close

Enter

Log in using OpenID

4 - 29.01.2014 - Hrvatska biskupska konferencija

embedDownload
4/2014
29. sijeènja 2014.
"Siromašna Crkva - Crkva za siromašne u novoj
evangelizaciji"
Na otvorenju 54. teološko-pastoralnoga tjedna u
organizaciji Katolièkoga bogoslovnoga fakulteta
Sveuèilišta u Zagrebu u Meðubiskupijskom sjemeništu
na Šalati okupilo se više od šesto sveæenika, redovnika,
redovnica i vjernika laika iz Hrvatske, BiH, Srbije,
Crne Gore te drugih europskih zemalja Kardinal Josip Bozaniæ pozvao sudionike da
promišljanja Tjedna budu poticaj na širenje obzorja i
poziv na otkrivanje znakova vremena
Godišnji susret biskupa Uziniæa s novinarima
Dubrovaèki biskup izložio poslovanje Dubrovaèke
biskupije i isprièao se u svoje i uime biskupije, svima
koji su se zbog toga sablaznili, "osobito onima koje
smo pokolebali u njihovoj vjeri i povjerenju u Crkvu"
Izjava biskupa Košiæa o najavljenom ukidanju
dopisništva HRT-a u Sisku
Hrvatska radiotelevizija je javni servis koji plaæaju svi
graðani naše domovine. To je èini potpuno drukèijom
od komercijalnih televizija te bi njeno djelovanje
trebalo služiti svim tim graðanima
"Komunikacija u službi autentiène kulture susreta"
U Vatikanu predstavljena poruka pape Franje za
Svjetski dan sredstava društvene komunikacije 2014.
Domovinske vijesti
70. obljetnica muèenièke smrti s. M. Kornelije Horvat
Jubilarna ekumenska molitva zajednice "Agape"
Imam Idriz Bešiæ posjetio nadbiskupa Ðuru Hraniæa
Predstavljen Žumberaèki krijes za 2014.
"Zvona" proslavila zlatni jubilej
Fra Bonaventuri Dudi uruèena Medalja Grada Zagreba
Poruka iseljenicima: Zajedno sa sv. Vlahom budimo blizu onima koji
su na rubovima Crkve i društva!
Osnovana policijska kapelanija u Požegi
Redovnièki dan u Dubrovniku
Èetvrta obljetnica smrti nadbiskupa Prenðe
Susret mladih u Cresu
Održan Don Bosco fest 2014.
Skrb redovništva za djecu bez adekvatne roditeljske skrbi
Crkva u Hrvata
Nuncij Pezzuto posjetio upravu provincije Bosne Srebrene
Sarajevo: Molitva za jedinstvo kršæana u Sabornoj crkvi
Inozemne vijesti
Nadbiskup Tomasi o ishodima konferencije za mir u Siriji
Apel predsjedništva Vijeæa europskih biskupskih konferencija
Papa primio francuskog predsjednika Hollandea
Papa Franjo: Nikada više holokausta koji je sramota ljudskoga roda
Prilog dokumenti
Podjele meðu kršæanima su sablazan
Naviještati evanðelje u "Galilejama" našeg doba
Poruka za Dan posveæenog života 2014.
Priopæenje s izvanrednoga plenarnog zasjedanja HBK
Domovinske vijesti
ika
Domovinske vijesti
70. obljetnica muèenièke smrti s. M. Kornelije Horvat
Jelsa/Hvar, 19.1.2014. (IKA) - U Jelsi i Hvaru je 18. i 19.
sijeènja obilježena 70. obljetnica muèenièke smrti s. M.
Kornelije Horvat (Koprivnica, 1886. – Hvar, 1944.), èlanice
Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, koju su u
sijeènju ratne 1944. godine nedužnu strijeljali partizani na
hvarskom groblju. Krajem 1943. i poèetkom 1944. sudbinu
s. M. Kornelije dijelilo je još šestero èestitih otoèana, meðu
kojima i mladi župnik don Jakov Raèiæ, a spominje se još
devedesetak osoba koji su na tom otoku od 1942. do 1945.
bili lažno optuženi, veæina i pogubljeni. Tom je prigodom na
svjetlo dana prvenstveno iznesen lik sestre M. Kornelije koja
je "Presudom Vojnog suda pri Komandi Srednje
Dalmatinskog podruèja od 3. sijeènja 1944." optužena "uime
naroda" za navodnu špijunažu, pribavljanje i èuvanje oružja.
Teške optužbe za jednu redovnicu koja je u Jelsi, od 1927.
godine do dana svoje pogibije, odgajala djecu u djeèjem
vrtiæu i bila zapažena samo po dobru, nikada bilo kome
neprijatelj, dakle nedužna žrtva zloglasnoga komunistièkog
režima, kako potvrðuju danas toliki živi svjedoci. Otok Hvar
bio je dvodnevni domaæin za 37 milosrdnica koje su
predvoðene svojom vrhovnom glavaricom s. Miroslavom
Bradicom došle pokazati duhovno zajedništvo sa svojom
sestrom. Prigodni program obilježen je hodom stazama s.
M.Kornelije: od Jelse, gdje je živjela i djelovala, do Hvara,
kamo je odvedena, u zatvoru muèena te na hvarskom groblju
strijeljana. U programu je uz bijele sestre sudjelovala
rodbina pogubljenih otoèana, brojni vjernici te sveæenici
predvoðeni mjesnim biskupom Slobodanom Štambukom.
Na poèetku sveèanog programa u crkvi Uznesenja Marijina
u Jelsi 18. sijeènja župnik don Stanko Jerèiæ pozdravio je
biskupa i sveæenike, milosrdnice s vrhovnom i
provincijalnom
poglavaricom,
izaslanika
župana
gradonaèelnika Starog Grada Vinka Maroeviæa, domaæeg
naèelnika Nikšu Peronju te rodbinu ubijenih iz raznih
hvarskih mjesta i posebno Marinka Juriæa koji je uputio na
sve nadležne instance Zahtjev za rehabilitaciju ovih žrtava
partizansko-komunistièkog terora.
Glazbeni program izveli su domaæi župni zbor Sv. Cecilije,
ženska klapa "Frecija", a djeca su prigodnim recitalom
skazali èast i pijetet hrvatskim muèenicima. O životu i smrti
sestre M. Kornelije govorila je s. M. Blaga Bunèuga. U Jelsi
je 19. sijeènja misu za s. Korneliju i sumuèenike predvodio
hvarsko-braèko-viški biskup Slobodan Štambuk. U homiliji
istaknuo je važnost rehabilitacije. Potrebno je vratiti èast
onima koji su bili proglašeni neprijateljima naroda. I ubijeni
su u ime naroda. Ma kojega to naroda? Koji je to narod bio
pitan, koji je to narod presudio? Sestra Kornelija voljela je
svoj narod i narod je volio nju. Njoj narod nije presudio.
Potrebna je obnova njihove èasti koja im je u danom
trenutku oduzeta i oèekujemo od naših vlasti da pokrenu
pitanje rehabilitacije nevino stradalih, poruèio je biskup.
Nakon euharistijskog slavlja otkrivena je spomen-ploèa
sestri M.Korneliji na kuæi u kojoj su milosrdnice nekoæ
živjele, a u poslijepodnevnim je satima ispred kapelice na
hvarskome groblju održan molitveni spomen za sestru M.
Korneliju i ostale hvarske muèenike, nakon kojega je
povorka redovnica s upaljenim svijeæama krenula prema
mjestu gdje je, prema usmenoj predaji, sestra M. Kornelija
bila strijeljana i u obližnji grob baèena. Sestra M. Kornelija
svoju je vjeru zapeèatila vlastitom krvlju i žrtvom svoga
života posvjedoèila je da pripada Bogu i hrvatskom narodu.
2
29. sijeènja 2014. broj 4/2014
Primanje zagrebaèkog gradonaèelnika za Diplomatski
zbor
Na prijemu u reprezentativnoj gradskoj palaèi zahvalio je
nuncij D'Errico
Zagreb, 21.1.2014. (IKA) - Zagrebaèki gradonaèelnik Milan
Bandiæ, sa suradnicima, priredio je 21. sijeènja u palaèi
Dverce u Zagrebu tradicionalni novogodišnji prijem za
èlanove Diplomatskog zbora akreditirane u RH, predvoðene
apostolskim
nuncijem
nadbiskupom
Alessandrom
D'Erricom, priopæila je Služba za informiranje Ureda
gradonaèelnika.
Uime Diplomatskog zbora na prijemu u reprezentativnoj
gradskoj palaèi zahvalio je nuncij D'Errico. Visoki gost
osvrnuo se na proteklu godinu, izdvojivši ulazak Republike
Hrvatske u Europsku uniju kao krunu uspjeha. Istaknuo je da
diplomatski zbor s pažnjom prati gradonaèelnikov rad, ali i
uspjehe u gradu te gradonaèelniku èestitao na novom
osvojenom mandatu i istaknuo kako je uvjeren da æe i dalje
uspješno suraðivati.
Nastavljen ekumenski molitveni hod zagrebaèkim
crkvama
Treæa postaja bila je grkokatolièka konkatedrala na
Gornjem gradu
Zagreb, 21.1.2014. (IKA) – Grkokatolièka konkatedrala i
župna crkva Sv. braæe Æirila i Metoda bila je u utorak 21.
sijeènja treæa postaja jubilarnoga 30. ekumenskoga
molitvenog hoda zagrebaèkim crkvama u prigodi Molitvene
osmine za jedinstvo kršæana.
Akatist Kristu Èovjekoljupcu predvodio je križevaèki
vladika Nikola Kekiæ. U nagovoru je istaknuo kako je
podijeljenost meðu kršæanima žalosna èinjenica i sablazan za
one koji nisu kršæani. No, još je veæa sablazan što veliki broj
kršæana ne živi prema Deset Božjih zapovijedi. Poganština
se uvukla u svakodnevni život mnogih kršæana. Tri stožerne
kreposti vjera, nada i ljubav, koje bi trebale biti vodilje za
svakoga kršæanina, kao da su zamrle.
Ovo vrijeme u mnogoèemu nas podsjeæa na biblijska
vremena graðenja babilonske kule. Mnogima Bog smeta.
Sve što je Bog položio u temelje stvaranja prirode i èovjeka
moænici ovoga grešnoga svijeta žele pošto-poto izvrnuti i
društvo graditi na pijesku, to jest na nekim novim nazovi
temeljima.
To je najopasnija bomba koja je u stanju èovjeèanstvo
potpuno uništiti. Zato su potrebni svjesni kršæani i drugi ljudi
dobre volje, voðeni Duhom Svetim, da se svim snagama
odupru toj ðavolskoj sili, upozorio je biskup Kekiæ. Vjernike
je pozvao da se pridruže molitvi za jedinstvo kršæana, koja
se u ovom crkvenom prostoru od 1985. godine održava
svakog prvog èetvrtka u mjesecu u 18 sati.
Prigodne rijeèi na molitvenom susretu uputili su i tajnik
Sinode Reformirane kršæanske (kalvinske) Crkve u
Republici Hrvatskoj Branimir Buèanoviæ te uime Saveza
baptistièkih Crkava u Hrvatskoj Boris Peterlin.
U molitvi su sudjelovali i tajnik Vijeæa HBK za ekumenizam
i dijalog prof. dr. Jure Zeèeviæ i tajnik Povjerenstva za
ekumenizam i dijalog Zagrebaèke nadbiskupije dr. Zvonimir
Kureèiæ.
.
ika
Osijek: Ekumenski molitveni hod nastavljen u
baptistièkoj crkvi
Osijek, 21.1.2014. (IKA/TU) - Domaæini èetvrtoga dana
ekumenskog hoda u Osijeku, u sklopu Svjetske molitvene
osmine za jedinstvo kršæana koja se održava pod geslom
"Zar je Krist razdijeljen", bili su vjernici Baptistièke Crkve.
Tema "Zajedno potvrðujemo da je Bog vjeran" obraðena
kroz molitvu, pjesmu, Rijeè Božju i prigodan nagovor
predvoditelja slavlja, predsjednika Baptistièkih Crkava u RH
Tome Magde, okupila je uz predstavnike, i brojne pripadnike
Crkava i crkvenih zajednica, pa je 21. sijeènja prostor
osjeèke baptistièke crkve bio ispunjen do posljednjega
mjesta. Molitvenom susretu nazoèili su predsjednik
Ekumenske koordinacije osjeèke regije mr. Antun
Japundžiæ, dekan Osjeèkog istoènog dekanata Mato
Gašparoviæ te župnik u Kneževim Vinogradima Danijel
Tigandžin. Pozivu na molitvu za jedinstvo kršæana odazvalo
se i više vjerouèenika osjeèke OŠ "Dobriša Cesariæ" s
vjerouèiteljicom Silvijom Mašaberg. Bog se ne mijenja,
ispunjava svoja obeæanja, ostaje vjeran i poziva onoga tko
Ga je susreo na èišæenje savjesti Božjom rijeèju, na predanje
u Njegove ruke jer On æe najbolje oblikovati svoje živo
kamenje i od njega sagraditi duhovnu kuæu. "Materijal s
kojim Bog radi skupocjen je, platio Ga je krvlju svoga Sina,
stoga mu dopustimo da uèini najbolje od nas. Èesto želimo
biti kovaèi svoje sreæe, no Biblija poruèuje da ispustimo
èekiæ i dlijeto iz svoje ruke i prepustimo Bogu da uèini od
nas sve što je potrebno kako bismo se uklopili u Njegovu
graðevinu. Pristupimo Bogu kojega su ljudi odbacili, za
kojega nema mjesta u mnogim srcima, u europskom ustavu,
našim zakonima jer On gradi na sigurnim i èvrstim
temeljima", poruèio je pastor Magda. Uslijedilo je obraæanje
predstavnika Crkava i crkvenih zajednica. Pastor
evangelièke (luteranske) crkve u Osijeku Ðuro Mokran
istaknuo je kako smo po Kristu jedno u krštenju, pomireni
Njegovom krvlju te jedno u Duhu kao zajednica na
putovanju prema jedinstvu. Umirovljeni pastor evanðeoske
pentekostne crkve Pavao Moguš osvrnuo se na održavanje
molitvene osmine koja gledana s razlièitih perspektiva
dobiva razlièite ocijene te je rekao: "Mišljenja sam da je
dobro da se naðemo, da se upoznamo, jer æemo se tada i više
cijeniti. Boga hvalimo što se njegovo kraljevstvo širi na
razlièite naèine. Nekada bismo mi izabrali druge naèine, no
On nam pokazuje pravi put, oblikuje nas." Pitanje "Zar je
Krist razjedinjen?" nije samo Pavlovo pitanje Korinæanima,
niti pitanje Kanaðana koji su pripravili molitve za ovu
osminu, veæ i nas ovdje, rekao je vlè. Drago Markoviæ, župni
vikar rkt župe sv. Petra i Pavla. Krist je razjedinjen ako
promatramo podjele meðu nama vjernicima, ali ako želimo
razmatrati i vjerovati stožerne istine koje ispovijedamo; ako
molimo istu molitvu Oèenaš te se ponosimo križem
Kristovim, tada, zajedno s Korinæanima i Kanaðanima
vidimo da Krist nije razjedinjen, poruèio je Markoviæ.
Zavjetni dan bl. Ivanu Pavlu II. u Slavonskom Brodu
Slavonski Brod, 22.1.2014. (IKA/TU) - U župnoj crkvi Sv.
Dominika Savija na Koloniji u Slavonskom Brodu 22.
sijeènja sveèano je proslavljen Zavjetni dan župe bl. Ivanu
Pavlu II. Dolazeæi svatko sa svojim nakanama i prošnjama,
hodoèasnici iz domaæe i drugih gradskih župa posebno su
molili za zdravlje i ozdravljenje. Moleæi pred blaženikovim
likom u toj su župi izmoljene mnoge milosti i darovi.
Molitva uz snimku krunice koju na hrvatskom jeziku
predvodi sam Ivan Pavao II. bila je uvod u sveèano
euharistijsko slavlje koje je, na poziv domaæeg župnika
Josipa Filipoviæa, predvodio vlè. Ivica Živiæ, župni vikar
Domovinske vijesti
slavonskobrodske župe Duha Svetoga, a pjevanje je
animirao Djeèji župni zbor. U propovijedi vlè. Živiæ proveo
je okupljene vjernike kroz razmišljanje o tri kreposti: ljubav,
nadu i vjeru. "Pozvani smo ljubiti, jer i nas Bog prvi ljubi,
oprašta nam, prihvaæa nas onakve kakvi jesmo. Nada je ono
što nas vodi naprijed, osobito danas kada je svijet pun
pesimizma. Vjera je naša snaga, osobito tamo gdje smo
slabi, bolesni, slomljeni", istaknuo je vlè. Živiæ. Nakon
misnog slavlja vjernici su, kroz klanjanje i molitvu pred
Presvetim razmatrali nad Božjom rijeèi, uz pjesmu i tihu
molitvu po zagovoru Velikog Pape.
Priopæenje Tiskovnog ureda HBK povodom èlanka u
"Globusu"
Zagreb, 22.1.2014.
(IKA) – Tiskovni ured Hrvatske
biskupske konferencije oglasio se priopæenjem povodom
èlanka novinara Darka Hudelista pod naslovom "Bozaniæ
više nije glavni" objavljenog u tjedniku Globus od 17.
sijeènja 2014.
Istièuæi kako su u spomenutom èlanku iznesene neistinite
tvrdnje, u reagiranju Tiskovnog ureda se navodi sljedeæe:
Izbor i imenovanje novih biskupa jasno su ureðeni
Zakonikom kanonskoga prava koji odreðuje da mjesni
biskup, biskupi pojedine crkvene pokrajine ili biskupske
konferencije zajednièki, tajno sastave popis s imenima
trojice sveæenika prikladnih za biskupstvo i dostaviti ga
Svetoj Stolici. Sukladno Zakoniku kanonskoga prava zadaæa
je papinskog izaslanika u zemlji u kojoj se provodi proces
postavljanja novoga dijecezanskoga biskupa ili biskupa
koadjutora da prikupi dodatne informacije o kandidatima.
Nuncij je dužan istražiti i Svetoj Stolici priopæiti što o
svakom pojedinom kandidatu misli metropolit i biskupi
sufragani crkvene pokrajine u kojoj bi kandidat trebao
preuzeti biskupsku službu. Osim toga nuncij je dužan
pribaviti mišljenje predsjednika biskupske konferencije,
zatim pitati za savjet neke èlanove zbora savjetnika
dijecezanskog biskupa i stolnog kaptola te više predstavnika
biskupijskog i redovnièkog klera te laika "koji se odlikuju
mudrošæu". Papin izaslanik dužan je takoðer priložiti svoj
osobni sud odnosno svoje osobno mišljenje o kandidatima.
Taj cijeli postupak nuncij provodi u najveæoj tajnosti i svi
koji su pitani za savjet odnosno za mišljenje obvezani su
najstrožom tajnom. Konaènu odluku o imenovanju
odreðenog sveæenika biskupom ima poglavar Katolièke
Crkve – papa.
Iznesena procedura izbora novih biskupa, kao i uloga
pojedinih aktera u tome postupku kako ju odreðuje Zakonik
kanonskoga prava umnogome se razlikuje od one kako ju je
u svome tekstu prikazao gospodin Hudelist.
Što se tièe odnosa nuncija i èlanova Hrvatske biskupske
konferencije novinar je previdio èinjenicu da je Apostolski
nuncij redovito nazoèan na redovitim i izvanrednim
zasjedanjima s hrvatskim biskupima, da redovito obilazi
biskupe i njihove biskupije, posebice u prigodi velikih
sveèanosti te da je rado viðen i sveèano doèekivan.
Gruba je podvala na raèun zagrebaèkog nadbiskupa
kardinala Josipa Bozaniæa za koga se insinuira da nema
utjecaja u Vatikanu, i da o svemu odluèuje nuncij u RH
kojemu novinar zloèesto pripisuje veæu naklonost
politièarima nego hrvatskim biskupima. Novinar oèito
zanemaruje èinjenicu da je nuncij po službi dekan
diplomatskog zbora, pa je uz potrebno druženje i
savjetovanje s hrvatskim biskupima po službi dužan
kontaktirati politièke strukture Republike Hrvatske u kojoj
predstavlja Svetog Oca, navodi se u priopæenju Tiskovnog
ureda HBK
29. sijeènja 2014. broj 4/2014
3
Domovinske vijesti
Jubilarna ekumenska molitva zajednice "Agape"
Rijeka, 22.1.2014. (IKA) - Desetu godinu u nizu tijekom
Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršæana u Prvoj
rijeèkoj hrvatskoj gimnaziji uprilièena je multimedijalna
ekumenska molitva koju su 22. sijeènja predvodili èlanovi
Molitveno-karitativne zajednice Agape zajedno s voditeljem,
vjerouèiteljem Miroslavom Radiæem. Na molitvi su se osim
uèenika i profesora Gimnazije okupili èlanovi Ekumenskog
odbora grada Rijeke i vjernici raznih kršæanskih Crkava. Uz
pjesme, prezentacije, kratke filmove, svijeæe, recitiranje
odabranih reèenica iz Biblije, lomljenje kruha gimnazijalci
su pokazali da se i oni mogu ukljuèiti u ekumensku molitvu
ako je ona prilagoðena njima te da žele biti aktivni sudionici
ekumenskih dogaðanja. Uèenici i gosti izrekli su i molitve
vezane za aktualna dogaðanja u Hrvatskoj i svijetu: za više
jedinstva meðu kršæanima, mir u Ukrajini i Siriji i zahvalu za
održani Taize susret mladih kršæana za Novu godinu u
Strasbourgu.
Molitveno-karitativna
zajednica
Agape
osnovana je godine 1999. i do sada je provela 175 razlièitih
akcija voðena rijeèima Svetog pisma: "Što ste uèinili
jednomu od moje najmanje braæe, meni uèiniste" (Mt 25,40).
Imam Idriz Bešiæ posjetio nadbiskupa Ðuru Hraniæa
Ðakovo, 22.1.2014. (IKA/TU) – Glavni imam u Gunji Idriz
Bešiæ, u pratnji gunjanskog župnika Josipa Semialjca,
posjetio je 22. sijeènja u Nadbiskupskom domu u Ðakovu
nadbiskupa Ðuru Hraniæa. Kako je istaknuo imam Bešiæ,
rijeè je o prijateljskom posjetu kojim je, meðu ostalim, želio
èestitati mons. Hraniæu na preuzimanju službe nadbiskupa i
metropolita ðakovaèko-osjeèkog.
Gunja je primjer mjesta gdje skladno žive brojne nacionalne
manjine, o èemu svjedoèi imam Bešiæ koji je, kako kaže,
veteran u svome poslanju, veæ 33 godine na službi u Gunji.
"Uvijek se govori o suživotu, a ja kažem kako u Gunji ne
postoji suživot, nego postoji život. Gunja je po tom pitanju
specifièna. Kada je rijeè naprimjer o akciji Milijun djece
moli za mir, mi smo dio te akcije, a ona dio nas, i to više nije
vijest, nego nešto normalno, iskreno… Nema tu diplomacije,
namještenog smješka za novinare, to radimo zbog sebe, uime
Boga. A kada je uime Boga, onda je i uime èovjeka", rekao
je imam Bešiæ, dodajuæi kako se svugdje može ostvariti
takav suživot ako su ljudi - ljudi.
Nadbiskup Hraniæ podsjetio je kako se Ðakovaèka i
Srijemska biskupija znala dièiti kao ona koja je u novije
vrijeme na svome teritoriju imala prvu džamiju na podruèju
RH, i to upravo na podruèju župe Gunja. "Kada se spominju
muslimani u Gunji, imam Bešiæ zaštitni im je znak. Ondje je
33 godine i uvijek je imao dobre odnose sa sveæenicima toga
dekanata, napose sa župnicima u Gunji. Bio je poput jednog
od sveæenika u tom dekanatu", rekao je mons. Hraniæ,
navodeæi kako postoje tradicionalno dobri, prijateljski
odnosi te uzajamna podrška. Premda nisu voðeni visoki
dijalozi na meðureligijskoj razini, oduvijek postoji jedan
ljudski dijalog, suradnja, zajednièki život.
"Duboko vjerujemo da je svaka vjera spasenjski put za
onoga tko joj pripada. U tom smislu poštujemo vjeru
muslimana, svi se osjeæamo Abrahamovom djecom,
osjeæamo duboko teološko zajedništvo jer smo svi sinovi i
kæeri istoga Boga Stvoritelja i to nas povezuje", rekao je
nadbiskup Hraniæ, istièuæi kako s Islamskom zajednicom u
Hrvatskoj postoji trajno dobra suradnja i na državnoj razini.
Župnik Semialjac istaknuo je kako specifièna situacija življa
samoga mjesta pridonosi razlièitosti i raznolikosti odnosa.
"Zahvalan sam svojim prethodnicima koji su prije mene
izgradili odnos povjerenja, odnos meðusobnog poštovanja,
života kao takvoga u svim moguæim granicama i mjerama
4
29. sijeènja 2014. broj 4/2014
ika
ostvarivoga. Nakon nešto više od dvije godine službe, ne
osjeæam nikakav teret takve zajednice. Dapaèe, to je moje
osobno obogaæenje kao sveæenika. Jedno takvo iskustvo
sigurno je dobrodošlo i obogaæujuæe za svaki daljnji smjer u
životu", rekao je vlè. Semialjac.
Potvrðujuæi kako je meðureligijski dijalog na podruèju
Gunje na visokoj razini, župnik je istaknuo kako se tijekom
godine prireðuje više akcija i inicijativa u koje su ukljuèeni
odrasli i djeca obiju vjerskih zajednica. "U svemu tome
djelujemo kao jedno. To je odreðeno bogatstvo ali i primjer
svima onima koji su spremni na otvorenost i suradnju u
svakom pogledu", zakljuèuje župnik Semialjac.
Blagoslov nadbiskupijskih vinograda i mladog vina u
Trnavi
Trnava, 22.1.2014.
(IKA/TU) – "Okupljeni smo da
zazovemo Božji blagoslov na biskupijske, ali i sve druge
vinograde kojima smo okruženi. U njima prepoznajemo trag
Božje dobrote i ljubavi prema nama ljudima. Božja rijeè nam
progovara da smo, dok gospodarimo stvorenom stvarnošæu,
pozvani ostati sjedinjeni s Bogom, kao što su loze jedno s
trsom. U svojoj providonosnoj ljubavi dragi Bog onda
blagoslivlja naš rad, mnogostruko uzvraæa i daje da nam
stvorena stvarnost služi, da od nje živimo, da razveseljava
srce èovjeèje, kao što ga razveseljava i vino", rekao je
ðakovaèko-osjeèki nadbiskup Ðuro Hraniæ, predvodeæi u
srijedu 22. sijeènja, na blagdan Sv. Vinka, obred blagoslova
nadbiskupijskih vinograda u Trnavi.
Blagoslovu vinograda i mladoga vina nazoèio je i
umirovljeni nadbiskup Marin Srakiæ, ekonom Nadbiskupije i
upravitelj nadbiskupijskoga vinogradarskog gospodarstva
mons. Stjepan Karaliæ te veæi broj sveæenika, mještani
Trnave, djelatnici gospodarstva te ostali gosti. Nadbiskup je
okupljenima posvijestio kako Bog u svojoj providonosnoj
ljubavi izašao iz sebe i stvorio stvoreni svijet, a èitava
stvorena stvarnost stvorena je poput prekrasnog vrta da
èovjek u njemu obitava, otisne svoje ljudske, humane
tragove, da sve stvoreno bude njemu na službu.
"Svjesni da je sve što imamo dar od Boga, pozvani smo
ulagati svoj trud, napori znanje, biti odgovorni prema onome
što nam je darovano, biti uvijek jedno s Bogom, poštovati
zakone prirode. Zato si povješæujemo da smo ljubljena Božja
stvorenja, da je èovjek vrhunac i kruna stvorenoga svijeta i
da je pozvan u zajedništvu s Bogom oblikovati i ureðivati
ovaj svijet, ovu zemlju, kako bi nam sve što imamo i èime
smo okruženi bilo na službu, ali da sva ta dobra ne služe
samo nama, veæ da budemo svjesni da su služila
generacijama prije nas i da ih trebamo ostaviti u baštinu
generacijama koje dolaze", rekao je nadbiskup.
Nakon blagoslova trsova i loze, u postrojenjima
nadbiskupijskog vinskog podruma nadbiskup Hraniæ
blagoslovio je mlado vino, koje su nazoèni imali prilike
kušati. Rijeè je o tramincu, graševini i cabernet sauvignonu,
vinima koja su stara tek èetiri mjeseca, a koja veæ sada
pokazuju ljepotu koju inaèe pokazuju tek u proljeæe. Kako
navodi ravnatelj gospodarstva mons. Karaliæ, prošla godina
plašila je djelatnike gospodarstva u Trnavi jer se dogodila
kasna vegetacija. Ipak, kasnije je bilo lijepo vrijeme uz dug,
ali ne predug period lijepog vremena i sunca, tako da je
pokožica ostala netaknuta. "Sretni smo zbog toga jer su kod
mladog vina posebno naglašene te vinske i voæne
karakteristike i arome koje sadrži ta pokožica. Mislim da
æemo jako dugo pamtiti 2013. godinu kušajuæi ta vina",
kazuje mons. Karaliæ, uvjeren da æe nadbiskupijska Misna
vina, svojom kvalitetom poznata i van granica Hrvatske,
opravdati brojna priznanja dobivena za izvrsnost i kvalitetu.
ika
Osijek: Molitva u evanðeoskoj pentekostnoj crkvi
Osijek, 22.1.2014. (IKA/TU) - Peta molitveno-slavljenièka
veèer 22. sijeènja u sklopu Svjetske molitvene osmine za
jedinstvo kršæana u Osijeku, održana je u evanðeoskoj
pentekostnoj crkvi Radosne vijesti. Kršæansku dobrodošlicu
je izrazio pastor mr. Damir Špoljariæ, podsjetivši na
ovogodišnje geslo "Zar je Krist razdijeljen" iz Pavlove Prve
poslanice Korinæanima. Pozvao je mnoštvo okupljenih
vjernika, predstavnike kršæanskih Crkava i zajednica na
uzajamno upoznavanje osoba jednih pored drugih, na
zajednièku molitvu i slavljenje Boga pjesmom. Molitveni
susret oblikovali su i gosti svojim obraæanjem: župnik
novogradski i dekan Osjeèkog istoènog dekanata Mato
Gašparoviæ, predsjednica Katolièke laièke zajednice "MiR"
Marija Kriviæ, predstavnica Baptistièke Crkve mr. Ela
Magda, pastor Evangelièke (luteranske) Crkve u Osijeku
Ðuro Mokran, biskup Crkve Božje u RH Matej Lazar
Kovaèeviæ, biskup Protestantske reformirane kršæanske
Crkve u RH dr. Jasmin Miliæ. Nakon što je sa Blaženkom
Targuš zapjevao duhovnu pjesmu, rektor Evanðeoskoga
teološkog fakulteta u Osijeku dr. Peter Kuzmiè predoèio je
šest tiskovina Biblije, ukljuèujuæi najnoviju Bibliju na
bosanskom jeziku koju je urednik dr. Redžo Trako darovao
predstavnicima kršæanskih Crkava i zajednica. Završnu
molitvu Oèenaša predvodio je Pavao Moguš, umirovljeni
pastor Evanðeoske pentekostne Crkve. Pjevanje je
predvodila mr. Blaženka Targuš, a u glazbenom je dijelu
nastupila glazbena skupina evanðeoske pentekostne crkve.
Prvi Sveuèilišni forum "U dodiru vjere i znanosti"
Split, 22.1.2014. (IKA) - Prvi Sveuèilišni forum "U dodiru
vjere i znanosti" na temu "Moji uvidi o postkvantnoj fizici i
o Bogu" održan je u srijedu 22. sijeènja u amfiteatru
Medicinskog fakulteta Sveuèilišta u Splitu te je privukao
izuzetno velik broj slušatelja.
Na samom poèetku veèeri uime Sveuèilišta u Splitu
pozdravnu rijeè okupljenoj publici uputila je prorektorica
prof. dr. Branka Ramljak, a gost prvog Sveuèilišnog foruma
bio je prof. dr. Davor Pavuna, hrvatski fizièar i izumitelj,
profesor u Lausanneu u Švicarskoj, koji je u svojoj karijeri
postigao svjetski ugled. Svoje izlaganje prof. Pavuna
usmjerio je govoru o tome kako znanost i vjera nipošto nisu
suprotstavljene, veæ da se meðusobno podrazumijevaju i
nadopunjuju. To je potkrijepio i navodeæi kako su neki od
najveæih fizièara i znanstvenika u povijesti bili duboko
uvjereni vjernici, a Crkva je bila ta iz koje je znanost kao
takva potekla. Prof. Pavuna takoðer je iznio vlastito
svjedoèanstvo o svom putovanju do vjere u Isusa Krista,
prouèavao je masonstvo, budizam, hinduizam i mnoštvo
razlièitih duhovnosti i religioznosti dok nije u 27. godini
doživio obraæenje i uvjerio se da je Isus Krist živ i da je Put,
Istina i Život. U vlastitom iskustvu uvidio je da ateisti mogu
biti, i najèešæe jesu, iskreni tražitelji Svetoga.
Drugi dio programa bila je rasprava s prof. Pavunom koju je
moderirao prof. dr. Ivan Tadiæ, doktor filozofije i redoviti
profesor na KBF-u u Splitu te poslijediplomskom studiju
KBF-a u Zagrebu. U posljednjem dijelu programa publici je
bilo omoguæeno da prof. Pavuni postavlja pitanja.
