27/2013
3. srpnja 2013.
Novi sveæenici Crkve u Hrvata
Donosimo izvještaje sa slavlja sveæenièkih reðenja u
Splitu, Ðakovu, Šibeniku, Požegi, Senju, Bjelovaru, a
posebno sveèano bilo je i u Banjoj Luci, Sarajevu i
Mostaru
Predstavljena Izjava Komisije HBK Iustitia et pax
U dokumentu se upozorava da se stjeèe dojam kako
odlukom da revidira Zakon o pravosudnoj suradnji sa
zemljama èlanicama EU Vlada Republike Hrvatske želi
amnestirati zloèine jugoslavenske tajne policije u doba
komunizma, istièe da ljudi pobijeni nakon II. svjetskoga
rata od strane komunistièkog režima nisu "manje
mrtvi" od ljudi pobijenih tijekom II. svjetskog rata od
strane ustaškog režima te poruèuje da taj
antitotalitarni stav mora biti naša legitimacija u
slobodnom svijetu
Mons. Hraniæ primio palij iz ruku pape Franje
Na svetkovinu apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla
tijekom sveèanog misnog slavlja u bazilici Sv. Petra
ðakovaèko-osjeèki imenovani nadbiskup i metropolit
Ðuro Hraniæ primio je znak metropolitanske èasti i
dužnosti
Jubilarno 40. hrvatsko hodoèašæe Altötting
Sveèano misno slavlje u bavarskom svetištu predvodio
kardinal Josip Bozaniæ
Domovinske vijesti
Imenovanja, premještaji i razrješenja u Sisaèkoj biskupiji
Završio 18. vrhovni zbor sestara dominikanki
Skupština Udruge bosonogih karmeliæanki
Otkrivena ploèa s imenom Ulice don Petra Šimiæa
Zlatna misa vlè. Mate Tokiæa
Misa u Modrušu povodom ulaska Hrvatske u EU
Zlatna misa mons. Marijana Ožure
Zavjetno hodoèašæe vjernika grada Varaždina Majci Božjoj Bistrièkoj
Zlatna misa preè. Marijana Kancijaniæa
Zlatni jubilej fra Rafaela Lukariæa, franjevca treæoredca
Blato: Poèela devetnica bl. Mariji Petkoviæ
Proslavljena zlatna misa mons. Ivice Kecerina
Crkva u Hrvata
Subotica: Društvo umjesto instituta "Ivan Antunoviæ"
Papino odlikovanje hrvatskom veleposlaniku pri Svetoj Stolici
Imenovana uprava Provincije Majke Divne – Sarajevo
Inozemne vijesti
Papa o površnim i krutim kršæanima
Sveèana misa na svetkovinu sv. Petra i Pavla u Vatikanu
Dvojica direktora vatikanskog Zavoda za vjerske poslove podnijeli
ostavke
Biskup Živkoviæ o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji
Prilog dokumenti
Dragocjeni doprinos Hrvatske europskoj zajednici naroda
Crkva je hram
Vjera apostolskih prvaka
Moramo nauèiti više slušati svoju savjest
Domovinske vijesti
ika
Domovinske vijesti
"Zajedno u Kristu k Mariji" od Valpova do Aljmaša
Hodoèasnici pješaèili 45 kilometara
Valpovo, Aljmaš, 25.6.2013. (IKA/TU) - "Zajedno u Kristu
k Mariji" bilo je geslo hodoèasnika župe Bezgrešnog zaèeæa
BDM u Valpovu koji su 24. lipnja pod vodstvom župnog
vikara Pave Martiæa krenuli pješice put Aljmaša, kako bi
izrazili svoje zahvale i molitve Gospi od Utoèišta. Prije
polaska, župnik Zvonko Mrak blagoslovio je 53
hodoèasnika, od kojih 40-ak mladih, te rekao: "Ponosan sam
što ste se u tolikom broju odvažili krenuti pješice na put
Gospi od 45 km. To nije mala stvar jer za takav je pothvat
potrebna hrabrost i odvažnost. Mjesto koje æete pohoditi je
mjesto na kojemu se bolesni lijeèe, izgubljeni nalaze i
dobivaju nadu. Bog se poklanja onima koji se Gospi
klanjaju. Dolaze siromašni i bogati, žedni milosnih darova, a
vi æete dati primjer svoje vjere, ufanja i ljubavi, kojima æemo
se svi obogatiti i meðusobno izgraditi. Kada svladate tjelesne
napore bit æete sposobni svladati i one duhovne naravi.
Hodoèastit æete korak po korak od Valpova preko Šaga,
Petrijevaca, Josipovca, Osijeka, Nemetina, Sarvaša do
Aljmaša, i Bogu zahvaliti za sve što vam je darovao po
Gospinu zagovoru. Ovakva je hvala dobro došla i sigurno æe
pronaæi svoj odaziv u Svetištu." U svetištu Gospe od
Utoèišta hodoèasnici su nakon odmora sudjelovali na misi
koju je predvodio župnik Mrak, a koncelebrirao je župni
vikar Martiæ. Valpovèane je pozdravio i preè. Ante Markiæ,
upravitelj svetišta, zadivljen i ove godine njihovom
odluènošæu i hrabrošæu.
Vlè. Martiæ zahvalio je hodoèasnicima porukom Bl. Ivana
Pavla II: "Vi ste buduænost Crkve, vi ste buduænost svijeta,
vi ste moja nada" , te dodao: "Budite ponosni na sebe, a ja
sam ponosan na vas. Nije bilo lako, ali sva 53 hodoèasnika
prešla su 45 km dug put". Zahvalio je i onima koji su
pomogli realizaciju hodoèašæa, kao i medijima. "Vi ste
buduænost Crkve u Hrvata", još je jednom istaknuo župni
vikar i potaknuo na ukljuèenje u rad župe.
Preminula majka srijemskog biskupa Ðure Gašparoviæa
Golubinci, 25.6.2013.
(IKA) - U 83. godini života
Golubincima u ponedjeljak 24. lipnja okrijepljena svetim
sakramentima, preminula je Ruža Gašparoviæ majka
srijemskog biskupa Ðure Gašparoviæa. Roðena je 9.
kolovoza 1930. godine u župi Golubinci u obitelji Bešker.
Crkveno vjenèana s Antunom Gašparoviæem 1948. godine i
proživjela 65 godina braènog zajedništva. Vjera i ljubav i
žrtva za djecu i obitelj bili su smisao i snaga njezina života.
U župi Golubinci brojni vjernici, sveæenici i šestorica
biskupa iskazali su 25. lipnja 2013. godine kršæansku poèast
Ruži Gašparoviæ, majci troje djece od kojih je jedno postalo
sveæenik - srijemski biskup Ðuro Gašparoviæ. Pogreb je
predvodio generalni vikar mons. Eduard Španoviæ, a
koncelebrirali su: beogradski nadbiskup Stanislav Hoèevar,
ðakovaèko-osjeèki nadbiskup Marin Srakiæ, novoimenovani
ðakovaèko-osjeèki nadbiskup Ðuro Hraniæ, apostolski nuncij
mons. Orlando Antonini, subotièki biskup Ivan Penzes,
zrenjaninski biskup Ladislav Német, te 30-ak sveæenika iz
srijemske biskupije i drugih biskupija, te brojne redovnice.
Sprovodni obredi su bili iz kapele na mjesnom groblju u
Golubincima, a nakon sprovoda održana je misa u župnoj
crkvi Sv. Jurja, muèenika u Golubincima, koju je predvodio
nadbiskup ðakovaèko-osjeèki Marin Srakiæ.
2
3. srpnja 2013. broj 27/2013
Metropolitanski susret vjerouèitelja i odgojiteljica u vjeri
u Rabu
Rab, 25.6.2013. (IKA) - U organizaciji Katehetskog ureda
Krèke biskupije na Rabu je 25. lipnja održan metropolitanski
susret vjerouèitelja i odgojiteljica u vjeri. Vjerouèitelji
èetiriju biskupija, Rijeèke, Poreèko-pulske, Gospiækosenjske i Krèke veæ se dvanaestu godinu zaredom susreæu,
svaki put u drugoj biskupiji. Njih osamdesetak došlo je na
ovogodišnji susret koji je zapoèeo okupljanjem pred župnom
crkvom sv. Petra u Supetarskoj Dragi gdje su sudionike
doèekali domaæini i župnik vlè. Petar Kordiæ. Pozdravnu
rijeè uputio je predstojnik Katehetskog ureda Krèke
biskupije mr. Anton Peraniæ, a vlè. Kordiæ upoznao je
prisutne s poviješæu župe i drevne crkve sv. Petra iz 12.
stoljeæa. Uz crkvu nekad je bio samostan od kojega su
nažalost ostali tek tragovi. Posebno je zanimljivo zvono iz
13. st. koje je još uvijek u funkciji.
Misno slavlje predvodio je krèki biskup Valter Župan koji je
izrazio zadovoljstvo što može sudjelovati u tom susretu. U
svojoj propovijedi ohrabrio je vjerouèitelje, ali i podsjetio na
važnost njihovog poslanja. Istaknuo je da vjerouèitelji
prenose vrednote ljudskosti i vjere pa u njima i sami moraju
napredovati. Navjestitelji vjere moraju biti u tijeku s naukom
Crkve jer je njoj zagarantirano da æe joj biti otkriveno
poslanje u odreðenom vremenu. Crkva je živa i raste, a nauk
Crkve je taj koji èuva nepokolebljivost vjere. Ne smijemo
zaboraviti da se spasenje ostvaruje u uvjetovanosti svijeta i
trenutka pa nas ne treba èuditi da se Crkvi danas dogaða ono
što se dogaðalo Isusu. Iako svjesni ozbiljnosti vremena u
kojem se nalazimo, mi smo pozvani s vedrinom gledati u
buduænost. Kršæani se ne razlikuju od drugih ljudi osim po
naèinu života. Otac biskup se osvrnuo i na Dan državnosti
podsjeæajuæi da je domoljublje vrednota koju moramo
njegovati i prenijeti buduæim naraštajima. Nalazimo je i u
Svetom pismu, a Isusove suze nad Jeruzalemom svjedoèe o
njegovoj ljubavi prema vlastitom narodu. Pjevanje je
predvodio župni zbor, a za orguljama je bila gða. Tea
Vosnik, odgojiteljica u vjeri.
Nakon mise i okrijepe koju su pripremili domaæini, u
vedrom raspoloženju sudionici su se uputili prema Kamporu
gdje ih je doèekao župnik i gvardijan fra Ivan Gavran uz èije
su voðenje razgledali samostan sv. Eufemije, crkvu sv.
Bernardina Sienskog i muzej koji èuva vrijedne slike i
rukopise. U muzeju je postavljena i izložba slika fra
Ambroza Testena.
Sljedeæa toèka puta bio je Rab èiju su kulturno-povijesnu
baštinu upoznali u pratnji vodièa, vjerouèitelja Antonia
Šarina koji je uspio na vjerouèitelje i odgojiteljice u vjeri
prenijeti dio svoje ljubavi prema svom rodnom gradu. U
župnoj crkvi ex-katedrali sv. Marije doèekao ih je i
pozdravio župnik vlè. Anton Depikolozvane. Do 1828. ta je
crkva bila središte rapske biskupije, a posvetio ju je sam
papa Aleksandar III 1177. kada je na putu iz Zadra prema
Rimu zbog nevremena morao pristati u Rabu. O samostanu
sv. Antuna opata govorila je s. Terezija Paviæ, koja pripada
redu Sestara Srca Marijina i Srca Isusova koja sada borave u
samostanu. Vjerouèitelji i odgojiteljice u vjeri su posjetili i
benediktinski samostan sv. Andrije gdje ih je s životom u
samostanu upoznala opatica M. Marija Marina Škunca. U
samoj crkvi posebno ih je privukla slika èudotvorne Gospe
koja se u procesiji nosi ulicama grada. Doznali su nešto i o
rapskoj torti koju su prema predaji pripremile benediktinke
kako bi poèastile papu Aleksandra III. Sudionici susreta su
ika
razgledali i ostatke crkve i samostana sv. Ivana Evanðelista.
Prvotna crkva sagraðena je još u 5. st., a iznimnom ju èini
ophod oko oltara i vrijedni kapiteli na stupovima. Time je
završilo razgledavanje, a druženje je u dobrom raspoloženju
nastavljeno uz ruèak u hotelu Istra.
Imenovanja, premještaji i razrješenja u Sisaèkoj biskupiji
Sisak, 25.6.2013. (IKA) - Odlukom sisaèkog biskupa Vlade
Košiæa, došlo je do sljedeæih imenovanja, premještaja i
razrješenja u Sisaèkoj biskupiji. Ivica Maðer razriješen je
službe župnika katedralne župe Uzvišenja sv. Križa u Sisku i
imenovan župnikom župa sv. Ivana Nepomuka u Glina, sv.
Ilije proroka u Maji i Ranjenog Isusa u Maloj Solini. Marijan
Koren razriješen je službe župnika župe Uzvišenja sv. Križa
u Križu i imenovan župnikom katedralne župe Uzvišenja sv.
Križa u Sisku. Marko Karaèa razriješen je službe župnika
župe sv. Antuna Padovanskog u Voloderu, službe dekana
Kutinskog dekanata i imenovan župnikom župe Uzvišenja
sv. Križa u Križu. Nikola Majcen razriješen je službe
župnika župe bl. Alojzija Stepinca u Budaševu, službe
povjerenika za pastoral pokreta, zajednica i udruga u
Sisaèkoj biskupiji i imenovan župnikom župe sv. Antuna
Padovanskog u Voloderu i duhovnikom Zajednice braènih
susreta u Sisaèkoj biskupiji. Krešimir Buliæ (ZagrebPetruševac) inkardiniran je u Sisaèku biskupiju i imenovan
župnikom župe bl. Alojzija Stepinca u Budaševu i
povjerenikom za pastoral pokreta, zajednica i udruga Sisaèke
biskupije. Alfred Koliæ razriješen je dužnosti župnika župe
sv. Ivana Nepomuka u Glinu, sv. Ilije proroka u Maji i
Ranjenog Isusa u Maloj Solini, službe dekana Glinskog
dekanata, èlana Prezbiterskog vijeæa i na vlastitu molbu
ekskardiniran iz Sisaèke biskupije i inkardiniran u
Zagrebaèku nadbiskupiju. Blahomir Blagoš Prucha
razriješen je službe upravitelja župe sv. Katarine u
Komarevu i imenovan subsidijarom u župi Pohoda BDM u
Sisku. Božidar Pinjuh upravitelj župe sv. Marije Magdalene
u Sunji, imenovan je privremenim upraviteljem župe sv.
Katarine u Komarevu. Tomislav Kolar razriješen je službe
župnog vikara u župi Pohoda BDM u Sisku i imenovan
župnim vikarom u župi sv. Kvirina u Sisku. Ivan Magdiæ
SMM (Zagreb-Blato) imenovan je duhovnim pomoænikom u
župi sv. Ivana Krstitelja u Gornjoj Jelenskoj. Mato
Draganoviæ župnik u Popovaèi, imenovan je povjerenikom
za novu evangelizaciju i župnu katehezu u Sisaèkoj biskupiji
.
Fra Ivica Petanjak OFMCap (Rijeka) imenovan je
predsjednikom Upravnog vijeæa biskupijske Zaklade za
gradnju župne crkve Našašæa sv. Križa u Zrinu. Dragutin
Papiæ, župnik u Kutini i arhiðakon Zrinsko-gorskog
arhiðakonata, imenovan je èlanom Upravnog vijeæa
biskupijske Zaklade za gradnju crkve u Zrinu. Stjepan
Filipec, župnik u Divuši, imenovan je èlanom Upravnog
vijeæa biskupijske Zaklade za gradnju crkve u Zrinu. Ivan
Jukiæ (Drenje) imenovan je èlanom Upravnog vijeæa
biskupijske Zaklade za gradnju crkve u Zrinu. Damir
Borovèak (Zagreb) imenovan je èlanom Upravnog vijeæa
biskupijske Zaklade za gradnju crkve u Zrinu. Nikola Kristiæ
(Zagreb) imenovan je èlanom Upravnog vijeæa biskupijske
Zaklade za gradnju crkve u Zrinu. Mr. Ante Milinoviæ
(Zagreb) imenovan je èlanom Upravnog vijeæa biskupijske
Zaklade za gradnju crkve u Zrinu. Ivica Petanjak (Osijek)
imenovan je èlanom Upravnog vijeæa biskupijske Zaklade za
gradnju crkve u Zrinu. Matija Petanjak (Zagreb) imenovan je
èlanom Upravnog vijeæa biskupijske Zaklade za gradnju
crkve u Zrinu. Pavle Petanjak (Osijek) imenovan je èlanom
Upravnog vijeæa biskupijske Zaklade za gradnju crkve u
Domovinske vijesti
Zrinu. Stipo Zorbaz (Drenje), imenovan je èlanom Upravnog
vijeæa biskupijske Zaklade za gradnju crkve u
Zrinu.Valentina Kaniæ (Ivaniæ-Grad) razriješena je službe
voditeljice Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve u
Sisaèkoj biskupiji. Marijana Petir (Mustafina Klada)
imenovana je voditeljicom Ureda za promicanje socijalnog
nauka Crkve u Sisaèkoj biskupiji. Ankica Potkonjak (Sisak)
razriješena je dužnosti èlana Upravnog vijeæa Caritasa
Sisaèke biskupije. Kornelija Maroviæ (Sisak) razriješena je
dužnosti blagajnice Caritasa Sisaèke biskupije i imenovana
èlanom Upravnog vijeæa Caritasa.
33. dan redovnica Zadarske nadbiskupije
Zadar, 25.6.2013. (IKA) - 33. dan redovnica Zadarske
nadbiskupije održan je u utorak 25. lipnja u svetištu sv.
Nediljice u Vrani. Redovnice su pohodile spomen kapelicu
Svi svetih na brdu i vidikovcu Kamenjak u Radošinovcima
gdje su se pomolile za sve stradale žrtve. Kapelu Svih svetih
1995. g. podigli su župljani župe Polaèa u spomen na
muèeništvo ubijenih sumještana èija su tijela baèena u 57
metara duboku jamu Kamenjarku za vrijeme Drugog
svjetskog rata i poraæa. Prema saznanjima povjesnièara, na
zadarskom podruèju postoji 26 jama u koje je baèeno tisuæu
ubijenih osoba, a veliki broj nevinih žrtava komunizma
baèen je i u more. "Uspinjuæi se prema vidikovcu, pred nama
se ispreplitao put prošlosti, sadašnjosti i buduænosti. Put koji
su pratili križevi, križni put. Taj put križa doveo nas je do
kapelice na vrhu u kojoj se nalazi jama koja je mjesto gdje
su mnogi, nakon svog puta križa i muèeništva, završili svoj
hod", rekla je s. M. Veronika Æibariæ, u zahvalnosti prof.
Boži Došenu koji je redovnicama struèno predstavio
povijesne podatke o tom mjestu muèeništva hrvatskog
naroda. "Postoje razlièiti putevi. Nekima koraèamo sami, na
nekima se susreæemo, po nekima zajedno koraèamo. Nije
sluèajnost što se naš susret održao na Dan državnosti i što su
naše odredište bili Radošinovci, vidikovac Kamenjak i
svetište Sv. Nediljice u Vrani. Dokaz da muèeništvo urodi
slobodom je predivni pogled na Vransko jezero i otoke. Ta
opipljiva ljepota i sloboda naše domovine pozivaju na
molitvu i zahvalu. To smo i uèinili u zavjetnoj crkvi sv.
Nediljice u Vrani", rekla je redovnica Æibariæ. Misno slavlje
u crkvi Sv. Nediljice predvodio je mladomisnik don Damir
Šehiæ, a propovijedao je don Dario Tièiæ. Posvijestio je
važnost svjedoèenja i ustrajnosti hoda sadašnjeg naraštaja
Hrvata zbog svih koji su bili prije nas i koji æe koraèati
poslije nas. Istaknuo je znaèaj poštovanja vrijednosti
hrvatskog naroda, bogatstva koje posjedujemo u tradiciji i
kulturi, a trebamo ih èuvati i drugima pokazivati i svjedoèiti
kao vrijednost, dopuštajuæi da Bog vodi naše dane i povijest.
Nakon duhovne okrepe, u lijepoj prirodi maslinika u svetištu
Sv. Nediljice, vranski župnik Šimun Šindija priredio je
redovnicama agape. "Svaki put ljubavi vodi u nebo i svako
muèeništvo ljubavi vodi u vjeènost. Zahvaljujemo Bogu koji
nas je pozvao da ga slijedimo na njegovom putu, zadarskom
nadbiskupu Želimiru Puljiæu koji nam je omoguæio taj susret
i don Dariju koji je bio voða 33. dana redovnica. U radosti
zajedništva i pjesmi na povratku doživjele smo što je jednom
netko napisao: "Ti putovi, ti dobri putovi, razgovijetno
podržavaju moj put. Meðusobno povezani, usnopljeni, oni
mome putu daju nesavladivu èvrstinu. I ja vjerujem da se
moj put neæe rasuti, sve dok je usnopljen meðu te putove.
Odreæi se ma i jednoga od njih, znaèilo bi odreæi se sebe",
zakljuèila je u ime okupljenih redovnica s. M. Veronika
Æibariæ.
3. srpnja 2013. broj 27/2013
3
Domovinske vijesti
Pokrenuta Facebook stranica Zagrebaèke nadbiskupije
Predstavljena
preoblikovana
službena
mrežna
nadbiskupijska stranica
Zagreb, 26.6.2013. (IKA) - Tiskovni ured Zagrebaèke
nadbiskupije predstavio je 26. lipnja novu, preoblikovanu
mrežnu stranicu, te službenu Facebook stranicu Zagrebaèke
nadbiskupije. O važnosti korištenja Interneta te novih medija
u Crkvi, posebno na podruèju edukacije i formacije vjernika,
govorio je moderator Nadbiskupskoga duhovnog stola mons.
Nedjeljko Pintariæ. Nova mrežna stranica nastoji biti portal,
ulaz u informacije o Zagrebaèkoj nadbiskupiji, rekao je
predstavljajuæi preoblikovanu stranicu glasnogovornik
Zagrebaèke nadbiskupije Zvonko Franc. Na stranici
(www.zg-nadbiskupija.hr) se tako mogu pronaæi podaci iz
povijesti Zagrebaèke nadbiskupije, meðu kojima je i popis
svih zagrebaèkih biskupa i nadbiskupa s kratkim
biografijama, ažurirani adresar, te kratki prikazi svih 206
župa Zagrebaèke nadbiskupije. Uz najave, aktualnosti, rijeè
crkvenog uèiteljstva – zagrebaèkog nadbiskupa i pape
Franje, na novoj mrežnoj stranici dostupni su i drugi
dokumenti i pravilnici, kao i pastoralni kalendar, popis
crkvenih glasila, foto, video i audio galerija, poveznice na
urede i ustanove Zagrebaèke nadbiskupije, kao i poveznica
na Biblija on-line Kršæanske sadašnjosti i tjednik Glas
Koncila i Radio Mariju i dr. Kako je izvijestio proèelnik
Tiskovnog ureda Zagrebaèke nadbiskupije vlè. Ivica
Budinšæak, stranica je prilagoðena i èitanju na mobilnim
telefonima, a najmanje æe se dva puta godišnje, uz velike
kršæanske svetkovine, dodatno osvježavati novim
sadržajima, a u pripravi su kalendar i èasoslov. Takoðer je
zahvalio volonterima iz Ureda za pastoral mladih
Zagrebaèke nadbiskupije koji su pomogli u oblikovanju
stranice. Suradnik Tiskovnoga ureda Davor Trbušiæ
predstavio je novopokrenutu Facebook stranicu Zagrebaèke
nadbiskupije
(www.facebook.com/zgnadbiskupija),
istaknuvši kako je otvoren i kanal Zagrebaèke nadbiskupije
na youtubeu. Otvaranjem profila na društvenoj mreži,
Zagrebaèka nadbiskupija želi unaprijediti komunikaciju s
vjernicima i svima onima koji traže informacije i dijalog,
rekao je Trbušiæ.
Završio 18. vrhovni zbor sestara dominikanki
Za novu vrhovnu poglavaricu izabrana je s. Katarina
Maglica
Dubrovnik, 26.6.2013.
(IKA) - Hodoèašæem sestara
sudionica zbora u Kotor prvoj hrvatskoj blaženici bl. Ozani
Kotorskoj u srijedu 26. lipnja završen je 18. vrhovni zbor
sestara dominikanki koji je s radom poèeo 21. lipnja u kuæi
matici Kongregacije svetih anðela èuvara u Korèuli.
Promišljanje vlastita postojanja i uloge unutar Reda
propovjednika i Crkve te u kontekstu tih promišljanja odabir
vrhovne poglavarice Kongregacije i odabir nove uprave bili
su zadatak toga zbora što se održao pod geslom "Identitet
sestre dominikanke u svjetlu nove evangelizacije".
Za novu vrhovnu poglavaricu izabrana je s. Katarina
Maglica koja se na službi vrhovne poglavarice nalazila kroz
dva mandata, od 1995. do 2007. godine. Prva savjetnica i
zamjenica vrhovne poglavarice je s. Jaka Vuco, druga
savjetnica s. Antonija Matiæ, treæa s. Dolores Matiæ, a èetvrta
je s. Estera Plavša.
Nove smjernice, zakljuèci i odluke ovoga vrhovnog zbora bit
æe poznate kroz mjesece koji slijede.
ika
Proslava 25 godina misništva u Trilju
Èetvorica sveæenika Splitsko-makarske nadbiskupije, don
Tomislav Topèiæ, don Stipe Ljubas, don Jurica Petkoviæ i
don Ivan Èotiæ proslavili su srebreni jubilej
Trilj, 26.6.2013. (IKA) - Èetvorica sveæenika Splitskomakarske nadbiskupije, don Tomislav Topèiæ, don Stipe
Ljubas, don Jurica Petkoviæ i don Ivan Èotiæ proslavili su
srebreni jubilej, 25 godina misništva, 26. lipnja u crkvi Sv.
Mihovila u Trilju. Sveèano misno slavlje predvodio je
splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišiæ.
U pozdravnoj rijeèi triljski župnik i slavljenik don Stipe
Ljubas ukazao je da je "današnja liturgija zahvala, pjesma
slave, obnovljeni aleluja i ponovni amen za naš pristanak da
cijeli život posvetimo Bogu". Zahvalnost Bogu na daru
sveæeništva iskazao je i nadbiskup Barišiæ te podsjetio što se
sve u tih 25 godina promijenilo. Pao je komunizam, pali su
zidovi koji su dijelili ljude, pao je i èovjek koji se
suprostavljao Bogu, a dobili smo slobodu Hrvatske o kojoj
smo sanjali. Kazao je kako su i oni kroz te godine
promijenili nekoliko službi i kako je potrebno na tome
zahvaliti Bogu jer je sve to njegovo djelo. "Bog zna da smo
mi sveæenici slabi i ogranièeni, ali ima povjerenja u nas i
prati nas, a ako je to povjerenje uzajamno, onda radi èuda.
To èudo je sveæenik. Taj grešni i slabi èovjek. Biti sveæenik
nije neko zanimanje. To je zvanje, sakrament koji
uprisutnjuje, predstavlja i djeluje u ime Božje. To je èudo
koje sveæenici ni kroz 25 godina nisu sposobni do kraja
proniknuti", rekao je nadbiskup.
Za primjer je uzeo Abrahama koji je vidio da se sprema
nešto veliko, što ne može sam, stoga s povjerenjem stavlja
svoj život u Božje ruke. Borio se, othrvao i postao otac
naroda. "Svaki sveæenik se vidi u Abrahamu, u borbi sa
sobom i pobjedi s Gospodinom. Tako i mi postajemo
duhovni oci svoga naroda koji mu moraju služiti i ugraditi
svoju ljubav i pažnju u njegovo odrastanje i hod u vjeri".
Nadodao je i da svako stablo ima duboke korijene koje pruža
prema vodi, hrani. Ta voda i hrana za sveæenike je Rijeè
Božja, euharistija, to je utemeljenje svakog sveæenika i iz
toga sve proizlazi. "Euharistija je ono što odreðuje
sveæenika, to je najvažnije u njegovom životu. To
preobraženje Kristovo na oltaru ne može a da ne zahvati
živog èovjeka. Stoga Gospodin od sveæenika oèekuje da
budemo stabla s dobrim plodovima", zakljuèio je nadbiskup
Barišiæ.
Don Tomislav Topèiæ je, u ime svih slavljenika, zahvalio
nadbiskupu na njegovoj prisutnosti te je vjernicima poruèio
kako nije lako biti sveæenik. On treba biti prorok svoga
vremena i naroda, u isto vrijeme je èašæen ali i prezren i
odbaèen. "Zahvaljujemo Bogu što smo uspjeli saèuvati
sveæenstvo i bili na ponos svoje splitsko-makarske
nadbiskupije. Na tom putu Blažena Djevica Marija bila nam
je primjer kako se potpuno prepustiti Božjoj volji. A vama
dragi vjernici veliko hvala na molitvama, one nam trebaju
kako bi mogli živjeti dar sveæeništva, i ne gledajte naše
slabosti nego na milost koju preko nas od Boga dobivate",
rekao je Topèiæ te poruèio da i sveæenici mole za svoj narod
jer jedni bez drugih ne možemo.
Pjevajem misno je slavlje uzvelièao mješoviti zbor župe sv.
Mihovila, a proslavu i druženje koje je nastavljeno i nakon
mise, svojim nastupom su obogatile triljske mažoretkinje.
.
.
4
3. srpnja 2013. broj 27/2013
ika
Svetkovina posvete sisaèke katedrale
Sisak, 27.6.2013. (IKA) - Svetkovina posvete sisaèke
katedrale Uzvišenja svetog Križa sveèano je proslavljena u
èetvrtak 27. lipnja misnim slavljem koje je predvodio preè.
