Log in using OpenID

5th 1th - Udruženje kardiologa Bosne i Hercegovine

Association of Cardiologists of B&H
Association of Angiologists of B&H
ongress of Cardiologists and
of Bosnia and Herzegovina
Congress of Cardiovascular Nursing
of Bosnia and Herzegovina
Sarajevo, 27. – 29. May
Hotel Radon Plaza
Book of abstracts
General Sponsor:
Academy of Art and Sciences of Bosnia and Herzegovina.
Association of Cardiologist of Bosnia and Herzegovina*
Association of Angiologists of Bosnia and Herzegovina**
* Association of Cardiologist of Bosnia and Herzegovina
is member of European Society of Cardiology (ESC)
and World Heart Federation (WHF)
** Association of angiologists of Bosnia and Herzegovina
is Member of International Union of Angiology (IUA)
Bosnalijek Sarajevo
Sanofi Aventis
Berlin - Chemie
Astra Zeneca
General Electric - Medical doo Mostar
Zavod zdravstvenog osiguranja HNK
JU Apoteke Sarajevo
Aluminij doo Mostar
NTV Hayat
Dnevni Avaz
V Kongres kardiologa i angiologa BiH
Raljević E, FESC, Sarajevo, president
Abdović E, Zenica
Baraković F, Tuzla
Bukša M, FESC, Sarajevo
Dilić M, FESC, Sarajevo Dinarević S, Sarajevo
Fazlibegović E, FESC, Mostar
Gerc V, Sarajevo
Hadžiomerović M, FESC, Mostar
Ićindić-Nakaš E, Sarajevo
Kulić M, FESC, Sarajevo
Kušljugić Z, FESC, Tuzla
Macić-Džanković A, FESC, Sarajevo
Midžić Z, FESC, Bihać,
Mott D, Orašje
Mulahasanović S, Mostar
Nurkić M, FESC, Tuzla
Pandur S, Sarajevo
Terzić I, FESC, Sarajevo
Ramić I, Brcko
Sokolović S, FESC, Sarajevo
Šantić Z, Široki Brijeg
Šalaka U, Sarajevo
Faculty of Information Technology, Mostar:
Mohamed El-Zayat, Haris Balta, Adil Joldić, Adel Handžić, Denis
Mušić, Nermana Tanović
V Congress of Cardiologists and Angiologists B&H
Dilić M, FESC, Sarajevo, president
Abdović E, Zenica
Arslanagić A, FESC, Sarajevo
Baraković F, FESC,Tuzla
Bukša M, FESC, Sarajevo
Dinarević S, Sarajevo
Fazlibegović E, FESC, Mostar
Gerc V, Sarajevo
Hadžiomerović M, FESC, Mostar
Ićindić-Nakaš E, Sarajevo
Kabil E, Tuzla
Kapetanović B, Sarajevo
Kušljugić Z, FESC, Tuzla
Macić-Džanković A, FESC, Sarajevo
Međedović S, Mostar
Nurkić M, FESC, Tuzla
Raljević E, FESC, Sarajevo
Ramić I, Brcko
Terzić I, FESC, Sarajevo
Begić, A, Sarajevo
Bićo A, Sarajevo,
Durak-Nalbantić A, Sarajevo
Hodžić E, Sarajevo
Mujačić V, Sarajevo
Ramović T, Sarajevo
V Kongres kardiologa i angiologa BiH
Almadboh I, Cairo, Egypt
Bergovec M, FESC, FACC,
FAHA, Zagreb, Croatia
Bergsland J, Buffalo, USA,
Tuzla, BiH
Borghi C, Bologna, Italy
Cavusoglu J, Istanbul, Turkey
Četin E, FESC, Ankara,
Degertekin E, Istanbul, Turkey
Ergen O, FESC, Izmir, Turkey
Ferrari R, FESC, Brescia, Italy
Hetzer R, Berlin, Germany
Georghe-Andrea D,
Bucharest, Romania
Gijom T, Paris, France
Ghazzal Z, FACC, Atlanta,
Gricar M, Ljubljana, Slovenia
Ilergilen I, Izmir, Turkey
Jouven X, Paris, France
Jukić M, Zagreb, Croatia
Kanjuh V, Belgrade, Serbia
Kenda M, FESC,
Ljubljana, Slovenia
Komajda M, FESC, Paris,
Kommisarenko I, Moscow,
Kreutz R, Berlin, Germany
Kristensen SD, FESC,
Kobenhavn, Denmark
Lazebnik L, Moscow, Russia
Li E, Moscow, Russia
Quyyumi A, FACC, FAHA,
Atlanta, USA
Mikheeva O, Moscow, Russia
Miličić D, FESC, Zagreb,
Mirat J, Zagreb, Croatia
Morsy A, Cairo, Egypt
Noč M, FESC, Ljubljana,
Oganov F, Moscow, Russia
Pavić L, Zagreb, Croatia
Planinc D, Zagreb, Croatia
Pozdnyakov J, Moscow, Russia
Seferović P, FESC, Belgrade,
Šabović M, Ljubljana, Slovenia
Shenasa M, FACC, San Jose,
Vardas P, FESC, Creta, Greece
Velebit V, Geneve, Switzerland
Veledar E, Atlanta, USA
Volonek G, Vienna, Austria
Zamorano HM, FESC,
Madrid, Spain
Zafari M, FACC, FAHA,
Atlanta, USA
Zoghi A, Istanbul, Turkey
Zvenigodorskaya L,
Moscow, Russia
V Congress of Cardiologists and Angiologists B&H
Abdović E, Zenica
Baraković F, Tuzla
Brkić E, Tuzla
Bukša M, FESC, Sarajevo
Dilić M, FESC, Sarajevo
Dinarević S, Sarajevo
Fazlibegović E, FESC, Mostar
Gerc V, Sarajevo
Hadžiomerović M, FESC,
Hodžić E, Sarajevo
Ićindić-Nakaš E, Sarajevo
Kabil E, Tuzla
Kacila M, Sarajevo
Kapetanović B, Sarajevo
Kulić M, FESC, Sarajevo
Kušljugić Z, FESC, Tuzla
Macić-Džanković A, FESC,
Međedović S, Mostar
Mašić I, Sarajevo
Midžić Z, FESC, Bihać,
Mott D, Orašje
Mulahasanović S, Mostar
Nurkić M, FESC, Tuzla
Pandur S, Sarajevo
Terzić I, FESC, Sarajevo
Raljević E, FESC, Sarajevo
Ramić I, Brcko
Sokolović S, FESC, Sarajevo
Šantić Z, Široki Brijeg
V Kongres kardiologa i angiologa BiH
Thursday, 27 May 2010
8,00 Beginning of Registration Main entrance Hall
Room A
Room B
10,00 - 11,00
11,30 - 13,00
13,00 - 14,30
14,30 - 16,00
Plenary Session
Plenary Session
Lunch Break
Plenary Session
10,00 - 11,00
11,30 - 13,00
13,00 - 14,30
14,30 - 16,00
16,30 - 17,45
Joint Session UKBIH/
Opening Lectures
Opening Ceremony
Welcoming Coctail
16,30 - 17,45
18,00 - 19,15
20,00 - 21,15
21,15 - 21,30
WG. Basic Research
WG. Pediatric Cardiology
Lunch Break
WG. Angiology and Vascular
WG. Cardiomiopathies and
Valvular Disease
Coctail Saloon
Friday, 28 May 2010
Room A
Room B
8,00 - 9,10
Joint Session UKBIHISCP
8,30 - 10,15
9,20 - 10,20
Plenary Session
10,45 - 12,30
10,45 - 11,45
11,50 - 12,40
Plenary Session
Satelite Symposium
by Bosnalijek
Lunch Break
Joint Session UKBIHESC
Plenary Session
Plenary Session
Gala dinner
12,30 - 14,30
14,30 - 16,00
WG, CVD Prevention, Atherosclerosis, Atherothrombosis
WG, Interventional Cardiology
Lunch Break
WG, Cardiosurgery
16,30 - 18,00
18,00 - 19,30
WG, Echocardiography
WG, Ischemic Heart Disease
9,30 - 10,30
IT in Cardiology
14,30 - 16,00
11,00 - 13,00
Course on Cardiopul- 16,30 - 18,00
monal Reanimation
Lunch Break
Diagnostic Techniques in CV
Round Table on Pediatric
12,40 - 14,30
14,30 - 15,40
16,15 - 17,30
17,45 - 18,45
Room G
13,00 - 14,30
Saturday, 29 May
Room A
Room B
8,30 - 10,00
10,30 - 12,00
Plenary Session
Plenary Session
8,30 - 10,00
10,30 - 12,00
12,15 - 13,00
Closing Remarks and
WG, Arterial Hypertension
WG, Electrophysiology, Pacing and SCD
Letter of President
Dear Colleagues,
On behalf of Association of Cardiologists of Bosnia and Herzegovina and
Organizing Committee, I would like to welcome you to the 5th Congress
of Cardiologists and Angiologists of B&H and the 1st Congress of Cardiovascular Nursing in B&H.
Many eminent cardiologists from Europe and other continents will attend our Congress and present modern achievements in cardiovascular
medicine during plenary sessions.
Bosnian Cardiology and Angiology made a huge progress and it is going
to be presented during the meetings of Working Groups of our Association.
Authors can also present their lectures in poster sessions and we will
organize the Round tables and Workshop presentations.
The 1st Congress of Cardiovascular Nursing will be organized.
The Congress will be accompanied by the exhibition of companies
which will display their products and services related to cardiology and
angiology and also have their satellite symposiums.
We hope that the reconstructed City of Sarajevo with its multicultural
and natural beauties will make your stay pleasant and interesting.
Looking forward to welcoming you.
Yours sincerely,
Prof. Dr Enver Raljević
President of the Organizing Committee
V Kongres kardiologa i angiologa BiH
Veledar E., Kulshreshtha A., Williams S., Shaw L., Vaccarino V.
Emory Program in Cardiac Outcomes Research and Epidemiology
Total mortality rates and coronary heart disease (CHD) mortality
rates are declining in the USA. Accordingly, the oldest individuals
(85+ years) comprise the fastest growing segment of the population.
How do these declines in mortality apply to and re-apportion other
age groups?
We examined trends in CHD mortality for the USA population over
25 years of age, focusing on changes occurring among individuals
65-74 and 75-84 years of age (the so called “elderly”).
Using CDC Wonder we extracted data for the period between 1999
and 2006 from the National Center for Health Statistics data base
for the entire population -- and for Caucasian and African American
(AA) males and females -- starting from age 25 years is groups of
10 years. For each group we determined number of individuals, all
causes mortality, and deaths from CHD. CHD deaths were defined
as deaths classified in subgroup I20-I25, encompassing more than
90% of all deaths in ICD-10 section, “Diseases of the circulatory
Log link Poisson regression was used to derive race-and-genderspecific trends after adjusting for age . When we wish to determine
the effects of groups or exposure levels, we do this using the
standardized mortality ratio (SMR). The SMR is defined as the ratio
of two rates. Male-to-female and AA versus Caucasian SMR were
We created one model for all 8 years, 8 models for each year, and 16
models for 8 years and 2 races. This allowed us to estimate not only
the time component but also gender difference by race.
Five sets of graphs and included numerical data are presented:
• Number of CHD deaths for each year from 1999 to 2006.
• Annual decrease in deaths in each year compared to year 1999.
• Percent change in deaths in each year compared to year 1999.
• CHD death rates between 1999 and 2006 among Caucasians and
African Americans in the United States demonstrate an decline in
all 4 groups.
Over 8 years, the overall decline in mortality from CHD
deaths was 25.2 % in females and 19.5% in males.
Multivariable analysis showed a significant decrease in CHD
mortality across time (p<.001), race (p<.001) and gender (p<.001).
SMR for gender was 1.67 indicating that rate for males was 67%
higher then for females. SMR for race (AA versus Caucasian) was
Decline in CHD deaths for groups 65-74 years and 75-84
years for Caucasian females was (35% and 32%); for AA females
(36% and 32%). Deaths among males, both Caucasians (35% and
30%) and African Americans (27% and 22%), declined.
We observed graphically and demonstrated in models that
mortality trends for the elderly population differ significantly from
mortality trends in other groups.
Compared to 1999, more than 104,000 additional Americans
with CHD survived in 2006 .
More than 76,000 (73% ) of the additional people surviving
CHD annually are between 65 to 85 years old, a group located
between the “baby boomers” and the “oldest old” but representing
only 11% of the USA population.
Improved survival rates in this group is the major
determinant of the unprecedented decline in mortality from CHD
in the USA. Mortality among the elderly contributed 50% to overall
CHD deaths in 1999 but only 45% in 2006.
The trend of decreasing mortality from CHD in USA not
seen in other countries has apparently accelerated during the last 8
years. CHD death rates have declined almost twofold between 1999
and 2006 when compared to the previous 8 years.
(Source: “Heart Disease and Stroke Statistics — 2009 Update” )
Decline in CHD death rates in the elderly population (65
to 84 years) is an important contributor to the growing population
aged 85 years and older as well as for the dramatic decline in CHD
death rates for the overall population of the United States. Despite
these trends toward greater longevity, substantial racial and gender
differences persist.
Quyyumi A.
Division of Cardiology, Department of Medicine
Emory University School of Medicine, USA
The pathobiology of atherosclerosis has been largely attributed
to processes of repeated vascular injury leading to plaque
development and expansion, subsequent tissue ischemia, and
ultimately infarction.3 More recently, the discovery of a population
of endogenous mononuclear cells that reside in the bone marrow,
mobilize in response to tissue injury, and repair injured vascular tissue
has challenged the classic Ross hypothesis, offering the possibility
of another mode of treating atherosclerotic vascular disease. The
precise identity of these so-called endothelial progenitor cells
(EPCs) remains elusive. EPCs have thus necessarily been defined
by their functions – that they originate in the bone marrow, circulate
in peripheral blood, home to sites of vascular injury, and participate
in new blood vessel formation.4
Although investigators initially hypothesized that EPCs
directly participate in the formation of new blood vessels at sites of
injury, the true mechanism of repair remains to be fully described.
Three potential mechanisms by which EPCs exert influence on
injured tissue include differentiation, cell fusion, and paracrine
While these repair mechanisms of EPCs continue to be elaborated,
clinical studies of EPCs or of a broader population of bone marrowderived mononuclear cells have been performed in settings of acute
myocardial infarction, refractory angina, and chronic ischemic
cardiomyopathy.17-33 Although double-blinded placebo-controlled
studies are limited, available data from over 350 subjects enrolled
to date in various trials suggests that therapy with EPCs or bone
marrow-derived mononuclear cells in these settings poses no excess
hazard, and may result in improvements in ventricular function and
Thus, advances in stem cell biology over the past decade have
fueled interest in new therapies for acute and chronic cardiovascular
diseases. Pre-clinical work with a variety of cell types has suggested
efficacy in improving ischemia and ventricular function, although
mechanisms of effect remain to be fully explained. Human studies
using certain cell types have shown modest clinical efficacy, while
the safety of these experimental therapies supports continuing
patient-oriented research. Clinical applications of cell therapy for
cardiovascular diseases will be reviewed.
Veledar E.1, Quyyumi A.1, Vazquez J.2, Cunningham L.2, Brigham
Emory University, USA
Division of Cardiology1
Predictive Health Institute2
Summary- Abstract
Health focused health care can improve quality of life
and productivity and, in the long run, reduce the incidence of
cardiovascular disease. There is abundant evidence that a large
number of “essentially healthy” people have cardiometaboic risk
factors that either identify them as “metabolic syndrome” or place
them at risk for developing the criteria for the syndrome. Lifestyle
interventions aimed at improving health, when implemented,
are effective at decreasing cardiometabolic risk. Health focused
care involving a relationship with health care professionals can
improve outcomes and the potential impact on medical expenditures
and productivity is large. Health care professionals with less
elaborate education and training than physicians and nurses may be
appropriate for a program focused on improving health as opposed
to treating disease and could make such a program cost effective.
Preliminary results of such a program in the Emory Center for
Health Discovery and Well Being in a random sample of Emory
University employees shows significant improvements in several
outcome variables related to cardiovascular/metabolic (e.g. serum
HDL, systolic blood pressure, fasting blood sugar VO2max, percent
body fat, body mass index) and overall (e.g. Beck Depression Index,
SF36 Quality of Life Survey, indices of perceived stress) health after
only six months in the program. If the personal relationship with a
Health Partner is a major factor in improving health and decreasing
disease risk, this could be a new health focused paradigm, easily
implemented in community settings. The goals of the program
are to identify the profile of health improvement opportunities in a
random sample of fully functional “essentially healthy” people and
to determine whether the Health Partner concept is more effective
than health information alone in improving objective measures of
cardiovascular/metabolic health and of a large number of other
variables that characterize overall health.
Zafari M.
Emory University, USA
Sudden cardiac death is a major clinical problem worldwide and
causes 300,000 to 400,000 deaths annually in the United States.
Sudden cardiac death is responsible for more than 60% of all deaths
from coronary heart disease in emergency departments or out ofhospital. Despite the decrease in death from cardiovascular mortality
the proportion of cardiovascular death from sudden cardiac death
has remained constant. Survival rates of patients in out of-hospital
cardiac arrest are variable and depend on the presenting rhythm,
ranging from 5% to18% in developed countries. Most victims die
out of- or in- hospital without receiving proper cardiopulmonary
resuscitation (CPR). The actions linking the victim of sudden cardiac
arrest with survival are called the adult Chain of Survival. The links
in the Chain of Survival are early recognition of the emergency and
activation of the emergency medical services (EMS) system, early
CPR, early defibrillation, and early advanced life support, including
post-resuscitation care.
The 2005 guidelines for CPR and Emergency Cardiovascular
Care (ECC) published by the International Liaison Committee on
Resuscitation (ILCOR) included significant changes to the Basic
Life Support and Advanced Cardiovascular Life Support algorithms.
In an unwitnessed cardiac arrest immediate defibrillation of the adult
patient is no longer recommended. Two minutes of CPR prior to
defibrillation is advised. Cardiac arrest victims should no longer
receive stacked shocks. The compression/ventilation ratio has
been changed from 15:2 to 30:2 based on new evidence showing
poor outcomes with frequent interruptions of chest compressions.
Use of automated external defibrillators have shown improved
outcomes in both in-hospital and out-of-hospital cardiac arrest.
Most studies comparing outcomes of defibrillation with monophasic
and biphasic waveforms have shown improved first shock efficacy
for devices using biphasic waveforms. Amiodarone is an effective
antiarrhythmic drug in shock-refractory ventricular tachycardia and
ventricular fibrillation.
This presentation is a contemporary review of the management of
CPR and emergency cardiovascular care in the adult victim and
examines current practice and data supporting resuscitation efforts,
as well as changes and novel strategies in the management of sudden
cardiac death and CPR.
Quyyumi A.
Division of Cardiology, Department of Medicine
Emory University School of Medicine
Endothelial function refers to a multitude of physiological processes
of the vascular endothelium that maintain healthy homeostasis of the
vascular wall and may be used as a barometer of the injury/repair
inflicted by multiple environmental and genetic factors.
This chapter will review the structure and function of the normal
endothelium, the factors that lead to abnormal endothelial function,
the methods for measuring vascular dysfunction, and the prognostic
value of these measures.
The endothelium is a monolayer of cells covering the inner surface
of blood vessels in arterial, venous, and capillary beds. Though
initially seen as a simple barrier providing impermeability to blood
demonstration of an endothelium-derived relaxing factor by
Furchgott and Zawadzki and later the description of nitric oxide
(NO) and the L-arginine-NO-cyclic guanosine monophosphate
(cGMP) pathway by Ignarro and Murad instigated an avalanche of
interest in this.
Current understanding indicates that the endothelium is a dynamic
organ, regulating the circulation in response to physical and chemical
signals by the production of a wide range of factors. In response
to shear stress, temperature change, bradykinin, and acetylcholine,
the endothelium modulates flow by controlling vasodilator tone.
Effector molecules elaborated by the healthy endothelium include
NO, prostacycline, endothelium-derived hyperpolarizing factors
(EDHF), carbon monoxide (CO) and endothelin. These substances
act in a paracrine fashion on the vascular smooth muscle and thus
modulate vasomotor tone. In addition, the healthy endothelium
promotes flow by its rheologic effects on blood components that
include inhibition of clotting factor activation, platelet aggregation
and adhesion of inflammatory cells. Finally, recent work suggests
that damage or denudation of the endothelium is repaired and
regenerated by the action of local and circulating endothelial
progenitor cells (EPCs).
In response to damaging environmental exposures and possibly
exacerbated by genetic factors, protective features of the healthy
endothelium may be diminished – predisposing individuals
to the development of overt atherosclerosis and its untoward
consequences. If endothelial health is typified by appropriate
vasodilation, inhibition of platelet aggregation and clotting factors,
maintenance of a barrier to inflammatory infiltrate, and by adequate
measures of repair, then endothelial dysfunction is characterized
by vasoconstriction, promotion of thrombosis, inflammation and
smooth muscle proliferation, and reduced number and function of
endothelial progenitors.
Grdinić A.1, Gazibegović S.2, Avdić S.3, G.Grdinić A.4 ,Vojvodić D.5,
Majstorović I..5, Đukanović N.6, Čolić M.7, Ostojić M.6
Kliničko bolnički centar „Dragiša Mišović-Dedinje“ Beograd1 ,
Opšta bolnica Orašje2,
Centar za srce BiH3 ,
Klinicki Centar Crne Gore, Podgorica4 ,
Vojnomedicinska akademija, Beograd5 ,
Klinicki centar Srbije, Beograd6
Aim : of this study was to determine influence of elevated fasting
glucose levels on response to antiplatelet therapy among patients
undergoing elective intracoronary stent implantation.
Methodology: Study population was 103 patients undergoing
elective PCI treated with dual antiplatelet drugs (aspirin 100mg daily
and clopiodgrel 75mg daily at least 7 days prior to PCI). Patients were
divided in three groups according to standard criteria for diabetes
mellitus (group I without glucose metabolism disorders, group II
with elevated fasting glucose levels). Also, for all the patients flow
cytometric analysis of platelet reactivity index (PRI) was performed,
and according to cut off of PRI>50% patients were determined as
non responders to clopidogrel.
Results: In whole study population there were 70 patients (67,96%)
in group I, 33(32,04%) patients in group II . In group I the majority
of patients were responders to antiplatelet therapy (50 pts) vs. 20 pts
non responders, in group II there was similar ratio of responder/non
responder (21 pts vs. 12 pts), respectively, p>0,05.
Conclusion: This pilot study indicates that patients with elevated
fasting glucosae level undergoing elective PCI may not be considered
for increasing dose of standard antiplatelet therapy in order to protect
them adequately from thrombotic events. The possible reason for
this conclusion is that majority of patients in study group were non
Grdinić A.1, Gazibegović S.2, Avdić S.3, G.Grdinić A.4, Vojvodić D.5,
Majstorović I.5, Đukanović N.6, Čolić M.7, Ostojić M.6
Kliničko bolnički centar „Dragiša Mišović-Dedinje“ Beograd1 ,
Opšta bolnica Orašje2 ,
Centar za srce BiH3 , Tuzla,
Klinicki Centar Crne Gore, Podgorica4 ,
Vojnomedicinska akademija, Beograd5 ,
Klinicki centar Srbije, Beograd6
Background: The variable response to clopidogrel amnog patients
undregoing percutaneous coronary intrevention (PCI) has been
documented in many recent studies, but the evidences and solutions
for this drug respond failure named resistance in chronic therapy
shoud be more investigated.
Methods: Our study included elective PCI patients (n=103) who
received aspirin 100mg per day ≥ two weeks and clopidogrel 75mg
per day was administrated ≥ a week before PCI.
To all (103) patients were perfomed VASP assay to evaluated
response to clopidogrel at the 7th day of chronic clopidogrel terapy.
Clopidogrel resistance was defined as platelet reactivity index (PRI)
≥50%. Clopidogrel resistant patints were administrated 150mg of
clopidogrel per day in futher 7 days after PCI end VASP assay was
performed in third group again to evaluate response to double dose
of clopidogrel.
Results: In whole study population there were 75 (72,8%) patients
responders to standard dose of 75 mg of clopiodgrel per day and
tventy eight 28 (27,2%) patients resistant to clopidogrel.
Amnog 28 patients resistant to clopidogrel, double dose of 150mg
clopidogrel per day made 15 (53,6%) patients good responders, but
patients 13 patients (46,5%) remain resistant after double dose of
150mg clopdogrel per day.
Conclusion: Our study suggests that majority , but not all patients
resistant to standard dose of clopidogrel, have benefit form increasing
dose of clopidogrel to 150mg per day.
Omerkić E.1, Baraković F.2, Poljić A.3
Dispanzer Hitne medicinske pomoći, Dom zdravlja Živinice,
Klinika za interne bolesti, Univerzitetski klinički centar Tuzla,
Ministarstvo za rad i socijalnu skrb Tuzlanskog kantona, Tuzla3
Uvod: Faktori rizika za nastanak iznenadne srčane smrti (ISS)
uglavnom su isti kao i za nastanak ateroskleroze i ishemijske
bolesti srca. U nastanku ateroskleroze i posljedično povećanog
kardiovaskularnog morbiditeta, mortaliteta i iznenadne srčane smrti
značajnu ulogu igraju i psihosocijalni faktori
Cilj: Cilj rada je prikazati uticaj negativnh psihosocijalnih faktora
na nastanak iznenadne smrti.
Ispitanici i metode: U epidemiološkoj studiji prospektivnog
karaktera ispitano je prisustvo negativnh psihosocijalnih faktora
u slučajevima iznenadnih smrti u toku 2007. godine na teritoriji
općine Živinice.
Rezultati: Broj osoba koje su umrle po tipu iznenadne srčane smrti
u 2007. godini iznosio je 94 ili 22,3% od svih umrlih. U 42,5%
slučajeva negativni psihosocijalni faktori su imali određenu ulogu u
nastanku ISS. U lošim materijalnim i socijalnim uvjetima živjelo je
19 (20,2%) osoba, u zadovoljavajućim 25 (26,6%), te u dobrim 40
(42,5%) osoba. U vrlo dobrim uvjetima živjelo je 7 (7,5%), dok je u
odličnim materijalnim i socijalnim uvjetima živjelo samo 3 (3,2%)
osoba. Među osobama muškog spola najviše je bilo penzionera – 32
(61,6%). Među ženama najviše je bilo domaćica – 37 (88,0%), od
kojih su 29 (69,1%) bile udovice. U obrazovnoj strukturi najviše je
bilo osoba s nižom stručnom spremom - 40 (42,5%). Nepismenih je
bilo 27 (28,7%), srednju stručnu spremu imalo je 15 (16,0%) osoba, a
samo njih 12 (12,8%) je imalo višu školsku, odnosno visoku stručnu
spremu i svi su bili muškarci. U 11 (21,5%) slučajeva iznenadnoj je
smrti, unutar jednoga sata, prethodio psihički stres.
Zaključak: Psihosocijalni faktori, kao što su siromaštvo, nizak nivo
obrazovanja, akutni i hronični stres, negativna emocionalna stanja
i socijalni konflikt, su u 42,5% slučajeva imali određenu ulogu u
nastanku ISS.
Ključne riječi: iznenadna srčana smrt (ISS), psihosocijalni faktori
Nakaš-Ićindić E.
Katedra za fiziologiju, Medicinski fakultet, Univerzitet u Sarajevu,
Bosna i Hercegovina
Kardiovaskularni sistem (KVS) ima brojne fiziološke uloge
zasnovane na funkciji srca kao pumpe i krvnih sudova kao složenog
sistema cijevi ispunjenih krvlju. Usklađivanje i regulacija rada
se vrši pod utjecajem nervnih i humoralnih faktora. Poremećaji
funkcije mogu biti ograničeni na dio KVS , ali zbog anatomske
i funkcionalne povezanosti obično uključuju više ako ne i sve
dijelove. Složeni nervni i hormonalni mehanizmi uključeni u kontrolu
rada srca i regulaciju cirkulacije, neurohormonalna aktivacija ima
značajnu ulogu u fiziologiji kardiovaskularnog sistema kao i u
patofiziologiji različitih poremećaja njegove funkcije. Hormonalna
aktivacija uključuje biološki aktivne produkte endokrinih žlijezda,
nekih organa i tkiva koji djeluju samostalno ili pokazuju različiti
nivo pozitivne ili negativne interakcije. Efekti neurohumoralne
aktivacije se uočavaju na različitim dijelovima kardiovaskularnog
sistema uključujući srce, krvne sudove i krv koja ih ispunjava.
Postoje brojni biomarkeri koji samostalno ili u kombinaciji mogu
dati uvid u patofiziološke mehanizme koji leže u osnovi kliničkih i
histopatoloških manifestacija bolesti kardiovaskularnog sistema i
koji mogu da pomognu u postavljanju dijagnoze, praćenju bolesti
i odabiru odgovarajuće terapije i procjeni ishoda bolesti. Pored
ostalih koriste se markeri endotelijalne funkcije (endotelin, von
Willebrandov faktor (vWf), topivi trombomodulin, azotni oksid,
asimetrični (ADMA) i simetrični dimetil arginin), markeri napetosti
zida (natriuretski peptidi), inflamatorni markeri (interleukin 1 i 6, C
reaktivni protein, TNF-alfa), trombociti i protrombotički markeri,
hormoni, markeri nekroze stanica i brojni drugi. U radu su detaljnije
obrađeni biomarkeri koji su povezani sa funkcijom miokarda
(natriuretički peptidi) i krvnih sudova (endotelin, vWf).
Ključne riječi: kardiovaskularni sistem, patofiziologija, natriuretički
peptidi, endotelin, von Willebrandov faktor
Ajanović E.1, Sejdinović R.1, Prnjavorac B.1, Bedak O.1, Fejzić J.1,
Mehić J.1
Opća bolnica Tešanj 1,, Bosna i Hercegovina
Uvod: Znatan broj bolesnika sa prolapsom mitralne valvule ima
prekordijalne bolove pa se često zbog njihovog diferenciranja radi
ergometrijski test..Za ove bolesnie postoje kontradiktorni stavovi
o učestalosti poremećaja ritma ( pa i po život opasnih aritmija) i
drugih malignih komplikacija pri ergometriji iz čega proistijeće i naš
cilj ove studije.
Cilj rada: Na vlastitom materijalu ispitati ponašanje bolesnika sa
prolapsom mitralne valvule kod fizičkog opterećenja i eventualno
otkriti u kojih zahvat može biti opsan.
Materijal i metode: Studija obuhvata 68 osoba sa prolapsom valvule
mitralis od čega je bilo 4o žena (14 – 50 godina) i 28 muškaraca
(životne dobi izmedju 15-54 godine),a kontrolnu grupu cinilo je 48
zdravih ispitanika..
Bolesnicima je uradjen
klinički pregled, ehokardiografija
(kriterijum posteriorno pomjeranje kuspisa> 5mm,a kolordoplerom
dokazano sistolno propuštanje krvi ),standardni EKG i ergometrijski
test po Lemon protokolu.Pozitivna je smatrana naporom izazvana
horizontalna i ascedentna ST depresija > 1mm, trajanja o,o8sec.Kod
10 bolesnika radjena je koronarografija.
Interval Q – Tc je mjeren u 3 sukcesivna EKG kompleksa i radjena
je prosjećn vrijednost.
Statistička obrada podataka radjena je Studentovim t testom.
Rezultati: Negativan T talas u D2,D3,aVF našli smo kod 28 (40%
) osoba,mnogo česće kod žena.Poremećaj ritma i provodjenja
zapazili smo kod 24bolesnika (35,4%) pretežno VES (15), AES
(6),FIBRILACIJU ATRIJA (3), WPW sindrom ( 1), A-V blok I
stupnja (5),PLH (2 )i SLH (1). 54 bolesnika imali su uredan Q – Tc
Prosječno opterećenje 110 plus minus 34 W ostvarili su bolesnici,a
ispitanici kontrolne grupe 120 plus minus 32 W ( P < oo,2).
44 bolesnika sa PMV nisu dostigla predvidjeno opterećenje radi
:zamora,dispneje ili bolova u grudima..Lažno pozitivni ishemijski
test smo imali kod 12 bolesnika (kod 10 uradjena koronorografija
–negativan nalaz ,dok kod 2 smo poslije primjene beta blokatora
imali ponovčjeni test uredan.).U opterećenj u svega 10% bolesnika
imalo je benigne poremećaje ritma (VES),a samo 3 (4 % ) imali
su tahiaritmiju sa fibrilcijom, paroksimalnu supraventrikularnu
tahikardiju sa uskim ili širokim QRS zubcima (WPW sindrom
dokazan i izvršena ablacija)
Zaključak: Utvrdjeni su vrlo česti poremećaji ritma (39,7%)
kod ovih bolesnika i to uglavnom benigne prirode,koji vecinom
iščezavaju poslije opterećenja.Maligni poremećaji ritma su rijetki
i zahtjevaju preventivnu antiaritmičnu terapiju. Bolesnici sa PMV
imaju manju funkcionalnu sposobnost kardiovaskularnog sistema
sa značajno smanjenom hronotropnom rezervom srcaErgometrijski
test ne izgleda pouzdan u otkrivanju pridružene koronarne bolesti
u ovih bolesnika zbog mogucnost pojave lažno pozitivnog EKG
Fazlibegović E.1, Hadžiomerović M.1, Ćehajić M.1, Fazlibegović F.2,
Međedović S.3, Mitrinović S.4
1.Sveučilišna Klinička Bolnica Mostar,
2.RMC “Dr Safet Mujić” Mostar
3.Univerzitet “Džemal Bijedić” Mostar
4.Opšta bolnica Nevesinje
Cilj: Evaluirati opšti i specifični (SCD) mortalitet kao i komorbidna
stanja koja su prethodila SCD pacijenata na Klinici za unutarnje
bolesti SKB Mostar u toku od 2000-2009.g.
Metode i rezultati: Analizirali smo 2547 umrlih od ukupno 26.471
pacijenata primljenih u toku od 10 godina na Klinici za unutarnje
bolesti te utvrdili opšti (9,62%)i specifični mortalitet (5,85%) od SCD
hospitaliziranih (1548 ili 60,78%) te komorbidna stanja pacijenata
naprasno umrlih u toku boravka na klinici od kojih je najzastupljenija
CHF (368 ili 23,77%), potom AIM (344 ili 22,22%),ICV (212 ili
13,7%),kardiogeni šok (200 ili 12,92%),AHF sa plućnim edemom
(145 ili 9,37%),srčani zastoj (121 ili 7,82%),naprasno umrli na ulici
i doveženi na Kliniku gdje je utvrđena smrt(89 ili 5,75%),električna
smrt zbog maligne aritmije VF/VT(22 ili 1,42%),disekcija aorte (16
ili 1,03%),tromboza a. mesentericae (12 ili 0,78%) kao i okolnosti
i način njihove smrti.Nalaze smo korelirali sa ukupnom SCD na
području Mostara i HNK te ZHK odakle se najviše pacijenata liječi
na našoj klinici.
Zaključak: Tokom analize smo utvrdili kontinuirani porast SCD
kod naših bolesnika iz godine u godinu te broja i težine njihovih
komorbidnih stanja koja vjerovatno doprinose tragičnom ishodu.
Interesantno je primijetiti da,mada je SCD zastupljenija kod starijih,
postoji stalni trend porasta SCD u mlađoj životnoj dobi.
Hadžiomerović M., Fazlibegović E., Međedović S., Fazlibegović F.,
Ćibo M., Đolan B., Zelenika D., Knezović I.
Klinika za unutarnje bolesti SKB Mostar
RMC „Dr Safet Mujić“ Mostar
Univerzitet „Džemal Bijedić“ Mostar
Centar za srce, Klinički centar Univerziteta u Sarajevu
Uvod: Akutni infarkt miokarda (AIM) postao je najznačajniji
problem kardiovaskularne patologije čovjećanstva u visoko i srednje
razvijenim zemljama svijeta u posljednjih 30 godina. Razumljiv je
povećan interes za izučavanje ovog problema od strane stručnjka svih
profila i izdvajanje velikih sredstava od strane društva. Nesumnjiv je
povećan procenat obolijevanja, odsustvovanja sa posla, invalidnosti
i smrtnosti od ove teške bolesti. Ukoliko ovome dodamo napore
vezane za medikamentozno liječenje, a u nekim fazama bolesti
(nestabilna angina pektoris i akutni infarkt mioklarda), problemi
hospitalizacije, PCI i stentiranje te ACBP hirurgija, jasno je da AIM
predstavlja ozbiljan problem za nacionalno zdravlje i ekonomiju
srednje i visoko razvijenih zemalja svijeta. AIM je vodeći uzrok
morbiditeta i mortaliteta kod muškraca nakon 35g starosti; kod
oba pola poslije 45.g ; a između 35-55.g. smrtnost je 5x češća kod
muškaraca nego kod žena; sa godinama se gubi ova razlika pa je u 7.
i 8. deceniji AIM zastupljen podjednako kod osoba oba pola. U BiH
godišnje od AIM oboli više od 4500 ljudi.
Cilj: Cilj ovoga rada je da pokaže neke specifičnosti AIM u mlađoj
životnoj dobi do 49.g. u našem okruženju te rezultate liječenja.
Metode i rezultati: Posmatrali smo u posljednjih 6g (2004.-2009.)
broj oboljelih od AIM na Klinici za unutarnje bolesti SKB Mostar.
Ukupno je bilo 1294 oboljelih svih životnih dobi i pola, a od toga je
bilo 162 pacijenta (12,5%) mlađe životne dobi. Najčešći tip AIM je
bio STEMI 107 (66%), a NSTEMI 55 (34%). Primjenjena je klasična
kardiološka terapija (analgetici, beta blokatori, ACE inhibitori,
statini, anikoagulansi, antiagregansi i eventualno antiaritmici) kod
svih bolesnika titrirana prema kliničkoj slici.
Fibrinolitička terapija je primjenjena kod 35 (21,6%).
U posljednjih godinu dana na našoj Klinici se primjenjuje interventna
PCI sa stentiranjem pacijenata koji su pristigli u našu ustanovu u
toku 6h od početka tegoba i urađeno je 12 urgentnih koronarografija
sa PCI uz implantaciju stenta. Mortalitet od AIM je bio kod 13
Zaključak: Zastupljenost AIM kod mlađe životne dobi je 12,5%
uz evidentnu tendenciju porasta. Primjena fibrinolitičke terapije u
akutnoj fazi još uvijek zauzima značajno mjesto u liječenju (21,6%).
Mortalitet od AIM iznosti 8,2%.
Ključne riječi: AIM, STEMI, NSTEMI, streptaza, Mt, PCI+Stent
Kirsten-Sarić G., Fazlibegović E.
Sveučilišna Klinička bolnica Mostar, Bosna i Hercegovina
60-godišnji pacijent poslije iradiacije radi karcinoma larynxa
1998.god. je 1999.god. imao ICV, sa posljedičnom spastičnom
hemiparezom desne strane. 2008.god., nakon 9 godina prvi pregled
color dopplerom ekstrakranialnih krvnih žila po preporuci spec.
nuklearne medicine nakon ultarzvučnog pregleda štitnjaće gdje su
opisane sklerotične promjene na karotidama. Color doppler pregled
prikazuje: izraženu generaliziranu arteriosklerozu, occlusio ACI
dex., subocclusio ACI sin., subocclusio a. vertebralis sin, stenoza
oko 75% ACC bill. u dužini od više centimetara. Laboratorijske
pretrage pokazuju mirne upalne parametare pa se ne indicira
antiinflamatorna terapija.
Na osnovu color doppler pregleda se postavlja diagnoza: status
post arteriitis Takayasu, potom se preporučuje dalja diagnostička
obrada. Napravi se CT mozga i CT- angiografija krvnih sudova
vrata i glave sa 3D rekonstrukcijom koja podvrđuje nalaz color
dopplera. Konsultirani vaskularni hirurg preporučuje konzervativnu
terapiju. Ehokardiografija prikazuje normalan nalaz, a color doppler
pregledom donjih extremiteta se vizualizira kolateralizirana occlusija
a. iliacae comm. dex.
Odustaje se od histološke obrade biopsijom iz etičkih razloga radi
prolongirane dijagnostike i nedostatka terapeutskog tretmana.
Slijedi antiagregaciona terapija Aspirinom, Clopidogrelom i
antilipidaemicima, potom godišnje kontrole color dopplerom
ekstrakranialnih krvnih žila. Na zadnjoj kontroli 03/2010.god.
se prikazuje stabilno stanje, pacijent je pokretan sa ortopedskom
pomagalom (ortheza desnog koljena), potpuno orijentisan i
komunikativan, osim spastične hemipareze desne strane tijela bez
neuroloških ispada.
Zaključak: U akutnom stanju neprepoznati Arteriitis Takayasu,
koji je inicijalno pogrešeno interpretiran kao arterioskleroza nakon
iradiacije se uz antiagregantnu terapiju i kontrolu kardiovaskularnih
riziko faktora do sada odražaje u stabilnom stanju, a po kliničkoj
slici i color doppler nalazu bez znakova recidiva.
Bedak O.1, Ajanović E.1, Sejdinović R.1, Prnjavorac B.1, Mehić J.1,
Fejzić J.1
General Hospital Tešanj1 , Tešanj, Bosna i Hercegovina
Introduction: No ECG pattern is pathognomonic for a particular
centar lesion, bur some central conditions are more likely
than others to produce ECG findigs.The mechanism of ECG
abnormalities remains obscure. It has been suggested that cardiac
arrhythmias,myocardial necrosis, and ECG abnormalities may result
form abnormally increased sympathetic activity.
No prospective study of ths problem using a control gruoup hes been
found quite often.
Aim: Of this stady is to examine the kind of ECG changs in patients
with acute intracerebral stroke with regard to the localistation of the
cerebral lesion.
Methods: The study group consited of 56 patients ( 26 males and
30 females) of average age 61 years (rang 47 to 8o ) with clear
clinical evidence of acute cerebrovascular disease. Diagnosis of
intracerebral haemorrhagi or ischemic stroke, was performed by
computed tomography ( CT )..Among other analyses we followedup cardiac enzymes und electrolytes ( K,Na,Ca),ABS. ECG changes
were ewaluated during the first 48 hours from admission to the ICU
and shortly before discharge
Result: The most common ECG abnormalitis we faund prolongation
Q – T interval,ST segment depression, flattening or inversion of
T wave,and U waves,elevated,peaked,or nothed T waves, ST
segmentelevation,increased P-wave amplitude and increased QRS
voltage and Q waves (60%).The most frequent ECG changes
that we registered among rhythm and conduction disturbancees
were: narrrow QRS tachycardi with regular rhythm /42,1% QRS
tachycardias with irregular rhythm or with atrial fibrilation
(24%),only 3 patients with VT,with incomplet LBBB (9%), and
sinus bradycardia and premature ventricular beats (l4,8%).
Conclusion: ECG changes in patients with acute brain stroke are
frequent and somehow depend on the side and localisation of the
brain lesion..
The majority of ECG abnormalities that we registered were transient
and lost during recoverry. The malignant ventricular arrhythmias
and sudden death which are associated with prolongation of the
QT interval are warninig tht all patients received in neurologie ICU
would have ECG monitoring.
Ajanović E.1, Prnjavorac B.1, Sejdinović R.1, Bedak O.1, Fejzić J.1,
Mehić J.1
Opća bolnicaTešanj1 , Tešanj, Bosna i Hercegovina
Uvod: Sadašnja bolnička praksa iziskuje produženu opservaciju
pacijenata sa bolom u prsima, da bi dokazali ili isključili infarkt
Usavršavanjem analize treće generacije troponina T i njegovo lahko
mjerenje sugerira vjerovatnost rane dijagnoze srčane ozlijede.
Kombinacija sa drugim markerima, kao što su mioglobin ( Myo
),C-reaktivni protein (CRP) ukupni CK, CK-Mb, te CK-Mb relativni
indeks ( Ri ) može povećati osjetljivost pretraga i prognostičku
vrijednost konvencionalnih prediktora.
Rana dijagnoza torakalnog bola može poboljšati pacijentovu skrb,
reducirati komplikacije i smanjiti cijenu koštanja hospitalizacije ,
što smo na vlastitom materijalu provjerili
Posebno smo provjerili hipotezu da TmT, CRP Myo u kombinaciji
povečavaju prognostičku vrijednost konvencionalnih prediktora..
Materijal i metode: Prospektivna studija obuhvatila je 308
pacijenata sa torakalnom boli, tretiranih u Općoj bolnici Tešanj, koji
nisu primili izravno trombolizu.Krvni testovi: ukupni CK, CK-Mb,
Myo i TmT ( treća generacija analizirana ROCHE dijagnostikom
), bili su urađeni u nula, 4 i 8 sati od predstavljanja događaja.Nivo
CRP u plasmi neposredno po prijemu ili dogadjaju i nastanku
ishemije miokarda i koločina troponina (TmT) nadjena u 8-mom satu
poslije prijema u bolnicu su evaluirami.Procjenjena je prediktivna
vrijednost TmT,CRP, Myo multivarijacijskom analizom u odnosu na
konvencionalne prediktore. Primarna tačka je 30 i 180 dan incidenta
sa nastankom Infarkta miokarda ili smrti (MI/D).
Najniža mjerna vrijednost TmT je o,o1 mg/ml.. U publiciranim
radovima indikativna je funkcionalna osjetljivost sa nalazom od
0,03 mg/ml ,a Ri 2,5% smatran je patološka..
Rezultati: Enzimska diagnoza infarkta miokarda je utvrđena u 118
pacijenata. Povišeni TmT test je pozitivan unutar 8 sati kod 115 od
118 bolesnika ( osjetljivost 97,5%, negativna prediktivna vrijednost
98,4%, specifičnost 89,1% ). Četiri sata poslije napada osjetljivost i
negativna prediktivna vrijednost TmT je 93,9%, odnosno 96,4% (
specifičnost 88,7% ).Visina CRP prilikom prijem pacijenta pozitivno
je korelirala sa incidentom ( r= o,45; P= 0,001 ), sa visinom TmT-a
u 8 satu pretrage ( r= 0,34; P< 0,001 i s totalnim promjenma STsegmenta (r= 0,82; P< 0,001).
Kombinacija TmT,Myo,CRP i Ri povećavaju senzibilnost unutar 8
sati na 100%. Osjetljivost unutar 4 sata poboljšana je na 97,6% sa
kombinacijom.Bazni i serijski test (MMS-1) bio je snažniji prediktor
smrtnosti ili infarkta srca za 30 ili 180 dana u multivarijabilnoj
analizi od konvencionalnih prediktora( P < o,oo1).
Zaključak: Dijagnoza infarkta miokarda može se isključiti unutar
8 sati sa vrlo velikom osjetljivosti i negativnom prediktivnom
vrijednosti ( obadvije oko 97%) , upotrebom testa treće generacije
Kombinacija TmT,Myo,CRP i Ri poboljšava osjetljivost unutar 4 i
8 sati na 98%, odnosno 100%, i povećava prognostičku vrijednost
konvencionalnih prediktora.
Ovaj rezultat sugerira izvodljivu , brzu, sigurnu i jeftinu trijažu kod
akutno prezentiranog pacijenta sa torakalnim bolom.
Ključne riječi: Bol u prsima, srčano oštečenje, enzimska diagnoza.
Ajanović E.1
Faculty of Health Study, University of Zenica
Department of Internal Medicine1, General Hospital Tešanj
Background: Current Hospital practice performs protracted
observation of chest pain patients to establish or exclude the
diagnosis of myocardial infarction.
The improved performance and excellent precision at the low end
the measurement range of the third generation troponin T (TmT)
assay sugest the plausibility of earliest diagnosis of cardiac damage.
Combination with other markers: myoglobin (Myo),
C-reactive protein (CRP), CKMb,such as CKMb relative index (Ri)
could further improves sensitivity, add to the prognostic value of
conventional predictors.Early diagnosis could improve patient care,
reduce complications and decrease hospital costs.
Material and Methods: Prospective study of 308 patients admitted
with chest pain in General Hospital Tešanj,who did not receive
immediate thrombolysis.Blood test for total CK,CK-Mb,Myo and
TmT (third generation assay Roche Diagnostics ) were performed
at zero,four and eight hours since the time of presentation.The
association of plasma CRP levels upon admission with either the
incident or duration of myocardial ischemia, and the amount of
TmT release 8 hrs after admission was evaluated.The lower limit
of detection for TmT is 0,01 mg/ml.We assessed the hypothesis
that TmT, CRP, Myo combination,add to the prognostic value
of conventionaln predictors (multivariate analysa).The primary
endopoint was the 3o and 18o-day incidence of the composite of
death or myocardial infarction (D/MI).
Myocardial injury was defined as a TmT> 0.3 mg/ml based on
published reports indicating that the functional sensitivity of the
assay is 0,03 mg/ml A Ri > 2,5% considered abnormal.
Result: An enzynatic diagnosis of myocardial infarction was
established in 118 patients.Elevations of TmT were detected within
8 hours in 115 of the 118 patients (sensitivity 97,5%; negative
predictive value 98,4% ; specificity 89,1% ) At 4 hours after
presentation sensitivity and negative predictive value of TmT werw
93,9% and 96,4 respectively (specificity 88,7%).Plasma CRP levels
upon admission were positively correlated with either the incidence
(r= o,45; P= 0,001), TmT relase 8 hrs (= o,34 ; P<0,001) and the total
duration of the ST-segment shifts ( r= 0,81; P< o,oo1).Combining
TmT,Myo,CRP and Ri raises the sensitivity at 8 hors to 100%. The
sensitivity at 4 hours is improved to 97,6% with the combination.
Conclusion: Using the third generation TNT assay,the diagnosis
of myocardial infarction could be ruled out within 8 hours od
admission with superior sensitivity and negative predictive value
(both over 97%)
The combination of TmT,Myo and Ri improves sensitivity at 4
and 8 hours to 98% and 100% respectively,add the prognostic value
of conventional predictors.These results suggest that rapid,safe and
cost-efficient triage for the acute presentation of patinets with chest
pain is feasible.
Key words: Chest Pain,myocardial injury, enzymatic diagnosis.
Alihodžić H. 1, Mladina N. 2
JZU Dom zdravlja sa poliklinikom „ Dr. Mustafa Šehović“ Tuzla 1 ,
Klinika za dječije bolesti, Univerzitetski klinički centar Tuzla 2
Tuzla, Bosna i Hercegovina
Uvod:Anafilaksija je najburnija i po život najopasnija alergijska
reakcija. Adrenalin je lijek izbora u svim težim stanjima anfilaksije.
Primjena adrenalina u anafilaksijama prvog i drugog stepena može
biti zamijenjena sa odgovarajućom terapijom, a preduslov za njenu
primjenu je kalsifikacija težine i adekvatna procjena ugroženosti
disajnog puta i cirkulacije.
Cilj: Ispitati uticaj terapije ranitidina u kombinaciji s kloropiraminom
na kardiovaskularni sistem i uspješnost prehospitalnog liječenja
Metodologija i rezultati: Prospektivnom studijom u JZU
Dom zdravlja sa poliklinikom „ Dr. Mustafa Šehović“ Tuzla od
01.08.2008. do 31.07.2009. godine u istraživanje je uključen 31
pacijent sa anafilaksijom koji su primili ranitidin u kombinaciji sa
kloropiraminom i 30 pacijenata koji su primili kloropioramin bez
ranitidina. Primjenom uparenog t-testa pokazano je da su sistolni
i dijastolni krvni pritisci statististički značajno veći poslije terapije
kombinacijom ranitidina i kloropiramina nego prije terapije ( P=
0,047 i P= 0,046). Puls je statistički značajno veći prije terapije ( P=
0,003). Kod terapije bez primjene ranitidina nije pokazana statistički
značajna razlika niti jednog od mjerenih parametara prije i poslije
terapije ( P= 0.19, P= 0,17, P= 0,38). U grupi liječenih kombinacijom
lijekova sa ranitidinom prehospitalno liječenje anafilasije je trajalo
52,1 ± 20 minuta, a bez ranitidina liječenje je bilo duže 77 ± 16
minuta. Studentovim t -testom utvrđeno vrijeme tretmana anfilaksije
signifikantno je kraće sa kombinacijom lijekova u kojoj je ranitidin
( P< 0,001). Broj hospitaliziranih pacijenata sa anafilaksijom u
UKC Tuzla je 16 u grupi koja nije liječena sa ranitidinom a samo su
2 pacijenta hospitalizirana ako su primili ranitidin u prehospitalnom
liječenju anafilaksije.
Zaključak: Hipotenzivni efekat je manji, a prehospitalno liječenje
anafilaksije je uspješnije i kraće uz primjenu kombinacije H2
blokatora ranitidina i antihistaminika kloropiramina. Kombinacija
terapije ranitidina i kloropiramina je od najveće koristi kod
anafilaksije prvog i drugog stepena koja napreduju polako sa
vodećim simptomima angioedema i urtikarije.
Ključne riječi: anafilaksija, ranitidin, kardiovaskularni sistem
Baraković F.1, Tabaković M.1, Mršić D.1, Kušljugić Z.1, Mulić S.1,
Smajić E.1, Brkić E.1, Tulumović D.1, Šehić-Merić J.1, Pavlović N.1,
Križić M.1
Klinika za interne bolesti, Odjeljenje kardiologije, Univerzitetski
klinički centar Tuzla 1, Tuzla, Bosna i Hercegovina
Uvod: Tačne podatke o uzroku smrti daju ekspertni timovi na
osnovu patoloških ili sudskomedicinskih ekspertiza. Pouzdane
podatke se mogu dobiti od ljekara iz kliničkobolničkih ustanova
ako se umrla osoba liječila u takvoj ustanovi i ako joj je prethodno
dijagnostikovano oboljenje (intrahospitalni mortalitet).
Analiza intrahospitalnog mortaliteta daje mnogo podataka koji se
mogu upotrijebiti u planiranju posteljnog fonda, količini nabavke
lijekova, kupovini opreme, organizovanje i stvaranje visoko
specijaliziranih ljekarskih ekipa (ljekarski tim za reanimaciju),
broja reanimacionih postupaka, broja patologa koji su potrebni za
obdukcione postupke i dr.
Cilj rada je utvrditi ukupan broj umrlih, najčešće uzroke smrti i 10
vodećih dijagnoza umrlih pacijenata na Klinici za interne bolesti
JZU UKC Tuzla u 2008. godini.
Materijal i metode: Korišten je materijal arhivske građe (istorije
bolesti i izvještaji o umrlim pacijentima dostavljeni od strane
uposlenih ljekara na Klinici za interne bolesti JZU UKC Tuzla).
Rezultati: Tokom 2008. godine na Klinici za interne bolesti umrlo
je 368 pacijenata. Prema analiziranim podacima najčešće uzrok
smrti i vodeće dijagnoze uzroka smrti na Klinici za interne bolesti
u 2008. godini su: kardiogeni šok u 73 (19,84%), cerebrovaskularni
inzult u 46 (12,50%), koma zbog cerebrovaskularnog inzulta u 32
(8,70%), kome koje nisu klasifikovane kao cerebralne u 25 (6,79%)
(metaboličke 13 (3,53%) i hepatičke 12 (3,26%), kardiomiopatije
u 22 (5,98%), maligne neoplazme abdomena u 17 (4,62%),
respiratorna insuficijencija u 17 (4,62%), akutni infarkt miokarda
i infarkt miokarda sa rupturom u 17 (4,62%), edem pluća u 16
(4,35%), kardiorespiratorni arest u 13 (3,53%) smrti.
Zaključak: U 2008. godini na Klinici za interne bolesti JZU UKC
Tuzla umrlo je ukupno 368 pacijenata.
Najčešći uzrok smrti
umrlih pacijenata na Klinici za interne bolesti JZU UKC Tuzla su
kardiovaskularne bolesti (n=175; 47,55% umrlih), na drugom mjestu
su cerebrovaskularne bolesti (n=76; 20,65% umrlih) što ukupno
iznosi 251 (68,20%) umrlih od kardio i cerebrovaskularnih bolesti.
Baraković F., Kušljugić Z., Jahić E., Bajrić M., Smajić E., Bijedić
A., Karamujić I., Jašarević E., Omerkić E.1
Klinika za interne bolesti, Odjeljenje kardiologije, Univerzitetski
klinički centar Tuzla
Dispanzer Hitne medicinske pomoći, JZU Dom zdravlja Živinice 1
Uvod: U poslednja tri decenije, mišićne bolesti srca bile su klasifikovane
u primarne ili idiopatske bolesti miokarda (kardiomiopatije) i
sekundarna oboljenja koja imaju slično morfološko ispoljavanje ali
koje su uzrokovane sa poznatom patologijom kao što su koronarna
arterijska bolest i infiltracije miokarda (specifične bolesti srčanog
mišića). Radna grupa za bolesti miokarda i perikarda Evropskog
udruženja kardiologa daje novu klasifikaciju kardiomiopatija.
Kardiomiopatije se po novom definišu kao oboljenje miokarda
u kojim je srčani mišić morfološki i funkcionalno promijenjen, u
odsustvu koronarne arterijske bolesti, hipertenzije, valvularnih
bolesti i urođenih srčanih mana koji su dovoljni da uzrokuju nastanak
poremećaja miokarda. Kardiomiopatije su grupisane u specifičnu
morfologiju i funkcionalni fenotip. Svaki fenotip je subklasifikovan
u familijarni ili nefamilijarni oblik.
Cilj ovog rada je upoznavanje ljekara sa novom klasifikacijom
kardiomiopatija koja će im pomoći u praktičnom radu da razlikuju
genetske kardiomiopatije od specifičnih bolesti srčanog mišića.
Ključne riječi: kardiomiopatija, klasifikacija, praktična primjena
Omerkić E.1, Baraković F.2, Kušljugić Z.2, Prašo M.3
Dispanzer Hitne medicinske pomoći, Dom zdravlja Živinice1 ,
Klinika za interne bolesti, Univerzitetski klinički centar Tuzla2 ,
Zavod za anesteziju i reanimaciju, Univerzitetski klinički centar
Uvod: Incidenca iznenadne srčane smrti (ISS) u općoj populaciji
industrijski razvijenih zemalja iznosi 1/1000 slučajeva kroz godinu
dana. Faktori rizika za nastanak ISS uglavnom su isti kao i za
nastanak ateroskleroze i ishemijske bolesti srca.
Cilj: Ciljevi rada su ispitati incidencu ISS na teritoriji općine
Živinice i usporediti je s dostupnim rezultatima u zemlji i svijetu, te
istražiti najčešće faktore rizika.
Ispitanici i metode: U epidemiološkoj studiji prospektivnog
karaktera ispitana je incidenca ISS u toku 2007. godine na teritoriji
općine Živinice i izvršena usporedba s objavljenim incidencama
kod nas i u svijetu. Istraženo je prisustvo najčešćih faktora rizika
koji pogoduju nastanku ISS. Služeći se podacima iz potvrda o smrti
i podacima dobivenih iz intervjua s liječnicima mrtvozornicima,
svjedocima ISS i članovima obitelji umrlog, u određivanju broja ISS
primijenjeni su kriteriji i definicija Europskog kardiološkog društva
i Američke asocijacije za srce.
Rezultati: Najčešći pojedinačni uzrok smrti stanovništva općine
Živinice u 2007. godini je ISS, čija incidenca je iznosila 1,4/1000
stanovnika. Prosječna starost umrlih je bila 66,3 (±12,6) godina; u
prosjeku su muškarci umirali 7,2 godine prije žena (p=0,25). Rizik
za nastanak ISS je bio 1,24 puta veći u muškaraca nego u žena. U
odnosu na visokorazvijene zemlje i zemlje u tranziciji (najčešće
objavljena incidenca od 1/1000), naša incidenca je nešto veća, ali
nije statistički značajna (p›0,5). Incidenca ISS u Živinicama 3 puta
je manja od incidence ISS u Mostaru 2003. godine (4,2/1000), a
značajno je veća od incidence ISS u Multnomah County, Oregon,
2003. godine (0,53/1000). Najučestaliji faktori rizika bili su starija
dob, obiteljska istorija ISS i/ili kardivaskularne bolesti i neadekvatna
fizička aktivnost; vodeći konvencionalni faktor rizika bila je
hipertenzija. Najmanje 3 i/ili više faktora rizika bilo je prisutno kod
89 (94,5%) osoba, dok je 1 ili 2 faktora rizika bilo prisutno samo
kod 5 (5,5%) osoba. Šećerna bolest, srčana insuficijencija, prethodni
moždani udar i terminalna bubrežna insuficijencija, kao hronične
bolesti i stanja koja naročito pogoduju nastanku ISS, registrirane su
kod 57 (60,6%) osoba.