Taj projekt, koji su pokrenuli udruga Studentski katolièki
centar Split (Skac_St) u suradnji s udrugama SplitMisli i
Studentski ðir, ima za cilj potaknuti razmišljanje o
najkompleksnijim pitanjima na razini odnosa znanosti i vjere
te, suèeljavajuæi svjetski priznate znanstvenike, omoguæiti
interdisciplinarni
pristup
postavljenim
tezama.
Postavljanjem fundamentalnih ljudskih pitanja želi se podiæi
i akademsku kulturu na jednu, za studentsko okruženje, novu
Domovinske vijesti
razinu, uspostaviti nove oblike suradnje u akademskom
okruženju kao i znanstvenu kreativnost koju Republika
Hrvatska kao nova èlanica Europske unije mora njegovati
meðu akademski obrazovanim graðanima.
U sklopu toga akademskog projekta mladih studentskih
udruga bila je organizirana i humanitarna akcija za pomoæ
studentima slabijeg imovinskog stanja kojom je prikupljeno
više od èetiri tisuæe kuna. Sav prikupljeni novac donirat æe
se fondu humanitarne udruge Ivan Merz koja je u sedam
godina djelovanja sakupila i podijelila 993 stipendije od
kojih je 80 bilo namijenjeno ðacima i studentima u Kongu.
Priopæenje s Osamnaeste sjednice biskupa Zagrebaèke
crkvene pokrajine
Zagreb, 23.1.2014. (IKA) - U Nadbiskupskome dvoru u
Zagrebu pod predsjedanjem nadbiskupa i metropolita
zagrebaèkoga, kardinala Josipa Bozaniæa, u èetvrtak 23.
sijeènja biskupi Zagrebaèke crkvene pokrajine održali su
svoju XVIII. sjednicu. Na sjednici su sudjelovali biskupi
varaždinski Josip Mrzljak, križevaèki Nikola Kekiæ, sisaèki
Vlado Košiæ, bjelovarsko-križevaèki Vjekoslav Huzjak i
pomoæni zagrebaèki Valentin Pozaiæ, Ivan Šaško i Mijo
Gorski.
Na sjednici je kao središnja toèka bio pastoral sakramenta
potvrde. Na temelju razmatranja pojedinih pitanja biskupi su
s tim u svezi izradili dva pisma. Jedno æe uskoro biti
upuæeno roditeljima krizmanika, a drugo župnicima, župnim
vikarima i ostalim pastoralnim djelatnicima, priopæio je
Tiskovni ureda Zagrebaèke nadbiskupije.
Biskupi su razmotrili i aktualnosti života Crkve u
metropoliji, kao i pitanja vezana uz središnje ustanove
Zagrebaèke crkvene pokrajine. Susret je bio i prigoda za
razmjenu gledišta o sadašnjim dogaðanjima u hrvatskome
društvu.
Predstavljen Žumberaèki krijes za 2014.
Grdanjci, 23.1.2014. (IKA) - U velikoj dvorani izletišta
Vilinske jame u Grdanjcima u èetvrtak 23. sijeènja
predstavljen je kalendar – godišnjak Žumberaèki krijes za
2014. godinu koji veæ 38 godina objavljuje Žumberaèki
vikarijat Križevaèke biskupije. Povijesni pregled izdavaštva
meðu hrvatskim grkokatolicima iznio je samoborski
grkokatolièki župnik Daniel Vranešiæ. Brojnom auditoriju
predavaè je u jezgrovitom i struènom izlaganju govorio o
gotovo èetiri stoljeæa izdavaštva koje je usko vezano uz
središnju vjersko–odgojnu ustanovu grkokatolika u
Hrvatskoj, Grkokatolièko sjemenište na zagrebaèkom
Gornjem gradu.
O novom broju Žumberaèkog krijesa govorio je župnik u
Nedelišæu Nikola Samodol. Predstavljaè je pohvalio grafièki
izgled novog godišta te tematski sadržajno obraðene cjeline.
Prvi dio posveæen je djelovanju sveopæe Crkve. Druga
cjelina posveæena je žumberaèkim grko i rimokatolièkim
župama, a treæi dio bavi se društvenim žumberaèkim
temama.
U drugom dijelu o gospodarski vitalnim temama Žumberka
govorili su predstavnici lokalne samouprave grada
Samobora, Ozlja i opæine Žumberak. O svojim aktivnostima
protekle godine te o planovima za boljitak Žumberka
govorili su i predstavnici civilnih udruga s posebnim
naglaskom na ekološka pitanja.
Na kraju predstavljanja glavni urednik Mile Vranešiæ
zahvalio je svima koji na bilo koji naèin omoguæuju
izlaženje i ureðivanje Žumberaèkog krijesa i najavio nove
akcije.
29. sijeènja 2014. broj 4/2014
5
Domovinske vijesti
"Zvona" proslavila zlatni jubilej
Rijeka, 23.1.2014. (IKA) - Mjeseènik za kršæansku kulturu
Rijeèke nadbiskupije i Gospiæko-senjske biskupije "Zvona"
proslavio je u èetvrtak 23. sijeènja zlatni jubilej. Tim
povodom rijeèki nadbiskup Ivan Devèiæ predvodio je u
rijeèkoj katedrali Sv. Vida misu zahvalnicu na kojoj je
sudjelovao i gospiæko-senjski biskup Mile Bogoviæ.
Govoreæi o vremenima kada su Zvona pokrenuta i za koja je
pisao i svojevremeno ih i ureðivao, rijeèki nadbiskup
istaknuo je kako oni koji su pokrenuli list, mons. Josip Šojat
i mons. Ante Sironiæ, znali su da je vrijeme dragocjeno i da
se može nešto uèiniti za Boga. "Pokrenuli su list u teškim
vremenima, u prvom trenutku kada se otvorila moguænost za
pokretanjem katolièkog lista koji je u to vrijeme društvu
nedostajao", podsjetio je nadbiskup Devèiæ, dodajuæi da je to
bilo vrijeme kada je pokrenut i Glas Koncila. Prvotni cilj
bakarskih Zvona bilo je privlaèenje ljudi u Bakru i okolnim
mjestima u crkvu. "Mons. Sironiæ i Šojat nisu imali nikakvih
interesa u pokretanju lista, nego su to èinili iz ljubavi prema
Bogu i èovjeku. U tom smislu podigli su visoko svijeænjak
evanðelja i vjere da Božje svjetlo može èuti što više ljudi",
istaknuo je rijeèki nadbiskup. Bilo je to vrijeme kada su
mnogi zbog straha bili "skriveni" kršæani, ali bilo je i onih
koji se nisu bojali i koji su se ukljuèili u Zvona sa svojim
tekstovima i angažmanom, rekao je rijeèki nadbiskup,
zahvalivši svima koji su s puno ljubavi sudjelovali u
kreiranju
mjeseènika za kršæansku kulturu Rijeèke
nadbiskupije i Gospiæko-senjske biskupije. "Zvona su
pomogla mnogima da svjedoèe, pišu i danas su zahvalni
Bogu na tome", poruèio je nadbiskup Devèiæ.
Proslava je zakljuèena sveèanom akademijom u
Nadbiskupskom domu gdje su o povijesnim i kulturnim
doprinosima Zvona govorili nadbiskup Devèiæ i biskup
Bogoviæ. Nadbiskup Devèiæ 90-tih godina protekloga
stoljeæa bio je i glavni urednik. Osnivaèa Zvona, mons.
Josipa Šojata i njegova najvjernijeg suradnika mons. Ante
Sironiæa prisjetila se Elica Bonaèiæ, koja je prije 50 godina s
majkom Kazicom sudjelovala u stvaranju lista. Voditelj
posebnih projekata Novog lista Bruno Lonèariæ istaknuo je
kulturološko znaèenje lista, a novinar i urednik èasopisa
Uliène svjetiljke Siniša Puciæ govorio je o problematici
tiskanih medija i njihovom položaju u odnosu na druge
medije.
Sadašnji urednik Danijel Delonga uputio je zahvale
suradnicima, kako onima koji su u proteklim desetljeæima
izgraðivali renome mjeseènika tadašnje Rijeèko-senjske
nadbiskupije, tako i onima koji još uvijek pišu za mjeseènik
èiji su sada izdavaèi Rijeèka nadbiskupija i Gospiækosenjska biskupija. Istaknuo je da su svi suradnici volonteri,
entuzijasti koji iz ljubavi prema novinarstvu, Zvonima i
Crkvi redovito iz mjeseca u mjesec šalju svoje tekstove i
priloge. "Puno se toga promijenilo u ovih 50 godina u
tehnièkom smislu, ali ono što je od samih poèetaka ostalo
isto je upravo duh volonterstva i zajedništva brojnih
suradnika koji pišu za Zvona. Ti suradnici ujedno su najveæa
snaga i najveæa posebnost ovog mjeseènika", rekao je
Delonga. Zvona i danas u svakome broju okupljaju
dvadesetak suradnika i nude desetak tematskih rubrika koje
obuhvaæaju spektar pastoralnih tema, duhovnih promišljanja,
povijesnih i kulturnih zanimljivosti, ekologije, glazbe i
medicine.
Zvona su poèela izlaziti u jesen 1963. kao Bakarska zvona,
župni list župe Bakar, a ureðivao ih je mons. Josip Šojat.
Suradnik mu je bio, a kasnije i urednik mons. Anton Sironiæ.
Ubrzo je list izrastao u mjeseènik tadašnje Rijeèko-senjske
nadbiskupije te 1971. i službeno promijenio ime u Zvona. U
6
29. sijeènja 2014. broj 4/2014
ika
ovih 50 godina izlaženja ureðivali su ga, uz dvojicu osnivaèa
koji su preminuli 1996. godine, nadbiskup Devèiæ, Arsen
Badurina i Gordana Fumiæ te posljednjih 10 godina Danijel
Delonga. Zvona su važan svjedok povijesti, društvenih
promjena, komunizma, Domovinskog rata, a danas su odraz
Crkve u društvu s naglaskom na dogaðanja u Rijeèkoj
nadbiskupiji i Gospiæko-senjskoj biskupiji. Kao mjeseènik
za kršæansku kulturu, kako im stoji u podnaslovu i opisu,
Zvona imaju informativnu, ali i formativnu ulogu, te u
konaènici žele biti poticaj vjernicima na življenje vjere.
Jedna od najvažnijih zadaæa ovog mjeseènika je pomoæi
vjerniku da se bolje ukljuèi u život mjesne Crkve.
Na sveèanosti zlatnog jubileja pjevao je katedralni zbor
Cantores Sancti Viti, a na kraju je nadbiskup Devèiæ uruèio
20 zahvalnica najdugovjeènijim suradnicima i trojici
urednika. Zahvalnice za dugogodišnju suradnju u Zvonima
dobili su: mons. dr. Mile Bogoviæ, Maks Peè, Elica Bonetiæ,
Ivan Host, dr. med., Ivica Vièiæ, mons. Mile Peciæ, Zvonko
Ranogajec, mons. mr. Tomislav Rogiæ, dr. Ðuro Puškariæ,
Željko Malnar, Emilija Ljubiæ, Mirjana Baniæ, Josip Laginja,
Desimir Širola, mons. dr. Milan Šimunoviæ, dr. o. Marijan
Jurèeviæ, mons. Mijo Likoviæ, Slobodan Šuljiæ, Nikola Kurti
i s. Robertina Medven.
Nadbiskup Devèiæ podsjetio je na važnost korištenja medija
komunikacije u poslanju Crkve. Crkva je za prenošenje vjere
što veæem broju ljudi od samih poèetaka koristila sve
dostupne naèine komunikacije, medije i medijske forme. U
poèecima su to bila osobna svjedoèanstva i pisana rijeè,
kasnije tisak, a i danas Crkva promišlja kako koristiti nove
medije s ciljem evangelizacije. Nadbiskup je istaknuo kako
su novi mediji suvremeni forum na kojemu je potrebno
svjedoèiti vjeru.
Biskup Bogoviæ prisjetio se poèetaka Zvona i povijesnog
trenutka u kojemu su ona nastala, te istaknuo da ona ostaju
kao vrijedan povijesni zapis i svjedok vremena. Elica
Bonetiæ vrlo je emotivno govorila o svojoj suradnji s
dvojicom osnivaèa i prvih urednika Zvona. Njezina je majka
Kazica gotovo 40 godina bila tajnica Zvona, a njih nekoliko
radilo je u ekspeditu, pakiralo i raznosilo Zvona. Istaknula je
kako je taj duh zajedništva prvih "Zvonara" bio jedinstven, a
sve se èinilo iz ljubavi.
Voditelj posebnih projekata Novog lista Bruno Lonèariæ za
proslavu jubileja uredio je poseban prilog u Novom listu koji
je izišao na dan proslave i bio velika promocija
nadbiskupijskog mjeseènika. U proteklih je godinu dana,
radeæi prilog o najstarijem suradniku Zvona Maksu Peèu,
koji je nedavno proslavio 100. roðendan, imao priliku
pregledati sve brojeve. Priznao je da je i sam bio iznenaðen
energijom i kvalitetom tekstova koji se zaista mogu smatrati
velikim prilogom kulturi i tradiciji kraja koji danas obuhvaæa
dvije županije, Liku, Gorski kotar i Primorje. Novinar Siniša
Puciæ govorio je o krizi i perspektivi tiskanih medija.
Pojavom televizije, a pogotovo interneta, tiskani mediji
svuda u svijetu bilježe pad naklade. No to ne znaèi da su
izgubili važnost, ali potrebna im je prilagodba novim
uvjetima. Puciæ je istaknuo primjer èasopisa Uliène svjetiljke
kojega dijele beskuænici, a nudi pozitivne i poticajne teme.
Novi naèini distribucije i nove teme koje æe se odmaknuti od
senzacionalizma i crne kronike te prisutnost na internetu
prilika su tiskanim medijima da privuku nove èitatelje. Sve
to vrijedi i za Zvona, koja ne mogu biti imuna na svjetsku
krizu tiska, ali se mogu prilagoðavati novim uvjetima na
medijskoj sceni što je zadaæa za buduænost.
.
Domovinske vijesti
ika
Fra Bonaventuri Dudi uruèena Medalja Grada Zagreba
Za zasluge i postignuæa za hrvatsku duhovnost i kulturu
Zagreb, 23.1.2014. (IKA) - Za zasluge i postignuæa za
hrvatsku duhovnost i kulturu, zagrebaèki gradonaèelnik
Milan Bandiæ uruèio je u èetvrtak 23. sijeènja u zgradi
Gradske uprave Medalju Grada Zagreba fra Bonaventuri
Dudi, izvijestila je Služba za informiranje Ureda
gradonaèelnika.
U toj prigodi, gradonaèelnik je dr. Dudi èestitao i 90.
roðendan, te slavljeniku poželio da još dugo poživi na radost
kršæanskog puka, braæe franjevaca i naše Crkve, na ponos
hrvatske Domovine i hrvatske kulture.
Jer, nastavio je gradonaèelnik "Vi ste, kao naš najugledniji
franjevac i nadahnuti propovjednik, biblièar i teolog, poliglot
i sveuèilišni profesor, prevoditelj i pjesnik, živeæi od Rijeèi
Božje, svojim plodovima srca i uma trajno zadužili hrvatsko
društvo i našu kršæansku zajednicu". Bandiæ je podsjetio na
zasluge i plodove, inicijative i dogaðaje koji se vežu uz
Dudino ime.
No, ono što je nedvojbeno i nadaleko poznato: fra
Bonaventura Duda najugledniji je franjevac hrvatskoga
jeziènog podruèja, kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i
Hercegovini, jer je franjevaèkom jednostavnošæu i
èovjekoljubljem, ljubavlju i dobrotom, uspio sabrati i
udružiti biblièare, književnike, znanstvenike, najvrsnije
prevoditelje i najodgovornije hrvatske muževe, i na taj naèin
prirediti i objaviti prijevod cijele Biblije, tzv. Zagrebaèke
Biblije, koja je nastala u franjevaèkom samostanu na
Kaptolu, a do sada je izišla u petnaest izdanja i tiskana u
višemilijunskoj nakladi, rekao je gradonaèelnik te podsjetio
kako je Duda i veliki promicatelj Drugoga vatikanskog
koncila.
Zahvaljujuæi na medalji, Duda je gradonaèelniku Bandiæu
darovao Zagrebaèku Bibliju.
Rijeè zahvale izrekao je i provincijal Hrvatske franjevaèke
provincije sv. Æirila i Metoda fra Željko Železnjak, koji je
gradonaèelniku Bandiæu uruèio Medalju s likom fra
Vendelina Vošnjaka.
Molitva za jedinstvo kršæana u Petrinji
Petrinja, 23.1.2014. (IKA) - Ekumenski hod Molitvene
osmine za jedinstvo kršæana na podruèju Sisaèke biskupije
nastavljen je u èetvrtak 23. sijeènja misnim slavljem za
jedinstvo kršæana koje je u župnoj crkvi Sv. Lovre u Petrinji
predvodio biskupijski povjerenik za ekumenizam i dijalog
Branimir Motoèiæ u zajedništvu s domaæim župnikom i
dekanom preè. Josipom Samaržijom.
U homiliji, vlè. Motoèiæ je na temelju dnevnih èitanja uputio
poruku o nadvladavanju podjela meðu kršæanima koje su
podjela ljudskoga grijeha. "Volja Gospodina i Spasitelja
Isusa Krista nije bila da njegovi uèenici budu podijeljeni, veæ
jedno. Na to je upozoravao i sv. Pavao pišuæi poslanicu
Korinæanima, što je i geslo ovogodišnje ekumenske osmine:
Zar je Krist podijeljen? Osobna povezanost s Kristom,
pogotovo kroz sakramente Crkve i njegovu rijeè vjerniku
pomaže da nadvlada osobne rane, osobito one koje su
nanesene mržnjom drugih. Iz èistog srca, vjernik je sposoban
prihvatiti drugoga, a napose moliti na velike nakane Crkve
od kojih je jedinstvo kršæana meðu znaèajnijima", poruèio je
propovjednik.
Ekumenski hod Molitvene osmine za jedinstvo kršæana
sljedeæu postaju imat æe u petak 24. sijeènja u župnoj crkvi
Sv. Petra i Pavla u Gvozdu, a hod završava u subotu 25.
sijeènja u župnoj crkvi Pohoda BDM u Topuskom.
"Ono što nas povezuje je Krist"
Na èetvrtoj postaji ekumenskoga molitvenog hoda u
pravoslavnome hramu u Zagrebu sudjelovali su kardinal
Josip Bozaniæ i metropolit SPC Jovan Pavloviæ, a nazoèan je
bio i apostolski nuncij Alessandro D'Errico
Zagreb, 23.1.2014. (IKA) – Èetvrta postaja ovogodišnjeg
ekumenskog molitvenog hoda kršæanskim crkvama grada
Zagreba u èetvrtak 23. sijeènja bila je u sabornom hramu
Preobraženja Gospodnjega.
Domaæin ekumenskog susreta srpskopravoslavni zagrebaèkoljubljanski metropolit Jovan Pavloviæ je, pozdravljajuæi
zagrebaèkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozaniæa,
apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj nadbiskupa
Alessandra D'Errica, kao i predstavnike Evangelièke
luteranske Crkve, Reformirane kršæanske (kalvinske) Crkve
i Saveza baptistièkih Crkava u Hrvatskoj, istaknuo važnost
molitvene osmine. Ona je, naime, "izuzetna prilika da se
sastanemo, ali i da svijetu posvjedoèimo da smo kršæani, da
imamo jedno Sveto pismo, da nam je vjera kršæanska, bez
obzira na naše nacionalne opredijeljenosti i naše obièaje, te
da nas u Gospodinu Kristu ujedinjuje ljubav Božja".
Podsjetio je kako je Isus pred muku apostole nazvao
prijateljima te ih potaknuo na meðusobnu ljubav, po kojoj æe
ih drugi prepoznati da su njegovi uèenici. Tu ljubav i mi
trebamo gajiti u meðusobnim odnosima, poruèio je
metropolit Jovan, te je prve kršæanske zajednice koje su
živjele kao jedno srce i jedna duša istaknuo kao kršæanski
ideal.
Dužnost svih nas kršæana je da budemo svjetlo ovome
svijetu, da svojim moralnim životom oèuvamo društvo od
negativnosti. To je naš kršæanski ideal. Molim sve vas da u
svojim mislima molimo za mir u svijetu, a posebno za mir u
onim sredinama gdje vladaju ratne nevolje, da Bog pošalje
mudrost ljudima kako bi dijalogom rješavali probleme,
zakljuèio je metropolit.
Kardinal Bozaniæ prisjetio se samih poèetaka ekumenskog
hoda po Zagrebu, koji veæ tridesetu godinu zaredom
potvrðuje povezanost kršæana.
Osvrnuo se i na drugu obljetnicu, tj. povijesni susret pape
Pavla VI. i carigradskoga patrijarha Atenagore u Isusovoj
domovini, te naglasio kako od tada kršæani nastoje
intenzivnije živjeti svoje zajedništvo.
"Ono što nas povezuje je Krist koji je Sin Božji i Sin
èovjeèji i koji nas èini djecom Božjom. To je temelj naše
vjere, temelj našeg zajedništva, to je ideal kojem težimo i to
je ono što želimo u ovim našim ljudskim okolnostima
živjeti", kazao je zagrebaèki nadbiskup i metropolit. Kako je
napomenuo, zajedništvo kršæana nije uvijek jednostavno
živjeti, ali to je naš imperativ, to je ono što od nas oèekuje
svijet i graðani naše domovine Hrvatske.
"Drago mi je da smo veèeras ovdje da zajedno molimo, da
pred Boga donesemo naše želje i težnje. Puno je više onoga
što nas povezuje, nego onoga što nas dijeli. Neka uvijek
imamo pred sobom onu zapovijed Isusa Krista: 'Da svi
budemo jedno'", zakljuèio je kardinal Bozaniæ.
Ekumenski susret pjevanjem je uvelièao Hor sabornog
hrama Preobraženja Gospodnjeg.
.
29. sijeènja 2014. broj 4/2014
7
Domovinske vijesti
Poruka iseljenicima: Zajedno sa sv. Vlahom budimo
blizu onima koji su na rubovima Crkve i društva!
Dubrovnik, 24.1.2014. (IKA) - Uz svetkovinu sv. Vlaha,
zaštitnika Dubrovnika i Dubrovaèke biskupije, dubrovaèki
biskup Mate Uziniæ uputio je na spomendan sv. Franje
Saleškog, 24. sijeènja, poruku štovateljima sv. Vlaha u
domovini i inozemstvu.
Podsjeæajuæi kako se Festa sv. Vlaha zahvalno i radosno
doèekuje i slavi 1042. put , biskup u poruci piše: "Ne
zaboravljajuæi moænu zaštitu i zagovor sv. Vlaha u dalekoj i
bližoj prošlosti, buduænost se ne može graditi iskljuèivo na
krilima stare slave, istièe biskup te poruèuje: "Želimo uèiti
od sv. Vlaha, a on nas svojim životnim primjerom, i osobito
svojom tisuæljetnom zaštitom ovog Grada i ove biskupije,
poziva da budemo hrabri svjedoci vjernosti Bogu, u zaštiti
života, slobode i dostojanstva svakog èovjeka, osobito onih u
najveæoj potrebi. Skrbno srce ovoga svetog lijeènika,
prijatelja siromaha i bolesnika koji je stoljeæima bio ne samo
zaštitnik, nego nadahnuæe i orijentir našim precima u
donošenju zakona, u skrbi za svoje graðane i odnosu prema
drugima, želi potaknuti i naša srca da budu otvorena za
potrebe naše braæe i sestara, da ta naša otvorenost bude
nadahnuta konkretnom djelatnom ljubavlju kojom najbolje
svjedoèimo svoju pripadnost Isusu Kristu i odanost svom
zaštitniku sv. Vlahu".
Potièuæi štovatelje sv. Vlaha da se uteknu njegovom
zagovoru, biskup im u molitve preporuèuje Dubrovaèku
biskupiju, grad Dubrovnik, domovinsku Crkvu i domovinu
Hrvatsku, sve one kojima su povjerene razlièite službe u
Crkvi i sve one koji su na vlasti "da zaborave privatno
brinuæi se za opæe, da mi kršæani svojim dosljednim
kršæanskim životom pridonosimo poslanju Crkve u služenju
našem svijetu i vremenu". Potièe i na molitvu za sve vjernike
i sve graðane ove zemlje da kao odgovorni i pošteni graðani
svi zajedno rade za dobrobit svoje Domovine, da zajednièki
pridonose unapreðeniju i boljem ureðenju i Domovine i
Europske unije, èija je Hrvatska odnedavno nova èlanica.
"Naš je pogled usmjeren najprije prema vama, našim
iseljenicima, ali se ne zaustavlja na vama nego ga širimo i na
sve ljude dobre volje. Tim pogledom želimo osobito
obuhvatiti i preporuèiti zagovoru sv. Vlaha sve one koji u
razlièitim dijelovima svijeta nesebièno pokušavaju izvršiti
poslanje lijeènika, prijatelja siromaha i bolesnika, zaštitnika
onih koji pate", piše biskup, skreæuæi pozornost na krizu
duha koja je u temelju ekonomske krize, a koja ljude èini
sebiènim optereæujuæi ih strahom da neæe imati, a taj strah ih
onesposobljava slijediti sv. Vlaha i u drugima, osobito
potrebnima, prepoznati brata i sestru. "Sjeæajuæi se svega
onoga što nam se dogaðalo u vrijeme agresije na naš Grad,
biskupiju i Domovinu, moramo se oduprijeti tom duhu
sebiènosti. Ne smijemo zaboraviti svoju braæu i sestre u
razlièitim nevoljama. Zajedno sa sv. Vlahom budimo,
konkretnim djelima ljubavi, ali i svojim molitvama, blizu
svima onima koji su u fizièkim i duhovnim potrebama,
onima koji su na rubovima Crkve i društva, onima koji i
danas nemaju osnovna ljudska prava, kojima je ugrožena
socijalna egzistencija, osobito onima koji, poput sv. Vlaha,
trpe za vjeru, koji su zbog vjere prozivani, muèeni i koji
svojim životom plaæaju vjernost Isusu Kristu".
U poruci iseljenicima biskup istièe kako se ove godine Festa
svetoga Vlaha slavi u Godini mladih i u ozraèju priprave za
Susret hrvatske katolièke mladeži koji æe se u travnju ove
godine održati u Dubrovniku, te dodaje: "Ovaj dogaðaj naše
misli vraæa u naš Grad i biskupiju i zaustavlja na našim
mladima, osobito onima koji su se odazvali Kristovom
pozivu na slobodu i kao animatori i volonteri stavili se na
raspolaganje organizaciji ovog Susreta. Zahvaljujuæi im što
8
29. sijeènja 2014. broj 4/2014
ika
su ovaj Susret prepoznali kao svoj projekt, zajedno s njima i
u njihovo ime, upuæujem srdaèan poziv dobrodošlice u Grad
sv. Vlaha i u Dubrovaèku biskupiju hrvatskoj katolièkoj
mladeži u Domovini i inozemstvu, a meðu njima osobito
vama, koji ste podrijetlom iz Dubrovnika i Dubrovaèke
biskupije".
Na kraju poruke biskup Uziniæ poziva iseljenike na povratak
u Domovinu, "kako bismo sljedeæu i sve buduæe Feste sv.
Vlaha mogli slaviti zajedno u Dubrovniku".
Izjava biskupa Košiæa o najavljenom ukidanju
dopisništva HRT-a u Sisku
Hrvatska radiotelevizija je javni servis koji plaæaju svi
graðani naše domovine. To je èini potpuno drukèijom od
komercijalnih televizija te bi njeno djelovanje trebalo služiti
svim tim graðanima
Sisak, 24.1.2014. (IKA) – Sisaèki biskup Vlado Košiæ
uputio je 24. sijeènja izjavu o najavljenom ukidanju
dopisništva Hrvatske radiotelevizije u Sisku, koju prenosimo
u cijelosti:
Naèin rada HRT-a, koja nažalost po mnogoèemu kako
djeluje – a sad samo to potvrðuje ovim ukidanjem
regionalnih dopisništva – budi sve više nezadovoljstva te sve
manje zaslužuje ime javne televizije.
Veoma sam zabrinut i oštro se protivim najavljenoj odluci
glavnog ravnatelja Hrvatske radiotelevizije o gašenju
dopisništava u Karlovcu, Koprivnici, Novoj Gradiški,
Virovitici, Metkoviæu, Požegi, Slavonskom Brodu, Županji,
Gospiæu, Krapini, a prije svega u Sisku.
Hrvatska radiotelevizija je javni servis koji plaæaju svi
graðani naše Domovine. To je èini potpuno drukèijom od
komercijalnih televizija te bi njeno djelovanje trebalo služiti
svim tim graðanima. Gašenjem regionalnih centara,
konkretno dopisništva u Sisku, u potpuno æe neravnopravan
položaj dovesti više od 180 tisuæa graðana ovog kraja i
vjernike na podruèju Sisaèke biskupije, koji æe ostati bez
moguænosti da se njihov život, rad i dostignuæa,
predstavljaju hrvatskoj javnosti na prikladan naèin.
Dopisništvo u Sisku ionako je posljednjih godina radilo
ispod potrebnog kapaciteta i stvarnih potreba, pokrivajuæi s
jednim novinarom, snimateljem i montažerom podruèje od
Karlovca do Novske, Kutine, Ivaniæ-Grada, Petrinje, Gline,
Topuskog, Hrvatske Kostajnice i Hrvatske Dubice, a
informacije iz malih sredina i posebno one iz života Crkve i
ovako su teško nalazile put do središnjih informativnih
emisija i rijetko su bile interes uredništva. Ovim èinom doæi
æe do potpune blokade informacija putem HRT-a, a time i
neizvršavanja zadaæe ove javne televizije: djelovati u
interesu javnosti i biti zrcalo našeg društva. Kad bi HRT bio
društveno odgovoran servis, trebao bi biti posveæen
postizanju raznovrsnih kulturnih i društvenih ciljeva,
njegovanju osjeæaja nacionalnog i vjerskog identiteta,
hrvatskog jezika, povijesti, kulture, umjetnosti i društvenih
osobitosti zemlje i naroda. To je uostalom zakonska obveza
HRT-a, prema Zakonu o HRT-u i prema Ugovoru s Vladom,
naime da emitira propisane minutaže odreðenih vrsta
programa. Emisije religijskoga, znanstvenog, kulturnog i
informativnog sadržaja ukidanjem regionalnih dopisništva
ostat æe bez svojih najvrjednijih dijelova, tj. priloga s terena.
Žalosno je da se na ovaj naèin uvodi potpuna centralizacija
informacija i programa, pod apsolutnom kontrolom iz jednog
centra moæi. Vjernici naše Biskupije i graðani ovoga kraja
zaslužuju svoje dopisništvo koje æe kvalitetno pratiti sve
dogaðaje i o njima informirati širu javnost.
ika
Godišnji susret biskupa Uziniæa s novinarima
Dubrovaèki biskup objasnio poslovanje Dubrovaèke
biskupije i isprièao se u svoje i uime biskupije, svima koji su
se zbog toga sablaznili, "osobito onima koje smo pokolebali
u njihovoj vjeri i povjerenju u Crkvu"
Dubrovnik, 24.1.2014. (IKA) - Dubrovaèki biskup Mate
Uziniæ na redovitom godišnjem susretu s novinarima na
spomendan sv. Franje Saleškoga održanom u dvorani bl.
Ivana Pavla II. u Dubrovniku u petak 24. sijeènja na
konferenciji za tisak objasnio je poslovanje Dubrovaèke
biskupije i isprièao se u svoje i uime biskupije, svima koji su
se zbog toga sablaznili "i osobito onima koje smo pokolebali
u njihovoj vjeri i povjerenju u Crkvu".
Napomenuvši uvodno kako je papa Franjo uz 48. svjetski
dan sredstava društvenog priopæavanja objavio poruku
"Komunikacija u službi autentiène kulture susreta" u kojoj
naglašava da je rijeè o novim moguænostima koje nam daju
sredstva društvenog priopæavanja da budemo bližnji jedni
drugima i u kojoj upozorava na opasnosti na tom putu,
biskup Uziniæ podsjetio je kako je na spomendan sv. Franje
Saleškog i on imenovan dubrovaèkim biskupom te kako ga
smatra svojim zaštitnikom. Isprièao je prièu o Sokratu i tri
sita kroz koje treba proæi svaka vijest prije nego se izreèe te
nastavio izlagati kronologiju poslovanja Dubrovaèke
biskupije o kojima su se proteklih dana raspisali neki mediji.
Dubrovaèka biskupija osnovala je 4. sijeènja 2002. tvrtku
BENFORTUNA d. o. o. sa zadaæom da se brine za obnovu
bivšeg samostana Sveta Klara i upravlja objektima u sklopu
samostana. Tvrtku POKORA d.o.o. nije osnovala
Dubrovaèka biskupija, nego su je 25. svibnja 2005. godine
osnovale dvije fizièke osobe od kojih je jedna vezana uz
Dubrovaèku biskupiju. Tvrtku BIOZON d.o.o. 31. svibnja
2005. osnovala je fizièka osoba koja u tom trenutku nije bila
ni na koji naèin povezana s Dubrovaèkom biskupijom, naveo
je biskup. Tvrtka BIOZON d. o. o. 12. ožujka 2007.
osnovala je BIOZON MEDIA VITA d. o. o., a 23. travnja
2007. tvrtka BIOZON MEDIA VITA d. o. o. osnovala je
POLIKLINIKU ZA OPÆU KIRURGIJU, UROLOGIJU, …,
VITA MED.
