close

Enter

Log in using OpenID

(sušu) u regiji Hercegovine

embedDownload
ANALIZA RANJIVOSTI
SEKTORA VOĆA, POVRĆA I
STOLNOG GROŽĐA NA
KLIMATSKE PROMJENE (SUŠU) U
REGIJI HERCEGOVINE
ožujak/mart 2014.
Ova analiza je izrađena u okviru projekta „Podrška razvoju poljoprivrede u Hercegovini“,
financiranog sredstvima Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID).
Analizu pripremili Agronomski i prehrambeno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Mostaru i
Agromediteranski fakultet Univerziteta "Džemal Bijedić" Mostar:
mr.sc. Elma Sefo, voditeljica ispred Agronomskog i prehrambeno-tehnološkog fakulteta
Sveučilišta u Mostaru,
doc.dr.sc. Gordan Prskalo,
doc.dr.sc. Adrijana Filipović,
mr.sc. Paulina Šaravanja,
mr.sc. Viktor Lasić,
Marija Lasić, dipl. oec.
Prof.dr. Nezir Tanović, voditelj ispred Agromediteranskog fakulteta Univerziteta "Džemal
Bijedić" Mostar,
prof. dr. Semina Hadžiabulić,
doc.dr. Jasmina Aliman,
mr.sc. Alisa Hadžiabulić,
mr.sc. Omer Kurtović
IZDAVAČ:
UG Nešto Više
TIRAŽ: 500
Štampa:__________
Stavovi izraženi u ovoj publikaciji ne odražavaju nužno stavove Američke agencije za
međunarodni razvoj niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
2
LISTA SKRAĆENICA
ABA - hormon abscizinska kiselina
Dv - deficit ili manjak vode
ETc - potencijalna evapotranspiracija
Eto - referentna evapotranspiracija
FAZ - fotosintetski aktivno zračenje
HS - proteini temperaturnog šoka (heat – shock proteins)
INC - Prvi nacionalni izvještaj o klimatskim promjenama (I National report on climate
changes)
IPV - integralna proizvodnja voća
IPCC - Međuvladina komisija Ujedinjenih nacija za klimatske promjene (Intergovernmental
Panel on Climate Change)
Kc - biljni koeficijent
LKV - lentokapilarna vlažnost
Nn - norme navodnjavanja poljoprivrednih kultura
Oef - efektivne oborine
PVK - poljski vodni kapacitet tla
SNC - Drugi nacionalni izvještaj o klimatskim promjenama (II National report on climate
changes)
SPI - standardizirani indeks oborina (Standardized Precipitation Index)
UNFCCC - Okvirna konvencija Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama (United Nation
Framework Convention on Climate Change)
Vgod - godišnja bilanca vode
VV - vlažnost venuća
Vveg - vegetacijska bilanca vode
WWF - Svjetski fond za zaštitu prirode (World Wildlife Fund)
3
SADRŽAJ
1. UVOD .................................................................................................................................... 6
1.1. Pozadina problema ........................................................................................................... 7
1.2. Cilj i metodologija izrade analize .................................................................................... 7
2. SOCIO-EKONOMSKI ZNAČAJ SEKTORA VOĆA, POVRĆA I
VINOGRADARSTVA U HERCEGOVINI ........................................................................ 10
2.1. Značaj i uloga voćarstva, povrtlarstva i vinogradarstva u socio-ekonomskom razvoju
Hercegovine ........................................................................................................................... 12
2.2. Učešće voćarstva, povrtlarstva i vinogradarstva u poljoprivrednom sektoru
Hercegovine ........................................................................................................................... 14
2.3. Vrste poljoprivrednih kultura u Hercegovini čija proizvodnja ima ekonomsku
isplativost ............................................................................................................................... 28
2.3.1. Voće (jabuka, kruška, šljiva, breskva, marelica, trešnja, višnja, bajam,
orah, smokva, šipak, maslina, kupina, malina, jagoda) ..................................................... 28
2.3.2. Povrće (kupus, rajčica, paprika, lubenica, dinja, krastavac, salata, luk,
mrkva, grah, krumpir) .......................................................................................................... 37
2.3.3. Stolno grožđe .................................................................................................... 45
3. KLIMA I KLIMATSKE PROMJENE ............................................................................ 47
3.1. Klimatske specifičnosti ................................................................................................... 47
3.1.1. Klimatske specifičnosti Bosne i Hercegovine ................................................ 47
3.1.2. Klimatske specifičnosti u Hercegovini ........................................................... 49
3.2. Klima i klimatske promjene u BiH................................................................................ 50
3.3. Predviđanja klimatskih promjena u BiH u budućnosti .............................................. 51
3.4. Efekt staklene bašte i njen utjecaj na klimatske promjene......................................... 52
3.4.1. Prirodni proces efekta staklenika ................................................................... 53
3.5. Posljedice promjene klime na sektor voća, povrća i stolnog grožđa .......................... 54
3.5.1. Posljedice promjene klime na sektor voća ..................................................... 54
3.5.1.1. Nedostatak vode - suša .......................................................................... 54
3.5.1.2. Višak vode u zemljištu - zabarenost ..................................................... 55
3.5.1.3. Visoke temperature ............................................................................... 56
3.5.2. Posljedice promjene klime na sektor povrća ................................................. 57
3.5.3. Posljedice promjene klime na sektor vinogradarstva .................................. 60
4. SUŠA I NJEN UTJECAJ NA POLJOPRIVREDU ....................................................... 61
4.1. Definicija i tipovi suše ..................................................................................................... 61
4.2. Faktori koji utječu na pojavu suše u poljoprivredi ..................................................... 65
4.3. Varijabilnost klimatskih parametara tijekom godine ................................................. 75
4.3.1. Temperatura zraka .......................................................................................... 75
4.3.2. Količina oborina ............................................................................................... 77
4.4. Evapotranspiracija usjeva uzgajanih u Hercegovini ................................................... 78
4.4.1. Proračun referentne evapotranspiracije ....................................................... 80
4
4.4.2. Potrebe poljoprivrednih kultura za vodom ................................................... 82
4.5. Posljedice suše u sektoru voća, povrća i stolnog grožđa u Hercegovini ..................... 83
5. ADAPTACIJA VOĆA, POVRĆA I STOLNOG GROŽĐA NA SUŠU ........................ 86
5.1. Značaj i vrste adaptacije na sušu .................................................................................. 86
5.1.1. Utjecaj suše na poljoprivredu ......................................................................... 86
5.1.2. Otpornost biljaka prema suši.......................................................................... 87
5.1.3. Morfološke i fiziološke otpornosti biljaka prema suši .................................. 88
5.1.4. Mjere prevladavanja stresnih uvjeta kod biljaka ......................................... 88
5.2. Utjecaj suše na poljoprivredne kulture ispitivanog regiona ....................................... 90
5.2.1. Utjecaj suše na proizvodnju voćarskih kultura ............................................ 90
5.2.2. Utjecaj suše na proizvodnju povrtlarskih kultura ........................................ 93
5.2.3. Utjecaj suše na proizvodnju stolnog grožđa .................................................. 96
5.3. Prijedlog mjera adaptacije voća i povrća i vinove loze na sušu ................................. 97
5.4. Pregled postojećih mjera u borbi protiv suše u poljoprivredi .................................. 101
6. PREPORUKE .................................................................................................................. 102
6.1. Preporuka za uvođenje mjera za ublažavanje suše na nivou farme ........................ 102
6.1.1. Izbor sjetvenog i sadnog materijala ............................................................. 102
6.1.2. Podizanje protivgradnih mreža .................................................................... 108
6.1.3. Veličina nasada............................................................................................... 109
6.1.4. Izbor lokacije za podizanje nasada .............................................................. 110
6.1.5. Suzbijanje korova .......................................................................................... 111
6.1.6. Plodored .......................................................................................................... 112
6.1.7. Obrada zemljišta ............................................................................................ 112
6.1.8. Gnojidba i ishrana ......................................................................................... 114
6.1.9. Malčovanje ili nastiranje zemljišta............................................................... 117
6.1.10. Proizvodnja u zaštićenom prostoru ............................................................ 118
6.1.11. Podizanje savremenih sistema uzgoja “na dohvat ruke” ......................... 120
6.1.12. Preporuke za podizanje mreže za navodnjavanje .................................... 121
6.1.13. Podizanje vjetrozaštitnih pojaseva ............................................................. 134
6.2. Preporuka za uvođenje mjera za ublažavanje suše na nivou države ....................... 134
6.2.1. Oplemenjivanje genotipova........................................................................... 135
LITERATURA .................................................................................................................... 136
5
1. UVOD
Posljednjih godina vode se razne rasprave o klimatskim promjenama, posebno o
povećanju srednje temperature prizemnog sloja atmosfere. Iako je teorija o uzroku zatopljenja,
odnosno o stakleničkim plinovima, vrlo vjerojatna, konačni efekti povećanja temperature
atmosfere na ostale klimatske elemente poput količine oborina, odnosno pojave suše, na
određenom području nisu dovoljno poznati. Predviđa se da će utjecaj budućih klimatskih
promjena na poljoprivredni sektor biti značajan, u najvećoj mjeri negativan.
Odabrane pojave ekološke krize, prije svega pojave suše, dospjeli su na dnevne redove
međunarodnog zakonodavstva. Zemlja po zemlja, region po region, uključuju se u jedinstveno
projektovano, organizirano i vođeno otklanjanje ekoloških prijetnji, prije svega zatopljavanja,
nedostatka oborina i suše kao agroekološkog činioca.
Suša je najvećim dijelom ekološki i ekonomski problem. U siromašnim zemljama, suša
se često poima sa usporedbama između života i smrti. Iako se suša ne može spriječiti, ipak
postoje načini da se negativni učinci suše na proizvodnju hrane, ekonomiju i druge društvene
pojave smanje.
Svaki rast temperature će vjerojatno imati izrazito štetne utjecaje, naročito zato što su
prognozirane više temperature povezane sa smanjenom količinom padavina i višim stopama
isparavanja, posebno u područjima mediteranske i submediteranske klime. Povećani prosječan
rast temperature rezultirati će skupim procesom prilagođavanja na klimatske promjene i
utjecajima koji će nadmašiti kapacitet prilagodljivosti velikog broja ekoloških sistema, kao i
visokim rizikom opsežnih ireverzibilnih efekata koji uključuju i nestanak nekih biljnih vrsta.
Pojave suša i manjka opcija za navodnjavanje nisu uniformni, ipak područje regije
Hercegovine spada u područja koja su najviše pogođena nestašicom vode u zemljištu.
Poljoprivreda, posebno sektor voćarstva i povrtlarstva, zbog svoje izloženosti i osjetljivosti na
prirodne promjene, predstavlja sektor koji je najosjetljiviji na promjene klime, posebno na
pojavu suše. Teorije o nekim prednostima negativnog utjecaja klimatskih promjena i suše na
prednosti i određene dodatne mogućnosti, prije svega dvije, pa i tri žetve godišnje, povećanje
uzgoja kasnih usjeva, veći prinosi i dr. su iluzija. Dakle, prognozirani rast temperature u
kombinaciji sa promjenama u količini padavina i stopama isparavanja, vjerovatno će značajno
negativno utjecati na poljoprivredne sisteme posebno u submediteranskom području, prije
svega istraživanom području regije Hercegovine.
Svakako, metodološki i znanstveni pristup u Studiji definira prilagođavanje na klimatske
promjene sa fokusom na poboljšano upravljanje vodnim resursima i adekvatnim sustavom
navodnjavanja, kao i na razna poboljšanja poljoprivredne proizvodnje u suhljim uvjetima.
Nastojanja da se racionalno i održivo koriste sve predložene mjere u sistemu analize
ranjivosti voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
utoliko je značajnije ukoliko se ima u vidu da su realne šanse da ovaj segment agrara može biti
održiv, radno intenzivan, profitabilan i izvozno orijentiran.
Studija ukazuje na mjere i postupke koji bi uspješno prevazilazili probleme negativnih
posljedica globalnog zatopljavanja i čestih pojava nedostatka oborina (suše) i predlaže rješenja
i modele racionalne i održive proizvodnje. U detaljnoj razradi proizvodnih, gospodarskih,
okolišnih i drugih aspekata relevantnih za ovu Studiju, razvoj sektora voća, povrća i stolnog
grožđa argumentirano je prihvatljiv i može predstavljati „motor“ razvoja agrara u regiji
Hercegovine.
Nadamo se da će ova Studija stvoriti klimu i predpostavke koje će voditi prema razvojnim
projektima u ovoj oblasti, motivirati stanovništvo regije Hercegovine prema održivoj i
profitabilnoj proizvodnji.
6
1.1. Pozadina problema
Aktuelne agroekološke globalne devijacije, prije svega nedostatak padavina (suša) pa i
društveno-gospodarski aspekti, imaju izuzetno složen uticaj na ukupan agrarni sektor, svakako
i na sektor voća, povrća i stolnog grožđa kao strateškog segmenta agrara u regiji Hercegovine.
Tokom dosadašnjeg strateškog opredjeljenja prema agraru kroz koji je prolazila regija
Hercegovine, glavna pažnja bila je usmjerena na neke sekundarne probleme. Ova regija nije
poimana kao proizvodno područje koje bi uz investiciona ulaganja mogla postati respektabilan
proizvođač i izvoznik voća, povrća i stolnog grožđa. U tom kontekstu proizvodnja, uz sve
agroekološke probleme (česte suše), bila je prepuštena „sama sebi“ i loše osmišljenoj
strukturnoj prilagodbi. Zbog toga su izostajali sveobuhvatniji i sistematičniji napori na
stvaranju efikasnih načina za aktiviranje značajnih agrarnih potencijala regije Hercegovine.
Nedostatak detaljnog razmatranja razvoja sektora agrara u ranijim periodima (izuzev
Strategije razvoja agrara HNŽ/K kao ohrabrujućeg dokumenta), pogotovo analize ranjivosti
prioritetnih segmenata agrara ove regije (voća, povrća i stolnog grožđa), bila je prepreka, a
ovim dokumentom može biti šansa održivom razvoju ukupne agrarne djelatnosti te smanjiti
stvoreni debalans između realnih (izuzetno velikih) mogućnosti i ostvarenja primarne
proizvodnje voća, povrća, stolnog grožđa i drugih proizvoda iz opusa biljne proizvodnje.
Kao ciljne grupe realizacije ove Studije, mogu se označiti:
o Općine: Mostar, Čapljina, Čitluk, Jablanica, Konjic, Neum, Prozor-Rama, Ravno,
Stolac, Grude, Ljubuški, Posušje, Široki Brijeg, Kupres, Livno, Tomislavgrad,
Berkovići, Bileća, Gacko, Istočni Mostar, Nevesinje, Trebinje, Ljubinje;
o Stanovništvo ruralnih područja navedenih općina;
o Svi aktivni učesnici u lancu proizvodnje i potrošnje hrane, uključujući i nosioce
aktivnosti planiranja ukupnog gospodarstva, posebno ruralnog razvoja regije
Hercegovine.
U samoj Studiji će učestvovati najširi spektar zainteresiranih društvenih subjekata, isto
tako će i rezultate Studije koristiti najširi spektar zainteresiranih poljoprivrednika za
proizvodnju voća, povrća i stolnog grožđa.
o
o
o
o
o
o
o
o
Potencijalni korisnici Studije su:
Vlada HNŽ/K (Ministarstvo šumarstva, poljoprivrede i vodoprivrede);
Budući kreatori strategija razvoja i sličnih strateških dokumenata HNŽ/K;
Poljoprivredni proizvođači i prerađivači, predstavnici proizvodnih aktivnosti (udruge,
zadruge poljoprivrednih proizvođača i drugi subjekti u raznim proizvodnim sektorima);
Sveučilište i Univerzitet, posebno Instituti koji se bave agrarnom ekonomijom ili
proizvodnim tehnologijama;
Vladina i nevladina udruženja koja se bave zaštitom i valorizacijom ambijentalnih
resursa;
Predstavnici socio-kulturnih udruženja;
USAID kao finacijer studije, kao i ostale međunarodne donatorske organizacije koje
učestvuju u reformi poljoprivrednog sektora;
Ostali subjekti, nosioci kolektivnog interesa.
1.2. Cilj i metodologija izrade analize
Cilj Studije „Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske
promjene (suša) u regiji Hercegovine“ trebao bi da u značajnijoj mjeri doprinese porastu
primarnih poljoprivrednih proizvoda i njihovih prerađevina, izvoznog potencijala i veće
7
ostvarene platno devizne pozicije u regiji Hercegovine, svakako i većeg profita
poljoprivrednim proizvođačima.
U širem smislu riječi, ova Studija treba da doprinese valorizaciji područja regije
Hercegovine, razvoja mikro i makro poduzetništva u korist prije svega proizvođača voća,
povrća, stolnog grožđa, a i drugih vrsta proizvodnje. Provedba zadataka iz Studije svakako će
širiti mrežu jačanja svih subjekata regije Hercegovine koji su angažirani u sektoru primarne
proizvodnje i prerade, ukupnom ruralnom razvoju, očuvanju okoliša, promociji agroturizma i
u ukupnoj teritorijalnoj valorizaciji.
Provedba prijedloga iz ovog dokumenta – Studije - temelji se na četiri sastavna dijela:
o Poljoprivrednom stanovništvu i svim njegovim obilježjima.
o Ukupnom gospodarstvu regije Hercegovine, gdje bi segment agrara, posebno ruralnog
područja u proizvodnji voća, povrća i stolnog grožđa, mogao zauzimati primarno
mjesto.
o Okolišu, koji bi podrazumijevao prevazilaženja nedostatka oborina (suša), opstanak
vrsta i ukupan diverzitet.
o Idejama, institucijama i strukturama sa sličnim projektima koji vode prema razvoju
sektor agrara.
o
o
o
o
U kontekstu zadatih ciljeva, obavljena su istraživanja u aspektima:
agroekološki uvjeti regije Hercegovina,
prirodne karakteristike područja istraživanja,
stupanj, načini i metode proizvodnje voća, povrća i stolnog grožđa,
za utvrđivanje potreba za navodnjavanjem referentna evapotranspiracija (ETo) za
pojedine meteorološke postaje izračunata je po metodi FAO Penman-Monteitha, u
računalnom programu CropWat (20godišnji prosjeci 1991.-2010).
Kao referentni pokazatelji korišteni su podaci:
o Federalnog zavoda za statistiku, Federalnog zavoda za poljoprivredu Sarajevo,
Republičkog zavoda za statistiku RS, podaci općinskih službi.
Metodologija izrade Studije nije podrazumijevala izolirano (ali jeste fokusno) suvremeni
pristup koji se temelji na:
Teritorijalnom pristupu koji je obuhvatao postojeće stanje i razvojnu komponentu u aspektima
voća, povrća i stolnog grožđa u općinama: Mostar, Čapljina, Čitluk, Jablanica, Konjic, Neum,
Prozor-Rama, Ravno, Stolac, Grude, Ljubuški, Posušje, Široki Brijeg, Kupres, Livno,
Tomislavgrad, Berkovići, Bileća, Gacko, Istočni Mostar, Nevesinje, Trebinje, Ljubinje.
Područje navedenih općina tretira se kao homogena proizvodna cjelina koju karakterizira
agroekološka kohezija sa sličnim ili istim historijskim i zajedničkim vrijednostima, uključujući
i princip proizvodnosti. Ovakav teritorijalni pristup ima za cilj da potakne rast svijesti od strane
primarnih pokretača razvoja i u drugim segmentima agrara i aktivira postojeće resurse u
postizanju održivog poljoprivrednog razvoja.
„Bottom-up“ (odozdo prema gore) pristupom nastojalo se ohrabriti učešće u sagledavanju
aktuelnih problema i predlaganju budućih pravaca razvoja navedenog segmenta agrara
metodom participacije svih zainteresovanih učesnika (”stakeholder”-a) u sustavu regije
Hercegovine. To bi podrazumijevalo uključivanje svih općina i drugih lokalnih, regionalnih i
ostalih „partnera“ na razini države. Ovakav pristup treba da rezultira u pravcu iznalaženja
najboljih rješenja koja su u ovoj Studiji prezentirana.
8
Partnerski pristup u sagledavanju svih aspekata i rješenja u progresu proizvodnje voća, povrća
i stolnog grožđa od strane stručnih službi općina i aktera u izradi Studije predstavlja vrlo važan
segment. Studija predstavlja model organizacije koji bi mogao značajno uticati na
institucionalni balans istraživanog područja (regija Hercegovine) i može biti valencija za
uspostavljanje klastera.
Inovativnost u izradi Studije se ogleda u novim načinima promocije i povezanosti lokalnih
resursa u regionalne sa zajedničkim karakteristikama koji su od interesa za ukupan razvoj, ali
još uvijek nisu „pokrivene“ od strane ostalih razvojnih politika. Koncept Studije nudi aktivnosti
i odgovore na probleme, slabosti i mogućnosti progresa proizvodnje voća, povrća i stolnog
grožđa istraživanih područja, stvaranje novih proizvoda, novih procesa, tržišta ili novih oblika
organiziranja.
Integrisani pristup – Aktivnosti koje nudi Studija za lokalne zajednice (općine) mogu biti
čvrsto povezane i koordinirane kao jedinstvena cjelina. To znači da je Studija uzela u obzir
mogućnost uspostavljanja veza sa ostalim segmentima agrara iz opusa biljne proizvodnje.
Studija je također bazirana na temeljima i konceptu trodimenzionalnog razvoja koji uključuje
strategiju, područje (teritoriju) i partnerstvo.
9
2. SOCIO-EKONOMSKI ZNAČAJ SEKTORA VOĆA, POVRĆA I
VINOGRADARSTVA U HERCEGOVINI
Gospodarstvo BiH je suočeno s brojnim izazovima i prijetnjama iz okruženja. Nepovoljni
demografski trendovi, ubrzani razvoj znanosti i tehnologije, klimatske promjene, jačanje
međunarodne konkurencije te globalna kriza i recesija tek su dio čimbenika koji dugoročno
utječu na stabilnost i konkurentnost BiH. Poljoprivreda, kao dio gospodarstva i društva, tijesno
povezana s njegovima razvojem, u ovakvim uvjetima pokazuje svoj značaj i doprinos u
stabiliziranju ekonomije.
S visokim udjelom u BDP-u BiH od 6,24%1 (2012.) poljoprivreda danas čini značajnu
ekonomsku aktivnost. Iako se taj udio u BDP smanjuje (8,3% u 2006. odnosno 6,9% u 2011.),
poljoprivredni sektor i dalje ima veoma važnu ulogu u sveukupnom razvoju. Uz značajan udio
u vanjskotrgovinskoj razmjeni, ovaj sektor upošljava 20% ukupnog broja zaposlenih u BIH. U
trenutku kada drugi sektori nemaju kapacitete za prihvat radne snage radi globalne ekonomske
krize i recesije, poljoprivreda već određeno vrijeme osigurava najznačajniji broj radnih mjesta.
S obzirom da je BiH pretežito ruralna zemlja, stanovništvo je tradicionalno orijentirano
na poljodjelstvo. Povoljan geografski položaj i raspoloživi prirodni resursi glavna su obilježja
ovih prostora, a ujedno i najvažniji preduvjet za poljoprivrednu proizvodnju. Pored toga,
razvoju poljoprivrede u BiH idu i prilog drugi činitelji kao što su relativno niski troškovi radne
snage, nezagađeno tlo, blizina EU tržišta, …
Poljoprivreda u BiH je na znatno nižoj razini od one na kojoj bi mogla i trebala biti.
Potencijali za razvoj poljoprivrede su dosta veliki, ali nedovoljno iskorišteni. Gotovo polovina
oraničnih površina još se uvijek ne obrađuje, a prosječna veličina posjeda korištenog
poljoprivrednog zemljišta je 2 ha što je daleko ispod prosjeka EU (14,3 ha). Stagnaciji razvoja
poljoprivrede svakako doprinose i klimatske promjene koje se očituju u porastu prosječnih
temperatura i sve češćim vremenskim nepogodama. Suša, poplave, oluje ostavljaju trajne
posljedice na proizvodnju i konkurentnost zbog čega se pred proizvođače postavlja dodatni
zahtjev za promjenom pristupa poljoprivrednoj proizvodnji. Primjena suvremenih tehničkotehnoloških mjera i modernizacija sektora u takvim se uvjetima nameću kao nužnost.
Zbog specifičnosti proizvodnje „pod otvorenim nebom“ prirodni uvjeti su izuzetno bitni
za poljoprivredu. Konačan ekonomski rezultat proizvođača u najvećoj je mjeri određen klimom
na koju se najmanje može utjecati. Stoga su upravo blagodati klime u području Hercegovine
vjerojatno i najviše doprinijele činjenici da je to područje koje u mnogim agrarnim aspektima
prednjači u odnosu na druge dijelove BiH.
Hercegovina je izuzetno heterogeno područje čiji su agroekološki uvjeti definirani
blizinom mora, raščlanjenim brdsko-planinskim reljefom i riječnim tokovima. Na ovom se
području izmjenjuju planinski, umjereno kontinentalni i mediteranski pojas, svaki sa svojim
specifičnostima a što je bitno odredilo raširenost pojedinih proizvodnih tipova.
Dolinom rijeke Neretve osjeća se utjecaj mediteranske klime koja sjevernije od Mostara
prelazi u kontinentalnu, te se u nešto višim predjelima osjećaju i obilježja planinske klime.
Najveći dio Hercegovine ipak ima povoljne klimatske uvjete uz obilje sunca i toplote što, uz
brojne rijeke i jezera, pogoduje uzgoju različitih vrsta voća i povrća. Količina padalina je
relativno visoka no njihov nepravilan raspored čini problem poljoprivrednim proizvođačima.
Naime, dok se u razdoblju zime i proljeća bilježi velika količina oborina, ljeti su one male i
zanemarive. Uz nisku količinu padalina te izuzetno visoke temperature tijekom ljeta,
Bruto domaći proizvod prema proizvodnom i dohodovnom pristupu 2005-2012, Agencija za statistiku BiH,
dostupno na: http://www.bhas.ba/tematskibilteni/Tematski%20Bilten%20BDP%202005-2012.pdf
1
10
poljoprivreda na području Hercegovine, a pogotovu intenzivna, nije moguća bez
navodnjavanja.
Temeljni preduvjeti koji utječu na odabir kultura koje će se uzgajati na određenom
području su prirodni uvjeti: klima, reljef, tlo. S obzirom na te uvjete, Hercegovina ima izuzetne
predispozicije za proizvodnju raznovrsnog voća i povrća.
Voće i povrće, kao i njihove prerađevine, su osnovni izvori hranjivih tvari i vitamina te
stoga imaju značajno mjesto u ishrani stanovništva. Proizvodnja i potrošnja voća u svijetu
bilježe stalni porast, a sve je više traženo i ekološki proizvedeno voće. S druge strane, potrošnja
svježeg voća po glavi stanovnika u BiH je 2-3 puta manja u odnosu na razvijene zemlje. Unatoč
tome, domaća proizvodnja voća i povrća još uvijek ne može podmiriti potrebe tržišta BiH zbog
čega smo prinuđeni na uvoz tih proizvoda, a krajnji rezultat je negativna vanjskotrgovinska
bilanca.
U odnosu na druga područja Hercegovina ipak prednjači u proizvodnji voća. Od voćnih
kultura u uzgoju su najzastupljenije breskve, marelice i trešnje. Pored toga, u novije vrijeme se
povećavaju i nasadi jabuke, kruške te višnje i oraha. Također se ulaže sve više u proizvodnju
šipka, smokve i maslina dok se istodobno zapaža smanjenje rodnih stabala šljive.
Plantažni uzgoj voća još je uvijek nedovoljno zastupljen na području Hercegovine.
Voćarstvo, baš kao i vinogradarstvo, u ovom su području dio tradicije. Tako se u okućnicama
diljem ovog prostora uglavnom podižu voćnjaci mješovitog sastava u svrhu podmirenja
potreba obitelji, dok se eventualni viškovi plasiraju u prodaju.
Orijentacija na komercijalni uzgoj svakako bi trebala biti ideja vodilja za budućnost jer
Hercegovina ima sve preduvjete za uspješnu proizvodnju. Ovo se u prvom redu odnosi na
proizvodnju ranih sorti jagoda, trešanja i bresaka, ali i drugog voća. Naime, povoljni klimatski
uvjeti na ovom području omogućavaju ranije dozrijevanje plodova nego u unutrašnjosti. S
druge strane, na tržištu postoji stalna potražnja za svježim voćnim plodovima pa u takvim
uvjetima i proizvođači mogu ostvariti veće prodajne cijene za rano voće odnosno, na koncu,
ostvariti bolji poslovni rezultat.
Ekonomski učinci proizvodnje voća značajno se povećavaju i tijekom turističke sezone.
Domaći i strani turisti sve više traže svježe i kvalitetno voće pa na području Hercegovine
obilazak voćnjaka i vinograda uz konzumaciju domaćih proizvoda vremenom postaje sastavni
dio turističke ponude.
Vinogradarstvo ima dugu tradiciju u Hercegovini. Iako na području Bosne postoje manje
površine pod vinogradima, uzgoj vinove loze je uglavnom koncentriran u hercegovačkoj regiji.
Na ukupnoj površini pod vinogradima od 3.450 ha2 dominira vinsko grožđe u čijoj su strukturi
zastupljenije bijele sorte (71%), među kojima prednjači autohtona Žilavka (55%). Ostatak od
tek 260 ha čini stolno grožđe. Dio proizvodnje se plasira na inozemna tržišta, a veći dio se
koristi za konzumaciju u kućanstvima koja se bave uzgojem. Područje uz dolinu Neretve
oduvijek je imalo sve predispozicije za proizvodnju stolnog grožđa. Iako se u novije vrijeme
povećava uzgoj, proizvodnja još uvijek nije dovoljna da podmiri domaće potrebe te će stoga
naše tržište još godinama biti pogodno za uvoz.
Hercegovačko područje dominira i po proizvodnji povrća u BiH. Uzgoju povrća
pogoduju dobri prirodni uvjeti no, s obzirom na potencijale ove regije, ta je proizvodnja daleko
ispod mogućnosti. Slično kao i kod voćarske proizvodnje i ovdje je uglavnom mješoviti uzgoj
kultura na manjim površinama u blizini domaćinstava. Uz podmirenje potreba kućanstava, dio
proizvodnje je namijenjen tržištu i to kao prateća aktivnost odnosno dodatni izvor prihoda.
Kupusnjače, crni luk, rajčica, paprika i grah su najzastupljenije kulture u otvorenom
uzgoju u Hercegovini. Pored toga, proizvodnja povrća se dijelom odvija i u zaštićenim
2
Katastar vinograda BiH, Federalni agromediteranski zavod Mostar
11
objektima. U takvim prostorima proizvodnja je organizirana tako da se smjenjuju tri, rjeđe
četiri, kulture tijekom godine. Pored salate, rajčice, krastavca i paprike na ovaj se način
proizvode, no u manjoj mjeri, i grah mahunar, mladi luk, špinat, blitva, tikvice te dinja. O
značajnijim ekonomskim učincima proizvodnje u zaštićenom prostoru još uvijek ne možemo
govoriti. No, s obzirom da je ovo najprofitabilniji oblik proizvodnje za mala obiteljska
gospodarstva te je sve veći interes za ovakav tip uzgoja, realno je očekivati i ostvarivanje boljih
rezultata.
2.1. Značaj i uloga voćarstva, povrtlarstva i vinogradarstva u socio-ekonomskom razvoju
Hercegovine
Voćarstvo
Voćarstvo je vrlo važna stručno-proizvodna grana poljoprivredne proizvodnje koja
doprinosi boljem iskorištavanju proizvodnih prostora, manje prikladnih za neke druge grane
poljoprivredne proizvodnje.
Uloga voćarstva je višestruka: povećava vrijednost zemljištu, pozitivno utječe na socioekonomske prilike zemlje u smislu većeg broja radnih mjesta, većeg životnog standarda, a prije
svega poboljšanja kvalitete ishrane stanovništva. Glavna zadaća voćarstva jeste proizvodnja
kvalitetnog voća, odnosno plodova različitih vrsta i sorti voćaka.
Voće je nezamjenjivo u ljudskoj prehrani jer organizmu osigurava neophodne makro i
mikro hranjive tvari potrebne za normalno funkcioniranje organizma i dobro zdravlje.
Značaj voća se ogleda u mogućnosti njegovog iskorištenja u svježem stanju, ali i u obliku
raznih prerađevina. Tijekom cijele godine konzumiramo različite proizvode od voća: sokove,
kompote, džemove, marmelade, slatka, sušeno voće. Plodovi mnogih voćnih vrsta se koriste
ne samo u prehrambenoj već i u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji.
Bosna i Hercegovina je zacijelo jedna od rijetkih zemalja koja ima povoljne uvjete za
raznovrsnu voćarsku proizvodnju. S mediteranskom i umjerenom kontinentalnom klimom
moguć je uzgoj suptropskog (mediteranskog) i kontinentalnog voća, od smokve do zimskih
sorti jabuka i krušaka.
Prije svega područje Hercegovine ima komparativne prednosti za uzgoj različitih
mediteranskih i suptropskih (smokva, šipak, kaki, nešpola, japanska šljiva, bajam, višnja
maraska) i nekih kontinentalnih (jabuka, kruška, trešnja, breskva, šljiva, marelica, orah, jagoda)
voćnih vrsta. Pored toga, na ovim prostorima postoji tradicija uzgoja ranih sorti trešnje, jagode,
kajsije, breskve, smokve, šipka, masline.
Treba napomenuti da je Hercegovina područje s malom obradivom površinom. Obradive
površine se uglavnom nalaze u dolinama rijeka, kraškim poljima, uvalama, vrtačama.
Nedostatak obradivih površina obvezuje na detaljno planiranje i razumno korištenje istih što se
posebno odnosi na voćarsku proizvodnju. Sama činjenica da su voćke višegodišnje kulture
ukazuje da je voćarstvo složenija grana u odnosu na druge grane poljoprivredne proizvodnje.
Stoga, tradiciju treba nastaviti i uz to poticati intenzivniji uzgoj voćnih vrsta koje imaju
povijesni i privredni značaj i koje mogu zauzeti još značajnije mjesto u konvencionalnoj i u
ekološkoj voćarskoj proizvodnji.
Povrtlarstvo
U ukupnoj proizvodnji hrane, proizvodnja povrća i prerađevina od povrća zauzima
značajno mjesto. Proizvodnja povrća predstavlja jednu od najintenzivnijih grana biljne
proizvodnje. Agroekološke specifičnosti utječu na razvoj poljoprivredne proizvodnje pa tako i
povrtlarstva. Općenito se može reći da Bosna i Hercegovina ima povoljne uvjete za
proizvodnju povrća, kako u sjevernim tako i u južnim dijelovima zemlje. Razvoj povrtlarske
proizvodnje značajno može doprinijeti ekonomskom razvoju cijele BiH. Veličina prinosa
12
mnogo utječe na rentabilnost proizvodnje u povrtlarstvu. Ostvareni prinosi povrća po jedinici
površine kod svih uzgajanih vrsta su dosta niski i varijabilni u pojedinim godinama. Prema
statističkim podacima u 2011. i 2012. godini, povrće je zasijano na 78.000 ha što zauzima 15%
ukupno zasijanih površina. Međutim, radi velikih oscilacija vremenskih uvjeta i pojave suše,
proizvodnja povrća je bila nestabilna i imala je negativan trend gotovo kod svih kultura. U
2011. godini bilježi se smanjenje vrijednosti proizvodnje povrća za -10,68%.
Područje Hercegovine je tradicionalno povrtlarski region. Proizvodnja se odvija na
manjim površinama u privatnom sektoru s mješovitom proizvodnjom. Veliki problem
predstavlja nabavka kvalitetnog sjemena i sadnog materijala kao i odabir adekvatnog
sortimenta. Za uspješnost proizvodnje važna je prilagodljivost vrste i sorte na meteorološke
prilike sredine u kojoj se uzgaja. Kod nekih vrsta povrća još uvijek su zastupljene i starije sorte,
odnosno neselekcionirani lokalni ekotipovi. Lokalni ekotipovi daju manje prinose, ali često
imaju veliku otpornost prema nepovoljnim uvjetima sredine. U cilju razvoja intenzivne
proizvodnje na ovome području moguće je, pravilnim izborom vrsta i sorti kraće vegetacije,
ostvariti smjenu i tri kulture godišnje.
U nižim južnim dijelovima Hercegovine koji su pod utjecajem mediteranske klime,
moguće je organizirati cjelogodišnju proizvodnju povrća. Radi komparativnih prednosti ovoga
područja, prije svega sa aspekta temperatura i sunčeve insolacije, dominira zimska i rana
proljetna proizvodnja povrća. U zimskom periodu najčešće se uzgajaju kupusnjače - kupus i
kelj, manje cvjetača, dok se za ranu proljetnu berbu uzgajaju rani kupus, rana salata, rani
krumpir, mladi luk, rajčica, tikvice i krastavac za potrošnju u svježem stanju.
Posebno mjesto zauzima povećanje konkurentne rane proizvodnje povrća u zaštićenim
prostorima u kojima se najčešće uzgajaju ekonomski najisplativije vrste a to su: paprika, rajčica
i krastavac, uz interpolaciju salate, graha mahunara i mladog luka. Radi postizanja visokih
cijena, u zaštićenim prostorima se uzgajaju i vrlo rani hibridi kupusa. Uzgojem povrća u
zaštićenim prostorima osigurava se kontinuirano snabdijevanje tržišta svježim povrćem.
Procjenjuje se da plodovito povrće zauzima više od 80% udjela u ukupnoj proizvodnji povrća
u Hercegovini. Korištenjem suvremenih tehnologija uzgoja ostvareni prinosi u zaštićenim
prostorima su viši u odnosu na uzgoj na otvorenim površinama pa se sve veći broj proizvođača
odlučuje za ovaj tip proizvodnje. U zaštićenim prostorima, kao i na većini parcela, najviše se
primjenjuje navodnjavanje sustavom kap po kap, uz istovremenu primjenu vodotopivih
gnojiva.
U sjevernijim i višim dijelovima Hercegovine koji su više pod utjecajem kontinentalne
klime, uobičajena je pojava nižih temperatura te zimska proizvodnja povrća na većim
površinama nije uobičajena. U mikroklimatski povoljnim dijelovima ovoga terena
tradicionalno se uzgajaju kasni kupus namijenjen za kiseljenje, kasni krumpir, luk i grah zrnaš,
a u toplijem periodu povrće poput blitve, mrkve, graha mahunara i špinata. Na većim
nadmorskim visinama u brdsko-planinskom području postoje uvjeti za uspješnu proizvodnju
sjemenskog krumpira jer je manji infekcijski pritisak u odnosu na područja proizvodnje stolnog
krumpira.
Uvođenje novih tehnologija u proizvodnju spomenutih kultura i racionalno korištenje
resursa pojedinih područja ima prioritetan značaj u poljoprivredi regije Hercegovine. Prema
strategiji poljoprivrednog razvoja HNŽ, urađena je projekcija za ukupni porast površina pod
raznovrsnim povrćem za 66,3% do 2016.godine. Uočljiv je trend povećanja potrošnje povrća
radi povećanog interesa potrošača za zdravom hranom. Svakako, jedan od pravaca razvoja
povrtlarstva na ovom području treba da bude organska proizvodnja povrća.
Vinogradarstvo
Učešće poljoprivrede u BDP na području FBiH je 5,1% u 2011. godini, prema podacima
Federalnog zavoda za statistiku. Udio poljoprivrede u BDP pokazuje kako je poljoprivredna
13
proizvodnja značajna gospodarska aktivnost u FBiH. Prema procjenama, učešće uposlenih u
poljoprivredi u ukupnom broju uposlenih na području FBiH kreće se oko 13%, što pokazuje
kako poljoprivredna proizvodnja osigurava značajan broj radnih mjesta i egzistencijalno
zbrinjava velik broj obitelji. Navedeni podaci mogu se smatrati relevantnim i za područje
Hercegovine kao dijela FBiH.
Posebnost vinogradarstva je u zahtjevu za određenim, specifičnim ekološkim uvjetima u
kojima je moguće uzgajati vinovu lozu. Takvi uvjeti za uzgoj vinove loze postoje na prostoru
Hercegovine. Uzgoj vinove loze u Hercegovini ima dugu tradiciju o čemu svjedoče brojne
arheološke iskopine u dolini Neretve. Vinogradarstvo je jedna od produktivnijih grana
poljoprivrede. Kod proizvodnje vinskog (bez prerade u vino i rakiju) i stolnog grožđa, ostvaruje
se 10-15 puta veći dohodak po hektaru nego kod proizvodnje pšenice. Vinogradarstvo na ovim
prostorima ima gospodarski i tradicijski značaj. Postoji i prostor za širenje ove proizvodnje koji
se ogleda u neobrađenom poljoprivrednom zemljištu, broju nezaposlenih i činjenici kako još
nismo dostigli prijeratne površine zasađene vinovom lozom.
2.2. Učešće voćarstva, povrtlarstva i vinogradarstva u poljoprivrednom sektoru
Hercegovine
Voćarstvo
Područje Hercegovine karakterizira proizvodnja različitih voćnih vrsta, od mediternskih
(smokva, šipak, kivi, nešpola), južnih vrsta (japanske šljive, bajam, breskva, višnja) i
kontinentalnih vrsta (jabuka, kruška, trešnja, šljiva, marelica, orah, jagoda). Opis stanja
voćarske proizvodnje u hercegovačkim općinama FBiH i RS je prikazan grafikonima (Graf. 1
i Graf. 2) i tabelarno (Tab. 1- Tab. 4).
Za procjenu zastupljenosti pojedinih voćnih vrsta u proizvodnji na području Hercegovine
korišteni su relevantni podaci Federalnog zavoda za statistiku FBiH i Republičkog zavoda za
statistiku RS.
Zbog nepotpunih statističkih podataka za uzgajane voćne vrste po pojedinim općinama i
godinama, kao i nepodudarnosti statističkog praćenja u općinama na području FBiH i RS, nije
bilo moguće dati uniforman prikaz o zastupljenosti pojedinih voćnih vrsta u svim
hercegovačkim općinama koje su bile obuhvaćene ovom analizom. U pojedinim općinama
nema nikakvih podataka o ukupnom prinosu ili prinosu po stablu.
površina (ha)
U grafikonu (Graf. 1) je prikazana zastupljenost ukupnih površina pod voćnjacima u
hercegovačkim općinama područja FBiH u 2012. godini.
1500
1000
500
0
2012.
Graf 1: Ukupne površine pod voćnjacima u hercegovačkim općinama područja FBiH u 2012.
(Izvor: Nadležne općinske službe)
14
Prema općinskim podacima, najveći udio površina pod voćnjacima u ukupnom
poljoprivrednom zemljištu u 2012. godini su imale općine:
 Ravno 1.012 ha (4,89% od ukupnog poljoprivrednog zemljišta općine)
 Čapljina 400 ha (2,96% od ukupnog poljoprivrednog zemljišta općine)
 Ljubuški 186 ha (1,05% od ukupnog poljoprivrednog zemljišta općine)
Sljedeći grafikon (Graf. 2) prikazuje zastupljenost ukupnih površina pod voćnjacima u
hercegovačkim općinama područja Republike Srpske u 2013. godini.
površina (ha)
300
200
100
0
2013.
Graf. 2: Ukupne površine pod voćnjacima u hercegovačkim općinama područja RS u 2013.
(Izvor: Nadležne općinske službe)
Prema općinskim podacima, najveći udio površina pod voćnjacima u ukupnom
poljoprivrednom zemljištu u 2013. godini su imale općine:
 Ljubinje 258,5 ha (1,53% od ukupnog poljoprivrednog zemljišta općine)
 Nevesinje 210 ha (0,89% od ukupnog poljoprivrednog zemljišta općine)
 Trebinje 141 ha (0,72% od ukupnog poljoprivrednog zemljišta općine)
Iz priloženih grafikona, odnosno statističkih podataka, uočljivo je da je udio voćarskih
površina u ukupnim poljoprivrednim površinama nizak što ukazuje da uzgoj voćaka na ovom
području nije na nivou na kojem bi mogao biti. Tablični podaci (Tab. 1) prikazuju zastupljenost
voćnih vrsta: jabuke, kruške, šljive i oraha u proizvodnji i to u obliku ukupnog prinosa (t) i
prinosa po stablu (kg/stablu) za sve hercegovačke općine
15
Tablica 1: Prinosi analiziranih voćnih vrsta u hercegovačkim općinama na području FBiH
(2010-2012)
Jabuka
Općina
Čapljina
Čitluk
Mostar
Jablanica
Konjic
Neum
ProzorRama
Ravno
Stolac
Grude
Ljubuški
Posušje
Kruška
Šljiva
Orah
2010
ukupan
prinos
(t)
24
prinos
(kg/sta
blu)
0,4
ukupan
prinos
(t)
6
prinos
(kg/sta
blu)
30,0
ukupan
prinos
(t)
300
prinos
(kg/sta
blu)
50,0
ukupan
prinos
(t)
2
prinos
(kg/sta
blu)
5,0
2011
455
3,4
6
30,0
330
55,0
20
5,0
2012
569
3,8
8
15,0
360
60,0
-
-
2010
9
10,0
5
9,0
12
12,0
10
8,0
2011
5
5,0
2
4,0
6
6,0
3
2,0
2012
5
4,0
3
4,0
6
5,0
3
2,0
2010
49
6,2
30
5,2
68
8,9
37
7,2
2011
57
7,5
30
5,6
66
8,8
32
7,1
2012
30
4,0
20
3,8
32
4,2
28
6,2
2010
35
10,0
-
-
300
15,0
36
20,0
2011
53
15,0
-
-
300
15,0
36
20,0
2012
18
5,0
6
2,5
-
-
2
1,0
2010
425
5,0
360
5,0
1000
5,0
63
3,0
2011
595
7,0
504
7,0
1400
7,0
84
4,0
2012
255
3,0
144
2,0
200
1,0
21
1,0
2010
1
5,0
1
4,0
0
7,0
0
5,0
2011
1
5,0
1
4,0
0
7,0
0
5,0
God.
2012
1
5,0
1
3,0
0
7,0
0
5,0
2010
230
20,0
81
13,0
6412
20,0
34
8,0
2011
400
20,0
91
13,0
6600
20,0
28
8,0
2012
15
2,0
8
1,3
504
2,0
3
0,8
2010
1000
10,0
-
-
20
10,0
-
-
2011
2000
20,0
-
-
20
10,0
-
-
2012
600
10,0
-
-
-
-
-
-
2010
92
20,0
-
-
350
25,0
8
12,0
2011
160
20,0
-
-
363
25,0
-
-
2012
160
20,0
-
-
363
25,0
-
-
2010
42
6,0
12
4,0
16
3,0
19
5,0
2011
42
6,0
16
5,0
26
4,0
20
5,0
2012
40
5,0
14
4,0
20
3,0
18
4,0
2010
77
20,0
14
12,0
20
13,0
39
17,0
2011
77
20,0
13
11,0
29
14,0
38
17,0
2012
76
20,0
13
11,0
21
10,0
37
17,0
2010
8
1,7
1
0,5
6
0,7
4
3,0
2011
7
1,7
1
1,2
9
0,8
4
3,0
2012
3
0,5
0
0,2
6
0,5
4
3,0
Izvor: Federalni zavod za statistiku FBiH
16
Tablica 1: nastavak
Jabuka
Općina
Široki
Brijeg
Kupres
Livno
Tomislavgrad
Kruška
Šljiva
Orah
2010
ukupan
prinos
(t)
-
prinos
(kg/sta
blu)
-
ukupan
prinos
(t)
-
prinos
(kg/sta
blu)
-
ukupan
prinos
(t)
-
prinos
(kg/sta
blu)
-
ukupan
prinos
(t)
-
prinos
(kg/sta
blu)
-
2011
-
-
-
-
-
-
-
-
2012
-
-
-
-
-
-
-
-
2010
-
-
-
-
-
-
-
-
2011
-
-
-
-
-
-
-
-
2012
-
-
-
-
-
-
-
-
2010
12
3,5
3
3,2
55
2,5
21
3,0
2011
15
4,5
4
3,5
86
4,0
35
5,0
2012
8
2,3
2
1,8
44
2,0
18
2,5
2010
45
5,0
20
5,0
45
5,0
15
10,0
2011
50
5,0
20
5,0
50
5,0
44
4,0
2012
30
3,0
12
3,0
30
3,0
33
3,0
God.
Izvor: Federalni zavod za statistiku FBiH
Iz statističkih podataka (Tab 1) je uočljivo da je proizvodnja jabuke zastupljena u svim
analiziranim hercegovačkim općinama FBiH (osim općina za koje statističkih podataka uopće
nema). Najveća proizvodnja jabuke kroz tri analizirane godine je zabilježena na području
općina Ravno, Konjic, Čapljina i Prozor-Rama. Najmanja zastupljenost jabuke u proizvodnji
voća je zabilježena na području općina Neum, Čitluk i Posušje. U 2011. godini najveća
proizvodnja jabuke je zabilježena na području općine Ravno u iznosu od 2.000 t. Iz statističkih
podataka je uočljiv pad proizvodnje jabuke na područjima većine analiziranih općina u 2012.
godini u odnosu na 2010. godinu, izuzev općina Čapljina i Stolac gdje je došlo do rasta
proizvodnje. Prinos jabuka po stablu se kretao od 0,4 kg/stablu u općini Čapljina do 20
kg/stablu u općinama Prozor-Rama, Stolac i Ljubuški. Veoma niski prinosi jabuka po stablu
su zabilježeni u općinama: Posušje, Grude, Neum, Konjic, Mostar, Čitluk, Čapljina, Livno i
Tomislavgrad.
Od analiziranih voćnih vrsta kruška je najviše zastupljena u ukupnoj voćarskoj
proizvodnji na području općina Konjic i Prozor-Rama za promatrano vremensko razdoblje,
(Tab 1). Najmanja proizvodnja kruške je zabilježena na području općina Posušje, Neum i
Jablanica. Najveća proizvodnja kruške je zabilježena u 2011. godini na području općine Konjic
i iznosila je 504 t. Vidljiv je pad proizvodnje kruške u ukupnoj voćarskoj proizvodnji za
promatrano razdoblje (2010.-2012.). Prinos kruške po stablu u većini općina je nizak, izuzev
općine Čapljina gdje je iznosio 30 kg/stablu. Također, uočljiv je pad prinosa krušaka po stablu
u većini analiziranih općina.
Najveća proizvodnja šljive je bila na području općina Prozor-Rama, Konjic, Čapljina i
Stolac, dok je najmanja proizvodnja bila na području općina Neum, Čitluk i Posušje.
Proizvodnja od 6.600 t je zabilježena na području općine Prozor-Rama u 2011. godini. Inače,
treba spomenuti da je spomenuto područje poznato po tradicionalnom uzgoju šljive. Isto tako
treba istaknuti da je na području općina Čapljina i Stolac zabilježen rast proizvodnje šljive za
promatrano vremensko razdoblje, (Tab 1). Prinos šljive po stablu se kretao od 0,5 kg/stablu u
općini Posušje do 60 kg/stablu u općini Čapljina.
Od svih analiziranih voćnih vrsta, orah je najslabije zastupljena vrsta u ukupnoj voćarskoj
proizvodnji, ali ne i manje vrijedna. Najveća proizvodnja oraha je zabilježena na području
općine Konjic i to u 2011. i 2010. godini, dok je najviši prinos oraha po stablu zabilježen u
općini Jablanica od 20 kg/stablu u istom vremenskom periodu. Značajnija proizvodnja oraha
nije zabilježena na području općine Neum, (Tab 1).
17
Tablični podaci (Tab. 2) prikazuju zastupljenost voćnih vrsta: breskve, trešnje, višnje i kajsije
u proizvodnji i to u obliku ukupnog prinosa (t) i prinosa po stablu (kg/stablu) za sve
hercegovačke općine FBiH.
Tablica 2: Prinosi analiziranih voćnih vrsta u hercegovačkim općinama na području FBiH
(2010-2012)
Breskva
Općina
Čapljina
Čitluk
Mostar
Jablanica
Konjic
Neum
ProzorRama
Ravno
Stolac
Grude
Ljubuški
Posušje
Trešnja
Višnja
Kajsija
2010
ukupan
prinos
(t)
4957
prinos
(kg/sta
blu)
19,1
ukupan
prinos
(t)
91
prinos
(kg/sta
blu)
13,2
ukupan
prinos
(t)
20
prinos
(kg/sta
blu)
20,0
ukupan
prinos
(t)
93
prinos
(kg/sta
blu)
30,0
2011
5798
19,0
158
14,0
50
25,0
158
45,0
2012
5310
18,6
150
12,8
50
25,0
158
45,0
2010
8
10,0
15
15,0
15
5,0
3
7,0
2011
5
4,0
17
16,0
24
6,0
3
8,0
2012
4
4,0
18
14,0
23
5,0
4
6,0
2010
83
5,0
532
8,5
51
5,4
18
4,0
2011
88
5,2
564
10,5
55
6,7
26
5,9
2012
63
3,5
606
11,0
61
6,0
30
6,8
2010
-
-
25
10,0
-
-
8
10,0
2011
-
-
25
10,0
10
9,5
8
10,0
2012
-
-
30
12,0
-
-
-
-
2010
-
-
105
5,0
-
-
-
-
2011
-
-
105
5,0
-
-
-
-
God.
2012
-
-
84
4,0
-
-
-
-
2010
1
7,0
1
4,0
-
-
3
5,0
2011
1
7,0
1
4,0
-
-
3
5,0
2012
0
5,0
1
4,0
-
-
3
5,0
2010
1
8,0
81
18,0
20
15,0
-
-
2011
2
8,0
90
18,0
57
15,0
-
-
2012
0
0,8
14
3,0
4
2,0
-
-
2010
1050
15,0
150
10,0
5
10,0
-
-
2011
-
-
-
-
-
-
-
-
2012
-
-
-
-
-
-
-
-
2010
1424
20,0
540
30,0
84
20,0
313
25,0
2011
1444
20,0
570
30,0
90
20,0
384
30,0
2012
1444
20,0
570
30,0
90
20,0
320
25,0
2010
8
4,0
35
5,0
9
3,0
7
6,0
2011
12
6,0
42
6,0
9
3,0
6
5,0
2012
12
5,0
42
6,0
9
3,0
6
5,0
2010
113
19,0
87
19,0
20
14,0
34
15,0
2011
120
20,0
99
20,0
29
20,0
35
15,0
2012
115
19,0
94
19,0
28
14,0
35
15,0
2010
-
-
22
8,0
4
4,0
-
-
2011
-
-
20
7,0
3
7,0
-
-
2012
-
-
14
5,0
2
2,0
-
-
Izvor: Federalni zavod za statistiku FBiH
18
Tablica 2: nastavak
Breskva
Općina
Široki
Brijeg
Kupres
Livno
Tomislavgrad
God.
