close

Enter

Log in using OpenID

21 svetozar savic.pdf

embedDownload
agrikultura
VINOVA LOZA I VINO U
MITOLOGIJI I RELIGIJI
Svetozar Savić
Certain natural phenomena (fire, water, thunder, volcano eruption) or physical symbols (some species in the world of flora and
fauna) were objects of worship so the most important gods
(Dionis, Bahus, Osiris) were, as a matter of fact, personification of
the diversity of the nature’s power.
Both grape vine and wine had an important role in the development of religious experience, but through metaphoric significance
of various symbols. Use of grape and wine was especially outlined
in the Christian religion through allegoric and ritual aspect.
Mitološki aspekat nasljeđa omogućava nam, do određenog
stepena, poimanje jednog dijela davno nestalih kultura. Pojedini
prirodni fenomeni ili fizički simboli bili su objekti obožavanja,
pa su najvažniji bogovi bili u suštini personifikacija raznolikosti
snage prirode koja ih je okruživala. Među njima vinova loza i
vino predstavljaju fenomen koji je sebi utabao stazu do savremenog doba i možemo ga nazvati vektorom civilizacije.
Dovoljno je navesti da je do danas jedan od najznačajnijih
religijskih simbola - vino, koje personifikuje Hristovu krv.
www. maticacrnogorska.me
MATICA, Jesen 2009.
447
Svetozar Savić
Vinova loza i vino u mitologiji
Iako je, često, ne možemo razdvojiti od religije iz njenog
današnjeg poimanja, mitologija je na sebi svojstven način sačuvala od zaborava i pretvorila u legendu širenje vinogradarstva i
kulta vina u Evroaziji.
Nijedna druga vrsta Vitis se ne koristi tako često za proizvodnju vina kao Vitis vinifera. Njeno širenje nije bilo samo uslovljeno prirodnom disperzijom. I veliki broj drugih vrsta roda Vitis
je, takođe, bio veoma rasprostranjen, ali nijesu našle značajnu
primjenu u praksi. Kvalitet ploda sorti Vitis vinifera imao je krucijalnu ulogu prilikom selekcije, razmnožavanja, uzgoja i proizvodnje grožđa. Pored ovih značajnih ekonomskih i socijalnih
razloga za korišćenja ploda plemenite vinove loze, nezaobilazan
je bio i ideološki aspekt.
Kad govorimo o mitologiji, prosječan poznavalac, u najvećem
broju slučajeva, pomisli na klasične legende o Zevsu ili Jupiteru,
Afroditi ili Veneri, bogovima iz antičkog i rimskog perioda. Najčešće se zaboravlja paganska mitologija, a uz nju i keltska, kineska, indijska, egipatska, persijska i dr. Da li ovi mitovi imaju
utemeljenje u istini ili su samo plod ljudske mašte i želje? U
svakom slučaju, oni u sebi, pored alegorije i simbolike, nose dio
religijske, moralne ili filozofske istine, kao i istorijskih fakata i
značajnih lingvističkih korijena.
Pojedini prirodni fenomeni (vatra, voda, munja, vulkanska erupcija) ili fizički simboli (neke vrste u svijetu flore i faune) bili
su objekti obožavanja, pa su najvažniji bogovi bili u suštini personifikacija raznolikosti snage prirode. Tako i vinova loza i vino
pripadaju drevnoj i složenoj simbolici i javljaju se u velikom
broju starih kultura i civilizacija: od jevrejskih predanja do taoizma, od antičkih i persijskih mitova do Biblije i legenda o Gralu.
Kao vektori civilizacije, oni su neodvojivi dio mitologije, religije i filozofije.
448
MATICA, Jesen 2009.
www. maticacrnogorska.me
Vinova loza i vino u mitologiji i religiji
Poznato je da je prije 5000 godina u faraonskom Egiptu vino
imalo status božanskog napitka. Vjernici su ga ispijali samo o
svetkovinama, a drugim danima svještenici i vojnici. Egipatski
bog vina (sačuvani tekstovi o njemu 2500 p. n. e.) je Asar ili na
grčkom jeziku Oziris (njegov dvojnik u Rimu je Bahus).
Preobražaj od boga prirode do boga čovjeka najbolje se uočava
kod Ozirisa. U najranijim stadijumima obožavanja Oziris je bio
bog prirode koji je umirao sa žetvom i rađao se nanovo kad
śeme proklija. Kasnije postaje jedan od najznačajnijih bogova
smrti u Egiptu, a zatim i vinove loze i vina.