Stjepan Bradica, kanonik kustos, u zajedništvu s katedralnim
župnikom Ivicom Maðerom i kanonicima Stolnog Kaptola
Svetog Križa u Sisku, predvoðenima prepoštom mons.
Markom Cvitkušiæem.
U homiliji preè. Bradica izmeðu ostalog poruèio je
okupljenim vjernicima kako je crkva mjesto i dom naših
molitava, sazidana od kamena i cigle s namjerom da se u
njoj izgradimo kao sinovi i kæeri Božji i Crkve.
Propovjednik je istaknuo i kako ne smijemo u svojim
susretima u njoj biti hladni kao kameni blokovi ili odbaèene
cigle veæ moramo žariti iz svog srca Božjom ljubavi.
"Sigurno ste èuli da je èovjek hram Duha Svetoga. Ali mi
nismo cigle, nismo kameni blokovi, mi smo živa stvorenja u
kojima bi trebao živjeti Duh Sveti. Upravo Duh Sveti
povezuje i one iz daleka, i one iz bliza, stare i mlade, u jedno
tijelo koje se zove Crkva", zakljuèio je na kraju.
Misnom slavlju prethodila je molitva Veèernje iz Božanskog
èasoslova.
Proslava blagdana sv. Josemarije Escrive u zagrebaèkoj
prvostolnici
Bio je kontemplativan usred svijeta: njegov unutarnji život i
njegov apostolat bili su hranjeni molitvom i sakramentima,
istaknuo nuncij Alessandro D'Errico
Zagreb, 27.6.2013.
(IKA) - U povodu blagdana sv.
Josemarije Escrive (1902. - 1975.), utemeljitelja prelature
Opus Dei misno slavlje u zagrebaèkoj katedrali u èetvrtak
27. lipnja predvodio je apostolski nuncij u Republici
Hrvatskoj nadbiskup Alessandro D'Errico.
U prigodnoj homiliji nuncij D'Errico istaknuo je da je poziv
da predvodi misno slavlje prihvatio najviše iz dva razloga.
Prije svega smatram da je sveti Josemaria bio svetac koji je
svojim djelom i apostolatom ostavio duboki trag u prošlom
stoljeæu, a to je u mnogim aspektima prethodilo i pripremilo
Drugi vatikanski sabor. Na drugom mjestu mislim da su u
našem vremenu njegova poruka i njegov nauk vrlo živi i
aktualni: kako za nas tako i za sve kršæane, rekao je. Bio je
kontemplativan usred svijeta: njegov unutarnji život i njegov
apostolat bili su hranjeni molitvom i sakramentima. Imao je
žarku ljubav prema euharistiji; sveta misa mu je bila središte
i korijen života. Imao je potpunu vjernost prema Crkvi i
Papi. Promicao je jaku pobožnost prema Mariji, svetom
Josipu i Anðelima Èuvarima. Stoga on je bio, a i danas je
uzor i nadahnuæe za mnoge kršæane, rekao je nuncij D'Errico
te posebno istaknuo središnju misao apostolata sv.
Josemarije Escrive "svetost za sve, usred svijeta, preko
svakodnevnog rada", što je posebno nadahnuta od Boga za
potrebe našega vremena.
Odgovarajuæi na pitanje "kako živjeti tu njegovu poruku, tj.
kako u svoj život uzeti njegov nauk", nuncij je naglasio
"potrebno je gledati na rad kroz prizmu kršæanske vjere koja
je sasvim razlièita od svjetovnog gledišta".
Pojasnio je, kako uvijek postoji rizik sekularnog pogleda na
rad. Dovoljno je pogledati oko sebe. Najviše ljudi misle na
rad samo kao na sredstvo koje je potrebno za osiguranje
života; ili kao na naèin za samopotvrðivanje u društvu.
Posljedice tog sekularnog pogleda možemo vidjeti vrlo
èesto: bezskrupulozna korupcija, nepravda i zlostavljanje
slabijih slojeva društva, èeste prepirke s drugima i takoðer
toliko nezadovoljstvo i nemir.
Na kraju homilije nuncij D'Errico pozvao je vjernike da u
duhu poruke svetog Josemarije promišljaju svoj svakodnevni
Domovinske vijesti
rad.
Mi smo suradnici Božji za ostvarivanje pravednijeg društva.
Mogli bismo Bogu uzdignuti usrdnu molitvu, Njemu dragu,
potpuno svjesni svoje odgovornosti. Možemo s Isusom na
Križu ostvariti veliko otajstvo otkupljenja svijeta. Možemo
uèiniti veliko dobro bližnjima služeæi im prema nadahnuæu
Božje ljubavi, zakljuèio je homiliju nuncij D'Errico.
Zagreb: Dvadeseta obljetnica sveæenièkog reðenja
Zagreb, 27.6.2013. (IKA) - Misnim slavljem u kapeli Srca
Isusova Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu,
u èetvrtak 27. lipnja, generacija sveæenika zareðenih u
zagrebaèkoj katedrali 1993. godine, proslavila je 20.
obljetnicu sveæenièkoga reðenja. Od trideset reðenika, meðu
kojima je prije 20 godina bilo 15 dijecezanskih sveæenika i
15 redovnika, a zaredio ih je sluga Božji zagrebaèki
nadbiskup kardinal Franjo Kuhariæ, okupila su se
šesnaestorica koji danas djeluju u Zagrebaèkoj nadbiskupiji,
Požeškoj, Varaždinskoj i Bjelovarsko-križevaèkoj biskupiji
te Hrvatskoj franjevaèkoj provinciji sv. Æirila i Metoda.
Nakon obilaska prostora Bogoslovije, koja je u posljednjih
dvadeset godina potpuno izmijenila svoj unutrašnji raspored
i izgled, a iz tih se prostora iselio Katolièki bogoslovni
fakultet na kojem su slavljenici završili studij teologije,
okupljenima je na poèetku misnoga slavlja dobrodošlicu
zaželio mr. Dubravko Škrlin Hren, prefekt u sjemeništu i
povjerenik za duhovna zvanja u Zagrebaèkoj nadbiskupiji.
Kratke biografske podatke o okupljenim slavljenicima zatim
je okupljenoj bogoslovskoj zajednici ispred svoje generacije
iznio moderator Nadbiskupskoga duhovnog stola u Zagrebu
mons. Nedjeljko Pintariæ.
Misno slavlje predvodio je preè. Mirko Totoviæ, jedini živuæi
bogoslovski poglavar tadašnjih bogoslovskih generacija, a
nekadašnji ekonom Bogoslovije, koji i sam ove godine slavi
55. obljetnicu sveæenièkoga reðenja. Osvræuæi se u
propovijedi na znaèenje i lik sveæenika u narodu Božjemu,
preè. Totoviæ je istaknuo opravdani razlog radosti zbog
sveæenièkog djelovanja u mnogim mjestima i razlièitim
službama gdje su slavljenici kao sveæenici djelovali.
Velika je milost što vam nakon 20 godina sveæeništva
možemo reæi: "Bili ste dobri pastiri, 'jer što govoraše inom,
sami ste svojim potvrdili èinom'. Danas smo se ovdje našli u
Bogosloviji, došli smo da vas pozdravimo, svoju diku, svoje
gore list. Ovdje smo da vas èujemo i da vam zahvalimo za
rad u našim župama", rekao je preè. Totoviæ, istaknuvši kako
je za služenje vjerom potrebno biti usmjeren prema rijeèi
Božjoj. "Mi svake nedjelje tumaèimo rijeè Božju na svetoj
misi. Ako ste u mnogim stvarima dobri, morate se za to
zahvaliti rijeèi Božjoj. Ona dolazi k vama, kako kaže prorok
Izaija, 'kao kiša s neba i ne vraæa se k Bogu bez ploda'",
kazao je preè. Totoviæ, potaknuvši i nazoène bogoslove da
svoj mladenaèki entuzijazam i oduševljenje hrane Božjom
rijeèju i bratskim zajedništvom.
Iz Zagrebaèke nadbiskupije slavljenici su: Dragutin
Ceroveèki, Ivan Norbert Koprivec, Zdenko Perija, Nedjeljko
Pintariæ, Vlado Razum, Franjo Soboèan i Tomislav Šestak;
iz Požeške biskupije Vicko Obradoviæ i Mario Saniæ; iz
Varaždinske biskupije Vlado Borak i mr. Josip Koprek; iz
Bjelovarsko-križevaèke biskupije Darko Juras i Stjepan
Šprajc; te franjevci dr. Mario Cifrak, Ilija Mijatoviæ i Ivan
Mikleniæ. Slavlju se prikljuèio i Jure Zuboviæ iz Zadarske
nadbiskupije, koji je bogoslovsku formaciju završio zajedno
sa slavljenièkom generacijom, ali je za sveæenika zareðen
nakon pohoda pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj 1994. godine.
3. srpnja 2013. broj 27/2013
5
Domovinske vijesti
Priopæenje Nadbiskupskoga duhovnog stola o pisanju
"Jutarnjega lista"
Oèito je da zagrižene protivnike Katolièke Crkve smeta što
su se državljani Republike Hrvatske ukljuèili u javnu
raspravu o kljuènim pitanjima za položaj i život hrvatskih
obitelji i što ne žele skupo steèene demokratske slobode
prepustiti nositeljima razarajuæih ideologija i totalitarizama,
a najviše komunistièkoga jednoumlja
Zagreb, 28.6.2013. (IKA) – Nadbiskupski duhovni stol
oglasio se 28. lipnja priopæenjem povodom napisa
objavljenog u dnevniku "Jutarnji list". Priopæenje
Nadbiskupskog duhovnog stola prenosimo u cijelosti:
"Jutarnji list" od 26. lipnja 2013., odnosno novinar Goran
Peniæ, grubo je prekršio temeljna pravila novinarske struke,
a ponajprije naèelo istinitosti. U tiskanome izdanju na
naslovnicu je stavio fotografiju zagrebaèkoga nadbiskupa
kardinala Josipa Bozaniæa i naslov, podijeljen u dva dijela.
Najprije se u njemu kaže: "Bozaniæ podijelio detaljne upute
za vjernike", da bi se zatim sugerirale i kardinalove rijeèi,
odnosno naslov nekih uputa: "Moj naputak za borbu svih
protiv vlasti". Èlanak se nalazi na 2. i 3. stranici tih novina.
Jasno treba reæi da kardinal nije slao nikakve naputke niti
elektronièku poštu takve vrste. Dakle, radi se o èistoj
izmišljotini.
Ne ulazeæi u izabrane navode koje se tièu same teme
rasprave o nametnutome obliku zdravstvenoga odgoja u
školama i o njegovu Èetvrtom modulu (o èemu je Crkva
posljednjih mjeseci javno i jasno iznijela svoja stajališta), a
na koju su pozvani svi koji žele o tome raspravljati, istièemo
da se pod ime kardinala Bozaniæa i Zagrebaèke nadbiskupije
stavljaju reèenice koje ne navode stvarne izjave kardinala i
Zagrebaèke nadbiskupije.
U novinarskim su prilozima spojeni: neznanje, laž i
zlonamjernost. Neznanje se oèituje u netoènostima glede
ustrojstva, meðusobnih odnosa pojedinih crkvenih
institucija, tijela i služba, kao i djelovanja Crkve, što govori
o niskoj razini upuæenosti i struènosti te kakvoæe medija koji
ima takve djelatnike i objavljuje takve priloge. Na neznanje
se ovdje prilijepila laž, vidljiva u tvrdnjama koje nemaju
nikakva utemeljenja u stvarnosti. Kako drugaèije protumaèiti
da se kardinalu Bozaniæu pripisuje neko djelo koje niti u
tragovima nije izvedivo iz podastrtih podataka. Uostalom,
temeljno je pitanje radi èega se nešto iskrivljuje te se takvo,
prožeto neistinama, predstavlja s tolikim nabojem da
zavrjeðuje stavljanje na naslovnicu.
Tu se smješta i treæi dio umijeæa takvoga novinarskog zanata
– zlonamjernost. Oèito je da zagrižene protivnike Katolièke
Crkve smeta što su se državljani Republike Hrvatske
ukljuèili u javnu raspravu o kljuènim pitanjima za položaj i
život hrvatskih obitelji i što ne žele skupo steèene
demokratske slobode prepustiti nositeljima razarajuæih
ideologija i totalitarizama, a najviše komunistièkoga
jednoumlja.
Dan nakon Dana državnosti u "Jutarnjemu listu" nema
priloga o onome što je kardinal Bozaniæ govorio u svojoj
homiliji u euharistijskome slavlju koje je predvodio u crkvi
Sv. Marka u Zagrebu. Umjesto toga, dobili smo izmišljotinu
koja vrijeða inteligenciju hrvatskoga èovjeka i pokazuje
najveæu bijedu novinarstva. Spominjemo to i zbog toga što
smo u raznim prigodama pozivali novinarska strukovna
tijela i struènu javnost da reagira na pojave koje su daleko od
razine uljuðene Europe i dosega plemenitoga novinarskog
poziva, kaže se u priopæenju Nadbiskupskoga duhovnog
stola.
6
3. srpnja 2013. broj 27/2013
ika
Skupština Udruge bosonogih karmeliæanki
Brezovica, 28.6.2013.
(IKA) - Pod geslom "Amen.
Vjerujem!" održana je V. skupština Udruge "Bl. Alojzije
Stepinac" bosonogih karmeliæanki iz republika Hrvatske i
Bosne i Hercegovine od 25. do 28. lipnja u Karmelu
Bezgrešne Kraljice Karmela u Brezovici, koja se održava
svake treæe godine. U radu skupštine sudjelovale su priorice,
savjetnice i delegatkinje svih pridruženih samostana te od
Svete Stolice imenovani asistent Udruge dr. o. Jure Zeèeviæ,
OCD.
Kao duhovni poticaj na poèetku skupštine, uz Godinu vjere,
predavanje "Iskustvo vjere u životu sv. Terezije Avilske"
održao je dr. o. Dario Tokiæ, OCD. Tijekom rada podneseni
su, izmeðu ostalog, izvještaji o stanju zajednica Udruge i
zajednica koje su bliske Udruzi iz Slovenije, Bugarske i
Albanije. Potom se radilo na izmjenama i dopunama Statuta
Udruge, koji odobrava Sveta Stolica, i spisima važnim za rad
Udruge te su razmatrane i druge aktualne teme, održavanja
teèajeva temeljnoga i permanentnog obrazovanja kao što je
izdavanje literature iz podruèja karmelske duhovnosti i dr.
Na skupštini je izabrano novo vodstvo Udruge: za
predsjednicu je izabrana s. M. Jelena od Krista Kralja Lipiæ
(Breznica Ðakovaèka), a za savjetnice s. M. Gabrijela od
Otkupiteljeve Ljubavi Batelja (Marija Bistrica); s. Ilijana T.
od Karmelske Gospe Cvetniæ (Brezovica); s. Danijela T. od
sv. Obitelji Licul (Kloštar Ivaniæ) i s. Lucija od Fatimske
Gospe Peša (Sarajevo).
Biskup Bogoviæ predstavio spomenicu o 50. obljetnici
Gradskog muzeja Senj
Senj, 28.6.2013. (IKA) - U Senju je u petak 28. lipnja
održana sveèanost predstavljanja "Spomenice 1962-2012" o
50. obljetnici rada i djelovanja Gradskog muzeja Senj.
Glavni predstavljaè spomenice bio je gospiæko-senjski
biskup Mile Bogoviæ a održana je u kino Sali Puèkog
otvorenog uèilišta Milutin Cihlar Nehajev. Predstavljanje je
moderirala ravnateljica muzeja Blaženka Ljuboviæ, o
spomenici su još govorili tehnièki urednik Èaba Pintar i
senjski gradonaèelnik Darko Nekiæ, dok je u glazbenom
dijelu nastupila mlada pijanistica Mateja Prpiæ.
Tom spomenicom Gradski muzej Senj pruža u ruke svim
Senjanima svoj životopis. To je ukorièena memorija grada
skupljena,
složena,
predstavljena
i
protumaèena.
Mnogovrsne djelatnosti od arheoloških do izložbenih sažete
su i na stranom jezicima što znaèi da ih nudimo i drugim
narodima. Ta spomenica pravi je spomenik gradu Senju,
naraštaju, prvim ravnateljima Krajaèu i Glavièiæu te
sadašnjoj upravi. Znajuæi bogatu prošlost Senja od ilirske i
rimske preko hrvatske, civilne, crkvene, uskoèke, graðanske
i bunjevaèke, zaèuðuje da grad nije i prije dobio muzej.
Promatrajuæi u fotografijama spomenice naraštaj od 50
godina, zapažamo neke aktere koji su od djeèjih ruku došli
do staraèkog štapa. Svi oni dio su kulturne elite grada Senja
koja je cijelo vrijeme podržavala rad te ustanove. GMS
doživljavaju kao svoj ponos i snažno stablo iz kojeg je
niknuo i Senjski zbornik. Muzeja ne bi bilo da nije bilo
strastvenih ljubitelja kulturno povijesne baštine grada, Vuka
Krajaèiæa i Ante Glavièiæa. Sadašnja uprava na èelu s
Blaženkom Ljuboviæ nastavila je težak i vrijedan posao
voðenja muzeja i izdavanja spomenice, istaknuo je biskup
Bogoviæ.
.
Domovinske vijesti
ika
Misa zadušnica za nadbiskupa Antona Tamaruta
Rijeka, 28.6.2013. (IKA) - Misu zadušnicu za posljednjeg
rijeèko-senjskog nadbiskupa Antona Tamaruta 28. lipnja u
rijeèkoj katedrali predvodio je rijeèki nadbiskup Ivan
Devèiæ. "Okupili smo se ovdje moliti za blagopokojnog
nadbiskupa koji je preminuo prije 13 godina i zahvaliti
Gospodinu za sve darove koje je po njemu ovoj biskupiji
obilato dijelio", rekao je nadbiskup uvodeæi u slavlje
euharistije na kojoj su sudjelovali brojni sveæenici. Na kraju
mise sveæenici i vjernici pomolili su se na grobu pokojnika
kod boènog oltara u katedrali.
U propovijedi se nadbiskup prisjetio teških vremena
devedesetih godina prošlog stoljeæa u kojima je nadbiskup
Tamarut
upravljao
tadašnjom
Rijeèko-senjskom
nadbiskupijom koja je nakon njegove smrti godine 2000.
podijeljena na Rijeèku nadbiskupiju i Gospiæko-senjsku
biskupiju. Prvih pet godina njegove službe obilježeno je
demokratskim promjenama, raspadom komunistièkog
sustava i bivše države te raðanjem samostalne Hrvatske u
krvavom ratu. "Tada je dvije treæine teritorija nadbiskupije
bilo zahvaæeno ratom i u te dijelove nije mogao niti doæi.
Slušao je koliko je crkvi zapaljeno, koliko je ljudi pobijeno,
mnoge nevine žrtve. Brojni su u tim danima izbjegli iz tih
podruèja i kucali na vrata Crkve i Caritasa tražeæi pomoæ.
Crkva je tada dala sve od sebe da pomogne, onima koji su
stradali i onima koji su se borili za slobodu", rekao je
nadbiskup.
Nakon ratnih godina došlo je vrijeme obnove te je drugih pet
godina njegove biskupske službe bilo obilježeno takoðer
velikim zahtjevima obnove, izgradnje i prilagodbe Crkve i
naroda na nove uvjete u društvu. "Teške godine njegova
službovanja odrazile su se i na njegovo zdravlje. Doista
možemo reæi da je bio sveæenik i biskup u znaku Kristova
križa. Bio je doista èovjek vjere. Prolazio je teške kušnje,
suoèavao se s pitanjem kako u tim teškim vremenima biti
ljudima ohrabrenje i nada. Možemo reæi da je, uz Božju
pomoæ, doista sve nas jaèao u vjeri", zakljuèio je nadbiskup.
Proslava Petrova u Kutini u znaku brata Bonifacija
Kutina, 29.6.2013. (IKA) - Misno slavlje sv. Petra i Pavla,
suzaštitnika kutinske župe sv. Marije Snježne, bilo je i
završnica Dana brata Ivana Bonifacija Pavletiæa, roðenog 25.
lipnja 1864. godine u selu Zbjegovaèi.
U misno slavlje uveo je kanonik, župnik kutinski, preè.
Dragutin Papiæ. O apostolskim prvacima ali i o bratu
Bonifaciju propovijed je izrekao o. Mariano Passerini,
službeni predstavnik Družbe sinova Bezgrešne, kojoj je Ivan
Pavletiæ pripadao. Ima i odreðene simbolike upravo s
apostolom Petrom. On je bio ribar, ali stijena Crkve, dok je
skromni moslavaèki postolar Bonifacije u poniznosti nosio
neobiènu snagu vjere oèitovanom žrtvom prema potrebitima.
Prionuvši uz Evanðelje i danas nam kao duhovni cvijet
Moslavine donosi miris svetosti, poruèio je Passerini.
Pozvao je da se i dalje zanosno moli za njegovo proglašenje
blaženim.
Brat Bonifacije, koji je u 33. godini života preminuo u Rimu
na glasu svetosti, doista je postao svakodnevnica kutinske
župe u kojoj je kršten. Pokazala je to nakon misnog slavlja
spontana povorka vjernika prema prošle godine otkrivenom
Bonifacijevu poprsju pred koje su sudionici misnog slavlja
uz spomen na dan roðenja položili cvijeæe i otpjevali pjesmu
u èast Bonifaciju.
.
Misa na svetkovinu sv. Petra i Pavla u crkvi Sv. Petra u
Zagrebu
Misu je predvodio kardinal Bozaniæ koji je tom prigodom
posvetio novo svetohranište
Zagreb, 29.6.2013. (IKA) – Na svetkovinu svetih apostola
Petra i Pavla, 29. lipnja, središnje misno slavlje u
zagrebaèkoj župi sv. Petra predvodio je zagrebaèki
nadbiskup kardinal Josip Bozaniæ u koncelebraciji s
dvadesetak sveæenika. U toj prigodi za 25 godina sveæenièke
službe zahvalio je domaæi župnik Josip Golubiæ i trojica
njegovih kolega vlè. Dragutin Gorièanac, vlè. Ivan Kovaèiæ i
vlè. Ljubo Vukoviæ. Takoðer je kardinal Bozaniæ za ðakona
zaredio Borisa Joziæa iz župe Presvetog Trojstva, ZagrebPreèko te blagoslovio novosagraðeno svetohranište.
U homiliji kardinal Bozaniæ ukazao je na lik apostolskog
prvaka sv. Petra, istaknuvši kako je upravo Petar kvalificiran
uime svih Isusu odgovoriti na pitanje "što vi kažete tko sam
ja".
Petrove rijeèi "Ti si Krist, pomazanik, Sin Boga života" to je
naša vjera u Isusa Krista, to je ona vjera koja drži Crkvu, to
je ona vjera koju Crkva vjeruje, rekao je kardinal te
podsjetio kako nam je iz Evanðelja poznato da je Petar
nekad išao i pogrešnim putem, no njegova velièina je u tome
što je u njemu djelatna milost Božja. Imao je nutarnje snage
da se otvori Božjoj milosti, da se kaje, da se mijenja, i da
prihvati Isusa Krista te mu bude poslušan do kraja života.
No, Petar je onaj koji zapravo govori o suradnji èovjeka s
Božjom milošæu i kako trebamo vjerovati, ispovijedati vjeru
u Isusa Krista. Istièuæi kako je Crkva sazidana na Petru –
stijeni, kardinal je rekao kako Crkva nije sigurna zbog toga
što je moæna, nego jer to jamèi Krist Gospodin. Ona je
onoliko sigurna i onoliko djelatna koliko se otvara milost
Krista Gospodina. U tome je važnost i znak Petrove službe.
Petar je znak službe Crkve, on je onaj koji je nastupio uime
apostola, uime Crkve. Sve je povjereno Crkvi, darovi,
milosti, ali onaj koji je kvalificiran da nastupa uime Crkve je
Petar, i svi oni koji sudjeluju na Petrovoj službi u Crkvi.
Govoreæi o ðakonskom reðenju, kardinal je istaknuo kako
tim reðenjem ðakon ulazi u dioništvo svetog reda. Ðakonat
je odreðen posebnom karakteristikom koja traje do kraja, a ta
je služenje. Uzor u tome je Isus koji nije došao da bude
služen, nego da služi. Po ovom što æeš danas primiti pozvan
si da budeš služitelj Božje rijeèi, Božjih otajstva, i posebno
ljubavi, da budeš služitelj u Crkvi vjernicima, a na osobit
naèin onima u potrebi, siromašnima, rekao je kardinal
kandidatu za red ðakonata.
Nakon poprièesne molitve, župnik Golubiæ izrekao je rijeè
zahvale Svevišnjem Bogu za 25 godina služenja u Crkvi.
Takoðer je zahvalio predvoditelju slavlja. Posebnu je
zahvalu uputio autorima svetohraništa i ophodnoga oltara.
Naglasio je kako je njegov prethodnik mons. Matija Stepinac
poèeo s ureðenjem svetišta te je ureðen ambon i oltar, a sada
se pristupilo izradi novog svetohraništa. Pojašnjavajuæi
simboliku pojedinih elemenata ophodnog oltara, posebno je
istaknuo kamen s obala Genezaretskog jezera, mjesta gdje se
dogodio susret Isusa i Petra, koji je ugraðen u kompoziciju
od braèkog kamena.
Novog ðakona, ali i sve vjernike kardinal je potaknuo na
molitvu i istaknuo kako je Petrova služba prisutna po onima
koje Bog zove, i mi smo uvijek svjedoci tih darova. Stoga je
pozvao na molitvu za sveæenièke kandidate, a posebno za
buduæe bogoslove, njih 26, koji æe najesen uæi u zagrebaèku
bogosloviju.
.
3. srpnja 2013. broj 27/2013
7
Domovinske vijesti
U Požegi zareðena èetvorica sveæenika
Požega, 29.6.2013. (IKA) - Na svetkovinu sv. Petra i Pavla,
29. lipnja, tijekom sveèane mise u katedrali Sv. Terezije
Avilske u Požegi biskup Antun Škvorèeviæ okružen sa
šezdesetak sveæenika zaredio je za prezbitere èetvoricu
ðakona: Borisa Divkoviæa iz župe Nova Bukovica, Marija
Mazanika iz župe Vetovo, Marija Mesiæa iz župe Gaj i
Marija Veèeriæa iz župe Meðuriæ. Na slavlju su sudjelovali
brojni vjernici iz rodnih župa reðenika, kao i iz župa gdje su
vršili ðakonski praktikum, bogoslovi Požeške biskupije,
sveæenièki aspiranti požeškog Kolegija, vjernici grada
Požege i okolice. Na poèetku slavlja biskup je kazao:
"Okupljeni smo u našoj katedrali u Godini vjere na
svetkovinu apostolskih prvaka svetih Petra i Pavla da bismo
si stavili pred oèi silnu èinjenicu: Isus Krist koji je pobijedio
smrt, pobijedio je i u ovoj dvojici apostola. Njegovom
snagom ostvarivali su njegovo djelo, za njega položili život i
ta njihova snaga u Isusu Kristu živi još i danas u Crkvi.
Želimo na ovom slavlju izraziti svoju radost zbog te velike
èinjenice vjere. Druga radost ovoga dana su èetvorica mladih
ljudi iz naše biskupije koji dolaze iz vaših župa i koji se
svojom vjernošæu pridružuju vjernosti apostolskih prvaka i
tolikih drugih tijekom povijesti. Pred nama æe izreæi svoj
'evo me', ali ne nama nego Isusu Kristu koji im je veæ
iskazao vjernost kad ih je pozvao. Dragi reðenici, s
posebnom radošæu i poštovanjem pozdravljam vas. Dobro
došli na ovo sveto slavlje. Vjerujem da ste na njega donijeli
u srcu pravo raspoloženje vjere, mladenaèke iskrenosti,
bistre i slobodne savjesti koja zna što hoæe kada kaže 'evo
me'".
Na poèetku homilije biskup je uputio pozdrav roditeljima,
župnicima i vjernicima župa iz kojih dolaze èetvorica
reðenika te im zahvalio za primjer i pomoæ koju su im
pružili - napose molitvom - da otkriju Božji trag u sebi,
sveæenièko zvanje. Spomenuo je potom kako nam mediji
svakodnevno svjedoèe da živimo u društvu koje je zauzeto
ljudskim projektima i ne zanima se za Božje. Istaknuo je da
nas svetkovina sv. Petra i Pavla snažno podsjeæa da je Isusov
projekt o èovjeku postigao svoje puno ostvarenje u dvojici
apostola i kako bi u Hrvatskoj trebalo za njega imati
otvorenosti na svim razinama, napose u trenutku kada
ulazimo u Europsku uniju. Dodao je da su èetvorica mladih
kandidata za prezbiterski red poseban Božji projekt, da su
prošli sliènim putem kao apostoli: èuli su Isusov poziv "poði
za mnom", proèišæavali svoju slobodu tijekom bogoslovske
formacije te danas u sakramentu svetoga reda po služenju
Crkve postaju dionicima Isusova naloga "idite po svem
svijetu". Istaknuo je pritom da je Isus prilikom odabira
svojih apostola kao i današnjih reðenika imao svoje kriterije,
koji ne odgovaraju našim ljudskima: on ih je – premda slabe,
nespretne, nesigurne - u svojoj suverenoj slobodi odabrao.
Zapitao se potom može li Isus s takvima uspjeti, te zakljuèio
kako je to moguæe ako se dogodi u njima onaj preokret koji
se zbio u Petru i Pavlu: obraæenje kao djelo Duha Svetoga.
