm, *.asp, *.aspx, datoteke sa
slikama, itd.) i odgovarajućih komponenti (.NET datoteka koda) koje su pohranjene na
određenom direktoriju određenog Web servera. Web aplikacija ima specifični životni
ciklus i omogućava brojne događaje (inicijalno pokretanje-startup i konačno gašenjeshutdown) na koje se možemo zakačiti (pozvati).
Web server je softver čiji je zadatak ugostiti vašu veb aplikaciju i tipično nudi brojne
servise kao što su sigurnosni servisi, podrška za FTP, servis za razmjenu pošte, itd. IIS je
Microsoftov proizvod (program) koji radi kao web server i podrazumijeva podršku za
ASP.NET web aplikacije i za klasični ASP.
Kada izrađujemo ASP.NET web aplikacije, često dolazi do interakcije sa IIS-om. IIS
treba dodatno instalirati. Ako je instaliran, do interakcije može doći korištenjem foldera
za Administrativne alate. Za primjere koji slijede dovoljno je koristiti Default-ni Web
Site čvor.
Korištenje IIS virtualnih direktorija
Jedna jedina IIS instalacija dovoljna je za prikaz brojnih web aplikacija, od kojih je svaka
pohranjena u zasebnom virtualnom direktoriju. Svakom virtualnom direktoriju
pridruženo je odgovarajuće fizičko mjesto na lokalnom hard disku.. Stoga, kreiramo li
novi virtualni direktorij kojeg možemo nazvati ProbniWeb, do ovog će site-a vanjski
korisnici dolaziti upisivanjem adrese http://www.ProbniWeb.hr, pod pretpostavkom da
imate odgovarajući registrirani site, a ispod svega toga, virtualni direktorij bit će mapiran
na
odgovarajuće
fizičko
mjestio
na
disku,
primjerice:
C:\Inetpub\wwwroot\AspNetProbniWeb, u kojem su svi dijelovi web aplikacije.
Kada se kreira Web aplikacija korištenjem Visual Studia 2005, na raspolaganju
stoji opcija kreiranja virtualnog direktorija za trenutni website. Također postoji
mogućnost da sami, ručno, kreiramo website. Primjerice, želite li kreirati jednostavnu
web aplikaciju koja se zove Test. Prvi je korak kreirati direktorij koji sadrži skup
datoteka koje grade taj novi site (npr. D:\Web\TestWebSite).
Slijedeće, trebamo kreirati novi virtualni direktorij koji će služiti kao host Test
site-u. Desnim klikom kliknemo na DefaultWebSite čvor IIS-a i odaberemo ->New>Vitual Directory iz ContexMenua. Ova opcija pokreće ugrađenog čarobnjaka.
Preskočite formu sa dobrodošlicom i upišite ime vašeg website-a (TestWebSite). U
slijedećem koraku vas se pita da specificirate fizički direktorij u kojem su datoteke i slike
koje grade vaš site. Treba upisati D:\Web\TestWebSite.
U zadnjem koraku čarobnjak traži dodatne informacije tipa dostupnosti datoteka
(read, write, mogućnost pregledavanja datoteka preko pretraživača, mogućnost
pokretanja izvršnih datoteka-npr. cgi aplikacija i sl.). Za ovaj primjer, dovoljno je ne
mijenjati defaultne vrijednosti (bude li trebalo, to se može uvijek napraviti aktiviranjem
desnog klika). Kada završite, možete se uvjeriti da je novi virtualni direktorij registriran
sa IIS.
ASP.NET 2.0 razvojni server
ASP.NET 2.0 isporučuje se sa web serverom imena WebDev.WebServer.exe. Ovaj
program omogućava hostanje ASP.NET web aplikacija van granica IIS-a. Korištenjem
ovog alata, može se izgraditi i testirati stranica iz bilo kojeg direktorija na računalu (što je
zgodno za izgradnju ASP.NET 2.0 web programa na Windowsima XP Home Edition koji
ne podržava IIS).
Kada aplikaciju gradimo sa Visual Studiom 2005, postoji opcija
WebDev.WebServer.exe za hostanje stranica. Ovaj se alat može koristiti i ručno i iz
.NET komandnog prompta sa naredbom:
WebDev.WebServer.exe -?
Nakon čega se pojavljuje linija u koju je potrebno upisati odgovarajuće opcije sa
komandne linije, što znači specificirati nekorišteni port (opcija /port) i root direktorij web
aplikacije (korištenjem /path opcije). Primjerice:
WebDev.WebServer.exe /port:12345 /path: «D:\Web\TestWebSite»
Jednom kada je naredba upisana, može se pokrenuti pretraživač i zahtijevati stranicu.
Dakle, pretpostavimo li da je u direktoriju AutiWebSite datoteka koja se zove
MyPage.aspx, može se upisati slijedeći URL:
http://localhost:12345/MyPage.aspx
Brojni primjeri koji slijede koristit će upravo WebDev.WebServer.exe preko
VisualStudia 2005. Ovaj web server nije namijenjen hostanju web aplikacija
produkcijskog nivoa. Namijenjen je samo razvoju i testiranju.
Uloga HTTP-a
Jednom kada je konfiguriran direktorij koji hosta web aplikaciju, treba generirati sadržaj
aplikacije. Podsjetimo se da je web aplikacija samo izraz kojim obilježavamo skup
datoteka koje konstituiraju funkcionalnost site-a. Sigurno će brojne od tih datoteka
sadržavati sintaktičke tokene definirane sa HTML-om koji nam služi da bi opisali kako
želimo predstaviti tekst, slike, linkove i različite druge grafičke komponente stranice na
klijentskoj strani.
Ovaj aspekt web razvoja mnogi programeri ne vole jer, iako mnogi alati
generiraju HTML kod, dobro je imati nekakvo znanje o HTML-u ako se radi sa
ASP.NET-om. Dakle, osnovni HTML dokument izgledao bi:
<html>
<head>
<title> Ovo je nekakav WebSite</title>
</head>
<body>
</body>
</html>
<title> tag se korist za postavljanje stringa u naslovnu traku pretraživača koji poziva
određenu stranicu.
Razvoj HTML formi
Stvarna događanja neke *.htm datoteke pojavljuju se unutar dosega tzv. <form>
elementa. HTML form je jednostavno imenovana grupa povezanih elemenata korisničkog
sučelja koja se koristi da bi prikupili ulazne podatke od korisnika, koji se zatim prenose
do web aplikacije pomoću HTTP-a. Ne treba brkati HTML formu sa čitavim područjem
kojeg prikazuje pretraživač. U stvarnosti, neka HTML forma je više logičko grupiranje
dijelova koje umećemo unutar <form> i </form> tagova na slijedeći način:
<html>
<head>
<title> Ovo je Auto WebSite</title>
</head>
<body>
<form id= «defaultPage» name «defaultPage»>
<!—Ovdje je sadržaj Web-a>
</form>
</body>
</html>
Ovoj je formi pridružen odgovarajući ID i ime «defaultPage». Tipično, otvaranje <form>
tag-a podupiremo sa akcijskim atributima koji specificiraju URL kojem proslijeđujemo
podatke sa forme, kao i metode kojima prenosimo te podatke (POST ili GET).
Pogledajmo koji se sve elementi mogu uključiti u HTML formu. Visual Studio 2005
omogućava HTML tab na Toolbox-u koji dozvoljava odabir odgovarajućeg grafičkog
dijela korisničkog sučelja (vidi Sliku).
Slika 2. Kreiranje izgleda stranice pomoću HTML tab-a u Toolbox-u.
Izrada HTML korisničkog sučelja
Prije nego dodamo u dokument određene dijelove sučelja, vrijedno je napomenuti da
Visual Studio 2005 dozvoljava editiranje *.htm datoteke korištenjem HTML projektanta i
prozora sa Svojstvima (property). Odabirom opcije DOCUMENT iz dialoga Properties
(vidi sliku) možemo konfigurirati odgovarajuće dijelove HTML stranice, primjerice boju
pozadine. Kreirajmo izgled stranice slijedećim kodom:
<!DOCTYPE html PUBLIC "-//W3C//DTD XHTML 1.0 Transitional//EN"
"http://www.w3.org/TR/xhtml1/DTD/xhtml1-transitional.dtd">
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml" >
<head>
<title>Testni Web Site</title>
</head>
<body bgcolor="NavajoWhite">
<h1 align="center">Testna Login stranica</h1>
<form id="defaultPage" name ="defaultPage" runat="server">
<p align="center"> User name:
<input id="txtUserName" type="text" name="txtUserName" ></p>
<p align="center"> Password:
<input id="txtPassword" type="password" name="txtPassword" ></p>
<p align="center">
<input id="btnSubmit" type="submit" name="btnSubmit" value="Submit" >
<input id="btnReset" type="reset" name="btnReset" value="Reset" >
</p>
</form>
</body>
</html>
Primijetite da smo sastavnim dijelovima HTML dokumenta pridjelili odgovarajuće ime i
ID (texUserName, txtPassword, btnSubmit, btnReset). Osim toga svaka ulazna jedinica
ima i svoj tip (type) koji ove cjeline čini sastavnim dijelovima grafičkog sučelja u kojem
se automatski sva polja postavljaju na odgovarajuće postavne vrijednosti. Primjerice tip
«password» omogućava automatsko pretvaranje slova u zaštićene znakove, tip «reset»
omogućava brisanje unesenih vrijednosti, a «submit» omogućava slanje podataka
primatelju. Na donjoj je slici prikaz stranice dobivene gornjim kodom.
Slika 3. Izgled stranice generirane HTML kodom
Uloga skriptiranja na klijentskoj strani
Određena *.htm datoteka može sadržavati blokove skriptnog koda koji će biti prikazani u
strimu sa odgovorom i kojeg će obrađivati pretraživač preko kojeg se pozove određena
*.htm datoteka. Dva su razloga zbog kojih se koristi skriptiranje na klijentskoj strani
- da bi se procijenilo ono što korisnik unese, a što će se kasnije obrađivati na
serverskoj strani
- da bi došlo do interakcije sa DOM-om (Document Object Model) ciljnog
pretraživača
Obzirom na prvi razlog, treba shvatiti da je nužno zlo web aplikacija potreba da se
često izvode kružni prolasci prema serveru (postback) kako bi se ažurirao HTML
prikazan u pretraživaču. Kako su ti pozivi nezaobilazni, uvijek treba voditi računa da
broj prolazaka preko mreže bude što manji. Jedan od načina na koji se to postiže upravo
je skriptiranje na klijentskoj strani kojim procjenjujemo korisnikov unos prije nego ga
proslijedimo preko forme na serversku stranu. Ukoliko se pronađe greška (primjerice
neko od važnih polja nije popunjeno), možemo obavijestiti korisnika, bez izazivanja
nepotrebnih troškova zbog slanja nepotpunog dokumenta preko mreže.