Zaključci: Najčešći pojedinačni uzrok smrti među stanovništvom
općine Živinice je ISS s udjelom od 22,3% među svim uzrocima
smrti i incidencom od 1,4/1000 stanovnika. Učestalost ISS nije
signifikantno veća u odnosu na razvijene industrijske zemlje, iako su
prisutne određene značajne razlike među pojedinim autorima. Rizik
za nastanak ISS signifikantno je veći i direktno ovisan o prisustvu i
broju faktora rizika. Najučestalija tri faktora rizika za nastanak ISS
su starija životna dob, obiteljska istorija ISS i/ili kardivaskularne
bolesti i neadekvatna fizička aktivnost.
Ključne riječi: iznenadna srčana smrt (ISS), incidenca, faktori
Omerkić E.1, Baraković F.2, Bijelić M.1, Čerkezović M.1
Dispanzer Hitne medicinske pomoći, Dom zdravlja Živinice1 ,
Klinika za interne bolesti, Odjeljenje kardiologije, Univerzitetski
klinički centar Tuzla2
Uvod: Iznenadna srčana smrt (ISS) predstavlja najurgentnije stanje
u medicini koje zahtijeva promptnu primjenu bazičnih i naprednih
mjera kardiopulmonalne reanimacije (KPR). U zemljama gdje je
stanovništvo dobro uvježbano u osnovnim principima reanimacije
i gdje je dobro razvijena terenska hitna medicinska pomoć (HMP),
unesrećeni imaju 50% veće šanse za preživljavanje.
Cilj: Cilj rada je da ukaže na neophodnost organiziranja terenskih
timova HMP radi pravovremenog i adekvatnog tretmana
izvanbolničkog srčanog zastoja na teritoriji općine Živinice, kao i
na cjelokupnom području Tuzlanskog kantona (TK).
Ispitanici i metode: U epidemiološkoj studiji prospektivnog
karaktera ispitana je uloga službe HMP u tretmanu iznenadnih
smrti u toku 2007. godine na teritoriji općine Živinice, te stanje i
organizacija službi HMP na području TK.
Rezultati: Broj osoba koje su umrle po tipu iznenadne srčane smrti
u 2007. godini iznosio je 94 ili 22,3% od svih umrlih stanovnika
općine Živinice. Izvanbolničke ISS su činile 93,6% svih ISS. Radi
nedostatka terenskih timova HMP, nijednoj osobi s ISS nije ukazana
adekvatna pomoć na licu mjesta. U stacionarni Dispanzer HMP
doveženo je njih 15 (17,0%). Samo 6 (6,8%) osoba je doveženo u
vremenu koje je bilo kraće od 10 minuta nakon srčanog zastoja i
prestanka disanja. U ovih osoba primijenjene su adekvatne mjere
KPR i naprednog održavanja života odraslih. Od ukupnog broja
slučajeva izvanbolničkih ISS, samo kod 2 (2,3%) pacijenta uspješno
je uspostavljen ponovni srčani ritam kompatibilan sa životom,
što znači da je zanemarivo malom broju osoba koje su doživjele
izvanbolničku ISS pružena adekvatna prva pomoć (p<0,5). Na
cijeloj teritoriji TK do sada je zabilježena uspješna KPR samo u 5
od 13 postojećih službi HMP. U pet (od 13) službi HMP na području
TK ne radi niti jedan specijalist urgentne medicine, a samo Služba
HMP u Tuzli ima mobilni tim HMP.
Zaključci: Signifikantno malom broju osoba s izvanbolničkom ISS
ukazana je adekvatna KPR u Dispanzeru HMP Živinice zbog kasnog
vremena javljanja, nepružanja adekvatne prve pomoći od strane
očevidaca i nepostojanja mobilnih timova HMP. Radi smanjenje
broja fatalnih događaja neophodno je uspostavljanje adekvatnog
broja obučenih i istreniranih mobilnih timove HMP u skladu sa
zakonskim propisima.
Ključne riječi: iznenadna srčana smrt (ISS), hitna medicinska
pomoć (HMP), kardiopulmonalna reanimacija (KPR)
Begić Z.1, Dinarević S.1, Terzić R.1, Terzić S.1, Halimić M.1
Pedijatrijska klinika 1
Klinički centar Univeryiteta u Sarajevu, Sarajevo, Bosna i
Uvod: Ebsteinova bolest je rijetka kongenitalna anomalija
trikuspidalne valvule. Trikuspidalna valvula je inferiornije
postavljena nego što je uobičajeno, pokazuje široke varijacije
morfologije, pozicije i funkcije, sa atrijalizacijom dijela šupljine
desnog ventrikula uz trikuspidalnu regurgitaciju.
Kod većine pacijenata anomalija se odmah po rođenju manifestuje
cijanozom i kongestivnim popuštanjem srca. Dijagnoza se utvrđuje
ehokardiografski uz karakterističan EKG i rentgen. Tretman je
kompleksan, a zavisi od stepena hemodinamskih poremećaja,
dobi, udruženosti sa drugim kongenitalnim anomalijama srca,
poremećajima ritma kao i pridruženim anomalijama drugih sistema.
Opcije su palijacije (Blalock-Taussig ili Glenn šant), rekostrukcija ili
zamjena trikuspidalne valvule. Od 1997. do 2010. na Pedijatrijskoj
klinici dijagnosticirali smo i tretirali devet pacijenata sa Ebstein
anomalijom. Pacijenata ženskog pola je pet (55,5%), starosne dobi
od 3 mjeseca do 18 godine. Kod osam (88%) pacijenata dijagnoza
je postavljena u neonatalnom ili ranom dojenačkom periodu. Pet
pacijenata (55.5%) su živi: dva zahtijevaju svakodnevnu terapiju,
jedan antiaritmijsku terapiju, dva su bez tegoba, jedan nema uredan
psihomotorni razvoj (anencefalija). Kod jednog pacijenta je
reimplantirana trikuspidalna vještačka valvula sa ugrađenim pace
maker-om, drugi je imao implantaciju stenta DAP-a, a treći čeka RAB
radi WPW sy. Četiri pacijenta (44%) pacijenta su umrla (neonatalni,
dojenački, predškolski i školski period). Udružene kongenitalne
anomalije su identificirane kod četiri pacijenta (44,5%)-kompleksna
anomalija, VSD, DAP i ASD tip sec..Kardiološko praćenje ovih
pacijenata je individualno, često dugotrajno, prognostički neizvjesno.
Ključne riječi: Ebsteinova anomalija, tretman, naša iskustva.
Eminović N., Lucić J., Atagić L., Bešlić S., Zukić F.
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu,
Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Cilj rada: Cilj ovog rada jeste prikazati kvalitetno oslikavanje srca
i analizu prohodnosti koronarnih arterija (CT-koronarografija).
Metode: 64-sl CT uređaj Light speed VCT firme General.E.,
predstavlja tehnološki vrhunac u razvoju CT-uređaja zbog kvalitete
obrade kao i zaštite pacijenta od suvišnog zračenja. Ovaj uređaj
omogućuje vrhunsku kvalitetu pregleda u svim organskim sustavima.
Zaključak: CT koronarografija je neinvazivna i bolesniku lakše
prihvatljiva metoda prikaza krvnih sudova srca Nedostaci CT
koronarografije su primjena jodnog kontrastnog sredstva i
ionizirajućeg zračenja kao i kod kateterske koronarografije.
Stanimirović-Mujanović S., Bergsland J., Keranović S., Teskeredžić
A., Hedžić H., Krajinović A., Kabil E., Mujanović E.,
Centar za srce BH Tuzla, Tuzla, Bosna i Hercegovina
Uvod: U svijetu je još uvijek mali broj studija koji u uporednim
analizama između koronarnog arterijskog bajpas graftiranja (CABG)
sa i bez upotrebe kardiopulmonalog bajpsa (CPB) analiziraju
prednosti i nedostatke anesteziološke tehnike.
Metode: U ispitivanje je uključeno 200 ispitanika podvrgnutih
CABG, podijeljenih u dvije skupine obzirom na korištenu operativnu
metodu. U skupinu A svrstano je 100 ispitanika operisanih
bez upotrebe CPB, a u skupinu B 100 ispitanika operisanih sa
upotrebom CPB, prilagođenih prema: polu, dobi, vrijednostima
ejekcione frakcije, vrijednostima EUROSCOR-a, preoperativnim
riziko faktorima te broju načinjenih bajpas graftova. Analizirani su
i uspoređene između skupina: vrijednosti gasnih analiza, potreba za
inotropnom podrškom, vrijeme provedeno na respiratoru, količina
postoperativnog krvarenja i nadoknađene krvi, vrijeme provedeno
u Jedinici intenzivne njege, vrijeme ukupne hospitalizacije kao i
učestalost značajnijih postoperativnih komplikacija.
Rezultati: Kod ispitanika iz skupine A zabilježene su bolje
vrijednosti gasnih analiza kako za pO2 (p=0.028) tako i za pCO2
(p=0.036), kao i manja potreba za inotropnom podrškom kako u
intraoperativnom (p=0.031) tako i u postoperativnom periodu
(p=0.043). Takođe je kod ispitanika iz iste skupine zabilježeno kraće
vrijeme provedeno na respiratoru (p=0.001), manje postoperativno
krvarenje (p=0.041) kao i manja potreba za nadoknadom krvi
(p=0.023), te kraća ukupna hospitalizacija (p=0.031). Jedina razlika
kod značajnijih postoperativnih komplikacija zabilježena je kod
neuroloških deficita čija je učestalost bila manja kod ispitanika iz
skupine A (p=0.030).
Zaključak: Razultati ove studije upućuju na zaključak da CABG
bez upotrebe CPB ima niz prednosti u odnosu na klasičnu metodu
sa upotrebom CPB.
Ključne riječi: anestezija, CABG, bez CPB.
Terzić I.1, Čaluk J.1, Delić A.1, Ajanović R.1, Avdić S.1, Osmanović
E.1, Porović E.1
Centar za srce BH Tuzla 1, Tuzla, Bosna i Hercegovina
Introduction: Cardiovascular diseases are the biggest cause
of morbidity and mortality in the world.In the past twenty
years,particualrly int the early years of this century have occurred
significant changes in the treatment of acute myocardial infarction
vith ST elevation on ECG(STEMI).In a series of controlled clinical
studies with large samples (DANAMI,PRAGE 1 and 2)proved
that the emergency recanalization of the occluded artery(urgentprimary PCI) superior method of tretment in relation to all previous
methods inculding fibrinolytics.Primary PCI has significantly lower
mortality,reinfarction and stroke rate in comparison with fibrinolytic
therapy. Nevertheless, primary PCI as the method of choice of
treatment for patients with STEMI heart atack,is still not available
to the widest circle of people and they are still treatted with inferior
medical therapy in centres with less experience,with worse results
and higher moratlity rate.Urgent transportation of such patients
in the high volume PCI center,wel organized, without wasting of
time,prognosticaly is much favorable for patients.Recognaising
problems and organizational efforts at all levels of health care in
these centres cab be a layered approach to all the population.By
establishig a network off primary-urgent PCI in the whole territory
of Bosnia and Herzegovina wishes to achieve a system that will
increase the number off people who will be attracted and to be treated
i existing high volume PCI centres with extensive experience in the
primary PCI.PCI centres should be organized in a continuos work on
the principle of preparedness for rapid intervention 24 hours a day,7
days a week,365 days a year.
Keywords: network, urgent, coronary intervention, myocardial
Mesihović-Dinarević S.1
Pedijatrijska klinika
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu1
Uvod:Najčešći uzroci srčane isuficijencije kod djece su kongenitalne
strukturelne anomalije i genetsko-metabolički defekti srčanog mišića.
Sa uzrastom djeteta znaci kongestivnog srčanog zatajenja variraju,
oni uključuju: osim tahikardije, visok nivo kateholamina, vensku
kongestiju i snižen srčani izbačaj. Kongestivno srčano popuštanje
je rezultat međusobnog djelovanja složenih hemodinamskih
neurohormonalnih, ćelijskih i genetskih faktora. Smanjen srčani
izbačaj je posljedica kompleksne interakcije faktora. Sistolna
disfunkcija, koja se javlja kod kongestivnog srčanog popuštanja
karakterizirana je smanjenom ventrikularnom kontraktilnošću
i sposobnošću povećanja udarnog volumena koji bi odgovorio
sistemskim zahtjevima. Dijastolna disfunkcija je rezultat reducirane
ventrikularne komplajanse neophodne u povećanju venoznog pritiska
potrebnog za održavanje adekvatnog ventrikularnog punjenja.
Dijagnoza se postavlja na osnovu: anamneze, kliničkog pregleda,
laboratorijskih pretraga, rentgen dijagnostike, elektrokardiografije i
ehokardiografije. Tretman kongestivnog srčanog zatajenja obzirom
na raznolikost uzroka treba detaljno kreirati i monitorirati. Cilj
medikamentozne terapije je smanjenje preloada, poboljšanje
kardijalne funkcije, smanjenje afterloada, poboljšanje dopreme
kiseonika i poboljšanje ishrane. Savremena medikamentozna terapija
podrazumjeva: inotropne lijekove, inhibitore fosfodiesteraze,
diuretike, ACE inhibitore, digitalis, beta blokere i vazodilatatore.
Ključne riječi: kongestivno srčano popuštanje, dijagnostika,
Omerkić E.1, Baraković F.2, Bijelić M.1
Dispanzer Hitne medicinske pomoći,
Dom zdravlja Živinice 1 ,
Klinika za interne bolesti,
Univerzitetski klinički centar Tuzla2
Uvod: Faktori rizika za nastanak iznenadne srčane smrti (ISS)
uglavnom su isti kao i za nastanak ateroskleroze i ishemijske bolesti
srca. Pored ovih faktora rizika, određenu ulogu u nastanku ISS imaju
i drugi precipitirajući faktori, kao što su dnevne i sezonske varijacije
atmosferskog pritiska i temperature vazduha.
Cilj rada je prikazati vremensku distribuciju slučajeva iznenadne
Ispitanici i metode: U epidemiološkoj studiji prospektivnog
karaktera u trajanju od godinu dana ispitana je dnevna, sedmična,
mjesečna i sezonska distribucija iznenadnih smrti u toku 2007.
godine na teritoriji općine Živinice.
Rezultati: Broj osoba koje su umrle po tipu iznenadne srčane smrti
u 2007. godini iznosio je 94 ili 22,3% od svih umrlih. Jesen je bila
godišnje doba s najviše zabilježenih slučajeva ISS – 29 (30,85%),
dok je u proljeće zabilježeno najmanji broj slučajeva – 20 (21,3%).
Prosječan broj umrlih osoba od ISS po mjesecima iznosio je 7,8.
Najveći broj osoba preminuo je u mjesecu oktobru – 12 (12,8%), a
najmanje u mjesecu februaru kada je zabilježeno 5 (5,3%) slučajeva
iznenadne smrti. Najveći broj fatalnih događaja dešavao se nedjeljom
- 20 (21,3%), a najmanje četvrtkom - 7 (7,4%). U odnosu na doba
dana, iznenadna srčana smrt se najčešće dešavala u vremenskom
periodu između 06.00 i 12.00 sati, kada je umrlo 34 (36,2%) osoba.
Zaključci: Najveći broj slučajeva iznenadne srčane smrti zabilježen
je u ranim jutarnjim satima. Najviše osoba je umiralo nedjeljom,
najveći broj slučajeva ISS dogodio se u mjesecu oktobru, a jesen je
bila najkritičnije godišnje doba.
Ključne riječi: iznenadna srčana smrt (ISS), vremenska distribucija
Smajlagić M.1, Karahasan M.1, Štimjanin D.1
Pediatric Ward,
Cantonal Hospital Zenica 1, Bosnia and Herzegovina
Introduction: The aortic arch anomalies are very rear.The
prevalence of vascular ring presents less than 1% of all congenital
cardiovascular anomalies.
The embryology of aortic arch is complex, and that leads us to a very
wide pathoanathomy spectrum. There are some anatomy variations
without clinical meaning, and numerous ways to serious mortal
anomalies, a kind of vascular rings and aortic arch break.
The vascular ring can be a completed one or an incompleted.Clinical
manifestations depend on anatomy variations, and the consequence
is te compression to: trachea, esophagus, n.recurens.
Stridor at the nursing age complicated with hard breathing seizure,
while a child drinks and eats, should motivate us on suspicion of
aortic arch anomalies.Pneumonia and atelectasis can appear.
The esophagogram is the first diagnosic procedure that confirms
suspicion. We can see repressing of esophagus and narrowness of
trachea.For detalied analysis of anomaly structures there are some
sofisticated procedures: angiocardiografy, CT, MRI.
Treatment: If the vascular rings cause symptoms and if there are
radiologic evidences of compression, operation should be performed.
Here is the case of a girl who is five years old now, who is at the
nursing age there was a suspicion about aortic arch anomaly, becouse
of expressed stridor and dificulties with breathing and feeding.
Farther diagnostical work on a case the suspicion is confirmed and
it showed us double aortic arch.Becouse of limited diagnostical
posibilities our institution, the girl has been sent to the Pediatric
clinic in Sarajevo, where she has been hospitalized twice. Additional
diagnostical procedures have been done at the Clinic for radiologic
diagnoses. We are very greatful to our colleagues.
Conclusion: In our daily work it’s important to think about
rear congenital heart’s anomalies and to approach detailed
diagnosestargeting the optimal therapeutic access.
Keywords: Embryology aortic arch, Aortic arch anomalies, Vascular
rings: clinical picture, diagnosis, treatment
Fabijanić D.1, Carević V.1, Čaljkušić K.1, Batinić T.1
Split University Hospital, Split, Croatia 1
Introduction: A 65-year old man was admitted at the Department of
Neurology due to transitory ischemic attack. The patient underwent
cardiac surgery nine months before this admission because of
severe aortic regurgitation as a result of aneurysmatic ascending
aorta. Bentall procedure with bileafet mechanical aortic prosthesis
and a Dacron tubular graft placement with coronary reimplantation
were performed. Seven months later, the patient experienced a car
accident with blunt thoracic trauma. A chest X-ray and transthoracic
echocardiogram performed at the time of the accident reported no
An examination revealed a normotensive man, with regular rhythm.
A mechanical valve click and systolic murmur 2/6 was heard at the
cardiac base. ECG revealed a sinus rhythm and left bundle branch
block. CT of the brain and color Doppler duplex sonography of the
carotid arteries demonstrated no abnormalities. Echocardiography
showed dehiscence of the valved aortic conduit from the native aortic
annulus at the proximal anastomosis site. A large periconduit cavity
was present between the aortic conduit and the native aortic wall.
There was free communication between the left ventricular outflow
tract and the periconduit cavity, resulting in systolic expansion of the
cavity toward the left atrium and aortic compression. We registered
a mild central mitral regurgitation. There was no evidence of distal
anastomosis dehiscence or external aortic rupture. Computed
tomography confirmed echocardiographic findings. The patient was
referred to a cardiac surgeon. Unfortunately, he experienced a sudden
death before the scheduled operation. An autopsy demonstrated the
aortic prosthesis almost completely dehisced from the annulus, with
no defect in the distal aortic suture line and no ruptured aortic wall.
The outer wall of the pseudoaneurysm was formed from fibrous
tissue and laminated thrombus. There was no evidence of infection.
Conclusion: Prosthetic valved aortic conduit dehiscence with
periconduit cavity and ascending aortic aneurysm is an uncommon
complication of aortic root surgery. It is most frequently observed
after a chest trauma, although the possible reason of dehiscence could
be due to increased tissue fragility in the suture line, most frequently
observed in patients with previous aortic dissection or mediastinal
infection after the cardiac surgery. Occasionally, clinical presentation
is progressive worsening fatigue, shortness of breath, and intolerance
to even minor physical effort. However, as in our case, a patient
might be presented with minimally unspecific symptoms. Therefore,
even minor symptoms in patients with a valved aortic conduit who
experienced chest trauma should raise suspicion on this clinical
entity. Because of the delayed development of pseudoaneurysm and
conduit dehiscence, echocardiography follow-up in these patients is
recommended within several months after the chest trauma.
Omerkić E.1, Baraković F.2, Šljivić M.1
Dispanzer Hitne medicinske pomoći, Dom zdravlja Živinice1 ,
Klinika za interne bolesti, Univerzitetski klinički centar Tuzla2
Uvod: Centralni koncept definicije iznenadne srčane smrti (ISS)
bazira se na principima netraumatske, neočekivane i trenutačne smrti
srčanog podrijetla. Svjedoci ISS, koji bi trebalo da imaju glavnu
ulogu u prvoj pomoći i preživljavanju, najčešće je opisuju tako što se
osoba ‘iz punog zdravlja’, prilikom fizičkog ili emocionalnog stresa,
u jednome trenutku iznenada sruši, izgubi svijest i prestane disati.
Cilj rada je analiza broja ISS u prisustvu svjedoka, te način i vrsta
prve pomoći koja je ukazana osobi sa srčanim zastojem od strane
Ispitanici i metode: U epidemiološkoj studiji prospektivnog
karaktera ispitano je ponašanje očevidaca u slučajevima iznenadnih
smrti u toku 2007. godine na teritoriji općine Živinice.
Rezultati: Broj osoba koje su umrle po tipu iznenadne srčane smrti
u 2007. godini iznosio je 94 ili 22,3% od svih umrlih. Izvanbolničke
ISS su činile 93,6% svih ISS stanovnika općine Živinice. Svjedoci
ISS bili su prisutni kod srčanog zastoja u 51 (58,0%) osobe, dok se
srčani zastoj bez prisustva svjedoka dogodio kod 37 (42,0%) osoba.
Najviše je bilo onih koji su umrli u domu - 35 (40,0%), a izvan doma
je u prisustvu svjedoka umrlo 16 (18,0%) osoba. Iznenadni gubitak
svijesti, kao jedini simptom, zabilježen je u 17 (33,3%) slučajeva
izvanbolničke ISS u prisustvu svjedoka. U 49 (96,1%) slučajeva
iznenadne smrti nije pružen nikakav vid prve pomoći od strane
svjedoka koji su bili prisutni. Samo dvojici pacijenata (3,9%) koji su
doživjeli ISS u prisustvu svjedoka pružena je prva pomoć od strane
prisutnih u vidu spoljnje masaže srca, a bez vještačkog disanja.
Zaključak: S obzirom da niti u jednom slučaju izvanbolničke ISS
nije pružena adekvatna prva pomoć od strane očevidaca, neophodna
je edukacija stanovništva o prepoznavanju srčanog zastoja i bazičnoj
kardiopulmonalnoj reanimaciji.
Ključne riječi: iznenadna srčana smrt (ISS), svjedoci, prva pomoć
Obradović Z.1 , Ćesir-Škoro I.2
Fakultet zdravstvenih studija Univerziteta u Sarajevu1 ,
RMC „ Dr Safet Mujić” Mostar2
Uvod: Prema Izvještaju Federalnog zavoda za javno zdravstvo za
2008. godinu oboljenja srca i krvnih sudova su najčešći uzroci
mortaliteta. Morbiditetna statistika, naročito ona koja se odnosi na
primarnu zdravstvenu zaštitu, odnosno na izvještaje iz ambulantnopolikliničke zaštite pokazuje da ova oboljenja imaju veoma
značajan udio u ukupnom obolijevanju stanovništva u Federaciji
Bosne i Hercegovine.
Na nastanak kardiovaskularnih oboljenja veliki uticaj imaju
životne navike. Zbog toga smo u našem radu istražili životne
navike, vezane za ova oboljenja, kod prosvjetnih radnika na
području Mostara.
Cilj rada: Istražiti i analizirati životne navike koje su povezane
sa kardiovaksularnim oboljenjima kod prosvjetnih radnika na
području Mostara.
Materijal i metode: Istraživanje je provedeno anketnim upitnikom.
Kod naših isptanika smo straživali: ishranu (vrstu hrane i vrijeme
uzimanja dnevnih obroka), fizičku aktivnost i pušenje.
Podaci su pohranjeni i statistički obrađeni u programu EPI info.
Neki od rezultata će biti prikazani tabelarno i grafički.
Rezultati rada:
-Navike u ishrani:
Veliki broj ispitanika, 34,5%, nema doručak, odnosno ne jede ništa
prije 10 sati, dok kasno večera čak 45,5% ispitanika.
Naši ispitanici nemaju redovan raaspored dnevnih obroka, već
53,4% ispitanika preskače obroke.
Ribu, kao veoma važnu namirnicu, nikad ne konzumira 16,4%
ispitanika.U ishrani 69,4% ispitanika su često zastupljena jaja, a
kod 66,2% ispitanika masni sirevi.
-Pušačke navike su prisutne kod 32,3% ispitanika, interesantno je
da dominiraju žene pušači.
-Fizička aktivnost: jutarnju gimnastiku ne upražnjava više od 45%
naših ispitanika, dok 32,9% ispitanika nema nikakvu vrstu fizičke
Zaključak: Kod prosvjetnih radnika na području Mostara su
evidentne loše navike vezane za ishranu, kako za vrijeme i raspored
dnevnih obroka, tako i za vrstu hrane koja se konzumira.Veliki je
broj žena pušača te fizički neaktivnih osoba.
Ove navike se trebaju mijenjati kako zbog samih nastavnika, tako i
zbog učenika kojim su oni često uzori
Ključne riječi: životne navike, kardiovaskularna oboljenja,
prosvjetni radnici, Mostar
Lukić S.1, Hajrić R.1, Nurkić M.1, Jahić E.1, Selesković M.1, Bajrić
Klinika za kardiovaskularne bolesti, Odjeljenje invazivne
kardiologije, Univerzitetsko klinički centar Tuzla1 Bosna i
Uvod: LIMA (left internal mammaria artery) se najčešće koristi za
revaskularizaciju prednje descedentne koronarne arterije (LAD).
Patentnost in situ LIMA koja je anastomozirana sa LAD iznosi oko
95% tokom prve godine. Kasne okluzije ovog grafta su izuzetne,
pri čemu je 20 godina nakon operacije 90% graftova još uvijek
prohodno. Razumljivo je da LIMA predstavlja najracionalniji izbor
za graft prilikom revaskularizacije LAD.
Prikaz slučaja: Pacijent dobi 36 godina muškog spola je podvrgnut
hirurškoj revaskularizaciji miokarda zbog jednosudovne koronarne
bolesti - subokluzivna lezija početnog dijela srednjeg segmenta
LAD. Od riziko faktora za nastanak koronarne bolesti pacijent
ima pušenje, povišen krvni pritisak i hiperlipoproteinemiju. Off
pump tehnikom uradi se operativni zahvat: Coronary artery bypass graft (CABG) x1 (LIMA – LAD). Operativni zahvat protekao
bez komplikacija. Perioperativno mjerenje protoka pokaže urednu
vrijednost protoka (50 ml/min). Nakon 5 mjeseci od operativnog
zahvata javljaju se anginozni bolovi CCS III stepena angine pektoris.
Ergo test, po Bruce-ovom protokolu, prekinut u drugom stepenu
zbog retrosternalnog bola i depresije ST segmenta do – 3 mm u
prekordijalnim odvodima (V2 do V6). Uradi se koronarografija te se
nađe 90 % stenoza na mjestu pripoja LIMA grafta za LAD uz uredan
nalaz na ostalim koronarnim krvnim sudovima. Na kardiološkokardiohirurškom konziliju donese se odluka za perkutanu koronarnu
intervenciju (PCI) – implantaciju stenta na stenozirani dio pripoja
LIMA – LAD. Preko 6 F uvodnice postavljene u desnu femoralnu
arteriju uvede se guiding kateter IM retrogradno do početnog dijela
lijeve arterije subklavije i njime koaksijalno kanulira LIMA. Žičanim
vodičem BMW 0,014” prođe se stenozirani dio i vrh žičanog vodiča
se pozicionira u krajnji distalni segment LAD. Balon Maverick
2,0 x 9 mm se pozicionira u zonu stenoze te se u više navrata
uradi predilatacija pritiscima od 4 do 16 atm. Nakon predilatacije
implantira se stent Taxus Liberte 3,0 x 12 mm pritiskom od 18 atm.
Postigne se redukcija stenoze na 0 % (bez rezidualnih stenoza) i brz
anterogradni protok TIMI – 3.
Zaključci: Ovaj prikaz slučaja pokazuje da je perkutana koronarna
intervencija (PCI) na LIMA-LAD graftu veoma dobra opcija nakon
restenoze nastale kao poslijedica komplikacije CABG.
Begić Z.1, Dinarević S.1, Anić D.1, Terzić R.1, Terzić S.1, Halimić
M.1, Spužić M.2
Pedijatrijska klinika1 ,
Centar za srce2, Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, Bosna i
Uvod: Kateterizacija srca je invazivna dijagnostička i terapijska
metoda u kardiologiji. U tretmanu kongenitalnih anomalija srca
kateterizacija ima sve manje dijagnostički, a sve više terapijski
značaj. Komplikacije vezane za interventne procedure su aritmije,
lezije krvnih sudova i miokardnih struktura, tromboze, hipotermije,
acidoza, krvarenja, ruptura balona, embolizacija balona, valvularne
regurgitacije i povremena opstrukcija protoka. U posljednjih
dvanaest godina (maj 1998.- februar 2010. godine) u KCU Sarajevo,
u saradnji sa timovima iz inostranstva, a i samostalno, urađeno je
180 pedijatrijskih kateterizacija srca, uz istovremeno 405 urađenih
operativnih korekcija kongenitalnih anomalija srca. Dijagnostičkih
katetrizacija je bilo 155 (86%), a terapeutskih 25 (14%), djevojčica
95 (53%), a prosječna dob kateteriziranih je iznosila 5,3 godine (14
dana-21,4 godine). Najčešće kateterizirane kongenitalne anomalije
srca su kompleksne 37 (25%), VSD 26 (17%), Tetralogija Fallot 19
(12%), AVSD 17 (11%), DAP 11 (7%), CoA 10 (6%), jednostavne
mane 10 (6%), ASD 8 (5%), PS 8 (5%), AS 3 (2%), vascular ring 2
(1%), ostale 4 (3%). Nakon kateterizacije kod 132 (73,3%) pacijenata
je urađena hirurška korekcija, što čini 32,6% operisanih. Ukupan
broj balon atrioseptostomija (BAS) je iznosio 6. Od intervencijskih
terapeutskih kateterizacija najzastupljenije su bile balon dilatacije:
PA 11 (44%), Ao 3 (12%), kao i zatvaranje ASD tip secundum 2
(8%) i PDA 8 (32%), a u 1 intervenciji (4%) se radilo o ekstrakciji
stranog tijela iz desnog ventrikula
Interventne kateterizacione procedure predstavljaju veoma uspješnu
alternativu operativnom rješenju sve većeg broja urođenih srčanih
Ključne riječi: pedijatrijska kateterizacija srca, dijagnostička,
-PRIKAZ SLUČAJAMesihović-Dinarević S.1, Terzić S.1
Pedijatrijska klinika,
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu1
Uvod: Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) klasificira
kardiomiopatije u četiri kategorije 1) dilatirajuće 2) hipertrofične
3) restriktivne i 4) aritmogene kardiomiopatije desnog
ventrikula. Unutar ove četiri grupe dilatirajuća je najzastupljenija
kardiomiopatija u pedijatrijskoj populaciji. Ona predstavlja najčešću
indikaciju za transplantaciju srca kod djece starije od 5 godina.
Postoji više indikatora bolje prognoze ovog oboljenja, a to su mlađa
dob prilikom postavljanja dijagnoze, više vrijednosti ejekcione
frakcije, te prisustvo miokarditisa. Jedna od značajnih komplikacija
ovog oboljenja su aritmije u 13%-16% kod preživjele djece, te do
50% kod umrlih.
U našem prikazu slučaja radi se o 13 godišnjem dječaku koji
je nakon miokarditisa virusne etiologije (Ebstein-Barr) razvio
dilatirajuću kardiomiopatiju. Tok bolesti se značajno komplikovano
poremećajima ritma. Tahikardija je uspješno kupirana antiaritmijskom
terapijom (Sotalol). Uslijedile su sinusne pauze u trajanju i do 2.4
sec, koje su primjećenje klinički, a potvrđene 24 satnim EKG holter
monitoringom. To je bila indikacija za implantaciju jednokomornog
pace makera. Na datu terapiju dječak postaje euritmičan i klinički
značajno boljeg opšteg stanja. Dilatirajuća kardiomiopatija dječije
dobi sa komplikacijama poput poremećaja srčanog ritma predstavlja
terapijski izazov, ne samo u akutnoj fazi bolesti, već i hronično.
Ključne riječi: dilatirajuća kardiomiopatija, aritmija
Arapčić S. 1, Avdić S. 1 , Kušljugić Z. 1, Aljukić.A. 1
JZU Dom zdravlja Lukavac,
Klinika za interne bolesti, Odjeljenje za kardiologiju,
Univerzitetski klinički centar Tuzla
Uvod:Među najčešće primjenjivanim lijekovima za bolesti srca
su i nitrati , čija pravilna primjena daje očekivani efekat a sprečava
razvoj tolerancije na lijek.
Cilj: Pokazati da li bolesnici kojima je preporučeno da uzimaju oralne
preparate, izosorbid dinitrat ili izosorbid 5-mononitrat, pravilno
uzimaju lijekove i da lisu dobili objašnjenje o načinu upotrebe lijeka
od ljekara ili farmaceuta.
Metode:Imali smo 196 bolesnika koje smo pratili četiri mjeseca u tri
ambulante, internistička ambulanta i ambulanta porodične medicine
i služba hitne medicinske pomoći.
Vodili smo evidenciju putem zajedničkog upitnika pri dolasku
bolesnika na ljekarski pregled, redovan ili prije redovne kontrole
zbog određenih tegoba.
105. bolesnika su uzimali preparat nitrata sa neposrednim
otpuštanjem koji se uzima dva puta dnevno i 91 bolesnik je uzimao
nitrat sa produženim djelovanjem. Starosna dob bolesnika je od 45
do 73 godine života, 110 žena i 86 muškaraca.
Rezultati: Od 196 bolesnika njih oko 21%, odnosno 41 bolesnik je
bio pravilno upućen kako i kada uzimati lijekove, kako redovne tako
i profilaktične nitrate.
Od 196 bolesnika 62% (121 od 196) su uzimali pravilno i preporučenu
dozu preparata. Dvije trećine tih bolesnika su uzimali preparat sa
produženim djelovanjem.
27% bolesnika (52 od 196) su uzimali nepravilno i velike doze
preparata, a 11% bolesnika (21 od 196) su uzimali nepravilno i male
doze preparata.
6% bolesnika je evidentiralo u naš upitnik da je objašnjenje o načinu
upotrebe preparata dobilo u apoteci od farmaceuta, 71% od svog
ordinarijusa, a 23% bolesnika nije imalo nikakvo objašnjenje. 5%
bolesnika nije pravilno uzimalo preparat zato što zaboravi.
Jedna trećina bolesnika koji nisu upućeni kako pravilno uzimati
likekove su više od dva puta u sedmici bili na pregledu u SHMP
zbog anginoznih tegoba.
Zaključak: Većina pacijenata, njih oko 62% su uzimali preparate
nitrata pravilno i preporučenu dozu, od toga oko 2/3 su uzimali
preparate sa produzenim djelovanjem, odnosno jedan puta dnevno
što im znatno olakšava uzimanje lijeka, dok bolesnici koji uzimaju
preparate nitrata sa neposrednim otpuštanjem aktivne materije
nepravilno su uzimali preparate. Jedna četvrtina tih bolesnika su
uzimali puno veće doze od preporučene. Većina bolesnika koji su
imali anginozne tegobe pri naporu nisu bili upoznati sa načinom
upotrebe nitrata sa produženim djelovanjem u profilaksi tih tegoba.
Došli smo do zaključka da je uglavnom uzrok nepravilne upotrebe
nitrata kod naših bolesnika nedostatak objašnjenja od strane ljekara
i farmaceuta i u malog broja bolesnika uzrok je zaboravljanje
uzimanja preparata.
Arapčić S.1 , Avdić S. 1 , Kušljugić Z. 1, Aljukić A.1
JZU Dom zdravlja Lukavac,
Klinika za interne bolesti, Odjeljenje za kardiologiju,
Univerzitetski klinički centar Tuzla
Uvod:Bolesti srca se ubrajaju u grupu vodećih oboljenja danas,
pogađaju sve više mlađu starosnu dob, a glavni uzroci se povezuju
sa lošim životnim navikama što se manifestuje kao metabolički
sindrom koji u velikom broju slučajeva prelazi u pravi dijabetes
preko inzulinske rezistencije i kompenzatorne hiperinzulinemije,
i uz to i hipertenzivne bolesti srca bez ili sa hipertrofijom lijeve
komore, bez ili sa disfunkcijom lijeve komore.Sistolna funkcija dugo
ostaje očuvana, a razvija se dijastolna disfunkcija lijeve komore.Cilj
je pokazati da stariji pacijenti sa metaboličkim sindromom imaju
povišen sistolni pritisak i hipertrofiju lijeve komore.
Metode: Istraživanjem je obuhvaćena grupa od 73 bolesnika koji su
imali metabolički sindrom, odnosno imali su povišen krvni pritisak,
intoleranciju glukoze, povišene masnoće u krvi i bili su gojazni.
Njih 40 su bile žene, a 33 muškarci, dobi od 35-72 godine života.
55 bolesnika su imali hipertrofiju lijeve komore i to 32 muškarca i
23 žene.
Povišenim krvnim pritiskom su smatrane vrijednosti 140/90
mmHg i više. Antropometrijeskim mjerenjem je određena tjelesna
težina i tjelesna visina a zatim izračunat BMI.Izmjerene su prema
ASE preporukama:debljina interventrikularnog septuma na kraju
dijastole (IVSDd), debljina zadnjeg zida lijeve komore na kraju
dijastole (PWDd), dijastolni dijametar lijeve komore (LVDd),
sistolni dijametar lijeve komore (LVDs), dijametar lijeve komore
(LA).Masa lijeve komore je izračunata prema Penn konvenciji:
MLK=1,04x(LVDd + PWDd + VSDd)x3 – (LVDd)x3 – 13,6
Index mase lijeve komore (MLK) je dobijen standardizacijom mase
lijeve komore u odnosu na površinu tijela. Normalne vrijednosti
za MLK za muškarce su 134 g/m2, a za žene 110 g/m2.Ejekciona
frakcija je izmjerena po Simpsonu.Statistička obrada podataka je
vršena primjenom odgovarajućih statističkih testova. Sve vrijednosti
su izražene u vidu srednje vrijednosti. Statistička značajnost je
određena na nivou od 5% (PL 0,05).
Rezultati: Naše istraživanje je obuhvatilo 73 bolesnika, od toga 40
žena i 33 muškarca. Njih 55 (75,2%) bolesnika su imali arterijsku
hipertenziju i hipertrofiju lijeve komore i to 32 (58,1%) muškarca i
23 (41,8%) žena. Znači bili su muškarci starije životne dobi i imali su
veći sistolni krvni pritisak.Bolesnika sa arterijeskom hipertenzijom
bez hipertrofije lijeve komore je bilo 18 i to 10 (55,1%) muškaraca i
8 (44,9%) žena. Znači razlika u polnoj i starosnoj nije bila statistički
Bolesnici sa arterijeskom hipertenzijom i hipertrofijom lijeve
komore u odnosu na bolesnike sa arterijskom hipertenzijom bez
hipertrofije lijeve komore nisu pokazali statistički značajnu razliku
u pogledu vrijednosti BMI, dijastolnog krvnog pritiska, CF i nalaza
masnoće u krvi.
Parametri dijestolne funkcije LK bolesnika sa arterijeskom
hipertenzijom i hipertrofijom LK u odnosu na bolesnike sa
arterijeskom hipertenzijom bez hipertrofije LK pokazali su:
Produženje IVRT (p<0,01) i značajno smanjenje odnosa E/A
Korelacija indexa mase lijeve komore sa parametrima dijestolne
funkcije je pokazala da IVRT, DT i odnos E/A značajno korelira sa
indexom mase LK.
Zaključak: Bolesnici sa arterijeskom hipertenzijom i hipertrofijom
lijeve komore u odnosu na bolesnike sa arterijeskom hipertenzijom
bez hipertrofije lijeve komore su u nešto većem procentu muškarci
starije životne dobi i imali su veći sistolni krvni pritisak.
Bolesnici sa arterijeskom hipertenzijom bez hipertrofije lijeve
komore nisu pokazali statistički bitne razlike u odnosu na spol i
dob. Hipertofija LK i poremećaji dijastolne funkcije koji je prate
su reverzibilne promjene. Regresija hipertrofije LK i poremećaja
dijestolne funkcije se može postići dobrom regulacijom krvnog
pritiska uz primjenu higijensko-dijetetskih mjera i medikamenata
kod bolesnika sa metaboličkim sindromom.
Ključne riječi: arterijeska hipertenzija, hipertrofija lijeve komore,
intolerancija glukoze, gojaznost.
Hajrić R.1, Baraković F.2, Jahić E..1, Nurkić M.1, Lukić S.1, Bajrić
M.1, Selesković M.1,Terzić I.3, Čaluk J.3
Klinika za kardiovaskularne bolesti, Odjeljenje za interventnu
kardiologiju, Univerzitetsko klinički centar Tuzla1
Odjeljenje za kardiologiju, Klinika za Interne bolesti, Univerzitetsko
klinički centar Tuzla2
BH Centar za srce, Tuzla, Bosna i Hercegovina3
Cilj: Peri-proceduralna miokardna ozljeda je rana komplikacija
perkutane koronarne intervencije. Najčešći način detekcije
peri-proceduralne miokardne ozljede je mjerenje koncentracije
troponina I, te aktivnosti kardijalnog izoenzima kreatin kinaze. Cilj
našeg istraživanja je bio utvrditi plazma koncentracije i aktivnosti
kardijalnog izoenzima kreatin kinaze nakon perkutane koronarne
intervencije sa hipotezom da implantacija lijekom obloženog
stenta ne uzrokuje signifikantno povećanje cTnI i kardijalnog
izoenzima kreatin kinaze u odnosu na lijekom neobložene stentove
i da perkutane koronarne intervencije na C tipu lezije uzrokuje
signifikantno pobećanje troponina I i kardijalnog izoenzima kreatin
kinaze u odnosu na A i B lezije.
Pacijenti i metode: Analizirane su koncentracije troponina I i
aktivnosti kardijalnog izoenzima kreatin kinaze na 60 konsekutivnih
pacijenata nakon elektivne implantacije lijekom obloženog stenta
i na 60 konsekutivnih pacijenata nakon implantacije lijekom
neobloženog stenta. Svi pacijenti su na dan intervencije uzeli
standardnu medikaciju uz obaveznu premedikaciju klopidogrelom
te su prije perkutane koronarne intervencije dobili heparin
Rezultati : Nije bilo signifikantne razlike koncentracija troponina I
i aktivnosti kardijalnog izoenzima kreatin kinaze nakon implantacije
lijekom obloženog i lijekom neobloženog stenta. Implantacija lijekom
obloženog stenta je bila udružena sa razlikom u zastupljenosti C tipa
koronarnih lezija (59% : 27%, p<0,01) i u dužini stenta izraženo u
mm (18,6±4,8:15,4±4,2; p<0,001). Koncentracije troponina I su bile
veće u grupi pacijenata sa intervencijom na C tipu lezija (p<0,001).
Aktivnost kardijalnog izoenzima kreatin kinaze se kod perkutane
koronarne intervencije na C tipu u odnosu na A i B lezije nisu
razlikovale. Nije bilo razlike u dobu i u spolu, medikamentoznoj
terapiji te konvencionalnim faktorima rizika između pacijenata sa
implantacijom lijekom obloženog i lijekom neobloženog stenta
odnosno sa A i B te C tipom koronarnih lezija.
Zaključci: Implantacija lijekom obloženog stenta nije povezana
sa značajnim porastom troponina I i kardijalnog izoenzima kreatin
kinaze u odnosu na implantaciju lijekom neobloženog stenta.
Dužina tretirane stenoze je bila odlučujući proceduralni faktor koji
je određivao incidencu peri-proceduralne miokardne ozljede.
Ključne riječi: miokardna ozljeda, lijekom obložen stent, markeri
ozljede (troponin I, kardijalni izoenzim kreatin kinaza).
Bajrić M.1, Nurkić M.1, Jahić E.1, Hajrić R.1, Baraković F.2, Lukić
S.1, Selesković M.1
Klinika za kardiovaskularne bolesti, Odjeljenje za interventnu
kardiologiju, Univerzitetsko klinički centar Tuzla 1 ,
Klinika za interne bolesti, Odjeljenje za kardiologiju, Univerzitetsko
klinički centar Tuzla 2
Neurokardiogena sinkopa uključuje hipersenzitivni
karotidni sinus i vazovagalnu sinkopu. Refleks karotidnog sinusa je
fiziološki refleks na pritisak u predjelu karotidnog sinusa. Premda je
ovaj refleks fiziološki, neke osobe imaju pretjeran ili čak patološki
odgovor. Ovaj refleks ima dvije komponente: kardioinhibitornu
(porast parasimpatičkog tonusa s rezultirajućom sinus bradikardijom,
PR prolongacijom, AV blokom ili asistolijom) i vazodepresornu
(simpatička blokada i sekundarna hipotenzija). Obje komponente
mogu se pojaviti pojedinačno, a najčešće su kombinirane. Sinkopa
uzrokovana hipersenzitivnim karotidnim sinusom je rezultat
stimulacije karotidnih sinusnih baroreceptora. Dijagnoza se postavlja
blagom masažom karotidnog sinusa u trajanju od 5 do 10 sekundi.
Normalan odgovor na masažu je prolazno usporenje sinusnog
ritma, AV kondukcije ili oboje. Hipersenzitivni karotidni sinus
se definiše kao sinusna pauza (sinusni arest) u trajanju duže od 3
sekunde i pad sistolnog krvnog pritiska više od 50 mmHg. Dijagnozi
hipersenzitivnog karotidnog sinus sindroma treba pristupiti oprezno
nakon isključivanja alternativnih uzroka sinkope. Kada se postavi
dijagnoza indiciran je trajni dvokomorni pacemaker (DDD).
Pacijent dobi 46 godina, muškog spola, upućen u našu ustanovu od
strane kardiologa zbog ponovljene sinkope. Iz anamneze: dva ataka
sinkope u razmaku od 10 dana (prvi atak za vrijeme mikcije uz vrlo
kratku odsutnost svijesti, drugi atak u mirovanju uz gubitak svijesti
u trajanju od 3-4 minute), povremene glavobolje, druge tegobe i
bolesti negira, konzumira cigarete, alkohol povremeno. Fizikalni
pregled po sistemima bez osobitosti. U priloženoj dokumentaciji
standardni laboratorijski nalazi uredni. EKG u miru sinus ritam,
frekvence 65/minuti, ljevogram, PQ i QTc intervali referentni, bez
drugih osobitosti. U testu opterećenja nisu registrirani poremećaji
ritma niti provođenja, uz dobru toleranciju napora i odnosa krvnog
pritiska i frekvence, bez znakova ishemijske bolesti. Transtorakalnom
ehokardiografijom uredan morfološki i funkcionalni nalaz. Masaža
lijevog karotidnog sinusa rezultira progresivnom bradikardijom do
40/minuti. Masaža desnog karotidnog sinusa rezultira sinusnim
arestom u trajanju od 4.6 sekundi. Nakon provedenih testova
postavi se dijagnoza hipersenzitivnog karotidnog sinus sindroma i
implantira trajni dvokomorni pacemaker. Slučaj prikazan s ciljem
analize dijagnostičkih i terapijskih modaliteta kod sinkope.
Ključne riječi: neurokardiogena sinkopa, hipersenzitivni karotidni
sinus, dvo-komorni pacemaker.
Bjarić M.1, Baraković F.2, Nurkić M.1, Jahić E.1, Hajrić R.1, Lukić
S.1, Selesković M.1
Klinika za kardiovaskularne bolesti, Odjeljenje za interventnu
kardiologiju, Univerzitetsko klinički centar Tuzla 1 ,
Klinika za interne bolesti, Odjeljenje za kardiologiju, Univerzitetsko
klinički centar Tuzla 2
Introduction: We aimed to evaluate levels of NT-proBNP in
prediction of left ventricular ejection fraction (LVEF) in heart failure
Methods: Prospective study on 60 consecutive patients with
symptoms and signs of heart failure was performed. Control group
was consisted of 27 healthy persons. Blood samples for NT-proBNP
analysis was taken from all test subjects and echocardiography was
also done in all of them. According to LVEF value, patients were
divided into four groups; those with ≤30%, 31 to 39%, 40 to 49%
and ≥50%. NT-proBNP values were compared between test and
control group, correlated with LVEF value. Regression analyis was
used to evaluate how well NT-proBNP values predict LVEF. We used
Receiver Operating Characteristic Curve calculation to evaluate
diagnostic performance of NT-proBNP in estimation of LVEF.
Results: Average value of NT-proBNP in control group was
38,04±5,46pg/ml and in test group was 3191,69±642,89 pg/ml
(p<0,001). Average value of NT-proBNP decreased with higher LVEF
categories with significant (p<0,001) and high negative correlation
(r= -0,75). Stepwise multivariate linear regression analysis showed
that logarithmic value of NT-proBNP was excellent predictor of
LVEF value (p<0,05). Model equation based on regression analysis
was LVEF=88.645 – 15,311 x log (NT-proBNP). Predictive model
for LVEF yielded from regression analysis had sensitivities of 98%
and 81%, specificities of 20% and 90%, positive predictive values
of 86% and 78% and negative predictive values of 67% and 92% for
predicting patients with LVEF<50% and LVEF<40%, respectively.
Conclusions: There was significant difference in NT-proBNP value
between test and control group, there was negative linear correlation
between NT-proBNP and LVEF. NT-proBNP was excellent predictor
of LVEF value (p<0,05)
Keywords: natriuretic peptides, heart failure, LVEF, prediction
Midžić Z. 1
Interni odjel, Koronarna jedinica, Kantonalna bolnica Bihać,
Visoka zdravstvena škola Univerziteta u Bihaću
Uvod: U prospektivnoj randomiziranoj komparativnoj studiji tokom
3-godišnjeg praćenja evaluirali smo 122 pacijenta sa postavljenom
dijagnozom koronarne bolesti/68 revaskularizirana i 54 na
konzervativnoj medikamentozoj terapiji/.Obe grupe ispitanika su
selektirane po polu i dobi,zastupljenosti faktora koronarnog rizika
,ehokardiografskom,ergometrijskom i koronarografskom nalazu.
Specifičnosti srčane frekvence i parametri varijabilnosti srčanog
pulsa/HRV dobijeni Holter-metodom su cijenjeni kao prediktori
mogućeg dugoročnog ishoda u ovoj grupaciji pacijenata - što je
uz spoznaju kliničke utilitarnosti same metode u svakodnevnoj
kardiološkoj praksi bio i cilj ovog prikaza.
Problem: Recentne epidemiološke studije su pokazale da je srčana
frekvenca značajan risk faktor kardiovaskularnog morbititeta
i mortaliteta. Posturalni položaj takođe može aficirati neuroautonomnu aktivnost kod pacijenata sa CHF. Desni dekubitus
pri spavanju kod takvih pacijenata korelira sa veoma niskim LH/
HF kvocijentom,zbog niskog nivoa plazmatskog norepinefrina,a
implikacija je protekcije simpatičke hiperaktivnosti.
Po Dowen-u i ostalim indeksi varijabilnosti srčanog pulsa su
senzitivni marker funkcionalnog statusa. Mišljenja su da je HRV
reduciran u HOCM kao odraz alteracije autonomnog nervnog
sistema. Manifestna Nakon akutnog miokardnog infarkta viša srčana
frekvenca je neovisni prediktor totalnog i kardijalnog mortaliteta i
iznenadne srčane smrti uzrokujući perspektivno tahikardiomiopatiju,
funkcijom i porastom mortaliteta. Poslije pedesetih parasimpatička
predominacija u regulaciji srčanog ritma kod žena je ekvalna onoj
kod muškog spola,koji ima prevagu simpatičke kontrole HRV. Stoga
polna diferenca u kardijalnoj autonomnoj modulaciji i evaluaciji
HRV i BRS mora biti ukalkulisana u kardiovaskularne morbiditetne
i mortalitetne studije.
Žene slabije tolerišu različite ortostatske izazove u mirovanju. Njihov
adrenergički odgovor na psihološki stres, hipoglikemiju i napor
je slabiji,a njihova vagalna aktivacija tokom abruptne koronarne
okluzije veća.Žene imaju višu srčanu frekvencu u miru i niži BRS,a
njihov HRV pokazuje prevagu HF nad LF komponentom.
Zaključno: srčana frekvenca u miru korelira sa: dobi, polom,
fizičkom spremom, emocionalnim statusom, kardijalnom funkcijom,
autonomnom imbalancom, pušenjem, konzumiranjem alkohola,
BMI, visokim RR, LVH, dislipidemijom, hiperinzulinemijom
i sa drugim kompleksnim patofiziološkim kondicijama,kao što
su hematološke i hormonalne abnormalnosti.ACA/AHA vodiči
preporučuju kao terapeutski cilj srčanu frekvencu od 55 - 60 / min.
za pacijente sa anginom pectoris.
Ključne riječi: Koronarna bolest, srčana frekvenca, varijabilnost
srčanog pulsa, Holter-monitoring,utilitarnost
Abdović E.
Kantonalna bolnica Zenica, Zenica, Bosna i Hercegovina
Introduciton: Atrial fibrillation (AF) is the most prevalent sustained
cardiac arrhythmia in developed countries. It is a disease of the
elderly and it is common in patients (pts) with structural heart
disease. Hypertension, heart failure and valvular heart disease are
predisposing factors to AF.
Objectives: To evaluate predisposing factors for transitory and
chronic AF.
Methods: From June 2000 to January 2008, 2089 consecutive
pts with AF were studied during echocardiographic check-up.
According to the 2-D transthoracic echocardiography, pts were
divided into groups based on dominative underlying heart diseases.
Electrocardiographically documented AF was subdivided into two
groups: transient and chronic. Binary logistic regression was used to
investigate relationship between gender, age, hypertension, diabetes
and underlying heart diseases with the type of AF. ROC curve
was used for threshold determination of left atrial enlargement for
persistence of chronic AF. Results: The median age was 72 years,
ranged between 16 and 95 years. Chronic AF was noted in 71.2%
pts. The number of men and women with AF is about equal, 50.1%
are men. Hypertensive heart disease (HHD) was the most common
underlying heart disease in pts with AF (37.3%) followed by
dilatative cardiomyopathy (DCM), 23.7%, coronary heart disease
(CHD), 17.4% and valvular heart disease (VHD), 13.1%. Lone AF
was diagnosed in only 39 pts, mostly in younger males (men 77%,
average age 56±13 years). Diabetes mellitus was found in 15.2% pts,
primary in females, CHD and patients with intraventricular block
(IVB). IVB presented in 24.8% of pts, as well in elderly males. A
significant frequency of transient AF was observed in younger pts,
lone AF (OR=2.28, 95% CI=2.13-8.62) and in pts with hypertension
regardless the presence of other concomitant heart diseases
(OR=1.7, 95% CI=1.36-2.14). Chronic AF was more usual in older
(OR=1.04, 95% CI=1.03-1.05), DCM (OR=2.04, 95% CI=1.313.18) and VHD (OR=3.23, 95% CI=1.97-5.32). Cut-off value of
left atrial enlargement for persistence of chronic AF was 2.35 cm/
m2 (sensitivity 70.5%, specificity 62.2%) or 43,5 mm (sensitivity
69.5%, specificity 68.2%).
Conclusion: HHD was by far the most prevalent associated medical
condition. Cut-off value of left atrial enlargement is similar to
identified criteria. AF without demonstrable underlying heart disease
was present in only 2%, mostly younger patients with transitory
AF. Chronic AF was predominant in groups with advanced cardiac
remodeling such as DCM and VHD, mostly elderly.
Mujanović E.1, Bergsland J.1, Hadžiselimović M.1, Softić M.1,
Azabagić A.1, Kadrić N.1, Jurčić S.1, Banjanović B.1, Tursić A.1,
Đedović S.1, Stanimirović-Mujanović S.1, Čaluk J.1, Kabil E.1
Centar za srce BH Tuzla, Tuzla, Bosna i Hercegovina1
Uvod: Cilj ove randomizirane studije bio je procjena efekta koji
dodavanje Clopidogrela na Aspirin ima na prohodnost graftova
nakon koronarne hirurgije na kucajućem srcu (OPCAB), kao i
moguće negativne efekte ove terapije.
Metode: 20 pacijenta koji su podvrgnuti standardnoj OPCAB
operaciji kroz medijalnu sternotomiju je randomizirano neposredno
nakon operacije u dvije skupine. Pacijenti iz skupine A (n=10) su
dobivali terapiju od 100 mg aspirina preoperativno koja se nastavljala
nakon operacije, dok su pacijenti iz skupine B (n=10) u dodatak
na 100 mg Aspirina dobivali i 75 mg Clopidogrela, neposredno
nakon operacije u trajanju od tri mjeseca. Postoperativno krvarenje
i ostali perioperativni parametri su poređeni između skupina.
Koronarografija je ponavljana 3 mjeseca nakon operacije da bi se
odredila prohodnost graftova i njihov kvalitet.
Rezultati: Preoperativni riziko faktori su bili slični u obje skupine.
Nije bilo signifikantne razlike u prosječnom broju distalnih
anastomoza (p=0.572), trajanju operacije (p=0.686), vremenu
provedenom na respiratoru (p=0.635), količini postoperativnog
krvarenja (p=0.801) kao i vremenu provedenom u intenzivnoj
njezi (p=0.065). Dužina hospitalizacije je bila kraća kod pacijenta
iz skupine B (p=0.024). Nije bilo postoperativnih komplikacija u
obje skupine. 8 od 27 graftova u skupini A, te 2 od 29 u skupini B
(p=0.037) je bilo okludirano na kontrolnoj koronarografiji.
Zaključak: Rana administracija kombinovane terapije sa
Aspirinom i Clopidogrelom nakon OPCAB operacija nije povezana
sa povećanjem postoperativnog krvarenja ili drugih komplikacija.
Uprkos malom broju pacijenta u ovoj studiji, rezultati nam sugerišu
da bi dodavanje Clopidogrela na standardnu terapiju moglo
unaprijediti prohodnost graftova nakon OPCAB operacija.
Ključne riječi: OPCAB, graftovi, Clopidogrel
Hadžić N.1,Halilović Šuškić S.1, Čaluk H.1
Interni odjel, Kantonalna bolnica Travnik1
Travnik, Bosna i Hercegovina
Uvod: Perkutana perikardiocenteza (PP) rutinski je zahvat na
internom odjelu JU Bolnice Travnik. Prvi put je opisana još
1840.-e godine, a tijekom proteklog stoljeća postala je postupkom
izbora u liječenju bolesnika s perikardijalnim izljevom. Prije
uvođenja 2-dimenzijske ehokardiografije zahvat se radio na slijepo,
subksifoidnim pristupom uz nerijetke ozbiljne komplikacije. U radu je
prikazana perkutana perikardiocenteza kao terapijska i dijagnostička
metoda kod pacijenata sa akutnim i hroničnim perikarditisom.
Etiološki faktori perikardijalnog izljeva su infekcija (perikarditis)
i trauma (uključujući i kirurški zahvat-postperikardiektomični
sindrom), javlja se i u sklopu malignih i autoimunih bolesti, a može
biti uzrokovan i lijekovima. Klinička slika ovisi o količini ali i o
brzini nakupljanja tekućine u perikardijskoj vreći. Simptomi su: bol
u prsnom košu, dispneja, kašalj, vrućica i promuklost uz tahikardiju,
tahipneu , nabrekle vene na vratu, sniženi pulsni tlak, paradoksalni
puls i povišeni centralni venski tlak. Veliki izljev može uzrokovati
značajnu hemodinamsku nestabilnost ometajući punjenje klijetki
(srčana tamponada). Komplikacije zahvata vrlo su ozbiljne i
uključuju punkciju miokarda ili koronarnih krvnih žila, pluća, jetre
ili želuca, pneumoperikard, aritmije, te unos infekcije (perikarditis).
U posljednjih 5 godina ( 2004-2009. god. )PP je na našem odjelu
izvedena 18 puta. Najčešće se radilo o Sy Dressler u 22,2% (4
pacijenta), o uremičnom perikarditisu u 16,6% (3 pacijenta), o
idiopatskom perikarditisu sa 16,6%, posljedica sistemskih bolesti
u 16,6%, te 16,6% postiradiaciona (Ca mamae, Ca pulmonum), i
11,1% virusnom perikarditisu . Zahvati su protekli bez komplikacija.
Ključne riječi: perikardiocenteza, perikardijalni izljev.
Keranović S., Stanimirović-Mujanovič S., Teskeredžić A., Hedžić
H., Krajnović A., Kabil E.
BH Centar za srce, Tuzla, Bosna i Hercegovina
Uvod: Pritisak u plućnoj arteriji je generiran protokom krvi iz
desnog ventrikula u plućnu cirkulaciju i predstavlja otpor tom
protoku. Njegova vrijednost zavisi od funkcije desnog ventrikula,
plućne vaskularne rezistencije i pritiska punjenja lijevog atrijuma.
