Odabrani zdravstveni pokazatelji Splitsko-dalmatinske
županije i njihova usporedba s Republikom Hrvatskom
te
pokazatelji onečišćenja okoliša u Splitsko-dalmatinskoj
županiji
Sadržaj:
1. Podaci registra za rak vezano uz pobol djece od raka po županijama i za neke
gradove Splitsko- dalmatinske županije
Hrvatski zavod za javno zdravstvo
2. Podaci o umrloj djeci u dobi 0-19 godina
Hrvatski zavod za javno zdravstvo
3. Hospitalizacije zbog neoplazmi djece u dobi 0-19 godina
Hrvatski zavod za javno zdravstvo
4. Utvrđene dijagnoze zloćudnih novotvorina djece u dobi 0-19 godina u PZZ
Hrvatski zavod za javno zdravstvo
5. Ima li razlika u smrtnosti po pojedinim područjima Splitsko-dalmatinske
županije?
Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, www.nzjz-split.hr/
6. Utjecaj polutanata na ljudsko zdravlje u Kaštelima i Solinu –
Hrvatski zavod za toksikologiju, www.hzt.hr
1. Podaci registra za rak vezano uz pobol djece od raka po županijama i za
neke gradove Splitsko- dalmatinske županije
Jedini službeni i referentni podaci o obolijevanju od raka u RH su podaci Registra za rak
Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Prema podacima Registra za rak, na području općina Split, Solin, Kaštela i Trogir, u razdoblju
1999-2009. od raka je oboljelo 128 djece u dobi 0-19 godina. U istom razdoblju u RH je
oboljelo ukupno 2102 djece u dobi 0-19 godina. Broj novooboljele djece u Splitskodalmatinskoj županiji u razdoblju 1999-2009. bio je 249. U Tablici 1. prikazan je broj
novooboljelih i stopa incidencije raka po županijama. Splitsko-dalmatinska županija sa
stopom incidencije 19,1/100 000 treća je u RH (iza Grada Zagreba- 22,8/100 000 i
Dubrovačko-neretvanske županije – 19,4/100 000) prema incidenciji raka u dobnoj skupini 019. godina. Stopa incidencije u Splitsko-dalmatinskoj županiji nešto je veća od prosjeka RH.
Tablica 1. Ukupan broj djece (0-19 g.) oboljele od raka u Hrvatskoj u razdoblju 1999-2009.
godine i prosječna godišnja stopa prema županijama
N
Stopa/100 000
Grad Zagreb
433
22,8
Zagrebačka
146
17,7
Krapinsko-zagorska
62
16,6
Sisačko-moslavačka
83
17,9
Karlovačka
47
14,6
Varaždinska
83
16,8
Koprivničko-križevačka
48
14,9
Bjelovarsko-bilogorska
54
15,4
Primorsko-goranska
113
16,4
Ličko-senjska
16
13,4
Virovitičko-podravska
31
11,9
Požeško-slavonska
41
16,1
ŽUPANIJA
Brodsko-posavska
88
16,8
Zadarska
70
15,8
Osječko-baranjska
137
15,3
Šibensko-kninska
46
16,1
Vukovarsko-srijemska
100
16,8
Splitsko-dalmatinska
249
19,1
Istarska
74
14,9
Dubrovačko-neretvanska
66
19,4
Međimurska
48
14,3
Hrvatska ukupno
(uključeno i RH nepoznato)
2102
18,1
Izvor podataka: Registra za rak, HZJZ
U Tablici 2. prikazan je prosječan godišnji broj novooboljlelih u dobi od 0-19 godina po
županijama i pripadajuća dobno standardizirana stopa incidencijeo raka . Splitskodalmatinska županija na 3. je mjestu po incidenciji dječjeg raka (0-19 godina) u Hrvatskoj iza
Grada Zagreba i Dubrovačko-neretvanske županije (razdoblje 1998-2009).
Nema statistički značajne razlike u riziku za obolijevanje od raka djece (0-19 godina) u
općinama Kaštela, Trogir i Solin u odnosu na prosjek Hrvatske. Rizik za obolijevanje od raka
u općini Split je 24% veći u odnosu na prosjek Hrvatske. Ta razlika je granično statistički
značajna.
Tablica 2. Prosječan godišnji broj novooboljelih (dob 0-19) i dobno-standardizirana
stopa (popis 2001) incidencije raka u RH prema županijama, 1998-2009.
ŽUPANIJA
PROSJEČNI
STOPA/100 000
BROJ
BJELOVARSKO-
4,7
14,8
BRODSKO-POSAVSKA
7,8
16,7
DUBROVAČKO-
5,9
19,5
GRAD ZAGREB
37,5
21,7
ISTARSKA
7,1
15,7
KARLOVAČKA
4,3
14,6
KOPRIVNIČKO-
4,7
15,9
KRAPINSKO-ZAGORSKA
5,3
15,8
LIČKO-SENJSKA
1,3
12,6
MEĐIMURSKA
4,4
14,6
OSJEČKO-BARANJSKA
11,8
14,3
POŽEŠKO-SLAVONSKA
3,6
15,9
PRIMORSKO-GORANSKA
10,3
16,9
SISAČKO-MOSLAVAČKA
7,4
17,9
SPLITSKO-
21,6
18,3
4
15,3
VARAŽDINSKA
7,3
16,5
VIROVITIČKO-
2,9
12,7
8,7
16,3
ZADARSKA
6,4
16,1
ZAGREBAČKA
13,2
17,4
REPUBLIKA HRVATSKA
185,8
17,6
BILOGORSKA
NERETVANSKA
KRIŽEVAČKA
DALMATINSKA
ŠIBENSKO-KNINSKA
PODRAVSKA
VUKOVARSKOSRIJEMSKA
Izvor podataka: Registar za rak, HZJZ
Tablica 3. Broj novooboljele djece u dobi od 0-19 godina u razdoblju 1998-2009. i
standardizirani omjer incidencije u odnosu na RH za općine Split, Kaštela, Solin i
Trogir
OPĆINA
N
Kaštela
Split
SIR (95% CI)
18
0,89 (95% CI 0,54 – 1,37)
118
1,24 (95% CI 1,03 – 1,48)
Trogir
9
1,32 (95% CI 0,64 -2,44)
Solin
7
0,58 (95% CI 0,25 – 1,15)
RH ukupno
2229
-
Izvor podataka: Registar za rak, HZJZ
2. Podaci o umrloj djeci u dobi 0-19 godina
Prema podacima o umrlima Državnog zavoda za statistiku na području općina Splita, Kaštela
i Trogira u razdoblju od 2001. do 2010. godine umrlo je 32 djece u dobi od 0 do 19 godina. U
istom razdoblju u Hrvatskoj je umrlo 393, a u Splitsko-dalmatinskoj županiji 49 djece.
Višu prosječnu grubu stopu smrtnosti od zloćudnih novotvorina od vrijednosti za Hrvatsku
(3,7/100.000) imaju Zagrebačka i Karlovačka (4,8/100.000), Istarska 4,7/100.000,
Varaždinska 4,5/100.000, Zadarska i Osječko-baranjska (4,4/100 000), Splitsko-dalmatinska
(4,2/100.000) i Međimurska (3,9/100.000). Grad Zagreb ima jednaku vrijednost kao i
Hrvatska. Stope su izračunate prema popisu stanovništva iz 2001. godine. (Tablica 4.)
Za područje općina Split, Kaštela, Trogir i Solin obrađeni su podaci o broju umrlih od
zloćudnih novotvorina prema detaljnijoj dobnoj raspodjeli od 0 do 6 godina i od 7 do 19
godina. Na području Kaštela u desetogodišnjem razdoblju umrlo je 4 djece u dobi od 7-19
godina (zadnji smrtni slučaj je zabilježen 2008. godine). (Tablica 5.)
Prosječna gruba stopa smrtnosti djece od 0 do19 godina za područje općine Kaštela
(4,2/100.000) ista je kao i na razini Splitsko-dalmatinske županije, a niža od stope za Split
(5,1/100.000) i Trogir.
S obzirom na vrlo mali broj zabilježenih smrtnih slučajeva na temelju prosječnih grubih stopa
ne može se zaključivati o trendu pojavnosti zloćudnih novotvorina.
Tablica 4. Umrli od C00-C97 u razdoblju 2001-2010
0-6
7-19
0-19
0-6
7-19
0-19
*Godišnji
prosjek
0-19
Stopa na
100.000
Zagrebačka
10
26
36
1
2,6
3,6
4,8
Krapinsko-zagorska
4
7
11
0,4
0,7
1,1
3,3
Sisačko-moslavačka
5
7
12
0,5
0,7
1,2
2,9
Karlovačka
3
11
14
0,3
1,1
1,4
4,8
1
Varaždinska
Koprivničkokriževačka
8
12
20
0,8
1,2
2
4,5
3
2
8
10
0,2
0,8
1
3,4
Bjelovarsko-bilogorska
1
7
8
0,1
0,7
0,8
2,5
Primorsko-goranska
6
19
25
0,6
1,9
2,5
4,0
Ličko-senjska
1
2
3
0,1
0,2
0,3
2,7
2
2
0
0,2
0,2
0,8
Umrlih
Naziv_zupanije
Virovitičko-podravska
Godišnji prosjek
Rang
1
6
Požeško-slavonska
1
3
4
0,1
0,3
0,4
1,7
Brodsko-posavska
3
12
15
0,3
1,2
1,5
3,2
Zadarska
7
11
18
0,7
1,1
1,8
4,4
4
Osječko-baranjska
10
26
36
1
2,6
3,6
4,4
4
Šibensko-Kninska
2
2
4
0,2
0,2
0,4
1,5
Vukovarsko-srijemska
11
8
19
1,1
0,8
1,9
3,5
Splitsko-dalmatinska
18
31
49
1,8
3,1
4,9
4,2
5
Istarska
Dubrovačkoneretvanska
7
14
21
0,7
1,4
2,1
4,7
2
4
7
11
0,4
0,7
1,1
3,6
9
Međimurska
4
8
12
0,4
0,8
1,2
3,9
7
18
125
45
268
63
393
1,8
12,5
4,5
26,8
6,3
39,3
3,7
3,7
8
Grad Zagreb
Hrvatska
* Stopa na 100.000 prema rezultima Popisa iz 2001. godine
Izvor podataka: Dokumentacija Državnog zavoda za statistiku, 2011. godine (DEM-2/10)
Tablica 5. Umrli od Malignih bolesti (C00-C97) u dobi 0-19 godina u Županiji splitsko
dalmatinskoj, gradovima Kaštela, Split, Trogir i Solin, 2001-2010
Godina
Županija SD
0-6 7-19 0-19
0-6
Kaštela
7-19 0-19
0-6
Split
7-19 0-19
0-6
Trogir
7-19 0-19
0-6
Solin
7-19 0-19
2001
3
1
4
-
-
-
1
-
1
-
-
-
-
-
-
2002
1
-
1
-
-
-
-
-
0
-
-
-
-
-
-
2003
-
6
6
-
1
1
-
2
2
-
-
-
-
-
-
2004
6
4
10
-
-
-
3
2
5
-
1
1
-
-
-
2005
1
4
5
-
2
2
1
2
3
-
-
-
-
-
-
2006
1
4
5
-
-
-
-
1
1
-
2
2
-
-
-
2007
-
1
1
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
2008
3
3
6
-
1
1
1
2
3
1
-
1
-
-
-
2009
1
4
5
-
-
-
1
3
4
-
-
-
-
-
-
2010
Ukupno
Godišnji
prosjek
2
18
4
31
6
49
-
4
4
1
8
3
15
4
23
1
1
4
1
5
-
-
-
1,8
3,1
4,9
-
0,4
0,4
0,8
1,5
2,3
0,1
0,4
0,5
-
-
-
Izvor podataka: Dokumentacija Državnog zavoda za statistiku, 2011. godine (DEM-2/10)
3. Hospitalizacije zbog neoplazmi djece u dobi 0-19 godina
Na temelju uvida u bazu hospitalizacija HZJZ-a u dobi od 0-19 godina u razdoblju 2006-2010
godina stopa hospitaliziranih osoba iz Splitsko-dalmatinske županije bila je u svim
promatranim godinama niža od one za Hrvatsku. (Tablica 6.)
Broj hospitaliziranih osoba s područja Kaštela kreće se od 4-6 osoba godišnje. Najčešći razlog
hospitalizacije je limfatična leukemija koja je i vodeći razlog hospitalizacije u dobnoj skupini
0-19 kako u Splitsko-dalmatinskoj županiji tako i na razini cijele Hrvatske.
Tablica 6. Otpusti iz bolnica zbog neoplazmi (C00-C97), s prebivalištem na području Splitskodalmatinske županije i odabranih gradova iste županije, u dobi od 0 do 19 g.
(stacionarni odjeli i odjeli dnevnih bolnica)
2010.g.
R HRVATSKA
hospitalizacije
najčešće dg
C91 - Limfatična leukemija
C71 - Zloćudna novotvorina mozga
C81 - Hodgkinova bolest
C92 - Mijeloična leukemija
C49 - Zloć.nov.ostal.vez. I mekog tkiva
Splitsko-dalmatinska županija
hospitalizacije
najčešće dg
C91 - Limfatična leukemija
C47 - Zl.nov.perif. Živaca i auton.živ.sustava
C81 - Hodgkinova bolest
C40 - Zl.nov.kosti i zgl.hrskavice udova
C62 - Zloćudna novotvorina sjemenika
Split
hospitalizacije
broj osoba
najčešće dg
C91 - Limfatična leukemija
C47 - Zl.nov.perif. Živaca i auton.živ.sustava
C92 - Mijeloična leukemija
C62 - Zloćudna novotvorina sjemenika
C96 - Ostale i nespec.zl.nov.limf.hematop.i
srodn.tkiva
Kaštela
hospitalizacije
broj osoba
najčešće dg
C47 - Zl.nov.perif. Živaca i auton.živ.sustava
C91 - Limfatična leukemija
C45 - Mezoteliom
C73 - Zloćudna novotvorina štitnjače
Solin
hospitalizacije
broj osoba
najčešće dg
C47 - Zl.nov.perif. Živaca i auton.živ.sustava
C69 - Zloćudna novotvorina oka i adneksa
C91 - Limfatična leukemija
dobne
skupine
0 - 6 g.
7 - 19 g.
0 - 19 g.
928
1.674
2.602
728
399
175
174
140
63
161
224
68
28
27
20
11
41
58
99
34
38
11
10
7
6
1
10
11
5
7
2
1
1
3
1
4
3
2
1
1
Trogir
hospitalizacije
broj osoba
najčešće dg
C62 - Zloćudna novotvorina sjemenika
ukupno naselja
hospitalizacije
broj osoba
najčešće dg
C91 - Limfatična leukemija
C47 - Zl.nov.perif. Živaca i auton.živ.sustava
C62 - Zloćudna novotvorina sjemenika
C92 - Mijeloična leukemija
C96 - Ostale i nespec.zl.nov.limf.hematop.i
srodn.tkiva
2
2
4
2
4
47
71
118
44
41
20
11
10
6
Tablica 6. nastavak
2009.g.
R HRVATSKA
hospitalizacije
najčešće dg
C91 - Limfatična leukemija
C71 - Zloćudna novotvorina mozga
C81 - Hodgkinova bolest
C49 - Zloć.nov.ostal.vez. I mekog tkiva
C92 - Mijeloična leukemija
Splitsko-dalmatinska županija
hospitalizacije
najčešće dg
C91 - Limfatična leukemija
C47 - Zl.nov.perif. Živaca i auton.živ.sustava
C81 - Hodgkinova bolest
C49 - Zloć.nov.ostal.vez. I mekog tkiva
C71 - Zloćudna novotvorina mozga
Split
hospitalizacije
broj osoba
najčešće dg
C91 - Limfatična leukemija
C81- Hodgkinova bolest
C41 - Zl.nov.kosti i zgl.hrskav.ostalih i nesp.sijela
C47 - Zl.nov.perif. Živaca i auton.živ.sustava
C40 - Zl.nov.kosti i zgl.hrskavice udova
Kaštela
hospitalizacije
dobne skupine
0 - 6 g.
7 - 19 g.
0 - 19 g.
818
1.425
2.243
630
304
195
154
119
90
209
299
88
33
28
26
23
42
111
153
31
54
19
12
12
10
0
15
15
5
broj osoba
najčešće dg
C91 - Limfatična leukemija
C71 - Zloćudna novotvorina mozga
C73 - Zloćudna novotvorina štitnjače
C47 - Zl.nov.perif. Živaca i auton.živ.sustava
Solin
hospitalizacije
broj osoba
najčešće dg
C49 - Zloć.nov.ostal.vez. I mekog tkiva
Trogir
hospitalizacije
broj osoba
najčešće dg
C62 - Zloćudna novotvorina sjemenika
C49 - Zloć.nov.ostal.vez. I mekog tkiva
C40 - Zl.nov.kosti i zgl.hrskavice udova
C47 - Zl.nov.perif. Živaca i auton.živ.sustava
ukupno naselja
hospitalizacije
broj osoba
najčešće dg
C91 - Limfatična leukemija
C81 - Hodgkinova bolest
C49 - Zloć.nov.ostal.vez. I mekog tkiva
C47 - Zl.nov.perif. Živaca i auton.živ.sustava
C41 - Zl.nov.kosti i zgl.hrskav.ostalih i nesp.sijela
10
2
2
1
0
1
1
1
1
0
12
12
2
6
4
1
1
42
139
181
39
64
19
15
14
12
Tablica 6. nastavak
2008.g.
R HRVATSKA
hospitalizacije
najčešće dg
C91 - Limfatična leukemija
C71 - Zloćudna novotvorina mozga
C81 - Hodgkinova bolest
C92 - Mijeloična leukemija
C83 - Difuzni non-Hodgkinov limfom
Splitsko-dalmatinska županija
hospitalizacije
najčešće dg
C91 - Limfatična leukemija
C71 - Zloćudna novotvorina mozga
C40 - Zl.nov.kosti i zgl.hrskavice udova
dobne skupine
0 - 6 g.
7 - 19 g.
0 - 19 g.
406
895
1301
429
170
132
80
67
56
89
145
73
15
12
C92 - Mijeloična leukemija
C81 - Hodgkinova bolest
Split
hospitalizacije
broj osoba
najčešće dg
C91 - Limfatična leukemija
C40 - Zl.nov.kosti i zgl.hrskavice udova
C71 - Zloćudna novotvorina mozga
C81 - Hodgkinova bolest
C49 - Zloć.nov.ostal.vez. I mekog tkiva
Kaštela
hospitalizacije
broj osoba
najčešće dg
C91 - Limfatična leukemija
C81 - Hodgkinova bolest
C47 - Zl.nov.perif. Živaca i auton.živ.sustava
C73 - Zloćudna novotvorina štitnjače
C92 - Mijeloična leukemija
Solin
hospitalizacije
broj osoba
Trogir
hospitalizacije
broj osoba
najčešće dg
C40 - Zl.nov.kosti i zgl.hrskavice udova
C71 - Zloćudna novotvorina mozga
C73 - Zloćudna novotvorina štitnjače
ukupno naselja
hospitalizacije
broj osoba
najčešće dg
C91 - Limfatična leukemija
C40 - Zl.nov.kosti i zgl.hrskavice udova
C71 - Zloćudna novotvorina mozga
C81 - Hodgkinova bolest
C73 - Zloćudna novotvorina štitnjače
12
8
25
45
70
22
32
10
7
5
4
11
7
18
6
12
3
1
1
1
0
0
0
0
1
2
3
2
1
1
1
37
54
91
30
44
11
8
8
5
Tablica 6. nastavak
2007.g.
R HRVATSKA
hospitalizacije
najčešće dg
C91 - Limfatična leukemija
C71- Zloćudna novotvorina mozga
C81- Hodgkinova bolest
C40 - Zl.nov.kosti i zgl.hrskavice udova
C92 - Mijeloična leukemija
Splitsko-dalmatinska županija
hospitalizacije
najčešće dg
C91 - Limfatična leukemija
C40 - Zl.nov.kosti i zgl.hrskavice udova
C71- Zloćudna novotvorina mozga
C92 - Mijeloična leukemija
C56 - Zloćudna novotvorina jajnika
Split
hospitalizacije
broj osoba
najčešće dg
C40 - Zl.nov.kosti i zgl.hrskavice udova
C71- Zloćudna novotvorina mozga
C96 - Ostale i nespec.zl.nov.limf.hematop.i
srodn.tkiva
C49 -Zl.nov.ostalog vezivn.i mekog tkiva
C73 - Zloćudna novotvorina štitnjače
Kaštela
hospitalizacije
broj osoba
najčešće dg
C91 - Limfatična leukemija
C92 - Mijeloična leukemija
C56 - Zloćudna novotvorina jajnika
C47 - Zl.nov.perif. Živaca i auton.živ.sustava
C41 - Zl.nov.kosti i zgl.hrskav.ostalih i nesp.sijela
Solin
hospitalizacije
broj osoba
najčešće dg
C20 - Zloćudna novotvorina završnog debelog
crijeva
Trogir
hospitalizacije
dobne skupine
0 - 6 g.
7 - 19 g.
0 - 19 g.
498
1106
1604
406
239
178
82
70
48
91
139
37
21
19
17
8
20
31
51
21
19
10
5
3
3
1
32
33
4
12
11
7
2
1
0
1
1
1
1
2
1
3
2
broj osoba
najčešće dg
C52 - Zloćudna novotvorina rodnice (vagine)
C71- Zloćudna novotvorina mozga
C76 - zl.nov.ostalih i nedovoljno definiranih sijela
ukupno naselja
hospitalizacije
broj osoba
najčešće dg
C40 - Zl.nov.kosti i zgl.hrskavice udova
C91 - Limfatična leukemija
C92 - Mijeloična leukemija
C71- Zloćudna novotvorina mozga
C56 - Zloćudna novotvorina jajnika
1
1
1
23
65
88
28
19
15
14
11
8
Tablica 6. nastavak
2006.g.
R HRVATSKA
hospitalizacije
najčešće dg
C91 - Limfatična leukemija
C81- Hodgkinova bolest
C71- Zloćudna novotvorina mozga
C40 - Zl.nov.kosti i zgl.hrskavice udova
C92 - Mijeloična leukemija
Splitsko-dalmatinska županija
hospitalizacije
najčešće dg
C91 - Limfatična leukemija
C40 - Zl.nov.kosti i zgl.hrskavice udova
C92 - Mijeloična leukemija
C62 - Zloćudna novotvorina sjemenika
C71- Zloćudna novotvorina mozga
Split
hospitalizacije
broj osoba
najčešće dg
C40 - Zl.nov.kosti i zgl.hrskavice udova
C91 - Limfatična leukemija
C92 - Mijeloična leukemija
C71- Zloćudna novotvorina mozga
C73 - Zloćudna novotvorina štitnjače
Kaštela
hospitalizacije
broj osoba
najčešće dg
dobne skupine
0 - 6 g.
7 - 19 g.
0 - 19 g.
236
886
1122
327
163
114
94
86
49
98
147
51
24
22
16
8
29
43
72
24
20
17
15
5
4
4
3
7
4
C72 - Zl.nov.kralježn.mož.i ostalih
dij.sred.živ.sustava
C40 - Zl.nov.kosti i zgl.hrskavice udova
C83 - Difuzni non-Hodgkinov limfom
C91 - Limfatična leukemija
C92 - Mijeloična leukemija
Solin
hospitalizacije
broj osoba
Trogir
hospitalizacije
broj osoba
najčešće dg
C91 - Limfatična leukemija
ukupno naselja
hospitalizacije
broj osoba
najčešće dg
C91 - Limfatična leukemija
C40 - Zl.nov.kosti i zgl.hrskavice udova
C92 - Mijeloična leukemija
C71- Zloćudna novotvorina mozga
C73 - Zloćudna novotvorina štitnjače
Izvor podataka: HZJZ baza BSO-obrasca
3
1
1
1
1
0
0
0
0
4
5
9
2
9
37
51
88
30
27
21
16
5
4
4. Utvrđene dijagnoze zloćudnih novotvorina kod djece u dobi 0-19 godina
u PZZ
Analizom podataka posjeta iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ) za dob 0-19 godina u
razdoblju 2001-2010. kumulativna stopa za zloćudne bolesti u Kaštelima bila je niža od one
za Trogir, Split, Splitsko-dalmatinsku županiju i Hrvatsku, a viša od one za Solin. (Slika 1.)
Slika 1.
5. IMA LI RAZLIKA U SMRTNOSTI PO POJEDINIM PODRUČJIMA
SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE?