"Meni su ove tri tvrtke, koje nije osnovala Dubrovaèka
biskupija niti je u vrijeme njihovog osnivanja imala ikakva
upravljaèka prava u njima, bile poznate iskljuèivo pod
nazivom BIOZON d. o o." naglasio je biskup Uziniæ i
nastavio: "Neki su rekli da lažem. Laž je kad netko kaže
svjesno nešto što nije istina. Izrièito sam pitao ekonoma je li
imamo nešto s ostalim firmama i on mi je rekao da, koliko
on zna, nemamo. Uostalom, nije pristojno reæi nekome da
laže". Sve te tvrtke biskup je znao samo kao BIOZOM d. o.
o., a rodbinski odnosi te tvrtke nisu ga zanimali. Objasnio je
i zašto: "Odgovor je jednostavan i ide u tri smjera. Prvi i
osnovni je taj što sam od Svete Stolice dobio mandat da
vodim Dubrovaèku biskupiju od dana njezinog preuzimanja,
a to je 19. ožujka 2011., i kao onaj koji je dobio takav
mandat smatrao sam, a i dalje smatram, da nemam mandat
kopati po njezinoj prošlosti. Mom prethodniku mons.
Želimiru Puljiæu zahvaljujem za sve što je èinio, a sve što je
èinio, èinio je s namjerom da osigura materijalnu stabilnost
ove biskupije, da bi ova biskupija mogla odgovoriti svojem
temeljnom poslanju u ovom svijetu i vremenu. Drugi smjer
je to da nisam želio i ne želim svoje eventualne neuspjehe u
voðenju ove biskupije pripisivati nekome drugome jer sam
Dubrovaèku biskupiju preuzeo, kako se kaže u ženidbenom
rjeèniku, i u dobru i zlu, i u zdravlju i u bolesti. I treæi je taj
da od toga nije bilo i ni sada nema nikakve koristi, ali ima
velike duhovne štete."
U nastavku je biskup Uziniæ rekao kako su navedene tvrtke i
ustanove osnovane s ciljem razvoja elektromagnetskog,
Domovinske vijesti
visokofrekventnog, medicinskog ozonskog generatora,
organiziranja njegove proizvodnje i plasmana na tržištu, a u
sve to se Dubrovaèka biskupija ukljuèila novèanim
ulaganjem u razdoblju od 2006. do 2008. "U tom razdoblju
Dubrovaèka biskupija u tim firmama sudjeluje iskljuèivo
preko ulaganja, a ne sudjeluje u njihovim poslovnim
aktivnostima. Uložena sredstva Dubrovaèke biskupije u taj
projekt su oko 20.000.000 kn. Zato Dubrovaèka biskupija
nema nikakve veze s kreditima koje su u tom vremenu
realizirale te firme, kao što nema nikakve veze s tim što ti
krediti nisu vraæeni. Oni su, ako postoje, a ja o tome doista
ništa ne znam, kao i Dubrovaèka biskupija, samo kolateralna
žrtva neodgovornog poslovanja dotadašnjih vlasnika,
odnosno osnivaèa BIOZONA d. o. o. i s njim povezanih
tvrtki", istaknuo je biskup Uziniæ.
Tijekom 2009. godine odgovornima u Dubrovaèkoj biskupiji
postaje jasno da poslovna strategija koja se vodila vodi k
poslovnom neuspjehu, unatoè izvanrednim rezultatima u
lijeèenju do tad neizljeèivih bolesti zahvaljujuæi djelovanju
elektromagnetskog,
visokofrekventnog,
medicinskog
ozonskog generatora. Tada "Dubrovaèka biskupija èini
poteze oèajnika", istaknuo je biskup te opisao te poteze. 12.
svibnja 2009. BENFORTUNA d. o. o. ulazi u suvlasništvo u
BIOZONU d. o. o. Buduæi da suvlasništvo u BIOZONU d.
o. o. optereæuje poslovanje BENFORTUNE d. o. o. ona, 13.
studenoga 2009., suvlasništvo nad BIOZONOM d. o. o.
predaje POKORI d. o. o., koja je u meðuvremenu od strane
dvojice osnivaèa, koji u tvrtki do tada nisu imali nikakve
poslovne aktivnosti, poklonjena Dubrovaèkoj biskupiji.
Preuzimajuæi suvlasništvo nad BIOZONOM d. o. o.,
Dubrovaèka biskupija je postala suvlasnik BIOZONA d. o.
o. i svega onoga što je s njim povezano. Ulaskom u
suvlasništvo promijenila je èlanove uprave, a u nadzorne
odbore imenovala ljude od svoga povjerenja. Biskup Uziniæ
dodao je da su i ti ljudi su samo kolateralne žrtve koje on ne
želi i nema pravo osuditi te da svi ti postupci nisu dali željeni
rezultat.
Po mom dolasku u Dubrovaèku biskupiju, donijeta je odluka
od strane novoimenovanog Zbora savjetnika i Ekonomskog
vijeæa, koji su upoznati sa svim detaljima, da se otpišu
dugovanja koja je BIOZON d. o. o imao prema Dubrovaèkoj
biskupiji i pokrene steèajni postupak. Istovremeno je
donijeta odluka da se poduzmu potrebni koraci za zatvaranje
POKORE d. o. o. i njezinog poslovanja. U ovom
posljednjemu još, nažalost, nismo potpuno uspjeli". rekao je
biskup.
Biskup Uziniæ takoðer je dodao kako on smatra da nema
nikakvih elemenata za kazneno gonjenje jer se, što se tièe
Dubrovaèke biskupije i ljudi s njom povezanih, nije
dogaðalo ništa protuzakonito. "Ljudi koji se spominju,
ukljuèujuæi i bivšega dubrovaèkog biskupa, i sami su žrtve.
Veæini ovih tvrtki – koje su inaèe osnovane legalno jer po
Zakonu o trgovaèkim društvima svaka fizièka ili pravna
osoba može osnovati trgovaèko društvo za obavljanje
dopuštene djelatnosti, koja se nakon podnošenja zahtjeva i
ispitivanja je li ta djelatnost dopuštena, upisuje u sudski
registar – nije bila osnivaè Dubrovaèka biskupija, nego im
je, zbog loše poslovne odluke koja nije rezultirala
oèekivanim uspjehom na tržištu, postala vlasnik u jednom
kasnijem trenutku, pokušavajuæi spasiti što se spasiti dade.
Tim je Dubrovaèka biskupija, nažalost, samo još dublje
upala u probleme. Nije dakle rijeè o namjeri, o tome da se
netko osobno okoristio, nego je rijeè o sklopu loših okolnosti
i èinjenici da nismo bili dorasli ovoj zadaæi, kao uostalom ni
mnogi drugi u proteklom razdoblju. Dubrovaèka biskupija u
tome nije iznimka", istaknuo je biskup Uziniæ i dodao da ih
to ipak ne opravdava jer su trebali biti moralne vertikale
29. sijeènja 2014. broj 4/2014
9
Domovinske vijesti
ovog društva, a nisu bili.
Znajuæi da je ljudski griješiti i da bi iznošenje svega toga
nepotrebno izazvalo sablazan, a ne bi pomoglo u rješavanju
problema, biskup nije to želio iznositi u javnost. Dubrovaèka
biskupija unatoè problemima nastoji redovito izmirivati
svoje obveze poslovati u skladu sa zakonom. No, to je došlo
u javnost premda bi biskup zbog spomenutih razloga i dalje
volio da nije, no ne upire prstom u one koji su to iznijeli jer
se nada da su mislili da èine dobro. "Imam, meðutim, pravo
uprijeti prstom u nas i reæi da smo onim što se dogodilo
uzrokovali, makar nam namjera nije bila loša, sablazan meðu
vjernicima. Zato se, u osobno ime i uime Dubrovaèke
biskupije, isprièavam svima onima koje smo sablaznili i
osobito onima koje smo pokolebali u njihovoj vjeri i
povjerenju u Crkvu", vrlo emotivno je istaknuo dubrovaèki
biskup.
Dodao je i kako se u javnosti stvara dojam da se biskupija
ujedinila s Midia Group na štetu Grada i graðana ovoga
grada vezano uz garažu i njezine probleme, no biskupija je,
slièno kao i Grad, imala veoma komplicirane i po
Dubrovaèku biskupiju nepovoljne ugovorne odnose s Midia
Group no te su odnose "dugim pregovorima i na obostrano
zadovoljstvo, ali i uz odobrenje Svete Stolice, u
meðuvremenu uspjeli stabilizirati povratkom dijela
dugovanja, otpisom drugog dijela dugovanja i ugovorom o
poslovnoj suradnji na projektu gradnje u neposrednoj blizini
Dubrovnika, tj. u Zatonu odnosno na predjelu Lozica".
Biskup Uziniæ zatim je iznio financijske podatke o
poslovanju
aktivnih
tvrtki
Dubrovaèke
biskupije.
BENFORTUNA d. o. o. upravlja objektima u sklopu
samostana Sveta Klara. Ima stabilno poslovanje. Oèekivani
prihodi u sljedeæoj godini su 4.600.000 kn. Troškovi
njezinog poslovanja su oko 300.000 kn godišnje. Nakon
podmirenih kreditnih obveza, ostatak ulazi u biskupijske
prihode. "O njezinom radu i svemu onome što je uèinila u
prošlosti svjedoèi i ovaj objekt Svete Klare. Želim zahvaliti i
nadbiskupu Želimiru Puljiæu na velikom trudu, ali i
umješnosti, koje je uložio u povratak i ureðenje ovoga
objekta koji je od najveæe pastoralne važnosti za
Dubrovaèku biskupiju, ali i, izuzmemo li novac koji
dobivamo temeljem Ugovora Republike Hrvatske i Svete
Stolice, glavni izvor njezinih prihoda. Tek napominjem da je
bilo, a i još ima onih koji su bili protiv denacionalizacije
toga crkvenog objekta koji je Katolièkoj Crkvi bio oduziman
dva puta. I kojoj je vraæen, ne na temelju Ugovora sa Svetom
Stolicom jer nam ništa nije vraæeno temeljem tih ugovora,
nego iskljuèivo kao i drugim graðanima na temelju Zakona o
denacionalizaciji", ustvrdio je biskup Uziniæ i nastavio kako
mnoge druge stvari još nisu vraæene jer u Republici
Hrvatskoj puno toga ne ovisi o pravu, nego ovisi o politièkoj
volji. Izrazio je zahvalnost onima koji su u ovom sluèaju
svoju politièku volju uskladili s pravom i omoguæili da se taj
prostor vrati svom vlasniku, a to je prije denacionalizacije
bila Dubrovaèka biskupija. BENFORTUNA d. o. o. trudi se
redovito izmirivati svoje obveze i posluje dosljedno prema
propisima i zakonima RH. Ta je tvrtka i osnovana zato da
bismo mogli legalno poslovati, plaæati porez, ali i imati
odreðene porezne olakšice kao i svi drugi. "Je li to
protuzakonito?" upitao je biskup i objasnio dolazak porezne
inspekcije prije 2006. godine koja je na teren izišla, kao što
izlazi i u svim drugim sluèajevima, kad je rijeè o povratu
poreza veæem od 50.000 kn.
Biskup Uziniæ objasnio je da Dubrovaèka biskupija preko
tvrtke BENFORTUNA želi voditi sve one poslove koji se
tièu upravljanja crkvenom imovinom u biskupiji, a nisu
izravno crkvena djelatnost. Na taj naèin lakše legalno
poslujemo i ne bojimo se toga hoæe li se sutra i Crkvi
10
29. sijeènja 2014. broj 4/2014
ika
naplaæivati porez jer mi, preko BENFORTUNE d. o. o. svoje
porezne obveze veæ plaæamo. BENFORTUNA d. o. o. se
brinula i za interese Dubrovaèke biskupije u Visia Centrum
d. o. o. Dubrovnik – svima vam je poznato da je rijeè o
virtualnom muzeju – koji je nažalost zbog lošeg poslovanja i
velikih dugova prema Dubrovaèkoj biskupiji pred
zatvaranjem.
Biskup je objasnio i poslovanje druge biskupijske tvrtke
OTOK d. o. o. koju je on osnovao 15. lipnja 2012., a èija
zadaæa je da se brine se za obnovu Svete Marije i
biskupijsku imovinu na otoku Mljetu. Ona se, usprkos
velikim ulaganjima od 10.000.000 kuna, nalazila u dosta
lošem stanju i o njoj nije voðena onakva briga kakvu taj
prostor zaslužuje. Ta tvrtka nije, dakle, osnovana u vrijeme
upravljanja biskupijom mons. Želimira Puljiæa. "Uz otok
Mljet bih želio, da se i oko toga ne bi stvorila afera, takoðer
iznijeti neke podatke koji se tièu odnosa s Javnom
ustanovom Nacionalni park Mljet koji, na temelju
meðusobno potpisanog ugovora koji je još na snazi, duguje
Dubrovaèkoj biskupiji više milijuna kuna. O toènom iznosu
ne mogu govoriti jer nismo primali podatke, a i neki dio je
otišao u zastaru. Naime JU Nacionalni park Mljet nam je od
2009. prestao dostavljati službene podatke o broju prodanih
ulaznica i isplaæivati iznos od 10 kuna po ulaznici, na što su
se ugovorno obvezali i zbog èega su ranije i povisili cijenu
ulaznica. Dubrovaèka biskupija je, nakon više neuspješnih
pokušaja pregovora s odgovornima i u parku i u
ministarstvima, prije nekog vremena morala tužiti JU
Nacionalni par Mljet da bi naplatila svoja potraživanja",
kazao je biskup.
Javno je spomenuo, jer se i to u nekim komentarima na
tekstove posljednjih dana pojavljivalo, ulogu svoga brata
koji je prošlo ljeto zajedno sa svojim prijateljem popravljao
suhozid i èistio otok Svete Marije od raslinja. Oni su tamo
bili i radili na biskupovu zamolbu, jer u Dubrovaèkoj
biskupiji nisu mogli pronaæi nikoga za taj posao. Pokušalo se
nešto oèistiti s mladim volonterima, ali to nije bilo dovoljno.
Biskup je dodao da je Otok d. o. o. prijatelju njegova brata
honorarno, legalno i po zakonu i to je provjerljivo, podmirio
troškove puta i uzdržavanja na otoku. "I to je sve što mogu
reæi o tzv. 'zapošljavanju na crno' svoga brata na otoku Sveta
Marija. Inaèe, pozivam sve koji se znaju graditi u suhozidu i
koji su spremni uz suhozid èistiti otoèiæ od trave i drugog
raslinja, da nam se jave. Rado æemo ih u ljetnim mjesecima
zaposliti pod istim uvjetima pod kojima je prošlo ljeto bio
zaposlen moj brat i njegov prijatelj."
O pogodnostima koje æe Dubrovaèka biskupija uèiniti za
stanovnike Mljeta, biskup je rekao: "Nije nam cilj uveæavati
svoju imovinu, nego se za nju pokušavati na što bolji naèin
brinuti. To da nam nije cilj uveæavati imovinu i da imamo
osjeæaj za potrebu drugih, pokazuje i podatak da smo s
opæinom Mljet potpisali ugovor u kojemu se Dubrovaèka
biskupija, i pravne osobe koje su pod njezinom upravom,
obvezuje da æe stanovnicima Mljeta koji su sagradili kuæe na
njezinom vlasništvu, bez naknade, izdati tabularne isprave za
upis prava vlasništva. Osim toga, Dubrovaèka biskupija æe
mladim obiteljima na otoku Mljetu koje nemaju riješeno
stambeno pitanje, a namjeravaju trajno ostati živjeti na
otoku, omoguæiti kupnju zemljišta u svom vlasništvu, u
visini od 75% od procijenjene tržišne vrijednosti." A i u
samom Dubrovniku biskupija rado izlazi u susret onima koji
stanuju u kuæama ili stanovima koji su u njezinom
vlasništvu, ako žele tu ostati živjeti, kazao je biskup Uziniæ i
istaknuo veliku nepravdu koju Dubrovaèka biskupija trpi
zbog toga što su joj oduzeti stanovi koji su bili u njezinom
vlasništvu, za koje od države treba dobiti i dobiva smiješno
malu naknadu, "a istovremeno su se neki od tih stanova koji
ika
su nam oduzeti nacionalizacijom prodavali strancima po
astronomski visokim cijenama."
O tvrtki POKORA d. o. o., kao i s njom povezanoj tvrtki
IMPRIMIS ADRIA d. o. o., biskup je rekao da ih se
pokušava ugasiti zbog svih veæ spomenutih problema.
Na kraju svog obraæanja novinarima biskup Uziniæ se kratko
osvrnuo i na trenutaèno financijsko poslovanje Dubrovaèke
biskupije te dao odgovor na pitanje ima li Crkva potrebu za
materijalnim dobrima i za što ih koristi. Istaknuo je: "Crkva
ima i pravo i potrebu posjedovanja materijalnih dobara, a
trebala bi ih koristiti za evangelizacijske i pastoralne
projekte što ukljuèuje i izgradnju i održavanje crkvenih
objekata, uzdržavanje klera i drugih službenika i djela
milosrða prema potrebnima. Ulaganja poput onih o kojima je
prije bila rijeè u prošlosti ove biskupije nisu svojstvena
crkvenom poslanju i nisu razlog posjedovanja materijalnih
dobara, ali pretpostavljam da su oni koji su se u to ukljuèili
mislili da æe tim dobiti potrebna sredstva za neke pastoralne
projekte koje Dubrovaèka biskupija za sada ne može
realizirati, kao što su izgradnja pastoralnog centra i župne
crkve u Novoj Mokošici, osnovne škole crkve i pastoralnog
centra u Kuparima, sveæenièkog doma u Gospinu polju i sl.
Moram spomenuti da je u Dubrovaèkoj biskupiji kod
vjernika nedovoljno razvijena svijest o dužnosti uzdržavanja
Crkve. Pretpostavljam da je i to razlog zbog kojeg se
biskupija pokušala okrenuti za drugim izvorima prihoda
kako bi financijski mogla biti stabilna. Trenutaèno
pokušavamo srediti svoje vlasništvo, tj. pokušavamo saznati
što imamo i u kakvom je stanju, što je perspektivno, a što
nije, ono što nije perspektivno prodajemo, prekidamo neke
nepotrebne parnièke postupke za koje smo utvrdili da su
beskorisni, pokušavamo se dogovoriti i sl. Morat æemo, jer u
iduæim godina predviðamo poveæanje financijskih rashoda,
prodati nešto od svoje imovine."
Iznoseæi neke podatke iz protekle godine, dubrovaèki biskup
kazao je da su prihodi bili 15.569.619 kn, od èega
9.216.740,19 na temelju ugovora sa Svetom Stolicom;
662.000 donacija Ministarstva kulture za obnovu kulturnih
dobara što je odmah proslijeðeno onima koji su ih dobili;
1.251.517,70 prihodi od imovine (najmovi i kamate);
427.882,17 kolekte i 3.318.440,16 izvanrednih novèanih
primitaka.
Ukupni rashodi Dubrovaèke biskupije u protekloj godini bili
su 12.629.643,26 kn. Potrošeni su: 4.233.761,23 za
zaposlene (Biskupija, Sveæenièki dom, ugovori od djelu,
sveæenièke nagrade); 4.530.860,10 materijalni rashodi
(uredski materijal, energija, usluge telefona, pošte, prijevoza,
usluge tekuæeg investicijskog održavanja pokretnih i
nepokretnih kulturnih dobara); 78.048 amortizacija;
1.662.433,25 financijski rashodi (kamate, usluge, negativne
teèajne razlike); 2.439.600,90 pastoralne i karitativne
aktivnosti (Caritas, Biskupsko sjemenište, Klasièna
gimnazija, Naknada za bogoslove i sjemeništarce,
Biskupijska vijeæa, donacije i sponzorstva).
Biskup Uziniæ izrazio je nadu da æe podatke o financijskom
poslovanju za ovu godinu, "u kojoj želimo iza sebe potpuno
ostaviti svoje negativno poslovanje iz prošlosti", moæi
objaviti na svojoj mrežnoj stranici u prvom kvartalu iduæe
godine. "Smatramo da æemo na taj naèin najbolje zadovoljiti
naèelo transparentnosti, koje je danas s pravom postalo
mjerilo neèije vjerodostojnosti. Dubrovaèka biskupija,
usprkos svim problemima iz prošlosti, želi biti ono što je bila
stoljeæima na ovim prostorima, a bila je i želi ostati radosna
navjestiteljica Isusa Krista i njegova evanðelja ljudima svog
vremena, pri èemu joj materijalna imovina nije i ne smije
biti cilj, nego sredstvo", poruèio je biskup Uziniæ te se još
jednom isprièao svima onima koji su zbog ovog izgubili
Domovinske vijesti
povjerenje u Dubrovaèku biskupiju i Crkvu i koji su zbog
ovog poljuljani u svojoj vjeri.
Proèelnik Vijeæa za ekumenizam i meðureligijski dijalog
Dubrovaèke biskupije don Ivica Pervan upoznao je novinare
s nastankom i smislom Molitvene osmine za jedinstvo
kršæana te najavio ekumensku molitvu episkopa Grigorija i
biskupa Uziniæa 25. sijeènja u dubrovaèkoj katedrali.
Generalni vikar Dubrovaèke biskupije mons. dr. Petar Paliæ
govorio je o predstojeæoj Festi sv. Vlaha, zaštitnika
Dubrovnika i Dubrovaèke biskupije te spominjuæi
predvoditelja središnjeg euharistijskog slavlja sisaèkog
biskupa Vladu Košiæa istaknuo da je jedan od razloga zašto
æe on predvoditi ovogodišnje slavlje i to što je on biskup
biskupije u kojoj je 2012. godine održan posljednji Susret
hrvatske katolièke mladeži, a taj susret æe se ove godine
održati u Dubrovaèkoj biskupiji.
O SHKM-u govorili su tajnica Organizacijskog odbora
SHKM-a Ana Marèinko i predsjednik Pododbora za medije
Organizacijskog odbora SHKM Šime Zupèiæ, koji su pozvali
medije da im pomognu u promociji susreta.
Spomen sl. Božjega Josipa Stadlera u Slavonskom Brodu
Slavonski Brod, 24.1.2014.
(IKA) - Spomen o 171.
roðendanu i krsnom danu sluge Božjega Josipa Stadlera,
prvoga vrhbosanskog nadbiskupa, proslavljen je u petak 24.
sijeènja u župi Gospe od brze pomoæi u Slavonskom Brodu.
Molitvu kod Stadlerova spomenika, u blizini njegove rodne
kuæe, kao i euharistijsko slavlje u župnoj crkvi predvodio je
dekan sarajevskoga KBF-a mons. Pavo Jurišiæ, voditelj
postupka za Stadlerovo proglašenje blaženim i svetim.
Sudjelovalo je veæi broj sestara služavki Maloga Isusa Stadlerove duhovne kæeri iz zagrebaèke i sarajevske
provincije, na èelu sa vrhovnom poglavaricom Družbe s.
Radoslavom Radek.
"Sluga Božji Josip Stadler, najveæi sin našega grada, svoju je
obitelj uvijek nosio u srcu te rado propovijedao o obitelji i
obiteljskom životu, zato smo ovogodišnje Stadlerovo
posvetili obitelji", rekao je u pozdravu domaæi župnik Ivan
Leniæ te pozvao vjernike da mole za svoje obitelji.
Promišljajuæi o obitelji u našoj domovini, mons. Jurišiæ
istaknuo je kako je u nedavnim dogaðanjima bilo
svakakvoga govora o obitelji i braku, padale teške ništavne i
ružne rijeèi koje su s ulice i preko medija ulazile u naše
domove, prozivale se Crkve, a vjernici etiketirali. "U
pozadini svega što se dogaðalo oko nas, mi smo kršæani svoj
pogled na obitelj i braènu zajednicu uskladili s naukom
Svetog pisma, s crkvenim naukom i našom tradicijom",
rekao je i pojasnio: "Kad èitamo Sveto pismo uoèavamo da
nam ono ne stavlja pred oèi nekakve sociološke modele
idealne obitelji, nego nam želi prikazati u èemu ona jest ono
što ona jest - obitelj koja je vrijedna pred Bogom." Kroz
nekoliko je Stadlerovih poslanica aktualizirao njegova
promišljanja o odnosima u obitelji, u kojima nas upozorava
da smo kao udovi jednoga tijela pozvani odbacivati laž i
govoriti jedni drugima istinu te tako svjedoèeæi pomoæi
drugima da se vrate na pravi put. Zapitao se kakav je život
nas kršæana, je li doista svjedoèki, gdje su te duše koje smo
pridobili za Boga svojim životom, gdje su ti grešnici koje
smo obratili svjedoèanstvom svoga života te gdje su ti
pravednici koje smo u ljubavi saèuvali. Ustvrdio je da su
najveæa opasnost za razvoj mladog èovjeka narušeni
obiteljski odnosi te upozorio da Crkva i sve kršæanske
udruge trebaju svojim zalaganjem dati obitelji šansu da živi
po kršæanskim mjerilima. Na kraju je poruèio: "Ako obitelj
bude mjesto vjere, mjesto na kojem majke i oèevi svoje
planove ravnaju u skladu s Božjom voljom, a ne prema
29. sijeènja 2014. broj 4/2014
11
Domovinske vijesti
svojim raspoloženjima nagonima i prohtjevima, te ako djeca
i mladi neprestano traže darove Božjeg duha i žive prema
Njegovim uputama, tada æe ta obitelj sigurno iæi putem koji
je Gospodin zacrtao èovjeku i kojim ga želi privesti do
vjeènoga spasenja". U suprotnom, upozorio je, ako nam
obitelj kao jezgra našeg društva naroda i Crkve bude trula i
crvljiva bit æe pokvareno i društvo i Crkva i politika i škola i
sve ono što nas ispunja u životu.
O daljnjem tijeku postupka beatifitkacije postulator dr.
Jurišiæ pojasnio je: "Zbog obilne graðe te problematike u
crkvenoj i društvenoj stvarnosti pisanje kritièke pozicije
iziskivalo je studiozniji pristup te se nadamo da æe biti
dovršen do jeseni. Nakon pozicije postupak ide na
kardinalsku komisiju struènjaka u Rimu. Uz to je potrebno i
jedno èudo te molimo sve one koji èaste uspomenu sluge
Božjega da pojaèaju svoje molitve kako bi nam Bog i preko
èuda pokazao da mu je stalo da sluga Božji Josip Stadler
bude èašæen kao blaženik i kao svetac.
S. Viktorija Predragoviæ iz zagrebaèke provincije Služavki
Malog Isusa ovogodišnjim je krizmanicima i mladima
poslije mise prikazala život i djelo i Stadlerovu osobnost te
pokazala kako su njegove poruke i danas itekako aktualne.
Potaknula je mlade da promišljaju koje izvore èine u svom
životu, na kojim se izvorima nadahnjuju, koje putove traže u
ostvarenju svoga života i koliko im u tome sluga Božji Josip
Stadler može biti uzor, poticaj, pomoæ i smjerokaz.
Zanimljiva je bila na kraju igra iznenaðenje u kojima su
mladi odgovarali na neka bitna pitanja o Stadlerovu životu i
bili nagraðeni prigodnim darovima.
Osnovana policijska kapelanija u Požegi
Požega, 24.1.2014. (IKA) - Vojni ordinarij u Republici
Hrvatskoj Juraj Jezerinac predvodio je 24. sijeènja
euharistijsko slavlje u požeškoj crkvi Sv. Lovre prigodom
osnutka policijske kapelanije sv. Vinka Pallottija u Požeškoslavonskoj županiji te je uveo u kapelansku službu sveæenika
Željka Volariæa. Biskup Jezerinac izrazio je radost zbog
osnutka te policijske kapelanije, zahvalio biskupu Antunu
Škvorèeviæu za sve što je uèinio kako bi službenici policije
imali duhovnu potporu u svom služenju graðanima naše
domovine, napose u osobi policijskog kapelana. Posvjedoèio
je radost što je sv. Vinko Pallotti izabran za zaštitnika
kapelanije zbog herojskog svjedoèenja kršæanskih vrednota u
svome životu te potaknuo sudionike slavlja da se utjeèu
njegovu zagovoru.
Homiliju je održao Josip Staniæ, biskupski vikar za pastoral i
podsjetio na uzoran svetaèki život zaštitnika nove policijske
kapelanije, istièuæi njegovo služenje najpotrebnijima,
siromašnima i obespravljenima, njegovo obrazovanje u
filozofsko-teološkim znanostima koje su ga još više
približile Isusu Kristu, napose kroz služenje onima koji su na
rubu društva. Potaknuo je sudionike slavlja da poput toga
sveca znaju odbiti èasti koje nudi svjetski poredak, jer
èovjeka može ispuniti jedino služenje Isusu Kristu, koji je
temelj i smisao ljudskog života. Pozvao je nazoène da
iskoriste darove i sposobnosti koje su im udijeljene kako bi
svojim djelovanjem u prilog hrvatskih graðana bili svjedoci
kršæanske vjere i ljepote života koju nam je objavio Isus
Krist svojim životom meðu nama.
Pri kraju misnog slavlja policijski kapelan požeškoslavonske županije Željko Volariæ zahvalio je biskupu
Jezerincu kao i biskupu Škvorèeviæu na ukazanom
povjerenju, uz želju da Bog blagoslovi sva nastojanja
Vojnog ordinarijata oko duhovne izgradnje policijskih
službenika i njihovih obitelji.
12
29. sijeènja 2014. broj 4/2014
ika
Susret voditelja župnih Caritasa u Varaždinskoj biskupiji
Varaždin, 25.1.2014. (IKA) - Tradicionalni godišnji susret
voditelja i predstavnika župnih Caritasa u Varaždinskoj
biskupiji održan je u subotu 25. sijeènja u Varaždinu. Poèeo
je misnim slavljem koje je u katedrali Uznesenja BDM
predvodio varaždinski biskup Josip Mrzljak, predsjednik
Hrvatskog Caritasa, u zajedništvu s više sveæenika.
Obraæajuæi se okupljenima, biskup Mrzljak zaželio je da si
na blagdan obraæenja sv. Pavla apostola svi posvijeste kako
Bog može preko èovjeka uèiniti velike stvari ako se èovjek u
poniznosti otvori Božjoj milosti. Svi vi kao volonteri
Caritasa ne odlazite negdje daleko poput svetog Pavla, ali vi
u sredinama gdje živite na sasvim konkretan naèin
pokazujete kako Božja milost može djelovati u ljudskom
životu. Vaš angažman najbolja je propovijed Caritasa u
svakoj župi i biskupiji jer pomažete bližnjima i potrebitima,
ne uvijek materijalno, nego ponajprije duhovno jer ste blizu
èovjeku u potrebi darujuæu mu pažnju i svjedoèeæi da Božja
milost djeluje preko vašeg života i rada, poruèio je
varaždinski biskup.
Susret je nakon mise nastavljen u dvorani biskupijskoga
Pastoralnog centra gdje se okupilo stotinjak predstavnika iz
30-tak najaktivnijih župnih Caritasa. Župni Caritas
registriran je u 86 od 105 župa Varaždinske biskupije.
Pozdravljajuæi okupljene, generalni vikar mons. Ivan
Godina, predsjednik Biskupijskog Caritasa, rekao je da su
sabrani kao jedna velika obitelj koja se odazvala pozivu
Crkve da joj služi na poseban naèin, putem karitativnog
djelovanja. Stoga želimo razmišljati o tome da je Caritas
doista put Crkve, da je to kršæansko služenje svijetu, kako je
to u svojoj knjizi zapisao i naš gost predavaè, prof. dr. Ðuro
Zalar, rekao je mons. Godina.
Potom je dr. Zalar, sveæenik Zagrebaèke nadbiskupije koji je
roðen u župi Kalinovac na podruèju Varaždinske biskupije,
izlagao o temi "Caritas - put Crkve". Kao doktor dogmatske
teologije, koji se tijekom života bavio i karitativnim radom,
govorio je u prvom dijelu o temeljima karitativnog služenja
u Svetom pismu, a u drugom o Crkvi kao nositeljici
karitativnog djelovanja. Podsjetio je kako su pravi put do
Boga djela milosrða, te kako se po ljubavi prema bližnjem
pokazuje ljubav prema Bogu jer Boga se ne može ljubiti
mimo èovjeka, odnosno do Boga se ne može bez èovjeka. U
drugom dijelu dr. Zalar upozorio je kako ponekad može
pogrešno izgledati da je Caritas nešto što je nadodano Crkvi
u posebnim sluèajevima i potrebama. Karitativno djelovanje
Crkve oèitovanje je Božje ljubavi u svijetu, to je temeljni
okvir unutar kojeg je potrebno razmišljati o Caritasu. Na
svima je nama zadatak da ostvarujemo Božju ljubav u ovom
svijetu, i to po ljubavi prema bližnjima. Istaknuo je kako je
Caritas sastavni dio života svake crkvene zajednice zajedno s
navještanjem i liturgijom. U živoj župi postojat æe i živi
Caritas, ali i dobar Caritas oživljava svaku župu, istaknuo je
predavaè, poruèivši da karitativno djelovanje ne može biti
obveza samo nekih entuzijasta, jedne skupine ljudi, nego je
to obveza svakog kršæanina i cijele Crkve.
U nastavku su predana godišnja izvješæa o radu župnih
Caritasa, koja su predstavili njihovi voditelji. Uz redovite
aktivnosti koje provode tijekom godine u pomaganju
potrebitima, osvrnuli su se na osobitosti u svojem radu.
Iznijeli su pojedina iskustva koja su doživjeli te inicijative
koje su pokrenuli kako bi njihovi primjeri bili poticaj
drugima. Tako je jedan župni Caritas istaknuo da se
zauzimanjem novog župnika broj volontera Caritasa u kratko
vrijeme poveæao s troje na èak 28-ero. Volonteri Caritasa
starijim domaæinstvima pomažu i u cijepanju drva, a bili su
èak i krsni kumovi djeci u obiteljima težih socijalnih prilika.