Plućna vaskularna rezistencija je otpor protoku krvi kroz plućnu
vaskularnu mrežu.
Koronarna bolest srca nastaje kao posljedica smanjenog priliva krvi
u srčani mišić zbog djelimične ili potpune opstrukcije koronarnih
arterija, izazvane aterosklerozom ili koronarnom trombozom.
Hirurška revaskularizacija miokarda se vrši sa i bez upotrebe
kardiopulmonalnog bajpasa.
Cilj rada: Utvrditi vrijednosti plućnog arterijskog pritiska
(sistolnog,dijastolnog i srednjeg) i plućne vaskularne rezistencije
u bolesnika prije i nakon revaskularizacije miokarda. Ispitanici i
metode: Ispitivanje je sprovedeno u vidu retrospektivne studije na
Klinici za kardiovaskularne bolesti u Tuzli, na uzorku od 60 bolesnika
koji su podvrgnuti hirurškoj revaskularizaciji miokarda. Prvu grupu
čini 30 bolesnika kod kojih je revaskularizacija urađena bez upotrebe
kardiopulmonalnog bajpasa, a drugu grupu 30 bolesnika kod kojih
je revaskularizacija urađena sa upotrebom kardiopulmonalnog
bajpasa. Svim bolesnicima su mjereni i analizirani hemodinamski
parametri prije i nakon revaskularizacije. Rezultati: U grupi bolesnika
operisanih sa upotrebom kardiopulmonalnog bajpasa, sistolni plućni
arterijski pritisak je veći nakon revaskularizacije miokarda za 3 %
(p>0,05), dijastolni je veći za 4,3 % (p>0,05), a srednji pritisak je veći
za 3,3 % (p>0,05). Plućna vaskularna rezistencija je povećana nakon
revaskularizacije miokarda za 6,5 % (p<0,05). U grupi bolesnika
operisanih bez upotrebe kardiopulmonalnog bajpasa,sistolni plućni
arterijski pritisak je manji nakon revaskularizacije miokarda za
3,6 % (p>0,05), dijastolni je manji za 7,8 % (p>0,05), a srednji
pritisak je manji za 5,8 % (p>0,05). Vrijednosti plućne vaskularne
rezistencije su manje nakon revaskularizacije za 25,8 % (p<0,05).
Zaključak: Plućni arterijski pritisak nakon revaskularizacije
miokarda sa upotrebom kardiopulmonalnog bajpasa je povišen u
odnosu na preoperativne vrijednosti, bez statističkog značaja. Plućna
vaskularna rezistencija je statistički značajno povišena. Plućni
arterijski pritisak nakon revaskularizacije miokarda bez upotrebe
kardiopulmonalnog bajpasa je manji u odnosu na preoperativne
vrijednosti, bez statističkog značaja. Plućna vaskularna rezistencija
je statistički značajno manja.
Ključne riječi: plućni arterijski pritisak, plućna vaskularna
rezistencija, koronarna bolest, kardiopulmonalni bajpas
Gazibegović S.1, Babić F.2, Avdić S.3, Grdinić A.4
Županijska bolnica Orašje1,
Dom zdravlja Odžak2,
BH Centar za srce Tuzla3, Tuzla, Bosna i Hercegovina
KBC „Dr Dragiša Mišović“ Beograd4 ,Srbija
Introduction: Hypertension in pregnancy is an important cause of
maternal morbidity and mortality. The hemodynamic changes during
pregnancy occur very early in the first trimester of pregnancy, and
is manifested by increasing plasma volume, heart rate and uterine
blood flow, and reducing peripheral resistance, resulting in increased
cardiac output by over 30%. Arterial blood pressure in the majority
of pregnant women remains the same or fall slightly. Pressure in
the leg veins increases, causing edema in the feet of most pregnant
The aim of this study was to determine the existence of differences
in left ventricular function normotensiv pregnant women and
pregnant women with gestational hypertension . The study included
17 pregnant women with gestational hypertension. The control
group consisted 17 pregnant women with normal blood pressure
values. All respondents made the clinical examination, ECG and
echocardiography evaluation of left ventricular function. All
respondents were evaluated in the third trimester of pregnancy.
Sistolic, diastolic and mean arterial pressure are significantly
increased in hypertensive pregnant women compared to the control
group (p <0.01). The difference in heart rate was not statistically
significant. Found a statistically significant difference in dimensions
of interventricular septum (IVSd), left ventricular posterior wall
(PWD) and ejection fraction (EF) of left ventricle in relation to the
control group (P <0,001). Found a statistically significant extension
of IVRT - izovolumic relaxation time (P <0.0001), while not found
significant differences in other parameters of left ventricular function
diastolic estimated pulse wave Doppler (PWD).
Gestational arterial hypertension is characterized with concentric
LV hypertrophy associated with weakened sistolic function and
dysfunction of diastolic LV function. Transtoracal echocardiography
is a useful method of monitoring cardiac function and hemodynamic
changes in gestational hypertension.
Keywords: Hypertension, gestational, left ventricul.
Jahić E.¹, Baraković F.2, Nurkić M.¹, Kušljugić Z.2, Ljuca F.3, Nurkić
J.4, Dizdarević-Hudić L.2 , Smajić E.2
Klinika za kardiovaskularne bolesti, Odjeljenje za interventnu
kardiologiju, Univerzitetsko-klinički centar Tuzla 1 ,
Odjeljenje za kardiologiju, Klinika za Interne bolesti, Univerzitetskoklinički centar Tuzla 2 ,
Katedra za fiziologiju, Medicinsku fakultet Tuzla, Univerzitet u
Tuzli 3 ,
Odjeljenje za Imunologiju i Mikrobiologiju, Univerzitetsko klinički
centar Tuzla 4
Cilj: Prognostička vrijednost antitijela na oksidirani lipoproteina
niske gustoće (anti-oxLDL) u pacijenata sa koronarnom bolesti još
uvijek nije u potpunosti razjašnjena. Cilj ovog istraživanja je bio
da se ispita povezanost povišenog nivoa anti-oxLDL u pacijenta sa
različitim stepenom koronarne bolesti.
Pacijenti i metode: Ova studija je obuhvatila 101 pacijenta
klasifikovanih u tri različite grupe. Prvu grupu (N=35) su činili
pacijenti sa akutnim infarktom miokarda (AIM), u drugoj grupi
(N=35) su bili pacijenti sa angiografski verifikovanom koronarnom
bolesti (AVKB), dok su treću grupu činili pacijenti bez angiografski
signifikantne koronarne bolesti, koji su predstavljali kontrolnu
grupu. Nivo anti-oxLDL je mjeren enzyme-linked immunosorbent
assay (ELISA) testom.
Rezultati: Srednja vrijednost anti-oxLDL je bila signifikantno veća
u pacijenata sa AIM nego u pacijenata sa AVKB (1342.1±581.5
mIU/ml nasuprot 553.0±183.3 mIU/ml, p<0.001) kao i u odnosu
na kontrolnu grupu (1342.1±581.5 mIU/ml nasuprot 246.5±114.3,
p<0.001). Signifikantna razlika nivoa anti-oxLDL je nađena između
pacijenata sa AVKB i kontrolne grupe (p<0.001).
Zaključci: Ova studija pokazuje da je povišen nivo anti-oxLDL u
pozitivnoj relaciji sa težinom koronarne bolesti. Stoga, povišen nivo
anti-oxLDL može služiti kao marker akutnog koronarnog zbivanja
i indirektni pokazatelj nestabilnosti koronarnog plaka u akutnom
koronarnom sindromu.
Ključne riječi: antitijela na oksidirani lipoprotein niske gustoće,
koronarografija, koronarna bolest, infarkt miokarda.
Rahimić M., Muslibegović A.
RMC Dr. “Safet Mujić” Mostar, Bosna i Hercegovina
Uvod: Uopšte cilj liječenja bolesnika sa povišenim arterijskim
pritiskom/AH/ je postići maksimalno smanjenje ukupnog
rizika kardiovaskularnog obolijevanja i smrtnosti. Utvrditi
profil kardiovaskularnog rizika, odrediti ciljne vrijednosti AH i
istovremeno liječenje AH i tretman svih faktora rizika su osnove
usvojenih smjernica (ESH/ESC-2007.g)
Oboljeli od AH na području Drežnice u vremenu Septembar- Oktobar
2009 g analizirani su prema vrijednostima sistolne i dijastolne
AH, prisutnim riziko faktorima, stratifikaciji KV rizika. Podaci su
komparirani prema smjernicama Evropske grupe za hipertenziju i
Evropskog kardiološkog društva (ESH/ESC).
U odnosu na smjernice (ESH/ESC) prevalenca AH u Drežnici
je 25%./301. med 61g/, 49% pacijenata nema ciljne vrijednosti
AH. Povišen sistolički i dijastolički tlak ima 32%. Izražen je
komorbiditet sa drugim bolestima 28% a visoka je učestalost riziko
faktora, Hipertrofija lijeve komore ima 31%. Stratifikacija KV
rizika: nizak-10%, umjeren-51%, visok-31%,veoma visok -8%.
Uzima jedan lijek 46 %, ACE inhibitor uzima76 %, Antilipemike
uzima 5 % pacijenata.
Tim porodične medicine treba biti okosnica ranog otkrivanja i
liječenja AH, pojačati aktivnosti na nefarmakološkom liječenju i
stratifikacija KV rizika mora biti uspostavljena za svaku potvrđenu
AH. Obezbjediti uslove za istraživanje subkliničkog oštećenja
ciljnih organa i time prevenirati pojavu komplikacija i reducirati
ukupne troškove liječenja.
Ključne riječi:
Gazibegović S.1, Jakubović-Čičkušić A.2, Baraković F.3, Kušljugić
Z.3, Avdić S.4, Grdinić A.5
General Hospital Orašje1,
Department of Nuclear Medicine, University Clinical Center Tuzla
, Department of Cardiology, University Clinical Center Tuzla 3 ,
BH Heart Center Tuzla4 , Tuzla, Bosna i Hercegovina
Clinical Hospital Center “Dr Dragiša Mišović” Belgrade 5 ,Srbija
Introduciton: The treatment of subclinical hyperthyroidism (SH) is
still controversial since there are no huge clinical trials that tried to
assess the effects of therapy of SH.
Aim: We aimed to determine whether a frequency and symptoms
of cardiovascular abnormalities commonly associated with
hyperthyroidism will reduce after the treatment with methimazole
in a cohort of patients with established and untreated SH.
Methods: We prospectively evaluated 29 patients with recently
diagnosed SH that were naive to any treatment directed against
over production of thyroid hormones. We evaluated each patient
by assesing the rate of specific symptoms , clinical examination,
electrocardiography, heart ultrasonography and determination of
thyroide hormones and antibodies.
Results: The mean in our sample was 49±13 years with 21 (79.32%)
women. The average duration of methimazole treatment was
7±1 months. Mean values of all thyroid hormones and thyroid
antibodies significantly declined after the treatment (p<0.05). A
significant decrease in frequency of palpitation, irregular heart
beat and dyspnoea was observed in patients after the treatment
(p<0.001). There was no diference in mean values of diastolic
pressure before and after the treatment, however systolic pressure
and heart rate declined significantly after the treatment (p<0.0001).
A clear reduction in LV mass, interventricular septum thickness and
thickness of posterior wall of LV was demonstrated as a response to
treatment of subclinical hyperthyroidism (p<0.001). Supraventricular
premature beats and sinus tachycardia completely disappeared after
the treatment (p<0.002). Although there was a clear tendency for
reduction in frequencies of paroxysmal supraventricular tachycardia,
atrial fibrilation ant right bundle branch block, it was not statistically
Conclusion: Cardiovascular abnormalities associated with SH
are significantly reduced after treatment with methimazole and
achieving euthyroidism. Our results indicate that treatment of this
syndrome is justified as it may reverse potentially harmful effects on
cardiovascular system.
Keywords: subclinical hyperthyroidism; treatment, cardiovascular;
Gazibegović S.1, Jakubović-Čičkušić A.2, Baraković F.3, Kušljugić
Z.3, Avdić S.4, Grdinić A.5
Županijska bolnica Orašje1,
Odjel nuklearne medicine UKC Tuzla2,
Odjel kardiologije Interne klinike UKC Tuzla3,
Centar za srce BiH Tuzla4, Tuzla, Bosna i Hercegovina
Kliničko bolnički centar “Dr Dragiša Mišović” Beograd5, Srbija
Introduction: Endogenous subclinical hyperthyroidism is a
laboratory condition of having a low or supressed level of TSH
(thyroid stimulating hormone) with normal levels of freely circulating
thyroid hormones. It is caused by different thyroid diseases and
appears to be associated with symptoms and signs of manifest
hyperthyreosis , an increased risk of developing atrial fibrillation
and reduced bone mineral density in menopausal women. Although
it is known that this condition may have adverse tissue effects, the
treatment of this condition remains to be a matter of controversies.
The most important clinical problem is to define whether patients
with subclinical hyperthyroidism require thyreostatic therapy or not.
The purpose of this stady was to determine the prevalence of
cardiovascular abnormalities in patients with endogenous subclinical
Twenty nine (29) patients (6 males and 23 females) with subclinical
hyperthyroidism having one or numerous symptoms of cardiovascular
disorders were included in the study. All the patients and control
group (6 males and 21 females without subclinical hyperthyroidism)
underwent endocrinological and cardiovascular screening . Control
and patient group findings were compared.
Endocrinological study revealed that serum concentrations of
free thyroid hormones (FT3, FT4) although within normal limits,
were statistically signoficantly higher in patients than in controls
(p=0.0004; p=0.0003), while TSH levels were statistically
significantly lower (p=0.0001).
The clinical study demonstrated that the patients with subclinical
hyperthyroidism had more symptoms than the control subjects
but statistically were no significant differences between these two
groups. A dominated cardiovascular symptom was palpitation found
in 62.06 % oh patients. Statistically significantly higher mean pulse
and systolic arterial pressure values were found in patients compared
with controls (p=0.0006; p=0.003).
Cardiological screening displayed statistically significant differences
with respect to sinus tachycardia found in patients compared with
controls (p=0.02).
Other disorders (TPSV, SVES and atrial fibrilation) were frequently
found in patients but there were no statistically significant differences
between these two groups. Statistically significant differences were
found in the prevalence of hypertrophy and hyperkineticism in
patients compared with controls (p=0.03; p=0.07). Mean values
of the left ventricle diameter in diastole, interventricular septum,
shortening fraction were statistically significntly elevated in patients
compared with controls (p<0.0001; p<0.0001; p<0.0001; p<0.0001).
The results of this study indicate that endogenous subclinical
hyperthyroidism, regardless of its etiology, causes a wide spectrum
of cardiovascular disorders.
Keywords: Subclinical hyperthyroidism, cardiovascular disorders.
Lukin A.
Department of Cardiology, Clinical Hospital Center Split,
Split, Croatia
Introduction: Internists, as well as cardiologists, are often asked
to estimate the perioperative risk for myocardial infarction or
cardiac death in patients being considered for noncardiac surgery.
Currently, most noncardiac surgical procedures are performed for
patients of advanced age, and the number of such surgeries is likely
to increase with the aging of the population. These same patients
have an increased prevalence of cardiovascular disease, especially
ischemic heart disease, primary cause of perioperative morbidity
and mortality. Patients who undergo noncardiac surgery may be
at risk, not only intraoperatively, but also during their recovery
period. This risk applies particularly to those patients with known
cardiac or cerebrovascular disease. However, it may also apply to
asymptomatic persons who are older than 50 years and who have the
potential to develop atherosclerotic cardiovascular disease.
Estimating perioperative risk in an individual patient is difficult and
complex task. These depend on three major variables: condition of
the patient, the type of operation and surgeon/hospital. Noninvasive
imaging tests are often used, but theirs positive predictive value
is uniformly low. Usually these tests do not provide information
beyond that obtained by assessing simple clinical risk variables.
Moreover, no evidence exists that noninvasive imaging tests lead
to a therapeutic strategy that reduces the risk for perioperative
myocardial infarction or cardiac death. Assessment of the patient
should include high-risk surgery (AAA repair, thoracic, abdominal
surgery), history of ischemic heart disease (MI, Q on ECG, angina,
nitrates, EST+), existence of congestive heart failure CHF (history,
examination, CXR) history of cerebrovascular disease (stroke,
TIA) diabetes (especially insulin dependent) and renal impairment
(creatinine value above 177 mmol/l).
This lecture focuses on the relationship between risk stratification
and subsequent therapy to minimize or eliminate risk. It is based
on three published American College of Cardiology/American Heart
Association guidelines, with recommendations for the preoperative
cardiovascular evaluation and treatment of these patients. After these
lecture, listener will be able to distinguish the use of clinical and
electrocardiographic findings to stratify a patient’s perioperative risk
for myocardial infarction and death, to decide which tests provide
useful additional risk-related information, and to understand the
benefits, risks, and evidence surrounding the decision to undertake
coronary revascularization before elective noncardiac surgery, as
Jahić E.¹, Baraković F.2, Nurkić M.¹, Nurkić J.³, Hajrić R.¹, Bajrić
M.¹, Lukić S.¹, Selesković M.¹
Klinika za kardiovaskularne bolesti, Odjeljenje za interventnu
kardiologiju, Univerzitetsko-klinički centar Tuzla 1,
Odjeljenje za kardiologiju, Klinika za Interne bolesti, Univerzitetskoklinički centar Tuzla 2 ,
Odjeljenje za Imunologiju i Mikrobiologiju, Univerzitetsko klinički
centar Tuzla ³, Bosna i Hercegovina
Cilj: Razvoj i napredovanje ateroskleroze su uzrokovani hroničnim
inflamatornim procesom u zidu krvnog suda. Povišena koncentracija
visko specifičnog C reaktivnog protein (hsCRP) predstavlja
nezavisan faktor rizika za razvoj kardiovaskularnih bolesti i smatra se
da hsCRP, kao marker inflamatorne kaskade može da bude prediktor
nove kardiovaskularne epizode, u bolesnika sa nestabilnim anginom
i akutnim infarktom miokarda. S druge strane, u zadnje vrijeme se
sve češće spominje antitijela na oksidirani lipoprotein niske gustoće
(anti-oxLDL) kao marker akutnog koronarnog dešavanja. Cilj
studije je ispitati dali je anti-oxLDL precizniji marker u detekciji
koronarne bolesti od hsCRP.
Pacijenti i metode: U cjelokupnom uzorku, prospektivnom
studijom je ispitan 101 ispitanik, od čega je 35 ispitanika pripadalo
prvoj grupi sa akutnim infatktom miokarda (AIM), 35 ispitanika sa
angiografski verifikovanom koronarnom bolesti srca (AVKB) su
svrstani u drugu grupu, dok je 31 ispitanik pripadao osobama bez
angiografski verifikovane koronarne bolesti koje smo determinirali
kao kontrolnu grupu. Nivo anti-oxLDL je mjeren enzyme-linked
immunosorbent assay (ELISA) testom koristeći komercijalni kit
(Biomedica BI-20032, OLAB IgG), manuelnom metodom, pomoću
kolorimetra HRP. Mjerenje hsCRP je obavljeno automatiziranom
metodom, nefelometrijski, pomoću nefelometra “Dade Bahring”
koristeći BN (Behring Nephelomethry) sistem.
Rezultati: Medijana vrijednost hsCRP u grupi ispitanika sa AIM
je iznosila 7,25 mg/dL, (interkvartilni raspon: 3,1-36,5) i bila je
značajno veća (p<0,001) u odnosu na pripadnike grupe sa AVKB
(medijan: 1,7 mg/dL,; interkvartilni raspon: 0,97-2,3), kao i odnosu
(p<0,0019) na članove kontrolne grupe (medijan: 0,77 mg/dL,;
interkvartilni raspon: 0,41-1,4). Istovremeno, članovi grupe sa
koronarnom bolesti su imali značajno veće vrijednosti hsCRP u
odnosu na članove kontrolne grupe (p<0,001). Srednja vrijednost
anti-oxLDL je bila signifikantno veća u pacijenata sa AIM nego u
pacijenata sa AVKB (1342.1±581.5 mIU/ml nasuprot 553.0±183.3
mIU/ml, p<0.001) kao i u odnosu na kontrolnu grupu (1342.1±581.5
mIU/ml nasuprot 246.5±114.3, p<0.001). Signifikantna razlika
nivoa anti-oxLDL je nađena između pacijenata sa AVKB i kontrolne
grupe (p<0.001).
Komparirana je dijagnostička tačnost hsCRP i anti-oxLDL u detekciji
koronarne bolesti koristeći Receiver Operating Characteristics
(ROC) analizu. Površina ispod ROC krivulje (AUROC) za hsCRP
je iznosila 0,85 (%95 CI=0,77-0,93; p<0,001), dok je AUROC za
anti-oxLDL iznosila 0,97 (%95 CI=0,94-1,0; p<0,001). Ove dvije
površine su komparirane koristeći parnu usporedbu, te je pokazano
da je oxLDL imao za 12,4% veću površinu ispod ROC krivulje (%95
CI=5,5%-19,2%), a što je bilo statistički signifikantno (p<0,001).
Zaključci: Ova studija pokazuje da je anti-oxLDL bio tačniji
marker za detekciju koronarne bolesti od hsCRP.
Ključne riječi: oksidirani lipoprotein niske gustoće, visoko
senzitivni C-reaktivni protein, koronarna angiografija, marker
koronarne bolesti
Begić F., Kardašević M.
Odjel Pedijatrije,
Kantonalna bolnica Bihać,
Bosna i Hercegovina
Introduction: Leopard syndroma is a rare,complex dismorphogenic
disorder of variable penetrance and expressivitiy.Acronym
LEOPARD present main features of this disorder:L(entigine
genitalia),R(etardation of growth),D(eafness).Not all of findings
are present in any given patient.Lentigines may present at birth or
develope during childhood.Based on clinical analysis of patient
collected from the literature,Voron et al proposed minimum
criteria for the diagnosis.Multiple lentigines and features at least 2
other categories:Other cutaneous abnormalities,cardiac structural
or electrocardiographic abnormalities,genitourinary,endocrine
abnormalities,shortness of stature,neurological defects,skeletal
A girl A.N. (age 13) came to the Depatment of paediatrics clinic
of the Cantonal hospital Bihac,BiH due to chest pain.Clinical
investigations were carried out at the same hospital.She had
multiple lentigines,craniofacial dysmorphic,low set ears,ocular
hypertelorism,shortness of stature,skeletal abnormalities,aortic
regurgitation and dysmorphio valvulae aortalis,electrocardiac
conduction abnormalities(left axis deviation),pelvic ectopy of left
A girl was born as third child of healthy mother.Father had
multiple lentigines.Older sister (age 15) had lentigines,shortness
excavatus,winging of scapullae and hypoplastic uterus.Younger
brother (age 11) had also lentigines,shortness of stature with absolute
deficite of growth hormone,aortic regurgitation.He had surgery of
palatinum in age of 6.
Most patient with Leopard syndroma lead a normal life.Cardiac
pathologic findings may be cause of death in selected patients.Genetic
counseling should be offered to all patients with Leopard syndrome.
This case requires careful examination of all family members.All
patients should undergo periodic cardiac assessment with echo and
electrocardiographic examination and annualy audiometry.
Begić F.
Department of pediatrics,
Cantonal Hospital Bihać,
Bosnia and Herzegovina
Introduction:PMV is a common, probably the most common mitral
error in childhood. Occurs in the early school age and is most often
discovered during a systematic review, because most children have
no problems.
During the three-year work in 1833 included children of both
genders Prolapse was present at 49 children (2.6%) with domination
female 65.3%. 43 children (89%) were of school age with a range
of 7-l4 years. Mitral regurgitation was present at 40 children (80%)
majority of the first degree. Subjective difficulties had 12 children
(24.4%) and the chest pain was the most common clinical symptom
(95%) .
12 children (24.4%) was astenic, and 7 children (14.2%) had chest
deformity.Neither child with PMV was not treated with beta blockers,
and also during the observation there has been no worsening of
mitral regurgitation.
PMV has a favorable clinical course without complications and
the children are leading a normal life without any restrictions.
Prophylaxis of bacterial endocarditis should be carried out if the
present mitral regurgitation and only children with more pronounced
complaints should be treated with beta blockers.
Keywords: Prolaps, mitral regurgitation, dijete.
Martinović C.1, Martinović Ž.1, Lovrinović D.1
Hrvatska bolnica „Dr. fra Mato Nikolić” ,
Nova Bila1,
Bosna i Hercegovina
Uvod: aneurizma lijeve klijetke morfološki predstavlja
cirkumskriptno izbočenje istanjene stijenke miokarda i predstavlja
jednu od komplikacija akutnog infarkta miokarda. Hemodinamski
se ponaša kao mitralna insuficijencija. Odgovorni mehanizam
za nastanak aneurizme lijeve klijetke je ekspanzija infarkta.
Otkrivanje ekspanzije infarkta u prvom tjednu evolucije infarkta
je loš prognostički znak i predstavlja važan dijagnostički zahtjev.
Indeks pokretljivosti stijenke lijeve klijetke značajno korelira sa
postojanjem postinfarktne aneurizme. Cilj ovog rada je utvrditi
njegovu prediktivnu vrijednost u razvoju postinfarktne aneurizme.
Bolesnici i metode: retrospektivna analiza 375 bolesnika sa
dijagnozom akutnog infarkta miokarda. Analizirana je segmentalna
pokretljivost stjenke lijeve klijetke mjerenjem ehokardiografskih
parametara: broj oštećenih segmenata, ehokardiografski skor pokreta
lijeve klijetke i indeks pokretljivosti lijeve klijetke.
Rezultati: prosječan broj oštećenih segmenata u ukupnom broju
bolesnika iznosio je 4,3, kod bolesnika sa aneurizmom lijeve
klijetke 5,4 a kod bolesnika bez aneurizme 3,3. WMI kod bolesnika
sa aneurizmom je bio 1,9 a kod bolesnika bez aneurizme 1,3, a
vrijednos ehokardiografskog skora 31,4 vs 21,8.
Zaključak: indeks pokretljivosti ima negativnu prediktivnu
vrijednost, visoke vrijednosti značajno koleriraju sa ranim nastankom
aneurizme lijeve klijetke
Ključne riječi: postinfarktna aneurizma, indeks pokretljivosti lijeve
klijetke, ehokardiografski skor lijeve klijetke
Muslibegović A.
Kardiološki odjel,
RMC “Dr Safet Mujić” Mostar, Bosna i Hercegovina
Uvod: Rad predstavlja retrospektivno prospektivnu studiju čiji je cilj
da nađe objektivni faktor koji je uticao na drastični porast oboljelih
od akutnog infarkta miokarda na terenu hercegovačke regije.
U svjetlu savremenih saznanja inflamacije irupture vulnerabilnog
arteroskleroznog plaka rad će učiniti i dokazati međuovisan odnos
zubne patologije i incidence akutnog infarkta srca.
U radu se prati 606 pacijenata oboljelih od akutnog infarkta srca u
ne hronološkom nizu kroz četiri kalendarske godine i nalaze moguće
relacije inflamantornih parametara:povišene temperature,broja
leukocita,porasta CRP-a,izolovanih bakterija iz brisa usne šupljine
sa brojem karioznih izvađenih zuba te karakteristikama akutnog
infarkta srca.
U radu je obrađen i uticaj stomatoloških intervencija kao i neposredni
znaci prisutnog akutnog stomatološkog oboljenja.Analizom je
je obuhvaćeno i mjerenje debljine intime početnog dijela aorte te
ishodi liječenja do godinu dana nakon srčanog infarkta.
Avdić S.1, Aščerić M.2, Kušljugić Z.3, Nuhbegović S.2, Osmanović
E.1,Gazibegović S.4, Grdinić A.5, Ajanović R.1, Porović E.1 ,
Mujčinović Z.6, Mulić A.6, Nukić S.7
BH Centar za srce, Tuzla 1 ,
Zavod za farmakologiju i toksikologiju i Zavod za fiziologiju
Medicinskog fakulteta Tuzla2,
Interna klinika UKC Tuzla3 ,
Dom zdravlja Odžak4,
KBC “Dr Dragiša Mišović” Beograd5 , Srbija
Dom zdravlja Tuzla6 ,
Dom zdravlja Gračanica 7
Uvod: Arterijska hipertenzija ostaje i dalje vodeći nezavisni faktor
rizika u nastanku cerebrovaskularnih i kardiovaskularnih događaja i
što je veći krvni pritisak, osoba ima veći kardiovaskularni rizik.
Cilj ovog rada je bio da se utvrdi i analizira da li su hipertenzivni
pacijenti optimalno terapijski tretirani te da se utvrdi povezanost
vrijednosti sistolnog i dijastolnog krvnog pritiska(KP) dobijenih
za vrijeme 24 satnog monitoringa krvnog pritiska(AMKP) sa
hipertrofijom lijevog ventrikula(HLV).
Radom su obuhvaćena 72 pacijenta koji su terapijski tretirani a
posmatrani su u 2 grupe: prvu grupu su činili pacijenti bez HLV
a drugu pacijenti sa HLV a sa 2 subgrupe sa i bez DDLV. Svakom
pacijentu je urađena ehokardiografija na aparatu ACUSON firme
Simens model ASPEN potom izmjeren krvni pritisak metodom
AMKP-a na aparatu LABTECH Ltd SW Version 4,01. Prema
terapijskom tretmanu utvrdi se da nije bilo razlike među grupama
u odnosu na postojanje HLV. Najveći procenat pacijenata je bio
još uvijek bez terapije i to 35% u grupi bez HLV a i u grupi sa
HLV i to bez DDLV u 33% i čak 14,7 % u grupi sa DDLV. Nije
bilo signifikantnih razlika u spolu a vidljiv je signifikantan porast
u godinama starosti u grupi sa HLV. Metodom AMKP-a se bilježi
signifikantan porast sistolnog krvnog pritiska (SKP) danju i noću u
grupi pacijenata sa HLV te signifikantan porast dijastolnog krvnog
pritiska(DKP) tokom dana a bez porasta maximalnog DKP-a noću.,
dakle visina SKP i DKP signifikatno veća u pacijenata sa HLV.
Nađena je potom i signifikantna linearna povezanost SKP sa LVMI
kao parametrom HLV (r=0,51; R2= 0,26 za dan a za nać r=0,40;
R2= 0,16). Povećane vrijednosti krvnog pritiska su u negativnoj
korelaciji i sa E/A odnosom. E/A je signifikatno najmanji a LA
najveći u grupi sa HLV u subgrupi sa DDLV.
Zaključak: Hipertenzivni pacijenti sa HLV, naročito stariji, su
neoptimalno tretirani te su i pored terapije izloženi povećanom
kardiovaskularnom riziku. Visina krvnog pritiska tokom AMKP je u
pozitivnoj korelaciji sa LVMI kao parametrom hipertrofije lijevog
Ključne riječi: krvni pritisak, hipertrofija lijevog ventrikula,
monitoring krvnog pritiska
Čaluk J.1, Terzić I.1, Osmanović E.1, Baraković F.2, Kušljugić Z.2,
Delić A.2
BH Centar za srce 1, Tuzla,
UKC Tuzla2, Bosna i Hercegovina
Introduction: A prospective study was conducted to compare direct
coronary stenting to stenting with predilatation. The patients were
randomized into two groups similar in age, sex, coronary stenosis
intensity, implantation pressure, and types of coronary stents used.
Direct stenting is characterized by significant reduction in fluoroscopy
time, intervention costs, and radiocontrast comsumption. There were
no significant differences in terms of major adverse cardiac events,
myocardial enzyme concentrations, ECG changes, or coronary
stenosis reduction.
Conclusion: direct stenting is more efficient method of percutaneous
coronary intervention compared to stenting with predilatation, with
equal patient safety.
Čaluk J.1, Kabil E.1, Mujanović E.1, Avdić S.1, StanimirovićMujanović S.1, Keranović S.1
Centar za srce BH Tuzla1
Tuzla, Bosna i Hercegovina
Introduction: Transesophageal echocardiography (TEE) is a semiinvasive diagnostic method by which, placing the TEE probe into
patient’s esophagus, a precise visualization of heart structures and
details is enabled. In cardiac surgery of congenital and aquired
heart disease, valvular disease, and disease od aorta is virtually
irreplaceable in creating the operative strategy. This is due to the
possibility to directly visualize the vital structures, even better than
in vivo, through which the echocardiographer in co-operation with
the cardiac surgeon can precisely plan the treatment strategy, and
solve the dillemas remaining after transthoracic examination and/or
direct visualization.
Čaluk J.1, Kabil E.1, Mujanović E.1, Avdić S.1, Terzić I.1, Hajrić R.1
Centar za srce BH Tuzla1
UKC, Tuzla, Bosna i Hercegovina
Introduction: Mitral valvular apparatus is a complex structure
prone to degenerative, myxomatous, rheumatical, endocarditical,
and other changes. Damage to mitral valve apparatus’ components
can result in severe mitral insufficiency. There are several surgical
methods of mitral insufficiency treatment: mitral valve replacement
by mechanical or biological valve, mitral valve annuloplasty, Alfierri
stitch, cusp reparation etc. Transesophageal echocardiography is an
irreplaceable tool in defining the optimal treatment strategy, and the
possibilities of surgical reparation or valve replacement.
Čaluk J.1, Terzić I.1, Ajanović R.1, Delić A.1, Osmanović E.1, Porović
Centar za srce BH Tuzla1
Tuzla, Bosna i Hercegovina
Introduction:Cardiovascular disease were the cause of >56% of
deaths in European Community, while all other diseases caused some
44% of deaths. A similar situation is apparent in Bosnia-Herzegovina,
with even bigger percentage in favour of cardiovascular disease.
Myocardial infarction, as by far the most common cause of death in
our country is still mostly treated insufficiently, by obsolete method
of fibrinolysis, most commonly with streptokinase. Knowing the fact
that the acute myocardial infarction is the cause of several deaths
each day in our country, we recognize the imperative of forming a
network of interventional treatment of acute myocardial infarction
by emergency coronary stenting. Five interventional centers in
Bosnia-Herzegovina should be the key-points to this network, and
the project of forming a network of interventional treatment of
acute myocardial infarction by emergency coronary stenting has to
be the project of vital national priority, and as such, recognized by
experts in medical community, health insurance funds, as well as the
political structures – the government.
Čaluk J.1, Terzić I.1, Ajanović R.1, Delić A.1
Centar za srce BH Tuzla1
Tuzla, Bosna i Hercegovina
Introduction: Bifurcational coronary stenoses pose a constant
challenge in interventional cardiology. Due to the jeoppardizing of
two (or more) coronary arteries or their branches, and the cylindrical
siggle-barrel shape of today’s stents, often demand very complex
techniques in enabling the adequate recanalization of all affected
arteries. There are several techniques for solving this problem:
provisional stenting, T-stenting, skirt-technique, crush-stenting etc.
The fact that there is no consensus on the best accepteble option
suggests that the approach to each patient has to be individualized. In
expectation of dedicated bifurcation stents, this review discusses the
practical problematics of bifurcation lesion treatment with concrete
Čaluk H., Čaluk J., Baraković F., Hadžić N., Hubjar M.
Privatna kardiološka ordinacija “Dr Čaluk”
Centar za srce BH, Tuzla
Kantonalna bolnica Travnik,
UKC Tuzla
Introduction: Myocardial non-compaction is categorized as a
congenital cardiomyopathy, and is characterized by the altered
structure of left ventricle myocardium, with extremely thickened,
hypokinetic segments which consist of two layers: thin, compacted
myocardium on the epicardial side, and the thicker, non-compacted
endocardial layer. This condition was first described in 1990. It
is found in 1:2,000 echocardiographic exames, or 14:100,000
in general population. It is manifested in different forms of heart
insufficiency (systolic and diastolic), rhythm disturbances,
propensity to thromboemolisms and sudden death. The symptoms
are: shortness of breath, effort intollerance, fatigue etc. The goal
is to display that, although rare, this cardiomyopathycan easily be
diagnosed echocardiographically, especially because its treatment
is specific. Isolated myocardial non-compaction is being defined as
a separate entity (cardiomyopathy), considerring the morphology,
clinical picture, and treatment.
Čaluk J., Bergsland J., Terzić I., Hadžiselimović M., Čaluk H.,
Baraković F.
Privatna kardiološka ordinacija “Dr Čaluk”
Centar za srce BH, Tuzla
UKC, Tuzla
Introduction: Cardiomyopathies are a group of disorders dominated
by myocardium damage, not being a concequence of pericardial,
hypertensive, congenital, or valvular disease. Hypertrophic
cardiomyopathy is characterized by severe left ventricle
hypertrophy, often with asymetrically affected interventricular
septum and preserved contractility up untill the late stages of the
disease. We report the first case of surgical treatment of hypertrophic
cardiomyopathy in Bosnia-Herzegovina, the cardiomyopathy being
joined by a complex coronary artery disease, and mild aortic valve
Mujanović E.1, Bergsland J.1, Hadžiselimović M.1, Softić M.1,
Azabagić A.1, Kadrić N.1, Jurčić S.1, Banjanović B.1, Tursić A.1,
Đedović S.1, Stanimirović-Mujanović S.1, Čaluk J.1, Terzić I.1, Kabil
Centar za srce BH Tuzla, Tuzla, Bosna i Hercegovina1
Uvod: Aneurizma Sinusa Valsalva (SV) je relativno rijedak poremećaj
sa varijabilnom kliničkom prezentacijom. Mi smo prezentovali
izuzetno rijedak slučaj netraumatske rupture nekoronarne aneurizme
SV u desni atrijum. Pacijentica stara 41 godinu primljena u našu
kliniku zbog srčane dekompenzacije. Unatrag 20 dana je osjetila
iznenadno gušenje te nedugo nakon toga se pojavio i otok trbuha.
Po prijemu indicira se hitna koronarografija koja pokaže uredan
nalaz na koronarnim arterijama. Kontrolna ehokardiografija potvrdi
postojanje komunikacije između nekoronarnog SV i desnog atrija
(oko 12 mm), uz regurgitaciju trikuspidne valvule do 3+, biatrijalnu
dilataciju (desni atrij 54 mm), dilataciju desnog ventrikula 57 mm,
te očuvanu ejekcionu frakciju lijevog ventrikula od 60%. Nakon
kraće preoperativne pripreme načini se operativni zahvat u opštoj
anesteziji uz upotrebu kardiopulmonalnog bajpasa: sternotomia
medialis, patch plastica Sinusa Valsave, suturae directe fistulae
aortoatrialis l.dex.. Operativni zahvat protekao uredno. Kontrolna
ehokardiografija pokaže odsustvo pomenute komunikacije uz
regresiju trikuspine regurgitacije. Pacijentica otpuštena kući 8
postoperativni dan. Kontrolne ehokardiografije pokažu dalju
normalizaciju stanja. U slučajevima kada rupturira aneurizma SV
može dovesti do ozbiljne hemodinamske nestabilnosti koja rezultira
akutnim srčanim popuštanjem i smrću u kratkom vremenskom
periodu. Rana dijagnoza i operativni tretman može spasiti život
većine pacijenata.
Ključne riječi: Sinus Valsave, aneurizma, ruptura
Hajrić R.¹, Nurkić M.¹, Lukić S.¹, Bajrić M.¹, Selesković M.¹, Jahić
Klinika za kardiovaskularne bolesti,
Odjeljenje za invazivnu kardiologiju,
Univerzitetsko klinički centar Tuzla ¹
Uvod: Odjeljenjenja Invazivne kardiologije Klinike za
kardiovaskularne bolesti, Univerzitetsko kliničkog centra Tuzla
u novom sastavu funkcioniše od 11. 08.2008. godine. U našem
cath lab-u se izvode: koronarne angiografije, perkutane koronarne
intervencije (PCI), implantacije pace-maker-a (PM) i automatskih
intrakardijalnih defibrilatora (AICD), zatim elektrofiziološka
ispitivanja (EFI), radiofrekventne ablacije (RFA), aortografije,
kateterizacija desnog srca sa hemodinamskim ispitivanjima,
Tokom 2009.godine u cath lab-u je učinjeno ukupno 976 koronarnih
angiografija; od toga elektivnih 811, urgentnih 154, kontrolnih 5 i
neuspjelih 6. Oko 10% pacijenata su imali uredan koronarografski
nalaz. Ukupno je izvršeno 222 perkutanih koronarnih intervencija;
od toga je bilo 89 elektivnih PCI a 124 „ad hoc“ PCI, dok su izvršene
3 procedure PTCA. Direktno stentiranje je učinjeno u 42% slučajeva
dok je „ad hoc“ stentiranje učinjeno u 56% slučajeva. Implantirano
je ukupno 74 trajna i 38 privremena pace-maker-a. Izvršeno je 35
elektrofizioloških ispitivanja sa radiofrekventnom ablacijom.
U narednom periodu namjeravamo uvesti nove procedure kao što
su perkutano zatvaranje ASD-a, perkutana implantacija valvula,
implantacija v.cava filtera a planiramo pokrenuti i akutni program
za 24 satno zbrinjavanja akutnog koronarnog sindroma.
Saka S.1 , Grdjo B.1, Bravo Dž.1, Kreštalica A.1
Klinika za plućne bolesti i TBC “Podhrastovi”
Uvod: Cilj je analizirati broj liječenih pacijenata od PTE u odnosu
na ukupan broj pacijenata,demografske karakteristike,pridružene
bolesti,dijagnostičke pretrage i smrtnost u 2009 godini.
Materijal i metode: Retrospektivnom analizom dobiveni su
podaci iz medicinske dokumentacije Klinike za plućne bolesti i
TBC “Podhrastovi” KCU Sarajevo koji su obrađeni metodama
deskriptivne statistike.
Rezultati: U toku 2009 g. je primljeno 2.405 pacijenata od čega (823.4%) sa dijagnoozm PTE. Analizom pacijenata po spolnoj strukturi
vidimo da je nešto veći broj muškaraca (48-58.5%) u odnosu na
žene (34-41.4%). Najveći broj oboljelih je bio u dobnoj skupini
iznad 64 godine (32-39.0%); 55-64 godine(16-19.5%) te ostalim
dobnim skupinama. Ranije (pridružene) bolesti: Kardiomiopatija
(21-42.0%); Duboka venska tromboza (12-24.0%); Stanje nakon
operativnog zahvata (9-18.0%); Karcinom (8-16.0%). Dijagnostički
parametri:D-dimeri povišeni (50-60.9%); CT grudnog koša (4554.8%); V/P scintigrafija pluća (40-48.7%), Fibrinogen-povišene
vrijednosti (25-30.4%). Umrli pacijenti (5-6.0%) a oporavljeni (7793.9%).
Zaključak: PTE na Klinici za plućne bolesti KCU Sarajevo je usko
vezana sa dubokom venskom trombozom donjih ekstremiteta,najčešće
se javlja u starijoj životnoj dobi,sa kardiološkom bolesti kao
najčešćim faktorom rizika. U terapiji se koristi niskomolekularni
Ključne riječi: Plućna tromboembolija (PTE),prevencija,tretman.
Mušanovic J.1, Filipovska-Mušanović M.2, Kovačević N.2, Šolbić
Department of Biology and Human Genetic, Faculty of Medicine,
University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina 1 ,
Health house with policlinic, Kakanj, Bosnia and Herzegovina 2
Introduction : Primary, the both hypertension (HTA) and diabetes
mellitus (DM) have genetic base, also other cardiovascular diseases
(CVD) and complications (CVC) and specially some forms of
cardiomiopathy (CMP). Inherited forms are frequently responsible
for heart failure that is otherwise unexplained. Genetic counseling
about the potential risk has an important role in care of individuals
and families with potential inherited heart disease and screening
of family members who are at risk for an inherited form of CMP
and other CVD leads to earlier identification, earlier treatment, and
improved outcomes.
Aims: Our goal was to see is there any connection between the
hereditary base and cardiovascular complications in patients with
hypertension and diabetes mellitus.
Method: In order to analyze possible hereditary base and connection
with CVC in patients with HTA and DM, we created genealogy
trees for 84 patients in family medicine clinics in city of Kakanj, by
following their relatives in as many as was possible generation. We
collected all data by using questionnaire method. For statistic we
used χ2-test.
Results and discussion: We found totally 56 patients with possible
genetic base, 28 (50%) patients had complication and 28 patients
with no complication. There was no statistically significant difference
(p>0.05). In group of 28 patients without genetics base, 17 (60,7%)
patients had complications and 11 patients had no complications.
Specially, we observed 36 (42,86%) patients with CMP as CVC;
20 patients (55,56%) had no any genetic base for this complication
and could be marked as sporadic cases with other risk factors more
contributing and 16 (44,44%) patients had genetic base for CMP.
Conclusion: Even with no significant association between CVC
and genetic base in this sample, great percent of patients and their
families with genetic base of CVD and CVC was identified.
Detailed family history of CVD should be regular part of the
assessment of patients with HTA, DM and other CVD in order to
identify persons and their family members with high risk. Special
counseling should be given to their younger offspring with aim of
early prevention of those diseases.
Keywords: genetic base, hypertension, diabetes mellitus,
cardiovascular diseases, cardiovascular complications, family
history, family medicine
Talirević E.1, Mulaibišević A.1
Poliklinika “Sunce Agram”, Sarajevo,
Bosna i Hercegovina
Introduction: Calcium scoring of coronary arteries has spread
throughout the world as a fast screening test for coronary disease
risk evaluation. Although the test was performed on large number
of patients, there are no relevant studies evaluating its precision
in the detection of coronary disease nor correlating the results
of calcium scoring with other, well established parameters of
progressive atherosclerosis. In our study, we evaluated 140 patients
who underwent calcium scoring of coronary arteries and who
subsequently had ultrasound evaluation of carotid arteries. Parameters
used in comparison were calcium score with values 0 through 10
representing minimal risk, whereas intima media thickness (IMT)
was used on carotid arteries with cutoff value of 0,7mm representing
a borderline for diagnosis of significant atherosclerosis. Patient
symptoms were not used in analysis for reason of confounding bias.
Subsequent analysis showed that correlation between these two
parameters exists in only 56% of evaluated subjects with significant
number of patients who scored low on calcium having advanced
IMT changes on ultrasound scanning. This study potentiates the
inability of calcium scoring to detect atherosclerotic changes caused
by soft plaques, poor in calcium, and underlines the need for use of
calcium score only in light of patients clinical presentation as well
as other risk factors that are present.
Hodžić E.1, Raič Ž.1, Durak A.1, Arslanagić A.1, Hondo Z.1, Brđanović
Klinika za bolesti srca i reumatizam, UKC Sarajevo1
Introduction:The study has included 200 patients diagnosed with
acute coronary syndrome (ACE), and selected with the method of
random selection. All patients have been treated in the Coronary Care
Unit of the Clinic for Heart and Rheumatic Diseases, during 2009
and first two months of 2010. The aim of the work was to observe
the gender and age structure of examinees, time from the onset of
chest pain until the admittance in Coronary Care Unit, number of
examinees undergoing Percutaneous Coronary Interventions (PCI),
presence of third or fourth grade cardiac insufficiency by Killip,
medical treatment and death.
72% of examinees were male. Mean age of patients was 60,1 years.
Mean time from the onset of chest pain until the admittance in the
hospital was 6,1 h, 82% were admitted within 12 h of chest pain
onset, 42% were admitted within 2 hours of chest pain onset, 9% of
examinees were treated with PCI, while enoxiparin was applied in
100%, fibrinolytic treatment in 59,16% of examinees, 67% patients
were in combined therapy with ASA and clopidogrel, 72% were
treated with beta blocking agents, 80% on the treatment with ACE
inhibiting agents and 95% on statins. 14,9% patients have been
admitted at the condition of grade III and IV of insufficiency by
Killip. Death resulted as high incidence by 11%.
Results obtained conclude about the need of shortening the time
from chest pain onset until the admittance to the Coronary Care
Unit, in order to achieve the right time application of fibrinolytic
therapy, decrease the number of patients with Killip grade III and
IV of insufficiency in admitance, need for the increasment of the
number of primary PCI, improvement of overall treatment and
decrease of death incidence.
Keywords: ACS, Coronary Care Unit, treatment, outcome.
Džubur A.1, Džubur A. 2, Dilić M.3, Pepić E.4
Institut za javno zdravstvo, Medicinski fakultet u Sarajevu 1 ,
Klinika za bolesti srca i reumatiza, KCUS 2 ,
Klinika za vaskularne bolesti, KCUS3 ,
Katedra za patofiziologiju , Medicinski fakultet u Sarajevu4
Uvod: Kvalitet života se može definisati i kao osobna percepcija
pojedinca o vlastitom položaju u životu u usporedbi s njegovim
ciljevima, a unutar vrijednosnog sustava koji je prihvatio i ugradio
u donošenje svojih odluka. U širem kontekstu može se reći da je
kvalitet života kompleksno sveobuhvatno zadovoljstvo, odnosno
nezadovoljstvo vlastitim životom. To je subjektivni doživljaj svakog
čovjeka, koji nesumnjivo ovisi o objektivnim okolnostima u kojima
netko živi (socijalni, materijalni, radni, ekološki i sl.), ali i o
samoj ličnosti pojedinca, njegovom doživljaju stvarne situacije u
kojoj živi, njegovom sustavu vrijednosti, očekivanjima i težnjama.
Cilj rada je utvrditi razlike u kvalitetu života osoba koje konzumiraju
duhan oboljelih od kardiovaskularnih oboljenja u odnosu na grupu
Metod rada:Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 68 ispitanika
od kojih je polovina pripadala skupini ne pušača a polovina su
bili pušači. Svi ispitanici bolovali su od ishemične bolesti srca.
Istraživanje je sprovedeno putem anketnog upitnika za ispitivanje
kvaliteta života SF-36 koji su popunjavali ispitanici obje skupine.
Istraživanje je sprovedeno na nivou primarne zdravstvene zaštite u
Kantonu Sarajevvo. Upitnik
Rezultati: su predstavljeni kroz 8 najvažnijih zdravstvenih dimenzija
primjenom 8 grupa pitanja. Grupe obuhvataju od 2-10 pitanja I uz
svako pitanje ponuđene odgovore, koji se naknadno standardno
obrađuju. Upitnik SF-36 ima 36 pitanja, od kojih su 35 pitanja
grupisana u 8 dimenzija::fizičko funkcionisanje, fizička uloga,
tjelesni bol, opšte zdravlje, vitalnost, društveno funkcionisanje,
emocionalna uloga, mentalno zdravlje. Rezultati pokazuju statistički
značajne razlike u pojedinim dimenzijama kvalieta života između
pušača i nepušača sa kardiovaskularnom bolešću.
Ključne riječi: Kvalitet života, pušači , kardiovaskularna bolest
Smajić E.1, Kušljugić Z.1, Baraković F.1, Ferković V.1, Karamujić I.1,
Jašarević E.1, Bijedić A.1
Kardiološko odjeljenje,
Klinika za interne bolesti, UKC Tuzla, Bosna i Hercegovina1
Uvod: Dijastolna disfunkcija je uzrok srčane insuficijencije. Javlja se
u 33%-50% slučajeva srčane insuficijencije. Ispoljava se sa raznim
simptomima, a najčešće dispnejom. Često se javlja u opterećenju,
jer pritisci punjenja u dijastoli se povećavaju u naporu, dok imaju
normalne vrijednosti u miru. Vrijednost dijastolnog pritiska lijevog
ventrikula i pritiska plućne kapilarne mreže određuje se pomoću
odnosa rane dijastolne brzine i ranog pokreta mitralnog prstena
(odnos E/E’) i ima dobru korelaciju sa invazivnim tehnikama kako
u miru tako i u opterećenju. Dijastolna stress ehokardiografija je
neinvazivna, lako izvediva, ponovljiva, jeftina, i klinički prihvatljiva
metoda. Dijastolna stress ehokardiografija se koristi za većinu srčanih
uzroka dijastolne disfunkcije. Određene manjkavosti pokazuje u
mitralnoj stenozi, mitralna regurgitacija srednjeg do teškog stepena
sa normalnom ejekcionom frakcijom i u slučaju kompletnog
preklapanja E i A talasa. Dijastolna stress ehokardiografija se takođe
koristi i za određivanje stepena dijastolne disfunkcije. Dijastolna
stress ehokardiografija se koristi kao metoda izbora u prognozi
većine srčanih oboljenja (neželjeni događaji tokom infarkta
miokarda, hipertenzivna bolest srca, fibrilaciji atrija i dr.). Ona ima
prednost u procjeni dijastolne funkcije u opterećenju u odnosu na
ostale metode. Tzv. «dijastolni stunning», povećan pritisak punjenja
lijevog ventrikula nekoliko minuta nakon opterećenja, predstavlja
koncept izazova u evaluciji ishemije.
Ključne riječi: dijastolna disfunkcija, dijastolna stress
ehokardiografija, odnos E/E’, pritisci punjenja lijevog ventrikula
Pravdić D.1,3, Aggarwal N.2, Mcnally M. E.4, Bošnjak Ž.3, Nian-Qing
Shi2, Makielski J.2
Mostar School of Medicine, Mostar, BIH 1
University of Wisconsin, Madison, Madison, WI, USA 2
Medical College of Wisconsin, Milwaukee, WI, USA 3
University of Chicago, Chicago, IL, USA 4
Mitochondrial ATP-sensitive potassium channels (KATP) play
a key role in protection against ischemia and reperfusion injury
of myocytes. The sulfonylurea receptor-2 (SUR2) is a subunit of
KATP in sarcolemma, although its role in mitochondrial physiology
is unclear. In order to investigate the role of SUR2 in mitochondrial
protection and to gain insight into mechanisms of protection from
ischemia, we used SUR2 knockout mice, and characterized the
bioenergetic phenotype of the mitochondria.
We measured membrane potential (ΔΨm), Ca2+ uptake, and reactive
oxygen species (ROS) generation in the isolated mitochondria with
a spectrofluorometer. K+-influx was studied by light scattering assay
at 540 nm. Mitochondrial respiration measured with an oxygen
electrode in normoxia and after hypoxia-reoxygenation. We used
pyruvate/malate (5 mM each), and succinate (5 mM) as substrates.
SUR2 mutant mitochondria had more depolarized ΔΨm compared
to wild type (Wt), (53.37±1.5 vs 48.4±1.8 %). Tolerance to Ca2+
loading was increased (163±26 vs. 116±23 μM), and ROS generation
(when mitochondria have respired on succinate) was decreased
in the SUR2 mutant mitochondria compared to Wt. Mitochondria
swelling, an indicator of K+ influx, was greater in SUR2 mutant
(30.2 ±3.1%) compared with Wt (14.5±0.6%) mitochondria. SUR2
mutant mitochondria recovered better from hypoxia-reoxygenation
injury than Wt as measured by the respiration control index (RCI).
The data suggest that even with disrupted SUR2, the mitochondria
possess a protective phenotype. Therefore,
we concluded that SUR2 plays a key role in mitochondrial
mechanisms of protection against ischemia-reperfusion injury but
the mechanism is much more complex than merely opening of the
KATP channels upon stress.
Pravdić D.1,2, Bienengraeber M.1, Bošnjak Ž.1
Department of Anesthesiology, Medical College of Wisconsin,
Milwaukee WI, USA1
Deaprtemnt of Physiology, Mostar Medical School, Mostar, BIH2
Background: The myocardium can be protected from ischemia and
reperfusion injury when exposed to volatile anaesthetics such as
isoflurane at the onset of reperfusion (anesthetic postconditioning,
APoC). Mitochondria play an important role in APoC, but the
mechanism underlying mitochondrial protection by APoC is
unknown. The effects of APoC on mitochondrial permeability
transition pore (mPTP) opening, mitochondrial bioenergetics,
mitochondrial ph (pHm) and cytosolic pH (pHi), and intracellular
Ca2+ were examined. Methods: In vivo APoC was applied (1.0
minimum alveolar concentration [MAC] of isoflurane, 3 min before
and 2 min during the beginning of reoxygenation), and mPTP
opening, mitochondrial membrane potential (ΔΨm), and oxygen
consumption were assessed. In vitro ischemia and reperfusion
injury of cardiomyocytes and mitochondria was produced, with or
without APoC. Myocyte survival was assessed when APoC was
induced at extracellular pH 7.4 and 7.8. In cells, pHm and pHi,
ΔΨm, and intracellular Ca2+ were monitored. In mitochondria,
oxygen consumption and ATP synthesis were measured. Results: In
vivo APoC protected against mPTP opening, slowed mitochondrial
respiration, and depolarized mitochondria. In cardiomyocytes,
at pH 7.4, but not at pH 7.8 APoC decreased cell death. APoC
attenuated intracellular Ca2+ accumulation, maintained lower pHm,
and preserved ΔΨm during reoxygenation. Isoflurane did not affect
regulation of pHi. In mitochondria, APoC preserved ATP production
rate and respiration. Conclusion: At reperfusion, APoC inhibited
mitochondrial respiration, depolarized mitochondria, and acidified
pHm. These events may lead to inhibition of mPTP opening and
as a consequence to preserved ΔΨm and ATP synthesis. This may
reduce intracellular Ca2+ overload and cell death.
Dilić M.1, Kazić S.1, Koco D.1, Kurčehajić A.1, Kurtalić E.1, Mlačo
A.1, Terzić O.1, Hadžimehmedagić A.2, Vranić H.2, Švrakić S.1,
Clinic of Vascular Disease, Clinical Centre University of Sarajevo1
Heart Center, Clinical Centre University of Sarajevo2
Purpose: Cerebrovascular events (CVE) are the third most common
cause of death in Western countries and about 65-70% of CVE are
due to atherosclerotic disease of carotid arteries. Color Doppler
scanning is used to evaluate the presence, severity and type of
atheromatous plaques as well as velocity parameters of carotid
arteries. We performed this study to correlate data of morphological
and velocity parameters with clinical variables in the group of pts
who experienced CVE. Methods: We included total of 211 pts who
had CVE, 118 females, 93 males, mean age 71,1± SD 12,5 years.
Out of total number of pts (n=211) 93 pts had transient ischemic
attacks (TIAs), 49 had recurrent TIAs (rTIAs), 44 had ischemic
stroke (IS), and 25 had recurrent IS (rIS). As a control group we
took 50 pts without CVE but with at least three multiple risk factor
(MRF). Morphological parameters were; plaque composition and
echogenecity. Velocity parameters were: peak-systolic velocity
(PSV) and end-diastolic velocity (EDV). The following MRF
were evaluated: age, gender, hypertension, tobacco smoking,
hyperlipidemia (total cholesterol and LDL-cholesterol), obesity, and
diabetes mellitus. Examination was performed on CCA/ICA segment.
Results: We found significant presence of heterogenous plaques in
TIAs and rIS subgroup, p<0,017, and borderline significance for the
rTIAs and IS subgroups, p<0,04. We found significant difference
in PSV in TIAs and rTIAs subgroups vs. controls (PSV 103 cm/s vs.
PSV in controls 87 cm/s, p<0,01). Decreased EDV, below 20 cm/s,
was found in all subgroups, p<0,01, while EDV, below 16 cm/s, was
found in IS and rIS subgroups. MRF score of CVE group was 4,34
vs. 3,65 in controls, p<0,012, while MRF score in TIAs and rTIAs
vs. IS and rIS subgroups was 4,34 vs. 4,51, NS, p=0,14. We found
a significant correlation (95% CI) of tobacco smoking, obesity
and arterial hypertension with presence of heterogenous plaques,
p=0,0069. Interestingly, hyperlipidemia showed no correlation with
heterogenous plaques, p=0,027. Conclusions: (i) in CVE group
we found significant presence of heterogenous plaques in TIAs
and rIS subgroups, (ii) in the pts with TIAs and rTIAs events we
found significant increase in PSV, (iii) EDV below 16 cm/sec was a
significant single predictor of IS and rIS events, (iv) MRF score was
significantly increase in the pts with CVE compared to controls, but
between CVE subgroups there was no significant difference.
Keywords: cerebrovascular events, symptomatic carotid disease,
plaque, velocity parameters, risk factors
- Prikaz slučaja Vasilj M., Starčević B., Prskalo Z., Markota D., Volarić M.
Klinika za unutarnje bolesti,
Sveučilišna klinička bolnica Mostar,
Bosna i Hercegovina
Uvod: Takatsubo kardiomiopatija, entitet još uvijek nepoznate
etiologije i nepotpuno razjašnjene patofiziologije karakterizirana
je tranzitornim poremećajima kontraktilnosti LK, uključujući
apeks i srednji dio ventrikla u odsustvu opstruktivne koronarne
bolesti. Klinički se manifestira naglo nastalom boli u prsima i/ili
dispnejom kojoj obično prethodi epizoda emocionalnog ili fizičkog
stresa. Prevalencija ove kardiomiopatije je nejasna. Neka izvješća
ukazuju da je TC zastupljena oko 1,5-2,0% bolesnika. Najčešće
se javlja kod postmenopauzalnih žena. Patofiziološki mehanizam
pretpostavlja epikardijalni koronarni vazospazam, oštećenu
koronarnu mikrocirkulaciju, abnormalnu simpatičku inervaciju,
miokardno oštećenje zbog ekscesivne ekskrecije kateholamina ili
neurogenski posredovanog miokardnog stuning-a. EKG promjene
identične su kao kod akutnog infarkta miokarda sa ST-elevacijom,
laboratorijski biljezi lezije miokarda obično su blago do umjereno
povišeni, a koronarografijom se ne nalaze značajne patomorfološke
promjene epikardijalnih koronarnih arterija. Ventrikulografski i
ehokardiografski se vidi akinezija i baloniranje apeksa lijeve klijetke
uz reduciranu istisnu frakciju što se obično normalizira unutar
2–4 tjedna od početka bolesti. U slučajevima nejasne dg, osobito
u slučajevima susp. spontane koronarne trombolize kardijalna
MRI je krucijalna u dg. U TC kasni gadolinijev ulazak je odsutan
, ukazujući na izostanak detektibilne ishemijske nekroze miokarda.