Prim. doc. dr. sc. Mladen Smoljanović, dr. med., spec. epidemiologije,
prim. mr. sc. Ankica Smoljanović, dr. med., spec. socijalne medicine
Pokazatelje o smrtnosti Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) svrastava među
najkvalitetnije pokazatelje zdravstvenog stanja stanovništva odnosno stanja zdravstvene
zaštite nekog područja, naročito kada se ono uspoređuje s drugim područjima.
Svi podatci o značajkama umrlih u Hrvatskoj, posebice osnovnog uzroka smrti, kontroliraju
se na više razina u sustavu zdravstvene djelatnosti, zdravstvene statistike i mortalitetne
statistike – djelatnostima bolničke zdravstvene zaštite, Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo
i Hrvatskom državnom zavodu za statistiku.
Hrvatski državni zavod za statistiku nakon završenih kontrola i statističke obrade podataka o
značajkama svih umrlih / smrti, objavljuje agregirane podatke o njima u svojim redovitim
publikacijama te se mogu koristiti kao jedini relevantni podatci o javnozdravstvenim
obilježjima umrlog stanovništva.
U ovom radu korišteni podatci o smrtnosti za područja Splitsko-dalmatinske županije su
objavljeni u godišnjim izdanjima Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske
županije „Prikaz zdravstvenog stanja stanovništva i zdravstvene djelatnosti“, Svezak 1., a koji
je namijenjen i za korištenje svim zainteresiranima iz jedinica područne / lokalne samouprave
SDŽ-a.
Izvori podataka o smrtnosti za područja izvan Splitsko-dalmatinske županije su Hrvatski
zavod za javno zdravstvo i Svjetska zdravstvena organizacija, Ured za Europu.
Pri razmatranju smrtnosti za ovdje prikazana područja SDŽ-a za razdoblje 2000.- 2009.
godine, napominje se kako je učestalost umiranja poglavito određena dobnom strukturom tj.
njegovom starošću te spolnom strukturom stanovništva. Učestalost umiranja različita je po
pojedinim životnim dobima odnosno prema spolu istih dobi. Ovisno o socijalno-gospodarskoj
razvijenosti, mijenja se njezina visina u pojedinim dobnim skupinama sa specifičnostima veće
učestalosti umiranja muških od ženskih gotovo u svim dobima, tako da je starenjem ta razlika
sve veća u korist žena do dobi 60-64 godine života, a što uzrokuje i održava prirodno
neuravnoteženu raspodjelu muškog i ženskog stanovništva.
Obzirom da stanje i promjene strukture uzroka smrtnosti mogu biti određeni dobnim i spolnim
sastavom stanovništva, te promjenama dostupnosti zdravstvene skrbi i dijagnostičkoterapijskih postupaka, bitno je provoditi ispitivanja specifičnih stopa smrtnosti uz specifičnu
dob i spol te promjena u zdravstvenoj zaštiti istih područja.
Upravo razlike visine stope smrtnosti u pojedinim dobima odnosno između oba spola istih
dobi, ukazuju na moguća smanjenja učestalosti umiranja mjerama primarne prevencije
(načinima življenja koji ne ovise o zdravstvenoj skrbi a kojima sami određujemo svoje
zdravlje) kao i mjerama sekundarne prevencije (pravodobnim otkrivanjem i liječenjem).
Poznavanje razlika u visini specifičnih stopa smrtnosti prema uzroku smrtnosti u pojedinim
dobima te između oba spola istih dobi pokazuje moguća sprječavanja „smrtnosti prije
vremena“, ako se dob od 65 i više godina izabere kao limitirajuće godine za determiniranje
„prijevremene“ smrti te odlaganje smrti u što kasniju dob (smrti u svezi: prometa, nesretni
slučajevi, zloćudne novotvorine, pretilost, opojne droge, alkohol, ubojstva, samoubojstva).
GDJE SE UMIRE VIŠE, A GDJE MANJE U SDŽ-u?
U razdoblju 2000.-2009. godine u SDŽ-u povećao se ukupan broj umrlih kao i opća stopa
smrtnosti (tablica 1.).
Porast opće smrtnosti u SDŽ-u uglavnom se može pripisati uznapredovalom procesu starenja
stanovništva SDŽ-a, a kreće se unutar stopa opće smrtnosti razvijenih zemalja Europe
podjednake starosti stanovništva.
Tablica 1. Ukupan broj umrlih i opća stopa smrtnosti u Splitsko-dalmatinskoj županiji, 2000.2009.
Ukupno umrli
2000.
4.206
na
1000
stanovnika
8,7
2001.
4.375
9,4
2002.
4.194
9,0
broj
2003.
4.570
9,8
2004.
4.215
9,1
2005.
4.536
9,7
2006.
4.316
9,3
2007.
4.488
9,6
2008.
4.720
10,1
2009.
4.690
10,1
Stanovništvo tri geografsko-demografska područjia SDŽ-a različite su prosječne starosti, a
što se oslikava različito velikim općim stopama smrtnosti.
Tako je 2009. godine opća stopa smrtnosti bila ukupno na otocima SDŽ-a 13,9 na 1000
stanovnika, Dalmatinskoj Zagori 11,5 na 1000 stanovnika dok u Priobalju 9,2 na 1000
stanovnika.
Izrazito različit sastav stanovništava po životnoj dobi pojedinih općina i gradova SDŽ-a
iskazuje se velikim razlikama u prosječnoj starosti stanovništva i s tim u svezi veoma
različitim prosječnim godišnjim općim stopama smrtnosti (slika 1.).
Tako od svih 55 gradova i općina SDŽ-a, stanovništvo priobalne općine Podstrana
prosječno je najmlađe stanovništvo (33,5 godina) i s najmanjom učestalosti umiranja
(437/100.000 stanovnika), dok je stanovništvo Zagorske općine Lećevica prosječno
najstarije stanovništvo (50,5 godina) i s najvećom prosječnom godišnjom stopom opće
smrtnosti (2515/100.000 stanovnika).
Grad Kaštela s prosječnom starosti stanovništva od 35,7 godina i prosječnom godišnjom
stopom opće smrtnosti od 686 na 100.000 stanovnika nalazi se na 4.-om mjestu od ukupno
55 gradova i općina SDŽ-a.
Grad Solin te općine Podstrana i Dugi Rat, imaju manju prosječnu starost stanovništva
kao i prosječnu godišnju stopu opće smrtnosti od Grada Kaštela.
Grad Split (931/100.000 stanovnika) ima veću prosječnu godišnju stopu opće smrtnosti od
Grada Kaštela, no stanovništvo Grada Splita prosječno je i starije od stanovništva Grada
Kaštela.
Prosječna godišnja stopa opće smrtnosti stanovništva Grada Makarska (768,23/100.000)
viša je od smrtnosti u Kaštelima (slika 1.).
Slika 1. Stopa smrtnosti oba spola svih dobi svih uzroka i prosječna starost stanovništva
gradova i općina SDŽ-a, 2000.-2009.
Visinom prosječne opće stope smrtnosti, SDŽ je među visoko razvijenim zemljama
(9,6/1000 stanovnika).
Grad Kaštela u usporedbi s drugim Ispostavama/područjima NZZJZ SDŽ-a, nalazi se među
područjima na čelnom mjestu s najmanjim prosječnim godišnjom stopama opće smrtnosti,
dok Kaštelanska Zagora ima daleko najveću učestalost umiranja (20,5/1000 stanovnika)
između svih područja/Ispostava NZJZ SDŽ-a, a što je prije svega u svezi s visokom
prosječnom starošću njezina stanovništva (50,5 godina) (slike 2., 1.)!
U usporedbi s Republikom Hrvatskom, Splitsko-dalmatinska županija ima statistički
značajno nižu opću smrtnost (964,24/100.000 vs. 1183.40/100.000).
Grad Kaštela ima statistički značajno nižu opću smrtnost od Splitsko-dalmatinske županije
(χ² = 27,5; P<0,001). Viša stopa smrtnosti u Ispostavi Makarska u odnosu na Grad Kaštela
ima značajnost na razini P<0,02; χ² = 5,67.
Slika 2. Smrtnost oba spola svih dobi svih uzroka stanovništva Ispostava/područja NZZJ
SDŽ-a, 2000.-2009. godine
Specifična smrtnost oba spola u dobi do 19 godina je najniža u Kaštelanskoj Zagori, dok
na otoku Šolta u ovoj dobi nije bilo ni jedne smrti (slika 3.).
Grad Kaštela ima nižu smrtnost stanovništva dobi do 19 godina oba spola od iste
specifične smrtnosti otoka Hvara, Ispostave Omiš, otoka Visa, Ispostava Makrska, Split,
Sinj, Trogir i otoka Brač.
Otok Brač kao ekološki čisto područje ima značajno višu stopu smrtnosti u dobi do 19
godina oba spola od Grada Kaštela (χ² = 17,3;P<0,001).
Razlika u smrtnosti između Grada Kaštela i Splitsko-dalmatinske županije nije statistički
značajna (χ² =0,3 ; P>0,001) (slika 3).
Za usporedbu specifične smrtnosti u dobi do 19 godina oba spola sa Hrvatskom i europskim
zemljama vidjeti tablice u prilogu!
Slika 3. Smrtnost oba spola do 19 godina od svih uzroka smrti stanovništva
područja/ispostava NZJZ SDŽ-a, 2000.-2009. godina
Ukupan broj umrlih u godini dana u Gradu Kaštela tijekom posljednjih deset godina
(2000.-2009.) u blagom je porastu te se kretao od 235 umrlih u 2000. godini do 275 umrlih
u 2009. godini uz najviše ukupno 283 umrlih u 2005. godini (slika 4.).
U Gradu Kaštela izražen je trend porasta broja umrlih u dobnoj skupini 65 i više godina
oba spola, održavan broj umrlih u dobi do 64 godine života oba spola a u dobnim
skupinama ispod 24 godine oba spola bilježi se pad broja umrlih u istom razdoblju (slika 4.).
Slika 4. Ukupan broj umrlih oba spola - svih dobi, 65 i više godina, do 64 godine, do 24
godine,
do navršene 4 godine u Gradu Kaštela, 2000.-2009.
Od navršene prve godine pa do navršene 4 godine života u Kaštelima umrlo je ukupno 2
djece - po jedno dijete 2000. i 2002. godine (slike 4.-5.).
U prvoj godini života u Gradu Kaštela broj umrle djece bio je ustaljen na 1 do 2 smrti
godišnje, osim 2001. godine kada su bile 3 smrti, dok 2000. i 2004. godine nije bilo ni jedne
dojenačke smrti (slika 5.).
U Gradu Kaštela u 2009. godini 2 umrle dojenčadi na 433 živorođenih čini stopu
dojenačke smrtnosti od 4,6 na 1.000 živorođenih, a što je ispod iste stope za Republiku
Hrvatsku (5,3/1.000) te bez značajne razlike u odnosu na stopu dojenačke smrtnosti u
Splitsko-dalmatinskoj županiji (4,3/1.000) iste godine.
Slika 5. Ukupan broj umrle djece u prvoj godini života u Gradu Kaštela, 2000.-2009.
Do s navršene 4 godine života u SDŽ-u u posljednjem desetogodišnjem razdoblju 2000.2009. godine, umrlo je ukupno 316 djece odnosno 116,94 na 100.000 djece iste dobi (slika
6.).
Od svih 12 općina SDŽ-a u kojima u razdoblju 2000.-2009. godine nije umrlo ni jedno
dijete do 5 godine života (Bol, Lećevica, Lokvičići, Milna, Nerežišća, Podbablje, Podgora,
Prgomet, Runovići, Sućuraj, Šolta i Zadvarje), samo u općini Zadvarje u istoj godini nije
bilo ni jednog novorođenog stanovnika.
U istom desetogodišnjem razdoblju u 11 gradova / općina - Hvar, Dugopolje, Baška Voda,
Lovreć, Jelsa, Brela, Postira, Komiža, Zagvozd, Primorski Dolac i Sutivan - umrlo je po
1 dijete u dobi do s navršene 4 godine odnosno početka 5-te godine života (slika 6.).
Slika 6. Smrtnost djece u dobi do 5-te godine života oba spola gradova i općina SDŽ-a,
2000.-2009.
U usporedbi s drugim područjima/Ispostavama NZJZ SDŽ-a prema stopi smrtnosti djece do
5 godina života, Kaštela (69,93/100.000 djece iste dobi) su s najnižom stopom smrtnosti
djece do navršene 4 godine odnosno ispod 5 godina života u SDŽ-u kroz promatrano
desetogodišnje razdoblje, ako se isključi otok Šolta na kojoj nije bilo ni jedne smrti djeteta
ove dobi (slika 7.).
Slika 7. Smrtnost djece u dobi do 5 godina života oba spola Ispostava/područja NZJZ SDŽa, 2000.-2009.
U usporedbi s europskim zemljama, Hrvatska je po stopi smrtnosti djece do 5 godina
života među zemljama s višom stopom smrtnosti. Iza nje su samo neke europske zemlje u
tranziciji i srednjoazijske zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza (slika 8.).
Slika 8. Smrtnost djece u dobi do 5 godina života oba spola u zemljama Europe za poslijednju
dostupnu kalendarsku godinu
Kaštela sa specifičnom stopom smrtnosti od 69.93/100.000 djece iste dobi nalazi se u
skupini razvijenih europskih zemalja s najnižim stopama smrtnosti djece ispod 5 godina
života, daleko nižom od stope za Hrvatsku (127,21/100.000 djece iste dobi, 2009.)(slika 8.,
slika 7.).
OD ČEGA UMIRE STANOVNIŠTVO POJEDINIH PODRUČJA SDŽ-a?
Analizirajući ukupno umrle prema osnovnom uzroku smrti (Poglavlja: I-XXI, MKB-10) kroz
samo tri skupine – umrli zbog Novotvorina (II. Poglavlje, MKB-10), umrli zbog Drugih
bolesti-stanja (Poglavlja: I, III-XVIII, MKB-10) te umrli zbog Ozljeda, trovanja i nekih
drugih posljedica vanjskih uzroka / Vanjski uzroci morbiditeta i mortaliteta (XIX.-XX
Poglavlje, MKB-10) kao osnovnih uzroka smrti, Kaštela ne pokazuju razliku u odnosu na
druga područja Hrvatske, kao i razvijeni svijet, jer od svih umrlih stanovnika Kaštela, njih
28,3% svih dobi oba spola umrli su zbog Novotvorina u desetgodišnjem razdoblju 2000.2009. godine (slika 1.).
Slika 1. Smrtnost oba spola svih dobi u Kaštelima: Sve smrti svih uzroka, Druge bolestistanja, Novotvorine,
Ozljede trovanja prema Vanjskim uzrocima, 2000.-2009.
SMRTNOST OD NOVOTVORINA (C00-D48, MKB-10)
Od Novotvorina (C00-D48, MKB-10) umrlo je ukupno 11.729 stanovnika (prosječno
godišnje 252,96/100.000) SDŽ-a u razdoblju 2000.-2009. godine.
Novotvorine (C00-D48, MKB-10) su drugi vodeći uzrok smrtnosti u SDŽ-u (28,10% u
2009.; 28,38% u 2008.; 26,34% u 2007.; 27,15% u 2006.; 26,76% u 2005.; 28,00% u 2004.;
25,03% u 2003.; 23,40% u 2002.; 24,57% u 2001. i 23,09% u 2000.).
Prema učestalosti umiranja stanovništva SDŽ-a od Novotvorina svih sijela po
područjima/Ispostavama NZJZ SDŽ-a, Kaštela su s najmanjom smrtnošću zbog
Novotvorina za oba spola svih dobi (206,73/100.000 stanovnika) na 1.-om je mjestu, ispred
Ispostave Makarska NZJZ SDŽ (slika 1).
Slika 1. Smrtnost od Novotvorina (C00-D48) stanovništva svih dobi oba spola
Ispostava/područja NZJZ SDŽ-a, 2000.-2009.
Prema smrtnosti od Novotvorina svih sijela, razmatranoj na razini gradova i općina SDŽ-a,
Grad Kaštela je visoko svrstan već na 5.-om mjestu najnižih prosječnih godišnjih stopa
smrtnosti (194,27/100.000) u odnosu na stanovništvo ostalih gradova i općina SDŽ-a, iza
općina Podstrana, Dugi Rat i Podgore te Grada Solina (slika 2.).
Slika 2. Smrtnost od Novotvorina (C00-D48, MKB-10) oba spola svih dobi i prosječna
starost stanovništva
gradova i općina SDŽ-a, 2000.-2009.
Broj umrlih od Novotvorina svih sijela prema spolu svih dobi te prema dobi u Gradu
Kaštela po kalendarskim godinama u razdoblju 2000.-2009. godine, pokazuje trend porasta
ukupnog broja umrlih kod oba spola, ali veći je broj umrlih muških nego ženskih, dok je
po dobi više umrlih dobne skupine 65 i više godina kod oba spola u svakoj kalendarskoj
godini promatranog razdoblja (slika 3.)!
Slika 3. Broj umrlih od Novotvorina (C00-D48) po spolu svih dobi i po spolu u dobi do 64
godine stanovnika Grada Kaštela, 2000.-2009.
Prema sijelu Zloćudnih novotvorina za oba spola, Zloćudna novotvorina dušnika, bronha
i pluća u Gradu Kaštela sa stopom smrtnosti od 48,09/100.000 stanovnika su na 4.-om
mjestu među područjima /Ispostavama NZJZ SDŽ-a, dok su s manjom stopom smrtnosti
od raka dušnika, bronha i pluća Ispostava Makarska, Grad Vrgorac i Kaštelanska Zagora
(slika 4.).
Prosječna godišnja stopa smrtnosti od Zloćudne novotvorine dušnika, bronha i pluća u
Gradu Kaštela je ispod prosječne godišnje stope SDŽ-a, kao i nekih „ekološki čistih“
područja poput otoka - Hvara, Brača, Visa, Šolte te Imotskog područja (slika 4.).
Slika 4. Smrtnost od Zloćudne novotvorine dušnika, bronha i pluća (C33-C34) svih dobi
oba spola Ispostava/područja NZJZ SDŽ-a, 2000.-2009.
Zloćudna novotvorina debelog crijeva (C33-C34, MKB-10) na 2.-om je mjestu najčešćih
sijela novotvorina kao uzroka smrtnosti kod oba spola u SDŽ-u u posljednjem
desetogodišnjem razdoblju.
Grad Kaštela je područje SDŽ-a s najnižom stopom smrtnosti od raka debelog crijeva
stanovnika oba spola (26,05 / 100.000 stanovnika) od svih Ispostava/područja NZJZ SDŽ-a
(slika 5.)!
Slika 5. Smrtnost od Zloćudne novotvorine debelog crijeva (C18-C21) Ispostava/područja
NZJZ SDŽ-a, 2000.-2009.
Smrtnost od Zloćudne novotvorine dojke (C50, MKB-10)
Zloćudna novotvorina dojke žene (C50, MKB-10) najčešće je sijelo zloćudnih novotvorina
kao uzrok smrtnosti žena u SDŽ-u i u Republici Hrvatskoj.
Od Zloćudne novotvorine dojke žene umrlo je ukupno 747 stanovnica SDŽ-a (prosječno
godišnje 31,44/100.000 stanovnica) u desetogodišnjem razdoblju 2000.-2009. godine.
Po visini prosječnih godišnjih stopa smrtnosti od Zloćudne novotvorine dojke žene u SDŽ-u u
razdoblju 2000.-2009. godine, ističe se područje Grada Vrgorca s ukupno 4 umrle
stanovnice odnosno najmanjom stopom (10,38/100.000 stanovnica).
Kaštela su prema visini stope smrtnosti od Zloćudne novotvorine dojke žene (29,66/100.000
stanovnica) među područjima srednje visokih stopa smrtnosti u SDŽ-u.
Najveća prosječna godišnja stopa smrtnosti od Zloćudne novotvorine dojke žene je na
otoku Visu (slika 1.).
Slika 1. Smrtnost od Zloćudne novotvorine dojke žene (C50) svih dobi Ispostava/područja
NZJZ SDŽ-a, 2000.-2009.
Dakako da detaljnja raščlamba ovog veoma važnog javnozdravstvenog pokazatelja, po dobi
umrlih stanovnica SDŽ-a, posebice svakog od definiranih područja SDŽ-a, daje odgovor
o vrsti nužnih intervencija na svakom od ovih područja kako bi se spriječila „smrtnost
prije vremena“ odnosno odlagodila smrt zbog Zloćudne novotvorine dojke žene kao
osnovnog uzroka smrti u što kasniju dob. Napominje se kako preventivne zdravstvene
mjere imaju za cilj pravovremeno otkrivanje i što raniji početak liječenja od Zloćudne
novotvorine dojke žene neovisno o njezinoj dobi i time spriječavanje svake smrti od istog
osnovnog uzroka (tablica 1.).
Tablica 1. Broj umrlih od Zloćudne novotvorine dojke žene (C50, MKB-10) prema dobi
u SDŽ-u, 2000.-2009.
Dobna skupina (godine)
35-44
45-54
55-64
65-74
Godina
25-34
2000.
1
4
13
14
24
27
83
2001.
-
5
15
23
25
25
93
2002.
1
2
9
19
14
22
67
2003.
1
3
8
9
17
30
68
2004.
1
3
15
18
17
30
84
2005.
-
1
10
13
18
33
75
2006.
-
3
7
17
13
28
68
2007.
-
4
13
12
11
25
65
2008.
1
2
10
16
18
43
90
2009.
1
2
12
12
19
39
85
75 i više Ukupno
UKUPNO
6
29
112
153
176
302
778
2000.(0,8%) (3,7%) (14,4%) (19,7%) (22,6%) (38,8%) 100,0%
2009.
Smrtnost od Zloćudne novotvorine jajnika (C56, MKB-10)
Zloćudna novotvorina jajnika (C56, MKB-10) je bolest koja u ranoj fazi nema jasnih
prepoznatljivih znakova po kojima bi žena posumnjala na prisutnost ovog teškog
zdravstvenog problema, a i stoga što se brzo širi nalazi se na najvišem 1.-om je mjestu po
smrtnim ishodima od svih najčešćih sijela zloćudnih novotvorina žena u Hrvatskoj, te još
uvijek od svih njih - zloćudne novotvorine: dojke, debelog crijeva, endometrija, vrata
maternice i pluća, ima najlošiju prognozu.
Obzirom da još uvijek ni jedna dijagnostička metoda nije znanstveno potvrđena kao metoda
izbora za probir na rak jajnika za što ranije otkrivanje ove zloćudne novotvorine, nužno je
obavljanje redovitih preventivnih ginekoloških pregleda vaginalnim color Doppler
ultrazvukom kao prvim dijagnostičkim postupkom, čiji će rezultat odrediti eventualne sve
druge intervencije odnosno zahvate u cilju izlječenja utvrđene promjene.
Od Zloćudne novotvorine jajnika (C56) umrlo je ukupno 344 stanovnica (prosječno
godišnje 9,05/100.000 stanovnica) SDŽ-a u desetogodišnjem razdoblju 2000.-2009. godine.
Najmanja prosječna godišnja stopa smrtnosti od Zloćudne novotvorine jajnika u SDŽ-u
zabilježena je u Ispostavi Trogir (4,80/100.000 stanovnica) a nešto veće stope smrtnosti
stanovnica Solinske Zagore (5,37/100.000 stanovnica) i Grada Kaštela (5,81/100.000
stanovnica), dok je najveća prosječna godišnja stopa smrtnosti od Zloćudne novotvorine
jajnika na otoku Visu (23,12/100.000 stanovnica) (slika 1.).
Slika 1. Smrtnost od Zloćudne novotvorine jajnika (C56) Ispostava/područja NZJZ
SDŽ-a, 1994..-2009.
Broj umrlih od Zloćudne novotvorine jajnika prema dobi umrlih stanovnica SDŽ-u u 15godišnjem razdoblju 1995.-2009. godine pokazuje povećanje učestalosti umiranja od ovog
osnovnog uzroka s navršene 44 godine života odnosno s daljnjim povećanjem dobi, ali
zasigurno ukazuje i na potencijalno izbježivu odnosno sprječivu smrtnost
ženskih
provedbom redovitih specifičnih preventivnih ginekoloških pregleda koje osigurava svakoj
stanovnici djelatnost primarne zdravstvene zaštite žena iz „paketa“ osnovnog
zdravstvenog osiguranja u Hrvatskoj (tablica 1.).
Tablica 1. Broj umrlih od Zloćudne novotvorine jajnika (C56, MKB-10) prema dobi
stanovnica u SDŽ-u, 1995.-2009.
Dobna skupina
25-34
35-44
45-54
55-64
65-74
1995.
-
2
2
5
7
3
19
1996.
-
1
3
4
4
4
16
1997.
1
-
4
6
7
4
22
1998.
-
1
-
2
8
3
14
1999.