Trešnja
Višnja
Kajsija
2010
ukupan
prinos
(t)
-
prinos
(kg/sta
blu)
-
ukupan
prinos
(t)
-
prinos
(kg/sta
blu)
-
ukupan
prinos
(t)
-
prinos
(kg/sta
blu)
-
ukupan
prinos
(t)
-
prinos
(kg/sta
blu)
-
2011
-
-
-
-
-
-
-
-
2012
-
-
-
-
-
-
-
-
2010
-
-
-
-
-
-
-
-
2011
-
-
-
-
-
-
-
-
2012
-
-
-
-
-
-
-
-
2010
-
-
9
10,0
1
7,0
-
-
2011
-
-
10
11,0
1
7,0
-
-
2012
-
-
8
8,8
1
5,6
-
-
2010
-
-
2
5,0
1
2,5
-
-
2011
-
-
2
5,0
1
2,5
-
-
2012
-
-
2
5,0
1
2,5
-
-
Izvor: Federalni zavod za statistiku FBiH
Na području općina Čapljina i Stolac zabilježena je najveća proizvodnja breskve kroz
sve tri promatrane godine. U 2011. godini, proizvodnja breskve se kretala od 1.444 t na
području općine Stolac do 5.798 t na području općine Čapljina. Najmanja vrijednost
proizvodnje breskve je zabilježena na području općina Neum i Prozor-Rama, (Tab. 2). Najviši
prinos breskve po stablu je zabilježen u općini Stolac i iznosio je 20 kg/stablu.
Trešnja se najviše uzgaja na području općina Mostar i Stolac (Tab. 2). Potom slijede
općine Čapljina, Konjic i Ljubuški. Na području općine Mostar je zabilježena proizvodnja od
606 t trešanja u 2012. godini, što je i najveća zabilježena vrijednost za promatrano razdoblje.
Mostarsko područje je i tradicijsko područje uzgoja trešnje. Najmanja zastupljenost trešnje u
proizvodnji je zabilježena na području općina Neum, Tomislavgrad i Livno. Najviši prinos
trešnje po stablu je zabilježen u općini Stolac od 30 kg/stablu.
Iz tabličnih podataka (Tab. 2) je uočljivo da se višnja najviše uzgaja na području općina
Stolac, Mostar i Čapljina, a najmanje na području općina Livno, Tomislavgrad, Ravno i
Jablanica. Najveća proizvodnja višnje od 90 t je bila zabilježena u 2011. i 2012. godini na
području općine Stolac, dok je najviši prinos višnje po stablu zabilježen u općini Čapljina od
25 kg/stablu. Također, treba istaći da se proizvodnja višnje povećavala na području općina
Stolac, Mostar, Čitluk i Čapljina kroz promatrano vremensko razdoblje.
Dominantna i daleko najveća proizvodnja kajsije u odnosu na ostale općine je zabilježena
na području općina Stolac i Čapljina. Na području općine Stolac u 2011. godini proizvodnja
kajsije je iznosila 384 t, pri čemu se prinos kajsije po stablu kretao od 25 do 30 kg/stablu. U
ostalim hercegovačkim općinama FBiH, kajsija je bila slabije ili nikako zastupljena u
proizvodnji, što se može objasniti njezinim specifičnim klimatskim zahtjevima (Tab. 2).
Tablični podaci (Tab. 3) prikazuju zastupljenost voćnih vrsta: badema, mandarine,
limuna, smokve i masline u proizvodnji i to u obliku ukupne proizvodnje/prinosa (t) i broja
rodnih stabala na području Bosne i Hercegovine. Obzirom da navedene voćne vrste spadaju u
mediteranske voćne vrste, a koje imaju specifične zahtjeve prema klimatskim uvjetima uzgoja,
priloženi statistički podaci (Tab. 3) se odnose na područja hercegovačkih općina Bosne i
Hercegovine u kojima se spomenute vrste uglavnom i uzgajaju.
19
Tablica 3: Prinosi analiziranih voćnih vrsta u hercegovačkim općinama na području BiH
(2010-2012)
Voćna vrsta
Badem
Mandarina
Limun
Smokva
Maslina
Broj
rodnih
stabala
12.528
2010
2011
2012
Proizvodnja/
prinos
(t)
Broj rodnih
stabala
Proizvodnja/
prinos
(t)
Broj rodnih
stabala
Proizvodnja/
prinos (t)
80
12.618
86
10.888
49
3.500
26
3.530
23
3.100
16
3.580
22
3.250
14
2.800
7
62.270
725
63.390
741
67.400
715
16.055
100
31.300
153
33.080
153
Izvor: Nadležne općinske službe
Iz priloženih statističkih podataka (Tab. 3) je uočljivo je da je smokva najzastupljenija u
voćarskoj proizvodnji od mediteranskih vrsta sa najvećim brojem stabala iza koje slijede
maslina, badem, mandarina i limun. Po proizvodnji u (t) na prvom mjestu je smokva, slijede
maslina, badem, mandarina i limun. Za sve navedene vrste uočljiv je pad proizvodnje u (t) u
2012. godini u odnosu na prethodne dvije godine.
Tablični podaci (Tab. 4) prikazuju zastupljenost voćnih vrsta: jabuke, kruške, šljive i
višnje u proizvodnji i to u obliku ukupnog prinosa (t) i prinosa po stablu (kg/stablu) za sve
hercegovačke općine Republike Srpske.
Tablica 4: Prinosi analiziranih voćnih vrsta u hercegovačkim općinama na području RS (2010-2012)
Jabuka
Općina
Berkovići
Bileća
Gacko
Istočni
Mostar
Ljubinje
Nevesinje
Trebinje
God.
2010
2011
2012
2010
2011
2012
2010
2011
2012
2010
2011
2012
2010
2011
2012
2010
2011
2012
2010
2011
2012
ukupan
prinos
(t)
85
20
18
37
44
40
5
5
8
105
45
45
42
15
75
190
156
145
prinos
(kg/sta
blu)
10,0
12,0
10,0
10,0
12,0
10,9
38,0
31,4
32,0
3,7
10,0
10,0
3,0
1,0
5,0
8,0
5,7
1,1
Izvor: Republički zavod za statistiku RS
Kruška
ukupan
prinos
(t)
30
41
31
32
35
35
1
1
1
2
2
2
21
15
29
12
12
6
prinos
(kg/sta
blu)
15,0
17,0
11,9
9,0
10,0
10,0
42,0
41,7
25,0
10,0
10,0
10,0
3,0
2,0
4,0
4,0
4,0
1,9
Šljiva
ukupan
prinos
(t)
48
70
40
106
144
134
17
16
15
8
8
8
132
70
165
66
49
38
prinos
(kg/sta
blu)
8,0
10,0
5,0
11,0
15,0
14,0
41,0
38,1
35,7
10,0
10,0
6,2
4,0
2,0
5,0
5,0
4,0
3,0
Višnja
ukupan
prinos
(t)
50
60
47
69
72
76
0
20
90
130
0
0
1
116
111
50
prinos
(kg/sta
blu)
20,0
20,0
15,0
19,0
20,0
21,0
0,0
10,0
1,3
1,6
0,0
0,0
3,9
4,2
4,0
2,5
Jabuka sudjeluje u ukupnoj voćarskoj proizvodnji na svim analiziranim područjima
općina Republike Srpske, (Tab. 4). Najveća količina jabuka je bila proizvedena na području
općina Trebinje, Ljubinje i Berkovići u promatranom vremenskom razdoblju, od 2010. do
20
2012. godine. Najmanja količina jabuka je bila proizvedena na području općine Gacko od svega
5 t. Najveća proizvodnja jabuke je zabilježena u općini Trebinje od 190 kg/stablu u 2011.
godini. Najviši prinos jabuke po stablu je bio u 2010. godini u općini Gacko i iznosio je 38
kg/stablu.
Kruška je u proizvodnji zastupljena u svim općinama Republike Srpske, ali u vrlo maloj
količini (Tab. 4) Najveća proizvodnja kruške zabilježena je u općini Berkovići za promatrani
vremenski period iznosila je 41 kg/stablu i u općini Bileća 35 kg/stablu.
Na području analiziranih općina Republike Srpske, šljiva zauzima važno mjesto u
ukupnoj voćarskoj proizvodnji. Proizvodnja šljive se kretala od 8 t u Ljubinju do 165 t u
Nevesinju unutar promatrane tri godine, (Tab. 4). Prinos šljive po stablu se kretao od 2,0 do 41
kg/stablu.
Najveća proizvodnja višnje je zabilježena na području općine Ljubinje, a najmanja na
području općine Nevesinje. U 2012. godini proizvodnja višnje je iznosila 130 t u općini
Ljubinje. U općini Trebinje proizvodnja višnje ima značajan udio u voćarskoj proizvodnji, s
tim da je u 2012. godini zabilježen pad te proizvodnje u odnosu na prethodne dvije godine,
(Tab. 4). Najviši prinos višnje je zabilježen u općini Berkovići od 20 kg/stablu u 2010. i 2011.
godini. Višnja je, kao i kruška, slabije zastupljena vrsta u ukupnoj voćarskoj proizvodnji
analiziranih hercegovačkih općina Republike Srpske.
Iz naprijed navedenih statističkih podataka se može zaključiti da je proizvodnja jabuke
zastupljena u svim analiziranim hercegovačkim općinama FBiH (osim općina za koje
statističkih podataka uopće nema). Od svih analiziranih voćnih vrsta po ostvarenim prinosima
orah je najslabije zastupljena vrsta u ukupnoj voćarskoj proizvodnji. Po ostvarenoj ukupnoj
proizvodnji, odnosno prinosu u (t), na području svih analiziranih općina FBiH u vremenskom
periodu 2010.-2012. godine redoslijed voćnih vrsta je: šljiva, jabuka, breskva, trešnja, višnja,
orah i kajsija. Breskva i kajsija u nekim općinama nisu uopće zastupljene u proizvodnji,
najvjerojatnije zbog njihovih specifičnih zahtjeva prema klimatskim uvjetima. Mediteranske
voćne vrste su zastupljene u voćarskoj proizvodnji u južnim dijelovima hercegovačkih općina,
pri čemu je najzastupljenija smokva, a u novije vrijeme se povećava i proizvodnja maslina.
Iz statističkih podataka je uočljivo da su u ukupnoj proizvodnji voća na području
hercegovačkih općina Republike Srpske najzastupljenije jabuka i šljiva, a potom slijede višnja
i kruška. U sve tri analizirane godine, jabuka je najzastupljenija u ukupnoj proizvodnji voća na
području općina Trebinje i Ljubinje, a šljiva na području općina Bileća i Nevesinje. Višnja je
nešto više bila zastupljena u ukupnoj proizvodnji voća na području općina Trebinje i Ljubinje,
dok je kruška bila najmanje zastupljena u ukupnoj proizvodnji voća na području svih općina
Republike Srpske.
Promatrano kroz tri godine (2010.-2012.), može se uočiti da se proizvodnja jabuke na
području općina Trebinje, Ljubinje i Berkovići smanjivala, dok proizvodnju šljive nije bilježila
takvo smanjenje na području općina Bileća i Nevesinje. Područje općine Gacko ima najmanju
zastupljenost svih analiziranih voćnih vrsta u ukupnoj proizvodnji voća u odnosu na sve ostale
hercegovačke općine Republike Srpske.
Ovdje treba istaknuti da je evidentiran pad prinosa u (t), kao i prinosa po stablu
(kg/stablu) za sve analizirane voćne vrste na području hercegovačkih općina FBiH, kao i
Republike Srpske u 2012. godini u odnosu na 2010. i 2011. godinu, čemu je itekako pogodovao
dug sušni period u toj vegetacijskoj godini.
Priloženi statistički podaci ukazuju na nisku razinu voćarske proizvodnje na području
analiziranih hercegovačkih općina FBiH, kao i Republike Srpske. Mogući uzroci takvog stanja
u voćarskoj proizvodnji su: ekstenzivan, odnosno poluintenzivan, način uzgoja voćnih vrsta,
nikakva ili neadekvatna primjena agrotehničkih i pomotehničkih mjera, nezdrav i nekvalitetan
sadni materijal, mali ili fragmentirani zemljišni posjedi, slaba tehnička opremljenost
21
poljoprivrednih imanja, zastarjele tehnologije proizvodnje, simbolično korištenje sustava za
natapanje i drugi. Pored navedenog, voćarska proizvodnja je opterećena i teškoćama glede
nedostatka kapaciteta za doradu i preradu voća. Voće se na ovim područjima uglavnom koristi
u svježem stanju. Mali dio uroda voća se koristi za pravljenje voćnih sokova, pekmeza, rakije
i za sušenje, uglavnom unutar obiteljskih gospodarstava.
Povrtlarstvo
Analizom prinosa povrća po pojedinim općinama Hercegovine uočava se da su ostvareni
prinosi po jedinici površine jako niski u odnosu na mogućnosti proizvodnje. Razlog ovako
niskih prinosa jeste mali udjel komercijalne proizvodnje. Porast prinosa često nije
proporcionalan porastu površina upravo radi nepovoljnih vremenskih uvjeta. Negativni efekti
dugih sušnih razdoblja, praćenih visokim temperaturama uslijed globalne promjene klime,
mogu biti spriječeni kvalitetnim sustavom navodnjavanja. Potreba izgradnje suvremenih
sustava za navodnjavanje naglašena je i u aktualnim strategijama Federacije BiH i Republike
Srpske iz oblasti poljoprivrede.
Ostvareni prinosi povrća su veći kod uzgoja u zaštićenom prostoru gdje proizvođači više
primjenjuju suvremene tehnološke postupke. Za razliku od Republike Srpske, na području
Federacije BiH nema zvaničnog statističkog praćenja proizvodnje povrća u zaštićenim
prostorima. Najveće površine pod zaštićenim prostorima u BiH se nalaze se u Hercegovini na
području HNŽ/K. Prema procjenama, proizvodnja u ovoj županiji je organizirana na 360 ha
zaštićenih prostora te proizlazi da su prinosi pojedinih vrsta povrća veći u odnosu na statistički
prikazane.
Za prikaz stanja proizvodnje povrća u hercegovačkim općinama korišteni su podaci
Federalnog statističkog zavoda i Republičkog zavoda za statistiku RS. Treba istaknuti teškoće
u analiziranju radi nedostatnih i nepotpunih statističkih podataka za neke općine, godine i vrste
povrća. Stanje povrtlarske proizvodnje u hercegovačkim općinama na području FBiH (2010.2012.) i općinama na području RS (2013.) predstavljeno je tablično (Tab. 5 i Tab 6.).
Radi različitog statističkog praćenja ne može se dati uniformni prikaz stanja povrtlarske
proizvodnje povrća u 23 analizirane općine Hercegovine. U 2011. godini, u općinama na
području Hercegovačko–neretvanske županije pod povrćem je zastupljeno 11,01%, u
općinama Zapadno-hercegovačke županije 4,79% dok je u općinama Hercegbosanske županije
pod povrćem 2,26% od ukupno zasijanih površina pod povrćem u FBiH. U istoj godini, od
ukupno zasijanih površina pod povrćem je evidentirano na području općine Berkovići 25,00%,
Bileće 45,43%, Gacka 23,00%, Istočnog Mostara 20,51%, Ljubinja 16,14%, Nevesinja 23,24%
i Trebinja 44,38%.
Sukladno biološkim karakteristikama kao i zemljišnim i klimatskim uvjetima uzgojnog
područja, uočava se različita zastupljenost povrtnih vrsta, a samim time i razlike u ostvarenim
prinosima.
22
Tablica 5: Površine i prinosi odabranih vrsta povrća u hercegovačkim općinama na području
FBiH (2010-2012)
Krumpir
Općina
Čapljina
Čitluk
Mostar
Jablanica
Konjic
Neum
ProzorRama
Ravno
Stolac
Grude
Ljubuški
Posušje
Široki
Brijeg
Grah
Luk crni
Kupus
Rajčica
God.
površina
(ha)
prinos
(t/ha)
površina
(ha)
prinos
(t/ha)
površina
(ha)
prinos
(t/ha)
površina
(ha)
prinos
(t/ha)
površina
(ha)
prinos
(t/ha)
2010
120
30,0
3
-
3
30,0
100
45,0
60
50,0
2011
200
30,0
5
-
5
25,0
120
45,0
80
50,0
2012
200
25,0
-
-
7
30,0
100
48,0
100
50,0
2010
400
9,0
25
-
30
3,0
20
8,0
20
13,0
2011
410
7,0
25
-
32
2,0
13
4,0
21
10,0
2012
420
6,0
2
1,0
33
20,0
15
3,5
22
10,0
2010
420
11,0
57
2,5
67
7,3
60
20,0
69
7,0
2011
754
12,2
128
2,7
109
7,8
58
22,0
90
7,2
2012
762
8,5
92
1,7
112
4,8
52
18,0
92
3,0
2010
110
12,0
10
2,0
30
8,0
35
8,0
20
8,0
2011
115
12,0
10
4,0
25
6,0
35
8,0
25
8,0
2012
115
10,0
5
1,0
30
5,0
30
8,0
25
10,0
2010
210
10,0
30
1,0
100
10,0
85
25,0
60
30,0
2011
220
15,0
15
1,2
150
11,0
13
26,0
87
87,0
2012
225
9,0
10
0,8
155
16,0
10
18
91
37,0
2010
65
7,0
11
1,0
11
7,0
6
8,0
8
5,0
2011
65
8,0
11
1,0
11
7,0
6
8,0
8
9,0
2012
65
6,0
4
-
10
8,0
6
8,0
7
5,0
2010
340
25,0
13
1,5
28
20,0
18
16,0
34
25,0
2011
340
25,0
23
1,5
28
20,0
18
16,0
35
25,0
2012
200
12,5
10
0,5
25
10,0
20
8,0
30
12,0
2010
20
12,0
2
-
5
6,0
-
-
2
18,0
2011
10
14,0
2
-
2
6,0
3
-
2
20,0
2012
30
1,4
-
-
4
0,6
-
-
3
10,0
2010
180
9,0
2
2,5
8
6,0
10
8,2
8
8,8
2011
190
10,0
3
2,5
7
6,0
11
8,2
9
7,0
2012
190
10,0
2
2,5
7
6,0
11
8,2
9
8,8
2010
380
4,5
15
2,0
25
3,0
20
4,0
20
3,0
2011
410
4,5
20
2,0
15
4,0
25
5,0
15
4,0
2012
390
4,5
15
2,0
20
3,5
22
5,0
19
4,0
2010
310
16,5
20
1,5
130
8,4
90
18,8
160
11,0
2011
305
18,0
22
1,5
130
8,5
82
20,0
155
14,0
2012
300
18,0
15
1,5
125
8,2
70
20,0
155
13,0
2010
340
1,5
22
1,7
20
2,5
130
2,5
4
2,0
2011
341
1,6
20
1,7
20
2,5
132
2,3
3
2,0
2012
342
0,9
14
1,3
20
1,9
130
1,4
3
1,7
2010
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
2011
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
2012
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
23
Tablica 5: nastavak
Krumpir
Općina
Kupres
Livno
Tomislavgrad
Grah
Luk crni
Kupus
Rajčica
God.
površina
(ha)
prinos
(t/ha)
površina
(ha)
prinos
(t/ha)
površina
(ha)
prinos
(t/ha)
površina
(ha)
prinos
(t/ha)
površina
(ha)
prinos
(t/ha)
2010
20
10,0
-
-
0
3,0
2
8,0
-
-
2011
18
10,0
-
-
0
3,0
2
8,0
-
-
2012
18
10,0
-
-
1
3,0
2
8,0
-
-
2010
220
10,5
14
2,2
15
4,8
30
16,0
3
4,0
2011
225
11,0
12
2,2
19
4,8
35
16,0
4
4,0
2012
230
8,0
14
1,6
15
3,4
33
11,0
3
2,8
2010
130
25,0
2
1,5
4
30,0
50
30,0
1
20,0
2011
140
25,0
4
1,5
5
30,0
56
30,0
1
20,0
2012
170
15,0
2
1,2
5
20,0
60
20,0
1
-
Izvor: Federalni zavod za statistiku
Analizirajući statističke podatke za sve prikazane općine, može se zaključiti da najveće
površine zauzimaju krumpir, kupus i luk. U općinama na području Federacije BiH uglavnom
je povećana površina pod svim promatranim vrstama u 2011. i 2012. godini u odnosu na 2010.
godinu. Međutim, to se ne može reći i za ostvarene prinose koji su stagnirali ili je došlo do
opadanja prinosa u spomenutim godinama. Zadnje dvije godine su ocijenjene kao klimatski
nepovoljne što je bio razlog podbačaja prinosa.
Komparativni prikaz negativnog djelovanja klimatskih uvjeta na prinos krumpira u svim
analiziranim općinama je predstavljen Grafikonom 3. Najveći pad prinosa krumpira je
evidentan na području općina Nevesinje, Prozor-Rama i Tomislavgrad gdje su prinosi u 2012.
gotovo prepolovljeni u odnosu na prethodnu godinu.
Ostvaren je napredak u proizvodnji presadnica povrća koje se proizvode primjenom
suvremenih tehnoloških postupaka. U kontejnerima koji su napunjeni specijalnim supstratima,
uspješno se proizvode presadnice salate, kupusa, krastavca, lubenice, dinje, paprike i rajčice.
Kontejnerska proizvodnja presadnica posebno je važna kod hibridnih sorti kod kojih je, radi
skupog sjemena, važno da se iz svake sjemenke razvije biljka.
Najveće proizvodne površine od plodovitog povrća zauzimaju paprika i rajčica. To su
kulture kod kojih se mogu vidjeti značajniji pomaci u proizvodnji. Kod rajčice se sve više,
umjesto hormona, koriste bumbari za oprašivanje i feromoni za lov štetnih kukaca što su i
karakteristike organske proizvodnje. Bumbari u odnosu na pčele bolje podnose temperaturna
kolebanja, ali i njihova aktivnost je slabija pri ekstremnim temperaturama.
Na otvorenim površinama evidentan je porast proizvodnje lubenica. Prema raspoloživim
općinskim podacima za 2012. godinu, najviše lubenice je proizvedeno u općinama Ljubuški
2.275 t (35 t/ha) i Čapljina 1.200 t (48t/ha). U proizvodnji lubenice i rajčice sve više se koriste
cijepljene presadnice koje imaju niz prednosti u odnosu na konvencionalno proizvedene
presadnice, što rezultira sigurnijim i većim prinosom.
24
Tablica 6: Stanje proizvodnje odabranih vrsta povrća u hercegovačkim općinama na području RS (2013)
Krumpir
Kupus i kelj
Rajčica
Paprika
Luk crveni
Općina
Berkovići
Bileća
Gacko
Istočni
Mostar
Ljubinje
Nevesinje
Trebinje
površina
(ha)
proizvodnja
(t)
prinos
(t/ha)
površina
(ha)
proizvodnja
(t)
prinos
(t/ha)
površina
(ha)
proizvodnja
(t)
prinos
(t/ha)
površina
(ha)
proizvodnja
(t)
prinos
(t/ha)
površina
(ha)
proizvodnja
(t)
prinos
(t/ha)
50
300
6,0
4,0
20,0
5,0
5,0
50,0
10,0
20,0
400,0
20,0
3,0
36,0
12,0
365
1332
3,6
23,0
110,0
4,8
7,0
18,0
2,6
6,0
14,0
2,3
17,0
35,0
2,1
79
190
2,4
4,0
6,0
1,5
4,0
3,0
0,8
3,0
2,0
0,7
6,0
8,0
1,3
15
120
8,0
1,0
50,0
50,0
1,0
80,0
80,0
1,0
20,0
20,0
1,0
5,0
5,0
40
480
12,0
1,0
10,0
10,0
1,0
15,0
15,0
1,0
15,0
15,0
7,0
91,0
13,0
273
6781
24,8
114,0
830,0
7,3
3,0
3,0
1,0
2,0
1,0
0,5
107,0
545,0
5,1
160
1280
8,0
30,0
450,0
15,0
30,0
300,0
10,0
10,0
60,0
6,0
35,0
280,0
8,0
Grah
Općina
površina
(ha)
proizvodnja
(t)
Krastavac
prinos
(t/ha)
Berkovići
1
2
2,0
Bileća
7
2,5
0,4
Gacko
7
11
1,6
Istočni
1
10
10,0
Mostar
Ljubinje
1
1
1,0
Nevesinje
10
9
0,9
Trebinje
14
35
2,5
Izvor: Federalni zavod za poljoprivredu
Lubenice
Dinje
Salata
površina
(ha)
proizvodnja
(t)
prinos
(t/ha)
površina
(ha)
proizvodnja
(t)
prinos
(t/ha)
površina
(ha)
proizvodnja
(t)
prinos
(t/ha)
površina
(ha)
proizvodnja
(t)
prinos
(t/ha)
0,5
0,5
1,0
1,5
90,0
60,0
0,5
10,0
20,0
1,0
0,5
0,5
4,0
6,0
1,5
0,0
0,0
0,0
1,0
3,0
3,0
3,0
7,0
2,3
6,0
4,0
0,7
0,0
0,0
0,0
0,0
0,0
0,0
3,0
2,0
0,7
1,0
40,0
40,0
0,0
0,0
0,0
0,0
0,0
0,0
0,0
0,0
0,0
1,0
11,0
11,0
2,0
24,0
12,0
1,0
20,0
20,0
0,0
0,0
0,0
2,0
2,0
1,0
0,0
0,0
0,0
0,0
0,0
0,0
5,0
5,0
1,0
5,0
20,0
4,0
15,0
225,0
15,0
10,0
120,0
12,0
5,0
25,0
5,0
25
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
30
prinos (t/ha)
25
20
15
10
5
0
2010
2011
2012
Grafikon 3: Prinos krumpira u hercegovačkim općinama (2010-2012)
Izvor: Federalni zavod za statistiku (*bez podataka za općinu Široki Brijeg), Republički zavod za statistiku RS
26
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Vinogradarstvo
Ukupna proizvodnja grožđa i vina u BiH i FBiH odvija se na području Hercegovine i to
na prostorima slijedećih općina: Mostar, Čapljina, Čitluk, Neum, Prozor, Ravno, Stolac, Grude,
Ljubuški, Široki Brijeg i Trebinje. Učešće vinogradarstva u poljoprivrednoj proizvodnji na
prostoru FBiH prikazat ćemo kroz odnos zasađenih površina u ukupnim poljoprivrednim
obradivim površinama (Tab. 7), a može se prikazati i kroz odnose drugih različitih parametara.
Tablica 7. Udio površina pod vinogradima u ukupno obrađenim poljoprivrednim površinama
u FBiH
2010.
2011.
2010.
2011.
(000 ha)
(000 ha)
%
%
Oranice i vrtovi
398
390
56,8
56
Voćnjaci
44
44
6,3
6,3
Vinogradi
5
5
0,7
0,7
Livade
254
257
36,2
37,0
Ukupno obrađeno tlo
701
696
100
100
Izvor: Federalni zavod za statistiku
U obe promatrane godine, udio površina zasađenih vinovom lozom u ukupnim
obrađenim poljoprivrednim površinama na prostoru FBiH iznosi 0,7%.
Tablica 8. Proizvodnja grožđa po županijama u FBiH za 2011. i 2012. godinu
Županija
Unsko-sanska
Posavska
Tuzlanska
Zeničko-dobojska
Bosansko-podrinjska
Srednjobosanska
Hercegovačko-neretvanska
Zapadnohercegovačka
Sarajevo
Hercegbosanska
UKUPNO
Urod 2011.
(t)
9
43
39
29
37
1
15.021
3.439
3
0
18.621
Urod 2012.
(t)
31
32
34
25
_
4
19.579
3.229
3
0
22.937
Izvor: Federalni zavod za statistiku
Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, prikazanim u Tablici 8, u regiji
Hercegovina (bez podataka za Široki Brijeg i Trebinje) u 2011. i 2012. godini proizvelo se
41.268 t grožđa. Prosječna cijena grožđa u navedene dvije godine je bila 1 KM/kg što nam
govori kako je sektor vinogradarstva na prostoru Hercegovine, u 2011. i 2012. godini, proizveo
41.268.000,00 KM nove vrijednosti.
27
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
2.3. Vrste poljoprivrednih kultura u Hercegovini čija proizvodnja ima ekonomsku
isplativost
2.3.1. Voće (jabuka, kruška, šljiva, breskva, marelica, trešnja, višnja, bajam, orah
smokva, šipak, maslina, kupina, malina, jagoda)
Poznavanje uzajamnih odnosa između ekoloških uvjeta određenog područja i pojedinih
vrsta podloga i sorti voćaka je bitno za iskorištavanje komparativnih prednosti područja za
uzgoj određene vrste, sorte voćke.
Ekološki uvjeti su temeljna odrednica koja upućuje na to može li, u određenom
proizvodnom području, uopće rasti neka voćna vrsta, potom može li se određena voćna vrsta
uzgajati više ili manje intenzivno, odnosno može li u tome području donijeti određenu količinu
uroda određene kvalitete.
Jabuka, koju zovu i “kraljica voća”, voćna je vrsta čiji plodovi dozrijevaju od najranijeg
ljeta sve do zime. Poznato je više od 10.000 sorti jabuka u svijetu. Može se reći da je plod
jabuke najkompletnije voće u ljudskoj prehrani. Za održavanje zdravog organizma čovjek
godišnje treba pojesti oko 30 do 40 kg svježih jabuka (Krpina, I. i sur., 2004). Svježi plodovi
jabuke se mogu jesti tijekom cijele godine. Osim toga, plodovi jabuka se koriste za pravljenje
sokova, kompota, džemova, marmelada, sušenih jabuka.
Prema vremenu sazrijevanja razlikuju se: ljetne, jesenske i zimske sorte jabuka. U
mediteranskim područjima preporučljivo je uzgajati ljetne sorte jabuka (Brzica, K., 1991).
Jabuci odgovara umjereno kontinentalna klima. Za sve životne fiziološke procese jabuke
najprikladnija temperatura je oko 20°C. Ukupna godišnja količina oborina potrebna za uzgoj
jabuka se kreće u rasponu od 600 do 1.060 mm. Ako su tijekom vegetacije temperature veće,
veća je i transpiracija pa i potreba za vodom. Općenito se može reći da su za uzgoj jabuka vrlo
povoljni uvjeti tamo gdje od svibnja do rujna padne oko 600 mm oborina. Blagi vjetrovi mogu
biti korisni, a suhi i hladni vjetrovi su štetni, posebice u doba cvatnje i oplodnje. Jabuci
odgovaraju brežuljkasti tereni, obronci i padine gora zaštićene od vjetra.
Jabuka traži dobro drenirana pjeskovito-ilovasta, ilovasta ili glinasto-ilovasta tla,
neutralne do slabo kisele reakcije, bogata humusom i hranjivim tvarima (Miljković, I.,1991).
Za jabuku nisu prikladna zbijena oglejna tla, a naročito ako u profilu imaju plitko raspoređene,
zbijene i nepropusne horizonte. Zbog stagnirajuće oborinske vode u tlu i loših vodozračnih
odnosa dolazi do ugušenja korijena jabuke.
Današnja suvremena voćarska proizvodnja podrazumijeva uzgoj jabuka u gustom
sklopu. Da bi se mogao postići gusti sklop, bitno je odabrati odgovarajuće, tj. slabo do srednje
bujne podloge. Odabir uzgojnog oblika uvjetovan je svojstvima (bujnosti) podloge, sorte,
svojstvima tla, klimatskim uvjetima područja, obilježjima terena, načinom održavanja tla,
primjeni mehanizacije. Najčešći uzgojni oblici za jabuku na slabo bujnim podlogama su: svi
oblici palmeta, vitko vreteno, vretenasti grm, kordonci.
28
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Slika 1: Nasad jabuke gustog sklopa, uzgojni oblik vretenasti grm (Izvor: Šaravanja, P.)
Kruška je cijenjena, vrlo rentabilna voćna vrsta koja daje obilne urode kvalitetnih
plodova. Zahvaljujući velikom broju sorti krušaka, od ranih ljetnih do kasnih zimskih, kao i
dobroj skladišnoj sposobnosti plodova, proširena je sezona potrošnje svježih plodova krušaka.
Osim potrošnje u svježem stanju, plodovi krušaka se dosta koriste za dobivanje: kompota,
sokova, marmelada i rakije (Viljamovka).
Po vremenu dozrijevanja sortiment kruške se dijeli na: ljetne, jesenske i zimske. Ljetne
sorte krušaka treba uzgajati u toplim južnim područjima jer ondje dozrijevaju još ranije. Inače
kruška je zahtjevnija u pogledu ekoloških uvjeta u usporedbi sa jabukom. Cvate prije jabuke te
je opasnost od proljetne pozebe znatno veća. Kruška ne podnosi velike hladnoće. Prema niskim
temperaturama vrlo su osjetljivi cvjetovi i netom zametnuti plodovi. Da bi se izbjegle štete od
niskih temperatura, za kruške treba odabrati nagnute položaje na kojima se hladan zrak ne
zadržava već se kao teži ruši u nizinu. Kruška ne podnosi visoke temperature i nisku relativnu
vlagu zraka. Ukupna godišnja količina oborina za uzgoj kruške je od 600 do 1.000 mm, s tim
da raspored oborina bude ravnomjeran tijekom vegetacije. Inače, kruška zahtijeva najviše vode
u fazama intenzivnog rasta ploda i mladice, tj. u mjesecu lipnju i srpnju kada se odvija i
zametanje cvjetnih pupova za narednu vegetacijsku godinu. Natapanjem, neposredno prije
pojave visokih temperatura koje se najčešće javljaju u trećoj dekadi srpnja i prvoj dekadi
kolovoza, može se spriječiti, odnosno preduhitriti palež lišća i štete od nje.
Kruška zahtijeva dublja, dobro drenirana i teksturno lakša pjeskovito-ilovasta ili ilovastopjeskovita i ilovasta tla, neutralne do slabo kisele reakcije. Ne podnosi alkalna i teška glinasta
tla. U intenzivnom uzgoju krušaka upotrebljavaju se vegetativne podloge dunje. Od uzgojnih
oblika za krušku na slabo bujnim podlogama primjenjuju se: vretenasti grm, vitko vreteno,
palmete, kordonci.
Slika 2: Gusti nasad kruške, uzgojni oblik kordonac (Izvor: Krpina, I. i sur., 2004)
29
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Breskva
Za breskvu se kaže da joj odgovaraju vinogradarski položaji. Kod sorti bresaka
razlikujemo prave breskve i breskve golice (nektarine). Isto tako, prema boji mesa razlikujemo
sorte žutog i sorte bijelog mesa. Prema namjeni plodova razlikuju se: sorte za stolnu potrošnju
i one za industrijsku preradu. Ponašanje sorti bresaka prema sumi inaktivnih temperatura je
različito pa imamo sorte za mediteransko područje, sorte za kontinentalno područje kao i sorte
koje mogu biti i za jedno i drugo područje uzgoja.
Glavni ograničavajući faktor u uzgoju bresaka su apsolutne minimalne temperature. Ako
postupno dođe do zahlađenja, breskve bolje podnose hladnoću nego u slučaju naglog
zahlađenja. Isto tako, štete mogu biti veće od istog apsolutnog minimuma ako duže traje nego
ako se kratkotrajno pojavi. Proljetni mrazevi su posebno opasni u uzgoju breskve. Breskve
uspijevaju u područjima gdje godišnje padne barem 600 mm oborina. U toplijim južnim
područjima gdje su veće temperature i gdje je veća evapotranspiracija, potrebna je i veća
količina oborina, posebice ako je raspored oborina neravnomjeran. Voda je potrebna tijekom
kasnog proljeća i ljeta jer tada intenzivno rastu mladice i plodovi i to je period diferencijacije
cvjetnih pupova za sljedeću godinu.
Breskve zahtijevaju pjeskovito-ilovasta ili ilovasto-pjeskovita tla u kojima se korjenova
mreža ravnomjerno rasprostire. Nisu prikladna teksturno teža ilovasto-glinasta ili glinasta tla
koja sadrže preko 25% koloidnih čestica, kao ni tla sa visokim sadržajem aktivnog vapna
(Miljković, I.,1991).
Breskve se mogu uzgajati u mnoštvu uzgojnih oblika, ali najčešće u obliku vaze, palmeta
i vretenastog grma.
Slika 3: Nasad nektarine, slobodna palmeta (Izvor: Šaravanja, P.)
Svježi plodovi marelice su omiljeno voće, bogato lako probavljivim šećerima,
organskim kiselinama, vitaminima, mineralima i aromom. Za uzgoj marelice treba pažljivo
birati tlo i klimu. Marelica je veoma osjetljiva na nagle promjene temperatura u kasnu zimu i
rano proljeće tj. osjetljiva je na temperaturna kolebanja. Marelicu stoga treba uzgajati u
područjima u kojima su temperaturna kolebanja slabije izražena: u mediteranskim područjima,
u blizini velikih rijeka ili na odabranim lokacijama, zaklonjenim od hladnih, sjevernih vjetrova.
Marelica je voćna vrsta koja vrlo rano završava duboko ili fiziološko zimsko mirovanje.
Potrebna joj je vrlo mala suma aktivnih temperatura zbog čega marelica cvate ranije od svih
voćnih vrsta, osim nekih sorti bajama. To je i razlog da cvjetovi marelice pozebu uslijed pojave
kasnih proljetnih mrazeva. Inače, marelica veoma dobro podnosi visoke temperature tijekom
30
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
ljetnih mjeseci. Visoke temperature i niska relativna vlažnost zraka nemaju većeg nepovoljnog
utjecaja na rast i razvoj marelice, ako se u tlu održava odgovarajuća vlažnost, posebice tijekom
diferencijacije cvjetnih pupova (srpanj, kolovoz), (Krpina, I. i sur., 2004). Prekomjerna
vlažnost u tlu se nepovoljno odražava na rast i razvoj marelice, posebno ako su sorte marelice
cijepljene na podlogu divljeg bajama ili breskve.
Marelica ne podnosi jako alkalna niti jako kisela tla. Najprikladnija su dublja, pjeskovitoilovasta ili ilovasto-pjeskovita, neutralna i slabo alkalna tla. Ovisno o podlozi, može podnijeti
i nešto teža tla.
Marelica se može uzgajati u obliku vaze, vretenastog grma, palmeta.
Plodovi trešanja se ubrajaju u najranije stolno voće. Uzgoj trešanja ima posebno
značenje u mediteranskom području gdje dozrijevaju oko mjesec dana ranije u odnosu na
kontinentalno područje. Trešnja dobro podnosi niske temperature u doba dubokog zimskog
mirovanja ako su stabla dobrog kondicijskog stanja. To je voćna vrsta koja vrlo brzo prolazi
kroz period dubokog zimskog mirovanja što uvjetuje njeno ranije kretanje u period vegetacije
čime se povećava opasnost od pozebe u proljeće.
Ne odgovara joj visoka relativna vlažnost zraka i dobro podnosi visoke temperature.
(Krpina, I. i sur., 2004). Povećana relativna vlažnost zraka potiče pojavu biljnih bolesti, velike
količine oborina u vrijeme cvatnje ometaju oprašivanje i oplodnju dok u vrijeme zrenja
uzrokuju pucanje plodova i njihovo brže propadanje. Najpovoljnija ukupna godišnja količina
oborina za uzgoj trešanja je od 800 do 1.100 mm, s tim da pojedini literaturni izvori navode da
je trešnji dovoljno oko 500 mm godišnje oborina ako su ravnomjerno raspoređene tijekom
vegetacije. Trešnja se zadovoljava malom količinom vlage u tlu jer njezin korijen ima veliku
apsorcijsku moć. Na trešnju nepovoljno djeluju jaki i suhi vjetrovi, posebno za vrijeme cvatnje.
Najbolja tla za trešnju su duboka, rahla, povoljnih vodozračnih odnosa, biološki aktivna,
neutralna do slabo kisela tla.
Trešnja prirodno oblikuje etažnu piramidu, pa je ovaj uzgojni oblik pogodan kada se
trešnja uzgaja na bujnim podlogama. Pored etažne piramide, trešnja se može uzgajati i u obliku
popravljene piramide, palmete s kosim granama. Na srednje bujnim podlogama trešnja se može
oblikovati u vretenasti grm, španjolsku vazu, a na slabo bujnim podlogama u vreteno,
kordonac, tatura trelis.
Slika 4: Trešnje uzgojne u obliku stupa (kolonare), (Izvor: Miljković, I., 2011)
31
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Višnja je voćka koja zbog kvalitativnih svojstava ploda ima veliko značenje u
prerađivačkoj industriji. Višnja se može uzgajati u hladnijim klimatskim područjima, ali i u
toplijim, mediteranskim područjima. Općenito, može se reći da višnja uspijeva dobro tamo,
gdje dobro uspijevaju jabuka i trešnja (Miljković, I., 1991).
Na početku vegetacije, višnja je posebno osjetljiva na niske temperature kada, uz niske
noćne temperature, dolazi do pozebe debla (zbog naglog jutarnjeg zagrijavanja kore) u obliku
pucanja kore. Uslijed niskih temperatura u fenofazi cvatnje, cvjetovi višnje mogu nastradati.
Dosta je otporna na visoke temperature pa ne trpi posljedice kada temperatura prelazi 30°C.
Donja granica za uzgoj višanja je 650 mm oborina godišnje. Tamo gdje nema dovoljno oborina,
u periodu vegetacije treba osigurati navodnjavanje, posebno u južnim područjima.
Višnja daje najkvalitetnije plodove na laganim propusnim tlima u semiaridnoj klimi. Na
težim tlima višnja pati i dolazi do ugušenja korijena (asfiksija).
Najčešći uzgojni oblici za višnju su popravljena piramida i vaza, ali se može uzgajati i u
obliku vretenastog grma, vretena.
Slika 5: Voćnjak višnje Maraske, uzgojni oblik vaza (Izvor: Šaravanja ,P.)
Šljiva je jedna od zastupljenijih voćnih vrsta na područjima sa višom nadmorskom
visinom, odnosno područjima sa obilježjima umjereno kontinentalne do kontinentalne klime.
Postoje dvije velike skupine sorata šljiva: šljive europskog podrijetla i šljive japansko-kineskog
podrijetla. Sorte šljiva japansko-kineskog podrijetla cvatu ranije i osjetljivije su na hladnoću
pa se jedino i mogu uzgajati u mediteranskom području (Jemrić, T., 2007).
Plodovi šljive se koriste za potrošnju u svježem stanju, za sušenje, za pravljenje sokova,
marmelada, džemova, kompota i rakije šljivovice. Šljiva relativno bolje podnosi niže
temperature tako da rijetko dolazi do pozebe. Osjetljivost na niske temperature ovisi o položaju
voćnjaka, zdravstvenom stanju i starosti stabla, o svojstvima same sorte i podloge i trenutnoj
fenofazi vegetativnih i generativnih organa šljive. Kao i kod ostalih voćnih vrsta, tek zametnuti
plodovi šljive su osjetljiviji na niske temperature. Kakvoća plodova šljive ovisi o srednjoj
temperaturi zraka tijekom lipnja, srpnja i kolovoza. Ako su srednje temperature zraka tijekom
spomenutih mjeseci između 18° i 20°C, to je idealno za dobru kvalitetu plodova šljive. Šljiva
zahtijeva područja gdje godišnje padne od 700 do 1.000 mm oborina, od čega u periodu
vegetacije 400 do 500 mm (Miljković, I., 1991).
Šljiva dobro uspijeva na dubljim, dobro ocjeditim lakšim tlima, ilovastim pjeskuljama,
pjeskovitim ilovačama, ilovačama. Međutim, dobro podnosi i teža ilovasto-glinasta i glinasta
tla što, naravno, ovisi o podlozi i sorti. Za šljivu je pogodan uzgojni oblik piramide ili
32
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
popravljene piramide, popravljene vaze. Uzgojni oblik vretenasti grm zahtijeva slabije bujnu
podlogu.
Uz smokvu, maslinu i vinovu lozu, bajam je bio najzastupljenija voćna vrsta u južnim
područjima. Plodovi bajama imaju veliku energetsku i hranjivu vrijednost zbog čega se mnogo
koriste u prehrambenoj, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji. Sorte bajama se prema
ekološkim uvjetima uzgoja dijele na sorte za kontinentalno područje i sorte za mediteransko
područje. Također, na osnovu tvrdoće ljuske dijele se na sljedeće sorte: tvrde, polutvrde,
polumeke, meke ljuske. Prilikom izbora sortimenta bajama, treba uzeti u obzir i randman
jezgre.
U pogledu apsolutnih minimalnih temperatura, u periodu dubokog zimskog mirovanja
bajam se ponaša slično breskvi. Ranocvatuće sorte bajama mogu pozepsti zbog proljetnih
mrazeva. Međutim, bajam dobro podnosi više temperature, čak i do 50° C, što se objašnjava
anatomsko-morfološkim karakteristikama i građom njegovog korijena. Bajam je dosta otporan
na ožegotine, palež lišća, mladica i plodova (Miljković, I., 1991). Ova voćna vrsta se može
uzgajati i u područjima gdje godišnje padne samo 500 mm oborina, s tim da su oborine
ravnomjerno raspoređene i u većoj količini u prvom dijelu vegetacije.
Prikladna tla za uzgoj bajama su duboka, drenirana, pjeskovito-ilovasta ili ilovasta tla,
neutralne do slabo kisele ili slabo alkalne reakcije. Ne podnosi teška glinena i podvodna tla kao
i jače karbonatna tla.
Najčešće se uzgaja u obliku obične i popravljene piramide i vaze.
Orah se ubraja među veoma prilagodljive voćne vrste jer jednako dobro uspijeva i u
primorskim i u kontinentalnim područjima. U periodu dubokog zimskog mirovanja orah može
podnijeti dosta niske temperature. Orasi obično pozebu u proljeće zbog proljetnog mraza. Uz
temperature zraka veće od 38°C i uz vlažnost zraka ispod 60% javlja se palež lišća.
Orah zahtijeva veliku količinu oborina, a naročito je osjetljiv na nedostatak vode u
proljeće, neposredno nakon oplodnje. U slučaju da u fenofazi rasta i razvoja ploda padne manje
oborina, doći će do jačeg opadanja plodova, a plodovi će svakako ostati sitniji i lošije kvalitete.
Topao i suh vjetar je posebno štetan za vrijeme intenzivnog rasta mladica jer uzrokuje prejaku
evaporaciju iz tla i transpiraciju preko lišća, što dovodi do povreda i sušenja lišća oraha koji je
u tom pogledu puno osjetljiviji od ostalih voćaka.
Kotline i nizinske depresije rijetko su prikladne za uzgoj oraha jer predstavljaju jezera
hladnog zraka. Blago nagnuti položaji, visoravni, južne ekspozicije, sa umjerenom
cirkulacijom zraka su najpovoljniji za uzgoj oraha. Orah zahtijeva aluvujalna ili deluvijalna tla,
bogata humusom i biogenim elementima, pH vrijednosti od 5 do 8. Za orah nisu prikladna teška
glinena tla koja povremeno sadrže suvišak vode.
Za uzgoj oraha je bitno izabrati prikladne položaje, sorte kasnije cvatnje s posebnom
pozornošću na duljinu trajanja vegetacije pojedine sorte.
Orah se najčešće uzgaja u obliku popravljene vaze ili piramide. Visina debla ne bi smjela
prelaziti 100-150 cm jer stabla s višim deblom kasnije ulaze u rod, izuzev ako se ne radi o
uzgoju oraha za drvnu industriju.
Smokva je tipična suptropska voćna vrsta čiji plodovi imaju veliku hranjivu i
dijetoterapeutsku vrijednost. Plodovi smokve se koriste svježi, sušeni i za razne prerađevine:
marmelade, slatka. Prema vremenu dozrijevanja smokve se dijele na jednorotke i dvorotke, a
na osnovu boje kožice ploda, smokve se dijele na crnice i bjelice.
Smokva ima specifične zahtjeve prema klimatskim uvjetima, a posebno prema nižim
temperaturama. Otpornost sorti smokava prema nižim temperaturama je uvjetovana nasljednim
svojstvima sorte, zdravstvenim stanjem stabla, starošću stabla, rodnosti u prethodnoj vegetaciji.
33
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Prema proljetnom mrazu su osjetljivije sorte bujnog rasta koje ranije počinju vegetaciju tj. koje
prve listaju. Visoke temperature smokva dobro podnosi. Za uzgoj smokava potrebno je oko
800 mm oborina godišnje. Bitno je da u fenofazi dozrijevanja plodova smokava ima dovoljno
topline i vlage u tlu.
Smokva najbolje uspijeva na dubokim, dobro dreniranim lakšim tlima. Inače, smokva
jako duboko prostire korjenovu mrežu što joj svakako pomaže da sušu podnosi odlično.
Odgovaraju joj aluvijalna tla, dolomitne trošine, posmeđene crvenice, nerazvijena karbonatna
tla. Smokva nije osjetljiva prema klorozi. Za uzgoj smokve nisu prikladna teška i podvodna tla.
Smokva se uzgaja u obliku popravljene vaze, piramide s nižim ili višim deblom ili u
obliku grma.
Slika 6: Nasad smokve sa sustavom za navodnjavanje (Izvor: Vego, D. i sur., 2008)
Šipak, nar (mogranj) dobro uspijeva u mediteranskom području. Odlično podnosi
visoke temperature tijekom ljetnih mjeseci, ali je jako osjetljiv prema niskim temperaturama.
Sve sorte šipka nisu jednako osjetljive prema hladnoći. Sorte kiselih i slatkokiselih šipaka su
otpornije na hladnoću (Miljković, I., 1991). Sortiment šipka je specifičan za pojedine zemlje
što znači da je prilagođen ekološkim uvjetima određenog uzgojnog područja.
Za šipak su jako opasni rani jesenski mrazevi zbog čega treba izbjegavati položaje gdje
se često javljaju. Šipak zahtijeva dovoljnu količinu oborina tijekom intenzivnog rasta korijena,
u jesen i u proljeće, kao i tijekom rasta mladice i ploda.
Najbolje uspijeva na dubljim, dobro dreniranim, rahlim, pjeskovito-ilovastim tlima koja
imaju dobre vodozračne odnose i sadrže dosta organske tvari. Tla trebaju biti neutralne do slabo
kisele reakcije. Ne odgovaraju mu teška glinena i jako vlažna tla.
Šipak prirodno oblikuje grm te se u uzgoju najčešće susreće u obliku grma, ali se može
uzgajati i u obliku grmolike vaze, s niskim deblom, s četiri do pet pravilno raspoređenih
osnovnih grana.
34
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Slika 7: Šipak u obliku niske stablašice (Izvor: Šaravanja, P.)
Maslina je dio bogate biljne zajednice Sredozemlja, plemenita voćna vrsta. Mnogi je
smatraju i ljekovitom vrstom zbog njenog zdravog i hranjivog ulja. Potrošnja maslinovog ulja
i stolnih maslina je u stalnom porastu posljednjih godina.
Područje uzgoja masline je ograničeno njenim specifičnim zahtjevima prema klimatskim
uvjetima. Niske temperature zraka su jedan od klimatskih faktora koji ograničava njen areal
uzgoja. Maslina cvjeta kasnije te tako izbjegava proljetne mrazeve. Visoke temperature zraka
odlično podnosi, naravno ako je stablo dobro opskrbljeno vodom. Smatra se da je maslina vrlo
otporna prema suši. Međutim, to je točno samo ako se radi o ekstenzivnom uzgoju. Ukupna
godišnja suma oborina potrebna za uzgoj maslina je od 300 do 800 mm. Plod masline
intenzivno raste u kolovozu i rujnu te joj je u tom periodu potrebno osigurati vodu, posebice
za stolne sorte. Maslini odgovaraju jugozapadni položaji, blagog nagiba, dobro osvijetljeni,
prozračni. Položaje izložene jakim vjetrovima buri i jugu treba izbjegavati ili ih zaštititi
vjetrobranima.
Maslina zahtijeva drenirana tla, pjeskovito-ilovasta i ilovasto-pjeskovita, duboka,
opskrbljena humusom i mineralnim tvarima. Također je dobro da tlo sadrži dosta kalcija i da
je neutralne do slabo kisele, odnosno do slabo alkalne pH reakcije. Nisu prikladna teška,
zbijena, podvodna tla, loših vodozračnih odnosa.
Od mnogobrojnih uzgojnih oblika, za maslinu najbolji su različiti oblici vaza:
polikonična vaza, konično-valjkasta ili cilindrična vaza jer maslina traži puno svijetla.
Slika 8: Nasad masline, uzgojni oblik vaza (Izvor: Šaravanja, P.)
35
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Kupina je vrlo zanimljiva za uzgoj iz više razloga: rano prorodi - već u drugoj godini,
rađa obilno i redovito, plodovi su bogati hranjivim tvarima, berba počinje krajem srpnja kada
nema većih poljoprivrednih radova, postoji mogućnosti izvoza, prerada u sokove, džemove,
kompote i kupinovo vino.
U dubokom zimskom mirovanju kupina može podnijeti i do -20°C. Cvate kasno (sredina
svibnja do sredine lipnja) te tako izbjegava proljetne mrazeve. Traži puno svijetla, tako da se
zasjenjeni položaji i suženi redovi nepovoljno odražavaju na zriobu plodova. Odgovaraju joj
nagnuti, brežuljkasti položaji na kojima postoji umjereno strujanje zraka. To su najčešće južni
položaji radi brzog ocjeđivanja oborinskih voda. Sušu podnosi nešto bolje od maline jer korijen
dublje ukorjenjuje. Ako nema dovoljno vlage u ljetnim mjesecima, urod će biti smanjen, a
izboji neće dovoljno narasti za sljedeću vegetacijsku godinu.
Kupina preferira tla bogata humusom i biološki aktivna tla, slabo kisela do neutralna tla.
Nisu prikladna tla loših vodozračnih odnosa, zbijena i teška tla, kamenita, jače kisela tla kao ni
jače karbonatna tla. Kupina se uzgaja u obliku grma u kvadratnoj sadnji, grma u pravokutnoj
sadnji, u trakama, u sustavu žive ograde.
Malina je voćna vrsta pogodna za obiteljska gospodarstva. Uzgaja se za prodaju svježih
plodova ili, češće, za preradu i zamrzavanje što oplemenjuje proizvod i podiže mu cijenu.
Malina traži svježu klimu, s umjereno toplim ljetima i s dovoljno oborina. Malina plitko
rasprostire korijen te je osjetljivija na niske zimske temperature kada nema snježnog pokrivača.
Malina cvjeta kasno u svibnju i tako izbjegava proljetne mrazeve. Položaji za uzgoj maline
trebaju biti dobro osvijetljeni. Za uspješan uzgoj malina vrlo je važna količina oborina, koja bi
trebala biti veća od 800 mm godišnje (Miljković, I., 1991). U vegetacijskom periodu trebalo bi
pasti barem 400 mm oborina. U sušnim uvjetima, plitko razvijeni korijen maline pati, a uz to
na tlima glinovite teksture dolazi do oštećenja korijena maline.
Malini pogoduju blago nagnuti i osunčani položaji na kojima struji zrak. Zbog
zadržavanja hladnog zraka u proljeće ili stagniranja vlage tijekom rasta i zriobe ploda dolazi
do pojave bolesti. Jaki vjetrovi mogu nanijeti štete krhkim izdancima maline.
Za uzgoj malina su vrlo prikladna dobro rastresita, humusom bogata, slabo kisela tla,
koja dobro gospodare vodom. Zbijena glinena tla kao i karbonatna i alkalna tla nisu prikladna
za uzgoj maline.