Tek na blagdan Pedesetnice, dodao je biskup, Petar je
potpuno postao dionikom Isusova djela, iznutra osposobljen
za služenje spasenju, èovjek snažnog uvjerenja koji je za
Isusa mogao položiti i život. Pojasnio je kako je Pavlov
životni put bio nešto drugaèiji, on je prvotno bio progonitelj
kršæana ali ga je Božja milost dotaknula nutarnjim svjetlom
te se on snagom Duha Svetoga obratio, postao drugi èovjek,
gorljivi svjedok Isusa Krista sve do položenog života za
njega. Biskup je istaknuo kako kandidati za sveæeništvo po
sakramentu svetoga reda, snagom istoga Duha postaju
iznutra osposobljeni da djeluju u osobi Krista Glave. Dodao
je da Isus i njima kao Petru i drugim uèenicima danas
postavlja najvažnije pitanje "Što kažete, tko sam ja?" i da je
8
3. srpnja 2013. broj 27/2013
ika
u odgovoru na njega sva drama njihove osobe i smisla
životnog puta kojim su krenuli. Pozvao je reðenike da
mladenaèkom slobodom i iskrenošæu s Petrom ispovjede
vjeru: "Ti si Krist, Božji Pomazanik, Sin Boga živoga koji
jedini ima rijeèi života vjeènoga". Kad èovjek prihvati Isusa
Krista kao prvoga i najvažnijega u svome životu, onda se s
njime dogaða najbolje i najviše, jer je po njemu uzdignut na
najveæe dostojanstvo." Biskup je spomenuo reðenicima da ih
Isus po sakramentu svetog reda stavlja na sasvim posebno
mjesto služenja u Crkvi i podsjetio na njegovu rijeè u
evanðelju da on na Petru-stijeni gradi svoju Crkvu, i da je
danas u toj ulozi nasljednik sv. Petra, papa Franjo. Pojasnio
je da Crkva nije ni Petrova ni Pavlova, veæ Kristova, da je
oni stoga ne smiju svesti na osobne prohtjeve i ciljeve, nego
u vremenu poljuljanih vrijednosti bistrinom vjere stajati na
Kristovim polazištima i služiti èovjeku. Pozvao ih je da se ne
obeshrabre zbog grješnosti i slabosti ljudi u Crkvi, da nastoje
djelovati protiv te grješnosti i slabosti ali nikada protiv ljudi
ili protiv Crkve, jer oni su djelo Božje. Na kraju homilije
biskup je reðenicima poruèio: "Odvažno krenite na put na
koji vas šalje Isus Krist. Sjetite se njegovih rijeèi: Evo ja vas
šaljem kao ovce meðu vukove, ali ne bojte se, ja sam
pobijedio svijet. Vi po reðenju ulazite u dinamizam Isusov, u
svijetu koji je protivan njegovu djelu. Dokle god budete
ukorijenjeni u njega, sjedinjeni s njime, svaki dan u molitvi
povezani s njime, s njime æete i pobjeðivati. Neka u vama i
po vama pobjeðuje Isusovo djelo u hrvatskome narodu.
Budite služitelji one velièine i dostojanstva èovjeka koju mu
može dati jedino živi i uskrsli Isus Krist!"
Na kraju mise biskup je uime svih sveæenika, ðakona i
vjernika uputio èetvorici zareðenih prezbitera èestitku.
Pozvao je sve okupljene da od danas molitvom i svakom
drugom potporom prate mlade sveæenike. Potom je èestitao i
onim sveæenicima koji slave jubileje, meðu kojima je i
Stjepan Beniæ koji slavi 77. obljetnicu misništva i 101.
godinu života.
Dvostruko sveæenièko reðenje u senjskoj katedrali
Senj, 29.6.2013. (IKA) - U subotu 29. lipnja, na blagdan
svetih apostola Petra i Pavla, u senjskoj katedrali Marijina
Uznesenja gospiæko-senjski biskup Mile Bogoviæ zaredio je
ðakone Nikolu Pršu i Josipa Šimatoviæa za sveæenike.
Sveèanost je uvelièalo tridesetak sveæenika mjesne biskupije
kao i Rijeèke nadbiskupije te desetak bogoslova. Misu na
staroslavenskom, kako i dolikuje katedrali u kojoj se u
povijesti glagoljalo kao jedinoj u Katolièkoj Crkvi, uvelièao
je katedralni zbor iz Senja. Meðu brojnim vjernicima bilo je
mnoštvo hodoèasnika iz Otoèca i Kosinja.
Uvodeæi ðakone Nikolu Pršu iz Kosinja i Josipa Šimatoviæa
iz Otoèca u red prezbitera, biskup Bogoviæ istaknuo je èetiri
bitne stvari u sveèanom èinu primanja sakramenta
sveæeništva. To su dan sv. Petra i Pavla, Godina vjere u kojoj
ulaze u sveæenièki red, 1700. obljetnica Milanskog edikta
kojim je Crkvi dana sloboda kao i dan uoèi ulaska Hrvatske
u EU. Ne brinite se oko vlastitih karijera veæ budite
nastavljaèi djela Isusa Krista te stalno širite svjedoèanstvo
vjere. Pazite da ne nestane ulja u vašim sveæenièkim
svjetiljkama, poruèio im je biskup te istaknuo da nikada ne
zamjene križ kao simbol pobjede nekim drugim. Uoèi
skorog ulaska u europsku zajednicu naroda i vi svojim
djelovanjem pomozite da Europa osvijesti svoju kršæansku
dušu i korijene. Rijeèju i primjerom izgraðujte Božju kuæu,
zakljuèio je biskup te ih polaganjem ruku uveo u red
prezbitera. Zahvalu je na kraju uime župe Senj uputio
mladomisnicima Ivan Prpiæ Špika a uime mladomisnika
zahvalu je uputio Josip Šimatoviæ.
ika
Sveæenièko reðenje u ðakovaèkoj katedrali
Nadbiskup Marin Srakiæ podijelio je red prezbiterata
ðakonima Tomislavu Benakoviæu, Mariju Brkiæu, Marku
Martiæu i Ivanu Stipiæu
Ðakovo, 29.6.2013. (IKA/TU) – Dvostruko slavlje na
svetkovinu apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, 29. lipnja,
održalo se u ðakovaèkoj katedrali - slavlje njezina zaštitnika
i dan sveæenièkog reðenja. Tijekom sveèane euharistijske
službe nadbiskup Marin Srakiæ podijelio je red prezbiterata
ðakonima Tomislavu Benakoviæu iz Županje 1, Mariju
Brkiæu iz Slavonskog Broda 9, Marku Martiæu iz
Slavonskog Broda 2 i Ivanu Stipiæu iz Ivankova.
Izrièuæi dobrodošlicu, nadbiskup Srakiæ uputio je pozdrave i
odsutnom nadbiskupu Ðuri Hraniæu, koji se u to vrijeme
nalazio u Rimu gdje mu je papa Franjo stavio palij - znak
službe metropolita. Pozdrav je uputio nazoènom
vrhbosanskom pomoænom biskupu Peri Sudaru te svima koji
su pratili reðenike na putu njihove formacije – rektoru
Bogoslovnog sjemeništa mons. Ivanu Æuriæu, s ostalim
poglavarima, mons. dr. Peri Araèiæu, dekanu ðakovaèkoga
KBF-a, s profesorima, župnicima župa krštenja današnjih
reðenika te župnicima njihove pastoralne prakse koji su došli
sa svojim vjernicima, ostalim sveæenicima, èlanovima
Prvostolnog kaptola, župnicima, župnim vikarima,
redovnicima i redovnicama, bogoslovima, studentima i
studenticama Teologije, svim hodoèasnicima, meðu kojima i
skupinu iz Peèuške biskupije i njihova mladomisnika,
brojnim ministrantima. Pozdrav je uputio i roditeljima,
rodbini i prijateljima reðenika te same reðenike.
U homiliji nadbiskup je govorio o dvojici meðu
Dvanaestoricom, Petru i Pavlu, koji su "bratski osvojili
muèenièki vijenac", a koji su, unatoè nekim razlikama u
shvaæanju i postupanju, bili ujedinjeni u poslanju
naviještanja Kristova Evanðelja, ali i u svjedoèanstvu krvi
što su ga obojica dala u Rimu. O Petru je govorio kao o
onom koji je u Kristu prepoznao Sina Boga živoga i kojemu
je Krist zajamèio da æe sagraditi svoju Crkvu i povjeriti mu
autoritet nevidljive Glave Crkve. "Buduæi da æe Crkvi,
zgradi sagraðenoj na Kristu, biti potreban trajni temelj,
buduæi da æe ljudima uvijek biti potreban onaj koji æe vezati
i razrješivati, to jest tumaèiti Gospodinov zakon, opraštati
skrušenim grešnicima, Petar æe nastaviti svoje poslanje u
nasljednicima, biskupima Rima", rekao je nadbiskup,
potvrdivši kako je posve ispravno današnji blagdan slaviti
kao blagdan Pape, u koga cijela Crkva gleda s poštovanjem.
Osvrnuvši se na Pavlovu poslanicu Timoteju, koju je nazvao
svojevrsnom Pavlovom oporukom, nadbiskup je istaknuo
Pavlove rijeèi kojima se hrabrio gledajuæi u prošlost: "Dobar
sam boj bio, trku završio, vjeru saèuvao", kao i izreèeno
pouzdanje: "Stoga mi je pripravljen vijenac pravednosti
kojim æe mi u onaj dan uzvratiti Gospodin, pravedni sudac".
"Vijenac za koji on zna da æe na njemu sudjelovati 'svi koji s
ljubavlju èekaju njegov pojavak.' Taj je poziv upravljen
svima nama da se borimo protiv sile zla i da hodimo vodeæi
brigu o svojem spasenju i spasenju braæe, i da saèuvamo
vjeru i da živimo dosljedno i odgovorno", poruèio je
nadbiskup vjernicima u ispunjenoj ðakovaèkoj prvostolnici.
Nadbiskup se obratio i èetvorici mladomisnika, istaknuvši
kako oni ne žive u vrijeme otvorene borbe i progona Crkve,
ali žive u vrijeme kada se još osjeæa jeka tih vremena.
"Živite u vrijeme kada se ne prolijeva krv za Krista, ali kada
se traži vjera, snažna nutarnja motivacija i nutarnje
osvjedoèenje u onoga u koga ste povjerovali i u ono što
prihvaæate redom prezbiterata. I danas je u pitanju vjera, a
oni ostali problemi tijesno su uz nju vezani. Pitate se, hoæete
li ustrajati u svojoj odluci. Hoæete, ako budete saèuvali
èvrstu vjeru i iskrenu ljubav prema Kristu, tada æete ispuniti
Domovinske vijesti
svoje poslanje. Uz vas je onaj koji je i Petra i Pavla hrabrio
rijeèima: 'Ne boj se'. Uz vas je ovaj vjernièki narod koji moli
kao što je molio za Petra dok je bio u tamnici i Pavla kad je
pošao navijestiti i poganima evanðelje Kristovo."
Obraæajuæi se okupljenom vjernièkom puku, nadbiskup je
govorio o važnosti molitve te pozvao: "Molite za sveæenike
koji sumnjaju u svoje zvanje ili vrijednost svoga služenja,
koji su se umorili na životnom putu. Molimo za sveæenike da
u svim iskušenjima saèuvaju sveæenièko jedinstvo i
zajedništvo. Molite da osjete radost što su sveæenici i da
svaki dan ponovno otkrivaju dar primljen od samoga Krista
u sakramentu sv. reda. Molite da se ne osjete osamljeni, bez
pomoæi, bez podrške. Molite za duhovna zvanja, i ona koja
sazrijevaju i ona koja veæ djeluju u crkvenoj zajednici. Tu
molitvu udvostruèite u Godini vjere, da sveæenici saèuvaju
svoju vjeru, i došavši k sebi da uèvršæuju svoju braæu, po
moænom zagovoru Blažene Djevice Marije, prve vjernice
Crkve i Kraljice sveæenika."
Nakon homilije uslijedio je najsveèaniji dio reðenja –
predstavljanje èetvorice reðenika zajednici, na koje je,
prostrte pred oltarom, zazvan zagovor Svih svetih. Uslijedilo
je polaganje ruku, prvo nadbiskupa, a potom svih prisutnih
sveæenika,
izricanje
molitve
reðenja,
odijevanje
novozareðenih sveæenika u misno ruho, pomazivanje
njihovih dlanova te predavanje euharistijskih darova, nakon
èega su se tek zareðeni sveæenici pridružili nadbiskupu i
ostalim koncelebrantima u slavljenju euharistije. Misno
slavlje završilo je sveèanim mladomisnièkim blagoslovom,
kada se mladomisnicima Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije
pridružio i Tamas Dallos, mladomisnik Peèuške biskupije.
Praæeni gromoglasnim pljeskom, mladomisnici su, meðu
ostalim sveæenicima, katedralu napustili u procesiji.
Otkrivena ploèa s imenom Ulice don Petra Šimiæa
Zagreb, 29.6.2013. (IKA) - Sveèano otkrivanje ploèe s
imenom Ulice don Petra Šimiæa obilježeno je u subotu 29.
lipnja na južnoj strani svetišta Sveta Mati slobode u Zagrebu.
Uz nazoènost brojnih vjernika i èlanova Šimiæeve obitelji,
ploèu su otkrili provincijal Hrvatske salezijanske provincije
don Pejo Orkiæ, župnik domaæin Ante Vasilj i zagrebaèki
gradonaèelnik Milan Bandiæ. "Don Petar Šimiæ zaslužan je
za ovaj duhovni, društveno-kulturni i graðevinskourbanistièki rad te za izvanredan doprinos viziji i ureðenju
ovog dijela grada", istaknuo je provincijal Orkiæ. Pjesmom
je otkrivanje ploèe popratio župni mješoviti zbor. Prethodno
je euharistijsko slavlje u svetištu, na svetkovinu apostolskih
prvaka sv. Petra i Pavla, predvodio provincijal Orkiæ u
suslavlju sa župnikom Vasiljom. U propovijedi je takoðer
ukazao na vizionarstvo don Petra Šimiæa, koji je zahvaljujuæi
ljubavi prema èitanju i vjeri ostvario velebno djelo. "Ljudi
koji nešto ostvare na slavu Božju, ti ljudi ostaju",
napomenuo je Orkiæ. Župnik Vasilj pozvao je na poštovanje
prema životnom djelu Petra Šimiæa zbog svega što je uèinio
za Hrvatsku salezijansku provinciju.
Don Petar Šimiæ roðen je 28. lipnja 1938. godine u
Drinovcima (BiH), u brojnoj obitelji oca Ivana i majke Kate.
Završio je Katolièki bogoslovni fakultet u Zagrebu 1965., a
iste godine, upravo 29. lipnja, zareðen je za sveæenika.
Obavljao je mnoge službe, meðu ostalim provincijalnog
vikara i èlana provincijalnog vijeæa. Niz godina djelovao je
kao župnik u župi Duha Svetoga na zagrebaèkom Jarunu,
èiju je gradnju inicirao, kao i projekt svetišta Sveta Mati
slobode kao zahvalnost hrvatskim braniteljima za izborenu
slobodu. Sudjelovao je u gradnji i obnovi ukupno osam
crkava i prateæih objekata. Preminuo je 26. prosinca 2009. u
Zagrebu.
3. srpnja 2013. broj 27/2013
9
Domovinske vijesti
Župa sv. Petra na Boninovu proslavila svetkovinu
nebeskog zaštitnika
Dubrovnik, 29.6.2013. (IKA) - Župa sv. Petra na Boninovu
sveèano je u subotu 29. lipnja proslavila svog nebeskog
zaštitnika, a središnje koncelebrirano euharistijsko slavlje
predvodio je èlan Papinskog vijeæa za meðureligijski dijalog
mons. dr. Tomo Vukšiæ, vojni biskup u Bosni i Hercegovini.
Osvræuæi se na evanðelje koje je navijestio generalni vikar
Dubrovaèke biskupije mons. dr. Petar Paliæ, biskup Vukšiæ
rekao je da je to zgoda u kojoj se istodobno rodila vjera
Crkve u Kristovo božanstvo i najavljeno je roðenje Crkve na
osnovu te vjere. To je zgoda u kojoj "Crkva kao takva prvi
put javno ispovijeda, po ustima prvaka apostola, vjeru u
Kristovo božanstvo", a Petar æe u njoj imati posebnu ulogu
koju simboliziraju kljuèevi, odrješivanje i vezivanje, kazao
je biskup.
Govoreæi o razlièitim odgovorima ljudi na pitanje: Tko je
Isus? biskup Vukšiæ rekao je kako se èesto èuju odgovori,
nadahnuti samo ljudskom mudrošæu, da je Isus veliki èovjek,
human iznad prosjeka, ali se ne dodiruje ono što on jest –
Sin Božji. Podsjetivši na vjeru Crkve o Isusu i ulogu Petra u
Crkvi, biskup Vukšiæ ustvrdio je kako vlast u Crkvi nije
samo vlast, nego je to nešto "što mora biti nadahnjivano i u
primjeni voðeno ispovijedanjem vjere da Krist jest Sin
Božji, da je on i kljuè i odrješivanje i vezivanje i Crkva
sama." On je kriterij i Crkve kao takve i Petra koji služi u toj
Crkvi i kriterij svakoga tko je èlan te Crkve, istaknuo je
biskup Vukšiæ povezujuæi to sa življenjem vjere i morala u
svakodnevnom životu, a što je Petar u svoje vrijeme èuvao i
branio. Potièuæi sve okupljene na preispitivanje svoje vjere i
morala, ohrabrio ih je rijeèima sv. Petra i rijeèima sv. Pavla
iz njihovih poslanica, da tu vjeru i taj moral žive.
Rekavši kako èovjek sa svojim navikama i sklonostima
ostaje isti u razlièitim vremenima, propovjednik je skrenuo
pozornost na karakteristike ovoga vremena u kojem nema
tako otvorenog i organiziranog progona i stradanja kršæana
kao u Petrovo vrijeme, ali postoji drukèija opasnost. "U
zadnjih dvjestotinjak godina generacije kršæana žive u jednoj
posvema drukèijoj civilizaciji nego su bile prije njih. Ovo je
prva ljudska civilizacija u povijesti koja je bitno obilježena
bezboštvom. Ponajbolji filozofi naših dana odavno pišu o
prvoj ateistièkoj civilizaciji koja ima korijene u francuskoj
revoluciji. I širi se… Danas je na meti likvidiranje samog
kršæanstva, danas su naèete i ugrožene vrednote, danas lažni
uèitelji na svoj naèin šire svoju prièu i svoju istinu", rekao je
biskup. Citiravši novozavjetnu misao "doæi æe vrijeme kad
ljudi neæe podnositi zdrava nauka nego æe sebi po vlastitim
požudama nagomilavati uèitelje kako im godi ušima",
biskup Vukšiæ ustvrdio je da je ta reèenica 20. i 21. stoljeæa.
Ako je ikad vrijedila na konkretnim primjerima onda je to
danas, a to je patnja i muèeništvo kršæana ovoga vremena.
"Sustavno se stvara javno mišljenje u kojemu su kršæanske
vrednote ne samo izvrgnute progonu i porugama nego
obezvrjeðivane do te mjere da se vjernika smatra
primitivnim, zaostalim. Došli smo u doba kada je biti
kršæanin zaista muka. Zaista je muka stajati na strani
biblijskih vrednota u vremenu u kojem živimo", istaknuo je
biskup Vukšiæ te nabrojio neke od njih.
Ako muèeništvo danas i nije grubo kao u Petrovo i Pavlovo
vrijeme, ono je opasno možda, èak i opasnije, ustvrdio je
biskup. "Ono muèeništvo je proizvodilo muèenike, ovo
danas rastapa, rastaèe na naèin da generacije kršæana i ne
vide i ne primijete ni koliko su rastoèene ni da su rastoèene."
Srasta se s lažnim uèiteljima i lažnim vrednotama koje
udaljuju od Krista, a da se toga nije ni svjesno. "Stoga nam
je živjeti na križu vjernosti, na križu propovijedanja
evanðeoskih vrednota i na križu rizika da ostanemo u
10
3. srpnja 2013. broj 27/2013
ika
dijaspori u suvremenom društvu", poruèio je biskup Vukšiæ.
Biblijskom slikom kvasca èija je zadaæa prožeti cijelo tijesto
biskup je objasnio ulogu maloga broja vjernih Kristu, koji su
na stupu srama zato što su katolici, a ta zadaæa se sastoji u
osvajanju ovoga svijeta za Krista.
Spomenuvši ulazak Hrvatske u Europsku uniju, biskup
Vukšiæ rekao je da se toga ne treba bojati kao što neki
sugeriraju. "I Europa i njezina unija za Crkvu je prostor
evangelizacije, kao što je i svaki prostor prije toga to bio i
kao što æe svaki prostor poslije toga, biti to. Ništa kršæanstvu
i evanðelju nije strano kao ostavljati bilo koji prostor bez
sebe", kazao je biskup, upozorivši na moderne lažne uèitelje
koji bi stvarali ateistièku civilizaciju i evangelizatore
maknuli iz tog podruèja.
Župnik župe sv. Petra i dekan Gradskoga dekanata don Ivica
Pervan zahvalio je na kraju biskupu na dolasku i izreèenim
rijeèima te svima koji su na bilo koji naèin sudjelovali u
proslavi zaštitnika župe.
Župna zajednica na Boninovu za tu svetkovinu pripremala se
trodnevnicom koju je predvodio mons. Antun Sente, župnik
župe sv. Barbare u zagrebaèkom Vrapèu i voditelj radijske
emisije "Svjetiljka u noæi" Hrvatskoga katolièkog radija.
Svake veèeri trodnevnice bila je misa s propovijedi, a
animatori liturgijskog slavlja su se izmjenjivali. Prvog dana
liturgijsko pjevanje vodio je djeèji zbor sv. Petra, drugog
dana zbor mladih, a treæeg dana mješoviti zbor. Na sam
blagdan prijepodnevne mise predvodili su mons. Sente i
župnik Pervan.
Proslava apostolskih prvaka u osjeèkoj konkatedrali
Osijek, 29.6.2013. (IKA/TU) - O svetkovini sv. Petra i
Pavla, 29. lipnja, ðakovaèko-osjeèki nadbiskup Marin Srakiæ
uz koncelebraciju požeškog biskupa Antuna Škvorèeviæa,
srijemskog biskupa Ðure Gašparoviæa i osjeèkih sveæenika
predvodio je sveèano misno slavlje u osjeèkoj konkatedrali
te s Osjeèanima proslavio zaštitnike konkatedralne župe i
grada Osijeka. U propovijedi nadbiskup Srakiæ promišljao je
o ulasku i položaju Hrvatske u Europskoj uniji, a na kraju
misnoga slavlja, s obzirom na skoro umirovljenje, zahvalio
je vjernicima na suradnji i molitvenoj potpori. Osvrnuo se na
poèetke stvaranja Europske unije, rekavši da je ta ideja
nastala u onom dijelu Europe koji nije bio pod
komunistièkom vlašæu te da su njezini zaèetnici bili
politièari koji su ujedinjenu Europu zamišljali na temeljima
zajednièke kršæanske baštine. Ideju o europskom ujedinjenju
podupirali su ne samo pojedini kršæani i kršæanski politièari,
nego i pape 20. stoljeæa te bi se stoga s pravom moglo reæi
da je zamisao o ujedinjenju Europe kršæanskog nadahnuæa,
rekao je mons. Srakiæ i istaknuo: "Na pitanje, u Europu ili
ne, odgovor je 'Da!' ali ne tako da samo èekamo nešto od
Europe, nego da se na ulazak u nju ozbiljno spremamo, da
mijenjamo mnoge stavove i postupke tradicionalnih i
nacionalnih nedoreèenosti. U Europu – da, ali ne u
okljaštrenu Europu, kakvu nisu zamišljali njezini
utemeljitelji".
Hrvatska oduvijek živi u okviru europske civilizacije, stoga
njezino pristupanje u Europsku uniju znaèi samo davanje
novoga gospodarskog i politièkog okvira toj tisuæljetnoj
pripadnosti europskom kulturnom i civilizacijskom krugu.
No, neizbježno je pitanje koliko æe nas Europa cijeniti, pitao
je mons. Srakiæ i rekao: "Onoliko, koliko mi sami sebe
budemo cijenili, i do sebe držali. U suvremeno zajedništvo
europskih naroda moramo uæi uspravno i dostojanstveno, ne
na koljenima, svjesni da smo tijekom povijesti dali ne samo
znaèajan obol europskoj znanosti i kulturi, nego i obrani
europske civilizacije od stranih osvajaèa. U tom smislu je i
ika
biskup Strossmayer još godine 1861. jasno i glasno u
hrvatskom saboru poruèio: 'Nužno je, da Europa veæ jednom
pozna i prizna tko smo i što smo, da prizna, da tuða prikrpina
nismo'. U tom je smislu nužno razvijati zdravu samosvijest u
našem narodu i meðu našim graðanima, posebice kod
mladeži; samosvijest koja æe biti ponosna i na svoju
povijesnu baštinu." Umirovljeni papa Benedikt XVI.
upozorio je da je u Europi prisutan problematièan odnos
prema vlastitoj prošlosti, rekao je mons. Srakiæ te primijetio
da se u posljednje vrijeme i u Hrvatskoj promièe nekakav
èudan odnos omalovažavanja, pa i prezira vlastite nacionalne
prošlosti, jezika i kulture, a dok se s puno razumijevanja
pokušava otvoriti vrijednostima izvana, istodobno se ostavlja
dojam kao da se zapostavlja i odbacuje vlastite vrijednosti te
se od vlastite povijesti istièe se samo ono što je vrijedno
žaljenja, a ne ono što je veliko i èisto.
Multikulturalnost, koju se strastveno i trajno podupire,
pokatkad je iznad svega napuštanje i poricanje onoga što je
vlastito, bijeg od vlastitih vrjednota. No, istinska
multikulturalnost ne može opstati bez zajednièkih
nepromjenjivih velièina, bez orijentacijskih toèaka koje
polaze od vlastitih vrijednosti, rekao je nadbiskup Srakiæ i
poruèio: "Doista, nismo ovdje od juèer. U Europi nismo
stranci. I nismo bez 'osobne karte i osobne prtljage'.
Prepoznatljivi smo po 'vlastitom imenu' po kojem nas i drugi
prepoznaju, a 'prepoznati' na taj se poziv s ponosom
odazivamo. Samo takvi, s vlastitim imenom i identitetom,
kulturom i poviješæu, možemo s drugima, u meðusobnom
uvažavanju i poštovanju, izgraðivati novi europski dom
utemeljen na istini o èovjeku. Zato nam nije svejedno kakva
æe nova Europa biti, hoæemo li u njoj moæi prepoznati sebe,
svoju prošlost i sadašnjost, ali i s povjerenjem i nadom
gledati u buduænost".
Okupljeni vjernici potaknuti su na zauzetu molitvu za
Domovinu, koju je mons. Srakiæ preporuèio zagovoru
Presvete Bogorodice Marije, najvjernije odvjetnice
Hrvatske, sv. Josipa, nebeskog zaštitnika naše Domovine,
kao i zagovoru sv. Petra i Pavla, da "bismo pronašli prave
odgovore na izazove ovog povijesnog trenutka, i kako bi èin
ulaska u Europsku uniju bio na dobro naše Domovine,
hrvatskog naroda i svih hrvatskih graðana, te cijele zajednice
svijeta". Liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti zbor
konkatedralne župe pod vodstvom s. Branke Èutura, a uz
brojne vjernike na misi su se okupili i predstavnici
županijske i gradske vlasti: osjeèko-baranjski župan
Vladimir Šišljagiæ, gradonaèelnik Ivica Vrkiæ, predsjednik
Gradskog vijeæa Anto Ðapiæ te njihovi suradnici. Na zahvalu
mons. Srakiæa Osjeèanima i preporuku da s jednakom
zauzetošæu prihvate i suraðuju s novoimenovanim
nadbiskupom Ðurom Hraniæem, vjernici su, zajedno sa
sveæenicima koji službuju u Osijeku, uzvratili pljeskom.
Sveæenièko reðenje u Bjelovaru
Bjelovar, 29.6.2013. (IKA) - Bjelovarsko-križevaèki biskup
Vjekoslav Huzjak zaredio je u subotu 29. lipnja, na
svetkovinu sv. Petra i Pavla, u bjelovarskoj katedrali Sv.
Terezije Avilske za prezbitera Miju Posavca iz župe sv.
Marije Magdalene u Èazmi. Biskup je u propovijedi
potaknuo novoreðenika da hrabro svjedoèi za Gospodina kao
što su to èinili apostolski prvaci te da uvijek bude spreman
ispovjediti svoju vjeru u jedinoga pravoga Boga.
Obred reðenja tumaèio je vlè. Milan Pušec, duhovnik
Bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, a sudjelovao je i vlè.
Anðelko Košæak, rektor Bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu
u zajedništvu s tridesetak sveæenika Bjelovarsko-križevaèke
biskupije.
Domovinske vijesti
Zlatna misa vlè. Mate Tokiæa
Bokšiæ, 29.6.2013. (IKA) - Na svetkovinu apostolskih
prvaka sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, istoimena župa Bokšiæ u
Požeškoj biskupiji proslavila je svoje zaštitnike. Sveèanu
misu predvodio je iznimno domaæi župnik Mato Tokiæ koji
je tom prigodom proslavio svoju zlatnu misu.
Na poèetku misnog slavlja proèitana je èestitka zlatomisniku
požeškog biskupa Antuna Škvorèeviæa koji mu je zahvalio
za neumorni rad u pastoralu Požeške biskupijue. U
propovijedi se vlè. Zdravko Radoš, župnik župe Oriovac,
osvrnuo na bogati život slavljenika i potaknuo vjernike za
još odluèniju molitvu za nova duhovna zvanja.
Kao prinosni dar èlanova obitelji vlè. Tokiæa prineseni su
kruh i vino, gruda derventske zemlje, kalež, misno ruho. Na
svršetku misnog slavlja, vlè. Tokiæu darovima su izrazili
zahvalnost župljani župe Bokšiæ. Slavlje je nastavljeno u
prostorijama novoizgraðenoga župnog stana.