1
1
6
4
10
8
30
2000.
2
2
2
7
5
7
25
2001.
-
2
-
3
5
6
16
2002.
-
1
3
5
6
6
21
2003.
-
-
3
6
1
7
17
2004.
-
-
5
5
6
6
22
2005.
-
2
7
4
2
9
24
2006.
-
-
5
2
7
9
23
2007.
-
-
5
7
7
5
24
2008.
-
2
8
7
9
3
29
2009.
-
2
1
8
4
8
23
UKUPNO
1996.-
4
16
54
75
88
88
325
2009.
75 i više ukupno
(1,2%) (4,9%) (16,6%) (23,1%) (27,1%) (27,1%) (100,0%)
Smrtnost od Bolesti jetre (K70-K76, MKB-10)
Od Bolesti jetre, (K70-K76) umrlo je ukupno 1.232 stanovnika SDŽ-a oba spola svih dobi
u razdoblju 2000.-2009. godine.
Po prosječnoj godišnjoj stopi smrtnosti od Bolesti jetre (od kojih su najčešće alkoholna
bolest jetre i različiti kronični hepatitisi te ciroza jetre) oba spola svih dobi u SDŽ-u, vodeće
mjesto zauzima Kaštelanska Zagora (101,01/100.000), dok čak za više od 2 puta manju
smrtnost od Kaštelanske Zagore bilježi Solinska Zagora (49,3/100.000), Ispostave Imotski
(39,7/100.000), Vrgorac (36,9/100.000) i Sinj (34,6/100.000).
Najmanja prosječna godišnja smrtnost od Bolesti jetre je zabilježena u Ispostavi Makarska
(17,62/100.000) te otokcima Hvar (18,91/100.000) i Brač (19,96/100.000) (slika 1.).
Slika 1. Smrtnost od Bolesti jetre (K70-K76) oba spola svih dobi Ispostava/područja
NZJZ SDŽ-a, 2000.-2009.
Usporedbom s europskim zemljama po smrtnosti od Bolesti jetre, SDŽ nije u rangu niske
smrtnosti mediteranskih zemalja. Naime, SDŽ-u ima značajno višu smrtnosti od Bolesti
jetre te se SDŽ po stopi ove specifične smrtnosti svrstava u rang nemediteranskih europskih
zemalja, dok je u odnosu na zemlje u tranziciji smrtnost značajno niža (slika 2.).
Slika 2. Smrtnost od Bolesti jetre (K70-K76) u Europi, mediteranskoj Europi,
nemediteranskoj Europi, zemljama tranzicije i Skandinavskim zemljama, 2009.
Smrtnost od Zloćudne novotvorine jetre (C22, MKB-10)
i smrtnost od Bolesti jetre (K70-K76, MKB-10)
Od Zloćudne novotvorine jetre (C22, MKB-10) za oba spola svih dobi umrlo je ukupno
451 stanovnika (prosječno godišnje 9,72 / 100.000) SDŽ-a u razdoblju 2000.-2009. godine.
Najmanja prosječna godišnja stopa smrtnosti od Zloćudne novotvorine jetre oba spola svih
dobi u SDŽ-u zabilježena je na području otoka Šolte (6,76/100.000) te podjednaka stopi
Šolte na području Ispostave Split (6,88/100.000).
Najveća prosječna godišnja stopa smrtnosti od Zloćudne novotvorine jetre oba spola svih
dobi je na području Grada Vrgorca (17,12/100.000 stanovnika), dok je Ispostava Trogir pri
samom vrhu najvećih stopa smrtnosti (15,59/100.000 stanovnika)!
Kaštela su među područjima srednje visokih stopa smrtnosti od Zloćudne novotvorine
jetre oba spola svih dobi u SDŽ-u (11,14/100.000 stanovnika)(slika 1.).
Slika 1. Smrtnost od Zloćudne novotvorine jetre (C22) oba spola svih dobi
Ispostava/područja NZJZ SDŽ-a,
2000.-2009.
Stopa smrtnosti od Zloćudne novotvorine jetre muških stanovnika najveća je na području
Grada Vrgorac (24,06/100.000)!
Veće stope smrtnosti od Zloćudne novotvorine jetre muških stanovnika SDŽ-a su u
Ispostavama Omiš (20,42/100.000), Trogir (19,02/100.000), Kaštela (18,33/100.000), otok
Vis (17,19/100.000), Makarska (16,31/100.000), Imotski (16,04/100.000)
i Solinska
Zagora (15,67/100.000). Na otoku Šolta u istom razdoblju nije zabilježena ni jedna smrt od
Zloćudne novotvorine jetre muških (slika 2., 1.).
Smrtnost od Zloćudne novotvorine jetre kod muškog spola u Kaštelima statistički je
značajno veća nego li na području Ispostave Split (χ² = 11,8; P<0,001) te otoka Hvar i
Brač. Nema statistički značajne razlike u odnosu na područja Ispostave Omiš, Trogir,
Makarska i Grad Vrgorac.
Slika 2. Smrtnost od Zloćudne novotvorine jetre (C22) muških svih dobi
Ispostava/područja NZJZ SDŽ-a, 2000.-2009.
Najvećom prosječnom stopom smrtnosti zbog Bolesti jetre muških (150,04/100.000
muških) u SDŽ-u u razdoblju 2000.-2009. godine, Kaštelanska Zagora zauzima 1.-o mjesto!
Među svim područjima/Ispostavama NZJZ SDŽ-a, najveća učestalost umiranja zbog
Zloćudne novotvorine jetre muških je zabilježena na području Vrgorca!
Najmanja smrtnost zbog Bolesti jetre muških (26,09/100.000 muških), Zloćudne
novotvorine jetre muških (8,7/100.000 muških) i ukupno Bolesti jetre i Zloćudne
novotvorine jetre muških (34,78/100.000 muških) u SDŽ-u u istom razdoblju zabilježena je
na otoku Braču!
Kaštela od Bolesti jetre muških imaju 1,2 puta veću stopu smrtnosti od iste smrtnosti otoka
Brača, a čak 4,6 puta manju smrtnost od najveće stope smrtnosti Kaštelanske Zagore.
Kaštela zbog Zloćudne novotvorine jetre muških imaju 2,1 puta veću stopu smrtnost inego
li otok Brač, dok 1,3 puta manju smrtnost od od najveće stope smrtnosti Vrgorca (slika 3.).
Slika 3. Smrtnost od Bolesti jetre (K70-K77), raka jetre (C22) i ukupno Bolesti jetre i
raka jetre muških svih dobi Ispostava/područja NZJZ SDŽ-a, 2000.-2009.
Izdvojena Alkoholna bolest jetre muških (K70, MKB-10) iz klasifikacijske cjeline MKB-10
(K70-K76) kao osnovni uzrok smrtnosti stanovništva Ispostava/područja NZJZ SDŽ-a, slično
kao kod specifične smrtnosti od ukupno Bolesti jetre, ima zabilježene najveće prosječne stope
smrtnosti u Kaštelanskoj Zagori (44,13/100.000) i Solinskoj Zagori (33,08/100.000), dok je
najniža stopa iste specifične smrtnosti zabilježena u Gradu Kaštela (7,1/100.000) (slika 4.).
Slika 4. Smrtnost od Alkoholne bolesti jetre (K70) muških svih dobi Ispostava/područja
NZJZ SDŽ-a, 2000. -2009.
Smrtnost od Zloćudne novotvorine želuca (C16,MKB-10)
Od Zloćudne novotvorine želuca (C16) umrlo je ukupno 611 stanovnika oba spola svih
dobi SDŽ-a u razdoblju 2000.-2009. godine, od čega je više umrlo muških (65,0%; 397)
nego li ženskih (35,0%;214).
Stope smrtnosti od Zloćudne novotvorine želuca po spolu pokazuju dakle i veću učestalost
pobola muških stanovnika SDŽ-a od Zloćudne novotvorine želuca sa smrtnim ishodima
(muški: prosječno godišnje 17,6/100.000 muških stanovnika; ženske: prosječno godišnje
9,1/100.000 ženskih stanovnika).
U svim Ispostavama/područjima NZJZ SDŽ-a prosječne godišnje stope smrtnosti od
Zloćudne novotvorine želuca prema spolu su veće za muške, osim u Kaštelanskoj Zagori
gdje je veća stopa smrtnosti za ženske!
Najveće stope smrtnosti od raka želuca zabilježene su na otoku Šolta, Kaštelanskoj Zagori,
Solinskoj Zagori i otocima Braču i Visu.
Prosječna godišnja stopa smrtnosti od Zloćudne novotvorine želuca prema spolu umrlih,
najmanja je za muški spol u Ispostavi Imotski, a za ženski spol u Kaštelima, dok je ista
specifična stopa smrtnosti za oba spola najmanja u Ispostavi Makarska (slika 1).
1. Smrtnost od Zloćudne novotvorine želuca po spolu svih dobi Ispostava/područja NZJZ
SDŽ-a, 2000.-2009
Smrtnost od Zloćudne novotvorine gušterače (C25, MKB-10)
Zloćudna novotvorina gušterače (C25) za oba spola svih dobi zabilježena je kao osnovni
uzrok smrti kod ukupno 539 umrlih stanovnika (prosječno godišnje 11,62/100.000) SDŽ-a
u razdoblju 2000.-2009. godine.
Najmanja prosječna godišnja stopa smrtnosti od Zloćudne novotvorine gušterače u SDŽ-u
je na području Ispostave Omiš (6,99/100.000), a najveća stopa smrtnosti na otoku Šolta
(47,33/100.000 stanovnika) (slika 1.).
Slika 1. Smrtnost od Zloćudne novotvorine gušterače oba spola svih dobi
Ispostava/područja NZJZ SDŽ-a, 2000.-2009.
Kaštela su veličinom stope smrtnosti od Zloćudne novotvorine gušterače (10,26/100.000)
ispod prosječne godišnje stope smrtnosti SDŽ-a (11,62/100.000 stanovnika), ali veće stope
smrtnosti nego li su u Ispostavama Omiš (6,99/ 100.000), Trogir (8,19/ 100.000), Imotski
(9,02/ 100.000) i Makarska (9,37/100.000) (slika 1.).
Smrtnost od Zloćudne novotvorine prostate (C61, MKB-10)
Od Zloćudne novotvorine prostate (C61, MKB-10) umrlo je ukupno 545 stanovnika
(prosječno godišnje 24,1/100.000 muških stanovnika) SDŽ-a u razdoblju 2000.-2009. godine.
Slika 1. Smrtnost od Zloćudne novotvorine prostate svih dobi po Ispostava/područjima
NZJZ SDŽ-a, 2000.-2009.
Najmanja prosječna godišnja stopa smrtnosti od Zloćudne novotvorine prostate u SDŽ-u
zabilježena je u Solinskoj Zagori (17,41/100.000 muških).
Najveće stope smrtnosti od Zloćudne novotvorine prostate u istom razdoblju su na otoku
Šolta (65,88/100.000 muških) i otoku Vis (63,04/100.000 muških) (slika 1.).
Smrtnost od leukemije: Limfatične (C91), Mijeloične (C92), Monocitne (C93), Ostale
leukemije specificirane vrste stanica (C94) i Leukemije stanica nespecificirane vrste
(C95)
Od Limfatične leukemije (C91), Mijeloične leukemije (C92), Monocitne leukemije (C93),
Ostale leukemije specificirane vrste stanica (C94) i Leukemije stanica nespecificirane vrste
(C95) umrlo je ukupno 329 stanovnika (prosječno godišnje 7,1/100.000 stanovnika) oba
spola svih dobi u SDŽ-u u razdoblju 2000.-2009. godine (slika 1.)
Najveća je prosječna godišnja stopa smrtnosti od ukupno leukemija (C91-C95, MKB-10)
na otoku Šolta (27,05/100.000 stanovnika), a najmanja stopa smrtnosti u SDŽ-u zabilježena
je na području Kaštela (3,81/100.000) (slika 1.).
Slika 1. Smrtnost od leukemije (C91-95) stanovnika Ispostava/područja NZJZ SDŽ-a, 2000.2009.
Smrtnost od Zloćudne novotvorine središnjeg živčanog sustava (SŽS-a)
Od Zloćudne novotvorine središnjeg živčanog sustava (C70-72, MKB-10) za oba spola
umrlo je ukupno 423 stanovnika (prosječno godišnje 9,12 / 100.000) SDŽ-a u razdoblju
2000.-2009. godine.
U istom razdoblju ni jedna smrt od Zloćudne novotvorine CNS-a nije zabilježena u
Kaštelanskoj Zagori!
Najmanja prosječna godišnja stopa smrtnosti od Zloćudne novotvorine SŽS-a u SDŽ-u
zabilježena je u
Gradu Vrgorac (5,27 / 100.000), dok je najveća stopa smrtnosti od
Zloćudne novotvorine SŽS-a na otoku Šolta (40,57/100.000).
Kaštela su među područjima srednje visokih stopa smrtnosti od Zloćudne novotvorine
središnjeg živčanog sustava u SDŽ-u (9,68 / 100.000)(slika 1.).
Slika 1. Specifična smrtnost od Zloćudne novotvorine središnjeg živčanog sustava (C70-72,
MKB-10) stanovnika po Ispostavama NZZJZ/područjima SDŽ-a, 2000.-2009.
Prema smrtnosti od Zloćudne novotvorine SŽS-a oba spola svih dobi na razini gradova i
općina SDŽ-a, Grad Kaštela je sa srednje visokom stopom smrtnosti na 33.-em mjestu
(9,68/100.000) među 55 gradova i općina SDŽ-a (slika 2.).
Slika 2. Smrtnost od Zloćudne novotvorine središnjeg živčanog sustava (C70-72, MKB-10)
po gradovima i općinama SDŽ-a, 2000.-2009.
Nema statistički značajne razlike smrtnosti od Zloćudne novotvorine SŽS-a Kaštela u
odnosu na SDŽ, Ispostave Split, Makarska, Sinj, Omiš, Imotski i Trogir.
USPOREDBA SMRTNOSTI OD NEKIH NOVOTVORINA SA SMRTNOSTI
STANOVNIŠTVA GRADA MAKARSKA
U Gradu Makarska od Novotvorina (C00-D48, MKB-10) umrlo je ukupno 290
stanovnika oba spola svih dobi u razdoblju 2000.-2009. godine.
U istom razdoblju u Gradu Makarska zabilježeno je povećanje broja umrlih od
Novotvorina ukupno i kod oba spola (2000.: ukupno 28 umrlih: muških: 16; ženskih: 12
umrlih; 2009.: ukupno 34 umrlih; muških: 19; ženskih: 15 umrlih).
Prema dobi umrlih stanovnika od Novotvorina u Gradu Makarska, trend je porasta broja
umrlih u dobi do 64 godine života i kod muških i kod ženskih stanovnika (slika 1.).
Slika 1. Umrli po spolu svih dobi i umrli po spolu u dobi do 64 godine od Novotvorina
Grada Makarska, 2000.-2009.
Bez obzira što Grad Makarska ima višu ukupnu stopu smrtnosti zbog Novotvorina od
Grada Kaštela (213 vs. 207 na 100.000), nema statistički značajnih razlika kako ukupno
za oba spola, tako niti po spolu i sijelima zloćudnih novotvorina (slika 2.-3.)!
Slika 2. Smrtnost od Novotvorina (C00-D48, MKB-10) ženskih svih dobi u Gradu Kaštela
i Gradu Makarska, 2000.-2009.
Slika 3. Smrtnost od Novotvorina (C00-D48, MKB-10) muških svih dobi u Kaštelima i
Makarskoj, 2000.-2009.
Kaštela od Makarske imaju višu stopu smrtnosti od Zloćudne novotvorine dušnika,
bronha i pluća (48 vs. 43,5 na 100.000), Zloćudne novotvorine jetre muških (18,3 vs. 16,3
na 100.000 muških), Zloćudne novotvorine dojke žene (29,7 vs. 28,3 na 100.000 ženskih),
Zloćudne novotvorine gušterače kod oba spola (10,3 vs. 9,4 na 100.000) - ali bez statističke
značajnosti za sva ova sijela.
Kod svih drugih ovdje prikazanih sijela Novotvorina kao osnovnih uzroka smrtnosti,
Makarska ima više stope smrtnosti od Kaštela od Zloćudne novotvorine debelog crijeva
kod oba spola (34,3 vs. 26,1 na 100.000), Zloćudne novotvorine jajnika (8,45 vs. 6,4 na
100.000 ženskih), Zloćudne novotvorine jetre kod ženskog spola (5,63 vs. 4,07 na 100.000),
Zloćudne novotvorine prostate (30,2 vs. 18,3 na 100.000 muških) i leukemije (8,02 vs. 3,81
na 100.000).
Usporedba broja umrlih od Zloćudne novotvorine jetre stanovnika muškog spola svih dobi u
Kaštelima i Makarskoj pokazuje trend smanjivanja u Kaštelima a porasta u Makarskoj
(slika 4.).
Slika 4. Umrli muški svih dobi od Zloćudne novotvorine jetre (C22) u Kaštelima i
Makarskoj, 2000.-2009.
Usporedba broja umrlih od Zloćudne novotvorine jetre stanovnika muškog spola svih dobi u
Kaštelima i Splitu, pokazuje porast u Splitu uz smanjivanje u Kaštelima (slika 5.).
Slika 5. Umrli muški dobi 65 i više godina od Zloćudne novotvorine jetre (C22) u
Kaštelima i Splitu, 2000.-2009.
Dobna raspodjela umrlih stanovnika Kaštela, Splita i Splitsko-dalmatinske županije od
Zloćudne novotvorine jetre, pokazuje značajnu razliku broja umrlih u dobi iznad 65
godina u Kaštelima u odnosu na Grad Split i Splitsko-dalmatinsku županiju. Kod mlađih
dobnih skupina nema statističke značajnosti razlika (slika 6.).
Slika 6. Broj umrlih po dobi i dobno-specifična smrtnost muških od Zloćudne novotvorine
jetre (C22) u Splitu, Kaštelima i Splitsko-dalmatinskoj županiji, 2000.-2009.
Razmatrano sve zajedno ukazuje na opravdanost zaključka da je čimbenik iz prošlosti koji
je doveo do veće smrtnosti od Zloćudne novotvorine jetre „potrošio svoj potencijal“ ili je
čimbenik uklonjen te nema novooboljelih čije bi stanje rezultiralo većom smrtnošću. Iz
tog razloga broj smrti od Zloćudne novotvorine jetre se smanjuje, a što pokazatelji za
Republiku Hrvatsku i Splitsko-dalmatinsku županiju ne pokazuju. Sasvim suprotno, oni
bilježe porast smrtnosti kod oba spola, više kod muškog (slika 7.) za razliku od Kaštela
gdje je trend ove specifične smrtnosti u padu (slike 4. i 5.).
Slika 7. Umrli od Zloćudne novotvorine jetre (C22) po spolu svih dobi u Hrvatskoj i
Splitsko-dalmatinskoj županiji, 2000.-2009.
Iznijeti pokazatelji specifične smrtnosti od Zloćudne novotvorine jetre upućuju na
razmatranje mogućih drugih čimbenika rizika u svezi nastanka Zloćudne novotvorine
jetre, budući da samim otklanjanjem jednog čimbenika (vinil klorid monomera) nije
dokinuta smrtnost od raka jetre na promatranim područjima SDŽ-a odnosno SDŽ-u!
BOLESTI CIRKULACIJKOG SUSTAVA (I00-I99, MKB-10)
Od Ishemične bolesti srca (I20-I25, Angina pektoris, Infarkt miokarda, Ishemična bolest
srca) umrlo je ukupno 6944 stanovnika oba spola svih dobi (149,76/100.000) u razdoblju
2000.-2009. godine.
Smrtnost zbog Ishemične bolesti srca stanovništva Grada Kaštela s veličinom prosječne
godišnje stope od 93,25/100.000 rangira Grad Kaštela na 2.-go mjesto, odmah iza općine
Podstrana, koja u istom razdoblju bilježi najmanju smrtnost ove uzročnosti (61,3/100.000)
među svim općinama i gradovima SDŽ-a (slika 1.).
Slika 1. Smrtnost od Ishemične bolesti srca za oba spola svih dobi stanovništva gradova i
općina SDŽ-a, 2000. -2009.
Stopa specifične smrtnosti od moždanog udara (I60-I69; Cerebrovaskularne bolesti),
promatrana po Ispostavama/područjima SDŽ-a, najmanja je za Kaštela (112,23/100.000) te
je ispod prosječne stope iste specifične smrtnosti Ispostave Split (117,74/100.000), premda
je u Splitu KBC Split, sveučilišna klinička zdravstvena do koje Kaštelanima u hitnoći treba
više od pola sata prometovanja (slika 2.).
Slika 2. Smrtnost od Cerebrovaskularne bolesti (I60-I69) oba spola svih dobi
Ispostava/područja SDŽ-a, 2000. -2009.
Po niskoj prosječnoj stopi specifične smrtnosti od diabetes mellitusa (21,11/100.000),
Kaštela su među područjima SDŽ-a s najmanjom prosječnom godišnjom smrtnosti, iza
Ispostava Sinj (18,86/100.000) i Makarska (20,25/100.000), a prema kojima nema statistički
značajne razlike (slika 3.).
Slika 3. Smrtnost od diabetes mellitus oba spola svih dobi Ispostava / područja SDŽ-a,
2000. -2009.
SMRTNOST ZBOG OZLJEDA, OTROVANJA I OSTALIH POSLJEDICA
VANJSKIH UZROKA (OZLJEDE, OTROVANJA, NASILNE SMRTI) (V01-Y98,
MKB-10)
Ozljede, otrovanja i ostale posljedice vanjskih uzroka u SDŽ-u uzele su čak 2.624 života
odnosno prosječno godišnje 57,11 života oba spola svih dobi na 100.000 stanovnika SDŽ-a
u razdoblju 2000.-2009. godine, a koja su trebala biti među nama, jer upravo ova kategorija
smrtnosti u zemljama razvijenog svijeta svrstava se u kategoriju spriječivih smrti!
Ove smrti nisu se trebale dogoditi, jer su izbježive odnosno spriječive!
Ovdje prikazani apsolutni iznosi i relativni pokazatelji o smrtima koje su izbježive, a
događaju se i nadalje u našim općinama i gradovima, trebale bi biti poziv na razmatranje
svima nama što sve možemo u/činiti da se sačuvaju životi - naših sugrađana, naši, u našim
obiteljima.
Poznato je tko je i gdje izgubio život smrću iz ove kategorije smrtnosti – mlado i zrelo
stanovništvo u prometovanju na cestama, stariji i nemoćni zbog padova i drugih nesretnih
slučajeva, dok su bez nade za bolje sutra neki sami dignuli ruku na sebe!
Dakle, društvene i osobne mjere sprječavanja ove kategorije smrtnosti proizlaze iz uzroka
(slika1.)!
Slika 1. Smrtnost od Ozljeda, otrovanja i ostalih posljedica vanjskih uzroka oba spola
svih dobi gradova i općina SDŽ-a, 2000. -2009.
Stope smrtnosti zbog Ozljeda, otrovanja i ostale posljedice vanjskih uzroka za oba spola
svih dobi, najviše su u Kaštelanskoj Zagori i na otocima Šolta, Vis i Hvar - iz razloga
prevladavanja ove kategorije smrti kao posljedice padova populacije starije životne dobi.
No, pozitivno iznenađenje su sačuvani životi izbjegavanjem ove smrtnosti na otoku Braču,
na kojem je zabilježena najmanja stopa ove specifične smrtnosti u SDŽ-u u razdoblju 2000.2009. godine (49,95/100.000) (slika 2.)!
Slika 2. Smrtnost Vanjskih uzrocima morbiditeta i mortaliteta (V01-Y98) za oba spola
stanovništva svih dobi Ispostava / područja SDŽ-a, 2000. -2009.
Kaštela u odnosu na Ispostavu Split imaju statistički značajno veću smrtnost (P<0,01), dok
u odnosu na SDŽ nema statistički značajne razlike.
Slika 3. Smrtnost od Vanjski uzroci morbiditeta i mortaliteta (V01-Y98; MKB-10) za oba
spola stanovništva do 19 godina na Ispostavama/područjima NZJZ SDŽ-a, 2000.-2009.
Prosječna godišnja stopa smrtnosti prema Vanjskim uzrocima za dob mladih do 19 godina u
Gradu Kaštela statistički je značajno viša od iste smrtnosti u Splitsko-dalmatinskoj
županiji i Ispostavi Split.
Ukupno umrli od Vanjskih uzroka smrti (V01-Y98; MKB-10) u Splitsko-dalmatinskoj
županiji 3 puta nadmašuju ukupan broj umrlih od svih Novotovorina (slika 4). Na
području Ispostave Split to je 2-struko veća smrtnost, Ispostave Sinj 5-struko veća, a
Kaštela više od 3-struko veće smrtnosti, dok je na području Ispostave Omiš tek neznatno
više.