Bahanalije
Kult Bahusa bio je prisutan u svim strukturama rimskog društva.
Veliki broj poklonika bile su žene. Vjeruje se da je festival Bahanalije
(održavan nekoliko puta godišnje) uključivao žrtvovanje životinja i
seksualne orgije. Rimski senat ga je 186. godine p. n. e. zabranio.
U VIII vijeku stare ere kult Dionisa još nije bio značajno proširen. Nakon što mu je Hera1 poslala ludilo on počinje da luta svijetom u pratnji svog vaspitača Silena i divlje vojske Satira (Grevs,
2008). Prva pojava lika Dionisa (bosonoga figura koja nosi lozin
lastar sa grozdom) u grčkoj umjetnosti javlja se oko 580 godina p.
1 Boginja, žena Zevsova.
www. maticacrnogorska.me
MATICA, Jesen 2009.
449
Svetozar Savić
n. e. (Carpenter, 1986). Smatra se da je Dionis (antički bog kojeg
su, pored vina, pratili simboli: bika, kobre i ive - puzavice), sin
Zevsa i Persefone (Semele), kao kult rođen u Trakiji, odakle se
proširio Grčkom. On je bio jednostavno bog vina, ali kao skup
osobina pozajmljenih od drugih, stranih, bogova, poput: Zagreusa
(Krit), Sabazija (Frigia) ili Basareusa (Lidija).
Jedna verzija grčkog mita govori o Dionisu da je opijen sokom
vinove loze (mnogi ne znaju da je Dionis i zaštitnik smokve), u
pratnji polubožanskih bića (Satir, Silenus, Pan, Kentaur, Nimfa
i Priap2), krenuo s helikonskog brda Nysa3, na kojem je otkrio
vino, na put preko Egipta do Indije. Glavni cilj Dionisovog
tajanstvenog života i ove vesele družine bio je širenje kulta vina
po Evropi, Aziji i Śevernoj Africi. (Grupa autora, 1976). Ne
samo da je pokorio Indiju, osnovao gradove i dao im zakone,
već je stanovništvo naučio vinogradarstvu. Prema ovom mitu
vino nijesu pronašli Grci, već su ga uvozili u ćupovima sa Krita
Druga legenda govori da je Dionis donešen među nimfe na
brdu Nysa. Tu su ga muze i drugi bogovi edukovali, a nakon
punoljetstva, otkrili mu i tajnu spravljanja vina od grožđa.
Nakon toga Dionis, tokom putovanja, otkriva tajnu narodima
Atike, Frigije, Trakije i drugim (Unwin, 1996).
Kao i pivske orgije u Trakiji i Frigiji, vinske orgije u Maloj
Aziji i Palestini, te kananitska gozba Tabernakula, koju su
započeli bogovi, bile su obilježene manje-više vinskom ekstazom. Dionisov uspjeh sastojao se u tome što je vino svuda
potiskivalo ostala toksična pića (Grevs, 2008).
2 Satir (Grč. Σάτυροι, Satyroi) je duh šume i planina, sa glavom i trupom
čovjeka i nogama koze; Silenus (Grč. Σειληνοί) stari pijanac, Dionisov pratilac i tutor; Pan (Grč. Πάν) bog šuma i pastira, sa nogama i rogovima koze;
Nimfe (Grč. νύµφη), mlade i lijepe boginje šuma i planina; Priap (Grč.
Πρίαπος) bog vrtova, voćaka i stada.
3 Nepoznata lokacija; najrazličitije pretpostavke ukazuju na Etiopiju, Libiju,
Arabiju ili, čak, Bugarsku.
450
MATICA, Jesen 2009.
www. maticacrnogorska.me
Vinova loza i vino u mitologiji i religiji
U starogrčkoj mitologiji Argonauti (Grč. Αργοναύται) su legendarni mornari na lađi Argo. Prije Trojanskog rata (IX vijek p.
n. e.) kreću u potragu za zlatnim runom4. More ih dovodi do
Istre, đe osnivaju grad Polis5 i zasađuju prvu vinovu lozu.
Obližnji zaliv se, i danas, zove Kalavojna, što u prevodu znači dobro vino.