Ukljuèuju se u sve akcije Hrvatskog i Biskupijskog Caritasa,
ika
a neki župni Caritasi pomažu misijski rad i školovanje
afrièke djece. Kao primjere iznijeli su i posjet s vrtiækom
djecom staraèkim domaæinstvima za koje su mališani
donijeli i svoje blagdanske èestitke, te ukljuèivanje djece u
karitativne aktivnosti kako bi se u njima razvijao osjeæaj za
ljude u potrebi, što se pokazalo pozitivnim jer djeca vole
sudjelovati tamo gdje mogu pomoæi u zajednici u kojoj žive.
Župni Caritas podržao je inicijativu "kruh za poslije" u
mjesnim pekarama u koje potrebite upuæuje da doðu
podignuti kruh koji su dobri ljudi platili umjesto njih, a
suraðuje i s lokalnom udrugom "Facebook humanitarci" u
pojedinim akcijama. Volonteri takoðer prikupljaju namirnice
za novootvorenu socijalnu samoposlugu u Varaždinu gdje i
volontiraju u njezinu radu. Župni Caritasi znatnu brigu
posveæuju starijima, nemoænima, invalidima, djeci i
mnogoèlanim obiteljima. Kao posebne inicijative istaknute
su organizacija besplatnih instrukcija iz školskih predmeta
za slabije uèenike, te susreti s obiteljima koje imaju djecu s
posebnim potrebama. Do potrebnih sredstava za materijalnu
pomoæ potrebitima župni Caritasi dolaze na razne naèine, a
najèešæi su prodaja kolaèa koje peku same župljanke te
prodaja raznih predmeta koje izraðuju kreativni župljani.
Takoðer, istaknuto je da su se volonteri iz više župnih
Caritasa duhovno krijepili na obnovama u biskupijskom
Duhovnom centru na Veternici.
Nažalost, istaknuta je i pojava muških i ženskih lopova i
lažova, koji se javljaju župnom Caritasu za pomoæ s raznim
izmišljenim prièama, a jedan dio korisnika pomoæi obilazi
više župnih Caritasa i crkvenih institucija te èesto svoju
egzistenciju prikazuje težom nego što objektivno jest.
Predstavnici župnih Caritasa istaknuli su kako je potreban
dodatan napor da bi se toèno utvrdilo kome je i kakva vrsta
pomoæi uistinu potrebna, a u tome se suraðuje s centrima za
socijalnu skrb, školama, vrtiæima te gradskim i opæinskim
uredima.
Za pohvalu je velika aktivnost mladih župnih Caritasa koji
su osnovani tek prije koju godinu, a veæ se mogu pohvaliti
raznolikim akcijama koje su u kratko vrijeme pomogle
velikom broju potrebitih. "Osnivanjem organiziranog
župnog Caritasa živnula je i sama župa", napomenuli su
predstavnici jednog mladog Caritasa, a svi zajedno složili su
se "da su tu kako bi pomogli bližnjima u potrebi".
Ravnatelj Biskupijskog Caritasa mr. Ante Šola zahvalio je
svim volonterima te ih potaknuo na daljnje aktivnosti kojima
su prepoznatljivi u sredinama gdje žive svjedoèeæi da su kao
kršæani pozvani ljubiti i pomagati bližnjima, ne iskljuèujuæi
nijednu osobu u potrebi. Kao poticajni primjer iznio je
veliko prikupljanje hrane u župi Vidovec kada se u samo
nekoliko sati organizirane akcije svake godine od
poljoprivrednih gospodarstava prikupi više tona svježih
plodova jeseni.
Biskup Mrzljak na kraju je zahvalio svima nazoènima,
rekavši da su ovim susretom zasigurno dobili jedan novi
poticaj za karitativno djelovanje koje je važan i nezaobilazan
dio života Crkve u današnjem društvu. Zaželio je da se u
župne karitativne aktivnosti što više ukljuèuje mlade, osobito
krizmanike u njihovoj pripravi za sakrament potvrde, kako
bi sazrijevali i na tom podruèju èinjenja dobra bližnjima.
Svim volonterima Caritasa poruèio je kako je ljubav uistinu
domišljata te im je zaželio da u pomaganju potrebitima budu
doista domišljati kako bi ispunili svoje kršæansko poslanje.
No, biskup je istaknuo i kako Caritas nije socijalna ustanova,
dodavši da æe Caritas kao djelatna ljubav prema bližnjem
uvijek imati svoju zadaæu i poslanje, pa i onda ako bi se
jednog dana dogodilo društvo blagostanja u kojem ne bi bilo
materijalno potrebitih.
Domovinske vijesti
Redovnièki dan u Dubrovniku
Predavanje "Redovnièko zajedništvo – snaga nove
evangelizacije" održala s. Ružica Bariæ
Dubrovnik, 25.1.2014.
(IKA) - Redovnièki dan za
redovnike i redovnice koju djeluju u Dubrovaèkoj biskupiji
održan je u subotu 25. sijeènja u dvorani bl. Ivana Pavla II. u
bivšem Samostanu sv. Klare u Dubrovniku. Predsjednik
Vijeæa za posveæeni život fra Stanko Dodig na poèetku je
pozdravio oko 150 okupljenih redovnica i redovnika, a
dubrovaèki biskup Mate Uziniæ èestitao im je Dan
posveæenog života koji se u Dubrovaèkoj biskupiji zbog
Feste sv. Vlaha proslavlja ranije.
Nakon molitve Treæeg èasa predavanje "Redovnièko
zajedništvo – snaga nove evangelizacije" održala je s. Ružica
Bariæ, poglavarica autohtone dubrovaèke Družbe sestara
franjevki od Bezgrešnog zaèeæa Blažene Djevice Marije, s
kuæom maticom na Danèama. S. Ružica podsjetila je da
nova evangelizacija zapravo znaèi da naviještanje evanðelja
bude novo u svom žaru, metodama i izrièajima, te da je ona
napor same Crkve da prepozna, upozna i prihvati
novonastalo stanje u svijetu i svoje mjesto u njemu,
sposobnost "znati èitati i odgonetati nove pojave ... da bi u
njih ušla i pretvarala ih u mjesta svjedoèenja i naviještanja
Evanðelja." Govoreæi o redovnicima u novoj evangelizaciji,
s. Ružica primijetila je kako je svaka velika karizma u Crkvi
bila barem jedan vid svojevrsne nove evangelizacije za
Crkvu te da se u korijenu svake redovnièke zajednice nalazi
skrovito sjeme nove evangelizacije. Tako se redovnièke
zajednice, vraæajuæi se svome izvoru, karizmi utemeljitelja,
vraæaju Kristu i njegovoj poruci, a pritom trebaju voditi
raèuna i o novostima vremena u kojem djeluju. Istaknula je
da nova evangelizacija treba "redovnike koji onim što jesu,
više od onoga što govore pa i rade, postaju znakovi
posvemašnje raspoloživosti prema Bogu, Crkvi i ljudima, pa
time i povlašteno sredstvo za uspješnu evangelizaciju."
Uz naglaske iz crkvenih dokumenata i poruka papa koje se
odnose na redovnike i redovnice i njihov doprinos novoj
evangelizaciji, s. Ružica kazala je da se redovnièka zajednica
opravdava onim što jest, "ne uslugama koje nudi, nego "sva
plodnost redovnièkoga života ovisi o kakvoæi bratskoga
života u zajedništvu". Istaknula je važnost kvalitete
meðusobnih odnosa u redovnièkoj zajednici u kojoj uvijek
treba birati bratske odnose. "Zajednice bi trebale postati
mjesto i vježbaonica priznavanja drugoga, zatim istinskoga
dijaloga, suodgovornosti, prvenstva milosrða, osjeæaja
pripadnosti, i vrjednovanja svake osobe. Osim toga, one
imaju biti otvorene za dar, za prepoznavanje poziva i
Božjega nauma u svakodnevnom životu." Evangelizirati se
može samo u mjeri u kojoj je svaka redovnièka osoba
evangelizirana.
Govoreæi o otajstvenoj dimenziji redovnièkog zajedništva,
istaknula je da je svaka redovnièka zajednica "dar Odozgor",
da se raða iz ljubavi Božje razlivene u srcima po Duhu te da
je Duh gradi kao pravu obitelj sjedinjenu uime Gospodnje te
da se bez toga ona ne može pravilno razumjeti. "Ako
dopustimo da naše zajedništvo izgubi ovu otajstvenost, naše
æemo samostane pretvoriti u boravišta nesretnih ljudi",
poruèila je s. Ružica i nastavila: "Redovnièka zajednica nije
neko civilno profitno udruženje, niti dragovoljna udruga, niti
grupa volontera. Redovnièka zajednica nije bilo kakva grupa
ljudi koji imaju isti cilj, nego zajednica ljudi koji se
prepoznaju u božanskom zajedništvu i u jednoj èudnoj
privlaènosti prema Bogu kojeg iznad svega ljube i trude se
spoznati što On želi od njih danas te spoznavši to nastoje
njegova nadahnuæa provesti u djela. U protivnom, zajednica
zapada u rutinu, držeæi se strogo pravila koja nisu kadra
prenijeti vrijednosti karizmatskog dara novim generacijama,
29. sijeènja 2014. broj 4/2014
13
Domovinske vijesti
odnosi postaju iskljuèivo hijerarhijski, a zajednica iskljuèivo
ustanova. To je zajedništvo osoba koje ljubav sabire u sklad.
Redovnièko zajedništvo nadilazi èisto ljudske moguænosti.
Mi smo božansko-ljudska zbiljnost. Tu se raða naš drhtaj
nedostojnosti i radost izabranja. To je ono što nas odreðuje i
pokreæe. Otajstvo smo volje Gospodnje te glasnici mira i
dobra jedni drugima i svakom èovjeku koji je tako ljubljen
da je Oèev Sin za njega umro i uskrsnuo."
Spomenula je i krizu redovnièkog života koja je u svojoj biti
kriza identiteta, više nego naèina djelovanja, pa se zbog toga
sve èešæe na redovnièkim skupovima govori upravo o
traženju
i prepoznavanju identiteta u promijenjenim
prilikama. A bit identiteta koji se otkriva je da je svatko
ljubljena kæi i ljubljeni sin Božji. Bit našeg poslanja je
postajati, ono na što smo pozvani: nositelji Božje ljubavi,
istaknula je predavaèica. "Ono što danas uvelike nedostaje
našem kršæanskom i redovnièkom životu jest sposobnost
stvaranja konkretnih modela evanðeoskog života, koji bi bili
u stanju nadahnjivati današnjeg èovjeka", ustvrdila je s.
Ružica.
Govoreæi nadalje o trajnoj napetosti izmeðu redovnièkog
zajedništva i apostolskog djelovanja, kazala je da tamo gdje
ne funkcionira zajedništvo ne može na dugo funkcionirati ni
apostolat. "Napetosti u zajednici nužno se reflektiraju na
vedrinu osobe, na njezinu sabranost, koncentraciju, polet, pa
stoga i na uèinkovitost posla koji obavlja. Ako osoba ide
umorna veæ iz zajednice, kako æe u svemu dobro ispuniti
svoje obaveze vani i odgovoriti na potrebe onih koji je
trebaju? ... Zajednica mora biti mjesto gdje se osoba puni,
opušta i odmara, te obogaæuje iskustvom drugih, vrednujuæi
svoj rad uz pomoæ iskustva braæe i sestara. Ako su u
zajednici odnosi napeti ili hladni gdje se osoba može
odmoriti i ispuniti gore navedenim sadržajem?" Bratstvo ima
najveæe znaèenje za apostolat, jer pokazuje božanski izvor
kršæanske poruke te posjeduje silu koja otvara srca vjeri,
istaknula je s. Ružica. Takoðer je govorila o autentiènoj
kršæanskoj duhovnosti koju treba ponuditi današnjem
èovjeku umjesto neke "instant" duhovnosti koja mu se èesto
nudi. Predavanje je zakljuèila rijeèima pape Franje: "Ne
dopustimo da nam se ukrade ideal bratske ljubavi!"
Koncelebrirano euharistijsko slavlje, na poèetku kojeg su
okupljene redovnice i redovnici s upaljenim svijeæama
obnovili svoja redovnièka obeæanja, u dubrovaèkoj katedrali
predvodio je biskup Uziniæ. U propovijedi je na primjeru
života sv. Pavla rekao kako je u životu, izgleda potrebno
padati kako bi se ušlo u dijalog s Gospodinom i u tom
dijalogu s Gospodinom shvatila stvarnost, ali i Gospodinovu
ukljuèenost u tu stvarnost u svakom od onih koje èovjek
povrijedi, da je on "onaj kojeg ja progonim, onaj kojega sam
ja sablaznio, kojega sam ja pokolebao u vjeri, kojemu
svojom ravnodušnošæu nisam prišao u potrebi, kojega sam
odbacio, osudio, iskljuèio…" Zatim je dubrovaèki biskup
govorio o temeljnom kršæanskom poslanju biti svjedokom i
navjestiteljem radosne vijesti. Istaknuo je kako je
velièanstveno poslanje i poziv pridružiti se Bogu što mnogi
kršæani ne shvaæaju, a neki se èak i stide svog biti kršæani i
poslanja koje iz tog biti kršæani proizlazi. To je èesto i
problem mladih, a razlog za to, može se, izmeðu ostalog,
tražiti u nedosljednosti sveæenika i redovnika. "Mi bismo
trebali svima, a osobito našim mladima, biti svjedoci da je
utopija moguæa, da je ostvariv san o svetosti. Uspijemo li to,
neæe biti problema sa zvanjima jer Bog i danas zove, ali
mladi ne uspijevaju otkriti svoj poziv u onome što im mi
nudimo", rekao je biskup te nastavio: "Naša zadaæa je biti
sanjari Božjeg sna. Ovom svijetu i vremenu potrebni su takvi
sanjari. Netko lijepo kaza da svijet ne postaje gori zato što u
njemu ima sve više sanjara, nego zato što ih je iz dana u dan
14
29. sijeènja 2014. broj 4/2014
ika
sve manje. Budimo, draga redovnièka braæo i sestre, sanjari.
U snovima se, meðutim, ne može ostati. Potrebno je spustiti
pogled s neba ondje gdje nas Bog šalje da svoj san
pretvorimo u konkretan evanðeoski navještaj, koji se
nadahnjuje na evanðeoskim vrijednostima, ne rijeèima, nego
autentiènim kršæanskim i redovnièkim životom." Biskup je
takoðer potaknuo redovnice i redovnike da žive karizmu
svojega reda te na završetku proèitao dio ovogodišnje
Poruke za Dan posveæenog života.
Na kraju mise mladi su prigodnim skeèom zahvalili
redovnicama i redovnicima na svemu onome što su dale
generacijama mladih te ih pozvali da se pridruže i mole za
uspjeh Susreta hrvatske katolièke mladeži u Dubrovniku.
Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor sestara dominikanki
iz Korèule, kojem su se pridružile i sestre iz drugih
redovnièkih zajednica.
Proslava Vincekova i blagoslov vinograda u Brezovcu
Misno slavlje i blagoslov kod kapele Sv. Vinka u župi
Presvetoga Trojstva predvodio mons. Nedjeljko Pintariæ
Klenovnik, 25.1.2014. (IKA) - Misno slavlje i blagoslov
vinograda kod kapele Sv. Vinka ðakona i muèenika u
Brezovcu, u župi Presvetoga Trojstva u Klenovniku,
predvodio je na blagdan Obraæenja sv. Pavla, u subotu 25.
sijeènja,
mons.
Nedjeljko
Pintariæ,
moderator
Nadbiskupskoga duhovnog stola u Zagrebu, u koncelebraciji
s klenovnièkim župnikom Josipom Jagarèecom. Od godine
2009., kada je zapoèela gradnja kapelice Sv. Vinka i obnova
stoljetnoga raspela uz jednu od cesta koja vodi prema kapeli
Sv. Volfganga, svake se godine klenovnièki vinogradari sa
svojim gostima okupljaju u Brezovcu na molitvu za
blagoslov vinograda, voænjaka i njiva te zajednièko druženje.
Ljepota sunèanog zimskog dana i bjelina prvog
ovogodišnjeg snijega pozivaju nas da budemo zahvalni za
dar prirode koju nam je Bog darovao te da je u odgovornosti
koristimo i od nje i za nju živimo, rekao je mons. Pintariæ na
poèetku misnoga slavlja, pozdravljajuæi sve okupljene, od
kojih je, po snijegom zametenim stazama uz polja, vinograde
i šume, veæina došla pješice do najmlaðe kapele u bregima
klenovnièke župe.
Povezujuæi u propovijedi istinske plodove kršæanskoga
obraæenja i života, kako su vidljivi u životima sv. Vinka i sv.
Pavla, mons. Pintariæ je slikovito podsjetio kako svaki
èovjek treba voditi brigu o vrijednostima i dobrim
plodovima u prirodi svoga života, kao što to vinogradar vodi
brigu o trsu i vinogradu. Mnogo brige tijekom godine
vinogradar ulaže u svoj vinograd, od proljeæa kada obrezuje
vinograd pa do jeseni kada bere grožðe. Vinogradar zna da
mora obrezati trs, jer ako ga zapusti trs podivlja. Tako je i s
našim vjernièkim životom, ako svoj život ne izgraðujemo na
evanðeoskim zahtjevima i Božjim zapovijedima, zapuštamo
onaj Božji dar vjere koji nosimo u sebi i propuštamo
pridonositi prepoznavanju Božje ljubavi, dobrote i istine u
društvu u kojemu živimo, kazao je mons. Pintariæ, pozvavši
nazoène da svoj život povjeravaju Isus Kristu koji je na
svijet došao da ljudima donese Božju milost i moguænost
dioništva u njegovu životu.
Osvrnuvši se nadalje na misli sv. Augustina, koji je,
potaknut muèenièkim i svetaèkim životom sv. ðakona Vinka
svake godine 22. sijeènja propovijedao o tom popularnom
španjolskom svecu iz 3. stoljeæa, mons. Pintariæ je kazao da
je ðakon Vinko bio hrabri služitelj siromašne braæe, odvažni
propovjednik Kristova evanðelja te snažni svjedok u
trpljenju te s tim kvalitetama ima što poruèiti i današnjim
vjernicima. Sv. Vinko je mogao tako èiniti jer je imao vjeru i
pouzdanje da je on po svome životu i djelovanju prava loza
ika
na trsu Isusa Krista, rekao je mons. Pintariæ, zakljuèivši
rijeèima sv. Augustina: "Neka se nitko u srcu pretjerano ne
uzda kad govori; neka se nitko ne ufa u svoje snage kad trpi
kušnje, jer od Boga imamo mudrost da razborito govorimo
dobre stvari, od njega i strpljivost da hrabro podnesemo zlo."
Prije blagoslova vinograda i završnoga blagoslova,
nazoènima se obratio Josip Oštarijaš te je zahvalio svima
koji od 2009. godine sudjeluju u izgradnji kapelice i
zajednièkim druženjima prigodom proslave sv. Vinka, te je
sve pozvao na blagovanje darova koje su pribavili zaslugom
dobroèinitelja i sponzora.
Nakon što su pod ravnanjem Vladimira Geèeka pjevaèi
predvodili liturgijsko pjevanje, nastavili su uz pratnju
domaæih "mužikaša" pjevanje brojnih pjesama posveæenih
Božjim darovima – vinu, prijateljstvu i pajdaštvu.
Obraæenje sv. Pavla na Pujankama u Splitu
Središnje euharistijsko slavlje predvodio nadbiskup Marin
Barišiæ
Split, 25.1.2014. (IKA) - Blagdan Obraæenja sv. Pavla
sveèano je proslavljen u subotu 25. sijeènja u župi sv. Pavla
na Pujankama u Splitu. Središnje euharistijsko slavlje
predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišiæ, u
koncelebraciji sa župnikom don Antom Vrankoviæem,
župnim vikarom don Domagojem Jelaèom te ostalim
sveæenicima.
U uvodnim rijeèima nadbiskup je istaknuo kako se nalazimo
u Tjednu molitve za jedinstvo kršæana kojemu je vrhunac
blagdan Obraæenja sv. Pavla. "Nema prikladnijeg blagdana i
osobe za jedinstvo kršæana prema kojem svi težimo. Sv.
Pavao je primjer kako je jedan obraæeni život uvelike
promijenio tijek povijesti. Vjerujem da i mi, prisutni u
stvarnosti vremena i prostora, imamo moguænost i
sposobnost
promjene,
unapreðenja,
obraæenja
i
preobraženja", kazao je nadbiskup.
U propovijedi ukazao je na reèenicu iz poslanice sv. Pavla
zajednici u Korintu, a koja je i ovogodišnje geslo molitve za
jedinstvo kršæana, "Zar je krist razdijeljen?" "Odmah je
jasno kakav je odgovor - nije i ne može biti! Zato se sv.
Pavao èudi odakle podjele meðu Korinæanima i kako to da se
neki nazivaju Pavlovi, neki Apolonovi, neki Kefini, a neki
pak Kristovi. Opominje ih da nije on raspet za njih, veæ Krist
te da nisu kršteni u njegovo ime veæ uime Isusovo".
Nadbiskup je upozorio da i danas ima puno onih koji govore
da su Kristovi, ali da im ne treba Crkva, zajedništvo ni
euharistija, a upravo sv. Pavao daje suprotan primjer. On se,
po obraæenju, susreæe s Ananijom koji je predstavnik
zajednice, prihvaæa one koje je progonio te postaje èlan
zajednice, Crkve. "Što je Crkva nego Tijelo Kristovo? Krist
živi u zajednici. Pavao je prije obraæenja to Tijelo progonio,
a mi kršæani smo Tijelo podijelili veæ na poèetku i to traje
kroz cijelu povijest, pa i danas. 'Zar je Krist razdijeljen?'
Nažalost jest", kazao je nadbiskup te istaknuo kako smo
stvoreni razlièiti, ali ta razlièitost pomaže da se ostvari
skladnost, harmoniènost i zajedništvo. Gospodin ne želi
brisati razlike koje su se kroz povijest, brojnim diktaturama,
htjele brisati, kao što i danas postoji jedna tiha diktatura
brisanja razlièitosti. "Razlièitost treba prigrliti. Kako? Tako
da osvijestimo da je Krist prisutan u svakom èovjeku. Moja
dimenzija pogrešivosti uèi nas da razumijemo drugog, jer
nisam ni ja savršen ni svet. Jedinstvo ne stvara moja ljubav
prema Kristu nego Njegova ljubav prema meni", zakljuèio je
nadbiskup.
Misno slavlje uvelièao je mješoviti zbor župe sv. Pavla i
zbor mladih "Most" pod vodstvom Sare Dodig.
Domovinske vijesti
Èetvrta obljetnica smrti nadbiskupa Prenðe
Na osobit naèin živi u srcima tzv. "obiènih, malih" ljudi u
èijem je sjeæanju neizbrisiv njegov osmijeh, vedrina i
optimizam koje je širio, pridavajuæi iznimnu pažnju i
podršku ljudima u osobnim susretima, pohodeæi ih u
župama, obiteljima, razlièitim ustanovama i institucijama,
bolnicama, staraèkim domovima, djeèjim vrtiæima, školama
Zadar, 25.1.2014. (IKA) - Na èetvrtu obljetnicu smrti
zadarskog nadbiskupa Ivana Prenðe, u subotu 25. sijeènja,
misu za dušu blagopokojnog nadbiskupa u katedrali Sv.
Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Želimir
Puljiæ. U zahvalnosti za sve što je uèinio, mons. Puljiæ je
rekao da je nadbiskup Prenða, poput apostola Pavla, s
ljubavlju prošao svijetom propovijedajuæi o Kristu, hraneæi
ljude rijeèju i euharistijom. "Biskup nije privatni vjernik
nego javni svjedok vjere. Pastir Ivan trudio se služiti
Evanðelje nade kao svjedok vjere. Nošen misijskim žarom
poput sv. Pavla, i on je htio biti svima sve. Treba istaknuti
njegovu osobitu ljubav prema Crkvi, pa je i u biskupsko
geslo stavio 'Ljubiti Crkvu'. Zahvalni smo mu za to", rekao
je mons. Puljiæ. Nadbiskup Prenða osobito je volio apostola
Pavla te za obojicu u nasljedovanju Krista vrijede Pavlove
rijeèi kako su dobar boj bili, trku završili. Apostolu Pavlu se
divimo i ponosni smo da ga Crkva ima, rekao je mons.
Puljiæ, a i zadarska Crkva je ponosna na duhovnu i
materijalnu baštinu nadbiskupa Prenðe koju je ostavio u
svom požrtvovnom služenju Nadbiskupiji od svoga
sveæenièkog reðenja 29. lipnja 1964. g. "Molimo sv. Pavla
da nas ispuni barem dijelom žara kakvim je on gorio za
Krista i Božje planove koji se s mukom probijaju i ostvaruju
u suznoj dolini. Uèenicima je rekao da ustraju i da se ne
boje. Kroz mnoge nevolje nam je uæi u Kraljevstvo Božje.
Nakon brojnih nevolja, Pavao je završio ovozemni hod u
nekadašnjim Salvijevim moèvarama koje su danas mjesto tri
izvora, gdje mu je odsjeèena glava. To da je Pavlova glava
pala kod nekadašnje moèvare je simbolika. Umro je uz
moèvaru onaj koji je stari rimski svijet izvukao iz moèvare.
Na tom mjestu i danas se èuje žarki vapaj èovjeèanstva s
molitvom da se vrati i doðe u suvremene europske i hrvatske
moèvare. Ponestaje vode s izvora", rekao je mons. Puljiæ.
Pavlovo služenje primjenjivo je na poziv koji treba
ostvarivati svaki biskup, a trudio ga se ostvarivati i
nadbiskup Prenða, rekao je mons. Puljiæ, koji je spomen na
svoga prethodnika izrazio i slaveæi misu u misnici koju je
nosio mons. Prenða na dan kad je kao ordinarij preuzeo
Zadarsku nadbiskupiju 2. veljaèe 1996. g. Mons. Puljiæ je
nosio i štap koji je nadbiskup Prenða tada prvi put primio.
Sprijeda na misnici su golub kao simbol Duha Svetoga, križ
Branimirove godine, klas žita i grozd, a straga grb mons.
Prenðe s motivom Višeslavove krstionice i rijeèi njegovog
gesla "Ljubiti Crkvu". Njegovo sveæenièko geslo bilo je
"Doði kraljevstvo tvoje".
Na kraju mise, mons. Puljiæ, sveæenici i puk meðu kojima i
nadbiskupova rodbina, pomolili su se nad grobnicom
nadbiskupa u pokrajnjoj laði katedrale.
Mons. Prenða iznenada je preminuo 25. sijeènja 2010. g. u
Nadbiskupskom domu u Zagrebu u 71. godini života, 46.
godini sveæeništva i 20. godini biskupstva. Bio je omiljeni
zadarski pastir koji je dugo godina djelovao kao odgojitelj i
rektor u zadarskom sjemeništu Zmajeviæ. Njegova pastirska
ljubav prema sveæenicima koje je doživljavao kao sinove
potrebne roditeljske blagosti i razumijevanja, a sa svakim je
želio ostvarivati i gradio je osobne susrete i kontakte, bila je
posebno autentièna i oèinski brižna. Veliki je angažman
poduzeo u poraæu u nabavci materijalnih sredstava i
povratku prognanih i izbjeglih, kad je u potpunosti obnovio
mjesnu Crkvu izgradnjom pedesetak sakralnih objekata
29. sijeènja 2014. broj 4/2014
15
Domovinske vijesti
srušenih u Domovinskom ratu, kao i Nadbiskupski dom u
Zadru koji je na listi zaštiæene baštine UNESCO-a. Snažno
je podržavao rad Caritasa, redovništvo, želeæi i osobno
nazoèiti mjeseènim rekolekcijama redovnica koje je hrabrio i
èiji je samozatajni rad poštovao. U svemu tome do izražaja
je dolazio njegov naravni pokroviteljski karakter osobe
odgojitelja. Bio je promotor Nove evangelizacije dajuæi
veliki zamah djelovanju crkvenih pokreta i udruga, laikata i
medija, hodeæi ukorak s vremenom, osluškujuæi potrebe
suvremenog svijeta. Dolazak pape Ivana Pavla II. u Zadar
plod je njegove pastirske upornosti, s obzirom da taj pohod
prvotno nije bio predviðen. Njegov posljednji veliki
pastoralni projekt je priprema Susreta hrvatske katolièke
mladeži u Zadru koji se sam ponudio organizirati hrvatskom
episkopatu, gdje je obavljao niz službi. Njegova ostavština
vidljiva je i u organiziranju velikih znanstvenih simpozija,
poput onoga o "17 stoljeæa Zadarske Crkve" 2004. g, kao i u
kulturnoj baštini izdavanjem jedinstvenog projekta
"Umjetnièka baština Zadarske nadbiskupije" nizom od šest
skupocjenih monografija koje znanstveno, tekstom i
fotografijom, prikazuju sakralnu baštinu mjesne Crkve od
prvih stoljeæa kršæanstva. Organizirao je i veliku
meðunarodnu izložbu "Sv. Stošija – most izmeðu
kršæanskog Istoka i Zapada" u crkvi Sv. Donata 2006. g.
Znaèajan je doprinos mons. Prenðe i u podršci obnove
Sveuèilišta u Zadru èije je samostalno djelovanje opet
oživljeno 2002. g, a najstarije je hrvatsko sveuèilište iz 14.
st. Bio je i predavaè na VTKŠ-u u Zadru. Na osobit naèin,
pak, nadbiskup Ivan Prenða živi u srcima tzv. "obiènih,
malih" ljudi u èijem je sjeæanju neizbrisiv njegov osmijeh,
vedrina i optimizam koje je širio, pridavajuæi iznimnu pažnju
i podršku ljudima u osobnim susretima, pohodeæi ih u
župama, obiteljima, razlièitim ustanovama i institucijama,
bolnicama, staraèkim domovima, djeèjim vrtiæima, školama,
što je bilo vidljivo i na velikom ispraæaju blagopokojnog
nadbiskupa Prenðe u Zadru 2010. g, na èiji se grob ljudi
doðu pomoliti u katedrali Sv. Stošije koju je od milja zvao
"Naša Stoša".
Središnje ekumensko bogoslužje Požeške biskupije u
Slatini
Slatina, 25.1.2014. (IKA) - Na blagdan obraæenja sv. Pavla,
25. sijeènja, požeški biskup Antun Škvorèeviæ predvodio je
ekumensko bogoslužje u slatinskoj crkvi Sv. Josipa. Uz
povjerenika za ekumenizam Matiju Jurakoviæa, sveæenike
župa u kojima živi odreðeni broju vjernika drugih kršæanskih
zajednica te sveæenike Slatinskoga dekanata na èelu s
arhiðakonom Vladimirom Škrinjariæem i dekanom
Mladenom Štivinom, na bogoslužju su bili i slatinski paroh
Dragan Gaæeša te pastorica Evangelièke Crkve u Slatini
Kata Tajz. Izrièuæi dobrodošlicu svima, biskup je posebno
pozdravio paroha Gaæešu, koji je s blagoslovom episkopa
Jovana, upravitelja Slavonske eparhije, došao na slavlje, te
pastoricu Tajz. Istaknuo je kako je pitanje "Zar je Krist
razdijeljen?" koje je Pavao postavio Korinæanima, tema
Molitvene osmine, da je ono i danas aktualno te kazao da
Krist nije razdijeljen, nego su ljudi podijeljeni i da smo se
upravo zbog toga sabrali na molitvu kako bismo naše
podjele povjerili snazi Isusova Duha koja nas može
meðusobno povezati i ujediniti u našim srcima i savjestima
te pomoæi da to oèitujemo i u svakodnevnom životu.
U homiliji biskup je, tumaèeæi naviješteni ulomak iz Knjige
proroka Izaije, spomenuo kako prorok govori o putovima
koje je potrebno nasuti i popraviti, ali da se ne radi o
zemljanim nego o putovima srca u èovjeku koji se udaljio od
Boga, izgubio dostojanstvo i koji s obzirom na njega treba
16
29. sijeènja 2014. broj 4/2014
ika
popraviti to stanje kako ne bi ostao zarobljenikom mraka.
Prorokov govor, nastavio je biskup, stavlja pred nas pitanje
kojim putem hodimo danas u hrvatskom društvu, ali i kojim
putem idu kršæani u meðusobnim odnosima. Kazao je da se
samo vjernošæu Bogu i ustrajnošæu u djelovanju po dobro
oblikovanoj savjesti te poslušnosti Isusu Kristu može
popraviti stanje vlastitog srca, što pridonosi uspostavljanju
pravih odnosa u društvu i meðu kršæanima. Biskup je
podsjetio kako u današnjem ulomku Izaija završava Božjim
obeæanjem mira u srcu koje je ranjeno iskustvom zla i
negativnosti, a koje samo on može izlijeèiti snagom svoga
Duha. Kazao je da On može u našoj nutrini preokrenuti
osjeæaje negativnosti i zloæe prema drugima, slomiti
protivljenja prema drugaèijima, ozdraviti naše meðusobne
podjele. Istaknuo je da radi toga onaj koji vjeruje Bogu,
njemu se otvara, s njime ozbiljno raèuna èini najsnažniji
korak u životu te je pozvao nazoène vjernike da njihovo
sudjelovanje na ekumenskom slavlju ne ostane tek nešto
izvanjsko.