Osim procjenjivanja korisnikovog unosa, klijentsko skriptiranje može se koristiti
za interakciju sa DOM-om samog pretraživača (objektni model dokumenta ugrađen u
pretraživač). Većina komercijalnih pretraživača predstavljaju se kao skup objekata preko
kojih se može upravljati načinom na koji se pretraživač ponaša. Jedan od najvećih izvora
problema leži u činjenici da većina pretraživača predstavljaju slične, ali ne i identične
objektne modele. Stoga, ukoliko prikažemo blok skriptnog koda na klijentskoj strani koji
ima interakciju sa DOM-om, taj neće raditi jednako na svim pretraživačima.
ASP.NET ima svojstvo HttpRequest.Browser, preko kojeg možemo tijekom izvođenja
odrediti kapacitet određenog pretraživača.
Postoji jako puno skriptnih jezika kojima se može autorizirati skriptni kod na
klijentskoj strani. Dva su jako popularna: VBScript i JavaScript. VBScript je dio Visual
Basic-a 6.0. IE je jedini pretraživač koji ima ugrađenu podršku za VB skript na
klijentskoj strani. Zbog toga, ukoliko želite da HTML radi ispravno na bilo kojem
komercijalnom pretraživaču, ne bi smjeli koristiti VBScript za skriptiranje logike na
klijentskoj strani.
Drugi popularni skriptni jezik je JavaScript. JavaScript ni oblikom ni dijelom nije
sastavni dio Java jezika. Iako imaju donekle sličnu sintaksu, JavaScript nije potpuno OO
jezik i zbog toga je i manje moćan od Jave. Dobra stvar je što današnji pretraživači
podržavaju JavaScript, što ga čini prirodnim kandidatom za skriptiranje na klijentskoj
strani.
Primjer klijentske skripte
Da bi ilustrirali ulogu skripte na klijentskoj strani, promotrimo kako se hvataju događaji
koji dolaze sa dijelova grafičkog sučelja na klijentskoj strani. Pretpostavimo da imamo
HTML botun (btnHelp) na defaultnoj stranici koji dozvoljava korisniku da pročita help.
Da bi uhvatili Click događaj ovog botuna, u HTML view ubacite botun (preko Toolbox-a
ili ručno), zatim ga odaberite preko «Client Objects and Events» i ubacite događaj «on
click». U konacnici originalni HTML nadopunjen je sa linijom:
<input
id="btnHelp"
btnHelp_onclick()" />
type="button"
value="Help"
onclick="return
Možete dodati još atribut language=”javascript”.
Visual Studio 2005 sam će kreirati praznu JavaScript funkciju koja će se pozvati kada
korisnik pritisne botun. U praznu funkciju mozemo dodati naredbu:
alert (“Ovo je Help botun!”).
Cijela funkcija trebala bi izgledati:
<script language="javascript" type="text/javascript">
// <!CDATA[
function btnHelp_onclick() {
alert ("Ovo je Help botun!");
}
// ]]>
</script>
Skriptni blok ubačen je u HTML kod pomoću zagrada <!...> koje označavaju komentar.
Razlog za to je jednostavan: ukoliko tu stranicu pošaljemo pretraživaču koji nema
podršku za JavaScript, taj dio neće utjecati na prikaz ostalog dijela stranice, jednostavno
će se ignorirati. Naravno, u tom će slučaju stranica biti manje funkcionalna ali će se
barem ostali dio prikazati onako kako smo naznačili.
Provjera valjanosti podataka forme
Proširimo default.htm sa ciljem ugrađivanjem logike za provjeru valjanosti na klijentskoj
strani. Cilj nam je pozvati JavaScript funkciju koja provjerava jesu li svi dijelovi forme
popunjeni u trenutku kada korisnik pritisne Submit botun. Ako nisu, generiramo popup
koji korisnika obaviještava šta treba napraviti. Zbog toga i na Submit botun trebamo
dodati funkciju koja će se izvesti kada ga pritisnemo:
function btnSubmit_onclick() {
if
((defaultPage.txtUserName.value=="")||(defaultPage.txtPassword.value=="
"))
{
alert ("Morate upisati korisnicko ime i password!");
return false;
}
return true;
}
Nakon ovoga, možete učitati stranicu preko pretraživača upisivanjem URL-a:
http://localhost/TestWebSite/default.htm i vidjeti kako funkcionira skriptna logika.
Slanje podataka sa forme (GET i POST)
Sada kada imamo jednostavnu HTML stranicu, moramo istražiti kako podatke sa forme
proslijediti natrag do servera. Pri gradnji HTML forme, obično ubacujemo akcijski
atribut pri otvaranju forme sa <form> tagom da bi specificirali primatelju nadolazeće
podatke sa forme. Podatke mogu primati mail serveri, druge HTML datoteke, datoteke
Active Server Pages (klasični ASP ili ASP.NET) i sl. Za ovaj primjer koristit ćemo
klasičnu ASP datoteku ClassicAspPage.asp. Potrebno je ažurirati default.htm
specificiranjem atributa u <form> tagu:
<form
id="defaultPage"
name
="defaultPage"
runat="server"
action="http://localhost/TestWebSite/ClassicAspPage.asp" method="get">
Ovaj nam atribut osigurava da kada pritisnemo Submit botun, podaci sa forme šalju se
ClassicAspPage.asp datoteci koja se nalazi na specifičnom URL-u. Specificiranjem moda
GET kao načina slanja, podaci sa forme nadodavaju se na query string kao skup parova
sa imenom/vrijednosšću odvojenih znakom «&».
http://localhost/TestWebSite/ClassicAspPage.asp?txtUserName=Marko&txtPa
ssword=mlnz423&btnSubmit=Submit
Drugi je način da specificiramo metodu POST:
U ovom slučaju podaci sa forme se ne dodaju u query string, nego se upišu u posebnu
liniju u HTTP zaglavlju. Korištenjem POST-a, podaci forme nisu direktno vidljivi
vanjskom svijetu. Još je važnije da POST nema ograničenja u korištenju dužine karaktera
(mnogi pretraživači imaju limite za GET upite). Za promatrani primjer, koristit ćemo
HTTP GET za slanje podataka sa forme odgovarajućoj *.asp stranici.
Gradnja klasične ASP stranice
Klasična ASP stranica je zbrka HTML-a i skriptnog koda na serverskoj strani. Cilj ASP-a
je dinamički generirati HTML kod korištenjem skriptnog koda na serverskoj strani i
malog skupa klasičnih COM objekata. Primjerice, možete imati VbScript (ili JavaScript)
na serverskoj strani koji čita neku tablicu sa podacima korištenjem klasičnog ADO-a i
vraća redove kao generičku HTML stranicu.
Za ovaj primjer, ASP stranica koristi ugrađeni COM objekt za ASP zahtjev da bi
se pročitali dolazni podaci sa forme (dodani na query string) i vratili ih nazad pošiljaocu.
Na serverskoj strani koristi se logika predstavljena VBScript jezikom.
Da bi to napravili, novu ASP datoteku pod imenom ClassicAspPage.asp treba
pohraniti u isti dierktorij kojeg smo vezali za virtualni direktorij. Stranicu formira
slijedeći kod:
<%@ language="VBScript" %>
<html>
<head>
<title>Serverska stranica</title>
</head>
<body>
<h1 align="center">Ovo mi je poslano</h1>
<p align="center"><b>Korisnicko ime:</b>
<%=Request.QueryString("txtUserName") %><br />
<b>Password:</b>
<%=Request.QueryString("txtPassword") %><br />
</p>
</body>
</html>
U klasičnom ASP-u definiran je i manji broj dodatnih COM objekata koji se mogu
koristiti (Sesion, Server, Application) pri stvaranju Web aplikacije. Za testiranje
napravljenog, jednostavno preko pretraživača treba učitati defaultnu stranicu, pritisnuti
Submit i trebala bi nam se vratiti nova HTML stranica predstavljena na Slici 4.
Slika 4. Dinamički generirana HTML stranica
Odgovor na POST zahtjeve
Trenutno, kreirana default.htm datoteka specificira HTTP GET kao metodu pomoću koje
se šalju podaci sa forme do odredišne *.asp datoteke. KOrištenjem ovog
pristupa,vrijednosti upisane u različitim odjeljcima grafičkog sučelja dodaju se na kraj
query stringa. Važno je uočiti da metoda Request.QueryString() jedino može izvući
podatke koji joj se pošalju pomoću GET metode.
Želi li se radije poslati podatke korištenjem HTTP POST zahtjeva, mora se
koristiti Request.Form kolekcija za čitanje vrijednosti na serveru, primjerice:
<body>
<h1 align="center">Ovo mi je poslano</h1>
<p align="center"><b>Korisnicko ime:</b>
<%=Request.Form("txtUserName") %><br />
<b>Password:</b>
<%=Request.Form("txtPassword") %><br />
</p>
</body>
</html>
Time je ilustracija osnovne web aplikacije završena. U nastavku, kako bi se steklo uvid u
prednosti koje nudi ASP.NET, dan je pregled problema vezanih za korištenje klasičnog
ASP-a.
Problemi sa klasičnim ASP-om
Iako su brojni web siteovi kreirani sa klasičnim ASP-om, ova je tehnologija na zalazu.
Možda je i najveći nedostatak klasičnog ASP-a upravo to što ju je prije činilo moćnom
platformom: skriptni jezik na serverskoj strani. Skriptni jezici kao što je VBScript i
JavaScript su interpreterski tipovi, entiteti bez tipova koji se ne uklapaju u robustne OO
programske tehnike.
