28.4.2010 Opsesivno kompulzivni poremećaj je psihijatrijski poremećaj koji spada u anksiozne poremećaje. Manifestira se u više oblika, ali je najčešće karakteriziran pojavom opsesivnih misli koje slijede različite kompulzije (rituali, zadaci) sa ciljem da smanje napetost. 1.Ponavljajuća ponašanja ili mentalne aktivnosti koje osoba osjeća posljedicom svojih opsesivnih misli, ta ponašanja se odvijaju rigidno i po strogim pravilima 2.Takva ponašanja javljaju se prvenstveno s namjerom da spriječe ili umanje stres1. pritisak. 2. bilo kakvo stanje koje uzrokuje duševnu ili tjelesnu napetost. i nelagodu koji se javljaju kao posljedica opsesivnih misli, doduše, takva ponašanja ili mentalne aktivnosti nisu realno povezane s onim što bi trebale spriječiti ili neutralizirati ili su jednostavno pretjerana. Opsesivno - kompulzivni poremećaj ličnosti Opsesije su definirane kao: Rekurentne i perzistentne misli, impulsi ili slike koje se doživljavaju kao neugodne i neprikladne, te uzrokuju očitu napetost Te misli, impulsi i slike ne mogu se pripisati brizi o svakodnevnim životnim problemima Osoba nastoji ignorirati ili potisnuti takve misli, impulse ili slike, odnosno neutralizirati ih nekom drugom misli ili aktivnošću Osoba prepoznaje da su takve opsesivne misli, impulsi i slike produkt njenog uma. Prvi simptomi obično se u dobi od 10 do 15 godina kada se dogodi se 31 posto prvih epizoda, a 75 posto razvije se do tridesete godine života. U većini slučajeva nema nekog posebnog stresa ili dogañaja koji bi prethodio početku simptoma. Nakon "šuljajućeg" početka, slijedi kroničan i često progresivan tijek bolesti. Ipak, neki bolesnici opisuju iznenadni početak simptoma, što je obično inducirano nekim specifičnim stanjima (npr. tijekom trudnoće, problematični poroñaji, ozljede glave, infekcije). Još je Freud uočio vezu izmeñu simptoma opsesivne neuroze, tj. OKP-a i crta ličnosti, kao što su tvrdoglavost, škrtost, točnost i urednost. No, fenomenološki i epidemiološki dokazi pokazuju da je OKP često potpuno odvojen od opsesivno-kompulzivnog poremećaja ličnosti. Kad se bolesnici s opsesivnim crtama ličnosti dekompenziraju, često razviju depresiju, paranoju ili somatizaciju (tjelesne simptome), a ne OKP. Premda su kliničke slike OKP-a prilično jasne i upečatljive, katkad je dijagnostički teško razdvojiti OKP od depresije, psihoze, fobije ili teškog opsesivno-kompulzivnog poremećaja ličnosti. U nekim slučajevima tijek OKP-a može vrlo blisko oponašati tijek shizofrenije, uz kronično onesposobljavanje, propadanje i duboko oštećenje socijalnog, obiteljskog i radnog funkcioniranja. Katkad je teško razlikovati opsesije (tj. kontaminaciju) od sumanutosti (tj. da ga truju).Bolesnici s OKP-om često kao komplikaciju imaju depresiju, a takve bolesnike teško je razlikovati od depresivnih bolesnika koji kao komplikaciju imaju opsesivne simptome. Ove "sekundarne" opsesije često uključuju agresivne teme, krivnju i samooptužujuće teme sukladne raspoloženju. Nadalje, depresivne ruminacije, za razliku od pravih opsesija, često su usmjerene na prethodne dogañaje, a ne na sadašnje ili buduće i rijetko im se kad osoba opire ili ih poništava kompulzivnim ritualima. 1 28.4.2010 Kod blažih slučajeva može se provoditi kognitivno bihevioralnom terapijom dok se kod težih preporuča kombinacija psihofarmakoterapije i kognitivno bihevioralne terapije ili čak samo medikamentozna terapija iako kombinacija uvijek ima prednost. Pogoñene osobe su perfekcionisti, neprilagodljivi, te nisu sposobni izraziti prijazne, nježne osjećaje. Preokupirani su beznačajnim detaljima i pravilima i nimalo im se ne sviña promjena u nekoj rutini ili navici. Osobe s ovim poremećajem ličnosti iskazuju preokupiranost s redom, urednošću, kontrolom nad okolinom i meñuljudskim osjećajima, po cijenu prilagodljivosti, otvorenosti i učinkovitosti. Ovakvo ponašanje se javlja u ranoj odrasloj dobi, a može se očitovati na nekoliko različitih načina. -preokupacija detaljima, pravilima, redom, organizacijom ili rasporedima do te granice da je aktivnost i produktivnost te osobe značajno umanjena što za posljedicu ima razvijanje neučinkovitosti na svim životnim poljima. -perfekcionizam koji ometa završetak započetog zadatka -izrazita posvećenost poslu i radnim zadaćama do stupnja koji isključuje odmor, opuštanje ili bilo kakvo opuštanje i uživanje (tu se ne računa veliki rad zbog očitih ekonomskih i socijalnih razloga) -pretjerano izražen osjećaj savjesti, skrupuloznosti i nefleksibilnost po pitanjima morala, etike ili životnih vrijednosti (tu ne spadaju spomenute pojave koje ima izvor u kulturološkom, socijalnom ili političkom nasljeñu) -nesposobnost odbacivanja potrošenih ili istrošenih stvari čak i kada takvi predmeti nemaju nikakvih sentimentalnih vrijednosti -odbijanje rada ili suradnje s drugim ljudima osim ako svi ne radi baš "po njegovom" -škrtost i štednja novaca i sredstava na sebi, ali i na drugima jer se novac gleda kao vrijednost koju treba čuvati za buduće crne dane ili neku veliku katastrofu. -izbjegavanje životnih aktivnosti ili poslova koji uključuju značajne interpersonalne kontakte zbog straha od kriticizma, neodobravanja ili odbacivanja -izostanak želje da se zbližava s ljudima osim ako nije sigurna da će biti prihvaćena i voljena -suzdržanost u intimnim odnosima zbog straha od osjećaja posramljenosti i ismijavanja -preokupiranost brigama zbog eventualnih kritika ili odbacivanja u društvenim situacijama -zakočenost u novim interpersonalnim odnosima zbog osjećaja inferiornosti -osjećaj društvene neprilagoñenosti, osobne neprivlačnosti ili inferiornosti prema drugima -neuobičajeno odbijanje rizika zbog straha od neuspjeha 2 28.4.2010 Prezentaciju napravile: VALENTINA RESNER MARTINA GOJANI 4.C 3
© Copyright 2024 Paperzz