Od Novotvorina kao osnovnog uzroka smrti svi otoci SDŽ-a bilježe jednu umrlu osobu u
dobi do 19 godina i to na otoku Brač u 10-godišnjem razdoblju 2000.-2009. Međutim, u
istom razdoblju od Vanjskih uzroka smrti umrlo je na svim otocima SDŽ-a čak 13
mlađih stanovnika u dobi od 19 godina!
Slika 4. Broj umrlih od svih Novotvorina (C00-D48, MKB-10) u dobi do 19 godina života u
Splitsko-dalmatinskoj županiji, 2000.-2009.
Smrtnost prema Vanjskim uzrocima morbiditeta i mortaliteta (V01-Y98) stanovništva oba
spola u dobi 20-64 godine Ispostava/područja SDŽ-a u promatranom razdoblju pokazuje
najveće prosječne godišnje stope u Solinskoj Zagori (72,13/100.000) te Kaštelanskoj
Zagori (69,23/100.000), dok je najmanja stopa na otoku Braču (24,88/100.000) (slika 5.).
U Kaštelima (58,6/100.000) je prosječna godišnja stopa ove smrtnosti za oba spola u dobi
20-64 godine čak 2,4 puta veća nego li na otoku Braču (slika 5.).
Slika 5. Smrtnost prema Vanjskim uzrocima morbiditeta i mortaliteta (V01-Y98)
stanovništva oba spola u dobi 20-64 godine Ispostava/područja NZJZ SDŽ-a, 2000. -2009.
Smrtnost prema Vanjskim uzrocima morbiditeta i mortaliteta (V01-Y98) oba spola za
dob 65 i više godina stanovništva SDŽ-a u razdoblju 2000.-2009. godine, pokazuje najveću
prosječnu godišnju stopu u Vrgorcu (226,11/100.000).
Kaštelanska Zagora (205,58/100.000) i Kaštela (203,66/100.000) pri samom su vrhu
najviših stopa smrtnosti starih u dobi 65 i više godina života prema Vanjskim uzrocima
morbiditeta i mortaliteta (slika 6.).
Slika 6. Specifična smrtnost prema Vanjskih uzrocima morbiditeta i mortaliteta (V01Y98) stanovništva oba spola u dobi 65 i više godina Ispostava / područja SDŽ-a, 2000. 2009.
Značajno je veća stopa smrtnosti prema Vanjskim uzrocima morbiditeta i mortaliteta za dob
umrlih iznad 65 godina života Grada Kaštela u odnosu na istu stopu smrtnosti Ispostave
Split.
Slika 7. Specifična smrtnost od Ozljeda, otrovanja i ostalih posljedica vanjskih uzroka po
spolu svih dobi stanovništva Grada Kaštela, 2000. -2009.
Smrtnost od Ozljeda, otrovanja i ostalih posljedica vanjskih uzroka po spolu svih dobi
stanovništva Grada Kaštela je u porastu za oba spola, izraženije za osobe ženskog spola
(slika 7.).
SMRTNOST ZBOG NESREĆA PRI PRIJEVOZU (V01-V99, MKB-10)
Od svih Ispostava/područja NZJZ SDŽ-a, Kaštela imaju najveću stopu smrtnosti zbog
ozljeda zadobivenih u nesrećama u prometu (Kaštelanska Zagora: 29,46/100.000; Kaštela:
22,58/100.000) (slika 1.).
Slika 1. Smrtnost od Nesreće pri prijevozu (V01-V99) za oba spola svih dobi stanovništva
Ispostava / područja SDŽ-a, 2000. -2009.
Ukupno područje uz Kaštelanski zaljev (Ispostava Trogir, Grad Kaštela i Grad Solin) za sve
dobi ima značajno veće stope smrtnosti zbog ozljeda zadobivenih u nesrećama u prometu u
odnosu na ostala područja SDŽ-a izvan Kaštelanskog zaljeva. (χ² =17,6; P<0,001)(slika 2.).
Slika 2. Smrtnost od Nesreće pri prijevozu (V01-V99) za oba spola svih dobi stanovništva
gradova i općina SDŽ-a, 2000. -2009.
Smrtnost zbog ozljeda zadobivenih u prometu kod mlađih od 19 godina života u Ispostavi
Trogir i Gradu Kaštela značajno su više od iste smrtnosti u Ispostavi Split (slika 3.).
Slika 3. Smrtnost od Nesreće pri prijevozu (V01-V99) za oba spola u dobi do 19 godina
stanovništva Ispostava / područja SDŽ-a, 2000. -2009.
Prema spolu umrlih do 19 godina života zbog ozljeda zadobivenih u prometu u Gradu kaštela
više je mladih muškog spola umrlih od istog uzroka (slika 4.).
Slika 4. Umrli od Nesreće pri prijevozu (V01-V99) po spolu svih dobi stanovništva Grada
kaštela, 2000. -2009.
SMRTNOST ZBOG PADOVA (W00-W19, MKB-10)
Od Padova (W00-W19) za oba spola svih dobi umrlo je ukupno 773 stanovnika (prosječno
godišnje 16,67 / 100.000) SDŽ-a u razdoblju 2000.-2009. godine.
Najmanja prosječna godišnja stopa smrtnosti od Padova oba spola svih dobi u SDŽ-u
zabilježena je u Kaštelima (13,2/100.000). Najveća prosječna godišnja stopa smrtnosti od
Padova oba spola svih dobi je na otoku Visu (38,49/100.000 stanovnika).(slika 1.).
Slika 1. Smrtnost zbog Padova (W00-W19) oba spola svih dobi stanovništva Ispostava /
područja SDŽ-a, 2000. -2009.
Ukupan broj umrlih od Padova po spolu svih dobi u Gradu Kaštela za kalendarske godine u
razdoblju 2000.-2009 godine, pokazuje izraziti porast broja smrti zbog Padova kod ženskog
spola a smanjenje broja smrti kod muškog spola (slika 2.)
Slika 2. Broj umrlih zbog Padova (W00-W19) po spolu svih dobi stanovništva Grada
Kaštela, 2000. -2009.
Zbog Padova u SDŽ-u umrlo je ukupno 775 stanovnika u razdoblju 2000.-2009. godine od
čega muških 316 (40,8%) a ženskih 459 (59,2%) (slika 3.).
Smrtnost od Padova po spolu svih dobi po Ispostavama/područjima SDŽ-a za ženski spol je
najveća u Kaštelanskoj Zagori (56,32/100.000), a najmanja u Kaštelima (12,79/100.000)
(slika 3.)
Najveća prosječna godišnja stopa smrtnosti od Padova za muški spol svih dobi je na otoku
Visu (28,65/100.000) dok je najmanja u Kaštelanskoj Zagori (8,8/100.000) (slika 3.).
.
Slika 3. Smrtnost zbog Padova (W00-W19) muških svih dobi i ženskih svih dobi
stanovništva Ispostava / područja SDŽ-a, 2000. -2009.
BOLNIČKI OTPUSTI IZ KBC SPLIT S OTPUSNOM DIJAGNOZOM
NOVOTVORINE U DOBI DO 19 GODINA STANOVNIKA SDŽ-a
U 2011. godini bilo je ukupno 290 bolničkih otpusta s otpusnom dijagnozom Novotvorine
(C00-D48, MKB-10) u dobi do 19 godina života.
Od ukupno 290 otpusta dobi do 19 godina života iz KBC Split , bilo je 236 otpusta stanovnika
SDŽ-a. Pored stanovnika SDŽ-a ove dobi liječeni su u KBC Split i stanovnici drugih županija
Hrvatske, od kojih najviše iz Dubrovačko-neretvanske županije čija bolnica nema djelatnost
dječje onkologije te se liječe izvan svoje županije (tablica 1.)
Tablica 1. Broj otpusta iz KBC Split zbog NOVOTVORINA (C00-D48; MKB-10) dobi do
19 godina oba spola 2011. godine
županija
otpusti zbog
otpusti
ukupno sve dobroćudnih
zbog
novotvorine novotvorina
zloćudnih
(C00-D48;
(D00novotvorina
MKB-10)
D48;MKB(C00-C97;
10)
MKB-10)
Splitsko-dalmatinska
Dubrovačko-neretvanska
Šibensko-kninska
županija
Grad Zagreb
Zadarska županija
Osječko-baranjska
Bosna i Hercegovina
236
21
105
6
131
15
14
3
2
1
13
4
1
1
1
0
10
2
1
0
13
SVEGA otpusta
290
118
172
Broj bolničkih otpusta stanovnika oba spola u dobi do 19 godina života ne govori o visini
tj intenzitetu pobola, jer su neki isti bolesnici višekratno liječeni u jednoj tj. istoj kalendarskoj
godini zbog istog uzroka liječenja. Ako se ova bitna činjenica zanemari kao sustavna grješka,
tada se može usporediti statistika stopa bolničkih otpusta do 19 godina života gdje se vidi
da nema statistički značajne razlike broja otpusta između tzv. Kaštelanskog bazena i
područja izvan njega, premda je stopa bolničkih otpusta za područje izvan Kaštelanskog
bazena viša od stopa bolničkih otpusta Kaštelanskog bazena.
Jednako tako Ispostava Makarska koja ima stopu bolničkih otpusta višu od Kaštela i
ukupno Kaštelanskog bazena, ta razlika (207,56 vs. 166,27 odnosno 179,52) nije statistički
značajna.
Može se utemeljeno zaključiti da Grad Kaštela i tzv. Kaštelanski bazen nemaju statistički
značajno nižu stopu otpusta djece zbog NOVOTVORINA iz KBC Split u odnosu na druga
područja županije (slika 1.-2.).
Slika 1. Bolnički otpusti stanovnika SDŽ-a oba spola u dobi do 19 godina liječeni zbog
Novotvorina (C00-D48, MKB-10), 2011. godine
Slika 2. Bolnički otpusti stanovnika Kaštelanskog bazena, područja izvan Kaštelanskog
bazena i ukupno SDŽ-a oba spola u dobi do 19 godina liječenih zbog Novotvorina (C00-D48,
MKB-10), 2011. godine
Temeljem podataka i pokazatelja o bolničkim otpustima odnosno bolničkom liječenju
stanovnika do 19 godina života, istina je da djeca iz Kaštelanskog bazena NISU
oboljevala više od djece drugih područja u 2011. godini!
Temeljem svakogodišnjeg kontinuiranog praćenja kretanja bolničkih otpusta odnosno
bolničkog liječenja stanovnika SDŽ-a prema dobi liječenih, osnovnom uzroku njihovih
liječenja i ishodima liječenja, može se smatrati da je istovjetno stanje bilo i prethodnih
godina.
ISTIČEMO da nam statistika o smrtnosti u dječjoj dobi ukazuje da je ista manja nego u
nekim najrazvijenijim europskim zemljama.
ZAKLJUČAK
Temeljem pokazatelja specifične smrtnosti prema osnovnom uzroku smrti i dobi umrlih
tijekom promatranih vremenskih razdoblja na definiranim područjima SDŽ-a, može se dati
procjena smjera kretanja smrtnosti od pojedinih osnovnih uzroka smrti odnosno procjena
vodećih zdravstvenih problema.
Utemeljeno se može tvrditi da po brojnim pokazateljima smrtnosti Grad Kaštela prednjači
nižim stopama smrtnosti ukupno i po pojedinim bolestima-stanjima u odnosu na ostala
područja u Splitsko-dalmatinskoj županiji. .
Ističe se da je u Gradu Kaštela najmanja stopa smrtnosti od svih uzroka smrti, a veoma
je niska stopa smrtnosti od Novotvorina kao i Bolesti cirkulacijiskog sustava kao osnovnih
uzroka smrtnosti.
Smrtnost od Novotvorina povećava se proporcionalno sa starošću stanovništva, pa
stanovništvo s većim brojem odnosno udjelom starijih u dobi 65 i više godina ima i veće stope
smrtnosti, a što pokazatelji specifične smrtnosti zloćudnih novotvorina pojedinih sijela po
spolu i životnoj dobi u ovom radu nedvojbeno pokazuju.
Specifična smrtnost od raka jetre stanovnika muškog spola Gradu Kaštela statistički je
značajno viša od smrtnosti u Gradu Splitu i SDŽ-u stanovništva u dobi iznad 65 godina.
Izloženost uzročniku smrtnosti ovog sijela Novotvorina koja je bila prisutna u prošlosti do
1974. godine, vinilklorid monomeru iz „Jugovinila“, u mlađim dobnim skupinama
stanovništva nije se odrazila, te se zamjetan pad ove kategorije specifične smrtnosti može i
nadalje očekivati. Međutim, veće stope specifične smrtnosti muških stanovnika od raka jetre
u Trogiru, Omišu i Vrgorcu, upućuju na saznanja da brojni drugi uzročnici mogu biti
uzrokom odnosno uzrokuju zloćudnu novotvorinu jetre.
Grad Kaštela jedino prednjači većom stopom specifične smrtnosti od Vanjskih uzroka
smrti, posebice smrti zbog ozljeda u prometu i to dobi mlađih od 19 godina života te
smrtnosti zbog padova kod stanovništva starije životne dobi od 65 i više godina. Stoga se
napominje kako u ovom dijelu specifične smrtnosti Grada Kaštela postoje mnoge smrti koje
su bile izbježive odnosno sprječive.
PRILOZI:
Inter-country comparison of mortality for selected cause of death
Main diagnosis: ALL CAUSES (Sve smrti od svih uzroka)
ICD codes: ICD-10: TOT
Age: All ages
Sex: Both
Table
AgeCrude
standardized death rate Number of
Years
death rate
per
deaths
per 100 000
100 000
2010
547.7859
920.3788
77199
Austria
2005
635.2323
982.3243
102934
Belgium
2008
995.3906 1449.7871
110523
Bulgaria
2009
812.9163 1183.4066
52414
Croatia
2009
523.9381
645.2119
5182
Cyprus
743.9417 1023.8868
107421
Czech Republic 2009
2006
682.1078 1016.0515
55218
Denmark
2009
839.1486
1201.175
16099
Estonia
2009
579.9475
934.7296
49904
Finland
2008
522.4536
857.0249
532474
France
2010
565.5566 1050.3847
858768
Germany
2009
914.8182 1301.1929
130414
Hungary
2009
507.3783
627.1026
2002
Iceland
2009
591.0623
648.0382
28898
Ireland
2008
533.3977
536.901
39241
Israel
2008
502.8958
971.8349
581470
Italy
2009
951.8038 1327.4591
29932
Latvia
2009
963.1606 1258.6485
42032
Lithuania
2008
545.7003
721.1706
3524
Luxembourg
2010
516.6141
723.5751
3010
Malta
2009
846.1963
928.848
5866
Montenegro
2010
543.1616
818.8671
136058
Netherlands
2009
536.9537
856.168
41342
Norway
2009
809.6596 1008.9274
384940
Poland
2009
611.7743
987.2014
104964
Portugal
Republic of
2010
1288.0885 1224.8863
43631
Moldova
2010
948.0118 1211.8865
259723
Romania
2009
970.7847 1420.6084
104000
Serbia
2009
860.3138
976.5476
52913
Slovakia
% of all
population
deaths
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
8387742
10478617
7623395
4429078
803147
10491492
5434567
1340271
5338870
62130519
81757471
10022649
319246
4459305
7308796
59832179
2254834
3339455
488650
415990
631535
16615394
4828725
38153389
10632481
100
3562045
100
100
100
21431298
7320807
5418374
Slovenia
Spain
Sweden
United
Kingdom
2009
2008
2010
625.1314
519.7319
514.0668
918.0668
847.3247
965.2142
18750
386324
90519
100
100
100
2042335
45593385
9378126
2009
562.6384
905.647
559617
100
61791956
Inter-country comparison of mortality for selected cause of death
Main diagnosis: ALL CAUSES (Sve smrti od svih uzroka)
ICD codes: ICD-10: TOT
Age: '< 1 year- 19'
Sex: Both
Table
AgeCrude death
standardized
Number
Years
rate
death rate
of deaths
per 100 000
per 100 000
2010
39.1312
35.732
621
Austria
2005
42.1583
39.5229
957
Belgium
2008
90.2373
86.3066
1278
Bulgaria
2009
52.106
48.4642
454
Croatia
2009
32.5503
31.1581
60
Cyprus
Czech
2009
34.0173
35.4154
749
Republic
2006
35.3059
32.874
438
Denmark
2009
38.9961
40.0552
115
Estonia
2009
32.1231
31.6268
387
Finland
2008
36.1182
34.8088
5331
France
2010
33.7995
30.3995
4623
Germany
2009
48.4897
44.5927
933
Hungary
2009
20.8261
21.0024
19
Iceland
2009
39.2009
40.3655
491
Ireland
2008
40.614
41.2306
1098
Israel
2008
35.7457
34.159
3887
Italy
2009
75.1035
72.2163
332
Latvia
2009
63.3657
64.849
486
Lithuania
27.5709
25.6209
30
Luxembourg 2008
2010
45.6088
40.4889
37
Malta
2009
55.5989
54.3871
91
Montenegro
2010
34.1068
30.9864
1215
Netherlands
2009
35.1535
33.83
418
Norway
% of all
population
deaths
100
100
100
100
100
1737940
2421378
1480768
936774
192566
100
2114897
100 1332361
100
287104
100 1223645
100 15315095
100 15207496
100 2092270
100
90466
100 1216385
100 2663071
100 11379145
100
459730
100
749433
100
117092
100
91383
100
167319
100 3921080
100 1235589
Poland
Portugal
Republic of
Moldova
Romania
Serbia
Slovakia
Slovenia
Spain
Sweden
United
Kingdom
2009
2009
54.6247
38.5697
54.1939
35.6943
4547
782
100
100
8390237
2190828
2010
105.2332
95.6526
841
100
879223
2010
2009
2009
2009
2008
2010
87.7468
61.5066
57.4428
29.4476
37.0095
27.7301
82.3197
54.7739
54.2772
30.2809
37.178
27.7248
3662
845
656
119
3337
606
100
100
100
100
100
100
4448510
1542705
1208611
392987
8975742
2185765
2009
42.9586
42.5203
6276
100 14760000
Inter-country comparison of mortality for selected cause of death
Main diagnosis:
ICD codes: ICD-10: C00-D48 – SVE NEOPLAZME (novotvorine)
Age: All ages
Sex: Both
Table
AgeCrude death
standardized
Number
Years
rate per
death rate per
of deaths
100 000
100 000
2010
159.5097
242.9617
20379
Austria
2005
179.9929
259.6717
27210
Belgium
2008
173.0999
238.4633
18179
Bulgaria
2009
213.4644
304.7135
13496
Croatia
2009
125.357
146.5485
1177
Cyprus
Czech
2009
199.9844
267.4929
28064
Republic
2006
212.6175
294.9821
16031
Denmark
2009
190.4203
268.2293
3595
Estonia
2009
138.1994
211.8426
11310
Finland
2008
174.5425
254.7234
158261
France
2010
162.4876
275.3938
225155
Germany
2009
247.5159
330.9903
33174
Hungary
2009
159.8169
180.7384
577
Iceland
2009
185.8806
192.5188
8585
Ireland
2008
151.1238
140.4609
10266
Israel
2008
167.9779
288.7794
172783
Italy
2009
195.9381
267.2924
6027
Latvia
%
of all population
deaths
26.398 8387742
26.4344 10478617
16.4482 7623395
25.7488 4429078
22.7132
803147
26.1252 10491492
29.0322
22.3306
22.6635
29.7218
26.2184
25.4375
28.8212
29.7079
26.1614
29.7149
20.1356
5434567
1340271
5338870
62130519
81757471
10022649
319246
4459305
7308796
59832179
2254834
Lithuania
Luxembourg
Malta
Montenegro
Netherlands
Norway
Poland
Portugal
Republic of
Moldova
Romania
Serbia
Slovakia
Slovenia
Spain
Sweden
United
Kingdom
2009
2008
2010
2009
2010
2009
2009
2009
193.0186
157.7383
153.8818
128.6859
187.2803
159.7858
207.5492
159.249
246.8666
197.2782
208.1781
141.0848
261.9318
224.1171
252.0274
234.3009
8244
964
866
891
43521
10822
96157
24912
19.6136 3339455
27.3553
488650
28.7708
415990
15.1892
631535
31.9871 16615394
26.1768 4828725
24.9797 38153389
23.7339 10632481
2010
167.2677
159.9924
5699
2010
2009
2009
2009
2008
2010
180.8168
210.1208
198.8547
199.8026
159.2275
145.431
221.6478
292.5224
220.8412
283.4501
228.2217
239.3762
47502
21415
11966
5789
104054
22449
18.2895 21431298
20.5913 7320807
22.6145 5418374
30.8747 2042335
26.9344 45593385
24.8003 9378126
2009
175.9264
258.8735
159963
28.5844 61791956
13.0618
Inter-country comparison of mortality for selected cause of death
Main diagnosis:
ICD codes: ICD-10: C00-D48 SVE NOVOTVORINE
Age: '< 1 year- 19'
Sex: Both
Table
AgeCrude death
standardized
Number
Years
rate per
death rate per
of deaths
100 000
100 000
2010
1.9661
2.0139
35
Austria
2005
3.5567
3.5104
85
Belgium
2008
4.4905
4.5247
67
Bulgaria
2009
4.0256
4.1632
39
Croatia
2009
1.4734
1.5579
3
Cyprus
Czech
2009
2.6871
2.6952
57
Republic
2006
2.3374
2.3267
31
Denmark
2009
2.5126
2.4381
7
Estonia
2009
2.6403
2.6969
33
Finland
2008
2.9273
2.9383
450
France
2010
2.4322
2.4659
375
Germany
3562045
%
population
of all deaths
5.6361
8.8819
5.2426
8.5903
5
1737940
2421378
1480768
936774
192566
7.6101
2114897
7.0776 1332361
6.087
287104
8.5271 1223645
8.4412 15315095
8.1116 15207496
Hungary
Iceland
Ireland
Israel
Italy
Latvia
Lithuania
Luxembourg
Malta
Montenegro
Netherlands
Norway
Poland
Portugal
Republic of
Moldova
Romania
Serbia
Slovakia
Slovenia
Spain
Sweden
United
Kingdom
2009
2009
2009
2008
2008
2009
2009
2008
2010
2009
2010
2009
2009
2009
4.4887
2.2187
2.792
3.4422
3.838
2.9205
2.7339
2.6226
5.3135
2.2039
2.7686
2.1917
3.0511
2.934
4.4449
2.2108
2.7952
3.4171
3.8755
3.0453
2.8021
2.5621
5.4715
2.3906
2.7543
2.1852
3.0869
2.9669
93
2
34
91
441
14
21
3
5
4
108
27
259
65
2010
7.7345
7.8478
69
8.2045
879223
2010
2009
2009
2009
2008
2010
4.6221
4.3789
3.586
2.7522
3.6223
2.4269
4.5858
4.343
3.5578
2.7991
3.6543
2.5163
204
67
43
11
328
55
5.5707
7.929
6.5549
9.2437
9.8292
9.0759
4448510
1542705
1208611
392987
8975742
2185765
2009
2.7744
2.8117
415
6.6125 14760000
Inter-country comparison of mortality for selected cause of death
Main diagnosis:
ICD codes: ICD-10: V01-Y98 SVI VANJSKI UZROCI SMRTI
Age: All ages
Sex: Both
Table
AgeCrude death
standardized
Number
Years
rate per
death rate
of deaths
100 000
per 100 000
2010
37.3088
50.0731
4200
Austria
2005
50.2648
61.6494
6460
Belgium
2008
44.8774
51.1452
3899
Bulgaria
2009
54.326
67.4407
2987
Croatia
2009
34.3896
38.8472
312
Cyprus
2009
48.2053
56.6745
5946
Czech
9.9678 2092270
10.5263
90466
6.9246 1216385
8.2878 2663071
11.3455 11379145
4.2169
459730
4.321
749433
10
117092
13.5135
91383
4.3956
167319
8.8889 3921080
6.4593 1235589
5.6961 8390237
8.312 2190828
%
population
of all deaths
5.4405 8387742
6.2759 10478617
3.5278 7623395
5.6989 4429078
6.0208
803147
5.5352 10491492
Republic
Denmark
Estonia
Finland
France
Germany
Hungary
Iceland
Ireland
Israel
Italy
Latvia
Lithuania
Luxembourg
Malta
Montenegro
Netherlands
Norway
Poland
Portugal
Republic of
Moldova
Romania
Serbia
Slovakia
Slovenia
Spain
Sweden
United
Kingdom
2006
2009
2009
2008
2010
2009
2009
2009
2008
2008
2009
2009
2008
2010
2009
2010
2009
2009
2009
39.0265
87.5183
63.7658
44.3717
28.4614
58.9642
34.6622
41.1078
28.4157
27.3707
86.7063
115.8345
43.5265
24.9186
35.193
26.3195
41.5517
57.6238
32.9295
49.1668
95.8015
77.7318
59.6132
40.7449
71.7076
36.9621
42.473
27.8568
40.6554
95.7055
124.8108
49.1149
28.6065
36.7359
34.6004
53.7616
63.6824