Običaj je bio da se vino, kao i svako drugo piće, pije bez miješanja ili razblaživanja vodom. Međutim, prema drugoj legendi,
starorimski bog vina - Bahus prenio je vinovu lozu iz oblasti
Crnog mora i proširio u Grčkoj. Dok su putovali morem i pili
najljepše vino iznenada je počela padati kiša. Ostavljajući poluprazne bokale na palubi sklonili su se od kiše. Vrativši se na palubu, kad je kiša prestala padati, pronašli su pune bokale vina
pomiješane sa kišnicom. Ovako razblaženo vino im se sviđelo i
od tada Grci miješaju vino i vodu.
Bog Bacchus ili Bakho (drugo ime za Dionisa u Italiji) je simbol prirode koja umire i koja se obnavlja i nije slučajno što je
njegov čuveni sin Priap, bog potentne muškosti i oplodne snage.
U Rimskom Carstvu, i kod nas, slavljen je, prije Bahusa, kao
bog grožđa i vina Liberator (Liber Pater) ili Eleutherios (Grč.
Ελευθέριος), a kod Asiraca i Arijevaca - Moloh i Soma. Kod
Ilira, na Balkanskom poluostrvu, postojao je bog Silvan. Kasnije
se, nakon rimske kolonizacije i asimilacije domaćeg stanovništva, sve više koristio naziv Bahus.
U Persiju6 je, po legendi, vino donijela na dar ptica bijelih krila
koju je persijski šah Šemiran, odmarajući se na terasi svojeg
4 Zlatno runo (Grč. Χρυσόµαλλον ∆έρας) je po grčkoj mitologiji krzno kri-
latog ovna. Po jednoj od različitih verzija ove priče ovan je bio potomak boga
mora - Posejdona.
5 Današnja Pula, Hrvatska
6 Današnji Iran i nekadašnja Mesopotamija. Smatra se da su u njoj pron-
ađeni najraniji artefakti vezani za vinogradarsko-vinarsku proizvodnju.
www. maticacrnogorska.me
MATICA, Jesen 2009.
451
Svetozar Savić
dvorca okružen prinčevima, emirima i vezirima, opazio kako slijeće sa zmijom otrovnicom oko vrata. Šah naredi da se ptica
spasi i njegov sin odapne strijelu i ubije zmiju. Ptica bijelih krila
odleti na kraj vrta i ispusti nekoliko śemenki koje je držala u
kljunu. Poslije izvjesnog vremena iz śemenki iznikne izdanak,
koji se pretvori u vinovu lozu. Vrijeme je prolazilo a šah i dvorjani su pratili rast bijke i rađanje ploda koji niko nije smio probati. Na jesen, pod udarom vjetra plod se nađe na zemlji i šah
naredi svojim mudracima da plod ispitaju. Oni utvrdiše da se iz
ploda može izvući sok i pohraniše ga u burence koje su kontrolisali čuvari. Ubrzo do šaha dođe informacija da sok ključa, iako
niko nije palio vatru pod njim. Šah okupi savjetnike koji odlučiše
da sok i burence treba i dalje čuvati i kontrolisati. Vrijeme je prolazilo, dok jednog dana čuvar obavijesti šaha da je ključanje prestalo i da je površina tečnosti mirna i glatka poput stakla.
Pošto se niko nije usudio dobrovoljno probati sok, šah naredi
da jedan od zatvorenika osuđenih na smrt, popije tajanstveni
napitak. Pošto je popio prvi pehar, osuđenik isprazni i drugi, a
onda mu lice obasja radost i on poče plesati na veliko čuđenje
prisutnih, koji su očekivali njegovu smrt. Uzevši treći pehar i
posmatrajući purpurnu boju napitka, osuđenik prošaputa: Zar
nije istina da svaki čovjek mora prije ili poslije umrijeti, ispije
ga, zatim legne i zaspi dubokim snom.
Śutradan ga čuvari dovedoše ispred šaha, koji zatraži da mu
ispriča šta je sve ośetio pijući nepoznato piće. Ovaj odgovori:
Gorim od želje da ponovo pijem to divno piće. Ako me prvi
pehar zbunio jer nijesam mogao ocijeniti okus pića, drugi mi je
donio radost i veselje. Svijet oko mene činio se spokojan, miroljub i neopisivo lijep, ośetio sam da među nama nema nikakve
razlike. Treći pehar uljuljao me u blag i miran san. Šah Šemiran
ga nagradi slobodom, a piće koje donosi uživanje i radost, on i
njegovi dvorjani su probali prvi ali ne i posljednji put (Grupa
autora, 1976).