Vlè. Mato Tokiæ roðen je 1. srpnja 1937. u selu Tetima, župa
sv. Jurja - Derventa. Otac Nikola je kao domobran proživio i
preživio tragediju Bleiburga koja ga je i dalje pratila poslije
II. svjetskog rata. Unatoè svega, otac se brinuo za obitelj i
njihovu buduænost. Na poticaj uèitelja Hasana bega
Hadžihasanoviæa, muslimana, otac upisuje Matu u Djeèaèko
sjemenište na Šalati u Zagrebu. Poslije odsluženja vojnog
roka u Strumici, Mato nastavlja teološki studij u Ðakovu. Na
Petrovo 1963. zareðen je za sveæenika Sarajevske
nadbiskupije. Kao mladomisnik je još godinu dana proveo u
bogosloviji. Godine 1964. imenovan je kapelanom u Brèkom
i Modriæi. Godine 1965. postaje kapelan u Graèanici pokraj
Bugojna gdje radi novu župnu crkvu i župni stan. Godine
1969. postaje župnik u župi Koriæani kod Travnika. U
godinu dana boravka u toj župi dovodi u selo cestu i vodu.
Godine 1970. dolazi u malu župu Rastièevo pokraj Kupresa
gdje ostaje do 1975. godine. Godine 1975. imenovan je
župnikom u župi Cer pokraj Dervente. I u toj župi neumorno
radi na materijalnoj i duhovnoj obnovi. Gradi novu župnu
crkvu i novi župni stan. U župu dovodi redovnice koje mu
pomažu u pastoralnom radu. Nedavni rat ruši sve ono što je
vlè. Tokiæ radio u župi Cer. Ni tada bez ideala, nego s puno
mladenaèkog optimizma kao izbjeglica brine o svojim
raseljenim župljanima diljem svijeta. Na godinu dana
preuzima župu Gradina pokraj Virovitice, da bi 1999. godine
preuzeo župu sv. Petra u Bokšiæu u kojoj i danas neumorno
djeluje. U župi gradi novi župni stan, obnavlja seoske kapele
u Beljevini, Zokovom Gaju, Šaptinovcima i Bokšiæ Lugu
kao i župnu crkvu u Bokšiæu.
Novo vodstvo u zagrebaèkoj Provinciji služavki Malog
Isusa
Zagreb, 29.6.2013. (IKA) - U samostanu Antunovac u
Zagrebu održan je od 26. do 29. lipnja XIV. redoviti izborni
provincijski kapitul na temu "Vjera služavke Malog Isusa
danas". Kapitulom je predsjedala vrhovna glavarica s. M.
Radoslava Radek, a euharistijska slavlja sve dane predvodio
je fra Ratko Radišiæ, koji je rad kapitula pratio kao pravni
savjetnik.
Izabrano je novo vodstvo zagrebaèke Provincije Presvetog
Srca Isusova i Marijina. Za provincijalnu glavaricu izabrana
je s. M. Katarina Peniæ – Sirak. Za èlanice vijeæa izabrane
su: s. M. Jelena Buriæ, zamjenica i I. savjetnica; s. M. Petra
Marjanoviæ, II. savjetnica; s. M. Mirjam Dediæ, III.
savjetnica; s. M. Beatis Èajko, IV. savjetnica.
Sestre su tijekom kapitula promišljale o svojoj vjeri,
nadahnjujuæi se na uzorima vjere Družbinih zaštitnika.
3. srpnja 2013. broj 27/2013
11
Domovinske vijesti
Sveæenièko reðenje u Splitu
Na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije zareðeni su Josip
Beèiæ, Domagoj Jelaè, Zvonimir Mijiæ i Franjo Frankopan
Veliæ, a na naslov Franjevaèke provincije Presvetog
Otkupitelja fra Šimun Markulin, fra Antonio Mravak i fra
Ivan Vuletiæ
Split, 29.6.2013. (IKA) - Splitsko-makarski nadbiskup
Marin Barišiæ zaredio je za prezbitere sedmoricu ðakona
predvodeæi euharistijsko slavlje u splitskoj katedrali Sv.
Dujma u subotu 29. lipnja, na svetkovinu sv. Petra i Pavla.
Na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije zareðeni su Josip
Beèiæ (Srinjine), Domagoj Jelaè (Split), Zvonimir Mijiæ
(Split) i Franjo Frankopan Veliæ (Köln - Njemaèka), a na
naslov Franjevaèke provincije Presvetog Otkupitelja fra
Šimun Markulin (Hrvace), fra Antonio Mravak (Gala) i fra
Ivan Vuletiæ (Slivno).
"Mnogi sveæenici zareðeni su na današnji dan, to je dar na
kojem trebamo stalno zahvaljivati. Raduje se danas cijela
nadbiskupija i provincija, ali i èitav puk koji predstavlja
Crkvu", rekao je nadbiskup te pozdravio sve okupljene,
provincijala Franjevaèke provincije Presvetog Otkupitelja
fra Jošku Kodžomana, generalnog vikara Splitsko-makarske
nadbiskupije mons. Ivana Æubeliæa, odgojitelje mr. don
Borisa Vidoviæa i dr. fra Stipu Nimca, profesore, 60-ak
sveæenika, redovnike i redovnice te posebno obitelj, rodbinu
i prijatelje reðenika.
"Isus pita uèenike 'Što ljudi kažu tko sam ja?' To zvuèi kao
lagano pitanje koje se èuje ušima i na koje odgovaramo
usnama. No kad pita 'Što vi kažete tko sam ja?' to je veæ
teže. To vas, dragi reðenici, Isus pita danas, a za taj odgovor
nije dovoljno uho ili usta, ono se tièe osobe, ono je osobno, i
na njega možete odgovoriti samo uz osobni razgovor sa
Gospodinom", rekao je nadbiskup u homiliji te pojasnio
kako se na to pitanje nikad ne može odgovoriti do kraja, ali
smo pozvani neprestano odgovarati i rasti u tom odgovoru, i
to ne samo uèeæi, kroz studij i razmišljanje, veæ je potrebno
srce, ljubav i molitva. "Samo u ozraèju molitve možete
proniknuti odgovor. Sveæenik je èovjek molitve i ona nas
stavlja u najdublji odnos dostojanstva, odnos Oca i Sina, ali i
u odnos sa bližnjima. Zato su u molitvi sveæenika prisutni i
svi problemi koji optereæuju današnjeg èovjeka", naglasio je
nadbiskup i dodao kako nitko ne može biti toliko blizak
èovjeku kao sveæenik te da zato reðenicima želi da budu
istinski duhovni oci svojim vjernicima, da upoznaju život
èovjeka, njegovu patnju i nadu, uspjeh i neuspjeh, kako bi
im mogli dati potporu i ohrabrenje. "Budite na èast i slavu,
radost i ponos svoje obitelji, Crkve i naroda", zakljuèio je
nadbiskup.
Nakon homilije uslijedio je središnji èin reðenja, polaganje
ruku i posvetna molitva, koje je tumaèio mr. don Mario
Buljeviæ, vicerektor Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u
Splitu. Na kraju slavlja, koje je svojim pjevanjem uvelièao
Mješoviti pjevaèki prvostolni zbor sv. Dujma pod ravnanjem
maestra don Šime Maroviæa, okupljenima se obratio i
provincijal Kodžoman koji je podsjetio da je vjera u Boga i
ljubav prema Crkvi zaslužna za taj znaèajan dogaðaj. "Draga
mlada braæo, suradnici na njivi Gospodnjoj, želim vam prije
svega dobro zdravlje, dug i plodonosan sveæenièki život,
puno snage i strpljivosti i posebno dar pastoralne i ljudske
razboritosti. Sve što budete èinili, èinite mudro, s ljubavlju i
u duhu Kristovu", rekao je reðenicima Kodžoman te zaželio
da ih trajno nadahnjuju primjeri svetih Petra i Pavla te da
poput njih, u Crkvi naðu smisao života.
.
12
ika
U Puli proslavljena svetkovina sv. Petra i Pavla
Sveèanom euharistijom u župi svetog Pavla apostola
predsjedao je umirovljeni poreèki i pulski biskup Ivan
Milovan
Pula, 29.6.2013. (IKA) - U pulskoj župi svetog Pavla
apostola u subotu 29. lipnja sveèanim veèernjim biskupskim
misnim slavljem proslavljena je svetkovina prvaka apostola
sv. Petra i Pavla. Sveèanom euharistijom predsjedao je
umirovljeni poreèki i pulski biskup Ivan Milovan, a
koncelebrirali su generalni vikar biskupije mons. Vilim
Grbac, župnik domaæin pulski dekan preè. Milan Mužina te
drugi sveæenici dekanata.
Ove je godine izvanredno biskup Milovan osim blagdanske
mise predvodio i trodnevnu duhovnu pripravu na blagdan te
je iz dana u dan sustavno obraðivao neke od glavnih tema
vezanih za taj blagdan. Prvog dana trodnevnice tema je bila
"Teži za vjerom i ljubavlju, bij dobar boj vjere", drugoga
dana trodnevnice mons. Milovan napose je razradio temu
"Uèvršæeni vjerom, kako ste pouèeni", a u petak 28. lipnja,
treæega dana trodnevnice, nakon mise i propovijedi sa
središnjom temom "U svemu imajte u za se štit vjere"
uslijedilo je i euharistijsko klanjanje pred Presvetim. U
subotu 29. lipnja, na svetkovinu sv. Petra i Pavla, sveèanu
misu poldanicu s homilijom predslavio je gvardijan pulskog
samostana Sv. Franje Asiškog o. Ðuro Vuradin. Nit vodilja
ovogodišnje proslave svetkovine prvaka apostola u toj
pulskoj župi bila "Pavao uèenik vjere".
U sredini godišnjega kruga, kada ljeto donosi svoje tople
dane, a žitna polja zriju, ovom svetkovinom slavimo dva
zrela ploda Božje žitnice, zapoèeo je biskup Milovan
homiliju. Prema rijeèima pape Benedikta XVI., nastavio je
biskup, Crkva je stara, ali istodobno i sasvim mlada dokle
god ima onih koji svojim životom svjedoèe svoju vjeru. Ove
æemo godine proslaviti beatifikaciju Miroslava Bulešiæa,
dokle god imamo takvih junaka vjere koji svojim životom
svjedoèe vjeru, a kada okolnosti to zahtijevaju spremni su i
svoj život položiti za vjeru, možemo reæi da je Crkva i u 20.
stoljeæu mlada, istaknuo je propovjednik. Petar i Pavao bili
su razlièiti životom i poslanjem, ali obojica su spremno
prihvatili poslanje naviještanja evanðelja do kraja tada
poznatog svijeta. Crkva stoga mora crpiti snagu i nadahnuæe
od svojih prvaka, biti "petrovska" po ustrajnosti branjenja
svoje vjere i "pavlovska" upravo po uzoru na sv. Pavla,
najveæeg misionara kršæanstva, u naviještanju vjere
narodima na naèin na koji oni to mogu prihvatiti. Biskup se
u nastavku homilije ponovno vratio na lik Miroslava
Bulešiæa spomenuvši zapise iz njegova duhovnoga dnevnika
u kojima je moguæe vidjeti kroz koje je sve poteškoæe
prolazio kao sveæenik kroz svoje tek èetiri godine službe, no
unatoè tome, njegovi osobni zapisi svjedoèe da je i samo
muèeništvo spremno i svjesno prihvatio za vjeru. Kako kaže
sv. Pavao u poslanici vjernicima u Korintu, mnogima je
vjera u Krista ludost, no svojim životom svjedoèiti da život
oblikovan sukladno toj vjeri daje kvalitetnog èovjeka
najbolje je i najjaèe svjedoèanstvo koje vjernik može
ponuditi svijetu, zakljuèio je biskup.
Misno slavlje sveèanim su liturgijskim pjevanjem uvelièali
èlanovi župnog zbora sv. Pavla. Nakon misnog slavlja
druženje je nastavljeno uz slastice koje su pripravile vrijedne
župljanke.
.
3. srpnja 2013. broj 27/2013
ika
Misa u Modrušu povodom ulaska Hrvatske u EU
Modruš, 30.6.2013. (IKA) – U drevnom biskupijskom
središtu Modrušu slavljena je u nedjelju 30. lipnja misa
povodom ulaska Hrvatske u EU. Misno slavlje predvodio je
gospiæko-senjski biskup Mile Bogoviæ uz ogulinskog dekana
Roberta Zuboviæa i mjesnog župnika dr. Željka Blagusa. U
propovijedi biskup je pojasnio znaèaj i ulogu Hrvatske i
Modruša na vjetrometini povijesnih zbivanja.
"Još me moja majka nauèila da prije svakog važnog poèetka
i koraka treba staviti na sebe križ i zazvati Presveto Trojstvo:
Oca, Sina i Duha Svetoga. To geslo izabrao sam na poèetku
svoje biskupske službe, a ono se nalazi na svim važnim
dokumentima hrvatske povijesti. Tako i naša Bašèanska
ploèa zapoèinje tim zazivom. Tako sam i prije ulaska moje
domovine Hrvatske prihvatio inicijativu da se poène ovdje u
Modrušu, u mjestu gdje je zajedništvo europskih naroda i
država odavno sanjano, da se to obilježi misom upravo u
crkvi Presvetog Trojstva. Ovdje æemo se moliti za Hrvatsku,
ali i za Europsku uniju, da se odupre svim razornim silama i
da ne doživi sudbini nekada slavnog Modruša èije ruševine
danas gledamo na brdu pokraj nas. Zadržao bih se upravo na
tim dvjema mislima: Zašto Presveto Trojstvo, zašto Modruš?
Presveto Trojstvo je savršeno zajedništvo triju osoba koje se
temelji na meðusobnom darivanju. Svaka od triju osoba u
potpunosti, bez pridržanosti, svime onim što jest, daruje se
drugoj osobi. Tako nastaje savršeno zajedništvo: sve što
pripada jednoj osobi, to pripada i drugoj – po daru. Bog je
vjeèan i sretan upravo po tome što je darivanje, što je ljubav.
Krist je taj odnos koji je u Presvetom Trojstvu postavio kao
temelj ljudskom zajedništvu, prema èemu ona treba raditi.
"Ljubi Boga nadasve, a bližnjega svoga kao samoga sebe!"
Kristovu poruku i njegov primjer nastoji u svijetu ostvarivati
Crkva. No, svima nam je jasno da je svako ljudsko
zajedništvo nesavršeno pa i ono koje je sebi uzelo za
polazište Kristovu poruku, Kristov primjer. Meðutim, to je
pravo polazište. Znamo da se tako nešto najbolje ostvaruje u
obitelji, kada su dvije i više osoba jedno. Jasno nam je da je i
to obiteljsko zajedništvo nesavršeno, ali nam je takoðer
jasno da je u tom zajedništvu veæe bogatstvo života i sreæe
što je veæe meðusobno darivanje. Meðu ljudima postoje i širi
oblici udruživanja. Postoje države i zajedništvo više država.
U to ulazimo sutrašnjim danom. Europskoj zajednici
prikljuèuje se samostalna hrvatska država. U njoj su veæina
Hrvati i katolici. Kad je rijeè o Europi, možemo reæi da je
Hrvatska bila tu veæ u njezinu stvaranju i ostala u njezinom
kulturnom i civilizacijskom krugu sve do danas. Ona se na
razne naèine prikljuèivala integracijama na tlu današnje
Europe. Mi u prošlosti nismo tek uživali povlastice
pripadnosti toj zajednici nego smo je branili, do te mjere da
smo se izložili opasnosti da kao narod izginemo. Mi smo
tom zajedništvu veæ mnogo darovali i mnogo od njega
primili, sve tamo kada smo se prikljuèili kršæanskoj Europi
krštenjem i raznim politièkim savezima od onoga vremena
kada je hrvatski knez sklopio ugovor s papom o nenapadanja
drugih izvan hrvatskih granica, preko Branimira za vrijeme
kojega papinstvo prima Hrvatsku u srednjovjekovnu
zajednicu naroda, što je i formalno bilo potvrðeno za vrijeme
Zvonimira kojemu papa Grgur VII. šalje kraljevsku krunu.
Godine 1102. ulazimo u zajedništvo s narodima maðarske
države a 1527. izabiremo za kralja Ferdinanda koji æe postati
car Svetog rimskog carstva, koje je okupljalo veæinu naroda i
država današnje europske zajednice. Nismo bili u tom
zajedništvu samo potrošaèi dobara koje smo primali, nego
smo u nj uložili jako mnogo. Na ovim našim hrvatskim
prostorima zaustavljena je agresija na to zajedništvo a danak
tome najviše su platili Hrvati. Ovdje je, dakle obranjena
Europa, primijetio je biskup Bogoviæ. U toj obrani Europe
Domovinske vijesti
veliku ulogu odigrali su ljudi s ovoga prostora. Tome
svjedoèe gospodari Modruša Frankopani kao i modruški
biskupi. Stjepan Frankopan je 1459. išao s biskupom
Franjom u Mantovu da podrži papu Pija II. kako bi se
ujedinile europske velemože i borbi za spas Europe i
europskog kršæanstva. Isti papa dao je Stjepanu podršku i
pod tim vidom što je u njegov Modruš prenio iduæe godine
biskupsko sjedište. Europski moænici nisu shvatili Papin
poziv pa je za par godina (1463.) "Bosna šaptom pala". Papa
je na brzu ruku sam skupio vojsku i krenuo prema Bosni, ali
uskoro umre u Anconi, prije nego se ukrcao na brod za
Dubrovnik. Veliku ulogu u papinskoj brizi za spas Europe
odigrao je i modruški biskup Nikola.
Danas smo ovdje takoðer zato jer je pred 520. godina
opljaèkan i zapaljen Modruš, grad "božanski lijep", kako ga
naziva turski ljetopisac. Opljaèkani su i nakon toga zapaljeni
crkve kloštri, kako narièe Pop Martinac, a takvu sudbinu je
doživio i biskupski dvor. Biskup Kristofor Dubrovèanin,
nastavlja tužnu povorku prema Vinodolu, s križem krbavskih
biskupa u ruci, vjerujuæi da u ruci drži pobjednièki stijeg.
Nakon rušenja Modruša došlo je do sraza na Krbavskom
polju gdje je u nekoliko sati poginulo više od 10.000
branitelja. Nastao je rasap hrvatskog kraljevstva, velika
bijeda i nemoæ.
I na Krbavi se branila ne samo Hrvatska, nego i Europa. A i
nakon toga se vodio i za Hrvatsku i za Europu "stogodišnji
rat" koji je završio pobjedom pod Siskom 22. lipnja 1593.
godine. Tada su mogle odahnuti i Hrvatska i Europa.
Nažalost, ni u godini ulaska Hrvatske u EU pobjeda toga 22.
lipnja nije spomenuta, a državni vrh – koji nas vodi u Europu
– velièao je nešto za što nitko ne zna što je zapravo bilo u
šumi kraj Siska; neki nisu znali što æe s njima biti nakon što
je Hitler napao svoga dotadašnjeg saveznika Sovjetski
Savez, pa su se sklonili u šumu.
Ulogu Stjepana Frankopana nakon njegove smrti, nastavio je
gospiæko-senjski biskup, preuzeo je, zdušno i hrabro, njegov
sin Bernardin Frankopan. Njemu se pridružiše modruški
biskupi Kristofor Dubrovèanin i Šimun Kožièiæ Benja.
Kožièiæ u jednom govoru poruèuje Zapadu da je jedan
djeèak otkupljen iz ropstva za jednu pogaèu, ali ni pogaèe
nije bilo dovoljno. Poèelo je raseljavanje po Europi. Kreæu
povorke nezaštiæenog naroda, a ne èelu im je najèešæe njihov
sveæenik koji ih vodi u Italiju, Sloveniju, Maðarsku, Èešku,
Slovaèku i druge zemlje, danas pripadnice EU. U Maðarskoj
je i danas najbrojnije prezime Horvat, a u Èeškoj i Slovaèkoj
brojna su prezimena Slunjski. Toj povorci pridružio se i
krbavski biskup koji najprije dolazi 1460. ovamo u Modruš,
a u godini krbavske bitke 1493. predvodi drugu i dugu tužnu
povorku koja ide prema vinodolskim krajevima. Biskup æe
dospjeti sve do Rijeke, a mnogi otiðoše dalje. U Istri i danas
ima Modrušana, Krbavaca, Otoèana. Ima ih i dalje, ali im se
ime nije saèuvalo. Poslije æe mnogi hrvatski vojnici
stradavati po raznim europskim bojištima. Nedavno sam u
Švicarskoj blagoslovio spomenik 200-tinjak hrvatskih
vojnika koji su ondje pobijeni 1800. godine. O toj
raseljenosti govori i ovogodišnji kalendar CHM. U njemu su
zabilježena i novovjeka raseljavanja, pogotovo ona nakon
1918. kada smo živjeli u jednom drugom zajedništvu.
Oslobaðanjem od tog zagrljaja obilježavamo kao uspostavu
demokracije i samostalne države Hrvatske. Vraæamo se u
staro savezništvo! Na spomen tih povorki prema ondašnjoj
Europi, krenut æe u srijedu jedna povorka iz Krbave, iz
Udbine od Crkve hrvatskih muèenika, prema Gradišæu. Njoj
æe se prikljuèiti i nasljednik krbavskih biskupa. U vrijeme
razaranja hrvatskog prostora i stradanja hrvatskog naroda, u
vrijeme "skrbi velije", kako bi rekao Pop Martinac, Hrvati su
konaèno progledali i vidjeli da u europskim narodima i
3. srpnja 2013. broj 27/2013
13
Domovinske vijesti
državama prevladava vlastiti interes i da je potrebno
organizirati i stvoriti svoju vlastitu državu koja æe znati
èuvati hrvatske narodne i državne interese. Javljaju se
hrvatski grb i zastava, simboli državnosti. Ta želja rasla je
nakon toga sve više i ostvarila se u naše dane. Bila je to želja
za unutarnjom organiziranosti, s razvijenim osjeæajem za
sustav vrijednosti. To je taj san koji je u naše vrijeme
dosanjan – u interesnim zajednicama s drugim narodima i
državama stvoriti jake instrumente za zaštitu svoje države i
svoga naroda. Treba izgraditi jaki unutarnji državni sustav
tako da on može funkcionirati i sam, a ako to tako biva, onda
æemo moæi dobro funkcionirati i u zajedništvu s drugima –
sada s zajednicom europskih naroda. Ne smijemo biti poput
onoga lika iz književnosti koji nije znao što bi s postignutom
slobodom pa je tražio nekoga kome bi je poklonio. Takvu
sliku o hrvatskoj državi njegovali su i njeguju oni koji su od
poèetka bili protiv samostalne hrvatske države, koji i danas
rade za neku drugu Hrvatsku, a ne za onu koja je nastala
odvajanjem od Jugoslavije. Ona Hrvatska koja je ostvarena
pod vodstvom Franje Tuðmana stekla je uvjete da sutra uðe
u Europsku zajednicu. Nadam se da æe EU pomoæi da se
oèuva i razvija ta Hrvatska.
Prevelika oèekivanja od struktura bez jakog poticaja
osobnog rasta. Nije dobro previše polagati svoje nade u nove
strukture. Pitanje je na èemu one stoje. Ako nemaju temelj u
volji naroda, one se tresu i ruše. Isus je krenuo odozdol, od
naroda, lijeèio narod. Majka cara Konstantina, koji je dao
Crkvi slobodu 313. godine je žena iz naroda; ona je veoma
zaslužna što je svijet 313. krenuo na bolje kada je svoga sina
Konstantina pouèavala u zdravom kršæanskom nauku.
Modruš je imao i crkvu koja je bila posveæena toj velikoj
majci. Naše majke nakon II. svjetskog rata nisu nam
govorile o novom ustrojstvu niti su nam govorile da se protiv
njega borimo. Govorile su nam da treba pošteno raditi, da se
treba moliti, da treba druge poštivati. One su postavile temelj
boljoj Hrvatskoj više nego sve strukture i politièari, što se
pokazalo i 1991. godine.
Možemo li se mi hvaliti samo time da smo za EU mnogo
uèinili u prošlosti, a da nemamo što dati danas. Prošao sam
cijeli svijet gdje žive Hrvati i vidio koliko su ti ljudi
pridonijeli po mnogoèemu sredini i državi u koju su došli.
Predstavili su nas kao ljude marljive i poštene, ljude bogate
kulture i jake vjere. Bili smo u potrebama, pa smo izvlaèili
ono najbolje iz sebe. A imali smo se èime predstaviti. Te
vrijednosti žive u našem narodu, iako ih èesto ni sami ne
cijenimo i ne vrjednujemo. Papa Ivan Pavao II: ih je osjetio i
želio je da što prije uðemo u Eu, ne samo za to da se
gospodarstveno stabiliziramo nego da pomognemo kako bi
se našim ulaskom doprinijelo da se saèuva kršæanska duša
Europe.
Prigodom ulaska u EU ne smijemo zaboraviti osnove
kršæanskog i ljudskog zajedništva. Ono ne postoji ako nema
spremnosti za davanje i darivanje onome s kime si u
zajednici. Ona je tim jaèa, što se taj zakon bolje ostvaruje.
Moralna naèela treba stavljati iznad materijalnih interesa.
Kod interesa vrijedi pravo jaèega a ne naèela. Te vrline smo
svjedoèili. Ulazeæi u EU dat æemo po njima velik doprinos
stabilnosti i kvaliteti europskog zajedništva.
To je bila poruka neba caru Konstantinu pred 1700 godina
kada je ugledao križ na nebu i pod njim rijeèi: U ovom æeš
znaku pobijediti! Nije time bilo reèeno caru da ima pravo
prebaciti križ na svoje protivnike, kao što to nisu èinili
kršæani ni u vrijeme progonstva. Logika Kristova križa
uvijek je spasonosna. Vjerom u tu spasonosnost uðimo i mi
u zajednicu europskih naroda.
Na pragu novoga doba ispovjedimo Ispovijed vjere Hrvata
katolika. Nju smo molili u Branimirovoj godini, a sada smo
14
3. srpnja 2013. broj 27/2013
ika
je otisnuli uz sliku križa s kojim je 1460. krbavski biskup
došao ovamo u Modruš, s kojim je u godini Krbavske bitke
1493. otišao na èelu tužbe povorke u Vinodol. Križ je za
njega bio spasonosni stijeg u svim nevoljama, rekao je
biskup Bogoviæ i homiliji.
Nakon mise održan je puèki dio slavlja u nazoènosti
Frankopanske garde Ogulin Hrvatskoga pjevaèkog društva
Klek iz Ogulina koje je svojom glazbom i animiralo misu te
naèelnika opæine Josipdol Zlatka Mihaljeviæa te predstavnika
braniteljskih udruga. Oni su nazoèili simbolièkom isticanju
zastava Hrvatske i Europske unije nakon odsviranih himna
Lijepe naše i Ode radosti.
Zlatna misa mons. Marijana Ožure
Cetingrad, 30.6.2013. (IKA) - U subotu 29. lipnja župnik
Cetingrada mons. Marijan Ožura obilježio je 50. obljetnicu
misništva i to u samoj župi Cetingrad. Pola stoljeæa mons.
Ožura dijelio je sudbinu sa svojim župljanima od razdoblja
komunistièke Jugoslavije, preko progonstva tijekom
Domovinskog rata pa do povratka i obnove u samostalnoj
Hrvatskoj. Mons. Ožura postao je dio žive povijesti naroda
cetingradskog kraja, nakon što je kao mladi sveæenik
podrijetlom iz Gorskog kotara došao u to pitomo kordunsko
mjesto te sa župljanima podijelio sve muke i patnje ali i
sreæe i zadovoljstva posljednjih pola stoljeæa kako i dolikuje
sveæeniku Kristove Crkve. Misa je slavljena na blagdan
suzaštitnika župe sv. Petra i Pavla, koncelebriralo je
petnaestak sveæenika a propovijedao je dr. Milan Šimunoviæ
dok je pjevanje predvodio Collegium pro musica sacra iz
Zagreba.
Èestitku je slavljeniku uputio slunjski dekan mons. Mile
Peciæ a dr. Franjo Jurèeviæ proèitao je biskupovu èestitku te
se pridružio svojom. Kroz zlatomisnièko slavlje vodio je i
animirao mons. Milan Šimunoviæ iz Rijeke koji je u
propovijedi istaknuo: "Sestre i braæo! Sveæenici, evo i naš
zlatomisnik Marijan, naši roditelji, danas i vjerouèitelji u
školama, ništa drugo nisu željeli i ne žele nego samo
ponavljati da valja izdržati u životnim kušnjama i
razapinjanjima, kako je postupio sam Isus, njegovi apostoli,
sve do našega blaženog Alojzija Stepinca... Ali pritom nismo
sami, nas okuplja pobjednièka vjera, vjera u Isusa Uskrsloga,
da možemo biti sigurni da zapravo idemo prema istinskoj
buduænosti. Tu vjeru jaèamo na svakoj misi".
Sveèar je zahvalio mnogima koji su ga zadužili u životu i
jedva prikrio suze. Na kraju je otpjevana hrvatska himna.
Mons Marijan Ožura roðen je u mjestu Hrvatsko, župa Turke
(Gorski kotar) 1937. Školovao se u Osilnici, a studirao u
Pazinu. Zareðen je za sveæenika u Senju 31. ožujka 1963.
Nakon mlade mise 1963. dolazi u Cetingrad i tu ostaje sve
do danas, punih 50 godina. Od 1973. do 1986. slunjski je
dekan a i èlan Prezibiterskog vijeæa. Godine 1997. postaje
kanonik Rijeèkog kaptola i dobiva titulu monsinjora.
Opredijelio se za Gospiæko-senjsku biskupiju i do 2003.
kanonik je Senjskog kaptola. Godine 1991. povlaèi se pred
agresijom u Veliku Kladušu gdje ostaje pune tri godine.