Drugi problem sa klasičnim ASP-om je činjenica da neka *.asp stranica ne
generira modularan kod. Zbog toga što je ASP miješavina HTML-a i skripata na istoj
stranici, većina ASP web aplikacija predstavlja konfuznu mješavinu dvije vrlo različite
programske tehnike. Dokle god je istina da klasični ASP kod dopušta razdvajanje koda
kojeg se može naknadno iskoristiti u razdvojenim include datotekama, objektni model
koji to podržava, ne podržava i stvarnu podijeljenost zadataka. U idealnom svijetu web
logika trebala bi dozvoljavati da prezentacijska logika bude odvojena od poslovne logike
(tj. od funkcionalnog koda).
Konačna stavka o kojoj treba povesti računa leži u činjenici da klasični ASP
zahtijeva puno ponavljajućeg, redundantnog skriptnog koda koji se ponavlja između
procesa. Gotovo sve web aplikacije, provjeravaju korisnički unos, ponovno popunjavaju
dijelove grafičkog sučelja prije slanja HTTP odgovora, generiraju HTML tablice i slično.
Temeljne prednosti ASP.NET-a 1.x
Prva verzuja ASP.NET-a ponudila je iznimna rješenja po svim pitanjima po kojima je
klasični ASP očitovao slabosti. Sama .NET platforma omogućila je slijedeće tehnike:
• ASP.NET omogućava model nazvan iza-koda, koji dozvoljava odvajanje
prezentacijske i poslovne logike
• ASP.NET 1.x stranice su kompajlirani .NET asembliji, a ne interpretirani skriptni
jezici, što osigurava brže izvođenje
• Web kontrole dozvoljavaju programerima izgradnju web aplikacija sa grafičkim
sučeljem, na način sličan načinu gradnje Windows Form aplikacija
• ASP.NET web kontrole automatski održavaju svoje stanje za vrijeme postback-a
korištenjem skrivenih formi pod imenom _VIEWSTATE.
• ASP.NET web aplikacije su potpuno objektno orijentirane i koriste zajednički
sustav tipova (common type system)
• ASP.NET aplikacije mogu se lako konfigurirati korištenjem postavki IIS ili
korištenjem konfiguracijske datoteke web aplikacije.
ASP.NET 1.x bio je korak u pravom smijeru, a ASP.NET 2.0 je još ukrašeniji
Glavna poboljšanja u ASP.NET 2.0
ASP.NET 2.0 nudi brojne nove imenske prostore, tipove, utility-je, i tehnologije za
cjelokupan web razvoj pod .NET-om. Promotrimo samo od nekih prednosti:
• Websiteovi se više ne moraju hostati pod IIS-om za vrijeme testiranja i razvoja
•
•
•
•
•
Isporučuje se sa velikim brojem web kontrola (sigurnosne kontrole, upravljanje
novim podacima, nove UI kontrole) koji nadopunjuju postojeći skup kontrola
Podržava korištenje master stranica pomoću kojih zajedničko korisničko sučelje
možemo vezati za skup povezanih stranica
Podržava teme, koje nude deklarativan način za promjenu izgleda i ugođaja čitave
web aplikacije.
Podržava web dijelove koji se mogu koristiti kako bi korisnici prilagodili izgled i
ugođaj web stranice
Podržava konfiguriranje utemeljeno na webu i upravljačke utilitije koji održavaju
Web.config datoteke.
Imenski prostori u ASP.NET–u 2.0
Postoje 34 web orijentirane imenska prostora koji se mogu grupirati u četiri temeljne
kategorije:
•
•
•
•
Temeljna funkcionalnost (tj. tipovi koji dozvoljavaju interakciju sa HTTP
zahtjevima i odgovorima, infrastrukturu Web formi, tema i podrške za
profiliranje, web dijelovi i slično)
Web forme i HTML kontrole
Razvoj za mobilni web
XML web servisi
U tablici su predstavljeni neki od temeljnih imenskih prostora:
IMENSKI PROSTOR
System.Web
System.Web.Caching
System.Web.Hosting
System.Web.Management
System.Web.Profile
System.Web.Security
System.Web.SessionState
System.Web.UI
Značenje
Definira tipove koji omogućavaju komunikaciju
između pretraživača i web servera (zahtjevodgovor mogućnosti, manipulaciju sa kukijima i
prijenos datoteka)
Definira tipove koji omogućavaju podršku za
keširanje za web aplikacije
Definira tipove koji dozvoljavaju gradnju
prilagođenih poslužitelja za ASP.NET izvršno
vrijeme
Definira tipove za upravljanje i nadzor zdravlja
neke ASP.NET web aplikacije
Definira tipove koji se koriste za implementiranje
ASP.NET korisničkih profila
Definira tipove koji omogućavaju programiranje
sigurnosti za vlastiti site
Definira tipove koji dozvoljavaju održavanje
informacija o stanjima na per-users osnovi
(varijable stanja sesije)
Definiraju brojne tipove koji dozvoljavaju
System.Web.UI.WebControls
System.Web.UI.HtmlControls
izgradnju GUI-a za vlastitu web aplikaciju
ASP.NET-ov model web kodne stranice
ASP.NET web stranice mogu se konstruirati korištenjem jednog od dva pristupa. Može se
kreirati jedna *.aspx datoteka koja sadrži mješavinu koda serverske strane i HTML-a
(kao i klasični ASP). Korištenjem modela stranice sa jednom datotekom, kod na
serverskoj strani stavlja se unutar <script> dosega, ali sami kod nije pravi skriptni kod
(kao VBScript ili JavaScript). Umjesto toga, naredbe unutar <script> bloka pišu se u
nekom od odabranih jezika (C#, VisualBasic.NET, itd.).
Grade li se stranice koje imaju vrlo malo koda (a veći je dio HTML), model
stranice sa jednom datotekom je zgodnije koristiti jer takav model osigurava i čitav niz
drugih prednosti kao što su:
• Stranice sadržane u modelu sa jednom datotekom lakše se isporučuju ili šalju
drugom razvojnom timu
• Nema ovisnosti između datoteka, pa je takve datoteke lakše preimenovati
• Lakše je upravljanje sa datotekama u sustavu upravljanja sa izvornim kodom,
pošto su sve akcije definirane u jednoj datoteci.
Defaultni pristup koji je preuzet sa Visual Studiom 2005 je korištenje tehnike sa kodomiza (code behind), koji dozvoljava odvajanje HTML koda sa prezentacijskom logikom i
programskog koda. Takav se model ponaša jako dobro kada stranice sadržavaju znatan
dio koda ili kada više ljudi radi na razvoju istog web site-a. Dobre strane tog kodnog
modela su slijedeće:
• Takve stranice preglednije razdvajaju kod od prezentacije, pa dizajneri mogu
raditi na izgledu, a programeri na kodu
• Dizajneri nisu izloženi kodu ili drugima koji rade samo sa izgledom stranice
• Kod može biti distribuiran duž više *.aspx datoteka.
Bez obzira koji se pristup koristi, karakteristike prikaza ostaju iste. Pod ASP.NET 2.0
pristup temeljen na jednoj datoteci ne smatra se manje vrijednim; ovisno o
karakteristikama site-a, važno je izvući dobrobiti iz oba pristupa.
Rad sa modelom stranice u jednoj datoteci
Najprije obratimo pozornost na model u jednoj datoteci. Cilj je napraviti datoteku
Default.aspx koja nam nudi pregled video filmova koji se mogu naručiti. Iako se datoteka
može napraviti i u Notepad-u, možemo i iskoristiti mogućnosti koje nudi Visual Studio
2005. Dakle, treba odabrati: File->New-> File opciju sa menu-a:
Slika 5. Kreiranje nove *.aspx datoteke
Stranica koja se kreira u IDE-u može se editirati na dva različita načina: ili preko tzv.
«design» pogleda ili u izvornom (tekstualnom) modu. U tom slučaju vide se HTML
tagovi i dio koji je izdvojen za pisanje skripti (<script>).
U design modu na stranicu ubacite jedan botun, label (standard toolbox) i GridView
(DataToolbox). Preko Property dialoga zgodnije je pridjeliti odgovarajuće ID-ove (lbl
Info, btnFillData, videoGridView). Forma izgleda:
<form id="form1" runat="server">
<div>
<asp:Label ID="lblInfo" runat="server" Text="Pritisnite botun
za popunjavanje mreze"></asp:Label><br />
<br />
<asp:Button ID="btnFillGrid" runat="server"
OnClick="btnFillData_Click" Text="Popuni mrezu" /><br />
<br />
<asp:GridView ID="videoGridView" runat="server">
</asp:GridView>
&nbsp;</div>
</form>
Razriješimo zatim Click događaj (isto tako najlakše je preko Property prozora), pri čemu
odgovarajuću metodu treba dodati u dijelu rezerviranom za serverske skripte:
<script runat="server">
protected void btnFillData_click(object sender, EventArgs e)
{ }
</script>
Još treba implementirati kod na serverskoj strani i to tako da aktiviramo ADO.NET čitača
podataka kako bi popunio GridView. Treba dodati naredbu kojom specificiramo
importiranje SystemDataSqlClient imenskog prostora. Ta je logika sadržana u slijedećem
kodu:
protected void btnFillData_Click(object sender, EventArgs e)
{
SqlConnection sqlConn=new SqlConnection("Data Source=.;Initial
Catalog=Video;UID=sa;PWD=");
sqlConn.Open();
SqlCommand cmd=new SqlCommand("Select * From Inventory",
sqlConn);
videoGridView.DataSource=cmd.ExecuteReader();
videoGridView.DataBind();
sqlConn.Close();
}
Prije nego detaljnije objasnimo format *.aspx datoteke, pokušajmo je pokrenuti.
Otvorimo komandni prompt i upišemo:
Webdev.webserver.exe /port:***** /path:”d:\web\....”.
Kada se stranica prikaže, u početku vidimo samo botun i poruku, a kada botun
pritisnemo, podaci iz baze podataka upišu se u odgovarajuće HTML tagove, kao što se
vidi na slici:
Sada, obratimo više pozornosti na detalje iz *.aspx datoteke.
Naredba <%@ Page %>
Prva stvar koju je lako primijetiti je činjenica da se ASP datoteka uvijek otvara sa
skupom naredbi. ASP naredbe uvijek se označavaju sa <%@ XXX %> i može se
nadopuniti sa različitim atributima kojima definiramo karakteristike jezika.