Malina se može uzgajati u obliku: grma u kvadratnoj sadnji, grma u pravokutnoj sadnji,
u trakama, u sustavu žive ograde.
Slika 9: Nasad maline sa PVC nadstorom (Izvor: Šaravanja, P.)
36
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Jagoda je voćna vrsta širokog areala rasprostranjenosti koja zauzima središnje mjesto u
skupini jagodičastog voća. To je prvo rano voće u godini, privlačnog izgleda, koje koristimo
svježe, konzervirano ili zamrznuto. Ova voćna vrsta u uzgoju najbrže vraća uloženi kapital i
omogućuje dobru zaradu na relativno malim površinama (Krpina, I. i sur., 2004). Dobro se
prilagođava različitim tipovima tla i klimatskim činiteljima, može se uzgajati na različitim
nadmorskim visinama čime se produžava rok berbe i ujednačenija je opskrba tržišta. Jagoda se
lako i brzo razmnožava u odnosu na ostale voćne vrste i daje plod odmah u godini nakon sadnje.
Što se tiče temperatura u periodu zimskog mirovanja, ispod snježnog pokrivača jagoda
može podnijeti jako niske temperature, a bez snježnog pokrivača može podnijeti do -15°C.
Niske temperature mogu ostaviti negativne posljedice na jagodama koje su kasno posađene i
nedovoljno ukorijenjene. Visoke temperature u periodu cvatnje i tijekom oblikovanja plodova
i zriobe dovode do gubitka vode iz biljke i tla, posljedica čega su sitniji plodovi lošije kakvoće.
Nepovoljan utjecaj visokih temperatura se puno više odražava na glinovitim ili laganijim
pjeskovitim tlima jer se na ovakvim tlima vlaga puno brže gubi. Jagoda je jako osjetljiva na
temperaturna kolebanja, posebno u periodu cvatnje kada mogu biti uzrokom nastajanja
deformiranih plodova. Kod jagoda treba paziti prilikom izbora sorti jer su pojedine sorte
prilagođene dužem trajanju zimskog mirovanja pa imaju veće zahtjeve prema sumi inaktivnih
temperatura. Takve sorte se ne mogu uzgajati u toplim južnim područjima.
Jagodi najbolje odgovaraju otvoreni, ravni ili blago nagnuti južni, jugoistočni ili
jugozapadni položaji. Zatvorene udoline u kojima se tijekom hladnih i vedrih noći nakuplja i
zadržava hladan zrak te vrlo vjetroviti i položaji velikog nagiba nisu povoljni za uzgoj jagode.
Jagoda preferira teksturno lakša pjeskovito-ilovasta tla, rahla, prozračna, bogata
humusom i hranjivima. Neprikladna tla su teža glinena i pjeskovita kao i alkalična tla.
Najpovoljnija pH reakcija tla je slabo kisela do neutralna.
Za uspješnu proizvodnju jagoda preporučljivo je uzimati zdrav sadni materijal koji se
nalazi pod nadzorom ovlaštenih instituta. Jagoda se može uzgajati na otvorenom i u
zatvorenom (staklenici, plastenici, tuneli) prostoru. Može se saditi u redove, u trake, u gredice,
sa ili bez folije.
Slika 10: Proizvodnja jagoda u plasteniku
Slika 11: Proizvodnja jagoda na foliji
(Izvor: Krpina, I. i sur., 2004)
2.3.2. Povrće (kupus, rajčica, paprika, lubenica, dinja, krastavac, salata, luk,
mrkva, grah, krumpir)
Kupus je povrtna kultura visoke prehrambene vrijednosti koja se najčešće konzumira u
svježem stanju dok je zimi povećana potrošnja kiselog kupusa. Najveću ulogu za razdoblje
uzgoja ima mikroklima uzgojnog područja. U južnim dijelovima s blagom zimom, uzgaja se
rani i zimski kupus za svježu potrošnju. Primjenom suvremenih tehnoloških postupaka može
se brati cijele godine. U višim i sjevernijim područjima uzgaja se kasni kupus, vrlo često bez
37
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
navodnjavanja što umanjuje prinose. Iz te se proizvodnje, osim za potrošnju u svježem stanju,
pojedine sorte koriste za kiseljenje.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u 2012. godini kupus i kelj su zasijani na
5.604 ha. S požnjevene površine (5.545 ha) proizvedeno je ukupno 62.079 t, što je za 14,2%
manje u odnosu na isti period 2011. godine. Ostvareni prinos od 11,2 t/ha je dosta niži u odnosu
na prinose u poljoprivredno razvijenijim zemljama. U pojedinim područjima, radi dobre
prilagođenosti ekološkim uvjetima, često su u proizvodnji zastupljeni pojedini lokalni
ekotipovi kupusa. Lokalni ekotipovi imaju visoku kvalitetu, ali su prinosi znatno niži u odnosu
na selekcionirane sorte. U proizvodnji najveći udio zauzimaju vrlo rani hibridi koji na tržištu
postižu najviše cijene.
Iako kupus ima velike potrebe za vodom u svim fazama rasta, biljke su najosjetljivije na
nedostatak vode nakon presađivanja i u početku formiranja glavica. Na području Hercegovine
u tim fazama neophodno je osigurati navodnjavanje u periodu IV-X mjeseca. Nakon
presađivanja, kupus zahtjeva 380 mm do 500 mm vode, ovisno o klimatskim prilikama (Madjar
i Šoštarić, 2009). Najčešće se navodnjava metodom kap po kap ili kišenjem, čime se povećava
i vlaga zraka što povoljno utječe na rast kupusa. Nakon sušnog perioda i u navodnjavanom
nasadu kupusa radi nagle promjene u vodnom režimu tla dolazi do pucanja glavica, što im bitno
smanjuje kvalitetu.
Slika 12: Navodnjavanje kupusa
metodom kap po kap
Slika 13: Navodnjavanje kupusa kišenjem
(Izvor: Sefo, E.)
Rajčica je jedna od pet najviše uzgajanih vrsta u našoj povrtlarskoj proizvodnji. Radi
visoke zdravstvene i prehrambene vrijednosti, nezaobilazna je namirnica u svakodnevnoj
ishrani. U BiH rajčica se proizvodi na 3.749 ha, ali mogućnosti za proizvodnju su mnogo veće.
Prosječni prinos od 11,9 t/ha, koji se za 2012. navodi u statistici, dosta je nizak na što je utjecala
znatno manja količina oborina i visoke temperature u vegetacijskom periodu.
Na području Hercegovine rajčica se uglavnom uzgaja za potrošnju u svježem stanju radi
nedostatka prerađivačkih kapaciteta. Uzgoj rajčice na otvorenim površinama moguć je od
sredine travnja pa sve do sredine listopada. Radi velikih ljetnih vrućina u uzgoju se prednost
daje ranim sortama dok se u područjima u kojima nema pojave mraza, od sredine svibnja,
uzgajaju kasne i srednje kasne sorte.
U proizvodnji u zaštićenim prostorima rajčica zauzima značajno mjesto, kako po
strukturi tako i po obimu proizvodnje. Iako je u zaštićenim prostorima moguće organizirati
proizvodnju kroz cijelu godinu, rajčica se u Hercegovini prvenstveno uzgaja kao rana proljetna
38
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
i djelomično kao rana jesenska kultura uz postizanje visoke tržišne cijene. Radi smanjenja
opasnosti uslijed zaslanjenosti zemljišta, na području južne Hercegovine sve više se
primjenjuju različiti biostimulatori zahvaljujući kojima biljka bolje podnosi stresne uvjete.
Najveće potrebe za vodom biljka rajčice ima u fazi primanja presadnica, cvatnje i zametanja
plodova. Kao rezultat vodnog stresa često se pojavljuje vršna trulež plodova. Navodnjavanje
se obavlja u turnusima, najčešće metodom kap po kap.
Slika 14: Rajčica na crnoj foliji,
ispod navodnjavanje kap po kap
Slika 15: Priprema za sadnju - bijela folija
(Izvor: Sefo, E.)
Paprika je izuzetno cijenjena vrsta povrća, visoke gospodarske vrijednosti. Najviše se
koristi u svježem stanju, ali je isto tako važna sirovina za preradu. Prema statističkim podacima
za 2012. godinu, u BiH proizvedeno je ukupno 35.384 t paprike s prosječnim prinosom od 10
t/ha. Ostvareni prinosi su niski, prvenstveno radi nepoznavanja bioloških svojstava i primjene
neodgovarajuće agrotehnike.
Paprika se proizvodi iz presadnica koje u troškovniku čine najveću stavku. Izravna sjetva
paprike u našim uvjetima se ne primjenjuje radi dugog perioda nicanja i nedostatka vode.
Proizvodnja paprike je organizirana na otvorenim površinama i u različitim tipovima zaštićenih
prostora gdje je jedna od najzastupljenijih kultura.
Radi plitko razvijenog korijena i povećane transpiracije, paprika je veliki potrošač vode.
Primjenom malča od crne polietilenske folije bolje se čuva akumulirana vlaga tla, ali te količine
vode su još uvijek nedostatne za normalni razvoj. U proizvodnji paprike od trenutka
presađivanja obavezno se mora navodnjavati. U punoj rodnosti, u srpnju i kolovozu, paprici
pogoduje velika količina topline, ali isto tako zahtijeva i najveće količine vode. Režim vlažnosti
u tlu je potrebno održavati na nivou 70-80% PVK. Paprika se navodnjava brazdama između
redova, metodama kišenja, a najviše kapanjem, prvenstveno kod uzgoja na tlu prekrivenim
folijom. Procjenjuje se da su u navodnjavanom usjevu paprike prinosi veći od 50%.
39
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Slika 16: Navodnjavanje paprike kap po kap (Izvor: Sefo, E.)
Lubenica je tipična termofilna biljka. U uvjetima suhe i vruće klime područja južne
Hercegovine ostvaruje se značajna proizvodnja kvalitetnih plodova lubenica. Zadnjih godina
je povećan uzgoj lubenica iz presadnica u odnosu na ranije najviše zastupljeni način uzgoja
direktnom sjetvom u kućice.
Primjenom suvremenih tehnologija proizvodnje, prije svega korištenjem kvalitetnih
presadnica i prekrivanjem tla i usjeva folijama od različitih sintetskih materijala, moguće je
poraniti proizvodnju, povećati prinose i proširiti areal uzgoja lubenica i u manje pogodna
područja. Poseban napredak u proizvodnji presadnica lubenica je ostvaren cijepljenjem na
srodne otporne vrste tikava. U proizvodnji su zastupljeni hibridi koji su, u odnosu na sorte,
produktivniji i otporniji na stresne uvjete, bolesti i štetnike.
Lubenica ima jako bujno lišće i snažno razvijen korijen što utječe na velike zahtjeve
prema vlazi tla. Važno je da je tlo u početnim fazama razvoja lubenice opskrbljeno dovoljnim
količinama vode da bi se korijen što bolje razvio radi upijanja vode iz dubljih slojeva.
Optimalna vlažnost tla je u granicama 70-80% poljskog vodnog kapaciteta. Najveće zahtjeve
prema vlazi tla lubenica ima u vrijeme cvatnje i dozrijevanja plodova. Lubenica se najčešće
navodnjava metodom kap po kap. Ovom metodom može se od početka plodonošenja
navodnjavati svaki dan, ali 15-20 dana pred zriobu navodnjavanje se prekida jer se smatra da
će plodovi tako biti slađi (Paradžiković, 2009).
Slika 17: Lubenica na crnoj foliji, Slika 18: Cijepljena presadnica,
ispod navodnjavanje
navodnjavanje
kap po kap
kap po kap
(Izvor: Sefo, E.)
40
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Dinja je, kao i lubenica, kultura sunčanog podneblja. Uzgaja se radi aromatičnih i
osvježavajućih plodova. Hercegovina je tradicionalno uzgojno područje dinje. Kvaliteta
plodova je u izravnoj vezi sa visokim temperaturama, visokim intenzitetom svjetla i niskom
relativnom vlagom zraka. Zadnjih godina ostvaren je veliki napredak u proizvodnji dinja i
lubenica što je dovelo do povećanja prinosa. Dinja ima velike zahtjeve prema vlazi tla radi
velike isparljive površine vegetativnih dijelova. Korijen je velike upojne moći, pa može da crpi
vodu iz dubljih slojeva tla i tako lakše prebrodi deficit vlage u sušnom periodu. Najveći zahtjevi
za vodom su u fazi intenzivnog rasta vriježa. Zahvaljujući suvremenim tehnologijama uzgoja,
dinja se počinje proizvoditi i u manje pogodnim područjima na otvorenim površinama i u
zaštićenim prostorima. Radi ranije proizvodnje, većina proizvođača dinju počinje proizvoditi
iz presadnica. Na taj način se omogućava bolja godišnja izmjena kultura i bolje iskorištavanje
proizvodnih površina. Radi suše koja prevladava u ljetnim mjesecima, dinja se mora
navodnjavati. Kao i kod lubenice, najčešći način navodnjavanja je metodom kap po kap sa
cijevima koje su postavljene na golom tlu ili ispod crne polietilenske folije.
Slika 19: Uzgoj dinje na crnoj foliji (Izvor: Sefo, E.)
Krastavac je jedna od najčešće uzgajanih povrtnih kultura. Radi nedostatka
prerađivačkih kapaciteta, u Hercegovini nije uobičajena proizvodnja konzervnih krastavaca
(kornišona) već prevladavaju kultivari salatnog krastavca za potrošnju u svježem stanju. Iako
ima povećane zahtjeve za temperaturama, radi brzog tehnološkog dozrijevanja može se
uzgajati i u područjima s kraćim ljetnim periodom. Krastavac se može proizvoditi kao rana
proljetna i kao rana jesenska kultura. Prema statističkim podacima, u BiH u 2012. godini
prinosi krastavca su iznosili 8,1 t/ha kada je ukupna proizvodnja u odnosu na prethodnu godinu
umanjena za 12,7%.
Previsoka suhoća zraka, praćena visokim temperaturama, što je u Hercegovini česta
pojava, vrlo nepovoljno djeluje na razvoj biljke. Uzgojem krastavca na otvorenim površinama
navodnjavanjem se samo djelomično može povećati otpornost prema suši. Radi visokih
zahtjeva prema vlazi tla (85-90%) i vlazi zraka (90-95%) proizvodnja se najčešće odvija u
zaštićenom prostoru. Veliki zahtjevi krastavca za vodom su vezani za veliku transpiracijsku
površinu nadzemnog dijela i kratak period vegetacije u kojem se formira veliki broj plodova
sa udjelom vode i do 95% od ukupne težine.
Za proizvodnju u zaštićenim prostorima, najsigurniji je odabir hibridnih čisto ženskih
besjemenih kultivara (partenokarpni) kod kojih se iz svakog cvijeta razvija plod bez oplodnje.
41
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Najbolji rezultati se postižu presađivanjem presadnica na tlo koje je prekriveno crnom
polietilenskom folijom.
Uzgojem krastavca u uvjetima suše dolazi do opadanja cvjetova i zametnutih plodova,
do ubrzane zriobe formiranih plodova koji su kraći i deformirani, a često dobivaju gorak okus.
U početnim fazama rasta navodnjavanje je rjeđe, a s pojavom prvih plodova mora se češće i
obilnije navodnjavati. U uzgoju na otvorenim površinama, može se navodnjavati brazdama,
kišenjem ili kap po kap dok je u zaštićenim prostorima uobičajena metoda navodnjavanja kap
po kap, uz povremeno orošavanje radi reguliranja vlažnosti zraka.
Slika 20: Uzgoj krastavca u zaštićenom prostoru (Izvor: Sefo, E.)
Salata je povrće kratke vegetacije koje se uzgaja isključivo radi potrošnje u svježem
stanju. Radi umjerenih zahtjeva prema toplini, bolje joj odgovaraju prohladna i ne suviše vlažna
područja u odnosu na vruća područja. U našim uvjetima se može organizirati rani proljetni i
kasni jesenji uzgoj salate na otvorenim površinama. Za ljetni uzgoj prikladnija su viša brdska
područja, uz obavezno osigurano navodnjavanje. Ovisno o rokovima sadnje, obavlja se
prekrivanje tla i usjeva različitim folijama radi stvaranja povoljnijih uvjeta za rast. U ljetnom
periodu tlo se prekriva bijelim folijama koje reflektiraju sunčevo zračenje i time se smanjuje
temperatura. U jesensko-zimskom periodu, u zaštićenim prostorima mogu se proizvesti dva do
tri turnusa salate, a najčešće se uzgaja u kombinaciji sa drugim povrćem.
Naše tržište preferira sorte salate glavatice svijetlo zelene boje lista. U uzgoju salate
važno je pravilno odabrati sortu zbog razlika u osjetljivosti na dužinu dana i intenzitet svjetlosti.
U zaštićenim prostorima kao i na otvorenim površinama u proljetnom i jesenskom periodu,
najrašireniji je uzgoj sorti tipa maslenki dok se za ljetni uzgoj na otvorenim površinama
uzgajaju salate tipa kristalki koje bolje podnose visoke temperature i otpornije su na
prijevremeno formiranje cvjetne stabljike.
Najbolji prinosi se postižu navodnjavanjem metodom kap po kap, uz istovremenu
prihranu vodotopivim gnojivima. Najveće potrebe za vodom usjev salate ima u početnim
fazama rasta kao i u fazama oblikovanja i tehnološke zrelosti glavice kada je najbolje
navodnjavati noću i rano ujutro. Navodnjavanjem se održava poljski vodni kapacitet tla u
granicama 60-70%. Zahvaljujući suvremenim tehnološkim postupcima moguće je ostvariti
prinose salate i do 30 t/ha.
42
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Slika 21: Salata na crnoj foliji,
navodnjavanje kap po kap
Slika 22: Prekrivanje salate
bijelim sintetskim materijalom
(Izvor: Sefo, E.)
Luk (crveni, crni) ima široki areal rasprostranjenosti. Hercegovina je poznato područje
uzgoja luka. Najrašireniji način proizvodnje luka je sadnjom lučica (arpadžika) mada se može
proizvoditi i sadnjom presadnica kao i sjetvom sjemena za što je neophodno osigurati
navodnjavanje.
U početku vegetacije odgovaraju mu niže temperature i povećana vlažnost tla, a u
drugom dijelu vegetacije suho i toplo vrijeme. Iz tog razloga potrebno je lučice saditi što ranije
u proljeće da bi se korijen i listovi snažno razvili prije sušnog perioda koji pogoduje
tehnološkom dozrijevanju lukovica. Iako luk proizveden iz lučica dobro podnosi sušu,
navodnjavanjem se mogu povećati prinosi do 25%. Isto tako, radi blagih zima na ovom
području, moguća je i jesenska sadnja lučica. U negrijanim plastenicima se uzgaja kao mladi
luk, obično kao prethodni usjev prema toplini zahtjevnijih vrsta povrća.
Pravovremenim rokovima sadnje kvalitetnih lučica i prikladnim odabirom sortimenta
prema dužini dana za svako proizvodno područje uz ostale agrotehničke mjere, mogu se postići
visoki i kvalitetni prinosi luka.
Mrkva je najčešće uzgajana vrsta korjenastog povrća. Zadnjih godina povećana je
popularizacija mrkve radi visoke zdravstvene i prehrambene vrijednosti. U Hercegovini je
zastupljena ekstenzivna proizvodnja mrkve. Najčešće se sije na manjim površinama i na
okućnicama iako postoje velike mogućnosti za komercijalnu proizvodnju mrkve na većim
oraničnim površinama.
Mrkva je umjerenih zahtjeva prema toplini pa je moguće sijati u više rokova u različitim
ekološkim uvjetima šireg hercegovačkog područja što osigurava kontinuirano dospijevanje
kroz cijelu godinu. U toplijim područjima za ljetnu berbu mrkva se sije rano u proljeće dok se
kasniji rokovi sjetve izbjegavaju radi visokih temperatura i suše. U višim i prohladnijim
područjima zastupljenija je kasna proljetna sjetva u svibnju i lipnju za jesensku berbu. U
proizvodnji su najzastupljeniji rani i srednje rani kultivari mrkve tipa Amsterdam i srednje rani
i srednje kasni kultivari tipa Nantes za ljetni uzgoj. U intenzivnoj proizvodnji mrkve posebnu
pažnju treba posvetiti izboru mjesta, pravilnoj obradi tla, pravovremenom roku sjetve u
lokalnim uvjetima, tipu kultivara, kvaliteti sjemena i obaveznom navodnjavanju čime se mogu
ostvariti prinosi i do 30-50 t/ha. Visoke dnevne temperature iznad 30°C, uz visoke noćne
temperature, nepovoljno djeluju na korijen koji se slabo razvija i ostaje tanak i drvenast.
Kritični periodi za vodom su početna faza razvoja korijena i početak odebljavanja korijena.
43
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Navodnjavanjem treba održavati poljski vodni kapacitet tla u granicama 70-80%.
Posljedice prevelike količine vode prilikom navodnjavanja su uzdužno pucanje korijena i
smanjen sadržaj šećera i karotena što znatno narušava kvalitetu korijena. Orijentaciono
petnaestak dana prije vađenja bi trebalo prestati sa navodnjavanjem radi očuvanja kvalitete
korijena.
Grah je jedna od najznačajnijih uzgajanih kultura u poljoprivrednoj proizvodnji. Iako
grah ima veće zahtjeve za toplinom radi kratke vegetacije, može se uzgajati u različitim
klimatskim uvjetima. Na području Hercegovine veća je proizvodnja graha zrnaša u odnosu na
grah mahunar čija je proizvodnja povezana sa prerađivačkim kapacitetima. Vrijeme sjetve ovisi
o lokaciji odnosno o pojavi kasnih proljetnih i ranih jesenskih mrazeva.
Grah zrnaš se, radi nešto duže vegetacije, sije samo u proljeće tako da je najveći dio
vegetacije u toplim i sušnim uvjetima uz obavezno osigurano navodnjavanje. Vrlo često, visoki
grah zrnaš se uzgaja u združenoj sjetvi sa kukuruzom. Niski grah mahunar ima kraću vegetaciju
i širi areal proizvodnje. U južnim toplijim krajevima, niski grah mahunar se sije u proljeće ili
u ranu jesen za jesensku berbu dok se u višim područjima grah mahunar najuspješnije uzgaja
u ljetnom periodu. Visoki grah mahunar se sije u proljeće radi neograničenog rasta uz obaveznu
primjenu navodnjavanja u ljetnom periodu. U zaštićenim prostorima uzgajaju se visoke sorte
graha mahunara čime se postižu veći ekonomski efekti vansezonske proizvodnje.
Kritični period za vodom je faza cvatnje i formiranja mahuna. U uvjetima visokih
temperatura od 35°C i nedostatka vlage dolazi do otpadanja cvjetova i zametnutih mahuna što
značajno smanjuje prinose. Za postizanje stabilnih prinosa neophodno je osigurati
pravovremeno i redovno navodnjavanje. Prosječno se navodnjava 3-5 puta sa 20-30 mm vode,
ovisno o vremenu proizvodnje i klimatskim uvjetima. Najbolje je grah navodnjavati kišenjem
radi povećanih zahtijeva za vlagom zraka.
Slika 23: Fiziološki zrele mahune
graha zrnaša
(Izvor: Sefo, E.)
Slika 24: Biljka visokog
graha mahunara
Krumpir se smatra povrćem koje ima prioritetni značaj u poljoprivrednoj proizvodnji.
U BiH u 2012. godini proizvedeno je ukupno 299.935 t krumpira što je za 27,3% manje u
odnosu na prethodnu godinu. Prosječni prinos je iznosio svega 8,2 t/ha. Kvalitetna agrotehnika,
odabir sortimenta i kvalitetnog aprobiranog sjemena su temeljni elementi uspješne proizvodnje
krumpira. Područje Hercegovine poznato je po uzgoju mladog krumpira gdje se uzgojem vrlo
ranih i ranih sorti postižu dobri ekonomski rezultati. Visoke temperature i suša nepovoljno
44
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
djeluju na formiranje gomolja pa su brdsko-planinska područja najpogodnija za uzgoj jestivog
i sjemenskog krumpira.
Krumpir ima skromne zahtjeve prema vlazi i temperaturama i ne podnosi njihove velike
oscilacije u vegetacijskom periodu. Iz tog razloga, u sušnim područjima, neophodno je usjev
navodnjavati što utječe na prinos i na kvalitetu gomolja. Za dobar rast krumpira potrebno je
400-800 mm vode, ovisno o klimatskim uvjetima i duljini vegetacije (Lešić i sur., 2002). Nasad
krumpira se može navodnjavati brazdama ili metodom kišenja. Primjenom suvremenih
tehnoloških postupaka moguće je postići znatno veće prinose od 30 t/ha pa do maksimalnih 50
t/ha.
Slika 25: Nasad krumpira (Izvor: Filipović, A.)
2.3.3. Stolno grožđe
Po podacima Vanjsko trgovinske komore BiH za 2011. godinu, u BiH je uvezeno
10.277.297,22 l vina i 4.334.946 kg stolnog grožđa. U istom periodu je na istom području
proizvedeno 10.300.000 l vina i 550.000 kg stolnog grožđa. Iz ovih podataka je vidljivo kako
na domaćem tržištu postoji prostor za povećanje proizvodnje vinskog grožđa i vina, a pogotovo
stolnog grožđa.
Mogućnosti plasmana su još puno veće ako tome dodamo tržišta zemalja, u bližem i
daljem okruženju, koje nemaju ekološke uvjete za uzgoj vinove loze. Prostor na tržištu jeste
prilika ali isplativost proizvodnje ovisi i o puno drugih činitelja.
Slika 26: Reprezentativni vinograd, Bišće polje (Izvor: Lasić, V.)
45
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Usitnjenost parcela za poljoprivrednu proizvodnju negativno utiče na isplativost
proizvodnje. Skupa novčana sredstva za podizanje višegodišnjih nasada također negativno
utiču na isplativost proizvodnje.
Skupi inputi za proizvodnju kao strojevi i priključna oruđa, gorivo, gnojivo, zaštitna
sredstva negativno utiču na isplativost.
Rashladne komore za čuvanje i pakiranje su skupi objekti u izgradnji, naročito ako se
rade za male poljoprivredne površine, a još skuplji u održavanju što također utiče na isplativost
proizvodnje.
Ulaganje u sustav navodnjavanja bez kojeg nema sigurne proizvodnje stolnog grožđa je
skupo na malim površinama i negativno utiče na isplativost.
Udio ljudskog (manualnog) rada u proizvodnom procesu je vrlo visok, naročito kod
proizvodnje stolnog grožđa i negativno utiče na isplativost. Visok udio ljudskog rada ima i
drugu dimenziju jer socijalno zbrinjava (dijelom) velik broj ljudi.
Broj negativnih utjecaja jeste velik, ali se njihov efekt može bitno ublažiti, čak anulirati,
dobrim mjerama poljoprivredne politike, svih osim udjela ljudskog rada. Stolno grožđe (rano i
kasno) postiže visoke cijene na tržištu. I pored velikog broja negativnih utjecaja, proizvodnju
stolnog grožđa možemo smatrati perspektivnom i isplativom.
46
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
3. KLIMA I KLIMATSKE PROMJENE
3. 1. Klimatske specifičnosti
Postoji više od 50 definicija pojma klime. Klima, između ostalog, predstavlja skup
vremenskih procesa koji karakterišu srednje fizičko stanje atmosfere iznad nekog manjeg ili
većeg područja. Klima u užem smislu je prosječno stanje vremena na nekom području u
određenom razdoblju, uzimajući u obzir prosječna i ekstremna odstupanja. To je definicija koju
je objavio Međuvladin Panel za Klimatske Promene (Intergovernmental Panel on Climate
Change – IPCC). Klima u širem smislu je opće stanje, uključujući i statistički opis, klimatskog
sistema. Dok je vrijeme promjenjivo, klima je, uvjetno rečeno, nepromjenjiva karakteristika
neke geografske regije. Da bi se odredila klima nekog prostora, najprije je potrebno bilježiti
podatke o vremenu u razdoblju od 25 do 30 godina. Nakon mjerenja, izračunavaju se prosječne
vrijednosti određenih elemenata prema kojima će se moći odrediti vrsta klime toga prostora.
3.1.1. Klimatske specifičnosti Bosne i Hercegovine
Bosna i Hercegovina ima nekoliko uslova koji su doveli do širokog spektra klimatskih
vrsta: opća cirkulacija atmosfere i atmosferske mase koja se kreće ka gore, dinamičan reljef,
smjerovi u kojima se protežu planinski masivi, njena hidrološka mreža i blizina Jadranskog
mora. Rezultat je umjerena kontinentalne klima koja je većinom predstavljena u sjevernim i
centralnim dijelovima BiH, podplaninskog i planinskog tipa (preko 1.000 m), jadranski
(mediteranski) i izmijenjeno jadranski tip klime, predstavljen u primorju Neuma koji također
važi i za nizije Hercegovine.
Opće klimatske karakteristike Bosne i Hercegovine većinom su pod uticajem
karakteristika Jadranskog mora, lokalne topografije – posebno Dinaridskih planina, koje su
smještene duž obale i idu od sjeverozapada do jugoistoka paralelno sa obalom – i atmosferske
cirkulacije na makro nivou.
Iz gore pomenutih razloga, klima Bosne i Hercegovine varira od umjereno kontinentalne
u sjevernom dijelu Panonske nizije duž rijeke Save i u zoni podnožja, do alpske klime u
planinskim regijama i mediteranske klime u priobalnom i nizijskom području regije
Hercegovina na jugu i jugoistoku.
U nizijama u sjevernom dijelu države, temperatura vazduha generalno varira između -1
i -2°C u januaru i između 18 i 20°C u julu. Na visinama sa nadmorskom visinom od preko
1.000 m, prosječna temperatura varira od -4 do -7°C u januaru do 9 do 14°C u julu. Na
Jadranskom primorju i u nizinskim regijama Hercegovine, temperatura vazduha varira od 3 do
9°C u januaru, do 22 do 25°C u julu. Evidentirane su i ekstremne temperature od -41,8°C
(niska) i 42,2°C (visoka).
Nizinske oblasti sjeverne Bosne i Hercegovine imaju srednju godišnju temperaturu
između 10°C i 12°C, i u oblastima iznad 400 m temperatura je ispod 10°C. Srednja godišnja
temperatura vazduha u priobalnom području iznosi između 12 i 17°C.
47
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Slika 27: Prostorna distribucija srednje godišnje temperature vazduha u BiH, 1961-1990. (Izvor:INC)
Godišnje količine padavina variraju od 800 mm na sjeveru duž rijeke Save do 2.000 mm
u centralnim i jugoistočnim planinskim regijama države. U kontinentalnom dijelu BiH, koji
pripada oblasti sliva rijeke Dunav, glavni dio godišnjih padavina se javlja u toplijoj polovini
godine, dosežući maksimum u junu. Centralni i južni dio države, sa brojnim planinama i uskim
obalnim područjima, karakterizira pomorski pluviometrijski režim pod uticajem Sredozemnog
mora tako da se mjesečne maksimalne količine padavina dostižu kasno u jesen i početkom
zime, većinom u novembru i decembru.
Slika 28: Prostorna distribucija srednje godišnje količine padavina u BiH, 1961-1990.(Izvor:INC)
48
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Slika 29: Tipovi klime u Bosni i Hercegovini (Izvor:INC)
Trajanje sunčanih perioda se smanjuje od primorja prema unutrašnjosti i ka višim
nadmorskim visinama. Godišnja trajanja sunčanih perioda u centralnoj planinskoj oblasti
iznose 1.700-1.900 sati sa najnižom insolacijom (1.700 sati godišnje) i sa najoblačnijim (6070%) uslovima. Zbog čestih magli tokom hladnog perioda godine, solarna iradijacija u
unutrašnjosti je niža nego na istoj nadmorskoj visini u primorju. U južnim regijama, postoji
1.900-2.300 sunčanih sati (Mostar - 2.285 sati). U sjevernoj Bosni i Hercegovini broj sunčanih
sati iznosi 1.800-2.000, više u istočnom dijelu nego u zapadnom. Oblačnost se smanjuje od
zapada prema istoku.
Prosječna godišnja količina padavina u BiH je oko 1.250 mm što, s obzirom na to da je
površina BiH 51.209 km2, iznosi 64 x 109 m3 vode ili 2.030 m3/s. Oticanje sa teritorije BiH je
1.155 m3/s ili 57% ukupne količine padavina. Međutim, ove količine vode nisu jednako
raspoređene, prostorno ili vremenski. Na primjer, prosječno godišnje oticanje iz doline rijeke
Save, čija je dužina 38.719 km2 (75,7%) u BiH, iznosi 722 m3/s ili 62,5% dok oticanje iz doline
Jadranskog mora koja ima površinu od 12.410 km2 (24,3%) u BiH iznosi 433 m3/s ili 37,5%.
3.1.2. Klimatske specifičnosti u Hercegovini
Mediteranska klima je zastupljena u niskoj i visokoj Hercegovini te stoga razlikujemo
dva tipa mediteranske klime. Područje niske Hercegovine, kojem odgovara donji tok Neretve
sa okolnim kraškim poljima nižim od 1.000 m nadmorske visine - Ljubuško, Imotsko-bekijsko,
Mostarsko i Stolačko. Ovakav tip klime niske Hercegovine proizilazi iz činjenice što je njen
prostor pod direktnim uplivom morskog vazduha. Jadransko more tokom zime zrači u okolni
49
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
prostor toplotu nagomilanu tokom ljeta pa su zimske temperature znatno povišene. Prosječna
januarska temperatura u Mostaru je 4,6°C, Stocu 4,3°C, Ljubuškom 4,7°C. Ljeti je uticaj
Jadranskog mora zanemariv zbog krečnjačkih stijena koje, kad se zagriju, mijenjaju
temperaturu ovog područja. Ljeta su veoma suha i vruća. Kolebanja temperature se kreću od
20 do 21°C. Jesen je toplija od proljeća. Srednje apsolutne minimalne temperature se kreću od
–4,9° do –8,7°C dok apsolutne minimalne padaju i do –17°C. U ovom području bura je
dominantna, uz smjene sa južnim vjetrom. Najmirniji mjesec je oktobar, a februar
najvjetrovitiji. Najkišovitiji mjesec je oktobar sa 200 mm padavina u prosjeku. Snijega skoro i
da nema. Godišnja količina padavina se kreće od 1.000 do 1.500 mm.
Klimu Bosne i Hercegovine uvjetuju osnovni klimatski faktori: geografski položaj,
geološka podloga, reljef, pokrivenost terena biljnim zajednicama i blizina Mediterana. Pored
osnovnih faktora, javljaju se i ekstremni faktori koji u znatnoj mjeri utiču na cjelokupnu
klimatsku sliku Bosne i Hercegovine. U prvom redu tu su struje suptropskog pojasa, visokog
vazdušnog pritiska i subpolarnog pojasa, niskog vazdušnog pritiska, što ima za posljedicu
smjenu polarnih i tropskih vazdušnih masa. Zatim dolaze vazdušne mase polarnog porijekla,
struje sa Atlantika, cikloni sa Sredozemnog i Jadranskog mora i anticikloni koji dolaze i iz
kontinentalnog dijela Azije. Sve ove cirkulaciono-radiacione procese u velikoj mjeri remeti
reljef koji se javlja kao modifikator. Navedeni faktori su uzrok da na teritoriji Bosne i
Hercegovine postoje dva osnovna klimatska regiona: sjeverni i južni koje razdvaja linija BihaćSarajevo-Foča. U sjevernom regionu klima ima kontinentalni karakter, sa hladnim zimama i
toplim ljetima. U južnom regionu preovlađuje mediteranski tip klime sa toplim ljetima i
vlažnim zimama. Linija koja razdvaja južni i sjeverni region je prostor visokih planina,
visoravni, kotlina i klisura u kome preovladava tipična planinska klima. U ovom prostoru zime
su hladne, ljeta svježa sa povećanim intenzitetom padavina koje su ravnomjerno raspoređene
tokom godine dok se temperaturna kolebanja smjenjuju sa porastom nadmorske visine.
Izmijenjena mediteranska klima zahvata područje visoke Hercegovine. U ovom višem
hercegovačkom i jugozapadnom planinskom području, klima se približava planinskoj, ali sa
mediteranskim obilježjima. Temperatura vazduha opada sa porastom nadmorske visine i
udaljenošću od mora. Za svakih 10 km udaljenosti od mora temperatura opada od 0,6° do
0,8°C. Zime su oštre sa apsolutnim minimalnim temperaturama od –14° do –25°C. Prosječne
januarske temperature se kreću od –1,8° do –6°C. U prosjeku, apsolutne maksimalne
temperature mogu porasti i do 40°C. Kao i u niskoj Hercegovini, jesen je toplija od proljeća,
ali su temperaturna kolebanja povećana. Godišnje u ovom prostoru padne i do 1.800 mm
padavina. Bura je najizraženija u zimskom periodu i veoma jaka na prevojima. Oblačnost je
povećana u odnosu na nisku Hercegovinu.
3.2. Klima i klimatske promjene u BiH
Tim eksperata iz različitih područja BiH je sudjelovao u stvaranju Prvog nacionalnog
izvještaja o klimatskim promjenama za BiH. Taj izvještaj je na najbolji način sublimirao sve
opasnosti, sve izazove, činjenice koje stoje pred Bosnom i Hercegovinom u narednom periodu,
a tiče se klimatskih promjena.
Korištenjem EH5OM globalnog modela, prognozirano je da će se temperatura u BiH
povećati sa 0,7 do 1.6°C po 1°C globalnog povećanja tokom perioda 2031-2060. Jasno je da je
prosječno povećanje temperature (prosjek dnevne srednje temperatura u periodu od 30 godina)
između 1 i 2°C duž obale i između 2 i 3°C u unutrašnjosti. Najviša povećanja temperature će
se javiti u ljeto i u unutrašnjim oblastima: Tsrednje po 4°C i Tmaksimum po 5°C u prosjeku. Nadalje,
očekuje se da se Tmaksimum poveća više od Tminimuma. Povećanje u broju ljetnih dana, definirano
kao broj dana kada Tmaksimum prevazilazi 25°C od 2 do 6 sedmica ili oko jednog dodatog mjeseca
ljetnih dana u prosjeku. Na kraju, povećanje u broju vrućih dana na Balkanu, definirano kao
50
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
broj dana sa Tmaksimum  30°C, varira od dvije sedmice duž obale do 5-6 sedmica u
unutrašnjosti.3
Što se tiče količine padavina, korištenjem EH5OM globalnog simulacionog modela,
ljetna klima bit će primjetno suhlja u Južnoj Evropi. Ovo je posebno primjetno tokom ljeta
(juni-avgust), kada se već male količine padavina mogu prepoloviti. Na svim dijelovima
Mediterana (uključujući i Balkan), očekuje se smanjenje količina padavina u ljetnom periodu i
malo povećanje ili bez promjena u ostalim sezonama tokom perioda 2031-2060. U prosjeku,
očekuje se da će mediteranski region imati više suhih dana. Povećanje u suhim danima
vjerovatno će biti niže duž obale, ali više u unutrašnjosti Balkana.
3 (pet do deset dana) izuzetno hladnog ili toplog vremena – topli i hladni talasi – i periodi
sa izuzetno visokim nivoima padavina, kao i suša. Očekuje se da će se trajanje suhih perioda,
učestalost poplava od bujica i intenzitet erozije tla povećati tokom sljedećeg vijeka. Pored toga,
očekuje se povećanje i u pojavi grada, oluja, grmljavina i maksimalne brzine vjetra, što može
predstavljati prijetnju svim oblicima ljudske aktivnosti.
3.3. Predviđanje klimatskih promjena u BiH u budućnosti
Znanstvena istraživanja globalne klime temelje se na mjerenju i modeliranju tako da tu
nema mjesta tvrdnjama koje nisu potkrijepljene argumentima i višestruko dokazane
nezavisnim metodama. Kod simulacija buduće klime klimatskim modelima važno je uočiti
razliku između prognoze i projekcije jer ona određuje interpretaciju rezultata klimatskih
modela. Modeli prognoze vremena, poznavajući što točnije trenutno stanje atmosfere,
predviđaju vrijeme za nekoliko dana unaprijed.
Kao rezultat prošlih i sadašnjih emisija gasova staklene bašte, u Bosni i Hercegovini se
već primjećuju utjecaji klimatskih promjena. BiH se mora pripremiti za reagiranje na klimatske
promjene – i maksimalizirati svoje prilike kada god se one pojave – kroz što bolje
razumijevanje svojih ranjivosti, povećavanje otpornosti na klimatske promjene, kao i kroz
izgradnju kapaciteta. Prvi nacionalni izvještaj (INC) i Drugi nacionalni izvještaj (SNC) o
klimatskim promjenama prepoznaju činjenicu da klimatske promjene utječu na Bosnu i
Hercegovini, kao i činjenicu da će se te promjene ubrzano dešavati do kraja 21. stoljeća.
Provedene studije o temperaturnim promjenama u periodu 1961-2010. godine ukazuju na to da
je temperatura već povišena u svim dijelovima zemlje. Tokom perioda 1981-2010, najveća
povećanja prosječne temperature u ljetnim mjesecima su zabilježena u Hercegovini (u Mostaru
+1,20°C) i centralnim područjima (u Sarajevu +0,80°C), dok je najveći porast temperature
tokom proljeća i zime zabilježen u sjevernim centralnim područjima (u Banjoj Luci +0,70°C).
Stopa porasta temperature se povećavala tokom posljednje decenije. Iako su ova povećanja
zabilježena u kraćem posmatranom vremenskom periodu, zabrinjavajuća su zbog činjenice da
bi mogla ukazivati na to da se brzina dešavanja klimatskih promjena povećava. U periodu
1981-2010. godina, veliki dio teritorije Bosne i Hercegovine je pokazivao trend blagog rasta
godišnjih količina padavina u odnosu na period 1961-1990. godine. Najveće povećanje u
godišnjoj količini padavina je zabilježeno u centralnim planinskim područjima (Bjelašnica i
Sokolac) i u blizini Doboja, dok je najveći deficit zabilježen na jugu (područje Mostara i
Trebinja). Najveće smanjenje u količini padavina je zabilježeno tokom proljeća i ljeta u regiji
Hercegovine (20%). U periodu jeseni je zabilježen najveći porast u količini padavina, i to
naročito u sjevernim i centralnim područjima.
Prema izvještaju INC-a, ukazuje se na činjenicu da klimatske promjene u BiH ipak nisu
toliko izražene kao u nekim drugim dijelovima svijeta. Ipak, prema različitim izvorima, BiH je
svrstana u kategoriju zemalja koje su osjetljive na klimatske promjene, a o tome svjedoče
poplave i suše.
3
Prvi nacionalni izvještaj o klimatskim promjenama za BiH
51
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Povećanje srednje godišnje temperature zraka na teritoriji BiH u posljednjih 100 godina
iznosi 0,6°C. U skladu sa klimatološkim prognostičkim modelima, očekuje se da srednje
sezonske temperaturne promjene u periodu 2001-2030. godine budu u rasponu od +0,80°C do
+1,00°C iznad prosječnih temperatura. Predviđa se da će zime biti toplije (od 0,50°C do
0,80°C) dok će se najveće promjene dešavati tokom ljetnih mjeseci – 6, 7. i 8. mjesecu, sa
prognoziranim promjenama od +1,40°C u sjevernim područjima i +1,10°C u južnim
područjima.
Predviđa se da će se količina padavina smanjiti za 10% u zapadnim dijelovima zemlje, a
da će se povećati za 5% na istoku. Očekuje se da će godišnja doba jeseni i zime imati najveće
smanjenje u količini padavina.
Klimatološki prognostički modeli koji su primijenjeni na Bosnu i Hercegovinu
prognoziraju dodatna značajna povećanja temperature tokom perioda 2031-2060. godine, sa
predviđenim prosječnim povećanjem temperature u rasponu od 1 do 2°C u priobalnim
područjima, i u rasponu od 2 do 3°C u unutrašnjosti zemlje. Ove temperature, koje su već na
zabrinjavajućim nivoima i koje će imati negativne utjecaje, također kriju i neke druge
alarmantne promjene. Očekuje se da će se najveća temperaturna povećanja desiti u unutrašnjim
dijelovima zemlje tokom ljetnih mjeseci: srednja ljetna temperatura bi mogla biti viša i za 4°C,
a maksimalna ljetna temperatura biti viša i za 5°C. Vjerovatno je da će broj dana tokom kojih
temperatura premašuje 25°C porasti za dvije do šest sedmica godišnje. Broj ‘vrelih’ dana,
tokom kojih je temperatura iznad 30°C, prema modelu će se povećati za pet do šest sedmica
godišnje u unutrašnjosti zemlje. Pored porasta temperature, klimatološki prognostički modeli
predviđaju da će u periodu 2030-2060. godine doći i do značajnih promjena u količini
padavina. Očekuje se da će Zapadni Balkan doživjeti smanjenje količine ljetnih padavina kada
bi količine padavina mogle biti prepolovljene u odnosu na trenutne nivoe. Broj suhih dana u
unutrašnjosti će biti povećan.4
3.4. Efekt staklene bašte i njen uticaj na klimatske promjene
Efekt staklene bašte ima vrlo važnu ulogu u zagrijavanju Zemljine površine.
Koncentracija stakleničkih gasova u atmosferi oduvijek se mijenjala. Izgaranjem fosilnih
goriva koje čovjek koristi kao glavni izvor energije, koncentracija stakleničkih gasova u
zadnjih 200 godine mijenja se vrlo brzo što za posljedicu ima promjene klime. Premda se danas
klimatske promjene intenzivno proučavaju, posljedice tih promjena u budućnosti nemoguće je
sagledati u cijelosti.
Klimu se danas često proučava kao sistem kojeg čine atmosfera, hidrosfera, kriosfera,
biosfera i geosfera. Taj je sistem vrlo složen i povezan je brojnim interakcijama među
pojedinim komponentama. Premda su danas istraživanja klime brojna, postoje brojne
nepoznanice koje je potrebno istražiti i dokazati. Osnovni izvor energije za sve klimatske
procese u atmosferi je Sunce.
Međuvladina komisija Ujedinjenih nacija za klimatske promjene (IPCC), koja svoje
stavove objavljuje u godišnjim izvještajima, smatra da su antropogeni gasovi (tj. uzrokovani
djelovanjem čovjeka) koji prouzrokuju efekat "staklene bašte" ("staklenika") najodgovorniji za
najveći dio porasta temperature od sredine 20. vijeka do sada.
Promjene klime koje se za 21. stoljeće predviđaju mogle bi imati velike posljedice za
život na Zemlji pa i za samog čovjeka.
4
Strategija prilagođavanja na klimatske promjene niskoemisionog razvoja za Bosnu i Hercegovinu
52
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
3.4.1. Prirodni proces efekta staklenika
Gotovo sva toplina koju Zemlja dobiva dolazi od Sunca u obliku kratkovalne radijacije
(100 jedinica). Ta se radijacija dijelom odbija od atmosfere, a ostatak se u atmosferi reflektira
ili raspršuje te oko 48 jedinica odlazi do Zemljine površine. Atmosfera apsorbira oko 18
jedinica sunčeve radijacije. Zemljina površina apsorbira 43 jedinice radijacije (koju Zemlja
dobiva od Sunca) pa ona sama počinje emitirati radijaciju. Međutim, kako je Zemlja hladno
tijelo, radijacija koju Zemlja emitira je dugovalna. To je dugovalna radijacija Zemljine
površine ili terestrička radijacija i iznosi 116 jedinica. Dugovalnoj radijaciji treba dodati svu
ostalu radijaciju koja pridonosi zagrijavanju atmosfere. Ukupno, tako zagrijana atmosfera ima
151 jedinicu. Ona zrači dugovalnu radijaciju. To se naziva protuzračenje atmosfere. Tačnije,
na protuzračenje atmosfere otpada 96 jedinica, a 55 jedinica odlazi u svemir. Za razliku od
kratkovalne radijacije koju staklenički gasovi uglavnom propuštaju, dugovalnu radijaciju
uglavnom apsorbiraju i ponovo emitiraju.
Za efekt staklenika vrlo su važni staklenički gasovi. To su svi gasovi koji reflektiraju
Zemljino dugovalno zračenje natrag prema Zemljinoj površini i doprinose efektu staklenika.
Najvažniji staklenički gasovi su vodena para (H2O), ugljikov dioksid (CO2), metan (CH4),
dušikov oksid (N2O), klorofluorougljici (freoni – CFC; Freon 11 - CCl3F; Freon 12 – CCl2F2),
ozon (O3) u troposferi, sumporni dioksid (SO2), drugi oksidi dušika, ugljični monoksid, itd. Svi
staklenički gasovi u atmosferi se pojavljuju u vrlo malim udjelima. Otprilike 60 do 70% efekta
staklenika posljedica je vodene pare, 25% ugljičnog dioksida, 5% metana, dušikovog oksida
2% i 1% freona. Ostali gasovi imaju pojedinačno manje od 1% ukupnog efekta staklenika
Najviše pažnje pri proučavanju efekta staklenika pridaje se ugljikovom dioksidu.
Njegova je koncentracija bila je 1800. godine 270-290 ppm. CO2 je najvažniji plin koji izaziva
dodatni efekt staklenika (cca. 50% udjela u antropogenom efektu staklenika). Prema izvještaju
IPCC-a iz 2001. godine, od 1750. godine došlo je do povećanja koncentracije CO2 u atmosferi
za 31%. Oko 75% antropogenih CO2 emisija u atmosferu u posljednjih 20 godina izazvano je
spaljivanjem fosilnih materijala. Ugljikov dioksid u atmosferi vezan je za kruženje ugljika u
prirodi. Ne zna se tačno kako će se tako naglo povećanje koncentracije ugljikovog dioksida
utjecati na proces kruženja ugljika u prirodi i kolike prirodne oscilacije u tom sistemu mogu
biti. Za količinu ugljikovog dioksida u atmosferi veliku ulogu ima proces fotosinteze.
Promjene u tom ekosistemu također mogu utjecati na navedene procese. Osim toga,
zagrijavanje mora, kao posljedica globalnog zagrijavanja, može dovesti do otpuštanja velikih
količina ugljikovog dioksida u atmosferu.
Danas se smatra da će se do 2100. godine koncentracija ugljikovog dioksida u atmosferi
povećati između 50 do 300%. Prema nekim procjenama temperatura na površini Zemlje
povisiti će se između 1 do 5°C. Za usporedbu, u dvadesetom stoljeću temperatura se povećala
za 0,6 do 0,7°C, ali to povećanje nije bilo ujednačeno. Značajan rast temperature opažen je od
1976. godine i to u prosjeku 0,18°C u desetljeću. Procjene se, s novim spoznajama, stalno
mijenjaju te se i dalje raspravlja o povezanosti porasta stakleničkih gasova i porasta
temperature. Premda neki znanstvenici dovode u pitanje tu vezu, velika je većina znanstvenika
koji se bave promjenama klime potvrdila da, zbog porasta udjela stakleničkih gasova u
atmosferi, dolazi do povećanja temperature na Zemlji. To potvrđuju i brojni dokazi: povlačenje
ledenjaka, smanjenje površine leda na Arktiku i ledenog pokrova Grenlanda, naročito u toplom
dijelu godine. Također je primijećeno i kontinuirano povišenje razine mora zbog zagrijavanja
oceana i otapanja leda. Brojne biljne i životinjske vrste se sele u nova staništa zbog promjene
temperature.
Kakve će posljedice imati povećanje temperature na površini Zemlje teško je predvidjeti.
Postoje razni modeli i većina pokazuje da će se vremenske prilike promijeniti. Generalno
gledano, vremenske prilike će biti ekstremnije. Zime će biti toplije, ali su moguća kraća
razdoblja vrlo hladnog vremena. Također, ljeti će biti mogući veliki valovi topline. Nesumnjivo
53
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
se očekuje povećanje broja vrućih dana. Očekuje se i veća učestalost nepogoda i tropskih
ciklona, kao i povećanje njihove razornosti.
3.5. Posljedice promjene klime na sektor voća, povrća i stolnog grožđa
3.5.1. Posljedice promjene klime na sektor voća
Poljoprivredna proizvodnja općenito, a unutar nje voćarska proizvodnja, izuzetno je
osjetljiva na klimatske promjene. Postoji više scenarija klimatskih promjena. Od klimatskih
promjena se spominju: smanjenje pojave izuzetno hladnih zima i mrazeva koji se javljaju
krajem proljeća i početkom jeseni, produžavanje vegetacijskog perioda, produžavanje perioda
s temperaturama zraka višim od 20°C, ljetne suše, poplave, nedovoljna količina i raspored
oborina tijekom godine, oluje i drugo. Spomenute promjene itekako utječu na rast i razvoj sorti
različitih voćnih vrsta, a s tim u vezi i mogućnost uzgoja određenih sorti na nekom području,
na intenzitet pojave i širenja raznih biljnih bolesti i nametnika, na način održavanja plodnosti
tla, na visinu prinosa, kvalitetu prinosa, što na kraju utječe na udio voćarske proizvodnje u
ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji i na socio-ekonomske prilike jedne zemlje.
3.5.1.1. Nedostatak vode - suša
Suša je duže vremensko razdoblje kada je zabilježen nedostatak oborina na nekom
području, a ima negativan učinak na ekosustave, poljoprivredu, gospodarstvo i društvo u
cjelini. Štete izazvane sušom mjere se u milijunima.
Provođenje agrotehničkih mjera, a tako i navodnjavanja, zahtjeva ozbiljan analitičan
pristup koji započinje sa određivanjem same potrebe za pojedinom mjerom. Kada govorimo o
navodnjavanju, najjednostavniji način je praćenje vremenskih uvjeta i pojave suše na nekom
području. Sve češća pojava sušnih razdoblja postala je svjetski problem kojim se bave mnogi
stručnjaci. Naravno, glavna negativna posljedica je pojava gladi i bolesti. Prema rezultatima
pojedinih istraživanja u posljednjih osamnaest godina, svaka šesta godina je bila sušna.
Nadalje, u razdoblju od 2000. do 2011. godine, pet godina je bilo ekstremno sušno. Rezultati
analiziranih vremenskih uvjeta ukazuju na učestaliju pojavu sušnih i pojavu ekstremno sušnih
godina.
Otporne voćke prema suši uspješno podnose dugotrajan deficit vlage u zemljištu i
atmosferi, a pri tome ne manifestuju značajne štetne posljedice u pogledu rasta i rodnosti.
Pojedine vrste voćaka u skladu sa specifičnim filogenetskim razvićem veoma se različito
ponašaju prema suši, zbog čega su svrstane u četri grupe :
o kserofitne vrste (maslina, badem i dr.),
o polukserofitne vrste (breskva, kajsija i dr.),
o mezofitne vrste (kruška, šljiva i dr.),
o hidrofitne vrste (jabuka, agrumi i dr.).
Potrošnja vode uslovljena je: biološkim svojstvima vrste (sorte), starošću, rodnošću,
podlogom, fenofazom i sl. Tako npr. breskva u toku vegetacionog perioda potroši pet puta
manje vode od agruma (13.500 : 62.500 l – Stoičkov, 1959).