Takatsubo kardiomiopatija većinom ima dobru prognozu s bolničkim
mortalitetom do 1%. U radu su pregledno prikazane dosadašnje
spoznaje o navedenom entitetu.
Prikaz slučaja: 58-godišnja bolesnica hospitalizirana u koronarnu
jedinicu zbog bolova u prsima koji su počeli iznenada 2 dana
pred prijem, nakon emocionalnog stresa. Tegobe su bile praćene
preznojavanjem, mučninom i nagonom na povraćanje uz prolijevaste
stolice. Od ranije dijabetičar sa operiranom NPL dojke. Na prijemu
normotenzivna, u EKG-u ST elevacija u većini prekordijalnih
odvoda( V2-V6) u lab. nalazima blagi porast kardioselektivnih
enzima. (CK160, CK -MB 13, LDH 231, troponin 1,78). Isti dan
po prijemu se uradi invazivna kardiološka obrada (koronarografija)
kojom se ne nalaze značajne patomorfološke promjene epikardijalnih
koronarnih arterija. Ventrikulografski i ehokardiografski se vidi
akinezija i karakteristično baloniranje apeksa lijeve klijetke uz
reduciranu istisnu frakciju- EF 45%. Kardijalni enzimi i troponin su se
normalizirali peti dan hospitalizacije. EKG je pokazivao progresiju T
inverzije u svim prekordijalnim odvodima koji se nisu normalizirali
tijekom daljnjeg boravka. Kontrolna ehokardiografija dva mjeseca
nakon otpusta je pokazala regresiju regionalne sistoličke funkcije i
srednjeg i apikalnog segmenta. Zadnja ehokardiografija ukazuje na
potpun oporavak sistoličke funkcije sa prisustvom postsistoličkog
tanjenja stjenke u svim aficiranim regijama LK sa još prisutnom
hipokinezom apikalne trećine lateralnog i anteriornog zida.
Zaključak: Takatsubo miokardiopatija je entitet još uvijek nepoznate
etiologije i patofiziologije koji se klinički manifestira naglo nastalom
boli u prsima ili dispneom kojoj prethodi obično emocionalni ili
fizički stres. Najčešće se javlja kod žena u menopauzi. U EKG-u
promjene sa ST elevacijom, u lab. nalazima blago povišeni
kardioselektivni enzimi,a ehokardiografski i ventrikulografski se
registruje baloniranje apeksa uz hiperkineziju bazalnih segmenata
LK, koronarne arterije bez signifikantnih patomorfoloških promjena.
Većinom ima dobru prognozu sa bolničkim mortalitetom do 1%.
Hadžiomerović M.1, Fazlibegović E.1, Vasilj M.1, Međedović S.2,
Fazlibegović F.3, Ustamujić S.3
Klinika za unutarnje bolesti, SKB Mostar 1
Univerzitet „Džemal Bijedić“2 Mostar
RMC „Dr Safet Mujić“ 3 Mostar, Bosna i Hercegovina
Uvod: Kongenitalne anomalije srca se javljaju u cca 0,2%
novorođenih, a anomalije koronarnih krvnih sudova su još rijeđe.
Daleko je rijeđa kombinacija koronarnih krvnih sudova i sprovodnog
sistema srca tipa WPW.
Cilj:Prikaz slučaja kongenitalne anomalije koronarnih arterija sa
WPW sindromom..
Materijal i metode: Prikaz slučaja mladića, rođenog 1989.g. kod
koga je u 1.g života u Mostaru registrovana supraventrikularna
paroksizmalna tahikardija sa febrilnim stanjem i konvulzijama
kada je primao Rythmonorm i Phenobarbiton, a nakon toga obrađen
ehokardiografski na Pedijatrijskoj klinici u Sarajevu, te potom
izvršena invazivna kardiološka obrada na Klinici za dječije bolesti
Rebro Zagreb (08.01.1990.) zbog ponovljenih napada SVPT sa
bizarnim izgledom EKG i tom prilikom nađena kongenitalna
anomalija desne koronarne arterije koja je hipoplastična,a njeno
irigaciono područje se opskrbljuje iz a. circumflexae lijeve koronarne
Pacijent zbog moždanog udara primljen na Neurološku kliniku SKB
Mostar 22.03.2010. gdje je urađen kontrasni CT mozga koji pokazuje
temporoparijetalno desno hipodenznu leziju bijele tvari uz blagu
retrakciju okolnih sulkusa kao i straženjeg roga desne postranične
komore, uz kliničke znake diskretne hemipareze lijevo pa je po
preporuci kardiologa zbog učestalih napada SVPT i bizarnog izgleda
EKG-a premješten 30.03.2010. na Kliniku za unutarnje bolesti gdje
se postavi dijagnoza SVPT u sklopu Sy. WPW.
Klinički nalaz pacijenta uredan.
Rtg snimak pluća i srca pokazuje uvećanje lijevog ventrikula.
Ehokardiografski nalaz je uredan.
Tl-201 scintigrafski nalaz miokarda uredan.
Pacijent se upućuje na elektrofiziološko ispitivanje i selektivnu
rekoronarografiju radi procjene mogućnosti ablacije anomalnog puta
u cilju spriječavanja napada SVPT te utvrđivanja daljnjeg razvoj
anatomije koronarnog sistema tokom rasta u sklopu kongenitalne
Ključne riječi: SVPT, sindroma WPW, ICV, anomalija koronarnih
arterija, rekoronarografija, elektrofiziološko ispitivanje, ablacija
anomalnog puta.
Dilić M.¹, Vulic D.², Mott D.3, Hadžiomerović M.4, Fazlibegović E.4,
Abdovic E.5
Institute of Vascular Diseases¹,
Clinical Center University of Sarajevo, Centar for Medical
Research2, Banja Luka - RS, Department of Cardiology3,
Cantonal Hospital Orašje, Department of Cardiology4,
Clinical Hospital Mostar, Department of Cardiology5, Cantonal
Hospital Zenica, Bosnia and Herzegovina
Uvod: poznato je da HeartScore® web-based program procjenjuje
ukupni rizik od kardiovaskularne smrti za period od narednih 10
godina, na osnovu varijabli: starosna dob, spol, pušenje, sistolni
krvni pritisak i nivo holesterola u krvi, ili odnosa ukupni holesterol/
Cilj: HeartScore® ima za osnovni cilj primarnu prevenciju
kardiovaskularnih bolesti (KVB) i koristi se za sve muške i ženske
osobe u dobi 40 i 65 godina. Program se koristi kod osoba sa visokim
rizikom za razvoj KVB, ili za skrining profila rizika. HeartScore® je
posvećen samo primarnoj prevenciji, obzirom da su pacijenti sa već
ustanovljenom KVB po definiciji pod visokim ukupnim rizikom za
daljnje kardiovaskularne posljedice. PS Standalone verzija za Bosnu
i Hercegovinu je rezultat napora ESC da napravi verziju na jezicima
naroda Bosne i Hercegovine, koja se može koristiti u ordinacijama
sa ili bez stalne internetske konekcije. Program se downloduje sa
web stranice ESC -
Definicija: Apsolutni rizik od KVB definisan je kao vjerovatnoća
smrti od KVB koja se dešava osobi u određenom vremenskom
okviru od 10 godina. U programu su date upute za ove pacijente,
sa jasno naglašenom osnovnom postavkom - program ukazuje na
vjerovatnoću da će se nešto desiti. Prema Evropskim vodičima za
prevenciju KVB, liječenje treba započeti ukoliko 10-godišnji rizik
od KVB prelazi preko 5%. Kod mlađih osoba, starosna dob se treba
projektovati na 60 godina.
Metod: Evropsko udruženje kardiologa (ESC) pokrenulo je
razvoj novog sistema za procjenu rizika (HeartScore) koristeći
podatke 12 evropskih kohortnih studija (N=205178) pokrivajući
veliko geografsko područje zemalja koje su na različitim nivoima
kardiovaskularnog rizika. HeartScore podatci sadrže više od
3-miliona-osoba-godina opservaciju i 7934 fatalne kardiovaskularne
Upotreba: PS Standalone verzija HeartScore® razvijena je za
upotrebu u kliničkoj praksi i mogu je koristiti ljekari i sestre za
primarnu prevenciju KVB. HeartScore® nije namijenjen za
korištenje osobama koje nemaju kliničko predznanje. Ideja je da
doktor i pacijent zajedno odluče koji će vid smanjenja rizika dati
najbolje rezultate, odnosno da liječenje i redukciju rizika prilagode
pojedinačnom pacijentu i njegovoj/njenoj sposobnosti da se suoči sa
ovim promjenama stila života.
Limitacija: U Evropskim vodičima za prevenciju KVB, nije
preporučena procjena rizika kod pacijenata sa dijabetesom. Oni
su u visokom riziku i treba ih tretirati maksimalnim intenzitetom.
Uključivanje body mass indexa (BMI) u model je testirano nekoliko
puta i dokazano je da je BMI veoma slab faktor rizika za KVB.
Zaključak: (i) PS Standalone verzija HeartScore® je praktična za
upotrebu, ne zahtijeva stalnu internet konekciju, (ii) sistem nudi
vlastitu bazu podataka za svakog pacijenta kao i printanu verziju
uputstava za redukciju faktora rizika, (iii) zasnovan je na evidence
based medicine (iv) prilagođen pacijentima, (v) sistem nudi grafički
prikaz apsolutnog rizika od KVB, (vi) verzija za našu zemlju
razvijena je na principu visoko rizičnih populacija i dostupna je na
jezicima naroda Bosne i Hercegovine, (vii) PC Standalone program
je dostupan za sve tipove ordinacija opremljene računarima, za
laptope, i pogodan za patronažnu službu.
Ključne riječi: PS Standalone
kardiovaskularne bolesti
Vranić H.¹, Hadžimehmedagić A.¹, Dilić M.², Kacila M.¹, Terzić O.²,
Kurćehajić A.²
Centar za srce ¹, Klinički Centar Univerziteta u Sarajevu,
Klinika za vaskularne bolesti², Klinički Centar Univerziteta u
Bosna i Hercegovina
Uvod: Pacijenti s proširenim venama stadija CEAP 3 imaju osnovne
tegobe u vidu otok, bolove i osjecaj tezine u donjim ekstremitetima.
Ovo je posebno izrazeno nakon radnog vremena, najčešće na kraju
dana. Međutim, u hirurskoj praksi, naročito kod nekompliciranih
primarnih proširenih vena, smatra se da je rijec isključivo o
kozmetičkim problemima pacijenata i nerijetko se smatra da su
subjektivne tegobe takvih pacijenta anksiozne ili neurotske prirode.
Cilj rada: Cilj ovog rada je ustanoviti veličinu, lokaciju i bolnost
otoka na ekstremitetima kod bolesnika stadija CEAP 3 prije
operativnog liječenja, te utvrditi da li su nakon operativnog liječenja
otok i subjektivne tegobe reducirani.
Materijal i metode: Radi se o prospektivnoj studiji koja je
obuhvatala 60 pacijenata oba spola, prosječne starosti od 42 godine
sa primarnim varikozitetima donjih ekstremiteta u C3 stadijumu
koji su operirani u toku 2008-2009 god. na Klinici za ortopediju
i traumatologiju. Folow-up je bio nakon 4 i 12 sedmica. Kriteriji
za isključenje iz studije su bili: drugi stadij varikoziteta, pacijenti
bez subjektivnih tegoba, i oni koji nisu mogli podnijeti operativno
liječenja. Kod svih pacijenata je učinjena krosektomija vene safene
magne i varicektomija.
Rezultati: Kod svih pacijenata je signifikantno smanjen otok
potkoljenica, a kod 54 pacijenata (90%) je došlo do gubitka
subjektivnih tegoba dok su kod 6 pacijenta (10%) i dalje bile prisutne
subjektivne tegobe. Major postoperativne komplikacije imali smo
kod 1 pac., minor komplikacije (lokalni hematomi) imali smo kod 8
pac. (15%), lokalnih infekcija nije uopste bilo.
Zaključak: Operativni zahvat kod pacijenta sa CEAP 3
varikozitetima donjih ekstremiteta je u potpunosti indiciran,
reducira osnovne tegobe, otok, bol i osjecaj tezine, uz minimalne
postopertivne komplikacije.
Ključne riječi: varikoziteti, krosektomija, varicektomija, otok, bol
Isabegović M., Jahić E. , Baraković F. , Kušljugić Z., Smajić E.,
Bijedić A., Dizdarević-Hudić L., Jašarević E., Kovačević K.,
Karamujić I.
Clinic for internal diseases, University Clinical Center Tuzla
Bosnia and Herzegovina
Introduction: This is case report of the rupture of interventricular
septum as mechanical complication of the patient with myocardial
infarction of inferior location. The rupture of interventricular septum
was verified using transthoracic ehocardiography. The patient
underwent successful surgery septumskog surgical correction of the
defect. The ventricular septal defect requires closure using synthetic
Keywords: The rupture of interventricular septum, complication of
myocardial infarction, surgical therapy septal defect.
Isabegović M.1, Kušljugić Z.1, Baraković F.1, Nuhbegović S.1, Smajić
E.1, Bijedić A.1, Dizdarević-Hudić L.1, Jašarević E.1, Kovačević K.1,
Karamujić I.1
UKC Tuzla Clinic for Internal medicine, Department of cardiology,
Tuzla, Bosnia and Herzegovina
Introduction: Ischaemic hearth disease (IHD) is one of the clinical
syndromes caused by ischemic myocardial as a consequence of
disproportional need and oxygen flow of myocardial due to the change
of coronal circulation. An early, accurate and immediate diagnosis
of IHD decreases morbidity and mortality, hospital costs, and it also
shortens prolonged diagnostic observation and determination of
strategic approach with etiological treatment of the initial causes of
the disease. Furthermore, it also gives an estimate of how serious
IHD is and it stresses the emergency of further interventions and
medical care which is given to the patient.
The Aim of Study: To determine sensitivity and specificity of
exercise tolerance testing or also known as treadmill testing (ETT) in
relation to the coronary angiography. Compare positive ETT results
in the first two minutes with significant left main coronary artery
(LMCA), critical stenoses of proximal left anterior descending
(LAD) segment, or equivalent of significant LMCA stenoses.
Patients and Methods: The investigation was a retrospectiveprospective study (period from 01.08.2007 till 01.03.2008) conducted
in Clinic for Internal Diseases and Clinic for Cardiovascular Diseases
in Tuzla. Patients were advised coronary angiography if ETT was
positive for exercise induced ischaemia. Statistic analysis was made
by standard statistical methods.
Results: ROC criteria level and Bruce level indicates that test
sensitivity is at 48, 86 %, while specificity is at 69,23%, PPV 85.7%;
NPV 40.9%; AUC 0.67, LR+ 2.11; LR- 0.51. The time duration of
ETT was approximately 4 minutes and cut off point sensitivity is at
60,8%, while specificity is at 69,2%.The time duration of negative
ETT test is in positive correlation when compared to coronary
angiography results for free vessel’s disease. In first two minutes,
positive ETT test is not positive correlation with significant left main
coronary artery (LMCA), critical stenoses of proximal left anterior
descending (LAD) segment, or equivalent of significant LMCA
Isabegović M.1, Kušljugić Z.1, Baraković F.1, Nuhbegović S.1, Smajić
E.1, Bijedić A.1, Dizdarević-Hudić L.1, Jašarević E.1, Kovačević K.1,
Karamujić I.1
Clinic for Internal medicine, Department of cardiology,
Tuzla, Bosnia and Herzegovina
Introduction: Ischemic heart disease is a set of clinical syndromes
resulting from myocardial ischemia as a result of imbalance needs
and myocardial oxygen supply due to changes in the coronary
circulation. Early, accurate and rapid diagnosis of ischemic heart
disease, reduces morbidity and mortality, hospital costs, shortens
the prolonged diagnostic observation, determine strategies and
approaches to etiological treatment of the cause of ischemic heart
disease, estimates the severity of ischemic heart disease, the
urgency of further intervention and patient care. The objectives of to
determine the sensitivity and specificity of exercise test in relation to
coronarographically findings. Colleration pathological exercise test
in the first two minutes with a significant stenosis of left main stem
coronary artery, critical stenosis of proximal left anterior segmenta
descedent coronary artery, or the equivalent of significant stenosis of
the left coronary artery.
Patients and methods :Testing was done as a retrospectiveprospective study on a sample of a total of 114 subjects of both sexes,
which was done by exercise tolerance testing of Bruceovom testing
protocol and selective coronary angiography (≤ 90 days of the made
exercise stress test) by Judkins method in the Department of Internal
Medicine and Clinic for Cardiovascular Diseases University Clinical
Centre of Tuzla in the period from 01.01.2007. until 01.03.2008. year.
Exercise tolerance testing positive test is considered to be horizontal
or descedentna denivelacija ST connectors ≥ 1.5 mm for men and
more than 2 mm for women, or ST segment elevation of 1.5 mm for
men and more than 2 mm for women for a period of 60-80 ms which
must be recorded in at least three consecutive QRS complexes and
associated drains. Exercise tolerance testing was performed on the
Treadmill treadmill according Bruceovom protocol.
As a criterion for a positive angiographic findings were taken:
narrowing greater than 50% lumen diameter of coronary arteries.
Results :Time exercise tolerating test on average lasted 4 min.
(Median duration of the test sample) on the cut off point sensitivity
was 60.8% and specificity 69.2%. Of the 100 patients who underwent
coronary angiography after exercise testing was determined by LM
stenosis in only 7 patients. Total test Exercise tolerance testing to
2 minutes had 17 subjects, of which the LM stenosis was present
only in two patients. By analyzing the statistical Chi square NS
(Rank correlation: Spearman’s rank correlation coefficient of 0:08.
Coefficient determination R2 0.007) No statistically significant
difference between the correlation LM stenosis and duration exercise
tolerance testing to 2 minutes as shown in Of the 100 patients
who underwent coronary angiography after exercise testing was
determined LAD stenosis in 54 patients. Total test exercise tolerance
testing to 2 minutes had 17 subjects, of which the LAD stenosis was
present in 10 patients. By analyzing the statistical Chi square NS
(Rank correlation: Spearman’s rank correlation coefficient of 0:04.
Coefficient determination R2 0.001) No statistically significant
difference between the association and the duration of LAD stenosis
exercise tolerance testing to 2 minutes as shown in the table 2nd.
We analyzed the variation of the duration of exercise tolerance
testing compared to the angiographic findings, presented in terms
of number of diseased vessels: one,two, three vessel or LM stenosis.
ANCOVA test was used to control the unquestionable effect of age.
A significant difference in the duration exercise tolerance testing
compared to finding coronarography, applies only to a difference
between the duration of the test at normal findings and three vessel
disease, angiographically verified when the test lasted shortest (2.97
min.). Coronarography showed 26 normal findings on coronary
blood vessels. Pathologic findings was 74 and to distribution: one
vessel coronary disease-26; two vessel coronary disease -19; Left
Main Stenosis-7; three vessel coronary disease -22. According to the
anatomical distribution of pathological involvement coronarography
most three vessel coronary disease involvement for LAD + RCA +
CX, then for two vessel coronary artery disease by LAD + RCA,
then RCA + CX. For one vessel coronary artery disease involvement
of anatomic coronary artery disease is the most distributed LAD,
followed by RCA and CX. Coronarography findings from a total
of 100 subjects coronarography pathology was found in 74 patients
with three vessel disease of the coronary blood vessels found in
22 subjects, two coronary artery disease in 19 patients, and one
coronary artery disease in 26 patients, and the Left Main Stenosis in
7 patients .
Conclusion: Based on these results, we can own studies point out
that exercise tolerance testing be considered a reliable diagnostic
method in detecting and assessing severity of coronary artery
disease, so that the goals of this research with the aim of the test
results obtained exercise tolerance testing raised to a higher level
or to estimate the risk for coronary recent amendment to the disease
non-invasive methods such exercise echocardiography, radionuclide
imaging of the heart, computed tomography and magnetic resonance
imaging of the heart.
Kabil E., Mujanović E., Bergsland J.
Centar za srce BH Tuzla, Tuzla, Bosna i Hercegovina
Cilj ove studije je usporediti rezultate koronarnog arterijskog bajpas
graftiranja (CABG) kod visoko rizičnih pacijenta, načinjenih sa
upotrebom (ONCAB) i bez upotrebe (OPCAB) kardiopulmonalnog
bajpasa. Od 210 visoko rizičnih pacijenata klasifikovanih prema
Evropskom sistemu za evaluaciju operativnog rizika, 138 je
operisano kao OPCAB te uspoređeno sa 72 operisanih kao ONCAB.
Svi podaci su unešeni u bazu podataka pacijenata (DATACOR) i
analizirani u SPSS. OPCAB pacijenti su dobili nesignifikantno
manji broj graftova nego oni tretirani kao ONCAB (3,0 naspram
3,2) (p=0,071). Moždani udar je bio signifikantno češći u ONCAB
grupi (2,9 naspram 11,1%) (p=0,034) dok je incidienca drugih
postoperativnih komplikacija i mortaliteta bila slična. Vrijeme
provedeno na respiratoru (4,3 naspram 6,7 sati) (p=0,007),
količina nadoknađene krvi (392,7 naspram 633,7 ml) (p=0,041)
kao i trajanje hospitalizacije (8,2 naspram 10,1 dana) (p=0,031)
je bilo signifikantno manje u OPCAB grupi. OPCAB je siguran i
efikasan u tretmanu visoko rizičnih pacijenta. Izbjegavanje upotrebe
kardiopulmonalnog bajpasa je povezano sa smanjenom incidencom
neuroloških komplikacija, kraćim vremenom provedenim na
respiratoru, manjom količinom nadoknađene krvi te kraćom
hospitalizacijom, i po našem iskustvu preferencijalan operativni
metod kod ovakvih pacijenata.
Ključne riječi: koronarno
EuroSCORE-visoko rizični
Talirević E.1, Dilić S.1, Mulaibišević A.1, Šehović S.1
Poliklinika “Sunce Agram”, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Introduction: MSCT coronarography has paralleled the advance of
technology and has set a novel diagnostic breakthrough in evaluating
coronary artery disease. Our facility is equiped with Siemens
DualCore 64 Somatom device on which we have performed 80
MSCT coronarography studies with the goal of evaluating patients
presenting with chest pain. In this work we provide our results
in regard of its precision, technical problems that we have come
across as well as correlation with subsequently performed invasive
studies. According to current guidelines, MSCT coronarography
was performed on patients presenting with clinical findings of
stable angina pectoris with non-diagnostic exercise stress test and
negative laboratory studies. The test was diagnostically usable in 79
patients and in one patient the test was considered unusable due to
high degree of technical artifact. Correlation with invasive studies
was very high peaking at 76% with 24% of patients having differing
degree of stenosis but with existence of the disease on the described
vessel. MSCT coronarography represents valuable alternative for
evaluation of patients with symptoms of coronary artery disease and
is ideal as a „rule-out“ test in patients with high degree of clinical
suspicion of angina pectoris.
Talirević E.1, Alajbegović A.2, Đelilović Vranić J.2, Todorović Lj.2,
Tirić Čampara M.2, Hajrić S.2, Subašić N.2
Poliklinika “Sunce Agram”1, Sarajevo
Klinika za neurologiju 2, Sarajevo
Klinički Centar Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina
Introduction: Moderatly severe stenosis of carotid arteries only
infrequently provides a distinct clinical symptomatology based on
which one can suspect its existence. Too often, stroke or TIA are
the initial presenting complaints after which the physician suspects
the existence of pathology on this part of vascular tree. The goal
of this study was to evaluate the results og cognitive performance
in asymptomatic patients with mild or moderate stenosis on these
vessels. The testing included 78 patients older than 54 years of
age who wanted to do a preventive exam of the carotid arteries.
For the purpose of this study, the test was considered positive if
it demonstrated the existence of stenosis on common or internal
carotid artery between 30 and 55% as measured with Doppler
and by planimetry. 18 patients had the results fullfilling the study
criteria, 2 patients had stenosis exceeding above mentioned criteria
and were excluded from the study, and remaining 58 patients had
results indicating atherosclerotic disease with increased IMT to
greater of lesser degree but without localized stenosis. All patients
were tested with Mini Mental Test. Those patients with positive
test results scored less than patients without localized stenoses. In
two patients, this decline was considered significant enough (below
20) to merit further evaluation. The study demonstrates relation
between accelerated atherosclerotic process and poor performance
on cognitive testing. The results of this study should be verified on
a larger sample of patients due to the fact that both atherosclerosis
and cognitive decline in elderly are very common, but this study
underlines the significance of decline in performance on cognitive
testing as a potential indicator of the existence of condition that is
well treatable with the available therapies.
Filipovska-Mušanović M.1, Šolbić Z.1, Kovačević N.1, Mušanović
Health house with policlinic Kakanj 1,
Medical faculty, University of Sarajevo 2, Bosnia and Herzegovina
Introduction: Hypertension (HTA), diabetes mellitus (DM), obesity
and dyslipidaemia as the basic components of metabolic syndrome
represent a great risk factors for cardiovascular, specially coronary
and cerebrovascular diseases as a complications. Obesity is the
previously considered and known important mediator in the genesis
of these complications, with not sufficiently known mechanism and
is the subject of many studies today. Determination of BMI (body
mass index) is part of regular monitoring of patients with HTA and/
or DM in family medicine clinics.
Aim: Estimation of association of overweight, obesity and
cardiovascular complications in patients with hypertension and/or
diabetes mellitus in family medicine clinics.
Patients and methods: Data were collected from 4 family medicine
clinics in city of Kakanj, November 2009-January 2010, from the
additional sheets for patients with HTA and DM, short questionnaire
and determining the current BMI. We observed 98 patients, 59
women and 39 men, aged 27-80 (mean 60.9) years with HTA and/
or DM. Cardiovascular complications (CVC) we followed were:
myocardial infarction, angina pectoris, cardiomyopathy, rhythm
disturbances, cerebrovascular incidents and peripheral circulation
disorders. The variation of the body mass (BM) in the past 10 years
was also observed. Patients participated voluntarily. Statistical
methods we used were: chi-square -test, Fisher test and relative risk
Results: CVC were detected in 55 patients (56.1%), with 52.5% in
women and 61.5% in men (p> 0.05). According to current BMI, we
registered 14.4% of patients with normal BMI (group1:18.5-24.9kg/
m2), 42.3% overweight (group2:25-29.9kg/m2), 37.1% obese
(group3:30-30.9kg/m2) and 6.2% very obese (group4 ≥40kg/m2).
The highest prevalence of CVC was registered in group 1, then in
group 2, 3, 4 followed and in both genders (p> 0.05). According to
BM changes in the past 10 years, patients were divided into 6 groups:
A-with a significant decrease in BM (> 5kg), B- with a significant
increase in BM (> 5kg), C-1 with unchanged BM -normal, C-2
overweight and C-3 obese. RR for CVC compared to group A were:
in group B = 1.89, in group C-1 = 2.27, in group C-2 = 2.46 and
in group C-3 = 1.78. There was not detected statistical significance
except in group C-2 with significant increase of incidence of CVC
Conclusion: A high percentage of patients with increased BMI
among patients with HTA and/or DM could increase incidence of
CVC in the future. The greatest prevalence of CVC registered in
patients with normal BMI could currently be the result of decrease
of BM after the appearance of CVC. It was shown that a significant
decrease in BM affects the reduction of risk of CVC, while
maintaining overweight and obesity increase this risk. We need
better monitoring and counseling patients with HTA and/or DM in
family medicine clinics in order to reduce BM and the risk of CVC.
Keywords: cardiovascular complications, hypertension, diabetes
mellitus, BMI, overweight, obesity, family medicine
Zvizdić F, Bukša M.
Clinic of Heart and rheumatic diseases,
Clinical Centar University of Sarajevo,
Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
Introduction: John Thurnam first described sinus of Valsalva
aneurysm (SVA) in 1840. Hope further described it in 1939. SVA is
usually referred to as a rare congenital anomaly. A congenital SVA
is usually clinically silent but may vary from a mild, asymptomatic
dilatation detected in routine 2-dimensional echocardiography to
symptomatic presentations related to the compression of adjacent
structures or intracardiac shunting caused by rupture of the SVA
into the right side of the heart (1). Approximately 65-85% of SVAs
originate from the right sinus of Valsalva, while SVAs originating
from noncoronary (10-30%) and left sinuses (<5%) are exceedingly
rare (2).
Case report: A forty-year old female presented with shortness of
breath which had developed in last 10 days. On the day when she
asked for medical help she had hart failure and was feeling extreme
fatigue. Physical examination revealed a blood pressure of 105/60
mmHg. There is no history of recent fever and there is continuous
murmur on auscultation of the heart.Echocardiography showed a
hyperdynamic and enlarged right atrium with bulging of interatrial
septum. Turbulent flow was seen in the aortic root and a shunt
was demonstrated from the aortic root to the right atrium through
a ruptured sinus Valsalva aneurysm of the non-coronary cusp.
Diagnosis is confirmed with TEE. Interesting fact is that her mother
origin are Asian.
Conclusion : This is the first described case of ruptured aneurysm
sinus Valsalve of the non-coronary cuspis in Bosnia and Herzegovina.
Cases like this are exceedingly rare in the world. Transthoracic
echocardiografy (TTE) as non invasive method has shown as
irreplaceable tool for the diagnosis of various heart diseases and
congenital heart defects. In this case we have shown that fast
diagnosis and definition of a problem is very important for the
further diagnostic, therapeutic and operative methods. Unruptured
SVA is often asymptomatic and has almost no physical signs.
When SVA ruptures, few specific signs of left-to-right shunting
may become apparent, and these are often indistinguishable from
coronary arteriovenous fistula. Clinical suspicion followed by
prompt echocardiographic confirmation is key to diagnosis.
Keywords: Sinus valsalve aneurysm (SVA), aortic rupture.
Džubur A.1, Dilić M.2, Džubur .3
Klinika za bolesti srca i reumatiza, KCUS 1,
Klinika za angiologiju, KCUS 2,
Katedra za javnozdravstvene matične oblasti i preventivnu medicinu,
Medicinski fakultet u Sarajevu 3
Uvod: Ateroskleroza se danas opisuje kao hronična inflamatorna
bolest u čijem razvoju učestvuju humoralne i celularne imune
reakcije i vodeći je uzrok smrtnosti u zemljama u razvoju, dok su
zemlje Istočne Evrope pokazale recentni eksponencijalni porast
oboljenja od bolesti koronarnih arterija. Prevalencu aterosklerotske
bolesti je često teško, ako ne i nemoguće odrediti, jer je ateroskleroza
predominantno asimptomatsko oboljenje. Ateroskleroza je
kompleksna bolest sa brojnim predisponirajućim faktorima koje
zovemo faktorima rizika. Sve faktore rizika za aterosklerozu
dijelimo na promjenjive i nepromjenjive (dob, spol i hereditet).
Hiperlipoproteinemije su poremećaji metabolizma lipoproteinskih
čestica koji nastaju zbog njihove pretjerane sinteze ili onemogućene
razgradnje, pa zbog toga dolazi do povećanja koncentracije jedne ili
više vrsta lipoproteina u krvi. Uloga povišene razine fibrinogena kao
neovisnog faktora rizika za bolest koronarnih, cerebralnih i perifernih
krvnih sudova je utvrđena na osnovu kliničkih i epidemioloških
Cilj rada je utvrditi prisustvo hiperholesterolemije i
kod pacijebnata sa polivaskularnom
aterosklerotskom bolesti te ih uporediti u odnosu na one koji koji
imaju izolovanu bolest na jednom vaskularnom bazenu.
Metod rada:Istraživanje je prospektivna klinička studija sa 4 grupe
ispitanika podijeljenih u odnosu na lokalizaciju aterosklerotskog
procesa. Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 160 ispitanika
koji su hospitalno liječeni u Kliničkom ventru u Sarajevu na Klinici
za bolesti srca i reumatizam i Institutu za vaskularne bolesti. Svi
ispitanici podijeljeni su u 4 grupe; prvu grupu čine pacijenti sa sa
dokumentovanim aterosklerotskim promjenama na koronarnom
vaskularnom bazenu (KOR- grupa), drugu grupu čine pacijenti sa
sa dokumentovanim aterosklerotskim promjenama na karotidnom
i ilijako-femoralnom vaskularnom bazenu (KAR-IF- grupa), treću
grupu čine pacijenti sa aterosklerotskim promjenama na koronarnom
i ilijako-femoralnom vaskularnom bazenu (KOR-IF- grupa),
četvrtu grupu čine pacijenti sa dokumentovanim aterosklerotskim
promjenama na tri vaskularna bazena: koronarni, karotidni i ilijakofemoralni vaskularni bazen (KOR-KAR-IF- grupa). Svakoj grupi
pacijenata pripadalo je 40 ispitanika.
Rezultati: pokazuju da je značajno veći procenat pacijenata oba
spola sa povećanim vrijednostima holesterola u sve četiri grupe
ispitanika. Hiperfibrinogenemija kao faktor rizika bila je značajno
zastupljena u sim grupama ispitanika.
Ključne riječi: hiperholesterolemija, hiperfibrinogenemija, faktori
rizika, polivaskularna aterosklerotska bolest
Pepić E.1, Pleho-Kapić A.1, Fajkić A.1, Ibrahimpašić E.2, Šečić D.1,
Džubur A.3, Mušanović J.4, Kurbašić I.5, Korać F.6
1 Department of Pathophysiology, Faculty of Medicine, University
of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
2 Institute Occupational Medicine of Canton Sarajevo, Bosnia and
3 Department of Social Medicine, Faculty of Medicine, University
of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
4 Department of Biology and Human Genetic, Faculty of Medicine,
University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
5 Department of Internal Medicine, General Hospital „Abdulah
Nakaš“ , Sarajevo Bosnia and Herzegovina
6 Department of Medical Chemistry, Faculty of Medicine, University
of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
Introduction : Atherosclerosis is the most common pathological
process which causes stroke. Therefore, the risk factors for ischemic
stroke overlap with those that are related to atherosclerosis.
Hyperlipidemia is certainly one of the most important risk factor in
numerous studies proved the relationship between increased levels
cholesterol in the blood, especially low-density lipoproteins (LDL)
and low values of high-density lipoproteins (HDL) and increased
frequency of atherosclerosis.
Aim: The aim was to determine the frequency of changes of plasma
concentration of HDL and LDL for people suffering from a ischemic
stroke. To identify the existence of correlations between ischemic
stroke, and metabolic disorders status HDL and LDL, in relation to
gender and age of life.
Subjects and Methods: Subjects consisted of patients which
were admitted to hospital for the first time on Clinic of Neurology,
Clinical Centre University of Sarajevo, in a period of January 2004.
to November 2007. According to the criteria for inclusion and
exclusion in this study included 217 subjects (100 females and 117
males). The study was designed as a retrospective study. For all
subjects used the same methods:
Anamnesis and physical examination to establish that this is a
first stroke and that prior to this hospitalized subjects had no other
illnesses and that subjects did not use a therapy in the treatment
of hyperlipidemia. For all used complete laboratory analysis with
special importance on the level of high-density lipoprotein (HDL)
and low-density lipoprotein (LDL).
Results: Our results show statistically significantly lower values
HDL. Determined the changes of concentration of HDL are visible
for the younger age groups, as well as at males subjects compared
to female subjects. LDL values are significantly different in relation
to gender.
Conclusions: The results of this study have indicated significantly
lower level of HDL among male subjects below the lower limit of
reference value. Also we found statistically significant differences in
plasma concentration of HDL compared to a gender. Young subjects
had the lower value of HDL compared to the older and at both gender,
so that the value of almost linear growth of the young towards the
older age groups. We did not find significant deviations values of
LDL in relation to the upper limit of the reference value, but this is
a significant discrepancy in comparison to the optimal value for this
parameter. We found statistically significant higher concentration of
LDL in female subjects compared to male subjects, as well as by
younger group subjects compare to older group subjects.
Keywords: ischemic stroke, high-density lipoprotein, low-density
lipoprotein, reference values
Šečić D.1, Pepić E.1, Ibrahimpašić E.2, Kurbašić I.3, Pleho-Kapić A.1,
Tiro N.2, Korać F.4
1 Department of Pathophysiology, Faculty of Medicine, University
of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
2 Institute Occupational Medicine of Canton Sarajevo, Bosnia and
3 Department of Internal Medicine, General Hospital „Abdulah
Nakaš“ , Sarajevo Bosnia and Herzegovina
4 Department of Medical Chemistry, Faculty of Medicine, University
of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
Introduction: Noise represents unpleasant sound which has
harmful effect on human health. Negative influence of noise can
be auditive and extraauditive. Extraauditive mechanism of action
is primarily expressed as psychological, cardiovascular and
neurovegetative disorders due to increased simpaticus stimulation.
Scientist anticipates that the noise will be one of the major enemies
of the human kind. Many studies indicate significant positive
correlation between concentration of triacylglycerol/triglyceride
rich lipoproteins (TRL) and atherosclerosis risk. There are two forms
of hypertriacylglycerolemia (hypertriglyceridemia), primary (in less
than 5% of cases) and secondary as the result of certain diseases
(diabetes, obesity, metabolic syndrome, hypothireosis, psychiatric
disorders, renal disease with increased loss of proteins, autoimmune
diseases and some medications.
Goal: To prove that industrial workers exposed to noise have
increased cardiovascular risk due to increased triacylglycerol level.
Patients and methods: The studied group included 61 workers
from Sarajevo Canton, exposed to noise from 68.70 to 90 dB, with
periodical peaks in range of 92-112 dB and in duration of 1-100
Control group includes 46 workers from the same factory but not
exposed to noise. All patients with elements of primary or secondary
hypertriglyceridemia were excluded from the study. There are
also 2 groups of workers exposed to noise as production and non
production workers. The production workers are working directly
on the machines that generate noise. The non production workers
are also in the same factory hall, moving around and are exposed to
noise due to their profession as cleaners, mechanics, and assistants.
Triaglyceride levels are determined by enzyme method using
Dimension clinical chemistry system.
Results: First with the chi-square test we determined that there is no
difference according to gender, age and body mass index between
studies and control group with χ2≤3.26 p≥ 0.05. In the group of
industrial workers exposed to noise 24 from 61 have increases
triacylglycerole level, in comparison to control group where 8
from 46 have hypertriacilglicerolemia (t=2.61, **p≤0.01). In case
of production workers exposed to noise 33.3% have triglycerole
level ≥2.0 mmol/L and 45% exposed non production workers have
value ≥2,0 mmol/L (χ2=0.88 p≥ 0.05) which means that there is
no statistically significant difference between these two groups
(production and non production workers). Triacylglycerol levels
does not differ significantly in groups of respondents exposed to
noise in relation to specific employment – or workplace exposed to
(χ2=0.53 p≥ 0.05 ). Also the difference in triacylglycerol
levels in relation to total duration of employment is not statistically
significant (χ2=2.17 p≥ 0.05).
Conclusions: Industrial workers exposed to noise have in more
cases present hypertriacylglycerolemia than workers which are
not exposed to noise. The duration of specific employment and
total duration of employment does not influence the triglycerole
levels among exposed workers. The production workers and non
production workers do not have significantly different in presence
of hypertriacylglycerolemia.
Keywords: triacylglycerolemia, industrial workers, noise
Pleho-Kapić A.1, Šeĉić D.1, Rimpapa Z.2, Fajkić A.1, Pepić E.1,
Kurbašić I.3, Ibrahimpašić E.4
1 Department of Pathophysiology, Faculty of Medicine, University
of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
2 Department of Medical Chemistry, Faculty of Medicine, University
of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
3 Department of Internal Medicine, General Hospital „Abdulah
Nakaš“ , Sarajevo Bosnia and Herzegovina
4 Institute Occupational Medicine of Canton Sarajevo, Bosnia and
Introduction: Cardiovascular diseases are a major cause of mortality
in the United States and many European countries. Unfortunately,
Bosnia and Herzegovina is following this trend. Cardiovascular
diseases are also the leading cause of illness and early disability
which represents a socio-economic problem. All of the above was a
reason for making this research in order to determine the risk factors
in the etiology of cardiovascular disease and provide effective
Subjects and methods: In this article followed are the values of
cholesterol and lipoprotein fractions in 200 patients, hospitalized at
the Clinic for heart disease and rheumatism of the Clinical Center,
University of Sarajevo. In case of all evaluated patients taken is
detailed case anamnesis which indicated that they were hospitalized
for the first time, without other disease and did not use medication
therapy, as well as laboratory findings with particular emphasis on
lipid status.
Results: Statistical data processing determined the increased value
of most lipid parameters in patients suffering from the following
cardiovascular diseases: essential hypertension, angina pectoris,
acute myocardial infarction and ischemic heart disease. These
changes are mostly seen within the relatively young population.
Conclusion: The results presented in this article confirm previous
findings in this field, in terms of the existence of correlation
between level of cholesterol and lipoprotein fractions with these
cardiovascular diseases.
Keywords: cholesterol, lipoproteins, hyperlipidemia, cardiovascular
Azabagić S.1, Halilović Dž.1 , Iveljić I.1, Zukić E. 2
Dom zdravlja sa poliklinikom Tuzla1
Univerzitetsko klinički centar Tuzla2,
Tuzla, Bosna i Hercegovina
Uvod: Tireotropin stimulirajući hormon (TSH) adenomi su rijetki,
proizvode normalne forme TSH, ali ih sekretuju u različitim
količinama i sa različitom biološkom aktivnosti, što rezultira
različitim stepenom hipertiroidizma i hipermetabolizma u ovih
pacijenata Fibrilacija atrija predstavlja brzu i haotičnu ekscitaciju
miokarda pretkomora sa frekvencom od 370 do 700 u minuti, što
izaziva nesinhrone kontrakcije pretkomora . Analog somatostatina
Oktreotid je efikasan u smanjenju TSH sekrecije u skoro svim
slučajevima TSH adenoma. Kardiovaskularni efekti oktreotida
uzrokuju hipotenziju,sistemsku vazokonstrikciju, povećanje
plućnog arterijskog pritiska. Kod pacijenata sa akromegalijom, koji
imaju hipertorfiju lijevog ventrikula, liječenje oktreotidom uzrokuje
brzo smanjenje mase lijevog ventriukula
Pacijentica životne dobi 36 godina, koja se unazad jedanaest godina
liječi u Zavodu za nuklearnu medicinu Tuzla zbog hipertireoze i
permanentne fibrilacije atrija, ambulantno je liječena sa Tiamazolom,
Propiltiouracilom i antiaritmicima (Metoprolol, Propafenon,
Propranolol, Verapamil). Ispitivana je u Klinici za Interne bolesti u
tri navrata, u periodu: novembar 2009 godine do januara 2010, kada
je verifikovano postojanje TSH adenoma hipofize. U toku bolničkog
liječenja, liječena je analogom somatostatina Oktreotidom.
Praćene su vrijednosti TSH, tri-jod-trionin (T3), tiroskin (T4), kao
i elektrokardiografski (EKG) zapisi srčanog ritma, te ultrazvučni
(UZ) pregledi srca.
Nakon 10 dana tereapije Oktreotidom kod pacijentice je postignuta
normofrekventna fibrilacija atrija, a nakon dva mjeseca sinusni
ritam, bez specifične antiaritmijske terapije, uredan UZ nalaz na
srcu, uredne vrijednosti T3, T4, TSH, uredan klinički nalaz. U ovom
slučaju TSH adenoma, primjenjene doze Oktreotida dovele su do
znatnog remodelinga atrija, uspostavljanja sinusnog ritma, nakon
dugogodišnje fibrilacije atrija, te normalizacije vrijednosti T3, T4
i TSH.
Ključne riječi: oktreotid, remodeling atrija, fibrilacija atrija
Babić N.1, Huskić J.1, Velija-Ašimi Z.2, Nakaš-Ićindić E.1, Heljić B.2,
Tihić-Kapidžić S.3
Institut za fiziologiju i biohemiju, Medicinski fakultet, Univerzitet
u Sarajevu 1,
Klinika za endokrinologiju, diabetes mellitus i bolesti metabolizma,
KCU Sarajevo 2
Institut za kliničku hemiju i biohemiju, KCU Sarajevo 3
Uvod: Von Willebrandov faktor (vWf) je veliki adhezivni
glikoprotein krvi, koji ima značajnu ulogu u hemostazi. VWf je
neophodan za adheziju i ageregaciju trombocita u uslovima velike
sile smicanja (shear stressa), pa vjerovatno doprinosi razvoju
arterijske tromboze u području stenoziranih krvnih žila. Povećanje
koncentracije i aktivnosti vWf ukazuje na disfunkciju i oštećenje
endotela. Cilj rada je ispitati aktivnost vWf, kao markera endotelnog
oštećenja, u pacijenata sa diabetes mellitusom (DM).
Aktivnost vWf u plazmi mjerena je u pacijenata sa poremećenom
tolerancijom glukoze (N=30), pacijenata sa DM tip 1 (N=32),
pacijenata sa DM tip 2 (N=36), zdravih ispitanika sa negativnom
historijom DM (N=37) i zdravih ispitanika sa pozitivnom historijom
DM (N=35). Aktivnost vWf je određena standardnom ristocetinovisnom trombocitnom agregacijskom procedurom.
Nije bilo statistički signifikantne razlike u aktivnosti vWf u
pacijenata sa poremećenom tolerancijom glukoze u odnosu na
vrijednosti određene u obje grupe zdravih ispitanika. Aktivnost vWf
u plazmi pacijenata sa DM tip 1 je bila statistički signifikantno veća
u odnosu na obje grupe zdravih ispitanika (p<0,003; p<0,01), kao i
u odnosu na vrijednosti određene kod pacijenata sa poremećenom
tolerancijom (p<0,008). Aktivnost vWf u istoj ispitivanoj grupi je
bila veća za 21,84% u odnosu na vrijednosti određene kod pacijenata
sa DM tip 2, ali nije bila statistički signifikantna. Aktivnost vWf u
plazmi pacijenata sa DM tip 2 je bila veća u odnosu na obje grupe
zdravih ispitanika i u odnosu na vrijednosti određene kod pacijenata
sa poremećenom tolerancijom, što nije bilo statistički signifikantno.
Signifikantno veća aktivnost vWf kod pacijenata DM tip 1 ukazuje
na značajnu disfunkciju endotela i povećan rizik razvoja tromboze
u DM.
Ključne riječi: von Willebrandov faktor, diabetes mellitus,
disfunkcija endotela.
Kevrić E., Spužić M., Kulić M., Eminović N., Porobić H.
Centar za srce,
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu,
Bosna i Hercegovina
Uvod: Kateterska koronarografija „ zlatni“ je standard za procjenu
lumena koronarnih arterija. Zbog njezine invazivnosti i mogućih
komplikacija, nastojimo je nadomjestiti bolesniku ugodnijim
neinvazivnim pregledima, osobito u onih koji imaju umjeren
rizik za koronarnu bolest. Posljednjih godina tehnički napredak
kompjutorizirane tomografije (CT) i uređaja sa 16 i više detektorskih
nizova te dual-source CT uređaja omogućili su razvoj neinvazivne
CT koronarografije sa submilimetarskom prostornom i dobrom
vremenskom rezolucijom.
Kao i kod kateterske koronarografije, kontraindikacije za pretragu
su prijašnje alergijske reakcije na jodna kontrastna sredstva te
renalna insuficijencija. CT snimanje se vrši u inspiriju, a akvizicija
je usklađena s EKG-om, te je moguća retrospektivna rekonstrukcija
prikaza različitih dijelova srčanog ciklusa. CT koronarografija
omogućuje preciznu lokalizaciju stenoze arterija promjera većeg od
2 mm, stupnjevanje stenoze te praćenje bolesnika nakon kirurškog
Magnetna rezonansa (MR ) sa svojim sekvencama i snimcima
u multiplanarnoj ravni pruža velike mogućnosti u procjeni
patoanatomskih i pato fiziološki promjena u kardio vaskularnom
sistemu tokom cijelog srčanog ciklusa. Posebno je nasla primjenu
u dijagnostici urođenih mana srca, ishemijske bolesti crca u,
otkrivanju tumorskih promjena u srčanim šupljinama i kod svih
oboljenja perikarda.
Bavčić A.1,Kapetanović A.1, Kevrić E.1
Centar za srce,
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu,
Bosna i Hercegovina
Uvod: Termin koronarna arterijska bolest podrazumijeva cijeli
spektar bolesti nastalih različitim stepenom ateromatoznih promjena
injiciranih disfunkcijom endotelijalnih ćelija koronarnih krvnih
sudova. Šećena bolest ili dijabetes mellitus (DM) predstavlja najčešći
metabolički poremećaj, i jedna je od najčešćih endokrinoloških
Definicija problema: Kod dijabetesa u osnovi govorimo o dva
klinička entiteta hroničnih komplikacija na kardiovaskularnom
sistemu (KVS), mikrovaskularnoj i makrovaskularnoj dijabetičnoj
Ciljevi istraživanja: Istražiti da li postoji signifikantna u
simptomima, kliničkoj slici, toku, evoluciji i ishodu bolesti kod
koornarnih bolesnika sa i bez šećerne bolesti? Pokazati da li postoji
signifikantna razlika u izboru terapijskih postupaka kod ispitivane i
kontrolne grupe.
Bolesnici imetode istraživanja: Uzorak će biti 100 pacijenata sa
koronarnom arterijskom bolesti liječenih na dvije klinike KCUS-a,
tj. Klinici za bolesti srca i reumatizam, i Klinici za kardiohirurgiju.
Pacijenti uključeni u studiju će biti podjeljeni u dvije grupe:
Ispitivanu grupu: 50 pacijenata sa koronarnom ishemijskom bolesti,
oboljelih od šećerne bolesti, koji posjeduju koronarografsku obradu.
Kontrolnu grupu: 50 pacijenata sa koronarom ishemijskom bolesti,
bez šećerne bolesti i sa koronarografskom obradom.
Metode istraživanja: U radu će biti korištene sljedeće tehnike:
pregled Invazivne dijagnostičke procedure: Ventrikulografija,
Svi dobijeni podaci bit će uzeti od dvije grupe pacijenata dijabetičara
i nedijabetičara u periodu od dvije godine.
Ključne riječi : Koronarografija, šećerna bolest
Jukić M.
“Sunce” Clinics
Uvod: Unatoč širokoj upotrebi moderne tehnologije i moćne
terapije, ateroskleroza odnosno njezine kliničke manifestacije –
kardiovaskularne bolesti i dalje ostaju vodeći uzrok mortaliteta i
morbiditeta u zapadnom svijetu, a posebno u zemljama u tranziciji
gdje se nalaze Hrvatska i Bosna i Hercegovina. Na to nas upozoravaju
i katastrofalni podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo koji
govore da više od 50% građana Hrvatske umire od kardiovaskularnih
bolesti, vrlo slična situacija je i u Bosni i Hercegovini. Slijedeća
porazna činjenica je to da je u više od 50% asimptomatskih bolesnika
prvi simptom koronarne bolesti infarkt miokarda ili iznenadna smrt.
U svrhu bolje prevencije, rane dijagnostike te liječenja ateroskleroze
i njezinih kliničkih komplikacija razvijaju se nove dijagnostičke
metode. Jedna od najvažnijih u dijagnostici kardiovaskularnih
bolesti je kompjuterizirana tomografija (CT) koja je unatrag par
godina doživjela nevjerojatan napredak. Premda je invazivna
koronarografija još uvijek zlatni standard za dijagnozu obstruktivne
kardiovaskularne bolesti. MSCT je postala metoda izbora u dijagostici
anamaolija koronarnih arterija i metoda izbora u stratifikaciji rizika
bolesnika sa tzv. srednjim (intermediate) rizikom za CVD kojih je,
predpostavlja se u populaciji oko 40%.
Prvo oslikavanje koronarnih arterija MSCT-om počelo je 1998/1999.
na CT-u sa 4 reda detektora, druga generacija 2000/2002. je
uvođenje 16-slojnog CT-a, treća generacija 2004/2005. je primjena
64-slojnog CT-a što se danas smatra standardom. U primjeni je već
i 4. generacija sa 128, 256 i 320 redova detektora.
U protekle 3 godine u Poliklinici Sunce u Zagrebu izvršili smo
preko 3000 MSCT koronarografija na MSCT 64 slojnom, Dual
Sorce Somatom Definition-u i tako postali najveći centar u regiji.
Ovdje ćemo iznijeti neka naša zapažanja i rezultate. U više od
60% slučajeva ovo je bila definitivna dijagnostička metoda kojom
smo razriješili pacijenta, a manji dio bolesnika je upućen na daljnu
invazivnu kardiološku obradu, odnosno intervencijski ili kirurški
Zhavaljujući MSCT koronarografiji veliki broj pacijenata pošteđen
je invazivne kardiološke obrade koja unatoč rutinskoj primjeni
ima svoje rizike i komplikacije, a uz to je i dvostruko skuplja.
Nova tehnologija detektora, druga generacija dual source-a i dual
energy, te vrlo značajna redukcija doze zračenja sa 30 mSv na
oko 5 mSv, a prema novijim kliničkim istraživanjima manje od 1
mSv, čine ovu metodu vrlo prihvatljivijom u rutinskoj dijagnostici
kardiovaskularnih bolesti koja bi kao tkava u skoroj budućnosti
mogla postati screening metoda.
Keywords: CCTA, CAD
Ibrahimović J, Begić H.
Klinika za dječije bolesti
UKC Tuzla,
Bosna i Hercegovina
Uvod: Terapijski pristup supraventrikularnoj paroksizmalnoj
tahikardiji (SPT), jednoj od najčešćih tahiaritmija dječije dobi,
zavisi od tipa poremećaja provođenja, trajanja, popratnih simptoma,
te stanja hemodinamike.
Cilj rada je bio analizirati učestalost SPT u pojedinim dobnim
skupinama, moguću propratnu simptomatologiju, udruženost
sa urođenim anomalijama srca, te način zaustavljanja napada i
primjenjenu medikamentoznu profilaksu.
Metode: Retrospektivna analiza medicinske dokumentacije Klinike
za dječije bolesti UKC Tuzla u desetogodišnjem periodu od 01. 01.
2000. do 31. 12. 2009.
Rezultati: U navedenom desetogodišnjem periodu u 26 pacijenata
(53,8 % muških i 46,2% ženskih) su registrovane 74 epizode SPT.
Prva epizoda tahikardije je u šestoro djece registrovana tokom
neonatalne, u troje djece tokom dojenačke, a u ostalih 17 u kasnijoj
životnoj dobi (prosječna životna 8,1 ± 3,6 godina). U jednog djeteta
je dijagnostikovana urođena anomalija srca (Ebstein anomalija), a u
25 je srce bilo strukturno zdravo. Prisusustvo simptomatologije je
registrovano u 11 (42,3 %) djece. Elektrokardiografski je u 6 (23,0
%) djece nađen WPW sindrom. Dvadeset i tri epizode SPT u 11
djece su zaustavljene adenozinom, 24 epizode u 10 djece su spontano
stale, 10 epizoda u troje djece nakon primjenjenih valsalvinih
manevara, a elektrokonverzijom je zaustavljeno 7 epizoda u troje
djece. Medikamentozna profilaksa SPT je provedana u 22 (84,6 %)
sa prosječnom dužinom uzimanja lijeka od 12,9 (± 10,2) mjeseci.
Višestruke epizode recidiva registrovane su u 8 pacijenata.
Zaključak: Napadi SPT su se češće javljali nakon prve godine života,
a uglavnom u djece sa morfološki zdravim srcem. Najefikasniji lijek
u u kupiranju SPT je bio adenozin. Primjenjena medikamentozna
profilaksa je značajno smanjila pojavu recidiva.
Ključne riječi: supraventrikularna paroksizmalna tahikardija,
terapija, profilaksa.
Džubur A.1, Dilić M.1, Džubur A.2, Pepić E.2,
Clinical Center University of Sarajevo1,
Medical Faculty Sarajevo2
Bosnia and Herzegovina
Introduction: Atherosclerosis is now described as a chronic
inflammatory disease where humoral and cellular immune reactions
participate in, and is the leading cause of mortality in developing
countries, while the countries of Eastern Europe have shown recent
exponential increase in diseases of the coronary artery disease.
Prevalence of atherosclerotic disease is often difficult, if not
impossible to determine because it is predominantly asymptomatic
disease. Atherosclerosis is a complex disease with many risk
factors. All risk factors for atherosclerosis are divided into „fixed“
and „variable“ (age, sex and heredity). Hyperlipoproteinemia
is metabolic disorder of lipoprotein particles, arising due to the
excessive synthesis or disabled degradation, and therefore leads to
increased concentrations of one or more types of lipoproteins in the
blood. The role of elevated levels of fibrinogen as an independent
risk factor for coronary disease, cerebral and peripheral blood
vessels is determined on the basis of clinical and epidemiological
studies. The aim of this presentation is to determine the presence
of hypercholesterolemia and hiperfibrinogenemije at patient with
polyvascular atherosclerotic disease and compare them with respect
to those who have isolated disease in one vascular pool. Method of
work: The study was prospective clinical study with 4 groups of
subjects divided in relation to the localization of the atherosclerotic
process. The study was conducted on a sample of 160 respondents
who were treated at the Clinical Center in Sarajevo at the clinic
for heart disease and rheumatism, and the Institute for vascular
disease. All respondents were divided into 4 groups, first group
includes the patients with documented atherosclerotic changes in
coronary vascular pool (KOR-group), the second group includes
the patients with documented atherosclerotic changes in carotid and
femoral vascular iliak-pool (KAR-IF-band ), the third group consists
of patients with atherosclerotic changes in coronary and femoral
vascular iliak-pool (KOR-IF group), the fourth group consists of
patients with documented atherosclerotic vascular changes in three
pools: coronary, carotid and femoral vascular iliak-pool (KOR KAR-IF group). In each group there are 40 subjects. The results
show that a significantly higher percentage of patients of both sexes
with increased cholesterol values in all four groups of respondents.
Hiperfibrinogenemi as a risk factor was significantly represented in
the SIM groups of respondents.
Keywords: Risk factors, hyperholesterolemia, hyperfibrinogenemia,
polivascular atherosclerotic disease.
Balta H.1, Slanjankić E.1, Joldić A.1, Cvitković A.2, Galić M.3
Faculty of Information Technology, Mostar1,
Interagent d.o.o., Mostar2,
Civil Servant – Government BiH, Mostar3
Bosnia and Herzegovina
Introduction: Existence of medical data about patients stored
in archives, and complexity of processing these data require new
technologies. These data contains previous knowledge about
diagnoses and therapies. This experience could be reused for
deriving more precise diagnoses and help health providers make
accurate decisions. One popular technique that aims to solve new
problems based on the solutions to similar past problems is CaseBased Reasoning (CBR). This paper presents an overall model for
helping heart failure diagnostics. The represented model is based on
CBR technique. We developed a software prototype based on the
model, and validated its functionality with test data. The prototype
developed should help health providers when diagnosing current
patient using previous diagnosing knowledge.
Keywords: heart failure diagnosing, case-based reasoning.
Pandur S. ; Begić Z.; Terzić R.; Vila H. ; Omerbašić E. ; Štraus S.
Centar za srce,
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu,
Bosna i Hercegovina
Uvod:Pedijatrijska kardiohirurgija se
bavi operativnom
korekcijom kongenitalnih anomalija srca. Operativna korekcija
može biti palijativna i totalna. Palijativnim operacijama mijenjamo
hemodinamiku postojeće anomalije stvarajući preduslove za kasniju
totalnu korekciju. Kod manjeg broja pacijenata palijacija je i konačno
rješenje. Dio kongenitalnih anomalija neposredno nakon operacije
ili kasnijem periodu moramo ponovno ili dodatno korigovati
(reoperisati). Razvijeni kardiohirurški centri palijaciju čine u 10 do
15%, a reoperacije do 32% kongenitalnih anomalija srca.
U periodu aprila 1997. do februara 2010.g. u KCU Sarajevo
je operisano 405 djece sa kongenitalnim anomalijama srca.
Kongenitalnih anomalija sa šantom je bilo 261 (64%), opstruktivnih
55 (13%) , a kompleksnih 89 (21%). Totalna korekcija je urađena
kod 338 (83,4%) pacijenata.