Svaka *.aspx datoteka mora imati barem <%& Page %> naredbu koju koristimo za
definiranje jezika kojeg koristimo na stranici (pomoću language atributa). Ta se ista
naredba koristi za definiranje imena koda koji prati tu stranicu (kod iza stranice) i koji
osigurava podršku pri pojavljivanju stranice i slično. U Tablici je dan pregled nekih
atributa koji dolaze uz Page naredbu:
Atribut
CompilerOptions
Značenje
Dozvoljava definiranje bilo kojeg flega sa
komandne linije (predstavljenog jednim
stringom) kojeg prosljeđujemo kompajleru
kada se stranica obrađuje.
CodePage
Specificira ime odgovarajućeg koda koji
prati stranicu.
EnableTheming
Osigurava da kontrole na *.aspx stranici
podržavaju ASP.NET teme
EnableViewState
Označava da li se pogled na stanje održava
za vrijeme zahtjeva za stranicom
Inherits
Definira klase u kodu iza stranice iz koje
*.aspx datoteka nešto nasljeđuje, što može
biti bilo koja klasa uzvedena iz
System.Web.UI.Page
MasterPageFile
Postavlja se master stranica koja se koristi
zajedno sa trenutnom *.aspx stranicom
Trace
Označava je li omogućeno trace-nje
Naredba <% Import %>
Koristi se za eksplicitno navođenje svih imenskih prostora koje treba ta stranica. U ovom
dijelu specificiramo je li koristimo tipove iz System.Data.SqlClient imenskog prostora.
Za svaki imenski prostor koristimo posebnu <%Import%> naredbu. (Ta naredba nije
potrebna ukoliko koristimo model sa kodom iza stranice. U tom slučaju za specificiranje
vanjskih imenskih prostora koristimo C# ključne riječi).
Nameće se pitanje zašto u *.aspx datoteci ne navodimo standardne imenske prostore - iz
jednostavnog razloga jer *aspx stranice imaju automatski pristup do ključnih imenskih
prostora:
• System
• System.Collections
• System.Collections.Generic
• System.Configuration
• System.IO
• System.Text
• System.Text.RegularExpressions
• Svi System.Web orijentirani imenski prostori
Postoje još neke naredbe koje se mogu navesti iznad Page i Import naredbe. O njima više
kasnije.
«Script» blok
Pod modelom datoteke na jednoj stranici, *.aspx datoteka sadrži skriptnu logiku koja se
izvodi na Web serveru. Zbog toga svi skriptni blokovi koji se izvode na serveru moraju
imati runat=«server» atribut. Ukoliko to ne postoji, tada se podrazumijeva da se pri
izvođenju aktivira klijentska skripta:
<script runat="server">
protected void btnFillData_Click(object sender, EventArgs e)
{
}
</script>
Potpis ove metode strašno podsjeća na delegate događaja iz windows formi. Podsjetimo li
se načela iz Windows formi, tada je jasno da hendler (serviser) događaja mora biti kreiran
po uzoru na .NET delegata. I ovdje kreirani delegat koji na serverskoj strani vodi računa
o tome je li pritisnut botun, može pozivati samo one metode koje kao prvi parametar
imaju varijablu tipa System.Object, a kao drugi parametar koriste varijablu tipa
System.EventHandler.
ASP.NET dijelovi sučelja
Konačno, pozornost moramo obratiti na deklaraciju Button, Label i GridView kontrole
Web formi. Poput klasičnog ASP-a i čistog HTML-a, ASP.NET dijelovi sučelja
postavljaju se unutar “form” elementa. U ovom slučaju, otvaranje form tag-a popraćeno
je runat=”server” atributom. To je značajno jer ovaj tag informira ASP.NET runtime da
prije nego što se HTML pošalje u strimu odgovor, postojeći ASP dijelovi sučelja imaju se
šansu prikazati:
<form id=”form1” runat=server>
</form>
Sve ASP.NET Web kontrole deklariraju se unutar <asp> i </asp> tagova i isto tako
imaju atribut runat=”server”. Unutar forme specificiramo ime Web Form kontrole i
proizvoljan broj name/value parova koji nam osiguravaju pravilan prikaz odgovarajućih
HTML dijelova.
Kod:
<%@ Page Language="C#" %>
<%@ Import Namespace = "System.Data.SqlClient" %>
<!DOCTYPE html PUBLIC "-//W3C//DTD XHTML 1.1//EN"
"http://www.w3.org/TR/xhtml11/DTD/xhtml11.dtd">
<script runat="server">
protected void btnFillData_Click(object sender, EventArgs e)
{
SqlConnection sqlConn =
new SqlConnection("Data Source=.;Initial
Catalog=Video;UID=sa;PWD=");
sqlConn.Open();
SqlCommand cmd =
new SqlCommand("Select * From Inventory", sqlConn);
carsGridView.DataSource = cmd.ExecuteReader();
carsGridView.DataBind();
sqlConn.Close();
}
</script>
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml" >
<head runat="server">
<title>Cars Inventory</title>
</head>
<body>
<form id="form1" runat="server">
<div>
<asp:Label ID="lblInfo" runat="server" Text="Click on the
Button to Fill the Grid">
</asp:Label><br /><br />
<asp:GridView ID="videoGridView" runat="server">
</asp:GridView><br />
<asp:Button ID="btnFillData" runat="server" Text="Fill Grid"
OnClick="btnFillData_Click" />
</div>
</form>
</body>
</html>
Model stranice sa skrivenim kodom (kod iza stranice)
Kako bi ilustrirali ovaj drugi model modificirajmo prvi primjer korištenjem Microsoft
Visual Studio 2005 Web Site template-a. Aktiviramo File->New->Web Site opciju sa
izbornika:
Obratite pozornost da je moguće odabrati lokaciju novog Web site-a. Odaberemo li za
lokaciju - File System, tada će sve datoteke site-a biti smještene u lokalni direktorij i
stranice će biti ponuđene korištenjem webdev.webserver.exe-a. Odaberemo li FTP ili
HTTP, tada će site biti hostan unutar virtualnog direktorija o kojem vodi računa IIS. Za
ovaj primjer, jednostavnosti radi, odaberimo File System. Opet, preko dizajnera dodajmo
botun, labelu i gridview, te preko Property dijaloga dotjerajmo stranicu na željeni oblik.
Pritisnemo li ”Source” botun na dnu prozora editora vidjet ćemo na početku datoteke
slijedeću liniju:
<%@ Page Language="C#" AutoEventWireup="true"
CodeFile="Default.aspx.cs" Inherits="_Default" %>
Od svih atributa najvažniji je CodeFile koji definira ime datoteke koja leži u pozadini
*.aspx datoteke. Prema defaultnoj vrijednosti, ta datoteka ima isto ime kao i *.aspx
datoteka, samo što se na kraju dodaje nastavak -.cs. Do nje se može doći i otvaranjem
čvora *.aspx u Solution Explorer-u (na slici).
Pogledamo li sadržaj same *.aspx.cs datoteke, tada nakon brojnih using naredbi koje
označavaju web orijentirane imenske prostore, kod označava određene klase razvijene iz
System. Web.UI.Page. Primijetite da je ime tih klasa isto kao i ime inherits atributa
unutar <% Page %> naredbe.
using
using
using
using
using
using
using
using
using
System;
System.Data;
System.Configuration;
System.Web;
System.Web.Security;
System.Web.UI;
System.Web.UI.WebControls;
System.Web.UI.WebControls.WebParts;
System.Web.UI.HtmlControls;
public partial class _Default : System.Web.UI.Page
{
protected void Page_Load(object sender, EventArgs e)
{
}
}
Povedimo računa o događaju kojeg izaziva klik na miša, u klasu dodajmo funkciju:
protected void btnFillGrid_Click(object sender, EventArgs e)
{
}
Da bi se očitovao efekt funkcije, unutar tijela funkcije treba prepisati kod koji je prije bio
sastavni dio iste funkcije, ali u istoj, *.aspx datoteci:
SqlConnection sqlConn = new SqlConnection("Data Source=.;Initial
Catalog=Video;UID=sa;PWD=");
sqlConn.Open();
SqlCommand cmd = new SqlCommand("Select * From Inventory",
sqlConn);
GridView1.DataSource = cmd.ExecuteReader();
GridView1.DataBind();
sqlConn.Close();
Pri otvaranju WebSite-a i odabirom FileSystem-a za lokaciju, automatski se starta
webdev.webserver.exe kada aplikaciju pokrenemo (ako se prethodno starta IIS, to se
naravno neće dogoditi). U oba slučaja defaultni pretraživač prikazat će sadržaj stranice i
akciju koja slijedi nakon pritiska na botun.
Debugiranje i praćenje prikaza ASP.NET stranica
Jednako kao i pri gradnji bilo kojeg drugog projekta pod Visual Studiom i sa ASP.NETovim projektima mogu se koristiti iste tehnike za debugiranje. Mogu se označiti
karakteristične točke (brakepoints) na stranici sa kodom, kao i u skriptnim blokovima
*.aspx datoteke, pokrenuti debug-iranje (sa F5) i pomicati se korak po korak kroz
aplikaciju. Ipak, ASP.NET aplikacija mora u tom slučaju imati pravilno definirane ovlasti
definirane u Web.config datoteci. Ukoliko projekt nema tu datoteku, Visual Studio će je
dodati, a u njoj je od značaja jedan jedini element: <compilation>.
<?xml version="1.0"?>
<!-Note: As an alternative to hand editing this file you can use the
web admin tool to configure settings for your application. Use
the Website->Asp.Net Configuration option in Visual Studio.
A full list of settings and comments can be found in
machine.config.comments usually located in
\Windows\Microsoft.Net\Framework\v2.x\Config
-->
<configuration
xmlns="http://schemas.microsoft.com/.NetConfiguration/v2.0">
<appSettings/>
<connectionStrings/>
<system.web>
<!-Set compilation debug="true" to insert debugging
symbols into the compiled page. Because this
affects performance, set this value to true only
during development.
-->
<compilation debug="true"/>
<!-The <authentication> section enables configuration
of the security authentication mode used by
ASP.NET to identify an incoming user.