42.1068
2672
1284
4150
37038
33312
7187
118
1894
2036
24325
2158
4168
240
119
232
5749
2596
24297
4477
4.839
7.9757
8.316
6.9558
3.879
5.5109
5.8941
6.5541
5.1885
4.1834
7.2097
9.9163
6.8104
3.9535
3.955
4.2254
6.2793
6.3119
4.2653
5434567
1340271
5338870
62130519
81757471
10022649
319246
4459305
7308796
59832179
2254834
3339455
488650
415990
631535
16615394
4828725
38153389
10632481
2010
103.0495
103.6483
3692
8.4619
3562045
2010
2009
2009
2009
2008
2010
53.269
42.6226
51.0123
61.1303
26.7828
35.4259
57.7613
51.0736
54.5736
78.2927
33.5334
49.6794
12379
3739
2957
1599
15289
4659
4.7662 21431298
3.5952 7320807
5.5884 5418374
8.528 2042335
3.9576 45593385
5.147 9378126
2009
27.5176
34.1161
21081
3.767 61791956
Inter-country comparison of mortality for selected cause of death
Main diagnosis:
ICD codes: ICD-10: V01-Y98 SVI VANJSKI UZROCI SMRTI
Age: '< 1 year- 19'
Sex: Both
Table
AgeCrude death
Number
Years
standardized
rate per
of deaths
death rate
100 000
%
population
of all deaths
Austria
Belgium
Bulgaria
Croatia
Cyprus
Czech
Republic
Denmark
Estonia
Finland
France
Germany
Hungary
Iceland
Ireland
Israel
Italy
Latvia
Lithuania
Luxembourg
Malta
Montenegro
Netherlands
Norway
Poland
Portugal
Republic of
Moldova
Romania
Serbia
Slovakia
Slovenia
Spain
Sweden
United
Kingdom
2010
2005
2008
2009
2009
per 100 000
8.4274
11.0267
17.7362
10.8436
8.4798
9.3214
11.192
19.5844
11.6357
8.8281
162
271
290
109
17
26.087
28.3177
22.6917
24.0088
28.3333
1737940
2421378
1480768
936774
192566
2009
9.5232
10.4497
221
29.506
2114897
2006
2009
2009
2008
2010
2009
2009
2009
2008
2008
2009
2009
2008
2010
2009
2010
2009
2009
2009
7.8835
13.0388
9.7914
7.7125
6.3593
8.2505
3.03
11.8593
7.711
7.215
16.7852
25.3121
8.626
4.5659
7.775
5.0334
9.1869
12.591
7.6089
7.8807
14.2805
10.7874
7.9007
6.7204
9.0333
3.3162
11.4273
7.435
7.5665
18.4891
29.7558
8.5403
5.4715
8.3673
5.1006
9.631
14.5407
7.7596
105
41
132
1210
1022
189
3
139
198
861
85
223
10
5
14
200
119
1220
170
2010
24.2184
25.477
224
26.635
879223
2010
2009
2009
2009
2008
2010
17.512
8.8573
9.997
8.098
7.2853
5.1871
17.7812
9.3343
10.7561
8.6517
7.4534
5.8103
791
144
130
34
669
127
21.6002
17.0414
19.8171
28.5714
20.0479
20.9571
4448510
1542705
1208611
392987
8975742
2185765
2009
6.4023
6.8157
1006
23.9726 1332361
35.6522
287104
34.1085 1223645
22.6974 15315095
22.1069 15207496
20.2572 2092270
15.7895
90466
28.3096 1216385
18.0328 2663071
22.1508 11379145
25.6024
459730
45.8848
749433
33.3333
117092
13.5135
91383
15.3846
167319
16.4609 3921080
28.4689 1235589
26.8309 8390237
21.7391 2190828
16.0293 14760000
Inter-country comparison of mortality for selected cause of death
Main diagnosis:
ICD codes: ICD-10: V01-V99 OZLJEDE U PROMETU
Age: All ages
Sex: Both
Table
AgeCrude death
standardized
Number
Years
rate per
death rate
of deaths
100 000
per 100 000
2010
6.2067
6.8791
577
Austria
2005
10.5723
10.9843
1151
Belgium
2008
13.35
14.3374
1093
Bulgaria
2009
12.8042
13.9081
616
Croatia
2009
10.4955
11.4549
92
Cyprus
Czech
2009
9.0011
9.7794
1026
Republic
2006
5.8069
5.9618
324
Denmark
2009
8.1204
8.8788
119
Estonia
2009
6.0296
6.6681
356
Finland
2008
6.7958
7.0384
4373
France
2010
4.4478
4.8216
3942
Germany
2009
10.1116
11.1448
1117
Hungary
2009
4.1881
4.0721
13
Iceland
2009
5.8578
5.9651
266
Ireland
2008
6.0412
5.7602
421
Israel
2008
8.3029
8.9283
5342
Italy
2009
10.8299
11.4864
259
Latvia
2009
12.7588
13.6849
457
Lithuania
7.9514
8.1858
40
Luxembourg 2008
2010
3.614
3.8462
16
Malta
2009
11.4601
12.1925
77
Montenegro
2010
3.8723
4.2731
710
Netherlands
2009
5.2025
5.4052
261
Norway
2009
12.1178
13.181
5029
Poland
2009
8.9889
10.0071
1064
Portugal
Republic of
2010
12.4707
13.2227
471
Moldova
2010
12.2986
13.2703
2844
Romania
2009
9.9964
10.8868
797
Serbia
2009
9.1743
9.8738
535
Slovakia
2009
9.2475
10.2334
209
Slovenia
%
population
of all deaths
0.7474 8387742
1.1182 10478617
0.9889 7623395
1.1753 4429078
1.7754
803147
0.9551 10491492
0.5868
0.7392
0.7134
0.8213
0.459
0.8565
0.6494
0.9205
1.0729
0.9187
0.8653
1.0873
1.1351
0.5316
1.3126
0.5218
0.6313
1.3064
1.0137
5434567
1340271
5338870
62130519
81757471
10022649
319246
4459305
7308796
59832179
2254834
3339455
488650
415990
631535
16615394
4828725
38153389
10632481
1.0795
3562045
1.095 21431298
0.7663 7320807
1.0111 5418374
1.1147 2042335
Spain
Sweden
United
Kingdom
2008
2010
7.1516
2.9695
7.6897
3.2416
3506
304
0.9075 45593385
0.3358 9378126
2009
4.0297
4.219
2607
0.4659 61791956
Inter-country comparison of mortality for selected cause of death
Main diagnosis:
ICD codes: ICD-10: V01-V99 OZLJEDE U PROMETU
Age: '< 1 year- 19'
Sex: Both
Table
2010
3.4352
3.9127
Austria
2005
5.5475
5.7405
Belgium
2008
7.5593
8.6442
Bulgaria
2009
6.2879
6.832
Croatia
2009
5.6616
6.2316
Cyprus
Czech
2009
3.3791
3.83
Republic
2006
4.3097
4.2781
Denmark
2009
2.661
2.7864
Estonia
2009
3.7487
4.1679
Finland
2008
3.3511
3.4998
France
2010
2.7066
2.9722
Germany
2009
2.6867
2.9155
Hungary
2009
1.01
1.1054
Iceland
2009
4.1505
4.0283
Ireland
2008
2.6826
2.591
Israel
2008
4.367
4.6313
Italy
2009
4.1475
4.5679
Latvia
2009
6.6473
8.1395
Lithuania
2.5073
2.5621
Luxembourg 2008
2010
2.7938
3.2829
Malta
2009
4.3733
4.7813
Montenegro
2010
1.8174
1.8872
Netherlands
2009
3.5317
3.7229
Norway
2009
5.1747
6.007
Poland
2009
3.7946
3.9255
Portugal
Republic of
2010
5.1487
5.8006
Moldova
2010
5.1717
5.3501
Romania
68
139
128
64
12
10.9501
14.5246
10.0156
14.0969
20
1737940
2421378
1480768
936774
192566
81
10.8144
2114897
57
8
51
536
452
61
1
49
69
527
21
61
3
3
8
74
46
504
86
13.0137 1332361
6.9565
287104
13.1783 1223645
10.0544 15315095
9.7772 15207496
6.538 2092270
5.2632
90466
9.9796 1216385
6.2842 2663071
13.558 11379145
6.3253
459730
12.5514
749433
10
117092
8.1081
91383
8.7912
167319
6.0905 3921080
11.0048 1235589
11.0842 8390237
10.9974 2190828
51
6.0642
879223
238
6.4992
4448510
Serbia
Slovakia
Slovenia
Spain
Sweden
United
Kingdom
2009
2009
2009
2008
2010
4.0223
3.2639
3.7805
3.9728
1.528
4.2782
3.806
4.0714
4.0888
1.6928
66
46
16
367
37
2009
2.5464
2.7507
406
7.8107
7.0122
13.4454
10.9979
6.1056
1542705
1208611
392987
8975742
2185765
6.4691 14760000
6. UTJECAJ POLUTANATA NA LJUDSKO ZDRAVLJE U KAŠTELIMA
I SOLINU
Izrazito teško je izabrati ključne polutante s utjecajem na ljudsko zdravlje, koje bi
trebalo obraditi u ovom tekstu. Važna su naravno opasna svojstva kemikalija, ali također i
njihove količine koje se emitiraju u okoliš. Tu se stvaraju problemi razumijevanja, jer vrlo
često ljudi nisu svjesni važnosti doze i vremena izlaganja nekoj kemikaliji, posebno na ovom
području izlaganja u okolišu. Dovoljno je spomenuti dioksine (misli se zapravo na golemi
broj po otrovnosti izrazito različitih polihalogeniranih dibenzodioksina i dibenzofurana) da se
pobude strahovi među loše educiranim građanima. Radi se zapravo o nepoznavanju osnovnih
pojmova iz toksikologije, a još je Paracelzus početkom Renesanse sve objasnio. Ovaj tekst
nema edukativne namjere, pa se savjetuje čitateljima barem proučiti onu osnovnu ovdje
citiranu literaturu na hrvatskom jeziku.
1. OSNOVNI PODACI O OTROVNOSTI NEKIH POLUTANATA
1.1. Polihalogenirani dibenzodioksini i dibenzofurani
1.1.1. Uvod
2,3,7,8- tetraklorodibenzo-p-dioksin (2,3,7,8-TCDD, CAS: 1746-01-6) najpoznatiji je
predstavnik skupine halogeniranih dibenzo-p-dioksina (dioksini) kojih je danas poznato više
od 70, a često se pod nazivom dioksini svrstavaju i halogenirani dibenzofurani (njih preko
stotinu i dvadeset predstavnika) s najpoznatijim predstavnikom 2,3,7,8-tetraklorodibenzofuranom (2,3,6,8-TCDF, CAS:51207-31-9). Strukturne formule su im dane na slikama
1. i 2. Sam 2,3,7,8-TCDD kao najbolje proučeni predstavnik, koji je sintetiziran ranih
sedamdesetih istovremeno na dva mjesta uz pojavu akutnih otrovanja, dobro je kemijski i
toksikološki proučen. Izgledom je bijeli prah s talištem na 300oC i temperaturom kod koje
počinje raspad 700oC. Degradacija u okolišu (nakuplja se u tlu i sedimentima) izrazito je
spora i vrijeme poluraspada se mjeri u godinama, iako se pod utjecajem UV zračenja odvija
deklorinacija tih tvari. Izrazito su lipofilne tvari s topljivošću u vodi 0.2 ppb
Slika 1. TCDF
Slika 2. TCDD
Halogenirani dibenzodioksini nastaju u brojnim procesima kod kojih se kao reaktanti
pojavlju halogenirane organske tvari, a pretežito iz aromatskih halogeniranih spojeva. Prva
opažanja o stvaranju halogeniranih dibenzodioksina kao nusprodukata sinteze zabilježena su
kod priprave 1,3,5-triklorfenola, pentaklorfenola, 2,4-diklorfenoksioctene kiseline, 2,4,5triklorfenoksioctene kiseline, itd. Kasnijim istraživanjima uz uporabu sintetski priređenih
standarda 2,3,7,8-TCDD i 2,3,7,8-TCDF pronašlo se kako halogenirani dibenzodioksini
nastaju na brojnim drugim mjestima, a najvažnije opažanje odnosilo se na njihovu sintezu pri
temperaturama plamena, znači u spalionicama otpada, posebno komunalnog. Isto tako je
pronađeno kako klorirani dibenzodioksini nastaju u motorima na unutrašnje izgaranje naftnih
derivata, svim energetskim postrojenjima na fosilna goriva ili čak drva, na neuređenim
smetlištima komunalna otpada, itd. Posebno zanimljiva opažanja odnose se na formiranje
halogeniranih dibenzodioksina de novo sintezom u dimnim plinovima cementara pred
pročišćavanje u filtrima. Kod toga je važna temperatura dimnih plinova, ali ona se u pravilu
snižava prije ulaska u filtre. Mnogi od podataka o nekontroliranoj sintezi halogeniranih
dibenzodioksina su neprovjereni ili nedovoljno provjereni, kao npr. kod izgaranja drva koje je
bilo duže vrijeme namočeno u morskoj vodi. Neki autori smatraju da dioksini mogu nastati i u
šumskim požarima ili pri izgaranju trave zbog niske temperature izgaranja i uvijek prisutnih
halogena u prirodi, ali podaci nisu dovoljno provjereni. Prema dostupnim istraživanjima
najveće količine halogeniranih dibenzodioksina nastaju pri sintezi pentaklorfenola, zatim
triklorfenola i 2,4,5-T, itd. Od drugih procesa najviše kloriranih dioksina i furana nastaje pri
uporabi PCB-a u trafostanicama ili izmjenjivačima topline, u spalionicama otpada (danas
pretežno ostaje u filtarskim uređajima za pročišćavanje dimnih plinova) i u cestovnom
prometu. Posebno valja spomenuti nesreće s dioksinima pri čemu se lokalno oslobađaju
izrazito velike količine tih tvari. Literatura opisuje različite slučajeve pri čemu za neke postoje
tek indirektni pokazatelji kako se radilo o nesreći s halogeniranim dibenzodioksinima. Prvi
puta je opisano masovno otrovanje radnika u Njemačkoj uz pojavu klorakni još 1899. godine,
ali se može tek pretpostaviti kako je uzrok bio u kombinaciji kloriranih dibenzodioksina i
kloriranih fenola. Problem je u tome što polihalogenirani aromatski spojevi također izazivaju
pojavu klorakni i nespecifičnih znakova otrovanja. Prvo jasno otrovanje s TCDD u ljudi
opisano je tek 1975. godine u kemičara koji su sintetski priredili tu tvar. Najpoznatija nesreća
kod koje je došlo do velikog lokalnog onečišćenja kloriranim dibenzodioksinima zbila se 10.
srpnja 1976. u Sevesu, ali su posljedice po ljude ipak bile najveće kod masovnog otrovanja u
listopadu 1968. u japanskoj regiji Fukuoka zbog onečišćenja rižina ulja s PCB iz izmjenjivaća
topline. Međutim, u tom slučaju (bolest Yusho) može se govoriti tek o miješanim znakovima
otrovanja s PCB-om i kloriranim dibenzodioksinima. O tim slučajevima biti će još govora, a
treba spomenuti također prilično pouzdane podatke o najvećem masovnom otrovanju
kloriranim dioksinima za Vijetnamskog rata zbog prskanja prašume defolijantom sastavljenim
od 2,4,5-T s visokim sadržajem kloriranih dibenzodioskina i dibenzofurana. Također su
nepouzdane pretpostavke o nesrećama u Rusiji i Kini, ali visoke koncentracije halogeniranih
dibenzodioksina u nekim proizvodima iz tih zemalja ukazuju na mogućnost da su upravo u
rečenim zemljama najveći izvori halogeniranih debenzodioksina i dibenzofurana.
Istraživanja o onečišćenju okoliša halogeniranim dibenzodioksinima započela su ranih
sedamdesetih godina i razbuktavala se stalnim intenzitetom do danas, pa je broj podataka o
tome izrazito velik, ali pouzdanost rezultata nije sigurna. Problem je u katkad nedovoljno
specifičnim i slabo osjetljivim korištenim analitičkim metodama, pogotovo do prije desetak
godina. Zadnjih godina se više ne prihvaćaju rezultati mjerenja ukupnih dioksina i/ili furana,
jer takvi nalazi ne govore ništa. Danas je obveza dati rezultate za 17 najopasnijih dioksina i
furana. Najveća rasprostranjenost tih tvari dokazana je u zapadnim zemljama, zato što su i
emisije u okoliš tamo bile najveće kroz duge godine. Istraživanja pokazuju kako se danas uz
sve poduzete mjere smanjivanja emisija još uvijek javljaju izrazito velike količine
halogeniranih dibenzodioksina i dibenzofurana u Japanu i USA. Kod toga treba napomenuti
kako su nam pouzdani podaci na raspolaganju uglavnom iz zapadnih zemalja Europe i Japana.
Tako se danas najveći rezervoari halogeniranih dibenzodioksina nalaze u PCB uljima, pepelu
iz filtarskih uređaja spalionica, u kanalizacijskom mulju, sedimentima rijeka, u tlu, itd.
Poduzimaju se već godinama različite akcije u smanjivanju njihovih količina u naprijed
rečenim rezervoarima. Tako se npr. do 1987. godine nalazilo u kanalizacijkom mulju grada
Hamburga više od 200 ng halogeniranih dioksina po kg mulja odnosno više od 40 ng/kg
komposta iz mulja, a zadnjih godina su te količine smanjene za 3 do 4 puta. Stručnjaci iz
Hamburga pokušali su istražiti koliko se od totalnih halogeniranih dibenzodioksina iz njihova
okoliša nalazi u njegovim različitim dijelovima. Tako je nađeno da se čak 68.7% nalazi u tlu
(ne uključujući odlagališta otpada i onečišćena područja) te čak 31.3% u sedimentu rijeke
Elbe, dok je ostalo beznačajno (voda, zrak, vegetacija). Totalna količina halogeniranih
dibenzodioksina i dibenzofurana u tlu grada Hamburga iznosi oko 4.3 kg, od čega je skoro
15% rasprostranjeno na poljoprivrednom području.
Ključno je reći da dioksini i furani nastaju u visokoenergetskim procesima gdje se kao
sirovina pojavljuju halogenirani organski spojevi ili čak anorganske soli halogena. Dakle, tu
su uključene također cementare i sva energetska postrojenja bez obzira na energent (drvo,
ugljen, naftni derivati, itd.), ako sadrže halogene. Što se spaljivanja organskog materijala tiče
važni su temperatura izgaranja, pretičak kisika pri procesu, vrijeme zadržavanja u plamenu i
sadržaj halogena. Radovi pokazuju da se pri temperaturama iznad 900-1.100 oC izrazito
značajno smanjuje iskorištenje kemijskih reakcija pregradnje, koje vode nastajanju dioksina i
furana. Kritična koncentracija halogena u uređenim spalionicama jest 1% u ukupnoj masi
energenta. Smanjenjem koncentracije halogena u sirovini za izgaranje značajno pada
iskorištenje nastajanja ovih tvari i u spalionicama otpada se npr. miješaju energenti tako da
ukupna koncentracija klora padne ispod te granice.
1.1.2. Toksikologija
Zbog izrazite lipofilnosti i visokog koeficijenta raspodjele oktanol/voda halogenirani
dibenzodioksini i dibenzofurani mogu se apsorbirati iz probavnog sustava tek uz lipofilnog
promotora otapanja, npr. masti. Tim putem oni i dolaze u organizam otopljeni u životinjskim
ili biljnim mastima, kada im je biološka raspoloživost relativno visoka. Bez promotora
biološka raspoloživost preko probavnog sustava iznosi tek 1%. Alveolarna apsorpcija čestica
dospjelih u pluća također je izrazito visoka i tim putem stižu u organizam preko onečišćena
zraka. U pokusnih životinja opisana je apsorpcija preko kože, posebno ako postoji promocija
otapanja lipofilnim otapalom, a čini se da postoji mogućnost apsorpcije preko kože i u ljudi.
Raspodjela u organizmu je izrazita prema masnim dijelovima odnosno masnim organima,
gdje nastupa duboko skladištenje. Pronađen je i protein s izrazito visokim afinitetom za
halogenirane dibenzodioksine, a najveće su mu koncentracije u citosolu, čime se može
protumačiti dobra raspodjela kroz sve organe. Vrijeme polueliminacije iz masnog tkiva mjeri
se godinama, pa ga onda praktički nije moguće niti odrediti u krvi ili mokraći kao najčešćim
materijalima analize u toksikologiji. Prolaze kroz placentalnu barijeru, a poseban problem
predstavlja snažni gradijent prelaska iz masna tkiva u mlijeko u dojkama (dijelom
zahvaljujući posebnom proteinskom nosaču), što ima brojne ozbiljne posljedice. Moguća je
također preraspodjela dibenzodioksina i dibenzofurana kod mršavljenja te povećano izlaganje
osjetljivih organa osobe koja mršavi. Praktički se ne biotransformira, ali postoje podaci o
njihovoj eliminaciji preko žuči i dalje stolicom.
Podaci o LD 50 značajno ovise o vrsti na kojoj je obavljano ispitivanje, pa i o spolu,
kako je moguće vidjeti iz Tablice 1.
Tablica 1. LD 50 2,3,7,8-TCDD u različitih životinjskih vrsta
vrsta
štakor
štakor
miš
zamorac
spol
m
ž
m
m
m
zec
pas
majmun
m
ž
način primjene
na usta
na usta
na usta
na usta
na usta
na usta
na usta
preko kože
na usta
na usta
LD 50 (mg/kg)
0.222
0.045
0.114
0.284
0.0006
0.002
0.115
0.275
0.03-0.3
<0.07
2,3,7,8-TCDD je svakako najotrovniji od svih predstavnika dioksina, a sličnu
otrovnost imaju drugi tetraklor derivati (još jedan dibenzodioksin i 2 dibenzofurana), dok su
drugi značajno slabije toksični za 5 do 100 puta ili više. Kod tih pokusa nađeno je da je ciljni
organ jetra. Opaža se značajan gubitak tjelesne težine (više od 30%), pojava klorakni,
povećana sinteza δ-aminolevulinske kiseline, indukcija mikrosomalnih enzima,itd. Životinja
umire zbog oštećenja brojnih organa kao što su jetra, bubreg (tubularna oštećenja), timus s
pojavom imunosupresije, koštana srž, itd. Kod ljudi su bilježena akutna otrovanja koja su bila
uzrokovana kombinacijom kemikalija te ima samo nekoliko slučajeva sasvim jasno vezanih
uz halogenirane dibenzodioksine. Već spomenuti slučajevi otrovanja trojice kemičara na
sintezi TCDD su najčišći, ali nedovoljno istraženi. Kod svih otrovanih opažene su klorakne
nekoliko tjedana nakon izlaganja 2,3,7,8-TCDD-u, iako su svi kemičari navodno radili
propisno u digestoru uz korištenje nužne zaštitne opreme. Klorakne su se kod svih zadržale 2 i
više godina. Uz to je opažen kod dvojice gubitak težine 5 do 10 kg uz glavobolje,
abdominalnu bol, vrtoglavice. Od biokemijskih promjena nađen je izrazit porast razina
kolesterola, što se zadržalo godinama. Ta pojava uz razvoj hiperlipoproteinemije A nalazi se i
kod kronična unosa svih kloriranih dibenzodioksina i dibenzofurana u organizam.
Kronični unos halogeniranih dibenzodioksina i dibenzofurana u organizam životinja u
višim dozama ima sličan tijek kao kod akutnog unosa većih količina. Prvi znakovi izloženosti
su pad tjelesne težine, pojava klorakni, povećana jetra, indukcija različitih jetrenih enzima,
itd., a jednaki su i ciljni organi sa sličnim posljedicama. Učinci na ljude kod kronična
izlaganja slični su već opisanim kod akutne izloženosti. Već spomenuti slučajevi
akcidentalnih otrovanja su Yusho bolest i slučaj Seveso, ali slučajeva miješanih uzroka
otrovanja bilo je izrazito mnogo na farmama, u proizvodnji pesticida i drugim mjestima.