Dugotrajan deficit vode dovodi do uvenuća voćaka odnosno do poremećenja fizioloških
funkcija i redukovanja rastenja i rodnosti. U uslovima dugotrajne suše povećava se koloidnost
protoplazme i sintetizuju se zaštitne supstance (šećer, sluzi i dr.). Pored navedenog, voćke se
bore protiv suše na slijedeći način:
o adsorprcijom vode iz dubljih slojeva zemljišta,
o pojačanom adsorpcijonom moći korijena,
o redukcijom korijenovog sistema u plitkim slojevima zemljišta,
54
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
smanjenjem intenziteta transpiracije (poboljšanjem stomaterne regulacije),
povećanjem debljine kutikule i voštanog sloja na lišću,
povećenom maljavošću listova i ljestorasta,
reagovanjem stominih aparata na prve znake deficita vode,
savijanjem i zbacivanjem jednog dijela lisne mase,
smanjenjem ćelija i gustim rasporedom sprovodnih snopića u lišću,
promjenom strukture lista,
smanjenjem intenziteta disanja,
usporavanjem fotosinteze i drugih biosinteza,
ograničavanjem rastenja i rodnosti (otpadanjem plodova),
pojačanim djelovanjem i preraspoređivanjem vode,
promjenom pravca biohemijskih procesa (hidrolitički procesi nadmašuju sintetičke
procese).
U takvim okolnostima pojačava se katabolizam proteina u protoplazmi ćelija uz
istovremeno transformisanje skroba i drugih polisaharida u rastvoljive šećere. Ćelije pojedinih
organa smanjuju podobnost držanja vode. Na drugoj strani, povećava se osmotski pritisak u
ćelijama i povećava se podobnost funkcionisanja u dehidratisanom stanju.
Narušavanjem funkcija protoplazme, dolazi do intenziviranja katabolitičkih procesa
proteina i prelaska skroba u niže šećere što za krajnju posljedicu ima usporen porast i
redukovanu rodnost voćaka. Navedene promjene mogu se tumačiti na slijedeći način:
o u uslovima suše voćke bolje apsorbuju i racionalnije troše raspoloživu vodu,
o radi očuvanja vode, kod voćaka dolazi do anatomsko-morfološko-fiziološkog
prilagođavanja ćelija i tkiva nastalom deficitu vode.
Neka istraživanja ukazuju na mogućnost prilagođavanja voćaka na nedostatak vode,
postepenim razvićem otpornosti prema suši u toku ontogenetskog razvića. U tome smislu,
otpornije su one vrste voćaka koje su u procesu ontogeneze prilagode određenom deficitu vode,
a pri tome normalno plodonose, rastu i razvijaju se.
Ekološki uslovi sredine i primjena fitotehnika u značajnoj mjeri utiču na otpornost
voćaka prema suši, posebno ako se radi o specifičnim fiziloškim osobinama pojedinih vrsta.
Vrste voćaka čiji su listovi otporniji prema pojavi svinulosti bolje i dugotrajnije podnose sušu
bez negativnih posljedica. Kod takvih vrsta listovi zadržavaju vodu i u toku svinulosti, a
također zadržavaju sposobnost da uspostave turgor poslije svinulosti. U skladu sa ovim
procesom, brže se regulišu i sve ostale funkcije i procesi. To pokazuje da su vrste otporne
prema suši istovremeno otporne i prema toploti što se ne može odvojeno posmatrati.
3.5.1.2. Višak vode u zemljištu - zabarenost
Pored suše, na voćke nepovoljno djeluje i previsoka vlažnost. U uslovima visoke
vlažnosti zemljišta otežava se fiziološka aktivnost, aktivnost korijena, razvitak apsorpcionog
dijela korijena, a nerijetko izaziva i njegovo uginuće.
Visoka vlažnost zemljišta u drugom dijelu vegetacije utiče na duže trajanje vegetacije,
kao i slabije zdrvenjavanje tkiva zbog čega dolazi do izmrzavanja od ranih jesenjih mrazeva.
Pri visokoj vlažnosti zemljišta obično je smanjen sadržaj kiseonika neophodnog za disanje
korijena, a sadržaj CO2 istovremeno povećan. Ovo se dešava kod zemljišta sa stagnirajućom
vodom dok u uslovima redovnijeg obnavljanja vode, unos kiseonika i CO2 je povoljniji zbog
čega se korijen voćaka dosta uspješno razvija i obnavlja.
Pojedine vrste voćaka nejednako reaguju na stagnirajuću vodu, npr. kajsija i breskva su
naročito osjetljive pri čemu oštećen korijenov sistem nepovoljno utiče na razvoj nadzemnih
55
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
organa i na rodnost. U uslovima visoke i dugotrajne vlažnosti na zabarenim zemljištima može
doći i do potpunog ugušivanja korijena, a time i cijele voćke.
Visoka vlažnost vazduha u voćnjaku izaziva niz nepovoljnih posljedica kao što su:
otežana oplodnja voćaka, manje intenzivna fotosinteza, pojačan razvitak patogena i dr.
3.5.1.3. Visoke temperature
Životni procesi u biljkama neposredno zavise od toplotnog stanja zraka i zemljišta. Zato
je temperatura jedan od presudnih faktora uspijevanja i održavanja voćaka u određenim
agroekološkim uslovima. Pošto temperatura označava toplotno stanje nekog tijela, normalno je
da za sve fiziološko-biokemijske procese mora biti sigurna minimalna količina toplote nakon
koje svi procesi prestaju, a voćke neizbježno uginu. Zato je ona osnovni i ograničeni faktor
rasprostiranja i života određenih vrsta voćaka.
Od stepena zagrijanosti zemljišta i biljnih organa neposredno zavisi :
o intenzitet disanja i transpiracije;
o preobražaj, akumuliranje i transport organskih materija;
o početak i trajanje pojedinih fenofaza;
o apsorbiranje mineralnih materija iz zemljišta;
o fotosintetski procesi u voćkama;
o porast, sazrijevanje i kvalitet plodova;
o otpornost prema abiotičkim i biotičkim faktorima;
o pedogeni i mikrobiološki procesi u zemljištu i dr.
Značajno je variranje optimalnih, maksimalnih i minimalnih temperatura, kako u odnosu
na pojedine vrste i sorte tako i u odnosu na pojedine fenofaze u vegetacijskom ciklusu voćaka.
Minimalne i maksimalne temperature predstavljaju ekološki okvir presudan za geografski
raspored voćaka (sjeverna, južna, suptropska, kontinentalna i tropska zona). U okviru navedenih
zona uspješno se mogu gajiti samo određene vrste voćaka i to :
o južna zona: dunja, trešnja, kajsija, breskva, badem i orah;
o sjeverna zona: jagodasto voće, oskoruša, sremza, sibirska jabuka, usurijska kruška i dr.;
o kontinentalna zona: jabuka, kruška, šljiva, višnja;
o suptropska zona: maslina, smokva, agrumi, japanska jabuka, avokado i dr.;
o tropska zona: banana, ananas, papaja, mango, kokosov orah, hlebno drvo i dr.
U svom filogenetskom razvitku razne vrste voćaka su se prilagođavale različitim uslovima
sredine i temperature u čijim okvirima su opstale do današnjih dana (mnoge su nestale). Jača
odstupanja od optimalnih temperatura dovode do niza poremećaja voćaka, a nerijetko i do
njihovog sušenja. Za voćke je od posebnog značaja temperatura zemljišta, zraka i biljnih organa.
Zemlja se zagrijava od dijela Sunčeve radijacije, a zrak se zagrijava uglavnom toplinom koju
oslobađa zagrijano zemljište. Tako zagrijavanje zraka (aktivnom površinom zemljišta) ostvaruje
se na osnovu molekularne provodljivosti, dugotalasnim zračenjem, toplotnom konveksijom i
turbulentnim kretanjima. Zemljište najviše utiče na zagrijavanje najnižih (prizemnih) slojeva
zraka s napomenom da se samo manji dio toplote prenosi u dublje slojeve zemljišta, a određen
dio se troši na isparavanje.
Stalnim kretanjem zraka u vertikalnom pravcu dolazi do zagrijavanja većih slojeva
atmosfere. U svakom slučaju, temperatura je najviša na površini zemljišta, a progresivno se
smanjuje sa njegovom dubinom, odnosno sa povećanjem visine atmosfere. U tijeku noći
zemljište izračuje toplotu koju apsorbira vodena para i ugljikov dioksid zbog čega ne dolazi do
pretjeranog hlađenja zemlje i prizemnih slojeva atmosfere.
Sa povećanjem temperature povećava se asimilacija ugljikovog dioksida (do određenog
56
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
nivoa), kao i proces transpiracije, na šta voćke reagiraju zatvaranjem stoma. U takvim uslovima
smanjuje se asimilacija ugljikovog dioksida, odnosno produkcija organskih materija.
Usporedno, dolazi do povećanja intenziteta disanja i razgradnje organskih materija, a time i do
smanjenja rezervnih materija u tkivima i organima voćaka. Kompleksnost životnih procesa u
voćkama i njihova interakcija ni do danas nisu u potpunosti rasvijetljeni i definirani. Nepovoljan
utjecaj visokih temperatura može se odraziti u različitim fenofazama i organima voćaka, kako u
toku vegetacije tako i u toku ekološkog zimskog mirovanja.
Visoke temperature u toku biološkog zimskog mirovanja ostavljaju čitav niz negativnih
posljedica:
o poremećaje u početku vegetacije,
o nenormalnosti u toku cvjetanja (osipanje cvjetova),
o umanjena rodnost,
o pojavu nerodnosti.
Pri dužem trajanju (preko 7 dana) može doći do aktiviranja kambijuma i cvjetnih pupoljaka
(naročito na jugozapadnoj strani) čime se znatno smanjuje otpornost prema niskim
temperaturama.
Negativne posljedice dolaze do punog izražaja posebno kod vrsta voćaka sa nestabilnim
zimskim mirovanjem. Jača temperaturna kolebanja mogu izazvati smrzavanje kora debla i
skeletnih grana (na jugozapadnoj strani) čak i kod vrsta sa stabilnim i dugim zimskim
mirovanjem. Jedan od uzroka apopleksije kajsije je nesumnjivo kolebanje temperature u
ekološkom zimskom mirovanju.
U fenofazi pupanja, odnosno u vrijeme gametogeneze u cvjetnim pupoljcima, temperature
iznad 30°C nepovoljno djeluju na mejozu muških i ženskih primordijalnih ćelija, izazivajući
poremećaj konjugacije kromosoma, odnosno sterilnost ovih rasplodnih ćelija. Visoka
temperatura u fenofazi cvjetanja isušuje žig tučka i tako usporava, a nerijetko i onemogućava,
klijanje polena. Negativne posljedice ovakvog djelovanja dolaze još više do izražaja u uslovima
smanjene vlažnosti zraka i utjecaja toplih i suhih vjetrova. Krajnja posljedica je umanjena, a
nerijetko i potpuno odsutna, rodnost.
U toku ljetnjeg perioda visoke temperature izazivaju opekline kore debla i skeletnih grana,
opekline listova i plodova, pojačanu transpiraciju i evaporaciju (evapotranspiraciju) i sl.
Posljedice takvog djelovanja visokih temperatura odražavaju se i na umanjenom dobivanju
plodova extra i prvog kvaliteta, a nerijetko i na privremeno otpadanje plodova.
Krajem vegetacijskog perioda, a u vrijeme sazrijevanja poznih jesenjih i zimskih sorti,
visoke temperature utječu na ubrzavanje dozrijevanja plodova čime se neposredno utječe na
održavanje plodova i njihovu trajnost.
Toplinski uslovi za visoko intenzivno voćarstvo u Bosni Hercegovini su povoljni za
uzgajanje većeg broja kontinentalnih vrsta i sorti. U tom pogledu od posebnog su značaja srednje
dnevne temperature, mjesečne i godišnje temperature, apsolutni minimumi i maksimumi,
učestalost pojave mrazeva i slično. Na osnovu višegodišnjih prosjeka može se konstatirati da su
temperaturne sume u toku vegetacije u većem dijelu Bosne i Hercegovine zadovoljavajuće za
rast, razvoj, optimalnu rodnost i blagovremeno sazrijevanje plodova voćaka. Apsolutni
minimumi i maksimumi temperatura ne predstavljaju limitirajući faktor daljnjeg razvoja
voćarstva u Bosni i Hercegovini.
3.5.2. Posljedice promjene klime na sektor povrća
Nestabilni klimatski uvjeti imaju višestruke negativne posljedice na povrtlarsku
proizvodnju. Količina i raspored oborina su najnestabilniji klimatski faktori. Klimatski ekscesi
57
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
u vidu suše sprječavaju normalan rast i razvoj biljaka. U uvjetima suše, voda je ograničavajući
faktor za iskorištavanje biološkog potencijala za postizanje stabilnih i visokih prinosa, bez
obzira na visoku prirodnu plodnost tla i primijenjena gnojiva. Nedostatkom vode biljkama je
smanjena pristupačnost hraniva. Zbog povećane koncentracije soli u tlu dolazi do štetnog
djelovanja mineralnih, a posebno dušičnih gnojiva.
Previsoke temperature, uz nedostatak vlage u tlu, mogu da nanesu velike štete na
biljkama. Pojedine fenofaze rasta i razvoja povrtnih kultura odvijaju se u uvjetima optimalnih
temperatura, intenziteta svjetlosti i sadržaja vlage u tlu i zraku. Odstupanja od optimalnih
vrijednosti navedenih faktora dovode do poremećaja u osnovnim asimilacijskim procesima pri
kojima se stvara organska tvar. Porast temperatura samo do određenih granica povećava proces
fotosinteze nakon čega se usporava proces asimilacije i izjednačava s disimilacijskim
procesima razgradnje stvorene organske tvari čiji daljnji porast dovodi do prekida rasta.
Toploljubive vrste povrća poput lubenica, dinja, tikvi, krastavca, rajčice i paprike u odnosu na
druge vrste su tolerantnije na povećanje temperatura iznad optimalnih vrijednosti, ali i kod njih
se u uvjetima suše pojačavaju disimilacijski procesi koji postepeno dovode do prestanka
fotosinteze i uginuća biljaka.
Visoke temperature, praćene nedostatkom vode, negativno djeluju na cvatnju,
oprašivanje i oplodnju. Oprašivači imaju problem sa letom i radom na visokim temperaturama.
Let bumbara je otežan na temperaturama iznad 31°C radi čega je smanjen broj oprašenih i
oplođenih cvjetova. Kod rajčice, pri dnevnim temperaturama višim od 40°C i noćnim
temperaturama iznad 26°C, tučak se izdužuje, njuška tučka se isušuje, smanjuje se proizvodnja
i klijavost peluda i dolazi do osipanja neoplođenih cvjetova. Kao rezultat, formira se manji broj
sitnijih plodova koji su vrlo često šuplji jer komore nisu ispunjene pulpom i imaju vrlo malo
sjemenki ili su potpuno bez sjemenki. To se često događa i u zaštićenim prostorima kada su
nepovoljni uvjeti za oplodnju cvjetova. Kod lubenice i krastavca radi nepotpune oplodnje se
razvijaju deformirani plodovi sa malo sjemenki.
Osim smanjenja prinosa, kao posljedica štetnog djelovanja klimatskih promjena na
povrtne kulture je i gubitak kvalitete plodova što se manifestira nizom morfoloških promjena
kao i pogoršanjem organoleptičkih svojstava. Kod plodova koji su uzgajani u sušnim uvjetima
smanjuje se sočnost i jedrina. Plodovi postaju grublji i drvenasti, dolazi do promjene u okusu,
boji, veličini i obliku što smanjuje njihovu tržišnu vrijednost. Paprika vrlo negativno reagira na
uzgoj u sušnim uvjetima te su plodovi sitniji, slabije jedrine i vrlo često se deformiraju. Plodovi
nekih kultivara krastavca i patlidžana dobivaju gorak okus. Pod utjecajem visokih temperatura
i intenzivne svjetlosti dolazi do prijevremenog formiranja cvjetne stabljike kod salate te glavice
postaju rahle, čime im se narušava kvaliteta. Posljedica štetnog djelovanja visokih temperatura
i suše na kupus je i otežano kiseljenje glavica. Visoke temperature izazivaju pojavu vršne
truleži i paleži na plodovima rajčice i paprike, uvijanje listova i pucanje plodova rajčice, itd.
58
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Slika 30: Vršna trulež ploda paprike
Slika 31: Uvijanje listova rajčice
(Izvor: Sefo, E.)
Zelena boja na površini gomolja krumpira i prerano izbijanje mladica može biti rezultat
više faktora: tankog sloja zemlje nanesenog na gomolj, izlaganje gomolja visokim
temperaturama i jakom intenzitetu svjetlosti te starosti samog gomolja.
Slika 32: Zelena boja na površini krumpira
(Izvor: Filipović, A.)
Crno srce je problem s kvalitetom gomolja koja je rezultat nedostatka kisika. Visoke
temperature i višak vode u tlu doprinose ovakvom stanju krumpira. Kod krumpira se ovaj
problem također može razviti prilikom skladištenja ako su gomolji izloženi vrlo visokim ili
vrlo niskim temperaturama.
Slika 33: Crno srce u gomolju krumpira
59
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
U uvjetima povišenih temperatura i jačeg intenziteta svjetlosti, praćenih smanjenjem
relativne vlažnosti zraka, povećava se intenzitet transpiracije i porasta potreba biljaka za
vodom. Kod kupusa, u takvim uvjetima, slabiji je intenzitet fotosinteze te se razvija manja lisna
rozeta sa sitnijim i grubim listovima i često sa dugim nastavkom stabljike unutar glavice
(kocen). Rezultat negativnog djelovanja ovih ekoloških faktora je slabi postotak biljaka koje
formiraju glavice manje tržišne vrijednosti.
3.5.3. Posljedice promjene klime na sektor vinogradarstva
Područje obuhvata ove Studije se, temeljem meteoroloških podataka, svrstava u područje
sa izmijenjenom mediteranskom klimom. Sa stajališta mjesečnih količina oborina, izražena su
dva godišnja perioda: kišni i sušni period. Sušni period godine se u pravilu poklapa sa periodom
vegetacije pa je svaka poljoprivredna proizvodnja bez navodnjavanja, tako i vinogradarska,
vrlo nesigurna sa stajališta količina i kvaliteta uroda.
Potrebe vinove loze za vodom su različite u različitim fenofazama rasta i razvoja.
Kritične fenofaze za vodom su fenofaza cvjetanja, fenofaza rasta i razvoja bobice i fenofaza
šarka ili zrenja ploda. Nedostatak vode u početku vegetacije negativno se odražava na porast
biljaka, razvoj lišća i cvjetanje. Nedostatak vode u fenofazi cvjetanja dovodi do lošije oplodnje
i opadanja cvjetova. Nedostatak vode u drugom dijelu vegetacije utiče na opadanje lišća što
onemogućava prikupljanje hranjivih tvari procesom fotosinteze. Isto tako, nedostatak vode
izaziva prijevremeno dozrijevanje i opadanje plodova. U nedostatku vode mlado lišće može
oduzimati vodu iz plodova pa plodovi ostaju sitniji, isušeni i vrlo loše kakvoće. Nedovoljan
urod, količinom i kvalitetom, čini štetu od nedostatka vode koju prvo primijetimo. Zbog
manjeg broja lišća i nedostatka vode smanjuje se fotosintetska aktivnost pa mladice nemaju
dovoljno hrane i ostaju nedozrele. Nedostatak hrane utiče i na diferencijaciju pupova koji su
nositelji zelene mase i uroda u slijedećoj godini. Nedovoljno zrele mladice su osjetljivije na
smrzavanje i stradaju od mraza i na višim temperaturama (višim od onih na kojima zrela
mladica strada od mraza). Ponavljanje ovog procesa u slijedećoj vegetaciji dovodi do
propadanja dijelova biljke, čitave biljke ili niza biljaka, a također dovodi do bitnog skraćenja
eksploatacijskog vijeka vinograda.
Sve češće pojave suše i njihovo sve dulje trajanje na ovim prostorima dovode do toga da
se poljoprivredna proizvodnja može obavljati samo na navodnjavanim površinama. Visoke
temperature iznad 35°C, ako traju dulje i bez pojave suše, mogu u vinogradima nanijeti slične
štete.
60
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
4. SUŠA I NJEN UTICAJ NA POLJOPRIVREDU
4.1. Definicija i tipovi suše
Ujedinjeni narodi pozvali su (2013.) na jačanje nacionalnih mjera za borbu protiv suše
nakon upozorenja kako klimatske promjene mogu povećati učestalost i jačinu te prirodne
katastrofe.
Suše u svijetu odnose više života i uzrokuju veće seobe stanovništva nego što to čine
poplave ili zemljotresi što ih čini najdestruktivnijom prirodnom nepogodom (FAO, Ženeva,
2013).
Sjedinjene Američke Države su u 2012. bile pogođene najjačom sušom od 30-ih godina
prošlog stoljeća što je podiglo cijene žitarica na rekordne visine. Suše su posljednjih godina
pogodile i Rog Afrike i regije Sahela kao i Kinu, Rusiju i jugoistok Europe (BiH).
Vlade država svijeta sporo reagiraju na problem koji donosi suša. Za razliku od ostalih
prirodnih katastrofa, sasvim sporo reagiraju i rijetko pravodobno alarmiraju javnost glede suše.
Četiri agencije UN-a - FAO, WMO, Konvencija UN-a za borbu protiv širenja pustinja i
Decenijski program UN-a za razvoj vodnih kapaciteta - pokrenule su "Nacionalnu inicijativu
za politiku upravljanja sušom".
Slika 34: Posljedice suše (Izvor: FAO, 2013)
Suša je za mnoga područja uobičajena pojava koji se ponavlja bez uočljive pravilnosti.
Iako se može sresti u skoro svim dijelovima svijeta, njene karakteristike variraju od regije do
regije. Definiranje suše je stoga teško i zavisi od regionalnih različitosti i potreba, ali i od
perspektive iz koje se ovaj fenomen promatra.
Na temelju mnogih definicija koje su se pojavile u literaturi mogli bismo definirati sušu,
recimo u Africi, kao “pojavu koja se javlja kada je godišnja količina oborina manja od 180
mm”, ali u Indoneziji sušom se može smatrati “situacija pri kojoj 6 dana ne pada kiša”!
U najširem smislu, suša je posljedica nedostatka oborina tijekom dužeg vremenskog
perioda što dovodi do nestašice vode za neke aktivnosti, grupu aktivnosti ili cio jedan sektor u
okolišu. Bez obzira na definiciju, jasno je kako se suša ne može promatrati samo kao fizički
fenomen.
Na samom početku, korisno je naglasiti razliku između aridnosti i suše.
Aridnost neke regije ukazuje da u njoj postoji stalan manjak oborina u odnosu na
normalne ili pak potrebne vrijednosti u toj regiji (u nekim regijama manjak oborina toliko dugo
traje da su te male vrijednosti postale normalne).
Aridnost je obilježje klime nekog područja. Sa druge strane, suša predstavlja, obično
kratkotrajno, odstupanje dospjele količine oborina i izmjerenih temperatura zraka od normalnih
vrijednosti za dano područje i doba godine. Bez obzira na to za koje potrebe se definira suša,
61
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
neophodno je da ova definicija uključuje i odstupanje aktualnog odnosa između oborina i
evapotranspiracije na nekom području od normalne vrijednosti ovog odnosa određenog za
višegodišnji niz podataka.
Također je važno uzeti u obzir i vremensku raspodjelu (režim oborina, kašnjenje početka
kišne sezone, veza između pojave oborina i vegetacijskih faza najznačajnijih ratarskih kultura
u promatranom području) i efikasnost oborina (intenzitet oborina, broj kišnih dana). Drugi
klimatski faktori kao što su visoke temperature, velike brzine i jačine vjetra i niska relativna
vlažnost često su povezani sa pojavom suše u mnogim područjima svijeta i mogu značajno
pogoršati njene posljedice.
Sušu ne treba promatrati samo kao fizički fenomen i prirodnu pojavu. Njen utjecaj na
cijelo društvo posljedica je interakcije između prirodnog fenomena (manjak oborina u odnosu
na očekivane vrijednosti koji je posljedica prirodne varijabilnosti klime) i zahtjeva ljudi za
stalnom opskrbljenošću vodom. Ljudi često pogoršavaju efekte suše. Suše koje su posljednjih
godina pogodile i razvijene i zemlje u razvoju imale su značajan utjecaj na gospodarstvo i
okoliš ovih zemalja, pojačavajući ranjivost cijelog društva na ovu elementarnu nepogodu. U
načelu, postoje konceptualne i operativne definicije suše.
Konceptualne definicije suše, koje se formuliraju uopćeno, imaju za cilj da pomognu
ljudima razumjeti koncept suše. Može se reći da je suša neuobičajeno dug period sa izraženim
deficitom oborina koji dovodi do ekstenzivnog oštećenja biljaka i smanjenja prinosa.
Konceptualne definicije su također od značaja prilikom razvijanja strategije za borbu protiv
suše. Recimo, Australija ima strategiju koja polazi od pretpostavke da je suša rezultat normalne
varijabilnosti klime i financijsku pomoć farmerima odobrava samo u slučaju „izuzetno sušnih
uvjeta” kada je suša intenzivnija od „normalne”. Pojam „normalne” suše je za pojedina
područja definiran na temelju znanstveno zasnovanih studija. Na ovaj način je izbjegnuta
situacija u kojoj bi proizvođači, zbog nedovoljno dobro definiranih uvjeta, svakih nekoliko
godina tražili podršku države za saniranje šteta od suše.
Operativna definicija suše treba pomoći lakše definiranje početka, završetka i intenziteta
suše. Početak suše se obično definira kao trenutak u kome količina oborina, ili neki drugi
relevantan klimatski element u određenom iznosu odstupi od svoje srednje ili normalne
vrijednosti za dano područje. Ovo se obično čini usporedbom promatranih vrijednosti
meteoroloških elemenata sa njihovim 30-godišnjim prosjekom. Granična vrijednosti
odstupanja za mnoge potrebe se, na žalost, češće procjenjuje nego što se određuje na temelju
preciznih relacija između pojedinih efekata i/ili parametara koji opisuju sušu.
Jedna od operativnih definicija poljoprivredne suše se zasniva na usporedbi dnevnih
količina oborina i intenziteta evapotranspiracije kako bi se utvrdio intenzitet smanjenja sadržaja
vlage u zemljištu. Potom bi se ovaj odnos povezao sa ponašanjem biljke (dinamika vegetacije
i prinos) u različitim vegetacijskim fazama.
Jedna ovakva definicija mogla bi se upotrijebiti za potrebe operativnih procjena
intenziteta suše i njihovih efekata praćenjem vrijednosti meteoroloških elemenata, sadržaja
vlage u zemljištu, i rasta i razvoja biljke tokom vegetacionog perioda, uz kontinuirano
korigiranje utjecaja ovih faktora na prinos prilikom žetve/branja plodova. Operativne definicije
suše mogu se koristiti i za analizu frekvencije, jačine i trajanja suše tokom promatranog i
povijesnog perioda. Međutim, ovakve definicije podrazumijevaju satne, dnevne i mjesečne
meteorološke podatke kao i podatke koji govore o efektima suše na, recimo, poljoprivrednu
proizvodnju (promjena komponenti prinosa i slično). Detaljno poznavanje klimatologije suše
u nekoj regiji omogućava bolje razumijevanje njenih karakteristika i vjerojatnosti ponavljanja
sa različitim intenzitetom. Informacije ove vrste su izuzetno korisne u razvoju strategije borbe
protiv negativnih efekata suše.
62
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Meteorološka suša. Meteorološka suša se obično definira preko stupnja sušnosti (u
usporedbi sa normalnim ili srednjim vrijednostima za izabrani period) i trajanja sušnog perioda.
Definicija meteorološke suše se vezuje za regiju, s obzirom da se atmosferski uvjeti koji dovode
do deficita oborina dramatično razlikuju od regije do regije. Na primjer, neke definicije
meteorološke suše se zasnivaju na identificiranju perioda u kome je količina oborina bila manja
od neke donje granične vrijednosti. Ovakva definicija je primjerena samo za oblasti za koje je
karakterističan određeni režim oborina tijekom cijele godine kao što je slučaj u tropskim kišnim
šumama, vlažnim suptropskim klimatskim područjima ili vlažnim klimatskim zonama
umjerenih širina. U drugim klimatskim tipovima, za koje je karakterističan manjak oborina u
dužem vremenskom periodu, definicija suše zasnovana na broju sušnih dana je sasvim
neprimjenljiva. Neke druge definicije meteorološke suše su obično povezane sa odstupanjem
akumulirane količine oborina od srednjih vrijednosti za mjesec, sezonu ili godinu.
Poljoprivredna suša. Ona povezuje različite karakteristike meteorološke (ili hidrološke)
suše sa njihovim utjecajem na poljoprivrednu proizvodnju, fokusirajući se na smanjenje
oborina, razlike između stvarne i potencijalne evapotranspiracije, deficit vlage u zemljištu,
smanjenje razine podzemnih voda itd. Zahtjevi biljke za vodom zavise od vremenskih uvjeta,
bioloških karakteristika biljke, faze razvitka, kao i fizičkih i bioloških karakteristika zemljišta.
Korektna definicija suše bi trebala uzeti u obzir i promjenljivu osjetljivost biljke na sušu u
različitim fazama njenog razvoja od nicanja do punog zrenja. Deficit vlage u površinskom sloju
zemljišta u vrijeme sjetve može otežati klijanje, dovodeći do smanjenog broja biljaka po
jedinici površine, a time i do smanjenja prinosa. Ipak, ako je sadržaj vlage u površinskom sloju
zemljišta dovoljan za normalan rast i razvoj biljke u početnim fazama vegetacije, deficit vlage
u dubljim slojevima u ovim fazama neće utjecati na prinos u vrijeme žetve ukoliko se ove
zalihe vlage nadoknađuju tijekom vegetacijskog perioda ili ako oborine zadovoljavaju potrebe
biljaka za vlagom.
Hidrološka suša. Ova suša je povezana sa pojavom i efektima manjka oborina u
nadzemnim i podzemnim akumulacijama (jezera, podzemne vode, vještačke akumulacije).
Frekvencija i intenzitet hidrološke suše se često definira na razini pripadajućeg sliva. Iako
uzrok suše uvijek leži u manjku oborina, hidrologe mnogo više zanima kako će se ovaj manjak
odraziti na cjelokupni hidrološki sustav. Pojava hidrološke suše je često fazno pomjerena,
odnosno javlja se sa značajnim kašnjenjem u odnosu na meteorološku i hidrološku sušu.
Potrebno je duže vrijeme da se efekti manjka oborina pokažu u okviru elemenata hidrološkog
sustava u vidu smanjenja sadržaja vlage u zemljištu, smanjene razine vode u rijekama i
nadzemnim i podzemnim akumulacijama. Iz tog razloga se i gospodarski efekti hidrološke suše
u svim sferama osjete nakon onih koje izaziva meteorološka suša.
Primjera radi, deficit oborina može izazvati manjak vlage u zemljištu koji je, zajedno sa
svojim efektima, trenutno vidljiv za agronome, ali koji će na proizvodnju električne energije
uticati tek kroz nekoliko tjedana ili mjeseci. Također, voda iz vodnih akumulacija se koristi za
različite potrebe (navodnjavanje, turizam, kontrola poplava, proizvodnja električne energije)
čime se dalja analiza efekata hidrološke suše dodatno komplicira. Tijekom suše, potrebe za
korištenjem vode iz akumulacija eskalira što dovodi do sukoba među korisnicima ovih zaliha.
Iako su vremenske prilike primarni uzrok hidrološke suše, drugi faktori kao što su način
korištenja zemljišta (pretjerana sječa šuma na primjer), degradacija zemljišta ili izgradnja
nasipa, mogu utjecati na hidrološke karakteristike promatranog bazena. S obzirom da su regije
međusobno povezane hidrološkim sustavima, efekt hidrološke (i meteorološke) suše može se
značajno proširiti izvan mjesta na kome je nastala. Također, promjene u korištenju zemljišta
mogu utjecati na njegove hidrološke karakteristike kao što su infiltracija i intenzitet otjecanja,
63
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
dovodeći do veće varijabilnosti vodenog toka i veće vjerojatnoće hidrološke suše u nizvodnoj
regiji. Promjene u načinu korištenja zemljišta su jedan od primjera kako ljudska aktivnost može
da utiče na frekvenciju i intenzitet pojave manjka raspoložive vlage (vode) čak i kada ne postoji
meteorološka suša.
Kada suša otpočne, sektor poljoprivrede je obično prvi na udaru zbog njegove izuzetne
ovisnosti od sadržaja vlage u zemljištu koja se može smanjivati velikom brzinom ukoliko sušni
period potraje. Ukoliko se produži trajanje deficita oborina, onda će i drugi sektori koji zavise
od raspoloživih vodnih resursa biti na udaru. U ovisnosti od prethodnih zaliha vode i
karakteristika hidrološkog sistema, ukoliko je suša kratkotrajna (3-6 mjeseci) sektori koji
zavise od zaliha vode u nadzemnim i podzemnim akumulacijama biti će najmanje pogođeni
sušom. Ipak, ako suša potraje i ove akumulacije će se isprazniti. Pri tome treba imati u vidu da
se od suše najbrže oporavljaju sektori koji najbrže i reagiraju na nju, dok onima koji sporije
reagiraju (hidrološki sistemi) treba više vremena da se oporave.
U srednjim (planinskim) dijelovima BiH, u zadnjih 50 godina zabilježena su tri
ekstremno sušna razdoblja. Na sjeveroistoku i jugozapadu zemlje znatno je veći rizik od suše,
tj. u posljednjih 50 godina zabilježeno je 7 izrazito sušnih razdoblja. Suše su također bile češće
i intenzivnije tijekom proteklih desetak godina: od 2000. godine je zabilježeno 5 sušnih godina
(2000., 2003., 2007., 2011. i 2012. godina). Iako nisu provedene detaljne studije na temu
predviđanja suša, sve češće i intenzivnije suše su zabrinjavajuće jer predstavljaju jasan
pokazatelj povećane klimatske varijabilnosti.
Štetom od prirodne nesreće mogu se proglasiti i posljedice dugoročne nestašice vode u
sustavu osiguravanja i opskrbe vodom koje se javljaju kao ograničenje razvoja, pad
proizvodnje, pojave epidemija i sl.
U biljnoj proizvodnji, suša kao prirodna nesreća se javlja kada nastane deficit vlage u
vrijeme pripreme za sjetvu, odnosno u određenim fazama vegetacijskog ciklusa biljke. Pri tome
odlučujuću ulogu ima ukupna vodna bilanca biljke, a u tome samo indirektno i hidrološka
bilanca. Zahtjevi biljke definiraju pojam suše i nije rijedak slučaj da hidrološki bezvodno
razdoblje uzrokuje i pojavu suše kao prirodne nesreće.
Ovisno od klimatskih osobina podneblja, plodoreda, suša se može javiti u različitom
godišnjem dobu i različitim intenzitetom. Zbog toga, u mediteranskom podneblju, razdoblje
kada se može pojaviti suša traje 5-6 mjeseci godišnje, a u krškim poljima i sjevernim dijelovima
BiH u razdoblju kolovoz-listopad (3 mjeseca).
U ukupnoj bilanci voda u mediteranskom dijelu BiH redovno bi godišnje trebalo osigurati
od 120-240 milijuna m3 vode, a u ostalom dijelu BiH od 300 do 600 milijuna m3 vode. Prirodna
nesreća bi nastupila ako se u sušnim godinama ne osigura 120 do 300 milijuna m3 vode na oko
230.000 ha jedanput u 10 godina, a štete od deficita vode bi se mogle prouzročiti smanjenje
prinosa 5-30% na nekim kulturama i na pojedinim područjima.
Intenzitet suše se najčešće procjenjuje prema smanjenju prinosa, pod uvjetom da na to
nisu utjecali drugi štetni čimbenici. Ako je prinos smanjen do 20% riječ je o slaboj suši, od 2050% o srednjoj suši, a preko 50% o jakoj suši.
Pojava suše najčešća je na području Hercegovine i to u ljetnim mjesecima. S obzirom na
intenzitet i dužinu trajanja, posebno je izražena u južnoj Hercegovini. U ravničarskom dijelu
BiH suša je slabije izražena nego u Hercegovini dok je najmanje izražena u brdskoplaninskom
dijelu BiH.
64
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Slika 35: Regija Hercegovina
4.2. Faktori koji utiču na pojavu suše u poljoprivredi
Klima područja Hercegovine ima mediteranska i submediteransaka obilježja. Međutim,
raspodjela oborina i temperature ovog područja karakteriziraju dvije suprotne sezone:
umjereno toplu i padavinama jako obilnu zimsku i žarku i suhu ljetnu što klimi ovog područja
daje više aridan nego humidan karakter.
Biljke najveći dio vode uzimaju korijenskim sustavom iz tla, premda je mogu usvajati
listom i svim drugim organima (ako nisu prekriveni debelom kutikulom ili korom). Gruba
procjena raspoloživosti vode najčešće se iskazuje indeksom aridnosti po De Martonne-u:
Indeks aridnosti 
ukupne godišnje oborine (mm)
prosječna godišnja temperatura(C)+10
Ako je indeks aridnosti manji od 20, područje je sušno. Indeks aridnosti može se
primijeniti i za procjenu aridnosti po mjesecima vegetacije:
Mjesečni indeks aridnosti 
mjesečne oborine (mm) x 12
prosječna mjesečna temperatura (C)+10
Indeks aridnosti za šire područje Mostara iznosi 57,7 što upućuje na pogrešan zaključak.
Ako se pogledaju mjesečni indeksi aridnosti, vidljiva su dva izrazito sušna mjeseca (srpanj 12,9
i kolovoz 17,6) i to u vegetacijskom razdoblju.
65
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
I
II
106,0 95,3
Tablica 9: Mjesečni indeksi aridnosti - Mostar
III
IV
V
VI
VII
VIII
IX
X
70,7 53,9 44,1 26,3 12,9 17,6 39,0 79,5
XI
XII
116,5 152,4
Suša se može prikazati na dva načina: preko količine manjka vode u tlu u (mm) i preko
odnosa između stvarne i potencijalne evapotranspiracije i to takozvanim „koeficijentom suše“.
Prosječni godišnji deficit vode u zemljištu u Bosni i Hercegovini iznosi oko 125 mm, s tim da
je najveći u južnim dijelovima (300 mm), znatno manji u sjevernim (100 mm), a najmanji u
središnjim dijelovima (50 mm). Poljoprivreda se mora zaštititi, ne samo od prosječnih suša
nego i onih koje se dešavaju jednom u deset godina. Zbog toga moramo uzeti u obzir i
učestalost pojave suše.
Najviši koeficijenti (4,0) su u onim područjima (središnjim) u kojima imamo najniže
prosječne vrijednosti. Suprotno tome, najniži koeficijenti (1,67) su u onim krajevima (južnim,
Hercegovina) u kojima su prosječne vrijednosti najviše. U razmatranju suše, uzete se u obzir i
atmosferska i zemljišna suša, koristeći metodu vodnog bilanca tla.
Učestalost pojave suše
Najveći rizik za pojavu suše u Bosni i Hercegovini je na sjeveroistoku i jugozapadu. U
zadnjih pedeset godina zabilježeno je 7 izrazito sušnih perioda. Utvrđeno je da se najjače suše
javljaju u području Mostara gdje je 1952. godine zabilježena katastrofalna suša sa godišnjim
deficitom vode u zemljištu od preko 400 mm. Veoma blage suše ima područje Bihaća ili ih
nema uopće. Ostali lokaliteti leže između ova dva. Opadajući redoslijed učestalosti pojave suše
koja se javlja jednom u deset godina prikazan je u slijedećoj tablici:
Tablica 10: Godišnji deficit vode u tlu u (mm)
Lokalitet
0
Nema suše
Bihać
Banja Luka
Brod
Bijeljina
Tuzla
Livno
Sarajevo
Mostar
17
12
4
3
12
6
8
0
Godišnja deficit vode zemljišta u (mm)
101 - 200
201 - 300
301 - 400
Skala intenziteta
Veoma blaga
Blaga suša
Jaka suša
Veoma
suša
jaka suša
10
3
0
0
12
4
2
0
8
13
5
0
6
13
7
1
13
2
3
0
17
5
2
0
11
10
1
0
8
9
10
2
1 -100
(Izvor: Procjena ugroženosti BiH od prirodnih i drugih nesreća, 2011)
>
Katastrofalna
suša
0
0
0
0
0
0
0
1
Vidljivo je da je od promatranih osam lokaliteta sušom najugroženije područje Mostara,
a jako je ugroženo i livanjsko područje. Oba ova grada nalaze se u promatranoj regiji
Hercegovine. Za poljoprivredu su opasne suše koje se javljaju u toku vegetacijskog perioda,
zbog smanjenja ili potpunog izostanka prinosa, a posebno su opasne suše koje na jugu zemlje
pogoduju širenju šumskih požara.
Oborine
Oborine među meteorološkim elementima imaju dominantan utjecaj u biljnoj
proizvodnji. Izborom sustava obrade tla i odgovarajućih sustava biljne proizvodnje može se
djelomično ublažiti nedostatak oborina u područjima u kojima se javlja njihov deficit, a moguć
je i određeni utjecaj u smislu smanjenja negativnog učinka prevelike količine oborina u
66
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
humidnim i perhumidnim područjima. Rezultati u biljnoj proizvodnji uvelike su povezani s
količinom, distribucijom, frekvencijom i intenzitetom oborina.
Područje Hercegovine je vrlo bogato oborinama (u prosjeku od 1.000 do 1.500 l/m2/god.)
koje u ekstremnim slučajevima dostižu visinu i do 5.000 l/m2/god.. Međutim, oborine nisu
ravnomjerno raspoređene tijekom godine. Najveće oborine se registriraju u zimsko-proljetnom,
dakle vegetacijskom razdoblju kada nastaju poplave u postojećim krškim poljima, a najmanje
padavina je tijekom ljetnog razdoblja.
Iz primjera oborina iz perioda zima 2009./2010. na meteorološkim postajama
Republičkog hidrometeorološkog zavoda Republike Srpske (Slika 36) može se vidjeti kako od
ukupnih oborina na prostoru Republike Srpske 41% otpada na samo 5 postaja iz istočnog dijela
Hercegovine. Tako je u općini Gacko za taj period palo 1.145 l/m2, u Nevesinju 1.032, Trebinju
1.015, Čemernu 1.012 i Bileći 1.006 l/m2 oborina. Za isti period je recimo u Banja Luci palo
samo 414, a u Prijedoru 324 l/m2.
Za ovo područje regije Hercegovina može se reći da ima jako velike ukupne godišnje
količine oborina, ali da su one nepovoljno kalendarski raspoređene glede potreba za vodom u
poljoprivredi.
Slika 36: Prostorna raspodjela oborina u Republici Srpskoj u zimu 2009./2010. godine
(Izvor: Hidrometerološki zavod Republike Srpske)
67
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Tablica 11: Količina oborina i temperature za općine istočne Hercegovine, usporedba 2012
godine i prosjeka za period mjerenja 1981.-2010, sezonski i godišnji podaci
Meteorološka
stanica
Bileća
Gacko
Trebinje
Čemerno
Period
1981.2010.
2012.
±
1981.2010.
2012.
±
1981.2010.
2012.
±
1981.2010.
2012.
±
Godišnja
Količina oborina (l/m2)
Proljeće
Ljeto
Jesen
Zima
Prizemna temperatura zraka (0C )
Godišnja Proljeće
Ljeto
Jesen
Zima
1.539
359
179
173
481
12.3
11.4
21.3
12.7
4.1
1.547
8
404
46
43
-136
172
-2
494
12
12.9
0.6
11.9
0.5
24.0
2.7
14.5
1.8
2.0
-2.1
1.601
374
189
178
503
8.4
7.6
17.0
9.2
-0.4
1.590
-12
393
18
44
-146
237
59
481
-22
9.1
0.7
8.2
0.6
20.2
3.1
11.1
1.9
-2.2
-1.8
1.577
336
176
184
515
14.4
13.0
23.0
15.0
6.4
1.821
244
410
74
79
-97
191
8
585
70
15.4
1.0
14.0
1.0
26.3
3.3
17.1
2.1
4.8
-1.6
1.663
400
218
180
506
6.2
5.1
14.5
7.0
-1.8
1.663
0
469
69
91
-127
203
24
551
45
7.0
0.8
5.7
0.6
17.6
3.1
9.7
2.8
-4.4
-2.6
(Izvor: Hidrometeorološki zavod Republike Srpske)
Iako se količina godišnjih oborina nije značajno promijenila, broj dana u godini tijekom
kojih su zabilježene oborine je smanjen, ali je istovremeno povećan broj dana tijekom kojih su
zabilježene intenzivne oborine. Ovo predstavlja značajnu promjenu u režimu oborina i to
posebno u kombinaciji sa porastom temperature. Rezultat ovih promjena biti će manja vlažnost
zemljišta (potencijalna rastuća učestalost i magnituda suše) kao i povećana vjerojatnost
poplava, s obzirom na povećanje učestalosti intenzivnih oborina.
U periodu od 1981. godine primijećena je povećana varijabilnost tijekom svih godišnjih
doba i na cijeloj teritoriji BiH. Na primjer, uočen je trend brzih promjena iz ekstremno vrelih
ili hladnih perioda koji obično traju od 5-20 dana u periode intenzivnih oborina. Zabilježen je
i veći broj oborina grada i povećane razine maksimalne brzine vjetra u centralnim dijelovima
zemlje. U periodu 1981-2010. veliki dio BiH je pokazivao trend blagog rasta godišnjih oborina
u odnosu na period 1961-1990. Najveće povećanje u godišnjoj količini oborina je zabilježeno
u centralnim planinskim područjima (Bjelašnica i Sokolac) i u blizini Doboja dok je najveći
deficit zabilježen u Hercegovini (Mostar i Trebinje). Najveće smanjenje u količini oborina je
zabilježeno tokom proljeća i ljeta u Hercegovini (20%).
Slika 37: Promjene u godišnjoj količini oborina u BiH
(period 1981.-2010. sa periodom 1961.-1990.)
(Izvor: Drugi nacionalni izvještaj BiH za UNFCCC)
68
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Temperature
Prvi nacionalni izvještaj (INC) i Drugi nacionalni izvještaj (SNC) o klimatskim
promjenama prepoznaju činjenicu kako klimatske promjene utječu na BiH kao i činjenicu kako
će se te promjene ubrzano dešavati do kraja 21. stoljeća. Provedene studije o temperaturnim
promjenama u periodu 1961.-2010. ukazuju na to da je temperatura već povišena u svim
dijelovima zemlje. Tijekom perioda 1981.-2010. najveća povećanja prosječne temperature u
ljetnim mjesecima su zabilježena u Hercegovini (u Mostaru 1,2°C) dok je najveće povećanje
temperature tokom proljeća i zime zabilježeno u Banja Luci 0,7°C.
Slika 38: Promjene u godišnjim temperaturama u BiH
(period 1981.-2010. sa periodom 1961.-1990.)
(Izvor: Drugi nacionalni izvještaj BiH za UNFCCC)
Indeksi suše
Indeksi suše su vrlo često izraženi samo jednim brojem, ali mogu pružiti mnogo više
korisnih informacija za predviđanje i borbu protiv suše od sirovih, odnosno izmjerenih
podataka. Postoji nekoliko indeksa koji pokazuju koliko količina oborina i njihova raspodjela
u promatranom periodu odstupa od srednje količine oborina tokom najmanje 30 godina za
promatranu vremensku jedinicu. Iako nijedan indeks ne može biti proglašen superiornim u
odnosu na drugi(e), ipak su neki češće primjenjivani, testirani i kalibrirani u različitim regijama
i za različite biljne vrste, od drugih. Većina stručnjaka koja se bavi planiranjem vodnih resursa,
prije svega u poljoprivredi (navodnjavanje), obično zasniva svoju odluku na više različitih
indeksa.
a) Procentualno odstupanje od normale (percentili)
Ovaj indeks se često koristi u medijima. Prednost mu je u tome što se lako primjenjuje
za različite prostorne i vremenske razmjere i pogodan je za odgovarajuće usporedbe.
Nedostatak mu je što lako može dovesti do nesporazuma i pogrešnih interpretacija jer ono što
se u meteorologiji smatra normalnim često se ne poklapa sa uobičajenim, tj. Očekivanim,
prilikama. Procent odstupanja od normale se izračunava kao odnos stvarne i normalne (srednja
vrijednost za neprekidni niz od najmanje 30 godina) količine oborina u promatranoj
vremenskoj jedinici pomnožen sa 100%. Lako se može odrediti za bilo koju vremensku
jedinicu, uključujući i fenološke faze, vegetacioni period ili hidrološku godinu.
69
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
b) Standardizirani indeks oborina SPI (Standardized Precipitation Index)
SPI je indeks koji se zasniva na izračunavanju vjerojatnosti oborina za izabrani
vremenski period. Mnogi korisnici cijene prilagodljivost ovog indeksa kada se radi o
prostornim i vremenskim razmjerima na kojima se može primijeni te je u širokoj praktičnoj
uporabi. Prednost mu leži u tome da, pored toga što se može računati za različite vremenske
razmjere, SPI može osigurati ranu najavu suše i pomoći u procjeni intenziteta suše.
Tablica 12: Klasifikacija suše po SPI indexu
SPI index
2.0 i više
Ekstremno vlažno
1.5 do 1.99
Veoma vlažno
1.0 do 1.49
Umjereno vlažno
-0.99 do 0.99
Slaba suša
-1 do -1.49
Umjerena suša
-1.5 do -1.99
Jaka suša
-2 i manje
Ekstremna suša
Pozitivne vrijednosti SPI ukazuju da su osmotrene padavine veće, a negativne vrijednosti
da su stvarne padavine manje od medijane. Koristeći podatke iz tabele sa vrijednostima SPI
indeksa i odgovarajućim obilježjima, može se zaključiti kako ovaj indeks pruža ne samo
informaciju o jačini suše (koja odgovara vrijednosti indeksa kada je on manji od 0) već i o
njenom trajanju jer se smatra da sušni period počinje kada indeks padne ispod 0 i traje sve dok
ne postane pozitivan.
Zavisno od klimatskih osobina podneblja, suša se može javljati u različitim godišnjim
dobima i sa različitim intenzitetom. U području mediteranske klime suša može trajati 5-6
mjeseci godišnje, a u sjevernim dijelovima zemlje i kraškim poljima 3 mjeseca (kolovozlistopad).
Slika 39: SPI 1 indeks za svibanj 2003.
(Izvor: Procjena ugroženosti BiH od prirodnih i drugih nesreća, 2011)
Na području sjeverne Bosne, tokom perioda proljeće-ljeto 2003. godine, zabilježena je
suša koja je bila intenzivnija od one zabilježene tokom 2000. godine. Nedostatak oborina u
70
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
ljeto 2003. godine je uzrokovao i hidrološku sušu koja se očitovala smanjenjem površinskih i
dubinskih zaliha vode. Analiza suše, bazirana na SPI indeksu, pokazuje povećanje sušnih
godina u posljednjem desetljeću.
Slika 40: SPI 1 indeks za lipanj 2003.
(Izvor: Procjena ugroženosti BiH od prirodnih i drugih nesreća, 2011)
Slika 41: SPI 1 indeks za srpanj 2003.
(Izvor: Procjena ugroženosti BiH od prirodnih i drugih nesreća, 2011)
71
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Slika 42: SPI 1 indeks za kolovoz 2003.
(Izvor Procjena ugroženosti BiH od prirodnih i drugih nesreća, 2011)
Na slikama 39-42 dat je prikaz promjena SPI 1 indeksa suše za svibanj, lipanj, srpanj i
kolovoz izrazito sušne 2003. godine.
Vrijednosti SPI 1 indexa za svibanj mjesec pokazuju da je područje zapadne i jugoistočne
Bosne imalo umjerenu jaku do ekstremnu sušu dok je u ostalim dijelovima Bosne bilo u
kategoriji blage suše. U Livnu, Mostaru i Gradačcu za prve dvije dekade svibnja nije palo ni
kap kiše. Tek u III dekadi svibnja 2003. godine zabilježene su oborine koje su donekle ublažile
sušu.
Vrijednosti SPI 1 indexa za lipanj 2003. godine u većem dijelu zemlje su bile u kategoriji
umjerena i jaka, na krajnjem sjeverozapadu, sjeveroistoku i jugoistoku ekstremna suša (Bihać,
Sanski Most, Gradačac). U centralnim, južnim i jugozapadnim dijelovima SPI 1 bio je u
kategoriji blage suše.
Za srpanj mjesec 2003. godine, na krajnjem sjeverozapadu, zapadu i jugozapadu zemlje
SPI 1 je bio u kategoriji umjerena jaka do ekstremna suša, a u ostalom dijelu zemlje je bio u
kategoriji blaga suša.
U centralnim dijelovima zemlje tokom kolovoza 2003. godine zabilježen je veliki deficit
oborina. Vrijednosti SPI 1 indexa u centralnim dijelovima su bile u kategoriji umjerene do
ekstremne suše dok je u ostalom dijelu zemlje index bio u kategoriji blage suše.
Brzina vjetra
Za klimu u Hercegovini posebni značaj imaju i sjeverni vjetar (bura), te južni (jugo).
Bura je jak, hladan i suh vjetar koji puše velikom brzinom u jesen, zimu i rano proljeće. Svojom
snagom, brzinom i suhoćom utječe na vrlo brzo sušenje tla i čini klimu znatno više suhom nego
što se to izražava kišnim faktorima. Osim toga, snagom i brzinom puhanja odnosi velike
količine najsitnijih čestica suhog tla na velika rastojanja. Na ovom dijelu Hercegovine vrlo je
izražena eolska erozija zahvaljujući kojoj dolazi mjestimično do čitavih kompleksa gotovo
ogoljene stijene. Jugo je povoljniji vjetar za klimu i vegetaciju jer je topliji i vlažniji te donosi
kišu, a i slabijeg je intenziteta puhanja.
Utjecaj vjetra u poljoprivrednoj proizvodnji je višestruk; s obzirom na to da vjetar
predstavlja vrtložno i turbulentno strujanje zraka, njegovim djelovanjem se izmjenjuje
temperatura, ugljični dioksid i vodena para u atmosferi te se ubrzava prijenos polena, spora i
sjemena. Slabiji do umjereni vjetrovi će povoljno djelovati na fotosintezu jer će ubrzati dotok
72
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
ugljičnog dioksida do biljaka dok jači vjetrovi mogu nepovoljno djelovati u smislu povećane
evapotranspiracije. Vjetar je moguće definirati smjerom, brzinom i jačinom. Smjer vjetra nam
govori od kuda vjetar puše i općenito se može reći da je vjetar usmjeren od polja višeg ka nižem
tlaku zraka. Brzina vjetra također ovisi o polju tlaka zraka tako da su područja na kojima su te
razlike na maloj udaljenosti velike izloženi jakim i olujnim vjetrovima. Jačina vjetra se
ocjenjuje bez instrumenta te između nje i brzine postoji funkcionalna veza. Jačina vjetra se
ocjenjuje po Beaufortovoj skali koja ima raspon od 0 do 12 stupnjeva. Tako primjerice 0.
stupnjeva predstavlja tišinu, 1. stupanj - lagan povjetarac (lahor), a 12. stupanj - orkan.