-->
<authentication mode="Windows"/>
<!-The <customErrors> section enables configuration
of what to do if/when an unhandled error occurs
during the execution of a request. Specifically,
it enables developers to configure html error pages
to be displayed in place of a error stack trace.
<customErrors mode="RemoteOnly"
defaultRedirect="GenericErrorPage.htm">
<error statusCode="403" redirect="NoAccess.htm"/>
<error statusCode="404" redirect="FileNotFound.htm"/>
</customErrors>
-->
</system.web>
</configuration>
Isto tako, može se osigurati praćenje prikaza stranice dodavanjem atributa Trace=”true” unutar
<% @Page %> naredbe:
<%@ Page Language="C#" AutoEventWireup="false"
CodeFile="Default.aspx.cs" Inherits="_Default" %>
Jednom kada to napravimo, HTML koji se prikazuje na stranici sada je nadopunjen sa brojnim
detaljima koji se odnose na prethodna HTTP zahtjev/odgovor događanja. Da bi ispisali poruke
praćenja, koristimo Trace svojstvo tipa System.Web.UI.Page-a. Svaki put kada želimo zabilježiti
neku poruku (iz skriptnog bloka ili C# koda), jednostavno pozovemo Write() metodu.
protected void btnFillGrid_Click(object sender, EventArgs e)
{
// Emit a custom trace.
Trace.Write("My Category", "Filling the grid!");
SqlConnection sqlConn =
new SqlConnection("Data Source=.;Initial
Catalog=Cars;UID=sa;PWD=");
sqlConn.Open();
SqlCommand cmd =
new SqlCommand("Select * From Inventory", sqlConn);
carsGridView.DataSource = cmd.ExecuteReader();
carsGridView.DataBind();
sqlConn.Close();
}
Pokrenemo li projekt još jednom i pošaljemo zahtjev prema serveru, pronaći ćemo, osim
uobičajenih kategorija i uobičajenih poruka i vlastitu, ubačenu sa Trace.Write naredbom.
Slika. Ispis vlastite poruke tijekom Trace-a
Struktura direktorija ASP.NET website-a
Za razliku od ASP.NET 1.x, u novoj verziji ne nailazimo u direktoriju na neke uobičajene
datoteke kao što su Web.config, Global.asax, AssemblyInfo.cs i sl. Umjesto toga imamo
jedan direktorij App_Data, a nedostaje čak i uobičajeni direktorij References.
Standardni direktoriji kao što su Web.config i Global.asax, podržani su i pod ASP.NETom 2.0 samo što ih treba eksplicitno uključiti u projekt korištenjem opcije sa menu-a:
WebSite->AddNewItem. Isto tako možemo dodati i reference na bilo koji vanjski .NET
asembly korištenjem opcije sa menu-a: WebSite->AddReferences (krajnji rezultat je
malo drugačiji od onog koji je do sada izazivala ova opcija sa menu-a).
Još je jedna bitna razlika pod Visual Studiom 2005 što se mogu dodati bilo koji
broj posebno nazvanih poddirektorija, od kojih svaki ima posebno značenje za ASP.NET
izvršno vrijeme. U tablici su redom predstavljeni svi ti posebni poddirektoriji:
Poddirektorij
App_Browsers
Stvarno značenje
Direktorij sa datotekama koje definira pretraživač koje se koriste
za identifikaciju pojedinih pretraživača i da bi se odredile
njihove mogućnosti.
App_Code
Direktorij za izvorni kod za komponente ili klase koje želimo
kompilirati kao dijelove vlastite aplikacije. ASP.NET kompilira
kod u ovaj direktorij kada se zatraže stranice. Kod u direktoriju
App_Code automatsli je dostupan vlastitoj aplikaciji.
App_Data
Direktorij
za
pohranjivanje
Access*.mdb
datoteka,
SQLExpress.mdb, XML datoteka i drugih datoteka sa podacima.
App_GlobalResources Direktorij za *.resx datoteke koje se programski dohvaćaju iz
aplikacijskog koda.
App_LocalResources Direktorij za *.resx datoteke koje su vezane za specifičnu
App_Themes
App_WebReferences
Bin
stranicu.
Direktorij koji sadrži kolekciju datoteka koje definiraju način na
koji se pojavljuju ASP.NET web stranice i kontrole.
Direktorij za proxy klase, scheme, ili druge datoteke koje su
povezane sa web servisom u aplikaciji.
Direktorij za kompilirane privatne asemblije (*.dll datoteke).
Asembliji u bin datoteci automatski su referencirani sa vlastitom
aplikacijom.
Ukoliko postoji potreba za dodavanjem bilo kojeg od ovih poddirektorija u aplikaciji,
može se to eksplicitno napraviti korištenjem opcije sa izbornika: WebSite->AddFolder.
Ipak, u brojnim slučajevima IDE to radi automatski onda kada tijekom kreiranja
aplikacije umećemo odgovarajuće datoteke na vlastiti site (primjerice dodavanjem nove
C# datoteke automatski će se dodati direktorij App_Code ako do tada nije postojao).
Uloga Bin datoteke
Kao što je već opisano, ASP.NET web stranice na kraju se kompiliraju u .NET asemblije.
Obzirom na to, ne bi trebalo biti iznenađenje da kreirani website-ovi mogu referencirati
bilo koje privatne ili dostupne asemblije. Pod ASP.NET-om 2.0, način na koji site traži
asemblije bilježi se na sasvim drugačiji način od onog u ASP.NET-u 1.x. Razlog za
ovakav odmak leži u načinu na koji Visual Studio 2005 tretira web site-ove – na tzv.
projectless način.
Iako template za WebSite generira *.sln datoteku koja loada *.aspx u IDE, više ne postoji
i odgovarajući *.csproj datoteka. ASP.NET 1.x WebApplication projekti bilježe sve
vanjske asemblije unutar *.csproj. Ta činjenica nameće pitanje gdje se kriju vanjski
asembliji zabilježeni unutar ASP.NET 2.0?
Kada referenciramo privatni asembli, Visual Studio 2005 automatski će kreirati Bin
direktorij u strukturi direktorija kako bi pohranio lokalnu kopiju binary dadoteke. Kada
temeljni kod zatraži tip unutar ove biblioteke koda, automatski se učita na zahtjev.
Pomoću jednostavnog testa, ako aktiviramo WebSite->AddReference opciju sa Menu-a i
odaberemo bilo koju od prethodnih *.dll-ova, uvjerit ćemo se da se Bin direktorij očituje
unutar Solution Explorera (vidi sliku).
Slika. Pojavljivanje Bin direktorija u projektu
Ako se referencira shared asembli, Visual Studio 2005 automatski će umetnuti
Web.config datoteku u postojeći web solution (ako već nije unutra) i zabilježiti vanjsku
referencu unutar <assemblies> elementa. Primjerice, aktiviramo li ponovo WebSite>AddReference opciju sa izbornika i ovaj put odaberemo neki shared assembli
(primjerice System.Drawing.dll), možemo se uvjeriti da će Web.config biti ažuriran kao:
<?xml version="1.0"?>
<configuration xmlns="http://schemas.microsoft.com/.NetConfiguration/v2.0">
<appSettings/>
<connectionStrings/>
<system.web>
<compilation debug="false">
<assemblies>
<add assembly="System.Drawing, Version=2.0.0.0,
Culture=neutral, PublicKeyToken=B03F5F7F11D50A3A"/>
</assemblies>
</compilation>
<authentication mode="Windows"/>
</system.web>
</configuration>
Kao što se može primijetiti, svaki asembli je opisan korištenjem istih informacija koje
nam trebaju za dinamičko učitavanje preko Assenmbly.Load() metode.
Uloga App_Code direktorija
App_Code direktorij koristi se za pohranjivanje izvornog koda koji nije direktno vezan za
specifičnu web stranicu (kao što je datoteka sa «kodom iza») ali se mora kompilirati kako
bi se koristila sa websiteom. Kod unutar App_Code direktorija biti će kompiliran «onfly» prema potrebi. Nakon toga, assembli će biti dohvatljiv bilo kojem drugom kodu sa
website-a. U tom smislu, App_Code direktorij je nalik Bin direktoriju, osim što se u
njemu može pohraniti izvorni kod, a ne samo onaj kompilirani. Glavna prednost ovakvog
pristupa je mogućnost definiranja prilagođenih tipova za web aplikaciju, bez da te
programe zasebno kompiliramo.
App_Code direktorij može sadržavati izvorne kodove pisane različitim programskim
jezicima. Tijekom izvođenja te dijelove prihvaća odgovarajući kompajler kako bi
generirao odgovarajući asembly. Ukoliko radije razdvajate kod mogu se definirati i
odgovarajući poddirektoriji koji čuvaju odgovarajuće izvorne kodove (*.cs, *.vb, itd.).
Primjerice, pretpostavimo da smo dodali direktorij App_Code u korijenski direktorij web
site-a i da ovaj sadrži dva poddirektorija (MojVbKod i Moj CSharpKod) koji sadrže
programe napisane specificnim jezikom. Tada možemo i naznačiti sve što treba u
web.config datoteci korištenjem <codeSubDirectories> elementa:
<?xml version="1.0"?>
<configuration xmlns="http://schemas.microsoft.com/.NetConfiguration/v2.0">
<appSettings/>
<connectionStrings/>
<system.web>
<compilation debug="false">
<assemblies>
<add assembly="System.Drawing, Version=2.0.0.0,
Culture=neutral, PublicKeyToken=B03F5F7F11D50A3A"/>
</assemblies>
<codeSubDirectories>
<add directoryName="MyCSharpCode" />
<add directoryName="MyVbNetCode" />
</codeSubDirectories>
</compilation>
<authentication mode="Windows"/>
</system.web>
</configuration>
App_Code direktorij sadržavat će također i datoteke koje nisu pisane u programskom
jeziku, ali su korisne zbog raznih drugih stvari (primjerice *.xsd, *.wsdl, itd).