41 pacijent (10%) je zahtijevao palijativni kardiohirurški zahvat,
a kod 27 pacijenata (6%) smo imali reoperacije u smislu totalne
korekcije ili staging procedure.
Perioperativne komplikacije kao krvarenje imali smo u periodu
1997-2002 imali smo kod 7 (8%) pacijenata, u periodu 2003-2005
god- imali smo kod 5 (4%) pacijenata, u periodu 2006-2007. godine
imali smo kod 2 (1,78%) pacijenata a posljednje 2 godine nismo
imali reviziju zbog krvarenja nakon operacija što sugerira porast
iskustva i napredak u hirurškoj a anesteziološkoj tehnici.
Očekujemo porast broja palijacija reoperacija sa daljim razvojem
naše pedijatrijske kardiohirurgije.
Ključne riječi: pedijatrijska kardiohirurgija, palijacije, reoperacije,
naša iskustva
Pandur S., Begić Z., Terzić R., Vila H., Kučukalić F., Mujičić E.,
Hadžimuratović N., Anić D., Mišanović V., Jonuzi F., Omerbašić E.,
Dinarević S.
Centar za srce,
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu,
Klinika za pedijatriju,
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu,
Bosna i Hercegovina
Uvod: U periodu aprila 1997. do februara 2010.g. u KCU Sarajevo
je operisano 406 djece sa kongenitalnim anomalijama srca .
Kongenitalnih anomalija sa šantom je bilo 261 (64%), opstruktivnih
55 (13%) , a kompleksnih 89 (21%). Totalna korekcija je urađena kod
338 (83,4%) pacijenata. Ekstrakorporalnu cirkulaciju je zahtijevalo
285 ( 70 %). Mortalitet je iznosio 26 pacijenata ( 6,4%).
Vrste operiranih USA , ASD 67 ( 16,5%); VSD 61 ( 15%) ; PDA
57 (14 %); ToF 46 ( 11,3%); Dvije i više jednostavnih mana 43
(10,6%) ; Kompleksne mane bez To F
42 ( 10,3%) ; CoA 27
(6,6%) ; AVSD 23 (5,6%);AoS 12 (2,9 %) ; PS 11 (2,7%) ;
PAPVR 5 (1,2%) ; TAPVR 4 ( 0,9%) ; Ostalo 7 ( 1,7%) ; Druge
USA ili intervencije vezane za USA
Vremenom se povećava broj operirane djece uz samostalni rad
domaćeg tima te značajno smanjenje stope perioperativnog i
postoperativnog mortaliteta i morbiditeta. U periodu 1999-2004god od 203 operirana djeteta sa USA mortalitet je bio 17 djece
(8,3%) a u periodu 2005.-2010. godine mortalitet iznosi 9 djece (
4,4%). U istom periodu učinjeno je i 180 pedijatrijskih kateterizacija
srca– angiokardiografija
Počeci razvoja kardiohirurgije su bili i počeci pedijatrijske intenzivne
njege i pedijatrijske invazivne kardiologije što je rezultiralo sa
smanjenjem perinatalnog mortaliteta sa USA.
Treba znati da je razvijenost pedijatrijske kardiologije i kardiohirurgije
refleksija razvijenosti medicine jednog društva i etičnosti odnosa
društva prema djeci.
Ključne riječi: Dječija kardiohirurgija, vrste operacija, Rezultati
Pandur S., Omerbašić E., Kulić M., Đonlić E., Perva O.
Centar za srce,
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu,
Bosna i Hercegovina
Uvod: Stenoza mitralnog zaliska je progresivno suženje lijevog
atrioventrikularnog ušća. Terapija izbora mitralne stenoze je
pravovremena operacija. S obzirom da su pacijenti mlađe životne
dobi sa bolešću nastalom kao posljedicom reumatske groznice,
najčešća zamjena zaliska je mehaničkom protezom.
Poredili smo dvije grupe po 20 pacijenata kod kojih je učinjena
zamjena mitralnog zaliska protezom bez prezervacije stražnjeg
hordopapilarnog sistema i sa prezervacijom istog. Pratili smo
hemodinamske parametre nakon operacije kod ove dvije grupe
pacijenata, i to: srednji arterijski pritisak, plućni kapilarni Wedge
pritisak, lijevi atrijalni pritisak i ejekcionu frakciju, prije i poslije
operacije, i ehokardiografski parametar srednjeg gradijenta nad
mitralnom mehaničkom valvulom.
Našli smo nesignifikatne razlike u postoperativnom srednjem
arterijskom pritisku p>0,69; postoperativne vrijednosti plućnog
kapilarnog pritiska i lijevog atrijalnog pritiska su bile na nivou
signifikantnosti p>0,07; ejekciona frakcija je bila visoko signifikantna
nakon operacije gdje je u grupi sa prezervacijom hordopapilarnog
sistema praktički ostala ista dok je u grupi sa potpunom ekscizijom
nakon operacije bila prosječno manja za 10% (p>0,006).
Posebno ističemo razliku u postoperativnoj vrijednosti srednjeg
gradijenta nad mehaničkom mitralnom valvulom (MVPGmean) u
korist grupe operiranih sa prezervacijom stražnjeg hordopapilarnog
sistema (p=0,001).
Ključne riječi: hemodinamski parametri, zamjena mitralne valvule,
postoperativni tok.
Serhatlija S.1, Kapo E.1, Raljević E.1 , Planić Z.1, Fejzić S.1
Center of Medical Rehabilitation
Bosnia and Herzegovina
Introduction: Department of cardiovascular rehabilitation of
the Fojnica Centre has been started to work since June 2000 to
revitalized and back to normal life and daily activities our patients
of the cardiovascular disease.
The department is accepted patients after acute myocardial infarct
and the patients were operated with bypass, aortocoronar and other
cardiovascular patients.
It had been done rehabilitation of 4185 patients on the department
from 2000 to 2009 where-of 2856 coroar patiets, 1296 post heart
attack,1202 operated wit bypass aortocoronar, 185 angin pectoris,
200 with done PCI, 1329 nekoronarnim cardiovascular deseases, 134
operated cardiovascular deseases( valves)24 hypertensio arterialis,
61 cardiomyopathia, 32 pacemacer and 1068 other patients who are
not in these groups.
Average staying of the patients were 14 days at the Centre.
We divided our results into four groups as following:
Distinctly improving 29,4%
No changing 1,8%
Make worse 2,5%
According our experience a large number of the patients had distinctly
improving or improving. We had a very few number of the patients
without any improvement. Patients which NYHA categorization had
not done well could have making worse.
We did not have any fatal case during the rehabilitation.
Đelilović-Vranić J., Osmanagić E., Alajbegović A., Hodžić E., Kulić
M., Pošković M.
Neurologic Clinic, Clinical Center of Sarajevo University,
Private Radiological Diagnostic Center,
Clinic for heart disease and rheumatism,
Primary health care, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
Introduction: For the adequate functioning of the brain is necessary
sufficient and continuous supply of blood for all its parts. Only brief
and insufficient blood flow in a vibrant area of irrigation can result
in the appearance of neurological symptoms-feelings of tingling on
head or body, dizziness, motor weakness, headache. So it is essential
to have a healthy function of the heart as a pump.
Goal:To show the influence of cardiac rhythm disorders on the
occurrence of intracerebral hemodynamics transitory ischemic
stroke in the posterior vertebrobasilar - VB circulation system.
Patients and methods: In this article we analyzed a group of 100
patients who had clinical signs of TIA in the posterior VB system. All
respondents are taken the anamnesis and physical examination with
basic laboratory test, the findings of ECG with cardiac examination
and transcranial Doppler sonography-TCD, CT of the brain and for
some MRI of the brain.
Results: The age of respondents ranged from 40-70 years. In the
group were 56% women and 44% men. Hypertension0 had 30.2%
of respondents, diabetes 5%, and isolated hiperlipiademia9% of the
patients. Smoking was present in 73% of patients. With the TCD
method low values of mean blood velocity flow were at 78% of
Cardiac arrhythmias were verified at 23% of respondents, who did
not have HTA, diabetes. From the total of 23% of those 19% were
smokers. From 23% of those with cardiac arrhythmias, 7% had
atrium fibrillation, 16% extrasystolas individual or at regular series.
In case of these respondents in 90% of cases, the TCD showed normal
values except for SBSK. CT of the brain besides mild atrophy in 9%
of patients was normal.
Conclusion: Disorders of heart rhythm are not rare phenomena in
the middle age. As isolated factor are very important in the etiology
of the disorder in intracerebral hemodynamics and clinical signs
of the TIA in the posterior VB system, combined with other risk
factors greatly contribute to the pronounced disorder of intracerebral
hemodynamics and repeated TIA’s.
Key words: cardiac rhythm disturbances, TIA
Perva O.1 , Ćibo M.1, Berberović B.1, Kulić M.1, Mujačić V.1,
Memišević N.1, Lagumdžija A.2
Centar za srce,
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu1 ,
Dom zdravlja Kakanj2
Bosna i Hercegovina
Uvod: Cilj našeg rada jeste dokazati ulogu ehokardiografije u
dijagnosticiranju, praćenju i posebno prognostičkoj procjeni kod
dilatativne kardiomiopatije.
Pacijent i metode: Koristeći različite ehokardiografske modove
i njihove parametre- B+M (LVIDd, LAdiam, RVOTdiam, oblik
LV, EF, E-S odstojanje, debljina zidova LV) ,color (MR, TR),
Doppler PW+CW+TDI (E/A, E-DT, E/E’, PAP, MPI (Tei index)prikazat ćemo na primjeru 19-godišnjeg muškarca nekoliko važnih
prognostičkih ehokardiografskih parametara . Pacijenta smo
pratili osam mjeseci kroz periodične preglede, a nakon što je dva
mjeseca ranije u drugoj ustanovi uspostavljena dijagnoza dilatativne
kardiomiopatije i indicirana transplatacija srca.U radu smo koristili
ulazne vrijednosti po prvom pregledu u našoj ustanovi, potom nakon
tri i osam mjeseci.
Rezultati:Hronološki prikazujemo dobivene vrijednosti mjerenih
parametara: LVIDd 70 mm/74 mm/77 mm, LAdiam 58 mm/58
mm/60 mm, EF 25%/20%/10%, LV kuglastog oblika, RVOTdiam
33 mm/34 mm/37 mm, E-S odstojanje 20 mm/23 mm/25 mm,
LVPWd 6 mm, IVSd 9 mm, E/A 2,6/3,0/3,2, E/E’ 26/33/36, E-DT
130 ms/120 ms/120 ms, MPI 0,36/0,34/0,33, MR +4/MR+4/MR+4,
TR +2/TR+3/TR+3-4, PAP 50 mmHg/65 mmHg/70 mmHg Tokom
navedenog perioda dolazi do pogoršanja vrijednosti većine mjerenih
parametara, što je istovremeno bilo praćeno i pogoršanjem kliničkog
stanja pacijenta, nakon čega dolazi do letalnog egzitusa pacijenta.
Najvažniji prognostički parametri dilatativne kardiomiopatije su
bili procjena sistolne funkcije LV, povećanje pritisaka punjenja LV,
dilatacija LV, smanjenje debljine zidova LV, povećanje poprečnog
dijametra LV, pogoršanje hemodinamskih parametara RV, itd..
Zaključci: Ehokardiografija je vrlo pouzdana, relativno jeftina i
široko dostupna dijagnostička metoda u dijagnosticiranju i daljnjem
praćenju stanja pacijenata sa dilatativnom kardiomiopatijom, bez
obzira na etiologiju dilatativne kardiomiopatije. Praćenjem pojedinih
parametara korištenjem različitih ehokardiografskih modova i
njihovih parametara može se pouzdanije utvrditi i sama prognoza
prognostički parametri.
Perva O, Spužić M, Berberović B, Ćibo M, Pandur S, Omerbašić E
Centar za srce,
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu,
Bosna i Hercegovina
Uvod: Hirurška resekcija interventrikularnog septuma je do
sada bila primarna opcija kod liječenja opstruktivne hipertrofične
kardiomiopatije refraktorne na medikamentozno liječenje.U novije
vrijeme je perkutana alkoholna septalna ablacija pokazala dobre
rezultate i stekla veliku popularnost.
Pacijent i metode: Pacijentica stara 63 godine, sa anginoznim
tegobama, intolerancija na napor, dispnoične tegobe.Ehokardiografski
nalaz: LV uredne veličine (LVIDd 47 mm), zdebljanje zidova LV,
posebno IVS i prednjeg zida LV (IVSd 30 mm, LVPWd 14 mm),
dobra kinetika svih zidova uz dobru sistolnu funkciju LV (EF 60%),
dijasatolna funkcija poremećena po tipu produžene relaksacije,
SAM fenomen uz umjereno tešku MR 3+ , AV trolisna uz blage
rubne sklerotične promjene i urednu separaciju kuspisa, izrazito
visok LVOT/AOPGmax 101 mmHg.Kateterizacija srca: LVOTsist/
AOsistPGmax 104 mmHg, EF 60%, nesignifikantne promjene na sva
tri koronarna suda, MV kompetentna. Zbog povećanog operativnog
rizika i nemotivisanosti pacijentice za operaciju odlučimo se za
perkutanu alkoholnu septalnu ablaciju. Uđe se sa BMW u prvu
septalnu granu (S1), potom se OTW balonom izvrši opstrukcija
septalnegrane, a potom u istu instilira 3 ml 98% alkohola.
Rezultati: Odmah nakon same procedure invazivno se registruje
značajan pad gradijenata između LVOT i ascendentne aorte (oko 40
mmHg). Po prestanku anginoznih tegoba uzrokovanim jatrogenim
infarktom bazalnog dijela IVS dolazi do subjektivnog i objektivnog
poboljšanja stanja pacijentice.Nakon mjesec dana se uradi kontrolni
ehokardiogafski pregled, koji pokaže poboljšanje hemodinamskih
parametara (hipokineza mediobazalnih segmenata IVS uz blago
istanjenje istog-IVSd 27 mm, EF oko 58%, umjerena MR 2+ uz
blaži SAM fenomen, smanjenje LVOTsist/AOsistPGmax na oko 45
Zaključci: Perkutana alkoholna septalna ablacija je sigurna i pouzdana
metoda u liječenju hipertrofične opstruktivne metode sa SAM
fenomenom. Ehokardiografija (transtorakalna i transezofagealna)
predstavlja proceduru izbora u postavljanju konačne dijagnoze ,
a kasnije i u evaluaciji rezultata kod svih terapeutskih pristupa u
liječenju hipertrofične opstruktivne kardiomiopatije.
Keywords: hipertrofična opstruktivna kardiomiopatija, alkoholna
septalna ablacija, ehokardiografija.
Musić M.1, Babić N.2, Ahmespahić A.3, Fajkić A.1, Mekić-Abazović
Insitut za Patološku fiziologiju, Medicinski fakultet Sarajevo1 ,
Institut za Fiziologiju i Biohemiju Medicinski fakultet Sarajevo2 ,
Infektivna klinika KCU Sarajevo3,
Kantonalna Bolnica Zenica4
Uvod: Na razvoj ateroskleroze utječu brojni faktori rizika.
Cilj rada je utvrđivanje zastupljenosti kardiovaskularnih faktora
rizika kod pacijenata sa dijagnosticiranim ateroskleroznim plakom
na unutrašnjoj karotidnoj arteriji.
Retrospektivnom studijom je obuhvaćeno 50 pacijenata (26
muškaraca i 24 žene), životne dobi oko 60 godina, liječenih u
JU Dom zdravlja Zavidovići. Kolor-Dopplerskom ultrazvučnom
pretragom i dvodimenzionalnim B-mode prikazom, kod ispitivanih
pacijenata je dijagnosticirano intima-media zadebljanje na zidovima
unutrašnjih karotidnih arterija.
Kod istih pacijenata utvrđena je zastupljenost kardiovaskularnih
faktora rizika (dob, spol, genetska predispozicija, hipertenzija,
hiperlipidemija, pušenje, diabetes mellitus, hiperfibrinogenemija,
Najzastupljeniji kardiovaskularni faktor rizika je hiperlipidemija
(80%), potom slijede hipertenzija (72%), porodična predispozicija
(52%), hiperfibrinogenemija (42%), pušenje (40%), gojaznost
(32%), diabetes mellitus (30%).
Najdominantniji faktori rizika za nastanak i razvoj aterosklerotskog
plaka na A. carotis interni, kod oba spola, su hiperlipidemija i
Treba nastojati da se promjenom životnih navika kao i adekvatnim
liječenjem hiperlipidemije i hipertenzije prevenira pojava manifestne
koronarne bolesti i ateroskleroze drugih krvnih žila.
Ključne riječi: ateroskleroza, aterosklerozni plak, hiperlipidemija,
Hodžić E.1, Gorani D.2, Omerbašić E.3
Clinic for heart and rheumatic diseases CCUS1 ,
Internal Medicine Clinic, Cardiology Department in Pristine2 ,
Heart Center CCUS3
Bosnia and Herzegovina
Introduction: Case presentation of a twenty eight year old female
patient with tachyarrhythmia, personal history of previous Wolff
Parkinsom White (WPW) syndrome, and positive family anamnesis
of cardiac arrhythmias. Actually deteriorated cardiac arrhythmias,
previously have been treated by verapamile, as recommended
by pediatrician. ECG data indicate about the presence of WPW
syndrome with so called ‘’inferior myocardial pseudo infarction
image’’ as well as negative delta wave in V1. Transthoracic and
transoesophageal echocardiography revealed the presence of Epstein
anomaly in tricuspid valve with atrialisation of the right ventricle,
anterior cusp prolapse of mitral valve. There was no tricuspid
stenosis or remarkable regurgitation noticed neither communication
between right and left heart cavities. However, after the careful
evaluation she was not suitable for the operation since she was in
sinus rhythm, without signs of cardiovascular congestion, without
cyanosis or hemodynamic consequences, and without ECG Holter
monitoring disturbances of heart rhythm, which are all common for
Epstein anomaly. The electrophysiology testing was recommended
in case of sustainable tachyarrhythmias, non respondent on medical
Keywords: tachyarrhythmia, WPW syndrome, Ebstein anomaly
Ivanuša M.
Poliklinika za prevenciju kardiovaskularnih bolesti i rehabilitaciju,
Uvod: Transtorakalna ehokardiografija (TTE), zbog dostupnosti,
neinvazivnosti, kvalitete prikaza te troškovne učinkovitosti
predstavlja najčešće primjenjivanu slikovnu kardiološku metodu.
Intereakcijom operatora, uređaja i pacijenta identificiraju se
promjene kardiovaskularnih struktura te analiziraju funkcija i
hemodinamika. Rezultati ehokardiografije mogu utjecati na odabir
terapije te praćenje i predskazivanje ishoda pojedinog pacijenta. Za
samog pacijenta ehokardiografski pregled nema rizika, ali osobe
aktivno uključene u ehokardiografiju za interpretaciju nalaza moraju
posjedovati znanje, kognitivne i tehničke sposobnosti te vještine
koje se stječu bazičnom, a usavršavaju kontinuiranom edukacijom
i kliničkim radom.
Priznanje i pokazatelj kvalitete pružene usluge predstavlja akreditacija
– standard sposobnosti i izvrsnosti čiji je nositelj Europsko udruženje
za ehokardiografiju (EAE). Na mrežnim stranicama EAE dostupne su
smjernice i upute za proces europske akreditacije koji ne predstavlja
samo ispit znanja, nego edukacijski postupak za identifikaciju
operatora koji su sposobni, na standardiziran način, samostalno
interpretirati i objektivno prikazati rezultate ehokardiografije. Pored
akreditacije za TTE odraslih, pod okriljem EAE su još moduli za
transezofagijsku ehokardiografiju (TEE) i kongenitalne bolesti
srca. Od nedavno EAE provodi i akreditaciju ehokardiografskih
Prepoznavanje kvalitetnih laboratorija važno je pacijentima,
kandidatima u procesu kontinuirane edukacije i osiguravateljima,
a zahtjeva standardizaciju osoblja, uređaja i protokola, uz podatke
o volumenu, dokumentiranosti i sigurnosti pojedinih pregleda.
Standarna akreditacija laboratorija uključuje certifikaciju za TTE
preglede, dok napredna razina uključuje tri ehokardiografska
modula (TTE kao obvezatan te TEE i/ili stres ehokardiografija).
S ciljem povećanja interesa za akreditaciju EAE nastoji održati
visok standard ispita, povećati broj nacionalnih recenzenata, skratiti
vrijeme postupka i što više uključiti nacionalna kardiološka društva
u čitav proces akreditacije.
Dilić M.1, Kazić S.1, Kočo D.1, Kurčehajic A.1, Kurtalić E.1, Mlačo
A.1,Terzić O.1, Hadžimehmedagić A.2, Vranić H.2, Švrakić S.1
Clinic of Vascular Disease1, Clinical Centre University of Sarajevo,
Heart Center2, Clinical Centre University of Sarajevo,
Bosnia and Herzegovina
Introduction: Cerebrovascular events (CVE) are the third most
common cause of death in Western countries and about 65-70% of
CVE are due to atherosclerotic disease of carotid arteries. Color
Doppler scanning is used to evaluate the presence, severity and type
of atheromatous plaques as well as velocity parameters of carotid
arteries. We performed this study to correlate data of morphological
and velocity parameters with clinical variables in the group of pts
who experienced CVE.
Methods: We included total of 211 pts who had CVE, 118 females,
93 males, mean age 71,1± SD 12,5 years. Out of total number of
pts (n=211) 93 pts had transient ischemic attacks (TIAs), 49 had
recurrent TIAs (rTIAs), 44 had ischemic stroke (IS), and 25 had
recurrent IS (rIS). As a control group we took 50 pts without CVE
but with at least three multiple risk factor (MRF). Morphological
parameters were; plaque composition and echogenecity. Velocity
parameters were: peak-systolic velocity (PSV) and end-diastolic
velocity (EDV). The following MRF were evaluated: age, gender,
hypertension, tobacco smoking, hyperlipidemia (total cholesterol
and LDL-cholesterol), obesity, and diabetes mellitus. Examination
was performed on CCA/ICA segment.
Results: We found significant presence of heterogenous plaques in
TIAs and rIS subgroup, p<0,017, and borderline significance for the
rTIAs and IS subgroups, p<0,04. We found significant difference
in PSV in TIAs and rTIAs subgroups vs. controls (PSV 103 cm/s vs.
PSV in controls 87 cm/s, p<0,01). Decreased EDV, below 20 cm/s,
was found in all subgroups, p<0,01, while EDV, below 16 cm/s, was
found in IS and rIS subgroups. MRF score of CVE group was 4,34
vs. 3,65 in controls, p<0,012, while MRF score in TIAs and rTIAs
vs. IS and rIS subgroups was 4,34 vs. 4,51, NS, p=0,14. We found
a significant correlation (95% CI) of tobacco smoking, obesity
and arterial hypertension with presence of heterogenous plaques,
p=0,0069. Interestingly, hyperlipidemia showed no correlation with
heterogenous plaques, p=0,027.
Conclusions: (i) in CVE group we found significant presence of
heterogenous plaques in TIAs and rIS subgroups, (ii) in the pts with
TIAs and rTIAs events we found significant increase in PSV, (iii)
EDV below 16 cm/sec was a significant single predictor of IS and
rIS events, (iv) MRF score was significantly increase in the pts with
CVE compared to controls, but between CVE subgroups there was
no significant difference.
Keywords: cerebrovascular events, symptomatic carotid disease,
plaque, velocity parameters, risk factors
Dilić M.1, Džubur Al.2,Džubur Am.3, Pepić E.4
Clinic of Vascular Diseases1, Clinical Center Sarajevo,
Clinic of Heart Diseases and Rheumatism2, Clinical Center Sarajevo,
Institute of Social health and Health care organization3,
Medical faculty Sarajevo,
Institute of Patophysiology4 , Medical faculty Sarajevo,
Introduction:The emergence and development of the atherosclerotic
disease is accelerated by multiple risk factors among which the
significant role has high blood pressure and diabetes mellitus.
Atherosclerosis is a systemic disease of blood vessels which
normally affect multiple vascular beds.
Aim of this article is to determine the presence of hypertension
and diabetes mellitus in patients with polyvascular atherosclerotic
disease and compare them to those who have isolated disease of one
vascular bed.
Material and methods: we performed prospective clinical study
with 4 groups of subjects divided in relation to the localization of
the atherosclerotic process. The study was conducted on a sample
of 160 respondents, who are treated Clinical Center University of
Sarajevo. All respondents were divided into 4 groups, first group
includes the patients with documented coronary atherosclerotic
disease (COR-group), the second group includes the patients with
documented atherosclerotic disease of carotid and iliaco-femoral
vessels (CAR-IF-group), the third group consists of patients with
atherosclerotic disease of coronary and iliaco-femoral vessels (CORIF group), the fourth group consists of patients with atherosclerotic
diseasec in three vascular beds: coronary, carotid and iliaco-femoral
(COR-CAR-IF group).
Results: Greater percentage of patients with high blood pressure
is in all four groups in relation to those with normal BP, difference
was statistically significant. Hypertension is more common in men
than in women in three groups of respondents and male sex is
significantly higher in relation to female. In case of female subjects
it was found that the prevalence of hypertension was significantly
higher in COR-CAR-IF, COR-IF, and CAR-COR-IF group compared
to the COR-group (p<0.05). Male respondents had significantly
lower average values of systolic and diastolic blood pressure in the
CAR-IF group compared to the COR and COR-IF group (p<0.05).
Significant percentage of diabetics was in COR-CAR-IF group
(77.5%), and the difference between the diabetics versus nondiabetics was statistically significant. Observed in relation to gender,
the largest percentage of respondents with diabetes are men (76.1%)
while majority of women (84.2%) belonged to the COR-CAR-IFgroup subjects. There is a statistically significant difference in the
representation of diabetic patients of both sexes in COR-CAR-IF
group in comparison to other groups (p<0.05).
Conclusions: prevalence of arterial hypertension and type 2 diabetes
mellitus was statistically higher in individuals with polyvascular
atherosclerotic disease, namely in coronary artery disease group and
coronary and iliaco-femoral atherosclerotic disease.
Keywords: hypertension,
atherosclerotic disease
Kurtalić E.1, Kočo D.1, Terzić O.1, Kazić S.1, Hadžimehmedagić A.2,
Dilić M.1
Klinika za vaskularne bolesti1
Centar za srce2
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu,
Bosna i Hercegovina
Uvod: Površni tromboflebitis u praksi je vrlo česta bolest različite
etiologije, koja se kod prve prezentacije pacijenta u ambulanti
najčešće ne može sa sigurnošću utvrditi osim u slučaju kada je u
pitanju evidentno jatrogeni tromboflebitis. Bolest je u najvećem
broju slučajeva benignog toka ali se mora imati na umu da se svaki
tromboflebitis može proširiti na duboki venski sistem dovodeći
do duboke venske tromboze koja je ozbiljno kliničko stanje sa
mogućnošću potencijalno fatalnih komplikacija. Upravo zbog ovoga
potrebno je imati preciznu sliku ekstenzije tromba, kako bi se kod
prijetećeg širenja tromba na duboki venski sistem mogao započeti
adekvatan tretman.
Cilj rada: Utvrditi u kojoj mjeri se klinički procijenjena ekstenzija
tromba razlikuje od stvarne, ultrazvučno verificirane ekstenzije
Materijal i metode: Ispitivanje je provedeno na 57 bolesnika sa
površnim tromboflebitisom donjih i gornjih ekstremiteta koji su
pregledani klinički i ultrazvučno u ambulanti Klinike za vaskularne
bolesti u periodu dec.2009 – mart.2010. Razvijena klinička slika
DVT je bila isključni kriterij. Klinička procjena ekstenzije tromba
rađena je palpatornim nalazom, dok je ultrazvučna procjena rađena
metodom kompresivne ehosonografije. Od ukupno 57 pacijenata,
51 pacijent se prezentirao sa površnim tromboflebitisom donjih, a 6
pacijenata sa površnim tromboflebitisom donjih ekstremiteta.
Rezultati: Od 57 pacijenata, klinički nalaz je odgovarao ultrazvučnom
u samo 21 slučaju (36,75%), kod 13 (22,25%) pacijenata je stvarna
ekstenzija tromba bila do 5 cm veća od kliničke, kod 16 pacijenata
(28%) preko 5 cm veća od kliničke. Kod 5 pacijenata (8,75%) je
registrirana ekstenzija tromba do ušća u duboki venski sistem, dok
je kod 2 pacijenta (3,5%) nađeno širenje tromboze na duboki venski
sistem (oba slučaja asimptomatski-na jednu od brahijalnih vena).
Stvarna ekstenzija tromba je u više od polovice
pacijenata koji se prezentiraju sa površnim tromboflebitisom
veća od klinički vidljive ekstenzije, od čega je ta razlika kod 12,5
% pacijenata vrlo značajna i određuje drugačiji klinički postupak
odnosno mijenja terapijski pristup.
Ključne riječi: Doppler sonografija, superficijalni tromboflebitis.
Kazić S.1, Dilić M.1, Kurtalić E.1, Kočo D.1, Terzić O.1
Klinika za vaskularne bolesti1
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu
Bosna i Hercegovina
Uvod: Uzroci akutne ishemije ekstremiteta su aterosklerotska
bolest, odnosno aterotromboza na predhodno postojećoj
aterosklerotskoj promjeni ili embolizacija distalnih arterija. Najveći
broj embolizacija kardijalnog je porijekla i to iz lijevog atrija kod
pacijenata sa atrijalnom fibrilacijom ili sa infarktom miokarda .
Cilj ovog rada je evaluacija starosne dobi pacijenata sa akutnim
vaskularnim incidenatima sa posljedičnom ishemijom ekstremiteta
kao i ukupan klinički ishod liječenja.
Materijal i metode: Studijom su obradjeni pacijenti liječeni na
Kilnici za vaskularne bolesti u periodu od Jan. 2009.–Dec.2009.,
svi sa arterijskom okluzivnom bolesti (AOB) donjih ekstremiteta.
Sa akutnom ishemijom ekstremiteta imali smo grupu od 45 pac. (23
muškarca i 22 žene), prosječne starosti muškaraca 69,1 g, žena
65,9 g Evaluirali smo starosnu dob kod pacijenata sa akutnim
vaskularnim incidentima. Pacijenti su evaluirani u dvije osnovne
podgrupe, a) aterotromboza, b) embolija. Takodje smo posmatrali i
ukupan klinički ishod akutne arterijske ishemije .
Rezultati: Vaskularni incident po tipu tromboze je imalo 24
pacijenata (54%), a po tipu embolije 21 pacijenata (46%). U grupi
pac. kod kojih smo se odlučili za medikamentozni tretman povoljan
ishod imali smo kod 18 pacijenata (40%). Kod 5 pac (11%)
indiciran je hirurški rekonstruktivni zahvat, amputacija ekstremiteta
indicirana je kod 11 pac. (24%), letalnim ishodom se završilo 11
slučajeva (24%) (od toga je bilo 9 pacijenata sa embolijom a 4
pacijenta sa aterotrombozom). Smrtnost je bila veća kod pacijenata
sa vaskularnim incidentom po tipu embolije dok je amputacija
ekstremiteta bila češća kod pacijenata sa trombozom na predhodno
aterosklerotičnom terenu . Ukupan povoljan ishod je bio kod 23
pacijenta (51%) bilo da su tretirani medikamentoznim ili hirurškim
pristupom. Relativno povoljnim ishodom, amputacijom, završeno
je liječenje kod 11 pac. (24%), a letalnim ishodom se završilo 11
slučajeva (24%), od toga 8 pacijenata sa embolijom, 3 pacijenta sa
Zaključak: Najviše pacijenata sa akutnim vaskularnim incidentom
aterotrombotskog tipa bilo je u dobnoj skupini izmedju 60 i 69
god, dok je u dobnoj skupini izmedju 50 i 59 god. najveći broj
bio po ipu embolije. Mortalitet je veći kod pacijenata sa akutnom
ishemijom embolijske etiologije, dok je gubitak ekstremiteta veći
kod pacijenata sa aterotrombotskom etiologijom.
Ključne riječi: akutni vaskularni incidenti, aterotromboza, embolija,
ishemija ekstremiteta
Begić A.1, Dilić M. 1, Kurčehajić A. 1, Mlačo A. 1, Bičo A. 1,
Kurtalić E. 1, Kočo D. 1, Baltić A. 1, Švrakić S. 1
Klinika za vaskularne bolesti 1
Klinički centar Univerziteta Sarajevo
Bosna i Hercegovina
Uvod: Ateroskleroza je glavni uzrok smrti, prijevremene
nesposobnosti i invalidnosti u razvijenim zemljama. Ateroskleroza
je najčešći uzrok i arterijske okluzivne bolesti (AOB) ekstremiteta
bolesnika starijih od 40 godina, sa najvećom incidencijom
oboljevanja u šestoj i sedmoj deceniji života. Segmentalne lezije
koje uzrokuju stenozu ili okluziju su obično lokalizovane u
velikim i srednje velikim krvnim sudovima što za posljedicu ima
pojavu ishemijskih promjena. Šećerna bolest dovodi do promjena
na krvnim sudovima po tipu mikro i makrovaskularne dijabetične
angiopatije (DA). Troškovi liječenja, visok stepen invalidnosti i
amputacije predstavljaju veliki finansijski teret sistemu zdravstva.
Hiperbarična oksigenacija (HBO) je terapijski metod riješenja svih
formi hipoksije.
Cilj: Komparirati tretman hiperbaričnom oksigenacijom kod
pacijenata sa AOB u odnosu na standardni tretman. Komparirati
tretman hiperbaričnom oksigenacijom kod pacijenata sa dijabetičnom
angiopatijom (DA) sa standardnim tretmanom. Terapijski efekat je
ocjenjivan kao nepromijenjen, poboljšanje i izrazito poboljšanje.
Ispitanici i metode: u studiju je uključeno 96 pacijenata liječenih
na Klinici za vaskularne bolesti. Pacijenti su podijeljeni u dvije
grupe: 48 pacijenata sa AOB i DA, tretiranih hiperbaričnom
oksigenacijom, i druga grupa 48 pacijenata sa AOB i DA tretiranih
standarnom terapijom. Sljedeći parametri su statistički obrađeni:
spol, dob, broj pacijenata sa AOB, broj pacijenata sa DA, prosječan
broj i efekat tretmana. Kriterij uključivanja: potvrđena dijagnoza
AOB, potvrđena dijagnoza DA, i pristanak pacijenta na tretman
hiperbaričnom oksigenacijom. Kriterij isljučivanja: pacijenti koji
ne žele sudjelovati u studiji, pacijenti kojima nije moguće provesti
tretman u hiperbaričnoj komori. Na osnovu dijagnoze i kliničke
procjene pacijentima je ordinirana hiperbarična terapija u vidu
tretmana 100% kiseonikom uz maksimalni pritisak od 2,4 atmosfere
i trajanju jednog tretmana od ukupno 80 minuta sa periodom
uzdizanja pritiska od 20 minuta, hold time periodom od 40 minuta,
i periodom spuštanja pritiska od 20 minuta.
Rezultati: ukupno je tretirano 96 pacijenata, muškaraca 56 (58,3
%), žena 40 (41,7 %) podijeljenih u dvije grupe AOB: ukupno 43
(44,8 %) pacijenata; muškaraca 25 (58,1 %), žena 18 (41,9 %). HBO
je tretirano 22 (51,2 %) pacijenta, 21 (95,4 %) pacijenta je izdržalo
HBO, 1 (4,6 %) pacijent nije izdržao HBO. Prosječan broj tretmana
je 14. Efekat tretmana: nepromijenjen 1 (4,6 %), poboljšanje 7
(31,8 %), izrazito poboljšanje 14 (63,6 %). Standardnim tretmanom
je tretirano 21 (48,8 %) pacijent. Efekat tretmana: pogoršanje 4
(19 %), nepromijenjen 7 (33,4 %), poboljšanje 10 (47,6 %). DA:
ukupno 53 (55,2%) pacijenata, muškaraca 31 (58,5 %), žena 22
(41,5 %). HBO je tretirano 26 (49 %), 24 (92,3 %) pacijenata je
izdržalo tretman HBO, 2 (7,7 %) pacijenata nije izdržalo tretman
HBO. Prosječan broj tretmana je 14. Efekat tretmana nepromijenjen
3 (11,5 %), poboljšanje 9 (34,6 %), izrazito poboljšanje 14 (53,9
%). Standardnim tretmanom je tretirano 27 (51 %) pacijent. Efekat
tretmana: pogoršanje 8 (29,7 %), nepromijenjen 12 (44,4 %),
poboljšanje 7 (25,9 %).
Zaključak: HBO je efektivna terapijska komponenta kompleksnog
liječenja AOB i DA. Analizirajući ispitivane grupe i komparirajući
tretman hiperbaričnom oksigenacijom sa standardnim tretmanom
u liječenju AOB i DA, došli smo do zaključka da su poboljšan
terapijski odgovor imali pacijenti iz obje grupe, ali bolji terapijski
efekat su imali pacijenti iz grupe sa AOB, uz statistički signifikantan
pokazatelj kod pacijenata tretiranih HBO.
Ključne riječi: hiperbarična oksigenacija, arterijska okluzivna
bolest, dijabetične angiopatije.
Kurtalić E.1, Kočo D.1, Kazić S.1, Terzić O.1, Dilić M.1
Klinika za vaskularne bolesti
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu
Bosna i Hercegovina
Uvod: Dužina trajanja venskog refluksa je osnovni parametar kojim
se stepenuje težina venske valvularne insuficijencije. Minimalan
refluks je normalan i posljedica je činjenice da je potreban retrogradan
tok krvi koji onda dovodi do pritiska na valvule i zatvaranja istih.
Neki autori kao patološke uzimaju vrijednosti refluksa veće od 0,5
sekundi, a drugi preko 1 sek.
Cilj rada: Utvrditi u kojoj mjeri položaj pacijenta prilikom mjerenja
venskog refluksa utiče na rezultate odnosno da li je to bitno za
procjenu težine refluksa.
Materijal i metode: Ispitivanje je rađeno na 40 pacijenata bez
kliničkih znakova venske patologije (odabrani su pacijenti upućeni
na pregled velikih ekstrakranijalnih arterija). Svakom pacijentu
su nakon mirovanja u ležećem i mirovanja u stojećem položaju u
razmaku od 5 minuta u dva navrata vršena mjerenja. Izračunavanje
trajanja refluksa je radi jednostavnosti rađeno preko srčane
Rezultati: Kod 7 (17,5%) pacijenata se prilikom mjerenja u stojećem
položaju nije mogao provocirati refluks. Prosječno trajanje refluksa
mjerenog u stojećem položaju je bilo 0,4±0,25 sek. U ležećem
položaju se nije mogao provocirati u 2 (5%) pacijenta. Trajanje
refluksa kod ostalih pacijenata u ležećem položaju je bilo 0,85±0,40.
Zaključak: Položaj pacijenta prilikom mjerenja veličine refluksa
bitno utiče na dobijeni rezultat, tako da je mjerenje refluksa u ležećem
položaju neopravdano i neminovno dovodi do overestimacije težine
refluksa. Nadalje granična vrijednost patološkog refluksa od 0,5 sek.
je vjerovatno preniska obzirom da značajan udio pacijenata bez
klinički vidljive i minimalne venske simptomatologije i u stojećem
položaju ima vrijednost refluksa koja prelazi 0,5 sek.
Ključne riječi: venski refluks, Doppler sonografija, vena saphena
Kočo D.1, Dilić M.1, Kurtalić E.1, Kazić S.1, Terzić O.1
Klinika za vaskularne bolesti1
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu
Bosna i Hercegovina
Uvod: Karakterizacija venskog refluksa pomoću Doppler sonografije
je osnovna metoda za evaluaciju poremećaja venske cirkulacije na
donjim ekstremitetima i može poslužiti kao sredstvo za procjenu
prognoze prirodnog toka bolesti, odnosno potrebe za aktivnijim
terapijskim pristupom (operativni ili povišeni stepen kompresije).
Cilj rada: Utvrditi povezanost težine kliničke slike hronične venske
insuficijencije (HVI) sa izgledom dopplerske krivulje (pattern) koja
se dobije ultrazvučnim pregledom.
Materijal i metode: Pregledan je ukupno 61 ekstremitet kod ukupno
37 pacijenata, u kabinetu za Color Doppler dijagnostiku Klinike za
vaskularne bolesti u periodu mart-juni 2009 god. Procjena težine
kliničke slike je rađena inspekcijom i palpacijom, dok je procjena
hemodinamike rađena Color Doppler aparatom ATL 3000 prema
standardnoj proceduri.
Rezultati: Od 61 pregledanog ekstremiteta, na 48 ekstremiteta
doppler sonografijom je utvrđen patološki refluks u slivu v.saphene
magnae u proksimalnom (natkoljeničnom) segmentu. Od 48
ekstremiteta, u 29 slučajeva je registriran pattern dobre drenaže
refluksivnog toka, dok je u 19 slučajeva registriran pattern slabe,
otežane drenaže refluksa. U grupi pacijenata sa dobro dreniranim
refluksom, 3 pacijenta imalo je teže kliničke znake hronične venske
insuficijencije (teže trofične promjene i ulceracije), dok je u grupi sa
loše dreniranim refluskom kliničku sliku teže venske insuficijencije
imalo 8 pacijenata. Urađena je statistička analiza hi-kvadrat testom
koji je iznosio 3.961, sa p=0.0465, što ukazuje da je razlika u
učestalosti teške kliničke slike kod pacijenata sa patternom loše
drenaže signifikantna na nivou p=0,05.
Zaključak: Pattern loše drenaže je siguran prediktivni element
za prognozu nepovoljnijeg kliničkog toka hronične venske
insuficijencije i kao takav bitno utiče na poduzimanje daljih mjera
intenzivnijeg, operativnog liječenja.
Ključne riječi: Doppler sonografija, venski refluks, hronična venska
Mlačo A. , Kurćehajić A. , Begić A. , Švrakić S. , Dilić M.
Klinika za vaskularne bolesti,
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu
Bosna i Hercegovina
Uvod: okluzivna arterijska bolest (AOD) je razlog čestih
hospitalizacija pacijenata sa visokim skorim riziko faktora za
nastanak ateroskleroze. U grupi konsekutivnih pacijenata tretiranih
na Klinici za vaskularne bolesti KCU Sarajevu u perodu 2007-2009
radi arterijske okluzivne bolesti praćeni su riziko faktori i učinjen
skrininig karotidnih arterija, te komparirani normalni i patološki
Cilj: dokaziti da visok skor riziko faktora kod pacijenata sa AOD
korelira sa patološkim supstratom na karotidnim arterijama, neovisno
o simptomatologiji od strane centralnog nervnog sistema.
Materijal i metode: u grupi konsekutivnih pacijenata koji se
prezentiraju manifestnom bolesti arterijskog sistema, ultrazvučno
skenirati magistralni arterijski segment donjih ekstremiteta i
ekstrakranijalne arterije, te odrediti skor riziko faktora za nastanak
Rezultati: ukupno je evaluirano 66 pacijenata, od toga muškaraca
47 i žena 19, prosječne dobi 62,9 godina, raspona starosne dobi 4280 godina. Skor riziko faktora evaluiran je kao x/10 a odnosio se na
starost preko 60 godina, muški spol, pušenje, hipertenziju, diabetes
mellitus, hiperlipoproteinemiju, povišene vrijednosti fibrinogena,
srčano zatajenje (CHD), raniji vaskularni događaj (cerebrovaskualrni
inzult-ICV, ili akutni infarkt miokarda-AIM). Za obje grupe skor je
vrlo visok i iznosio je 5,23. Vrijednost fibrinogena iznad referentne
imalo je 56 pacijenata, 54 su aktivni pušaći ili su prestali pušiti
unazad par godina, hipertenziju ima 47, hiperlipoproteinemiju 42, a
diabetes mellitus 27 pacijenata. 16 pacijenata ima pridruženu CHD,
od toga pet žena, 7 je imalo akutni infarkt miokarda, jedna žena, a
jedan pacijent je tokom hospitalizacije razvio AIM i premješten je na
intenzivnu njegu Klinike za bolesti srca. Osam pacijenata je imalo
ICV, jedna žena. Samo kod 8 pacijenata (dvije žene i 6 muškaraca)
iz grupe nisu nađeni ateroplakovi na karotidnom sistemu obostrano.
Većina je imala obostrano ateroplakove i stenozu karotidnih arterija
manju od 50%, dva pacijenta su imali okluziju ACI desno, jedan
pacijent okuziju ACI lijevo, 3 pacijenta je imalo stenozu ACI lijevo
manju od 70%, dva pacijenta stenozu desno manju od 70% i jedna
pacijent stenozu desno manju od 90%.
Zaključak: visok skor riziko faktora u grupi 5,23 korelira sa
procentom pacijenata koji imaju ateroplakove na segmentu
karotidnih arterija (87,9%).
Ključne riječi: arterijska okluzivna bolest, ekastrakranijalne
arterije, skor riziko faktora.
Kurćehajić-Pošković A. , Bičo A. , Begić A. , Baltić A. , Mlačo A. ,
Kočo D. , Kurtalić E. , Terzić O. , Kazić S. , Dilić M.
Klinika za vaskularne bolesti,
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu
Bosna i Hercegovina
Uvod: Arterijska okluzivna bolest (AOB) postaje sve češći uzrok
morbiditeta, mortaliteta i invaliditeta radno sposobne populacije.
Cilj: Značaj i uticaj riziko faktora na razvoj AOB kod pacijenata
starosne dobi do 50 godina.
Materijal i metode: Razmatrana je starosna grupa pacijenata do
50 godina starosti koja je liječena na Klinici u periodu 2008/2009
godine u stadijima od II-IV po Fontaineu i uticaj riziko faktora: dob,
spol, pušenje, hipertenzija, šećerna bolest, hiperlipoproteinemija,
hiperfibrinogenemija uz pridružene bolesti IM i CVI. Svi pacijenti
su svrstani u stadije po Fontaineu: Stadij II–ukupno 25 pacijenta
(41.6%)–muškaraca 15 (60%), žena 10 (40%); Stadij III-ukupno 22
pacijenata (36.6%)-muškaraca 17 (77.3%), žena 5 (22.7%); Stadij
IV-ukupno 13 pacijenata (21.8%)-muškaraca 9 (69.3%), žena 4
Rezultati: Ukupno je pregledano 60 pacijenta: muškaraca 41
(68.3%) i žena 19 (31.7%). Pušenje je bilo prisutno kod 52 pacijenata
(86.6%)- muškaraca 37 (71.2%), žena 15 (28.8%). Hipertenzija
(RR>140/90) je bila prisutna kod 32 pacijenta (53.3%)- muškaraca 19
(59.3%) i žena 13 (40.7%). Diabetes mellitus je imalo 17 pacijenata
(28.3%)- muškaraca 9 (53%) i žena 8 (47%). Hiperlipoproteinemija
(holesterol >6 mmol/L i trigliceridi >2,0 mmol/L) je bila prisutna
kod 25 pacijenta (41.6%)- muškaraca 15 (60%) i žena 10 (40%).
Hiperfibrinogenemija (fibrinogen >3,8 mmol/L) je bila prisutna kod
44 pacijenta (73.3%) - muškaraca 30 (68.2%), žena 14 (31.8%).
CVI je imao 1 pacijent (1.6%)- muškaraca 1, žena 0. IM je imalo 2
pacijenta (3.3%)- muškaraca 2, žena 0.
Zaključak: Iz prikazane studije vidljivo je da su svi razmatrani
faktori za razvoj AOB zastupljeniji kod muškaraca, te da je muški
pol sam po sebi faktor rizika, a kao najdominantniji faktor rizika u
ovoj skupini se izdvaja pušenje.
Ključne riječi: AOB, riziko faktori
Kurćehajić-Pošković A. , Dilić M. , Bičo A. , Mlačo A. , Kočo D. ,
Begić A. , Baltić A. , Kurtalić E. , Terzić O. , Kazić S.
Klinika za vaskularne bolesti,
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu
Bosna i Hercegovina
Uvod: Prikazan je slučaj pacijentice sa flegmonom i ulceracijama na
lijevom stopalu u sklopu dijabetične angiopatije.
Slučaj: Pacijentica H.M. 1951.g. primljena na Kliniku zbog
nekrotičnih ulceracija lijevog stopala. Unazad 10 mjeseci tretirana
od strane plastičnog hirurga zbog ulceracija na planti koje su se pet
dana pred prijem proširile na dorzum lijevog stopala. Dijabetičar
20 godina, na terapiji inzulinom. Hiperteničar. Pušač 25 godina,
30 cigareta u prosjeku. Adipozna. Negira klaudikacione tegobe,
anginozne bolove. Ispitan po organskim sistemima negira daljnjih
bolesti ili poremećaja. Porodična anamneza opterećena dijabetesom.
Fizikalni pregled: po sistemima uredan. Donji ekstremiteti: Desnoarterijske pulzacije se palpiraju na predilerkcionim mjestima,
pedalne slabije punjene. Lijevo- stopalo edematozno, zacrvenjeno
sa nekrotičnom ulceracijom na planti koja se širi prema dorzumu
uz purulentan iscjedak. Na planti vidljive pokožne gnojne kolekcije
veličine oraha. U projekciji vanjskog maleolusa nekrotična
subkutana bula. Arterijske pulzacije palpabilne na nivou AFC i AP,
dok se ATA i ATP ne mogu sa sigurnošću ispalpirati zbog otoka.
Obostrano izraženi nekomplicirani varikoziteti potkoljenica.
EKG: sinus, fr 89/min, normogram, q zubac kojeg prati negativni T
talas u D3, bez znakova lezije i nekroze miokarda.
U lab. nalazima: ubrzana sedimentacija, povišeni upalni elementi
(Lkc, fibrinogen, CRP), anemija, Fe 1.6, dugoročno loše regulisane
glikemije (HbA1c 9.6%), holesterol 7.7, trigliceridi 4.23. Bris rane:
izolovano Eshcerichia colli (Ciprofloxacin,Imipenem, Meropenem,
Ceftriaxone, Imipenem, Lincomycin, Vancomycin).
Color Doppler arterija donjih ekstremiteta: AFC i AP, se prezentiraju
sa manjom rubnom aterosklerozom uz očuvane trifazične spektre i
referentne sistolne brzine. Desne kruralne arterije: ATA primjerenog
lumena, bifazične doppler krivulje uz PSV do 60 cm/sec. ATA se
prezentira neravnomjernim lumenom sa mjestmičnim stenozama
i niskorezistentnom krivuljom uz PSV od 50 cm/sec do 80 cm/
sec i prati se cijelom dužinom. Lijevo: ATA i ATP se prezentiraju
neravnomjernim lumenom koji se prema distalno sužava, sa
usporenom akceleracijom i atipičnom monofazičnom doppler
krivuljom, ali se prate cijelom dužinom.
Terapija: Na osnovu postavljene dijagnoze i kliničke procjene
pacijentici je ordinirana hiperbarična terapija u vidu tretmana
100% kiseonikom uz maksimalni pritisak 2,4 atmosfere i trajanju
jednog tretmana od ukupno 80 minuta. Podnošljivost pritiska od 2,4
atmosfere je bilo zadovoljavajuće i nije bilo neželjenih efekata. U
toku boravka pacijentica tretirana i širokospektralnim antibioticima,
isprva ex juvantibus, a kasnije prema brisu rane, uz infuzije
iloprosta (ukupna 15) i berlitionskim infuzijama, pripravcima
niskomolekularnog heparina, statinima uz ostalu suportivnu terapiju.
U lokalnom statusu dolazi do smirivanja upalnog procesa na stopalu
i zacjeljivanje ulceracija na planti i dorzumu. Terapijski efekat
ocjenjujemo izrazito povoljnim.
Zaključak: Klinički se verficiraju opsežne ulceracije na lijevom
stopalu u sklopu dijabetične angiopatije, distalnog tipa, što se
potvri color dopplerskim skeniranjem arterija donjih ekstremiteta.
Proveden tretman u hiperbaričnoj komori po programu Woundheal
(20-30-30) u ukupnom trajanju od 40 dana uz ostale suportivne
mjere. Na ordiniranu terapiju došlo do potpunog zacjeljivanja
ulceracija lijevog stopala.
Ključne riječi: ulcus pedis, hiperbarična terapija.
Bičo A. , Dilić M. , Kurćehajić-Pošković A. , Kočo D. , Mlačo A.
, Begić A. , Baltić A. , Kurtalić E. , Terzić O. , Kazić S. , Švrakić S.
Klinika za vaskularne bolesti,
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu
Bosna i Hercegovina
Uvod: Akutni vaskularni incidenti na arterijama donjih ekstremiteta
podrazumjevaju iznenadni nastanak simptoma uzrokovanih lokalnim
ili segmentalnim poremećajem arterijske cirkulacije aterosklerotske
etiologije. Kao direktna posljedica dolazi do redukcije ili prestanka
ukupnog protoka irigiranog područja. Akutni vaskularni incidenti
predstavljaju jedan od najsloženijih problema vaskularne medicine
uopšte. Cilj studije je bio evaluirati klinički ishod akutizacije
hronične aterosklerotske bolest uzevši u obzir prisutne riziko faktore,
dijagnostičke metode provedene u momentu akutizacije na osnovu
kojih je određen nivo okluzivnih promjena.
Materijal i metode: U studiju je uključeno ukupno 50 pacijenata
sa akutizacijom hronične aterosklerotske bolesti liječenih na Klinici
za vaskularne bolesti KCUS. U studiju nisu bili uključeni pacijenti
sa apsolutnom aritmijom, kod kojih je došlo do embolizacije.
Sljedeći parametri su statistički obrađeni: riziko faktori, provedena
dijagnostika, nivo okluzivnih promjena, vrste tretmana, nivo
Rezultati: Muških pacijenata je bilo 26 (52%), ženskih 24 (48%).
Dob pacijenata: muški u dobi od 40-59 njih 7 (23%), >59 19
pacijenata (73%). Svi ženski pacijenti su bili stariji od 59 godina
njih 24. Od riziko faktora vodeći su bili povišene vrijednosti
fibrinogena kod 40 pacijenata (29%), duhan je bio riziko faktor kod
39 pacijenata (28%), arterijska hipertenzija je bila prisutna kod 22
pacijenta (16%), dijabetes kod 18 pacijenata (13%), poviđeni plazma
lipidi kod 16 pacijenata (11%), alkohol je konzumiralo 5 pacijenata
(3%). Svi pacijenti su imali urađeno kolor dopplersko skeniranje
donjih ekstremiteta, kod 20 pacijenata je urađena CT angiografija
donjih ekstremiteta (40%), DSA je urađena kod 7 pacijenta (14%),
MRI kod 6 pacijenta (12%), obavljeno je 17 konsultativnih pregleda
vaskularnog hirurga (34%) i 14 ortopeda (28%). Na osnovu učinjene
dijagnostike određen je nivo okluzivnih promjena: ilijakofemoralnih
okluzija je bilo kod 14 (28%), femoropoplitealnih je bilo 30 (60%),
a popliteokruralnih kod 6 pacijenata (12%). Konzervativnim
tretmanom je rješeno 25 pacijenta (50%), amputacionih tretmana
je bio kod 15 pacijenata (30%), a kod 10 pacijenta (20%) je
urađena vaskularna intervencija (trombendarterektomija, by-pass).
Potkoljenih amputacija je bilo kod 9 pacijenata (60%), natkoljenih
je bilo kod 6 pacijenta (40%).
Zaključak: Svi pacijenti su imali hroničnu aterosklerotsku bolest kod
kojih je došlo do akutizacije stanja. Dominantan riziko faktor bio je
muški spol, povišene vrijednosti fibrinogena, pušenje, hipertenzija,
dijabetes, hiperlipoproteinemija, alkohol. 50% pacijenata je dalo
dobar klinički odgovor na konzervativni tretman liječenja, a kod
50% pacijenata je usljedio hirurški tretman.
Ključne riječi: akutni vaskularni incident.
Bičo A. , Dilić M. , Kurćehajić-Pošković A. , Kočo D. , Mlačo A. ,
Begić A. , Baltić A. , Kurtalić E. , Terzić O. , Kazić S. , Švrakić S.
Klinika za vaskularne bolesti,
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu
Bosna i Hercegovina
Uvod: Venski tromboembolizam se sastoji od dva klinička entitetaduboke venske tromboze (DVT) i plućnog tromboembolizma
(PTE). Tačna dijagnoza VTE je izuzetno važna. Ako VTE nije
dijagnosticiran i adekvatno tertiran može biti fatalan ili prouzrokovati
fatalne komplikacije.
Postupak: prije poduzimanja terapijskih mjera odmah provjeriti
vitalne parametra (RR, puls, EKG). Uraditi hitne laboratorijske
pretrage (KKS, APPT, INR, D-DIMER, fibrinogen, biohemijski
jetreni/ bubrežni status).
U terapiji dubokih venski tromboza primjenjuju se: suportivne
mjere (mirovanje, elevacija, oblozi u prvih 5-7 dana, analgetici).
Antikoagulantna terapija: ima široku primjenu u terapiji akutnih
dubokih venskih tromboza gornjih i donjih ekstremiteta, venskih
tromboza male zdjelice i malih perifernih i submasivnih plućnih
embolija. Standardni heparin se daje kontinuirano putem perfuzora
ili diskontinuirano putem injekcija. Inicijalna bolus doza heparina
od 5000 ij iv, a odmah na to se nastavlja sa kontinuiranim
davanjem heparina putem perfuzora 30 000-40 000 ij toku 24
h, u vremenu 4-5 dana, ali se na osnovu lokalizacije, kao i toka i
izgleda kliničke slike može produžiti i do 10 dana. U toku terapije
je neophodno svakodnevno praćenja APTT. Kod diskontinuirang
davanja standardni heparin se daje putem iv injekcija (ili malih
infuzija)- do 7500 ij na svakih 6 h. U toku terapije neophodno je
češće kontrolisati APTT (2-3 x dnevno), koji ne smije biti ispod
50 procenata normalnih vrijednosti. Niskomolekularni heparin se u
današnje vrijeme sve više primjenjuju zbog komfora i znatno manjih
komplikacija. Heparinska terapija se uglavnom provodi 5-7 dana
(a može i do 10 dana) do postizanja zadovoljavajućeg kliničkog
odgovora, kada se u terapiju uvode peroralni antikoagulantni
Dikumaroli, uz prethodno smanjenje doze heparina- standardi heparin
se smanjuje na 3-4 x 5000 ij sc, a niskomolekularni heparin na 2x20
mg sc. Tek po uvođenju dikumarolskih preparata pacijent se prvi
put mobilizira uz kompresivne čarape ili elastične zavoje. Tokom
dvojne terapije neophodna je svakodnevna kontrola KKS, APTT i
INR. Putem INR-a kontroliše se terapijska vrijednost dikumarola.
Kada se INR-om potvrdi postizanje terapijske širine lijeka (INR-2)
iz terapije se isključuju heparinski pripravci, a bolesnik ostaje na
peroralnim antikoagulantnim lijekovima uglavnom do 3 mjeseca kod
DVT potkoljenica, do 6 mjeseci kod DVT natkoljenica i nadlaktica,
te do najmanje 12 mjeseci kod PTE uz titriranje doze dikumarolskih
lijekova putem INR-a koji treba da se kreće između 2-3.
Terzić O.1, Kočo D.1, Kurtalić E.1, Kazić S.1, HadžimehmedagićA.2
Dilić M.1,
Klinika za vaskularne bolesti1
Centar za srce2,
Klinički centar Univerziteta Sarajevo
Arterijska okluzivna bolest (AOD) zahvata različite
segmente vaskularnog bazena, a prema vodećim statistikama uzrok
su više od polovine netraumatskih amputacija donjih ekstremiteta.
Mnogi faktori rizika utiču na nastanak i brzinu napredovanja tih
promjena, a najizraženija je kod muškaraca u dobi preko 60 godina
i posebno je potencirana prisustvom hipertenzije i dijabetesa. Cilj
rada je da pokaže vezu hipertenzije i arterijske okluzivne bolesti kod
insulinovisnih dijabetičara.
Materijal i metode: Obrađena je grupa od 216 pacijenata liječenih
na našoj Klinici, 117 muškarca i 99 žena, prosječne starosti 68,4
godine. Svi posmatrani pacijenti su bili višegodišnji insulinovisni
dijabetičari (preko 15 godina) sa razvijenim promjenama na
magistralnim krvnim sudovima donjih ekstremiteta. Podijeljeni su
u dvije grupe: grupa dugogodišnjih hipertoničara (N=94), ili 43%, i
grupa bez dokazane hipertenzije (N=122), ili 57%.