Promatrano područje ima prosječnu godišnju brzinu vjetra od 3,6 m/s (Slika 43)
Slika 43: Srednje godišnje brzine vjetrova
Tablica 13: Srednje brzine vjetra u regiji Hercegovina (razdoblje 1949-1953)
Pravac vjetra
N
NE
E
SE
S
SW
W
NW
Zima
(m/s)
5,5
11,7
5,5
3,1
4,0
2,9
2,6
3,2
Proljeće
(m/s)
4,5
5,8
4,4
4,0
3,2
2,8
2,4
2,7
Ljeto
(m/s)
3,9
4,4
3,8
2,5
2,9
3,0
2,6
3,4
Jesen
(m/s)
4,7
5,9
4,4
2,4
3,2
2,4
1,9
2,8
73
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Slika 44: Prikaz čestina i srednjih brzina pojedinih pravaca vjetra - Mostar
Slika 45: Prikaz čestina i srednjih brzina pojedinih pravaca vjetra - Čemerno
Slika 46: Prikaz čestina i srednjih brzina pojedinih pravaca vjetra - Trebinje
74
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Tablica 14: Godišnji broj dana sa olujnim vjetrom i maksimalne brzine vjetra
(1961.-1990.)
Meteorološka stanica
Bugojno
Ivan Sedlo
Livno
Mostar
Bileća
Čemerno
Trebinje
Godišnji broj dana sa vjetrom
jačim od 8 Bofora
9,8
37,8
31,3
42,8
7,9
24,1
5,0
Maksimalne brzine vjetra (m/s)
29,6
38,5
37,4
44,2
33,0
41,4
---------
(Izvor: Procjena ugroženosti BiH od prirodnih i drugih nesreća, 2011)
Insolacija
Ovo se područje odlikuje visokim insolacijama. Na području BiH, područje Mostara ima
najduže trajanje insolacije s godišnjim prosjekom 2.308 sati (1952.-1962.). U analiziranom
razdoblju prosječne mjesečne i dnevne vrijednosti su iznosile (sati):
Tablica 15: Mjesečne insolacije na području Mostara
I
II
III
IV
V
VI
VII
VIII
IX
X
XI
110,2 120,4 170,9 181,8 234,7 275,6 339,8 324,7 241,0 179,2 103,5
I
3,5
II
4,3
Tablica 16: Dnevne insolacije na području Mostara
III
IV
V
VI
VII
VIII
IX
X
5,5
6,0
7,6
9,2
11,0 10,5
8,0
5,8
XI
3,4
XII
81,6
XII
2,6
Ovi podaci ukazuju da postoji veliki potencijal toplotne energije te je ovo područje
pogodno za proizvodnju mnogih poljoprivrednih kultura na otvorenom, a naročito za
stakleničku i plasteničku proizvodnju.
4.3. Varijabilnost klimatskih parametara tijekom godine
Općine koje su predmet ove studije nalaze se u umjerenom pojasu sjeverne geografske
širine. Opća odlika klime umjerenog pojasa je jasno izražena razlika u četiri godišnja doba. Na
prostoru ovih općina vlada izmijenjena mediteranska klima jer je ovaj prostor izložen utjecaju
mediteranske klime sa juga i planinsko-kontinentalne sa sjevera. Utjecajem izmijenjene
mediteranske klime više nisu izražena četiri godišnja doba nego su odlike ove klime dva
izraženija doba koja karakteriziramo kao žarko, sušno ljeto i blage, kišovite zime. Godišnje
variranje klimatskih parametara temperature zraka i količine oborina analizirat ćemo na
meteorološkoj postaji Mostar za 2011. godinu i njihovom usporedbom sa istim klimatskim
parametrima za period 2000.-2010. godina na istoj meteorološkoj postaji.
4.3.1. Temperatura zraka
Godišnju varijabilnost temperature analiziramo na temelju podataka o srednjim
mjesečnim, apsolutno maximalnim i apsolutno minimalnim temperaturama zraka i toplinske
oznake klime prema Gračaninu.
75
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Tablica 17: Srednja mjesečna, godišnja i vegetacijska temperatura zraka (Mostar) za period
2000.-2010. i 2011. godinu
Vegetacija
God.
Mjesec
Prosjek
I
II
III
IV
V
VI
VII
VIII
IX
X
XI
XII god. veg.
20002010
5,5 6,8 10,3 14,7 19,9 23,7 26,4 26,1 20,2 15,8 10,7
6,7
15,6
21
2011
5,8 7,8 10,0 15,8 19,6 24,7 24,9 27,2 24,9 15,2 10,3
7,8
16,2
21,8
Razlika između najveće srednje mjesečne temperature u VII mjesecu i najniže srednje
mjesečne temperature u I mjesecu za 2011. godinu iznosi 21,4°C, a ista razlika za period 2000.2010. godinu iznosi 20,9°C. Srednja godišnja temperatura za 2011. godinu je 0,6°C veća od iste
temperature za period 2000.-2010. godinu. Srednja vegetacijska temperatura za 2011. godinu
je veća za 0,8°C u odnosu na istu temperaturu u periodu 2000.-2010. godinu. Variranja srednjih
mjesečnih temperatura su očekivana za klimat u kojem se nalazi meteorološka postaja Mostar.
Vrijednosti srednjih temperatura zraka promotrit ćemo iz kuta toplinske oznake klime prema
Gračaninu.
Tablica 18: Toplinska oznaka klime prema Gračaninu
Srednje godišnje temperature zraka (°C)
Toplinska oznaka klime
> 20
vruća (žarka) klima
12-20
topla klima
8-12
umjereno topla klima
4-8
umjereno hladna klima
0,5-4
hladna klima
< 0,5
nivalna (snježna) klima
Prema ovim toplinskim oznakama klime, period 2000.-2010. godina i godina 2011., na
temelju srednje godišnje temperature, imaju toplinsku oznaku topla klima. Ako ove toplinske
oznake primijenimo na srednje vegetacijske temperature onda oba promatrana perioda
vegetacije imaju toplinsku oznaku vruća (žarka) klima. Kad iste toplinske oznake primijenimo
na srednje mjesečne temperature, onda 4 mjeseca (VI.,VII., VIII., i IX.) u vegetaciji za oba
perioda promatranja imaju toplinsku oznaku vruće (žarke) klime, a preostala 3 mjeseca
vegetacije (IV.,V., i X.) imaju toplinsku oznaku tople klime. Ove toplinske oznake potvrđuju
kako izmijenjenu mediteransku klimu karakteriziraju žarka sušna ljeta.
76
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Tablica 19: Apsolutno maximalne i apsolutno minimalne temperature zraka (Mostar) za oba
perioda
Mjesec
Apso.max.
00-10
Apso.min.
00-10
Razlika
00-10
Apso.max.
2011
Apso.min.
2011
Razlika
2011
I
II
III
IV
V
VI
VII
VIII
IX
X
XI
XII
max
15,5
18,1
23,4
27,6
32,5
37,1
39,6
39,3
33
27,7
22,1
15,8
39,6
-3,5
-2,8
0,1
4,5
9,5
11
15,5
15,6
10,5
5
0,8
-3
19
20,9
23,3
23,1
23
26,1
24,1
23,7
22,5
22,7
21,3
18,8
16,7
20,2
23,2
27,9
30,6
36,6
39,6
40,4
36,7
30
20,3
16,2
-1,6
-0,2
-1,6
2,8
7,8
14,9
14
15,9
14,1
2,8
1
0
18,3
20,4
24,8
25,1
22,8
21,7
25,6
24,5
22,6
27,2
19,3
16,2
min
-3,5
43,1
40,4
-1,6
42
Prosječno godišnje variranje temperature za promatrani desetogodišnji period 2000.2010. godina na meteorološkoj postaji Mostar iznosi 43,1°C. Godišnje variranje temperature
na istoj meteorološkoj postaji za promatranu godinu 2011. iznosi 42°C.
4.3.2. Količina oborina
Izmijenjenu mediteransku klimu karakterizira povoljna godišnja suma oborina sa
višegodišnjim prosjekom od 1.600 mm. Mjesečni raspored oborina je nepovoljan sa stajališta
poljoprivredne proizvodnje. U pravilu su četiri vegetacijska mjeseca sa visokim temperaturama
i nedovoljnom količinom oborina za poljoprivrednu proizvodnju.
Tablica 20: Mjesečne, godišnje i vegetacijske sume oborina (mm) za period 2000.-2010.
godinu i 2011. godinu (Mostar)
Mjesec
Prosjek
I
II
III
IV
V
VI
VII
VIII
IX
X
XI
XII
god.
veg.
2000
-10
171,8
135,9
136
108,4
84,7
75,1
41,8
63,5
143,1
146,7
184,9
199,2
1491
663,3
2011
52,2
41,3
144,5
31,5
77,1
30,6
136,1
20,8
35,5
64,9
67,7
170,3
872,5
396,5
Variranja prosječnih mjesečnih količina oborina za desetogodišnji period 2000.- 2010.
kreću se u rasponu od najmanje 41,8 mm oborina u VII. mjesecu do najveće 199,2 mm oborina
u XII. mjesecu. Promatrana 2011. godina je atipična sa stajališta i količina i rasporeda oborina.
Atipičnost se ogleda u malim količinama oborina u I., II., IV. i XI. mjesecu kao i u izuzetno
velikoj količini oborina u VII. mjesecu. Godišnja variranja količina oborina kreću se od
najmanje u VIII. mjesecu od 20,8 mm do najveće u XII. mjesecu od 170,3 mm.
77
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Tablica 21: Kišni faktor prema Gračaninu za period 2000.-2010. godinu i 2011. godinu
(Mostar)
Mjesec
KFm
2000-2010
Klima po
Gračaninu
KFm 2011
Klima po
Gračaninu
I
31,24
perhumidna
9
humidna
II
19,99
perhumidna
5,3
semihumidna
III
13,2
humidna
14,5
perhumidna
IV
7,37
humidna
2
aridna
V
5,76
semiaridna
3,9
semiaridna
VI
3,17
aridna
1,2
peraridna
VII
1,58
peraridna
5,5
semihumidna
VIII
2,43
aridna
0,8
peraridna
IX
7,8
humidna
1,4
peraridna
X
9,28
humidna
4,3
semiaridna
XI
17,28
perhumidna
6,6
semihumidna
XII
29,73
perhumidna
21,8
perhumidna
Kišni faktor prema Gračaninu pokazuje kako je prosjek mjesečnih oborina u
desetogodišnjem periodu (2000.-2010.) tipičan za klimat u ovom području sa kišnim periodom
i vrućim ljetnim periodom sa malo oborina. Promatrana 2011. godina je atipična, sa malo
oborina u kišnom periodu - izrazito sušna godina. Iako je u VII. mjesecu palo 136,1 mm kiše,
ona je bila slabo iskoristiva za poljoprivrednu proizvodnju jer je jedan dio izgubljen
evaporacijom, a jedan dio brzo procijedio u dublje slojeve kroz pukotine od suše iz prethodnog
mjeseca.
4.4. Evapotranspiracija usjeva gajenih u Hercegovini
U osnovi biljne proizvodnje je poljoprivredno zemljište kao prirodno tijelo u kojem se
odvijaju svi životni procesi kulturnih biljaka. Dobro uređeno tlo je temeljni proizvodni uvjet
za dobru poljoprivredu. Zemljište i voda su nerazdvojni i čimbenici su biljnog, životinjskog i
ljudskog postojanja. Voda je neprestano prisutna u tlu ili na njegovoj površini. Sadržaj vode u
tlu je promjenjiv u ovisnosti od vremenskih prilika i potrošnje vode od strane biljaka. Često je
voda u tlu prisutna u prevelikoj količini tako da nepovoljno utječe na tlo i biljku. Druga je
krajnost da vode u tlu nema dovoljno za normalan rast i razvoj kulturnog bilja što se negativno
odražava na njihove urode. Poljoprivrednim zemljištima koja nemaju dovoljno vode za uzgoj
poljoprivrednih kultura tijekom cijele vegetacije ili samo u određenom razdoblju rasta i
razvitka, vodu dodajemo na umjetni način. Sve mjere i radovi kojima se svjesno i na umjetni
način povećava sadržaj vode u tlu s ciljem uzgoja poljoprivrednih kultura nazivamo
navodnjavanje.
Voda ima vrlo značajnu ulogu u životu biljke i za procese u tlu. Biljke trebaju određenu
količinu vode za svoje životne procese kroz cijelo vrijeme vegetacije. Potrebe biljnih kultura
za vodom ovise o fazama vegetacijskog rasta i razvoja te klimatskim i vodnim prilikama
lokaliteta uzgoja. Sadržaj raspoložive vode u tlu vrlo je promjenjiv. U Hercegovini, u našim
uvjetima proizvodnje i kod većine poljoprivrednih kultura, sadržaj vode u tlu je često suprotan
potrebama biljaka tako da je u doba najvećih zahtjeva za vodom njen priljev u tlo najmanji.
78
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Kulturna biljka usvaja vodu za svoje životne potrebe uglavnom iz tla pomoću korijenskog
sustava (a manjim dijelom i preko lista). Zajedno s vodom ona iz tla prima i otopljena biljna
hraniva što znači da biljka istovremeno „pije i jede“. Najveću količinu usvojene vode biljka
troši na procese transpiracije i izgradnju organske tvari putom fotosinteze. Bitno je stanje
vlažnosti i sadržaj vode u površinskom sloju tla od jednog do najviše dva metra dubine. Voda
u tlu uglavnom potiče od oborina ili navodnjavanja, a samo malim dijelom iz podzemnih voda.
S obzirom na veliko značenje vode kao glavnog biološkog čimbenika za postizanje punog
potencijala poljoprivrednih kultura, nužno je u proizvodnoj praksi dobro gospodariti vodom u
tlu, odnosno održavati povoljan vodni režim površinskog sloja tla.
Poznavanje potreba kultura za vodom tijekom vegetacijskog razdoblja ključan je podatak
za provedbu navodnjavanja te ga je nužno utvrditi već kod planiranja i pripreme za
navodnjavanje, odnosno pri izboru proizvodne orijentacije u uvjetima navodnjavanja.
Specifične potrebe pojedine kulture za vodom mogu se odrediti eksperimentalnim ili
proračunskim metodama.
Eksperimentalne metode određivanja potreba poljoprivrednih kultura za vodom
podrazumijevaju dugotrajne, višegodišnje egzaktne pokuse koji se obavljaju uglavnom u
znanstveno istraživačkim ustanovama. Rezultati i spoznaje eksperimentalnih metoda se koriste
za izradu proračunskih metoda (modela) u obliku računarskih programa koji su dostupni
stručnjacima i proizvođačima koji se bave navodnjavanjem.
Jedan od najčešće korištenih modela za utvrđivanje potrebe za vodom poljoprivrednih
kultura je računalni model „CROPWAT“ koji su preporučili stručnjaci FAO-a (Smith, 1992).
Za izračun pomoću ovog modela su potrebni slijedeći podaci:
1. karakteristike područja (geografske širine, dužine i nadmorske visine);
2. kulture koje će se navodnjavati;
3. klimatski pokazatelji:
- srednje mjesečne temperature zraka °C,
- brzina vjetra m/s,
- vlažnost zraka %,
- insolacija i
- količine oborina u mm.
Proračunskim metodama se dolazi do potreba za vodom poljoprivrednih kultura putem
vrijednosti „referentne evapotranspiracije“ (ETo) i koeficijenata određene kulture „Kc“ prema
slijedećem izrazu:
ETc = Kc x ETo
Potencijalna evapotranspiracija (ETc) predstavlja najveću količinu vode, ovisno o
svojstvima atmosfere i raspoložive energije, koja se može osloboditi u atmosferu sa određenog
područja, potpuno obloženog s odabranim biljnim pokrovom i dobro opskrbljenog vodom.
Potencijalna evapotranspiracija također odražava količinu vode potrebne za nesmetani razvoj
biljke.
Referentna evapotranspiracija (ETo) je količina vode koja se, ovisno o svojstvima
atmosfere i raspoložive energije u atmosferi, može javiti u području koje je obraslo travom
SOD i dobro je opskrbljeno vodom. Da bi izbjegli probleme u definiranju zajedničkih
parametara za sva isparavanja i fazu razvoja biljke, definiran je pojam referentnih isparavanja.
Evapotranspiracijska stopa različitih biljaka je sa biljnim koeficijentima (Kc) povezana
sa evapotranspiracijskom stopom referentne površine. Zadana referentna površina (definirao
FAO) je aktivno rastuća trava, koja u potpunosti prekriva tlo, dovoljno opskrbljena vodom,
visine 0.12 m, otpornosti površine od 70 s/m, a albedo iznosi 0,23. Vrijednost referentne
79
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
evapotranspiracije (ETo) može se sa biljnim koeficijentom (Kc) koristiti za izračun potreba za
vodom za određene biljke.
Biljni koeficient (Kc) - Koeficijent biljaka koji nam govori kolika je referentna
evapotranspiracija za korekciju odabrane biljke. Biljni koeficijent za pojedine je biljke u svakoj
fazi razvoja različit. To ovisi o vrsti bilja, fazi razvoja te klimi u određenom zemljopisnom
području.
Najveći dio potrebnih količina vode za kulture uzgajane na otvorenom polju u našim
klimatskim prilikama tijekom vegetacije dolaze iz oborina. Razlika između ukupne potrebe za
vodom poljoprivrednih kultura i priljeva vode oborinama (efektivnih ili korisnih za biljku) čini
deficit vode koji treba nadoknaditi navodnjavanjem. Deficit vode na nekom području može se
izračunati putom slijedećeg odnosa:
Dv = ETo - Oef
gdje je Dv deficit ili manjak vode, ETo referentna evapotranspiracija (mm) i Oef efektivne
oborine (mm).
Slika 47: Kruženje vode u prirodi (Cerić, 2003)
4.4.1. Proračun referentne evapotranspiracije
Sustavi za navodnjavanje projektiraju se i izvode s ciljem nadoknade nedostatka vode
potrebne za optimalan uzgoj poljoprivrednih kultura izazvanog nedostatkom oborina i/ili zaliha
vode u tlu. Zahtjevi poljoprivrednih kultura za vodom ili tzv. norme navodnjavanja (Nn) važan su
parametar za projektiranje sustava za navodnjavanje. Nedostatni ili neprimjereni ulazni parametri
za izračunavanje određenih Nn mogu dovesti do predimenzioniranja ili poddimenzioniranja
cjelokupnog sustava navodnjavanja.
Potreba biljke za vodom definirana je količinom vode koja treba udovoljiti
evapotranspiracijskom gubitku zdrave biljke uzgajane u polju, nelimitirane uvjetima tla,
80
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
uključujući vodu i hraniva, i koja osigurava puni proizvodni potencijal u određenim
agroekološkim uvjetima. Učinak klimatskih značajki na potrebe biljke za vodom prikazan je kroz
referentnu evapotranspiraciju (ETo) koja predstavlja gubitak vode evaporacijom (isparavanjem) i
transpiracijom (gubitak vode kroz puči biljke u obliku vodene pare) s jednolično visokog i aktivno
uzgajanog travnjaka visine 8-15 cm koji potpuno prekriva površinu i ne oskudijeva vodom.
Referentna evapotranspiracija za pojedine meteorološke postaje izračunata je po metodi
FAO Penman-Monteitha u računalnom programu CropWat (Romić i Vranješ, 2006; Husnjak i
sur., 2009). Kao ulazni parametri potrebni za izračunavanje ETo korišteni su dostupni 20-godišnji
(1991.-2010.) prosječni podaci srednjih dnevnih temperatura zraka, relativne vlage zraka,
insolacije i brzine vjetra s određene meteorološke postaje.
Analiza evapotranspiracije kao procesa gubitka vode putem biljke i iz tla te oborina kao
najvažnijeg izvora vode za biljku, prvi je pokazatelj potreba za navodnjavanjem. Budući da sve
izmjerene oborine nisu i efektivne jer se dio oborina gubi površinskim otjecanjem i perkolacijom
u dublje slojeve (izvan rizosfere), a jedan dio se zadržava na biljci i direktno isparava, uveden je
termin efektivnih oborina. Za izračunavanje efektivnih oborina korištena je metoda USDA Soil
Conservation Service (Smith, 1992).
Odnosi i dinamika prosječnih vrijednosti mjesečne evapotranspiracije (ETo), oborina (O) i
efektivnih oborina (OEf), te godišnja (Vgod) i vegetacijska (Vveg) bilanca vode na razini tijekom
analiziranog razdoblja na području navedenih meteoroloških postaja prikazani su u Tablici 22.
Tablica 22: Elementi bilance vode po analiziranim meteorološkim postajama (1991.-2010.)
Parametar
1.
2.
3.
4.
5.
O
Oef
ETo
Vgod
Vveg
55
50
16
35
45
42
20
22
55
50
43
7
77
68
63
5
5
66
59
93
-34
-34
O
Oef
ETo
Vgod
Vveg
97
82
19
63
74
65
26
39
85
73
47
27
102
85
69
16
16
79
69
102
-33
-33
O
Oef
ETo
Vgod
Vveg
141
109
40
69
117
95
48
47
108
89
71
18
123
99
90
9
9
82
71
130
-59
-59
Mjesec
6.
7.
Bugojno
88
68
76
61
108 121
-32 -60
-32 -60
Livno
78
48
68
44
120 140
-52 -96
-52 -96
Mostar
71
48
63
44
159 192
-96 -148
-96 -148
8.
9.
10.
11.
12.
Suma
62
56
105
-49
-49
89
76
66
10
10
72
64
40
24
95
81
24
57
79
69
16
54
852
752
715
37
-160
57
52
121
-69
-69
104
87
75
12
12
113
93
47
47
172
125
24
101
141
109
16
94
1150
952
803
149
-222
65
58
171
-113
-113
144
111
111
0
0
156
117
71
46
200
136
45
91
201
136
40
96
1457
1128
1170
-42
-407
81
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Na razini godišnje bilance vode u sustavu biljka-atmosfera, može se uočiti kako je na svim
analiziranim meteorološkim stanicama vrijednost ETo bila manja u odnosu na sumu ukupnih i
efektivnih oborina (Tablica 22). Međutim, godišnja bilanca vode nije uvijek i realan pokazatelj
potreba za navodnjavanjem te se uspoređivanjem efektivnih oborina i ETo tijekom vegetacijskog
razdoblja (između travnja i rujna) dobiva potpuno suprotna, negativna vodna bilanca i to također
na svim analiziranim postajama.
Najveći evapotranspiracijski zahtjevi javljaju se tijekom srpnja i tada je razlika između ETo
i efektivnih oborina najizraženija i iznosi od -60 mm na području Bugojna pa do gotovo -150 mm
na području Mostara.
Ukupni vegetacijski deficit vode je također najizraženiji na području Mostara (-407 mm), a
najmanji na području Bugojna (-160 mm) (Tablica 22).
4.4.2.Potrebe poljoprivrednih kultura za vodom
Da bi se utvrdile ukupne potrebe za vodom ili tzv. norme navodnjavanja (Nn) pojedinih
poljoprivrednih kultura, potrebno je povezati referentnu evapotranspiraciju (ETo) s
evapotranspiracijom određene uzgajane kulture (ETk), uvođenjem u proračun koeficijent
kulture (Kc) na temelju slijedećeg odnosa: ETk = ETo x Kc (Romić i Vranješ, 2006).
Za određen broj analiziranih kultura određeni su koeficijenti potrošnje vode (Kc) po
razvojnim fazama, s obzirom na prethodno navedene datume sjetve/sadnje, vegetativni i
generativni razvoj biljke te završetak vegetacije u navedenim agroekološkim uvjetima.
Pri odabiru koeficijenta kulture preuzeti su podaci iz Allen i sur. (1998).
Prosječne potrebe poljoprivrednih kultura za vodom (Nn u prosječnim klimatskim uvjetima;
Tablica 23) utvrđene su u računalnom programu CropWat (Smith, 1992), a kao ulazni parametri
korišteni su:
i) prosječni klimatski parametri (temperatura i relativna vlaga zraka, insolacija i brzina
vjetra) za 20-godišnje (1991.-2010.) razdoblje te
ii) koordinate i nadmorska visina s pojedine meteorološke stanice. Također, pomoću
istog modela utvrđene su i redukcije prinosa (%) za analizirane kulture u
nenavodnjavanim uvjetima (Tablica 23).
Modelirane potrebe poljoprivrednih kultura za vodom su najizraženije na meteorološkoj
postaji Mostar od 210 mm (jagoda) do 300 mm (jabuka i rajčica), a najmanje na meteorološkoj
postaji Bugojno od 77 mm (jagoda) do 112 mm (rajčica) (Tablica 23). Također, redukcija
prinosa u uvjetima bez navodnjavanja je najizraženija u agroekološkim uvjetima Mostara (4855%), dok je na području Bugojna istoimeni parametar najmanje izražen (oko 20%) (Tablica
23).
82
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Tablica 23: Prosječne potrebe za vodom ili norme navodnjavanja (Nn) poljoprivrednih kultura
po analiziranim meteorološkim postajama (1991.-2010.)
Meteorološka
postaja
Bugojno
Livno
Mostar
Kultura
Nn
mm
Jabuka
Jagoda
Rajčica
Kukuruz
Jabuka
Jagoda
Rajčica
Kukuruz
Jabuka
Jagoda
Rajčica
Kukuruz
97
77
112
105
170
122
180
170
300
210
300
280
Redukcija
prinosa
%
20
19
22
20
35
28
37
32
55
50
55
48
4.5. Posljedice suše u sektoru voća, povrća i stolnog grožđa u Hercegovini
Voće i povrće
Na području Hercegovine u prijeratnom razdoblju dominiralo je južno voće od čega su
najznačajnije površine bile pod breskvom, trešnjom, smokvom, jabukom i šljivom, a nešto
manje je bilo zasađeno višnje, marelice, dunje, oraha, badema i šipka.
Na sjevernom dijelu regije prevladavaju nasadi šljive, osobito u Prozor-Rami, dok je u
južnom dijelu breskva najzastupljenija voćna vrsta.
Dosadašnju voćarsku proizvodnju karakterizira uzgoj voća uglavnom na ekstenzivan
način te je bilo vrlo malo planski zasađenih voćnjaka. U tim voćnjacima dominirale su stare
napuštene sorte sa velikim razmacima sadnje i slabom primjenom agrotehničkih mjera,
pogotovo gnojenja i navodnjavanja. Osim navedenog, ako se uzme u obzir da je na prostorima
Hercegovine ratom uništeno preko 750 ha voćnjaka, a ta šteta nastala je uglavnom paljenjem,
sječom i neradom u voćnjaku zbog ratnih djelovanja, jasno se uočava da voćarstvo ovog
područja ne može dati očekivane rezultate bez značajnijeg ulaganja.
Osim podizanja novih voćnjaka koji bi se eksploatirali na intenzivan način, neophodno
bi bilo zamijeniti dio starog dotrajalog sortimenta, formirati stručnu voćarsku službu od strane
države te omogućiti dobivanje povoljnih kredita za podizanje voćnjaka uz pomoć države u
vraćanju kamata na kredite kao što to već rade u Tuzli i Zenici (općina Prozor-Rama je jedina
u Hercegovini koja je počela u 2006. godine poticati sadnju intenzivnih modernih voćnjaka).
Zajedničkim ulaganjem sredstava iz proračuna i sredstava prikupljenih po osnovi doprinosa na
plaće za nezaposlene, oni otplaćuju zajedno s korisnikom kredita kamate u zavisnosti od
veličine kredita i broja zaposlenih tim projektom.
Povrtlarska proizvodnja u Hercegovini zauzimala je značajno mjesto u svakom
kućanstvu. Pored izuzetno povoljnih prirodnih uvjeta za proizvodnju ranog povrća, godinama
su proizvođači s ovog područja stjecali ogromno iskustvo u proizvodnji povrća, njegovom
plasmanu na zelene tržnice kao i opremanju specijaliziranom poljoprivrednom mehanizacijom
za ovu vrstu posla.
Proizvodnja povrća u zaštićenom prostoru je najintenzivniji oblik proizvodnje povrća i
na taj način se prinosi nekih kultura povećavaju za nekoliko puta (rajčica i paprika 2-4 puta,
krastavac i do 8 puta itd.) što ima višestruku korist za poljoprivrednog proizvođača.
83
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
U razdoblju nakon rata, kada je ponovo nabavljena ratom uništena mehanizacija,
intenzivno se podižu plastenici u kojima se proizvodi rano povrće za plasman u veće centre u
BiH. Ovaj trend rasta površina pod plastenicima trebao bi se nastaviti i u narednom razdoblju
jer bi komparativne prednosti ovog područja na ovaj način još više došle do izražaja, pogotovo
mediteranska klima i stečeno iskustvo.
Vinogradarstvo - stolno grožđe
Generator razvoja poljoprivrede prije rata na ovim prostorima bio je poljoprivrednoindustrijski kombinat ''HEPOK'', kasnije APRO ''Hercegovina'', od čega je danas ostalo vrlo
malo predratnih kapaciteta i predratne proizvodnje. Dio imovine i poljoprivrednog zemljišta
ovog nekadašnjeg giganta je privatizirano, drugi dio opreme i proizvodno-skladišnih prostorija
je uništen u ratu i sada propada, a jedan dio plantaža grožđa koji se uspio sačuvati koristi
stotinjak radnika i od tog dijela zarađuju sebi neophodnu egzistenciju.
U južnom dijelu Hercegovine, okosnica razvoja poljoprivrede je vinogradarstvo koje je
u čitavoj BiH prije rata zauzimalo površinu od 5.781 ha, a od toga vinogradarskom regiju
''Hercegovina'' pripadalo je 5.691 ha, ili 98,40%.
Zanimljiv je podatak koji pokazuje odnos vinograda koji se nalaze u privatnom i u
državnom vlasništvu u Hercegovini kao i odnos vinskih i stolnih sorti grožđa. Okvirne procjene
pokazuju da je na području Hercegovine tijekom rata i ratnih razaranja uništena polovina
predratnih površina koje su se nalazile pod vinogradima. Karakteristično za vinograde koji su
još ostali u državnom vlasništvu je da im je sortiment zastario i da su sami nasadi stari prosječno
više od dvadeset godina. Ovo se djelomično može reći i za vinograde koji se nalaze u privatnom
vlasništvu.
U budućnosti vinogradarstvo bi trebalo biti jedan od oslonaca razvoja poljoprivrede u
Hercegovini jer je cijena grožđa uglavnom visoka, a i ostali proizvodi koji se dobivaju
preradom (vina, alkoholna pića i razni sokovi) imaju visoku cijenu.
U svakoj zemlji gdje se uzgaja vinova loza postoji autohtoni-domaći sortiment te određen
broj sorti prenesenih iz drugih zemalja. U BiH od domaćih sorti najčešće su žilavka, blatina i
plavka, a od unesenih iz inozemstva: burgundac crni, game, merlot, smederevka, talijanski
rizling, seminjon, kardinal, kraljica vinograda, i dr.
Zanimljiv je podatak da se vinova loza može uzgajati i na izuzetno skromnim (''škrtim'')
zemljištima, gdje veliki broj poljoprivrednih kultura uopće ne bi bilo moguće uzgajati.
Podizanjem vinograda na ovim skromnijim zemljištima postigli bi se višestruki učinci i na
tome u narednom razdoblju treba uporno raditi.
Nedostatak vode (suša) utiče na odvijanje osnovnih fizioloških funkcija svake biljke pa
tako i vinove loze. Suša utiče na slabije usvajanje mineralnih tvari iz tla i njihov sporiji uzlazni
protok od korijena prema listu. Također, suša utiče na slabije stvaranje hranjivih tvari procesom
fotosinteze i njihov protok od lista prema plodu, stablu i korijenu. Potrebe vinove loze za
vodom različite su u različitim fenofazama rasta i razvoja, a ovise i o vanjskim činiteljima.
Najveće potrebe vinove loze za vodom su u fazi intenzivnog rasta, cvjetanja i dozrijevanja
ploda, a najmanje u fazi mirovanja, na početku vegetacije u fazi otvaranja pupa i na kraju
vegetacije u fazi opadanja lista. Pojedini organi na istom trsu su različito otporni na sušu.
Gornji, mlađi listovi zbog koncentracije staničnog soka imaju sposobnost oduzimanja vode iz
donjih, starijih listova i ploda što ih čini više otpornim na sušu. Dubok i dobro razvijen sustav
korijena omogućuje vinovoj lozi podnošenje suša kratkog trajanja.
Stolne sorte su u pravilu bujnije od vinskih sorti vinove loze i zbog toga lošije podnose
utjecaj suše. Vidljivi znakovi dugotrajnije suše na vinovoj lozi su sušenje i opadanje donjih,
starijih listova te gubitak vode iz bobica donjeg dijela grozda. Gubitak vode iz bobica se
manifestira najprije uvenućem, a zatim i sušenjem bobica. Posljedica nedostatka vlage je i
lošije diferenciranje pupova i nedozrelost mladica zbog nedovoljne ishranjenosti. Na ovaj način
84
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
se nedostatak vlage u jednoj godini prenosi i u drugu godinu jer će nedozrele mladice tijekom
mirovanja biti manje otporne na niske temperature, a u slijedećoj vegetaciji će iz
nediferenciranih pupova biljka imati slabiji porast i manji urod po količini.
Posljedice suše
Na temelju do sada poznatih analiza utjecaja klimatskih promjena, na području
Hercegovine može se očekivati povećanje intenziteta i frekvencije perioda suše. Od
najznačajnijih posljedica klimatskih promjena izdvajamo:
1. povećanje temperature zraka na godišnjoj razini, ali i u toku vegetacionog perioda i
izmjene godišnjih doba;
2. smanjenje količina oborina u ljetnom periodu godine;
3. povećanje intenziteta i frekvencija ekstremnih klimatskih pojava;
4. efekt povećanja temperature uvjetovat će povećano isušivanje ;
5. pošto se poveća isparavanje zajedno sa povećanjem temperature, u mnogim
područjima će doći do povećanja isušivanja što će imati direktan utjecaj na
poljoprivredne aktivnosti;
6. niska razina riječnih tokova tokom ljetnog perioda uvjetovat će otežano
vodosnabdijevanje i mogućnost navodnjavanja;
7. manjak vode biće posebno značajan ljeti, tokom poljoprivredne sezone i intenzivne
potrošnje vode, a što će se direktno odraziti na problem vodnih resursa.
Kao što je već ranije spomenuto, suša u značajnom mjeri može uticati na proizvodnju
voća. Analizirajući prosjeke oborina u posljednjih 10 godina možemo vidjeti da se deficit vode
javlja najčešće u lipnju, srpnju i kolovozu, odnosno u periodu vegetacije kada se odvijaju bitni
procesi rasta i razvitka voćaka. Također, nedostatak vode u tom periodu praćen je i visokim
temperaturama što dodatno pojačava ovaj efekt. U ovom periodu dolazi do ubrzanog rasta
ploda, pripreme voćke za narednu godinu (formiranje generativnih pupoljaka), porasta u
dužinu, završetka formiranja lisne mase što ukazuje da suša u ovom periodu ima veliki utjecaj
na prinos u tekućoj godini, ali isto tako i u narednoj.
Stoga je neophodno početi raditi na izradi Planova navodnjavanja za cijelo područje
Hercegovine kao regije i uspostavljanju sustava za navodnjavanje jer će u bliskoj budućnosti
problem nedostatka vode biti više izražen. Isto tako treba početi i sa edukacijom proizvođača
o svim negativnim utjecajima suše i visokih temperatura na rast i razviće voćaka.
85
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
5. ADAPTACIJA VOĆA, POVRĆA I STOLNOG GROŽĐA NA SUŠU
5.1. Značaj i vrste adaptacije na sušu
5.1.1. Utjecaj suše na poljoprivredu
Prema strategiji prilagođavanja na klimatske promjene i nisko emisionog razvoja za
Bosnu i Hercegovinu (Radušin i sur., 2013), ključni utjecaj klimatskih promjena na sektor
poljoprivrede negativno se očituje u pogledu smanjenja prinosa kao posljedica smanjenih
količina padavina i povećane stope isparavanja; potencijalno smanjenje produktivnosti
domaćih životinja; povećana incidenca poljoprivrednih štetočina i oboljenja usjeva; povećana
nesigurnost opskrbljenosti hranom, dok pozitivno utječe na način da izaziva produženu sezona
rasta usjeva, veći potencijal za uzgoj mediteranskih kultura, posebice u Hercegovini. Složeno
istraživanje suše (agroklimatski indeks, kišne i suhe serije) omogućit će razvoj učinkovitih
strategija za prilagođavanje poljoprivrede na klimatske promjene.
Suša predstavlja ekstremni klimatski događaj koji može preći u prirodnu katastrofu.
Intenzitet suše treba procijeniti s obzirom na posljedice koje je izazvala. Glavni uzrok suše je
deficit oborina u nekom području u usporedbi s prosječnim oborinama tog područja. Suša se
manifestira pojavom značajnog deficita svih vidova vode u prostoru i vremenu. Pri tome treba
naglasiti da je pojam značajnog deficita ključan kao kriterij, ali i mjerilo suše, te da se znatno
razlikuje od slučaja do slučaja. Razlikovanje nekoliko tipova suša može pomoći u boljem
razumijevanju te prirodne pojave (Michael i Workineh, 1991). Vjerojatno najveći problem
vezan sa sušama predstavlja činjenica da znanost ne može odrediti razloge zbog čega se one
javljaju. Zbog utjecaja suše, travnati i grmoliki pokrov u prirodi se smanjuje. Nedostatak
oborina izaziva stres kod razvoja biljaka. Stres je stanje ili promjena uvjeta koji značajno
odstupaju od optimalnih uvjeta za rast i razvoj biljaka, a izazivaju reakcije i promjene
strukturnih i funkcionalnih procesa na razini cijelog organizma (Vukadinović, 1999). Pojava
stresa je vremenski zavisna i procesi koji se odvijaju subjekt su kontinuirane promjenjivosti.
Nedostatak vode u zoni korijena ili manjak kisika uslijed suviška vode dovodi do promjene
smjera kretanja asimilata tj. mijenja se odnos mase korijena i nadzemnih organa u korist
korijena ili dolazi do prerane cvatnje (ubrzana cvatnja) ili otpadanje lišća. Biljke koje rastu na
tlu siromašnom na hranjivima i vodi rastu sporije i najčešće su niske. Na taj način biljke postižu
taj kompromis, odnosno adaptiraju se na postojeće uvjete, jer manji habitus ima veću
koncentraciju hranjiva u tkivima i manje troši vodu (Poljak, 2002) .
Agroekološki činitelji poput vlažnosti tla (supstrata) i zraka, temperature i mineralne
ishrane mogu također značajno utjecati na sadržaj vode u biljkama. Tako npr. visoke
temperature u ljetnom periodu mogu značajno smanjiti sadržaj slobodne vode čime se vidljivo
smanjuje turgescencija biljaka kao prolazno uvenuće čiji se simptomi, nastali uslijed
atmosferske suše, ublažavaju smanjenjem insolacije i temperature. U otpornim biljkama
utvrđeno je nakupljanje „heat-shock“ proteina (HS) koji imaju ulogu zaštite funkcionalnih
proteina od denaturacije, ne samo kod stresa zbog dehidratacije protoplazme nego i prilikom
njihove reparacije. Vanjski činitelji koji inhibiraju proces disanja korijena uzrokuju pojavu
fiziološke suše, jer onemogućuju usvajanje potrebne količine vode (Poljak, 2002).
Toplotni stres kod biljaka je u uskoj vezi s problemom nedostatka vode pa su simptomi
često identični, a mehanizmi adaptacije u anatomskom i fiziološkom smislu slični. Anatomske
adaptacije/prilagodbe na toplotni stres temelje se na smanjenju insolacije listova (reflektirajuće
tvari u sastavu kutikule, formiranje dlačica, uvijanje listova, promjena položaja površine lista
prema kutu upada sunčevih zraka) i poboljšanju usvajanja vode (dublji razvoj korijena). Na
staničnoj razini, visoka temperatura povećava fluidnost staničnih membrana što remeti njihove
fiziološke funkcije (Poljak, 2002).
86
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Obzirom na stres i čimbenike koji prate pojavu stresa razlikujemo:
o STRESNE ČIMBENIKE - faktori koji označavaju uzročnika stresa ili izvor stresa.
o REAKCIJE STRESA ILI STANJE STRESA - promjena nastala kao reakcija na
djelovanje čimbenika stresa kao i prilagodbu (adaptaciju) na novonastalo stanje.
o IZBJEGAVANJE STRESA - zaštitni i regulacijski mehanizmi otpornosti na stres preko
održavanja ravnotežnog stanja između vanjske sredine i protoplazme stanice.
o TOLERANTNOST - sposobnost stanice, organa i organizma da se odupre utjecaju
stresa.
o FUNKCIONALNO STANJE - predstavlja dinamičku reakciju cijelog organizma na
izazivača - uzročnika stresa.
o REAKCIJA NA STRES - utrka između adaptacije i potencijalno letalnih procesa koji
se odvijaju u protoplazmi stanice.
o DINAMIKA STRESA - predstavlja destabilizacijsku i destruktivnu komponentu
(distres) a kao kontra mjera ili reakcija na stres javlja se restabilizacija i otpornost
(eustres).
Prema dinamičkom modelu stresa, organizam pod utjecajem stresnih faktora prolaz kroz
nekoliko karakterističnih faza:
 FAZA ALARMA - posljedica djelovanja stresora je destabilizacija strukturalnih
procesa (proteini i biomembrane) i funkcionalnih procesa (biokemijski procesi,
metabolizam energije itd.).
 FAZA RESTITUCIJE - javlja se kao reakcija na stres u kojoj se nastoje poremećaji
neutralizirati tj. uspostavlja se ponovno funkcionalna i strukturna funkcija stanice,
odnosno obnavlja se sinteza proteina ili de novo sinteza zaštitnih supstanci.
 FAZA REZISTENCIJE – koja, uslijed kontinuiranog djelovanja, postaje sve jača i
konačno stvara se određena otpornost - ojačavanje (hardening).
 Preko poboljšanja stabilnosti uvjeta uzgoja biljaka dolazi do normalizacije stanja
unatoč daljnjem djelovanju stresora. Ako stanje stresa potraje dugo ili ako se intenzitet
pojača, dolazi do FAZE ISCRPLJENJA koja nastaje tijekom završne faze djelovanja
stresa i takve biljke čini osjetljivima na stres jer nema dovoljnu snagu pružanja otpora
odnosno dolazi do kolapsa stanice.
5.1.2. Otpornost biljaka prema suši
Otpornost biljaka prema suši je svojstvo biljaka da podnese visoke temperature i
nedostatak vode. Zbog toga je vrlo značajno da se pri razmatranju ove otpornosti imaju u vidu
biološke karakteristike biljaka (korijenov sustav, anatomska struktura biljnih organa, ritam
razvoja itd). Otpornost biljka prema suši ovisi o morfološkim i anatomskim te fiziološkim
svojstvima biljka, tj. njihovoj sposobnosti da se prilagode uvjetima nedostatka vode (Poljak,
2002). Biljke otporne prema suši su one koje su sposobne da se u procesu ontogeneze prilagode
utjecaju suše i da u takvim uvjetima realiziraju normalne procese rasta i razvoja. Veliki značaj
na otpornost prema suši imaju koloidno-kemijska svojstva protoplazme i to: viskozitet,
elastičnost, količina vezane vode, itd. Oštećenja i uginuća biljka pod utjecajem suše su različita.
Nedostatak vode narušava sintetičku sposobnost biljka, dolazi do hidrolize bjelančevina i
mijenja se koloidno svojstvo protoplazme. Nedostatak vode izaziva izmjene prometa
ugljikohidrata i bjelančevina, mijenja se aktivnost oksidacijskih enzima disanja. Nedostatak
vode utječe osobito štetno na biljke, odnosno na fiziološko-biokemijske procese koji se u njima
odigravaju.
87
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
5.1.3. Morfološke i fiziološke otpornosti biljaka prema suši
Biljne vrste prilagođene na dugotrajnu sušu možemo podijeliti na:
o SUKULENTE - biljne vrste koje se odlikuju debelom kutikulom, malim brojem puči
koje su tijekom većeg dijela dana zatvorene,
o KSEROFITI S TANKIM LISTOVIMA koji imaju većinom otvorene puči, dugačak i
jako razvijen korijenov sustav i
o KSEROFITI SA ČVRSTIM I DEBELIM LISTOVIMA koji se odlikuju tvrdim
kožičastim tkivom, dobro razvijenim provodnim tkivom zbog čega mogu podnositi i
dugotrajno uvenuće.
Većina kultiviranih vrsta pripada u mezofite koji mogu podnijeti kratkotrajne suše bez
većih štetnih posljedica na prinos. Mezofiti su rašireni na umjereno vlažnim i prozračnim
zemljištima. Otpornost prema suši kod mezofita se odlikuje razvojem kraćih internodija,
formiranjem relativno debele stanične stjenke i plazmaleme, elastičnije i viskoznije
protoplazme te male stanične vakuole (Dubravec i Regula, 1995).
Mehanizam adaptacije, odnosno otpornosti na sušu kod biljaka su:
o stvaranje tvrdog kožnog sloja, voštane prevlake i fibroznog tkiva - izolacijski materijal,
o ugađivanje silicija u staničnu stjenku,
o stvaranje kutikule i oplutnjale površine,
o stvaranje perifernog kambija.
Otpornost biljaka na sušu ogleda se u sposobnosti neutralizacije nepovoljnih promjena
metabolizma, tj. u održavanju visoke sintetske sposobnosti, a za ovu otpornost od posebnog je
značaja razvijenost korjenovog sustava, anatomska struktura biljnih tkiva i stadij razvitka.
Visok sadržaj osmotski aktivnih tvari u stanicama, posebice K+, ali i drugih iona, osigurava
bolju hidratiziranost i veću retenciju vode u biljkama preko regulacije membranskog transporta
i mehanizma rada puči. Značajnu ulogu u otpornosti na sušu i na niske temperature ima hormon
abscizinska kiselina (ABA) čija je glavna uloga u otpadanju suviška plodova (abscisija) i
generalno ima funkciju hormona inhibitora. Kod nedostatka vode, odnosno dehidratacije
biljnih tkiva, raste sinteza abscizinske kiseline u lišću što dovodi do zatvaranja puči i smanjenja
transpiracije, smanjuje se rast izdanaka (ali ne i korijena), inducira se akumulacija rezervnih
bjelančevina u sjemenu, a zrelo sjeme prelazi u dormantno stanje (Pevalek-Kozlina, 2003).
Za stres od suše možemo reći da je neizbježan problem (ali samo onda kad
poljoprivrednik ne vodi dosta brige o svojim biljkama) koji se javlja u gospodarstvima cijelog
svijeta, od kojeg strahuju mnogi poljoprivrednici i strepe, bojeći se da ostanu bez uroda. Onda
kada ostanu bez uroda ne mogu se nadati prihodu. Čimbenici koji izazivaju stres od suše su
visoke temperature, prejak intenzitet sunčevog osvjetljenja te nedostatak vode u tlu. Da bi taj
problem bar u nekoj mjeri ublažili, treba biti u stanju pripravnosti i preventivno zaštiti svoje
nasade, omogućiti opskrbu vodom onda kad je to najpotrebnije i samo tako se možemo nadati
profitu jer biljka, zaštićena od nepovoljnih vanjskih utjecaja, daje najbolji urod i najbolju
kvalitetu plodova.
5.1.4. Mjere prevladavanja stresnih uvjeta kod biljaka
Otpornost na stres uključuje redukciju stresa (izbjegavanje) i toleranciju na stres. Biljke
koje izbjegavaju stres uglavnom završavaju svoj životni ciklus tijekom vlažne sezone, prije
nego nastupi suša, dok tolerantne biljke imaju sposobnost tkiva da funkcionira dehidrirano
(Pevalek-Kozlina, 2003). Genotipovi raznih vrsta kultiviranog bilja koje odlikuje ovaj fenomen
ranozrelosti (odnosno koriste mehanizam izbjegavanja stresa) završe životni ciklus prije
nastupa razdoblja intenzivne suše, a postižu to pojačanom metaboličkom aktivnošću i ubrzanim
rastom (McKay i sur., 2003). Također postoje i biljke koje odgađaju isušivanje, odnosno imaju
88
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
sposobnost tkiva da zadrži vlagu, npr. sukulenti. Konstantna izloženost biljaka stresu stoga
može izolirati genotipove koji su otporni na tu vrstu stresa, odnosno koji su adaptirani na uvjete
staništa u kojem obitavaju. U humidnoj klimi gubici vode se lako mogu nadoknaditi primanjem
vode iz tla dok u aridnim područjima ili kod duljih sušnih perioda može doći do nedostatka
vode što se vrlo negativno odražava na rast i razvoj biljke (Kereša i sur., 2008). Kako bi se
smanjili gubici vode putem puči, primjenjuju se tvari koje smanjuju transpiraciju, tj. razni
antitranspiranti.
Prema načinu djelovanja, antitranspiranti se mogu podijeliti u tri grupe:
o metabolički antitranspiranti,
o antitranspiranti koji stvaraju vodonepropusni film (opnu),
o antitranspiranti koji reflektiraju svjetlo.
Metabolički antitranspiranti djelomično zatvaraju puči, smanjuju gubitak vode, ali može
doći i do smanjenja fotosinteze radi sporijeg ulaženja CO2 pa se primjenjuju tamo gdje je bitnije
konzerviranje vode nego rast biljke (Vukadinović, 1999).
Gubitak vode se pokušava spriječiti i tvarima koje stvaraju vrlo tanku opnu (film) i tako
zatvaraju puči. Takve tvari su emulzije koje ne propuštaju vodu (silikon i polivinilni klorid), a
traju oko mjesec dana nakon primjene. Reflektirajuće tvari se koriste za smanjenje upijanja
svjetlosti. Te tvari propuštaju CO2 i kisik, ali mogu, uslijed odbijanja svjetlosti, smanjiti
fotosintezu pa se uglavnom primjenjuju samo kod biljaka manjih zahtjeva za svjetlošću. ABA
bi se mogla primijeniti kao antitranspirant kod biljaka u aridnim područjima kod dugotrajnije
suše. Taj hormon bi se mogao primijeniti prije pojave suše ili u njezinim ranijim fazama što bi
biljci omogućilo da održi svoj vodni bilans i za vrijeme dugotrajnijih suša. Međutim, to se
odnosi samo na C4 biljke dok je kod C3 biljaka nađena negativna korelacija između
akumulacije ABA i otpornosti na sušu (Dubravec i Regula, 1995). U vezi ABA kao
antitranspiranta potrebna su daljnja ispitivanja. Antitranspiranti se za sada malo primjenjuju u
poljoprivrednoj proizvodnji jer njihova primjena može imati i nepovoljne posljedice. Tako se
zatvaranjem puči može smanjiti transpiracija za 60-80%, ali se istovremeno povećava
temperatura biljke koja može dostići i kritične vrijednosti. Zbog nedostatka CO2 znatno se
smanji intenzitet fotosinteze. Budući da nema transpiracijskog toka smanji se i priliv hranjiva,
naročito onih koji se gibaju prvenstveno ksilemom kao što su kalcij i bor. Antitranspiranti za
sada još uvijek rješavaju kratkoročne probleme oko suše i nisu u široku praksu ušli kao redovna
mjera.
Sljedećih godina Mediteranom će harati još žešće suše, a glavni razlog je poljoprivreda.
Navodnjavani prostor u mediteranskoj regiji od 1960. godine do danas je udvostručen prema
izvorima WWF-a. Irigacijski sustavi danas čine najvećeg konzumenta vode - oni sami "popiju"
i potroše čak 65 posto od ukupne potrošnje vode na Mediteranu, prema izvješću Svjetskog
fonda za zaštitu prirode. Procesi isušivanja tla se mogu događati u mjestima s velikom ili
malom količinom oborina. Opadanje biološkog potencijala područja se može smatrati jednom
od posljedica isušivanja tla. Nekoliko važnijih ljudskih aktivnosti koji utječu na stanje tla su
kriva obrada tla, loše navodnjavanje tla, pretjerana sječa šuma i stočarstvo. Isušivanje područja
može doprinijeti promjeni albeda zemljine površine, a ta promjena može imati utjecaja na
lokale i regionalne oborinske procese. Tijekom normalnog oborinskog razdoblja negativne
posljedice ljudskog djelovanja nisu jasno zamijećene, no dolaskom sušnog razdoblja one
postaju jasno vidljive (Michael i Workineh, 1991). Suša je jedan od važnih abiotskih stresova,
a gubici u proizvodnji usjeva zbog suše, na svjetskoj razini, dostižu vrijednost i do 10 milijardi
dolara godišnje (Guha-Sapir i sur., 2004).
Intenzivno voćarstvo, vinogradarstvo, cvjećarstvo i povrtlarstvo ovisno je o klimatskim
uvjetima stoga obrana od leda postaje imperativ u suvremenoj proizvodnji. Sve više voćarskih
i vinogradarskih proizvodnih sustava zahtijevaju postavljanje konstrukcija za obranu od tuče
89
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
kao jedinu mjeru od nepredviđenih vremenskih neprilika. Također, sušni periodi u ranim
proljetnim periodima sve su češći, što se poklapa sa sjetvom odnosno sadnjom većine
povrtlarskih kultura na području Hercegovine. Osim odabira jako ranih kultivara ili kultivara
otpornijih na sušu, potrebno je sustavno ulaganje u izgradnju akumulacija, nabava sustava za
navodnjavanje, bušenje ili kopanje bunara za potrebe navodnjavanja i izgradnja potrebne
infrastrukture za navodnjavanje kako bi se veći proizvodni sustavi kako u voćarstvu, tako i u
povrćarstvu mogli očuvati i ekonomski isplatiti.
5.2. Utjecaj suše na poljoprivredne kulture ispitivanog rajona
5.2.1. Utjecaj suše na proizvodnju voćarskih kultura
Zadnjih sezona svjedoci smo sve učestalijih sušnih perioda u vrijeme odvijanja
intenzivnog rasta i razvoja plodova voćaka. Ne samo da se radi o sušnim periodima već su
temperature ekstremno visoke kroz duže periode što izaziva za biljku izrazito stresne uvjete
kroz koje mora proći te joj uvelike umanjuje kvalitet.
Deficit vlage u početku perioda vegetacije negativno se odražava na opći porast biljaka,
loš porast lišća, cvjetanje je slabije jer opadaju cvjetni zameci. Deficit vode u drugom dijelu
vegetacije utječe na prijevremeno (prisilno) sazrijevanje i opadanje plodova, loše formiranje
cvjetnih zametaka, starenje i opadanje lišća što remeti fotosintezu i slabije nakupljanje
hranjivih tvari pa voćke loše prezimljavaju i stradavaju u većem obimu.
U sušnom periodu, lišće voćaka može oduzimati vodu iz plodova zbog razlike u
osmotskom tlaku. Tako plodovi ostaju sitniji i lošije su kvalitete. Mijenjaju se fiziološki i
biokemijski procesi u biljkama, formiraju se spojevi koji pogoršavaju kvalitetu plodova.