Potom je biskup podsjetio na snagu Pavlova argumenta da je
Krist jedan i ne može biti podijeljen, a da je razlog podjela
meðu Korinæanima njihovo opredjeljivanje za Pavla,
Apolona, Kefu, za njihov naèin naviještanja a ne za Isusa
Krista raspetoga i uskrsloga. Dodao je biskup kako je Pavao
tražio od Korinæana da im vjera u Isus Krista bude prvim i
najvažnijim opredjeljenjem, i da bude popraæena ljubavlju
kao najveæim darom, koja uspostavlja najbolje meðusobne
odnose. Biskup je ustvrdio kako je taj Pavlov savjet jedini
ispravan put i za podijeljene kršæane u današnjem svijetu.
Istaknuo je kako svi kršæani vjeruju da je Isus Krist Bog i
èovjek, da je umro za naše spasenje i pobijedio smrt, da je u
njemu kljuè povijesti, smisao svega postojeæeg, da svi
vjeruju u Presveto Trojstvo, prihvaæaju Sveto pismo kao
Božju objavu te da se s pravom može reæi da su kršæani po
tim bitnim sadržajima vjere jedno. Dodao je kako ih
odreðene razlike ne smiju zavesti da jedni prema drugima ne
budu Isusovih osjeæaja poštovanja i ljubavi te kako je
potrebno da to snažnije svjedoèe u dubokim podjelama
suvremenog društva. Pozvao je nazoène vjernike da se na
tom ekumenskom slavlju obnove u tom opredjeljenju te ga
svjedoèe u svakodnevnom životu, napose jedni prema
drugima. Zakljuèio je da je takvo nastojanje istinski
ekumenizam za koji se treba zauzimati.
Pri svršetku ekumenskog molitvenog slavlja nazoènima se
obratio slatinski paroh Dragan Gaæeša, izrazivši radost što se
osjeæa prihvaæenim u Slatini gdje obnaša svoju službu,
istièuæi prijateljstvo sa slatinskim župnikom Vladimirom
Škrinjariæem. Zaželio je da, vjerni Isusu Kristu, bez mržnje,
prezira i podjela budemo jedno, svjedoèeæi meðusobnu
ljubav i solidarnost, nastojimo biti vjerni Isusovu pozivu.
Potaknuo je da se meðusobno pomažemo i izgraðujemo
èvrste veze kako bi u svakodnevnom životu obiènih ljudi
raslo jedinstvo i suživot. Pastorica Tajz rekla je kako je na
nama kršæanima zadatak pokazati jedinstvo u Kristu jer je on
put, istina i život. Istaknula je kako je prošle godine papa
Franjo primio èlanove Luteranske zajednice i izrazio
zadovoljstvo zbog dijaloga i suradnje koja posljednjih
godina bilježi veliki napredak, napose u duhovnom
ekumenizmu i pastoralnom djelovanju te je izrazila nadu da
æe ova zajednièka nastojanja donijeti još mnoge plodove. Na
svršetku slavlja biskup Škvorèeviæ zahvalio je parohu Gaæeši
i pastorici Tajz na njihovu sudjelovanju kao i svim
sveæenicima i vjernicima. Zaželio je da se povjerenje i
toplina srca koje je zagrijao Isus Krist u zajednièkoj molitvi
svakim danom sve više osjeti u Slatini i cijeloj našoj
domovini.
Domovinske vijesti
ika
Ekumenska molitva za jedinstvo kršæana u Dubrovniku
Dubrovnik, 25.1.2014. (IKA) - Ekumenska molitva za
jedinstvo kršæana koja se veæ treæu godinu dogaða u
Dubrovniku
uz
sudjelovanje
predstavnika
Srpske
pravoslavne Crkve na èelu s episkopom zahumskohercegovaèkim i primorskim Grigorijem Duriæem, i
predstavnika Katolièke Crkve predvoðenih dubrovaèkim
biskupom Matom Uziniæem održana je u subotu 25. sijeènja
u dubrovaèkoj katedrali. Biskup Uziniæ u pozdravu je
istaknuo kako se Molitvena osmina održava pod geslom
"Zar je Krist razdijeljen?" te nastavio: "I doista, gledajuæi
Crkvu èini nam se da je i Krist razdijeljen. No, naša
veèerašnja prisutnost ovdje, a pripadamo razlièitim
Crkvama, želi reæi da je to samo privid, da Krist nije
razdijeljen. Posebno je zahvalio "našem najdražem gostu"
episkopu Grigoriju pozdravljajuæi ga "kao brat brata, kao
biskup biskupa". "Svjesni smo svi da su ovi naši molitveni
koraci tek maleni koraci na putu prema vidljivom jedinstvu
Crkve, ali znamo i da do jedinstva i ne može doæi nekim
velikim koracima, da se jedinstvo ne može nametnuti, da
ono možete doæi samo odozdo i samo ako je popraæeno
molitvom", istaknuo je biskup Uziniæ.
U propovijedi episkop Grigorije posvjedoèio je: "Uopæe ne
sumnjam da je Bog ljubav i vjerujem da je tom ljubavlju
Bog stvorio svijet i naèinio èovjeka, da je Isus tim dodirom
ljubavi slijepima otvarao oèi, gluhima uši, podizao hrome,
uskrsavao mrtve, da je tom ljubavlju pozvao apostola Tomu
da dotakne njegove rane, a onda uzašao na nebo i ostavio
nam euharistiju da u njoj dodirujemo i njega kao kruh života
i da jedni druge cjelivamo cjelovom ljubavi." "Bog je, dakle,
ljubav. A, što je èovjek? Èovjek je, duboko vjerujem,
pozvan da bude ljubav. Drugim rijeèima, pozvan je da bude
Bog, ukoliko želi živjeti vjeèno", istaknuo je episkop i dodao
da je i ovdje i u vjeènosti èovjek oznaèen da bude ljubav.
"Ljubav je zapovijed, zadatost, a ne jednostavno danost.
Prema tome, mi, narode Božji, sestre i braæo, moramo voljeti
ukoliko hoæemo živjeti." Episkop je podsjetio i na svoju
propovijed u katedrali na prvom takvom susretu 2012.
godine: "Danas, kad ponovno govorim pred vama, prisjeæam
se da sam prošli put govorio o opraštanju, napomenuvši da je
praštanje predokus ljubavi. Danas želim govoriti o odnosu
kao uvjetu ljubavi, o odnosu izmeðu Boga kao Biæa i biæa
èovjeka, izmeðu biæa èovjeka i biæa èovjeka."
Naveo je misli nekih teologa koji su se bavili tim teškim
pitanjem te nastavio: "Suvremeni èovjek ostavio je za sobom
drugoga, Boga, a samim tim ostavio je i èovjeka, nalazeæi da
je njegovo sebstvo jedino i najvažnije, što je posve suprotno
od biblijskog i svetootaèkog pogleda na drugoga kao na
onoga koji je naš poèinak, koji se vjeèno kreæe i na drugoga
kao vjeènog brata. Ukoliko je drugi naš poèinak teško da
æemo naæi odmora ako ga ostavljamo za sobom. Drugi je
toliko važan jer mi i postojimo samo kada i ako smo
potvrðeni od njega i zato je uvijek bio i ostao grijeh
omalovažavati i podèinjavati drugoga sebi. Po apostolu
Pavlu, ono što trebamo èiniti je upravo suprotno, a to je
stavljati drugoga uvijek ispred sebe. To je strano
suvremenom èovjeku koji je toliko obuzet sobom, svojim
sebstvom u svijetu u kojem mu ne preostaje ništa drugo nego
da hrani svoju sujetu i da bude vjeèno umoran jer drugi ne
potvrðuje njegovu velièinu." Episkop je naveo i misao
iskusnog svetogorskog starca koji naglasio da se duhovno
napredovanje kršæana vidi u tome koliko su u stanju
razumjeti umornog modernog èovjeka, da mu da duhovni
mir, probudi u njemu ljubav za život, da ga nauèi da se
raduje i zahvaljuje Bogu. "Primajuæi nas, pravoslavne
kršæane, potaknuti Kristovom ljubavlju, èini mi se upravo da
ste nas prihvatili u svoj topli dom kao ranjene i umorne
suvremene ljude. Možda se nekome èini da je to malo, ali
mislim da od toga nema ništa veæe. Sva naša vjera, sva naša
nada ostaje u tome da æemo naæi poèinak u naruèju
Kristovom, koji je pokretaè svih naših dobrih želja i
istovremeno cilj našeg kretanja kroz ovaj život. Put k njemu
vodi preko bližnjega, a bližnji naš je svaki èovjek", zakljuèio
je episkop Grigorije. Na kraju molitve biskup Uziniæ
zamolio je episkopa Grigorija da podijeli svima blagoslov.
Na ekumenskom molitvenom susretu su, uz vjernike obiju
Crkava, sudjelovali i dubrovaèki parosi Vladan Perišiæ i
Slavko Zorica, monasi u pratnji episkopa, predstavnici
Srpske pravoslavne opæine u Dubrovniku, generalni vikar
Dubrovaèke biskupije mons. Petar Paliæ, proèelnik Vijeæa za
ekumenizam i meðureligijski dijalog don Ivica Pervan te
drugi katolièki sveæenici i redovnici. Nakon molitve zbor
Srpsko-židovskoga pjevaèkog društva iz Beograda, koje je
osnovano 1876. godine, izveo je prigodan program u kojem
su otpjevali pjesme iz židovske, pravoslavne i katolièke
duhovne baštine.
Susret mladih u Cresu
Cres, 25.1.2014. (IKA) - U Cresu je u subotu 25. sijeènja
održan tradicionalni susret mladih povodom blagdana sv.
Ivana don Bosca, zaštitnika mladeži. Mladi, ponajprije s
Cresa i Lošinja, a posljednjih godina i s drugih otoka Krèke
biskupije okupljaju se na creskom susretu veæ više od šest
desetljeæa. Ove je godine na susretu sudjelovalo oko 150
mladiæa i djevojaka s Cresa, Lošinja i Krka, buduæi da mladi
s Raba i Paga nisu mogli doputovati zbog vremenskih
neprilika.
Prigodom okupljanja u osnovnoj školi Frane Petriæa
predstavljene su župe iz kojih su mladi pristigli, a sve je
pozdravio creski župnik mons. Mladen Mrakovèiæ. Uvodno
predavanje održao je salezijanac don Mirko Barbariæ koji je
govorio o životu sv. Ivana Bosca. Kako je tema susreta bila
"Želim budan sanjati" posebno je obrazložio don Boscove
snove u kojima je dobivao upute za svoje djelovanje. Nakon
predavanja mladi su se podijelili u pet manjih skupina kako
bi u radionicama podrobnije analizirali razna pitanja koja ih
zanimaju, a u svakoj je skupini posebno razmatrano znaèenje
jednog don Boscova sna.
Zajednièki ruèak bio je još jedna prigoda za stjecanje novih
poznanstava i obnovu starih prijateljstava, a uslijedila je
misa koju je u župnoj crkvi predvodio krèki biskup Valter
Župan. Prije mise bila je i prigoda za ispovijed, a nakon toga
klanjanje pred Presvetim.
U propovijedi biskup Župan istaknuo je kako je Božji narod
još od Starog zavjeta pozvan na radost, a tako nas i danas
Božja rijeè poziva da budemo sretni i radosni. Podsjetio je
da tu radost sami možemo poremetiti kad uèinimo nešto za
što znamo da nije dobro, tada postajemo nezadovoljni,
zatvaramo se u sebe, krivimo sve oko sebe za svoje
probleme. Istaknuo je primjer sv. Ivana Bosca kao osobe
koja je živjela u prijateljevanju s Bogom: "Zato je don Bosco
u snovima dobivao upute što èiniti - kad je èovjek u miru s
Bogom onda vidi daleko, znade dobro prosuðivati".
Mladima je poruèio: "To vam želim staviti na srce: da
budete sretni i radosni jer i Bog to želi za vas. Ali to ima
svoju cijenu, da živite u miru i prijateljstvu s Bogom. Neka
sv. Ivan don Bosco i danas svih nas prosvijetli da idemo
dobrim putem i da možemo, u dobrom smislu, sanjati".
.
29. sijeènja 2014. broj 4/2014
17
Domovinske vijesti
Završno bogoslužje Molitvene osmine za jedinstvo
kršæana u Osijeku
Osijek, 25.1.2014. (IKA/TU) - "Ova ekumenska molitvena
osmina svjedoèi da smo sve manje jedni protiv drugih, ali
smo èesto još uvijek samo jedni pored drugih", rekao je 25.
sijeènja ðakovaèko-osjeèki nadbiskup Ðuro Hraniæ,
predvodeæi u kapucinskoj crkvi Sv. Jakova u Osijeku s
predstavnicima kršæanskih zajednica grada Osijeka, središnje
ekumensko bogoslužje Svjetske molitvene osmine za
jedinstvo kršæana, koja se od 18. do 25. sijeènja održavala
pod geslom "Zar je Krist razdijeljen?" (1Kor 1,13). Obrazac
sveèanog bogoslužja, kao i molitve cijele osmine, pripravili
su kršæani u Kanadi, a tema susreta posljednje veèeri bila je:
"Zajedno… navješæujmo evanðelje".
Uz domaæina, gvardijana Kapucinskog samostana fra
Miljenka Vrabeca, dekane Osjeèkog istoènog i Osjeèkog
zapadnog dekanata, preè. Matu Gašparoviæa i preè. Adama
Bernatoviæa, nazoèili su župnici i redovnici osjeèkih župa,
sveæenici središnjih nadbiskupijskih ustanova, grkokatolièki
sveæenik Ljubomir Sturko i ðakon Dejan Henèiæ. Iz
Pravoslavne Crkve bili su protojerej stavrofor Ratomir
Petroviæ, paroh osjeèki i arhijerejski zamjenik koji je
sudjelovao uime osjeèko-poljskoga i baranjskog episkopa
Lukijana te protojerej stavrofor Mihajlo Marijanac, paroh
darðanski i arihijerejski namjesnik baranjski. Iz Reformirane
kršæanske kalvinske crkve nazoèio je pastor Darko Turšiæ; iz
Evangelièke crkve, župnik slovaèke crkvene opæine Ilok
Dušan Sajak te Ðuro Mokran, pastor u Osijeku. Uime
predsjednika Saveza baptistièkih Crkava u Hrvatskoj, Tome
Magde, nazoèio je Elvis Džafiæ; uime Evanðeoske
pentekostne Crkve pastor u miru Pavao Moguš. Nazoèio je i
nadglednik Crkve Božje u Hrvatskoj Matej Lazar
Kovaèeviè, kao i èlanovi Ekumenske koordinacije osjeèke
regije, na èelu s predsjednikom mr. Antunom Japundžiæem.
Liturgijsko pjevanje animirali su Koralisti Bogoslovnog
sjemeništa iz Ðakova, pod vodstvom Dine Klema, uz
orguljsku pratnju Emanuela Matesa.
U homiliji mons. Hraniæ istaknuo je dva važna evanðeoska
principa: "Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih
posljednji i svima poslužitelj. (...) Tko (...) dijete primi u
moje ime, mene prima" i "Tko nije protiv nas, za nas je",
naglasivši kako ti principi predstavljaju upute prema kojima
bi se trebali ravnati odnosi izmeðu naših Crkava, pastira
razlièitih Crkava, a onda i èlanova Crkava i vjernièkih
zajednica.
"Èesto zanemarujemo legitiman - ne samo jezièni,
disciplinski, liturgijski i kulturni – nego èak i teološki
pluralizam unutar Crkve kroz prvo tisuæljeæe, prije raskola,
te prizemnim kriterijima raspravljamo o važnosti i ugledu,
brojnosti i raširenosti Crkve kojoj pripadamo. Vidimo
grijehe i odgovornost drugih za raskole i podjele koje su se
dogodile, a zaboravljamo na tvrdoæu srca i kršæansku
nedosljednost, na grijehe i slabosti u vlastitim redovima,
èime smo i mi pridonijeli, ili još uvijek pridonosimo,
stvaranju novih podjela te smo suodgovorni zato što je jedna,
sveta, sveopæa i apostolska Crkva razjedinjena i podijeljena
na tolike Crkve i kršæanske denominacije", rekao je
nadbiskup. Podsjetio je da ponekad poput apostola
raspravljamo tko je prvi i najveæi te u ekumenskim susretima
sudjelujemo ne zbog toga što je Isus molio "Da svi budu
jedno", iz dubokog uvjerenja da to treba èiniti, veæ iz
sebiènih razloga, smatrajuæi to prigodom za predstavljanje i
afirmaciju vlastite novonastale crkvene zajednice, "a
zanemarujuæi èinjenicu da do njezina nastajanja i nije trebalo
doæi te ne bi ni došlo da smo bili malo veæi od sebe i da smo
imali malo više Isusova i ekumenskog duha".
Upuæujuæi na Isusove rijeèi: "Tko god jedno ovakvo dijete
18
29. sijeènja 2014. broj 4/2014
ika
primi u moje ime, mene prima", podsjetio je na to kako je
dijete potrebno drugih ljudi, upuæeno na svoje roditelje, ima
povjerenje, nije naduto, umišljeno, jednostavno je i iskreno,
otvoreno, pouèljivo, raspoloživo za razlièita rješenja i
moguænosti te naglasio: "Tko dijete saèuva u sebi te
ekumenizmu pristupa slobodan od kalkulacija i raèunice
odraslih, ne prima samo Gospodina, nego i Onoga koji Ga
posla." Ekumenska zauzetost odgovor je na Isusov poziv za
velikodušno služenje naviještanjem evanðelja, poziv na
spremnost prihvaæanja udaraca ne samo od drugih, nego i iz
vlastite Crkve i vlastite sredine, a samo ljubav prema Isusu i
zahvaæenost evanðeljem mogu biti nadahnuæe i izvor snage
za ustrajnost na ekumenskom putu, pojasnio je mons. Hraniæ
i poruèio: "Svaka naša Crkva i svaki od nas u njoj treba biti
ponizan, kritièan prema sebi, otvoren i spreman slušati te
èuti druge i suraðivati s njima. Drugi, makar drugaèiji, nisu
odmah ni naši rivali, ni suparnici, ni neprijatelji, nego braæa
u Isusu Kristu."
Protojerej-stavrofor Marijanac istaknuo je važnost molitve
za mir te sjedinjenje i nepokolebljivost Crkve. Naglasio je
potrebu i važnost zajednièkog nastupanja i promicanja
kršæanskih naèela u svijetu u kojemu je, zbog krize
suvremene potrošaèko-tehnièko-tehnološke informatièke
civilizacije, kršæansko svjedoèenje sve manje uvjerljivo.
Podjele nastale tijekom kršæanske povijesti protojerej
Marijanac nazvao je ranama na tijelu Kristovu, dok je
evanðelje istaknuo kao stil života, a ne religiozni program
koji nalikuje programu politièkih i društvenih zajednica.
Veèerašnje bogoslužje ima zadatak približiti sve nas duhu
Kristove ljubavi, u bratski i iskreni zagrljaj i otvoreni dijalog
kako bismo zagrljeni ušli u osmi dan neprolazne Božje
svetosti u njegovu kraljevstvu. To æemo postiæi samo ako
budemo, kako je reèeno u Evanðelju, kao djeca, poruèio je
protojerej Marijanac.
Pastor Sajak rekao je da pripadnost Kristu nadilazi sve
razlike i poziva na zajednièko graðenje Crkve. "Mi kršæani
pripadamo jedni drugima. Kada kažemo da nam je strano
bogoslužje ortodoksnih ili nekih drugih, to nas ne bi smjelo
razdvajati jer vjerujemo u Isusa Krista, a ne u kulturu i
tradiciju. Kulture su razlièite, a Isus je jedan i jedinstven.
Zato tamo gdje postoje nejasnoæe, ne treba dizati zidove i još
više se udaljavati, veæ te razlièite forme vjere i života uputiti
prema Isusu Kristu", naglasio je, istièuæi krštenje kao temelj
kršæanskoga jedinstva. Problem razdijeljenosti nije nastao
samo podijeljenošæu istoène i zapadne Crkve, niti samo za
vrijeme reformacije, pa ni za današnjeg sekulariziranog
društva, rekao je pastor Turšiæ, veæ je jednostavno u ljudima
da vole biti Kristovi, ali, više od toga, vole biti robovi drugih
idola - politièara, župnika, pjevaèa. "Volimo reæi da smo
katolici ili kalvini, a pitanje treba biti jesmo li Kristovi! Ako
smo Kristovi, onda sve što èinimo, trebamo èiniti u Kristovo
ime, a prvi korak neka bude da se bolje upoznamo", rekao je
Turšiæ i poruèio: "Družimo se i nakon ekumenske osmine!"
Nadglednik Crkve Božje Kovaèeviæ naglasio je kako je
Gospodin put po kojemu možemo biti okrenuti jedni
drugima. U Njemu smo poslani i pozvani èuti kako je On
slušao, èiniti kao je On èinio i biti vidljivi znak Njegove
mesijanske ljubavi. "Božje obeæanje u Isusu, po nama
postaje Bog s nama, na taj naèin smo autentièni svjedoci
evanðelja, Radosne vijesti i to nam je zajednièko poslanje.
Tako èineæi, ispovijedamo istinu da Krist nije razdijeljen",
zakljuèio je. "Kraj molitvene osmine neka ne bude i kraj
naših susreta. Nekada nam se èini, ljudi kažu, da tu ima puno
licemjerja, neiskrenosti, pomiješanih osjeæaja. Djelomièno
ima istine u tome, ali zašto ne bismo rekli da ima i puno
korisnosti, upoznavanja, uvida u to kako drugi propovijedaju
i navješæuju Krista. Ako ne bi bilo ovih susreta i
Domovinske vijesti
ika
upoznavanja, ne bi uopæe ili bi puno teže došlo do dijaloga, a
ovako, korak po korak, sve se više upoznajemo", rekao je
umirovljeni pastor Moguš i pozvao: "Naviještajmo Radosnu
vijest, ali i živimo evanðelje, pa æe Bog imati prilike i više
èiniti, a svijet i ljudi æe prepoznati da smo iskreni, da svi
želimo zajedno Bogu služiti, da se njegovo Kraljevstvo širi."
Izaslanik predsjednika Saveza baptistièkih crkava Elvis
Džafiæ ekumenizam je okarakterizirao kao stil života
èovjeka koji je slobodan te pojasnio da biti slobodan, znaèi
odabrati dobro, pa je odluka za jedinstvo odluka za dobro, za
Boga. Cilj ovogodišnjih ekumenskih nastojanja trebao bi biti
uèvršæivanje meðusobnog suživota u Kristu, poruèio je.
"Podjele meðu kršæanima uvijek donose trpljenje"
Središnjim ekumenskim slavljem koje je u zagrebaèkoj
katedrali predvodio kardinal Bozaniæ završena Molitvena
osmina za jedinstvo kršæana u Zagrebaèkoj nadbiskupiji
Zagreb, 25.1.2014.
(IKA) - Središnjim ekumenskim
slavljem koje je u subotu 25. sijeènja u zagrebaèkoj katedrali
predvodio zagrebaèki nadbiskup kardinal Josip Bozaniæ,
završena je Molitvena osmina za jedinstvo kršæana u
Zagrebaèkoj nadbiskupiji. Slavlju su uz apostolskog nuncija
nadbiskupa Alessandra D'Errica prisustvovali i zagrebaèki
pomoæni biskupi Valentin Pozaiæ i Ivan Šaško te
predstavnici sestrinskih kršæanskih Crkvi i zajednica –
metropolit SPC zagrebaèko-ljubljanski Jovan Pavloviæ;
protojerej Kirko Velinski, predstavnik Makedonske
pravoslavne Crkve, Branko Beriæ, predstavnik Evangelièke
luteranske Crkve; Branimir Buèanoviæ, predstavnik
Reformirane kršæanske Crkve; Željko Mraz, predstavnik
Saveza baptistièkih Crkava i Danijel Berkoviæ, predstavnik
Evanðeoske pentekosne Crkve, priopæio je Tiskovni ured
Zagrebaèke nadbiskupije.
U homiliji kardinal Bozaniæ istaknuo je kako tom
inicijativom kršæani pokazuju ne samo svoju vjeru u
najdublje kršæanske istine, nego i u snagu molitve koju nosi
èežnja za jedinstvom Crkve. Osvrnuo se na Pavlovo pitanje
upuæeno kršæanima u Korintu: "Zar je Krist razdijeljen?" u
kojem se može osjetiti stanovita gorèina i razoèaranost. "Svi
darovi i milosti, pozivi i posveæenost, umjesto da donose
plod radosti, novoga života, uzajamne blizine, ostaju
zanemareni, jer se u zajedništvo uvukla sebiènost,
umišljenost, nadmetanje i besmislene napetosti", kazao je
kardinal, istaknuvši da podjele meðu kršæanima uvijek
donose trpljenje, pokazuju nedostatak ljubavi i dovode do
ukoèenosti.
U nastavku homilije, ukazao je na važnost oslanjanja na
Boga i Kristov križ koji "proèišæuje pogled na sve životne
prilike i neprilike". Na kraju je podsjetio na rijeèi pape
Franje o sablazni podijeljenih kršæana, èija bi uvjerljivost
navještaja bila mnogo veæa ako bi prevladali meðusobne
podjele. "Braæo i sestre, sve ima smisla i ostvaruje se kao
dobro, ako je Krist u središtu. Istina je i to da, ako Krist nije
u središtu, pokazatelj je da ga vjerojatno nema ni drugdje, da
je maknut, kako bi se tražio put idolatrije koji želi
pobožanstveniti ljude i zemaljske stvarnosti, prolaznost i
površnost", zakljuèio je kardinal Bozaniæ.
Po završetku ekumenskog slavlja, predstavnici sestrinskih
kršæanskih Crkvi i zajednica izrekli su prigodne govore.
"Izuzetno sam radostan da sam imao priliku sudjelovati na
ovoj Molitvenoj osmini za jedinstvo kršæana na prijedlog
kardinala Bozaniæa, nadbiskupa zagrebaèkog", rekao je
metropolit Pavloviæ te upozorio na èinjenicu da ljudi
današnjeg vremena žele živjeti po svojoj volji. Pritom èesto
zaboravljaju rijeèi sv. Pavla: "Sve mi je slobodno, ali nije na
korist". Zaboravljaju da je Evanðelje zakon kršæanskog
života, a Krist smisao našeg postojanja.
Ekumenskom slavlju prisustvovali su i predsjednik
Povjerenstva Zagrebaèke nadbiskupije za ekumenizam i
dijalog mons. Zvonimir Sekelj, tajnik Povjerenstva mons. dr.
Zvonimir Kureèiæ, te tajnik Vijeæa za ekumenizam i dijalog
Hrvatske biskupske konferencije o. Jure Zeèeviæ.
Održan Don Bosco fest 2014.
Na festivalu mladenaèkoga glazbenog stvaralaštva na
zagrebaèkoj Knežiji nastupilo je 11 skupina iz raznih
salezijanskih odgojno-pastoralnih zajednica u republikama
Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini
Zagreb, 25.1.2014. (IKA) - Tradicionalni trinaesti Don
Bosco fest, u organizaciji Povjerenstva za pastoral mladih i
zvanja, održan je 25. sijeènja u crkvi Marije Pomoænice na
Knežiji (Zagreb). Na festivalu mladenaèkoga glazbenog
stvaralaštva nastupilo je 11 skupina iz raznih salezijanskih
odgojno-pastoralnih zajednica u republikama Hrvatskoj te
Bosni i Hercegovini. Posjetitelji festivala èuli su petnaestak
pjesama od kojih je veæina ocijenjena vrlo uspješnima s
glazbenog i literarnog gledišta. Molitvena zajednica "Maria
Auxilium Christianorum" iz Rijeke nastupila je kao
gostujuæa skupina s èetiri svoje pjesme kojima su nadareni
mladi iz župe Marije Pomoænice stekli simpatije svojih
vršnjaka, a publika u dupkom punom svetištu, obilato ih je
nagradila. Festival je otvorio provincijal don Pejo Orkiæ,
podsjetivši na prošlogodišnja jubilarna slavlja èašæenja don
Boscove urne i proslave 100. obljetnice dolaska salezijanaca
u Hrvatsku. Izvoðaèima, organizatorima, voditeljima,
skladateljima, tekstopiscima, aranžerima, animatorima,
Salezijanskoj obitelji i gostima poželio je dobrodošlicu i
blagoslov sv. Ivana Bosca, oca i uèitelja mladeži. Podsjetio
ih je i na poruku vrhovnog poglavara don Pacuala Chaveza
Villanueve u kojoj je mlade nazvao "središtem svoje skrbi,
molitava i pastoralnog djelovanja".
Voditelji Matej Sunara i Ante Radak duhovitim su
dalmatinsko-zagorskim dosjetkama zaèinili svoje najave,
stvarajuæi ugodno raspoloženje u gledalištu. Na kraju
festivala izvoðaèima i sponzorima zahvalio je provincijalni
povjerenik za pastoral mladih i zvanja don Ivan Šibaliæ, koji
je sve prisutne pozvao na domjenak i zajednièko druženje u
velikoj dvorani provincijalne zajednice ponudivši im CD s
izvedenim pjesmama.
Sudionici na Don Bosco festu 2014. bili su: župa Marije
Pomoænice, Knežija, VIS Marija Pomoænica, pjesma:
"Posveta Mariji"; župa Marije Pomoænice, Kman-Split, Vis
Gloria, pjesma: "Radostan"; župa Marije Pomoænice, Rijeka,
Molitvena zajednica mladih "Auxilium Christianorum",
pjesma: "Bitka na moru"; župa Marije Pomoænice, Knežija,
Grupa SOL, pjesma: "U dvorima Doma Gospodnjeg";
Salezijanska klasièna gimnazija, Rijeka, Školski zbor
"Skrivena galama", pjesma: "Božji anðele"; Katolièki
školski centar Don Bosco, Žepèe, pjesma: "Marijo
Pomoænice"; župa sv. Ivana Bosca, Podsused, Sama filia,
pjesma: "Tebi pružam ruku"; župa sv. Obitelji, Nova
Mokošica, Dubrovnik, VIS Don Bosco, pjesma: "Don Bosco
je prijatelj tvoj"; župa sv. Josipa, Rijeka, Zbor mladih župe
sv. Josipa, pjesma: "Daj mi duše"; svetište Sv. Mati slobode,
Jarun, Djeca i Don Boscovi volonteri – BDM, pjesma:
"Molitva Don Boscu". Ravnatelj festivala je don Ivan
Šibaliæ, nakladnik Povjerenstvo za pastoral mladih i zvanja,
a glavni pokrovitelj Hrvatska salezijanska provincija.
.
29. sijeènja 2014. broj 4/2014
19
Domovinske vijesti
Zakljuèena Molitvena osmina u Rijeci
Rijeka, 25.1.2014. (IKA) - Ekumenskim programom u crkvi
Gospe Lurdske u subotu 25. sijeènja zakljuèena je molitvena
osmina za jedinstvo kršæana koja se u Rijeci obilježavala po
osamnaesti put. Rijeèki nadbiskup Ivan Devèiæ poruèio je
kako svaka Crkva gleda sebe u svijetu u kojemu se Isus
rodio, u kojemu je vladalo jedinstvo pa i ono jedinstvo u
nepravdi. "Isus je svojim uèenicima poruèio: 'Budite jedno,
jedno u ljubavi koja povezuje Oca, Sina i Duha Svetoga'",
podsjetio je rijeèki nadbiskup i dodao kako danas živimo u
ujedinjenom svijetu, ali to globalizirano društvo je
neosjetljivo za pojedince. Jedni se razbacuju, drugi umiru od
gladi. Isus moli za jedinstvo i kako možemo tome doprinijeti
ako sami sebe ne poštujemo?, zapitao se nadbiskup. U
nastavku je podsjetio na nedavnu izjavu Svetoga Oca koji je
istaknuo kako ga nejedinstvo kršæana sablažnjava i na tom
tragu molitva za jedinstvo kršæana trebala bi biti 365 dana u
godini. Kako je istaknuo domaæin fra Ivica Petanjak,
Molitvena osmina završava na blagdan obraæenja sv. Pavla
Apostola i to je jedini obraæenik èije obraæenje se slavi u
Crkvi. Govoreæi o tekstu Evanðelja i putovanju Isusa u
Damask, fra Ivica je istaknuo da se danas Isus poistovjeæuje
sa svima nama, ali i upozorio da je svaki od nas s Isusom, ali
nismo zajedno. "Kao da ga svojatamo. Ta podjela prisutna je
meðu zajednicama, narodima, Crkvama i u nama samima i
zato se molimo da spoznamo naš poziv i poslanje. Za to nije
dovoljno osam dana u godini, nego ta slavlja moraju biti
kroz godinu." Brojnim vjernicima koji su se okupili u
kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske obratio se i pastor
Baptistièke crkve Giorgio Grlj koji je naglasio kako je u
današnjem društvu prisutno etiketiranje ljudi. "Imenujmo se,
a ne etiketirajmo! Poštujmo, a ne iskorištavajmo.
Izgovarajmo imena jednih drugih s poštovanjem", poruèio je
pastor Grlj. Predstavnik Makedonske pravoslavne crkvene
opæine "Sv. car Konstantin i carica Elena" Ilija Hristodulov
izrazio je nadu da æe se takvi ekumenski susreti nastaviti
poruèujuæi kako je MPC bila i ostat æe za ekumenski odnos
sa svima. U bogatom programu sudjelovali su i predstavnici
ostalih kršæanskih crkava, èlanovi Udruga "Za bolji svijet" i
"Mladi za Krista", glazbeni sastav Assunta a po prvi puta u
molitvenu osminu za jedinstvo kršæana ukljuèio se Grad
Rijeka i Primorsko-goranska županija. Simbolièno, u molitvi
vjernika predstavnici jedne kršæanske Crkve molili su za
potrebe druge kršæanske Crkve.