ASP.NET 2.0 ciklus kompiliranja stranice
Neovisno o korištenom modelu kodne stranice (model sa jednom stranicom ili model sa
kodom iza stranice), datoteke *.aspx i sve relevantne datoteke sa kodom iz stranice
kompiliraju se u odgovarajući .NET asembli. Taj asembli se zatim hosta sa ASP.NET
radnim procesom (aspnet_wp.exe) u granicama vlastite aplikacijske domene. Način na
koji se websiteov assembly kompilira pod ASP.NET-om 2.0 je sasvim različit.
Kompilacijski ciklus za stranice sa jednom datotekom
Koristi li se model stranice sa jednom datotekom, HTML oznaka, <script> blok, i
definicije web kontrola dinamički se kompiliraju u klasu koja se izvodi iz tipa
System.Web.UI.Page. Ime ove klase temelji se na imenu *.aspx datoteke i sadrži an_aspx
nastavak (primjerice stranica naziva Mojastranica postat će klasa MojaStranica_aspx).
Prema ovom modelu , web kontrole deklarirane u *.aspx datoteci koriste se za izgradnju
dodatne parcijalne klase koja definira svaku UI varijablu člana i konfiguracijsku logiku
koja se vjerojatno nalazi u metodi InitializeComponent() ASP.NET 1.x-a. Ova parcijalna
klasa kombinira se tijekom kompiliranja sa datotekom koda, pa to rezultira temeljnom
klasom generiranog _aspx tipa (u kompilacijskom modelu sa jednom stranicom,
generirana _aspx datoteka izvodi se direktno iz System.Web.UI.Page).
U bilo kojem slučaju, jednom kada je asembli kreiran na inicijalni HTTP zahtjev, koristit
će ga se i za sve zahtjeve koji slijede i zbog toga se ne mora rekompilirati. Upravo zbog
toga, prvi HTTP zahtjev traje najdulje, a naredni zahtjevi za stranicom su iznimno
efikasni.
Pod ASP.NET 2.0 moguće je prekompilirati sve stranice (ili podskup stranica)
korištenjem alata sa komandne linije nazvanim aspnet_compiler.exe. Detalji su navedeni
u .NET Framework SDK dokumentaciji.
Lanac nasljeđivanja za tip stranice
Konačno generirana klasa koja predstavlja *.aspx datoteku konačno se izvodi iz
System.Web.UI.Page. Kao i bilo koja temeljna klasa, ovaj tip omogućava polimorfni
interfejs za sve izvedene tipove. Ipak, tip Page nije jedini član u hijerarhiji nasljeđivanja.
Ako lociramo tip Page (u System.Web.dll asembliju) korištenjem Object Browsera
Visual Studia 2005, pronaći ćemo da klasa Page «je» TemplateControl, koji «je» Control,
a ovaj «je» Object (vidi sliku).
Za pretpostaviti je da svaka od ovih temeljnih klasa donosi određenu funkcionalnost
svakoj *.aspx datoteci. U većini projekata koriste se članovi koji su definirani unutar
Page i Control roditeljskih klasa. Grade li se uobičajene Web Form kontrole ili se djeluje
na način prikazivanja koristit će se uglavnom System.Web.UI.TemplateControl.
U nastavku slijedi uloga Page tipa.
System.Web.UI.Page tip
Prva roditeljska klasa koju vrijedi upoznati je sama Page klasa. U tablici su navedena
brojna svojstva koja omogućavaju interakciju sa različitim web primitivama kao što su
aplikacijske i varijable sesije, HTTP zahtjev/odgovor, podržavanje tema itd. Tablica
opisuje neka od bitnijih svojstava.
Svojstvo
Aplikacija
Cache
ClientTarget
IsPostBack
MasterPageFile
Request
Response
Server
Session
Theme
Trace
Značenje
Dozvoljava interakciju sa varijablama aplikacije za tekući
website
Dozvoljava interakciju sa cache objektom za tekući website
Dozvoljava specificiranje kako bi se stranica trebala prikazati u
pretraživaču koji je traži.
Dobiva se vrijednost koja indicira je li stranica učitana kao
odgovor na klijentov postback ili se učitava zato što je prvi put
zatražena
Kreira se master stranica z atraženu stranicu
Omogućava se pristup trenutnom HTTP zahtjevu
Dozvoljava se interakcija sa izlazećim HTTP odgovorom
Omogućava pristup HttpServerUtility objektu, koji sadrži
različite pomagačke funkcije na serverskoj strani
Dozvoljava interakciju sa podacima sesije za trenutnog
pozivača
Dohvaća ili postavlja naslov teme koja se koristi za tekuću
stranicu
Omogućava pristup TraceContext objektu, koji dozvoljava
ostavljanje uobičajenih poruka tijekom debugiranja
Interakcija sa dolazećim HTTP zahtjevima
Osnovni tijek web sesije počinje klijentovim logiranjem na site, popunjavanjem
korisničkih informacija, pritiskom na Submit botun kako bi se poslala nazad HTML
forma sa podacima određenoj web stranici za obradu. U većini slučajeva, tag koji otvara
form izraz specificira neki akcijski atribut i atribut metode koja indicira datoteku na
serverskoj strani kojoj se šalju podaci iz različitih HTML odjeljaka, kao i metodu za
slanje tih podataka (GET ili POST):
<form name="defaultPage" id="defaultPage"
action="http://localhost/Cars/ClassicAspPage.asp" method = "GET">
...
</form>
Za razliku od klasičnog ASP-a, ASP.NET ne podržava objekt Request. S druge strane,
sve ASP.NET stranice nasljeđuju System.Web.UI.Page.Request svojstvo, koje
omogućava pristup instanci klase tipa HttpRequest. U donjoj tablici navedeni su neki
ključni članovi koji oponašaju članove iz ostavštine klasičnog ASP Request objekta.
Member
Meaning in Life
ApplicationPath
server
Browser
Cookies
FilePath
Form
Headers
HttpMethod
IsSecureConnection
QueryString
RawUrl
RequestType
ServerVariables
UserHostAddress
UserHostName
Gets the ASP.NET application’s virtual application root path on the
Provides information about the capabilities of the client browser
Gets a collection of cookies sent by the client browser
Indicates the virtual path of the current request
Gets a collection of Form variables
Gets a collection of HTTP headers
Indicates the HTTP data transfer method used by the client (GET, POST)
Indicates whether the HTTP connection is secure (i.e., HTTPS)
Gets the collection of HTTP query string variables
Gets the current request’s raw URL
Indicates the HTTP data transfer method used by the client (GET, POST)
Gets a collection of web server variables
Gets the IP host address of the remote client
Gets the DNS name of the remote client
Kao dodatak ovim svojstvima, tip HttpRequest ima brojne korisne metode, uključujući
slijedeće:
•
•
•
MapPath(): Mapira se virtualna staza navedana u URL-u zahtjeva u fizičku stazu
na serveru
SaveAs(): Pohranjuju se detalji tekućeg HTTP zahtjeva u datoteku na web serveru
(koji se dokazao korisnim za debugiranje)
ValidateInput(): Ako je značajka za validaciju omogućena preko Validate atributa
page naredbe, ova se metoda može pozvati kako bi čekirala sve korisničke unose
(uključujući i kukije) sa ciljem spriječavanja potencijalno opasnih ulaznih
podataka
Dobivanje statistike pretraživača
Prvi interesantan aspekt HttpRequest tipa je svojstvo Browser, koje omogućava pristup
do HttpBrowserCapabilities objekta. Zauzvrat, ta klasa očituje brojne članove koji
dozvoljavaju da se programski ispituje statistika pretraživača koji šalje dolazeće Http
zahtjeve.
Kreirajmo novi Website nazvan FunWithPageMembers. Prvi zadatak je izgraditi takvo
korisničko sučelje koje dozvoljava korisniku klik na botun web kontrole kako bi video
različitu statistiku o pretraživaču koji pristupa siteu. Ta će se statistika generirati
dinamički I pridružiti nekoj labeli (primjerice lblOutput). Funkcija očitovanja na događaj
ima oblik (Button Click event handler):
protected void btnGetBrowserStats_Click(object sender, System.EventArgs e)
{
string theInfo = "";
theInfo += String.Format("<li>Is the client AOL? {0}",
Request.Browser.AOL);
theInfo +=
String.Format("<li>Does the client support ActiveX? {0}",
Request.Browser.ActiveXControls);
theInfo += String.Format("<li>Is the client a Beta? {0}",
Request.Browser.Beta);
theInfo +=
String.Format("<li>Dose the client support Java Applets? {0}",
Request.Browser.JavaApplets);
theInfo +=
String.Format("<li>Does the client support Cookies? {0}",
Request.Browser.Cookies);
theInfo +=
String.Format("<li>Does the client support VBScript? {0}",
Request.Browser.VBScript);
lblOutput.Text = theInfo;
}
Ovdje testiramo brojne mogućnosti pretraživača. Primjerice, korisno se uvjeriti da li
pretraživač podržava ActiveX kontrole, Java aplete i klijentske VB skripte. Ako pristupni
pretraživač ne podržava određenu web tehnologiju, *.aspx stranica može imati
mogućnost za programsko prilagođavanje karakteristikama pretraživača.
Pristup podacima sa dolazne forme
Drugi aspekt HttpResponse tipa su svojstva Form i QueryString. Ova dva svojstva
dozvoljavaju ispitivanje podataka sa dolazne forme korištenjem ime/vrijednost parova, i
ove funkcioniraju identično kao i klasični ASP. To znači ako je forma poslana sa GET,
onda se podaci čitaju sa QueryString svojstvom, a ako su podaci poslani sa POST-om
onda se dobivaju sa Form svojstvom.
Iako svojstva HttpRequest.QueryString i HttpRequest.Form stoje na raspolagannju za
dohvaćanje podataka sa forme, ova staromodna tehnika se ne mora koristiti. Na
raspolaganju je ASP.NET-ove web kontrole na serverskoj strani, pa UI HTML elemente
možemo tretirati kao stvarne objekte. Dakle, uputno je do vrijednosti unutar tekst box-a
umjesta sa:
protected void btnGetFormData_Click(object sender, EventArgs e)
{
// Get value for a widget with ID txtFirstName.
string firstName = Request.Form["txtFirstName"];
}
doći na slijedeći način:
protected void btnGetFormData_Click(object sender, EventArgs e)
{
// Get value for a widget with ID txtFirstName.
string firstName = txtFirstName.Text;
}
Ne samo das a ovakvimpristupom slijedimo dobre OO principe, nego ni ne moramo
brinuti na koji su način podaci poslani (GET ili POST) prije nego što su se pojavile
vrijednosti. Štoviše, kada direktno koristimo dijelove forme, koristimo sigurnije tipove,
jer će sintaksna pogreška biti otkrivena još tijekom kompiliranja. Iako se potreba za
direktnim korištenjem Querystring i Form svojstva na ovaj način bitno smanjuje, još
uvijek postoji mogućnost da ih, ukoliko nam zatrebaju, opet koristimo.