452
MATICA, Jesen 2009.
www. maticacrnogorska.me
Vinova loza i vino u mitologiji i religiji
Druga iranska legenda navodi da je vino otkrila đevojka nakon
odbijanja kralja da je primi u harem. Duboko razočarana ona odluči da se otruje. Ispija iz posude rezidie zaostalog trulog stonog
grožđa. Umjesto smrti fermentisani sok je uticao da se djevojka
sljedeće jutro probudi i shvati da vrijedi živjeti. Obavještava
kralja o svom otkriću što biva nagrađeno prijemom u harem.
Vinova loza i vino u religiji
Religija od praistorijskih početaka, sama po sebi, predstavlja
jedan od vitalnih ingridijenata u čovjekovim mnogobrojnim načinima života. Da bi razumjeli značaj i vrijednosti pojedinih kultura neophodno je poznavati čitav spektar religijskih boja različitog intenziteta. U jednom periodu teško je razlučiti mitologiju
i religiju. Njihova simbioza se definitivno prekida tek početkom
Srednjeg vijeka kad religija ostvaruje samostalan put, onakav
kakvog ga mi danas poznajemo.
Loza i vino su imali važnu ulogu u razvoju religijskog iskustva, ali kroz metaforičko značenje mnogobrojnih simbola. Svakog proljeća u „mrtvom“ čokotu nanovo cirkulišu sokovi koji
stimulišu aktiviranje pupoljaka i rast mladih lastara sa formiranim cvastima. Tako uspostavljena metaforička relacija, nekad
prenešena na grožđe i vino, simbolizovala je mogućnost ponovnog rađanja, kao i plodnost.
Kao dio religijske svjesnosti, ovakav koncept smrti i ponovnog rađanja postepeno se formirao kod ranih civilizacija na istoku Mediterana i jugozapadnom dijelu Azije. Vino i grožđe su,
takođe, imali i ritualni značaj. Da li korišćenje vina u hrišćanskim obredima vuče korijene iz religijskih obreda antičkih naroda ili još ranije prema: Etruriji, Egiptu, Mesopotamiji i Persiji?
Na prostorima Mediterana prinošenje žrtve (ovaj postupak
često je podrazumijevao ubijanje, uništavanje, paljenje, kidanje
kao i izvođenje sakralnih postupaka, poklanjanje, prezentaciju)
www. maticacrnogorska.me
MATICA, Jesen 2009.
453
Svetozar Savić
predstavljalo je jedan od najvažnijih religijskih oblika antičke
Grčke i Rima.
Nijesu samo životinje (ovca, koza, svinja, katkada riba ili neka
divlja životinja, a rijetko pas i konj) prinošene žrtvi. Često su uz
životinje i biljni proizvodi, po istom postupku, prinošeni žrtvi.
Vino se koristilo kao tečnost kojom se, na oltaru, posipala žrtvovana životinja (Ninian, 1995).
Žrtvovanje (lat. sacrum facere - izvesti religijsku ceremoniju)
je u tadašnjoj rimskoj religijskoj svijesti zauzimalo centralno
mjesto i bilo izvođeno u četiri faze: praefatio: dovođenje životinje (obično domaće) do oltara đe je bilo, već, puno pripremljenog mesa i vina, uz svečane pozdrave bogovima i otvaranje ritualnog procesa; immolatio faza je podrazumijevala prosipanje
vina i zrna pšenice po glavi i kralježnici žrtve. Uz pojanje prisutnih veličao se prelazak žrtve iz ljudskog u božje vlasništvo;
extispicina faza podrazumijevala je žrtvovanje životinje i njeno
kasapljenje, te inspekcija unutrašnjih organa: džigerice, pluća,
srca. Ukoliko je kvalitet organa bio nezadovoljavajući žrtvovanje se ponavljalo; četvrta faza ili banket podrazumijevao je, zavisno od vrste žrtvovane životinje, pripremu mesa: kuvanjem ili
pečenjem, te prelivanje vinom (Hornblower et al, 1995).