Rezultati: Procjenjivali smo slijedeće faktore rizika: starosna dob,
pol, pušenje, hiperlipoproteinemija, debljina, fibrinogen, koronarna
bolest i cerebrovaskularna bolest (X/8). Za cijelu grupu ukupni
skor je iznosio 5,18. Posebnu pažnju posvetili smo hipertenziji
kao nezavisnom i major faktoru rizika. U grupi hipertoničara bilo
je 94 pacijenata ili 43%, od čega 58 muškarca i 36 žena. U toj grupi
vodeći faktori rizika bili su za muškarce starosna dob i pušenje,
dok su statistički od najmanjeg značaja bili cerebrovaskularna
bolest i gojaznost. Za žene vodeći faktori rizika su gojaznost
i hiperlipoproteinemija.U ovoj grupi 52 pacijenta (55%) imali
su promjene dominantno proksimalnog segmenta (femoralne ili
femoropoplitealne lokalizacije). Nepovoljan ishod liječenja bio je
značajno veći u ovoj grupi pacijenata, a ukupan skor MRF bio je
5,36. U grupi normotenzivnih bila su 122 pacijenata ili 57% od kojih
59 muškaraca i 63 žene. Dominantni faktori rizika za muškarce
su bili starosna dob i gojaznost. Za žene su to bili nikotinizam i
HLP. Lokalizacija promjena je bila dominantno infrapoplitealna.
Terapijski učinak u ovoj grupi je bio znatno bolji, a skor MRF bio
je 5,06
Zaključak: Posmatrali smo grupu visoko rizičnih pacijenata sa
stanovišta AOD, dijabetičari sa dugogodišnjom hipertenzijom
(N=122) i dijabetičari bez . Pokazali smo da je stepen promjena
na krvnim sudovima u korelaciji s skorom riziko faktora u obje
posmatrane grupe, te da je stepen i ekstenzivnost promjena na
krvnim sudovima izraženija u grupi pacijenata sa hipertenzijom.
Ključne riječi: arterijska hipertenzija, arterijska okluzivna bolest,
Kočo D.1, Dilić M.1, Kurtalić E.1, Terzić O.1, Kazić S.1, Vranić H.2
Klinika za vaskularne bolesti1
Centar za srce2
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu
Bosna i Hercegovina
Cilj rada: Komparirati medicinske i financijske elemente terapije
duboke venske tromboze fondaparinuksom u odnosu na terapiju
Materijal i metode: Pacijenti sa akutnom proksimalnom dubokom
venskom trombozom donjih ekstremitetan liječeni fondaparinuksom
i enoksaparinom na Klinici za vaskularne bolesi KCUS. Pacijenti su
randomizirani prema danima prijema na Kliniku. Obrađena je grupa
od ukupno 86 pacijenata sa lokacijom tromboze na ilijakofemoralnom
i femoropoplitealnom venskom segmentu. Fondaparinuksom je bilo
liječeno 26 pacijenata (17 pacijenata se ilijakofemoralnom, a 9 sa
femoropoplitealnom DVT), a enoksaparinom 61 (35 bolesnika sa
ilijakofemoralnom, 26 sa femoropoplitealnom DVT). Klinički efekat
terapije je procjenjivan na osnovu regresije tromboze, učestalosti
retromboza, komplikacija u smislu plućnog tromboembolizma,
te učestalosti nuspojava u vidu minor i major krvarenja. Minor
krvarenja su definirana kao epistaxa, gastrointestinalna i urinarna
krvarenja bez značajnog pada u krvnoj slici. Uz to su uspoređivani
troškovi na bazi cijene dnevnog i ukupnog liječenja. Protokol terapije
fondaparinuksom uključuje davanje oralnog antikoagulansa prvi dan
(zajedno sa fondaparinuksom), dok protokol davanja enoxaparina
uključuje davanje oralnog antikoagulansa po poboljšanju lokalnog
Rezultati: Kod pacijenata liječenih fondaparinuksom imali smo
1 pacijenta sa retrombozom, a na enoksaparinu 2 pacijenta. Nije
bilo epizoda plućnog tromboembolizma niti u jednoj skupini.
Minor krvarenje je u obje grupe bilo kod po dva pacijenta. Razlike
između fondaparinuksa i enoksaparina u pogledu kliničkog efekta,
učestalosti retromboza kao i u pogledu hemoragijskih i drugih
komplikacija heparinske terapije nisu bili statistički značajne. Cijena
dnevnog liječenja fondaparinuksom je značajno viša u odnosu
na enoksaparin (24 KM cijena dnevne terapije enoksaparinom u
odnosu na 38 KM fondaparinuksom), ali su ukupni troškovi liječenja
komparabilni obzirom na kraće trajanje terapije fondaparinuksom.
Zaključak: S kliničkog aspekta, kao i cost-benefit analize,
terapija fondaparinuksom komparabilna je sa efektima, sigurnošću
i cijenom enoksaparina. Fondaparinuks ima mjesto u terapiji DVT
uz osobite indikacije, odnosno prednosti, u odnosu na enoxaparin
u slučajevima HIT tipa II, relativne trombocitopenije, odnosno
alergije na konvencionalne niskomolekularne heparine.
Ključne riječi: DVT, fondaparinuks, enoxaparin.
Kazić S.1, Dilić M.1, Terzić O.1, Kočo D.1, Kurtalić E .1
Klinika za vaskularne bolesti1
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu,
Bosna i Hercegovina
Uvod: Uzroci akutne ishemije ekstremiteta su aterosklerotska bolest,
odnosno aterotromboza na predhodno postoječoj aterosklerotskoj
promjeni. Pored toga akutna ishemija ekstremiteta može nastati
i embolizacijom distalnih arterija. Najveći broj embolizacija je
kardijalnog porijekla i to iz lijevog atrija kod pacijenata sa atrijalnom
fibrilacijom ili sa infarktom miokarda. Skor prisutnih riziko faktora
usko je u korelaciji sa akutnim vaskularnim incidentima na donjim
ekstremitetima .
Metode: uključili smo 45 pacijenata koji su bili tretirana na našoj
Klinici u periodu od jan. 2009.- dec.2010 god. svi sa prisutnim
akutnim vaskularnim incidentima na magistralnom vaskularnom
bazenu donjih ekstremiteta . Cilj je bio da utvrdimo korelaciju
prisutnog skora riziko faktora kod navedenih pacijenata sa
akutnim vaskularnim incidenatom. Skor MRF je radjen kao x/8.
Evaluirane su kliničke varijable: spol, starost, hipertenzija, pušenje,
hiperlipidemija, dijabetes, fibrinogen, prekomjerno konzumiranje
Rezultati: imali smo ukupno 45 pacijenata, 28 muškarca i 17
žena prosječne starosti 68,2 godina (muškarci 66,5 godina, a žene
71 godine). Od ukupog broja pacijenata (n-45) njih 35 su imali
hipertenziju (77,7 %) pušača je bilo 20 (44,4 %), hiperlipidemiju je
imalo 10 pacijenata (22,2 %), dijabetes je imalo 14 pacijenata (31,1
%), a povišene vrijednosti fibrinogena je imalo 30 (66,6 %), alkohol
u prekomjernim količinama konzumiralo je 6 pacijenata (13,3 %).
Zaključak: prosječna dob pacijenata sa akutnim vaskularnim
incidentima u našem uzorku je iznosila 68,2 god, dominirali su
muškarci. Najzastupljeniji riziko faktor je bio visok krvni pritisak,
zatim slijede, povišene vrijednosti fibrinogena, pušenje, dijabetes,
hiperlipidemija, konzumiranje alkohola.
Ključne riječi: akutni vaskularni incidenti, multipli riziko faktori
Mlačo A.1, Dilić M.1, Baltić A.1, Bičo A.1, Pehar S.1, Vranić H.2
Klinika za vaskularne bolesti1
Centar za srce2
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu,
Bosna i Hercegovina
Uvod: spoljašnja kompresivna terapija koristi se za liječenje hroničnih
venskih oboljenja još od doba Hipokrata. Terapija se primjenjuje
kod postojanja dubokog venskog refluksa ili kombinacije površnog
i dubokog venskog refluksa. Uzrok nastanka ulkusa je stalna venska
hipertenzija u venskom sistemu usljed venske insuficijencije
subfascijalnih, transfascijalnih i/ili epifascijalnih vena sa defektom
mikro i makrocirkulacije. Do venske insuficijencije dolazi usljed
opstrukcije venskog lumena ili usljed valvularne insuficijencije, a
najteža forma hronične venske insuficijencije je nastanak ulceracije
stadija CEAP6 (C6, Es, Ad, Pr,o).
Cilj: primjeniti spoljašnju kompresivnu terapiju - tubulkus pacijentima kod kojih druge mjere uključujući i hiperbaričnu komoru
nisu dovele do smanjivanja ili zatvaranja ulkusa.
Materijal i metode: tubulkus je cjevasto elastično kompresivno
sredstvo (potkoljena čarapa sa otvorom za prste) napravljena od
elastomera, pamuka i poliamida, sačinjen od dvostruko istegnutih
elastičnih vlakana. Dizajniran je tako da prosječni pritisak na članku
stopala iznosi 30-40 mmHg sa postepenim opadanjem pritiska
prema koljenu od 5-60%. Prije primjene tubulkusa izvrši se toaleta
ulkusne površine, koja se obradi antisepticima, te prekrije pamučnim
materijalom tako da tubulkus ne dolazi u neposredni kontakt
sa ulceracijom. U našem radu prikazana su tri slučaja liječenja
hroničnih venskih ulceracija osoba starije životne dobi (starosti
preko 75 godina) kod kojih druge mjere uključujući i hiperbaričnu
komoru nisu dovele do smanjivanja ili zatvaranja ulkusa
Rezultati: ženska osoba stara 86 godina, sa dvije ulceracije, jedna u
projekciji medijalnog maleolusa i druga manja, bubrežasta oblika na
medijalnom aspektu stopala nastalim unazad nešto više od godinu
dana a koje su zacijelile nakon pet mjeseci od primjene tubulkusa.
Druga muška osoba, stara 89 godina koja ima ulceracije na lijevoj
potkoljenici nastale 1992.godine, praćena kroz savjetovalište tokom
pola godine, uleracije su nepravilna oblika, knfluentne, izražene
na prednjem aspektu potkoljenice u dužini od oko 25 cm, široke
8-10 cm, protežu se na predio uz medijalni maleolus, vremenom
se postale pliće i značajno manje, ali se pacijent nije odazvao na
kontrolni pregled. Treća muška osoba stara 75 godina sa ulceracijom
tokom pola godine lociranom iznad lateralnog maleolusa lijeve
potkoljenice dimenzija 9x7 cm, koja se u naredna dva mjeseca
smanjila na dimenzije 8x5 cm i ima dalju tendencu zarastanja, a
prati se putem kontrola u našem savjetovalištu.
Zaključak: spoljašnja kompresivna terapija adekvatno primjenjena
kod postojanja teške hronične insuficijjencije, sa venskim
ulceracijom, stadija CEAP 6, dovodi do značajnog smanjivanja ili
zarastanja hronične venske ulceracije.
Ključne riječi: hronična venska insuficijencija, spoljašnja
kompresivna terapija, venski ulkus,
Baltić A.1, Mlačo A.1, Bičo A.1, Begić A.1, Švrakić S.1, Dilić M.1
Klinika za vaskularne bolesti1
Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina
Uvod : Arterijska okluzivna bolest donjih ekstremiteta (AOB) u
svom terminalnom stadiju rezultira ishemijom ekstremiteta.
Cilj : utvrditi značaj i učestalost pojedinih riziko faktora kod
pacijenata sa terminalnom
ishemijom i posljedičnom amputacijom ekstremiteta.
Materijal i metode : u studiju je uključeno 58 pacijenata liječenih
na Klinici za vaskularne bolesti Kliničkog centra Univerziteta u
Sarajevu u periodu 2008.god – 2009. god .Sljedeće kliničke varijable
su evaluirane i statistički obrađene: spol, pušenje, hipertenzija,
hiperlipoproteinemija, šećerna bolest, hiperfibrinogenemija.
Rezultati : ukupno je obrađeno 58 pacijenata, od toga 31 muškarac
(54 %) i 27 žena (46 %), u rasponu od 37 god. do 89 god. Pušača
je 51 od toga 29 muškaraca (57 %) i 22 žene (43 % ). Povišeni
krvni pritisak duže od jedne godine registrovan je kod 42 pacijenta
odnosno kod 20 žena(48 %) i 22 muškarca ( 52 %).Od 37 dijabetičara
26 je muškaraca ( 70 % ) i 11 pacijenata ženskog spola ( 30 %).
Hiperlipoproteinemija (holesterol >6 mmol/L i trigliceridi >2,0
mmol/L) je bila prisutna kod 21 pacijenta , muškaraca 14 (25%)
i žena 7 (13%). Hiperfibrinogenemija (fibrinogen >12 mmol/L) je
bila prisutna kod 34 pacijenta (59%), muškaraca 22 (40%), žena 12
Zaključak: najučestaliji riziko faktor jeste pušenje .Svi riziko faktori
zastupljeniji su kod muškog spola, dok se muški spol u podgrupi
pacijenata <55 god. signifikantno izdvaja kao riziko faktor.
Ključne riječi : arterijska okluzivna bolest, multipli riziko faktori,
terninalna ishemija
Herceglija E.1, Sarajlić-Đurović V.1, Vesnić S.1, Čarovac A.1, Bulja
D.1, Rustempašić N.2, Totić D.2, Velić E.3, Karić I.1, Mašković J.1,
Bešlić Š.1, Solaković E.2, Dilić M.4
Klinika za radiologiju1,
Klinika za vaskularnu hirurgiju2,
Klinika za anesteziju3 ,
Klinika za vaskularne bolesti4
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu,
Bosna i Hercegovina
Cilj rada: Prikazati tehnički aspekt i klinički ishod komplicirane
interventne radiološke procedure istovremenog tretmana
aneurizmatski proširene torakalne i abdominalne aorte (EVAR i
Materijal i metode: Pacijent muškarac star 74 godine sa tri godine
ranije dijagnosticiranom pseudoaneurizmom descedentnog dijela
torakalne aorte i aneurizmom abdominalne aorte. MDCTA rađena
neposredno prije intervencije je pokazala da je najveći promjer
pseudoaneurizme torakalne aorte iznosio 6.0 cm, a aneurizme
abdominalne aorte 5.6 cm. Endovaskularni tretman je izveden u
općoj anesteziji nakon prethodne angiološke obrade, te vaskularnohirurške pripreme (preparacija zajedničkih femoralnih arterija)
i dijagnostičke suptrakcione angiografije regiona od interesa
tokom koje su izvršena precizna protololarna mjerenja dijametara
aneurizmatski proširene aorte. Pacijent je potom tretiran plasiranjem
stent grafta za descedentni dio torakalne aorte (neposredno kaudalno
od izlazišta lijeve arterije subklavije) tipa Valiant (Medtronic)
i bifurkacionog stent grafta za abdominalnu aortu tipa Talent
(Medtronic) . Nakon postavljanja stentova, gdje tokom procedure
nije bilo komplikacija, vaskularni hirurzi su pristupili zatvaranju
po slojevima mjesta preparacija femoralnih arterija. Dan nakon
endovaskularne intervencije kontrolni MDCTA nije ukazao na
postojanje ranih postinterventnih komplikacija, a ponovni nakon 3
mjeseca ni kasnih.
Zaključak: Endovaskularni tretman aneurizme torakalne (TEVAR)
i abdominalne aorte (EVAR) je izveden uspješno. Naše početno
iskustvo je pozitivno, a sama procedura minimalno invazivna u
našem slučaju bez ranih i kasnih postintervencijskih komplikacija.
Ključne riječi: EVAR, TEVAR, stent graft
Herceglija E.1, Sarajlić V.1, Vesnić S.1, Čarovac A.1, Bulja D.1,
Rustempašić N.2, Mlačo A.3, Bešlić Š.1, Dilić M.3
Klinika za radiologiju1
Klinika za vaskularnu hirurgiju 2
Klinika za vaskularne bolesti 3
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu,
Bosna i Hercegovina
Cilj: Komparacija dijagnostičkih modaliteta MDCTA i DSA u
procjeni AOB arterija zdjelice i donjih ekstremiteta.
Ispitanici i metode: Tokom jednogodišnjeg perioda retrospektivno
su evaluirane i komparirane pretrage MDCTA i DSA kod 40
pacijenata upućenih sa Klinike za vaskularnu hirurgiju i Klinike za
vaskularne bolesti KCUS, sa kliničkom slikom AOB. MDCTA je
izvođena na 64 slice CT aparatu GE Lightspeed u nativnoj seriji, te
nakon i.v. aplikacije
jodnog kontrastnog sredstva u koncentraciji 300 mmol/L prema
odložnom vremenu skeniranja nakon aplikacije utvrđenim test bolus
tehnikom. DSA je izvođena na aparatu SIEMENS Axiom nakon i.v.
aplikacije kontrastnog sredstva iste koncentracije po DSA protokolu.
Rezultati: Lokalizacija, dužina, opseg i vrsta lezija obuhvaćene
su ovom komparativnom analizom MDCTA i DSA, a na temelju
čega je postavljena indikacija za dalji tretman (konzervativni,
endovaskularni i hirurški).
Zaključak: Senzitivnost MDCTA dolazi do izražaja na manje
opsežnim aterosklerotskim promjenama (kalcificirani plakovi) bilo
da se radi o zdjeličnim ili natkoljeničnim arterijama. Kod opsežnijih
kalcifikacija na arterijama metoda izbora za evaluaciju, i dalje zlatni
standard, je DSA.
Ključne riječi: MDCTA, DSA, arterije zdjelice i donjih ekstremiteta
Mačkić N.1, Kušljugić Z.2, Arslanagić A.3, Sokolović Š.3, Smajić E.2
Privatna internistička ordinacija „Dr Mačkić“ Sarajevo1
Klinika za interne bolesti UKC Tuzla2
Klinika za bolesti srca i reumatizam3,
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu,
Bosna i Hercegovina
Uvod: Dijastolna disfunkcija lijevog ventrikula (DDLV) je prvi
poremećaj u funkciji lijevog ventrikula koji se javlja u hipertoničara.
Manifestuje se najčešće prvim stepenom dijastolne disfunkcije tzv.
„poremećaj relaksacije dijastolne funkcije“. Već u tom stepenu dolazi
do povećanja pritiska u lijevom atriju, a najćešće bez simptoma.
Naknadno dolazi do dilatacije atrija i ventrikula, što sve vodi ka
pogoršanju dijastolne disfunkcije, i razvoju sistolne disfunkcije.
Zbog toga je određivanje dijastolne funkcije u hipertoničara od
velikog značaja. U privanoj internističkoj ordinaciji „Dr Mačkić“
sprovedeno je ispitivanje prisustva dijastolne disfunkcije lijevog
ventrikula od 1.4. do 1.12. 2006. godine kod 60 ispitanika srednje
životne dobi. Iz ispitivanja su isključeni pacijenti koji imaju
valvularnu manu, ishemiju miokarda i druge sistemske bolesti koje
mogu uzrokovati patološki ehokardiografski nalaz. Pacijenti su
podijeljeni u dvije skupine, A i B. U skupinu A su svrstani liječeni
hipertoničari, a u skupinu B neliječeni hipertoničari. Prosječna dob
ispitanika iznosila je 44±9 godina sa rasponom od 23-59 godina
starosti. Kod svih pacijenata urađen je opšti internistički pregled,
stepenovan arterijski pritisak prema JNC VII, te ehokardiografski
pregled na aparatu GE VIVID 7. Rezultati: Analizirajući prisustvo
DDLV utvrdili smo da je prisutna DDLV I stepena kod 59 (96,7%)
ispitanika, dok je samo jedan pacijent imao očuvanu dijastolnu
funkciju lijevog ventrikula. Nije zabilježen veći stepen dijastolne
Zaključak: dijastolna disfunkcija lijevog ventrikula je prisutna
gotovo kod svih hipertoničara i prvi je znak reverzibilnog srčanog
popuštanja. Zbog toga kod svih hipertoničara u sklopu obrade treba
uraditi ehokardiografski pregled sa osvrtom na dijastolnu funkciju
kako bi preveneirali napredovanje dijastolne disfunkcije i razvoj
sistolne disfunkcije.
Ključne riječi: arterijska hipertenzija, dijastolna disfunkcija lijevog
Mačkić N.1, Kušljugić Z.2, Arslanagić A.3, Sokolović Š.3, Smajić E.2
Privatna internistička ordinacija „Dr Mačkić“ Sarajevo1,
Klinika za interne bolesti UKC Tuzla2 ,
Klinika za bolesti srca i reumatizam3
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu,
Bosna i Hercegovina
Uvod: Dijastolna disfunkcija lijevog ventrikula (DDLV) je prvi
poremećaj u funkciji lijevog ventrikula koji se javlja u hipertoničara.
Najčešće je prisutna dijastolna disfunkcija I stepena. Dijastolna
disfunkcija progredira i može dovesti i do sistolne disfunkcije lijevog
ventrikula. Medikamentozni tretman ispoljava uticaj na sistolnu
disfunkciju, pa tako i na dijastolnu disfunkciju lijevog ventrikula.
Materijal i metode:U privatnoj internističkoj ordinaciji „Dr Mačkić“
sprovedeno je ispitivanje prisustva dijastolne disfunkcije lijevog
ventrikula od 1.4. do 1.12. 2006. godine kod 90 ispitanika srednje
životne dobi. Pacijenti su podijeljeni u tri skupine, A, B i C. U
skupinu A su svrstani liječeni hipertoničari, a u skupinu B neliječeni
hipertoničari i u skupinu C zdravi ispitanici. Svim pacijentima je
urađen ehokardiografski pregled na aparatu GE VIVID 7. Rezultati: U
skupini liječenih hipertoničara zabilježila se normalizacija dijastolne
funkcije lijevog ventrikula. U skupini neliječenih hipertoničara nije
se zabilježilo promjena, tj. perzistira dijastolna disfunkcija lijevog
ventrikula I stepena.
Zaključak: Adekvatan terapijski tretman dovodi do normalizacije
dijastolne funkcije lijevog ventrikula. Ehokardiografija predstavlja
zlatni standard u određivanju dijastolne funkcije lijevog ventrikula
u hipertoničara.
Ključne riječi: arterijska hipertenzija, dijastolna disfunkcija lijevog
Brđanović S.1 , Ćelam M.2 , Hondo Z.1 , Durak-Nalbantić.1 , Bukša
M.1 , Loza V.1 , Nabil N.3
Klinika za bolesti srca i reumatizam,
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu1 ,
Poliklinika “Sunce” Sarajevo2 ,
Poliklinika “Eurofarm” Sarajevo3
Introduction: For assessment of left ventricular function and infarct
size in acute myocardial infarction natriuretic peptide (BNP) and
cardiac troponin T (cTnT) ) have useful for prediction of prognosis.
The aim of the present study was to correlate left ventricular function
and infarct size with level of cTnT and BNP in acute myocardial
Material and methods: We studied 40 patients (pts), with first STsegment elevation myocardial infarction.We measured level of BNP
and cTnT ona single occasion at 96 hours after onset of symptoms,
and than compared with echocardiography estimated systolic and
diastolic ventricular function and infarct size - which was determinate
with numbers of ESG leads and classification into small and large
infarct size (small infarct size 3-4 leads, large infarct size 6-9 leads).
Results: Distribution of data was estimeted with Shapiro-Wlkov test.
The data don not have normal distribution, so they representative
as medain and range. We used noparametric statistic tests (MannWhitney tests) for compare and improve differences amoung
groups. For statistic correlation we used Sperman rank correlation.
For improving hypotheses we used tests with the level of signifikant
 0,05, the diferences amoung data are signifikant if P 0.05.
Data were analyzed using statistic program Arcus Quick Stat.
There was signifikant inverse correlation between level of BNP and
EF (r = -0.504, P = 0.0016) and between BNP i E/A (r = -0.290 P =
There was strong inverse correlation between BNP and LV-EF
in STEMI myocardial infarction, such as bettween BNP and E/A,
against cTnT there was not found signifikant correlation with LVEF and E/A in STEMI.There is no signifikant statistical difference
between BNP and cTnT in small and large infarct size.
Conslusion: A single BNP value at 96 hours after onset symptoms
of myocardial infarction proved useful for estimation of LV systolic
and dyastolic function. In direct comparison BNP disclosed a better
performance for estimation of LV-EF and E/A against cTnT. cTnT is
useful for diagnosis early myocardial demages in acute myocardial
infarction, suggesting an implementation of dual marker stretegy in
acute moyocardial infarction for diagnostic and prognostic work-up.
Dizdarevic-Hudic L.1, Kusljugic Z. 1, Barakovic F. 1, Smajic E. 1,
Bijedic A. 1, Isabegovic M. 1, Divkovic K. 1, Jasarevic E. 1
Clinic for internal diseases 1
University clinical centre Tuzla,
Bosnia and Herzegovina
Introduction: The aim of this study was to analyze ratio between
interleukin 6 (IL-6) and interleukin 10 (IL-10) in patients with acute
myocardial infarction (AMI) and stable angina pectoris as well as
correlation between IL-6 and IL-10 in AMI.
The total of 71 patients were enrolled in this study, 41 of them with
AMI (study group) and 30 with stable angina pectoris (control
group). The concentrations of cytokines were measured from blood
samples. Pro-inflammatory to anti-inflammatory cytokine ratio
was calculated by dividing concentrations of IL-6 with IL-10. In
statistical analyses we used descriptive statistics, normality tests and
analysis of correlation.
IL-6: IL-10 ratio is significantly higher in AMI than in stable angina
(P < 0,001). We found positive linear correlation between IL-6 and
IL-10 (r =0,43; p = 0,015).IL-6: IL-10 ratio is higher in AMI than in
stable angina.
Keywords: cytokines,interleukin 6, interleukin 10, antiinflammatory, pro-inflammatory, acute myocardial infarction.
Macić-Džanković A.1, Pojskić B.2
General Hospital ”Prim.dr Abdulah Nakaš” Sarajevo1,
Cantonal Hospital Zenica2
Uvod: U razmatranje je uzeto 187 pacijenata koji su pokazali
signifikantne električke promjene na ergometrijskom testiranju
prema Bruce I standardnom protokolu.Napominje se da ovi pacijenti
nisu ranije imali verificiranu koronarnu bolest odnosno preležani
infarkt miokarda.
Njih 103 (55,08%) je bilo muškog spola,a 84( 44,91 % ) su bile
ženskog spola.
Pozitivan scintigramski nalaz miokarda je pokazan kod 92 pacijenta
muškog spola( 89,3 %),te 61 pacijenta ženskog spola( 72,61 %).Na
koronarografiji su signifikantne luminografske promjene preko 50
% dokazane kod 89 pacijenata muškog spola( 86,4 ), te kod 54
pacijenta ženskog spola( 64,28 %).
Ovo ukazuje na relativno malu senzibilnost neinvazivnog
testiranja,posebno kod pacijenata ženskog spola,što treba uklopiti u
kliničku sliku,razmišljati o bolestima sitnih koronarnih sudova koji se
ne prikazuju koronarografijom,te o fenomenu vazospazma,posebno
kod pacijentica u perimenopauzalnom periodu.
Keywords: angina pektoris, ergometrija, scintigrafija miokarda,
Delalić Z.1
Centar za srce,
Klinički Centar Univerziteta u Sarajevu1
Bosna i Hercegovina
Uvod: U BiH evidentan je porast kardiovaskularnih oboljenja.
Vodeći uzroci smrti stanovništva u FBiH u periodu 2002-2006g
su bila oboljenja cirkulatornog sistema sa učešćem u ukupnom
mortalitetu 50%.
Cilj ovog rada je bio prikazati ukupan broj pacijenata hospitaliziranih
u Centru za srce i Klinici za bolesti srca i reumatizam KCUS, te
ocjeniti prednosti interventne procedure u rješavanju u odnosu na
tretman medikamentoznom terapijom,tj.Streptokinazom,zatim
korelirati dužinu bolesničkih dana hospitaliziranih pacijenata u
Centru za srce i Klinici za bolesti srca i reumatizam KCUS,kao i
prikaz prisutnosti rizik faktora kod hospitaliziranih pacijenata.
Pojskić B.1 , Džanković-Macić A.2 , Mehmedbašić V.1, Rošić A.1,
Badnjević A.1
Kantonalna bolnica Zenica1,
Opšta bolnica ”Prim.dr.Abdulah Nakaš” 2
Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Uvod: 24h EKG Holter monitoring (HM) je uredjaj koji treba da
registruje nepravilan rad srca.
Cilj rada: analiza rezultata holter monitoringa kod slučajnog uzorka
pacijenata pregledanih na odjelu kardiologije Kantonalne bolnice
Metod rada i pacijenti: Analizirano je 200 nalaza HM uzetih
slučajnim odabirom iz kartoteke Kabineta za HM Kantonalne bolnice
Zenica.Praćeni parametri su bili dob, spol, pojava patoloških nalaza
ritma i sprovodjenja te uticaj tih nalaza na daljnje kliničke odluke.
Rezultati: Pregledani su nalazi HM kod 200 pacijenata, od toga
je bilo 130 muškaraca i 70 žena, starosne dobi od 28 do 91 godine
života. Najveći broj pacijenata je bio u skupini od 61 do 70 godina(
28%) i u skupini 71 do 80 godina( 27%).Žene su bile brojnije u
mladjim a muškarci u starijim dobnim skupinama. Od ukupnog broja
žena, 37% je bilo u dobnoj skupini 51-60 godina, a 30% u skupini
61-70 godina.Najveći broj muškaraca je bio u skupini od 71-80 god
38% i 61-70 god. 28%.Indikacije za HM su bile nakon kardijalnog
aresta (7 pts), paroksizmalna fibrilacija atrija (16 pts), sinkopa(8
pts), aritmija na ergometrijskom testu (16pts) , palpitacije(22pts),
aritmija zabilježena na EKGu u miru(64pts), bradikardija (19 pts),
AV blok I, II ili III stepena (16pts), tahikardija(32pts).Kod 5(71%)
od 7 pts nakon aresta su nadjene ventrikularne tahikardije, R/T
fenomeni, kod 2 pts su ugradjeni ICD, 1 pts je imao u 2 navrata
rehospitalizaciju zbog ventrikularne tahikardije(VT). Kod 8
sinkopa nadjen je 1( 12%) AV blok III stepena,muškarac star 75
god.Pts upućeni zbog palpitacija su imali signifikantnu promjene
u ventrikularnim i supraventrikularnim ekstrasistolama kod 7(32%)
pts, sve su bile žene starosti 41-60 god, a 46-godišnja žena sa nalazom
nekoliko kratkih VT je imala naglu smrt 8 mjeseci nakon ove pretrage.
Kod 16 pts sa paroksizmalnom fibrilacijom atrija sinusni ritam je
bio u 50% slučajeva, a kod preostalih 8pts terapija je intenzivirana
uz kasnije ponavljane HM. Od 16 pts sa aritmijama zapaženim na
ergometrijskom testu 5pts(31%) je imalo ozbiljan poremećaj ritma
u vidu VT i R/T, uz intenzivniji medikamentozni tretman urgentno
su upućeni na koronarografiju koja je potvrdila ishemijsku bolest.
Kod 64 pts upućenih zbog aritmija snimljenih na EKGu u miru, 50
pts je imalo VES i SVES , većina 68% su bile žene, 56% su bili
hipertoničari, 16% je imalo proaritmičko djelovanje lijeka, a svi pts
su medikamentozno tretirani.Kod 19 bradikardija, 14(74%) je bilo
jatrogenih i korigovane su promjenom terapije,a 1 asimptomatski pts
je imao noćne pauze od 3 do 5s,što je smatrano urednim nalazom i
dalje je na praćenju. Od 16 pts sa raznim oblicima AV bloka, 7(44%)
je imao AV blok III stepena i njima je ugradjen pace maker.32 pts
upućena zbog tahikardija su imali uredan nalaz kod 18 (53%)pts, a
kod 47% pts su nadjeni VES i SVES aritmije.
Zaključak: Najveći broj pacijenata je upućen na HM zbog ambulantno
primijećene aritmije na EKGu snimljenim u miru, te anamnestičkih
podataka o tahikardiji.Životno potencijalno ugrožavajući nalazi su
bili kod manjih grupa pts koji su pregledani nakon kardijalnog
aresta ( 4%), sinkopa( 8%), AV bloka( 8%), bradikardija( 10%),
te palpitacija ( 11%) što je usmjerilo prema klinički aktivnom i
medikamentoznom tretmanu.Posebnu korist od ove metode su imali
pts sa paroksizmalnom fibrilacijom atrija gdje je nalaz direktno
uticao na doze antiaritmika, a ponovljeni nalazi su mogli potvrditi ili
osporiti ispravnost date terapije, te pacijenti sa jatrogeno izazvanom
bradikardijom ili s aritmijom zbog proaritmičkog djelovanja lijeka.
Keywords: Holter monitoring, aritmije, bradikardija, tahikardija
Bozkurt M.1 , Bilge M.2
Ankara Sincan Dr. Nafiz Korez Devlet Hastanesi 1 ,
Ankara Ataturk Egitim ve Arastirma HAstanesi 2
Introduction: Objective: The classical ECG pattern of early
repolarization syndrome consists of prominent idiopathic notch or
slur on the downsloping portion of the QRS complex, followed by a
diffuse upward ST-segment concavity concordant with the QRS and
a positive T wave in the same lead. Prevalance of ERS varies between
%1 and %5. Early repolarization, that is generally considered as
benign, was shown to be associated with idiopathic ventricular
fibrillation in recent studies. In this study we aimed to evaluate the
relationship of QT, QTc, Tpeak-to-end and Tpe (Tpeak-to-end/QT)
that are arrhythmogenicity indices on surface electrocardiogram
with the early repolarization syndrome.
Material and Method: Between 1 November 2008-31 June 2009,
we enrolled 32 consecutive patients that has the features of early
repolarization (4 females and 28 males) referred to Ankara Atatürk
Education and Research Hospital Cardiology Department and 32
healthy age, sex and level of physical activity-matched subjects (4
females and 28 males) that has normal findings on standard 12-lead
surface ECG. QT, QTc, QT dispersion, QTc dispersion, Tpeak-toend and Tpe (Tpeak-to-end /QT), RR intervals were obtained. Data
for continuous variables were examined with the Shapiro–Wilk test
to determine whether assumptions of normality were valid. Nominal
variables were analyzed by Exact Chi-square test. Statistical
significance was determined at a p value of <0.05.
Results: The group of early repolarization included total 32 patients
(4 women and 28 men) with a mean age of 36.5±13.5 and the control
group included 32 patients (4 women and 28 men) with a mean age
of 36.25±12.3. We paid particular attention to enroll patients without
comorbidities like hypertension, hyperlipidemia, diabetes mellitus
and smokingand with normal transthoracic echocardiography
examination. Among case subjects, those with early repolarization
has higher values of QT dispersion (42.00±11.897 vs 32.34±10.781,
p=0.001) and QTc dispersion (44.72±12.947b vs 35.81±12.127,
p=0.006) than those without early repolarization. Tpeak-to-end
(78.47±9.997 vs 74.53±13.225, p=0.184) and Tpe (Tpeak-to-end/
QT) (0.2241±0.02993 vs 0.2134±0.03359, p=0.208) were not
different between groups.
Conclusion: Our study demonstrates an increased interval of
QT dispersion and QTc dispersion among patients with early
repolarization. These results support that arrhythmias that are related
to a repolarization abnormality may be responsible for a proportion
of unexplained deaths, predominantly in young men, as reported
Keywords: repolarization, arrhythmogenicity, QT dispersion, Tp-e
Igic P.
Wisconsin Heart and Vascular Institute1
Wisconsin, USA
Introduction: Atrial fibrillation is the most common arrythmia
in adult population with considerable burden for those who are
affected. Antiarrythmic therapy has been the mainstay of treatment
for this condition, but recently, catheter ablation treatments have
been developed that are rapidly gaining acceptance as prefered
This presentation will review the latest in catheter ablation techniques
for atrial fibrillation.
Keywords: catheter ablation, atrial fibrillation
Mandic D.1 , Ćeklić L.1
Klinički Centar Istočno Sarajevo1
Bosna i Hercegovina
Uvod: U osnovi svih aterosklerotskih procesa je oštećenje I
disfunkcija endotela krvnih sudova . Mikro- I makrovaskularne
komplikacije koje su posljedica arterijalne hipertenzije su u direktnoj
vezi sa aterotrombozom, dislipidemijom, hiperkoagulabilnošću,
aktivacijom trombocita, vazokonstrikcijom što je sve posljedica
bioenzimatskih procesa koji se desavaju u samom endotelu. Značajnu
ulogu u ovom procesu ima renin-angiotenzin-aldosteronski sistem
(RAS) I dislipidemija.
Cilj naše studije je efekat kombinovane terapije antagonista
angiotenzina II –olmesartana (Menartan) I atorvastatina u liječenju
I prevenciji mikrovaskularnih I makrovaskularnih komplikacija kod
oboljelih sa esencijalnom arterijskom hipertenzijom.
Metod: U studiju smo uključili 15 pacijenata (7 muškaraca I 8 žene)
starosti od 45-55 godine koji su imali blagu arterijsku hipertenziju
(TA do 180/100 mmHg), uredan nalaz na srcu (EKG bez znaka
ishemijske bolesti srca I uredan ehokardiografski nalaz), umjerenu
hiperholesterolemiju ( holesterin u krvi do 9 mmol/L) I normalnu
glukoregulaciju. U terapiju smo uključili Menartan u dozi od 10-20mg
kao monoterapiju, I atorvastatin 20mg. Kod 3 pacijenta smo zbog
regulacije krvnog pritiska dodatno uključili diuretik hidrohlortiazid
I sedative. Pacijenti su edukovani da samostalno vode evidenciju
o visini krvnog pritiska dva puta dnevno. Laboratorijski nalazi su
ponavljani na 3 mjeseca, kao I kontrola EKG, ehokardiografski
nalaz na 6 mjeseci I nalaz očnog dna svakih 6 mjeseci.
Rezultati: U periodu od 12 mjeseci praćenja ovih pacijenata postigli
smo optimalnu regulaciju krvnog pritiska (prosječne vrijednosti
135/75 mmHg), regulaciju lipidemije (prosječne vrijednsoti
holesterina u krvi 5.4mmol/L), kao i optimalne parametre na EKG i
ehokardiografskommonitoringu. Nalaz očnog dna kod svih pacijenata
je bio u fiziološkim granicama, nije ukazivao na mikrovaskularne
promjene. U laboratorijskim nalazima nije bilo promjena u
enzimskom status jetre, kao I ostalih markera hipertenzivne bolesti.
Zaključak: Polazeći od publikovanih rezultata višegodišnjih
studija, ličnog iskustva naše pilot studije, kombinacija
antagonista angiotenzina II (Menartana) I statina, u kombinaciji
sa hidrohlortiazidom trebalo bi da predstavlja osnovni postulat
u pristupu liječenja blage do umjerene esencijalne arterijske
Keywords: esencijalna arterijalna hipertenzija, dislipidemija,
antagonisti angiotenzina II, atorvastatin.
Džemidžić J.1, Saračević A.2, Rašić S.1
Klinika za nefrologiju 1, Klinički Centar Univerziteta Sarajevo,
Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Centar za srce 2, Klinički Centar Univerziteta Sarajevo,
Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Uvod: Arterijska hipertenzija (AHT), dobro poznat i utemeljen
kardiovaskularni riziko faktor, u visokom procentu se javlja kako
kod pacijenata sa hroničnom renalnom insuficijencijom tako i kod
transplantiranih bubrežnih bolesnika. Kod uremičnih bolesnika je
jedan od najznačajnijih uzroka hipertrofije lijeve komore (HLK).
Cilj: Analizirati ulogu arterijske hipertenzije u remodeliranju lijevog
komore nakon transplantacije bubrega u prvoj posttransplantacionoj
godini komparirajući ehokardiografski nalaz prije i dvanaest mjeseci
nakon urađene transplantacije bubrega.
Pacijenti i metod: Retrospektivno-prospektivna studija u trajanju
od pet godina obuhvatila je pračenje 30 pacijenata sa bubrežnim
alograftom (19 muškaraca prosječne starosti 37,8±19,9 godina i 11
žena prosječne starosti 35,5±11 godina) u prvoj posttransplantacionoj
Svi podaci pacijenata: krvni pritisak, BMI, EKG,
laboratorijski nalazi ( krvna slika, minerali, urea kreatinin,kreatinin
klirens), kontrolisani su neposredno pred transplantaciju i u
jednomjesečnim intervalima do kraja prve posttransplantacione
godine. Ehokardiografski nalaz je urađen prije transplantacije i
jednu godinu nakon izvršene transplantacije bubrega.
Rezultati: Arterijska hipertenzija prije transplantacije je bila
zastupljena kod 86% pacijenta. Uredan ehokardiografski nalaz je
imalo 33% pacijenata, a 67% pacijenata je imalo ehokardiografske
znake hipertrofije lijeve srčane komore. Srednji arterijski krvi tlak
je signifikantno bio viši u grupi sa HLK (p=0,053), kao i u grupi
sa dijastolnom (p=0,0047) i sistolno-dijastolnom disfunkcijom
(p=0,0046). Korelaciona analiza između srednjih vrijednosti sistolnog
krvog tlaka i indeksa mase LK, kao i između srednjih vrijednosti
dijastolnog krvog tlaka i indeksa mase LK je pokazala signifikanto
pozitivan korelacioni odnos (p=0,0007 i p= 0,0142). Nakon prve
posttransplantacione godine, 63% pacijenata je pokazivalo normalan
ehokardiografski nalaz LK, dok je 37% pacijenata ostalo sa znacima
HLK. U obje ispitivane grupe pacijenata na kraju ispitivanja, nađena
je statistički signifikantna razlika između prosječnih vrijednosti
sistolnog krvog tlaka u odnosu na startne vrijednosti (p=0,015), dok
je statistička signifikantost između prosječnih vrijednosti dijastolnog
krvog tlaka na kraju ispitivanja u odnosu na startne vrijednosti nađena
u grupi sa HLK (p=0,013). Pozitivno remodeliranje LK, utvrđeno
ehokardiografski, na kraju ispitivanja nije pokazalo signifikantnu
korelaciju sa sniženjem prosječne vrijednosti sistolnog krvog tlaka
(p=0,171) i prosječne vrijednosti dijastolnog krvog tlaka (p=0,45).
Zaključak: Ovi rezultati potvrđuju da je remodeliranje LK nakon
uspješne transplantacije bubrega u prvoj posttransplantacionoj
godini složen proces zavisan od brojnih riziko faktora i da je
korekcija uremijskog statusa od prioritetnog značaja.
Ključne riječi: arterijska hipertenzija, hipertrofija lijeve komore,
transplantacija bubrega
Mott D., Vukic R., Mott M., Nisic Z., Brasnic D., Vuckovic M.
Županijska bolnica Orašje,
Privatna poliklinika “Nišić”,Brčko Distrikt,
Bosna i Hercegovina
Introduction: The loading-test may give precious data in the
detection of latent hypertension,so we can warn the patients in
time,and give them adequate advise and control.
Detection of latent hypertension and adequate treatment of it
prolongs the latent period and diminishes the possibility of an early
damage of cardiovascular system,the brain,kidneys and the eyes.
In our 3-year study we have load-tested 620 patients of which 173
(or 27,9%) had hypertensive reaction detected. None of them knew
about or haven’t had earlier detected hypertension.
Keywords: ergometric test , latent hypertension
Baškot B.
Clinic of nuclear medicine “Dr Baškot”
Uvod: Uprkos neospornim kliničkim vrednostima koronarografije,
značaj nađene stenoze i njen stepen-do okluzije može varirati u
odnosu na fiziološki značaj iste. Potreba za procenom fiziološkog
značaja angiografski nađenih stenoza je opšti klinički problem.
Prava procena stepena rizika koronarne aretrijske bolesti (KAB)
je važan klinički i prognostički znak. Mogućnost perfuzione
scintigrafije miokarda PSM) da dokaže i objektivizira prisustvo
ishemije i vijabilnost miokarda ispod koronarografski nađene
okluzije je od izvanredne važnosti, jer kliničar tada može odrediti
adekvatnu terapiju. Revaskularizacija koronarnih arterija je ključ
moderne strategije u tretmanu KAB. Koronarografija prikazuje samo
anatomsku procenu i ne može oceniti niti proceniti fiziološki značaj
lezije koronarne arterije. Procena lezije koja uzrokuje ishemiju je
ključ primene PSM (1, 2). Njena izuzetna vrednost je da predvidi i
identifikuje visoko rizičnog bolesnika kome može pomoći dodatna
Prikaz slučaja: Bolesnik muškarac u dobi 43 godine koji je
hospitalizovan u kao akutni infarkt miokarda (AIM) posterolateralne
lokalizacije. Nakon AIM urađen je ergometrijski test po Bruce
protokolu - negativan na ishemijsku bolest srca, a na MSCT (multi
slice CT) koronarografiji nema promena na koronarnim arterijama.
PSM je urađena po jednodnevnom protokolu i nađena je velika zona
rezidualne ishemije u zoni IM, po tipu culprit lezije posterolateralnog
područja od nivoa subapikalnih, pa do bazalnih preseka.
Na osnovu nalaza PSM indikovana je koronarografija radi procene
za revaskularizaciju. Koronarografijom je nađena okluzija ACx po
odvajanju OM grane, i diskretno se prikazuje u distalnim partijama
iz homo i heterokolaterala. Iz DKA se diskretno prikazuje distalni
deo Acx.. U istom aktu je urađena perkutana koronarna intervencija
(PKI) sa implantacijom stenta sa oslobađanjem leka (Taxus). Rano
nakon PKI (unutar dve sedmice) urađena je kontrolna PSM u cilju
procene terapijskog efekta i dobijen je normalan nalaz perfuzije
Determinisanjem i identifikacijom “živog” ali ishemičnog
miokarda po tipu culprit lezije, u zoni irigacije okludirane arterije,
omogućavamo najbolji terapijski izbor za pacijenta.
Ključne riječi :Koronarna arterijska bolest, perfuziona scintigrafija
miokarda, perkutana korornarna intervencija.
Međedovic S.1 , Fazlibegović E.2, Hadžiomerović M.2
Univerzitet “Džemal Bijedić” 1
Sveučilišna klinička bolnica Mostar2
Bosna i Hercegovina
Uvod: Kardiomiopatija znači “bolest srčanog mišića” praćena
oštećenjem funkcije miokarda i najčešće rezultira u poremećajima
srčanog ritma ili naprasnoj srčanoj smrti. Najnovija klasifikacija
kardiomiopatija je bazirana na specifičnim morfološkim i
funkcionalnim fenotipovima dok je sub-klasifikacija bazirana na
porodične i ne-porodične forme što vodi u genetičke determinacije
kardiomiopatija. Utvrđeni funkcionalni poremećaji ukazuju na
moguće mutacije koje uslovljavaju ove poremečaje koji su u vezi sa
kliničkim fenotipovima. Razumijevanje celularnih i molekularnih
događaja koji su izazvani kardiomiopatskom genskom mutacijom
daju nam nove fundamentalne informacije o biologiji i fiziologiji
miocita i kompletnog miokarda definirajući tako mehanizam puteva
koji vode u apoptozu miocita i naprasnu srčanu smrt.
Ove informacije bi mogle biti pohranjene u DNA biobankama koje bi
služile u buducnosti za tehnologiju i nauku medicinsko-genetičkog
razvoja. Kliničari će ovim imati novu alatku pomoću koje će moći
tačnije dijagnosticirati bolest kao i izračunati zdravstveni rizik
afektiranih familija.
Ključne riječi: kardiomiopatija, genetika, DNA biobanke
Brizić I,
Medicinski fakultet Mostar, SKB Mostar, Bosna i Hercegovina
Introduction: In this study, we examined and compared the effects
of red wine on isolated rats and guinea pigs hearts in basal and
ischemia-reperfusion conditions. Wine (0,01 – 3,0‰) induced a
significant vasodilatation of coronary arteries in guinea pig heart that
resulted in a disproportional increase of oxygen supply compared to
demand. In rat heart, appliance of wine did not change observed
parameters of heart function. Ischemia equally damaged both rat
and guinea pig heart function. Wine (1,0 ‰) decreased ischemiareperfusion injury of guinea pig and rat hearts, but protective effects
were considerably bigger in guinea pig hearts. A maximal recovery
of developed pressure values compared to baseline values were:
56 % for guinea pigs hearts exposed to wine, 43 % for untreated
guinea pig hearts, 39 % for rat hearts exposed to wine and 38 % for
untreated rat hearts. The contracture of myocardium was bigger in rat
heart and wine reduced contracture in both species. The guinea pig
hearts exposed to wine had bigger coronary flow, 15,89 ± 1,24 ml/
min/g before and 11,84 ± 0,94 ml/min/g after ischemia, in contrast
to the other groups that did not differ mutually, their coronary flow
was 11,54 ± 0,91 ml/min/g before and 6,64 ± 0,89 ml/min/g after
ischemia. Also, in guinea pig and rat hearts wine markedly reduced
duration of ventricular fibrillation during reperfusion.In summary,
the results of direct cardiovascular effects of wine on guinea pig
and rat-isolated hearts showed major differences between species
in both, basic and ischemia-reperfusion conditions. Therefore, the
uncritical extrapolation of the results from one species to another
could be misleading. That should be kept in mind, especially for
complex substances, such as wine, whose effects are achieved
through multiple pharmacological pathways.
Keywords: isolated heart, rats, guinea pigs, ischemia, reperfusion,
red wine
Isabegović M.1 , Brkić E.1 , Kušljugić Z.1, Baraković F.1, Smajić E.1,
Dizdarević- Hudić L.1, Bijedić A.1, Kovačević K.1, Jašarević E.1,
Karamujić I.1
Clinic for Internal medicine1
University clinical center Tuzla,
Bosnia and Herzegovina
Introduction: 52 year old man, admitted to the hospital with sudden
migrating chest pain. The interval of pain is approximately one hour,
followed with sweath, vomit and hypertension.
Risk factors: smoker, hypertension, family history of cardiovascular
After physical eximanation it was concluded that the patient’s
respiratory murmur was considerably weak. ECG: Sinus rhythm, f 80/
min, left axis deviation, signs of LV hypertrophia. Echocardiography
to verify evident moderate concetric hypertorphy and the regular
global contractility of left ventricul. Evident dilatation of ascending
aorthae with dissections signs, placed at the under arch with signs
of hard aortha’s insuffitiens. No signs of blood in pericardium.
Computerized tomographic scanning (CT) confirm dissection of
ascending aorta Stanford A. Emergency surgical intervention,
sternotomia medialis, bentall procedure Medical aortic valved graft,
tube replacement aortae ascedentis et arcus aortae, CABG x1 and
wrapping aortae ascendens. Acute aortic dissection is the great
clinical masquerader that can be misdiagnosed like almost any other
acute medical or surgical illness.
A high clinical index of suspicion is therefore imperative. Acute
dissection shoud be considered any time there is simultaneous acute
involvement of multiple diverse organ systems without an obvious
common explanation.
Keywords: chest pain, acute aortic dissection.
Kulić M.,Spužić M.1, Tahirović E.1, Mujačić V.1, Šošević A.1, Perva
Ćibo M.1, Zorman D.2
Centar za srce,
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu,
Bosna i Hercegovina1,
Klinički centar Ljubljana2
Uvod: Hipertrofična obstruktivna kardiomiopatija (HOCM) je
primarno oboljenje srčanog mišića koje se karakteriše simetričnom
ili asimetričnom hipertrofijom miokarda lijeve komore bez
prisustva neke druge sistemske ili srčane bolesti koja može da
izazove hipertrofiju miokarda lijeve komore. Cilj rada je prikazati
naša iskustva u tretmanu HOCM alkoholnom ablacijom. Materijal
i metode: U rad su bila uključena četiri pacijenta kod kojih je
ultrazvučnom metodom verificirana HOCM. Pacijentice su bile
ženskog spola, starosne dobi 47±21 godina, sa LVOTPGmean
46.75±19.9mmHg i zadebljanem IVSd 28.07±1.8mm. Alkoholna
ablacija urađena je po Sigwartovoj metodi. Rezultati: Kod sve četiri
pacijentice došlo je do pada gradijenata nad aortnom valvulom i to
na LVOTPGmean 24.4±23.2mmHg i smanjenje zadebljanja na IVSd
20±1.5mm te poboljšanja kliničkog stanja pacijenata. Kod jedne
pacijentice nakon jednogodišnjeg praćenja nije došlo do progresije
bolesti. Zaključak: Alkoholna ablacija pokazala se je kao uspješna
metoda u tretmanu hipertrofične obstruktivne kardiomiopatije.
Keywords: hipertrofična obstruktivna kardiomiopatija, alkoholna
Mustapić-Šantić K.1, Šantić Z.1, Kordić I.2
Poliklinika “Sunce”1
Dom Zdravlja2
Široki Brijeg,
Bosna i Hercegovina
Uvod: Bosna i Hercegovina je zemlja u tranziciji sa stalnim
porastom morbiditeta i mortaliteta od ishemijske bolesti srca.
Cilj sekundarne prevencije IM je provođenje mjera za suzbijanje
recidiva i progresije bolesti kod osoba s već klinički manifestiranom
koronarnom bolešću. Cilj rada je istražiti zastupljenost glavnih
čimbenika rizika za ishemijsku bolest srca, te provođenje
farmakološke terapije, kao mjere sekundarne prevencije IM u
poslijeratnom periodu u Širokom Brijegu. Praćeno je 69 bolesnika
( skupina ispitanika), koji su preboljeli IM od 1996.do19998.
godine(u neposrednom poslijeratnom periodu).Svi su u vrijeme AIM
liječeni na Internom odjelu KB Mostar, a nakon toga kontrolirani u
ambulanti interne medicine specijalističke ordinacije Sunce.Praćeni
su glavni čimbenici rizika(hipertenzija,dijabetes,hiperlipidemia,p
retilostipušenje),preporučena terapija na otpustu iz bolnice,te na
kontrolnom pregledu šest mjeseci poslije.Isti parametri ispitivani
su i u poredbenoj skupini,koju je činilo 66 bolesnika s preboljelim
AIM od 2004. do 2006. godine(kasni poslijeratni period),te je tako
praćena sekundarna prevencija kroz trend vremena.Rezultati:na
otpustu iz bolnice u skupini ispitanika bilo je 68,6% hipertoničara, u
odnosu na 45,8%u poredbenoj skupini, dijabetičara (26,1%:28,8%),
hiperkolesterolemije (73,9%:62,1%),pretilih (15,9%:27,3%), a
pušača (78,2%:44%).Na kontrolnom pregledu šest mjeseci poslije
u skupini ispitanika bilo je više hipertoničara(69,6%:78,3%), te
onih s povišenim kolesterolom(73,9%:87%).U poredbenoj skupini
šest mjeseci nakon odpusta došlo je do manje ili više značajne
redukcije svih ispitivanih čimbenika rizika, što je svakako u svezi
sa usvajanjem novijih preporuka i smjernica u provođenju mjera
sekundarne prevencije IM u vremenu u kojem je ispitivana poredbena
skupina.Tako je u farmakološkom liječenju u poredbenoj skupini
zabilježen značajan porast propisivanja i uporabe betablokatora
(86,9%) u odnosu na (56,5%)u skupini ispitanika,statina 84,8% u
odnosu na 0% u ispitnoj skupini na otpustu i 4,5% na kontrolnom
pregledu šest mjeseci poslije, te manja uporaba vazodilatatora i
antagonista Ca. Acetilsalicilna kiselina u obje skupine korištena je
u gotovo svih pacijenata.Zaključak: u neposrednom poslijeratnom
periodu kod bolesnika s preboljelim AIM u Širokom Brijegu,loše
su provođene mjere sekundarne prevencije IM, što se očitovalo
visokom zastupljenošću glavnih čimbenika rizika u ispitivanim
skupinama, te neadekvatnim farmakološkim liječenjem.U kasnom
poslijeratnom periodu sek. prevencija provođena je znatno bolje, ali
još uvijek nedovoljno dobro.
Ključne riječi: Sekundarna prevencija, IM, poslijeratni period
Džemidžić J.1, Saračević A.2, Rašić S.1
Klinika za nefrologiju, Klinički Centar Univerziteta Sarajevo1
Centar za srce, Klinički Centar Univerziteta Sarajevo, Sarajevo2
Uvod: Arterijska hipertenzija (AHT), dobro poznat i utemeljen
kardiovaskularni riziko faktor, u visokom procentu se javlja kako
kod pacijenata sa hroničnom renalnom insuficijencijom tako i kod
transplantiranih bubrežnih bolesnika. Kod uremičnih bolesnika je
jedan od najznačajnijih uzroka hipertrofije lijeve komore (HLK).
Cilj: Analizirati ulogu arterijske hipertenzije u remodeliranju lijevog
komore nakon transplantacije bubrega u prvoj posttransplantacionoj
godini komparirajući ehokardiografski nalaz prije i dvanaest mjeseci
nakon urađene transplantacije bubrega.
Pacijenti i metod: Retrospektivno-prospektivna studija u trajanju
od pet godina obuhvatila je pračenje 30 pacijenata sa bubrežnim
alograftom (19 muškaraca prosječne starosti 37,8±19,9 godina i 11
žena prosječne starosti 35,5±11 godina) u prvoj posttransplantacionoj
Svi podaci pacijenata: krvni pritisak, BMI, EKG,
laboratorijski nalazi ( krvna slika, minerali, urea kreatinin,kreatinin
klirens), kontrolisani su neposredno pred transplantaciju i u
jednomjesečnim intervalima do kraja prve posttransplantacione
godine. Ehokardiografski nalaz je urađen prije transplantacije i
jednu godinu nakon izvršene transplantacije bubrega.
Rezultati: Arterijska hipertenzija prije transplantacije je bila
zastupljena kod 86% pacijenta. Uredan ehokardiografski nalaz je
imalo 33% pacijenata, a 67% pacijenata je imalo ehokardiografske
znake hipertrofije lijeve srčane komore. Srednji arterijski krvi tlak
je signifikantno bio viši u grupi sa HLK (p=0,053), kao i u grupi
sa dijastolnom (p=0,0047) i sistolno-dijastolnom disfunkcijom
(p=0,0046). Korelaciona analiza između srednjih vrijednosti sistolnog
krvog tlaka i indeksa mase LK, kao i između srednjih vrijednosti
dijastolnog krvog tlaka i indeksa mase LK je pokazala signifikanto
pozitivan korelacioni odnos (p=0,0007 i p= 0,0142). Nakon prve
posttransplantacione godine, 63% pacijenata je pokazivalo normalan
ehokardiografski nalaz LK, dok je 37% pacijenata ostalo sa znacima
HLK. U obje ispitivane grupe pacijenata na kraju ispitivanja, nađena
je statistički signifikantna razlika između prosječnih vrijednosti
sistolnog krvog tlaka u odnosu na startne vrijednosti (p=0,015), dok
je statistička signifikantost između prosječnih vrijednosti dijastolnog
krvog tlaka na kraju ispitivanja u odnosu na startne vrijednosti nađena
u grupi sa HLK (p=0,013). Pozitivno remodeliranje LK, utvrđeno
ehokardiografski, na kraju ispitivanja nije pokazalo signifikantnu
korelaciju sa sniženjem prosječne vrijednosti sistolnog krvog tlaka
(p=0,171) i prosječne vrijednosti dijastolnog krvog tlaka (p=0,45).
Zaključak: Ovi rezultati potvrđuju da je remodeliranje LK nakon
uspješne transplantacije bubrega u prvoj posttransplantacionoj
godini složen proces zavisan od brojnih riziko faktora i da je
korekcija uremijskog statusa od prioritetnog značaja.
Ključne riječi: arterijska hipertenzija, hipertrofija lijeve komore,
transplantacija bubrega
Naser N.1, Brđanović S.2, Buksa M.2, Sokolović Š.2, Hodžić E.2
“Europharm” Polyclinic 1,
Clinic for heart diseases and rheumatism 2
CCUS, Sarajevo,
Bosnia and Herzegovina
Introduction: The aim of the presentaion is to highlight the main
aspects of Takotsubo cardiomiopathy in order on time dignosis and
treatmen to avoid the possible acute complication of this type of
Naser N.1, Brđanović S.2, Buksa M.2, Kušljugić Z.3, Hodžić E.2,
Sokolović Š.2
“Europharm” Polyclinic 1,
Clinic for heart diseases and rheumatism 2
CCUS, Sarajevo,
Clinical Center Tuzla3,
Bosnia and Herzegovina
Introduction: Coronary flow reserve has been evaluated in the
catheterization laboratory theatre and in nuclear medicine through
perfusion imaging. Only the last decade has coronary flow reserve
entered the echocardiography laboratory. The assesment of coronry
flow reserve by transthoracic echocardiography recently introduced
nto clinical practice with good results for the diagnosis of letf
descendinig artery disease and fairly promising results for posterior
descending coronary artery disease. By looking what is behind wall
motion, we may realize a sonographers dream and in particular, the
addition of coronary flow reserve to regional wall motion analysis
allows us to have in the same sitting-high specifity(regional wall
motion)and highly sensitive(coronary flow reserve) diagnostic
marker, with improvment in overall diagnostic accuracy.