Svojstvo IsPostBack
I ovo je svojstvo vrlo važan član HttpRequest klase. Podsjetimo se da je postbek
(postback) odnosi na postupak vraćanja neke web stranice za koju session sa serverom
još traje. Obzirom na navedeno, IsPostBack svojstvo vraća istinu ako je trenutni Http
zahtjev poslan od strane trenutno logiranog korisnika i bit će lažan ukoliko je riječ o
prvoj interakciji korisnika sa stranicom. Tipično, potreba da se odredi da li je tekući
HTTP zahtjev stvarno postback korisna je kada određeni dio koda želimo korisniku
prenijeti samo prvi put kada se uspostavlja veza sa stranicom. Tipičan primjer je kada
želimo napuniti neki ADO.NET DataSet kada korisnik prvi put pristupa *.aspx datoteci i
kešira objekt za kasniju upotrebu. Kada se pozivatelj vrati na stranicu, možemo izbjeći
nepotreban pristup bazi (osim ako neke stranice eksplicitno ne traže da se DataSet uvijek
ažurira nakon svakog zahtjeva, ali to je sasvim drugi problem):
protected void Page_Load(object sender, EventArgs e)
{
// Only fill DataSet the very first time
// the user comes to this page.
if(!IsPostBack)
{
// Populate DataSet and cache it!
}
// Use cached DataSet.
}
Interakcija sa poslanim HTTP odgovorom
Sada kada je jasnije kako Page tip dozvoljava interakciju sa dolaznim HTTP zahtjevom,
slijedeći korak je naučiti kako ostvariti interakciju sa odlazećim HTTP odgovorom. U
ASP.NET-u Response svojstvo klase Page omogućava pristup instanci HttpResponse
tipa. Ovaj tip definira brojna svojstva koja dozvoljavaju da se formatira HTTP odgovoe
koji je poslan nazad klijentovom pretraživaču. U donjoj tablici navedena su klučna
svojstva:
Svojstvo
Cache
ContentEncoding
ContentType
Cookies
IsClientConnected
Output
Značenje
Vraća semantiku keširanja web stranice (primjerice vrijeme
isteka, tajnost, promjenjive klauzule)
Dohvaća ili postavlja HTTP skup karaktera u izlazni stream
Dohvaća ili postavlja HTTP MIME tip u izlazni stream
Dohvaća HttpCookie kolekciju koja se šalje sa tekućim zahtjevom
Dohvaća vrijednost koja indicira je li klijent još uvijek spojen za
server
OutputStream
StatusCode
StatusDescription
SuppressContent
Osigurava uobičajeni izlaz poslanom HTTP tijelu sadržaja
Osigurava binarni izlaz poslanom HTTP tijelu sadržaja
Dohvaća ili postavlja HTTP statusni kod izlaza koji se vraća
klijentu
Dohvaća ili postavlja vrijednost koja indicira da HTTP sadržaj
neće biti poslan nazad klijentu
Isto tako, u donjoj je tablici navedena lista metoda koju podržava HttpResponse tip koje
su opisane u tablici:
Metode
Cache
ContentEncoding
ContentType
Cookies
IsClientConnected
Output
OutputStream
StatusCode
StatusDescription
SuppressContent
Značenje
Returns the caching semantics of the web page (e.g., expiration time,
privacy, vary clauses)
Gets or sets the HTTP character set of the output stream
Gets or sets the HTTP MIME type of the output stream
Gets the HttpCookie collection sent by the current request
Gets a value indicating whether the client is still connected to the server
Enables custom output to the outgoing HTTP content body
Enables binary output to the outgoing HTTP content body
Gets or sets the HTTP status code of output returned to the client
Gets or sets the HTTP status string of output returned to the client
Gets or sets a value indicating that HTTP content will not be sent to the
client
Predstavljanje HTML sadržaja
Možda je jedan od najpoznatijih aspekata HttpResponse tipa mogućnost pisanja sadržaja
direktno u HTTP izlazni stream. HttpResponse.Write() metoda dozvoljava pristup bilo
kojem HTML tagu i/ili literalu. Metoda HttpResponse.WriteFile() ovu funkcionalnost
diže na jedan veći nivo, na način da možemo specificirati ime fizičke datoteke na web
serveru čiji sadržaj treba biti prikazan u izlaznom streamu (korisno kada želimo brzo
dobiti sadržaj tekućeg *.aspx datoteke). Za ilustraciju, pretpostavimo da smo dodali još
jedan botun u postojeću *.aspx datoteku kojim implementiramo event handler Click
događaja na strani servera:
protected void btnHttpResponse_Click(object sender, EventArgs e)
{
Response.Write("<b>My name is:</b><br>");
Response.Write(this.ToString());
CHAPTER 23 ■ ASP.NET 2.0 WEB PAGES AND WEB CONTROLS 861
Response.Write("<br><br><b>Here was your last request:</b><br>");
Response.WriteFile("MyHTMLPage.htm");
}
Uloga ove pomoćne funkcije (za koju možemo pretpostaviti da je poziva neki event
handler na strani servera) je jednostavna. Jedino o čemu treba voditi računa je činjenica
da metoda HttpResponse.WriteFile() može predstaviti sadržaj *.htm datoteke u
korijenskom direktoriju na serverskoj strain. Takav način, iako nam stoji na raspolaganju,
nije uobičajen za ASP.NET. Glavni razlog je poboljšanje web kontrola na serverskoj
strain. Stoga, želimo li prikazati blok tekstualnih podataka preko pretraživača, zadatak se
svodi na pridruživanje stringa svojstvu Text određenog labela.
Redirekcija korisnika
HttpResponse nudi i mogućnost redirekcije korisnika na novi URL:
protected void btnSomeTraining_Click(object sender, EventArgs e)
{
Response.Redirect("http://www.IntertechTraining.com");
}
Ako je ovo očitovanje na događaj (event handler) pozvano preko postbeka sa klijentske
strane, korisnik će biti automatski prebačen na drugi URL.
Napomena: Naredba HttpResponse.Redirect() metoda uključuje kratkotrajni povratak u
klijentski pretraživač. Želimo li jednostavno prebaciti kontrolu na neku *.aspx datoteku iz
istog virtualnog direktorija, metoda HttpServerUtility.Transfer() će biti efikasnija.
Slijedeće o čemu treba voditi računa je trajanje I karakteristični trenuci Page izvedenog
objekta.
Životni ciklus ASP.NET Web stranice
Svaka ASP.NET web stranica ima nepromijenjeni životni ciklus. Kada ASP.NET izvršno
vrijeme primi dolazni zahtjev za određenom *.aspx datotekom, odgovarajući
System.Web.UI.Page izvedeni tip alocira se u memoriju korištenjem podrazumijevanog
konstruktora za taj tip. Nakon toga okruženje automatski pokreće niz događaja.
Prema temeljnim postavnim vrijednostima (default) generirani kod iza stranice Visual
Studia 2005 definira odgovarajuće očitovanje na događaj (event handler) za događaj
Load koji se vezuje uz stranicu:
public partial class _Default : System.Web.UI.Page
{
protected void Page_Load(object sender, EventArgs e)
{
}
}
Osim Load događaja, određena stranica je u mogućnosti presresti bilo koji od kljčnih
događaja navedenih u donjoj tablici koji su navedeni onim redoslijedom kojim se o
događajima void računa. Svaki od tih događaja Page tipa pokreće se zajedno sa
System.EventHandler delegatom.
Tablica:
Događaj
PreInit
Značenje
Framework koristi ovaj događaj za alociranje bilo koje web kontrole,
primijenjivanje tema I postavljanje korisničkog profila. Ovaj se
događaj može presresti kako bi promijenili postojeće procese.
Init
Framework koristi ovaj događaj zbog postavljanja svojstava web
kontrola na njihove prijašnje vrijednosti preko postbeka ili podataka
za prikaz stanja (view state).
Load
Kada se pokrene ovaj događaj, stranica i njene kontrole se u
potpunosti inicijaliziraju, a njihove prethodne vrijednosti se obnove.
U ovom je trenutku, sigurna je interakcija sa svakim dijelom web
stranice.
“Događaj
koji Događaj ovakvog imena ne postoji. Ovaj se “događaj” odnosi na sve
trigerira postbek” što uvjetuje postbek na web server (kao primjerice pritisak na botun)
Unload
Stranica i njene kontrole dovrše proces prikazivanja, a page objekt se
gasi. U ovom trenutku interakcija s aposlanim Http odgovorom
rezultira sa greškom tijekom run time-a. Ono što se smije hvatanjem
ovog događaja je izvesti čišćenje na nivou stranice (zatvaranje
datoteka ili konekcija sa bazama podataka, izvesti bilo koju akciju
logiranja, otpustiti objekte, i sl.)
Uloga AutoEventWireUp atributa
Kada se želimo očitovati na događaj, moramo ažurirati <script> blok ili kod iza datoteke
sa odgovarajućim kodom očitovanja (event handler). Za razliku od onog što smo trebali
pod ASP.NET 1.x, ovdje se ne treba logika događaja implementirati ručno. Sve što je
potrebno je definirati metodu korištenjem uzorka:
protected Page_nameOfTheEvent(object sender, EventArgs e)
{
}
Primjerice, Unload događaj može se servisirati sa ovim događajem pisanjem slijedećeg
koda:
public partial class _Default : System.Web.UI.Page
{
protected void Page_Load(object sender, EventArgs e)
{
}
protected void Page_Unload(object sender, EventArgs e)
{
}
}
Razlog zbog kojeg se ova metoda čudom pozove nakon što se stranica oslobodi (usprkos
činjenici da nije primijenjena očekivana C# sintaksa) leži u AutoEventWireUp aktivnom
(true) atributu u standardnoj <%Page%> naredbi *.aspx datoteke.