Proučavanje vodnog režima biljaka kod voćnih kultura je značajno složenije nego kod
ostalih biljnih vrsta (povrće i ratarske kulture), a on se uglavnom odnosi na sljedeće:
‐ postoji više voćnih vrsta s nizom svojih specifičnosti;
‐ u okviru jedne vrste ima velik broj sorti, od vrlo ranih do vrlo kasnih;
‐ voćnjaci se uzgajaju na svim tipovima tla (skeletna, pjeskovita, lagana, srednje teška do
teška, glinovita, slabije do jače vododržnosti…);
‐ voćnjaci se uzgajaju u različitim klimatskim uvjetima, višim ili nižim nadmorskim
visinama;
‐ razlikuje se mladi od starog nasada, puni rod od mladog i dr.;
‐ razlikuje se klasična ili gusta sadnja, bujna ili manje bujna podloga, …
Općenito možemo reći da su potrebe za vodom različite u različitim fenofazama rasta i
razvoja te usklađene s evapotranspiracijskim zahtjevima okoline koje su uvjetovane
kompleksom faktora biotske i abiotske prirode.
Prema potrebama za vodom, rastu i razvoju, potrebu za vodom voćnih kultura možemo
podijeliti na nekoliko razdoblja.
U rano proljeće cvjetni pupoljci bubre i nastavljaju porast što se odvija u hladnom dijelu
godine. Istovremeno se korijenov sustav brzo razvija s maksimalnim porastom u tlu koje je u
tom dijelu godine s visokim sadržajem vode i povoljne prozračnosti što sve uvjetuje minimalni
mehanički otpor.
Cvatnja i oplodnja se također odvija za vrijeme niskih evapotranspiracijskih zahtijeva
sredine kada je transpiracija niska pa su i potrebe za navodnjavanjem minimalne ili ih nema.
Ulaskom biljaka u fazu intenzivnog vegetativnog porasta, rasta mladica, formiranjem
lišća i početnim porastom plodova, potrebe za navodnjavanjem su sve veće ukoliko u to vrijeme
nema dovoljnih količina prirodnih oborina.
90
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Slika 48 (a, b): Posljedice djelovanja suše na plodovima smokve (Izvor: Džubur, A.)
Nakon opadanja i prorjeđivanja plodova, nastupa faza njihova intenzivna porasta, ali i
nadzemnih i podzemnih vegetativnih organa sve do faze sazrijevanja kada su i potrebe za
vodom značajno veće. Svi navedeni procesi se intenzivno odvijaju pri povoljnim
temperaturama zraka i pri optimalnom sadržaju vode u tlu.
Dovoljna količina vode u tlu bitna je ne samo zbog intenzivnog porasta te stvaranja
prinosa zadovoljavajuće kvalitete nego i zbog formiranja cvjetnih zametaka za sljedeću godinu.
Nakon berbe plodova, vegetativni porast biljaka se može odvijati do kasne jeseni i pojave prvih
mrazeva.
Prošla sezona (2013.) je u ovom smislu bila izrazito ekstremna sezona s preko 60 dana
visokih dnevnih, ali i noćnih temperatura tako da su bilježene velike štete na plodovima od
ožegotina, sa štetama i preko 35% na pojedinim sortama, posebno u voćnjacima bez zaštitnih
mreža, a voćari su imali i velike probleme sa bojanjem plodova.
Značajnije štete od ožegotina bilježe se na voćnjacima bez instaliranih zaštitnih mreža,
posebno na zapadnim padinama sa dužom i intenzivnijom insolacijom i na slabije bujnim
stablima.
Slika 49 (a, b): Ožegotine na plodovima jabuke
Da bi bolje razumjeli utjecaj suše na proizvodnju voćnih plodova, potrebno je poznavati
njene zahtjeve prema količini i rasporedu oborina u pojedinim fazama razvoja i rasta ploda.
Zbog ove činjenice, voćke će različito reagirati na nedostatak vode u pojedinim fazama razvoja.
U sušnim uvjetima, razina fotosinteze se može reducirati za 20%, a u ekstremnima i znatno
više te se smanjuje produkcija drveta, rast i razvoj plodova.
91
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Slika 50: Posljedice djelovanja suše na plodu šipka (Izvor: Džubur, A.)
Cvjetni pupovi kod većine voćnih vrsta se primarno iniciraju kroz prvih 50-ak dana
nakon cvatnje tako da rani sušni period, posebno u kombinaciji sa velikim opterećenjem rodom,
može rezultirati lošom inicijacijom cvjetnih pupova. Rast plodova tijekom prvih 50 dana od
cvatnje, uglavnom je uvjetovan diobom stanica u plodu, a zatim plod raste na račun proširenja
tih stanica. Rana suša je najštetnija za rast plodova jer se u tom periodu odvija dioba stanica u
plodu, a veličina ploda je u izravnoj korelaciji sa brojem stanica.
Stres izazvan sušom tijekom sredine sezone smanjiti će porast izboja. Glavni prirast
drveta i korijenovog sustava odvija se krajem ljeta i u jesen tako da će suša u ovom periodu
znatnije umanjiti porast debla i korijena što je jako bitno za mlada stabla na kojima tek
formiramo uzgojni oblik i koja trebaju imati dobar prirast.
Slika 51 (a, b): Posljedice djelovanja suše na plodovima maslina (Izvor: Aliman, J.; Džubur, A.)
Značajan dio koji definira kvalitetu plodova je i obojanost plodova koja im daje tržišnu
vrijednost. U stresnim uvjetima izazvanim sušom umanjeno je i bojanje plodova. Dakle, sve
što usporava fotosintezu može rezultirati otežanim bojanjem. Antocijani, flavonidi, karotenoidi
su glavne hemijske supstance koje sudjeluju u izgradnji boje. Antocijan je najbitnija supstanca
u formiranju crvene boje, nalazi se u koži te mu se količina uveća tijekom dozrijevanja
pojedinih sorti i do 5 puta. Biohemijski put koji dovodi do proizvodnje antocijana izrazito ovisi
o dostupnosti ugljikohidrata i enzima tako da su okolinski uvjeti u sprezi sa fiziološkim
činiteljima kada je riječ o proizvodnji antocijana. Niske temperature noću omogućuju bolje
bojanje jer smanjuju gubitak ugljikohidrata u koži ploda, reducirajući respiraciju, tako da ostaje
više ugljikohidrata za sintezu antocijana.
Poznato je i da je opadanje plodova pred berbu uvjetovano ekološkim uvjetima.
Skladišna sposobnost plodova izravno ovisi o sadržaju škroba u plodu. Škrob se u plodu
nakuplja kroz period rasta ploda, a zatim se početkom dozrijevanja pretvara u šećere.
92
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Pohranjeni škrob u plodu je izvor energije za tkivo ploda u skladištu pa se plodovi ubrani sa
malom rezervom škroba ne mogu dugo skladištiti i omekšaju prije nego se to očekuje. U
ekstremno vrućim godinama, izrazito je brza pretvorba škroba u šećere. Isto tako, fiziološke
bolesti poput gorkih pjega, staklavosti i pucanja plodova, mogu biti izrazito potencirane u
sušnim uvjetima.
5.2.2. Utjecaj suše na proizvodnju povrtlarskih kultura
Posljednjih godina vremenska kolebanja proizvodnju povrća čine dosta nestabilnom.
Iako šire geografsko područje Hercegovine ima veliki potencijal riječnih tokova i vodenih
akumulacija, veliki problem u proizvodnji je nedostatak vode u vegetacijskom periodu.
Nedostatak vode i suša uništava trud i često izaziva gubitak motivacije kod proizvođača. Biljke
zaostaju u porastu, venu, žute te dolazi do uginuća ako takvo stanje potraje duži period.
Slika 52: Štetno djelovanje suše na biljci rajčice
Slika 53 (a, b): Sunčane opekotine i vršna trulež na plodovima rajčice
Pojedine sorte i hibridi povrća su različite relativne otpornosti prema negativnom
djelovanju visokih temperatura i nedostatku vode. Otpornost biljaka prema navedenim
ekološkim parametrima je vezana sa biološkim karakteristikama i metabolizmom biljke. Sorte
koje su neotporne na visoke temperature u takvim uvjetima smanjuju disanje te istovremeno i
aktivnost enzima peroksidaze. U uvjetima visokih temperatura metabolizam biljke ide u pravcu
hidrolize pa se kod neotpornih sorti povećava sadržaj toksičnih tvari poput amonijaka.
Uslijed smanjene fotosintetske aktivnosti kod krumpira je onemogućeno nakupljanje
ugljikohidrata u gomolju te su gomolji manje težine.
93
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Slika 54 (a, b): Zaravnjene površine na gomolju - indikator suše
(Izvor: Josipović, M. i sur., 2009)
Iako se navodnjavanje definira kao dopunska mjera u poljoprivrednoj proizvodnji,
suvremena proizvodnja povrća se ne može odvijati bez pravovremene opskrbe biljaka
dovoljnim količinama lako pristupačne vode. Treba imati na umu da povrće slabo iskorištava
zimske rezerve vode iz zemljišta pa se najvećim dijelom opskrbljuje vodom od oborina.
Vegetacijski period povrtnih kultura u hercegovačkom podneblju traje od ožujka pa sve do
listopada u najjužnijim dijelovima. U periodu najintenzivnije vegetacije, kada je i najveća
potrošnja vode procesima transpiracije i evaporacije, hercegovačko područje ima karakteristike
aridne, semiaridne i peraridne klime te prirodne oborine nisu dovoljne za kontinuirani rast. U
periodu godine sa semihumidnom oznakom klime, što je često u svibnju i rujnu, radi
nepravilnog rasporeda oborina, biljka također ne može da zadovolji sve potrebe za vodom
prirodnim putem.
Velike potrebe povrća za vodom proizlaze iz osnovnih morfoloških i bioloških
karakteristika. Na sadržaj vode u povrću otpada 85-97% ukupne težine. Povrtne kulture imaju
obično jaču produkciju nadzemne organske mase u odnosu na korijen. Najaktivnija zona
ukorjenjivanja se najvećim dijelom nalazi u plitkom oraničnom sloju tla na dubini od 10-30 cm
gdje se inače voda najkraće zadržava. Štetno djelovanje visokih temperatura i uvjeta suše
posebno je izraženo kod jednogodišnjih vrsta povrća koje imaju plići korijen slabije usisne
moći. Navedene negativne ekološke faktore bolje podnose vrste povrća poput lubenica i dinja
koje imaju snažnije razvijen korijen.
Problemi u proizvodnji nastaju uslijed smjenjivanja relativno loših i povoljnih uvjeta
uzgoja kao što je dugotrajniji stres, uvjetovan nedostatkom vlage ili visokim temperaturama,
nakon čega uslijedi prekomjerno navodnjavanje ili intenzivne oborine. U takvim uvjetima
(stres vlage) dolazi do radijalnog i koncentričnog pucanja plodova rajčice. Na gomoljima
krumpira dolazi do pojave pukotina što rezultira pucanjem i pojavom abrazija na površini
gomolja. Pukotine koje se javljaju na površinama gomolja krumpira zacijele, ali ostaju vidljivi
tragovi. Pukotine se obično javljaju kod krumpira apikalno i mogu se proširiti po dužini. Oni
se razlikuju u težini od površinske abrazije do većih rascjepljenja kroz gomolj, ovisno o fazi
rasta u kojoj se gomolj nalazi.
94
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Slika 55 (a, b): Pucanje plodova rajčice - indikator stresa vlage
Slika 56 (a, b): Pukotine na gomolju krumpira - indikator stresa vlage
(Izvor: Filipović, A.)
Specifičnost povrtnih kultura je i povećano stanično tkivo za izmjenu plinova (puči)
preko kojega se odvija intenzivna transpiracija. Puči su otvorene i danju i noću u uvjetima
povoljne vlažnosti tla, dok su kod nepovoljne vlažnosti tla puči poluzatvorene danju, a noću
otvorene što utječe na povećani gubitak vode. Za razliku od povrća, kod ostalih usjeva koji su
otporniji prema suši u uvjetima nepovoljne vlažnosti tla, puči su zatvorene.
Zahtjevi za vodom kod povrtnih vrsta prikazuju se preko transpiracijskog koeficijenta
čije se vrijednosti kreću u širokim granicama. Za izgradnju jedne jedinice suhe tvari povrća
potroši se 500-800 jedinica vode što je mnogo više u odnosu na druge oranične kulture.
Potrošnja vode ovisi o uzgajanoj sorti, ekološkim uvjetima i agrotehničkim mjerama (gnojidba,
gustoća sklopa, navodnjavanje) što znači da su vrijednosti transpiracijskog koeficijenta
promjenjive. Neizbalansiranom gnojidbom sa većom količinom dušika dolazi do povećavanja
transpiracijskog koeficijenta. Dušik potiče snažniji razvoj listova dok korijen ostaje u
površinskom sloju tla i ne može da usvaja vodu iz dubljih slojeva. Biljke koje su posađene u
rjeđem sklopu od optimalnog radi bujnijeg rasta imaju veću potrošnju vode i transpiracijski
koeficijent.
U uzgoju povrća važno je poznavati kritične periode potreba za vodom. U tim
razdobljima biljka ima najveće potrebe za vodom i najosjetljivija je na njen nedostatak. Kod
većine vrsta povrća kritični period je u fazi intenzivnog rasta, u fazi cvatnje do formiranja
plodova. Također, važno je da je tlo opskrbljeno sa dovoljnim količinama vode u početnim
95
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
fazama rasta korijena da bi se potaknuo njegov razvoj što će omogućiti usvajanje vode iz
dubljih slojeva tla u kasnijim fazama rasta koje se često odvijaju u uvjetima suše.
Za reguliranje vodnog režima tla potrebno je poznavati oblike i kategorije vode u tlu i u
biljci. Različiti oblici vode u biljci (slobodna i metabolitička) reguliraju određene fiziološke
procese. Najveći dio slobodne vode je transpiracijska voda koja je regulator topline u biljci i
omogućava usvajanje i transport tvari iz korijena u nadzemne organe. Metabolitička voda je
manje pokretljivosti i vezana je za protoplazmu i različite organske spojeve. Slobodna voda
određuje intenzitet fizioloških procesa u biljci dok vezana voda određuje otpornost biljaka
prema nepovoljnim uvjetima sredine (suša). Na proces fotosinteze se troši samo 1% vode što
je biljka sadrži. Međutim, gubitak vode dovodi do poremećaja fizioloških i biokemijskih
procesa što izaziva sušenje protoplazme kod koje se smanjuje kapacitet za fotosintezu.
Smanjenje asimilacije ne nadoknađuje disimilacijski gubitak što dovodi do smanjenog prirasta
biljne mase. Ako se količina vode smanji za 30% prema normalnim uvjetima, fotosinteza
osjetno slabi, a ako se količina vode smanji za 60%, fotosinteza prestaje (Penzar, I., 1989).
U tlu se voda nalazi u dva oblika. Za razliku od nepokretne vezane vode, slobodna ili
pokretna voda je pristupačna biljkama. Kapilarni oblik slobodne vode ne podliježe gravitaciji,
raspoloživ je biljkama na usvajanje jer se u tlu drži slabim silama i predstavlja najvažniji dio
vode za poljoprivrednu praksu. Upravo se količina kapilarne vode u tlu označava kao poljski
vodni kapacitet (PVK) i, u praksi navodnjavanja, definira se kao gornja granica optimalne
vlažnosti. Stanje vlažnosti tla kod poljskog vodnog kapaciteta je pogodno za uzgoj povrtnih
kultura. Početak navodnjavanja se utvrđuje na osnovu donje granice optimalne vlažnosti tla
koja je označena kao lentokapilarna vlažnost (LKV). Obzirom da je ova voda povezana jačim
silama, biljka je teže usvaja i počinje da doživljava vodni stres.
Tipični simptom nedostatka vode u tlu na biljci paprike je gubitak turgora lišća u
najtoplijem dijelu dana. Biljka se teško oporavlja od tog početnog vodnog stresa te bi sa
navodnjavanjem trebalo početi prije pojave simptoma. Slično se dešava kod rajčice, lubenice,
dinja i mahunarki kada u periodu cvatnje nastupi sušni period što dovodi do osipanja cvjetnih
pupova, cvjetova i zametnutih plodova. Preostali malobrojni plodovi su šturi i zakržljali pa
dolazi do značajnijeg gubitka prinosa. Ukoliko se nastavi razdoblje suše, sadržaj vode u tlu se
i dalje spušta i biljka nije u mogućnosti da je usvaja. To je tzv. vlažnost venuća biljaka (VV)
kod koje prestaju fiziološki procesi i dolazi do masovnog propadanja usjeva što se dešava u
ekstremno sušnim godinama.
Pored optimalnog vodnog režima tla za normalno odvijanje svih fizioloških funkcija,
važan je i optimalni režim vlažnosti zraka. Povrtne kulture se znatno razlikuju prema
zahtjevima za vlažnosti zraka. Najveće zahtjeve za vlagom zraka imaju krastavac (90-95%),
kupus (85-90%), salata (80-90%); umjerenih zahtijeva su grah mahunar i krumpir (75-80%)
dok su na suvišnu vlažnost zraka osjetljive paprika (50-70%), rajčica (50-60%) i lubenica (4065%).
5.2.3. Utjecaj suše na proizvodnju stolnog grožđa
Vinogradarstvo je grana poljoprivrede čija je proizvodnja definirana državnim aktom
koji se zove Rajonizacija vinogradarske proizvodnje BiH. Sva vinogradarska proizvodnja u
BiH odvija se u dva vinogorja: Mostarskom i Lištičkom koji pripadaju rajonu Hercegovine.
Preduvjet za uzgoj vinove loze na nekom području su određeni klimatski uvjeti. Iako vinova
loza za uzgoj ima visoke zahtjeve za klimom, ove klimatske promjene ipak imaju negativan
utjecaj i na ovu granu poljoprivrede.
Nedostatak oborina u VI.,VII. i VIII. mjesecu primorava vinogradare da navodnjavanjem
nadoknade ovaj nedostatak što znatno poskupljuje proizvodnju. Izgradnja sustava za
navodnjavanje je kompleksan projekt koji sami poljoprivrednici nisu u stanju realizirati, u
tehničkom, financijskom, a niti u zakonodavnom (Zakon o vodama) smislu. Nedostatak
96
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
oborina, uz sve češću pojavu visokih temperatura zraka i njihovo sve dulje trajanje i uz nisku
relativnu vlažnost zraka i vjetrove u tom periodu, dovode do suše. Ako vinogradari nemaju
pristup navodnjavanju onda je urod lošiji i po količini i po kvaliteti, uz povećane troškove
proizvodnje što dovodi do neisplativosti i nesigurnosti proizvodnje.
Sve navedeno dovodi do teže odluke o bavljenju vinogradarskom proizvodnjom ako
nema navodnjavanja. Višak vode u kišnom periodu dovodi do zakiseljavanja tla, ispiranja
hranjiva u dublje slojeve nedostupne korijenu što u konačnici traži veća ulaganja u popravljanje
pH vrijednosti tla i povećan unos hranjiva. Ujedno, sve navedeno je veći i izraženiji problem
kod proizvodnje stolnog nego kod proizvodnje vinskog grožđa.
5.3. Prijedlog mjera adaptacije voća, povrća i vinove loze na sušu
Voće
Prilagodba na klimatske promjene, odnosno sušu, trenutno je na lošem nivou u ukupnoj
poljoprivrednoj, pa takoi u voćarskoj proizvodnji.
Potencijalne mjere adaptacije na sušu u voćarskoj proizvodnji:
­ podizanje svijesti kod poljoprivrednih proizvođača o klimatskim promjenama i njihovom
utjecaju na poljoprivrednu proizvodnju, odnosno voćarsku proizvodnju;
­ izbor sorti i voćnih vrsta koje mogu rasti i razvijati se u određenim mikro i makro
klimatskim uvjetima:
­ razvoj modela koji pružaju informacije o rasporedu sadnje pogodnih sorata voćaka;
­ veličina nasada;
­ izbor lokacije (položaj/ekspozicija) za podizanje nasada;
­ suzbijanje korova;
­ adekvatan način održavanja zemljišta u voćnjacima;
­ adekvatan način korištenja organskog gnojiva i mineralnog gnojiva, prije svega unošenje
manjih količina mineralnih gnojiva u zemljište i u tempirano vrijeme;
­ unaprjeđenje i razvoj tehnika zaštite protiv grada (tuče);
­ izgradnja akumulacija i bazena za sakupljanje vode: kišnice i drugih oborina te izgradnja
mreža i sustava za navodnjavanje;
­ podizanje suvremenih sustava uzgoja na „dohvat ruke“;
­ unaprjeđenje meteoroloških praćenja i prognoza vremenskih prilika;
­ unaprjeđenje sustava prognoze i ranog upozoravanja na pojavu suše ili poplave, mraza,..
Povrće
Utjecaj klimatskih prilika u povrtlarstvu može se donekle modificirati pravilno
obavljenim agrotehničkim mjerama kao što su izbor vrste i sorte, izbor sjemena i sadnog
materijala, pravilna i pravovremena sjetva, obrada i gnojidba tla, uništavanje korova,
prekrivanje zemljišta i usjeva različitim materijalima, primjena kondicionera, primjena
suvremenih tehnoloških postupaka u proizvodnji u zaštićenim prostorima, podizanje
vjetrozaštitnih pojaseva kao i različitim postupcima selekcije i oplemenjivanja biljaka.
Primjenom tih mjera se utiče na osobine tla, elemente klime i na kultivirane biljke i tako
ublažava efekt suše. To su indirektne mjere borbe protiv suše kojima se nastoji da se što više
vode sakupi u tlu i smanji njen gubitak evaporacijom i otjecanjem. Pravilan izbor sorte prema
mikroklimi područja uzgoja ima veliki značaj za dobivanje visokih i stabilnih prinosa. Pojedine
sorte i varijeteti povrtnih kultura se razlikuju po nizu morfoloških, bioloških i gospodarskih
svojstava, među kojima su i dužina vegetacije i različita reakcija prema temperaturama. Na
osnovu bioloških karakteristika i prilagodljivosti na uvjete sredine u kojoj se uzgajaju, potrebno
je uvijek birati vrste i sorte koje su otpornije na nepovoljne uvjete (suša ili niske temperature).
U intenzivnoj proizvodnji povrća preporuka je koristiti hibridne sorte visokog potencijala
97
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
rodnosti koje su već kroz selekcijske postupke, manje ili više, prilagođene specifičnim
ekološkim i proizvodnim uvjetima.
Izbor sorte određene dužine vegetacije treba da bude prilagođen vremenu proizvodnje.
Dužina vegetacije ovisi o uvjetima rasta kao i vremenskim prilikama proizvodnog područja pa,
prema tome, može biti promjenjiva. Za smanjivanje problema suše važno je prilagoditi rokove
sjetve (sadnje) kako bi se vegetacijski period kultiviranih vrsta poklopio sa ciklusom oborina
u uzgojnom području. U aridnim područjima, uzgojem ranih sorti kraće vegetacije, što ranijom
sjetvom u proljeće moguće je iskoristiti proljetnu vlagu tla i tako izbjeći negativne efekte sušnih
perioda.
Direktna mjera borbe protiv suše je navodnjavanje pri čemu se naglašava važnost
racionalne potrošnju vode unutar postojećih i budućih, planiranih sustava za navodnjavanje.
U Tablici 24. je prikazan popis sorti za komercijalnu proizvodnju pojedinih vrsta povrća
na području Hercegovine. Važno je naglasiti da je visoke i kvalitetne prinose moguće ostvariti
samo uz primjenu svih gore navedenih preventivnih i agrotehničkih mjera, s naglaskom na
važnost primarnog faktora - primjene navodnjavanja.
Tablica 24: Sortiment povrća za komercijalnu proizvodnju povrća na području Hercegovine
Vrsta
Hibrid
Neke karakteristike hibrida (sorte)
povrća
(sorta)
Sezona uzgoja/ ranozrelost/ tip rasta/ tip ploda/ tip cvijeta/
Rajčica
Belle F1
Buran F1
Amaneta F1
Paprika
Rally F1
Monroe F1
Lustro F1
Minaret F1
Jaguar F1
Melodia F1
Optima F1
Hector F1
Baghera F1
Vedrana F1
Istra F1
Blondy F1
Krastavac
Idil F1
Slonovo uho
Darina F1
Jazzer F1
Dinja
Dinnero F1
Ekron F1
Edona F1
Centro F1
Early Dawn F1
Lillo F1
specifičnosti
proljeće-ljeto-jesen/ rani/ visoki
proljeće-ljeto-jesen/ vrlo rani/ visoki
cjelogodišnji/ vrlo rani/ visoki/ odlična oplodnja u ekstremnim
temperaturnim uvjetima
zima-proljeće/ vrlo rani/ visoki/ dobra oplodnja u lošim uvjetima
proljeće-ljeto-jesen/ rani/ visoki
proljeće-ljeto/ vrlo rani/ visoki
proljeće-ljeto/ rani/ poluvisoki
proljeće-ljeto/ vrlo rani/ visoki
proljeće-ljeto/ vrlo rani/ visoki
proljeće-ljeto/ srednje rani/ visoki
proljeće-ljeto/ srednje rani/ niski/ uzgoj na otvorenom
proljeće-ljeto/ rani/ niski/ uzgoj na otvorenom
proljeće-ljeto-jesen/ vrlo rani/ tip ploda babura, najadaptabilniji hibrid
proljeće-ljeto-jesen/ vrlo rani/ tip ploda babura
proljeće-ljeto-jesen/ vrlo rani/ tip ploda babura, nema pojave
simptoma vršne truleži uslijed nedostatka Ca
proljeće-ljeto-jesen/ srednje rani/ tip ploda babura
ljeto-jesen/ srednje kasna/ tip ploda rog paprika, uzgoj na otvorenom
proljeće-ljeto/ vrlo rani/ krastavac salatar/ pretežito ženski cvjetovi
proljeće-ljeto-jesen/ vrlo rani/ krastavac salatar/ pretežito ženski
cvjetovi
proljeće-ljeto-jesen/ rani/ krastavac salatar/ ženski cvjetovi
proljeće-ljeto-jesen-zima/ vrlo rani/ krastavac salatar/ ženski cvjetovi
proljeće-ljeto-jesen/ rani/ krastavac salatar
vrlo rani/ tip hibrida: mrežasti sa izraženim rebrima
vrlo rani/ tip hibrida: mrežasti sa izraženim rebrima/ uzgoj na
otvorenom u niskim tunelima i zaštićenim prostorima
vrlo rani/ tip hibrida: mrežasti sa izraženim rebrima
98
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Vrsta
povrća
Lubenice
Hibrid
(sorta)
Fantasy F1
Farao F1
Emperor F1
Salata
Flavy
Funway
Angie
Noisette
Vanity
Tatiana
Pronto
Kupus
Kelj
Indiana
Daguan
Pandion F1
Parel F1
Farao F1
Sir F1
Bravo F1
Saratoga F1
Premius F1
Capriccio F1
Concerto F1
Rigoleto F1
Wirosa F1
Tablica 24: nastavak
Neke karakteristike hibrida (sorte)
Sezona uzgoja/ ranozrelost/ tip rasta/ tip ploda/ tip cvijeta/
specifičnosti
srednje rani/ tip: Crimson Sweet/odličan za uzgoj na otvorenom i u niskim
tunelima za jednokratnu berbu plodova.
srednje rani/ tip: Crimson Sweet/ zbog jakog korijena i brzine rasta biljke
imaju povišenu otpornost na nepovoljnije uvjete uzgoja.
srednje rani/ tip: Crimson Sweet/ dobre prinose postiže u različitim
uvjetima proizvodnje.
uzgoj u uvjetima kratkog dana u zaštićenim prostorima/ zelena kristalka
kasna jesen-zima-rano proljeće/ u zaštićenim prostorima/ svijetlo žuta
kristalka
uzgoj u zaštićenim prostorima/ svijetla žutozelena polukristalka
uzgoj u toplijem periodu godine/ salata kristalka/ otporna na prijevremeno
cvjetanje i na rubnu palež
proljeće-ljeto-jesen na otvorenom/ salata kristalka/ otporna na rubnu palež
u uvjetima suše i visokih temperatura
proljeće-jesen/ salata maslenka
uzgoj u toplijem dijelu godine/ salata maslenka/ veoma otporna na
prijevremeno cvjetanje
salata maslenka/ dobri rezultati u uvjetima slabog osvjetljenja
vanjska proizvodnja kroz cijelu godinu/ salata maslenka
vrlo rani/ preporuka za uzgoj u zaštićenom prostoru
vrlo rani/ uzgoj na otvorenom i u zaštićenom prostoru
rani/ uzgoj na otvorenom/ glavice otporne na pucanje
proizvodnja kroz cijelu godinu/ glavice otporne na pucanje
srednje kasni za jesensku potrošnju u svježem stanju i za kiseljenje/
dužina vegetacije je 90-95 dana
dužina vegetacije je oko 146 dana
vrlo rani/ dužina vegetacije je oko 60-65 dana.
dužina vegetacije 75-80 dana/ prvenstveno namijenjen za berbu krajem
ljeta i početkom jeseni
jesen/ dužina vegetacije 95-100 dana
jesen/ dužina vegetacije 135-140 dana
kasna jesen-zima/ dužina vegetacije je 140 dana
Vinova loza
Navodnjavanje je mjera kojom se nadoknađuje nedostatak vode u kritičnim fenofazama
rasta i razvoja vinove loze. Ako nema mogućnost navodnjavanja, negativni efekti nedostatka
vode u vinogradu mogu se umanjiti slijedećim mjerama: izborom sorte i podloge prilikom sadnje
vinograda, odgovarajućim uzgojnim oblikom, gnojidbom, pravovremenim uništavanjem korova,
češćom površinskom obradom tla, zelenom rezidbom, tretiranjem lišća odgovarajućim
folijarnim gnojivima i zaštitnim sredstvima.
Slika 57: Vinograd na kamenu, Blizanci (Izvor: reklamni materijal)
99
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Kod sadnje vinograda treba forsirati autohtone sorte jer su one, dugogodišnjim
uzgojem, najbolje adaptirane na klimatske prilike tog područja. Prilikom sadnje novih sorti
trebamo vidjeti rezultate provedene introdukcije, s posebnim osvrtom na njenu otpornost na
nedostatak vlage.
Slika 58: Autohtona sorta - žilavka (Izvor: Lasić, V.)
Isto tako, prilikom sadnje treba voditi brigu o izboru podloga koje su otpornije na sušu.
Za klimatske prilike u Hercegovini su preporučljive podloge srednje otpornosti na sušu.
Srednje otporne na sušu su podloge iz grupe križanaca berlandieri x rupestris i to podloga
berlandieri x rupestris Ruggeri 140 i podloga berlandieri x rupestris Richter 110. Ove podloge
prevladavaju kod sadnje vinograda u zadnjih 20 godina i iskustva su jako dobra. Otpornost
podloga na sušu je nedovoljno istražena i treba kod izbora podloga koristiti dobra iskustva iz
postojećih vinograda.
Kod formiranja uzgojnog oblika treba voditi računa o zasjenjivanju tla, treba izabrati
uzgojni oblik koji omogućava dobro zasjenjivanje tla čime se znatno smanjuju gubici vode iz
tla. Najbolji uzgojni oblik za zasjenjivanje tla je slobodni uzgoj na krakove, ali je najlošiji za
izvođenje ostalih agrotehničkih mjera strojevima. Ovaj uzgojni oblik može se koristiti na
manjim površinama koje se obrađuju ručno ili malim strojevima (frezama).
Gnojidba vinograda je agrotehnička mjera kojom se negativni efekti suše mogu značajno
pojačati ili značajno umanjiti. Gnojidba vinograda treba prije svega biti u optimalnim
količinama i treba preferirati gnojenje zrelim organskim gnojivima kako bi se umanjio efekt
suše. Gnojenje zelenim stajskim gnojivom pojačati će negativne efekte suše. Prekomjerno
gnojenje vinograda (posebno dušičnim N gnojivima) dovodi do povećane bujnosti, a sa
povećanjem bujnosti smanjuje se otpornost na sušu.
Pravovremenim uništavanjem korova u vinogradu se praktično umanjuje broj
konkurenata za vodom vinovoj lozi. Korove je najbolje uništavati prije nicanja ili kratko nakon
nicanja, prije nego se jače razviju i potroše značajne količine vode iz tla.
Vrlo efektivna mjera za smanjenje šteta od suše je plitka obrada tla kojom se istovremeno
uništavaju korovi i stvara rahli sloj zemlje koji sprječava gubitak vode iz dubljih slojeva tla.
Ovom mjerom se voda dulje zadržava u dubljim zonama tla gdje se nalazi većina korjenovog
sustava vinove loze.
Rezidbom vinove loze u zeleno smanjuje se količina zelene mase i stupanj opterećenja
rodom na trsu, a time i potreba svakog trsa za vodom. Rezidbu u zeleno treba izvesti
pravovremeno, prije pojave prvih simptoma suše, radi pozitivnog efekta. Nepravovremena i
prekomjerna rezidba u zeleno može pojačati negativne efekte suše.
100
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Tretiranje vinove loze folijarnim gnojivima i zaštitnim sredstvima na bazi bakra mogu
dati pozitivne rezultate u smanjenju šteta od suše, ali istovremeno pravimo dosta velike
troškove gnojeći folijarno vinograd kad ne treba i radeći zaštitu kad nema uvjeta za razvoj
gljivičnih oboljenja. Ove dvije mjere mogu se uvjetno preporučiti samo ako su pretpostavljene
štete od suše veće od pretpostavljenih troškova provedbe ovih mjera.
5.4. Pregled postojećih mjera u borbi protiv suše u poljoprivredi
Kada se sagleda situacija glede mjera u borbi protiv suše u poljoprivredi Bosne i
Hercegovine u cjelini, posebno gledajući na regiju Hercegovinu, može se istaknuti nekoliko
ograničenja koja sada objektivno postoje u sektoru poljoprivrede.
Kao prvo, skoro da i ne postoje organizirani i odgovarajuće plaćeni ljudski kao i osigurani
materijalni kapaciteti kojima bi bilo moguće napraviti jednu širu, na znanstvenim temeljima
zasnovanu, procjenu ranjivosti sektora voća, povrća i vinogradarstva na štetni utjecaj
klimatskih promjena. Tek nakon jedne takve procjene bilo bi moguće angažirati ostale
društvene potencijale kako bi se taj negativni utjecaj smanjio ili donekle ublažio.
Nadalje, kao osobito značajno, treba ukazati na jako loše postojeće ulazne podatke, a koji
su potrebni za izradu navedene analize. Ovdje spada i nedostatak organizirane društvene
razmjene bitnih informacija koje već postoje ali ne nalaze put do krajnjeg korisnika –
samostalnih istraživača, znanstvenih institucija, obrazovnih institucija itd. Razlog tomu je loša
društvena organizacija u ovom sektoru gospodarstva.
Osim toga, na niskoj razini je i svijest uključenih čimbenika, kao i pučanstva, o jako
velikoj važnosti prilagodbe svega što je vezano uz poljoprivredu na tekuće klimatske promjene.
Na kraju, ali ne i kao manje važno, treba pripomenuti kako se sasvim mala i sporadično
odobravana sredstva ulažu u cilju izrada znanstvenih i stručnih studija, a koje bi trebalo ciljano
izrađivati kao smjernice u svrhu prilagodbe na posljedicama klimatskih promjena.
Kao brze i učinkovite mjere borbe protiv suše moglo bi se predložiti nekoliko oprobanih,
a neophodnih, koraka koje bi u svakom slučaju trebalo poduzeti kako bi se ublažila navedena
sadašnja ograničenja i poboljšalo stvarno stanje poljoprivrede.
Prva mjera bila bi fizičko povećanje broja mjernih meteoroloških postaja kako bi se
dobivali kvalitetniji ulazni podaci za predviđanja i analize. Tim podacima bi se poboljšao
sustav vremenske prognoze i dovoljno ranog upozorenja na suše.
Dalje mjere bi išle, uvjetno govoreći, u dva smjera: jednom smjeru koji bi više bio
oslonjen na agronomiju kao znanost i drugom, kojem bi temelj više u temelju bila graditeljska
djelatnost.
Naravno da je ovo odvajanje izvršeno samo uvjetno i da bi konačni rezultat u vidu
efikasne dugoročne borbe protiv suše bilo moguće ostvariti samo istovremenim društvenim
angažiranjem oba ova smjera, ali potrebno je naglasiti i razlike u pristupima.
Agronomski dio bi se, kratko rečeno, temeljio na selekciji sorti i kultura otpornih na sušu,
dobra priprema tla (kvalitetno uređenje terasa na nagnutim terenima, plitku obradu tla za
vinograde, popravljanje humusa u tlu organskom gnojidbom), edukacije farmera o suši i
klimatskim promjenama.
Zadatak građevinara bio bi da se izradom Planova navodnjavanja na svim razinama
upravljanja u Bosni i Hercegovini: državnoj, entitetskoj, županijskoj i općinskoj, omogući
kvalitetno i svrsishodno upravljanje vodama i na taj način omogući kvalitetna borba protiv
suše.
101
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
6. PREPORUKE
Poljoprivredna proizvodnja se mora prilagođavati karakteristikama klime nekog područja
- rajonizacija. U rajonima sa aridnom i humidnom klimom su različiti uvjeti za obavljanje
fizioloških funkcija biljke od čega ovisi ne samo rasprostranjenost već i njihova produktivnost.
Pored klimatskih razlika, razlike u zemljišnim karakteristikama i reljefnim prilikama su također
bitni faktori koji uvjetuju specifičnu rajonizaciju poljoprivrednih kultura. Pojedini rajoni se
razlikuju u načinu iskorištavanja tla i strukturi sjetvenih površina. Izborom pogodnih vrsta i
sorti, uz ostale prilagođene agrotehničke mjere, moguće je spriječiti ili ublažiti štete od
vremenskih ekscesa i postići visoke i kvalitetne prinose.
S ciljem ublažavanja negativnog djelovanja suše na poljoprivrednu proizvodnju,
potrebno je provesti odgovarajuće preventivne i izravne mjere na nivou farme kao i na nivou
države.
6.1. Preporuka za uvođenje mjera za ublažavanje suše na nivou farme
6.1.1. Izbor sjetvenog i sadnog materijala
Savremena poljoprivredna proizvodnja zasniva se na stalnoj potrebi za kvalitetnim
sjemenskim i sadnim materijalom. Sjemenski i sadni materijal je neophodan prilikom
podizanja novih zasada voćnjaka i vinograda, kao i u povrtlarskoj i ratarskoj proizvodnji, zatim
prilikom urbanog oblikovanja naselja i uređivanju prostornih površina u kojima čovjek živi i
radi. Sadni materijal dugoročno utiče na razvoj biljne proizvodnje kao i na uspješnost
proizvodnje određenih biljnih kultura.
Nakon poslijeratne obnove biljne proizvodnje u Hercegovini, nametnula se velika potreba
za sadnim materijalom jednogodišnjih i višegodišnjih biljnih vrsta. Sadašnje stanje u bosanskohercegovačkog rasadničarstvu još uvijek ne zadovoljava vlastite potrebe. Budući da su
proizvedene količine sadnica nedovoljne, ostatak se uvozi se iz drugih zemalja koje često po
sortimentu ne odgovaraju našem podneblju. Nedostatak sadnog materijala na nivou Bosne i
Hercegovine, Federacije BiH pa i Hercegovine, potaknuo je formiranje većeg broj manjih
rasadnika, privatnih proizvođača na porodičnim imanjima. Na početku proizvodnja je
organizovana bez potrebne infrastrukture i bez kvalitetnih matičnih zasada za proizvodnju
kvalitetnoga sadnog materijala kao i bez uvođenja savremenijeg sortimenta. Vremenom se
proizvodnja povećavala i poboljšavali su se uvjeti proizvodnje, ali izostalo je planiranje potreba
za sadnim materijalom (određene voćne vrste, strukture sortimenta, odgovarajuće podloge i
određene kvalitete sadnice).
Postojeći ekološke uvjeti (klima, zemljište, geografski položaj i ljudski potencijal)
omogućuju intenzivnu rasadničarsku proizvodnju u Hercegovini. Rasadničarstvo je vrlo
osjetljiva proizvodnja koja ima izuzetan privredni i strateški značaj jer se proizvodnjom i
uvođenjem novih sorti stvaraju preduvjeti za veću i masovniju biljnu proizvodnju. Posebnu
pažnju treba posvetiti porijeklu i sortnoj čistoći sadnog materijala kao i zdravstvenom stanju
postojećeg sortimenta. Pred savremenom rasadničkom proizvodnjom nameće se niz složenih
problema čije uspješno rješavanje ostvaruje uspješnu rasadničku proizvodnju. Preduvjeti dobre
proizvodnje jesu: organizacija rasadnika, podizanje matičnjaka od kvalitetnih i zdravih i pritom
stalno testiranih matičnih biljaka, izbor najpogodnijeg početnog sadnog materijala, primjena
najadekvatnije tehnike proizvodnje, stalna kontrola genetske ispravnosti i zdravstvenog stanja
(odsustva virusa) sadnog materijala, obezbjeđenje najboljih kadrova u organizaciji
proizvodnje, primjena naučnih i tehničkih dostignuća u opremi i tehnologiji proizvodnje, uz
obezbjeđivanje produktivnosti, kako bi se u praksi mogao ponuditi ne samo po kvalitetu i
zdravstvenoj ispravnosti besprijekoran već i relativno jeftin sadni materijal. Značajni uspjesi u
102
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
svemu navedenom presudni su za dobar razvoj čitave biljne proizvodnje na osnovama
savremene nauke i tehnike.
Kvalitetan i zdrav sadni materijal preduvjet je za uspješnu biljnu proizvodnju. Potrebno
je koristiti iskustva razvijenih evropskih zemalja i postepeno ih uvoditi i kod nas. U razvijenim
zemljama EU rasadničarstvo se značajno subvencionira, a matični nasadi su pod nadzorom
državnih naučnoistraživačkih institucija. Proizvodi su uglavnom certificirani i virus-free sadni
materijal za potrebe intenzivne proizvodnje. Naučne institucije rade na selekcijama autohtonih
sorti i na stvaranju novih te pronalaze metode brzog, kvalitetnog i jeftinog umnožavanja sadnog
materijala.
Skladno sa zakonskim propisima na području Hercegovine, ovlaštene institucije za
obavljanje stručnog pregleda i nadzora nad proizvodnjom sadnog materijala ima Federalni
agromediteranski zavod Mostar i Federalni zavod za poljoprivredu Sarajevo. Sve proizvedene
voćne sadnice i lozni kalemovi u 2010. godini spadaju u kategoriju: standardni sadni
materijal i u prometu se nalaze označene deklaracijom žute boje i slovima S-A.
Proizvodnja sadnog materijala je regulisana kroz “Zakon o sjemenu i sadnom materijalu
poljoprivrednog bilja“ i „Zakon o priznavanju i zaštiti sorti poljoprivrednog i šumskog bilja“.
Preporuke za izbor sadnog materijala u Hercegovini
Savremena rasadnička proizvodnja nameće potrebu planiranja podizanja jednogodišnjih
i višegodišnjih zasada koja se ogleda kroz proizvodnju sadnog materijala usklađenu s stručnim
mišljenjima. Jedan od prvih koraka je organizovanje i povezivanje poljoprivrednih proizvođača
i rasadničara kao i naučnih i stručnih institucija. Zajedničko planiranje rasadničarske
proizvodnje nekoliko sezona unaprijed, s obzirom na odabir vrsta, sortimenta i izbor podloga,
osiguralo bi rasadničarima mogućnost da proizvedu značajno veće količine i kvalitetniji sadni
materijal. Posebno treba obratiti pažnju na proizvodnju i selekciju autohtonog sadnog
materijala koji se adaptirao na postojeće uvjete, sa naglaskom na sušu kao ograničavajući faktor
proizvodnje u Hercegovini.
Stabilnost i razvoj rasadničarstva i njegova konkurentnost na tržištu ovise o vanjskoj
kvaliteti sadnog materijala (vegetativni, generativni i zdravstveni izgled sadnice), unutrašnjoj
kvaliteti sadnog materijala (sortna čistoća; sortna identičnost; zdravstveno stanje - virusi,
bolesti i štetočine), konkurentnosti cijene i osiguranju potrebnih količina sadnog materijala.










Smjernice razvoja:
odrediti dugoročne potrebe sadnog materijala u Hercegovini;
posticati kooperativne odnose rasadničara;
formiranje baze podataka rasadnika na području Hercegovine sa površinama, količinama,
sortimentom proizvedenog sadnog materijala;
smanjivati uvoz sjemena, radeći na organizovanju vlastite proizvodnje;
podignuti matičnjake sadnog materijala na ekološki pogodnim područjima, uz izbor
sortimenta;
pored matičnih zasada, bilo bi potrebno osnovati introdukcioni centar koji bi imao za cilj
uvođenje i ispitivanje novih sorti te stvaranje preporuka za uzgoj pojedinih sorata u našim
klimatskim uvjetima;
organizirati selekciju autohtonih i udomaćenih sorti otpornih na sušu;
potrebno je uvesti prizvodnju sadnog materijala za integralnu i ekološku proizvodnju
sadnica koja se mora odvijati po posebnim pravilima i nadzorom;
usaglašavati zakonsku regulativu sa propisima Evropske unije;
posticati naučno-istraživačke institucije za nadzor i provođenje mjera u rasadničkoj
proizvodnji.
103
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Svaka voćna vrsta ima veći ili manji broj sorti, koje se međusobno razlikuju po čitavom
nizu svojstava: vremenu sazrijevanja, pomološkim svojstvima plodova, kvaliteti plodova,
bujnosti, otpornosti ili osjetljivosti prema raznim uzročnicima bolesti, tolerantnosti prema pH
vrijednosti tla, tolerantnosti prema visokim ili niskim temperaturama, zahtjevima prema sumi
inaktivnih temperatura, tolerantnosti prema nedostatku ili suvišku vode, itd. Sama svojstva
sorte su uvjetovana, prije svega, njenom nasljednom osnovom, ali isto tako i svojstvima
podloge na koju je cijepljena sorta, fizikalno-kemijskim svojstvima tla i klimatskim obilježjima
samog životnog prostora. Stoga, prilikom odabira sortimenta pojedine voćne vrste, treba sve
navedene činitelje uzeti u obzir, pri čemu ne treba zaboraviti ni zahtjeve samog tržišta. Na
osnovu bioekološkog potencijala Hercegovine može se zaključiti da se u južnim dijelovima
mogu uzgajati sorte ranog, ali i kasnog vremena sazrijevanja (npr. ljetne i zimske sorte jabuka,
krušaka), sorte koštičavih voćaka (kajsija, trešanja, višanja - sorta Maraska, japansko-kineske
sorte šljive), bajam, maslina, šipak, smokva, sorte breskve čija suma inaktivnih temperatura ne
treba prelaziti 800-900 sati, rane sorte jagoda. U višim, sjevernijim područjima Hercegovine
se može uspješno uzgajati šljiva, jabuka, kruška (sorte kojima nije potreban veliki broj dana od
zametanja ploda do sazrijevanja), višnja, trešnja, orah, malina, kupina, jagoda…
U Tablici 25. je prikazan popis sorti za komercijalnu proizvodnju pojedinih vrsta voća na
području Hercegovine. Važno je naglasiti da je visoke i kvalitetne prinose moguće ostvariti
samo uz primjenu gore navedenih svih preventivnih i agrotehničkih mjera s naglaskom na
važnost primarnog faktora - primjene navodnjavanja. Dakle, o intenzivnom uzgoju voća se ne
može govoriti bez navodnjavanja.
104
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Tablica 25: Sortiment voća za komercijalnu proizvodnju voća na području Hercegovine
Vrsta voća
Sorta
Neke karakteristike sorte
Close
Stark Earliest
Vista Bella
Gala
Elstar
Jabuka
Jonagold
Jonathan
Golden Delicious
Idared
Braeburn
Pink Lady
Granny Smith
Lipanjska ljepotica
Srpanjska šarena
Carmen (Karmen)
Kruška
Etrusca (Etruska)
Viljamovka
Hardenponova
zimska
Pastorčica
(Kaluđerka)
Paskrasan
(Krasanka)
Ruth Gerstetter*
California blue
(Kalifornijska
plava)*
Red beaut*
Šljiva
Redheart*
Santa Rosa*
Bistrica
(Požegača) ×
Ljetna sorta, (sazrijeva u II. polovici lipnja), osjetljiva na kasne
proljetne mrazeve. Oprašivači: Stark Earliest, James Grieve,
Idared, Golden Delicious
Ljetna sorta, (sazrijeva između 1. i 15. srpnja). Oprašivači:
Jonathan, J.Grieve, Golden Delicious, Idared.
Ljetna sorta, (sazrijeva od 10. do 15.srpnja). Oprašivači: Stark
Earliest, J.Grieve, Golden Delicious, Idared.
Jesenska sorta (sazrijeva od početka do sredine rujna). Oprašivači:
Golden Delicious, Granny Smith, Jonathan, Fuji
Jesenska sorta (sazrijeva od sredine do kraja rujna). Oprašivači:
Jonathan, Gloster, Idared, Braeburn, Gala, Golden Delicious.
Jesenska sorta (sazrijeva od sredine do kraja rujna). Oprašivači:
Granny Smith, Idared, Gloster, J.Grieve, Braeburn.
Zimska sorta (sazrijeva od sredine do kraja rujna). Oprašivači:
Granny Smith, Golden Delicious
Zimska sorta (sazrijeva krajem rujna). Oprašivači: Gloster, Idared,
Jonathan, James Grieve.
Zimska sorta (sazrijeva početkom listopada). Oprašivači: Golden
Delicious, Spartan, J.Grieve, McIntosh.
Zimska sorta (sazrijeva u drugoj polovici listopada). Oprašivači:
Fuji, Gala, G.Delicious, Granny Smith.
Zimska sorta (sazrijeva početkom studenog). Oprašivači: Fuji,
Granny Smith, Gala, Jonathan, Idared, J.Grieve.
Zimska sorta (sazrijeva u drugoj polovici listopada). Oprašivači:
Golden Delicious, Red Delicious, Gloster.
Ljetna sorta (sazrijeva krajem lipnja). Oprašivači: Rana
Morettinijeva, Srpanjska šarena, Trevuška.
Ljetna sorta (sazrijeva sredinom srpnja). Oprašivači: Lipanjsko
zlato, Lipanjska ljepotica, Rana Morettinijeva.
Ljetna sorta (sazrijeva krajem srpnja). Oprašivači: Conference,
Norma, Tosca, Viljamovka.
Ljetna sorta (sazrijeva polovicom srpnja). Oprašivači: Abee Fetel.
Ljetna sorta (sazrijeva u trećoj dekadi kolovoza). Oprašivači:
Gellertova, Abbe Fetel, Conferance, Boskova tikvica.
Zimska sorta (sazrijeva u listopadu). Oprašivači: Gellertova,
Viljamovka, Trevuška, Boskova tikvica, Klapov ljubimac)
Zimska sorta (sazrijeva početkom listopada). Oprašivači: Klapov
ljubimac, Trevuška, Krasanka, Gelertova.
Zimska sorta (sazrijeva u prvoj polovici listopada). Oprašivači:
Fetelova, Viljamovka, Boskova, Konferans, Kleržo.
Europska sorta (sazrijeva početkom srpnja) stolna sorta.
Oprašivači: Stanley, Bistrica. Tolerantna na šarku šljive.
Stolna sorta (sazrijeva polovicom srpnja). Samooplodna sorta.
Japansko-kineska sorta (sazrijeva polovicom lipnja). Stolna sorta.
Oprašivači: Santa Rosa, Redhart
Japansko-kineska sorta (sazrijeva polovicom srpnja). Stolna sorta.
Oprašivači: Santa Rosa, Burbank, Elephant heart.
Japansko-kineska sorta (sazrijeva krajem lipnja ili početkom
srpnja). Stolna sorta. Oprašivači: Redheart, Frontier, Red beaut,
džanarika.
Europska sorta (sazrijeva krajem kolovoza ili početkom rujna).
Stolna sorta i sorta za preradu. Samooplodna sorta. Osjetljiva na
šarku šljive.
105
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Vrsta voća
Šljiva
Tablica 25: nastavak
Sorta
Neke karakteristike sorte
Stanley
×
President
×
Springtime
Springcrest
Redhaven
Regina
Breskva i
nektarina
Fayette
Armking
Indipendence
Nectared 4
Vivian
Fortuna
Velika rana
(Grosse Fruhe)
Marelica
Mađarska najbolja
Čačansko zlato
Kečkemetska ruža
Stella
Lapinis
Burlat
Trešnja
Rita
Gomilička rana
Lionska rana
Big Lory
Višnja
Maraska*
Rexelle
Stolna sota i sorta za preradu (sazrijeva u drugoj polovici
kolovoza). Samooplodna sorta.
Europska sorta (sazrijeva početkom rujna). Stolna sorta i sorta za
preradu. Oprašivači: Bistrica, Stanley, Aženka, Ruth Gerstetter.
KM sorta (sazrijeva oko 33 dana prije sorte Redhaven).
Samooplodna sorta breskve, bijelog mesa.
KM sorta (sazrijeva 24 dana prije Redhaven). Samooplodna sorta
breskve, žutog mesa.
KM (sazrijeva u trećoj dekadi srpnja). Samooplodna sorta breskve,
žutog mesa.
M sorta (sazrijeva 4 dana poslije sorte Redhaven). Samooplodna
sorta breskve, žutog mesa.
KM sorta (sazrijeva 31 dan poslije sorte Redhaven). Samooplodna
sorta breskve, žutog mesa.
M sorta (sazrijeva 18 do 20 dana prije sorte Redhaven).
Samooplodna sorta nektarine , žutonarančastog mesa.
KM sorta (sazrijeva kada i sorta Redhaven). Samooplodna sorta
nektarine, žutonarančastog mesa.
KM sorta (sazrijeva 10 do 12 dana iza sorte Redhaven).
Samooplodna sorta nektarine, žutonarančastog mesa.
Industrijska sorta breskve (sazrijeva krajem srpnja ili početkom
kolovoza). Samooplodna sorta, žutonarančastog mesa.
M sorta i industrijska sorta breskve (sazrijeva 5 do 6 dana prije
sorte Vivian). Samooplodna sorta, žutonarančastog mesa.
Rana sorta (sazrijeva od sredine do kraja lipnja). Samooplodna
sorta. Stolna sorta i sorta za preradu.
Srednje rana sorta (sazrijeva 10 do 15 dana nakon Velike rane).
Samooplodna je. Stolna sorta i sorta za preradu.
Srednje rana sorta (sazrijeva u isto vrijeme kada i Mađarska
najbolja). Samooplodna sorta.Stolna sorta i sorta za preradu.
Kasna sorta (sazrijeva od kraja srpnja do početka kolovoza). Stolna
sorta i sorta za preradu.
Srednje kasna sorta (sazrijeva u četvrtom tjednu sazrijevanja, zrije
21 dan iza sorte Burlat). Samooplodna sorta.