Slučaj Yusho dogodio se u tvornici ulja gdje je iz izmjenjivača topline curio PCB u jestivo
ulje. Koncentracije PCB u ulju dosizale su vrijednosti 2.000-3.000 ppm, a ljudi su prije pojave
znakova otrovanja pojeli u prosjeku 800 ml ulja. Ukupno je oboljelo 1.057 osoba kod kojih su
jasno dokazani znakovi bolesti. Broj umrlih iznosio je 22 osobe, a znakovi su bili tipični. O
kancerogenosti u slučaju Yusho će biti riječi kasnije. U Sevesu je pak došlo do eksplozije
kotla za proizvodnju triklorfenola i oblak onečišćenja zahvatio je područje od 109 ha uz
izravnu izloženost 2.000 ljudi, ali su bile izložene i domaće odnosno divlje životinje. Pet dana
kasnije umrla je prva životinja a odmah nakon toga pojavili su se znakovi izlaganja u nekoliko
djece (klorakne). Tvornica je pokušala zataškati slučaj, ali su se znakovi bolesti počeli javljati
i u drugih, pa je evakuacija obavljena 17 dana nakon nesreće (dakle subkronična toksičnost).
Ukupno je iz jako onečišćena područja evakuirano 730 ljudi razne dobi, a još 1.300 djece iz
susjednih područja. Pregledano je preko 40.000 ljudi, a 600 slučajeva je proglašeno
suspektnima, dok se kod 134 osobe moglo dokazati klorakne. Sve do danas se obavljaju
istraživanja u populaciji koja je u većoj ili manjoj mjeri bila izložena kloriranim
dibenzodioksinima u Sevesu i nalaze se različiti poremećaji, od hiperkolesterolemije do
smanjenja pokretljivosti spermatozoida, ali povećana učestalost tumora u odnosu na
populaciju na sreću nije nađena.
Kronična izloženost niskim koncentracijama halogeniranih dibenzodioksina kroz dugi
period povezana je s ozbiljnim štetnim učincima. Pri koncentracijama 1-10 ppm na
bakterijskom modelu TCDD pokazuje jasnu mutagenost. Povećana pojava kromosomskih
aberacija javlja se kod muških štakora pri kroničnom unosu doza 0.02 mg/kg preko usta. Doze
od 0.25 ng/kg/d u štakora izazivaju pojavu neoplazmi nakon 95 tjedana, doze od 0.1 ug/kg/d
kroz dvije godine izrazito povećavaju u štakora učestalost hepatocelularnog karcinoma.
Teratogeni učinci u štakora učestalo je javljaju kod doza 0.003 ng/kg/d, a reproduktivna
toksičnost u trećoj generaciji javlja se kod doze od 0.1 ug/kg/d kroz 90 dana.
1.1.3. Podaci o karcinogenosti
Unatoč većeg broja dokazanih otrovanja halogeniranim dibenzodioksinima, pa čak i
poznatih slučajeva Seveso ili Vijetnamski rat, dovoljno pouzdani podaci dobiveni su iz studija
izloženosti radnika na proizvodnji klorfenoksi herbicida. Ukupno je u istraživanje uključeno 4
skupine takvih radnika u USA te veći broj oboljelih od Yusho bolesti s nekih 2.000 slučajeva
dovoljne izloženosti da se pojave znakovi bolesti. Pokazalo se da su neizlječive bolesti jetara
2-3 puta češće u izloženih nego u nacionalnom prosjeku. U slučaju Yusho praćenje je trajalo
22 godine i nađena je tri puta veća pojavnost tumora jetara. Nažalost, ostali slučajevi, a
posebno onaj vijetnamski, znatno su slabije praćeni i mi danas nemamo dovoljno jakih dokaza
o kancerogenosti TCDD u čovjeka i, što je još važnije, o minimalnim dozama kod kojih se
značajno povećava rizik od pojave tumora.
Eksperimenti na životinjama obavljani su godinama, a posebno na štakorima i
mačkama, gdje se našlo povećanu učestalost tumora jetara kod muških i ženskih životinja.
Pojava tumora je bila ovisna o načinu primjene i prikupljen je dovoljan broj podataka za
donošenje jasnih zaključaka. Najveća učestalost tumora nađena je u tetra kloro dibenzodioksina i dibenzo-furana, a kod ostalih je opasnost smanjena. Smatra se kako kronični
dermalni unos doza 10 do 30 ppm u ulju odnosno 100 do 3000 ppm u vodi mogu izazvati
ozbiljne učinke. Višegodišnja inhalacija 70 ng/d kod odrasla čovjeka može izazvati štetne
učinke.
Temeljem svih istraživanja TCDD svrstan je u Skupinu I. kancerogena, a kod ostalih
halogeniranih dibenzodioksina i dibenzofurana nalaze se primjeri svrstavanja u Skupinu II ili
čak Skupinu III. Zbog toga je uveden tzv. “Toxicity Eyueivalency Factor” (TEF) za procjenu
rizika kompleksnih smjesa dibenzodioksina i dibenzofurana, kakve srećemo u praksi. Tim
faktorom se pokušava za sve predstavnike halogeniranih dibenzodioksina i dibenzofurana
odrediti ekvivalent otrovnosti u odnosu na 2,3,7,8-TCDD čiji je faktor 1. Izabrano je 17
polihalogeniranih dibenzodioksina i furana zbog njihove relativno ozbiljne otrovnosti.
Vrijednosti njihovih TEF-ova prikazani su u Tablici 2. Kao što je vidljivo zapravo su 3
predstavnika prikazana na slici xxx posebno opasna i vrlo slična onom najgorem. Međutim, i
oni s manjom vrijednosti TEF mogu biti problem kad dolaze u povišenim koncentracijama. U
pravilu nastaje smjesa takvih tvari i onda je uvedena formula za izračunavanje stvarne
vrijednosti tog faktora.
Tu formulu ne prihvaćaju svi stručnjaci zbog mogućih interakcija između pojedinih tvari, ali
danas nema boljeg načina prikazivanja ukupne otrovnosti neke smjese dioksina.
Tablica 2. Toksični ekvivalenti (TEF) najopasnijih polihalogeniranih dioksina i furana
Dioksini*
Toksični ekvivalentni faktor
(TEF)**
2,3,7,8-TCDD
1
1,2,3,7,8-PnCDD
1
1,2,3,4,7,8-HxCDD
0.1
1,2,3,6,7,8-HxCDD
0.1
1,2,3,7,8,9-HxCDD
0.1
1,2,3,4,6,7,8-HpCDD
0.01
OCDD
0.0001
2,3,7,8-TCDF
0.1
1,2,3,7,8-PnCDF
0.05
2,3,4,7,8-PnCDF
0.5
1,2,3,4,7,8-HxCDF
0.1
1,2,3,6,7,8-HxCDF
0.1
1,2,3,7,8,9-HxCDF
0.1
2,3,4,6,7,8-HxCDF
0.1
1,2,3,4,6,7,8-HpCDF
0.01
1,2,3,4,7,8,9-HpCDF
0.01
OCDF
0.0001
* Izraz dioksini odnosi se ovdje na 7 dioksina i 10
furana kao polihalogeniranih tvari.
** Izradili van den Berg, et al., 1998. Kasnije rađene
nebitne korekcije.
Dibenzodioksin
2,3,7,8-TCDD
1,2,3,7,8-PnCDD
1,2,3,7,8-PnCDF
Slika 3. Najopasnije strukture polihalogeniranih dibenzodiksina i dibenzofurana
1.1.4. Unos u ljudski organizam
Tijekom 1990. godine jedna radna skupina WHO je zaključila da se u prosjeku 90%
dnevnog unosa dioksina odnosi na ingestiju preko probavna sustava. Posebno se to odnosi na
hranu životinjskog podrijetla, koja je odgovorna za unos prosječno 2 pg TEQ/kg. Sve druge
namirnice, posebno one nemasne beznačajan su izvor unosa halogeniranih dibenzodioksina i
dibenzofurana. Kao rezultat brojnih mjera smanjivanja emisija ovih tvari u okoliš zadnjih
godina opaža se smanjivanje unosa u organizam putem hrane. Tijekom 1991. godine dnevni
unos dibenzodioksina u Njemačkoj je za odrasle osobe iznosio 127 pg TEQ/d, a danas se
smanjio na nekih 70 pg TEQ/d. Jednako tako je ohrabrujuće što se u približno 1.000 uzoraka
mlijeka žena smanjila koncentracija s 34 pg TEQ/g mliječne masti na 14.2 pg TEQ/g za samo
6 godina.
U svibnju 1998. WHO je procijenio rizik koji dioksini mogu uzrokovati zdravlju ljudi.
Utvrđeno je da bi dnevni unos od 10 pg TCDD/kg trebalo postaviti kao granicu bez rizika.
Nakon toga su dobiveni dodatni podaci o neurotoksičnim učincima i učincima na endokrini
sustav što je granicu smanjilo na 1-4 pg/kg/d
1.1.5. Legislativa
U mnogim zemljama zapada poduzimaju se mjere na smanjenju dnevnog unosa TEQ u
ljudske organizme, a obično ograničenja polaze od stvarna stanja u zemljama. Obzirom na to
da je najveći dio unosa hranom, onda se izrazita pozornost obraća namirnicama, odnosno
indirektno vodi i tlu odnosno svim čimbenicima koji mogu povećavati koncentracije tih tvari
u temeljnim dijelovima okoliša.
Što se kemikalija tiče najveću pozornost se posvećuje proizvodima namijenjenim za
tržište, a posebno pesticidima. Kreće se od TEQ vrijednosti onečišćenja i dijeli ih se u tri
skupine, kako se vidi iz tablice 3.
Tablica 3. Granične vrijednosti PCDD/PCDF u kemikalijama
Skupina
Tvar
I
2,3,7,8-Cl 4 DD, 1,2,3,7,8-Cl 5 DD,
2,3,7,8-Cl 4 DF, 2,3,4,7,8-Cl 5 DF
maksimalna koncentracija (ug/g)
zbroj jednak ili manji od 1
II
1,2,3,4,5,8-Cl 6 DD, 1,2,3,7,8,9-Cl 6 DD,
1,2,3,6,7,8-Cl 6 DD, 1,2,3,,7,8-Cl 5 DF,
1,2,3,4,7,8-Cl 6 DF, 1,2,3,7,8,9-Cl 6 DF,
1,2,3,6,7,8-ClDF, 2,3,4,6,7,8-Cl 6 DF
zbroj jednak 5
III
1,2,3,4,6,7,8-Cl 7 DD, 1,2,3,4,6,7,8,9-Cl 8 DD, zbroj jednak ili veći od 100
1,2,3,4,6,7,8-Cl 7 DF, 1,2,3,4, 7,8,9-Cl 8 DF,
1,2,3,4,6,7,8,9-Cl 8 DF
Obzirom na to da je spaljivanje otpada jedan od najvažnijih izvora dibenzodioksina i
dibenzofurana izrazita pozornost je posvećena njihovim emisijama. Treba obratiti pozornost
na direktivu 94/67/EC koja postavlja granicu emisija na koncentraciji 0.1 ng TEQ/m3. Zemlje
EZ su zadnjih godina ugradile ovu direktivu u svoje zakone. Neke zemlje su uz to još
dogradile propise glede ostalih uvjeta spaljivanja otpada, pa se npr. danas utvrđuju minimalno
dopuštene temperature izgaranja u pećima, vrijeme zadržavanja u plamenu, itd.
Prilično važan izvor halogeniranih dibenzodioksina i dibenzofurana je kanalizacijski
mulj, pa se i na tom području postavilo granične vrijednosti koncentracija. Nijemci su tako
utvrdili graničnu vrijednost od 100 ng TEQ/kg suhog mulja koji će se koristiti kao gnojivo
nakon ili bez kompostiranja. Nadalje, utvrđena je granična količina od 5 t suhog
kanalizacijskog mulja za gnojenje po ha svake 3 godine. Austrija je pak utvrdila količinu od
50 ng TEQ/kg kanalizacijskog mulja.
Posebna pozornost posvećena je tlu za uzgoj prehrambeni proizvoda. U Njemačkoj su
granične vrijednosti utvrđene 1992. godine. U prvom redu se zahtjeva da koncentracije
halogeniranih dibenzodioksina i dibenzofurana u takvu tlu moraju biti smanjene na 5 ng
TEQ/kg tla za uzgoj namirnica. U međuvremenu je dopušteno naći koncentracije 5-40 ng/kg,
ali za posebne namjene takva se zemlja ne može koristiti u poljoprivredi. Posebne namjene se
odnose npr. na hranu za djecu. Remediacija poljoprivrednog zemljišta se predlaže u slučaju
kada koncentracije prelaze 100 ng TEQ/kg. U urbanim područjima gdje se ne uzgajaju biljke i
ne hrani stoka dopuštaju se koncentracije 1.000 ng TEQ/kg tla, a u industrijskim područjima
granična vrijednost je 10.000 ng TEQ/kg tla.
Europske zemlje posebnu su pozornost obratile na mlijeko i mliječne proizvode zbog
toksikokinetike TCDD i TCDF. Bazirano na totalnom dnevnom unosu od 10 pg TEQ/kg/d,
maksimalna koncentracija u mlijeku od 1993. godine ne bi smjela preći 5 pg TEQ/g mliječne
masti. Svi proizvodi na bazi mlijeka koji prelaze rečenu granicu moraju se povući s tržišta.
Istim aktima nastoji se postići smanjenje koncentracije ispod 3 pg/kg mliječne masti. Konačno
se teži granici od 0.9 pg TEQ/g mliječne masti. Nažalost, više od 50% mliječnih proizvoda u
Europi prelazi rečenu granicu. Slične granice odredili su Irci, Britanci i Nizozemci.
Emisije dioksina iz industrijskih objekata (ne odnosi se na domaćinstva ili motorna
vozila) određene su jednako u Hrvatskoj i EZ. One ne bi smjele preći 0,1 ng/m3 za TCDD, a
za ostale derivate se izračunava prema općoj formula za TEQ.
1.1.5. Zaključno
Halogenirani dibenzodioksini i dibenzofurani svakako predstavljaju opasnost za
čovječanstvo makar dolazili u tragovima i zdravstvo mora toj opasnosti posvetiti veliku
pozornost. Iako svi dosadašnji podaci govore kako su maksimalno dopuštene granice unosa
dobro utvrđene, ne smije se zaboraviti kako je na sreću broj podataka o otrovnosti tih tvari u
ljudi još uvijek prilično malen. Međutim, može se reći da se radi o ekstremno otrovnim
tvarima kod akutnog unosa te ekstremno snažnim mutagenima, karcinogenima i
reproduktivno toksičnim tvarima kod dugotrajnog unosa.
Dioksini i furani mogu nastati u apsolutno svim termičkim procesima gdje sirovine
sadrže halogene (vjerojatno čak u šumskim požarima), ali će količine nastalih produkata
ovisiti o koncentracijama halogena u sirovini i drugim naprijed spomenutim činiteljima. Kako
su koncentracije klora u energentima kod proizvodnje cementa znatno niže od kritične
koncentracije od 1% onda je i opasnost nastajanja ovih opasnih produkata smanjena. Problem
predstavlja izrazito neslaganje stručnjaka o razinama opasnosti kod pojedinih termičkih
procesa, a često se javljaju ekstremno suprotstavljena mišljenja. Jedni bagateliziraju problem
(npr. tvrdnje da su glavni izvor dioksina šumski požari), a drugi ga preuveličavaju ne
priznajući da se zadnjih desetljeća učinilo izrazito mnogo na smanjivanju emisija u okoliš. O
zdravstvenim učincima da se i ne govori.
1.2. Živa
1.2.1. Izvori emisija žive
Ovaj neobični metal je poznat po brojnim dilemama, zabludama i krivim podacima u
znanstvenoj javnosti, a onda je normalno da je zbrka u glavama ljudi prilično velika u pogledu
njezinih opasnosti. Zadnjih godina su uslijedile zabrane stavljanje u promet žive ili proizvoda
(npr. termometri, barometri, tlakomjeri itd.) koji je sadrže, pa su se još više povećali strahovi
od žive. Radilo se zapravo o težnji EU da se uklone iz ljudske uporabe svi oblici žive koji se
mogu ukloniti ljudskom djelatnošću, a razlog je bio u smanjivanju rizika od štetnih utjecaja
tog opasnog metala.
Ključni problem sa živom je njezina sveprisutnost na našoj planeti. Ona dolazi u
prirodi u elementarnom stanju ili češće u obliku soli, a nije jednako rasprostranjena na planeti.
Cijeli Mediteran je poznat po povećanim količinama žive u tlu i vodama u odnosu na druge
krajeve svijeta. U Sloveniji je do prije 20 godina još aktivno radio rudnik žive, a kod nas u
Hrvatskoj postoje mjesta sa značajnim količinama žive u podzemlju. Tako su npr. Molve
poznate po živi, koja izlazi iz bušotina zajedno sa zemnim plinom i onda nastaju problemi
njezinog odvajanja te povremenih akutnih otrovanja. Suradnici HZTA su u više navrata
boravili u Molvama kako bi pomogli zaštiti radnika i smanjivanju emisija žive iz postrojenja u
okoliš. Prema starim podacima WHO prirodne emisije (posebno vulkani i prirodno
isparavanje iz tla) žive u zrak na našoj planeti iznose 2700 – 6000 t/g. Te vrste emisija žive
nikako nije moguće spriječiti i one su zapravo postojale od kad je zemlje i života na njoj.
Emisije žive nastale ljudskom aktivnošću nije u novije vrijeme nitko detaljnije
istraživao, ali devedesetih godina (još su korišteni rudnici žive) odredilo sa da bi mogle
iznositi više od 10000 t/g. Međutim, nije se uzelo dovoljno u obzir druge ljudske aktivnosti.
U prvom redu se misli na sve oblike spaljivanja organskog materijala, bez obzira jesu li to
fosilna ili obnovljiva goriva. Posebno mnogo se žive može naći u nekim vrstama ugljena, koji
je i inače poznat po mogućem visokom sadržaju različitih teških metala (npr. uran u
hrvatskom ugljenu iz Labina), ali i druga fosilna goriva sadrže živu. Naravno da se
sveprisutna živa nalazi u svakom biljnom materijalu, a oslobađa se posebno dobro u zrak kod
bilo kojeg spaljivanja. Na tom području čovjek može izrazito puno učiniti i zbog toga se
regulativom o kemikalijama zadnjih godina nastoji smanjiti na što je moguće manju mjeru
ove emisije.
Treba izrazito snažno naglasiti da živa prisutna u svim živim organizmima ne
predstavlja problem okoliša, jer se nalazi tamo kao ionska ili organometalna živa i ne očekuje
se njezine emisije u zrak. Naravno da se živa može širiti hranidbenim lancem odozdol prema
gore, ali to je drugi problem, koji je ipak dijelom povezan s emisijama elementarne žive u
zrak.
Emitirana elementarna živa se brže ili sporije iz zraka deponira na tlo ili vode
utjecajem oborina i procesima oksidacije u zraku. Moguća je i adsorpcija na čvrste materijale,
posebno u zatvorenim prostorima. Neki smatraju da se pare žive zadržavaju u zraku do 3
godine nakon emisije. Dolaskom na tlo nastupa njihova oksidaciju u topljive ione, koji onda
mogu biti podložni drugim procesima. Brojni živi organizmi (bakterije, ribe itd.) su u stanju tu
živu metabolizirati obično u metilživu, koja se onda počinje hranidbenim lancem širiti na
različite druge organizme.
Ljudska izloženost živi može nastupiti različitim putovima, ali se smatra da je najveći
problem prehrana, a preko pluća samo u slučaju visokih koncentracija (npr. na radnom
mjestu). Uz hranu se spominju i mnogi drugi izvori, kao npr. amalgamske plombe ili neki
kozmetički pripravci, ali oko toga se među znanstvenicima vode rasprave već barem 25
godina.
1.2.2. Toksikokinetika
Ovdje će biti rasprave samo o elementarnoj živi i njezinom unosu u ljudski organizam,
iako to nije najvažniji način unosa. Osnovni podaci su dani u Tablici 4.
Tablica 4. Pretpostavljeni prosječni dnevni unos žive (µg/d) u općoj populaciji (ne na radnom
mjestua
Izvor
zrak
riba
druga hrana
voda za piće
zubne plombe
UKUPNO
a
pare elementarne žive
0.030 (0.024)
0
0
0
3.8-21 (3-17)
3.9-21 (3.1-17)
anorganska živa
0.002 (0.001)
0.600 (0.042)
3.6 (0.25)
0.050 (0.0035)
0
4.3 (0.3)
metil živa
0.008 (0.0064)
2.4 (2.3)
0
0
0
2.41 (2.31)
Izvor: Environmental Health Criteria 101: Methylmercury (WHO, 1990).
U zagradi su navedene pretpostavljene količine zadržane u tijelu odrasle osobe.
Gore navedeni podaci su vrlo okvirni za USA, jer unos ovisi o području gdje ljudi obitavaju.
Treba samo spomenuti kako je po brojnim autorima unos žive iz plombi daleko preuveličan i
nerealan, iako je podatke devedesetih objavila upravo WHO u seriji svojih publikacija. Ako se
ipak zubne plombe uzmu s rezervom kao izvor elementarne žive, onda je unos preko pluća
zapravo beznačajan (0,5%) u odnosu na ostale načine unosa. Problem je jedino u tome što se
takva živa najduže zadržava u organizmu.
Elementarna živa se apsolutno najvećim iznosom apsorbira preko pluća, a izgleda da
se dijelom može apsorbirati i preko kože. Preko probavnog sustava se ne apsorbira. To je
najbolji način apsorpcije para, a logično je da se nakon udisanja i najbolje zadržava u
organizmu (oko 80%). Radi se o tome da elementarna živa kao vrlo lipofilna lako prodire
kroz sve barijere, uključujući krvno-moždanu i tamo se skladišti te metabolizira u ionsku živu.
Ova pak vrlo teško prolazi krvno-moždanu barijeru i tako se duže zadržava u mozgu.
Nakuplja se ona i u drugim organima poput bubrega, a problem je i u tome što lako prolazi
posteljicu i tako može ugroziti plod u trudne žene. Ionska živa npr. slabo prolazi kroz
posteljicu. Neki podaci pokazuju da je skladištenje posebno snažno kod male djece. Živa se u
organizmu može oksidirati u ione Hg2+ ili prevesti u metil-živu, ali je u ljudskom organizmu
značajnija oksidacija. Vrijeme polueliminacije (vrijeme kroz koje se početna koncentracija
smanji dvostruko) iznosi od nekoliko dana do nekoliko tjedana, ovisno o organizmu i vrsti
unijete žive. Zbog dubokih skladišta može se u organizmu živa nalaziti još godinama nakon
prestanka rada u atmosferi onečišćenoj živom.
1.2.3. Učinci žive na ljudsko zdravlje
Apsolutna većina podataka o utjecaju na ljudsko zdravlje dobivena je praćenjem
radnika izloženih živi na radnom mjestu te akutnim otrovanjima. O posljedicama izloženosti
živi iz okoliša (prvenstveno prehrane) također podaci dolaze s mjesta ekstremne izloženosti
(npr. Minamata bolest u Japanu nastala zbog ribe teško kontaminirane metil-živom). O
kroničnim utjecajima iz okoliša na opću populaciju praktički nema podataka osim na
životinjskom modelu.
Definitivno sigurno su na prvom udaru mozak i periferni živčani sustav. I prvi
simptomi blažih otrovanja živom vezani su s utjecajem na mozak i živce. Zapravo su prvi
simptomi vrlo nespecifični i sastoje se u nesanici, uznemirenosti i/ili agresivnosti, a onda se
javljaju tremor, halucinacije, delirium, suicidalne reakcije, gubitak memorije, otežano
pamćenje ili učenje i eretizam (prenadraženost i osjetljivost na nadražaje uz nesocijalno
ponašanje). Zapravo se dobar dio ovih simptoma može smatrati nespecifičnima i često ljudi
smatraju takve osobe naprosto nedruštvenima, konfliktuoznima itd., a tremor ili nesanica su
povezani s brojnim drugim stanjima. Treba naglasiti kako su na živu posebno osjetljiva djeca i
da su upravo naprijed navedeni simptomi kod njih jače izraženi kod nižih koncentracija žive
nego u odraslih osoba. Problem je i u tome što su oštećenja mozga nepopravljiva i često se
neki od navedenih simptoma više ne povlače ili se barem ne ublažavaju značajno. Davno je
pokazana dobra korelacija između koncentracija žive u mokraći ili kosi s nekim simptomima.