<%@ Page Language="C#" AutoEventWireup="true"
CodeFile="Default.aspx.cs" Inherits="_Default" %>
Kao što samo ime sugerira, ovaj atribut (kada je aktivan) generirat će potrbnu
koordinaciju sa događajima unutar autogenerirane parcijalne klase koja je opisana u
prethodnim dijelu. Stavimo li ovaj atribut kao neistinit, okruženje neće pozvati niti Load
niti Unload servisere događaja (event handler). U ovo se možemo uvjeriti postavljanjem
prekidnih točaka u Page_Load() I Page_Unload() serviserima događaja.
Ukoliko ipak želite koristiti standardnu C# sintaksu kako bi uskočili u tijek Load I
Unload događaja, koristimo slijedeći kod:
public partial class _Default : System.Web.UI.Page
{
public _Default()
{
// Explicitly hook into the Load and Unload events.
this.Load +=new EventHandler(Page_Load);
this.Unload += new EventHandler(Page_Unload);
}
protected void Page_Load(object sender, EventArgs e)
{
Response.Write("Load event fired!");
}
protected void Page_Unload(object sender, EventArgs e)
{
// No longer possible to emit data to the HTTP
// response at this point, so we will write to a local file.
System.IO.File.WriteAllText(@"C:\MyLog.txt", "Page unloading!");
}
protected void btnPostback_Click(object sender, EventArgs e)
{
// Nothing happens here; this is just to ensure a
// postback to the page.
}
}
U ovom slučaju, ovi će događaji biti servisirani u stranici bez obzira na vrijednost koja se
dodjeljuje WireUp atributu. I na kraju, treba zapamtiti da jednom kada je Unload događaj
pokrenut više ne postoji interakcija sa odlazećim HTTP odgovorom (primjerice pokuša li
se pozvati član HttpResponse objekta dobit će se izuzetak tijekom izvođenja). Obzirom
na to serviser Unload događaja jednostavno prikazuje liniju teksta do datoteke koja se
nalazi na logičkom C disku.
Događaj greške (the error event)
Tijekom životnog ciklusa stranice može se pojaviti još i Error doogađaj, koji isto djeluje
u dogovoru sa System.EventHandler delegatom. Ovaj događaj bit će pokrenut ako neka
metoda na objektu izvedenom iz Page tipa generira iznimku koju se ne servisira
eksplicitno. Pretpostavimo da je servisirano očitovanje na Click događaj sa za
odgovarajući botun na stranici I unutar servisa (koji je nazvan btnGetFile_Click)
pokušavamo ispisati sadržaj lokalne datoteke u Http odgovor.
Isto tako pretpostavimo da nismo provjeravali je li datoteka uopće prisutna preko
standardnih načina za obradu izuzetaka. Ukoliko naiđemo na Page grešku, postoji jedan
jedini način na koji možemo izići na kraj s problemom prije nego što krajnji korisnik
naiđe na neugodnu grešku. Promotrimo slijedeći kod:
public partial class _Default : System.Web.UI.Page
{
public _Default()
{
...
// Rig up the Error event.
this.Error += new EventHandler(_Default_Error);
}
void _Default_Error(object sender, EventArgs e)
{
// Gut the current response, issue an error,
// and tell the runtime the error has been processed.
Response.Clear();
Response.Write("I am sorry...I can't find a required file.");
Server.ClearError();
}
protected void btnGetFile_Click(object sender, EventArgs e)
{
// Try to open a nonexistent file.
// This will fire the Error event for this page.
System.IO.File.ReadAllText(@"C:\IDontExist.txt");
}
...
}
Primijetite da serviser (event handler) greške počinje čišćenjem bilo kakvog sadržaja
unutar HTTP odgovora i emitira opću poruku o grešci. Ukoliko želimo dobiti pristup
konkretnom System.Exception objektu, to se može napraviti pomoću
HttpServerUtility.GetLastError() metode. Ovo je poterbno napraviti jer se time izvršno
vrijeme informira da se odgovarajući problem rješava na ruke i da daljnje procesiranje
zbog toga nije potrebno. Zaboravi li se ovo napraviti, krajnjem će korisniku biti
predstavljena stranica pogreške. Na slici je prikazat rezultat ove logike:
U nastavku detaljnije su opisane ASP.NET Web kontrole.
Priroda Web kontrola
Možda je glavna dobrobit ASP.NET-a mogućnost sastavljanja korisničkog sučelja
stranice korištenjem tipova koji su definirani u System.Web.UI.WebControls imenskom
prostoru. Ove kontrole (koje dolaze pod imenom serverske kontrole, web kontrole ili
kontrole web formi) izuzetno su korisne jer automatski generiraju potreban HTML za
odgovarajući pretraživač i eksponiraju skup događaja koji se mogu obraditi na serveru.
Štoviše, kako svaka ASP.NET kontrola ima odgovarajuću klasu u
System.Web.UI.WebControls imenskom prostoru, može se sa njom manipulirati u OO
stilu it *.aspx datoteke (unutar <script> bloka) isto kao i unutar koda koji je definiran u
odgovarajućoj klasi u modelu sa datotekom “iza stranice”.
Kada konfiguriramo svojstva preko Visual Studia, sve zabilježeno sprema se u
otvorenoj deklaraciji dane komponente *.aspx datoteke kao niz ime/vrijednost parova.
Stoga, dodamo li novi TextBox u designer modu *.aspx datoteke i promijenimo neka
svojstva (Border Width, BackColor), modificirat će se i odgovarajući tag:
<asp:TextBox id=myTextBox runat="server" BorderStyle="Ridge" BorderWidth="5px"
BackColor="PaleGreen" BorderColor="DarkOliveGreen" Text = "Yo dude" >
</asp:TextBox>
Obzirom na to da HTML deklaracija web kontrole eventualno postane pripadna varijabla
iz System.Web.UI.WebConrols imenskog prostora (preko dinamičkog kompilacijskog
ciklusa), moći ćemo interaktivno koristiti članove ovog tipa unutar programske logike na
serverskoj strani:
public partial class _Default : System.Web.UI.Page
{
...
protected void btnChangeTextBoxColor_Click(object sender, EventArgs e)
{
// Modify the HTTP response data for this widget.
this.myTextBox.BackColor = System.Drawing.Color.Red;
}
}
Sve ASP.NET web kontrole izvode se iz zajedničke temeljne klase
System.Web.UI.WebControls.WebControl. Sam WebControl izvodi se iz klase
System.Web.UI.Control (koja se izvodi iz System.Object). Control I WebControl
definiraju brojna svojstva koja su zajednička svim kontrolama na poslužiteljskoj strani.
Prije nego ispitamo naslijeđenu funkcionalnost, pokredajmo što to znači servisirati
događaj na serverskoj strani.
Kvalificiranje servisiranja događaja na poslužiteljskoj strani
Obzirom na tekuće stanje WordWideWeb-a nemoguće je izbjeći prirodnu interakciju
poslužitelja i pretražitelja. Kad god ova dva entiteta komuniciraju, uvijek se sve temelji
na nekakvim HTTP zahtjev-odgovor ciklusima u kojima se ne vodi računa o stanjima. .
ASP.NET poslužiteljske kontrole uvelike nas štite od detalja HTTP protokola, no treba
imati na umu da tretiranje Weba kao entiteta pokretanog događajima nije ništa drugo
nego veličanstveni show sa dimom i zrcalima koji nam omogućava CLR i nije identičan
sa modelom pokretanja događajima korisničkih sučelja za Windows.
Zbog toga, iako imenski prostori System.Windows.Forms i System.Web.UI.WebControls
definiraju tipove koji imaju ista imena (Buttons, TextBox, GridView, label i dr.), ovi ne
očituju i identičan skup grešaka. Primjerice, ne postoji način na koji se može servisirati
Mouse-Event na serverskoj strani, tj. Događaj izazvan pomocanjem korisničkog miša. To
je očigledno prednost jer bi bezpotrebno opterećivali server sa nebitnim podacima o
koordinatama miša.
Zbog toga, ASP.NET web kontrole eksponiraju ograničeni skup događaja, a svaki od njih
nužno završava postbackom prema web serveru. Bilo koje potrebno procesiranje
događaja na klijentskoj strani, zahtijevat će da pisanje klijentske logike.
AutoPostBack svojstvo
Važno je istaknuti da jako velik broj ASP.NET web kontrola podržava svojstvo koje se
zove AutoPostBack (najuočljivije je kod CheckBox-a, RadioButton-a, i TextBox kontrola
i svih komponenti koje su izvedene iz ListControl tipa). Prema postavnim vrijednostima,
ovo je svojstvo postavljeno na neistinu (false) čime se onemogućava automatsko slanje
događaja sa serverske strane (čak i ako je event označen u datoteci programskog koda). U
brojnim slučajevima, to je ponašanje kakvo i priželjkujemo.
Ipak, želimo li omogućiti bilo kojoj od ovih komponenti postbackove prema serviserima
događaja na serverskoj strani, ovu vrijednost moramo uključiti na “istinu”. Ova tehnika
može nam biti od koristi želimo li imati sa stanjem jedne komponente automatski
napuniti vrijednost neke druge komponente na istoj stranici.
Zbog ilustracije, kreirajmo website koji sadrži jedan TextBox i jedan ListBox.
Servisirajmo TextChanged događaj TextBoxa i u sklopu servisera događaja na serverskoj
strani, popunimo ListBox sa vrijednostima iz TextBox-a.
protected void txtAutoPostback_TextChanged(object sender, EventArgs e)
{
lstTextBoxData.Items.Add(txtAutoPostback.Text);
}
Pokrenemo li aplikaciju, ništa se ne događa dok upisujemo u TextBox, ukoliko je
AutoPostBack svojstvo postavljeno na false. Postavimo li drugačije:
<asp:TextBox ID="txtAutoPostback" runat="server" AutoPostBack="True"
OnTextChanged="txtAutoPostback_TextChanged">
</asp:TextBox>
u trenutku kada prebacimo fokus sa TextBoxa na nešto drugo, tekst će se prebaciti u u
ListBox. U ostalim slučajevima, ovo je svojstvo bolje ne mijenjati….
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
0
File Size
663 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content