Keywords: Coronary flow reserve, left anterior descending artery,
wal motion score index.
Šehović Š, Kacila M.
Heart Center,
Clinical Center University of Sarajevo,
Bosnia anad Herzegovina
Introduction: The surgical management of patients with moderateto- severe (3+) functional mitral regurgitation (MR) in patients
undergoing aortic valve replacement(AVR) for aortic stenosis
remains controversial. We sought to define the importence of
preoperative quantitative and semiquantitative echocardiografic
findings that may influence lack of improvement of preoperative MR
+3 after AVR in un attempt to provide surgical decision making.
Method: We evaluated all patients underwent isolated AVR for
aortic stenosis with concomitant functional moderate-to-severe (3+)
MR between 2005 and 2007.Data were collected retrospectively
through our institutional databank. Patients with identifiable
structural valve abnormalities or significant coronary artery disease
were excluded. Echocardiography analysis focused on quantitative
and semiquantitative parameters.
Results: After 90 days( mid-term follow-up ),respectively, MR was
improved in 46,7%(n=21 )of patients (changed grade+3 to +2),and
remained unchanged in more than a half patients , 53,3% (n=24).
Persistent postoperative +3MR was associated with ,male sex,
atrial fibrilation, diabetes mellitus, dislipidaemia. Predictive factor
of persistent postoperative MR +3 in our study were: pulmonary
artery systolic pressure >40mmHg(p<0,01), left atrial diameter
>45mm(p<0,01), vena contracta(>0,5cm), ERO >30mm2 (p < 0,01),
Rvol > 45ml/beat(p < 0,01). Our findings leading us to conclusion
that functional MR +3 will stay unchanged in 95,8% of patients after
AVR if at least two preoperative echocardiographic risk factors were
Conclusion: Functional preoperative MR 3+ does not improve in
majority of patients after isolated AVR. Identified preoperative
echocardiografic parameters may aid in selection of patients for
whom more aggressive surgical treatment is warranted. Moderate
to severe MR should be repaired or replaced at the time of aortic
valve surgery where at least two of predicted preoperative
echocardiographic parameters are present.
A multiparametric echocardiographic strategy based on the
association of quantitative and semiquantitave measurements is
better indicator than the existing single parametric approaches. From
nihilistic era where concomitant MR to severe AS was left alone,
we move into an era in which proactive surgery is recommended to
selected patients.
Keywords: Cardiac surgery, aortic valve, mitral regurgitation,
Kušljugić Z. 1 , Smajić E.1, Baraković F.1 , Karamujić I.1, Bijedić A.1,
Jašarević E.1, Kovačević K.1, Lukić S.2, Čaluk J.3, Avdić S.3
Klinika za interne bolesti, kardiološko odjeljenje 1 ,
Klinika za kardiovaskularne bolesti 2
BH Centar za srce3
Tuzla, Bosna i Hercegovina
Introdution: Aortic stenosis (AS) is the most common valvular
disease in the developed countries, after hypertension and coronary
heart disease and represents important medical problem. In the terms
of localization it can be: valvular, subvalvular and supravalvular.
Causes of obstruction could be congenital anatomical changes
(bicuspidal or unicuspidal valve) or acquired (rheumatic heart
disease) or degenerative changes of aortic cupsis (with or without
calcification). Calcific AS is the most common heart disease in the
developed European countries. In most European countries moderate
AS is present in 5% of the population over the age of 75 and severe AS
in 3%, half of them being asymptomatic. The decision to intervene
in asymptomatic patients with AS remains a source of hot debate,
so Working group of ESC made in 2008. The recommendations on
the management of the asymptomatic patient with valvular heart
disease. However, no clinical, hemodynamic nor echocardiographic
parametar is accepted as the first class recommendation for aortic
valve replacement in patients with severe asymptomatic aortic
Management of asymptomatic patients with valvular disease has
become a significant medical problem for two reasons. The first
reason is that diagnosis of asymptomatic patients is more frequently
made due to widely available echocardiography, and other reason
is that less invasive diagnostic procedures are more accessible and
that enables earlier diagnosis of these patients. Information relating
to the management of asymptomatic patients with valvular disease
are rather limited, which is why this topic is still subject of debates.
There are no specific guidelines for management of asymptomatic
patients with valvular heart disease, and recommendations can be
drawn only from the general guidelines that gave the ACC and
AHA, and few European national societies. However, published
guidelines are not always agreed because of the lack of randomized
studies and because of the constant progress of knowledge.
Therefore, the Working Group on valvular disease of ESC in
2008 made recommendations for management of asymptomatic
patients with valvular heart disease. Nevertheless, no clinical,
hemodynamic, or echocardiography parameter was found as a first
class recommendation for aortic valve replacement in asymptomatic
patients with severe aortic stenosis. Others suggest that the risk of
sudden cardiac death among these patients is less than 1% per year,
which is less than the risk of surgery treatment, and accorrding to
them it is advisible to wait for the appearance of symptoms in these
patients before surgery treatment. The fact is that sudden cardiac
death is a frequent event in symptomatic AS, and this represents the
most important issue when deciding for conservative treatment of
AS. Numerous studies have confirmed that the sudden cardiac death
is a rare event in asymptomatic AS. In the Scandinavian study, it
was announced that 7 of 99 patients have died waiting for surgery at
about 6 months, which left a significant dilemma for delay of surgery
in patients with asimptomatic aortic stenosis. The fact is that these
patients have severe LV hypertrophy and myocardial fibrosis, and
that such changes may become irreversible, and thus reduce survival
of patients after surgery, especially in patients with heart failure.
Conclusion: Echocardiography is still gold standard for diagnosis
and assessment of AS severity. In asymptomatic patients, in the
assessment of hemodynamic disease severity, a few diagnostic
procedures could be helpful: stress test of the heart and/or dobutamin
stress test, plasma concentration of brain natriuretic peptides, heart
catetherization, magnetic resonance imaging and CT of the heart.
There are no reliable guidelines for management of asymptomatic
patients with AS. The clearest indication for aortic valve
replacement is the onset of symptoms. All data indicate that early
surgical treatment is not recommended if benefit for patient is not
considered. Today there are attempts of percutane interventions on
aortic valve and transapical surgery if standard surgical operations
are contraidicated.
Keywords: asymptomatic aortic stenosis, diagnostic methods
Karamujić I.1, Kušljugić Z.1, Baraković F.1, Bijedić A.1, Smajić E.1,
Jašarević E.1, Alić E.1
Klinika za interne bolesti, kardiološko odjeljenje1
UKC Tuzla,
Bosna i Hercegovina
Introduction: A 66 year old patient was hospitalized on the Clinic
for Internal diseases on 8th January, 2010, because of choking and
stomach ace. Three days before addmitting in to the hospital, she felt
a strong headache, and after that, choking and stomach ache
For the past three years she has a treatment for diabetes, using
For the past ten years, she has a treatment for a high blood preassure.
Findings of cardiologists and ultrasonography of the heart from
5.8.2010.: Clinical examnination of the heart and lungs are neat.
Ultrasound of the heart: Concentric hypertrophy of the left ventricle,
with preserved global contractility of left ventricle. EF 65%. Mitral
valve has a neat separation of cusps, with insufficiency arounde one
plus. Aortic valve is trivelar, with no signs of failure. Pericardium
Status preasens:At admission, the patient was conscious,
communicative, and properly oriented. She was mobile, without
temperature, dyspnoic, ortopnoic. Fat.Auscultation of breathing
sounds were neat.Action of the heart was tachyarrhytmic, sounds
clear, systolic murmor. CP 110/min, TA 140/90 mm Hg.Abdomen
was palpatory soft, pain insensitive. Liver and splean could not
be palpated.Extremities had the proper physical findings.ECG on
admittion:Sinus tachycardia f 107/min, negative T waves in DII, DIII
and AVF, reduced R in V1-V3. During hospitalization, TA ranged
from 140-90 / 80-60 mm Hg.Ultrasound of the heart: Concentric
hypertrophy of the left ventricle, expressed hypokinesia of the front
wall. Global EF around 50%. PMZ at the top has hyperechoic shade
that would match to the part of the posteromedial papillary muscle
which, during the systole returns to the left atrium with resultant
mitral insufficiency level III/IV
And the speed is 5,5, m/s. TR 3,1 m/s with PAPS 50 mm Hg. Minor
fibrous changes of the aorta without hemodynamic significance.
Conclusion: Rupture of the posteromedial papillary muscle with
resultant of medium severe to severe MI and moderate pulmonary
hypertension. During the hospitalization she was treated with
antibiotics and intravenous diuretics, ACE inhibitors, B blockers,
anticoagulant therapy, translated into insulin. Cardiosurgeon was
consulted and the patient was transferred to Cardiovascular surgery
on 18.1.2010. The coronarography was done, and a normal coronary
arteries were registered. Reffered to “BH Centar za srce” where she
was successfully operated.
Keywords: myocardial infartion, complications
Omerkić E.1, Baraković F.2, Poljić A.3
Dom zdravlja Živinice1 ,
Univerzitetski klinički centar Tuzla2 ,
Ministarstvo za rad i socijalnu skrb Tuzlanskog kantona3
Uvod: Faktori rizika za nastanak iznenadne srčane smrti (ISS)
uglavnom su isti kao i za nastanak ateroskleroze i ishemijske
bolesti srca. U nastanku ateroskleroze i posljedično povećanog
kardiovaskularnog morbiditeta, mortaliteta i iznenadne srčane smrti
značajnu ulogu igraju i psihosocijalni faktori.
Cilj: Cilj rada je prikazati uticaj negativnh psihosocijalnih faktora
na nastanak iznenadne smrti.
Ispitanici i metode: U epidemiološkoj studiji prospektivnog karaktera
ispitano je prisustvo negativnh psihosocijalnih faktora u slučajevima
iznenadnih smrti u toku 2007. godine na teritoriji općine Živinice.
Rezultati: Broj osoba koje su umrle po tipu iznenadne srčane smrti
u 2007. godini iznosio je 94 ili 22,3% od svih umrlih. U 42,5%
slučajeva negativni psihosocijalni faktori su imali određenu ulogu u
nastanku ISS. U lošim materijalnim i socijalnim uvjetima živjelo je
19 (20,2%) osoba, u zadovoljavajućim 25 (26,6%), te u dobrim 40
(42,5%) osoba. U vrlo dobrim uvjetima živjelo je 7 (7,5%), dok je u
odličnim materijalnim i socijalnim uvjetima živjelo samo 3 (3,2%)
osoba. Među osobama muškog spola najviše je bilo penzionera – 32
(61,6%). Među ženama najviše je bilo domaćica – 37 (88,0%), od
kojih su 29 (69,1%) bile udovice. U obrazovnoj strukturi najviše je
bilo osoba s nižom stručnom spremom - 40 (42,5%). Nepismenih je
bilo 27 (28,7%), srednju stručnu spremu imalo je 15 (16,0%) osoba, a
samo njih 12 (12,8%) je imalo višu školsku, odnosno visoku stručnu
spremu i svi su bili muškarci. U 11 (21,5%) slučajeva iznenadnoj je
smrti, unutar jednoga sata, prethodio psihički stres.
Zaključak: Psihosocijalni faktori, kao što su siromaštvo, nizak nivo
obrazovanja, akutni i hronični stres, negativna emocionalna stanja
i socijalni konflikt, su u 42,5% slučajeva imali određenu ulogu u
nastanku ISS.
Ključne riječi: iznenadna srčana smrt (ISS), psihosocijalni faktori
Baškot B.1, Obradović S.2, Ristić-Angelkov A.2, Rusović S.2, Gligić
B.2 N.2, Markovć Lj.3, Jung R.4, Ivanović V.4, Mandić D.5
Private clinic for nuclear medicine »Dr Baskot« Belgrade1 ,
Clinic for urgent medicine MMA2 ,
Institute for radiology MMA3 ,
Institute for Cardiovascular Disease Sremska Kamenica, Novi Sad4
, Serbia
Hospital Kasindo, Istočno Sarajevo5 , Bosnia and Herzegovina
Introduction: The most important predictors of subsequent patients
outcome after Acute myocardial infarction are infarct size, left
ventricular ejection fraction, left ventricular volumes and presence
and extent of residual myocardial ischemia. All of these variables
can be directly determined trough scintigraphic approaches. The
presence and extent of myocardial ischemia are strong predictors of
bouth fatal and nonfatal cardiac events and improve risk stratification
beyound the information gleaned from clinical variables.
This is a case report of 66-years old mail, with myocardial infarction
anteroseptal localization. Myocardial perfusion imaging (MPI)
in this case was finding large zone of residual ischemia (culprit
lesion) within infarct zone. That has an important role in the risk
stratification after myocardial infarction, and indicate subsequent
therapeutic decision making, in this case elective PTCA cum stent
MPI has an important role in the initial evaluation and risk
stratification of patients surviving myocardial infarction in guiding
subsequent therapeutic decision making, and in monitoring the
benefits of these therapeutic measures.
Keywords: acute myocardial infarction, myocardial perfusion
imaging, percutaneous coronary intervention.
Džubur A.1, Džubur A.2, Dilić M.2, Pepić E.1
Medical Faculty Sarajevo1
Clinical Center University of Sarajevo2
Introduction: Quality of life can be defined as an individual’s
personal perception of his own position in life in comparison with
its objectives, within a value system that is accepted and installed
in their decision-making. It is a subjective experience of every
man, which undoubtedly depends on the objective circumstances
in which one lives (social, physical, occupational, environmental,
etc.), but also the personality of the individual, his experience of
real situations in which he lives, his system of values, expectations
and aspirations. The aim of this paper is to determine the differences
in quality of life of people who consume tobacco (suffering from
cardiovascular diseases) in relation to a group of non-smokers.
Method of work: The research was conducted on a sample of 68
respondents, of which half belonged to the group of non smokers
and half were smokers. All participants suffered from ischemic
heart disease. The research was conducted through a questionnaire
survey to test the quality of life SF-36 respondents who filled both
groups. The study was conducted at the level of primary health
care in the Canton of Sarajevo. The results are presented through
the 8 most important dimension of health issues using the 8 groups.
Groups include 2-10 questions, with each question provided with
answers, which are subsequently processed as standard. SF-36
questionnaire has 36 questions, of which 35 questions are grouped
into 8 dimensions: physical functioning, physical role, bodily pain,
general health, vitality, social functioning, emotional role, mental
health. The results show statistically significant differences in some
dimensions of quality of life between smokers and non-smokers
with cardiovascular disease.
Keywords: quality of life, tobacco smokers, cardiovascular diseases
Delić A.1, Čaluk J.1, Terzić I.1
Centar za srce BH1
Bosna i Hercegovina
Uvod: Prikazan je pacijent kod kojeg je, tokom perkutarne koronarne
intervencije, došlo do rupture desne koronarne arterije. Komplikacija
je uspješno tretirana okludiranjem arterije dilatacionim balonom.
Keywords: PCI, coronary artery rupture
Delić A.1, Čaluk J.1, Terzić I.1
Centar za srce BH1
Bosna i Hercegovina
Uvod: Prikazan je slučaj pacijenta kod kojeg se počela javljati
neadekvatna aktivacija implantiranog defibrilatora. Analizom se
ustanovilo da je uzrok poremećaja funkcije oštećenje elektrode.
Ključne riječi: automated implantable cardioverter-defibrillator
dysfinction, FIdelis electrode
Pavić L.
“Sunce” Clinics
Introduction: Cardiac computed tomography angiography (CCTA)
has emerged as a useful diagnostic imaging modality in the
assessment of coronary artery disease. However, the potential risks
due to exposure to ionizing radiation associated with CCTA have
raised concerns.
Doses of CCTA can differ significantly depending od the CT systems
and scanning protocols. Effective strategies to reduce radiation dose
are presented, together with our experience in dose reduction.
Keywords: CCTA, radiation
Hadžiomerović M., Šimović M., Zubac D., Benedeti S., Markešić A.
Internal clinic,
University clinical hospital,
Bosnia and Herzegovina
Introduction: Diaphragm hernia is caused by prolapse of abdominal
organs into the chest cavity through an diaphragm opening. Most
common type is hiatus hernia. Important symptom that appears in
diaphragm hernia is chest pain that radiates from bellow sternum to
scapula, nausea and vomiting. In this case report we will present a
74 year old female patient with chest pain, nausea and heart beating
by type of atrial fibrillation with ventricular response which has been
confirmed by 12 channels EKG. We have also done basic clinical
and laboratory tests that eliminated acute coronary incident. Chest
X-ray shows extreme elevation of both diaphragm leafs that entirely
covers heart with two distended aero liquid levels. Abdominal
ultrasound shows no signs of pathology. Abdominal X-ray done in
standing position shows small collection of gas in lower mediastinum
level. These by all means suggest that this belongs to a larger part of
herniated stomach. In left subdiaphragmal area there is a larger level
of fluid. That may most probably belong to the stomach (fundus).
Gastroscopy shows that stomach is prolapsed into the chest cavity.
After diagnostics we have established that all symptoms of this
patient were caused by large diaphragm hernia. The patient was
submitted to urgent surgical procedure.
Conclusion: This case report shows that similar symptoms may
occur in many different diseases.
Keywords: Diaphragmal hernia, diaphragmatic rupture, diagnostic
x ray radiology.
Isabegović M.1, Brkić E.1, Kušljugić Z.1, Baraković F.1, Smajić E.1,
Dizdarević- Hudić L.1, Kovačević K .1, Bijedić A.1, Jašarević E.1,
Karamujić I.1
Klinika za interne bolesti,
UKC Tuzla1
Bosna i Hercegovina
Uvod: Bolesnik 32 godine starosti, primljen sa znacima
kardijalnog zatajenja u smislu plućnog edema uslovljenog akutnim
miokarditisom u sklopu septičnog sindroma, uz radiološke znakove
bronhopneumonije i s difuznim kožnim promjenama po tipu StevensJohnsonovog sindroma.
Rtg pulmo /cor pri prijemu: Evidentna dilatacija srčane sjene koja
naginje trokutastoj formi uz stazne hiluse i masivnu infiltraciju
predominantno desnog pluća, mrljasto konfluentna. Kontrolni RTG
snimci pulmo/cor s postepenom i potpunom regresijom infiltrativnih
promjena uz evidentnu regresiju veličine srčane siluete do normalne.
Ultrazvučni nalaz srca pri prijemu: umjerena dilatacija komornih
kaviteta uz naznačenu hiperehogenost miokarda i globalnu
hipokineziju.EF 30%. Evidentna 2+ mitralna, te blaga trikuspidalna
i pulmonalna insuficijencija. Ne uočavaju se vegetacije. Uočava
se blaga aortna insuficijencija. Perikard- minorno perikardno
raslojavanje. Kontrolna svakodnevna ehokardiografska evaluacijaUočava se postepena regresija dilatacije srčanih šupljina do potpune
normalizacije uz oporavak sistolne funkcije do EF 55%. Evidentna
zaostatna blaga aortna insuficijencija (1-2+) iz razloga srasle
komisure između desnog i lijevog aortnog zaliska koji uslovljava
ponašanje aortne valvule kao bivelarne. Miokard u cjelosti
hiperehogen uz minorni perikardni izljev.
Laboratorijski parametri pri prijemu: CRP vrijednosti 135,4, CTNI
8,94; CK 246; MMB 4,0, D- dimer- pozitivan (754), metodom ELISA
za detekciju antikardiolipinskih antitijela rezultat je pozitivan, u
kulturi sputuma izolovane bakterije identificirane su kao: Klebsiella
species i Enterobacter species. Kontrolna kultura sputuma: Izolovana
bakterija Klebsiella pneumoniae uz ostale laboratorijske nalaze u
referentnim vrijednostima. Vjerovatni etiološki uzrok je Klebsiella
species (izolovana iz brisa grla i sputuma). Na intenzivnu terapiju
(kortikosteroidi, imunoglobulini, albumini, dvojna antibiotska
terapija, dopaminergik, diuretici) dolazi do potpunog povlačenja
kožnih promjena i regresije pneumoničnih infiltrata uz kardijalnu
Ključne riječi: Akutni miokarditis, Stevens-Johnsonov sindrom,
septični sindrom.
Mott D.1, Pavljasevic Z.1, Vukic R.1, Mott M.1, Lukic S.2 , Hajric R.2
Zupanijska bolnica Orasje1 ,
Klinika za kardiovaskularne bolesti2
UKC Tuzla,
Bosna i Hercegovina
Introdution: In spite of the significant improvement in the work
and in the education of physicians,pediatricians and internists,atrial
septal defect(ASD) can remain undetected until mature age.
In our work we have presented a case of a pregnant 30-year old
woman who was sent to cardiac examination arhythmias and
ASD is suspected and confirmed with further cardiac examination.
Patient was under cardiac and gynecological control, and gave birth
to a healthy female child.
Keywords: Atrial septal defect
Spužić M., Kulić M., Tahirović E., Mujačić V., Šošević A., Ćibo M.
Centar za srce,
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu,
Bosna i Hercegovina
Uvod: Koronarne arterijske fistule su kongenitalne ili stečene
abnormalnosti, a predstavljaju komunikaciju između koronarne
arterije i srčane šupljine ili nekog krvnog velikog suda. Veoma su
rijetke sa incidencom od 0.13% do 0.22% kod pacijenata koji su
podvrgnuti koronarografiji srca. Večina koronarnih arterijskih fistula
drenira se u desnu srčanu komoru dok je veoma mali broj onih kojih se
drenira u lijevu komoru. Pacijenti su obično bez simptoma, međutim
kod pojedinih pacijenata mogu se javiti simptomi slični angini
(bilo stabilnoj ili nestabilnoj), dispneji, srčanom zatajenju, potom
poremećaji srčanog ritma ili mogu dovesti do razvoja infektovnog
endokarditisa. Liječenje koronarnih arterijskih fistula je preporučeno
za one pacijente koji imaju simptome ali i one koji su bez simptoma
a koji imaju rizik od razvoja komplikacija. Moguće terapijske opcije
su kardiohirurška korekcija i transkateterska embolizacija. U ovom
radu prikazaćemo naša iskustva sa koronarnim arterijskim fistulama.
Keywords: koronarne arterijske fistule
Čaluk J.1, Terzić I.1, Osmanović E.1, Baraković F.2, Kusljugić Z.2,
Delić A.1
BH Heart Center Tuzla1 ,
University Clinical Center Tuzla2
Bosnia and Herzegovina
Introduction: A prospective study was conducted to compare direct
coronary stenting to stenting with predilatation. The patients were
randomized into two groups similar in age, sex, coronary stenosis
intensity, implantation pressure, and types of coronary stents used.
Direct stenting is characterized by significant reduction in fluoroscopy
time, intervention costs, and radiocontrast comsumption. There were
no significant differences in terms of major adverse cardiac events,
myocardial enzyme concentrations, ECG changes, or coronary
stenosis reduction.
Conclusion: direct stenting is more efficient method of percutaneous
coronary intervention compared to stenting with predilatation, with
equal patient safety.
Keywords: stent, coronary disease, interventional cardiology, direct
Baskot B.1
Clinic for nuclear medicine “Dr Baškot” 1
Introduction: One of the most powerful uses of myocardial perfusion
imaging (MPI) is the evaluation of the risk for future events in patients
with known coronary artery disease. High-risk scintigraphic findings
under occluded coronary artery were determined revascularization.
This is a case report of 44-year old male suffered by myocardial
infarction, with high-risk scintigraphic finding under occluded
coronary artery (ACx). MPI finding determinate and indicate
percutaneous coronary intervention (PCI). Early after PCI we uses
PMI for determinate successful of therapeutic effects.
Case report: We presented a case of 44-years old male hospitalized
in November 2006 because of the acute myocardial infarction
inferoposterior localization. In the hospital condition, before
discharged we performed exercise stress test with no evident of
ischemia. One mounth after discharged from hospital, in the ambulance
condition we were performed MPI by SPECT scintigraphy, after
„normal finding“ on the multi-slice CT coronarography performed
after discharged also, in the determinate salvage myocardium in the
infarction zone. Patient was submitted to 2 iv. injections of 99mTcMIBI, one in a peak pharmacologic stress test with concomitant low
level exercise - DypEx (dipyridamole 0.56 mg/kg iv. during 4 min.+
low level exercise 50 W by bed bicycle next 5 minutes) and the
other at rest 3 hour after in the rest study. Images of the heart were
taken; 15 min after injections for the stress studies, and 30 minutes
after injections for the rest study, using an Orbiter Siemens gamma
camera, which was fitted with a low energy, all purpose collimator,
and connected with a dedicated Microdelta computer system. We
founded large zone reversible ischemia (determined culprit lesion)
within infarct zone and indicated coronarography with invasive
Immeditaely after MPI coronarography finding was occluded ACx
coronary artery. Because of the positive results of the MPI and
finding culprit lesion within infarct zone, the PCI of the occlusion
was indicated to be done within same act with the TAXUS stent
implantation. PCI with stent implantation was done in the end of
December 2007 with optimal results. On the end of January 2007.
we were performed control diagnostic study MPI to determine
therapy efect. We performed SPECT myocardial scintigraphy with
same condition as the first one. Diagnostic finding of myocardial
perfusion was normal, with no scar tissue presentation after
myocardial infarction.
Keywords: Coronary artery disease, myocardial perfusion imaging,
percutaneous coronary intervention
Šehović Š., Kacila M., Memišević N., Lazović Z., Berberović B.
Centar za Srce, KCUS, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
The surgical management of patients with moderate- to- severe (3+)
functional mitral regurgitation (MR) in patients undergoing aortic
valve replacement(AVR) for aortic stenosis remains controversial.
We sought to define the importence of preoperative quantitative
and semiquantitative echocardiografic findings that may influence
lack of improvement of preoperative MR +3 after AVR in un
attempt to provide surgical decision making.
We evaluated all patients underwent isolated AVR for aortic stenosis
with concomitant functional moderate-to-severe (3+) MR between
2005 and 2007.Data were collected retrospectively through our
institutional databank. Patients with identifiable structural valve
abnormalities or significant coronary artery disease were excluded.
Echocardiography analysis focused on quantitative(PISA,RF ERO)
and semiquantitative parameters.
RESULTS: After 90 days( mid-term follow-up ),respectively,
MR+3 was improved in 46,7%(n=21)of patients ( decreased to
an MR grade of +2),and remained unchanged in more than a half
patients , 53,3% (n=24).
Persistent postoperative +3MR was associated with ,male sex, atrial
fibrilation, diabetes mellitus, dislipidaemia.
Predictive factor of persistent postoperative MR +3 in our study
were: pulmonary artery systolic pressure >40mmHg(p<0,01), left
atrial diameter >45mm(p<0,01),ERO >25mm2 (p < 0,01), RF >
40% (p < 0,01).
Our findings leading us to conclusion that functional MR +3 will
stay unchanged in 95,8% of patients after AVR if at least two
preoperative echocardiographic risk factors were present.
Functional preoperative moderate to severe MR 3+ does not improve
in majority of patients after isolated AVR.
Identified preoperative echocardiografic parameters may aid in
selection of patients for whom more aggressive surgical treatment
is warranted.
Moderate to severe MR should be repaired or replaced at the time
of aortic valve surgery where at least two of predicted preoperative
echocardiographic parameters are present.
A multiparametric echocardiographic strategy based on the
association of quantitative and semiquantitave measurements is
better indicator than the existing single parametric approaches.
From nihilistic era where concomitant MR to severe AS was
left alone, we move into an era in which proactive surgery is
recommended to selected patients.
Keywords: Cardiac surgery, Aortic valve,Mitral regurgitation,
Bešlagić V.
Klinika za Radiologiju KCUS
INTRODUCTION: Cerebrovascular disease is major cause
of morbidity and mortality particularly in developed countries.
There is significant association between the presence of carotid
atherosclerosis and cerebral infarction. Diagnosis of extra-cranial
carotid disease is therefore very important. Ultrasound provides an
accurate, relatively quick method for the assessment of the carotid
arteries. With modern ultrasound equipment, together with careful
technique diagnosis of carotid atherosclerosis should be achieved
accurately in the vast majority of cases.
PROBLEM: Association between carotid and coronary artery
disease is well recognized. Significant atherosclerotic narrowing
of the coronary and carotid circulation frequently occurs
simultaneously. Common etiology is reason for that. Possibility
of cerebral complication following cardiac surgery is well known
fact. Screening for carotid artery disease before cardiac surgery
will provide information for assessment of surgical risk. A good
screening examination has low risk and is a accurate, economical,
and rapid. Duplex kolor Doppler imaging has been widespread
tool for preoperative carotid screening in cardiac surgery patients.
Complete duplex kolor Doppler is time consuming procedure and as
such less than perfect screening tool. Power Doppler has the same
examination characteristics as duplex kolor Doppler. It is about equal
in diagnostic accuracy across abroad range of disease severities as
duplex kolor Doppler and less time consuming.
PURPOSE: Purpose of this study is: to evaluate duplex Doppler
in detecting carotid stenosis in cardiac surgery patients, to evaluate
power Doppler in detecting carotid stenosis in cardiac surgery
patients, to compare duplex kolor Doppler and power Doppler
findings in same patients, to make a statistic analysis of duplex kolor
Doppler and power Doppler findings, to assess the use of power
Doppler imaging as a screening tool for carotid artery stenosis in
preoperative evaluation of cardiac surgery patients.
PATIENTS AND METHODS: We surveyed 100 patients admitted
for coronary artery bypass at University Clinical Center Sarajevo.
All patients were under surveillance of cardiologist with previously
done coronarography. Imaging methods performed in all patients
were power Doppler imaging and duplex kolor Doppler imaging.
Carotid studies were done by linear probe with power Doppler
and duplex kolor Doppler capabilities. The criteria for technically
adequate examination were: both internal carotid artery and the
common carotid artery were well depicted and lumen was assesses
appropriately. Sagital and transverse images of the right and left
common carotid artery were obtained.
RESULTS AND CONCLUSIONS: Power Doppler is valuable
method in detecting carotid stenosis. As a screening tool is low
risk, fast, cost effective method with accurate results. There is no
clean consensus as to correct screening procedure to identify the
patients undergoing cardiac surgery, who are at the greatest risk of
stroke because of the presence of significant carotid artery stenosis.
Reduction in cerebral complication could be achieved by screening
the whole cardiac surgical population. With the development of
power Doppler we may have identified an effective tool to screen
for carotid artery stenosis.
Ademović E.1, Čavaljuga S.1, Ibrahimović L.1, Čelik D.1, Gerc V.2
Department of Epidemiology and Biostatistics, Faculty of Medicine,
University of Sarajevo 1
Clinic for heart disease and rheumatism, Sarajevo 2
Use of beta-blockers, if for no contraindications, within seven days
after myocardial infarction and the continuous application of a period
of several months to three years has shown in many randomized
clinical trials the reduction of total mortality, reinfarction, sudden
cardiac death for 20-30 %.
The aim of this study was to review medical records of hospitalized
patients with acute myocardial infarction (AMI) to determine
the prevalenc of beta-blockers use in the treatment of secondary
prevention of myocardial infarction in relation to patient age, ejection
fraction, cardiac muscle and day of inclusion in the therapy.This was
a cross-sectional study that included patients with ST and non-ST
AMI hospitalized in Clinic of cardiovascular diseases KCUS in the
period January-June 2005. Data were collected from the patients
history, echocardiographic fndings of heart and temperature charts
with emphasis on the use of beta-blockers (atenolol, metoprolol, and
carvedilol). After reviewing the medical records (1140) were found
in 224 (19,73%) patients with AMI of whom 28 (12.9%) were fatal,
which were excluded from further processing.
The mean age of 196 patients was 62.5 (SD ± 11.6) years, with 45.9%
over 65 + years, 62.8% of men and a statistically signifcant higher
rep resentation of women over the age of 65 + years ( 15,97; p<0,05).
Beta-blockers along with other therapy were applied in 82.1% of
patients, and within seven days after AMI in 63.8% (atenolol 4.8%,
36.0% metoprolol, carvedilol 59.2) In relation to the age of patients
beta-blockers were sig
nifcantly less applied in patients over 65 + years ( 13,669; p<0,05).
In 185 patients underwent echocardiographic fndings of heart and
in comparison to cardiac ejection fraction (EF), no statistically
signifcant differences in the use of beta blockers were found (EF
<35% in 64.3%, EF 35-50% in 68.4% and EF >50 in 63.2%; 0.539,
According to these results, beta-blockers within seven days after
AMI were applied in 63.8% of patients, no signifcant differences in
the application in relation to the ejection fraction cardiac muscle, but
with signifcantly lower use in elderly patients 65 + years.
Keywords: beta blockers, acute myocardial infarction, ejection
Branislav B.1, Obradović S.2, Ristić-Angelkov A.2, Rusović S. 2,
Gligić B.2 N.2, Jung R.4, Ivanović V.4, Mandić D.5
Ordinacija za nuklearnu medicinu “Dr Baškot” Beograd1 ,
Klinika za urgentnu medicinu VMA2 ,
Institut za radiologiju VMA3 , Srbija
IKVB Sremska Kamenica4 ,
Bolnica Kasindo, Istočno Sarajevo5
Uvod: Detekcija zona rezidualne ishemije u zoni infarkta neposredno
nakon akutnog infarkta miokarda (AIM) je klinički jako važan
podatak u identifikaciji bolesnika sa visokim rizikom za buduće
neželjene srčane događaje tipa IM/srčane smrti, a i u selekciji
pacijenata koji će imati veliku korist od revaskularizacione procedure
tipa perkutane korornarne intervencije (PKI). U dijagnostici takvih
ishemija u proceni oštećenog miokarda se upotrebljava nekoliko
ne invazivnih dijagnostičkih metoda. Najčešće upotrebljavan
test je test fizičkog opterećenja uz praćenje EKG promena, ali je
njegova dijagnostička tačnost limitirana. Kombinovani ergotest sa
perfuzionom scintigrafijom miokarda (PSM) je mnogo precizniji i
tačniji metod u identifikaciji rezidualnih ishemija, no maksimalan
test fizičkog opterećenja nije izvodljiv kod mnogih bolesnika
nakon AIM. Sada se u svetu upotrebljava PSM uz farmakološki
test opterećenja kao alternativna metoda za funkcionalnu procenu
KAB kod bolesnika sa ili bez AIM. PSM ima veoma važnu ulogu
u inicijalnoj proceni stepena rizika u zoni infarkta kod bolesnika
neposredno nakon AIM, radi selekcije bolesnika koji će imati
najveću korist od hirurške revaskularizacije, kao i praćenju takvog
terapijskog efekta
Ključne riječi: akutni infarkt miokarda, perfuziona scintigrafija
miokarda, perkutana koronarna intervencija
Šošević A, Spužić M, Kulić M, Mujačić V, Čibo M, Tahirović E.
Heart Center,
Clinical Center University of Sarajevo1
Bosnia and Herzegovina
Acute coronary syndrome (ACS) is one of the most common reasons
for hospitalization and encompasses unstable angina pectoris
and acute myocardial infarction. Today, the optimal therapeutic
approach to ACS is percutaneous coronary intervention (PCI), under
the condition that it has not passed more than 90 minutes from the
patient’s admission to the emergency service to the beginning of the
PCI. In this study, we present our experience in performing primary
PCI as a therapy for ACS. Between the years 2006 and 2009 , in Heart
Center of Clinical Center of University in Sarajevo 292 primary PCI
procedures were performed. The total number of coronarographies
was 4244 in the same period. In 189 (64,7%) cases both dilatation
of the coronary arteries and implantation of stent(s) were performed
, in 11(3,8%) cases dilatation was done only, whereas in 92 (31,5%)
cases diagnostical procedures were done only. Advancement in the
medical care system for ACS which includes fast diagnosis and
transport to a PCI center, as well as development of these centers,
in the future will contribute to solving every ACS case with primary
Keywords: acute coronary syndrome, primary percutaneous
coronary intervention
Kulić M, Mujičić E, Gorani D, Šošević A, Tahirović E, Spužić M.
Heart Center,
Clinical Center University of Sarajevo
Bosnia and Herzegovina
Introduction: Coronary artery spasm is one of the well-known
causes of anginal chest pain. We presented the case of prolonged
spasm of the left anterior descending coronary artery which
happened during coronary angiography leading to pulse less state
and low blood pressure with syncope and appearing of ventricular
fibrillation on ECG. During one hour of successful cardiopulmonary
resuscitation, the patient had again normal pulse and blood pressure.
Coronary angiography performed immediately after DC’s showed
normal coronary angiogram. After two days the patient left the
hospital without brain disorders.
Keywords: coronary artery spasm, cardiopulmonary resuscitation,
coronary angiography.
Uvod: Premda je fenomen reverzne redistribucije(RR), odnosno
pojave defekata na redistribucijskoj slici u regiji početnog
normalnog ili gotovo normalnog nakupljanja, opisan kod različitih
stanja većina je opažena u koronarnih bolesnika i to postinfarktnih
nakon trombolitičke terapije. Unatoč brojnim radovima mehanizam
nastanka i kliničko značenje su ostali nejasni.
Metode i rezultati: U presječnu studiju je uključeno 61 ispitanika
sa signifikantnim suženjima barem jedne koronarne arterije. Svim
ispitanicima je urađen troponin i CKMB, UZV srca sa parametrima
ejekcijske frakcije, pokretljivosti i dijastolne funkcije, perfuzijska
scintigrafija s Tl201. Tijekom jednogodišnjeg praćenja bilježene
su nove ishemičke atake. Ispitanici su podijeljeni u dvije grupe: 1.
grupa sa razvijenim kolateralama (Rentrop drugog i trećeg stupnja)
u regiji koja na scintigramu pokazuje fenomen RR-a (n:25) 2. grupa
sa razvijenim kolateralama bez RR-a na scintigrafiji (n:36).
Prva skupina ispitanika pokazuje znacajno bolje funkcionalne
parametre: ejekcijsku frakciju, pokretljivost zida te dijastolnu
funkciju uz istovremeno znacajno brzi povratak biomarkera u
normalne vrijednosti. Učestalost i broj novih ishemickih ataka
znacajno je nizi kod prve skupine.
Zaključak: Koronarni bolesnici sa koronarografski dokazanim
kolateralama i scintigrafskom slikom reverzne redistribucije (RR)
u regiji kolaterala pokazuju značajno bolje pobrojane parametre
funkcionalnosti te značajno brži povratak biomarkera referentnim
vrijednostima u odnosu na slučajeve sa razvijenim kolateralama
bez RR-a, pa je moguće govoriti o RR-u kao scintigrafskoj mjeri ili
kriterijima funkcionalnosti kolaterala kao i scintigrafskom stupnju
oštećenja miokarda.
Ključne riječi: Reverzna redistribucija; perfuzijska scintigrafija s
Tl-201; koronarna arterijska bolest; kolaterale
Ibrahimović J, Begić H.
Klinika za dječije bolesti1
UKC Tuzla,
Bosna i Hercegovina
Introduction: Complete or d-transposition of the great artery
(d-TGA) is the most common cyanotic, life threatening congenital
heart disease (CHD) in children. The incidence is estimated at 1 in
3500-5000 live births. The reason for necessity of the organisated and
systematic approach to this health problem are very high mortality
rate in untreated children (approximately 30 % in the first week, 50
% in the first month and 90 % in the first year), and high survival rate
in the treated children.
The aim of this study was evaluation of diagnostic and therapeutic
measures of d-TGA in children at Tuzla canton area.
Methods: By the analysis of Medical documentation at Pediatric
clinic in Tuzla, we have analysed the frequency, diagnosis, treatment
and outcome in children with d-TGA from 01.01.1994 to 31.12.2009.
Results: During 15-year follow-up period from 84473 liveborn
children in Tuzla canton area, in 818 were diagnosed CHD. d-TGA
were diagnosed in 27 (3,3 %) children (17 male and 10 female).
Prenatal diagnosis of d-TGA was not made. Diagnosis was
established in the mean age of 5,5 days, with statisticaly significant
improvement after year 2000 (mean age 1,75 days), when congenital
screening for CHD started in Tuzla canton area. Prostaglandin was
used in 18 children, balloon atrioseptotomy was made in only 1
child. Cardic surgery was performed in 11 (40,7 %) children. Out
of a total number of 27 children, 19 (70,4 %) of them died. Death
occured in 16 surgical untreated and in 3 operated children. Number
of operated children was significantly increased and mortality
rate decreased from year 2007, when cardiac surgery treatment of
children with critical CHD in Federation of Bosnia and Herzegovina
was solved systematicly.
Conclusion: Results of the investigations are showing that frequency
of d-TGA in this study is similar to those in literature. Screening
for CHD significantly improved age of the postnatal diagnosis in
children with d-TGA. Measures of improvement of surgical treatment
in Federation of Bosnia and Herzegovina has significantly decreased
the mortality rate of those children. Results are also showing deficit
of prenatal diagnosis of CHD which requires measures aiming to
improve the survival rate in children with critical CHD.
Keywords: d-transposition of great arteries, diagnosis, treatment,
Mulić-Bačić S.1, Antić D.1, Križić M.1, Hajdarović A.1, Kušljugić
Baraković F.1
Clinic for Internal Medicine,
University Clinical Center Tuzla1
Bosnia and Herzegovina
Introduction: Systemic lupus erythematosus (SLE) is a prototypic
inflammatory disease, unknown etiology, with various clinical
aspects and prognosis attacking, among others, a vascular system.
This is particularly troublesome among young female patients
with systemic lupus erythematosus, who would be protected from
atherosclerosis if they were without lupus. Traditional cardiovascular
risk factors are important but however the increased risk of coronary
and cerebral disease cannot be fully accounted to them. Atherogenesis
is an active inflammatory and immune-mediated process.
Objectives: A case-controlled study has been conducted on patients
with systemic lupus erythematosus in order to examine the presence
of atherosclerotic disease.
Methods: In 35 patients with SLE (diagnosed according to the revised
ACR criteria from 1997) aged 37.67 ± 9.96 and 20 matched controls
carotid ultrasonography was performed, as well as an assessment for
the presence of traditional cardiovascular risk factors. Their disease
lasted for approximately 3.8 ± 4.51 years. The patients were also
evaluated with the respect to their clinical and serologic findings,
inflammatory parameters and the treatment of disease.
Results: The presence of traditional risk factors for cardiovascular
disease was similar among patients and controls. In a multivariate
analysis that included age, hypertension status, diabetes status,
smoking status and fasting cholesterol level, only age and serum
cholesterol level were independently associated with atherosclerosis.
Atherosclerosis (carotid plaque) was more prevalent among patients
than in controls (5.5% vs. 0%; p<0.01) as well as the intima-media
thickness (5.5% vs. 4%; p<0.05).
Conclusion: Atherosclerosis occurs prematurely in patients with
systemic lupus erythematosus. The clinical profile of patients with
lupus and atherosclerosis suggests a role for disease – related factors
in atherogenesis and underscores the need for trials of more focused
and effective anti-inflammatory therapy.
Keywords: Systemic lupus erythematosus, Atherosclerosis, Risk
Brđanović S.1, Durak-Nalbantić A.1, Arslanagić A.1, Bukša M.1,
Loza V.1, Naser N.2, Hondo Z.1
Klinika za bolesti srca i reumatizam,
KCU Sarajevo1 ,
Poliklinika “Eurofarm” Sarajevo2
Introduction: Inadequate balance between the need and level of
blood supply in myocardium is a pathophysiological substrate of
coronary artery disease.The diagnostic workup of coronary patient
requires an exact evaluation by exercise tolerance testing as a noninvasive diagnostic method and coronary angiography as an invasive
diagnostic method.
The goal of this study is evaluation of parameters of the coronary
disease obtained by the exercise test, as a non-invasive method
and correlation with parameters obtained by coronarography as
an invasive diagnostic method, determining of interrelation and
diagnostic value of the exercise test in detecting and assessing the
degree of the coronary disease stege.
Patients and methods:The study investigated 183 adult subjects of
both genders, who were subjected to the exercise testing as a part of
the clinical cardiology workup. The test was performed using: Max
1 Marquette Advanced Exercise System with treadmill. Patients
in wich invasive cardiology testing was indicated after stress test
underwent coronary angiography.The parameters obtained by each
method applied, have been statistically processed.
Results: By statistical analysis of the study data, a significance of the
non invasive parameters was established compared to the invasive
ones: the variables such as exercise level within the Bruce protocol,
stress test duration,ST segment depression during the test, ST segment
depression immediately after the test, ST segment depression during
recovery period, ST elevation, duration of recovery period ( in
minutes) proved to be significant in differentiating the proximal
segment or left main stenosis with reference to the stenosis of
middle and distal segment of coronary artery as compared with the
coronarography - as a gold standard.The Mann- Whitney test was
used to prove the difference between proximal segment or LM left
main stenosis and stenosis of middle and distal segment of coronary
To test the hypotheses we used sensitivity and specific qaulity
tests , which are used to prove in a proper way the validity of the
examined exercise testing with reference to the coronarography (as
a gold standard), and both methods are layed out by a ROC curve.
Area Std. Error Asymptotic Sig. Upper Bound
ST depression before test 0,561 0,051 0,249
ST depression during test 0,731 0,049 0,000
ST depression after test 0,719 0,041 0,000
ST depression at rest 0,674 0,047 0,001
Recovery ( min.) 0,820 0,039 0,000
ST elevation
0,633 0,046 0,012
Conclusion: A significant correlation was found between parameters
obtained by non invasive stress testing and invasive coronary
angiography.Exercise tolerance testing is an important diagnostic
method in early detection and severity stratification of coronary
artery disease, while accurate and rapid diagnostic determine the
menanagement strategy and etiological treatment of coronary artery
disease, reduces the morbidity and mortality, hospital costs, shortnes
the prolonged diagnostic observation. Having in mind that exercise
tolerance testing is a non invasive, reltively low cost diagnostic
method, its wider application in health institution is encouraged.
Keywords: exercise test, coronary angiography,coronary artery
disease,ST segment elevation, ST segment depression,LM stenosis,
proximal segment stenosis
Brđanović S, Bukša M, Durak-Nalbantić A, Hondo Z, Loza V,
Mehmedagić S.
Klinika za bolesti srca i reumatizam,
KCU Sarajevo,
bosna i hercegovina
Uvod: Prikazan je slučaj šezdeset i sedam godina stere bolesnice
sa reumatoidnim artritisom i koronarnom bolešću. Urađeni
su laboratorijski nalazi, RTG pluća i srca, elektrokardiogram,
ehokardiografija, 24h-holter monitoring, ergometrija, RTG snimak
šaka, RTG snimak stopala, EHO abdomena i štitne žljezde,
koronarografija. Reumatoidni artritis je hronična, inflamatorna,
autoimuna sistemska bolest koja se najčešće ispoljava u
diartrotičnim zglobovima. Istorija bolesti: Pacijentica je penzioner,
stara 67 godina, nepušač, ne konzumira alkohol, primljena na našu
Kliniku radi evaluacije slučaja a zbog oticanja, bolova i jutarnje
ukočenost u malim zglobovima šaka, stopala i subfebrilnosti. Negira
febris rheumatica i nasljedna oboljenja u obitelji. Unazad trideset
godina ima reumatske tegobe, bila pod terapijom nesteroidnih
antireumatika. Od 1980.god. vodi se kao sumnja na kolagenozu
(Sclerodermia i MVV), te je na kortikosteroidnoj terapiji već par
godina, ali nije redovno uzimala Medrol a 8mg, već samo prilikom
pogoršanja bolesti. Hipertoničar i dijabetičar- tip 2 unazad deset
godina.U sedmom mjesecu 2007.god. preležala infarkt miokarda i
liječena na Internom odjelu u Konjicu i od tada je pod terapijom:
beta blokatora, ACE inhibitora, nitro preparata, acetyl sal.kiseline,
peroralnog antidijabetika. Bolovi u ramenima i zglobovima šaka
i stopala su dobili na svom intenzitetu nakon infarkta miokarda.
Fizikalni nalaz: akcija srca ritmična, tonovi jasni, bez patoloških
šumova. RR130/80mmHg, Fr 70/min. Extremiteti- na ramenima
krepitacije, na laktovima lokalni nalaz uredan, na desnom ručnom
zglobu ograničeni, bolni pokreti, PIP II, III, IV prsta otečeni kao i
DIP na lijevoj šaci, deformitet desne šake. Na koljenima krepitacije.
Ostali fizikalni nalaz uredan.
Laboratorijski nalazi: SE: 45/ , Er: 4.73 10e12/L, Hgb: 113 g/L,
Htc: 0.36 , MCV: 77 fL, MCH:23 pg, GUK 8.2mmol/L, HbA1c
7.6 %, uk.holesterol 6.6 mmol/L, trigliceridi 4.39 mmol/L, HDLC
0.93 mmol/L, VLDLC I LDLC 5.67 mmol/L, ukupni proteini 72.0
g/L, albumini 34.0 g/L, globulini 38.0 g/L, elektroforeza: albumni
0.47, globulini 0.53, A/G 0.89, alfa 1 globulini 0.04, alfa 2 globulini
0.14, beta 2 globulini 0.14, gama globulini 0.21, fibrinogen 16.4
micromol/L, reuma testovi ASO 109 IU/ml, CRP < 3.13 mg/L, RF
7140 IU/ml, WALLER ROSE: 3072 IU/ml, hormoni štitnjače T4:
102 nmol/L, T3: 1.9 nmol/L, TSH: 7.4 mlU/L, ostali nalazi krvi i
urina u referentnim vrijednostima, urinokultura sterilna, a brisevi
nosa i guše: normalna flora.
RTG pluća i srca u PA poziciji: Srčana sjena aterosklerotične
konfiguracije, bez aktivnih patoloških promijena u plućnom
Ehokardiografija: Blago uvećane dimenzije lijevog atrija, sa blagom
mitralnom regurgitacijom, hipokineza svih segmenata posteriornog
zida, te bazalnog segmenta inferiornog zida, dok su ostali segmenti
hiperkinetični, te je sistolna funkcija blago reducirana EF oko 49%.
Dijastolna funkcija reducirana po tipu produžene relaksacije E/A
Elektrokardiogram (EKG): Pri prijemu: sinusni ritam, Fr 80/min, PQ
0.12 sec., mali q u DII, DIII, AVF-u, silazna depresija ST segmenta
do 1mm, patološkog trajanja u praktično svim odvodima, uz bifazan
T talas. Veći R u V2 i V3, pojedinačne VES. Pri otpustu: sinusni
ritam, Fr 68/min, PQ 0.12 sec., mali q u DII, DIII, AVF-u, silazna
depresija ST segmenta do 1mm, patološkog trajanja u praktično
svim odvodima, uz bifazan T talas. Veći R u V2 i V3. 24h-Holter
monitoring: osnovni ritam sinusni, prosiječna komorna Fr 75/min,
maksimalna Fr 112/min, minimalna Fr 53/min.Bilo je 2200 VES
pojedinačnih, 92.5/sat, 117 kao bigeminija, 4 trigeminije, te 40 SVES
pojedinačnih. Ergometrija: Test trajao 3.43 min. po protokolu Bruce-u
i test prekinut zbog pojave učestalih VES, depresije ST segmenta, uz
subjektivni osjećaj bola u prsima. U toku testa, neposredno nakon
testa dolazi do produbljivanja depresije ST segmenta od 1.5-3.5mm
u D2,D3,AVF-u, te nad cijelim prekordijem, uz učestale pojedinačne,
monomorfne VES. U odmoru se nakon 4.minute povlači depresija
ST segmenta, ali se VES počinju javljati u vidu bigeminije. Nakon
5.minute odmora VES postaju polimorfne,a nakon 6,7,8.minute
ranije bifazni T talasi u V2 i V3 se pozitiviraju.Na napor reagirala
adekvatnim porastom krvnog tlaka( RR nakon testa 150/90mmHg).
RTG snimak šaka: Difuzna redukcija koštane strukture i
mineralizacije, uz deformaciju distalnog kraja ulne i stiloidnog
nastavka, više lijevo. U području distalnog okrajka ulne desno, te
distalnog okrajka radijusa vidljive dvije veće koštane ciste, te ona
na radijusu se nalazi rubno i možemo govoriti o uzuri. I.a.prostori
radiokarpalnog i interkarpalnih zglobova reducirane širine, te se
mjestimično ne diferenciraju, više desno.Čašičasto formirane,
uzurirane, su artikularne plohe proksimalnog interfalangealnog
zgloba II, III prsta desne šake, sa prisutnom pregradnjom koštane
strukture zglobnih tijela, više na proksimalnim falangeama, sa
prisutnim zonama razrijeđenja i skleroze. Slična promjene manje
opsežne vidljive i u području distalnog interfalangealnog zgloba III
prsta desno.
RTG snimak stopala: U području metatarzofalangealnog zgloba V
prsta obostrano su prisutne zone redukcije koštane strukture u smislu
koštanih cista, obsežnijih na glavi metatarzalnih kostiju uz lako
sklerotične rubove i reduciranu širinu i.a. prostora više desno. Slična
promijene , manje opsežne vidljive i na IV metatarzofalangealnom
zglobu lijevo.
Koronarografija: LAD višestruke signifikantne promijene u
proksimalnom i srednjem segmentu. CX okludirana u srednjem
segmentu, prima kolaterale od LAD i RCA. RCA u srednjem
segmentu subokludirana. EF oko 50%. Mitralna regurgitacija + 1
Medikamentozno liječenje: Prije koronarografije: nitro preparat, beta
blokator, acetyl sal.kiselina, ACE inhibitor, peroralni antidijabetik,
Nakon koronarografije: planirana za operativni zahvat, nitro
preparat, beta blokator, acetyl sal.kiselina, ACE inhibitor, peroralni
antidijabetik, statin. Nakon završenog kardiohirurškog tretmana
kontrola reumatologa radi uključivanja bazične terapije, pošto se
radi o seropozitivnom RA II anatomskog stadija.
Macić-Džanković A.1, Pojskić B.2
Opšta bolnica “Prim.dr Abdulah Nakas” Sarajevo1
Kantonalna bolnica Zenica2
Bosna i Hercegovina
Uvod: U radu je analizirano kretanje vrijednosti krvnog tlaka
u mirovanju,kao i vrijednosti pulsa i krvnog tlaka nakon 6 min
ergometrijskog testa po standardnom Bruce-protokolu kod
pacijenata sa metaboličkim sindromom.Praćene su vrijednosti
prije,te nakon 4,8 i 12 nedjelja uvodne terapije rosiglitazonomlijekom iz grupe tiazolidindiona.Podaci upućuju na signifikantan pad
i sistolnog i dijastolnog tlaka kod ovih pacijenata u mirovanju,dok
su na testu opterećenja vrijednosti pulsa signifikantno reducirane
i kod dijabetičara i predijabetičara,dok su vrijednosti sistolnog
tlaka signifikalno reducirane samo u grupi dijabetičara.Vrijednosti
dijastolnog tlaka su pokazale signifikantnu redukciju i u grupi
dijabetičara i predijabetičara
Keywords: exercise test, blood pressure, puls, initial therapy by
rosiglitazone, metabolic syndrome.
El-Zayat M.1, Kirlic E.1, Šero J.1, Herić Đ.2, Đonko A.3
Faculty of Information Technology, Mostar1,
Hermes Agency Mostar2,
BH Telecom Sarajevo3
Introduction:With increasing advances in technology and in
the world of computer graphics, augmented reality became more
popular with cheap mobile technologies being offered and updated.
A lot of enterprise systems utilize mobile technology as a mean
for interaction and data manipulation. Combining augmented
reality with mobile technologies will give health care providers the
opportunity for better experience more efficient data presentation in
order to enhance health care providers’ job efficiency thus enhancing
the quality of training and diagnosing.
Keywords: augmented reality; human computer interaction;
augmented reality in medicine.
Kušljugić Z.1, Smajić E.1, Baraković F.1, Karamujić I.1, Bijedić A.1,
Jašarević E.1, Kovačević K.1, Lukić S.2, Čaluk J.3, Avdić S.3
Klinika za interne bolesti, kardiološko odjeljenje1
Klinika za kardiovaskularne bolesti2
UKC Tuzla,
BH Centar za srce3
Bosna i Hercegovina
Uvod: Dosadašnja ispitivanja značaja stres testa u pacijenata sa
asimptomatskom aortom stenozom pokazuju velike individualne
rezlike u zavisnosti od dizajna studije.Svi se slažu da bi idealno
bilo operisati pacijenta upravo pred nastanak simptoma kako
bi prevenirali iznenadnu srčanu smrt. Međutim, prepoznavanje
simptoma zahtjeva vještinu, naročito u pacijenata koji negiraju
simptome, ili ih povezuju sa godinama života. U prepoznavanju
simptoma neophodna je dobra anamneza, a tamo gdje nismo sigurni
uraditi stres test srca na pokretnoj traci, ili ako postoje ograničenja
za njegovo izvođenje uraditi Holter ili dobutaminski stres test.
Posebno treba pitati pacijenta kako sada podnosi fizičku aktivnost
u poređenju sa protekle tri godine.Prema dosadašnjim literalnim
podacima stres test srca je patološki u pacijenta sa asimptomatskom
AS kada:
-pacijent razvije simptome dispneje, angine pektoris, sinkopu ili
-kod porasta sistoličkog pritiska za vrijeme vježbe < 20 mmHg, ili
kod pada arterijskog pritiska
-kada pacijenti imaju horizontalnu ili nishodnu denivelacija ST
spojnice > 2 mm, koja nije povezana sa drugim uzrocima nego
samo sa AS i
- kada pacijenti imaju kompleksne ventrikularne aritmije (VT > 4
vezane VES)
Iako se loš ogovor na testu opterecenja smatra indikacijom za
zamjenu aortne valvule po IIa klasi preporuka, međutim i ova
preporuka je podložna debatama.
Utvrđeno je da test opterećenja srca može biti koristan kod fizički
aktivnih pacijenata mlađih od 70 godina. Normalan rezultat na testu
ukazuje na malu vjerovatnoću za nastanak simptoma u slijedećeih
12 mjeseci. Međutim, jasni simptomi izazavani testom opterećenja
kod fizički aktivne osobe mlađe od 70 godina ukazuju na veliku
vjerovatnoću za nastanak simptoma u tokom slijedeće godine dana i
preporučuje se zamjena valvule. Neadekvatno povećanje arterijskog
pritiska, pritisak manji od 20mmHg prema stepenu opterećenja u
odnosu na dob i spol, ili depresija ST segmenta veća od 2 mm pri
optrećenju imaju malu pozitivnu prediktivnu vrijednost i ne mogu
biti odlučujući za hirurško liječenje. Zbog toga je neophodna
dodatna procjena određivanjem nivoa natriuretskih peptida u plazmi
i katerizacijom srca, a od pomoći mogu biti i MRI kao i CT srca.
Ključne riječi: Stres test srca, asimptomatska aortna stenoza
Jerkić Z.1, Tabaković M.1, Karić A.1, Nurkić M.1
UKC Tuzla1
Bosna i Hercegovina
Introduction: A 22 years old man was admitted in the ICU because
of a gunshot wound he suffered on October, 17th 2009.
At the moment he was admitted he was conscious and breathing
spontaneously. His pupils were isocoric but enlarged. His heart
action was tachycardic, CP=120 1/min, blood pressure 160/107
mmHg. The breathing sound was diffuse quiet. His extremities were
cold, the pulsations of the arteries on the upper and lower extremities
were filiform.
On the left side of the lower jaw the entry hole of the gunshot wound
was determined. The exit hole was on the right side of the neck.
In the area of the mental protuberance there was an oedema and also
a haemathoma placed on the bottom of the oral cavity.
An emergent CT scan of the head and neck was done. On that scan
a gunshot wound was established that was spreading from left and
forward to the right and back. A multifragmentar fracture of the
lower jaw with an enlarged soft tissue oedema was determined. In
the area of the upper jaw’s alveolar processus a metal like density
area was described.
Emergent surgical treatment was started by the colleagues from
the otorhynolaryngology department. After they had explorated the
wund on the right side of the neck and after they had determined
a massive bleeding they decided to call a vascular surgeon who
provided a few lateral stitches on lateral side of the internal carotid
artery some few centimeters above the carotid bifurcation.
On October 19th, a CT angiography scan of the head and neck
vessels was provided. A pseudoaneurysm of the common and
internal carotid artery was diagnosed that was also compressing the
internal iugular vein.
In the postoperative course the patient was septic, intubated. His
general condition was severe. After the septicemia had been stabilised
and the patient was extubated the paseudoaneurysm of the internal
carotid artery suddenly ruptured with a massive bleeding. A second
emergency surgery in terms of haemostasis was implemented. During
the surgery a serious wound infection was established. After clinical
and laboratory findings were stabilised we decided to perform a
third surgery which was done on November, 21st 2009. Resectio
pseudoaneurysmae a.carotis communis et a.carotis internae l.dex.
Reconstructio a.carotis communis et a.carotis internae l.dex cum
interpositum (v.saphena magna graft). Ligatura a.carotis externae
l.dex. Redo drainage.