Godine 1994. pokušava iziæi iz Kladuše zajedno s
muslimanima i svojim vjernicima, ali je u Vojniæu zarobljen,
maltretiran i ostao u srpskom zatvoru do 9. rujna 1994.
Nakon izlaska iz zatvora ostaje u Karlovcu s prognanim
narodom te se vraæa u kolovozu 1995. i zapoèinje obnovu.
Crkva je potpuno razorena kao i župni stan, kuæe. Vodi brigu
o iseljenim župljanima pa i onima u prekooceanskim
zemljama. Više puta ih je posjeæivao.
ika
Zavjetno hodoèašæe vjernika grada Varaždina Majci
Božjoj Bistrièkoj
Središnje sadržaje hodoèašæa vodio je varaždinski biskup
Josip Mrzljak
Marija Bistrica, 30.6.2013. (IKA) - 324. zavjetno hodoèašæe
Majci Božjoj Bistrièkoj vjernika župa grada Varaždina,
kojem se veæ tradicionalno pridružuju i mnoge druge župe
Varaždinske biskupije, održano je u subotu i nedjelju 29. i
30. lipnja, a središnje sadržaje hodoèašæa vodio je
varaždinski biskup Josip Mrzljak.
Sveèanu zavjetnu euharistiju u crkvi Blaženog Alojzija
Stepinca na otvorenom u nedjelju 30. lipnja predvodio je
biskup Mrzljak u zajedništvu s predsjednikom Hrvatske
biskupske konferencije zadarskim nadbiskupom Želimirom
Puljiæem te mnogobrojnim sveæenicima.
Misi je prethodila sveèana procesija sveæenika, bogoslova i
ministranata iz raznih župa koje su hodoèastile toga dana.
Rektor svetišta preè. Zlatko Koren poimence je pozdravio
sve župne zajednice grada Varaždina i Varaždinske
biskupije, sudionice ovogodišnjeg 324. zavjetnog hodoèašæa.
Pozdravio je sve hodoèasnike i njihove župnike, a uime svih
nazoènih uputio je najsrdaèniji pozdrav mons. dr. Želimiru
Puljiæu, predsjedniku HBK-a, te varaždinskom biskupu
mons. Josipu Mrzljaku.
U homiliji je biskup Mrzljak rekao kako ovih dana i mi u
Hrvatskoj idemo u jednu novu zajednicu, zajednicu
europskih naroda. Ovo naše zavjetno hodoèašæe grada
Varaždina koje traje tri dana bit æe zapamæeno upravo po
tome što smo ga zapoèeli u samostalnoj i neovisnoj
domovini Hrvatskoj, a sutra kada æemo slaviti misu
zahvalnicu u našoj katedrali veæ æemo biti dio Europske
unije. Dakako da se pitamo: što se to zapravo dogaða?
Dobro je prisjetiti se što smo mi hrvatski biskupi izjavili
našoj javnosti prije tri godine, na Josipovo 2010. godine. No,
ne smijemo zaboraviti i na našeg prvog predsjednika, dr.
Franju Tuðmana, kojeg se, doduše, ovih dana malo spominje
u javnosti, a koji je oslobaðanje domovine Hrvatske iz
balkanskog okruženja usmjerio prema zajednici europskih
naroda. Sjeæamo ga se i kao bistrièkog hodoèasnika, sjeæamo
se i njegova susreta upravo ovdje, u ovom svetištu, s danas
blaženim Ivanom Pavlom II.
Potrebno je zaista na poèetku kratko se osvrnuti na poèetke
stvaranja Europske unije. Prije svega treba istaknuti
èinjenicu da je ta ideja nastala u onom dijelu Europe koji
nije bio pod komunistièkom vlašæu i da su njezini zaèetnici
bili politièari koji su ujedinjenu Europu zamišljali na
temeljima zajednièke kršæanske baštine. Naime, nakon
krvavih ratnih sukoba, kao i teških posljedica II. svjetskog
rata, posebice na europskom tlu, što su ih izazvali nacionalni
i ideološki sustavi nesnošljivosti i egoizma, o ideji
ujedinjenja Europe poèeli su govoriti Robert Schuman, Jean
Monnet, Konrad Adenauer i Alcide De Gasperi. Politièki
predstavnici triju naroda (Francuza, Nijemaca i Talijana),
sva èetvorica, bili su uvjereni katolici. Buduænost europskih
naroda željeli su utemeljiti na zajednièkoj podlozi kršæanskih
vrjednota, koje su tijekom povijesti bile izvorom i
nadahnuæem europskoga jedinstva i raznolikosti.
Prvotna zamisao "europskih utemeljitelja" da se Europa
ujedini na zajednièkim osnovama kršæanske baštine sve je
više zapostavljana u korist ekonomskog ujedinjenja.
Odbacivanje kršæanskih korijena posebno je došlo do
izražaja prigodom sastavljanja Europskog ustava, u kojem se
Boga i kršæanstvo uopæe nije željelo spomenuti. Umjesto na
zajednièkoj kršæanskoj baštini, dublji temelj europskomu
zajedništvu pokušalo se pronaæi u univerzalnim
vrijednostima ljudskog dostojanstva, slobode, jednakosti,
solidarnosti, demokracije, pravne države, s ciljem da se na
Domovinske vijesti
tome izgradi "Europu kao utvrdu prava i pravednosti". No,
kako poštivanje prava i pravednosti utemeljiti na apstraktnu
razumu, koji ništa ne želi znati o Bogu? I kako izbjeæi da se s
odbacivanjem transcendentne dimenzije èovjeka ne odbaci
bezuvjetnost ljudskih prava, koja ih štiti od ljudske
samovolje? Svjestan tih problema, Jacques Delors, koji je u
dva mandata bio na èelu Europske komisije (1985. – 1995.),
tvrdio je da Europi treba dati dušu, tj. vratiti joj duhovnost i
otkriti njezino znaèenje. U protivnome æe, smatrao je, bitka
za Europu biti izgubljena.
O ujedinjenju Europe govorili su mnogi pape, a posebno bl.
Ivan Pavao II., bistrièki hodoèasnik, koji je došao iz tada još
uvijek komunistièke Poljske.
On æe posebno ostati zapamæen po tome što je prvi poèeo
govoriti o cjelovitoj Europi, i to u vrijeme dok su zemlje
istoène Europe još bile pod komunistièkim režimom. Svoje
opredjeljenje za Europu od Atlantika do Urala simbolièki je
izrazio proglašenjem slavenskih apostola sv. Æirila i Metoda
suzaštitnicima Europe (1980.). Time je htio naglasiti da je
Europa plod dviju komplementarnih tradicija, kršæanskog
obilježja njezina Istoka i Zapada. Papi Slavenu bila je
nezamisliva Europa koja ne bi disala punim pluæima, tj. koja
ne bi obuhvatila u zajedništvu i solidarnosti svoje zapadno i
istoèno krilo.
Nakon urušavanja komunistièkih režima u Europi sazvao je
1991. posebnu Biskupsku sinodu za Europu, s koje su
sinodski oci svima poruèili: "Svjesni golemih izazova, ali i
velikih prigoda sadašnjeg trenutka, i u dijalogu i u srdaènoj
suradnji sa svom našom braæom i sestrama Europe i svijeta,
želimo ponuditi naš doprinos izgradnji nove Europe, 'kako
bismo bili svjedoci Krista koji nas je oslobodio' (Dj 1, 8; Gal
5, 1). Smatramo ovu sinodu kao prvi korak na putu kojim
kanimo neumorno nastaviti."
A taj put vodi trasom koju je zacrtalo kršæanstvo, jer, kako je
istaknuto u završnome sinodskom dokumentu, "europska je
kultura izrasla iz mnogih korijena", ali "kršæanska je vjera
dala oblik Europi utisnuvši u njezinu kolektivnu svijest neke
temeljne vrijednosti za èovjeèanstvo. U tome smislu
govorimo o kršæanskim korijenima Europe, a ne u smislu
sluèajna susreta izmeðu Europe i kršæanstva." Stoga "nitko
ne može zanijekati da kršæanska vjera ne pripada na
odluèujuæi naèin trajnom i korjenitom temelju Europe".
O zajedništvu europskih naroda govorio je i Papa Benedikt
XVI., danas umirovljeni papa. Papa Benedikt je rekao da
opredjeljenje za ujedinjenu Europu na temeljima njezine
kršæanske baštine na simbolièki naèin izražava izborom
svojega imena – Benedikt. Naime zaštitnik Europe, sveti
Benedikt, i danas je èvrsto uporište europskoga jedinstva te
nezaobilazan temelj kršæanskih korijena i civilizacije, bez
èega je Europa nezamisliva. Benedikt XVI. u brojnim
govorima i raspravama o Europi pokazuje da je kršæanstvo
oblikovalo Europu. Istodobno ukazuje i na poguban utjecaj
relativizma, agnosticizma, laicizma i sekularizma na njezinu
sadašnjost i buduænost. Prema njemu, europska je kultura
roðena iz susreta vjere i razuma, iz susreta biblijskog
navještaja i grèke filozofije. Suvremeni razlaz izmeðu vjere i
razuma prijeti temeljima europske kulture, stoga je potrebno
trajno se zauzimati za uspostavu jedinstva vjere i razuma,
kršæanstva i kulture ako Europa želi preživjeti.
Važnost procesa ujedinjenja Europe ne smije nam zatvoriti
oèi za brojne nedostatke koji ga prate i na koje Crkva, zbog
odgovornosti koju joj je Krist povjerio, ne može prestati
upozoravati.
Sadašnja
Europa
usprkos
odreðenoj
ekonomskoj stabilnosti i politièkomu jedinstvu pati od
duboke krize vrjednota. Nedostaje joj poleta, a koji je
potreban za podržavanje tako važna projekta, i ne zna pružiti
dostatne razloge nade. Najveæa je, ipak, slabost Unije
3. srpnja 2013. broj 27/2013
15
Domovinske vijesti
"gubljenje kršæanskog spomena i baštine, praæeno
svojevrsnim praktiènim agnosticizmom i vjerskom
ravnodušnošæu, zbog èega mnogi Europljani ostavljaju
dojam kao da žive bez duhovnih korijena i poput baštinika
koji su se ponijeli rasipnièki prema baštini što ju im je
prenijela povijest". Mnogi žive i rade kao da Boga nema.
Gubitak naravnog i kršæanskog morala ima za posljedicu
ozakonjenje pobaèaja, eksperimentiranje nad embrijima,
kloniranje, eutanaziju, istospolne brakove, odbacivanje
kršæanskih simbola i obezvrjeðivanje kršæanskih svetinja,
olako prihvaæanje vrjednota drugih kultura, uz istodobno
nepoštivanje vlastitih, te uvoðenje raznih "novotarija" koje
su protivne ne samo kršæanstvu i sveukupnoj europskoj
tradiciji nego i samoj ljudskoj naravi. Sve to prati neka vrsta
straha od buduænosti, koja stvara tmurno i nesigurno ozraèje,
te je sve više zbunjenih i nesigurnih ljudi. Proces
globalizacije ne vodi k dubljemu jedinstvu, nego izlaže
riziku da se najslabije u društvu odbacuje do ruba
siromaštva. Nedostaje dakle globalizacija solidarnosti, o
kojoj govori papa Benedikt XVI., te se sve više širi osjeæaj
osamljenosti, siromaštva i napuštenosti.
Što æemo reæi mi u našoj domovini Hrvatskoj?! Reæi æemo
da nismo ovdje od juèer. U Europi nismo stranci. I nismo
bez "osobne iskaznice i osobne prtljage". Prepoznatljivi smo
po vlastitom imenu, po kojem nas i drugi prepoznaju, a tako
prepoznati na taj se poziv s ponosom odazivamo. Samo
takvi, s vlastitim imenom i identitetom, kulturom i
poviješæu, možemo s drugima, u meðusobnu uvažavanju i
poštivanju, izgraðivati novi europski dom, utemeljen na
istini o èovjeku. Zato nam nije svejedno kakva æe Europa
biti, hoæemo li u njoj moæi prepoznati sebe, svoju prošlost i
sadašnjost, ali i s povjerenjem i nadom gledati u buduænost.
Što ako zaboravljamo neke dogaðaje iz naše novije povijesti
i ako neki u ovom našem vremenu misle da povijest zapravo
poèinje od njih.
Mi biskupi, sjeæate se, govorili smo neprestano o nekim
vrednotama koje kršæanstvo unijelo u naš hrvatski narod,
govorili smo o nedjelji koja je oblikovala hrvatsku i
europsku humanost, jer ta je institucija jamèila
najugroženijima trenutke predaha i odmora, štiteæi ih od
samovolje i pohlepe njihovih gospodara. Tu je instituciju i u
novim okolnostima potrebno saèuvati, jer u vremenu kad se
stjecanje, trgovina i potrošnja uzdižu na pijedestal najviših
vrijednosti, èovjek i humanost dolaze u drugi plan. Zato i u
ovoj prigodi, pisali smo tako prije tri godine, apeliramo na
sve ustanove i sve graðane da zajednièki oèuvamo i
zaštitimo nedjelju kao dan posveæen èovjeku, obiteljskomu
zajedništvu, njegovanju obiteljskih i prijateljskih veza,
razonodi i odmoru, kulturnom i duhovnom uzdizanju. A za
kršæane je to dan na poseban naèin posveæen Bogu i
zajedništvu s braæom i sestrama koji isto vjeruju i istomu se
nadaju. Vrijednosti koje štitimo èuvajuæi nedjelju
neusporedivo premašuju zaradu koju bismo stekli
pretvarajuæi ju u radni dan.
Moram napomenuti da je potrebno oèuvati kršæanske
simbole u javnome životu. Sjeæamo se što je bilo prije par
godina kada se raspravljalo o raspelu, o kršæanskim
znakovima u našim javnim ustanovama.
I na kraju od svih sinova i kæeri Crkve oèekujemo da se
aktivnim sudjelovanjem u društvenome životu naše zemlje
trude sa svim ljudima dobre volje oko njezina napretka,
posebice oko oèuvanja temeljnih ljudskih i kršæanskih
vrijednosti, na kojima poèiva svako zdravo društvo. Od
odgovornih u politici oèekujemo da jasno definiraju i brane
nacionalne interese i integritet zemlje. Od politièkih stranaka
oèekujemo da æe razlikovati stranaèke od opæe nacionalnih
interesa, slažuæi se i ujedinjujuæi u zaštiti ovih posljednjih.
16
3. srpnja 2013. broj 27/2013
ika
Oèuvanje baštine, jezika, obièaja, povijesne istine, prirodnih
i drugih bogatstava, odnosno svega što èini naš narodni
identitet, ne smije u vremenu sveopæe globalizacije biti
prepušteno sluèaju, niti samo brizi nekih, nego zahtijeva
plansko i ciljano djelovanje, u koje æe biti ukljuèeni svi
èlanovi našeg društva i naroda, od pojedinaca do najviših
predstavnika kulturnoga, prosvjetnoga, gospodarskoga i
politièkoga života.
Na kraju ovoga razmišljanja, u kojima sam naveo nekoliko
reèenica iz pisma svih hrvatskih biskupa od prije tri godine,
vraæamo se na poèetak, na onu zbornu molitvu: da nas nikad
ne obavija tama zablude, veæ da uvijek svijetlimo istinom.
Èini nam se da nas u ovom našem vremenu u mnogim
stvarima obavija tama zablude: pojedinaca i mnogih
zajednica, pa i cjelokupnog zapadnog društva. I sigurno da
se èovjek pita kako doæi do svjetla istine?! Postoji samo
jedan put. A to je pridružiti se uèenicima koji idu i putuju s
Isusom jer jedini je On – Istina. Nitko u povijesti nije mogao
za sebe reæi: ja sam istina. Nijedan èovjek, makar ne znam
koliko bio pametan i mudar, nije mogao to reæi. Mnogi su
nas htjeli nekako zavoditi i reæi da je istina upravo ono što
oni govore. Pokušavali su nas uvjeravati u neke druge istine,
ali istina je zaista samo jedna. Mi smo, braæo i sestre, danas
ovdje jer vjerujemo toj Istini. Vjerujemo onome koji je za
sebe mogao reæi: ja sam Istina, rekao je biskup Mrzljak u
homiliji.
Na kraju slavlja nadbiskup Puljiæ obratio se hodoèasnicima
te im èestitao što po 324. ispunjavaju oèinski zavjet: Èestitka
na vjernosti, na odanosti Majci Božjoj te na lijepom slavlju
svim sudionicima i organizatorima. Takoðer želim uputiti
zahvalu Bogu na lijepoj zemlji, koju Lijepom zovemo,
zahvala Bogu za naše oèeve koji su bili vjerni onome što su
primili, zahvala Bogu za sve ono lijepo što smo i sami
doživjeli, te osobito zahvala Mariji koja nas je pratila
stoljeæima i kojoj uvijek možemo doæi kao svojoj majci i
iznijeti svoje potrebe i molitve. Želim da tom zahvalom i
takvim opredjeljenjem sutra uðemo u novu zajednicu i da to
bude naš doprinos toj novoj zajednici. Naša vjernost našim
korijenima i ponos na sve ono što smo primili, sa željom da
to oèuvamo i prenesemo mlaðim generacijama, poruèio je
nadbiskup Puljiæ.
Na kraju mise je biskup Mrzljak na sve nazoène, njihove
obitelji i župne zajednice zazvao Božji blagoslov kako bi ih
pratio kamo god pošli.
Hodoèasnici pješaci prema svetištu krenuli su u subotu rano
ujutro nakon Službe Rijeèi s Božjim blagoslovom koji im je
u varaždinskoj katedrali udijelio biskup Mrzljak. Ususret
Majci Božjoj Bistrièkoj uputilo se više skupina hodoèasnika
iz Varaždina i okolice, koji su se u popodnevnim satima
zajedno okupili na Vinskom vrhu nadomak Marije Bistrice
te su pošli zajedno s biskupom Mrzljakom u procesiji prema
svetištu Majke Božje. Nakon odmora i prigode za ispovijed
u veèernjim su satima sa svojim biskupom proslavili misu u
crkvi na otvorenom te sudjelovali u Putu svjetla sa svijeæama
na bistrièkoj Kalvariji.
U nedjelju rano ujutro u svetište je pristiglo još nekoliko
tisuæa hodoèasnika iz raznih krajeva Varaždinske biskupije
organiziranim autobusima, vlakom i osobnim automobilima.
Hodoèasnici su zatim svi zajedno sudjelovali u pobožnosti
Križnog puta postajama na Kalvariji, koju je predvodio
biskup Mrzljak, te zavjetnoj euharistiji.
U popodnevnim satima prireðena je u bazilici oproštajna
procesija, nakon koje su se hodoèasnici uputili svojim
domovima.
.
Domovinske vijesti
ika
Zlatna misa preè. Marijana Kancijaniæa
Pazin, 30.6.2013. (IKA) - Preè. Marijan Kancijaniæ, kanonik
Pulskoga stolnog kaptola sv. Tome apostola, na svetkovinu
sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, proslavio je u pazinskoj župnoj
crkvi Sv. Nikole svoj zlatni sveæenièki jubilej. U misnom
slavlju koncelebrirali su generalni vikar mons. Vilim Grbac,
župnik domaæin pazinski dekan preè. Mladen Matika te
tridesetak sveæenika. Na život i plodno pastoralno djelovanje
preè. Kancijaniæa u homiliji osvrnuo se dekan Rovinjskoga
dekanata preè. Milan Zgrabliæ. Osim aktivnosti prebogatoga
sveèareva životopisa, spomenuo je i nekoliko osobnih
sjeæanja iz vremena kada je mons. Kancijaniæ kao župnik
spremao njegovu generaciju krizmanika na sakrament
potvrde, sa za to vrijeme modernim pedagoškim pomagalima
i metodama, izmeðu ostalog i prikazivanjem filmova vjerske
tematike. Istaknuo je kako su svi vjernici o jednom takvom
jubileju pozvani slaviti i zahvaljivati Bogu jer je sveæenièka
služba upravo dar Crkvi, koja bez sveæenika ne bi mogla
postojati, zakljuèio je propovjednik.
Na kraju mise sveèaru su srdaène èestitke uputili
predstavnici župa gdje je tijekom svoje sveæenièke službe
djelovao, a uime biskupije i ordinarija Dražena Kutleše,
slavljeniku je, uz prigodnu medalju, èestitao generalni vikar
mons. Grbac. Generalni vikar istaknuo je kako ta medalja
nije orden èasti nego je prije svega znak zahvalnosti za
mnoge službe koje je preè. Kancijaniæ obavljao, ali shvativši
ih kao služenje a ne kao vladanje. Na misi su sudjelovale
brojne milosrdnice zajedno sa provincijalkom Danijelom
Sinèiæ, jer je slavljenikova sestra Magdalena Kancijaniæ,
koja takoðer ove godine slavi 50. obljetnicu redovništva,
redovnica toga reda, a na službi je u Biskupskom
ordinarijatu u Poreèu. Proslavi jubileja preè. Kancijaniæa
nazoèio je još jedan ovogodišnji zlatomisnik, vlè. Atilije
Nefat, koji je zareðen istoga dana kad i preè. Kancijaniæ.
Marijan Kancijaniæ roðen je 19. veljaèe 1937. nedaleko
Tinjana u središnjoj Istri, a za sveæenika je zareðen u
pazinskoj crkvi Sv. Nikole 29. lipnja 1963. Osnovnu školu
pohaðao je u Zabrežanima, gimnaziju u Pazinskom
sjemeništu, Visoku teološku školu u takoðer u Pazinu te
nastavio studij na Teologiji u Zagrebu. Kao mladomisniku
povjerena mu je župa Lindar, a nakon toga je bio župnik u
Pazinu, Starom Pazinu, Buzetu i Èrnici, Marèani, Loborici,
Kavranu te od 2004. u župi Kaštelir i Labinci, gdje i danas
djeluje. Bio je prvi zatvorski kapelan u pulskome zatvoru. O
blagdanu sv. Tome apostola 2004. godine uveden je u službu
kanonika Pulskoga stolnog kaptola. Od 2004. do 2011.
godine bio je generalni vikar biskupije. Preè. Kancijaniæ
tijekom pola stoljeæa sveæeništva obnašao je mnoge službe,
izmeðu ostalog bio je èlan Vijeæa za duhovna zvanja i
ministrante, Katehetskog vijeæa, Sveæenièkog vijeæa, Zbora
konzultora, bio je predsjednik Školskog odbora u Pazinskom
sjemeništu, predavao je vjeronauk u osnovnim i srednjim
školama, bio promotor permanentnog obrazovanja klera…
Svoje pisane èestitke sveèaru su uputili umirovljeni biskupi
Antun Bogetiæ i Ivan Milovan. Uz ostale èestitare
slavljeniku su s prigodnim darom pristupili i èlanovi
Pèelarskoga društva Pazin èiji je preè. Kancijaniæ
dugogodišnji èlan te mu prigodno poželjeli "Medno,
gospodìne!" Na kraju se srdaènim zahvalama svima
okupljenima, kao i svima koji su na bilo koji naèin
sudjelovali u organizaciji sveèane proslave, obratio i sam
preè. Kancijaniæ. On je na poseban naèin zahvalio pjevaèima
združenih zborova pazinskih župa koji su sveèanost popratili
prigodnim pjesmama koje su zdušno pjevali svi okupljeni.
Sveèanost je završena tradicionalnim oferom, ljubljenjem
zlatomisnièkog križa.
Sveæenièko reðenje u Šibeniku
Šibenik, 30.6.2013. (IKA) - Ðakoni don Ivan Soldo i don
Ante Omaziæ za sveæenike Šibenske biskupije zareðeni su u
nedjelju 30. lipnja u katedrali Svetog Jakova u Šibeniku.
Sveèanost reðenja predvodio je šibenski biskup Ante Ivas u
koncelebraciji s velikim brojem sveæenika.
"Sveæeništvo nije osobni izbor, nego Kristov izbor, dar koga
On dijeli svojoj Crkvi da nastavi svoje spasonosno
djelovanje u svijetu sve do svršetka svijeta. To je dar koga je
Krist najprije darovao svojim apostolima. Dar koji se
nastavlja u Crkvi po apostolskim nasljednicima biskupima.
To je dar koji biskupi po sakramentu svetoga reda prenose
sveæenicima kao suradnicima biskupskoj službi", poruèio je
biskup Ivas u homiliji. Istaknuo je da Isus poziva, uvodi i
šalje sveæenike da budu živo kamenje i dobri graditelji
njegove Crkve. Reðenike biskup je pozvao na spremnost
služenja: "Da se iskrenom molitvom Ocu mognete suoèiti s
krvavim znojem u Getsemanskim vrtovima, s Judinim
izdajama i s umorima i pospanošæu apostolskom. Isus vas
vodi u Jeruzalem, da pred svim Pilatima svijeta, svim lažnim
svjedocima i obmanama, budete spremni svjedoèiti i braniti
Istinu, do kraja. I oduprijeti se herodovskim oèekivanjima da
budete zabavnjaci ili èudotvorci. Da èuvate svoj sveæenièki
identitet! On vas vodi u Jeruzalem i na Golgotu, na križ, da
budete spremni, zajedno s njime, svima raširiti ruke na
zagrljaj ljubavi Božje, i u njegovo ime oprostiti, i 'onima što
ne znaju što èine' i onima koji uvide i priznaju svoj grijeh".
Zahvalivši svima koji su reðenike pratili na putu do oltara,
biskup je potaknuo šibensku Crkvu na molitvu za sveæenike
te ih povjerio zagovoru Blažene Djevice i sv. Mihovila.
Nakon homilije uslijedio je èin reðenja, polaganje ruku
biskupa i svih nazoènih sveæenika te posvetna molitva. Na
kraju slavlja, koje su pjevanjem uvelièali Mješoviti
katedralni zbor i zbor župe Murter, novim sveæenicima u
prezbiteriji Šibenske biskupije dobrodošlicu je zaželio
posljednji zareðeni sveæenik don Oleg Petroviæ. "Ne bojte se
jer Bog je sa vama!" poruèio je reðenicima vlè. Petroviæ.
"Ovo djelo koje je Bog zapoèeo u vašim životima on æe
dovesti do kraja. On vas je izabrao i on æe vas voditi.
Dozvolite Gospodinu da ostvaruje plan spasenja za ljude
kojima æete biti poslani". Reðenicima je preporuèio
oslanjanje na Božju providnost. "U svoje osobno ime i uime
braæe sveæenika želim vam poruèiti kako smo uz vas. Prije
svega u molitvi, ali i u konkretnoj pomoæi kada vam bude
zatrebala".
Zlatni jubilej fra Rafaela Lukariæa, franjevca treæoredca
Glavotok, 30.6.2013. (IKA) - U Samostanu sv. Marije na
Glavotoku na otoku Krku 30. lipnja fra Rafael Lukariæ, èlan
Provincije franjevaca treæoredaca glagoljaša, proslavio je 50
godina misništva. Sveèano misno slavlje u samostanskoj
crkvi predvodio je slavljenik okružen rodbinom, prijateljima
i subraæom iz samostana sv. Franje Asiškoga u Krku i
domaæinima.
Propovijedao je njegov subrat fra Petar Runje. Poslije mise
nastavljeno je druženje u samostanskom blagovalištu.
Fra Rafael duži dio sveæenièkog služenja proveo je u
misijama u Peruu, više od dvadeset i pet godina. Trenutaèno
je na službi župnika i samostanskog poglavara u Martinšæici
na otoku Cresu.
.
3. srpnja 2013. broj 27/2013
17
Domovinske vijesti
Blato: Poèela devetnica bl. Mariji Petkoviæ
Blato, 1.7.2013. (IKA) - U svetištu Bl. Marije Propetog
Isusa Petkoviæ u Blatu poèela je 30. lipnja devetodnevna
priprava za njezin blagdan u godini kada se slavi 10.
obljetnica beatifikacije. Prvoga dana devetnice bio je dan
bolesnika. Euharistijsko slavlje u svetištu predvodio je don
Nikola Berišiæ, župnik župe Svih svetih u Blatu i dekan
Korèulanskoga dekanata. Tom prigodom svi koji su željeli
imali su moguænost primiti sakrament bolesnièkog
pomazanja.
U ponedjeljak, drugog dana devetnice, euharistijsko slavlje u
svetištu predvodio je o. Jozo Æirko iz dominikanskog
samostana u Splitu. U propovijedi osvrnuo se na Isusov
poziv i rijeèi "Hoæe li tko za mnom… neka danomice uzima
križ svoj i neka me slijedi". Isus je znao što èini kada je
tražio dobrovoljce da mu se pridruže. Znao je da svijet danas
u prvom redu ne traži ljude velike pameti , genije, nego
veliko srce. Ako je itko imao veliko srce onda je to blažena
Marija Petkoviæ, koja je brinula za tolike siromahe i patnike.
Znao je da današnji svijet treba ljude koji se potpuno predaju
u ostvarenju Božjeg poziva. Znao je da današnjem svijetu ne
trebaju prvenstveno ljudi velike moæi nego velike vjere.
Marija je imala vjere, zato je i osnovala Družbu kæeri
milosrða i iz povjerenja u Boga pošla širiti Kraljevstvo
Božje. Zakljuèio je rijeèima kardinala Leon-Etienna Duvala:
"Ma kako lijepo izreèene apstraktne rijeèi, one ne pokreæu
ljude. Ali ako se pred vama pojavi osoba, živa osoba,
sposobna govoriti srcu; i ako istina prožima život te osobe i
ako je ta osoba sposobna svoju moæ i snagu darivati s puno
istinske ljubavi, tada, tek tada æe zora boljeg i ljepšeg dana
zasjati na horizontu našeg neba." Euharistijsko slavlje
uvelièao je djeèji zbor "Stope" pod vodstvom s. M. Danijele
Škoro.
Blaženi papa Ivan Pavao II. proglasio je Mariju Petkoviæ
blaženom 6. lipnja 2003. u Dubrovniku.