Tako se npr. zna da se koncentracija žive u mokraći 30-100 µg/g kreatinina može povezati sa
značajnijim simptomima učinaka na središnji i periferni živčani sustav. U općoj populaciji se
ne nalaze ovakvi simptomi, osim ako ne postoji povijest akcidentalnog izlaganja živi.
Bubreg je drugi ciljni organ, ali češće vezan uz unos živinih soli. Javljaju se na
početku oliguria i anuria, a kasnije nastupa tubularna nekroza kod težih izlaganja živi.
Međutim, zakazivanje bubrega je moguće i nakon izlaganja elementarnoj živi. Postoji izvješće
iz 1978. o stradavanju dvoje djece nakon što se sadržaj razbijenog termometra izlio u njihov
krevet, a rezultat je bio u pojavi nefrotskog sindroma. Ne očekuje se pojava značajnih
oštećenja bubrega kod izlaganja ljudi elementarnoj živi iz okoliša.
Prilično je dobro dokazano da se kod izlaganja živi može pojaviti preosjetljivost, ali
također i imunološki odgovor. Vjerojatno su i štetni učinci na burege povezane s imunološkim
poremećajima izazvanim živom.
Postoji cijeli niz drugih učinaka, a kod visokih izlaganja su poznati oni vezani uz
probavni sustav. Usna šupljina je dobro mjesto za postavljanje sumnje u otrovanje živom. Na
početku se javljaju metalni okus u ustima i smanjeno slinjenje, a zatim se počinje povlačiti
gingiva uz moguće ispadanje zubi i gnojenje desni. Želudac reagira grčevima (tipične kolike
kod otrovanja metalima) kod nešto težih izlaganja, a javljaju se problemi s opstipacijom.
Obavljena su brojna istraživanja mutagenosti i karcinogenosti, ali nisu dobiveni
sigurni pozitivni rezultati. Živa nikad nije proglašena niti mutagenom niti karcinogenom.
Reproduktivna toksičnost je uglavnom vezana uz žene. Bilježe se menstrualni poremećaji kod
radnica izloženih živi kod koncentracija 10 µg/m3 kroz duži period, ali nisu nađeni dokazi o
poremećajima plodnosti. Međutim, čini se da su dokazi o teratogenosti kod ljudi prilično
sigurni. U prvom redu, kod visoke izloženosti na radnom mjestu bilježi se povećana učestalost
spontanih abortusa i kongenitalnih malformacija (spina bifida) u ploda.
Opći problem kroničnog otrovanja živom je u tome što terapija kelirajućim sredstvima
ne daje dobre rezultate. Najčešće se koriste BAL (British Anti Lewisite) ili penicilamin za
uklanjanje žive iz skladišnih prostora i dokazano je da se na taj način živa može brže
izlučivati iz organizma nego prirodnim putem. Vjerojatno je kontrolirana terapija ipak zalog
da se neće pojačavati štetni učinci, ali već učinjene štete se ne mogu popraviti. Ipak valja
naglasiti da se sve naprijed rečeno odnosi na radnike izlagane kroz dulje razdoblje živi na
radnom mjestu, a o izlaganju živi iz okoliša manje je podataka. Minamata je naravno poseban
slučaj vezan uz metil-živu unošenu u organizam prehranom bogatom ribom. To je bio
akcident, a u slučaju izlaganja koncentracijama nešto iznad propisanih graničnih vrijednosti
za koncentracije u zraku nema podataka. Danas se smatra da su te propisane vrijednosti za
živu u zraku garancija za to da se neće pojaviti nikakvi štetni učinci na građane izložene živi u
okolišu. Zbog tih razloga su danas uvedene stroge norme i za emisije žive iz različitih
industrijskih izvora, a onda je logično da se one moraju i kontrolirati. Kao što je već rečeno na
više mjesta u ovoj Studiji, emisije ne bi smjele prelaziti 0,05 ng/Nm3. To može u prvi čas
izgledati prilično niska vrijednost, ali valja računati da industrijski objekti emitiraju u zrak
goleme količine zraka onečišćenog različitim manje ili više opasnim tvarima.
1.3. Ostali teški metali
Ostali teški metali su podijeljeni u dvije skupine. Prva sadrži Sb, As, Pb, Cr, Co, Mn,
Ni i V, a druga Cd i Tl. Nije do kraja jasno zašto je napravljena ovakva podjela, ali u svakom
slučaju je bilo logike za izdvajanje kadmija i talija. Talij se nalazi u svim cementima, jer se
dobro ugrađuje i onečišćenje zraka tim metalom govori o manipulacijama s cementom (npr.
veliki građevinski radovi kad je uokolo povišen sadržaj talija u sedimentu). Kadmij pak više
govori o onečišćenju zraka zbog goriva koje ga sadrži. Svakako bi iz velike skupine trebalo
izdvojiti arsen, olovo i krom. Oni su također prvenstveno vezani uz sirovinu za proizvodnju
cementa i konačni proizvod će ih sadržavati bez obzira na izabrano gorivo. Jedino arsen može
biti sastavni dio goriva u nešto većoj mjeri, posebno kod drva iz krajeva s tlom bogatim
arsenom. Apsolutna većina od njih se u obliku oksida ugrađuje potpuno u cement, a jedino
kod arsena dolazi u obzir djelomično isparavanje kod visokih temperatura. Bez obzira na
njihovu manju važnost u emisijama iz cementara treba reći barem ono najosnovnije o njima.
Arsen dolazi u dimnim plinovima u obliku svojih oksida, a zbog visoke temperature i
dovoljno kisika u cementarama javlja se uglavnom kao pentoksid. Oba oksida imaju slična
toksikološka svojstva i pratila su čovječanstvo od početka Brončanog doba. Po toksikološkim
svojstvima karcinogen je kategorije 1, vrlo je otrovan ako se proguta, nakuplja se u
organizmu, vrlo je otrovan za vodene organizme i može dugotrajno štetno djelovati u vodi.
Vrlo je rasprostranjen geološki iako dolazi u malim količinama. U Hrvatskoj geološki arsen
predstavlja prilično velik problem u dijelu Istočne Slavonije, jer su mu i koncentracije u
podzemnim vodama visoko iznad MDK. Obzirom na to da se u ovom slučaju ne može
očekivati akutna otrovanja (nespecifični GI poremećaji, krvavi proljev, abdominalna bol,
depresija miokarda, letargija, delirij, koma i konvulzije), ovdje će biti pozornost usmjerena
samo na karcinogenost i kronične gangrene udova. Ove su pojave zabilježene kod unosa
arsena u organizam preko vode za piće u Bangladešu te još u nekim mjestima s visokim
koncentracijama ovog metala u vodi i namirnicama. Smatra se da je potrebno izlaganje kroz
nekoliko desetljeća koncentracijama višim od 1 mg/l da bi se povećala vjerojatnost rečenih
štetnih učinaka. Što se tiče unosa preko zraka, treba upozoriti na arsensku hromost u kovača iz
Antike (i njihov bog Hefest je bio šepav). Nije poznato kolike su se koncentracije arsena
javljale na ognjištima gdje se talila bronca s dodanim rudačama bogatima arsenom, ali se
pretpostavlja da su morale biti vrlo visoke. Nema nigdje podataka da bi se javili kronični
učinci izlaganja arsenu preko dišnih putova, pa čak ni na mjestima proizvodnje ovog metala.
Zbog brojnih razloga zabranjene su njegove soli u maloprodaji.
Kadmij je usko vezan uz spalionice komunalnog otpada ali i inače uz spaljivanje
organskog materijala (posebno ranije uz PVC zbog toga što je sadržavao boje na bazi
kadmija). Kadmijev oksid se brzo deponira iz zraka na tlo i tako zapravo predstavlja problem
poljoprivrednog zemljišta. Ranije ga se moglo naći u nekim pesticidima, a vežu ga također i
uz pušenje cigareta kao pravi kronični unos kadmija u organizam. Jedan je od najopasnijih
metala prema utjecaju na ljudsko zdravlje. Definitivno je sigurni karcinogen kategorije II,
mutagen kategorije II i reproduktivno otrovan kategorije II. Obzirom na reproduktivnu
otrovnost poznato je da štetno utječe i na plodnost i na plod. Kod kroničnog izlaganja može
izazvati teška neprolazna oštećenja u organizmu (nefrotoksičnost vrlo izražena) kod povišenih
doza. Vrlo je otrovan za organizme koji žive u vodi i može dugotrajno štetno djelovati u vodi.
Poznat je po teškoj Itai Itai bolesti u Japanu, ali unos kadmija odvijao se prehranom s rižom
navodnjavanom industrijskim vodama onečišćenima kadmijem. Kronična otrovanja uglavnom
završavaju teškim oštećenjima bubrega i pluća. Drugih teških otrovanja iz okoliša nije se
bilježilo, a danas su soli kadmija zabranjene za stavljanje u maloprodaju na području EU.
Apsorbira se uglavnom preko probavnog sustava, a preko pluća uz biološku raspoloživost od
tek 10%. Ima svoj specifični proteinski nosač, metalotionein, što govori da je čovjek od
davnina bio izložen unosu kadmija iz okoliša. Problemi su u njegovom dubokom skladištenju
u pankreasu, jetrima i bubregu. Vrijeme polueliminacije bez davanja kelirajućih sredstava
iznosi 16-33 godine.
Krom je karakteristični sastojak većine cemenata, jer dolazi u sirovini. Nema nikakve
veze s gorivom. Zadnjih desetljeća su propisane zabrane maloprodaje cementa u vrećama ako
sadrži više od 0,005% kroma u VI obliku. Uvedene su tehnologije dodatka reducensa (npr.
željezov (II) oksid) u cement, kako bi se reduciralo kromate. Zabrane su uvedene zbog
izazivanja preosjetljivosti kože i pluća pri vrlo niskim koncentracijama kromata u zraku. Inače
su kromati karcinogeni kategorije I, mutageni kategorije 2 i reproduktivno otrovni kategorije
3. Isto tako su vrlo otrovni za organizme koji žive u vodi te mogu dugotrajno štetno djelovati
u vodi. Zbog svih tih razloga je zabranjeno stavljanje proizvoda s kromatima u maloprodaju.
Kod izlaganja niskim koncentracijama u hrani nema vidljivih učinaka na ljudsko zdravlje, ali
kod preosjetljivih osoba javlja se kod vrlo niskih koncentracija u zraku nadraživanje kože i
dišnog sustava (alergijske reakcije). Karcinogenost je povezana sa značajno višim
koncentracijama od onih pri kojima dolazi u cementu. Dobra strana kromata je to što se lako
reduciraju u okolišu, pa nema velike šanse da će ući u prehrambeni lanac u tom obliku.
Talij je također svud prisutni element, ali ga nema puno u zemljinoj kori. Danas se
koristi na rijetkim mjestima, pa ne smetaju njegove zabrane stavljanja u maloprodaju. Vrlo je
otrovan ako se udiše ili proguta, a ključni problem mu je nakupljanje u živim organizmima.
Nalazi se praktički u svim cementima kao sastojak iz sirovine, pa ga je nemoguće izbjeći.
Sretna okolnost je to što se gotovo u potpunosti ugrađuje u cement kao oksid i u okoliš može
stići samo u česticama cementne prašine. Unatoč njegovih opasnih svojstava ne smatra ga se
značajnim problemom kod rada s cementom (izrada betona), a vjerojatno nije ni problem
okoliša zbog relativno slabe topljivosti u vodi.
O ostalim metalima iz prve skupine nema smisla raspravljati, jer ne predstavljaju
toksikološki problem.
1.4. Oksidi nemetala
Dimni plinovi se sastoje od plinovitih kemikalija, a one čvrste ili kapljične su u
odnosu na njih beznačajne prema količinama. Sa stanovišta ljudskog zdravlja apsolutna
većina tvari iz dimnih plinova (dušik, kisik i ugljikov dioksid) ne predstavljaju nikakvu
opasnost. Opasni su oni plinovi čije su količine vrlo male, kao ugljikov monoksid, sumporov
dioksid, dušikov dioksid i halogenovodici. Obzirom na to da ugljikov monoksid u slobodnoj
atmosferi brzo prelazi u ugljikov dioksid i s toplim dimnim plinovima se odmah penje u zrak,
neće niti on biti uzet u razmatranje. Ostaju oksidi sumpora i dušika.
1.4.1. Sumporov dioksid
Ta prastara kemikalija stara je vjerojatno koliko i zemlja, a sve do prije 50 godina su
geološki izvori bili ključni za emisije SO 2 u okoliš. Od tada se stanje mijenja i izgaranje
organskog materijala, prvenstveno fosilnih goriva, glavni su izvori te kemikalije na planeti.
Istina, i prije je kod svakog izgaranja organskog materijala u većoj ili manjoj mjeri nastajao
SO 2 ovisno o sadržaju sumpora u takvom materijalu. U Americi smatraju da čak 6%
sumporova dioksida dolazi iz cementara.
Toksikološka svojstva sumporova dioksida nisu zanemariva. On je otrov ako se udiše i
može izazvati opekotine kože odnosno sluznica. Akutna otrovanja su relativno rijetka i vezana
uglavnom uz radno mjesto ili mjesto akcidenta, pa o njima neće biti govora. Ipak valja dati
neke podatke o njemu kod akutnog izlaganja.
Tablica 5. Koncentracije u atmosferi povezane s učincima (1 ppm = 2,5 mg/m3)
Osnovna koncentracija u atmosferi (čisti zrak)
Koncentracija u zraku neindustrijskog grada
Nadražujuće za astmatičare
Osjet mirisa
Neujednačeno disanje u zdravih osoba
Poremećaji funkcije pluća (kašalj, otežano disanje itd.)
Trajna oštećenja pluća
Mooguća smrt ili teško oštećenje (edem pluća)
0,0002-0,0004 ppm
0,01 ppm
0,5 ppm
0,5-1 ppm
1 ppm (kroz 1 h)
5 ppm (kroz 8 h)
100 ppm (nekoliko udaha)
Rađena su brojna epidemiološka istraživanja, a još više je rađeno ispitivanja
toksičnosti SO 2 na pokusnim životinjama kod dugotrajne izloženosti preko pluća. Ključni
učinci se odnose na nepopravljive štete pluća, a posebno gornjih dišnih putova. Kronična
opstruktivna bolest pluća uglavnom se danas povezuje sa sumporovim i dušikovim oksidima.
Međutim, posebno su na njegovo djelovanje osjetljiva djeca i svi astmatičari. Kroz godine se
osjetljivost djece na SO 2 smanjuje, ali u nekoj mjeri traje do osamnaeste godine života.
Činjenica je da se opaža povećani pobol od kroničnih plućnih bolesti u svim područjima s
povećanim koncentracijama ove tvari u atmosferi, pa čak i u slučajevima kad njegove
koncentracije ne prelaze značajnije propisane granične vrijednosti. Neki smatraju da se zbog
odgode jasnih simptoma zapravo radi o starim grijesima industrije, kad se nije dovoljno
budno motrilo njegove koncentracije u okolišu. Naravno da sumporov dioksid može izazvati
druge učinke pri povećanim koncentracijama u zraku. Najčešće se misli na nadraživanje
sluznice oka, posebno kod preosjetljivih osoba. Obavljana su brojna druga istraživanja, ali
nikada nisu nađeni CMR učinci (karcinogenost, mutagenost i reproduktivna otrovnost). U
svakom slučaju, ne može se nikako zanemariti štetne učinke sumporovog oksida.
1.4.2. Dušikovi oksidi (dušikov dioksid)
Monoksid i dioksid nastaju uglavnom u procesima izgaranja organskog materijala s
nekim sadržajem organski vezanog dušika uz napomenu da monoksid u atmosferi vrlo brzo
prelazi u dioksid. Tako se zapravo dušikov dioksid smatra glavnim problemom emisija iz
različitih ložišta. Naravno da je nastajao u takvim procesima još prije pojave čovjeka na
zemlji, ali zadnjih stotinjak godina se njegove emisije u zrak dramatično povećavaju.
Dušikov dioksid se ne razlikuje prema vrstama učinaka na ljudsko zdravlje od
sumoprovog dioksida, posebno kod koncentracija pri kojima dolazi u okolišu industrijskih
objekata. Ključna razlika je to što je dušikov dioksid vrlo otrovan kod udisanja za razliku od
sumporova dioksida, koji je tek otrovan.
Dušikov dioksid je kao i sumporov dioksid jedan od glavnih uzroka stvaranja kiselih
kiša, a uz to pod utjecajem UV zračenja prevodi kisik u ozon. Međutim, obzirom da ozon ima
iste učinke na dišne putove kao i dušikov dioksid, onda ovu reakciju ne treba posebno isticati.
1.5. Vodikovi halogenidi
Zapravo se halogenidi rijetko kod požara oksidiraju, kao npr. klor do fozgena, posebno
u slučajevima kad nastaju iz organskih molekula s višim sadržajem klora. Međutim, kod
termičkog izgaranja organskog materijala, oni dolaze u obliku vodikovih halogenida.
Najpoznatiji su vodikov klorid (HCl) i fluorid (HF). Obično su emisije ovih tvari relativno
niske u odnosu na okside nemetala, ali zbog svojih opasnih svojstava za ljudsko zdravlje mora
ih se posebno pratiti. Kod toga treba dodatno naglasiti kako su halogeni (posebno klor) važni
osnovni elementi za gradnju polihalogeniranih dibenzodioksina i dibenzofurana. Zbog tih
razloga treba uvijek kao gorivo birati organski materijal sa što manje halogena u strukturi.
Vodikov klorid je otrov ako se udiše i izaziva opekotine u koncentracijama višima od
100 ppm u zraku. To znači da izaziva oštećenja na plućima i očima. Na životinjskom modelu
(štakor i miš) LC 50 kroz 30 min izlaganja iznosi oko 2500-4000 ppm. Uz teška oštećenja
plućnog tkiva i bronhospazam uglavnom ugibaju od edema pluća. Smatra se da su
koncentracije više od 1300 ppm smrtonosne za čovjeka već nakon nekoliko minuta izlaganja.
Smatra se da je koncentracija u zraku od 10 ppm prihvatljiva za radnike kroz nekoliko sati.
Problem je kronično izlaganje, a posebno kod djece i astmatičara. Izaziva hiperplaziju
mukoze nosa, larinksa i traheje, a lako se mogu dokazati lezije tkiva. Takve pojave se opažaju
kod duže izloženosti osjetljivih osoba već koncentracijama od 0,02 mg/m3. Nema nikakvih
dokaza o drugim značajnijim učincima poput CMR-a (karcinogenost, mutagenost,
reproduktivna otrovnost).
Vodikov fluorid je definitivno opasnija kemikalija od vodikovog klorida. Razvrstava
se u vrlo otrovne tvari kod udisanja, a izaziva vrlo jake opekotine kože i svih sluznica. Kod
nižih koncentracija im se opasna svojstva izjednačavaju. Oni prvi učinci nagrizanja ili
nadraživanja su slični i kod akutne i kronične izloženosti, ali vodikov fluorid ima posebna
dodatna štetna svojstva. Tipičan sindrom je fluoroza, koja je zapravo taloženje u kostima.
1.6. Literatura
Plavšić F., Žuntar I., Uvod u analitičku toksikologiju. Školska knjiga. Zagreb 2006.
Popović K., Miličić J., Milanović Z. Moguća uloga hrvatske industrije cementa u sustavu
gospodarenja otpadom HSGI. Zagreb 1999.
Duraković Z. i suradnici, Klinička toksikologija. Grafos, Zagreb 2000. str. 13-28.
Plavšić F., Wolf-Čoporda A., Lovrić Z., Čepelak D., Siguran rad s kemikalijama. Otisak. Zagreb
2006.
J.Hayes, Pesticides studie in man. Williams & Wilkins, Baltimore/London, 1982.
M.J.Ellenhorn,
D.G.Barceloux,
York/Amsterdam/London, 1998.
Medical
Toxicology.
Elsevier,
New
UNEP, Dioxin and Furan Inventories. UNEP Chemicals, Geneva, 1999.
Hazardous Substances Dana Bank (HSDB). 2,3,7,8-tetrachorodibenzo-p-dioxin. Komercijalna
baza Canadian Centre for Occupational Health and Safety.
Registry of Toxic Effects of Chemical Substances. Dibenzo-p-dioxin, 2,3,7,8-tetrachloro-.
Komercijalna baza Canadian Centre for Occupational Health and Safety.
EPA. Mercury, elemental. wwepa.gov/iris/subst/0370.htm
ATSDR (Agency for Toxic Substances&Disease Registry. Toxicological Profile of Mercury.
wwatsdr.gov/toxprofiles/tp64.html
EPA. Mercury Health Effect. wwepa.gov/effects.htm
EPA. Chromium Compounds. wwepa.gov/ttn/qrw/hlthef/chromium.html
OSHA. Arsenic. wwosha.gov/SLTC/arsenic/index.thml
EPA. Arsenic Compounds. wwepa.gov/ttn/atw/hlthef/arsenic.html
OSHA. Cadmium. wwosha.gov/SLTC/cadmium/index.html
EPA. Cadmium Compounds. wwepa.gov/ttn/atv/hlthef/cadmium.html
EPA. Basic Information about Thallium in Drinking Water.
wwepa.gov/drink/contaminants/basicinformation/thalium.cfm
OSHA. Occupational Safety and Health Guideline for Nitrou Oxide.
wwosha.gov/SLTC/healthguidelines/nitrousoxide/recognition.html
EPA. Nitrogen dioxide. wwepa.gov/air/nitrogenoxides.html
EPA. An Introduction to Indoor Air Quality. wwepa.gov/iaq/no2.html
EPA. wwepa.gov/oaqps001/sulfurdioxide/index.html
STSDR (Agency for Toxic Statement for Sulfur Dioxide.
wwatsdr.cdc.gov/toxprofiles/phs116.html
EPA. Hydrochloric Acid (Hydrogen Chloride). wwepa .gov/ttn/atw/hlthef/hydrochl.html
OSHA. Occupational Safety and Health Guideline for Hydrogen Chloride.
wwosha.gov/SLTC/healthguidelines/hydrogenchloride/recognition.html
CDC. Facts About Hydrogen Fluoride (Hydrofluoric Acid).
wwbt.cdc.gov/agent/hydrofluoicacid/basic/fact.asp
OSHA. Occupational Safety and Health Guideline for Hydrogen Fluoride.
wwosha.gov/STLC/healthguidelines/hydrogenfluoride/recognition.html
2. STANJE GLEDE EMISIJA I IMISIJA
2.1. Emisije
2.1.1. Emisije polihalogeniranih dibenzodioksina i dibenzofurana iz objekata Sv. Kajo i Sv.
Juraj tijekom 2010. i 2011. godine
Emisije «dioksina» mjerene su i ranijih godina na objektima CEMEX-a, ali kao
ukupni dioksini. Istina je da su ukupne koncentracije bile za dva reda veličine niže od GVE
(0,1 ng/m3), ali nisu bili davani rezultati za pojedine od problematičnih tvari. Kroz zadnje
dvije godine se konačno počelo u europskom ovlaštenom laboratoriju mjeriti svih 17
problematičnih tvari, što je bila i obveza CEMEX-a. Uzorkovanja i mjerenja su obavljale
ovlaštene ustanove s važećim certifikatima i u njih nema razloga sumnjati.
Rezultati prikazani u tablicama iz privitka pokazuju da su koncentracije ovih
problematičnih tvari bile za 2 reda veličine ispod GVE, bilo za pojedinačne najopasnije
predstavnike bilo za one od manje važnosti. Zbog toga nisu bili ni rađeni proračuni
propisanim jednadžbama, jer to ne bi imalo nikakvog smisla. Bez obzira na to što je dovelo do
tako niskih emisija polihalogeniranih dibenzodioksina i dibenzofurana, može se zaključiti da
je stanje u tom razdoblju bilo izrazito povoljno. Raniji rezultati mjerenja ukupnih
polihalogeniranih dibenzodioksina su slični i ukupne koncentracije su kroz višegodišnje
razdoblje obveznog praćenja bile istog reda veličine kao kroz posljednje dvije godine.
Ispitivanja prikazana u tablicama 6. do 12. su obavljana na različitim ispusnim
mjestima objekata sv. Kajo i sv. Juraj više od jedan puta godišnje, kako je propisano u
Hrvatskoj i govore da je sadašnje stanje izuzetno dobro što se tiče emisija polihalogeniranih
dibenzodioksina i dibenzofurana. Ne zna se kakvo je stanje bilo prije 5 i više godina, što će
otežati razmatranje o mogućim utjecajima ovih objekata na ljudsko zdravlje u prošlosti.
Problem je u tome što se teški kronični učinci poput karcinogenosti javljaju oko 15-20 godina
nakon izlaganja karcinogenim kemikalijama poput dioksina. O ovom problemu će biti više
rasprave kod prikaza rezultata epidemioloških istraživanja kroničnih i degenerativnih bolesti u
Splitu i okolici.