Temeljna formacija animatora programa "Mladi za
mlade" u Vrbovcu
Vrbovec, 26.1.2014. (IKA) - U organizaciji Ureda HBK za
mlade, Salezijanske obitelji te Povjerenstva za pastoral
mladih Bjelovarsko-križevaèke biskupije od 24. do 26.
sijeènja u pastoralnom centru župe sv. Vida u Vrbovcu
održan je drugi susret temeljne formacije animatora
programa "Mladi za mlade".
Tema susreta bila je identitet animatora, a uz radionice koje
su se usredotoèile na odgovaranje na to pitanje, devetnaest
sudionika prvi je put imalo priliku vidjeti što je vesela veèer.
Mladi su nauèili nove igre i plesove te saznali što je to
evaluacija i kako evaluirati.
.
20
29. sijeènja 2014. broj 4/2014
ika
Priopæenje HBK vezano uz neprimjereno prozivanje
Katolièke Crkve od strane predsjednika Vlade Republike
Hrvatske
Zagreb, 27.1.2014. (IKA) - Biskupi Hrvatske biskupske
konferencije održali su 27. sijeènja izvanredno zasjedanje u
Zagrebu. Buduæi da se nadnevak zasjedanja poklopio s
meðunarodnim Danom sjeæanja na holokaust i sprjeèavanja
zloèina protiv èovjeènosti biskupi su se spomenuli žrtava
bolnih dogaðaja progona pripadnika židovskoga naroda
tijekom Drugoga svjetskog rata uz molitvu za sve stradale.
Hrvatski sabor, kao organizator komemorativnog skupa
povodom Dana sjeæanja na holokaust bio je upoznat s
èinjenicom da su biskupi sprijeèeni doæi na skup zbog
održavanja izvanrednoga plenarnog zasjedanja HBK. Stoga
biskupi izražavaju žaljenje što je taj spomen skup narušen
neprimjerenim prozivanjem Katolièke Crkve od strane
predsjednika Vlade Republike Hrvatske, premda je ondje bio
nazoèan predstavnik Katolièke Crkve, stoji u priopæenju iz
Tajništva HBK koje prenosi Tiskovni ured HBK.
Skrb redovništva za djecu bez adekvatne roditeljske skrbi
Konferencija HKVRPP za novinare u povodu Dana
posveæenog života
Zagreb, 27.1.2014. (IKA) - U povodu Dana posveæenog
života Hrvatska konferencija viših redovnièkih poglavara i
poglavarica (HKVRPP) priredila je u svom sjedištu u
Zagrebu u ponedjeljak 27. sijeènja konferenciju za novinare
s temom "Skrb redovništva za djecu bez adekvatne
roditeljske skrbi". U pozdravnom govoru predsjednik
HKVRPP o. Vinko Mamiæ, OCD, istaknuo je kako je to
treæe u nizu predstavljanja u vidu djelovanja u zaštiti onih
koji su egzistencijalno, socijalno i društveno najranjiviji.
Tako je prije dvije godine tema bila "Doprinos redovništva u
borbi protiv ovisnosti", a prošle godine "Skrb redovništva i
svjetovnih redova za beskuænike i socijalno iskljuèene".
Uvodeæi pak u ovogodišnju temu, Mamiæ je istaknuo kako je
to podruèje djelovanja redovništva odabrano iz dva razloga.
Htjeli smo, ponajprije izraziti zahvalnost redovnièkim
zajednicama koje se nesebièno daruju u službu onih koji su
najnezaštiæeniji i kojima je najpotrebnija skrb drugih ljudi.
Isusove rijeèi: 'Pustite djeèicu i ne prijeèite im k meni jer
takvih je kraljevstvo nebesko!' (Mt 19,14) ispunjavaju se
svaki put kada u svoje domove prime jedno dijete za koje se
nema tko skrbiti. Isus je taj koji ih prihvaæa po rukama
sestara, koji im pruža dom i utoèište. U isto vrijeme Isus je
taj kojeg primaju, jer on je rekao. 'Tko primi jedno ovakvo
dijete u moje ime, mene prima' (Mt 18, 5). Oèito Isusu su
toliko važna djeèica da se jednako prepoznaje i u onima koji
ih primaju i u njima samima. Redovništvo u Hrvatskoj i
redovništvo u Hrvata prepoznalo je važnost prihvaæanja,
udomljavanja i odgoja djece bez prikladne roditeljske skrbi i
uèinilo je onoliko koliko su date povijesne okolnosti
dopuštale. Nadamo se da æe ova konferencija pridonijeti
daljnjem radu redovništva na tom osjetljivom i važnom
socijalnom podruèju, rekao je Mamiæ te podsjetio kako su
redovnièke zajednice koje se skrbe za djecu redovito vrlo
samozatajne. Èine to iz svojih ljudskih i vjernièkih uvjerenja
i ne traže pozornost javnosti. No, dužnost je HKVRPP
redovito upoznavati javnost s djelovanjem redovnièkih
zajednica, osobito s djelatnostima na podruèju skrbi i odgoja
djece jer je dobro da graðani znaju gdje se i kako odgajaju
oni koji predstavljaju njihovu buduænost, istaknuo je Mamiæ
te potom predstavio voditeljice dvaju domova.
S. Katarina Piškoriæ Piškoviæ, predstojnica Kuæe sv. Josipa
za nezbrinutu djecu iz Hrvatskog Leskovca, uvodno je
ika
podsjetila na povijesne crtice Družbe sestara Božanskog
Srca Isusova, èija je utemeljiteljica bl. Marija Terezija od sv.
Josipa. Ta Družba je u Hrvatskoj prisutna od 1917. godine, a
gotovo stoljetna djelatnost na ovim našim prostorima
zapoèeta je zbrinjavanjem ratne siroèadi tijekom Prvoga
svjetskog rata te je do danas zadržana kroz rad s djecom bez
odgovarajuæe roditeljske skrbi u dva djeèja doma – Kuæi sv.
Josipa za nezbrinutu djecu u Hrvatskom Leskovcu i Kuæi sv.
Terezije od Malog Isusa za nezbrinutu djecu u Zagrebu.
Kapacitet u Kuæi sv. Josipa je 30 djece i mladih od
osnovnoškolske do fakultetske obi, dok se u Kuæi sv.
Terezije od Malog Isusa nalazi 27 djece predškolske dobi i
nižih razreda osnovne škole.
Specifiènost naše Družbe jest da se u svom radu oslanjamo
na molitvene trenutke zbog kojih prekidamo rad nekoliko
puta tijekom dana kako bismo se iznutra osnažile i osvježile
za
plodonosnije
djelovanje
u
svom
apostolatu.
Prakticiranjem molitve navikavamo se gledati sve stvari i
stvarnosti života Božjim oèima i u svemu prepoznati
Njegovu prisutnost kako bi naš apostolat bio plod
autentiènog unutarnjeg odnosa s Bogom. Geslo našeg života
i rada jest: "Boga u svima gledati, Bogu u svima služiti i
Boga u svima ljubiti" U duhu karizme i baštine Majke
Utemeljiteljice trudimo se djeci i mladima biti "ne uèiteljice,
ne odgajateljice nego majke koje se posve i u svemu žrtvuju
za djecu". Posveæeni život življen na ovakav naèin
omoguæuje da se ostvarimo u cjelini.
Misija obje Kuæe je interdisciplinarni odgoj djece kojoj zbog
razlièitih životnih situacija nije omoguæeno da odrastaju u
biološkoj obitelji. Odgoj je temeljen na kršæanskim
vrednotama, pretpostavlja individualan pristup svakom
djetetu i njeguje obiteljsko ozraèje i zajedništvo. Odgojnoobrazovne djelatnosti usmjerene su na cjelovit razvoj djeèje
osobnosti nastojeæi postiæi ravnotežu koja je bitno narušena
izdvajanjem djeteta iz obiteljskog doma i postizanje što
veæeg stupnja osamostaljivanja i pripreme na samostalni
život i preuzimanje odgovornih dužnosti u društvu. Uz sestre
u rad s djecom i mladima ukljuèeni su i odgajatelji laici
odgovarajuæeg usmjerenja i struène spreme kao i psiholog i
socijalni radnik te logoped i psihoterapeut, naglasila je s.
Katarina te istaknula kako je djelatnost Družbe registrirana
pri nadležnom Ministarstvu kao djelatnost vjerske zajednice
koja pruža usluge skrbi izvan vlastite obitelji djeci bez
odgovarajuæe roditeljske skrbi.
Ljepotu našeg poslanja i rada s djecom i mladima
svakodnevno doživljavamo kroz suživot s njima kao i kroz
praæenje njihovih uspjeha u svim aspektima života. Mladi
koji napuste kuæu uvijek ostaju dio naše obitelji kroz
redovite kontakte, pružanje pomoæi i podrške te njegovanje
zajedništva. Poticaj našem poslanju otkrivamo u rijeèima
sadašnjeg pape Franje koji poziva na prepoznavanje
potrebitih u društvu, potrebu biti im blizu i pružiti podršku i
pomoæ, rijeèi su kojima je s. Katarina zakljuèila
predstavljanje te prisutnima dala obavijest o moguænosti
potpore kuæama, koje su dostupne i na mrežnoj stranici na
adresi www.domovikarmelbsi.com.
S. Anða Vranješ, voditeljica Stadlerova djeèjeg doma Egipat
iz Sarajeva istaknula je kako je Družba služavki Malog Isusa
nastala prije 124 godine u Sarajevu kao Božji plan
namijenjen za ovozemaljsko i nebesko spašavanje
maloljetnih osoba, plan sistematski usmjeren na zaštitu onih
koji su izloženi svakovrsnim nedaæama života. U samoj
zamisli ostvarenja doma "Egipat" i danas je živa osoba sluge
Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera. Naime, Stadlerovo
iskustvo djetinjstva i rasta bez obitelji, kao i situacije koju je
zatekao došavši u Bosnu kao prvi nadbiskup 1882. godine,
nakon višestoljetne otomanske vladavine, gdje je zatekao
Domovinske vijesti
veliko siromaštvo naroda nije ga ostavljalo ravnodušnim.
Njegovo pastirsko zalaganje za život Crkve na prostoru
Bosne dalo je zamaha konkretnom oživljavanju evanðelja.
Prije je napravio kuæu djeci bez obitelji, nego sebi. Jedini
Stadlerov razlog za utemeljenje nove Družbe u Sarajevu bio
je upravo susret s osobama koje su lišene obitelji: djeca bez
roditelja i ostarjeli nemoæni roditelji bez djece koji za njih
brinu. Tim pothvatom Stadler je prepoznao i priznao
prirodnu važnost obitelji kao neizostavne potrebe za sretan
život svake osobe, ponaosob one nejake, slabe, bolesne,
istaknula je Vranješ. Podsjetila je kako je Stadlerova kuæa
Egipat prošla i sva razdoblja obilježena društvenim
promjenama: Prvim i Drugim svjetskim ratom, pa
Domovinskim ratom. Svaki rat je nanio materijalna
uništenja, ali duhovna snaga ga je svaki put podigla iz
pepela. Nakon rata 1996. naša zajednica u izgorjeli "Egipat",
obnovila kuæu uz pomoæ prijatelja naše misije u BiH, da bi u
rujnu 1999. godine ponovno pod svoje okrilje primio i štiti
djecu u potrebi. Kao prije, tako je i danas "Egipat" ognjište
ljubavi, mira i blagoslova za našu Družbu, provinciju, i za
našu Vrhbosansku nadbiskupiju, rekla je Vranješ te pojasnila
kako djeca dolaze u Dom posredstvom socijalnih službi ili
po zamolbi sestara ili sveæenika koji u svojim župskim
zajednicama vide situacije djece bez odgovarajuæe
roditeljske brige. Naglasila je da je s obzirom na
višenacionalnu i višereligijsku strukturu stanovništva u BiH
kuæa Egipat otvorena za svu djecu, neovisno o njihovu
porijeklu. Sestre su zabilježile da je samostan Egipat u svojoj
povijesti bio dom za više od 10.000 djece u potrebi. U
razdoblju od 1999. do 2014. tu je topli dom, ljubav, brigu i
zaštitu našlo 80 djece, a trenutaèno u Egiptu odrasta
devetnaestero djece u dobi od 1 do 16 godina.
Djeca u obiteljskoj zajednici sa sestrama ostaju do
punoljetnosti, ili dok ne steknu uvjete za samostalan život.
Više djece, radi teškoæa u razvoju ili invalidnosti, ne mogu
postiæi samostalnost i trajno æe biti ovisni o brizi i zaštiti
drugoga, oni su naša osobita briga. Oni trajno ostaju naša
djeca. Ima onih koji se vraæaju u rodbinsko okrilje, u
nekadašnju obiteljsku kuæu, neki proðu uspješan proces
posvojenja ili pak udomljenja. Ipak veæina njih nakon
profesionalnog osposobljavanja postaju samostalni, stvaraju
mreže prijateljstava i trajnih veza. U radu s djecom sestre
odgajateljice posebno, ali i sve sestre u zajednici,
karizmatskom snagom se zalažu za kršæanski svjetonazor
života, služeæi se suvremenim metodama i odgojnim
znanostima. Najprikladnije prirodno ozraèje je obitelj, stoga
se oblikuju obiteljske zajednice u kojima više djece,
razlièitog uzrasta, sa sestrom odgojiteljicom – mamom, tvore
jednu obiteljsku zajednicu. To doprinosi lijeèenju rana, rastu
i sazrijevanju ljudskog biæa na tjelesnoj, psihièkoj i duševnoj
razini, rekla je Vranješ.
Nakon izlaganja, sestre su rado odgovarale na pitanja
novinara i redovnika i redovnica. U toj prigodi, poglavarica
bazilijanki s. Febronija Rapljenoviæ kratko je predstavila rad
"Obiteljskog doma za nezbrinutu djecu", koji u Križevcima
vode sestre bazilijanke, a s. Ljubica Stjepanoviæ, SSF
(Bosansko-hrvatske provincije) kratko je predstavila "Malu
školu", ustanovu za prihvat i odgoj djece iz Vareša.
Program predstavljanja obogatio je Tamburaški orkestar koji
èine štiæenici Kuæe sv. Josipa. Oni su izveli nekoliko
duhovnih skladbi, a štiæenici doma "Egipat" kroz kreativan
igrokaz predstavili su Dom i svako od sebe ponaosob. Po
završetku konferencije "Kuæi sv. Josipa" i "Domu Egipat"
predsjednik i potpredsjednica HKVRPP o. Vinko Mamiæ i s.
Jasna Luèiæ uruèili su zahvalnice i priloge hrvatskog
redovništva za rad oba doma, dok su štiæenici dobili prigodni
dar.
29. sijeènja 2014. broj 4/2014
21
Domovinske vijesti
Otvoren 54. teološko-pastoralni tjedan
"Siromašna Crkva - Crkva za siromašne u novoj
evangelizaciji"
Zagreb, 28.1.2014. (IKA) – S temom "Siromašna Crkva Crkva za siromašne u novoj evangelizaciji" u
Meðubiskupijskom sjemeništu na Šalati u utorak 28. sijeènja
zapoèeo je 54. teološko-pastoralni tjedan. I ovogodišnji TPT
okupio je više od šesto sveæenika, redovnika, redovnica i
vjernika laika iz Hrvatske, BiH, Srbije, Crne Gore te drugih
europskih zemalja. Organizator skupa je Katolièki
bogoslovni fakultet Sveuèilišta u Zagrebu.
Pozdravljajuæi sudionike veliki kancelar KBF-a zagrebaèki
nadbiskup kardinal Josip Bozaniæ naglasio je kako je tema
usko povezana uz rijeèi, znakove i program pape Franje. On
nije izabrao svoje ime samo iz pobožnosti prema
popularnom svecu kršæanske baštine. Njegovo je ime i
program. Papa Franjo želi Crkvu siromašnu za siromašne.
Siromaštvo ima svoju objektivnu i subjektivnu dimenziju.
Papa Franjo ne govori o siromaštvu opæenito, kako bi to on
rekao, o apstraktnom siromaštvu koje i ne postoji.
Siromaštvo je tijelo siromašnoga Isusa, a prepoznajemo ga u
gladnom djetetu, u onomu koji je bolestan, u nepravednim
društvenim strukturama. Kršæanin se treba spustiti do tijela
Isusova. Ali kršæanin ne smije dopustiti da mu blagostanje
oduzme nadu, da ga duh blagostanja na kraju dovede do toga
da izgubi smisao života. Za Svetog Oca su nada i siromaštvo
usko povezani. Jer siromaštvo je lijek za lijenost, a lijenost je
nedostatak nade. Ono što, prema Papi, nedostaje zapadnome
svijetu jest nada i zato se nalazi u stanju kolektivne lijenosti.
Lijenost je umor duha, tromost i bezvoljnost za ono što se
tièe Božjih stvari, rekao je kardinal Bozaniæ, te pozvao
sudionike da promišljanja ovoga Tjedna budu poticaj na
širenje obzorja i poziv na otkrivanje znakova vremena,
"kako bismo se otvorili djelovanju Duha Svetoga, svjesni da
je Crkva u svim svojim èlanovima pozvana na trajnu obnovu
i obraæenje".
Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljiæ u pozdravnoj
rijeèi uime BK BiH i katolièkih uèilišta u BiH pohvalio je
odabir teme. U tom duhu podsjetio je kako se valja vratiti
evanðeoskim vrijednostima, da Crkva bude prepoznatljiva, a
upravo to može sa snažnim oružjem, evanðeoskom rijeèju.
Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup
Alessandro D'Errico prenoseæi sudionicima blagoslov pape
Franje, naglasio je kako je tema TPT-a osobito znaèajna, jer
se uklapa u kontekst sugestivnih pastoralnih uputa koje je
Papa želio dati sveopæoj Crkvi od samog poèetka
pontifikata. Stoga želim s vama podijeliti veliku radost zbog
odabira teme, što još jednom potvrðuje duboke veze
zajedništva Crkve Božje koja je u Hrvatskoj sa Svetom
Stolicom i sinovske odanosti prema Petrovu nasljedniku,
rekao je nuncij te istaknuo kako je tema aktualna i radi
pastoralnih izazova "pred kojima se nalazimo, u okviru
dubokih preobrazba koje su se dogodile minulih godina, a i
zbog novih vidika koji su se otvorili nakon potpune
integracije Hrvatske u Europsku uniju".
Rektor zagrebaèkog sveuèilišta prof. dr. Aleksa Bjeliš odao
je priznanje svim profesorima i svima onima koji su
sudjelovali u organizaciji toga izuzetnog skupa sastojnice
Zagrebaèkog sveuèilišta. U osvrtu na temu, naglasio je kako
ona potièe da se krene od srca, tj. da se naðe put do srca.
Zagrebaèki gradonaèelnik Milan Bandiæ takoðer je izrazio
radost radi odabira teme - siromaštva koje pogaða mnoge, a
na koje odgovor daje socijalni nauk Crkve.
Otvarajuæi TPT, dekan KBF-a dr. Tonèi Matuliæ istaknuo je
da je KBF svjestan svoje odgovornosti u Crkvi i za Crkvu,
ali i više od toga, predložio je ovogodišnju temu. Reæi æe se,
a veæ su se mogli èuti takvi komentari, da je temu izdiktirao
22
29. sijeènja 2014. broj 4/2014
ika
papa Franjo koji je od svoga izbora na Petrovu stolicu u
ožujku 2013. godine, svojim gestama i svojim rijeèima
skrenuo pozornost Crkve i svijeta na problem i izazove
siromaštva, podjednako u Crkvi i u svijetu. Protiv èinjenice
nema argumenta. Tema siromaštva dolazi danas iz jednog
drugog pravca, ne onog materijalnog siromaštva, nego
siromaštva što ga proizvodi društvo obilja i blagostanja.
Bogatstvo razvijenih društava uzrokuje siromaštvo duha, ali
to siromaštvo, tako nazvano, nije plod Duha Svetoga kao u
blaženstvima, nego je pokazatelj nutarnje praznine koja
katkada granièi s ispraznošæu života i egzistencijalnim
besmislom. Suvremena misao o siromaštvu treba povesti
raèuna i o siromasima koji žive usred blagostanja, koji se
kupaju u obilju, ali koji uza svo bogatstvo osjeæaju duboku
prazninu, samoæu, besmisao pa èak i ništavilo, upozorio je
dr. Matuliæ, te podsjetio kako je govor Crkve o siromaštvu
dug.
Tako je i Drugi vatikanski koncil u središte pozornosti Crkve
stavio one posljednje u povijesti èovjeèanstva – dakle
siromašne. Jer, duboka je i proživljena bila svijest koncilskih
otaca o siromašnoj Crkvi i Crkvi siromašnih, koja je,
napuštajuæi trijumfalni oblik, snagom evanðeoske vjere
zaronila još dublje u tajnu vlastitoga bitka. Iako Koncil nije
donio zasebni dokument ni o siromašnoj Crkvi, ni o
siromaštvu u Crkvi, niti o Crkvi za siromašne, tema
siromaštva je, ipak, kao evanðeoski nalog i kao zahtjev
pastoralne prakse, èudesno provuèena kroz cijeli koncilski
nauk. Odatle je sazrijevala misao o siromaštvu i u
poslijekoncilskom razvoju socijalnoga nauka Crkve. Stoga,
nije pretjerano reæi da je koncilsko uèiteljstvo Crkve ujedno i
koncilsko uèiteljstvo siromaštva, podsjetio je dekan KBF-a,
te izrazio nadu da æe predavaèi, zajedno sa svim sudionicima
u raspravama i razgovorima osvijetliti dublji smisao
siromaštva i ponuditi poneko korisno pastoralno nadahnuæe
za osmišljavanje nove evangelizacije koju priželjkuje Crkva.
S otvorenja skupa, sudionici su uputili brzojav papi Franji
koji potpisuje veliki kancelar KBF-a kardinal Bozaniæ, a
tekst je proèitao predsjednik Povjerenstva TPT-a dr. sc. fra
Anto Barišiæ.
Sveèanosti otvaranja nazoèili su i nad/biskupi iz Hrvatske i
BiH na èelu s predsjednikom HBK zadarskim nadbiskupom
Želimirom Puljiæem, te beogradski nadbiskup Stanislav
Hoèevar, provincijali i provincijalke, predstavnici drugih
vjerskih zajednica u Hrvatskoj, rektor Hrvatskoga katolièkog
sveuèilišta dr. Željko Tanjiæ, profesori drugih katolièkih
bogoslovnih fakulteta u Hrvatskoj i BiH. I ovogodišnji TPT
okupio je više od šesto sveæenika, redovnika i redovnica, te
vjernika laika iz Hrvatske, BiH, Srbije, Crne Gore, te
europskih zemalja.
Crkva u Hrvata
ika
Crkva u Hrvata
Nuncij Pezzuto posjetio upravu provincije Bosne
Srebrene
Uprava treba biti otvorena i sposobna èitati znakove
vremena te što treba uèiniti u odreðenom trenutku
Sarajevo, 23.1.2014. (IKA/KTA) - Apostolski nuncij u BiH
i Crnoj Gori nadbiskup Luigi Pezzuto susreo se 23. sijeènja
u prostorijama Franjevaèkog provincijalata Bosne Srebrene
u Sarajevu s Upravom provincije. Nadbiskupa Pezzuta je
uime Uprave Franjevaèke provincije Bosne Srebrene
doèekao i pozdravio provincijal fra Lovro Gavran. Na
susretu su sudjelovali svi èlanovi Definitorija: fra Ivo
Orlovac, fra Jozo Marinèiæ, fra Joso Oršoliæ, fra Janko Æuro
te tajnik Provincije fra Davor Dominoviæ. U pratnji
nadbiskupa Pezzuta bio je savjetnik u Nuncijaturi mons.
Joseph Puthenpurayil Antony.
Nadbiskup Pezzuto zahvalio je na pozivu da doðe i još bolje
upozna rad Provincije koja je važan element u toj mjesnoj
Crkvi, te ohrabrio definitore da se ne plaše službe vlasti, jer
ta je služba prisutna u Crkvi i na nju se treba gledati i kao na
veliki križ i kao na veliku odgovornost.
Uprava Provincije ima zadaæu upravljanja, popravljanja,
poticanja i voðenja braæe u izvršavanju evanðeoskih savjeta,
istaknuo je nuncij te se osvrnuo na unutarnju obnovu i
odnose redovnika i mjesne Crkve na osnovu dokumenata II.
vatikanskog sabora.
Izmeðu ostaloga je istaknuo kako vršeæi službu upravljanja
svaka Uprava treba biti otvorena i sposobna èitati znakove
vremena te što treba uèiniti u odreðenom trenutku. Obnova
se najbolje izražava rijeèju "obraæenje". Da bi obnova bila
istinska važni su kriteriji: povratak izvorima, mudrost II.
vatikanskog sabora, otvoriti se utjecaju Duha Svetoga i
obnova mora biti pod vodstvom Crkve. Premda redovnici
imaju odreðenu autonomiju u Crkvi, ipak su podložni
mjesnoj Crkvi i mjesnom biskupu u svim onim pitanjima
pastoralnog djelovanja. U odnosu redovnika i mjesne Crkve
uvijek treba imati za cilj život i rast sveopæe Crkve. "Biskupi
moraju shvatiti da redovnici nisu pomoæna radna snaga u
pastoralu, nego da je redovnièki život jedna karizma koja
obogaæuje Crkvu. Isto tako i redovnici moraju biti svjesni da
su dio Crkve u jedinstvu s mjesnim biskupom. Niti je sam
biskup Crkva, niti su sami redovnici kompletni bez biskupa",
upozorio je mons. Pezzuto. Takoðer je istaknuo da i cijeli
kler mora imati na umu da bez laika nisu Crkva, te da treba
kod svih stvarati svijest o važnosti crkvenog zajedništva.
Buduæi da su karizme, darovi Duha, veoma bitni za rad i
život Crkve, nuncij je istaknuo da je važno imati stav
otvorenosti prema karizmama drugih, što onda vodi dijalogu
i razumijevanju unutar Crkve.
Zatim su èlanovi Definitorija postavljali pitanja i kroz
raspravu razradili osnovne toèe koje je nuncij Pezzuto
izložio. Nakon zajednièke molitve u oratoriju sv. Nikole
Taveliæa, druženje je nastavljeno u samostanskoj
blagovaonici.
Franjevci su zatim s nadbiskupom Pezzutom posjetili
Franjevaèki meðunarodni studentski centar, Kruh sv. Ante,
puèku kuhinju, te FMC Svjetlo rijeèi. Nuncij je izrazio svoje
zadovoljstvo djelovanjem tih franjevaèkih ustanova te
potaknuo i ohrabrio da se i dalje zalažu za izgradnju mira i
dobra meðu svim ljudima. Osobito je pozvao na rad s
mladima, bez obzira kojoj naciji, vjeri ili rasi pripadali.
Sarajevo: Molitva za jedinstvo kršæana u Sabornoj crkvi
Sarajevo, 25.1.2014.
(IKA/KTA) - Posljednjeg dana
Molitvene osmine, u subotu 25. sijeènja, u veèernjim satima
u Sabornoj crkvi Roðenja Presvete Bogorodice u Sarajevu
molilo se za jedinstvo kršæana. Službu su služili protojerej
stavrofor Ranko Bilinac, protojerej stavrofor Èedo
Ðureinoviæ i jerej Mladen Drobnjak zajedno s ðakonom
Mitrom Tanasiæem. Uz pravoslavne i katolièke vjernike na
Veèernjoj službi okupili su se i vrhbosanski nadbiskup
kardinal Vinko Puljiæ, apostolski nuncij u BiH nadbiskup
Luigi Pezzuto, vojni biskup Tomo Vukšiæ, veæi broj
pravoslavnih i katolièkih sveæenika, redovnice raznih družbi,
bogoslovi i drugi. Srpsko pjevaèko društvo "Sloga" pjevalo
je odgovore tijekom službe.
Nakon što su proèitana èitanja iz Knjige proroka Izaije, iz
Poslanice sv. Pavla apostola Efežanima i iz Evanðelja po
Luki, prigodnu propovijed izrekao je mons. dr. Niko Ikiæ,
profesor na Katolièkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu.
Na poèetku je podsjetio da ovogodišnja 105. molitvena
osmina kao geslo ima Pavlovo pitanje upuæeno zajednici u
Korintu: "Zar je Krist razdijeljen?" Pavlova poruka je jasna:
poslanje Isusovo ne dijeli, nego ujedinjava razlièite i
približava udaljene. Kao i Krist tako i Crkva ukljuèuje
mnoštvo i raznolikost u jednom otajstvu i jednom poslanju.
"Uvijek je potrebno posvješæivati da je jedinstvo Crkve
njezina bit i bitni znak; da je put ka punom i savršenom
jedinstvu težak put, ali bogat milošæu; da na tom putu ima
prepreka i poteškoæa, starih rana i nejasnoæa, ali takoðer ima
vjere i zajedništva; da taj put u vjeri i ljubavi uvijek vodi
Kristu i drugome". "Neobièno mi je važno istaknuti da se na
tom putu moramo osloboditi straha od drugoga i straha od
ekumenizma, jer strah širi nepovjerenje i produbljuje jaz. Na
tom zajednièkom putu treba nam više radosti a manje
ravnodušja, više zanosa i oduševljenja a manje beznaða i neinteresa, više ljubavi u istini i istine u ljubavi", zakljuèio je
dr. Ikiæ.
Nakon Veèernje službe druženje je nastavljeno u rezidenciji
Metropolije dabrobosanske. Tijekom veèeri mladi katolici
Vrhbosanske nadbiskupije i mladi pravoslavni Metropolije
dabrobosanske ukratko su predstavili ekumenski projekt
"Koraèajmo zajedno" koji vodi Nadbiskupijski centar za
mlade "Ivan Pavao II. O projektu su govorili koordinatorica
uime mladih Saborne crkve u Sarajevu Nadežda Mojsiloviæ i
koordinator uime katolièke mladeži Ivica Kustura. Upoznali
su nazoène da æe kroz predviðene aktivnosti za tri godine
proæi oko 500 mladih, od kojih bi oko 150 trebalo
sudjelovati na tri ljetna ekumenska kampa. Kroz video
prezentaciju pokazali su iskustvo kampa u Skopaljskoj
Graèanici kod Bugojna tijekom koje su pohodili pravoslavnu
i katolièku crkvu te džamiju i razgovarali s vjerskim
predstavnicima te se bavili volonterskim radom i drugim
aktivnostima.
Tijekom veèeri nastupio i etno sastav "Kimval" iz Foèe koji
se predstavio s nekoliko pjesama. Rijeè je o etno sastavu koji
èine talentirani bogoslov sv. Petra dabrobosanskog i uèenica
srednje škole iz Foèe. Osnivaèi skupine su jerej Vidak
Vujadinoviæ, profesor crkvene glazbe i dirigent kora
Bogoslovije, te Nikola Kovaè, profesor na Bogosloviji.
.
29. sijeènja 2014. broj 4/2014
23
Inozemne vijesti
ika
Inozemne vijesti
Sveta Stolica o medijskim napisima o udaljavanju
sveæenika iz službe
Vatikan, 21.1.2014. (IKA) - Sveta Stolica potvrdila je
informaciju koju su mediji objavili u petak 17. sijeènja
obzirom na udaljavanje iz službe 384 sveæenika u dvije
godine zbog razloga povezanih s nasiljem nad djecom. Rijeè
je o nešto manje od 300 sveæenika u 2011. godini i oko 100
u 2012. godini.
Ti sveæenici svedeni su na laièki stalež, bilo na vlastitu
molbu, bilo voljom Svete Stolice. Godine 2008. i 2009.
udaljen je 171 sveæenik. Informaciju je potvrdio o. Federico
Lombardi, ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice.
Papa Benedikt XVI. uveo je 2010. godine znatne promjene u
kanonske propise kako bi se moglo uèinkovitije boriti protiv
toga problema. Dvije godine ranije bio je najavio svoju
nakanu da pedofile sasvim iskljuèi iz sveæenièke službe.
Toèni podaci o tom pitanju mogu se naæi u izdanju
"Aktivnosti svetoga oca Benedikta XVI. – 2012. godina".
Godišnji susret regionalnih koordinatora apostolata mora
Vatikan, 22.1.2014. (IKA) - Ne možemo zanemariti teško
stanje u kojemu žive brojni ribari i njihove obitelji. A
posebne misli upuæujem pomorcima koji su još uvijek taoci
pirata, i njihovim obiteljima koje ih èekaju, istaknuo je
kardinal Antonio Maria Veglio u govoru kojim je 20.
sijeènja u Rimu poèeo Godišnji susret regionalnih
koordinatora apostolata mora. Predsjednik Papinskoga vijeæa
za dušobrižništvo selilaca i putnika istaknuo je da je žurno
potrebno usvojiti znaèajnije mjere za razvoj starih i novih
pristupa pastoralnoj skrbi u ribarskom svijetu, te zatražio od
kapelana i dragovoljaca da, gdje je to moguæe, i dalje budu
uz one koji proživljavaju otmice na moru, te njihovim
obiteljima pokažu blago lice Crkve.
Godinu dana nakon kongresa o apostolatu mora, održanoga
u Vatikanu, kardinal Veglio podsjetio je, kako prenosi Radio
Vatikan, na rijeèi Ivana Pavla II. u apostolskom pismu
"Stella Maris", kojima je istaknuo da u pomorskom svijetu
valja promicati ekumenski duh da bi se potaknula i
promicala suradnja i uzajamna koordinacija nacrta meðu
biskupskim konferencijama i mjesnim ordinarijima. Kardinal
ih je pritom primijenio na sadašnje stanje na tom podruèju
koje se mijenja velikom brzinom, uz otvaranje novih
pomorskih putova i spajanje poduzeæa kojim se
djelotvornost i zaradu želi poveæati do najvišega stupnja.