Sam postupak religijskog rituala, broj i „kvalitet“ žrtve, korišćenje vina ili vode zavisio je od socijalnog statusa grupe koja je izvodila žrtvovanje. Da li su oni koji su imali vlast, putem ovih simbola, obezbjeđivali političku i religijsku nadmoć? Vino je, zaista,
pored simboličkog i ritualnog, imalo i „inspirativni“ karakter i moć
da pojedince, tokom ekstaze pijanstva, uzdigne do pijedestala bogova. Nije čudo da su pojedini pratioci Bahusa (Dionisa), kakav je
bio Silenus, tokom vinskih orgija, imali „moć“ proricanja. Sjaj, bogatstvo (vlasništvom nad vinogradima) i poznavanje tajne „rituala“ prevođenja grožđa u vino, kod vjernika je stvaralo religijski utisak da se, na taj način, dolazi u kontakt sa bogovima, omogućavajući religijskoj i političkoj eliti kontrolu nad potčinjenima.
454
MATICA, Jesen 2009.
www. maticacrnogorska.me
Vinova loza i vino u mitologiji i religiji
Prema navodima u Tori7 vinova loza je, nakon velikog potopa
i egzodusa iz Egipta, bila jedna od prvih zasađenih biljnih vrsta.
U Starom zavjetu postoje zapisi o simboličkom značenju čokota i vina koji su prezentirani u čisto paganskim oblicima a koji
će, kasnije, biti uvršteni u hrišćansku religiju.
Po biblijskom predanju Noa je prvi čovjek koji je zasadio vinograd. Postoji vjerovanje da je Samael, pali anđeo, došao kod
Noe i pitao ga: Šta radiš? On odgovori Sadim lozu. A šta je to?
Kad se jede svjež ili sušen, ima sladak plod, a od njega se dobija vino, što čovjeka veseli. Samael mu predloži: Podijelimo
vinograd ali ne prelazi na moju polovinu da ti ne naudim. Kad
je Noe pristao, Samuel zakla jagnje i zakopa ga ispod jednog
čokota, isto učini sa lavom, svinjom i majmunom. Ti čokoti se
napiše krvi od sve četiri životinje. Od tada pa do danas važi
pravilo da je neko, kad okusi vino, krotak kao jagnje, a ko popije nešto više postaje hrabar kao lav. Ukoliko popije preko mjere
uprljaće odjeću svoju kao svinja, a ako popije još više ponašaće
se kao majmun, glupavo se kezeći naokolo, izgubivši razum i
huleći na boga (Grupa autora, 1976).
Kod proroka Isaije postoji Pjesma o vinogradu kao jedna od
najstarijih pohvala vinogradarstvu, kroz koju je opisana duhovna vrijednost i religiozna simbolika loze. A premudri Solomon u
svojim pričama navodi: Podajte krepka pića siromasima u nuždi
i vino neka pije sirotinja, da tako zaborave na sirotinju i bolesti
i da ih i ne spominju.
I u današnjoj jevrejskoj zajednici spravljanje i konzumiranje
vina vuče korijene iz biblijskih vremena. Jedan od glavnih produkata današnje jevrejske industrije vina je kosher8 - vino koje
mora da, tokom spravljanja, prođe striktne jevrejske religijske
zahtjeve. Neki od njih su:
7
Jevrejska knjiga zakona ili instrukcija - Torah (Hebr. ‫)הָרוֹּת‬
8 Kosher (Heb. yayin kashér - čist)
www. maticacrnogorska.me
MATICA, Jesen 2009.
455
Svetozar Savić
- vinograd mora biti u četvrtoj godini da bi se grožđe koristilo
za proizvodnju vina,
- svake sedme godine vinograd mora biti prepušten sam sebi,
- vinova loza se mora gajiti isključivo u monokulturi,
- od trenutka prispijeća grožđa u vinariju ono mora biti tretirano samo sa opremom i mašinama koje su čiste (kosher) u
smislu jevrejskih religijskih zahtjeva (Filden, 2006).
Nadzor samog procesa (od berbe, fermentacije do flaširanja) i
rad može vršiti samo tzv. Sabbath9 - Jevrej posmatrač. Tokom
spravljanja vina ne koriste se preparati koji su nečistog porijekla
(kazein - mlijeko, želatin - životinjsko porijeklo i dr). Na ovaj
način vino čuva svoju „čistoću“. Nakon što je spravljeno, prema
religijskom običaju, jedan procenat vina se odbacuje.