Ono što se može definitivno sigurno reći, jest činjenica da emisijama dioksina kroz
zadnjih nekoliko godina nisu bili ugrožavani građani naseljeni u području oko dva objekta
cementare. Već koncentracije minimalno niže od GVE po računu vjerojatnosti ne bi smjele
izazivati nikakve štetne učine u ljudi, a ovdje su koncentracije bile oko 100 puta niže od
propisane vrijednosti. Nisu bile potrebne procjene rizika i sigurnosti, jer se to u ovakvim
slučajevima ne radi. Sigurnost je bila visoka i rizici mali, barem u razdoblju zadnjih pet
godina.
Obzirom na to da se naprijed rečene emisije odnose na korištenje ugljena i
petrolkoksa, izrazito je važno predvidjeti što bi se dogodilo da se s određenim postotkom u
energetsko iskorištavanje uključi neko drugo gorivo. O tome će biti riječi u kasnijem tekstu o
mogućim promjenama emisija kod korištenja RDF-a.
Tablic 6. Rezultati mjerenja od 25.02.2012. na ispustu rotacijske peći u objektu sv. Kajo
Tablica 7. Rezultati mjerenja na ispustu klinkera u Sv. Jurju na dan 26.02.2010.
Tablica 8. Rezultati mjerenja na ispustu hladnjaka klinkera u Sv. Kajo 29.07.2012.
Tablica 9. Rezultati mjeranja na ispustu hladnjaka klinkera u Sv. Kajo 07.10.2012.
Tablica 10. Rezultati mjerenja na ispustu rotacijske peći sv. Kajo od 09.08.2010.
Tablica 11. Rezultati mjerenja na ispustu rotacijske peći sv. Kajo od 08.12.2010.
Tablica 12. Rezultati mjerenja na ispustu hladanjaka klinkera sv. Juraj 20.04.2011.
2.1.2. Emisije žive iz objekata Sv. Kajo i Sv. Juraj
Nažalost, u ovom odlomku neće sigurno biti riječi o epidemiološkim podacima, jer su
simptomi otrovanja živom uglavnom nespecifični ili se mogu vezati uz različite bolesti
normalno prisutne u populaciji (npr. Alzhemierov sindrom). Zbog toga će rasprava biti
ograničena samo na emisije i eventualno imisije na mjernim stanicama. Što se tiče emisija,
mjerenja pokazuju stanje uz sadašnje uvjete korištenje ugljena i petrolkoksa. Uz to, uzelo se
samo podatke certificiranih laboratorija (vanjskih i domaćih), koji zadnje dvije godine
obavljaju mjerenja. Ne osporavaju se podaci ranijih mjerenja, ali je činjenica da za mjerenja
kroz zadnje dvije godine postoji čvrsta međunarodna garancija o kvaliteti rada. Ipak valja
naglasiti da su emisije žive i u ranijim vremenima (vidi studije utjecaja na okoliš za Sv. Kajo i
Sv. Juraj za potreba zbrinjavanja željezničkih pragova) u svim mjerenjima emisija bile ispod
GVE.
Za početak se uzimaju rezultati mjerenja koncentracija žive u zraku na različitim
ispustima dviju cementara. Ti su rezultati prikazani u Tablici 13.
Tablica 13. Rezultati praćenja žive u emisijama na objektima sv. Kajo i sv. Juraj tijekom
2010. i 2011. godine
objekt
mjesto uzorkovanja
datum
uzorkovanja
sv. Juraj
sv. Juraj
sv. Juraj
sv. Juraj
sv. Juraj
sv. Juraj
sv. Juraj
sv. Juraj
sv. Kajo
sv. Kajo
sv. Kajo
dimnjak peći
dimnjak peći
dimnjak peći
dimnjak peći
dimnjak peći
dimnjak peći
dimnjak peći
hladnjak klinkera
ispust rotacijske peći
ispust rotacijske peći
ispust rotacijske peći
13.01.2010.
09.09.2010.
10.02.2011.
08.02.2011.
12.07.2011.
17.08.2011.
16.11.2011.
02.02.2011.
09.03.2010.
01.09.2010.
16.12.2010.
izmjerena
koncentracija
ng/Nm3
0,0001
0,01
0,006
0,003
0,001
0,001
0,0012
0,0005
0,00006
0,004
0,0001
GVE
ng/Nm3
0,05
0,05
0,05
0,05
0,05
0,05
0,05
0,05
0,05
0,05
0,05
Treba naglasiti da su izmjerene koncentracije bile prosječno za barem jedan red
veličine niže od GVE, osim u jednom slučaju na dimnjaku peći objekta sv. Juraj. Međutim, i u
tom slučaju nađenih koncentracija istog reda veličine kao GVE one su bile znatno niže od
propisanih vrijednosti za emisije. Iz navedenih rezultata je posve razvidno da su poštivani
propisani standardi te da postoji čvrsta garancija o tome da ljudsko zdravlje i/ili okoliš kroz to
razdoblje nisu mogli biti ugroženi emisijama žive iz dvije cementare. Naravno, uz
pretpostavku da su GVE određene uz visoke faktore sigurnosti za ljudsko zdravlje, a za to su
odgovorne međunarodne organizacije i tijela EU.
2.1.3. Emisije teških metala
Zadnjih dvije godine obavljana su povremena praćenja emisija drugih metala
nejednako za dva promatrana objekta. Ključna tvrtka za mjerenja bio je Ingatest iz Splita, ali
uz aktivno sudjelovanje mariborskog instituta kao kontrolora. Rezultati su prikazani u
tablicama 14. do 17.
Tablica 14. Rezultati praćenja emisija skupine metala u tvornici sv. Juraj
mjerena tvar
Sb+As+Pb+Cr+Co+Cu+Mn+Ni+V
datum
16.11.2011
17.8.2011
12.7.2011
8.2.2011
10.2.2011
9.9.2010
13.1.2010
koncentracija
mg/Nm3
GVE mg/Nm3
0,043
0,3641
0,106
0,443
0,358
0,18
0,0359
0,5
0,5
0,5
0,5
0,5
0,5
0,5
Tablica 15. Rezultati praćenja emisija kadmija i talija u tvornici sv. Juraj
mjerena tvar
Cd+Tl
datum
16.11.2011
17.8.2011
12.7.2011
8.2.2011
10.2.2011
9.9.2010
13.1.2010
koncentracija
mg/Nm3
GVE mg/Nm3
0,002
0,005
0,002
0,003
0,006
0,01
0,0051
0,05
0,05
0,05
0,05
0,05
0,05
0,05
Tablica 16. Rezultati mjerenja emisija kadmija i talija u objektu sv. Kajo
mjerena tvar
Cd+Tl
datum
09.03.2010.
01.09.2010.
02.02.2011.
koncentracija
mg/Nm3
GVE mg/Nm3
0,002
0,002
0,024
0,05
0,05
0,05
Tablica 17. Rezultati mjerenja emisija skupine metala u objektu sv. Kajo
mjerena tvar
Sb+As+Pb+Cr+Co+Cu+Mn+Ni+V
datum
09.03.2010.
01.09.2010.
02.02.2011.
koncentracija
mg/Nm3
0,005
0,15
0,262
GVE mg/Nm3
0,5
0,5
0,5
Rezultati pokazuju da niti kod jednog mjerenja nije bilo prekoračenja GVE za skupine
teških metala. Dapače u značajnom broju mjerenja su rezultati bili red veličine niži od GVE.
Naravno da je puno zanimljivije saznati kakve su bile koncentracije pojedinih
problematičnih metala. Pojedinačne analize svih metala bile su rađene na uzorcima iz sv. Jurja
od 25.03.2011. Koncentracije svih analita bile su ispod GVE,, što je posebno važno naglasiti
za krom VI, arsen, kobalt, talij i živu. Ta mjerenja su bitna zbog činjenice da skupine metala
ne mogu dati pravu sliku o opasnostima od onih najvažnijih. Vjerojatno bi ih u budućnosti
trebalo izdvojiti, jer nema smisla mjeriti bakar, magan, cink, selen ili vanadij s jednakom
pozornošću kao one vrlo opasne. Istina, mora se priznati da i ta skupna analita daje određenu
garanciju ako su im koncentracije ispod zajedničkog GVE. U nekoliko drugih navrata su
također uzorci slani u Maribor radi provjere rada ovlaštene hrvatske tvrtke Ingatest.
Zaključno se može reći da su u zadnje dvije godine praćenje emisija obavljale
certificirane tvrtke i da se njihovim rezultatima treba vjerovati. Temeljem njihovih izvješća se
može zaključiti da niti na jednom od postrojenja nisu emisije metala prelazile zakonom
utvrđene vrijednosti. Nulto stanje prije uvođenja novih goriva je svakako prihvatljivo, barem
u pogledu emisija metala.
2.1.4. Oksidi nemetala
Za razliku od drugih polutanata, ovi se analiti mjere kontinuirano i izvješća daju kao
uprosječena dnevna, mjesečna ili godišnja. Podaci prikazani ovdje su dobiveni od CEMEX-a i
prikazani su u tablicama 18. do 21.
Tablica 18. Prosječne koncentracije SO 2 u sv. Jurju 2011.
mjesec
Siječanj
Veljača
Ožujak
Travanj
Svibanj
Lipanj
Srpanj
Kolovoz
Rujan
Listopad
Studeni
prosinac
Izmjerene koncentracije mg/Nm3
2008
2009
2010
2011
189,9
144.4
185,2
221,4
207,5
171,8
110,2
114,1
99,8
122,1
129,3
3,3
208,7
194,4
272,6
293,0
316,5
215,8
107,7
8,3
92,9
236,31
179,03
156,48
99,58
33,40
24,19
15,50
166,69
22,79
18,39
39,72
36,95
15,33
20,73
28,43
18,77
11,49
9,13
10,95
12,89
12,62
15,31
18,21
GVE mg/Nm3
400
400
400
400
400
400
400
400
400
400
400
400
Tablica 19. Prosječne koncentracije SO 2 u sv. Kajo 2011.
mjesec
Siječanj
Veljača
Ožujak
Travanj
Svibanj
Lipanj
Srpanj
Kolovoz
Rujan
Listopad
Studeni
prosinac
Izmjerene koncentracije mg/Nm3
2011
27,85
27.0
44,9
12,5
37,3
27,1
36,1
62.0
20.0
47,7
32,6
41,4
8,5
79,6
6,8
46,9
94,7
41,1
7,3
55,2
65,5
16,74
23,11
10,93
32,74
36,76
39,75
88,94
78,10
49,51
42,70
44,85
41,00
39,38
18,74
14,24
15,44
21,95
39,38
14,24
GVE mg/Nm3
400
400
400
400
400
400
400
400
400
400
400
400
Tablica 20. Prosječne koncentracije NO 2 u sv. Jurju 2008-2011.
mjesec
Siječanj
Veljača
Ožujak
Travanj
Svibanj
Lipanj
Srpanj
Kolovoz
Rujan
Listopad
Studeni
prosinac
Izmjerene koncentracije mg/Nm3
2008
2009
2010
2011
GVE mg/Nm3
1271,7
1102,9
1009.1
876,8
1061,5
950,7
1002,2
724,3
988,2
1160,3
817,5
12,5
800
800
800
800
800
800
800
800
800
800
800
800
1169,5
711,1
1065,5
1128,1
1381,1
1330,9
1197,4
1377,7
1084,3
1103,65
887,61
770,34
819,13
943,78
859,25
737,96
734,55
966,48
990,89
904,31
975,03
788,11
725,97
680,89
729,76
740,78
659,36
674,96
640,29
597,96
667,91
649,48
Tablica 21. Prosječne koncentracije NO 2 u sv. Kajo 2011.
mjesec
Siječanj
Veljača
Ožujak
Travanj
Svibanj
Lipanj
Srpanj
Kolovoz
Rujan
Listopad
Studeni
prosinac
Izmjerene koncentracije mg/Nm3
2008
2009
2010
2011
893,0
868,1
816,2
839.9
996,6
614,7
624.4
577,3
712,2
863,1
789,2
628,5
604,4
495,8
432,6
373,1
559,1
136,0
951,2
975,6
759,17
610,65
464,51
787,48
670,02
683,09
615,69
607,02
440,85
543,32
583,09
505,09
542,48
577,29
554,56
411,88
521,55
577,29
411,88
GVE mg/Nm3
800
800
800
800
800
800
800
800
800
800
800
800
Ukupno gledano, kroz cijelo razdoblje u oba objekta emisije SO 2 bile su prihvatljive.
Međutim, kod NO 2 stanje je manje povoljno, posebno u prijašnjim godinama, kada su
koncentracije prelazile GVE. Dobro je što su se u novije vrijeme smanjile emisije, posebno u
objektu Sv. Juraj. Ključni problem je u tome što organizam pamti i često se posljedice javljaju
nekoliko godina nakon izlaganja povišenim koncentracijama ovakvih nagrizajućih tvari.
Dakako, puno su važniji rezultati mjerenja imisija, a o njima će biti govora kasnije.
2.1.5. Vodikovi halogenovodici
Obavljana su povremena mjerenja koncentracije vodikovih fluorida u obje cementare i
rezultati se prikazani u tablicama 22. i 23.
Tablica 22. Koncentracije halogenovodika na ispustima rotacijske peći objekta sv. Juraj
Datum uzorkovanja
13.01.2010.
14.09.2010.
21.03.2011.
04.07.2011.
Koncentracija HCl (mg/m3)
Izmjereno
GVE
5,92
10
2.3
10
0,7
10
*
0,5
10
Koncentracija HF (mg/m3)
Izmjereno
GVE
0,67
1
0,5
1
0,18
1
0,30
1
*Izmjereno u Zavodu za javno zdravstvo Maribor
Tablica 23. Koncentracije halogenovodika na ispustima rotacijske peći objekta sv. Kajo
Datum uzorkovanja
09.03.2010.
02.09.2010.
Koncentracija HCl (mg/m3)
Izmjereno
GVE
8,4
10
2,4
10
Koncentracija HF (mg/m3)
Izmjereno
GVE
0,74
1
0,4
1
Iako nije obavljen velik broj mjerenja, pribavljeni rezultati pokazuju dobro stanje u pogledu
emisija vodikovih halogenida. Uz ovakvo stanje se može predvidjeti i manje rizike.
2.2. Imisije
2.2.1. Metali
Na svim mjernim postajama Zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije
mjerena je dnevno ukupna taložna tvar (UTT) te metali kao olovo, kadmij, talij i nikal.
Rezultati su dani u tablicama 24. do 26.
Tablica 24. Prosječne vrijednosti imisija metala na objektu AMS-1
godina
2007.
2008.
2009.
2010.
UTT
mg/m3/d
GV 350
178
260
170
228
Pb µg/m3/d
GV 100
Cd µg/m3/d
GV 2
Tl µg/m3/d
GV 2
Ni µg/m3/d
GV 15
18,351
49,202
6,658
8,110
0,283
0,1915
0,211
0,0321
0,033
0,0290
0,0461
0,0092
7,316
5,644
3,457
3,949
Tablica 25. Prosječne vrijednosti imisija metala na objektu AMS-2
godina
2007.
2008.
2009.
2010.
UTT
mg/m3/d
GV 350
168,1
148
126
169
Pb µg/m3/d
GV 100
Cd µg/m3/d
GV 2
Tl µg/m3/d
GV 2
Ni µg/m3/d
GV 15
12,7
19,723
5,144
4,768
0,232
0,1123
0,0787
0,0233
0,012
0,0119
0,0459
0,0063
9,083
4,3301
3,190
3.383
Tablica 26. Prosječne vrijednosti imisija metala na objektu AMS-3
godina
2007.
2008.
2009.
2010.
UTT
mg/m3/d
GV 350
157
121
114
137
Pb µg/m3/d
GV 100
Cd µg/m3/d
GV 2
Tl µg/m3/d
GV 2
Ni µg/m3/d
GV 15
9,339
15,241
5,796
8,190
0,189
0,0433
0,1583
0,0184
0,018
0,0152
0,0555
0,0036
7,664
3,105
3,160
3.423
Može se reći da niti UTT niti pojedini teški metali nisu prelazili granične vrijednosti
niti u jednoj godini te niti na jednoj mjernoj postaji. Istina, nikal baš nije metal koji bi se
očekivao u emisijama cementara, ali daje općenito sliku općeg onečišćenja na nekom
području. Najbolji indikator onečišćenja iz cementara je talij, a on je bio jednako nizak u
kaštelanskim naseljima kao u centru Splita. To govori o dobrim filtrima u obje cementare.
Kadmij pak govori o onečišćenju iz goriva i u ovom slučaju se pokazuju izrazito dobri
rezultati. Ne treba se čuditi što su koncentracije kadmija i olova slične u kaštelanskim
mjestima kao u centru Splita, jer veliki grad je općenito uvijek više onečišćen nego mala
mjesta. Svakako kadmij i olovo daju dobru sliku o onečišćenju u praćenim urbanim naseljima.
Prema svim mjerenim analitima sve tri lokacije imaju kvalitetu zraka I. kategorije. Iz
izmjerenih prosječnih koncentracija bi se moglo zaključiti da ne treba očekivati štetne utjecaje
na ljudsko zdravlje i okoliš. Vjerojatno niti rezultati epidemioloških istraživanja neće pokazati
utjecaj mjerenih teških metala na ljudsko zdravlje.
godina
2007.
2008.
2009.
2010.
C srednje godišnje
µg/m3
4,973
2,451
2,777
1,546
GV/TV
µg/m3
125/50
125/50
125/50
125/50
Broj prekoračenja
GV godišnje
Nema
Nema
Nema
Nema
2.2.2. Imisije oksida nemetala za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije od 2004.
Tablica 27. Prosječne vrijednosti imisija SO 2 na objektu AMS-1
Obzirom da kroz rečeno razdoblje nema značajnih varijacija u rezultatima mjerenja
emisija, obuhvaćeno je ovdje samo razdboblje od 2007. do 2010. godine. Rezultati su dani u
tablicama 27. do 32. Stalna mjerenja na tri postaje, tj. Kaštel Sućurac, Solin i centar Splita,
obavlja Zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije.
Tablica 28. Prosječne vrijednosti imisija SO 2 na objektu AMS-2
godina
2007.
2008.
2009.
2010.
C srednje godišnje
µg/m3
1,762
0,898
1,569
4,212
GV/TV
µg/m3
125/50
125/50
125/50
125/50
Broj prekoračenja
GV godišnje
Nema
Nema
Nema
Nema
Tablica 29. Prosječne vrijednosti imisija SO 2 na objektu AMS-3
godina
2007.
2008.
2009.
2010.
C srednje godišnje
µg/m3
8,466
6,503
3,135
2,535
GV/TV
µg/m3
125/50
125/50
125/50
125/50
Broj prekoračenja
GV godišnje
Nema
Nema
Nema
Nema
Tablica 30. Prosječne vrijednosti imisija NO 2 na objektu AMS-1
godina
2007.
2008.
2009.
2010.
C srednje godišnje
µg/m3
16,042
16,844
23,738
19,771
GV/TV
µg/m3
57,5/40
57,5/40
57,5/40
57,5/40
Broj prekoračenja
GV godišnje
3
2
1
Nema
Tablica 31 Prosječne vrijednosti imisija NO 2 na objektu AMS-2
godina
2007.
2008.
2009.
2010.
C srednje godišnje
µg/m3
49,788
17,363
13,523
12,04
GV/TV
µg/m3
57,5/40
57,5/40
57,5/40
57,5/40
Broj prekoračenja
GV godišnje
20
2
Nema
Nema
Tablica 32. Prosječne vrijednosti imisija NO 2 na objektu AMS-3
godina
2007.
2008.
2009.
2010.
C srednje godišnje
µg/m3
43,372
29.346
27,944
27,717
GV/TV
µg/m3
57,5/40
57,5/40
57,5/40
57,5/40
Broj prekoračenja
GV godišnje
37
14
Nema
Nema
Može se reći da su na sve tri mjerne postaje prosječne godišnje izmjerene
koncentracije SO 2 i NO 2 bile kroz promatrano razdoblje ispod graničnih i tolerantnih
vrijednosti. Iskakanja su opažena u ranijim godinama za dušikove okside. Međutim, centar
Splita je imao značajno više prekoračenja graničnih koncentracija nego kaštelanska mjesta. I
općenito su prosječne koncentracije SO 2 i NO 2 bile nešto više u Splitu nego u kaštelanskim
naseljima.
Ključno je ipak da kroz sve godine praćenja i na svim mjestima zrak prema mišljenju
Zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije zrak I. kategorije kvalitete. To znači
da se ne bi smjelo očekivati nikakve štetne učinke za ljudsko zdravlje, osim eventualno kod
astmatičara posebno osjetljivih na ove polutante. Možda će epidemiološki podaci dati jasniju
sliku o ovim pretpostavkama?
2.3. Literatura
Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije. Godišnje izvješće s
mjernih postaja za praćenje kakvoće zraka 2007. godine
Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije. Godišnje izvješće s
mjernih postaja za praćenje kakvoće zraka 2008. Godine
Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije. Godišnje izvješće s
mjernih postaja za praćenje kakvoće zraka 2009. godine
Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije. Godišnje izvješće s
mjernih postaja za praćenje kakvoće zraka 2010. godine
Ingatest. Izvještaj o mjerenju emisija Cd+Tl, Hg i Sb+As+Cr+Co+Cu +Mn+Ni +V u tvornici
cementa Sv. Kajo 09.03.2010.
Ingatest. Izvještaj o mjerenju emisija Cd+Tl, Hg i Sb+As+Cr+Co+Cu +Mn+Ni +V u tvornici
cementa Sv. Kajo 01.09.2010.
Ingatest. Izvještaj o mjerenju emisija Cd+Tl, Hg i Sb+As+Cr+Co+Cu +Mn+Ni +V u tvornici
cementa Sv. Kajo 16.12.2010.
Ingatest. Izvještaj o mjerenju emisija Cd+Tl, Hg i Sb+As+Cr+Co+Cu +Mn+Ni +V u tvornici
cementa Sv. Juraj 02.02.2011.
Ingatest. Izvještaj o mjerenju emisija vodikovog klorida i vodikovog fluorida u tvornici
cementa Sv. Juraj 13.01.2010.
Ingatest. Izvještaj o mjerenju emisija vodikovog klorida i vodikovog fluorida u tvornici
cementa Sv. Juraj 14.09.2010.
Ingatest. Izvještaj o mjerenju emisija vodikovog klorida i vodikovog fluorida u tvornici
cementa Sv. Juraj 21.03.2011.
Ingatest. Izvještaj o mjerenju emisija vodikovog klorida i vodikovog fluorida u tvornici
cementa Sv. Juraj 04.07.2011.
Ingatest. Izvještaj o mjerenju emisija vodikovog klorida i vodikovog fluorida u tvornici
cementa Sv. Kajo 09.03.2010.
Ingatest. Izvještaj o mjerenju emisija vodikovog klorida i vodikovog fluorida u tvornici
cementa Sv. Kajo 23.07.2010.
Ingatest. Izvještaj o mjerenju emisija vodikovog klorida i vodikovog fluorida u tvornici
cementa Sv. Kajo 02.09.2010.Ingatest. Izvještaj o mjerenju emisija dioksina i furana u
tvornici cementa Sv. Kajo 25.02.2010.
Ingatest. Izvještaj o mjerenju emisija dioksina i furana u tvornici cementa Sv. Juraj
14.01.2010.
Ingatest. Izvještaj o mjerenju emisija dioksina i furana u tvornici cementa Sv. Kajo
29.07.2010.
Ingatest. Izvještaj o mjerenju emisija dioksina i furana u tvornici cementa Sv. Juraj
03.08.2010.
Ingatest. Izvještaj o mjerenju emisija dioksina i furana u tvornici cementa Sv. Kajo
08.12.2010.
Ingatest. Izvještaj o mjerenju emisija dioksina i furana u tvornici cementa Sv. Juraj
07.07.2011.
Ingatest. Izvještaj o mjerenju emisija dioksina i furana u tvornici cementa Sv. Juraj
20.04.2011.

MOJE SRCE – MOJ ŽIVOT Zdravstvena

Cjenik 2015 - Bavadria.com

MALIGNE BOLESTI

Natječaj - Kaštela

Oglas regate - Marina Kaštela

Zadovoljstvo korisnika zdravstvenih usluga u RH

Neplanska gradnja zacrtala je temelje kaštelanskog

MALIGNE BOLESTI - Zavod za javno zdravstvo Istarske županije

Dodatna izjava o zdrastvenom stanju teške bolesti

„ Jednospolne škole održavaju veći mir u učionici i