Kako bi se suoèili s tim, kardinal je potaknuo na jaèanje
solidarnosti meðu nacijama zauzetima u toj specifiènoj
pastoralnoj aktivnosti u raspodjeli bogatstava i u razvijanju
nadležnosti na razlièitim podruèjima pomorske industrije, a
posebno u ribarstvu. Strpljivim æe se dijalogom u
nacionalnim i biskupijskim Crkvama imati pobuditi svijest i
pozornost prema toj vrlo specifiènoj službi, kako bi apostolat
pomorskoga svijeta postao dijelom redovne pastoralne skrbi
Crkvi.
S organizacijskoga vidika, Papinsko vijeæe za dušobrižništvo
selilaca i putnika svijet je podijelilo, što se tièe Apostolata
mora, na nekoliko podruèja, te pastoralnu skrb o svakom
podruèju povjerilo jednom koordinatoru. Ta su podruèja:
Zapadna Afrika, Afrika - Indijski ocean, Sjeverna Amerika Karibi, Južna Azija, Jugoistoèna Azija, Europa, Arapske
zemlje Perzijskoga zaljeva te Oceanija.
24
29. sijeènja 2014. broj 4/2014
Sljedeæa meðunarodna putovanja pape Franje
Papi je upuæen poziv da posjeti Sarajevo, ali Sveti Otac još
nije odluèio te se stoga u tom smislu još ništa konkretno ne
radi, rekao Lombardi
Vatikan, 22.1.2014. (IKA) - Odgovarajuæi na novinarske
upite o sljedeæim meðunarodnim putovanjima pape Franje,
ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice o. Federico
Lombardi odgovorio je da se razmatra apostolsko putovanje
u Aziju, posebno u Južnu Koreju, u prigodi velikoga susreta
azijske mladeži koji æe se održati u toj zemlji polovicom
kolovoza. Papi je upuæen i poziv da posjeti Sarajevo, ali
Sveti Otac još nije odluèio te se stoga u tom smislu još ništa
konkretno ne radi. Jedan se poziv odnosi na putovanje u Šri
Lanku i Filipine, koje je na razmatranju, ali nije na programu
za 2014. godinu.
"Komunikacija u službi autentiène kulture susreta"
Predstavljena Papina poruka za Svjetski dan sredstava
društvene komunikacije 2014.
Vatikan, 23.1.2014. (IKA) – U dvorani Ivana Pavla II.
Tiskovnog ureda Svete Stolice održana je 23. sijeènja
konferencija za novinare na kojoj je predstavljena poruka
pape Franje za 48. svjetski dan sredstava društvene
komunikacije koja ima za temu "Komunikacija u službi
autentiène kulture susreta". Poruku su predstavili
predsjednik Papinskog vijeæa za društvene komunikacije
mons. Claudio Maria Celli i prof. Chiara Giaccardi s
Fakulteta književnosti i filozofije Katolièkog sveuèilišta
Sacro Cuore u Milanu.
Mons. Celli istaknuo je kako je rijeè o duboko
"franjevaèkom" dokumentu u èijem je središtu tema susreta,
odnosno kultura susreta. Važno je, istièe Papa, znati
uspostaviti dijalog takoðer u ambijentima koje tvore nove
tehnologije, u društvenim mrežama. U poruci jasno izbija na
vidjelo slika Crkve koja želi komunicirati, koja želi uæi u
dijalog s današnjim muškarcima i ženama sa sviješæu o ulozi
koja je Crkvi povjerena u tom kontekstu. U prvom dijelu
poruke Papa se obraæa "laièkom" svijetu komunikacije, to
jest Papa nudi razmišljanja koja vrijede i za one koji nisu
vjernici, ali su svejedno pozvani zamijetiti ili veæ osjeæaju
duboku
vrijednost
svijeta
komunikacije.
Dobra
komunikacija, piše Papa, pomaže nam da se približimo jedni
drugima i da se meðusobno bolje upoznamo, da budemo više
ujedinjeni. Papa usto podsjeæa da "zidovi koji nas dijele
mogu se prevladati samo ako smo spremni jedni druge
slušati i jedni od drugih uèiti" jer "kultura susreta traži da
budemo spremni ne samo drugima dati, veæ takoðer od
drugih primiti". Papa se zatim obraæa Kristovim uèenicima i
pritom se služi prispodobom o dobrom Samarijancu.
Tumaèeæi tu prispodobu kroz prizmu komunikacije, Papa
istièe "onaj koji komunicira postaje bližnji". Nije dovoljno
proæi digitalnim "putovima", to jest biti jednostavno
povezani: potrebno je da ta povezanost bude praæena pravim
susretom. Ne možemo živjeti sami… Imamo potrebu da
ljubimo i da budemo ljubljeni. "Digitalna mreža može biti
mjesto bogato humanošæu, ne mreža žica veæ mreža ljudskih
osoba", istièe Papa u svojoj poruci u kojoj takoðer
upozorava kako su društvene mreže danas mjesto u kojima
treba živjeti misijski poziv Crkve i ponovno otkriti ljepotu
vjere, ljepotu susreta s Kristom.
Svjetski dan sredstava društvene komunikacije ove se godine
slavi 1. lipnja.
ika
Kršæani trebaju zatvoriti vrata ljubomorama, zavistima i
ogovaranjima
Vatikan, 23.1.2014. (IKA) - Kršæani trebaju zatvoriti vrata
ljubomorama, zavistima i ogovaranjima, jer dijele i razaraju
naše zajednice, potaknuo je papa Franjo u propovijedi na
misi 23. sijeènja u kapeli Doma Sveta Marta.
Govoreæi o prvom liturgijskom èitanju, o pobjedi Izrelaca
nad Filistejcima, zahvaljujuæi hrabrosti mladoga Davida,
Papa je rekao da se radost pobjede kod kralja Saula brzo
pretvorila u žalost i ljubomoru pred ženama koje su hvalile
Davida jer je ubio Golijata. Velika se pobjeda poèela
pretvarati u poraz u kraljevu srcu, u koje se uvlaèi, kako se
dogodilo i Kajinu, crv ljubomore i zavisti. I kao što je uèinio
Kajin s Abelom, kralj je odluèio uèiniti s Davidom,
primijetio je Papa a prenosi Radio Vatikan.
U našem srcu tako djeluje ljubomora, ona je zli nemir koji ne
podnosi da brat ili sestra imaju nešto više od mene. Saul,
umjesto da Bogu zahvali za pobjedu, poput izraelskih žena,
zatvara se u sebe, gnjevi se, u juhi gorèine kuha svoje
osjeæaje, kazao je papa Franjo.
Ljubomora je uzrok ubijanja, takoðer i zavist. Kroz ta je
vrata Ðavao ušao u svijet. Sveto pismo kaže: "Po Ðavlovoj
zavisti zlo je ušlo u svijet". Ljubomora i zavist otvaraju vrata
zlu i razbijaju zajednicu. Kad neki èlanovi kršæanske
zajednice pate od zavisti i ljubomore, onda biva podijeljena:
jedan protiv drugoga. Jak je to otrov. Taj otrov nalazimo na
prvoj stranici Svetoga pisma, ustvrdio je Sveti Otac.
Zavidna, ljubomorna osoba, puna je gorèine: ne zna pjevati,
ne zna zahvaljivati, ne zna za radost, uvijek gleda "što ima
onaj, a ja nemam". To su vrata gorèine koja se širi na cijelu
zajednicu. To su sijaèi gorèine. Ogovaranja takoðer izazivaju
ljubomoru i zavist. Takvo ponašanje ne podnosi da netko
nešto ima: rješenje je poniziti drugoga da ja budem malo
viši, a za to su najpodesnija ogovaranja. Uvijek istražuj i
vidjet æeš da se u pozadini ogovaranja skrivaju ljubomora i
zavist. Ogovaranja dijele, uništavaju zajednicu. Ogovaranja
su ðavolsko oružje, objasnio je Papa.
Koliko je lijepih zajednica napredovalo, a potom je u nekog
njezina èlana ušao crv ljubomore i zavisti, a s tim žalost,
gnjev i ogovaranja. Osoba pod utjecajem zavisti i ljubomore
ubija, kako veli apostol Ivan: Tko god mrzi svoga brata,
ubojica je. A zavidnik, ljubomorna osoba, poèinje mrziti
brata, kazao je papa Franjo.
Danas, na ovoj misi, molimo za naše kršæanske zajednice da
se sjeme zavisti ne posije meðu nas, da zavist ne uzme
mjesta u našem srcu, u srcu naše zajednice, da možemo
napredovati radosno hvaleæi Gospodina. To je velika milost,
milost da se ne padne u žalost, gnjev, ljubomoru i zavist,
zakljuèio je Sveti Otac.
Nadbiskup Tomasi o ishodima konferencije za mir u
Siriji
Oružanom sukobu treba naæi alternativu, a to je dijalog,
poruèio stalni promatraè Svete Stolice pri Uredu
Ujedinjenih naroda u Ženevi
Vatikan, 23.1.2014. (IKA) - O ishodima konferencije za mir
u Siriji, nazvanoj Ženeva 2, te o izgledima izravnih
pregovora izmeðu sirijske Vlade i oružane oporbe, za Radio
Vatikan govorio je nadbiskup Silvano Marija Tomasi, stalni
promatraè Svete Stolice pri Uredu Ujedinjenih naroda u
Ženevi.
U Montreuxu je završena meðunarodna konferencija o Siriji,
nazvana Ženeva 2, koja je nastojala uputiti snažnu poruku i
odrediti prioritete u traženju mira u Siriji i na Bliskom
istoku. Na konferenciji je sudjelovalo oko èetrdeset država,
Inozemne vijesti
zastupljenih ministrima za vanjske poslove, a odvijala se pod
predsjedanjem glavnoga tajnika Ujedinjenih naroda Bana Kimoona u nazoènosti Johna Kerryja, amerièkog državnoga
tajnika, te Lavrova, ministra vanjskih poslova Ruske
Federacije. Meðunarodna zajednica želi da se postigne
djelotvorno, praktièno rješenje sukoba u Siriji. Nadajmo se
da æe ta snažna poruka meðunarodne zajednice uroditi
plodom u sljedeæa dva, tri dana, kad æe se u Ženevi prvi put
sresti izaslanstva sirijske Vlade i oporbe, kazao je nadbiskup
Tomasi.
Na upit o konkretnim rezultatima konferencije, nadbiskup je
rekao da je uspjeh i samo održavanje konferencije jer je znak
da treba zapoèeti pregovore. Sve su se zemlje službeno
obvezale poduprijeti traženje miroljubivog rješenja; svi su
uvjereni da se sukob u Siriji ne može riješiti oružjem.
Oružanom sukobu treba naæi alternativu, a to je dijalog,
kazao je nadbiskup. Svi smatraju da je prekid oružanih
sukoba prvi korak rješenju, a potom otvaranje prolaza za
dostavu humanitarne pomoæi. U Siriji su porušene škole,
bolnice i klinike, nedostaju lijekovi i roba široke potrošnje.
U nekim dijelovima Sirije stanovništvu nedostaje hrane.
Stoga je žurno otvoriti koridore za mirnu dostavu
humanitarne pomoæi, istaknuo je nadbiskup.
Na primjedbu da je na konferenciji bilo opreènih tumaèenja
sukoba, rekao je da je dogovoren susret izmeðu sirijske
Vlade i oporbe. Bit æe to prvi susret sukobljenih strana na
kojem bi se mogao postiæi dogovor o prestanku nasilja i
razaranja, te poèetak pregovora o provedbi sporazuma
"Ženeva 1", koji predviða tranzicijsku vladu, izradbu novoga
Ustava i potom slobodne izbore. To su pretpostavke za mir u
Siriji. Ishod konferencije smatram pozitivnim, jer je
meðunarodna zajednica obeæala humanitarnu potporu,
oèitovala politièku volju poduprijeti mirovni proces, a
dogovoren je i prvi susret izmeðu sukobljenih strana,
zakljuèio je nadbiskup Tomasi.
Trajno graditi mostove dijaloga, a ne zidove ozlojeðenosti
Vatikan, 24.1.2014. (IKA) - U jutarnjoj homiliji na misi u
Domu Sveta Marta u Vatikanu 24. sijeènja papa Franjo
potaknuo je vjernike na trajno izgraðivanje mostova
dijaloga, a ne zidova ozlojeðenosti.
Izgradnja dijaloga s drugima nije laka, posebno ako nas
razdvaja mržnja, ali kršæani bi trebali uvijek tražiti put
slušanja, što drugi ima reæi, i pomirenja, u poniznosti i
blagosti, jer Isus je tako nauèavao.
Radije se slomiti, nego sagnuti – kaže jedna narodna
poslovica. Kršæanska nam mudrost predlaže: radije se
sagnuti, da se ne bi slomio. Dva naèina življenja – prvi je
svojom vlastitom tvrdoæom olako usmjeren na podizanje
zidova nekomunikativnosti meðu osobama, pa sve do
izoblièenja mržnje; drugi pak teži povezivanju mostovima
razumijevanja, pa i nakon spora i svaðe. No, to je naèin
ponovnoga traženja i nalaženja poniznosti, istaknuo je Papa,
prenosi Radio Vatikan.
U današnjem starozavjetnom èitanju, David se našao u
prigodi da ubije kralja Šaula, no David bira drugi put – bira
put približavanja, rašèišæavanja i razjašnjenja situacije; bira
put dijaloga radi pomirenja – kazao je Sveti Otac. Za dijalog
je potrebna blagost, bez vikanja. Takoðer je potrebno
pomisliti i na to da druga osoba ima nešto više od mene i
David je tako mislio: "On je pomazanik Gospodnji i važniji
je od mene". Za dijalog je potrebno svima biti sve, pa èak i
kad znamo da za to postiæi treba puno toga "progutati". Ipak
trebamo to uèiniti jer se mir izgraðuje poniznošæu,
snižavanjem; uvijek težeæi tomu da u drugom vidimo sliku
Božju, potaknuo je Papa.
29. sijeènja 2014. broj 4/2014
25
Inozemne vijesti
Dijalogizirati je teško, priznaje Papa, ali gore od nastojanja
da prema neprijatelju izgradim most, jest da pustim da mi u
srcu prema njemu buja mržnja. Tako èineæi ostajemo
zatvoreni u gorèini naše ozlojeðenosti. Kršæanin mjesto toga
za primjer ima Davida, koji mržnju nadvladava èinom
poniznosti. Oklijevanjem se zid sve više podiže, a kad se
zidovi veæ podignu visoko, tako je teško postiæi pomirenje,
ponovio je Papa.
Nije toliki problem, ako koji put "polete tanjuri" – u obitelji,
u zajednici, u èetvrti. Važno je potražiti mir što je prije
moguæe, rijeèju, gestom. Most, a ne zid poput onoga koji je
toliko godina dijelio Berlin. Jer i naše srce može postati
"Berlin" sa zidom podignutim prema drugima. Strah me je
ovih zidova; zidova koji svakodnevno rastu, podupiruæi
ozlojeðenost, pa i mržnju. Danas možemo zamoliti sv.
Franju Saleškog, uèitelja nježnosti, da nam svima isprosi
milost da prema drugima gradimo mostove – nikad zidove,
zakljuèio je propovijed papa Franjo.
Papa primio službenike i suradnike Rimske rote
Dok obavljate sudski posao, ne zaboravite da ste pastiri. Iza
svake pravne prakse, stanja i roèišta, uvijek su osobe koje
oèekuju pravdu
Vatikan, 24.1.2014. (IKA) - U prigodi otvaranja nove
sudske godine papa Franjo primio je 24. sijeènja službenike i
suradnike Rimske rote. Papa je zahvalio svima, osobito
sucima, što u njegovo ime obavljaju osjetljivu službu,
prenosi Radio Vatikan.
I sudsko je zvanje služenje narodu Božjem i zajedništvu
meðu vjernicima, ustvrdio je Papa, istièuæi da crkveni sudac
ne treba biti legalist i apstraktan, nego treba gledati osobu
koja oèekuje pravdu. Sudska je služba "istinsko služenje"
narodu Božjem, a cilj joj je ostvarenje zajedništva meðu
vjernicima, rekao je Papa te odmah istaknuo da ne postoji
suprotnost izmeðu pravne i pastoralne dimenzije crkvene
službe. Uostalom, posebna sudska služba Rimske rote daje
"struèan prinos za suèeljavanje s aktualnom pastoralno
problematikom", primijetio je Sveti Otac.
Govoreæi o vrlinama crkvenoga suca, Papa je najprije
spomenuo ljudskost koja se oèituje u mirnom suðenju i u
odvojenosti od osobnih pogleda. Sposobnost pronicanja
mentaliteta i opravdanih oèekivanja zajednice, u kojoj se
obnaša služba, sastavnica je ljudske zrelosti. Tako æe sudac
bivati tumaè "duha zajednice" koji resi dio Božjega naroda
kojem je namijenjeno njegovo djelovanje, a pravdu æe moæi
dijeliti u skladu sa zahtjevima stvarne zbilje. Slijedom toga,
neæe se zadovoljiti površnom spoznajom stanja osoba koje
oèekuju njegov sud, nego æe osjeæati potrebu da uðe u
dubinu èinjeniènoga stanja stranaka u sporu.
Govoreæi, pak, o sudskoj struci, Papa je rekao da se osim
pravne i teološke izobrazbe sudac ima odlikovati i pravnom
struènošæu, objektivnim suðenjem i praviènošæu, sudeæi
nepokolebljivo i nepristrano. Osim toga, u njegovu ga
djelovanju treba voditi nakana da štiti istinu, poštujuæi
zakon, ne zanemarujuæi osjetljivost i ljudskost koje odlikuju
pastira duša, objasnio je Papa.
Treæi vidik sudskoga djelovanja je pastoralno obilježje,
ukoliko je izraz pastoralne skrbi Pape i biskupa; od suca se
zahtijeva struènost i pravi duh služenja. Sudac Rimske rote
pozvan je nasljedovati Dobroga Pastira "koji se skrbi za
ranjenu ovcu" voðen pastoralnom ljubavlju. Budite u prvom
redu pastiri. Dok obavljate sudski posao, ne zaboravite da ste
pastiri. Iza svake pravne prakse, stanja i roèišta, uvijek su
osobe koje oèekuju pravdu, zakljuèio je papa Franjo.
26
29. sijeènja 2014. broj 4/2014
ika
Apel predsjedništva Vijeæa europskih biskupskih
konferencija
U povodu Molitvene osmine za jedinstvo kršæana Vijeæe
poziva europske kršæane da se zauzmu u svrhu zajednièkoga
svjedoèenja na raznim podruèjima u društvu
Ženeva, 24.1.2014. (IKA) - U povodu Molitvene osmine za
jedinstvo kršæana predsjedništvo Vijeæa europskih
biskupskih konferencija (CCEE) okupljeno u Ženevi, uputilo
je apel europskim kršæanima da se zauzmu u svrhu
zajednièkoga svjedoèenja na raznim podruèjima u društvu,
prenosi Radio Vatikan. "Zar je Krist razdijeljen?" iz Pavlove
Prve poslanice Korinæanima ovogodišnja je tema koju je
izabrao
meðukonfesionalni
organizacijski
odbor
Molitvenoga tjedna za jedinstvo kršæana. Poziv je to da se ne
služimo Kristom kako bismo opravdali naša nerazumijevanja
i podjele. Traženje i prihvaæanje kršæanske poruke ne može
ne dovesti do zajednièkoga svjedoèenja, do priznavanja i
prihvaæanja darova koje je Gospodin dao svakomu od svojih
vjernika, kao darove cijele Crkve, napominju biskupi. Krist
ne može biti razdijeljen - izazov je to da navještaj spasenja
ljudima donesemo u svoj njegovoj cjelovitosti, istièe se u
poruci Vijeæa europskih biskupskih konferencija, prenosi
Radio Vatikan. Izazov je to da Boga koji je postao èovjekom
ne zatvaramo u zamisli koje ne dotièu naš komoditet, ili koje
ga opravdavaju. Poticaj je to za naša društva u Europi, koja
su sve više multikonfesionalna, na zajednièko svjedoèanstvo
Božje blizine suvremenom èovjeku.
"Krist ne može biti razdijeljen" apel je europskom èovjeku
da ne razdvaja vjersku dimenziju svoje vjere na javno i
privatno podruèje; da ne prezire dar života, sam odluèujuæi
koji je život dostojan za življenje, a koji nije; te da ne
dopusti da ga vode lažne iluzije, nego da napravi mjesta za
nadu, istaknuli su biskupi. Na kraju, to jest jamstvo da ništa
neæe moæi razdijeliti ljubav koju Bog ima za èovjeka, stoji u
poruci Vijeæa europskih biskupskih konferencija, koje
velikom pozornošæu prati stanje u Siriji, a posebno stanje
kršæanskih zajednica, te se pridružuje Svetom Ocu u molitvi
za mir.
Papa primio francuskog predsjednika Hollandea
Vatikan, 24.1.2014. (IKA) – Papa Franjo primio je 24.
sijeènja predsjednika Republike Francuske Francoisa
Hollandea, koji se zatim susreo s državnim tajnikom mons.
Pietrom Parolinom u èijoj je pratnji bio državni tajnik za
odnose s državama mons. Dominique Mamberti, priopæio je
Tiskovni ured Svete Stolice.
Tijekom srdaènih razgovora istaknut je doprinos religija
opæem dobru. Podsjeæajuæi na dobre odnose izmeðu
Francuske i Svete Stolice, ponovno je potvrðena obostrana
predanost nastavljanju redovnoga dijaloga izmeðu države i
Katolièke Crkve i konstruktivnoj suradnji u pitanjima od
zajednièkog interesa. U kontekstu obrane i promicanja
dostojanstva ljudske osobe, razmotrene su neke aktualne
teme, kao što su obitelj, bioetika, poštovanje redovnièkih
zajednica i zaštita bogomolja.
U nastavku razgovora bilo je rijeèi o temama od
meðunarodnog znaèaja, kao što su siromaštvo i razvoj,
migracije i okoliš. Posebno je bilo rijeèi o sukobu na
Bliskom istoku i u nekim dijelovima Afrike, te je izražena
želja da se u tim zemljama mirni suživot u društvu uspostavi
kroz dijalog i sudjelovanje svih sastavnica društva, u
poštovanju prava sviju, osobito etnièkih i vjerskih manjina,
navodi se u priopæenju Tiskovnog ureda Svete Stolice.
ika
Završetak Molitvene osmine za jedinstvo kršæana u Rimu
Papa Franjo predvodio u rimskoj bazilici Sv. Pavla izvan
zidina Veèernju molitvu u kojoj su sudjelovali predstavnici
drugih Crkvi i crkvenih zajednica nazoènih u Rimu
Rim, 25.1.2014. (IKA) - Danas završava Molitvena osmina
za jedinstvo kršæana. Papa Franjo predvodio je u rimskoj
bazilici Sv. Pavla izvan zidina Veèernju molitvu u kojoj su
sudjelovali predstavnici drugih Crkvi i crkvenih zajednica
nazoènih u Rimu. Ovogodišnja se molitvena osmina
održavala pod geslom: "Zar je Krist razdijeljen?" - upitom
koji je sveti Pavao uputio kršæanskoj zajednici u Korintu.
Osvrnuvši se na spomenuto geslo u razgovoru za Radio
Vatikan opat bazilike Sv. Pavla izvan zidina Edmund Power
rekao je da je Pavlova poslanica Korinæanima vrlo lijepa, a
ujedno je i jezgra Pavlova mišljenja o jedinstvu kršæana. U
prvom poglavlju Prve poslanice Korinæanima Pavao se
suèeljava s podjelama u zajednici, tvrdeæi da je samo jedan
Krist, u smislu da Krist ne može biti razdijeljen. Poslanica
oèituje Pavlove osjeæaje, jer su neki govorili: "Ja sam
Pavlov, Ja sam Petrov". Ali, je li moguæe razdijeliti Krista?
Taj upit zahtijeva odgovor: Nije moguæe! Jedinstvenost tijela
je središte Pavlove vjere. Zadovoljan sam, dakle, da su za
geslo ove godine odbrali tekst sv. Pavla, istaknuo je opat.
Molitvena osmina završava na blagdan Obraæenja sv. Pavla.
Pavao je bio prvi kršæanski teolog: napisao je prve knjige
Novoga zavjeta. Njega je dakle Gospodin odabrao, kako
kažu Djela apostolska, da naviješta kršæansku vjeru. Blagdan
Obraæenja sv. Pavla proslava je njegova osobnoga obraæenja
i svetkovina Božje rijeèi, odnosno poèetak Novoga zavjeta,
jer je sv. Pavao u trenutku obraæenja shvatio da je temelj
svega raspeti i uskrsli Isus. Bio je to odluèni trenutak za
Crkvu, kazao je opat Power.
Na upit o odnosu pape Franje i redovnika, rekao je da je
prije Božiæa bio u audijenciji kod Svetoga Oca. Tada sam ga
pitao: "Sveti Oèe, što danas tražite od monaškoga života?"
Mi smo benediktinci veæ tisuæu tristo godina u opatiji
Svetoga Pavla izvan zidina, možda najstarijeg samostana u
rimskoj biskupiji. Papin me odgovor razveselio. Rekao je,
naizgled, jednostavnu stvar: "Ostanite vjerni svojem pravilu,
naravno prilagoðujuæi se današnjem vremenu; ali vjernost
pravilu". Naše je pravilo samostanski izraz Evanðelja. Papa
je potaknuo na vjernost, naravno, u molitvi i u svemu što
nastojimo èiniti. To èinimo tisuæu i tristo godina u bazilici
Svetoga Pavla koja je i crkva žive zajednice: kontemplativne
i pastoralne, zakljuèio je Power.
Papa o ulozi žene
Valja poveæati žensku nazoènost u javnom životu,
održavajuæi nezaobilaznu ulogu žene u obitelji, istaknuo
Sveti Otac primajuæi èlanice Talijanskoga centra za žene u
prigodi 70. obljetnice njegova osnutka
Vatikan, 25.1.2014.
(IKA) - Valja poveæati žensku
nazoènost u javnom životu, održavajuæi nezaobilaznu ulogu
žene u obitelji, istaknuo je papa Franjo 25. sijeènja,
primajuæi èlanice Talijanskoga centra za žene u prigodi 70.
obljetnice njegova osnutka. Papa je, osim toga, poželio da se
proširi odgovornost žena na crkvenom i graðanskom
podruèju.
Crkva priznaje moralnu i duhovnu snagu žene, istaknuo je
Sveti Otac, podsjeæajuæi što je istaknuto Drugim vatikanskim
saborom, i što je Ivan Pavao II. poslije snažno potvrdio u
apostolskom pismu "Mulieris dignitatem". Papa Franjo
istaknuo je da je uloga žene u posljednjih nekoliko
desetljeæa, u obitelji kao i u društvu, doživjela velike
promjene te podsjetio na vrlo važan prinos žene u društvu,
posebno zbog njezine osjetljivosti prema najslabijima. Vrlo
Inozemne vijesti
me razveselilo vidjeti mnoge žene koje sudjeluju u
pastoralnim odgovornostima zajedno sa sveæenicima, i to u
praæenju pojedinaca, obitelji i skupina, kao i u teološkom
razmišljanju, rekao je Papa i poželio da se prošire prostori za
kapilarniju i snažniju žensku nazoènost u Crkvi.
Sveti Otac osim toga poželio je da se još više poveæaju nove
sredine odgovornosti za žene, koje su otvorene na crkvenom
prostoru, kao i na graðanskom i profesionalnom. Ipak, ne
može se zaboraviti nezamjenjiva uloga žene u obitelji.
Darovi obzirnosti, osobite osjetljivosti i nježnosti, kojima je
bogat ženski duh, nisu samo istinska snaga za život obitelji,
za širenje mirnoga i skladnoga raspoloženja, nego stvarnost
bez koje bi ljudski poziv bio neostvariv, istaknuo je Papa, a
prenosi Radio Vatikan. Ako je u svijetu rada i u javnom
životu važan veæi prinos ženskoga genija, u obitelji je taj
prinos neizbježiv. To, naime, za nas kršæane nije
jednostavno privatno mjesto, nego "kuæna Crkva", èije je
zdravlje i blagostanje uvjet za zdravlje i blagostanje Crkve i
samoga društva. Gospa u Crkvi stvara nešto što ne mogu
napraviti sveæenici, biskupi i pape, ona je pravi ženski genij.
Nazoènost žene u kuænoj sredini pokazuje se vrlo
potrebnom, i to za prijenos èvrstih moralnih naèela i za sami
prijenos vjere buduæim naraštajima.
Kako je moguæe rasti u djelotvornoj nazoènosti na brojnim
podruèjima u javnom životu, u svijetu rada, tamo gdje se
usvajaju najvažnije odluke, i istodobno zadržati najveæu i
posebnu pozornost u obitelji, i za obitelj? To je podruèje za
razmišljanje, koje, osim razmišljanja o stvarnosti žene u
društvu, pretpostavlja revnu i ustrajnu molitvu. Upravo u
razgovoru s Bogom, prosvijetljenom Njegovom Rijeèju,
natopljenom milošæu sakramenata, kršæanska žena uvijek
ponovno nastoji odgovoriti na Gospodinov poziv u svom
konkretnom životu. Neka vam u tom zauzimanju, Marijina
majèinska nazoènost pokaže put kojim imate proæi kako
biste produbile znaèenje i ulogu žene u društvu te kako biste
bile potpuno vjerne Gospodinu, zakljuèio je Sveti Otac.
Nadbiskup Spiteris o odnosu izmeðu Papina primata i
zbornosti
Vatikan, 25.1.2014. (IKA) - O odnosu izmeðu Papina
primata i zbornosti (sinodalnosti) raspravljaju katolièki i
pravoslavni teolozi, a to je i najosjetljivija toèka
ekumenskoga dijaloga izmeðu Katolièke i Pravoslavne
Crkve, rekao je krfski nadbiskup Ioannis Spiteris, èlan
Mješovitoga teološkog povjerenstva za katolièkopravoslavni dijalog, u razgovoru za Radio Vatikan.
Zbornost nije ishod dijaloga s pravoslavnima, jer ne može se
nijekati zbornost, ona je u crkvenoj strukturi, želio ju je naš
Gospodin, nego ustanove kako bi se zbornost živjela u
skladu s primatom Rimskoga biskupa. Naravno, to nije lako.
Valja pronaæi naèin, to želi i Papa i biskupi: supostojanje
Petrova primata i sinodskog tijela koje nije samo tijelo biskupi koji se svako toliko okupljaju i savjetuju Papu - nego
izraz istinske, uèinkovite zbornosti; da s Rimskim biskupom
redovito donosi odluke za cijelu Crkvu. To nije lako, ali je
središnja tema posljednjih susreta Mješovitoga povjerenstva
upravo zbornost i primat. Veæ smo sroèili tekst koji cijelo
povjerenstvo treba usvojiti na zasjedanju od 15. do 23. rujna
u Novom Sadu, u Srbiji. Nadamo se da æemo uspjeti usvojiti
tekst da bude od pomoæi Crkvama, kazao je nadbiskup
Spiteris.
Na primjedbu da Papa istièe važnost molitve za jedinstvo
kršæana, rekao je da ima teškoæa, ali i vrlo lijepih stvari.
Dokument Drugoga vatikanskog sabora "Da svi budu jedno"
govori o proèišæavanju povijesnoga pamæenja. Vjerujem da
su naslage prošlosti veæi problem od pravih dogmatskih
29. sijeènja 2014. broj 4/2014
27
Inozemne vijesti
problema. U konaènici, nepobitna je istina da ima više onoga
što nas ujedinjuje od onoga što nas dijeli, kazao je nadbiskup
te dodao: Potrebno je obraæenje srca, promjena mentaliteta
da se prihvati razlièitost drugoga. Razlike nisu sporne,
komplementarne su, a to èesto istièemo. Ovdje u Grèkoj,
valja priznati, postoji velika simpatija prema papi Franji.
Tiskovine gotovo svaki dan o njemu govore, a to je
pozitivan znak: mijenja se mentalitet, naèin gledanja na
drugoga. Vjerujem u djelovanje Duha Svetoga, ne treba
oèajavati, zakljuèio je nadbiskup Spiteris.
Papa: Razdijeljenost kršæana "sablazan je za svijet"
Rim, 25.1.2014. (IKA) - Razdijeljenost kršæana na razne
konfesije, prema rijeèima pape Franje, "sablazan je za
svijet". Ona se oèito protivi Isusovoj volji da svi budu jedno
i tome što je "utemeljio jednu i jedinu Crkvu", rekao je Papa
u subotu 25. sijeènja u Rimu, izvjestio je Kathpress. Kršæani
ne smiju podjele jednostavno prihvaæati kao nešto
neizbježno, kao "nekakav prirodni fenomen. Krist ne može
biti razdijeljen", rekao je papa Franjo na tradicionalnom
ekumenskom bogoslužju na kraju Molitvene osmine za
jedinstvo kršæana, koje je slavio u bazilici Svetog Pavla
izvan zidina. Na ekumenskoj Veèernjoj s Papom sudjelovalo
je više pravoslavnih, protestantskih i anglikanskih crkvenih
predstavnika.
Spoznaja da je Krist nerazdijeljen ohrabruje "sve koji u
Krista vjeruju da idu naprijed na putu prema punom
vidljivom jedinstvu svih", rekao je Papa. Na tom putu valja,
uz pomoæ Duha Svetoga, hoditi "u pomirenoj razlièitosti".
Istodobno je papa Franjo sve pozvao da otvoreno izrièu
poteškoæe u ekumenskom dijalogu.
Do jedinstvo kršæana ne dolazi lako, kao nekim èudom na
kraju zajednièkog puta, dodao je Papa u homiliji. Ono više
proizlazi iz neprestane zajednièke molitve i odmjerene
suradnje izmeðu konfesija. U konaènici, ipak jedinstvo ne
može biti djelo "ljudske strategije", nego je plod djelovanja
Duha Svetoga.