Korišćenje grožđa i vina se, kroz alegorijski i ritualni aspekt,
posebno ocrtavalo u hrišćanskoj religiji. U toku perioda ranog
hrišćanstva ovi simboli su se javljali uz prisustvo krsta kao religijskog znaka. Nakon II vijeka hrišćanstvo je počelo da se značajnije širi i igra važnu ulogu i u širenju vinogradarstva, posebno nakon konačnog pada Rimskog Carstva. Nova religija donijela je sa sobom nove vjernike i nove religijske simbole i obrede.
Tako je, u hrišćanskoj tradiciji, vino simbol i znak radosti.
Nakon molbe Bogorodice, tokom svadbe u Kani Galilejskoj,
veliko čudo predstavlja Hristov čin pretvaranja vode u vino u
šest kamenih sudova.
Hrišćani su u crkvenim obredima koristili hljeb i vino. To
potvrđuje veliki broj simbola: vina i čokota vinove loze, nađenih
na mnogim crtežima, mozaicima i skulpturama širom Evrope u
toku ranog Srednjeg vijeka. U hrišćanskim religijskim tekstovima često nailazimo na konstataciju da je loza sveto drvo i simbol nebeskog kraljevstva, a sok koji u njoj struji svijetlo je duha.
Tako se u Jevanđelju po Marku navodi i uze čašu i zablago9 U literarnom smislu - odmor, odmor od rada.
456
MATICA, Jesen 2009.
www. maticacrnogorska.me
Vinova loza i vino u mitologiji i religiji
darivši dade im, i piše iz nje svi i reče im: ‚Ovo je krv moja
Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge. Zaista vam kažem.
Više neću piti od roda vinogradarskog do onoga dana kad ću ga
piti novoga u Carstvu Božjem.‘
U Jevanđelju po Luki vlasnik zemlje (personifikacija Boga)
posadio je vinograd i predao ga nekim zemljoradnicima, koji
reprezentuju narod Izraela. Kad je nastupila berba, vlasnik posla
sluge da primi dio prinosa vinograda ali ih gazda pretuče i oćera.
Vlasnik onda posla svoga sina, kojeg gazda odmah ubi. Na kraju
se sam vlasnik pojavi i uništi gazdu vinograda i dade vinograd
drugima na upravljanje. U ovoj religijskoj simbolici sin predstavlja Hrista koji predviđa sopstvenu smrt, dok kroz naredne
akcije (vlasnika vinograda predstavlja Bog) spoznaja spasenja
predstavljena je kroz vinograd koji je jedino bio dostupan
izabranom narodu, Izraelcima, sada je dostupan i drugima.
U Jevanđelju po Jovanu ukazano je na jedinstvo Isusa i
vjernika kroz vinogradarsku tematiku: Ja sam istinski čokot, i
Otac moj je vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne rađa roda
odsijeca je a svaku koja rod rađa čisti je da više roda rodi.
Najočiglednije učešće vina u hrišćanskim obredima je u ritualnom korišćenju hljeba i vina koji predstavljaju Hristovo tijelo i krv.
U kontekstu vinogradarstva, jednom ustanovljena potreba za
vinom, prilikom obreda pričešća u hrišćanstvu, stvorila je
mogućnost da vlasnici vinograda generišu profit prodajom vina
u te svrhe. Korišćenje vina u religijske svrhe imalo je samo
minoran uticaj na konzumiranje vina, ali je njegov simbolički
značaj osiguravao važno tržište proizvođačima vina i trgovcima
koji su forsirali i održavali njegovu religijsko-simboličku
ravan, uspijevajući da i dalje stvaraju profit proizvodnjom i
prodajom vina.
www. maticacrnogorska.me
MATICA, Jesen 2009.
457
Literatura
Grevs R., (2008): Grčki mitovi, Familet, Beograd
Carpenter T. H., (1986): Dionysian Imagery in Arhaic Greek Art,
Calerdon Press, Oxford
Grupa autora, (1976): Zlatna knjiga o vinu, Otokar Keršovani,
Opatija
Unwin T., (1996): Wine and Vine, Routledge, New York
Ninian S., (1995): The World’s Religions, Cambridge University
Press, Melbourne
Hornblower S., Spawforth S., (1995): The Oxford Companion to
Classical Civilization, Oxford University Press, New York
Fielden C., (2006): Exploring the World of Wines and Spirits,
WSET, London
458
MATICA, Jesen 2009.
www. maticacrnogorska.me
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
0
File Size
104 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content