Sjednica kanonika Senjskoga kaptola
Biskup Bogoviæ najavio da æe se 1700. obljetnice Milanskog
edikta proslaviti u Rakovici 18. kolovoza a misno slavlje
predvodit æe kardinal Josip Bozaniæ
Senj, 1.7.2013. (IKA) – U ponedjeljak 1. srpnja održana je u
Senju prva ovogodišnja sjednica kanonika Senjskog kaptola.
Pod predsjedanjem gospiæko-senjskog biskupa Mile
Bogoviæa okupili su se mons. Mile Èanèar, mons. Tomislav
Šporèiæ, mons. Marijan Ožura, mons. Mile Peciæ, preè. Petar
Bogut i zaèasni kanonik preè. Josip Mustaæ. Susret je poèeo
molitvom Srednjeg èasa u senjskoj katedrali Uznesenja
BDM.
Biskup Bogoviæ govorio je o proslavi 1700. obljetnice
Milanskog edikta kojim je Crkva dobila slobodu. Slavlje æe
se održati u Rakovici 18. kolovoza kada ta župa slavi sv.
Jelenu, majku cara Konstantina, koji je Crkvi podario
slobodu. Misno slavlje predvodit æe kardinal Josip Bozaniæ,
a slavlje s poèetkom u 11 sati æe izravno prenositi HRT. U
slavlje æe se ukljuèiti KUD-ovi slunjskog kraja i njihovi
gosti koji tog dana održavaju svoju smotru. Bit æe pozvane
udruge koje u svom programu èuvaju i štite velièinu žene i
majke. Naime, sv. Jelena je rodila i odgojila sina koji je
promijenio povijest.
Mons. Tomislav Šporèiæ iznio je pred kanonike dogaðaje u
ovoj pastoralnoj godini koja završava na blagdan Krista
Kralja te plan u iduæoj pastoralnoj godini. Pastoralni susreti i
susreti raznih vijeæa održavat æe se na odreðene datume a
obuhvaæene su sve kategorije Božjeg naroda.
18
3. srpnja 2013. broj 27/2013
ika
Proslavljena zlatna misa mons. Ivice Kecerina
Zagreb, 2.7.2013. (IKA) – Sveèana proslava blagdana
Pohoda Blažene Djevice Marije u istoimenoj župnoj crkvi na
Dolcu održana je 2. srpnja. Tom prigodom proslavljena je i
zlatna misa župnika mons. Ivice Kecerina koji je predvodio
misno slavlje u koncelebraciji više od dvadesetak sveæenika,
meðu kojima je bilo i kolega-zlatomisnika. Propovijedao je
rektor Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu
mons. Jure Bogdan, koji je kao sveæenik-student èesto
dolazio na ispomoæ u Missisaugu gdje je slavljenik
pastoralno djelovao trideset godina.
Nakon ostvarenog, žrtvom i samoprijegorom ispunjenog
sveæenièkoga života, danas zahvaljujemo Bogu od kojega
dolazi svako dobro, na pedeset godišnjem služenju Crkvi i
narodu mons. Ivice Kecerina, rekao je propovjednik te se
osvrnuo na misna èitanja, malenu barku privezanu na obali
Galilejskog mora. Sveæenièka laða našeg jubilarca otisnula
se od rodne zagrebaèke obale i smjelo krenula na puèinu u
nepoznato. U sveopæoj Crkvi bilo je to vrijeme Drugoga
vatikanskoga sabora. U domovinskoj Crkvi koja se nakon II.
svjetskoga rata suoèila s teškim progonima zamjeæivali su se
skromni znakovi nade stanovitih popuštanja prema Crkvi.
Šezdesetih godina prošlog stoljeæa naša sjemeništa i
samostani bili su prepuni mladosti i života. U našim
obiteljima koje se nisu plašile života, odzvanjala je svake
veèeri skladna i pobožna molitva ukuæana, rekao je
propovjednik, ocrtavajuæi ondašnje prilike, a potom se
osvrnuo na sveæenièki, pastoralni rad mons. Kecerina.
Posebni naglasak stavio je na pastoralno djelovanje meðu
Hrvatima u Kanadi, kamo je otišao godine 1976. najprije u
župu Naše Gospe Kraljice Hrvata u Torontu, da bi nakon
godina dana bio imenovan župnikom novoosnovane župe
Hrvatskih muèenika u Missisaugi.
Sveæenièko zvanje je èin vjere. Biti sveæenik može samo
onaj koji vjeruje. Bog poziva na nasljedovanje, a èovjek u
intimi svoga srca, u vjeri odgovara. Tu je tajna uspjeha
svakog pastoralnog radnika. To se jednostavno vidi i
prepoznaje je li on Božji èovjek i živi li iz vjere. Vjere nema
bez molitve. Vjera se hrani molitvom, stalnom i ustrajnom.
Zajednièkom molitvom i osobnom u intimi i skrovitosti srca,
rekao je mons. Bogdan, te posvjedoèio kako se kao sveæenikstudent uvijek divio vlè. Kecerinu koji bi se ustajao ranije i
odlazio u crkvu pred svetohranište moliti èasoslov.
Na kraju mise slavljeniku je predan blagoslov Svetoga Oca
te je proèitana èestitka zagrebaèkog nadbiskupa kardinala
Josipa Bozaniæa u kojoj zlatomisniku zahvaljuje za odano
sveæenièko služenje i svjedoèenje u 50 godina sveæeništva.
Prije blagoslova, mons. Kecerin zahvalio je svima koji su se
odazvali na misno slavlje te pridonijeli njegovu jubileju.
Crkva u Hrvata
ika
Crkva u Hrvata
Proslava Dana državnosti u Zemunu
Misno slavlje predvodio je biskup Gašparoviæ
Zemun, 23.6.2013. (IKA) - U povodu Dana državnosti
Republike Hrvatske i ulaska Hrvatske u Europsku uniju, u
nedjelju 23. lipnja misu za domovinu u župi Uznesenja
Blažene Djevice Marije u Zemunu zajedno s mnogobrojnim
sveæenicima i s domaæinom vlè. Jozom Dusparom, dekanom
i župnikom zemunske župe, predvodio je srijemski biskup
Ðuro Gašparoviæ. Biskup je u homiliji istaknuo da bi ulazak
Hrvatske u zajednicu europskih naroda trebao biti popraæen
njegovanjem nade da æe to biti put hrvatskog naroda, kao i
svih drugih naroda, k boljoj buduænosti, a to bi moralo
podrazumjevati i njegovanje svih vjerskih, društvenih i
moralnih vrijednosti koje proistièu iz empatije prema
bližnjem. Uime župe i svih župljana hrvatske nacionalnosti
nazoènima se obratila i prof. Matijeta Mikeliæ s istim
željama. Na kraju je i veleposlanik Republike Hrvatske u
Srbiji Željko Kuprešak, nakon što mu je s. Ozana predala grb
Republike Hrvatske koji je osobno izradila od bijelih i
crvenih ruža, govorio o ulasku Hrvatske u Europsku uniju i
izmeðu ostalog istakao i nadu da æe u bliskoj buduænosti
doæi dan kada æe se Hrvatskoj u Europskoj uniji pridružiti i
Republika Srbija te da æe to biti ujedno i put tolerancije i
suradnje.
Nakon mise, Društvo hrvatske mladeži Zemuna i Zajednica
Hrvata Zemuna Ilija Okrugiæ, zajedno s domaæinom vlè.
Dusparom, organizirali su sada veæ tradicionalnu proslavu
koja je održana u župnoj dvorani u nazoènosti više od 150
gostiju, meðu kojima su bili srijemski biskup i mnogobrojni
sveæenici, redovnici i redovnice, veleposlanik Republike
Hrvatske sa suradnicima iz veleposlanstva i predstavnici
Hrvatskoga nacionalnog vijeæa Zlatko Naèev i Andrej
Španoviæ.
Proslavu je otvorio župni zbor Sv. Cecilija s nekoliko
hrvatskih izvornih pjesama, a zatim su èlanovi DHMZ
uprilièili prigodan program èija je tema bila ulazak Hrvatske
u Europsku uniju. Predstavili su misli i djelo književnika
Antuna Gustava Matoša, vrijednosti na kojima se temelji
Europska unija, u kratkoj glazbenoj stanci svirali Bacha i
Beethovenovu Odu radosti, predstavili hrvatsku kulturnu
baštinu koja je uvrštena na UNESCO-v popis kulturne
baštine èovjeèanstva i najuspješnije hrvatske sportaše, a na
kraju je dramska sekcija Društva izvela kratku komiènu
predstavu. Gostima se obratio i vlè. Duspara, koji je govorio
o kršæanskim vrijednostima hrvatskog naroda uopæe, a
posebno hrvatske nacionalne manjine u Srbiji, kao i o zaštiti
njenih prava. Poslije programa za sve nazoène organiziran je
domjenak, a druženje je nastavljeno do kasnih veèernjih sati.
Subotica: Društvo umjesto instituta "Ivan Antunoviæ"
Subotica, 25.6.2013.
(IKA) - U pastoralnom centru
"Augustinianum" u Subotici održana je 25. lipnja izborna
skupština Katolièkog instituta za kulturu, povijest i
duhovnost "Ivan Antunoviæ". Na izbornoj skupštini usvojene
su izmjene i dopune statuta a promijenjen je i naziv te
ustanove. Umjesto dosadašnjeg Katolièkog instituta, ta
znaèajna ustanove Crkve u Hrvata Subotièke biskupije nosit
æe ubuduæe ime Katolièko društvo za kulturu, povijest i
duhovnost "Ivan Antunoviæ". Tu izbornu skupštinu
pripremilo je radno predsjedništvo koje je imenovao biskup
Ivan Penzeš. Radno predsjedništvo radilo je u sastavu: mons.
Stjepan Beretiæ, dr. Andrija Anišiæ i dr. Josip Ivanoviæ dok
je tajnièke poslove obavljao dr. Ivica Ivankoviæ Radak.
Na skupštini je izabrano novo predsjedništvo Društva koje
èine: mons. Stjepan Beretiæ, predsjednik, dr. Josip Ivanoviæ,
potpredsjednik, dr. Ivica Ivankoviæ Radak, tajnik te Lazar
Cvijin, riznièar. Takoðer su izabrani proèelnici pojedinih
odjela Društva. Društvo æe umjesto dosadašnjih devet odjela
imati svega pet. Na èelu Bunjevaèko-šokaèke knjižnice
"Ivan Kujundžiæ" bit æe prof. Katarina Èelikoviæ, Petar
Skenderoviæ rukovodit æe Arhivskim odjelom "Lajèo
Budanoviæ", Odjel za znanost, književnost i umjetnost "Josip
Andriæ" vodit æe master književnosti i engleskog jezika
Kristijan Vekonj. Na èelu Etnografskog odjela "Blaško
Rajiæ" bit æe prof. Jelena Piukoviæ a proèelnik Nakladnièkog
odjela "Ivan Evetoviæ" bit æe dr. Andrija Anišiæ. Osim
proèelnika pojedinih odjela Josip Štefkoviæ i Dr. med.
Marija Manidiæ izabrani su za èlanove Vijeæa Društva.
Službu nadzora Društva vršit æe Franjo Ivankoviæ, Ladislav
Suknoviæ i Ljubomir Mesaroš. Društvo dosada ima 83
redovna èlana.
Na kraju skupštine okupljenima se obratio biskup Penzeš,
koji je izrazio radost što æe dosadašnji Institut nastaviti svoje
djelovanje kao Katolièko društvo u sastavu Subotièke
biskupije. Uz èestitke svim novoizabranim èlanovima
vodstva Društva biskup je svima poželio puno uspjeha u
buduæem radu. On je takoðer odobrio da Društvo ima svoje
prostorije i djeluje u sklopu pastoralnog centra
"Augustinianum" a svim nazoènim èlanovima Društva
podijelio je svoj natpastirski blagoslov.
Kao prvu aktivnost novoga vodstva Društva, predsjednik
mons. Stjepan Beretiæ najavio je Književnu veèer koja æe biti
održana 8. kolovoza a na kojoj æe Društvo obilježiti 125.
obljetnicu smrti svog naslovnika, biskupa Ivana Antunoviæa.
Tom prigodom bit æe i promocija doktorskog rada Andrije
Anišiæa, pod naslovom: Vjersko-moralna obnova braka i
obitelji – model opstanka i naroda u djelima Ivana
Antunoviæa. Mons. Beretiæ takoðer je pozvao sve èlanove
Društva da se u listopadu pridruže studijskom putovanju u
Maðarsku pod nazivom "Putovima biskupa Ivana
Antunoviæa".
Papino odlikovanje hrvatskom veleposlaniku pri Svetoj
Stolici
Vatikan, 27.6.2013. (IKA) - Papa Franjo odlikovao je
veleposlanika Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici Filipa
Vuèka Ordenom velikog križa Reda Pija IX. s lentom.
Sveèanost uruèenja odlièja prireðena je u Vatikanu 27.
lipnja, u povodu svetkovine sv. Petra i Pavla. Odlièje je
veleposlaniku Vuèku uruèio zamjenik državnog tajnika
nadbiskup Giovanni Angelo Becciu. Ceremonija je održana
na latinskom jeziku. Za veleposlanika RH bila je to prilika
da nadbiskupu Becciu preda i prigodni dar povezan sa
skorim ulaskom Hrvatske u EU.
Orden velikog križa Reda Pija IX. s lentom osnovao je 1847.
Pio IX. prigodom obilježavanja svoje prve obljetnice izbora
za Papu, a dodjeljuje se uglednim stranim dužnosnicima i
veleposlanicima nakon nekoliko godina djelovanja pri Svetoj
Stolici. Filip Vuèak predao je vjerodajnice papi Benediktu
XVI. 11. travnja 2011.
.
3. srpnja 2013. broj 27/2013
19
Crkva u Hrvata
Mons. Hraniæ primio palij iz ruku pape Franje
Vatikan, 29.6.2013. (IKA/TU) - Na svetkovinu apostolskih
prvaka sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, tijekom sveèanoga
misnog slavlja u bazilici Sv. Petra u Vatikanu ðakovaèkoosjeèki imenovani nadbiskup i metropolit Ðuro Hraniæ
primio je iz ruku pape Franje palij, znak metropolitanske
èasti i dužnosti. Vunene palije Sveti Otac je blagoslovio te
podijelio metropolitima koji su imenovani u posljednjih
godinu dana, a uz mons. Hraniæa primila su ga još 34
nadbiskupa. Palij je liturgijski znak što ga nose nadbiskupi
metropoliti, oznaèava poseban vid zajedništva metropolita i
Pape te vlast koju metropolit u zajedništvu s rimskom
Crkvom po pravu ima u svojoj pokrajini.
Sveæenièko reðenje don Frane Èivljaka
Lezhei, 29.6.2013. (IKA) - Don Frano Èivljak iz župe sv.
Mihajla u Dubrovniku zareðen je za sveæenika u subotu 29.
lipnja u katedralnoj crkvi Sv. Nikole u Lezhei (Albanija).
Sveèano pontifikalno misno slavlje predvodio je mjesni
biskup Ottavio Vitale, uz sudjelovanje 25 sveæenika, tijekom
kojeg je podijelio sveti red prezbiterata don Franu Èivljaku
iz Dubrovnika i don Abrahamu Sanchezu Pujante iz
Španjolske, ðakonima misionarskog sjemeništa Redemptoris
Mater u Lezhei.
Iz Dubrovaèke biskupije na slavlju su bili župnik župe sv.
Mihajla u Dubrovniku, iz koje potjeèe sveæenik Èivljak, don
Željko Kovaèeviæ te don Marin Luèiæ. Uz roditelje, brata i
sestru bile su prisutne bake i velik broj rodbine koja je došla
sa svih strana na taj veliki dogaðaj reðenja. Takoðer su bili
prisutni i neokatekumeni iz Dubrovnika.
U propovijedi biskup je protumaèio tekstove Svetog pisma o
sv. Petru i Pavlu. Zatim se osvrnuo na reðenike koje je
usporedio sa svetim Petrom i Pavlom da u današnjem svijetu
moraju poput njih svjedoèiti. Potaknuo ih je da budu spremni
prihvatiti i "križ i maè" kao što su uèinili sv. Petar i Pavao.
Zahvalio se Misionarskom sjemeništu na èelu s
odgojiteljima koji su dali ta prva dva sveæenika.
Don Frano Èivljak roðen je 30. ožujka 1985. godine u
Dubrovniku, kao prvo dijete roditelja Ambroza i Dubravke r.
Antiæ, kršten je u župi sv. Mihajla u Dubrovniku 28. travnja
1985. godine gdje je primio i prvu prièest 9. svibnja 1994.
godine, a sakrament potvrde u župi Velike Gospe u
Dubrovniku 2. travnja 2000. Osnovnu i srednju školu
završio je u Dubrovniku, a Filozofsko-teološki studij u
Skadru u Albaniji. Ðakonsko reðenje primio je 8. prosinca
2012. godine u katedrali sv. Nikole u Lezhei (Albanija).
Imenovana uprava Provincije Majke Divne – Sarajevo
Sarajevo, 29.6.2013. (IKA) - Na sjednici Vrhovnoga vijeæa
Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskoga 27.
lipnja imenovana je uprava Provincije Majke Divne –
Sarajevo, na drugo trogodište u promijenjenom sastavu.
Proglašenje je bilo u subotu 29. lipnja u Sarajevu.
Za provincijalnu glavaricu imenovana je s. M. Terezija
Karaèa. Za prvu savjetnicu i zamjenicu provincijalne
glavarice s. M. Julijana Djakoviæ, za drugu savjetnicu s. M.
Paulina Kvesiæ, za treæu savjetnicu s. M. Monika Martiæ, za
èetvrtu savjetnicu s. M. Alojzija Ramljak. Za tajnicu i
ekonomu Provincije izabrana je s. M. Augustina Matijeviæ.
.
20
3. srpnja 2013. broj 27/2013
ika
Mostar: Sveæenièko reðenje trojice franjevaca
Mostar, 29.6.2013. (IKA) - Na svetkovinu sv. Petra i Pavla,
29. lipnja u istoimenoj župnoj i samostanskoj crkvi u
Mostaru na sveèanoj veèernjoj misi mostarsko-duvanjski
biskup i mrkansko-trebinjski apostolski upravitelj Ratko
Periæ podijelio je sveæenièki red trojici kandidata
Hercegovaèke franjevaèke provincije Uznesenja Marijina.
Novozareðeni sveæenici su fra Josip Serðo i fra Mario
Ostojiæ, rodom iz župe sv. Jakova st. Meðugorje, te fra
Stanko Æosiæ, rodom iz župe Presvetog Trojstva u Buhovu.
Suslavili su provincijal fra Miljenko Šteko, generalni vikar
don Željko Majiæ te još 47 sveæenika, kojima su se nakon
reðenja prikljuèila i trojica novih misnika.
Na kraju sveèane mise biskupu je na prezbiterskom reðenju
trojice franjevaèke braæe zahvalio provincijal fra Miljenko
Šteko, takoðer braæi u samostanu te bogoslovima koji su
stigli iz Zagreba. Izrazivši radost, èestitao je i obiteljima
novih sveæenika, a napose novozareðenicima, kao i svima
koji su ih pratili na putu do oltara. Napose je zahvalio
njihovim odgojiteljima, a trojici mladomisnika posvijestio je
da uvijek imaju na pameti da Gospodin svojim prijateljima
nikada nije obeæao lagodan život; ali nikad nije izostalo ni
ohrabrenje koje uvijek odzvanja sa stranica Svetog pisma:
"bit æu s tobom", kazao je provincijal.
Nakon liturgijskog slavlja koje su uvelièali župni zbor pod
vodstvom s. Slavice Filipoviæ i uz liturgijsku asistenciju
bogoslova, novaka i postulanata pod ravnanjem fra Stipana
Klariæa i don Tomislava Ljubana, uprilièena je zakuska u
samostanskom klaustru.
Sveæenièko reðenje u Banjoj Luci
Banja Luka, 29.6.2013. (IKA/KTA) - Na svetkovinu sv.
Petra i Pavla, 29. lipnja, u katedrali Sv. Bonaventure u
Banjoj Luci na sveèanom misnom slavlju banjoluèki biskup
Franjo Komarica podijelio je red prezbiterata ðakonima
Banjoluèke biskupije Zlatku Matiæu i Marku Stojèiæu. U
koncelebraciji su bili banjoluèki pomoæni biskup Marko
Semren i 14 sveæenika, meðu kojima su bili i župnici
reðenika fra Zoran Jakoviæ iz Kraljeve Sutjeske i vlè. Ðuro
Arloviæ iz Borovice te vlè. Ivo Martinoviæ iz Drvara.
U homiliji biskup Komarica je govoreæi o duhovnom pozivu,
izmeðu ostalog, rekao: "Krist poziva ljude, svakog
pojedinca. To je tajna Crkve i njene postojanosti,
neuništivosti. To je tajna i postojanosti sveæeništva u Crkvi.
Krist zove na razlièite naèine u svoju službu". Obraæajuæi se
reðenicima, biskup je nastavio: "Božja svemoæna rijeè i žar
Božjega Duha uèinit æe vas polaganjem biskupovih ruku
uskoro sveæenicima Sina Božjega, Isusa Krista. Božji Duh,
kao Božji milosni dar siæi æe na vas, a to nije "duh
bojažljivosti, veæ duh snage, ljubavi i trijeznosti". Vi æete
biti time uvršteni u niz Božjih slugu, koji veæ dvije tisuæe
godina – kroz najrazlièitija vremena i nevremena – prolaze
selima i gradovima, zemljama i narodima i stupaju pred
kraljeve i moænike svijeta, donoseæi svima Božje sveto ime i
sveti Kristov nauk, kazao je biskup. Tijekom misnog slavlja
liturgijsko pjevanje je animirao katedralni zbor pod
ravnanjem s. Damjane Kovaèeviæ, sveèanu pontifikalnu
asistenciju èinili su bogoslovi Banjoluèke biskupije, a
ceremonijama je ravnao vlè. Ante Vidoviæ.
Druženje je nastavljeno u prostorijama Biskupskog
ordinarijata uz prigodnu okrepu, tijekom koje je majka vlè.
Stojèiæa, mladomisnika, uruèila biskupu Komarici ruèni rad
sliku s Gospinim likom.
ika
Sveæenièko reðenje u sarajevskoj katedrali
Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljiæ podijelio red
prezbiterata osmorici ðakona
Sarajevo, 29.6.2013.
(IKA/KTA) – U sveèanom
prijepodnevnom euharistijskom slavlju u subotu 29. lipnja,
na svetkovinu svetih apostola Petra i Pavla, vrhbosanski
nadbiskup kardinal Vinko Puljiæ u suslavlju s pedesetak
sveæenika u sarajevskoj prvostolnici Presvetog Srca Isusova
za sveæenike je zaredio osmoricu ðakona, šestoricu na naslov
Vrhbosanske nadbiskupije i dvojicu na naslov Franjevaèke
provincije Bosne Srebrene Svetoga križa.
Oslikavši ukratko u propovijedi likove dvojice apostolskih
prvaka, biskup je reðenicima posvjestio znaèenje njihova
reðenja te ih potaknuo da njihovo reðenje iskristalizira jednu
istinu: "ili æeš sagorjeti na oltaru poput svijeæe, dajuæi se
sasvim za zvanje i povjerenje koje Bog daje ili æeš se
uklanjati od žrtve i biti nezadovoljan". Podsjetivši da je kroz
proteklih dvadesetak godina zaredio više od dvjesto
sveæenika, kardinal je istaknuo da se svaki dan pomoli za
one koje je zaredio da ustraju, izdrže u napastima i
problemima svakodnevnice. Mladomisnicima je posvjestio
važnost "raðanja" ljudi za nebo, poruèivši im: "Velika je
vaša uloga. Važne poslove radite. Postanite svjesni velièine
poziva." Vjernike je pak pozvao da sveæenike prate svojom
molitvom "kako oni nikad ne bi osramotili Onoga koji ih je
pozvao i darovao im ovo veliko povjerenje". Rodbini je
èestitao, jer je uistinu velika èast imati nekog iz svoje loze
tko æe biti tako blizak Bogu. Na kraju se obratio i
okupljenim bogoslovima, ohrabrivši ih da se odupru
svakodnevnim unutrašnjim kušnjama i izazovima svijeta te
ih je pozvao da u današnjem reðenju vide svoje ohrabrenje.
Nakon propovijedi preè. Marko Zubak, rektor Bogoslovnog
sjemeništa, predstavio je kandidate za Vrhbosansku
nadbiskupiju a fra Danimir Pezer kandidate za Franjevaèku
provinciju Bosnu Srebrenu.
Misno slavlje animirao je zbor bogoslova Vrhbosanskoga
bogoslovnog sjemeništa "Stjepan Hadroviæ" pod ravnanjem
vlè. Marka Stanušiæa, profesora crkvene glazbe na
sarajevskom KBF-u, a nakon euharistijskog slavlja
nastavljeno je druženje oko obiteljskog stola u dvjema
Bogoslovijama.
Misa za žrtve u Lugu
Tomislavgrad, 1.7.2013. (IKA) – Misa za 83 ubijenih
mještana Luga, Kuka i Letke 16. prosinca 1943. slavljena je
30. lipnja, nakon proslave blagdana roðenja sv. Ivana
Krstitelja, u duvanjskome selu Lugu. Misu je predslavio fra
Miljenko Stojiæ, vicepostulator postupka muèeništva za
proglašenje blaženima i svetima pobijenih hercegovaèkih
franjevaca. Suslavili su duvanjski misionar u Africi fra Pere
Èuiæ i župni vikar u Tomislavgradu fra Velimir Bagavac.
Uoèi mise pred spomen križem održana je prigodna molitva
uz èitanje svih imena stradalih u tome zloèinu. Za svakoga
od njih upaljena je svijeæa. Nju su položili mladi, dok je
ispred Udruge Lug – Poljica, koja je osnovana radi oèuvanja
uspomene na žrtvu nevino stradalih, položeno cvijeæe. U
propovijedi Stojiæ je istaknuo nastojanje Komisije HBK i
BK BiH za hrvatski martirologij koja meðu onima koji su
pobijeni u II. svjetskom ratu i poraæu želi pronaæi muèenike.
"Njih ima meðu svim crkvenim staležima. Trenutaèno je
teško reæi koliki je broj ubijenih u hrvatskom narodu, ali se
zna da je taj broj u Hercegovini oko 20.000. S druge, pak,
strane komunisti su ubili 563 sveæenika, redovnika,
redovnica, bogoslova i sjemeništaraca, više nego
nacionalsocijalizam u Njemaèkoj (250 sveæenika)", kazao je
fra Miljenko te dodao da æe Komisija vrlo brzo poæi od župe
Crkva u Hrvata
do župe i popisivati muèenike, ali ujedno i pobijene. Pozvao
je vjernike da se ne boje i da svjedoèe o onome što znaju.
Podsjetio je da je samo Hercegovaèka franjevaèka provincija
u II. svjetskom ratu i poraæu izgubila 66 svojih èlanova. Oko
90-ak hercegovaèkih franjevaca okusilo je, ili je manji broj
to zamijenio globom, komunistièku tamnicu. Trojica su tamo
praktièki ubijena, velik broj njih ostao je trajno narušenoga
tjelesnog i duševnog zdravlja. "Danas želimo barem neke
meðu njima proglasiti muèenicima, odnosno blaženima i
svetima. Neæemo to moæi uèiniti za sve, jer nemamo
dokumente i svjedoèenja što se toèno dogodilo. No, neka
samo jedan meðu njima bude proglašen muèenikom on æe
time osvijetliti i žrtvu svih ostalih. Postupak je u punom
tijeku ali trebat æe dosta vremena i dosta snage da se to
dovrši. No, to uopæe nije važno. Neka traje koliko treba,
važno je samo da se mi kao pojedinci i kao zajednica
mijenjamo kroz sve to", rekao je fra Miljenko.
U Banjoj Luci proslavljena svetkovina Predragocjene
Krvi Kristove
Banja Luka, 1.7.2013.
(IKA/TABB) - U samostanu
klanjateljica Krvi Kristove Novi Nazaret u banjoluèkom
naselju Budžak proslavljena je 1. srpnja svetkovina
Predragocjene Krvi Kristove. Sveèano koncelebrirano misno
slavlje u samostanskoj kapelici predslavio je banjoluèki
biskup Franjo Komarica. Na misnom slavlju sudjelovale su
23 pripadnice Družbe klanjateljice Krvi Kristove te
pripadnice Družbe sestara milosrdnica i misionarke ljubavi, i
veliki broj vjernika.
U propovijedi biskup Komarica protumaèio je smisao
blagdana Predragocjene Krvi Kristove koji je za cijelu Crkvu
ustanovio bl. papa Pio IX. godine 1849. nakon svoga
povratka u Rim iz progonstva. Slavio se u prvu nedjelju u
lipnju. Papa Pio X. postavio ga je na današnji dan. U opæoj
reformi kalendara, nakon II. vatikanskoga koncila, papa
Pavao VI. ujedinio je blagdan Predragocjene Krvi Kristove
sa svetkovinom Presvetog Isusova Tijela – u jednu
svetkovinu – to je svetkovina Presvetog Tijela i Krvi
Kristove. "Dopušteno je redovnièkim družbama, koje
posebno njeguju duhovnost Krvi Kristove da i posebno slave
na današnji dan svetkovinu Predragocjene Krvi Gospodina
našega Isusa Krista", pojasnio je biskup Komarica.
Potom je rekao što ta svetkovina znaèi u životu svakog
kršæanina, a posebno u životu redovnica koje štuju
Predragocjenu Krv Kristovu. "Zajedno s tolikim drugim
èlanicama vaše meðunarodne Družbe nazoène na svim
kontinentima zemaljske kugle i vi ste u èašæenju
Predragocjene Krvi Kristove našle zastavu i izvor jedinstva,
spasenja i mira – zajedno s tolikim drugim èlanovima
Kristove Crkve, koji se zauzeto bore da se u cijelom svijetu,
a to znaèi i u ovom gradu, ovoj biskupiji i ovoj zemlji uèvrsti
kraljevstvo Kristovo, kraljevstvo Kristove "istine i pravde,
svetosti i milosti, ljubavi i mira" (predslovlje Krista Kralja).