Srednje kasna sorta (sazrijeva 24 dana iza sorte Burlat).
Samooplodna sorta.
Rana sorta (sazrijeva u drugom tjednu sazrijevanja, sredina
svibnja). Stranooplodna sorta. Oprašivači: Van, Sue, Lapinis,
Stella, Adriana.
Rana sorta (sazrijeva 7 dana prije sorte Burlat). Stranooplodna
sorta. Oprašivači: Burlat, Katalin.
Rana sorta (sazrijeva 5 dana prije sorte Burlat). Stranooplodna
sorta. Oprašivači: Starking Hardy Giant, Garnet.
Rana sorta (sazrijeva 5 dsana iza sorte Burlat). Stranooplodna
sorta. Oprašivači: Hedelfinška, Kasinova rana, Schrecken
bigarreau).
Srednje kasna sorta (sazrijeva 14 dana iza sorte Burlat).
Stranooplodna sorta. Oprašivači: Burlat, Hedelfinger, Van, Lory
Bloom.
Sazrijeva od sredine lipnja do početka srpnja. Postoje samooplodni
tipovi, djelomično samooplodni i stranooplodni tipovi. Stolna sorta
i sorta za preradu.
Sazrijeva u drugoj polovici lipnja. Samooplodna sorta. Prikladna je
za sve oblike prerade.
106
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Vrsta voća
Višnja
Sorta
Oblačinska
Duga Lotova
Ferraduel
Bajam
Ferragnes
Nonpareil
(Non parej)
Troito
Orah
Franquette
(Franket)
Mayette
(Majet)
Šejnovo
Jupiter
Šampion
Petrovača bijela
Termenjača
Smokva
Petrovača crna
Tjenica
(Zamorčica)
Šaraguja
Šipak (nar)
Zelenka
Glavaš
Konjski zub
Slatki barski
Sladun
Oblica
Maslina
Levantinka
Istarska bjelica
Drobnica
Pendolino
Ascolana Tenera
Malina
Willamete
Meeker
Tulameen
Autumn bliss
Polana
Polka
Tablica 25: nastavak
Neke karakteristike sorte
Sazrijeva krajem lipnja. Samooplodna sorta. Izvrsna je sorta za
preradu.
Sazrijeva početkom srpnja. Samooplodna sorta. Stolna sorta.
Sazrijeva početkom rujna. Stranooplodna sorta. Oprašivači: Filippo
Ćeo, Texas, Tuono.
Sazrijeva početkom rujna. Stranooplodna sorta. Oprašivači:
Ferraduel, Texas, Tuono, Filippo Ceo, Ferrastar.
Sazrijeva u rujnu. Stranooplodna sorta. Oprašivači: Texas, Drake.
Sazrijeva krajem kolovoza. Samooplodna sorta. Preporučuju se
oprašivači: Ferraduel, Ferragnes, Genco.
Preporučuje se za uzgoj u kontinentalnom i mediteranskom
području.
Preporučuje se za uzgoj u kontinentalnom i mediteranskom
području.
Preporučuje se za uzgoj u kontinentalnom području.
Preporučuje se za uzgoj u kontinentalnom i mediteranskom
području.
Preporučuje se za uzgoj u kontinentalnom i mediteranskom
području.
Sorta dvorotka (prvi rod u lipnju, drugi rod u kolovozu). Stolna
sorta.
Sorta dvorotka (prvi rod u lipnju, drugi rod u kolovozu). Stolna
sorta.
Sorta dvorotka (prvi rod u lipnju, drugi rod u kolovozu). Stolna
sorta.
Jednorotka bijelica (sazrijeva u prvoj dekadi kolovoza). Stolna
sorta i sorta za sušenje.
Jednorotka crnica (sazrijeva polovicom kolovoza). Stolna sorta i
sorta za sušenje.
Jednorotka bjelica (sazrijeva početkom rujna). Stolna sorta.
Sazrijeva krajem rujna i u prvoj polovici listopada.
Sazrijeva tijekom rujna.
Sazrijeva krajem kolovoza, početkom rujna.
Sazrijeva krajem kolovoza, početkom rujna.
Stolna sorta, ali ima i visok randman ulja. Stranooplodna sorta.
Oprašivači: Picholine, Ascolana Tenera, Pendolino, Levantinka,
Leccino.
Uljna sorta. Samooplodna sorta.
Uljna sorta. Stranooplodna sorta. Oprašivači: Leccino, Frantoio.
Uljna sorta. Samooplodna sorta.
Uljna sorta. Samooplodna sorta. Oprašivači: Leccino, Maurino i
Rosciola
Stolna sorta. Samooplodna sorta. Preporučeni oprašivači: Picholine,
Oblica, Pendolino.
Jednorodna sorta.
Jednorodna sorta.
Jednorodna sorta.
Dvorodna sorta.
Dvorodna sorta.
Dvorodna sorta.
107
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Vrsta voća
Sorta
Tablica 25: nastavak
Neke karakteristike sorte
Miss
Vrlo rana sorta (sazrijeva u prvoj dekadi svibnja). Jednorodna sorta.
Senga Precosa
Rana sorta (sazrijeva polovicom svibnja). Jednoreodna sorta.
Pocahontas
Srednje rana sorta (sazrijeva krajem svibnja). Jednorodna sorta.
Tethis*
Srednje kasna sorta (sazrijeva krajem svibnja). Jednorodna sorta.
Marmolada
Kasna sorta (sazrijeva početkom lipnja). Jednorodna sorta.
Jagoda
Raurica (Civka)
Kasna sorta (sazrijeva u lipnju). Jednorodna sorta.
Irvine
Višerodna sorta.
Seascape
Višerodna sorta.
Revada
Višerodna sorta.
Black Satin
Sazrijeva krajem srpnja do prvih desetak dana rujna.
Loch Ness
Sazrijeva u srpnju.
Kupina
Thornfree
Sazrijeva od kraja srpnja do sredine rujna.
* - sorte koje je preporučljivo uzgajati u južnijim i toplijim područjima
× - sorte koje je preporučljivo uzgajati u sjevernijim i hladnijim područjima
KM - sorte koje se mogu uzgajati i u kontinentalnim i u mediteranskim područjima
M – sorte koje se mogu uzgajati u mediteranskim područjima
Slika 59: Sadnice voćaka
Izbor kvalitetnog i zdravog sjemena i sadnog materijala je preduvjet uspješne proizvodnje
povrća. Proizvodnjom povrća iz presadnica bolja je iskoristivost sjemena što je posebno važno
kod skupih sjemena hibridnih sorti. Proizvodnja presadnica se odvija u strogo kontroliranim
uvjetima. Korištenjem specijalnih steriliziranih supstrata proizvode se zdrave presadnice bez
gljivičnih, bakterijskih i virusnih oboljenja. Uzgojem povrća iz presadnica omogućava se ranija
proizvodnja na otvorenom, a time i smjena kultura na proizvodnoj površini. Nakon
presađivanja, biljke nastavljaju kontinuirano da rastu bez stresa i ujednačeno dospijevaju u
tehnološku zrelost što rezultira visokim prinosima. Intenzivna proizvodnja nekih vrsta povrća
zasniva se na korištenju cijepljenih presadnica koje imaju više prednosti u odnosu na
konvencionalno proizvedene presadnice. Cijepljene presadnice imaju bujniji rast nadzemnog
dijela i jače razvijen korijen pa biljke bolje usvajaju vodu i hraniva, bolje podnose stresne uvjete
poput suše, zaslanjenosti tla, uzgoja u monokulturi i ostvaruju veći, naročito rani, prinos.
6.1.2. Podizanje protivgradnih mreža
Osnovna funkcija protivgradnih mreža je da mehanički zaštite voćnjake od grada. Ipak,
ovi pokrivači u velikoj mjeri utiču na energetski i vodni bilans biljnog sklopa iznad koga su
postavljeni jer predstavljaju branu zračenju, ali djelimično i isparavanju i čuvanju vlage.
108
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Protivgradne mreže se danas izrađuju od plastičnih materijala i grafita i postavljaju se,
najčešće u voćnjacima, za zaštitu od grada. Konstrukcija je sastavljena od stubova,
međusobno uvezanih sistemom sajli, ankera, držača i zatezača koji se prekrivaju mrežama.
Mreže su načinjene od materijala proizvedenog na bazi polietilena. Najzastupljenije su crne,
ali se mogu sresti i sive i bijele mreže. One se, osim po boji, međusobno razlikuju i po
hemijskom sastavu, odnosno po trajnosti. Prilikom odabira mreže treba voditi računa da
dimenzije rupa budu 4 x 8 mm.
Pored mjerenja meteoroloških elemenata (trajanja i intenziteta sunčevog zračenja,
količine padavina, vlaženja lista, vlažnosti vazduha i zemljiša, temperature vazduha),
potrebno je i praćenje uticaja mreža na kvalitativne i kvanitativne karakteristike plodova u
različitim fazama razvoja. Naravno, poluzaštićeni prostor ispod biljnog sklopa je značajno
slabije osvijetljen od onog koji nije prekriven.
Protivgradne mreže mogu da prouzrokuju:
o smanjenje intenziteta i trajanja fotosintetski aktivnog zračenja (FAZ) za 12-17%, a
u ekstremnim situacijama i do 25% (zavisno od tipa, dimenzije i boje mreže),
o povećanje relativne vlažnosti vazduha 10-15%,
o smanjenje brzine vjetra i do 50%,
o smanjenje varijacije vlažnosti zemljišta,
o smanjenje temperature vazduha tokom dana (za 1-3°C tokom toplih i vrelih dana),
o uticaj na temperaturu vazduha tokom noći i bez primjetne zaštite od mraza,
o smanjenje ožegotina i oštećenja od ptica dodatno će poboljšati kvalitet kore i boju
plodova.
Vitalnost drveta je njegova karakteristika koja u velikoj mjeri određuje kakav će biti
odgovor voćke na mreže, dok će dimenzije ploda kod vitalnog drveta ispod mreže biti
umanjene u slučaju neprimjerenog orezivanja koje pospješuje intenzivan rast izdanaka.
Voćnjaci zaštićeni mrežama moraju brzo da postignu i održe visok prinos i kvalitet
proizvoda kako bi bili nadoknađeni troškovi mreža i njihovog postavljanja.
Slika 60 (a ,b, c): Suvremeni voćnjaci s protivgradnim mrežama
6.1.3. Veličina nasada
Veličina parcele je vrlo bitna. O njoj ovisi buduća organizacija rada i mogućnost primjene
suvremene pomotehnike u voćnjaku. Veličina parcele često varira zbog reljefa. Preporučuje se
da veličina parcele, koja se može mehanizirano obrađivati, ne bude veća od 6 do 10 ha. Parcele
bi trebale biti okrenute u pravcu najčešćeg vjetra. U slučaju da je parcela izložena jakim
vjetrovima ili je na terenu s većim nagibom, potrebno je da parcela bude manje veličine, od 5
do 6 ha. U slučaju više parcela, preporučljivo je da sve budu jednake veličine.
109
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Slika 61 (a, b): Nacrt i izgled parcela
6.1.4. Izbor lokacije za podizanje nasada
Pri podizanju voćnjaka moraju se ispuniti određeni uvjeti područja kao što su klimatski,
zemljišni, vodni, ekspozicija terena, fitosanitarni i ekonomski. Najbolji rezultati postižu se kada
se biljkama obezbijede optimalni uvjeti uzgoja koji su uvjetovani klimatskim prilikama; zbog
toga treba koristiti sadnice onih biljaka koje se prirodno uzgajaju u području u kojem se nalazi
voćnjak. Problemi s klimatskim prilikama i zemljištem mogu se prevazići proizvodnjom u
kontroliranim (zatvorenim) prostorima i upotrebom specifičnih supstrata za one biljne vrste
čija je proizvodnja na takav način ekonomski opravdana.
Prilikom određivanja lokaliteta i položaja voćnjaka treba obratiti pažnju na makro i
mikroklimatske uvjete koji su preduvjet za uspješnu proizvodnju.
Klima
U svakoj poljoprivrednoj proizvodnji, klima je jedan od osnovnih preduvjeta uspješne
proizvodnje. Karakteristike klime određuje makrolokalitet u kojem je moguće organizirati
proizvodnju za određene biljne vrste. Najpovoljnija područja za proizvodnje jesu ona koja
imaju umjereno blage zime bez velikih temperaturnih kolebanja kao i umjereno topla ljeta, bez
ekstremno visokih temperatura. Također, za mikrolokalitet treba odabrati otvorene i aerirane
položaje, izbjegavajući doline u kojima se u proljeće nagomilava hladan i vlažan zrak.
Zemljište
Zemljište u voćnjacima značajan je faktor uspješne proizvodnje; pritom je važno da
zemljište bude odlične strukture, plodno i vlažno jer se samo time obezbjeđuje neophodan
optimalan razvoj prvenstveno korijenovog sistema (koji treba biti žiličast) i čitave sadnice.
Pogodna zemljišta za voćnjak su pjeskovito-ilovasta, gajnjače, aluvij, černozem i druga,
ustvari lahka i srednje teška zemljišta, polupropustljiva, s dubokim i plodnim profilom. Dubina
zemljišta ne bi smjela biti manja od 70 cm, pod uvjetom da je aktivni sloj plodan, umjereno
vlažan i bez pedološki nepropustljivog sloja. Aktivni sloj u rasadniku treba imati dobre fizičke,
hemijske i biološke osobine koje treba utvrditi agrohemijskim i pedološkim analizama.
Ukoliko fizičke osobine ne odgovaraju (dubina profila i struktura), takve lokalitete treba
izbjegavati jer je popravljanje fizičkih osobina zemljišta teško i ekonomski najčešće
neopravdano, a treba birati lokalitete s lakšim, ocjeditim i rastresitim zemljištem. Posebno je
potrebno obratiti pažnju na hemijski sadržaj humusa, makro i mikroelemenata u zemljištu, a
ako postoje neki nedostaci, moguće ih je popraviti meliorativnim đubrenjem prije podizanja
zasada.
Ekspozicija terena
Ekspozicija terena, nagib i nadmorska visina značajni su faktori koji utječu na povoljan
izbor lokaliteta voćnjaka. U kontinentalnim područjima Hercegovine koriste se južne,
110
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
jugozapadne i jugoistočne ekspozicije jer voćke na takvim položajima imaju dovoljno svjetlosti
i topline. U submediteranskim područjima Hercegovine mogu se koristiti i sjeverne ekspozicije
ako su zadovoljeni svi ostali uvjeti proizvodnje.
Ravnim terenima treba dati prednost prilikom odabira lokacije jer su pogodni za
korištenje mehanizacije i provođenje ostalih agrotehničkih mjera. Također, tereni s malim
nagibom (do 5%) mogu se uspješno koristiti za voćarsku proizvodnju.
Posebno treba izbjegavati kotline u kojima se zadržava hladan zrak, loše je provjetravanje
i česta je inverzija temperatura zbog pojave magle, a najčešće nema ni dovoljno svjetlosti.
Fitosanitarni faktori
Zaražena područja s karantenskim bolestima i štetočinama ne mogu se koristiti za
voćarsku proizvodnju. Zemljište ne smije sadržavati uzročnike bolesti koji izazivaju rak
korijena i truhlež te štetočine kao što su nemetode, žilogriz, larve gundelja i dr. Također,
korovske biljke mogu biti prenosioci nekih zaraznih bolesti i štetočina pa se zemljište mora
očistiti od korova.
6.1.5. Suzbijanje korova
Upotreba herbicida u rednom prostoru ima trend smanjivanja do potpunog napuštanja.
Treba napomenuti da upotreba herbicida, posebno u mladim zasadima, može izazvati
oštećenja, usporiti porast, a nerijetko i sušenje dijela ili čitavih zasada zbog nepravilne
primjene. Podjednako štetni mogu biti kako totalni tako i selektivni herbicidi (Anđelić, 1978;
Janković, 1989). Mnogo je primjera oštećenja zasada maline zbog nepravilne primjene
herbicida na bazi dihlorbenila i napropamida, uglavnom zbog kasne ili prekomjerne primjene
u neodgovarajućim (uglavnom pjeskovitim) zemljištima poslije čega nema izdanaka u narednoj
godini (Mišić i Nikolić, 2003). Takođe, neodgovarajuća aplikacija totalnih herbicida na bazi
glifosata često dovodi do oštećenja dijela voćaka, naročito donjih spratova, zbog nanošenja
sitnih, skoro nevidljivih čestica na lišće voćaka.
U starijim zasadima u punoj rodnosti mora se strogo voditi računa o izboru herbicida za
pojedine vrste, sorte, tip zemljišta, način aplikacije, dozvoljene doze i vrijeme primjene. Sve
ovo treba uskladiti sa ekološkim zahtjevima smanjenog zagađenja zemljišta i voda i što je
moguće više uklapati u savremeni koncept integralne proizvodnje voća (IPV). Iz tih razloga
prednost se daje mehaničkoj obradi uz korištenje malč materijala kako bi se obogatilo zemljište
u zoni korjenovog sistema i učinilo rastresitijim uz istovremeno očuvanje zemljišne
mikrofaune.
Slika 62 (a, b): Suzbijanje korova u voćnjaku
111
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
6.1.6. Plodored
Plodored je sistem biljne proizvodnje koji se na oranicama najviše prakticira, a
predstavlja pravilnu izmjenu usjeva, prostornu (poljosmjena) i vremensku (plodosmjena) na
proizvodnim površinama.
Sistematska i sukcesivna izmjena kultura na jednoj te istoj površini ima tri osnovne
zadaće, a to su:
a) gospodarska-tehnička-organizacijska
b) ekonomska
c) biološka
Uzgojem kulturnih biljaka u plodoredu ostvarujemo najveću racionalnost i optimalnost
bioloških, organizacijskih i prostornih utjecaja na tlo i biljku. Pravilnim plodoredom želimo,
uz odgovarajuću tehnologiju proizvodnje, što bolje nadomjestiti biološku ravnotežu spontanih
fitocenoza. Plodored nije „recept” već predstavlja, u danim prilikama, najbolje kompromisno
rješenje. Svaka promjena plodoreda mora biti dokumentirana, a plodored ponovo uspostavljen
s obzirom na zahtijevana pravila.
Plodored je važna agrotehnička mjera u uzgoju povrća. Struktura plodoreda je
uvjetovana biološkim svojstvima uzgajanih vrsta i ima svoje specifičnosti u uzgoju na
otvorenom i u zaštićenom prostoru. Pridržavanjem pravilnog plodoreda moguće je izbjeći
mnoge probleme u uzgoju poput pogoršavanja strukture tla, zamora zemljišta, akumuliranja
štetnika i uzročnika bolesti i povećanja toksina. U toplijem području plodored se, uz primjenu
navodnjavanja, može intenzivirati uzgojem čak tri povrtne kulture na istoj površini tijekom
godine. Struktura plodoreda može biti mješovita tako da glavna kultura budu profitabilne vrste
povrća dok su ostali usjevi krmne i leguminozne vrste koje povoljno djeluju na strukturu tla.
6.1.7. Obrada zemljišta
Obrada zemljišta primjenjuje se radi reguliranja vlažnosti, suzbijanja korova i
poboljšanja strukture sloja oranice, zaoravanje đubriva. U intezivnim zasadima voćaka
primjenjuje se jesensko-zimsko oranje ili proljetno, prema stanju zemljišta. Obrada zemljišta
može se vršiti ručno ili mehanizirano. Prilikom mehanizirane obrade, koriste se takve mašine
kojima se ne oštećuje korijenov sistem u jačoj mjeri. Pri tom se dubina površinske obrade mora
podešavati tako da se korijenov sistem ne ošteti.
U svakom slučaju, češće oranje ili, što je najbolje, frezanje veoma je važno i korisno u
voćnjacima, ne samo u cilju neposrednog reguliranja vlažnosti već i u cilju suzbijanja
višestruko štetne korovske flore koja konkurira voćkama u pogledu vlage i mineralnih hranjiva.
Time se omogućuje, pored ostalog, i da zemljište primi i održava više vode dospjele u vidu
padavina. Zato se obrada zemljišta u većini voćnjaka vrši svake 3 ili 4 sedmice. U cilju
nesmetane primjene prikladne mehanizacije, razmak između redova treba biti 2,5-3,5 m.
Prostor u redovima obrađuje se ručno i mehanizovano ili se korovi suzbijaju herbicidima, ali
uz nužnu predostrožnost njihove primjene.
112
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Slika 63: Međuredna obrada tla u voćnjaku
Obrada tla u uvjetima suše
Ovu godinu u klimatskom pogledu zapamtit ćemo kao sušnu, čak i ekstremno sušnu.
Poljoprivreda je gospodarska djelatnost na koju klimatske (ne)prilike imaju velik utjecaj zato
je i zovemo „tvornica pod vedrim nebom“. Ako ne možemo utjecati na raspored, vrstu i
količinu oborina, možemo određenim agrotehničkim mjerama sačuvati vlagu koja se već nalazi
u tlu.
Duboko oranje (zimska brazda) agrotehnička je mjera osnovne obrade tla koju svakako
treba obaviti čim vremenski uvjeti to budu dozvoljavali, najkasnije do kraja mjeseca novembra.
Oranjem se popravlja struktura tla, povoljno se utječe na vodo-zračni režim u tlu, suzbijaju se
korovi i štetnici, zaoravaju se žetveni ostaci, unosi se gnojivo na dubinu najvećeg dijela
korijenove mase (osnovna gnojidba). Oranje povoljno utječe na mikroorganizme u tlu koji
razlažu zaorane žetvene ostatke što u konačnici dovodi do stvaranja humusa. Pravovremenim
i dobro obavljenim oranjem tlo postaje rahlo, zbog prozračivanja mu se povećava volumen pa
može akumulirati i veću količinu vode.
Dubinu osnovne obrade tla treba mijenjati, a ne orati svake godine na istu dubinu. Time
se izbjegava stvaranje tabana pluga, odnosno zbijenog sloja tla koji onemogućava usvajanje
vode, a time i hraniva iz dubljih slojeva tla.
Također je bitno i orati u pravo vrijeme, kad tlo nije presuho ni prevlažno. Na taj način
ćemo ispoštovati i jedan od uvjeta višestruke sukladnosti, odnosno dobre poljoprivredne prakse
- primjereno korištenje mehanizacije, sačuvati povoljnu strukturu tla, ali i svoju poljoprivrednu
mehanizaciju.
Nakon oranja treba, što ranije u proljeće (početak marta), zatvoriti zimsku brazdu kako
bi se u tlu sačuvala voda nakupljena u jesensko-zimskom razdoblju. U sušnim godinama ova
agrotehnička mjera dobiva sve više na značenju. Ako tlo ostavimo u zimskoj brazdi u proljeće
do sjetvenih rokova, za vrijeme porasta temperature tla i zraka, površinski sloj će izgubiti
značajne količine akumulirane vode. U sušnim razdobljima treba prilagoditi agrotehničke
mjere novonastalim uvjetima kako bismo u tlu sačuvali što više vode, ravnomjerno raspoređene
u svim slojevima tla jer samo tako možemo omogućiti pravilan rast i razvoj biljaka.
Obradom se poboljšava toplinski i vodozračni režim tla, ali isto tako obradom se može
korigirati klima, prvenstveno akumulacijama, konzervacijama i mjerama odvodnje. Obradom
tla stvara se dublji oranični sloj čime se omogućava prodiranje korijena u dublje slojeve tla pa
biljke bolje podnose sušu. U obrađenom tlu zadržava se više vode nego u neobrađenom te se
tako stvaraju zalihe vlage za periode suše.
Sustav obrade tla mora se prilagoditi osobinama tla, zahtjevima uzgajane vrste, ali isto
tako i klimatskim promjenama. Za proljetnu sjetvu povrtnih kultura preporuka je obaviti
duboko jesensko oranje prije očekivanog nastupa kišnog maksimuma kako bi se što više zimske
113
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
vlage akumuliralo u tlu. U našim sušnim uvjetima potrebno je tlo što ranije u proljeće blanjati
ili drljati da bi se zatvorila zimska brazda i tako spriječio gubitak sakupljene zimske vlage.
Predsjetvenu pripremu tla treba obaviti neposredno pred sjetvu jer bi se u suprotnom
evaporacijom izgubilo mnogo vlage. Međutim, radi smanjene akumulacije vode u sušnim
godinama, preporuka je primijeniti neki od sustava reducirane obrade tla. Reduciranom
obradom tla povećava se konzervacija vode u tlu. Nakon sjetve u toplijim i suhim proljećima
potrebno je tlo valjati radi uspostavljanja kapilarnog uspona i dovođenja vode do sjemena.
Problem predstavlja stvaranje pokorice pa valjanje ne smije da bude posljednja mjera obrade
tla već se obavlja kombinirano sa drljanjem. Kultiviranjem tla uništava se pokorica i smanjuje
kapilarni uspon i gubitak vode isparavanjem što doprinosi boljem čuvanju vlage. Iako se
ogrtanje spominje kao mjera njege širokorednih kultura, ipak nije preporučljivo ogrtati usjeve
u sušnim uvjetima jer se povećava površina tla, a time i gubitak vode evaporacijom. U
ekstremnim uvjetima suše, u cilju sprječavanja isparavanja vode iz dubljih slojeva tla, najbolje
je izbjeći frezanje ili bilo koju sličnu obradu tla.
Izuzetno je važno odabrati pravilan pravac obrade na nagnutim terenima jer su takva
zemljišta podložna vodnoj eroziji. Na nagnutim terenima tlo se mora obrađivati vodoravno
kako bi se smanjilo površinsko otjecanje i poboljšalo upijanje vode u tlo.
6.1.8. Gnojidba i ishrana
Pogodnosti tla za uzgoj voćaka imaju osobito veliko značenje s obzirom da su voćke
višegodišnje kulture koje ostaju duži niz godina na istoj parceli. Broj značajki i svojstava tla,
koje je nužno razmotriti pri planiranju korištenja zemljišta za voćarstvo, vrlo je velik i ovisi o
pojedinoj voćnoj vrsti. Općenito, u najvažnija svojstva tla koja se moraju analizirati ubrajaju
se matični supstrat, ekološka dubina, mehanički sastav, tekstura, vodo-zračni odnosi, zbijenost,
prisutnost podzemne vode, reakcija tla, humoznost, sadržaj fiziološki aktivnog vapna te sadržaj
hraniva. Prilikom procjene pogodnosti zemljišta analiziraju se spomenuta svojstva tla i
značajke zemljišta u odnosu na zahtjeve pojedine voćne vrste, temeljem čega se utvrđuju
postojeća ograničenja za njezinim intenzivnim uzgojem.
Fizička




Hemijska









Tabela 26: Dominantna ograničenja i mjere za uređenje zemljišta
Mogući agro i hidromelioracijski zahvati za
otklanjanje ograničenja
nepovoljna struktura tla i
 organska gnojidba i kalcifikacija
nestabilnost strukturnih
 rigolanje, vertikalno dubinsko rahljenje,
agregata
podrivanje
zbijenost tla
 popravak strukture tla, rigolanje, vertikalno
loši vodozračni odnosi
dubinsko rahljenje, podrivanje
stagniranje oborinske
 osnovna i detaljna odvodnja
vode
 u kršu uklanjanje kamena, riperovanje
plitka ekološka dubina
 duboka obrada
pojava podzemne vode
 uklanjanje stijena u slučaju mjestimične
kamenitost
stjenovitosti
stjenovitost
 organska gnojidba
 meliorativna mineralna gnojidba
niski sadržaja humusa
 kalcifikacija
nedostatak hranjiva
 izbor odgovarajućih podloga
kiselost tla
 ispiranje soli
sadržaj karbonata i vapna
zaslanjenost tla
114
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Na osnovu utvrđenih ograničenja preporučuju se mjere uređenja zemljišta u vidu agroi/ili hidromelioracija, koje se projektiraju i izvode pri podizanju voćnih nasada.
Agromelioracijske mjere uređenja i/ili održavanja plodnosti tla za voćarstvo
Pogodnost tla za uzgoj voćaka ima osobito značenje s obzirom da su voćke višegodišnje
kulture koje ostaju duži niz godina na istoj parceli. Broj značajki i svojstava tla koje je nužno
razmotriti prilikom planiranja korištenja zemljišta za voćarstvo vrlo je velik i zavisi od pojedine
voćne vrste.
Na voćarskim područjima utvrđena su brojna ograničenja koja se različitim intenzitetom
kao i brojem izražavaju kod pojedinih voćnih vrsta. U okviru intenzivnog uzgoja nužno je,
stoga, planirati uklanjanje svih ograničenja kako bi se s motrišta plodnosti tla stvorili preduvjeti
za uzgoj voćaka i razvoj voćarstva.
Za uklanjanje ograničenja preporučuju se sljedeći agromelioracijski zahvati: organska
gnojidba; meliorativna gnojidba; mineralna gnojidba; kalcifikacija; vertikalno duboko
rahljenje; podrivanje; rigolanje; uklanjanje kamena i uklanjanje stijena. Za uklanjanje
ograničenja preporučaju se sljedeći hidromelioracijski zahvati: osnovna odvodnja; detaljna
odvodnja i ispiranje soli.
Gnojenje voćaka je vrlo bitna agrotehnička mjera jer voćke za svoj rast i razvoj troše
velike količine hraniva. Postoji više činitelja koji određuju količinu i vrstu gnojiva koja će se
primijeniti. Neki od njih su: stanje tla u voćnjaku odnosno zastupljenost pojedinih hraniva u
tlu; količina organske tvari u tlu; pH reakcija tla; struktura tla; gustoća sklopa voćnjaka; bujnost
sorti; starost voćnih stabala tj. jesu li ta stabla mlada ili su stupila u rodnost; u kojoj fenofazi
rasta i razvoja se nalaze voćna stabla u trenutku gnojidbe; zahtjevi pojedinih voćnih vrsta prema
gnojivima i klimatskim prilikama.
Pravilan odabir vrste gnojiva, načina nanošenja gnojiva, vremena (trenutka) izvođenja
gnojidbe mogu umanjiti negativni utjecaj suše. Mineralna gnojiva se mogu nanositi po površini
ili putem sustava za navodnjavanje (fertirigacija). Isto tako je bitno da se prilikom nanošenja
gnojiva po površini ista zaoru u tlo, nakon čega treba uraditi natapanje pognojene površine.
Prilikom nanošenja gnojiva treba svakako paziti u kojoj su fenofazi razvoja određene voćne
vrste što će svakako utjecati na odabir vrste gnojiva, a ako su u pitanju mineralna gnojiva to će
utjecati na odabir formulacije tog gnojiva (odnos: dušik:fosfor:kalij).
U periodu suše treba unositi manje količine dušičnih gnojiva jer ona podstiču snažan
vegetativni rast, a koji opet pojačava transpiraciju zbog velike mase vegetativnih organa.
Isto tako, preobilno gnojenje pojedinim gnojivima može utjecati na jaču pojavu nekih
bolesti i nametnika na voćnim stablima. Ukoliko su voćke na vrijeme dobile neophodne
količine fosfora i kalija, onda u perodu suše ta stabla neće imati problem nedostatka tih
elemenata, čak štaviše će biti tolerantnija na utjecaj suše. Naravno da treba naglasiti da je
svakako dobro u voćnjacima koristiti organska gnojiva koja obogaćuju tlo organskom tvari i
određenom količinom vlage te poboljšavaju strukturu tla i podstiču rad mikroorganizama u tlu.
Također je vrlo bitna zona oko stabla na koju se nanosi gnojivo jer starija stabla sigurno imaju
više raširenu korjenovu mrežu tj. izvan oboda krošnje, nego mlađa stabla (čime se i štedi
gnojivo).
Gnojenjem se mora održavati potrebna razina hraniva u tlu i potrebna ravnoteža među
pojedinim hranjivim elementima.
U proizvodnji povrća, gnojidba je važna agrotehnička mjera kojom se biljka opskrbljuje
hranivima i održava plodnost tla. Plodna tla su stabilnija prema nepovoljnim vremenskim
utjecajima. Da bi se osigurao optimalan razvoj biljaka i ostvarili visoki i kvalitetni prinosi u
uzgoju povrća potrebno je izbalansirati gnojidbu mineralnim i organskim gnojivima. Na taj
115
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
način će se osigurati razvoj biljaka dobre kondicije koje su otpornije na negativne utjecaje
sredine. U metabolizmu povrtnih kultura veliki značaj imaju dušik, fosfor i kalij. Dušik
stimulira vegetativni razvoj biljke i potrebno ga je umjereno dodavati da bi biljka bila čvrsta i
otporna na vanjske uvjete. Kalij, koji se inače najviše troši u vrijeme plodonošenja, utječe na
povećavanje turgora biljke i regulira mehanizam rada puči čime se povećava otpornost prema
suši. Kalij i fosfor imaju pozitivan utjecaj na smanjenje transpiracije. Pozitivan učinak
fosfornih gnojiva na biljku je stimuliranje razvoja korijena te biljka može bolje da iskorištava
vodu iz dubljih slojeva tla. Gnojidbu treba planirati na osnovu rezultata kemijske analize tla i
biljnog materijala.
Organska gnojiva imaju pozitivan učinak na mnoga svojstva tla, posebno na tlima koja
su slabo opskrbljena humusom. Gnojidba organskim gnojivima predstavlja biološku mjeru za
konzervaciju tla i vode, s ciljem popravljanja i održavanja strukture tla.
Od organskih gnojiva najčešće se koristi zreli stajski gnoj koji se dodaje u osnovnoj
gnojidbi. Povrtne kulture različito reagiraju na gnojidbu stajskim gnojem. Lukovičaste i
korjenaste vrste ne podnose direktnu gnojidbu stajskim gnojem kao ni neke vrste lisnatog
povrća koje imaju kraću vegetaciju. S druge strane, vrste povrća koje imaju dužu vegetaciju i
bujnu nadzemnu masu izuzetno dobro reagiraju na gnojidbu stajskim gnojem. Zemljište koje
je gnojeno stajskim gnojem ima veću otpornost prema zbijanju.
Zaoravanje zelenih biljaka (sideracija) je također način kojim se unose organska gnojiva
u tlo. S obzirom na klimatske uvjete, u područjima s blagim zimama pogodnija je jesenska
sjetva siderata. Na oraničnim površinama sidereti se uglavnom siju kao vremenski interpolirani
usjevi.
U sušnim razdobljima, za povrće je najbolje dodavati gnojiva kroz sustav za
navodnjavanje što je poznato pod nazivom fertirigacija. Općenito, suvremena tehnologija
proizvodnje povrća ne može se ostvariti bez primjene sustava za fertirigaciju. Na ovaj način
povrće se kontinuirano, kroz cijeli vegetacijski ciklus, opskrbljuje vodom i u njoj otopljenim i
precizno doziranim potrebnim biljnim hranivima. Navodnjavanje metodom kap po kap je
tehnološki najbolji način distribucije vode i hraniva u sustavu fertirigacije iako se mogu
koristiti i drugi načini navodnjavanja. Fertirigacijom se, između ostalog, podstiče bujnost
usjeva što izaziva zasjenjivanje tla i na taj način mu se smanjuje temperatura u sušnim uvjetima.
U uvjetima deficita vlage u tlu preporuka je primijeniti i folijarnu gnojidbu jer povrće
ima sposobnost usvajanja hraniva preko lista. Dodatkom tekućih i vodotopivih lisnih gnojiva
različitih formulacija postižu se visoki i kvalitetni prinosi. Primjenom gnojiva koja imaju
povećanu koncentraciju kalcija sprječava se prijevremeno opadanje lišća i plodova što se
dešava u uvjetima suše. Folijarna gnojidba je opravdana i u uvjetima kada je suša oštetila nasad,
da bi se stimulirala regeneracija biljke lakopristupačnim makro i mikro hranivima. Preporuka
je folijarno gnojiti nakon kišenja ili neke druge metode navodnjavanja jer će se tako spriječiti
pojava paleži na listovima i plodovima.
U posljednje vrijeme sve interesantnija su i biometabolitička gnojiva (biostimulatori)
koja stimuliraju biljke da u lošim uvjetima iskoriste svoj biološki potencijal. To su preparati
koji potiču metabolitičku aktivnost biljke, stimuliraju razvoj korijena, poboljšavaju apsorpciju
vode i hraniva, dinamiziraju procese metabolizma nakon raznih stresnih situacija poput
temperaturnih promjena, loših fizičkih svojstava tla, reguliraju pH vrijednost i dr.
Pozitivan učinak u usvajanju i zadržavanju vode, posebno u aridnijim područjima,
pokazuju različiti hidrokondicioneri (hidropolimeri). To su kristalizirane supstance koje
imaju veliku sposobnost apsorpcije vode nakon čega prelaze u želatinozno stanje. Voda se
lagano i ravnomjerno oslobađa i dostupna je biljkama bez dodatnog dodavanja vode. Primjena
hidrokondicionera ima više koristi među kojima su smanjenje potreba u zalijevanju i smanjenje
i amortizacija stresa u sušnim uvjetima. Hidrokondicioneri se mogu primijeniti kod
116
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
proizvodnje povrtnih kultura na otvorenom i u zaštićenim prostorima te kao dodatak
supstratima i smjesama za proizvodnju presadnica.
6.1.9. Malčovanje ili nastiranje zemljišta
Malčiranje ili nastiranje je postupak prekrivanja tla u voćnjaku nekom organskom tvari
koja truljenjem obogaćuje tlo humusom (natrulo sijeno, slama, listinac, kukuruzovina,
pokošena trava, i sl.).
Pod malčem se aktiviraju mikroorganizmi i fauna tla (gliste) koja ga koriste za hranu i
postupno obogaćuju tlo humusom, popravljaju mu strukturu. Ako se kao malč koriste tvari
bogate celulozom, dolazi do pomanjkanja dušika pa ga treba dodati gnojidbom. Malčiranje se
obavlja najčešće u proljeće poslije proljetne obrade tla. Debljina sloja je 10 do 15 cm, a treba
paziti da se ne malčira 40 do 50 cm uz deblo zbog glodavaca.
Prednosti malčiranja:
• sprječava se prekomjerno isparavanje vlage iz tla,
• poboljšano je akumuliranje oborina (manje površinsko otjecanje),
• smanjena je erozija,
• nema korova, pa nema ni obrade tla,
• popravlja se struktura tla,
• poboljšano je primanje K i P i drugih elemenata,
• popravlja se toplotni režim tla i štiti korijenje od pozebe,
• manje oštećenje i onečišćenje otpalih plodova prije berbe,
• lakši pristup u voćnjak u svako doba (pogotovo zaštita).
Nedostaci malčiranja:
• postoji opasnost da se malč zapali – požar,
• ispod malča i u njemu se razmnožavaju miševi i drugi glodavci koji oštećuju korijen,
• u malču mogu preživjeti štetnici koji se u proljeće razvijaju u većem broju.
Malčiranje najbolje podnose jezgričave voćke (jabuke i kruške), potom jagodaste
(jagoda, malina, ribiz, borovnica), a najlošije breskva.
Malčiranje tla neorganskim tvarima
Najčešće se primjenjuje u uzgoju jagoda ili uzgoju voćaka u gustom sklopu. Materijal
za nastiranje je crna plastična folija i tzv. staklena vuna. Zasadi jagode se sve više podižu na
folijama sa dva reda i pravljenje bankina, a gotovo da je napušten koncept gajenja jagode na
čistoj zemlji bez folije i malčiranja.
Navodnjavanje je ovdje imperativ bez čega nema visokih prinosa. Tome su značajno
doprinijeli pojeftinjenje plastičnih folija i sistema za navodnjavanje tako da se danas i kod nas
sve više govori o prinosima jagode preko 20 i 25 t/ha. Takođe, plastenička proizvodnja jagode
(a ponegdje i maline) je realnost u trci za većim prinosima i boljom cijenom koja se postiže
ranijim zrenjem plodova (Mišić i Nikolić, 2003).
117
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Slika 64 (a, b): Malč u zasadu jagode
Slika 65: Pokus sa različitim
malč materijalima
Slika 66: Stroj za razbacivanje
malč-zastirnih materijala
U intenzivnoj proizvodnji povrća prekrivanje tla je redovit postupak. Na prekrivenom
tlu smanjeno je izravno djelovanje sunčevog zračenja te se smanjuje evaporacija, odnosno
neproduktivno isparavanje vode s površine tla. Na taj način se poboljšava vodni i toplinski
režim tla. U takvim uvjetima stimulira se rad mikroorganizama tla te je veća produkcija ugljen
dioksida koji je na ovaj način pristupačniji biljkama. Malčiranjem tla je onemogućen razvoj
korova pa je isključena upotreba herbicida. Tlo se može prekriti različitim organskim i
polimernim materijalima. U proizvodnji povrća tlo se prekriva crnim neprozirnim, prozirnim i
bijelim polietilenskim folijama. Najveću primjenu ima crna polietilenska folija koja povećava
temperaturu tla što je značajno kod zimske i rane proljetne proizvodnje.
Suprotan efekt imaju bijele, srebrne ili crno-bijele folije koje reflektiraju najveći dio
sunčevog zračenja uslijed čega se snižava temperatura tla. Ove folije su našle primjenu u
toplijem periodu kod kasne proljetne i ljetne proizvodnje povrtnih kultura.
6.1.10. Proizvodnja u zaštićenom prostoru
Uzgoj povrća u zaštićenim prostorima može se promatrati i kao jedan od načina
prilagodbe tehnologije proizvodnje klimatskim promjenama. Za razliku od proizvodnje na
otvorenom, u zaštićenim prostorima (staklenici, plastenici, tuneli), primjenom suvremenih
tehnoloških postupaka, moguće je mijenjati i prilagođavati vegetacijske faktore (voda, toplina,
svjetlost, zrak, hraniva) prema potrebama biljaka. Na taj način se smanjuje negativan utjecaj
vanjske sredine na rast i razvoj uzgajanih kultivara povrća. Zaštićeni prostor može se vrlo
intenzivno koristiti preko cijele godine pravilnom smjenom vrsta, čime se osigurava visok
prinos i ekonomičnost proizvodnje.
Izbor lokacije za ovaj vid proizvodnje ovisi o nizu faktora. Posebno treba naglasiti značaj
dostupnosti dovoljnih količina kvalitetne vode za navodnjavanje jer se u zaštićenim prostorima
voda biljkama dovodi isključivo umjetnim putem. U zaštićenim prostorima, u odnosu na uzgoj
na otvorenom, veća je potrošnja vode prije svega radi viših temperatura uslijed „efekta
118
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
staklenika“. Biljke uzgajane u zaštićenim prostorima imaju slabije razvijen korijen, bujniju
nadzemnu masu i ostvaruju veće prinose po biljci i po jedinici površine. Sukladno tome,
potrebno je biljkama osigurati optimalne količine vode i potrebnih hraniva. Za većinu vrsta
povrća najprikladniji je sustav navodnjavanja kap po kap koji je opskrbljen fertirigatorom sa
dozatorom za vodotopiva gnojiva. Za ravnomjerno vlaženje veliku primjenu imaju i
automatizirani sustavi za orošavanje koji su montirani na cijevima ispod krovne konstrukcije.
Za reguliranje mikroklimatskih uvjeta u cilju zaštite biljaka od pojave toplinskog stresa
koriste se različiti sustavi za hlađenje, ovisno o tipu zaštićenog prostora. Najčešće se
temperatura zraka snižava provjetravanjem (ventilacijom) prostora. U uvjetima sve češćih
klimatskih promjena praćenih ekstremnim temperaturama, prednost treba dati zaštićenim
prostorima sa instaliranom suvremenom opremom za reguliranje mikroklime. Veći objekti su
opremljeni automatski reguliranom bočnom i krovnom ventilacijom. Također, temperaturu
zraka moguće je sniziti zamagljivanjem mikrorasprskivačima - sustav „Fog”, kišenjem
krovova, ventilatorima kroz sustav „Fan-jet” i adijabatskim hlađenjem koji je najefikasniji i
najsuvremeniji način hlađenja prostora u ljetnom periodu.
Za reduciranje topline unutar zaštićenih prostora u toplijem dijelu dana primjenjuju se i
različiti načini zasjenjivanja, od najjednostavnijih poput bojanja krovnih i bočnih površina
bijelom bojom kao i postavljanjem različitih mreža i termalnih zastora u suvremenim
objektima. Materijal za zasjenjivanje može da bude različite boje i gustoće tkanja pa se
intenzitet sunčevog zračenja može smanjiti u različitim postocima. Važno je da i u zasjenjenom
objektu uvijek bude dovoljno svjetlosti radi normalnog odvijanja procesa fotosinteze.
Kao i na otvorenom, i u zaštićenim prostorima tlo se malčira različitim materijalima,
ovisno o rokovima proizvodnje. U ljetnom uzgoju najbolje je tlo prekriti bijelim ili crnobijelim
folijama kod kojih je bijela strana okrenuta prema gore. Na taj način se reducira toplina unutar
zaštićenog prostora i smanjuje gubitak vode evaporacijom.
Slika 67: Akumulacija vode za zaštićene prostore
(Izvor: Sefo, E.)
Najsuvremenije tehnološko dostignuće u proizvodnji povrća u zaštićenim prostorima
predstavlja hidroponski sustav uzgoja - uzgoj bez tla. Na taj način moguće je organizirati
proizvodnju povrća i na lokacijama sa tlom nižeg kvaliteta ili bez tla. Hidroponski način
proizvodnje omogućava potpunu kontrolu količine vode u proizvodnom sustavu.
Potrošnja vode je manja i do 70-90 % u odnosu na druge načine konvencionalne
proizvodnje te je moguće organizirati proizvodnju na područjima gdje su zalihe vode
119
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
ograničene. Postoji više tehnika hidroponske proizvodnje: sa supstratima (organski,
anorganski, sintetski) i bez supstrata (hidroponik, aeroponik). Kao medij za ukorjenjivanje,
komercijalno se najviše koriste blokovi kamene vune. Potpuno automatiziranim sustavom
biljke se redovito opskrbljuju vodom i lakopristupačnim hranivima čime se postižu veći prinosi
u odnosu na druge načine proizvodnje povrća.
Slika 68: Uzgoj krastavca na inertnom supstratu (Izvor: Sefo, E.)
6.1.11. Podizanje savremenih sistema uzgoja „na dohvat ruke”
Sistem gajenja voćaka podrazumijeva skladan odnos između gustine sadnje i
zastupljenog uzgojnog oblika, odnosno interakcijski odnos između gustine sadnje, uzgojnog
oblika i odabrane kombinacije sorta/podloga (Mićić i Đurić, 1994). Radi što efikasnijeg
izvođenja neophodnih agro i pomotehničkih mjera u voćnjacima, teži se formiranju niskih
uzgojnih formi sa maksimalnim brojem stabala po jedinici površine radi optimalnog
iskorištavanja proizvodnog (životnog) prostora. Pri tome je od posebnog značaja definisanje
specifičnih pomotehničkih mjera za pojedine sisteme gajenja, a posebno za formiranje i
odgovarajuću zamjenu rodnog drveta.
U nizu pomotehničkih mjera, rezidbi nesumnjivo pripada jedno od najznačajnijih. Ovom
mjerom se neposredno utiče na rast i rodnost voćaka, odnosno na uspostavljanje i trajno
održavanje ravnoteže između vegetativnog i generativnog potencijala.
Imajući u vidu iskustva i prisutne tendencije u zemljama sa visokointenzivnim
voćarstvom, treba se orijentisati uglavnom na zasade gustog sklopa, habituse male bujnosti
(voćke „na dohvat ruke“) i kraći eksploatacioni period (Gvozdenović, 1996; Mantinger, 1993).
Pri takvom kontinuitetu visokointenzivnih tehnologija u voćnjacima preporučuje se rezidba
niskog intenziteta i primjena nekih drugih pomotehničkih mjera na voćkama: savijanje grana,
povijanje, pinciranje, rovašenje debla i dr. u cilju ranijeg stupanja u period plodonošenja, čime
se uspostavlja i zadržava ravnoteža između rasta i rodnosti (Veličković, 2002).
Od posebnog je značaja pravilno i pravovremeno izvođenje zelene rezidbe (jednokratno
ili dvokratno) kao i prorjeđivanje plodova čije prisustvo u kruni voćke mora biti u srazmjernom
odnosu sa brojem normalno razvijenih i neoštećenih listova.
Svako odstupanje od navedenih pomotehničkih mjera dovodi voćarsku proizvodnju na
nivo ekstenzivne odnosno niskoprofitabilne proizvodnje što je nedopustivo, kako na manjim,
tako i na većim proizvodnim površinama.
120
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
U svijetu, a dijelom i u našoj zemlji, dominantno mjesto pripada vretenastim uzgojnim
formama (Vitko vreteno) i njihovim modifikacijama (posebno za jabuku, krušku i breskvu).
Postojeće forme vitkog vretena i pokušaji iznalaženja novih, produktivnijih za pojedine vrste
voćaka, neposredno zavise od karaktera formiranja i obrastanja rodnim drvetom (Christoph i
Innerhofer, 1974; Fidelghelli i Et Rigo, 1995).
U intenzivnim i visokointenzivnim zasadima, određene prednosti ispoljili su oblici
modifikovanih vretenastih formi prema oblicima formiranja: supervreteno, Hai-Tek i savijeno
vreteno, zatim modifikacije vretenastih formi prema broju i položaju centralnih vodilica: VGuttingen, Mikado i Drilling sistemi i Veronsko vreteno, Veronska vaza i Pal-špindel, kao i
manje zastupljene novije forme Tatura Trelis, Solen, Solakse, Tesa i dr. (Lespinasse, 1987;
Van der Ende, 1984).
Na osnovu dosadašnjih iskustava može se reći da je najveća produktivnost po jedinici
površine ostvarena sa uzgojnim oblikom supervreteno, zatim „V“ sadnja, a najmanja je na
palmeti. Međutim, supervreteno je ekonomski opravdano samo u uvjetima visokih cijena ekstra
i prve klase dok su „V“ sadnja, četvoroosovinski sistemi i savijena vretena daleko rentabilniji
(Mićić et al., 1998).
Polazeći od različitih proizvodnih uvjeta i sortnih osobina, može se konstatovati da je za
visoku produktivnost po jedinici površine neophodno podizati zasade (sa odgovarajućim
sortama) u gustoj sadnji od 2.500 do 5.000 sadnica po hektaru pri preporučenim razmacima
sadnje od 3,5-4 x 0,5 - 1 m.
6.1.12. Preporuke za podizanje mreže za navodnjavanje
Poljoprivreda u Hercegovini predstavlja vrlo bitan dio gospodarstva budući da osigurava
hranu značajnom broju stanovnika i u ruralnim i u urbanim sredinama. Znatan dio radne snage
u ruralnim područjima je vezan za poljoprivredu i kao takav igra vrlo bitnu ulogu u životima
ljudi iz tih predjela. U usporedbi s drugim sektorima, poljoprivreda se vrlo sporo oporavlja
nakon završenih ratnih djelovanja. Općenito govoreći, poljoprivreda u cijeloj Bosni i
Hercegovini, a tu Hercegovina na žalost nije izuzetak, odlikuje se malim i rascjepkanim
posjedima. Na tim posjedima se koristi loša tehnička oprema i uglavnom su u uporabi stare
predratne tehnologije.
U proteklih 120 godina, tj. od 1894. godine kada je na prostoru BiH izgrađen prvi sustav
za navodnjavanje pa do danas, u oblasti navodnjavanja nije bilo sustavnog i organiziranog
financiranja i izgradnje sustava za navodnjavanje poljoprivrednog zemljišta. Aktivnosti na
izgradnji sustava navodnjavanja uvijek su bile pokretane sa razine vlasti i u vremenskim
periodima kada je to odgovaralo interesima vladajućih struktura. Karakterističan je period od
1949. godine do 1962. godine kada su na području Hercegovine izgrađeni natapni sustavi na
površinama od 8.550 ha i period od 1972. godine do 1991. godine kada je u slivu rijeke Save
sustavima za irigaciju obuhvaćeno oko 11.600 ha poljoprivrednih površina.
Navodnjavanje predstavlja umjetno dovođenje vode na poljoprivredno zemljište u cilju
zadovoljenja potreba biljaka za vodom kako bi se konstantno osigurali visoki prinosi
poljoprivrednih kultura. Nedostatak ili manjak vode izaziva sušne efekte i smanjuje ili sasvim
uništava prinose kultura. U svijetu se pridaje velika važnost navodnjavanju (265 milijuna ha,
18% od ukupne obradive površine), a u BiH tradicija postoji jedino u dijelu Hercegovine
(Gatačko polje, Ljubuško-Vitinsko polje).
Poljoprivredna djelatnost zahtijeva velike količine vode. U razvijenim zemljama
navodnjavanje zemljišta je u porastu, ali, na žalost, u ostatku svijeta prakse održivog
navodnjavanja su rijetkost. U svijetu se zbog oštećenih cijevi i neefikasnih sustava
121
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
navodnjavanja gubi skoro polovina proizvedene vode u sustavu navodnjavanja (Organizacija
za gospodarsku suradnju i razvoj, 2001.)
Nedostatak vode tokom vegetativne sezone je ključni faktor koji ograničava razvoj
poljoprivrede, posebno u Hercegovini. Ako se uzmu u obzir i klimatske promjene, ovo
područje bi moglo pretrpjeti najveću štetu tokom sušnih perioda i neophodno je započeti
rekonstrukciju sustava navodnjavanja i vodospremnika. Samo 4.360 hektara u ovom području
se navodnjava, a potencijalno područje koje bi se moglo navodnjavati se prostire na 74.000
hektara (Regionalni centar za okoliš, 2000). U BiH je u 1990. godini navodnjavano 11.660 ha.
Trenutno je prisutna pojava korištenja vode za poljoprivredu bez ikakve kontrole
kvalitete i kvantitete vode. Neophodno je uspostaviti dobar zakonodavni sustav koji će
osigurati provođenje kontrolnih mehanizama i terenskih inspekcija.
Navodnjavanje kao melioracijska mjera ima za cilj nadoknaditi nedostatak vode koji se
javlja kod uzgoja poljoprivrednih kultura, odnosno korigiranje prirodnog režima vlaženja
umjetnim dodavanjem vode u trenutku podobnom za pravilan razvoj biljke, omogućava
podizanje dostignutog praga u proizvodnji ratarskih kultura i u godinama koje su sušne - što je
sve učestalija pojava u zadnjih 20 godina. Također, navodnjavanje omogućava i bolje
iskorištenje zemljišta uvođenjem druge žetve. Navodnjavanjem se, do neke mjere,
kompenziraju negativni učinci smanjenja prihrane kemijskim sredstvima za prinose te se
omogućava proizvodnja „zdrave hrane“.
Tendencija smanjenja godišnjih oborina, pogotovo u vegetacijskom razdoblju, dovela je
do povećanog interesa za navodnjavanjem na području Hercegovine.