Sveti Otac nadalje je istaknuo kako je ekumenski dijalog
postao "važan vid službe rimskog biskupa". Bez otvorenosti
za dijalog sa svima koji u Kristu vjeruju, Petrova služba
danas je "posve nezamisliva". Ekumenski dijalog je
pomogao i da se produbi razumijevanje službe Petrova
nasljednika, rekao je Papa.
Ivana XXIII. (1958-1963), Pavla VI. (1963-1978) i Ivana
Pavla II. (1978-2005). papa Franjo nazvao je svojim uzorima
u ekumenskom dijalogu. Opisujuæi razdijeljenost kršæana
kao "sablazan za svijet" papa Franjo se poslužio
formulacijom Drugoga vatikanskog sabora, a nalazi se u
dokumentu o ekumenizmu "Unitatis redintegratio",
objavljenom 1964. godine. Taj dokument oznaèio je
prekretnicu u ekumenskom dijalogu. Molitvena osmina za
jedinstvo kršæana svih denominacija ove je godine održana
pod geslom: "Je li Krist razdijeljen?" Citat je to iz Prve
poslanice apostola Pavla Korinæanima.
Kao predstavnik Carigradskoga ekumenskog patrijarhata na
ekumensku molitvu Veèernje došao je metropolit
Gennadius. Iduæi veliki ekumenski dogaðaj za Papu æe biti
molitva s crkvenim poglavarima Svete zemlje i s
ekumenskim patrijarhom Bartolomejem I., predviðena 25.
svibnja u crkvi Sv. Groba u Jeruzalemu.
U više navrata pape su za vrijeme svojih pohoda rimskoj
bazilici Svetog Pavla 25. sijeènja iznenadili javnost svojim
porukama. Godine 1959. papa Ivan XXIII. iz nje je najavio
Drugi vatikanski sabor, dok je papa Ivan Pavao II. 1985.
godine, u povodu 20. obljetnice završetka Koncila, sazvao
izvanrednu svjetsku biskupsku sinodu.
28
29. sijeènja 2014. broj 4/2014
ika
Papa Franjo: Nikada više holokausta koji je sramota
ljudskoga roda
Papa pisao prijatelju rabinu Abrahamu Skorki iz Buenos
Airesa
Vatikan, 27.1.2014.
(IKA) - Nikada više strahote
holokausta, koji je sramota ljudskoga roda, napisao je papa
Franjo povodom Meðunarodnoga dana sjeæanja na žrtve
holokausta, koji se obilježava 27. sijeènja, u pismu svojemu
prijatelju Abrahamu Skorki, rabinu u Buenos Airesu. Tekst
pisma bit æe proèitan u Parku glazbe u Rimu, na koncertu
"Violine nade", koji je organiziran u spomen na žrtve
Holokausta.
Papa Franjo odluèio je na osobniji naèin izraziti blizinu
židovskom narodu na Dan sjeæanja na žrtve Holokausta, i to
pismom svojemu prijatelju Židovu. Rijeè je o pismu koje je
napisao vlastoruèno, na španjolskom jeziku, rabinu Skorki, s
kojim je kroz godine uspostavio prijateljstvo koje ide mnogo
dalje od dijaloga izmeðu dvojice vjerskih voða.
U pismu Sveti Otac izražava nadu da æe se oni koji æe slušati
tu dirljivu glazbu, uživjeti u te povijesne suze, koje do nas
danas dolaze putem violina, te da æe osjetiti snažnu želju da
se zauzmu kako se ne bi više nikada ponovile takve strahote
koje su sramota za ljudski rod. Publika æe slušati glazbu
Vivaldija, Beethovena i drugih velikih skladatelja, ali srce
svakoga od nazoènih – napisao je Papa – osjetit æe da iza
zvuka glazbe živi tihi zvuk povijesnih suza, onih koje
ostavljaju trag u duši i tijelu naroda.
Gruzijska Vlada sufinancirat æe manjinske Crkve
Katolièka i Armenska apostolska Crkva, židovska i
muslimanska zajednica, jednako kao i veæinska Pravoslavna
Crkva, dobivat æe sredstva iz državnog proraèuna
Tbilisi, 28.1.2014. (IKA) - Vlada kavkaske Republike
Gruzije ubuduæe æe iz državnog proraèuna, uz Pravoslavnu
Crkvu, financirati i èetiri manjinske vjerske zajednice.
Premijer Irakli Garibašvili, prema izvješæu gruzijske
televizije, u ponedjeljak 27. sijeènja na sastanku kabineta
obeæao je da æe muslimanske i židovske zajednice, kao i
Armenska apostolska i Katolièka Crkva dobivati novèana
sredstva u skladu s brojnošæu svojih èlanova. Visinu iznosa
šef Vlade nije naveo.
S novim financiranjem Crkvi njegova Vlada pokazuje da sve
religije poštuje jednako, izjavio je Garibašvili a prenosi
Kathpress. Više od 80 posto od 4,5 milijuna Gruzijaca
pripada Gruzijskoj pravoslavnoj Crkvi. Veæinsku Crkvu
država veæ više od deset godine podupire visokim iznosima.
Muslimanima se izjašnjava oko 10 posto graðana,
Armenskoj Crkvi pripada 4 posto, a Katolièkoj Crkvi jedan
posto stanovništva.
Veæ 2011., za vrijeme predsjednika Mihaila Saakašvilia,
donesen je zakon kojim je prvi put priznata pravna osobnost
i malim vjerskim zajednicama. Pravoslavna Crkva snažno se
usprotivila tom zakonu. U glavnom gradu Tbilisiu
pravoslavni sveæenici tada su predvodili više tisuæa
prosvjednika.
Prilog dokumenti
ika
Prilog dokumenti
Podjele meðu kršæanima su sablazan
Papina kateheza na opæoj audijenciji u srijedu 22. sijeènja
2014. – Papin apel
Draga braæo i sestre, dobar dan!
Prošle subote je zapoèela Molitvena osmina za jedinstvo
kršæana, koja æe završiti iduæe subote, na blagdan Obraæenja
svetog Pavla apostola. U toj vrlo dragocjenoj duhovnoj
inicijativi kršæanske zajednice sudjeluju više od stotinu
godina. Rijeè je o vremenu posveæenom molitvi za jedinstvo
svih kršæana, prema Kristovoj želji "da svi budu jedno" (Iv
17, 21). Svake godine jedna od ekumenskih skupina neke
svjetske religije, pod vodstvom Ekumenskog vijeæa Crkava i
Papinskog vijeæa za promicanje jedinstva kršæana, predlaže
temu i priprema materijale za Molitvenu osminu. Ove
godine su te materijale priredile Crkve i crkvene zajednice iz
Kanade a referiraju se na pitanje koje je Sveti Pavao uputio
korintskim kršæanima: "Zar je Krist razdijeljen?" (1 Kor 1,
13).
Sigurno da Krist nije bio razdijeljen. Meðutim, moramo
iskreno i sa žalošæu priznati da u našim kršæanskim
zajednicama i dalje postoje podjele koje su sablazan. Podjele
meðu nama kršæanima su sablazan. Nema druge rijeèi, veæ
sablazan. "Mislim to što svaki od vas", pisao je Apostol,
"govori: 'Ja sam Pavlov', 'A ja Apolonov', 'A ja Kefin', 'A ja
Kristov'" (1, 12). Ni za one koji su ispovijedali Krista kao
svoga voðu Pavao ne nalazi rijeèi hvale, jer su koristili
Kristovo ime zato da se odijele od drugih unutar kršæanske
zajednice. Ali Kristovo ime stvara zajedništvo i jedinstvo, a
ne podjelu! On je došao zato da stvori zajedništvo meðu
nama, a ne podjelu. Krštenje i križ su glavni elementi
kršæanskog uèeništva koji su nam zajednièki. Podjele
naprotiv slabe vjerodostojnost i djelotvornost našeg
evangelizacijskog djelovanja i prijete da oduzmu križu
njegovu moæ (usp. 1, 17).
Pavao kori Korinæane zbog njihovih razmirica, ali takoðer
zahvaljuje Gospodinu "zbog milosti Božje koja vam je dana
u Kristu Isusu: u njemu se obogatiste u svemu - u svakoj
rijeèi i svakom spoznanju" (1, 4-5). Te Pavlove rijeèi nisu
puka formalnost, veæ znak da on vidi prije svega – i tome se
iskreno raduje – darove koje Bog daje zajednici. Taj
Apostolov stav je poticaj za nas i za svaku kršæansku
zajednicu da prepoznamo s radošæu Božje darove prisutne u
drugim zajednicama. Usprkos bolnim podjelama, koje i dalje
postoje, prihvaæamo Pavlove rijeèi kao poziv da se iskreno
radujemo milostima koje je Bog dao drugim kršæanima.
Imamo isto krštenje, istog Duha Svetoga koji nam je dao
milost: prepoznajmo to i radujmo se tome.
Lijepo je prepoznati milost kojom nas Bog blagoslivlja i, još
više, otkriti u drugim kršæanima nešto što trebamo, nešto što
æemo moæi primiti kao dar od naše braæe i sestara. Skupina
iz Kanade koja je priredila materijale za ovu Molitvenu
osminu nije pozvala zajednice da misle na ono što bi mogle
dati kršæanima koji su oko njih, veæ ih je potaknula da se
susreæu kako bi shvatile što mogu jedne od drugih primiti.
To traži nešto više. Traži mnogo molitve, traži poniznost,
traži razmišljanje i stalno obraæenje. Nastavimo tim putem,
moleæi za jedinstvo kršæanâ, da nestane te sablazni i da je
više ne bude meðu nama.
Papin apel
Danas u Montreuxu, u Švicarskoj, zapoèinje Meðunarodna
konferencija za pronalaženje politièkog rješenja krize u Siriji
nakon koje æe uslijediti pregovori koji æe se održavati u
Ženevi poèevši od 24. sijeènja. Molim Gospodina da
dotakne srca svih da, tražeæi složno veæe dobro izmuèenog
sirijskog naroda, ne štede napore da što prije doðe do
prekida nasilja i kraja sukoba, koji je prouzroèio veæ i
previše trpljenja. Želim dragom sirijskom narodu da odluèno
krene putom pomirenja, sloge i obnove u èemu æe
sudjelovati svi graðani, gdje æe svatko moæi gledati u
drugome ne neprijatelja i suparnika, veæ brata kojeg se
prihvaæa i grli.
Naviještati evanðelje u "Galilejama" našeg doba
Papin nagovor uz molitvu Anðeo Gospodnji u nedjelju 26.
sijeènja 2014.
Draga braæo i sestre, dobar dan!
U Evanðelju ove nedjelje opisani su poèeci Isusova javnog
života u galilejskim gradovima i selima. Njegova misija ne
kreæe od Jeruzalema, to jest od vjerskog, pa i društvenog i
politièkog središta, veæ kreæe od rubnog podruèja, na koje su
Židovi revniji u opsluživanju zakona gledali s prezirom, zato
jer je u tim krajevima bilo pripadnika raznih stranih naroda;
zbog toga Izaija opisuje taj kraj kao "Galileju pogansku" (Iz
8, 23).
To su krajevi na granici, tranzitno podruèje gdje se susreæu
osobe razlièite po svojoj rasi, kulturi i religiji. Galileja
postaje tako simbolièno mjesto za otvorenost evanðelja svim
narodima. S te toèke gledišta, Galileja je nalikovala
današnjem svijetu: koegzistencija raznih kultura, nužnost
suèeljavanja i nužnost susreta. I mi smo svakoga dana
uronjeni u jednu "Galileju pogansku" i u takvoj sredini
možemo se uplašiti i podleæi napasti da podižemo ograde da
bismo bili sigurni, zaštiæeniji. Ali Isus nas uèi da Radosna
vijest, koji on donosi, nije pridržana jednom dijelu
èovjeèanstva, veæ se treba prenositi svima. To je radosni
navještaj namijenjen svima onima koji ga èekaju, ali takoðer
onima koji možda ne èekaju više ništa i nemaju ni snage da
traže i pitaju.
Polazeæi od Galileja, Isus nas uèi da nitko nije iskljuèen iz
Božjeg spasenja, štoviše, da Bog više voli poæi od periferije,
od posljednjih, da bi dopro do svih. Uèi nas jednoj metodi,
svojoj metodi, koja meðutim izražava sadržaj, to jest Oèevo
milosrðe. "Svaki kršæanin i svaka zajednica moraju
raspoznati put koji Gospodin pokazuje, ali od svih nas se
traži da prihvatimo ovaj poziv: izaæi iz vlastite udobnosti i
imati hrabrosti poæi na sve periferije koje trebaju svjetlo
evanðelja." (Apost. pobud. Evangelii gaudium, 20).
Isus zapoèinje svoju misiju ne samo od mjesta smještena na
periferiji, veæ takoðer od ljudi za koje bi se moglo reæi može se tako reæi - da su "s dna društvene ljestvice". Pri
izboru svojih uèenika i buduæih apostola ne obraæa se
školama pismoznanaca i zakonoznanaca, veæ skromnim,
jednostavnim ljudima, koji se zdušno pripremaju za dolazak
Božjeg kraljevstva. Isus ih ide zvati na njihovu radnom
mjestu, na obali jezera: oni su ribari. Poziva ih, i oni ga
slijede, odmah. Ostavljaju mreže i idu s njim: njihov æe život
postati jedna èudesna i oèaravajuæa pustolovina.
Dragi prijatelji i prijateljice, Gospodin zove i danas!
29. sijeènja 2014. broj 4/2014
29
Prilog dokumenti
Gospodin prolazi putovima našeg svakodnevnog života. I
danas u ovom trenutku, ovdje, Gospodin prolazi trgovima.
Zove nas da idemo s njim, da radimo s njim za Božje
kraljevstvo, u "Galilejama" našeg doba. Neka svaki od vas
misli na to: Gospodin danas prolazi, Gospodin me gleda,
gleda me! Što mi Gospodin govori? I ako netko od vas osjeti
da mu Gospodin kaže "slijedi me", samo hrabro, neka ide s
Gospodinom! Gospodin neæe nikada razoèarati. Osjetite u
svom srcu zove li vas Gospodin i slijedite ga! Pustimo da
nas dopre svojim pogledom, svojim glasom, i slijedimo ga!
"Da radost evanðelja dopre nakraj zemlje i svojim svijetlom
obasja i periferije svijeta" (isto, 288).
Nakon Angelusa
Sada vidite da nisam sam: u društvu sam s dvoje od vas, koji
su došli ovdje gore. Dobri su njih dvoje!
Danas se slavi Svjetski dan oboljelih od gube. Ta bolest,
premda u opadanju, nažalost i danas pogaða mnoge koji žive
u uvjetima teške bijede. Važno je zadržati iskrenu
solidarnost s tom braæom i sestrama. Njima jamèimo svoju
molitvu; i molimo i za one koji im pomažu i zalažu se, na
razne naèine, da se tu bolest pobijedi.
Blizu sam svojom molitvom sa Ukrajinom, osobito s onima
koji su izgubili život ovih dana i njihovim obiteljima. Želim
da doðe do uspostave konstruktivnog dijaloga izmeðu
institucijâ i graðanskog društva i, izbjegavajuæi svako
pribjegavanje nasilju, da u srcu svih prevlada duh mira i
traženje opæeg dobra!
Danas je mnogo djece na Trgu! Baš ih je mnogo! Zajedno s
njima se želim sjetiti Coco Campolonga, trogodišnjaka koji
je zapaljen u automobilu u Cassano allo Joniu. Taj užasni
zloèin prema jednom tako malom djetetu je bez presedana u
povijesti kriminala. Molimo zajedno s Cocom, koji je
sigurno s Isusom na nebu, za osobe koje su uèinile taj zloèin,
da se pokaju i obrate Gospodinu.
Iduæih dana milijuni osoba koje žive na Dalekom istoku ili u
raznim dijelovima svijeta, meðu kojima Kinezi, Korejci i
Vijetnamci, slave lunarnu Novu godinu. Svima njima želim
život ispunjen radošæu i nadom. Neka neugasiva želja za
bratstvom, koja prebiva u njihovu srcu, pronaðe u prisnom
obiteljskom ozraèju povlašteno mjesto gdje se može otkriti,
njegovati i ostvariti. To æe biti dragocjeni doprinos
izgraðivanju humanijeg svijeta, u kojem vlada mir.
Juèer je u Napulju blaženom proglašena Marija Kristina
Savojska, koja je živjela u prvoj polovici devetnaestog
stoljeæa, kraljica dviju Sicilija. Bila je žena duboke
duhovnosti i velike poniznosti i znala je preuzeti na sebe
breme patnji svoga naroda, postavši pravom majkom
siromaha. Njezin izvanredni primjer ljubavi svjedoèi da je
dobri život evanðelja moguæ u svim sredinama i društvenim
prilikama.
Od srca pozdravljam sve vas, dragi hodoèasnici koji ste došli
iz raznih župa Italije i drugih zemalja, kao i èlanove udruga,
školske grupe i druge. Posebno pozdravljam studente iz
Cuence (Španjolska) i djevojke iz Paname. Pozdravljam
vjernike iz Caltanissette, Priolo Gargalla, San Severino
Marchea i San Giuliano Milanesea te bivše uèenike Škole
Minoprio. Želim takoðer izraziti svoju blizini stanovnicima
Emilije pogoðene poplavom.
Obraæam se sada mladiæima i djevojkama iz Katolièke akcije
Rimske biskupije! Dragi mladi, i ove godine, u pratnji
kardinala vikara, došli ste u velikom broju na kraju vaše
Karavane mira. Hvala vam! Velika vam hvala! Poslušajmo
sada poruku koju æe vaši prijatelji, ovdje kraj mene, proèitati.
Svima želim ugodnu nedjelju i dobar tek. Do viðenja!
30
29. sijeènja 2014. broj 4/2014
ika
Poruka za Dan posveæenog života 2014.
Vijeæa Hrvatske biskupske konferencije za ustanove
posveæenog života i družbe apostolskog života i Hrvatske
konferencije viših redovnièkih poglavara i poglavarica
Poštovane redovnice, redovnici i posveæeni laici, drage
sestre i braæo u Kristu!
1.
Pontifikat
redovnièkoga
pape
Franje
donosi
hodoèasnièkoj Crkvi poticaje pred kojima se ne ostaje
ravnodušnim. Premda se osobama posveæenog života dosad
nije odviše obraæao na izrièit naèin, veæ i njegovo opæenito
djelovanje odiše redovnièkim duhom. Uz to, najavom da æe
2015. godina biti Godinom posveæenog života Papa daje
poruku o važnosti redovništva u sadašnjem trenutku
povijesti Crkve.
2. Razmišljajuæi o Papinim poticajima, primjeæujemo prije
svega radosno naviještanje evanðelja, i to svakodnevno,
neumorno, primjerom i rijeèima, s osobitim naglaskom na
rubne, kako je i Isus èinio. U skladu s tim je i prvi veæi
dokument koji je sam pripremao Evangelii Gaudium (Radost
evanðelja, Apostolska pobudnica o navještaju evanðelja, 24.
studenoga 2013. [EG]). Osim toga Papa poziva na ozbiljno
duhovno razluèivanje, ne bojeæi se upozoriti na zastranjenja,
èesto skrivena i dobro "zaštiæena" pod prividom dobra. Na
kraju, Papa donosi i poziva na donošenje novih odluka u
Crkvi.
Ne pokazuju li ove sastavnice (navještaj, razluèivanje i
odluèivanje) da Papa isusovac zapravo cijelu Crkvu uvodi u
velike duhovne vježbe? U njima se naime poduzima
navještaj evanðelja, ostvaruje duhovno razluèivanje i donose
odluke. Vjerujemo da je ovogodišnji Dan posveæenog života
izuzetna prilika da posveæene osobe postanu svjesne kako su
pozvane hrabro sudjelovati u tim "duhovnim vježbama" i biti
preteèama obnove Crkve, koju Papa gotovo nestrpljivo
priželjkuje (usp. EG 25).
3. Svi smo pozvani iznova otkriti radost evanðelja, radost
milosrdne ljubavi Božje koja je veæa od svih naših
nevjernosti. To se osobito odnosi na one meðu nama koji su
postali umorni i tužni, koje je uhvatio strah ili su zalutali.
Poziv je to "još danas obnoviti svoj osobni susret s Isusom
Kristom..." "Nema razloga zbog kojeg bi netko mogao
misliti da taj poziv nije za njega, jer 'nitko nije iskljuèen iz
radosti koju je Gospodin donio'" (EG 3). Iznova otkriti
evanðelje u kojemu "radost izbija iz preobilja Isusova Srca"
(EG 5) znaèi otkriti poziv Boga ljubavi prepoznajuæi ga u
bližnjima, osobito siromašnima, te odgovoriti na nj, izlazeæi
iz sebe da bismo tražili dobro svih (usp. EG 39). To je ono
najvažnije, najljepše i najveæe. To zaslužuje prvenstvo pred
svim drugim, osobito pred mnoštvom sporednoga. Tako se
širi "miomiris evanðelja" u nas kao pojedince i u naše
zajednice. Udahnuti tu svježinu i miris Duha Svetoga
apsolutni je prioritet, osobito za osobe posveæenog života i
zajednice koje su poèele "otežano disati".
4. Smanjeni dotok èistog duhovnog zraka zahtijeva ozbiljno
razluèivanje, propitivanje svega, ukljuèujuæi i ono što se èini
dobrim i što je od mnogih hvaljeno. Papa spominje stanja
kao što su meðusobni sukobi, neplodni pesimizam ili
zavodljivo samosažaljenje i tzv. "duhovna svjetovnost".
Možda je najteže upravo ovu potonju, "duhovnu
svjetovnost", prepoznati kao napast jer se ona, prema papi
Franji, skriva pod prividom pobožnosti i èak ljubavi prema
Crkvi, a u stvari je traženje ljudske slave i osobnog
blagostanja (EG 93). Duhovna svjetovnost posebno se hrani
gnozom i neopelagijanizmom. Gnoza bi oznaèavala vjeru
ika
koja ostaje zatvorena u subjektivnom sklopu spoznaje i
iskustva, a neopelagijanizam oslanjanje na vlastite snage i
osjeæaj nadmoæi zbog izvanjske, prividne savršenosti. Ni u
jednom od tih stavova nema istinskoga zanimanja za Isusa
Krista ni za druge, pa se iz toga raða elitizam, klerikalizam,
volja za moæu, èinovnièki duh i uznositost. Pritom se odbija
bratska opomena, obezvrjeðuju oni koji postavljaju pitanja i
istièu pogrješke drugih. Traženje ljudske slave i ekonomske
sigurnosti, kao i nerealni projekti, uvjetuju osobe i
onesposobljuju ih za prihvaæanje križa.
"Užasna je to iskvarenost pod prividom dobra" (EG 97),
"puno pogubnija od bilo koje samo moralne svjetovnosti"
(usp. EG 93). Takav stav je suprotan Isusovu Duhu te
usmræuje dušu, osobe i Crkvu (Papa u Asizu 4. listopada
2013.). Dakako da ovakvo hrabro suoèavanje s problemima
nema svrhu zadržati se na dijagnozi. Kad se evanðeoskoj
radosti isprijeèe spomenuta zastranjenja, nije dovoljno
"samo razluèiti poticaje dobroga duha od zloga, nego – i to
je ono odluèujuæe – izabrati poticaje dobrog duha i odbiti
one zloga" (EG 51).
5. Zato se Papine "duhovne vježbe" usmjeruju prema
odlukama i njihovu provoðenju u djelo. Nebrojeno puta papa
Franjo ponovio je poziv da se bez straha odluèimo iziæi iz
zatvorenosti u sebe: "Više od straha da æemo pogriješiti
nadam se da æe nas pokretati strah da se ne zatvorimo u
strukture koje nam daju lažnu zaštitu" (EG 49). Kamo poæi?
Prema Isusu. No zar veæ nismo uz njega? Ako nas ne pogaða
bijeda siromaha, ako ne osjetimo bilo naroda, ako nas ne
ranjava njegova rijeè i ne nosi njegov Duh - onda nismo.
Iziæi iz sebe podrazumijeva napuštanje komotnosti i iskorak
prema rubnima. Potrebno nam je s nježnošæu i skrbi
dotaknuti Isusovo siromašno i bolesno tijelo u patnicima.
Ako je Papa prepoznao kao Božju volju za cijelu Crkvu da
ona bude siromašna i za siromašne, koliki je to tek izazov za
redovnike, redovnice i sve osobe posveæenog života, koji su
javnim zavjetima obeæali nasljedovati siromašnoga Krista!
Radi se o neèem tako jasnom što nipošto ne treba
komplicirati: "Bojim se da æe i ove rijeèi ostati samo
predmetom kojega komentara bez stvarnog praktiènog
uèinka" (EG 201), priznaje Papa. Nisu li osobe posveæenog
života prve pozvane da se to ne dogodi?
Prihvaæanje iznenaðujuæe novosti evanðelja i odustajanje od
vlastitih shema znaèi darivanje svog života do muèeništva,
ali u radosti, ne tražeæi neprijateljstva; znaèi ulaženje u
svakidašnjicu ljudi nudeæi im beskrajno Božje milosrðe. O
Bogu se ima govoriti u prisnosti s ljudima, u ljubavi i kroz
svjedoèanstvo, èineæi ga dostupnim, olakšavajuæi pristup
sakramentima (EG 47). Pozvani samo na pravo "pastoralno i
misionarsko obraæenje" (EG 25), pri èemu nije dovoljno
"jednostavno upravljati", nego je potrebno misionarskim
žarom oživljavati strukture, ali i "suditi" strukturama (usp.
EG 26) ako guše radost evanðelja, ne bojeæi se èak ni
njihova urušavanja. U tom odluènom procesu (usp. EG 30)
potrebno je obnoviti ne tek nešto, nego sve: obièaje, stilove,
dnevni raspored, naèin komunikacije. U svemu kriterij mora
postati evangelizacija, a ne samoodržanje, odrièuæi se
komotnog kriterija "tako se uvijek radilo" (EG 33). Valja se
osloboditi obièaja koji nisu izravno vezani uz srž evanðelja,
prisjeæajuæi se da su "odredbe koje je Krist dao vrlo
malobrojne" (EG 43) i da je u izvanjskom djelovanju
milosrðe najveæe od svih kreposti (EG 37). Na taj naèin naše
srce postaje misionarsko (EG 45).
Prilog dokumenti
6. Ako se na Papine poticaje gleda površno, može se ostati
zateèen, pa èak i zbunjen. Ako ih se pak gleda iz srca
evanðelja, može ih se prihvatiti s povjerenjem, hrabrošæu i
radošæu jer one i danas, jednako kao prije dva tisuæljeæa,
nude puno novoga i oslobaðajuæeg.
Ovu novost i osloboðenje može osjetiti i Crkva u našoj
domovini koja u aktualnom trenutku trpi razne kritike, pa i
žestoke napadaje. Ne ulazeæi u motive pojedinaca ili
skupina, želimo se pitati nije li u kritici prema Crkvi prisutna
i iskrena želja naših sugraðana da budemo autentièniji? Nije
li tajna privlaènosti pape Franje upravo u onom
evanðeoskom, redovnièkom duhu kojega su ljudi željni?
Redovnici mogu i trebaju biti preteèe obnove Crkve. Samo
ako ne dopustimo da nam se ukradu radost evangelizacije,
radost nade, radost zajednice, radost bratske ljubavi i
naposljetku - radost evanðelja, bit æemo sposobni, koliko
god nas to stajalo, za iskorak i duboku obnovu, koja je
sposobna dovesti do naše preobrazbe, a po nama i do
preobrazbe naših zajednica. Krist je veæ platio svu cijenu
obnove za nas. Zagledani u njega, jedini smisao našeg
posveæenog života, i mi možemo dati svoj obol.
7. Predragocjena pomoæ na tom putu je Marija, naša majka u
redu spasenja, kojoj su posebno posveæene osobe srodne u
otajstvenim zarukama s Rijeèju Božjom i donošenju na svijet
samoga Krista (usp. EG 285). Od Marije možemo nauèiti
revolucionarnu snagu nježnosti i poniznosti koja æe
preobražavati naša srca i naše zajednice kako bi Crkva sve
više postajala ozraèjem gostoljubivosti i okriljem raðanja
jednoga novog svijeta (usp. EG 288).
S ovim mislima u srcu, želimo vam blagoslovljen Dan
posveæenoga života!
Na spomendan sv. Franje Saleškog, 24. sijeènja 2014.
Uime Vijeæa Hrvatske biskupske konferencije za ustanove
posveæenoga života i družbe apostolskoga života: mons.
Mate Uziniæ, predsjednik
Uime Hrvatske konferencije viših redovnièkih poglavara i
poglavarica: o. Vinko Mamiæ, predsjednik
Priopæenje s izvanrednoga plenarnog zasjedanja HBK
Zagreb, 27. sijeènja 2013.
Izvanredno plenarno zasjedanje Hrvatske biskupske
konferencije, pod predsjedanjem predsjednika HBK-a mons.
Želimira Puljiæa, zadarskog nadbiskupa, održano je 27.
sijeènja 2014. u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije, u
Zagrebu. Na zasjedanju je sudjelovao i apostolski nuncij u
RH mons. Alessandro D'Errico.
Predsjednik HBK nadbiskup Puljiæ u pozdravnom se govoru
posebno osvrnuo na pobudnicu pape Franje "Radost
evanðelja". Istaknuo je kako je ona plod papine želje pozvati
sve vjernike da nošeni misijskom radošæu krenu u
evangelizaciju. Pobudnicom Papa poziva sve èlanove Crkve
da s novim žarom iziðu iz vlastite udobnosti i poðu na sve
periferije koje trebaju svjetlo evanðelja. U prvom poglavlju
papa istièe da je cilj i svrha pobudnice misijska preobrazba
Crkve. Nadalje Papa objašnjava izazove suvremenog svijeta
i iskušenja s kojima se susreæu pastoralni djelatnici. Isto tako
Papa tumaèi da su svi vjernici pozvani navješæivati evanðelje
te izmeðu ostaloga obraðuje i socijalnu dimenziju
evangelizacije. Pobudnica završava molitvom Duhu Svetom
da siðe i obnovi Crkvu, da je protrese i potakne kako bi
odvažno izišla iz sebe i krenula svim narodima naviještati
Radosnu vijest.
29. sijeènja 2014. broj 4/2014
31
Prilog dokumenti
Na zasjedanju su biskupi upoznati s tijekom priprema za
Nacionalni susret hrvatske katolièke mladeži koji æe se 26. i
27. travnja održati u Dubrovniku te su ponovno uputili poziv
mladima da u što veæem broju doðu na taj susret. Istaknuto
je kako je i dosadašnje vrijeme priprave donijelo mnoga
duhovna dobra Dubrovaèkoj biskupiji te kako se taj susret
pokazao izvrsnom prigodom za duhovnu obnovu biskupije
koja je u vremenu priprave pastoralno živnula na svim
podruèjima, osobito u radu s mladima. Reèeno je i kako su
mnogi mladi vjernici, bilo na župnoj bilo na biskupijskoj
razini, stavili svoje vrijeme i talente na raspolaganje te
pronijeli duž èitave biskupije radostan duh zajedništva i
oduševljenja.
Biskupi su razmotrili pitanje jednostranog kršenja važeæeg
Sporazuma izmeðu HBK i HRT-a od strane HRT-a, kao i
novonastale okolnosti nakon preustroja HRT-a. Upozorili su
da je još uvijek na snazi važeæi Sporazum i da ga treba
poštovati. Izražena je otvorenost za razgovore i traženje
novih rješenja polazeæi od važeæih meðunarodnih ugovora
kao i ulogu javne televizije i radija koja izmeðu ostalih mora
voditi brigu i o vjerskim potrebama graðana.
Na ovom zasjedanju biskupi su primili doraðeni dokument
Odredbi HBK o katolièkim osnovnim i srednjim školama.
Njima se ureðuje cilj, struktura i posebnost odgoja i
obrazovanja u katolièkim osnovnim i srednjim školama koje
na osobit naèin pružaju odgoj djeci i mladima i to ne samo
katolicima nego i èlanovima drugih vjera i svjetonazora.
Izmeðu ostaloga biskupi su se osvrnuli i na neka pitanja
vezana za inozemnu pastvu.
Buduæi da se nadnevak zasjedanja poklopio s Danom
sjeæanja na holokaust i sprjeèavanja zloèina protiv
èovjeènosti hrvatski su se biskupi na zasjedanju spomenuli
svih žrtava židovskoga naroda tijekom II. svjetskog rata uz
molitvu Gospodinu za sve nevino stradale i da se više nikad
ne ponove takva zlodjela.
Sa zasjedanja biskupi su uputili priopæenje u kojem su
istaknuli kako je Hrvatski sabor, kao organizator
komemorativnog skupa povodom Dana sjeæanja na
holokaust bio upoznat s èinjenicom da su biskupi sprijeèeni
doæi na skup zbog održavanja izvanrednog plenarnog
zasjedanja HBK. Stoga su izrazili žaljenje što je taj spomen
skup narušen neprimjerenim prozivanjem Katolièke Crkve
od predsjednika Vlade Republike Hrvatske, iako je ondje bio
nazoèan predstavnik Katolièke Crkve.
Biskupi su upoznati s programom zajednièkog zasjedanja
HBK i BK BiH koje æe se održati u Banjoj Luci 26. veljaèe
2014.
Veæina biskupa sudjelovat æe na 54. teološko-pastoralnom
tjednu koji æe se održati od 28. do 30. sijeènja u
Meðubiskupijskom sjemeništu na Šalati u Zagrebu s temom
"Siromašna Crkva - Crkva za siromašne u novoj
evangelizaciji".
32
29. sijeènja 2014. broj 4/2014
ika
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
0
File Size
403 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content