Zato je ovaj vaš samostan Novi Nazaret izuzetno dragocjena
oaza božanskog života, utjehe i smirenja za sve umorne od
udaraca života koji prolaze ulicama našeg grada, koji u njega
stižu i koji traže duhovne okrjepe. Jer, vi ste redovnice
osobito prikladne za pružanje duhovnih poticaja i duhovne
pratnje onima koji to traže a takvih gladnih Boga i
osmišljena života je oko nas jako mnogo", poruèio je biskup
Komarica.
Nakon misnog slavlja predstojnica samostana s. Damjana
Kovaèeviæ zahvalila je biskupu Komarici i nazoènim
sveæenicima na svesrdnoj pomoæi i dolasku te sve pozvala da
druženje nastave u prostorijama samostana.
3. srpnja 2013. broj 27/2013
21
Crkva u Hrvata
Jubilarno 40. hrvatsko hodoèašæe Altötting
Sveèano misno slavlje u bavarskom svetištu predvodio
kardinal Josip Bozaniæ
Altötting, 30.7.2013. (IKA) - Hrvati katolici iz hrvatskih
katolièkih misija iz Bavarske hodoèastili su 40. put u
nedjelju 30. lipnja u marijansko svetište u Bavarskoj
Altötting. Sveèano misno slavlje u šatoru pokraj bazilike Sv.
Ane, koja se obnavlja, u tome mjestu predvodio je i
propovijedao zagrebaèki nadbiskup kardinal Josip Bozaniæ u
zajedništvu s voditeljem HKM München i predstavnikom
HKM Bavarske regije fra Borisom Èariæem, organizatorom
hodoèašæa voditeljem HKM Regensburg vlè. Josipom
Antoncem, nadbiskupijskim tajnikom vlè. Josipom
Horvatom te s još deset biskupijskih i redovnièkih sveæenika
uz asistenciju stalnog ðakona iz HKM München Mate
Kutleše.
Na poèetku mise išlo se u ophodu u kojem su mladi u
hrvatskim narodnim nošnjama nosili hrvatski i bavarski
barjak, barjak jubilarnog 40. hodoèašæa te barjake hrvatskih
katolièkih misija koje djeluju u Bavarskoj. Uz više tisuæa
hrvatskih hodoèasnika pristiglih na hodoèašæe iz raznih
krajeva Bavarske, skupina mladih iz Münchena pristigla je
pješice, kao i jedna skupina na biciklima. Sve ih je pozdravio
o. Èariæ, istaknuvši dan prije ulaska Hrvatske u Europsku
uniju: "Uæi u zajedništvo znaèi unijeti i svoje vlastite
vrijednosti da samim tim one postanu i vrijednosti
cjelokupne zajednice. Mi, Hrvati, vjerni Bogu veæ èetrdeset
godina okupljamo se u ovom bavarskom svetištu tako
pokazujuæi da smo svjesni najveæih vrednota, a to je
vrednota srca posveæena Bogu koje smo donijeli iz svoje
domovine Hrvatske i Bosne i Hercegovine te to aktivno
ugraðujemo svojim životom u ovo svetište i ovu zemlju u
kojoj živimo."
Kardinal Bozaniæ u propovijedi se osvrnuo i na ulazak
Republike Hrvatske u Europsku uniju, istaknuvši: "Poèeci
Europske unije nastali su u onom dijelu Europe koja nije bila
pod komunizmom, jer je komunizam zatvarao. Zatvarao je
ljude unutar granice. Nije dozvoljavao komuniciranje. Imao
je jaku kontrolu. Ideja o zajedništvu zemalja u Europi nastala
je u Zapadnoj Europi. Zaèetnici toga su bili veliki kršæani, a
o nekima se vodi i proces za proglašenje blaženima. Takvo
zajedništvo i povezivanje od poèetka su podržavali i svi pape
do danas. Znakovito je da su upravo zvjezdice koje
oznaèavaju države u poèetku mišljene kao zvjezdice koje u
ikonografiji predstavljaju i Blaženu Djevicu Mariju. Dakako
da se ta poèetna namisao razvijala. Danas kad gledamo na tu
stvarnost imamo puno pitanja i puno poteškoæa, puno
upitnika, puno rijeèi koje kažu zašto to, pa to ide protiv
èovjeka, protiv naroda, protiv Europe. Ali mi smo tu. Ne
može se reæi da Hrvati sutra ulaze u Europsku uniju, nego –
Hrvatska sutra postaje èlanica Europske unije, a mnogi
Hrvati veæ jesu u Europskoj uniji. Vi Hrvatice i Hrvati, veæ
jeste u Europskoj uniji, a sutra u Uniju ulazi država
Hrvatska. Kao Crkva želimo moliti, želimo biti blizu svome
narodu i želimo kazati narodu da æe nam nove okolnosti
omoguæiti bolje povezivanje, da æe biti od pomoæi
konkretnom èovjeku u njegovu životu, rastu i napretku.
Želimo to gledati, dakako, s puno pitanja, ali tu smo. Onaj
koji je izvan, on se stalno bori dokazujuæi da je tu, da
postoji. I Hrvatska se našla u toj situaciji dokazivanja da
jesmo, da smo tu, da smo Europa, da postojimo. Onaj koji je
unutra, on nije više u toj opasnosti, ali je u jednoj drugoj
opasnosti, a ta opasnost je da poène gubiti svoj identitet,
svoju samosvojnost. To æe biti novi zadatak i Hrvatica i
Hrvata i hrvatskog naroda i Hrvatske od sutra u Europskoj
uniji. S jedne strane trebamo biti otvoreni, a s druge strane
trebamo èuvati svoj identitet, svoje obièaje. Posebno želim
22
3. srpnja 2013. broj 27/2013
ika
istaknuti da èuvamo obitelj jer to je karakteristika hrvatskog
naroda. Hrvatski narod duboko osjeæa vrijednost obitelji, a
obitelj je u velikom izazovu danas u Europskoj uniji. Zato je
potrebno da èuvamo i da se borimo za obitelj, za obiteljsku
vjernost, da naše obitelji budu otvorene životu. Pozvani smo
da èuvamo i svoje obièaje i vjeru katolièku. Nas
karakterizira i to da rado dolazimo na sv. misu. Potrebno je
sve to èuvati. Svaka novost donosi prednost i negativnosti.
Zato je potrebno da još jaèe èuvamo i svoj identitet i svoju
katolièku vjeru, svoju vjernost obitelji, a to je zadatak i vas
ovdje u Njemaèkoj, a i nas u Hrvatskoj. To je zadatak
Hrvatica i Hrvata u Bosni i Hercegovini i gdje god se nalaze
diljem svijeta. Neka nam u svemu tome pomogne zagovor
Blažene Djevice Marije najvjernije odvjetnice Hrvatske."
Kardinalov poticaj pozdravljen je pljeskom.
Vjernici su obnovili krsna obeæanja, a kardinal Bozaniæ
predmolio je posvetnu molitvu hrvatskog naroda Blaženoj
Djevici Mariji. Na kraju je uime organizatora hodoèašæa
zahvalio vlè. Josip Antonac.
Kardinal Bozaniæ posebno je zahvalio sveæenicima za
poslanje meðu hrvatskim vjernicima u Njemaèkoj i u svijetu.
Sveæenike je preporuèio u vjernièke molitve, ali preporuèio
je i za molitve za duhovna zvanja, jer, kako je rekao,
katolièkih okupljanja nema bez mise, a mise nema bez
sveæenika. Slavlje je završilo hrvatskom himnom.
Kardinal Bozaniæ u popodnevnim satima predvodio je
veèernju u èast Blažene Djevice Marije i blagoslov s
Presvetim, a blagoslovio je i nabožne predmete. Na
hodoèašæu su se skupljali darovi za Hrvatsko katolièko
sveuèilište u Zagrebu, a vjernici su svoje priloge mogli dati i
nakon središnje mise. Tijekom misnog slavlja pjevali su
vjernici predvoðeni zborom HKM Rosenheim. Pratio je na
orguljama pastoralni suradnik iz HKM Rosenheim Mirko
Kapetanoviæ, a pjevanje je animirao pastoralni suradnik iz
HKM Traunreut Josip Vrdoljak. Vjernici su imali prigodu i
za ispovijed i osobne molitve.
Inozemne vijesti
ika
Inozemne vijesti
Papa o površnim i krutim kršæanima
Ima ljudi koji se "prerušavaju u kršæane" i griješe ili zbog
pretjerane površnosti, ili zbog previše krutosti,
zaboravljajuæi da je pravi kršæanin èovjek radosti
Vatikan, 27.6.2013. (IKA) - Ima ljudi koji se "prerušavaju u
kršæane" i griješe ili zbog pretjerane površnosti ili zbog
previše krutosti, zaboravljajuæi da je pravi kršæanin èovjek
radosti èija se vjera oslanja na Kristovu stijenu – glavna je
misao pape Franje na misi koju je u èetvrtak 27. lipnja slavio
u Domu Sveta Marta, a na kojoj je, kako prenosi Hrvatski
program Radio Vatikana, bilo nazoèno osoblje vatikanske
Uprave za zdravlje i higijenu.
Ukoèeni i žalosni. Ili pak veseli ali bez prave predodžbe o
kršæanskoj radosti. Dvije su, na neki naèin suprotne "kuæe" u
kojima borave dvije vrste vjernika i koje u oba sluèaja imaju
veliki nedostatak – temelje se na kršæanstvu sastavljenomu
od rijeèi, a ne na stijeni Kristove Rijeèi. Papa Franjo govorio
je o te dvije skupine tumaèeæi poznati odlomak iz Matejeva
evanðelja koji govori o kuæama graðenima na pijesku i na
stijeni.
U povijesti Crkve postojale su dvije skupine kršæana: kršæani
od rijeèi – oni koji su govorili "Gospodine, Gospodine" – i
kršæani od akcije, u istini, primijetio je Papa. Uvijek je
postojala napast da svoje kršæanstvo živimo daleko od
stijene koja je Krist. A jedini koji nam daje slobodu da Bogu
kažemo "Oèe" jest Krist, odnosno stijena. On je jedini koji
nam daje potporu u teškim trenucima, zar ne, upitao je Sveti
Otac te dodao: "Kako kaže Isus: zapljušti kiša, navale bujice,
zapušu vjetrovi, ali kada je tu stijena, tu je sigurnost; kada su
tu rijeèi, one odlete, ne posluže. To je iskušenje kršæana od
rijeèi, kršæanstva bez Isusa, bez Krista. I to se dogodilo, a
dogaða se i danas u Crkvi: ima kršæana bez Krista".
Papa je potom podrobnije protumaèio "kršæane od rijeèi" te
istaknuo njihova posebna obilježja. Postoji jedna vrsta,
nazvana "gnostièka", koja umjesto stijene, voli lijepe rijeèi,
rekao je Papa, te stoga živi plutajuæi na površini kršæanskoga
života. A postoji i druga vrsta koju papa Franjo naziva
"pelagijskom", a èiji je naèin života ozbiljan i krut. To su
kršæani, rekao je Sveti Otac ironièno, koji gledaju pod.
To iskušenje danas postoji, napomenuo je Papa. Površni
kršæani koji vjeruju, ali kojima temelj ne daje Isus Krist. To
su suvremeni gnostici. To je napast gnosticizma, rekao Papa,
dodajuæi da je to "tekuæe" kršæanstvo. S druge su pak strane
oni koji vjeruju da se kršæanski život ima uzeti toliko
ozbiljno da na kraju pomiješaju èvrstoæu, postojanost, s
krutošæu. Misle da je, kako bi bili kršæani, potrebno uvijek
biti u žalosti, istaknuo je Sveti Otac.
Èinjenica je, kazao je potom papa Franjo, da takvih kršæana
ima mnogo. Ali oni nisu kršæani, nego se prerušavaju u
kršæane. Ne znaju što je Gospodin, ne znaju što je stijena,
nemaju slobodu kršæana. Jednostavno reèeno, nemaju
radosti. Prvi posjeduju odreðenu površnu "radost". Drugi pak
žive u stalnomu sprovodnom raspoloženju, a ne znaju što je
kršæanska radost. Ne znaju uživati u životu koji nam daje
Isus, jer ne znaju razgovarati s Isusom. I ne samo da nemaju
radosti, nego nemaju slobode. Robovi su površnosti, a drugi
su pak robovi krutosti, nisu slobodni.
U njihovu životu nema mjesta za Duha Svetoga. A upravo
nam Duh daje slobodu, upozorio je Papa te na kraju istaknuo
da Gospodin danas poziva izgraditi svoj kršæanski život na
Njemu, na stijeni, na Onomu koji nam daje slobodu, koji
nam šalje Duha, koji daje da idemo radosno naprijed
njegovim putem.
Sveèana misa na svetkovinu sv. Petra i Pavla u Vatikanu
Tijekom mise Papa tradicionalno podijelio palij novim
nadbiskupima, meðu kojima i mons. Ðuri Hraniæu kojeg je
sredinom
travnja
imenovao
ðakovaèko-osjeèkim
nadbiskupom
Vatikan, 29.6.2013. (IKA) - Treba apsolutno prevladati
sukobe koji ranjavaju Crkvu, istaknuo je papa Franjo u
propovijedi tijekom mise koju je 29. lipnja služio u bazilici
Sv. Petra prigodom proslave svetkovine sv. Petra i Pavla.
Tom je prigodom Sveti Otac podijelio trideset i èetvorici
novih nadbiskupa metropolita iz raznih krajeva svijeta, meðu
kojima je bio i jedan Hrvat, imenovani ðakovaèko-osjeèki
nadbiskup Ðuro Hraniæ, palij, simbol povezanosti s Petrovim
nasljednikom. Na misi je uz mnoštvo vjernika iz
nadbiskupija iz kojih potjeèu nadbiskupi metropoliti,
sudjelovalo i izaslanstvo Carigradskog ekumenskog
patrijarhata, koje je Papa izrièito pozdravio tijekom
nagovora prije molitve Anðeoskog pozdravljenja, a nakon
Angelusa posebno je pozdravio narod Srednje Afrike, koji je
izložen velikim kušnjama na svom putu vjere i nade te
pozvao nazoène vjernike da se mole za to puèanstvo.
Moramo biti ujedinjeni u razlièitostima, poruèio je Papa
nadbiskupima metropolitima. U Crkvi raznolikost je veliko
bogatstvo. Ona se uvijek temelji na skladu jedinstva kao
jedan veliki mozaik u kojem sve sastavnice zajednièki
nastoje tvoriti veliki Božji nacrt. To nas mora poticati da
prevladamo sve sukobe koji ranjavaju tijelo Crkve. To je put
koji nam je pokazao Krist. Novim metropolitima kojima je
predao palij, Papa je preporuèio da ne podlegnu logici
ljudske moæi. Uloga, crkvena Petrova služba, temelji se na
ispovijedanju vjere u živoga Isus Krista, Sina Božjega. To je
ostvarivo milošæu, koja je darovana odozgo, podsjetio je
Papa metropolite i upozorio na opasnost da se misli i ponaša
na svjetovan naèin. Kada dopustimo da u našim mislima i
osjeæajima prevlada ljudska logika i ne dopustimo da nas
pouèava i vodi vjera za Boga, tada postajemo kamen
spoticanja.
Prije molitve Anðeoskog pozdravljenja Papa se osvrnuo na
ulogu svetih apostola Petra i Pavla, kojima cijeli Božji narod
duguje za dar vjere. Petar je prvi ispovjedio da je Isus Krist
Sin Božji, a Pavao je to naviještao grèko-rimskom svijetu.
Providnost je htjela da jedan i drugi stignu u Rim, gdje su
prolili svoju krv zbog vjere. Zbog toga je Crkva u Rimu
postala odmah, spontano, referentna toèka za sve Crkve
diljem svijeta i to ne zbog moæi Carstva, veæ zbog snage
muèeništva, svjedoèanstva danog za Krista! U konaènici,
uvijek i jedino Kristova ljubav raða vjeru i pokreæe Crkvu,
poruèio je Papa.
U kolovozu neæe biti opæih audijencija
Vatikan, 30.6.2013. (IKA) - Prefektura Papinskoga doma
priopæila da u kolovozu neæe biti opæih audijencija srijedom 7., 14., 21. i 28. kolovoza. Ponovno æe Papa poèeti s
audijencijama 4. rujna. Nedjeljama u mjesecu kolovozu Papa
æe u Vatikanu u podne s vjernicima moliti uobièajenu
molitvu Anðelova pozdravljenja te se obratiti kratkim
nagovorom. Za svetkovinu Uznesenja BDM 15. kolovoza
Papa æe slaviti misu u župi Castel Gandolfo a nakon toga
predvoditi Angelus iz Papinske palaèe ljetne rezidencije.
3. srpnja 2013. broj 27/2013
23
Inozemne vijesti
Dvojica direktora vatikanskog Zavoda za vjerske poslove
podnijeli ostavke
Od 2010. IOR i njegova Uprava ozbiljno su radili na tome
da se strukture i procedure uskladi s meðunarodnim
standardima za borbu protiv pranja novca. Premda smo
zahvalni za postignute rezultate, danas je jasno da trebamo
novo vodstvo da bi se ubrzao ritam toga procesa
transformacije, izjavio predsjednik IOR-a Ernst von
Freyberg
Vatikan, 1.7.2013. (IKA) – Direktor Zavoda za vjerske
poslove (Istituto per le Opere di Religione – IOR) Paolo
Cipriani i zamjenik direktora IOR-a Massimo Tulli ponudili
su ostavke na svoje trenutaène službe, priopæio je 1. srpnja
Tiskovni ured Svete Stolice. Nakon dugogodišnje službe
obojica su odluèili da je taj èin u najboljem interesu samoga
Zavoda i Svete Stolice. Nadzorni odbor i Kardinalsko
povjerenstvo prihvatili su njihove ostavke i zatražili od
predsjednika Ernsta von Freyberga da preuzme ad interim
(privremeno) službe generalnog direktora s trenutaènim
uèinkom. O tome su obaviješteni i vatikanski regulator AIF
(Autorita di Informazione Finanziaria) i posebno
Povjerenstvo imenovano 26. lipnja ove godine.
Ernstu von Freybergu æe u obnašanju službe pomagati
Rolando Marranci u svojstvu zamjenika direktora i Antonio
Montaresi u novoj poziciji glavnog direktora za rizike (Chief
Risk Officer) zaduženog za usklaðenost poslovanja s
propisima (compliance) i posebne projekte. Rolando
Marranci ranije je bio glavni operativni direktor (Chief
Operating Officer) u jednoj poznatoj talijanskoj banci u
Londonu. Antonio Montaresi radio je kao glavni direktor za
rizike i voditelj Ureda za usklaðenost poslovanja (Chief
Compliance Officer) u više amerièkih banaka.
"Uime Nadzornog odbora zahvaljujem gosp. Ciprianiju i
gosp. Tulliju za njihovu osobnu predanost koju su pokazali
tijekom proteklih godina", izjavio je predsjednik Ernst von
Freyberg. "Izražavam dobrodošlicu Rolandu Marranciju i
Antoniju Montaresiju kao vrsnim struènjacima", dodao je.
"Od 2010. IOR i njegova Uprava su ozbiljno radili na tome
da se strukture i procedure uskladi s meðunarodnim
standardima za borbu protiv pranja novca. Premda smo
zahvalni za postignute rezultate, danas je jasno da trebamo
novo vodstvo da bi se ubrzao ritam toga procesa
transformacije. Postignuti se napreci velikim dijelom duguju
stalnoj potpori upravnih tijela Zavoda i njegovu osoblju".
Nadzorni odbor takoðer je pokrenuo selekcijski postupak u
cilju imenovanja novog generalnog direktora i zamjenika
direktora u što skorijoj buduænosti. U svibnju ove godine su
na inicijativu predsjednika Nadzornog odbora poduzeti
potrebni koraci da se u IOR-u intenzivira program za borbu
protiv pranja novca, ukljuèujuæi provedbu dubinskog
snimanja financijskog poslovanja tzv. forensic review i
kontrolu odnosâ s klijentima.
Zavod za vjerske poslove (IOR) je institucija koja je
osnovana 1942. papinskim dekretom. Svrha IOR-a je služiti
Svetoj Stolici i Katolièkoj Crkvi u èitavom svijetu, u skladu
sa svojim statutom. IOR štiti imovinu toèno odreðene
skupine fizièkih i pravnih osoba èija je pripadnost Katolièkoj
Crkvi definirana kanonskim pravom ili zakonom Države
Grada Vatikana. Upravljaèku strukturu IOR-a èine
Kardinalsko povjerenstvo, prelat, Nadzorni odbor i Uprava.
IOR ima 114 zaposlenika i iskljuèivo sjedište na suverenom
teritoriju Države Grada Vatikana.
.
24
3. srpnja 2013. broj 27/2013
ika
Biskup Živkoviæ o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji
Hrvati u Europi prvi puta pod jednim krovom
Željezno, 1.7.2013. (IKA) - Pristupanje Hrvatske Europskoj
uniji za Gradišæanske Hrvate "vrlo je pozitivan i dugo
oèekivani dogaðaj, jer Hrvatska se uvijek smatrala dijelom
Europe", istaknuo je u razgovoru za austrijsku novinsku
agenciju Kathpress biskup Željezna Egidije Živkoviæ.
Napokon su dosad razasuti u mnogim zemljama Hrvati prvi
put "pod jednim krovom u Europi", što æe po mišljenju
biskupa koji je Gradišæanski Hrvat, potaknuti meðusobno
poznavanje i suradnju Hrvata koji žive diljem Europe.
"Pristupanje Europskoj uniji nas sve stavlja pred nove
izazove i obvezuje nas da meðusobno kontaktiramo više
nego do sada", rekao je biskup Živkoviæ, koji je i sam
odrastao u dvojeziènom, hrvatsko-njemaèkom okruženju.
Kod svojih kolega po službi u Hrvatskoj biskup je uoèio
"jasno proeuropsko raspoloženje, ali i kritièke stavove".
Potonje je "razumljivo", jer Hrvatska s novom Europom do
sada nije imala samo pozitivna iskustava i dugo vremena se
osjeæala
"zanemarenom"
od
strane
Unije.
Sa
"Srednjoeuropskim katolièkim danom" 2003/2004., na
kojemu su Bosna i Hercegovina i Hrvatska, kao i još šest
drugih država, imale središnju ulogu, Crkva je bila ispred
svog vremena. Tada je bitno potvrðeno da su te zemlje dio
srca Europe. To se priznanje nije dogodilo na politièkome
planu što je izazvalo kritike, rekao je biskup.
Hrvatska je zemlja pobožnih ljudi u kojoj se vjernici
poistovjeæuju s Crkvom i prakticiranje vjere je veliko,
istaknuo je biskup Živkoviæ, posvjedoèivši i da mladi i
Crkva nemaju straha jedni od drugih. "Kršæanske
vrijednosti" kod najmlaðe èlanice EU-a i dalje æe imati
visoko mjesto, što se, prema Živkoviæevu mišljenju, ogleda
u stavu prema obitelji. Znakovito je da se nedavno gotovo
milijun ljudi potpisalo za referendum o obitelji - od ukupno
èetiri milijuna stanovnika.
Biskup Živkoviæ od hrvatskog pristupanja EU-u oèekuje da
æe ono Europskoj uniji "donijeti novu raznolikost i novu
životnost" te biti poticaj kršæanskih vrijednosti u EU-u. "No,
iznad svega oèekujem da æe time ojaèati mir i spremnost na
pomirenje na Balkanu", rekao je biskup. Pogotovo glede
Srbije u pristupnim pripremama veæ su bila primjetna
poboljšanja u odnosima, "možda još ne u samoj bazi, ali bar
u politièkim glavama". Biskup je uvjeren da æe daljnje
zajednièko traženje strategija i putova hrvatskim
pristupanjem EU-u dobiti novu dinamiku.
Indijskome katolièkom novinaru nagrada za
izvještavanje o kršenju prava kršæana
Ženeva, 2.7.2013. (IKA) – Indijski katolièki novinar Anto
Akkara dobitnik je nagrade Titus Brandsma za 2013. godinu
koju dodjeljuje Meðunarodna udruga kršæanskih novinara iz
Ženeve. Akkra, koji je izmeðu ostaloga i dopisnik amerièke
katolièke novinske agencije CNS iz jugoistoène Azije,
nagradu je dobio za svoje novinarsko djelovanje kojim je
ukazao na snažno kršenje ljudskih i vjerskih prava kršæana u
Kandhamali u državi Orissa na istoku Indije. Nagrada je
nazvana po blaženom Titusu Brandsmi, nizozemskom
novinaru i karmeliæaninu, koji je umro 1942. godine u
koncentracijskom logoru Dachauu, a dodjeljuje se
novinarima katolicima koji su bili žrtve progona zbog svoga
novinarskog rada ili su svojim novinarskim radom ukazivali
na nepravde u društvu. Anto Akkara dobitnik je više nagrada
za èlanke i knjige o nasilju prema kršæanima i kršenju
ljudskih prava u Indiji, a nagrada Titus Brandsma bit æe mu
dodijeljena u rujnu na kongresu Meðunarodne udruge
kršæanskih novinara u Panami.
Prilog dokumenti
ika
Prilog dokumenti
Dragocjeni doprinos Hrvatske europskoj zajednici
naroda
Homilija zagrebaèkog nadbiskupa kardinala Josipa
Bozaniæa na Misi za Domovinu prigodom Dana državnosti,
Zagreb, crkva Sv. Marka, 25. lipnja 2013.
Liturgijska èitanja: Post 13,2.5-18; Mt 7,6.12-14
Draga subraæo u sveæeništvu, poštovani gospodine
predsjednièe Republike Hrvatske, poštovani gospodine
predsjednièe Hrvatskoga sabora, uvaženi predstavnici
državnih, gradskih i vojnih vlasti, cijenjeni hrvatski
branitelji, braæo i sestre u Kristu!
1. Koliko je Božja rijeè izazovna i kako snažno progovara u
raznim prigodama, svjedoèe nam naviještena misna èitanja
današnjega dana. Slavimo Dan državnosti u danima
neposredno pred dogaðaj ulaska Hrvatske u Europsku uniju.
Molitva za Domovinu i za sve koji su za nju na poseban
naèin odgovorni u ovom razdoblju naše povijesti u sebi nosi
posebne osjeæaje i vjernièku odgovornost. Vjernièku, kažem,
jer svaka naša radost i zahvalnost, svaka naša strepnja i briga
za Hrvatsku obilježena je vjerom.
Knjiga Postanka poziva nas da u odnosu izmeðu Abra(ha)ma
i Lota uoèimo stav vjere koji èovjeku daje duh slobode.
Premda Biblija spominje da je Abram bio bogat èovjek, on
se ne brine poglavito kako nagomilati i saèuvati svoje
bogatstvo, nego mu je na prvom mjestu odnos s bližnjima.
Stalo mu je do toga da ne dolazi do svaða te u svojoj
vjernièkoj slobodi naviješta ostvarenje zlatnoga pravila koje
iznosi Isus u Evanðelju: "Što želite da ljudi vama èine, èinite
i vi njima" (Mt 7, 12). Premda uviðamo vrijednost stava da
se drugima prepusti izbor, èovjek je ipak sklon isticati svoja
prava, kao i dužnosti drugih.
Lot je izabrao plodnu i bogatu Jordansku dolinu, dok je
Abraham ostao u kanaanskoj zemlji, brdovitoj i suhoj. To ga
ne zabrinjava i ne plaši se, jer zna da je sve što u životu
proživljava Božji dar i da sve, pa i ono što izgleda teško
prihvatljivim, dio je Božjega obeæanja. A baš tada, u slobodi
vjere, Bog èudesno zahvaæa u pustoš, u sve ono što se èini
neplodnim i beznadnim.
Lot je svoje šatore razapeo do Sodome, do slike grada koji je
odbacio Gospodina, a za Abrahama se kaže da je, razapevši
šator, odmah podigao žrtvenik Gospodinu. Èudesna razlika
koja polazi od nutarnjega stava, od srca, od pouzdanja u
Boga. I tu se nalazi jezgra navještaja Isusove rijeèi da treba
uæi na uska vrata. Povijest æe Abrahamu dati pravo, jer je
"prostran put" Lota odveo u propast, a Kanaan, koji je pripao
Abrahamu, postao je zemlja obeæanja.
2. Kada smo prosvijetljeni vjerom te osjetimo Božju
velikodušnost i milosrðe koje nas oživljuje i oslobaða grijeha
koji nas zarobljuje, odgovaramo ljubavlju i otvaramo se
bližnjima. Isusovo zlatno pravilo: "Što želite da ljudi vama
èine, èinite i vi njima", koje je u temelju etiènosti, ne polazi
od ljudske sebiènosti, nego od ljubavi koju je Isus
posvjedoèio na križu.
To 'Isusovo pravilo' je više od ljudske uzajamnosti. Ono raða
bisere nesebiènosti koji svijet èine ljepšim i usmjeruju
svjetlo prema uskim vratima, koja otvaraju put u život.
Isus voli govor o biseru da bi nam u slici pojasnio nebesko
kraljevstvo. Sjetimo se kako je na istome tragu progovorio o
pronaðenu blagu u polju, ili o biseru za kojim trgovac
neumorno traga, a kada ga naðe prodaje sav svoj imetak, da
bi ga kupio (usp. Mt 13, 44-46). To traženje i pronalazak
plod je svjetla Duha Božjega koji vodeæi kroz neprivlaène
tjesnace, osposobljuje èovjeka za vrednovanje, razluèivanje i
izabiranje.