Slika 69: Prostorna raspodjela godišnjeg povećanja/smanjena obima kiše za period 1999.-2008. u
usporedbi sa referentnim periodom između 1961.- 1990. godine
(Izvor: Prvi nacionalni izvještaj BiH u skladu sa Okvirnom konvencijom UN o klimatskim
promjenama 2009. godine)
122
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Prvi nacionalni izvještaj BiH u skladu sa Okvirnom konvencijom UN o klimatskim
promjenama iz 2009. daje dramatičnu sliku o smanjenju obima kiše za mjerni period 1999.2008. godine u usporedbi sa referentnim periodom 1961.-1990. godine za područje
Hercegovine, osobito za područje Mostara. Za uže područje Mostara to smanjenje iznosi preko
10% dok se za cijelu Hercegovinu može primijetiti smanjenje od 2-8%! Samo ovi podaci
pokazuju koliko je bitno izraditi održiv sustav navodnjavanja i to za blisku budućnost.
Izostanak navodnjavanja jedno je od glavnih ograničenja razvitka poljoprivredne, a u
vezi s tim i proizvodnje u ostalim granama koje ovise o njoj što ima značaj za stabilnost
ukupnog, posebno prehrambene grane, gospodarstva. Pored sprječavanja suše, kao
elementarne nepogode u poljoprivrednoj proizvodnji, navodnjavanjem se općenito povećavaju
prinosi, povećava se stupanj korištenja zemljišta te se otvara mogućnost druge sjetve sa
znatnim povećanjem kvalitete plodova.
Na pojedinim područjima u Hercegovini postoje primjeri tehnološki napredne i
dohodovno isplative poljoprivredne proizvodnje. U pravilu se radi o pojedinačnim
proizvođačima ili malim skupinama proizvođača na ograničenom prostoru. Njihov daljnji
napredak, kao i napredak potencijalnih novih proizvođača potaknutih uspješnim primjerima,
ograničen je zbog nedostatka proizvodne infrastrukture u kojoj je osiguranje vode jedna od
temeljnih karika.
Sustavi zahvata vode i distribucije vode za navodnjavanje izuzetno su skupi i njihova
ekonomska djelotvornost se, u pravilu, temelji na ekonomiji obujma. Mali poljoprivredni
proizvođači ne raspolažu niti znanjem niti sredstvima za izgradnju ovakvih sustava pa je
potpora države ili lokalne samouprave uobičajena u razvijenim zemljama. Djelotvorni sustavi
za navodnjavanje osiguravaju cjenovno prihvatljivu vodu, a tehnologije poljoprivredne
proizvodnje uz navodnjavanje omogućuju uzgoj dohodovno privlačnih kultura i isplativu
poljoprivredu.
Poljoprivredni proizvođači koji primjenjuju suvremenu tehnologiju i proizvode
dohodovno izdašne kulture odavno su uveli navodnjavanje na svojim površinama. Na žalost,
takvih je proizvođača vrlo malo. Zbog nedostatka infrastrukture za navodnjavanje i ovaj mali
broj proizvođača se na različite načine snalazi u osiguranju vode za navodnjavanje. U takvoj
situaciji nije iznenađujuće da se voda za navodnjavanje koristi iz vodoopskrbnih sustava.
Kvalitetno rješavanje infrastrukture za navodnjavanje omogućiti će racionalno
gospodarenje vodnim resursima što pozitivno utječe na namjensko korištenje izvorišta pitke
vode i smanjenje cijene vode za navodnjavanje, odnosno troškova poljoprivredne proizvodnje.
Za osiguranje zadovoljavajućeg dohotka s malih površina, nužno je proizvoditi radno i
kapitalno intenzivne kulture koje u pravilu zahtijevaju navodnjavanje. Stoga je izrada
kvalitetne projektne dokumentacije (Planova navodnjavanja) o unapređenju navodnjavanju
veliki doprinos koji državne strukture na svim razinama vlasti mogu dati sa ciljem stvaranja
suvremene i konkurentne poljoprivrede u postojećim prirodnim i društvenim okolnostima.
Primjenjivi sustavi za navodnjavanje
Budući da je navodnjavanje staro kao i ljudska civilizacija, do danas su se koristile četiri
metode, više načina i brojni sustavi navodnjavanja.
Najprije se je pojavila metoda površinskog navodnjavanja sa svojim načinima i
sustavima. Temeljna značajka površinskog navodnjavanja je u tome što voda u tankom sloju
prekriva tlo ili teče po površini. Prilikom toga se upija u zonu rizosfere i služi za rast i razvoj
123
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
biljaka. Načini i raznoliki sustavi površinskog navodnjavanja još uvijek se dosta koriste u
svijetu, posebno navodnjavanje brazdama, ali u našim uvjetima gotovo se više ne primjenjuje
pa nema potrebe u ovoj Studiji, obrađivati i preporučivati površinsko navodnjavanje.
Metoda podzemnog navodnjavanja dovodi vodu otvorenim kanalima ili podzemnim
cijevima na proizvodnu parcelu. Iz kanala ili podzemnih cijevi voda se, uslijed kapilarnih sila,
infiltrira horizontalno i vertikalno do zone rizosfere gdje ju biljke koriste. Budući da podzemno
navodnjavanje ima dosta nedostataka u praktičnoj primjeni, vrlo malo se primjenjuje u
poljoprivrednoj proizvodnji pa zbog toga držimo da nije perspektivno niti za korištenje na
prostoru Hercegovine.
Metoda navodnjavanja kišenjem počela se uvoditi početkom prošlog stoljeća, s
razvojem tehnike i učinkovitijih strojeva. Naprednija tehnička oprema omogućila je dovođenje
vode pod tlakom na proizvodne površine te, prskajući cijeli prostor, osigurava tlo odnosno
uzgajane biljke s vodom. U prošlom stoljeću razvili su se, unutar metode kišenja, nekoliko
načina i više sustava navodnjavanja. Danas postaje raznoliki sustavi klasičnog kišenja, zatim
raznoliki sustavi samohodnih uređaja kao i više sustava hidromatika koji izvode oblik prskanja
i doziranje vode prema potrebi tla, uzgajane kulture i ciljevima koji se žele ostvariti u
proizvodnji.
Metoda lokaliziranog navodnjavanja je najnovija metoda koja se je počela
primjenjivati polovicom prošlog stoljeća. Danas postoji više sustava navodnjavanja kapanjem
i raznolikih sustava navodnjavanja mini rasprskivačima. Pri navodnjavanju kapanjem, voda se
dovodi pod malim tlakom na proizvodnu površinu pri čemu se vlaži samo dio površine koji
se nalazi u blizini uzgajane biljke. Navodnjavanjem mini rasprskivačima voda se također
racionalno troši pa je lokalizirano navodnjavanje posebno značajno za područja koja imaju
ograničene količine vode. Sustavi kapanja i mini rasprskivača su od plastičnih materijala.
Mogu se primijeniti na svim tlima, svim topografskim prilikama i za sve uzgajane kulture u
poljskim uvjetima i zaštićenom prostoru (plastenici i staklenici).
Osim toga, ovi sustavi traže malo pogonske energije, štede vodu i vrše precizno
doziranje vode. Značajno je što su sustavi lokaliziranog navodnjavanja funkcionalni,
pouzdani, uz mogućnost elektronske regulacije cijelog sustava i automatske kontrole njegovih
pojedinih dijelova. S ovim sustavima može se održavati optimalna vlažnost u tlu, potrebna
razina hranjiva za uzgajane biljke i održavati povoljne mikroklimatske uvjete u cijelom
vegetacijskom razdoblju uzgajane kulture. Temeljem navedenih činjenica, preporučuje se da
se za uzgoj raznolikih jednogodišnjih i višegodišnjih poljoprivrednih kultura, primjenjuju
suvremeni sustavi navodnjavanja.
U suvremene sustave spadaju najnoviji sustavi metode kišenja kao i sustavi kapanja i
mini rasprskivača, odnosno sustavi lokaliziranog navodnjavanja.
Međutim, izbor sustava za navodnjavanje za konkretnu poljoprivrednu proizvodnju
ovisit će o više čimbenika:
1. uzgajane kulture,
2. veličine i oblika proizvodne površine,
3. konfiguracije terena,
4. vrste i položaja izvora vode i
5. raspoložive količine i kvalitete vode.
124
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Osim toga, pri izboru sustava navodnjavanja, treba voditi brigu o:
1. značajkama tla,
2. putnoj i kanalskoj mreži,
3. nabavnoj cijeni,
4. troškovima održavanja sustava navodnjavanja.
Budući da na izbor sustava u praksi najviše utječe veličina parcele i vrsta uzgajane
kulture, u Tablici 27. prikazani su elementi koji pomažu pri izboru sustava navodnjavanja u
praksi.
Tablica 27: Izbor metode, načina i sustava navodnjavanja u ovisnosti o kulturi
Veličina
parcele
(ha)
do 0,3
0,3-5
Metoda
navodnjavanja
Način
navodnjavanja
Sustavi
navodnjavanja
voćarske, povrtlarske, vinova
loza, rasadničke, ratarske i krmne
kulture koje se siju u redove,
kulture u zatvorenom prostoru
lokalizirano
kapanje
različite vrste
kapaljki
kulture gustog sklopa
lokalizirano
mini rasprskivači
voćarske, vinova loza, rasadničke
kulture
lokalizirano
Uzgajana kultura
kapanje
mini rasprskivači
0,3-5
povrtlarske, ratarske i krmne
kulture koje se siju u redove te
kulture gustog sklopa
lokalizirano
klasično kišenje
5-30
voćarske, vinova loza, rasadničke
kulture kao i
povrtlarske, ratarske, i krmne
kulture u redovima
povrtlarske, ratarske i krmne
kulture gustog sklopa
više od 30
voćarske, vinovava loza,
povrtlarske, ratarske i krmne
kulture
kulture u redovima
povrtlarske, ratarske i krmne
kulture gustog sklopa
mini rasprskivači
klasično kišenje
lokalizirano
kapanje i mini
rasprskivači
kišenje
samohodni
uređaj
kišenje
klasično kišenje
lokalizirano
samohodni
uređaj
kapanje i mini
rasprskivači
kišenje
kišenje
samohodni
uređaj
hidromatici
različite vrste
rasprskivača
različite vrste
kapaljki
različite vrste
rasprskivača
različite vrste
rasprskivača
prenosivi i
polustabilni
različite vrste
kapaljki i mini
rasprskivača
Typhon
polustabilni
prenosivi
Typhon
bočno kišno krilo
različite vrste mini
rasprskivača
Typhon
Bočno kišno krilo
linijski
Pivot
125
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Slika 70: Linearni stroj za navodnjavanje, dužine 760 m, napajan iz otvorenog kanala
(Izvor: materijal firme Valmont, Lipovac)
Iako se nedostatak vode može donekle kompenzirati agrotehničkim mjerama, ipak je
navodnjavanje direktna mjera za borbu protiv suše i svakako prioritetna mjera za održivost
proizvodnje povrća.
Navodnjavanjem se najbolje utiče na mikroklimu proizvodne površine. U
navodnjavanom nasadu povrća poboljšava se iskorištavanje prirodne plodnosti tla,
primijenjenih gnojiva, zaštitnih sredstava, itd. S ciljem racionalnije potrošnje vode u procesima
poljoprivredne proizvodnje, kreirani su novi sustavi navodnjavanja. U proizvodnji povrća
najracionalniji se pokazao sustav navodnjavanja kapanjem, naročito u kombinaciji sa
primjenom malča od polietilenske folije.
Preporuke za podizanje mreže za navodnjavanje (za voćke)
U voćarstvu Hercegovine, obzirom na uzgoj u vrlo različitim klimatskim područjima,
prirodne oborine nisu dovoljne za zadovoljavanje potreba u vodi, što se prvenstveno odnosi na
aridna i semiaridna područja uz prisustvo visokih temperatura zraka, ali i na područja koja
ubrajamo u semihumidna, ali s neodgovarajućim rasporedom oborina. U takvim uvjetima,
navodnjavanje je obavezna mjera te se provodi u skladu s pedoklimatskim uvjetima pojedinog
područja, a u cilju zadovoljavanja potrebe voćaka za vodom, s ciljem postizanja visokih prinosa
odgovarajuće kakvoće.
Navodnjavanje voćaka provodi se na više načina, a bitno je osigurati biljkama dovoljne
količine lako pristupačne vode u zoni aktivnoga korijenovog sustava. Najbolje je trenutak
početka navodnjavanja određivati prema sadržaju vode u tlu, pogotovo ako su pouzdani mjerni
uređaji.
Tehnički minimum sadržaja vode u tlu je pri lentokapilarnoj vlažnosti odnosno pri 6065% PVK na srednje lakim do srednje teškim tlima, odnosno oko 70% PVK na lakšim tlima.
Vrijednost tehničkog minimuma zapravo ovisi od vodno fizikalnih svojstava pojedinog tipa
tla, a predstavlja trenutak kada voda prelazi iz lako pokretne u teže pokretnu.
U voćarstvu je voda neophodna za porast plodova i veći prinos, ali je jednako bitan i
prirast stabla što su potvrdila brojna istraživanja, a tomu je najbolji indikator prosječna ili
„vlažna godina“.
U praksi se režim navodnjavanja najčešće koristi prema kritičnim periodima u odnosu
na vodu. Voćke najviše troše vodu od završetka cvjetanja do kraja intenzivnog porasta plodova.
126
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Kritične faze razvoja u odnosu na vodu su cvjetanje, porast lišća i mladica, formiranje zametaka
i porast plodova.
Prvo navodnjavanje trebalo bi obaviti deset dana poslije cvjetanja, ukoliko je proljeće
sušno, a zima je bila oskudna sa padalinama. Drugo navodnjavanje se obavlja početkom
sedmog mjeseca, u periodu najvećeg porasta vegetativnih organa, kada se formiraju cvjetni
pupoljci za narednu godinu i rastu plodovi. Tada su i najveći evapotranspiracijski zahtjevi
vanjske sredine te stabla voćaka najviše troše vodu, a period je relativno oskudan padalinama.
Treće navodnjavanje se obavlja početkom 8. mjeseca za porast plodova koji stižu za
berbu krajem 8. mjeseca i tokom 9. mjeseca. Četvrto navodnjavanje primjenjuje se samo kod
sorti jabuka i krušaka za zimsku potrošnju, ali se obavlja 25-30 dana prije berbe.
Najčešći načini navodnjavanja u voćarstvu su: navodnjavanje „kap po kap“,
navodnjavanje minirasprskivačima, te navodnjavanje kišenjem.
Slika 71: Navodnjavanje minirasprskivačima
Slika 72:Navodnjavanje kap po kap
Slika 73: Navodnjavanje kišenjem
Navodnjavanje pojedinih voćnih vrsta
Navodnjavanje jabuka
Kod navodnjavanja voćnjaka jabuka preporučuje se navodnjavanje kapanjem jer tako
biljka kontinuirano dobiva vodu i postižu se velike uštede vode. Preporučuju se kratki razmaci
između obroka vode, s količinski ograničenim obrocima kako bi se osiguralo da biljke lakše
127
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
uzimaju vodu. Nedostatak vode kroz kritične stadije razvoja može rezultirati opadanjem
plodova, smanjenim prinosom te bržim završetkom sezone rasta i dozrijevanja.
Prosječno godišnje navodnjavanje iznosi 2.500 do 3.500 m3/ha. Preporučuje se
navodnjavanje korištenjem sistema “kap po kap” i navodnjavanje sa optimalnom količinom
vode da bi se omogućilo iskorištenje vode i njeno zadržavanje u zemljištu kao i zadovoljenje
poljskog vodnog kapaciteta. Vrijeme navodnjavanja je u kritičnim fenološkim fazama:
maksimalan porast, promjena boje ploda i sazrijevanje, nakon berbe, jul-avgust (kada se
diferenciraju cvjetni pupoljci).
Navodnjavanje krušaka
Stabla kruške su dosta tolerantna na sušu, međutim znatno bolji rezultati se ostvaruje u
zasadima koji su optimalno snabdjeveni vodom. Tolerantnost stabla na nedostatak vode zavisi
i od primjene podloge. Ona proizilazi iz različitog prodiranja i distribucije korjenovog sistema
po površini i dubini. Potrebe za vodom su uvjetovane i vremenom zrenja kruške.
U većini naših rejona u kojima se gaji kruška, količina padavina se krece od 500 do 600
mm godišnje pa je navodnjavanje neophodno. Stabla kruške na sijancu su posebno osjetljiva
na visok nivo podzemne vode. Međutim, umjereni nivo podzemne vode djeluje vrlo pozitivno
na njihov razvoj. Pored zemljišne vlage, za uzgajanje kruške je značajna i relativna vlažnost
vazduha. Ona je posebno važna u vrijeme oplodnje, razvitka i rasta ploda i u danima sa
ekstremno visokim temperaturama. Kod kržljave kombinacije kruške na dunji, transpiracija
često može da bude veća nego usisna moć korijena pa lišće trpi, oduzima vodu ljetorastima,
aktivnost kambijuma se smanjuje pa raste. Najpovoljnijom se smatra relativna vlažnost
vazduha od 60 do 70% u toku ljetnjih mjeseci dok niža od 30%, u kombinaciji sa drugim
nepovoljnim činiocima, vodi pojavi fizioloških poremećaja u biljci. Radi sprječavanja
transpiracije, u svijetu se sve više radi na antitranspirantima i orošavanju listova u kritičnim
danima.
Navodnjavanje bresaka i nektarina
Breskva se navodnjava u sušnim rejonima u kojima je suma padavina u toku godine
ispod 600 mm/cm2. Norma vode za navodnjavanje zavisi od zemljišta, hidrotermičkog
koeficijenta rejona, visine prinosa i starosti breskvika. One se kreću u granicama od 350-500
m3 po hektaru ili 500-1.000 1 po jednom stablu.
Breskvik se zalijeva pred cvjetanje, poslije prorjeđivanja plodova, za vrijeme nalijevanja
plodova (na 20-30 dana prije zrenja), a u vrlo sušnim rejonima zalijevaju se i preko zime ili
kasno u jesen za rezervu, poslije otpadanja lišća. Neki preporučuju i jedno zalijevanje pred
početak obrazovanja cvjetnih začetaka (krajem jula ili početkom avgusta), ukoliko to
zalijevanje ne bi produžilo zrenje plodova u sorti srednje ranog i srednje kasnog zrenja.
Zalijevanje na kraju vegetacije može da produži porast mladara koji zeleni ulaze u zimski
odmor i mogu da izmrznu u toku zime i od najslabijih mrazeva. Zalijevanje neposredno pred
početak zrenja plodova bresaka često odlaže zrenje ili izaziva masovno pucanje plodova koji
su krupni i lijepo obojeni, a neupotrebljivi kao stono voće. Time se nanose veliki gubici u
proizvodnji bresaka te je to zalijevanje štetnije nego da su breskve ostavljene bez vode. Plodovi
posle tog zalijevanja su slabije obojeni i siromašniji u suvim materijama čime se smanjuje
njihov kvalitet, a smanjuje im se sposobnost za transport i čuvanje u skladištu.
Breskvik se navodnjava kanalima, bazenima (gdje se okružuju 6-8 stabala malim
bedemima od zemlje), po činijama i kišom. Rasprskivači treba da bacaju kišu samo ispod krune
da ne bi kvasili plodove i lišće. Voda za navodnjavanje breskvika mora biti bez prisustva štetnih
bakterija, otrovnih supstanci i sa niskim sadržajem kreča.
Pred zalijevanje breskvika na težem zemljištu treba pratiti prognozu meteorološke
službe za dotični rejon. Ukoliko se takav breskvik danas zalije s velikom količinom vode, a
128
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
sutradan padne jaka kiša, zemljište se zasiti do apsolutnog poljskog kapaciteta vode, korijen
breskve počinje da se guši bez kiseonika. Na kruni bresaka se poslije toga pojavljuje jaka
smolotočina, a prirast plodova i mladara skoro stane. Radi predostrožnosti od ovakvih
posljedica, na težem zemljištu se breskvik zalijeva češće sa manjim količinama vode. Poslije
zalijevanja, breskvik se plitko poore.
Navodnjavanje šljiva
Pored svijetlosti i toplote, voda spada u grupu osnovnih činilaca za uspješan porast,
razviće i plodonošenje šljiva. Dunja, jabuka i šljiva sačinjavaju grupu kojoj je potrebno više
vode nego drugim listopadnim voćkama. Šljive ne mogu da žive bez vode. Potrebne količine
vode se obezbjeđuju padavinama i navodnjavanjem.
Domaća šljiva najbolje uspjeva u rejonima sa godišnjom sumom padavina na od 700 do
1.100 mm, vegetacionom sumom padavina 350 do 600 mm i relativna vlažnost vazduha od 75
do 85%. Za normalan rast, razviće i plodonošenje šljive neophodno je ravnomjerno i dovoljno
vlaženje zemljišta u toku čitavog perioda, od početka vegetacije do sazrijevanja plodova. Šljiva
u početku vegetacije troši velike količine vode. Šljiva je najosjetljivija prema suši u vrijeme
obrazovanja koštice (oko 30 dana poslije završetka cvatnje). Ako se u to vrijeme javi
nedostatak vlage, može da dođe do masovnog otpadanja zametnutih plodova (veličine lješnika)
kao i do nenormalnog razvoja plodova koji ostaju na grani. Pri jakoj suši (visokom deficitu
vode) koja se najčešće javlja u toku ljetnih mjeseci, lišće može da izvlači iz grančica i plodova
šljive. U takvim uvjetima plodovi ostaju sitni, prijevremeno dozrijevaju i masovno otpadaju
pred berbu, a kvalitet im nije zadovoljavajući. U uvjetima viška vlage u zemljištu, korijen
šljiva se guši (asfiksija zbog nedostatka kiseonika), a vrhovi grana se suše.
Prilikom jednog navodnjavanja potrebno je oko 30 mm vode, a na težim zemljištima
oko 40 mm. Kod navodnjavanja šljiva preporučuje se metoda navodnjavanja kapanjem jer
biljka kontinuirano dobiva vodu i postižu se velike uštede na vodi. Preporučljivi su kratki
razmaci između navodnjavanja u malim količinama vode da bi se osiguralo da biljka lakše
uzima vodu.
Sistemi površinskog navodnjavanja nisu preporučljivi. Potrebno je obaviti hemijsku i
bakteriološku analizu vode svake 3 godine.
Navodnjavanje kajsije
Za kajsiju neki autori navode da je otporna prema suši. Čak je po otpornosti svrstavaju
na drugo mjesto, odmah iza badema. Međutim, mnoga ispitivanja otpornosti kajsije prema suši
opovrgavaju te navode. Kajsija ne može da se svrsta u voćke otporne prema suši već suprotno,
među važnije kontinentne vrste koje su osjetljive na sušu (Rihter, 1928-1929).
Preobilne padavine u vrijeme cvjetanja ili sazrijevanja plodova takođe nepovoljno deluju
na uspjeh gajenja kajsija. U vrijeme cvjetanja, utiču na slabije oprašivanje i oplodnju što može
da smanji rodnost, a u vreme sazrijevanja ploda dolazi do pucanja pokožice ploda čime se
smanjuje kvalitet, a u oba slučaja dugotrajne padavine omogućavaju razvoj gljivičnih i drugih
bolesti koje napadaju i oštećuju cvijet, plod, list, a nekad i cijeli mladar.
Navodnjavanje trešanja
Kod navodnjavanja trešanja preporučuje se metoda navodnjavanja kapanjem jer je ono
najracionalnije. Navodnjavanje se provodi u kritičnim razdobljima npr. tijekom rasta ploda,
kod promjene boje ploda i dozrijevanja te nakon berbe.
Navodnjavanje šipka
Da bi ostvarili obilan urod plodova dobrog kvaliteta, neophodno je obezbjediti približne
količine vode kao i kod citrusa. Navodnjavanje je obavezna mjera za postizanje obilnog i
129
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
kvalitetnog roda. Šipak može izdržati duge sušne periode. Iako urod nije veliki u uvjetima suše,
stabla-žbunovi mogu opstati godinama. Nakon toga, ukoliko se adekvatno navodnjavaju,
intenzivno se razvijaju i donose dobar rod. Stabla će bujati i donositi dosta plodova pri
obilnijim ljetnim kišama. Tada će plodovi biti mekaniji i osjetljiviji na transport i skladištenje.
Budući da u periodu porasta ploda najčešće vladaju velike vrućine sa deficitom vlage u
zemljištu, neophodno je obezbjediti 2-3 obilna zalijevanja u julu i avgustu. Orijentaciono je
potrebno oko 500 m3 vode po ha za svako zalijevanje. Bez redovnog navodnjavanja, posebno
u sušnim godinama, plantažno uzgajanje šipka nema perspektivu. Tokom čitave vegetacije
neophodno je održavati odgovarajuću vlažnost zemljišta, naročito pred približavanje sezone
branja. Ovakvim postupkom se smanjuje pucanje plodova. Ukoliko je godina sušna,
neophodno je navodnjavanje svakih četiri-pet dana u čitavom vegetacionom periodu.
Nekontinuirano navodnjavanje šipka uzrokuje pucanje plodova, budući da nastaje enorman
priliv vode iz korjena u zrna. Dugotrajne suše i odsustvo navodnjavanja izazivaju posljedice
na godišnji urod. Moguće su i dugoročne negativne posljedice.
Navodnjavanje oraha
Za uspješan uzgoj oraha važna je i dužina njegove vegetacije. Naime, u kontinentalnom
području naše države, vegetacijsko razdoblje (teorijski: od početka aprila do kraja septembra)
za vrlo kasnotjerajuće orahe (kao i za druge voćke koje zahtijevaju dugu vegetaciju) nije
dovoljno dugačko pa u jesen (dolaskom ranih jesenskih mrazeva) ne mogu dozriti plodovi, a
ne sazriju ni jednogodišnje mladice koje se u oštroj zimi smrznu (skupa s rodnim pupovima).
Svaka voćka, pa i orah, osjetljivija je na zimsko smrzavanje pupova, šiba i višegodišnjih
grančica i grana prije nego što uđe u duboko zimsko mirovanje (kasnu jesen) kao i kad prođe
to duboko zimsko mirovanje (tzv. fiziološko mirovanje) i uđe u ekološko (prisilno) mirovanje.
Naime, ekološkom mirovanju orah je prošao ''zimski san'', često mu u januaru povišene zimske
temperature pobude blago kolanje sokova i onda pak u februaru često nastupe vrlo niske
temperature koje izazovu smrzavanje. Orasi koji imaju kraću vegetaciju (kojima drvo sazrije
do kraja vegetacije) i oni koji su u dobroj kondiciji (koje nije iscrpila suša, biljni nametnici,
preobilan rod) bolje će podnijeti niske zimske temperature. Kasni proljetni mrazevi
prouzrokuju smrzavanje tek istjeranih mladica već pri 0°C do -1°C. Računa se da je za uspješan
uzgoj oraha dovoljno oko 750 mm godišnjih oborina, ali dobro raspoređenih. Za sušnije
podneblje, kao što je naše primorje, bilo bi potrebno ljetno natapanje oraha i to mjesečno s 4050 mm vode. Za plantažni i intenzivan uzgoj oraha treba odabrati duboka i propusna tla, s
reakcijom tla pH 6,5-7,5 s 2,5-3% humusa.
Navodnjavanje jagoda
Pravilno navodnjavanje je veoma važno sa stanovišta održavanja režima vlažnosti, ali i
sa aspekta eventualne korekcije mikroklime - u prvom redu korekcije visokih temperatura
zemljišta i prizemnog sloja atmosfere, posebno u noćnim časovima za vrijeme toplih noći u
periodu plodonošenja i berbe. Na otvorenom polju kod zasnivanja usjeva na visokim ljetnim
temperaturama poželjno je u početku koristiti sistem za mikroorošavanje, bez obzira na sistem
kap po kap koji služi za fertirigaciju. Visoka vlažnost vazduha i rashlađivanje folija i sadnica
doprinosi ujednačenijem i bržem porastu i povećava procenat prijema frigo živića.
Iako je atmosferske prilike većim dijelom nemoguće kontrolirati, u intenzivnom uzgoju
voća, voćari mogu, provođenjem pravodobnih agro i pomotehničkih mjera, utjecati na znatno
smanjenje potencijalnih šteta, počevši od projektiranja nasada sa zaštitnim mrežama i sistemom
za navodnjavanje, preko pravilno postavljenog opterećenja rodom, provođenja zimske i ljetne
rezidbe, izbalansirane gnojidbe te odabirom najkvalitetnijih klonova.
130
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Voćari koji posjeduju mreže, štete od ožegotina sveli su do prihvatljivih 5%.
Kontinuiranim navodnjavanjem i fertirigacijom, uz pravovremeno hemijsko prorijeđivanje
plodova, ostvaruju potrebnu veličinu plodova te izbjegavaju alternativno plodonošenje.
Za voćare koji nemaju mreža biti će potrebno uvesti, kao obranu od sunčevih ožegotina,
tretiranje plodova sa sredstvima na bazi kaolinske gline (Surround, CutiSan), na bazi
emulzijskih voskova (Raynox), kalcijev karbonat, koji stvaraju bijelu prevlaku na plodu, a ona
odbija određene spektre sunčevog zračenja.
Apcizinska kiselina je u eksperimentima pokazala značajne rezultate u spriječavanju
šteta izazvanih sušom.
Kada je riječ o bojanju plodova, tu je puno teže promijeniti okolinske uvjete po pitanju
temperature i vlažnosti. Postoji mogućnost da orošavanjem pokušamo sniziti visoke noćne
temperature, ali ovo je ekonomski prilično neisplativa opcija, a zahtjeva i enormne količine
vode. Uz pravilnu pomotehniku i uravnoteženu ishranu, jedno od obećavajućih rješenja za
postizanje bolje obojenosti plodova je postavljanje reflektirajućih folija na tlo između redova,
čime se sunčeva svjetlost reflektira u krošnju. Dosta se može postići i odabirom klonova koje
intenzivnije boje. Ako govorimo o hemijskom načinu za poboljšanje bojanja, tada je, sa više
ili manje uspjeha, zabilježeno korištenje preparata na bazi tiocijanata, daminozida,
paclobutrazola i etefona.
Potrebe voćnih vrsta za vodom ovise od više činitelja: voćnoj vrsti i sorti (vrijeme
sazrijevanja), podlozi na koju je cijepljena voćna vrsta (sorta), gustoći sklopa voćnjaka, pravcu
pružanja redova u voćnjaku, razvijenosti stabala i starosti stabala, količini priroda (početna
rodnost, puna rodnost), tipu tla i fizikalnim i kemijskim svojstvima tla, nagibu terena i
ekspoziciji, meteorološkim činiteljima (temperatura, oborine, vjetar). U prethodnom tekstu je
objašnjen način navodnjavanja, kao i količine vode potrebne za pojedine voćne vrste.
U Tablici 28. prikazane su ukupne godišnje količine oborina i količine oborina u
periodu vegetacije potrebne za pojedine voćne vrste.
Tablica 28: Ukupna godišnja količina oborina i količina oborina potrebna u periodu
vegetacije
Voćne
vrste
jabuka
kruška
šljiva
breskva
kajsija
trešnja
višnja
bajam
ukupne
godišnje
potrebne
oborine
(mm)
6001.060
6001.000
6001.000
500-700
500-700
8001.100
650
500
potrebne
oborine u
peridu
vegetacije
(mm)
600
600
350-600
300-400
300-400
500
500
n.p.
131
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Tablica 28: nastavak
Voćne
vrste
orah
smokva
šipak
maslina
kupina
malina
jagoda
ukupne
godišnje
potrebne
oborine
(mm)
750
300-800
300-800
300-500
>800
>800
>800
potrebne
oborine u
peridu
vegetacije
(mm)
n.p.
n.p.
n.p.
n.p.
>400
>400
>400
*n.p. nema podataka u dostupnoj literaturi
Navodnjavanje povrtlarskih vrsta
Za određivanje početka navodnjavanja potrebno je utvrditi sadržaj vode u tlu. U tu svrhu
koriste se različiti precizni mjerni uređaji što bitno pojednostavljuje intervencije
navodnjavanja, bez obzira na promjenjive klimatske uvjete. Sa navodnjavanjem se ne smije
kasniti što se često dešava kada se početak navodnjavanja određuje na osnovu stanja usjeva.
Slika 74: Tenziometar
Slika 75: Mjerenje stanja vlage tla u nasadu kupusa
(Izvor: Sefo, E.)
Smatra se da tlo za uzgoj povrća u zoni aktivne rizosfere mora da bude opskrbljeno
vodom u granicama 70-90% poljskog vodnog kapaciteta tla za vodu. Spuštanjem vlažnosti tla
na 60% vrijednosti poljskog vodnog kapaciteta tla, rast mnogih povrtnih kultura je znatno
usporen, a pri manjem sadržaju vode rast postupno prestaje.
Usvajanje vode u tlu ovisi o ekološkim uvjetima, biljnoj vrsti i razvijenosti korijena.
Iako neke vrste povrća (lubenica, dinja, mrkva, krumpir) mogu da crpe rezerve vlage iz dubljih
slojeva tla, ipak su u sušnim uvjetima plodovi i gomolj sitniji, a korijen kod mrkve je kraći i
vrlo često nepravilnog oblika. Količina i raspoloživost vode ovise o teksturi i sadržaju organske
tvari u tlu. Nedostatak lako pristupačne vode je posebno izražen na lakšim tlima pa se ranije
dostiže tehnički minimum lentokapilarne vlažnosti.
U literaturi se navode različiti podaci o potrebnim količinama vode za navodnjavanje
povrća. Prema Matotanu (2004), te količine se kreću 2.000-4.000 m3/ha. Normu navodnjavanja
i broj navodnjavanja treba prilagoditi potrebama vrste za vodom i uvjetima proizvodnje
(Tablica 29). Pri tome, količina vode koja se dodaje jednim navodnjavanjem (obrok
132
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
navodnjavanja) predstavlja razliku između poljskog vodnog kapaciteta i trenutnog stanja
vlažnosti u tlu. Kod vrsta koje se razmnožavaju presadnicama (kupus, salata, rajčica, paprika)
obično se prvo navodnjavanje obavlja manjim obrocima prilikom presađivanja da bi se
potaknulo što bolje primanje i postizanje optimalnog sklopa. Drugo navodnjavanje je obično
nakon tri do pet dana kada se obavlja popunjavanje praznih mjesta. Nakon primanja presadnica,
narednih deset do petnaest dana se ne navodnjava kako bi se potaknulo bolje ukorjenjivanje. U
vegetacijskom razdoblju obično se navodnjava po turnusima čija dužina ovisi o vrsti, sorti,
fenofazi rasta, tlu i naročito klimatskim uvjetima godine.
Navodnjavanje povrća na našem proizvodnom području provodi se na različite načine,
što prije svega ovisi od zahtjeva biljne vrste, vrste proizvodnje i stupnja usavršenosti
tehnološkog procesa kao i dostupnosti odgovarajuće tehnike.
Mada postoje brojni načini navodnjavanja, u suvremenim tehnološkim postupcima
navodnjavanje povrća provodi se najčešće metodama kišenja i metodama lokaliziranog
navodnjavanja - kapanjem (kap po kap) i minirasprskivačima čiji su distributeri vode
napravljeni najčešće od plastičnih materijala ili aluminijskih legura različitih profila,
snabdjeveni diznama ili kapaljkama raznoraznih izvedbi.
Tablica 29: Približan broj zalijevanja i potrebne količine vode
Potrebne količine vode za 1 ha u m3
Broj
Vrsta povrća
za jedno
zalijevanja
ukupno
zalijevanje
Paradajz
Paprika
Rani kupus
Kasni kupus
Salata
Mrkva
Grah mahunar
Krastavac
Lubenica
Dinja
Krompir
(Izvor: Popović, 1984)
6-8
10-12
5-7
6-8
3-4
5-6
4-5
7-8
1-2
1-2
2-3
400
400
300
300
250
300
300
300
400
400
30
2.400-3.200
4.000-4.800
1.500-2.100
1.800-2.400
70-1.000
1.500-1.800
1.200-1.500
2.100-2.400
400-800
400-800
600-800
Navodnjavanje povrća kišenjem je vrlo popularno jer se voda raspodjeljuje po površini
tako da se simulira prirodna kiša. Najefikasniji način navodnjavanja kišenjem ostvaruje se
primjenom samohodnih uređaja različitih tehničkih izvedbi.
Navodnjavanje kišenjem se primjenjuje i u zaštićenim prostorima. Zavisno od zahtjeva
vrsta povrća koje se uzgajaju, dizne su podešene tako da se pomoću njih navodnjavanje može
obavljati putem izmaglice ili krupnijih vodenih kapi. Navodnjavanjem sustavom kišenja
povećava se i vlažnost zraka što pogoduje lisnatom povrću - salati, blitvi, špinatu,
kupusnjačama kao i korjenastom povrću. Od plodovitog povrća, navodnjavanje sustavom
kišenja pogoduje paprici, a od vriježastog krastavcima. Ukoliko se navodnjava po sunčanom
vremenu, prolazak zraka kroz kapljice vode može dovesti do pojave sunčanih ožegotina na
zdravom lišću.
Navodnjavanje sustavom kap po kap, radi niza pozitivnih karakteristika, ima sve veću
primjenu u proizvodnji povrća na otvorenim površinama i u zaštićenim prostorima. Voda se
precizno dovodi biljci u zonu korijena u maloj, ali dostatnoj količini. Smanjenjem gubitaka
133
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
uslijed otjecanja vode po površini ili isparavanjem postiže se ušteda vode, što je posebno važno
u sušnim područjima. Najčešće se primjenjuje u uzgoju vrsta povrća kojima, radi obolijevanja
nadzemnog dijela, ne odgovara zalijevanje sustavom kišenja, a to su primjerice rajčica,
lubenice i dinje. Linije cijevi sustava navodnjavanja kap po kap postavljaju se na unaprijed
pripremljene gredice za sadnju povrtnih biljaka. Pripremljene gredice i postavljene cijevi sa
kapaljkama najčešće se pokrivaju plastičnom folijom, a nakon toga se obavlja sadnja
presadnica u otvore na foliji. Uloga folije kojom je pokrivena natapna površina je višestruka, a
u ovom slučaju spriječiti prekomjerni gubitak vode isparavanjem i neželjenu zakorovljenost
tla. Ovaj način navodnjavanja nije pogodan za vrste povrća koje se uzgaja u gušćem sklopu
(mrkva) radi većih proizvodnih troškova.
Istodobno sa navodnjavanjem, biljkama se u optimalnim količinama dodaju i vodotopiva
gnojiva (fertirigacija) što povećava sigurnost i produktivnost. U hidroponskom uzgoju
metodom fertirigacije obavlja se opskrba biljaka hranjivom otopinom.
Pri navodnjavanju minirasprskivačima, voda pada na tlo u obliku izmaglice ili malog
mlaza. Navodnjavanje usjeva i tla povećava gubitke vode isparavanjem, naročito u suhim i
vjetrovitim područjima. U odnosu na navodnjavanje kapanjem, voda se ravnomjernije
raspoređuje u zonu korijena što je važno u proizvodnji korjenastih vrsta povrća.
Minirasprskivači imaju veliku primjenu u proizvodnji presadnica povrća kao i za regulaciju
mikroklime u zaštićenim prostorima.
6.1.13. Podizanje vjetrozaštitnih pojaseva
Vjetrozaštitni pojasevi su važni za zaštitu zemljišta i biljaka od udara vjetra i održavanje
povoljne mikroklime u uzgajanom nasadu. Vjetrozaštitni pojasevi se formiraju sadnjom više
paralelnih redova drveća, okomito na pravac najčešćih vjetrova. Vjetrovi jačeg intenziteta
mehanički oštećuju biljke i objekte za uzgoj kultura (zaštićeni prostori). Štetno djelovanje
vjetra se manifestira naglom promjenom temperature, smanjenom koncentracijom ugljen
dioksida, povećanim gubicima vode evaporacijom i transpiracijom što se negativno odražava
na intenzitet fotosinteze uzgajanih biljaka. U zaštićenim prostorima stvara se nepovoljna
mikroklima za uzgoj kultura uslijed snižavanja temperatura i relativne vlažnosti zraka. Radi
uštede energije za zagrijavanje zaštićenih prostora, uz odabir pogodne lokacije za izgradnju,
preporuka je podizanje mehaničkih ili bioloških zaklona oko zaštićenih prostora.
6.2. Preporuke za uvođenje mjera za ublažavanje suše na nivou države
Na temelju podataka i studija o klimatskih promjena i njihovom utjecaju na područje
Hercegovine, jasno je da se na ovom području sve češće pojavljuje suša kao prirodni fenomen.
To ima vrlo negativan gospodarski utjecaj i na proizvodnju voća, povrća i vinogradarstvo.
Kako bi se počelo raditi na sustavnom otklanjanju posljedica pojave suše, biti će
potrebno uključiti nadležne organe i institucije kao i znanstvene i stručne ustanove u cijeli
proces ublažavanja posljedica suše.
Zadatak znanstvenih, obrazovnih i stručnih institucija bio bi razvijanje i provođenje
programa edukacije o klimatskim promjenama na poljoprivredu za šire društvene slojeve,
osobito one vezane uz poljoprivredu.
Od nadležnih resornih ministarstava (državnih, entitetskih, županijskih) očekuje se
uvođenje odgovarajućih mjera poticaja i subvencija za vlasnike poljoprivrednih posjeda
pogođenih posljedicama suše.
U sušnim razdobljima povećava se i rizik od izbijanja požara i smanjuju se mogućnosti
efikasnog suzbijanja i kontrole ovakvih pojava.
134
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
Preporuke za smanjenje katastrofalnih posljedica suša, smanjenje rizika i racionalno
upravljanje vodama:
1. Izrada Planova navodnjavanja prema kojima bi se osigurale dovoljne količine vode
za navodnjavanje obradivih površina, a time bi bili stvoreni uvjeti za intenzivnu
poljoprivrednu proizvodnju.
2. Izgradnja višenamjenskih manjih umjetnih akumulacija (naročito u gornjim, manje
naseljenim, dijelovima slivova), kao i izgradnja spremnika za vodu u nižim dijelovima.
3. Kako bi se unaprijed smanjile opasnosti od nastanka i štete od suše velikih razmjera
koje mogu ugroziti ljude i materijalna dobra, osigurati smanjenje gubitaka u
vodovodnim sustavima, rekonstrukcijom i bržim protokom kroz sustav.
4. Uvođenjem novih tehnologija u proizvodnim procesima, smanjenjem potreba za
dodatnim količinama vode, uz istovremeno poboljšanje kvaliteta korištene i ispuštene
vode (naročito u velikim industrijskim pogonima – što se dijelom sprovodi u djelo kroz
izradu Planova aktivnosti sa mjerama i rokovima za smanjenje utjecaja na okoliš).
5. Zahvaćanje dodatnih količina voda iz raspoloživih ili pripremljenih novih izvorišta,
poboljšati opskrbljenost stanovništva kroz već obuhvaćene javne vodovode i
proširivanjem istih na veći broj naselja u kojima je došlo do smanjenja dotoka u
rezervoare.
6. Štititi i razvijati postojeća izvorišta i pronalaziti nova, radi osiguranja dodatnih
količina vode u ugroženim područjima.
7. Vršiti prihvat i kaptažu velikih voda kada ih ima i stavljanje na raspolaganje u
uvjetima potrebe putem izgradnje umjetnih akumulacija čime se, pored proizvodnje
električne energije, stvaraju i uvjeti za razvoj turizma, vrši zaštita od poplava nizvodnog
područja, osigurava voda za navodnjavanje.
8. Planirati i osigurati transport vode cisternama za saniranje potreba najugroženijih
potrošača za što je potrebno sustavno nabavljati i čuvati dovoljan broj transportnih
sredstava.
9. Potrebno je osigurati rezervne količine vode, izgradnjom ili postavljanjem spremnika
za vodu i dr. za učinkovitu zaštitu od požara (osobito na otvorenom prostoru).
6.2. 1. Oplemenjivanje genotipova
Zadatak znanosti o nasljeđivanju i oplemenjivanju, između ostalog, jeste razvijanje sorti
za uzgoj i u promjenljivim klimatskim uvjetima. Jedan od prioritetnih ciljeva oplemenjivačkih
programa znanstvenih institucija svake države svakako treba da bude selekcija sorata na
otpornost odnosno tolerantnost prema suši. Negativan učinak suše moguće je prevladati
fiziološkim mehanizmima kojima se povećava tolerantnost na sušu.
Većina uzgajanih kultura je osjetljiva na visoke temperature i sušu u vrijeme cvatnje te
je jedan od pravaca oplemenjivačkih postupaka dobivanje kultivara sa odgovarajućim
vremenom cvjetanja. Svrha novih selekcija je dobivanje takvih sorata koje imaju dublji i jače
razvijen korijen jer tako bolje podnose sušu.
135
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
LITERATURA
o Allen, R.G., Pereira, L. S., Raes, D., Martin, S., 1998. Crop evapotranspiration.
Guidelines for computing crop water requirements. FAO Irrig.and Drain. Paper 56,
FAO, Rome.
o Anđelić, R., 1978. Rezultati višegodišnje primene herbicida u voćnjacima i
vinogradima. Nauka u praksi, 8/4: 449-457.
o Brzica, K., 1982. Praktično voćarstvo za svakoga, “Glas“, Banjaluka.
o Brzica, K., 1991. Voćarstvo za svakog, ITP Naprijed, Zagreb.
o Christoph, W., Innerhofer, L., 1974. Potatura dello ‘Schlanke Spindel’. Moderna
frutticoltura – Gli impianti fitti, Bologna, pp. 70-79.
o Dubravec, K.D. i Regula, I. 1995. Fiziologija bilja, ŠK Zagreb.
o Fideghelli, C., Et Rigo, G., 1995. Modelli di impianto, portinnesti, forme di
allevamento per il pesco. La Peschicoltura veronese alle soglie del 2000.2, Verona, pp.
229-272.
o Gvozdenović, D., 1996. Izbor oblika krune za podizanje savremenih zasada bresaka.
Zbornik naučnih radova XI jugoslovenskog savetovanja o unapređenju proizvodnje
koštičavog voća, 2, 2: 13-18.
o Guha - Sapir, D., Hargitt, D., Hoyois, P. 2004. Thirty Yearsof Natural Disasters 19742003. The Numbers, Presses Universitaires de Louvain: Louvain-la-Neuve.
o Janković, R., 1989. Efikasnost nekih herbcida u suzbijanju korova u mladom zasadu
kruške na dunji MA. Jugoslovensko voćarstvo, 89-90: 609-614.
o Josipović, M., Madjar, S., Plavšić, H., Šoštarić, J.,Marković, M. 2009. Učinkovitost
i iskustva navodnjavanja na poljoprivrednim površinama, izlaganja sa okruglog stola
Aktualni trenutak odvodnje i navodnjavanja u Hrvatskoj, Zadar, 28. – 29. svibnja 2009.
o Jemrić, T. 2007. Cijepljenje i rezidba voćaka. Naklada Uliks, Rijeka.
o Kereša, S., Barić, M., Horvat, M., Habuš Jerčić, I., 2008. Mehanizmi tolerantnosti
biljaka na sušu i njihova genska osnova kod pšenice, Sjemenarstvo Vol: 25, 1.
o Krpina I. i sur., 2004. Voćarstvo, Nakladni zavod Globus, Zagreb.
o Kurtović, M., Maličević, A., 2006. Uzgoj maline i kupine, Poljoprivredni fakultet
Sarajevo.
o Lespinasse, J.M., 1987. Une nouvelle forme: ‘Solen’. L. Arboriculture fruitere, 339:
45-48.
o Lešić, R., Borošić, J., Butorac, I., Ćustić, M., Poljak, M., Romić, D., 2002.
Povrćarstvo. Zrinski, Čakovec.
o Madjar, S. i Šoštarić, J., 2009. Priručnik: Navodnjavanje poljoprivrednih kultura,
Poljoprivredni fakultet Osijek.
o Mantinger, H., 1993. Sistemi di impianto ed evolucione tecnoca della melicoltura in
AltoAdige. Rivista di fruticoltura, 9: 9-15.
o Mascarenhas, A.F., 1998. Scope of the tissue culture industry in India. In: ‘Plant
Biotechnology and In Vitro Biology in the 21st Century’. Arie Altman et al. (eds.),
Kluwer Academic Publishers, Dordrecht, Boston, London, pp. 713- 720.
o Matotan, Z., 2004. Suvremena proizvodnja povrća. Nakladni zavod Globus, Zagreb.
o McKay, J. K., Richards, J. H., Mitchell–Olds, T., 2003. Genetics of drought
adaptation in Arabidopsis thaliana. I. Pleiotropy contributes to genetic correlations
among ecological traits. Mol. Ecol., 12: 1137-1151.
o Michael H. Glantz, Degefu Workineh, 1991. Drought Issues for the 1990s. Climate
change: Science, Impacts and Policy. Proceedings of the Second World Climate
Conference. Cambridge University Press.
o Mićić, N., Đurić, G., 1994. Biološke osnove rezidbe voćaka u rodu. Savremena
poljoprivreda, 42, 1-2: 121-128.
136
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
o Mićić, N., Đurić, G., Radoš, Lj., 1998. Sistemi gajenja jabuke i kruške. Polj. Fakultet,
Banja Luka – Institut „Srbija“, Beograd.
o Miloš, T., 1997. Jagoda, više nakladnika, Zagreb.
o Miljković, I., 2003. Opće voćarstvo, Školska knjiga, Zagreb.
o Miljković, I., 2011. Trešnja, Hrvatsko agronomsko društvo, Zagreb.
o Miljković, I.,1991. Suvremeno voćarstvo, Nakladni zavod Znanje, Zagreb.
o Mišić, P., Nikolić, M., 2003. Jagodaste voćke. Institut za istraživanja u poljoprivredi
„Srbija“ Beograd.
o Paradžiković, N., 2009. Povrćarstvo: Opće i specijalno. Poljoprivredni fakultet Osijek.
o Penzar, I. i Penzar, B., 1989. Agroklimatologija, Školska knjiga Zagreb.
o Pevalek-Kozlina, B., 2003. Fiziologija bilja. Profil knjiga, Zagreb.
o Poljak, M., 2002. Fiziologija bilja, interna skripta, 1-178. Zagreb.
o Popović, M., 1984. Povrtarstvo. Nolit, Beograd.
o Radusin, S., Oprašić, M., Cero, M., Abdurahmanović, I., Vukmir, G., 2013.
Strategija prilagođavanja na klimatske promjene i niskoemisionog razvoja za Bosnu i
Hercegovinu.
o Romić, D., Vranješ, M. 2006. Nacionalni plan gospodarenja poljoprivrednim
zemljištem i vodama u Republici Hrvatskoj.
o Smith, M. 1992. CropWat. A computer program for irrigation planning and
maangement. FAO Irrig. and Drain. Paper 46, FAO, Rome, 126 pp.
o Šoškić, M., 2008. Suvremeno voćarstvo, Partenon, Beograd.
o Tanović, N., 2012. Agroekologija sa klimatologijom. Udruženje građana za ljekovito i
aromatično bilje i njihove proizvode, Sarajevo.
o Tekić, T., 2006./07. Poljoprivredna ekologija i ekonomika okoliša &#82; prvi dio
poljoprivredne ekologije (predavanja).
o Van der Ende, B., 1984. Tatura as a training system for pome fruit. Delicious Fruit
Grower, 34 (8).
o Vego, D. i sur., 2008. Smokva, Sveučilište u Mostaru, Mostar.
o Vego, D., 1999. Strategija razvoja poljoprivrede u Hercegovačko-neretvanskoj
županiji, Mostar.
o Veličković, M., 2002. Voćarstvo. GND-Produkt, Beograd.
o Vukadinović, V., 1999. Ekofiziologija, interna skripta, Osijek.
o Znaor, D., 2009. Hrvatska poljoprivreda ususret i nasuprot klimatskim promjenama.
Prilog za okrugli stol“ Sigurnost proizvodnje i opskrbe hranom u post-Kyoto periodu”,
Zagreb.
Ostali izvori podataka
o Bruto domaći proizvod prema proizvodnom i dohodovnom pristupu 2005-2012,
Agencija za statistiku BIH.
http://www.bhas.ba/tematskibilteni/Tematski%20Bilten%20BDP%202005-2012.pdf
o Požnjevena površina i proizvodnja po usjevima, 2012. Poljoprivreda: Saopštenje br. 4,
godina VIII. Agencija za statistiku BiH, Sarajevo.
o Federalni zavod za statistiku
o Republički zavod za statistiku Republike Srpske
o Federalni agromediteranski zavod
o Federalni zavod za poljoprivredu
o Federalni hidrometeorološki zavod BiH
o Hidrometerološki zavod Republike Srpske, 2011.
o Nadležne općinske službe
137
Analiza ranjivosti sektora voća, povrća i stolnog grožđa na klimatske promjene (sušu) u regiji Hercegovine
o Srednjoročna strategija razvoja poljoprivrednog sektora u Federaciji Bosne i
Hercegovine za period 2014-2018. godine, 2013.
o Strategija gospodarenja poljoprivrednim zemljištem u Federaciji BiH, Federalno
ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, 2011.
o Strategija poljoprivrednog razvitka i razvitka poljoprivrede u ruralnim područjima
HNŽ/K (2012.-2017.), Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, 2012.
o Strategija razvoja poljoprivrede Republike Srpske do 2015. godine.
o Katastar vinograda BiH, Federalni agromediteranski zavod Mostar.
o Priručnik Navodnjavanje - ASTRA International d.d., Valmont.
o Idejno rješenje: Navodnjavanje poljoprivrednih površina na području mostarske
kotline, Građevinski fakultet Sveučilišta u Mostaru, 2010.
o Navodnjavanje poljoprivrednih površina na području Hercegovačko-neretvanskog
kantona/županije – pogodnosti i potrebe, 2011.
o Karta upotrebne vrijednosti zemljišta na području Hercegovačko neretvanske
županije/kantona, 2009.
o Mogućnosti korištenja podzemnih voda na prostoru južnog dijela Hercegovačkoneretvanskog kantona/županije s ciljem poljoprivrednog razvitka, 2013.
o Bilanca voda za navodnjavanje poljoprivrednih površina na području hercegovačkoneretvanskog kantona/županije, 2013.
o Osnove uređenja zemljišta – Program navodnjavanja i Program okrupnjavanja posjeda
u Federaciji Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede
i šumarstva, 2011.
o Izvješće FAO, Ženeva, 2013.
o Procjena ugroženosti BiH od prirodnih i drugih nesreća, 2011.
o Prvi nacionalni izvještaj BiH u skladu sa Okvirnom konvencijom Ujedinjenih nacija o
klimatskim promjenama, 2009.
o Drugi nacionalni izvještaj BiH u skladu s Okvirnom konvencijom Ujedinjenih nacija o
klimatskim promjenama, 2013.
o Drugi nacionalni izvještaj BiH za UNFCCC, 2012.
o Izvješće, Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj, 2001.
o Regionalni centar za okoliš, 2000.
o Časopis za savremeno povrtlarstvo: Povrtarski glasnik br. 28.
o Okvirna direktiva o vodama (Water Framework Directive).
o Reklamni materijal firme Hepok, Mostar.
o WWF (Svjetski fond za zaštitu prirode) http://mediterranean.panda.org/
o http://www.gnojidba.info/gnojidba-povrca/fizioloski-poremecaji-u-rastu-i-razvojuploda-rajcice/
o http://www.markon.com/definitions
138
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
8
File Size
6 683 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content