3. Isus stavlja pred nas lako spoznatljivu istinu koja se
provlaèi kroz cijelo Sveto pismo: da ne miješamo vrijedno i
bezvrijedno, dobro i zlo, pravedno i nepravedno, sveto i
bezbožno, blagoslov i prokletstvo, spasenje i vjeènu propast.
Govori nam da je važno razlikovati i osluškivati njegov glas
u nama, glas savjesti i da ne budemo nemarni.
U naše smo vrijeme olako zaboravili da je Evanðelje poziv
na poslušnost Bogu, poziv da živimo duh blaženstava i da
damo svjedoèanstvo za Krista, ne èineæi zlo, nego dobro.
Prilièno se lakoumno uvukao dojam da se oko dobra ne treba
truditi, da nije potrebno kajanje, obraæenje, ispravljanje
života.
No, u psalmu se biblijski èovjek pita i èuje odgovor:
Gospodine, tko smije prebivati u šatoru tvome? Onaj samo
tko živi èestito, koji èini pravicu i istinu iz srca zbori… koji
bliženjem zla ne nanosi… koji poštuje one koji se boje
Gospodina… ne krši prisege, ne daje novca na lihvu i ne
prima mita protiv nedužna (usp. Ps 15, 2-5; Ps 24, 1-10).
Hrvatska nedavna i davna povijest uèi nas i uvjerava kako su
uska vrata iza sebe èuvala više radosti; da je iza njih bila
riznica istine i dobra. A svaki put kada smo slušali obeæanja
o širokim prostorima i laganom naèinu dolaska do
blagostanja, susreli smo neistinu s njenim posljedicama. Jer,
široka vrata i putovi postaju privlaèni onda kada zaboravimo
otkriveni biser i svetinje koje su nam od Boga objavljene, i
nama povjerene da budemo njihovi nositelji.
4. Na pragu ulaska Hrvatske u Europsku uniju, koja se veæ
više od pola stoljeæa planira i stvara, a njezini su zaèetnici i
utemeljitelji bili kršæanski mislioci i politièari, dobro je i u
nas istaknuti èinjenicu da je ideja o europskom zajedništvu i
ujedinjavanju europskog kontinenta nastala u onom dijelu
Europe koji nije bio pod komunistièkom vlašæu. Naime,
komunistièki su režimi podijelili naš kontinent, postavili
željezne ograde meðu državama, gradili zidove, èemu je
simbol bio Berlinski zid.
Ideju o europskom ujedinjavanju od samoga poèetka
podupirali su baš svi rimski prvosveæenici, pape. Valja
napomenuti da æe blaženi papa Ivan Pavao II. ostati
zapamæen po tome što je javno govorio o europskom
zajedništvu, u koje spadaju i zemlje iza Željezne zavjese, u
razdoblju kad se drugi nisu usudili, ili se nisu tome nadali.
Svoje opredjeljenje za Europu od Atlantika do Urala
simbolièki je izrazio još 1980. godine proglašenjem
slavenskih apostola sv. Æirila i Metoda suzaštitnicima
Europe.
Ivan Pavao II. poticao je odgovorne da izgraðuju Europu
ljudi i naroda, poštujuæi njezinu raznorodnost, kao i njezino
kulturno i duhovno bogatstvo. Naglašavao je kako Crkva ne
ulazi u stvari koje se tièu tehnièke, vojne ili politièke naravi,
ali da je Crkvi živo stalo da se u izgradnju novih europskih
struktura ugrade moralne i duhovne vrjednote, koje æe dati
podlogu za stvaranje zajednièkog doma u novoj civilizaciji
ljubavi. Njegov nasljednik na Rimskoj stolici papa Benedikt
XVI. svojim govorima i raspravama ukazivao je kako je
kršæanstvo oblikovalo Europu te kako je potrebno i korisno o
tome raspravljati u svjetlu antropologije, prava, filozofije i
teologije da bi se otkrilo i prepoznalo dušu Europe.
3. srpnja 2013. broj 27/2013
25
Prilog dokumenti
5. Hrvatska oduvijek živi u okviru europske civilizacije.
Danas u europskoj obitelji naroda postoje brojne pogubne
suvremene kušnje, ali to je naša obitelj. Hrvatska ju ne može
zanijekati, ako ne želi zanijekati sebe. Na ulazak Hrvatske u
Europsku uniju gledamo kao na završetak jednog procesa
koji ima dužu povijest, a u kojem su se ispreplitala
išèekivanja, strepnje i razoèaranja. Naš ulazak u Europsku
uniju davanje je novog politièkog i gospodarskog okvira
našoj tisuæljetnoj pripadnosti europskom kulturnom i
civilizacijskom krugu. Crkva i u ovom sluèaju poštuje
odluku hrvatskih graðana i legitimnih hrvatskih vlasti.
Ipak, još više od toga, Crkva naglašava da Hrvatska ne smije
zanijekati svoj identitet, svoju baštinu, svoje svetinje.
Europljani, koji poznaju našu povijest i naše vrijednosti,
raduju se upravo zbog toga našoj prisutnosti i ohrabruju nas,
traže svježinu i vjerodostojnost življenih vrijednosti, koje
prepoznaju u nama, a koje mi toliko puta obescjenjujemo.
6. Zato je dragocjeno i u sadašnjem kulturološkom,
politièkom i gospodarskom trenutku Europe ne gledati toliko
na obeæanja materijalnoga bogatstva, koliko na ono bitno,
onaj biser koji je u nama. Njegov je sjaj uvijek sjaj vjeènosti,
izložen prijetnji da bude prigušen i prekriven naslagama
zemaljskoga privida.
A kakav je taj hrvatski kršæanski biser i što èuva njegov sjaj?
To su ponajprije ljudi koji se pouzdaju u Boga. Za razliku od
stavova i ljudske ideologije koja uvjerava o ljudskoj
ispunjenosti bez povezanosti s nadnaravnim, bez vjere i
utemeljenja istine i pravednosti onkraj èovjeka, kao vjernici
izabiremo Božju rijeè i njoj dajemo prednost pred ljudskom
mudrošæu. I, bez obzira na našu grješnost, promicanje
kršæanske kulture vezano je uz temeljnu istinu neodvojivosti
Boga i èovjeka.
Upravo taj sjaj vjeènosti jaèi je od svake nevolje i tame
zemaljskoga puta. Isus nam je jasno rekao da iæi za njim ne
donosi izvanjsku sigurnost, nego neizmjernu nutarnju radost.
Tako se kršæanstvo ne može svesti na lijepa obeæanja koja
gode ušima, nego na èinjenje iz ljubavi: èinite drugima ono
što želite da drugi vama èine.
7. Poèetak istinskoga života je ljubav, milosrðe, suæut i briga
za bližnje. Tim jednostavnim putem može iæi svaki èovjek.
Ali ne vlastitim snagama, jer se naša sebiènost uvijek želi
nametnuti sebedarnoj ljubavi.
U tome leži razlika izmeðu kršæanskoga humanizma i drugih
oblika humanizma, graðenih na zemaljskim temeljima.
Kršæanstvo živi od izgaranja ljudi po Kristovoj ljubavi koja
ne traži uzvrat; koja se posvema daruje kao prinos Bogu.
Sjaj hrvatskoga kršæanskog bisera dopire iz nesebiènosti, iz
ljubavi prema drugima. U tom sjaju prepoznajemo ljude koji
se ne boje izložiti za istinu; koji traže dobro drugih i onda
kada istina traži promjenu vlastitoga života.
U tom su sjaju na poseban naèin hrvatski branitelji. Oni su
bili spremni svoje živote dati za slobodu, mir i dostojanstvo
èovjeka. Taj su sjaj mnogi željeli ugasiti, ali on je tu i nakon
obrane Domovine u surovome ratu. On je tu u neistinama
koje se obrušavaju na hrvatski narod produžujuæi nepravde i
patnje nedužnih. On je tu da se u svjetlu njihove žrtve svako
nepoštenje lakše prepozna i da se vidi put koji Hrvatsku ne
vodi prema dobru. Taj sjaj ne blijedi i zato, na današnji Dan
državnosti, osjeæamo ponos što su takvi velikani
nesebiènosti meðu nama i što ostaju zalog bisernoga sjaja.
8. Biser kršæanstva svoju je ljepotu ostavio u srcu hrvatske
kulture. Ponosni smo što je upravo juèer maketa ove
povijesne crkve sveèano otkrivena u parku Mini Europa u
Bruxellesu, kao hrvatski simbol koji æe nas predstavljati u
26
3. srpnja 2013. broj 27/2013
ika
tom europskom središtu. Izražaji hrvatske kulture vidljivi su
ne samo u umjetnièkim djelima, nego u svemu što se odnosi
na naèin življenja.
Zbog toga je u novije vrijeme zabrinjavajuæe u hrvatskome
društvu promatrati da se zanemaruje vrijednost braka i
obitelji; da se prema najdubljim temeljima ljudskoga života
odnosi kao da je to neèija svojina. No, ako se i ideološki
suèeljavaju stavovi, trebalo bi èuvati barem onu najmanju
mjeru pristojnosti i dosega demokracije, bez izrugivanja i
oèitovanja netrpeljivosti. Ako se i to pregazi, dovodi se u
opasnost sama ljudskost.
Za Domovinu bi bilo pogubno da se bilo koja vlast, nakon
tolikih žrtava, poigrava s narodom i njegovim najdubljim
osjeæajima, zanemarujuæi cijenu postignute slobode. A
upravo se to dogaða kada se oglušuje na glas obespravljenih,
kada se odbija razgovor vladajuæih s društvenim
sastavnicama, kada se štite zloèinci, kada se zakoni kroje po
volji pojedinaca, politièkih i gospodarskih skupina,
zapostavljajuæi dobro èovjeka i naroda.
Braæo i sestre, mi znamo da je sjaj kršæanskoga bisera u
križu Kristovu. Osvijetljen put njegovim sjajem sigurna je
vodilja i u buduænosti. Zahvaljujemo za svaku žrtvu i
nesebiènost koja je taj sjaj uèinila snažnijim. U slici naše
Domovine vidimo plodne ravnice, visoke planine i sinje
more, kao slike životnih izazova. Svaki nam je njezin dio
drag, kako pjevamo u himni: mila kuda si nam ravna, mila
kuda si planina.
Dok Bogu preporuèujemo sve naše pokojne i poginule; dok
molimo za snagu onima koji su još u kušnjama zbog
svjedoèenja istine, zazivamo zagovor hrvatskih svetaca i
muèenika, posebno blaženoga Alojzija Stepinca, te zaštitnika
Europe svetog Benedikta i svetih Æirila i Metoda.
Neka Hrvatska po nama kršæanima pridonese da Europa
bude više Božje prebivalište u èestitosti i istini, noseæi sjaj
bisera vjeènosti.
Amen.
Izjava Komisije Hrvatske biskupske konferencije Iustitia
et pax
O odluci Vlade Republike Hrvatske da revidira zakon o
pravosudnoj suradnji sa zemljama èlanicama EU nakon što
su sve zemlje èlanice EU potpisale pristupni ugovor s
Republikom Hrvatskom
Graðani Republike Hrvatske bili su prošlih dana obaviješteni
o odluci Vlade Republike Hrvatske da krene u izmjenu
zakona o pravosudnoj suradnji sa zemljama èlanicama
Europske unije, osobito u dijelu gdje se predlaže ogranièenje
primjene jedinstvenog europskog uhidbenog naloga samo na
kaznena djela poèinjena nakon kolovoza 2002. godine. Valja
se podsjetiti da je europski uhidbeni nalog mehanizam koji
je preuzet pregovorima o "poglavlju 23", koje nam je do
posljednjeg trenutka bio najvažniji politièki kriterij, štoviše
poštivanje europskog uhidbenoga naloga nalaže i Ustav
Republike Hrvatske (èl. 9.).
Ne možemo se oteti dojmu da se sve to radi poradi amnestije
zloèina poèinjenih od strane jugoslavenske tajne policije u
vremenu komunizma. Poznato je, naime, da je pred
njemaèkim sudom optužen visoki dužnosnik nekadašnje
službe državne sigurnosti za ubojstvo Stjepana Ðurekoviæa
iz 1983. godine na tlu tadašnje Savezne Republike
Njemaèke, te da bi prvi trebao biti izruèen njemaèkom sudu
nakon stupanja Republike Hrvatske u Europsku uniju.
Iznenaðeni smo èinjenicom da se Republika Hrvatska u to
upustila i bez konzultacija s EU. Apeliramo na Vladu
Republike Hrvatske da sporni zakonski prijedlog povuèe,
kako Hrvatska ne bi u Europsku uniju ušla pod sumnjom i sa
ika
stigmom zaštitnika ideoloških zloèina iz vremena
komunizma veæ kao vjerodostojni partner. Ipak, iako se
nadamo da æe u Vladi Republike Hrvatske biti razboritosti i
da æe se povuæi sporni zakon, ostaje gorak okus spoznaje da
su demokratske izabrane vlasti spremne štititi nedjela
nedemokratskog totalitarnog sustava, koji je u Europi padom
"zida" doživio svoj politièki, moralni, ali i civilizacijski
slom. Stoga i Europska unija kao zajednica antitotalitarnih
zemalja promièe demokratske vrijednosti meðu kojima su i
vladavina prava te procesuiranje svih koji su kažnjiva djela
èinili u sva tri totalitarna sustava u novijoj povijesti Europe:
fašizmu, nacizmu i komunizmu.
Sluèaj "Perkoviæ" stoga prelazi granice samog sluèaja.
Poštujuæi presumpciju nevinosti svakoga èovjeka, Komisija
može samo konstatirati da je taj sluèaj postao svojevrsna
paradigma stanja u Hrvatskoj politici i društvu.
Mi smo se nadali i oèekivali da æe Vlada Republike Hrvatske
s EU u ovoj finalnoj fazi pred pristupanje razgovarati o
turistièkim potencijalima, razvoju poljoprivrede koja prema
procjenama Unije može hraniti 20 milijuna stanovnika u
Europi, o novcu iz fondova koji æe ojaèati hrvatsku znanost i
visoko obrazovanje, jedinu realnu snagu na kojoj se hrvatsko
društvo može razvijati. Umjesto toga, Vlada Republike
Hrvatske, se neposredno prije stupanja Hrvatske u Europsku
uniju, mimo znanja EU, domišlja kako zaštititi zloèine iz
vremena komunizma.
Uistinu je tužna i spoznaja da hrvatska vlast po svom
politièkom mentalitetu nije spremna za ulazak u Europsku
uniju. U pregovorima, koji su bili teški i zahtjevni, i u
kojima je najvažnije bilo ostati vjerodostojan, nije
sudjelovala. Štoviše u posljednjih godinu dana u više se
navrata pokazalo da Vlada ne zna što je zakljuèeno
hrvatskim Ugovorom o pristupanju Europskoj uniji.
Derogiran je više puta s više naslova, od pokušaja izmjene
zakona o policiji, nerazumijevanju posebnog legislativnog
okvira kojim pristupni ugovor prijeèi politièarima èlanstvo u
nadzornim odborima, nespretnog ponovnog potenciranja
pitanja "Ljubljanske banke", nièim izazvanog otvaranja
pitanja granica s Bosnom i Hercegovinom i dalje da ne
nabrajamo. Uz to, svi potezi i izjave naših politièara jasno
pokazuju da ne razlikuju obvezu pomaganja susjedima kako
bi se i oni što prije osposobili za Europsku uniju, sada u
okviru zajednièke vanjske politike Europske unije, od onoga
što se naziva regionalna, u ovom sluèaju neojugoslavenska
politika, koja samo traži svoju novu formu i inaèicu.
Šteta je veæ napravljena.
Hrvatska vlada ipak može, ako se koncentrira na Europsku
uniju i na razvoj Hrvatske, popraviti sliku Hrvatske i
legitimirati se kao demokratska vlada koja ne vara svoje
partnere, ne prikriva zloèine i ne štiti zloèince, ma tko oni
bili. Valja imati na umu da je zloèin zloèin i da ljudi pobijeni
nakon II. svjetskoga rata od strane komunistièkog režima
nisu "manje mrtvi" od ljudi pobijenih tijekom II. svjetskog
rata od strane ustaškog režima. Taj antitotalitarni stav mora
biti naša legitimacija u slobodnom svijetu.
Nadamo se da æe ulazak Republike Hrvatske u Europsku
uniju pomoæi konaènom odbacivanju svih totalitarizama,
posebno komunistièkog zloèinaèkog nasljeða u našem
hrvatskom društvu.
Pozivamo sve naše graðane koji su vjernici da se mole za
našu Domovinu!
U Zagrebu, 26. lipnja 2013.
Mons. dr. Vlado Košiæ,
predsjednik Komisije HBK Iustitia et pax
Prilog dokumenti
Crkva je hram
Papina kateheza na opæoj audijenciji u srijedu 26. lipnja
2013.
Draga braæo i sestre, dobar dan, danas se želim kratko
osvrnuti na još jednu sliku koja nam pomaže pojasniti
otajstvo Crkve: sliku hrama (usp. Drugi vatikanski koncil,
Dogm. konst. Lumen gentium, 6).
Na što pomislimo kada èujemo rijeè hram? Pomislimo na
neku zgradu, na neku graðevinu. Mnogi se, na poseban
naèin, sjete povijesti izraelskog naroda opisane u Starome
zavjetu. Veliki Salomonov hram u Jeruzalemu bio je mjesto
susreta s Bogom u molitvi; u hramu je bio Kovèeg saveza,
znak Božje prisutnosti usred naroda; a u Kovèegu su bile
ploèe zakona, mana i Aronov propupali štap: podsjetnik je to
na èinjenicu da je Bog bio uvijek prisutan u povijesti svoga
naroda, pratio ga je na njegovu putu, vodio njegove korake.
Hram doziva u pamet tu povijest: i mi kada idemo u hram
moramo se sjetiti te povijesti, svaki od nas svoje povijesti,
kako se Isus susreo sa mnom, kako je Isus kroèio sa mnom,
kako me Isus ljubi i blagoslivlja.
Ono što je predoznaèeno u starom hramu, ostvareno je,
snagom Duha Svetoga, u Crkvi: Crkva je "Božja kuæa",
mjesto njegove prisutnosti, gdje možemo naæi i susresti
Gospodina; Crkva je hram u kojem prebiva Duh Sveti koji je
oživljava, vodi i podupire. Ako se zapitamo: gdje možemo
susresti Boga? Gdje možemo uæi u zajedništvo s njim po
Kristu? Gdje možemo naæi svjetlo Duha Svetoga koje
prosvjetljuje naš život? Odgovor glasi: u Božjem narodu,
meðu nama, koji smo Crkva. Tu susreæemo Isusa, Duha
Svetoga i Oca.
Stari je hram bio ljudska rukotvorina: htjelo se "podiæi kuæu"
Bogu, da bi se imalo vidljivi znak njegove prisutnosti usred
naroda. Utjelovljenjem Sina Božjeg, ispunjava se Natanovo
proroštvo kralju Davidu (usp. 2 Sam 7, 1-29): nisu narod i
kralj ti koji "podižu kuæu Bogu", veæ sam Bog "gradi svoju
kuæu" da bi došao nastaniti se meðu nas, kao što piše sveti
Ivan u svojem Evanðelju (usp. 1, 14). Krist je živi Oèev
hram, i sâm Krist gradi svoj "duhovni dom", Crkvu,
sagraðenu ne od materijalnog kamenja, veæ od "živog
kamenja" koje smo mi. Apostol Pavao govori kršæanima
Efeza: vi ste "nazidani na temelju apostolâ i prorokâ, a
zaglavni je kamen sam Krist Isus. U njemu je sva graðevina
povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi
ugraðeni u prebivalište Božje u Duhu" (Ef 2, 20-22). To je
baš lijepo! Mi smo živo kamenje Božje graðevine, duboko
povezano s Kristom, koji je potporna stijena, kamen na
kojem poèiva èitavo zdanje i koji nas podupire. Što to znaèi?
To znaèi da smo mi hram, mi smo živa Crkva, živi hram i
kada smo zajedno meðu nama je i Duh Sveti, koji nam
pomaže rasti kao Crkva. Mi nismo izolirani, veæ smo Božji
narod: to je Crkva!
A Duh Sveti, svojim darovima, oblikuje razlièitost. To je
važno: što èini Duh Sveti meðu nama? On oblikuje
razlièitost koja je bogatstvo u Crkvi i stvara jedinstvo u
svemu i meðu svima, tako da gradi jedan duhovni hram, u
kojem ne prinosimo materijalne žrtve, nego sebe same, svoj
život (usp. 1 Pt 2,4-5). Crkva nije splet stvarî i interesâ, nego
je hram Duha Svetoga, hram u kojem je Bog na djelu, hram
u kojem je svaki od nas darom krštenja živi kamen. To nam
kazuje kako nitko nije beskoristan u Crkvi i ako netko
ponekad kaže drugome: 'Idi svojoj kuæi, ti si beskoristan', to
nije istina, jer nitko nije beskoristan u Crkvi, svi smo
potrebni za izgraðivanje toga hrama! Nitko nije sporedan.
Nitko nije najvažniji u Crkvi, svi smo jednaki u Božjim
oèima. Netko bi od vas mogao reæi: 'Èujte gospodine papa,
pa vi niste jednaki s nama'. Da, ja sam kao jedan od vas, svi
smo jednaki, svi smo braæa! Nitko nije bezimen: svi tvorimo
3. srpnja 2013. broj 27/2013
27
Prilog dokumenti
i gradimo Crkvu. To nas poziva takoðer razmišljati o
èinjenici da ako nedostaje jedna opeka našega kršæanskoga
života, Crkva biva uskraæena za dio svoje ljepote. Neki kažu:
'Ja s Crkvom nemam ništa', ali tako iskaèe opeka jednoga
života iz tog lijepog hrama. Nitko ne može iz njega izaæi, svi
moramo donositi Crkvi svoj život, svoje srce, svoju ljubav,
svoj duh, svoj rad: svi zajedno.
Želim dakle da se zapitamo: kako živimo svoju crkvenost,
svoju pripadnost Crkvi? Jesmo li živo kamenje ili smo, tako
reæi, umorno, malaksalo, ravnodušno kamenje? Jeste li
vidjeli kako je ružno vidjeti umornog, malaksalog,
ravnodušnog kršæanina? Takav kršæanin nije dobar, kršæanin
mora biti živahan, radostan što je kršæanin; mora živjeti tu
ljepotu pripadnosti Božjem narodu koji je Crkva. Otvaramo
li se djelovanju Duha Svetoga da bismo bili aktivni dio u
našim zajednicama ili se pak zatvaramo u same sebe
govoreæi: 'previše sam zauzet, to nije moj zadatak'?
Neka nam Gospodin svima dadne svoju milost, svoju snagu,
da možemo biti duboko sjedinjeni s Kristom, koji je kamen
zaglavni, stup, potporna stijena našega života i èitavog
života Crkve. Molimo da, nošeni njegovim Duhom, budemo
uvijek živo kamenje njegove Crkve.
Vjera apostolskih prvaka
Papin nagovor uz molitvu Anðeo Gospodnji na svetkovinu
sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 2013.
Danas, 29. lipnja, je svetkovina sv. Petra i Pavla. To je na
poseban naèin slavlje Crkve u Rimu, utemeljene na
muèeništvu tih dvojice apostola. Ali je takoðer veliko slavlje
za opæu Crkvu, jer je cio Božji narod dužnik prema njima
zbog dara vjere. Petar je prvi ispovjedio da je Isus Krist, Sin
Božji. Pavao je širio taj navještaj u grèkom i rimskom
svijetu. Providnost je htjela da obojica doðu ovdje u Rim i tu
proliju krv za vjeru. Zbog toga je Crkva u Rimu postala,
odmah, spontano, referentna toèka za sve Crkve diljem
svijeta. Ne zbog moæi Carstva, veæ zbog snage muèeništva,
svjedoèanstva danog za Krista! U konaènici, uvijek i jedino
Kristova ljubav raða vjeru i pokreæe Crkvu naprijed.
Pomislimo na Petra. Kada je ispovjedio svoju vjeru u Isusa,
nije to uèinio zbog svojih ljudskih sposobnosti, veæ jer ga je
osvojila milost koju je Isus oslobaðao, ljubavlju koju je
osjeæao u njegovim rijeèima i vidio u njegovim djelima: Isus
je bio Božja ljubav u osobi! Isto se dogodilo i Pavlu, premda
na razlièit naèin. Pavao je u mladosti bio neprijatelj kršæana,
a kada ga je Krist Uskrsli pozvao na putu za Damask njegov
se život preobrazio: shvatio je da Isus nije bio mrtav, veæ
živ, i da ljubi takoðer njega, koji je bio njegov neprijatelj!
Eto iskustva milosrða, Božjeg oproštenja u Isusu Kristu: to
je Radosna vijest, evanðelje koje su Petar i Pavao doživjeli u
sebi samima i za koje su dali život. Draga braæo, koje li
radosti vjerovati u Boga koji je sav ljubav, sav milost! To je
vjera koju su Petar i Pavao primili od Krista i prenijeli
Crkvi! Velièajmo Gospodina zbog te dvojice slavnih
svjedoka i poput njih dopustimo da nas Krist osvoji.
Sjeæamo se i da je sv. Petar imao brata, Andriju, koji je s
njim dijelio iskustvo vjere u Isusa. Štoviše, Andrija je susreo
Isusa prije Šimuna, i odmah je o njemu govorio bratu i
poveo ga Isusu. Sviða mi se podsjetiti na to takoðer zato što
se danas, prema lijepoj tradiciji, u Rimu nalazi izaslanstvo
Carigradskoga patrijarhata, koji ima za zaštitnika upravo
apostola Andriju. Svi zajedno upuæujemo svoj srdaèan
pozdrav patrijarhu Bartolomeju I. i molimo za njega i za tu
Crkvu. Molimo i za nadbiskupe metropolite raznih svjetskih
Crkava kojima sam maloèas predao palij, simbol
zajedništva. Neka nas prati i podupire naša ljubljena Gospa,
Presveta Marija!
28
3. srpnja 2013. broj 27/2013
ika
Moramo nauèiti više slušati svoju savjest
Papin nagovor uz molitvu Anðeo Gospodnji u nedjelju 30.
lipnja 2013.
Draga braæo i sestre, Evanðelje ove nedjelje (Lk 9, 51-62)
pokazuje vrlo važan isjeèak u Kristovu životu: trenutak u
kojem – kako piše sveti Luka – "krenu Isus sa svom
odluènošæu prema Jeruzalemu" (9, 51). Jeruzalem je krajnji
cilj, gdje Isus, o svojoj posljednjoj Pashi, mora umrijeti i
uskrsnuti i tako dovršiti svoje poslanje spasenja.
Od toga èasa, nakon te "èvrste odluènosti" Isus ide ravno do
cilja te i osobama koje susreæe i koje traže da ga slijede
otvoreno i jasno govori koji su uvjeti njegova nasljedovanja:
nemati stalno boravište; odvojiti se od obitelji; ne podlijegati
nostalgiji za prošlošæu.
Ali Isus kaže takoðer svojim uèenicima, zaduženim da poðu
pred njim na put koji vodi do Jeruzalema i najave njegov
prolazak, da ništa ne nameæu: ako negdje ne naiðu na
raspoloživost za njegovo prihvaæanje, neka odu odatle i poðu
dalje.
Sve nas to potièe na razmišljanje. Kazuje nam, primjerice,
važnost koju je, takoðer za Isusa, imala savjest: slušati u
svom srcu Oèev glas i slijediti ga. Isus, u svojem
zemaljskom životu, nije bio, takoreæi, "daljinski upravljan":
bio je Utjelovljena Rijeè, Božji Sin postao èovjekom i u
odreðenom trenutku je donio èvrstu odluku da uzaðe u
Jeruzalem po posljednji put; tu je odluku donio u svojoj
savjesti, ali ne sam, veæ zajedno s Ocem, u punom jedinstvu
s Njim! Svoju je odluku donio u poslušnosti Ocu, u dubokoj,
intimnoj poslušnosti njegovoj volji. I zbog toga je ta odluka
bila èvrsta, jer je donesena zajedno s Ocem. A u Ocu Isus je
nalazio snagu i svjetlo za svoj put.
Tako i mi: moramo nauèiti više slušati svoju savjest. Ali
pažnja! To ne znaèi slijediti svoj ja, èiniti ono što me
zanima, što mi odgovara, što mi se sviða… To nije to!
Svijest je nutarnji prostor osluškivanja istine, dobra, slušanje
Boga; to je nutarnje mjesto moga odnosa s Njim, koji govori
mojem srcu i pomaže mi prosuðivati, shvatiti put kojim
moram iæi i, jednom kada donesem odluku, krenuti naprijed,
ostati vjeran.
Papa Benedikt XVI. nam je dao veliki primjer u tome, kada
mu je Gospodin dao shvatiti, u molitvi, koji korak mora
uèiniti. Slijedio je, s velikim smislom za razluèivanje i
hrabrošæu, svoju savjest, to jest volju Boga koji govori
njegovu srcu.
Gospa je, s velikom jednostavnošæu, slušala i razmatrala
duboko u sebi Božju rijeè i ono što se dogaðalo Isusu.
Slijedila je svoga Sina s dubokim uvjerenjem, sa èvrstom
nadom. Neka nam Marija pomogne da postajemo sve više
muškarci i žene savjesti, kadri slušati i odluèno slijediti
Božji glas!

EVANGELIČKA CRKVENA OPĆINA ZAGREB

karavaj ve l ik agospa 2014.

PDF izdanje - Riječka nadbiskupija

Druga nedjelja kroz godinu listic 08.doc

19. lipnja 2013. Svećeničko ređenje u zagrebačkoj prvostolnici

Legende o svetom Nikoli

24. lipnja 2014. Slavlje u zagrebačkoj katedrali Zagrebački

2. srpnja 2014. Novi svećenici Crkve u Hrvata Donosimo izvještaje

MISNE NAKANE TIJEKOM TJEDNA

4 - 29.01.2014 - Hrvatska biskupska konferencija

PDF INFO