From the third surgery on, the postoperative cours was proceeding
without any further complications. On the second postoperative
day the patient was discharged from the ICU and he was moved
to the department of cardiovascular surgery where he was treated
He was discharged home on December 3rd, 2009.
We followed up the patients health status in regular time intervals.
The findings of a control CT angiography that was performed on
February 15th, 2010 was regular beside the ligation of the external
carotid artery.
Keywords: pseudoaneurysm, ACI, gunshot wound, VSM graft.
Švrakić S.
Klinika za vaskularne bolesti
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu
Bosna i Hercegovina
Uvod: Najveći dio zdravstvene njege u razvijenim zemljama kao i
zemljama u razvoju provode medicinske sestre-tehničari. Novi vijek
donosi važne promjene zdravstvenog sistema i uloge sestrinstva,
te se nameće zaključak da “21. stoljeće mora biti stoljeće stjecanja
novih znanja i zadovoljavanja potrebe za stalnom edukacijom“.
Većina zemalja je naglasak stavila i insistira na permanentnom,
cjeloživotnom obrazovanju koje nije korist samo za pojedinca
već i za instituciju jer se povećavaju kompetencije i poboljšava
organizacijska sposobnost. Posebno je istaknuta važnost sestrinskog
istraživanja u daljnjem razvoju ove zahtjevne, kompleksne i
delikatne struke.
U članicama EU sistem obrazovanja medicinskih sestara odvija
se isključivo na nivou visokog obrazovanja. Važnost pravilnog i
tačnog međusobnog priznavanja kompetencija medicinskih sestara
proizilazi iz razloga što medicinske sestre predstavljaju “glavni
oslonac” zdravstvenog sistema bilo koje zemlje kao najbrojnija
profesija unutar tog sistema.
U Bosni i Hercegovini, razvoj sestrinstva počinje 20-tih godina
proslog stoljeca. Edukcija medicinskih sestara na fakultetskom
nivou počinje 70-tih godina prošlog stoljeca. Viša medicinska
škola u Sarajevu, 1990 god., uvodi trogodišnji studij i obaveznu
izradu diplomskog rada kao finalizaciju studija. Akademske
2002 god. upisana je prva generacija četverogodišnjeg studija
Visoke zdravstvene škole, koji završenim studentima omogućava
ravnopravno učestvovanje na postdiplomskim studijima, izradu
magisterija i doktorata iz svojih naučnih oblasti. Od 2008. god.
Fakultet nosi naziv Fakultet zdravstvenih studija u Sarajevu i
obuhvata pet studija i to: studij sestrinstva, studij fizioterapije, studij
radiološke tehnike, studij medicinsko-laboratorijske dijagnostike i
studij sanitarnog inženjerstva.
Medicinska sestra-menadžer treba voditi brigu o optimalnoj upotrebi
resursa, kvalitetu radu, pravilnom rasporedu u radu, upravljanjem
procesima rada. Njena osobito važna zadaća je briga o output-u
koji postiže njen odjel, o ulozi svakog pojedinca i o njegovom
zadovoljstvu. Dokumentovanjem vrijednosti rada, proizvodnosti
i uspješnosti svakog čovjeka, odjela, ona zapravo kontroliše
ostvarivanje ciljeva i u slučaju potrebe preduzima korektivne akcije
kako u planovima, tako i u taktikama i strategiji organizacije u kojoj
Ključne riječi: permanentno obrazovanje, sestrinstvo, menadžment,
Švrakić S.1, Eminagić E.2, Marevac M.3, Neretljak B.1, Mičivoda S.1
Klinika za vaskularne bolesti1,
Klinika za onkološku hirurgiju2,
Klinika za hematologiju3,
Klinicki centar Univerziteta u Sarajevu
Uvod:Velike, dinamične i interaktivne promjene i izazovi prate
cjelokupni sistem zdravstva, zdravstvene zaštite, kao i biomedicinsku
struku i nauku. Sestrinstvo kao bitan segment multidisciplinarne
biomedicinske nauke i struke te integrisanog sistema zdravstvene
zaštite suočava se sa velikim promjenama, ne samo u sadržajnom i
funkcionalnom aspektu, već i u organizaciono-upravljačkom smislu.
Sestrinstvo kao dinamičan proces još uvijek nema profiliran model
razvoja i diferenciranja, koji bi se temeljio na različitim resursima:
ljudskim, tehničkim i materijalnim, obrazovnim, koncepcijskim,
informacijsko-komunikacijskim resursima, kao i na adekvatnim
menadžerskim strategijama. U ovom radu pokušava se pružiti opis i
razgraničenje tih elemenata.
Teorijski, aktuelan je koncept po kojem su medicinske sestre/tehničari
istovremeno i lideri koji koriste svoje intelektualne, stvaralačke
i edukacijske sposobnosti kroz proces kontinuiranog učenja za
efikasno, kvalitetno i ekonomično funkcioniranje zdravstvene njege,
terapije i skrbi ne samo ležećeg bolesnika, već i onog na nivou
primarne zdravstvene zaštite (odnosno, preventivno-profilaktičnog
segmenta). Dio sestrinskog kadra postaje značajan oslonac u
sveukupnom upravljačkom menadžmentu, koji podrazumijeva
multidisciplinarni profil tima, sa aktivnim i respektabilnim učešćem u
donošenju odluke (decision making). Kroz proces menadžmentskog
obrazovanja, sestre se uče kako vršiti sistemske analize, snimati
situacije, vršiti procjene i donositi odmjerene odluke, koja će
doprinijeti nivou kvalitete zdravstvene zaštite i pružanju medicinske
usluge. Na taj način medicinska sestra/tehničar može se prikazati
kao aktivni donosilac odluka u procesu rješavanja problema, u ulozi
koja podrazumijeva aktivno i kontinuirano učenje sudjelovanjem u
tekućim istraživanjima te praćenje adekvatne i recentne literature
i drugih izvora informacija, uz primjenu novih informacijskokomunikacijskih tehnologija.
Na svim nivoima obrazovanja/školovanja medicinskih sestara/
tehničara uključeni su sadržaji i materijal koji se odnose na proces
upravljanja, ali se stvarni raskorak javlja u kliničkoj praksi gdje
ovakav pristup obično nije podržan. Izazov “novog” vremena
za medicinske sestre/tehničare se upravo sastoji u podržavanju i
razvijanju liderstva i njegovoj praktičnoj primjeni u svakodnevnom
sistemu zdravstva, kao i kontinuiranoj edukaciji.
Ključne riječi: menadžment, zdravstvo, sestrinstvo, edukacija
Prnjavorac B.1, Mujarić E.2, Redžepović A.3
General Hospital, Tešanj 1
Cantonal Hospital ,Zenica 2
UKC Koševo, Sarajevo 3
Background: Arterial hypertension is well known predictor of any
ischemic diseases, like cerebral ischemia, coronary arterial diseases,
kidney circulation with repercussion of glomerural filtration rate,
and so on. On the other hand, inappropriate lipid plasma status is
harm for arterial blood vessels anywhere. Which of these two groups
is more important for overall pathophysiologic events and outcome
on hypertensive patients is the aim of the study. MATERIAL AND
METHODS: We analyzed randomized group of 75 hypertensive
patients treated in Department of Internal Medicine in General
Hospital Tešanj, during one year. As the control group we analyzed
same number of patients without hypertension. We analyzed next
parameters: fibrinogen and C-reactive protein (CRP) and albumin/
globulin ratio in plasma, as the parameters of inflammation. For
lipid status we performed analysis of triglycerides, total cholesterol
level, with LDL and HDL cholesterol, so. As the parameters of
hypertension we analyzed maximal, minimal and mean systolic
pressure, and maximal, minimal and mean diastolic pressure. As
statistical methods we used descriptive statistics, Student t-test for
independent variables and Spearman rank correlation test.
RESULTS: Both groups were similar according to sex and age.
Mean value of fibrinogen in first group was 8,51 g/L (SD 4,09), and
in control group 4,33 g/L (SD 1,25); Mean value of CRP in first
group was 13,08 mg/L (SD 15,46), and in control 5,70 mg/L (SD
2,87; Mean value of total cholesterol in first group was 5,69 mmol/L
(SD0,82), and in control group 5,63 mmol/L (SD 0,71). Mean value
of LDL cholesterol in the first group was 2,94 (SD 1,22), and in
control group 2,86 mmol/L (SD 1,36). Mean systolic blood pressure
in first group was 167 mmHg (SD 10,08), from 130 mmHg to 235
mmHg. Mean diastolic pressure in first group was 94 mmHg (SD
8,98), from 82 mmHg to 121 mmHg. In control group mean systolic
pressure was 124 mmHg (SD 4,7), from 106 to 129. Using Student
t-test we calculated no significant difference at the level p<0,05 for
fibrinogen or CRP level, but using Spearman rank correlation test
we did. Using multiple correlation test we showed closer correlation
between hypertension and parameter of inflammation, then between
lipid status and hypertension, but no statistical significance.
CONCLUSION: In hypertensive group we show higher values
of fibrinogen and CRP, than in control group. Thereafter the
correlation between hypertension and parameter of inflammation
was closer, than between hypertension and lipids. So, inflammation
could be present as vasculitis as a cause of hypertension, or take
part of pathophysiology of other damages of blood vessels, like
atherosclerosis. Thereafter parameters of inflammation share more
correlation with appearance of hypertension, than overall lipid status.
Keywords: Arterial hypertension, inflammation, CRP, fibrinogen,
Rošić A., Pojskić B., Mehmedbašić V., Blažević V., Mehinagić D.
Kantonalna bolnica Zenica
Bosna i Hercegovina
Najčešće aritmije tokom ergometrijskog testiranja(ET) mogu biti
u vidu ventrikulrnih i supraventrikularnih ekstrasistola,njihovih
kombinacija, fibrilacije atrija, a ozbiljnost te pojave se odredjuje
prema Lown-ovoj klasifikaciji.
Cilj rada: Analiza pojave aritmija i kliničkih posljedica tokom ET, u
periodu od početka januara do kraja decembra 2009. u Kantonalnoj
bolnici Zenica.
Metod rada i pacijenti: Sprovedeno je retrospektivno kliničko
istraživanje u koje je uključen 1491 pacijent koji je izvršio
ergometrijsko testiranje u Kabinetu za ergometriju Kantonalne
bolnice Zenica u periodu od početka januara do kraja decembra 2009.
Pacijenti su testirani na pokretnoj traci uređaja Siemens po Bruceovom protokolu. Težilo se izvođenju maksimalnog testa opterećenja
Podaci su prikupljeni iz digitalno sačuvanih rezultata ergometrijskih
testiranja Kabineta za ergometriju KB Zenica za svakog pojedinog
pacijenta testiranog tokom 2009.e godine Od primarnog interesa je
bila grupa od 367 pacijenata kod kojih su se tokom testa javljale
aritmije, i to ventrikularne (VES), supraventrikularne (SVES) i
kombinovane ekstrasistole, te fibrilacija atrija (FA). Prikupljeni su i
podaci o dobi, spolu, tipu i stepenu aritmije, te prisustvu ishemijske
i hipertenzivne reakcije.
Korištena je Lown-ova klasifikacija ventrikularnih ekstrasistola
tokom ergometrijskog testiranja, te su pacijenti sa prisutnim VES
podijeljeni na 4 grupe: grupa 1 (stadij I i II po Lown-u), grupa 2
(stadij III po Lown-u), grupa 3 (stadij IV po Lown-u), te grupa 4
(stadij V po Lown-u).
Za pojedine statitičke korelacije korišten je program SPSS for
Windows (vrsta 16.0, SPSS Inc, Chicago, Illinois, SAD). U radu je
korišten Paersonov hi-kvadrat test i Pearsonova korelaciona metoda
za razliku razdioba nominalnih i ordinalnih podataka. Uvažena
statistički značajna razlika je pri p<0,05. Za procjenu dobi pacijenata
je korišten je Kolmogorov-Smirnovljev test.
Rezultati rada: Od ukupno 1491-og pacijenta, bilo je 860 (57,67%)
muškaraca i 631 (42,32%) žena . Tokom ET aritmije su se javile
kod 367 (24,61%) ispitanika i to kod 225 muškarca što je 26,16% od
ukupnog broja muškaraca i kod 142 žene što je 22,50% od ukupnog
broja žena
Hipertenzivna reakcija se javila kod 94 ( 25,61%) pacijenata
sa zabilježenim aritmijama, te kod 182(16,19%)pacijenata bez
zabilježenog poremećaja srčanog ritma tokom ET . Ishemična
reakcija je zabilježena kod ukupno 423( 28,37%) pacijenata, graničan
test kod 61( 4,09%) a ergometrijski test je bio negativan kod 1007
(67,53%) pacijenata. Pacijenti sa zabilježenom aritmijom tokom ET,
su imali zabilježenu ishemičnu reakciju kod 102 (27,79%) pts.
Kod 324(88,28%.) pacijenata sa aritmijama zailježene su VES, Dalje
su po učestalosti slijedile SVES(18,80%), kombinovane ekstrasistole
(7,90%), a kod samo 8 ( 2,17%) bila je prisutna prolazna FA .
Kod većine pacijenata sa ventrikularnim poremećajima srčanog
ritma, 233 (.71,91%), bile su prisutne pojedinačne, rijetke ili
učestale, VES-e. Čak 28,7% pacijenata sa prisutnim VES tokom
ET bio je u III, IV i V stepenu po Lown-u, dakle sa ozbiljnim
poremećajima srčanog ritma u formi politopnih, vezanih i u salvama
VES, te fenomen R na T . Kod tri pacijenta (0,20%) od ukupnog
broja svih testiranih pacijenata, aritmije su bile uzrok observacije ili
hospitalizacije u Koronarnoj intenzivnoj njezi.
Zaključak: Hipertenzivna reakcija tokom ET češće se javljala kod
pacijenata kod kojih se javio i neki od poremećaja srčanog ritma.
Pacijenti kod kojih se tokom ET nije javljala hipertenzivna reakcija
imali su znatno rjeđe prisutne poremećaja srčanog ritma u odnosu na
one sa hipertenzivnom reakcijom, a navedene razlike su se pokazale
statistički signifikantnim (p<0.001).
Pojava ishemične reakcije tokom ET, nije se statistički signifikantno
razlikovala među pacijentima sa aritmijom ili bez nje (p=0,279).
Pacijenti sa nižim stepenima ventrikularnih poremećaja ritma po
Lown-u imali su statistički signifikantno rjeđe zabilježenu ishemičnu
reakciju (p=0,046) .
Ispitanici sa SVES tokom ET imali su statistički signifikantno manji
broj zabilježenih ishemičnih reakcija (p=0,001), dok su pacijenti
sa novonastalom FA u većem broju slučajeva imali zabilježenu
ishemičnu reakciju. Aritmije koje se jave tokom ET mogu usmjeriti
daljnji dijagnostički i terapeutski tretman kod pacijenata, te ukazati
na značajnije razvijenu ishemijsku bolest..
Keywords: aritmije , ergometrijsko testiranje, hipertenzivna
reakcija, ishemična reakcija
Šantić Z., Mustapić-Šantić K.
Široki Brijeg
Bosna i Hercegovina
Uvod: Hipertrofija lijevog ventrikula (HLV) predstavlja nezavisni
faktor rizika povećanog kardijalnog morbiditeta i mortaliteta,
iznenadne smrti, ukupnog mortaliteta i moždanog udara. Dovodi do
remodeliranja srca, od eliptičnog oblika LV postaje sferični oblik, s
ciljem da se normalizira opterećenje zida LV ( wall stres). Može se
identificirati različitim dijagnostičkim metodama, od kojih je EKG
najčešća metoda, jeftina, pristupačna u svim ordinacijama.Mana joj
je nedovoljna senzitivnost u otkrivanju HLV (najviše do 55%), uz
dobru specifičnost (oko 90%). Ehokardiografija je znatno pouzdanija
metoda u otkrivanju HLV. Zahtijeva skupu opremu i educiranost i u
našim prilikama još uvijek nedovoljno zastupljena u ordinacijama.
Blok lijeve grane u EKG snimku bolesnika s HLV znatno otežava
njeno prepoznavanje. Ono je moguće, a ranije predloženi kriteriji
( Sokolow-Lyon, Cornel, Kafka) predstavljaju kombinaciju više
mjerenja i nisu dovoljno senzitivni.
Cilj rada je bio predložiti jednostavniji kriterij za prepoznavanje
HLV u prisustvu bloka lijeve grane.
Bolesnici i metode: Ispitivanje je bilo prospektivno, randomizirano.
Obuhvaćana su 124 bolesnika s blokom lijeve grane (LBBB), oba
spola , starosti 44-84god. Jasno su postavljeni kriteriji za uključivanje
i isključivanje iz ispitivanja. Grupu A činili su bolesnici s LBBB
u kojih je ehokardiografski dokazano postojanje HLV (MLV >261
g za M i >172 g za Ž ).Bilo je 106 bolesnika. Grupu B činili su
bolesnici s LBBB u koji ehokardiografski nisu zadovoljili kriterij za
HLV (18 bolesnika)
Naš kriterij za HLV uz LBBB bio je: a) SV1 ili SV2>ili=26mm, b)
Kovačević N.1, Begovac M. 1, Filipovska-Mušanović M. 1, Husika
M. 1
Dom zdravlja sa poliklinikom Kakanj 1
Uvod: Inflacija riječima često je kontraproduktivna i zato bi se
optimalna komunikološka deskripcija, u pristupu kardiovaskularnim
bolesnicima mogla iskazati u sljedećoj konstataciji: neka je riječima
tijesno, a mislima široko. Ovo zvuči jednostavno, međutim u
praksi je to veoma teško postići zbog niza komunikoloških zapreka
kojih sagovornici često nisu ni svjesni. Dobra komunikacija je dio
dijagnostičke, ali i terapijske procedure. Komunikacija je jedan
sveoubuhvatan i neprekidan proces koji se ne smije marginalizirati.
Komunikološki disbalans, u smislu slanja neadekvatne poruke ili
prijema poruke, nastaje isključivo zbog preferencije sopstvenog
mišljenja koje u datom trenutku ne mora biti pogodno niti ispravno.
Pronalaženje metoda za prevazilaženje mogućih zapreka u
komuniciranju sa kardiovaskularnim bolesnicima predstavlja nužan
korak u procesu rehabilitacije takvih pacijenata.
Ciljevi: U svrhu promocije i unapređenja profesije medicinskih
sestara/tehničara, ali i drugih zdravstvenih radnika, osnovni cilj
ovog rada je uočavanje neadekvatnih komunikoloških fragmenata
u procesu komuniciranja sa pacijentima, kao i eliminisanje istih iz
praktične djelatnosti zdravstvenih radnika.
Metode: Prilikom istraživanja i prikupljanja podataka za ovaj
rad korištene su sljedeće metode: analiza sadržaja, komparativna
metoda, metoda slučajnog uzorka, intervju i statistička metoda.
Tehnike i instrumentarij koji su korišteni tokom istraživanja su:
anketni upitnik, reminiscentna tehnika i softverski program Excel.
Rezultati: Ispitano je 50 pacijenata u porodičnoj ambulanti JU
Dom zdravlja sa poliklinikom Kakanj u periodu od dva mjeseca
2009. Odabir ispitanika rađen je po principu slučajnog izbora
ispitanika tako da nije postojala mogućnost da pacijenti unaprijed
pripreme odgovore, nego su reminiscentno (dosjećajući se događaja
iz prošlosti) davali odgovore iz sopstvenih iskustava u prijašnjim
kontaktima sa zdravstvenim radnicima. Zastupljenost žena iznosi 54
% a muškaraca 46 %. Veći dio ispitanika smatra (ili 80 %) da prilikom
pregleda postoje određene zapreke koje utječu na razumijevanje
poruke koju im upute zdravstveni radnici, 68 % ispitanika navodi
da ne razumiju u potpunosti šta im je rečeno ili sugerisano.Veliki
broj ispitanika (čak 90 %) smatra da titula zdravstvenog radnika
utječe na ishod i tok komunikacije, a 82 % smatraju da im je lakše
podnositi zdravstvene tegobe ako je dobra komunikacija ili njih 94
% se prijatnije osjećaju u zdravstvenoj ustanovi ako je komunikacija
adekvatna njihovom stanju. Od ukupnog broja hospitaliziranih njih
33 % nezadovoljno komunikacijskim procesom u zdravstvenim
ustanovama. Većina ispitanika (96 %) smatra da sa kardiovaskularnim
pacijentima zdravstveni radnici moraju imati jedan vid posebne ili
poboljšane komunikacije.
Zaključci: Kardiovaskularna oboljenja predstavljaju značajan
medicinski problem sa kojim se medicinski radnici svakodnevno
susreću u svom radu. Komunikacija, kao proces razmjene informacija
i mišljenja među pojedincima, bilo verbalna ili neverbalna, je jako
važna vještina i za ljekare i za medicinske sestre/tehničare. Ukoliko
postoji neki demotivirajući faktor na internom nivou komuniciranja
to se odražava na komunikaciju sa pacijentima. Zdravstveni radnici
trebaju imati iste pristupe svim pacijentima bez obzira na njihovu
vjeru, rasu, spol, sociokulturni, ekonomski ili društveni status, a
posebna pažnja se treba obratiti kardiovaskularnim bolesnicima jer
su ti pacijenti često zabrinuti zbog svog zdravstvenog stanja.
Preporuke: Da bi se optimalizirala svakodnevna komunikacija
sa pacijentima neophodno je, između ostalog, uraditi sljedeće:
vršiti stalnu edukaciju (internu i eksternu) i sprovoditi treninge sa
zdravstvenim radnicima za stjecanje komunikacijskih vještina,
eliminisati unutar organizacije demotivirajuće faktore, vršiti nadzor
i usmjeravanje interne komunikacije na sva tri nivoa (vertikalni
od menadžmenta ka zaposlenicima, vertikalni od zaposlenika ka
menaždmentu i horizontalni između zaposlenika), istražiti postojeće
stanje formalne i neformalne komunikacije unutar zdravstvenih
ustanova, komunikacijski nadzor treba nadgledati i kontrolisati
stručna i kompetentna osoba unutar zdravstvenih ustanova i
omogućiti i pacijentima da iskažu svoja zapažanja i iskustva (stečena
tokom posjeta zdravstvenim ustanovama) vezana za komuniciranje
sa zdravstvenim radnicima.
Ključne riječi: Kardiovaskularna oboljenja, komunikacija,
komunikološke zapreke, zdravstveni radnici, pacijenti
Mustafić H.
Javna uprava pariskih bolnica (AP-HP),
Javna uprava za zdravstvo - HAS je 2007. godine pokrenula ponovnu
evaluaciju koronarnih stentova obloženih lekom i uporedila ih sa
običnim metalnim stentovima. U februaru 2010. HAS je izneo svoje
zaključke, navodeći jedine indikacije u kojima stentovi obloženi
lekom imaju kliničku prednost u odnosu na obične stentove .
Ta prednost je ograničena, s jedne strane zato što se odnosi samo na
smanjivanje broja procedura revaskularizacije, a sa druge zato što
je neophodna produžena dvojna antiagregaciona terapija, i zato što
nosi određene rizike.
Konačno, HAS upozorava na prevelike troškove stentova obloženih
KONTEKST: Tokom 2005. godine Nacionalni centar za uzroke
smrti u Francuskoj zabeležio je skoro 150 000 smrtnih slučajeva
sa kardiovaskularnim uzrokom. Nije sasvim poznat tačan uticaj
koronarnih bolesti, ali misli se da je 300 000 hospitalizacija povezano
sa njima.
Pored mera sekundarne prevencije, mogu se razmatrati i 3
terapeutike: terapija lekovima, hirurgija revaskularizacije (ili aortokoronarni bajpas), i koronarna angioplastija sa balonom, sama ili sa
postavljanjem uređaja koji ima ulogu da održava krvni sud raširenim,
a koji se zove stent.
Tokom 2007. godine ugrađeno je skoro 175 000 stentova, od čega
nešto više od 70 000 stentova obloženih lekom, uz fakturisani iznos
koji premašuje 158 miliona eura. Stent obložen lekom sastoji se od
različitih komponenti: običnog metalnog stenta, sistema ekstrakcije
leka i samog leka ili aktivnog principa.
Želeći da odgovori na kontradiktorne podatke iznošene povodom
kasnih tromboza unutar stenta kod pacijenata kojima je ugrađen stent
obložen lekom, HAS je 2007. godine, pokrenuo ponovnu evaluaciju
stentova obloženih lekom kako bi analizirao njihovu efikasnost i
sigurnost upotrebe u odnosu na obične stentove. Tu evaluaciju je
vodila Nacionalna komisija za evaluaciju medicinskih uređaja i
zdravstvenih tehnologija, a u isto vreme je ekonomsku evaluaciju
obavljala Komisija za ekonomsku evaluaciju i javno zdravstvo.
METODE I REZULTATI HAS-a : HAS se oslanjao na analizu
raspoloživih podataka i na realizaciju dopunskih studija (meta-analiza,
medicinsko-ekonomska modelizacija) kako bi sastavio izveštaj,
predat pluridisciplinarnoj radnoj grupi, sastavljenoj od 13 eksperata:
4 interventna kardiologa, 3 anesteziologa-reanimatora, 2 grudna i
kardiovaskularna hirurga, 2 interventna radiologa-kardiologa, 1
metodičara, 1 ekonomiste zdravstva. HAS je zaključio da, tokom
najviše 4 godine praćenja, stentovi obloženi lekom nisu uzročnici
povećanog rizika tromboze stenta, smrti ili infarkta miokarda
ukoliko se koriste uz produženi tretman dvojnom antitrombocitnom
terapijom. Ta dvojna terapija može imati nedostatke i rizike,
posebno ukoliko pacijent mora da bude podvrgnut nekoj intervenciji
sa rizikom od hemoragije. To može da ima za posledicu odlaganje
nekih intervencija ili odustajanje od ugradnje stenta obloženog
lekom, ukoliko je takva intervencija predviđena. HAS je takođe
zaključio da, iako je potvrđena prednost stentova obloženih lekom
u odnosu na obične stentove, ona je i ograničena: smanjene su stope
restenoze i procedura revaskularizacije, ali bez dokazanih prednosti
u odnosu na smrtnost i pojavu infarkta.
ZAKLJUČAK HAS-a : HAS preporučuje da se upotreba stentova
obloženih lekom ograniči na sledeće indikacije :
lečenje koronarne insuficijencije koja se pripisuje lezijama «
de novo » kod pacijenata sa visokim rizikom od restenoze.
neke posebne slučajeve monovaskularnih i plurivaskularnih
lezija nakon lekarsko-hirurškog dogovora.
U ostalim indikacijama angioplastije prednost treba dati običnim
stentovima u odnosu na stentove obložene lekom, i to zbog njihove
znatno niže cene i kraćeg tretmana antiagregacionom terapijom.
Te preporuke su upotpunjene ekonomskom studijom koju je izvela
Komisija za ekonomsku evaluaciju i javno zdravstvo HAS-a.
Stentovi obloženi lekom imaju ograničen učinak u odnosu na obične
stentove zbog visoke cene, odsustva uticaja na smrtnost, slabog
dejstva na kvalitet života i ograničene efikasnosti kada se radi o
broju pacijenata kod kojih je izbegnuta restenoza ciljane lezije.
medicinskih sestara i tehničara iz
kardiovaskularne medicine
Bosne i Hercegovine
sa internacionalnim učešćem
Udruženje kardiologa BiH
Udruženje angiologa BiH
I Kongres medicinskih sestara i tehničara iz kardiovaskularne medicine BiH
Organizacioni odbor
S. Švrakić, Sarajevo, predsjednik
Z. Hodžić, Sarajevo
S. Hadžić, Sarajevo
I. Krtalić, Mostar
R. Omerčajić, Tuzla
V. Kahvić, Travnik
Š. Filipović, Bihać
E. Mehinović, Zenica
B. Grgurić, Zagreb, Hrvatska
G. Pavković, Beograd, Srbija
T. Not, Zagreb, Hrvatska
I Kongres medicinskih sestara i tehničara iz kardiovaskularne medicine BiH
Džaferović S.1, Šaković Z.1, Huseinović M.1, Malešić N.1
Klinika za vaskularnu hirurgiju1
Uvod: Sva dokumentacija koja se vezuje za procese rada uz pacijenta
ili sistem rada treba da bude pisana, tačna, razumljiva i potpuna, dakle
nikad dvosmislena, bez upotrebe skraćenica, itd. Svaka konstatacija
mora da bude označena datumom i satom. Načela dokumentacije
možemo prilagoditi potrebama zdravstvene njege koja treba da
obezbijedi kontinuitet pružanja informacija u toku 24 sata.
Cilj rada: Prednosti uvođenja zdravstvenih informacionih sistema
i kompjuterske tehnologije kao zamjena za manuelnu metodu u
obradi podataka osim unosa podataka u računalo.
Prednost uvođenja rada po tačno utvrđenim protokolima
potkrijepljenim formularima, listama i ostaloj pratećoj dokumentaciji.
Metode i materijal: Analizom manjkavosti u radu koje su proizvod
nedovoljno jasne i jednostavne medicinske dokumentacije, došli
smo do uzroka mnogih pogrešaka u procesu rada.
Rezultati: Uvođenjem protokola sa procedurama rada na Klinici za
vaskularnu hirurgiju eliminisane su mnoge pogreške iz procesa rada
te je njihov broj u tendenci opadanja. Čuvanje i briga za medicinskom
dokumentacijom poželjno je da bude sistematična, jasna i zakonski
potpuno ispravna.
Zaključak: Medicinska dokumentacija je zakonom zaštićena.
Ukoliko je dobro ustrojena od velike pomoći je svim zaposlenima
a naročito medicinskim sestrama, jer su one dio tima koji obavljaju
najveći broj procedura uz pacijenta i jako je važno da je njihov rad
evidentiran. Ispravno korištena dokumentacija čuva i pacijenta i
zdravstveni tim.
Grgurić B.
Klinička bolnica„Sveti Duh“ ,
Uvod: Asepsis ili asepsa je akronim za sedam parametara u praćenju
rane. Izvještava se kao najznačajniji alat u eradikaciji infekcije
kirurške incizije. To je skup preventivnih postupaka kojima se
uništavaju mikroorganizmi na predmetima i okolini, uz primjenu
tehnike „no-touch“ pri čemu se rizik od prijenosa mikroba rukama
zdravstvenih djelatnika u ranu provedbom dezinfekcije ruku
smanjuje na minimum.
Pod pojmom antisepse podrazumijevamo primjenu različitih
antimikrobnih kemijskih spojeva na intaktnu kožu, sluznicu ili
otvorenu ranu s ciljem inhibicije rasta mikroorganizama ili cjelovitu
eradikaciju mikrobne populacije, bez sporocidne aktivnosti (1).
Kontrola infekcija znači najveće moguće smanjivanje rizika za
pojedinog bolesnika od direktnog ili indirektnog prijenosa mikroba
medicinskim, kirurškim i biološkim materijalom iz okoline ili od
drugih osoba, bolesnika ili zdravstvenog osoblja. Prateći opću
legislativu (Health and Safety at Work Acta, 1974) možemo
primjereno zaštititi bolesnika od rizika stjecanja infekcije, a
preventivne postupke treba provesti koliko god je praktički moguće
i racionalno (2).
Kvaliteta kontrole infekcija primarno se odnosi na ciljani nadzor
infekcija što se temelji na profesionalnoj izobrazbi, pisanju
preporuka, njihovoj primjeni u kliničkoj praksi te nadzoru provedbe
Postupci kontrole infekcije mogu se razlikovati od dobre kliničke
prakse ili tehnika, ali se mogu i prilagoditi. Dobra klinička praksa
reducirat će rizik od infekcije za pojedinog bolesnika primjenom
ciljanih postupaka kao što su adekvatni debridement ili propisana
antibiotska profilaksa. Nasuprot tome, zaštita bolesnika s ranom od
stečene infekcije je dezinfekcija ruku prije i nakon pregleda i obrade
rane i primjena „no-touch“ tehnika uz adekvatne potporne obloge.
Tako, npr, sterilne rukavice se mora primijeniti pri:
invazivnim postupcima
stavljanju ili promjeni ovoja ili obloga
stavljanju uretralnih katetera sa sterilnim urinom
postavljanju intravaskularnih linija (2).
Fenomen cijeljenja rane je nezaobilazna činjenica ljudskog iskustva.
Promjene u
rekonstrukciji oštećenog tkiva su izuzetno kompleksne. Ozljeda
tkiva, bilo slučajna, bilo planirana, započinje seriju biokemijskih
procesa, koji ovise direktno o restituciji vaskularnog i celularnog
integriteta. Tijekom cijeljenja tkivo i rana su posebno osjetljivi, jer
taj proces omogućavaju ili sprječavaju brojni čimbenici. Pogreške
na bilo kojem stupnju mogu dovesti do odgođenog cijeljenja,
necijeljenja, razvoja kronične rane s neizvjesnim ishodom za
Istraživanja provedena u prošlom desetljeću odgovorila su na brojna
pitanja o cijeljenju rane, ali nikako na sva.
Razumijevanje važnosti adekvatne cirkulacije, tj. opskrbe krvlju
perifernih tkiva – oksigenacije, nužno je za optimalno cijeljenje i
razvoj otpornosti na infekciju. Čimbenici koji ugrožavaju cijeljenje
su: komorbiditetne bolesti, primarno dijabetes, pušenje, hipotermija,
kontaminacija ozljede vlastitom fiziološkom mikroflorom ili
mikrobima iz okoline. Čimbenici koji potpomažu cijeljenje rane
su optimalna opskrba rane krvlju i kisikom, uklanjanje detritusa,
nekroze, eksudata, zagrijavanje, sprječavanje isušenja i sprječavanje
razvoja infekcije (3).
Cilj preventivnih mjera je:
prevencija infekcije kronične rane
smanjenje rezervoara bolničkih patogena
prevencija prijenosa mikroba iz rane na druge dijelove
(kolonizacija, kliconoštvo)
sprječavanje prijenosa mikroba iz rane na druge bolesnike i
Postupke koji se pri tome primjenjuju općenito se naziva „aseptic
Mehmedagić S.1 , Brđanović S.1, Bukša M.1, Durak-Nalbantić A.1,
Hondo Z.1, Loza V.1,
Klinika za bolesti srca i reumatizam,
KCU Sarajevo1
Bosna i Hercegovina
Uvod: Hemoglobin je bjelančevina koja se nalazi u eritrocitima
i zadužena je za prijenos kisika u organizmu. Njegova referentna
vrijednost je za muškarce 138-170 g/l, a za žene 120-150 g/l.
Smanjena količina hemoglobina utiče na otežan transport kisika
u organizmu. Metabolički procesi se odvijaju aerobnim putem
u srčanom mišiću te je potreban kisik kojeg nosi hemoglobin.
Snižene vrijednosti hemoglobina kod pojedinih oboljenja utiču
na metabolizam u kardiomiocitim, javlja se ishemija te se
počinje odvijati anaerobni metabolizam u kojem se stvara više
neoksigeniranih metaboličkih produkata koji aktiviraju senzorne
živčane završetke simpatikusa u miokardu , stvarajući duboku
visceralnu bol-anginu.
Metode i materijal: retrospektivna studija pacijenata koji su bili
hospitalizirani na klinici za Bolesti srca i reumatizam KCUS –
odjel postintenzivne njege u periodu januar- decembar 2009. Broj
pacijenat koji je uključen u studiju je bio 239 od kojih je 46 ili 19,24
% imalo snižene vrijednosti hemoglobina u odnosu na referentne
vrijednosti za muškarace i žene.Analizirali smo broj pacijenata
koji su imali snižene vrijednosti hemoglobina i prisutne druge riziko
faktore za ishemičnu srčanu bolest- hipertenzija, diabetes, povišene
masnoće, konzumiranje duhanskih proizvoda te porodična sklonost
srčanim oboljenjima. Razlog sniženih vrijednosti hemoglobina
je različit komorbidit ( maligne neoplazme, reumatoidni artritis,
bubrežna insuficiencija, gastriontestinalna ili druga krvarenja ).
Rezultati: Od ukupno 239 pacijenata njih 46 je imalo snižene
vrijednosti hemoglobina. Muškaraca je bilo 29 ili 63 % , žena 17
ili 37%. Svi pacijenti su imali i još jedan ili više riziko faktora za
kardiovaskularne bolesti. Njih 34 ili 73% su bili hipertoničari, 18
ili 39% pacijenata su bili diabetičari, 33 ili 71% su imali povišene
masnoće u krvi, 13 ili 28% pušača cigareta , te 11 ili 24% je imalo
pozitivnu porodičnu anamnezu na kardiovaskularna oboljenja. Sve
pacijente smo podjelili na one kod kojih je hemoglobin ispd 100g/l
i one preko 100 g/l . Imali smo 3 pacijenta ili 6,5 % koji su imali
hemoglobin niži od 100g/l i kod kojih su ordinirani deplazmatisani
eritrociti. Pacijentima preko 100g/l ordinirani su peroralni ili
parenteralni preparati željeza.Kod većine pacijenata je došlo do
poboljšanja u smislu smanjenja učestalosti anginoznih tegoba i
srčanog popuštanja.
Zaključak: Snižene vrijednosti hemoglobina znatno pridonose
pogoršanju kliničke slike kod ishemične srčane bolesti/ angine
pektoris stabilne i nestabilne , akutnog koronarnog sindroma,
infarkta miokarda/. Vrlo bitno je na vrijeme prepoznati i tražiti
uzrok sniženog hemoglobina - tražiti krvarenjeu organizmu,
davanje eritropoetina kod bubrežne insuficijencije i liječiti druga
oboljenja koja dovode do sniženja hemoglobina i reagovati u
smislu ordiniranja deplazmatisanih eritrocita, preparata željeza
parenteralno i peroralno .
Ključne riječi: hemoglobin, ishemična srčana bolest, riziko faktori
Mandić D.
Klinički Centar Istočno Sarajevo
Bosna i Hercegovina
Uvod: Cilj ovog rada je da analizira znacaj ranog odredjivanja
vrednosti NT-proBNP, kao moguceg faktora rizika za nastanak
ranih komplikacija i udaljenih kardijalnih dogadjaja u bolesnika sa
akutnim infarktom miokarda.
Metod: U analizu ce biti ukljuceno 100 konsekutivnih bolesnika sa
AIM koji su primljenu u KJ do 24 sata od pocetka anginoznog bola.
NT-pro BNP vrednost ce se odredjivati u prvih 72 sata od prijema.
Takodje ce se odrediti vrednosti troponina, kreatin kinaze i CRP.
Intrahospitalno ce se pratiti ucestalost ranih komplikacija (nestabilna
angina, reinfarkt, mehanicke komplikacije, srcana insuficijencija,
komorska tahikardija, mortalitet). Udaljeno pracenje u toku 6 meseci
ce obuhvatiti pojavu angine pectoris, reinfarkta, rehospitalizaciju,
revaskularizaciju, mortalitet). Podaci ce se analizirati primenom
X2 testa za atributivna obolezja, T-testa i Mann-Whitney U testa za
numericka obelezja, multiplom logistickom regresijom i Cox-ovim
hazardnim modelom za analizu faktora uticaja, te Kaplan-Mayer
krivom prezivljavanja i log-rank testom.
Rezultati: Analizom skupljenih podataka uočen je povećan rizik
ponovnih hospitalizacija , mortaliteta , rekurentni anginozni
ataci kod pacijenata koji su imali povećan nivo NT i BNP u krvi.
Takodje, osobe s povišenim NT i BNP su imali povećan rizik od
srčane insuficijencije Kilip II, III, IV i renalnu insuficijenciju, kao
ponovljene hospitalizacije.
Zaključak: NT i pro BNP u krvi nisu samo prediktori opsega
ishemičnog oštećenja kod osoba sa infarktom miokarda, već i
važni prognostički faktori u procjeni rizika srčane dekompenzacije,
reinfarkta i mortaliteta .
Ključne riječi: NT, BNP, ishemična bolest srca
Prnjavorac B., Ajanović E., Sejdinović R., Mehić J., Fejzić J.,
Halvadžić I,. Redžepović A.
General Hospital Tešanj
Background: Many enzimes are used in diagnostic procedures
in acute myocardial infarction (AIM). Sensitivity and specifity
of these analyzes could make misunderstanding in the begenning
of cours of myocardial infarction in borderline cases. Any stretch
of myocardial wall cause liberation of atrial natriuretic peptide.
Just small deterioration of myocardium share increase of atrial
natriuretic peptide (BNP), but it is known that any distension or
stretch of myocardial wall do the same. Other enzimes, which are
routinly measured in AIM are more specific, but none enough. We
compared changes of these parameters in first days of AIM.
MATERIAL AND METHODS: We analyzed patient treated in
Department of Internal Medicine in General Hospital Tešanj.
We performed measurement of N-terminal atrial pro-BNP, as the
precursor of atrial natriuretic peptide, because of that half-life of
BNP is very short, about ten minutes. Other parameters of myocardial
tissue damage, like myoglobin, troponin, we analyzed so, as well
as creatine phosphate kinase activity and its isoenzyme CK-MB,
aspartat-aminotransferase (AspAT) and alanin-aminotransferase.
All patients were followed up for appearance of arrhythmias.
RESULTS: During one year we treated 53 patients with AIM, 16
female and 37 male, average age 61,2 (SD 10,1), from 39 to 81 year.
Mean value of BNP on admission day was 111,4 pg/ml (SD64,4),
from 60 to 260, and second day after admission 1102 pg/ml (SD
843), minimal 60 pg/ml, maximal 3224 pg/ml; Average myoglobin
level was 219 ng/ml (SD 214) minimal 30, maximal 698 ng/ml;
Mean troponin level was 0,49 pg/ml (SD 0,67) from 0,03 to 2,4
pg/ml; Using test of multiple correlation we calculated statistical
significant correlation between changes of level of BNP measured
on second day after admission, from one side and myoglobin and
troponin level, from the other. Increase of BNP is more significant
than other two measured parameters. 16 patient out of all share
some arrhythmias (8 atrial fibrillation /FA/, in 6 of them FA existed
before AIM, and two paroxysmal FA), one patient shared marked
PQ prolongation, one patients
paroxysmal supraventricular
tachycardia, and 6 malignant ventricular extrasystolas (as the pairs
in three patients, two with ventricular run, and one patient with
paroxysmal ventricular tachycardia. In three patients complete AV
dissociation was present. Arrhythmias correlated with increase
of BNP at statistical significance level p<0,05, more than other
parameter of myocardial tissue damage.
CONCLUSION: We conclude that the most sensitive parameter
of myocardial tissue damage was BNP, with maximal increase on
second hospital day. Appearance of malignant arrhythmias correlates
more with BNP level, than the other parameters of myocardial tissue
Keywords: NT pro-BNP, myocardial infarction, arrhythmias,
troponin, myoglobin.
Hasić S.1, Jadrić R.1, Ćosović E.2, Mornjaković Z.2,Kiseljaković
E.1, Winterhalter-Jadrić M.1
Katedra za medicinsku biohemiju1 ,
Institut za histologiju i embriologiju, Medicinski fakultet 2 ,
Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina
Uvod: Provedenim istraživanjem smo evaluirali značaj srčane
izoforme proteina koji veže masne kiseline (H-FABP) kao biomarkera
akutnog oštećenja miokarda štakora induciranog izoproterenolom
(ISP) i histološkom analizom utvrdili tip lezija miokarda. U
istraživanju su korišteni odrasli štakori, muškog spola, soja Wistar.
Štakori ISP grupe (n=24) su tretirani jednokratno, subkutanom
aplikacijom ISP-a, a kontrolna grupa (n=6) sa 0.95% NaCl. Štakore
tretirane ISP-om smo podijelili u grupe (n=6) prema vremenu
analize H-FABP i lezija miokarda: ISP I (30›), ISP II (60›), ISP III
(120›) i ISP IV (240›). H-FABP (Life Diagnostics Inc. West Chester
PA, USA) smo određivali u serumu ELISA metodom. Histološka
analiza je provedena na uzorcima miokarda lijevog ventrikula
bojenim HE metodom. ISP-om tretirane grupe štakora su imale
značajan porast H-FABP u serumu u odnosu na kontrolnu grupu i
vrijednost prije aplikacije ISP-a (p<0.01). Prve histološke promjene
miokarda uočene 30 minuta od aplikacije ISP-a su praćene porastom
H-FABP u serumu. Najniže vrijednosti H-FABP su registrovane 60, a
maksimalne 240 minuta od aplikacije ISP-a. Koncentracije H-FABP
u serumu grupe ISP I (20.45; ± 2.78) i grupe ISP II (17.51; ± 1.41) su
se statistički značajno razlikovale od grupe ISP III i ISP IV (37.561;
± 2.63 i 51.88; ±6.81) (p<0.01). Histološkom analizom utvrđene su
degenerativne promjene kardiomiocita ISP I i II grupe, a nekroze
kod grupe ISP III i IV. H-FABP je pokazao visoku osjetljivost za
detekciju minimalnih lezija miokarda induciranih ISP-om što
otvara mogućnost kliničke primjene ovog markera u dijagnostici
minimalnih lezija miokarda čovjeka. Ovaj animalni model indukcije
oštećenja srca ISP-om uz praćenje H-FABP u serumu može poslužiti
u istraživanjima novih lijekova kao i u praćenju potencijalnog
toksičnog ili kardioprotektivnog djelovanja.
Ključne riječi: H-FABP, izoproterenol, miokard, histologija, štakor
Prnjavorac B.1, Mujarić E.2, Redžepović A.3
General Hospital Tešanj 1
Cantonal Hospital Zenica 2
UKC Koševo Sarajevo 3
BACKGROUND: Many knowledge which explain patophysiology
of acute myocardial infarction (AIM), was maid in last few decades.
Explanation of inflammation processes clarified events of artery
stenosis caused by swallowing of artery’s walls. Vasculitis „per
se“, with complete atherosclerotic plaque, or without, can cause
swallowing of vascular walls, with narrowing of diameter of artery.
Parameter of inflamation could explain inflamatory status of the
patient. On the other hand, atrial natriuretic peptide, measured as
his precursor known as N-terminal fragment of pro-brain (B-type)
natriuretic peptide (BNP) is a strong predictor for the risk of mortality
and heart failure among patients with acute coronary syndromes. We
assessed relationship of parameters of inflammation and BNP with
the clinical course of acute myocardial infarction.
MATERIALS AND METHODS: NT-pro-BNP was measured in the
time of admission of patients with acute myocardial infarction, than
on second day after admission, on eighth day, and one week later.
We measured so fibrinogen and C-reactive protein (CRP) as the
parameters of inflammation.
RESULTS: During one year we treated 63 patients with AIM.
Among them 34 were men and 29 were women. The average age
was 63,4 year, between 27 and 84 (SD 9,4). The mean value of
baseline BNP was 138 pg/ml, range 60 to 298 (SD 47,34), on the
second day of the hospitalization 574,28 pg/ml, range 93,76 to
3745,45 (SD 309,35), and 2407,67 pg/ml, range 158,32 to 8564,45
(SD 563,27), on the eighth day, and 1476,13 pg/ml, range 86,24 to
9367,45 (SD 452,26) one week after. The average fibrinogen level
was 8,6 g/L, range 3,9 to 19,6 (SD 3,5), on the day of admission, and
12,45 g/L, between 5,7 and 23,6 (SD 6,4) two week after admission.
Average level of CRP was 14 mg/ml between 5 and 37, (SD 6,7),
on the admission and 16,6 mg/dl, between 7 and 45, (SD 7,9), two
week after. ANOVA test of analysis of variances showed statistic
significance on the level of p<0,05 in calculation of changes of BNP
level. Using test of multiple correlation we showed relationship of
higher level of BNP and fibrinogen and CRP level, but no statistical
significance. Symptoms of dyspnoa as the signs of heart failure
shared 16 patients. Correlation of dyspnoa appearance and BNP
level was shown at level of p<0,05.
CONCLUSION: We conclude that BNP level was changed during
the hospitalization of the patients with AIM. Elevation of BNP was
much more in patients with appearance of signs of heart failure. CRP
level and fibrinogen correlate with BNP level, but not with statistical
significance. So, both, BNP and parameter of inflammation were
worse predictors for outcome of patients with AIM.
Keywords: Myocardial infarction, inflammation, N-terminal proBNP, heart failure:
Kurtagić N.
Kantonalna bolnica “Dr.Irfan Ljubijankić“, Bihać, BiH
Interni odjel, Koronarna jedinica
Koronarna bolest uzrokovana aterosklerozom jos uvijek je vodeci
uzrok morbiditeta i mortaliteta u svim zemljama Evrope, pa tako i
kod nas.
Akutni koronarni sindrom klinički se može pojaviti kao
nestabilna angina pectoris, infarkt miokarda bez elevacije STsegmenta(NSTEMI) i infarkt miokarda sa ST-elevacijom(STEMI) i
najčešći je razlog prijema bolesnika u koronarnu jedinicu.
Najvažniji patofiziološki mehanizam u nastanku akutnog koronarnog
sindroma je ruptura aterosklerotskog plaka-oštećenje zida arterije
koje brzo napreduje.Integritet zida arterije je narušen zbog kontakta
sa intravaskularnim sadržajem.Pokreće se proces koji traje samo
nekoliko sati, gdje se u konačnici na oštećenom endotelu nakuplja sve
više trombocita i posljedičnog formiranje tromba, koji nepotpuno,
tranzitorno ili trajno dovodi do okluzije lumena koronarne arterije.
Posljedica je smanjenje prokrvljenosti miokarda, pojava ishemije,
ako dugo traje dovodi do nekroze dijela miokarda koji opskrbljuje
zahvaćena arterija.
Napredovanje koronarne tromboze može se prekinuti ako se
upotrijebi trombolitičko antikoagulantno i antiagregacijsko liječenje.
Mora se dati što prije bolesnicima sa :
1. akutnom prekordijalnom boli
2. kliničkom slikom koja je u korelaciji sa elektrokardiografskom
3. elevacijom ST-segmenta u barem dva susjedna odvoda (STEMI
infarkt) ili
4. novonastalim blokom grane unutar šest sati od početka simptoma,
kad bi se i u tom optimalnom periodu mogla ordinirati streptokinaza
• Idealno bi bilo da se EKG snimi unutar petnaest minuta, a
trombolitičku terapiju započeti unutar trideset minuta od dolaska u
• Uobičajene doze streptokinaze su 1.500.000 i.j. intravenski kroz
jedan sat uz praćenje P.V.-INR.
• Primjena heparina nakon trombolize zbog smanjivanja eventualne
reokluzije nisu potvrdila učinkovitost heparina.
Terapiju streptokinazom akutnog(STEMI) infarkta kod pacijenata
koje smo primili u optimalnom vremenu, unutar šest sati od početka
boli, na Kronarnu jedinicu Kantonalne bolnice Bihać primjenjujemo
od 1988. godine do danas, sa prekidom tokom rata zbog nestašice.
U tom periodu trombolitičkom terapijom-intravenskom
streptokinazom su tretirana 357 pacijenata.
Pratili smo pacijente sa akutnim(STEMI) infarktom koji su bili
hospitalizirani na Koronarnoj jedinici Kantonalne bolnice Bihać u
periodu od januara 2008.godine do 31.jula 2009. godine u vremenu
optimalnom za terapiju streptokinazom.
Dominirala je muška populacija gotovo dvostruko, što se objašnjava
faktorima rizika, pušenje, stres, hormonska zaštita žena do
Hipertenzija, dijabetes i hiperlipemija gotovo su podjednako bile
zastupljene u oba spola.
Prednosti na Unsko-sanskom kantonu, za ordiniranje trombolitičke
terapije, su uvjeti transporta i udaljenost jedinica HMP(hitna
medicinska pomoć).U najvećem broju slučajeva transport je
obavljen u optimalnom vremenu od početka boli do vremena za
terapiju streptokinazom (od pola sata do maksimalno od jedan do
dva sata sa cijelog kantona).
Najveći broj pacijenata sa najtežom kliničkom slikom bili su
pacijenti sa infarktom anteroseptalne i anterolateralne lokalizacije.
Kod hospitaliziranih pacijenata u navedenom periodu davanje
streptokinaze je najčešće prekinuto zbog kliničke slike kardiogenog
Tretman streptokinazom praćen elektrokardiografski rezultirao je
regresijom elektrokardiografskih promjena, a daljim praćenjem
kroz kardiološku ambulantu i kasnije praćenjem efekata
ehokardiografskim pregledom rezultiralo je značajnim efektima na
globalnu i regionalnu sistoličku funkciju, a time na revaskularizaciju
i smanjenje zone infarciranog područja.
Prema tome akutni koronarni incident- infarkt miokarda(STEMI),
moguće je tretirati adekvatno i u bolnicama još uvijek udaljenim
od kliničkih centara, gdje je moguća invazivna kardiološka obrada i
kad su uslovi transporta otežani i rizični za pacijenta.
Potrebno je razvijati još bolju saradnju i komunikaciju sa klinikamacentrima za srce radi što optimalnije kliničke evaluacije akutnog
koronarnog incidenta i invazivne kardiološke obrade.
Potrebno je naravno raditi i na prevenciji faktora rizika kod
kardiovaskularnih oboljenja.
Keywords: akutni infarkt miokarda, trombolitička terapija
Isabegović M.1, Kušljugić Z.1, Baraković F.1, Nuhbegović S.2,
Smajić E.1,
Dizdarević- Hudić L.1, Bijedić A.1, Kovačević K.1, Jašarević E.1,
Karamujić I.1
Clinic for Internal medicine1,
UCS Tuzla,
Medical faculty Tuzla2
Bosnia and Herzegovina
Introduction: Ischaemic hearth disease (IHD) is one of the clinical
syndromes caused by ischemic myocardial as a consequence of
disproportional need and oxygen flow of myocardial due to the change
of coronal circulation. An early, accurate and immediate diagnosis
of IHD decreases morbidity and mortality, hospital costs, and it also
shortens prolonged diagnostic observation and determination of
strategic approach with etiological treatment of the initial causes of
the disease. Furthermore, it also gives an estimate of how serious
IHD is and it stresses the emergency of further interventions and
medical care which is given to the patient.
The Aim of Study: To determine sensitivity and specificity of
exercise tolerance testing or also known as treadmill testing (ETT) in
relation to the coronary angiography. Compare positive ETT results
in the first two minutes with significant left main coronary artery
(LMCA), critical stenoses of proximal left anterior descending
(LAD) segment, or equivalent of significant LMCA stenoses.
Patients and Methods: The investigation was a retrospectiveprospective study (period from 01.08.2007 till 01.10.2007) conducted
in Clinic for Internal Diseases and Clinic for Cardiovascular Diseases
in Tuzla. Patients were advised coronary angiography if ETT was
positive for exercise induced ischaemia. Statistic analysis was made
by standard statistical methods.
Results: ROC criteria level and Bruce level indicates that test
sensitivity is at 48, 86 %, while specificity is at 69,23%, PPV 85.7%;
NPV 40.9%; AUC 0.67, LR+ 2.11; LR- 0.51. The time duration of
ETT was approximately 4 minutes and cut off point sensitivity is at
60,8%, while specificity is at 69,2%.The time duration of negative
ETT test is in positive correlation when compared to coronary
angiography results for free vessel’s disease. In first two minutes,
positive ETT test is not positive correlation with significant left main
coronary artery (LMCA), critical stenoses of proximal left anterior
descending (LAD) segment, or equivalent of significant LMCA
Keywords: exercise tolerance testing, ishemic hearth disease,
coronary angiography
Kušljugić Z.1, Hadžović Đ.2, Baraković F.1, Karamujić I.1, Bijedić
A.1, Smajić E.1, Jašarević E.1, Iveljić I.1, Čaluk J.3
UKC Tuzla, Klinika za interne bolesti, kardiološko odjeljenje1
Dom zdravlja Tuzla2
BH Centar za srce Tuzla3
Bosna i Hercegovina
Introduction: In the evaluation of diastolic function in hypertensive
patients with left ventricular hypertrophy aimed to detection of
asymptomatic ischemia we must consider the type of left ventricular
hypertrophy which can be: septal, symmetrical concentric, eccentric
and dilatative eccentric hypertrophy. Myocardial ischemia caused by
left ventricular hypertrophy is manifestation of decreased coronary
flow reserve and enhanced sensitivity of hypertrophied myocardium
to ischemia. Reduced capillary net in the left ventricular hypertrophy
participates for certain in occurance of ischemic changes. In the
begining hypertensive heart disease can hardly be detected by
electrocardiography, even if we use additional electrocardiographic
criteria for left ventricular hypertrophy. Echocardiography is
unavoidable method for detection of early diastolic dysfunction
and left ventricular hypertrophy. In this group of patients at risk, we
can detect asymptomatic myocardial ischemia even where we don’t
expect to find one.
Material and methods: In the group of 40 hypertensive patients
with left ventricular hypertrophy, Holter monitoring (48-hrs) was
performed in order to detect arrhythmias and asympthomatic
ischemia. In all patients systolic and diastolic function of left
ventricle was evaluated by echocardiography.
Results: In 18 patients asymptomatic myocardial ischemia was
noted, but it wasn’t a cause of ventricular arrrythmias. In the group
of patients with septal and symmetrical concentic left ventricular
hypertrophy the most often we established the first degree of diastolic
dysfunction with normal systolic function of left ventricle. Premature
heart beats occured in 33 patients, and ventricular tachycardia in 14
patients in the group of patients with with myocardial ischemia. In
the group of patients with left ventricular hypertrophy but without
ischemia premature ventricular beats occured in 18 patients and
ventricular tachycardia in 4 patients.
Conclusion: In hypertensive patients with manifested left ventricular
hypertrophy and signs of asymptomatic myocardial ischemia, the
frequency of ventricular arrhythimas is significantly higher than in
patients without myocardial ischemia.
Keywords: arterial hypertension,
ischemia, arrhythmias.
Kušljugić Z.1, Bijedić A.1, Bijedić S.2, Baraković F.1, Smajić E.1,
Karamujić I.1, Jašarević E. 1, Kovačević K.1, Dizdarević-Hudić L.1,
Isabegović M.1, Hadžović Đ.2
Klinika za interne bolesti, kardiološko odjeljenje1
UKC Tuzla,
Dom zdravlja Tuzla2
Introduction: Asymptomatic myocardial ischemia is present when
in absence of angina pectoris biochemical, perfusion, hemodinamic,
functional or ECG changes develop indicating disbalance in
myocardial oxygen supply. ECG changes are the most often
unrecognized because patients have no symptoms. Holter monitoring
the most often detect this group of diseases.
Material and methods: We examined 60 patients with no
symptoms of angina pectoris present, but with certain risk factors.
Hypertension was present in 30 patients, diabetes melitus was
present in 15 patients, LDL cholesterol was increased in 14 patients
and 20 patients out of these 60 were smokers.
Results: In 10 patients with no subjective symptoms lowering of the
ST segment was found. These patients were committed to a heart
stress-test to confirm the diagnosis.
Conclusion: Anamnesis, clinical examination, and non-invasive
diagnostic methods in patients with at least two risk factors
contributes to the proper diagnostic evaluation in the choice od
further invasive diagnostic methods or conservative treatment.
Keywords: asymptomatic myocardial ischemia, Holter monitoring.
TV1 ili TV2 >ili = 7mm, šiljat,simetričan, c) nagib S-T spojnice u
V1 ili V2 je povišen, strm.
REZULTATI: Senzitivnost i specifičnost našeg kriterija u grupi A i
B bila je: za podkriterij a) 29,24% : 11,11% ; za b) 50,94% : 5,55%;
za c) 37,73%:22,22%.
DISKUSIJA: Iz rezultata je bilo vidljivo da predloženi naš kriterij
ima istu osjetljivost kao i ranije predloženi kriteriji, što je provjereno
na istim bolesnicima. Primjenom X2 testa nije se našlo statistički
značajne razlike u vrijednostima osjetljivosti između našeg kriterija i
ranije predloženih kriterija, kao niti između samih ranije predloženih
ZAKLJUČAK: Moguće je prepoznati HLV iz EKG snimka bolesnika
koji ima blok lijeve grane.Senzitivnost i specifičnost našeg kriterija
je dosta slična ranije predloženim kriterijima , ali je jednostavniji za
Keywords: Hipertrofija lijevog ventrikula, blok lijeve grane, EKG
Šantić Z., Mustapić-Šantić K.
Poliklinika “Sunce“
Široki Brijeg
Bosna i Hercegovina
P.B je profesionalni nogometaš Premjer lige BiH, 20 godina star.
Dolazi na sistematski pregled 13.08.2009. Redovno trenira i igra
Početkom VIII mjeseca imao je bol u prsima u trajanju tjedan dana,
što je pripisivao kontakt igri. Nije bio febrilan. EKG na dolasku
pokazuje amputirane R zupce U II, III, aVF i V5 odvodu, u V6,
duboki Q. Duboki negativni T val, asimetričan u II, III, aVF i svim
prekordijalnim odvodima (5-6 mm). U EKG iz 2005 godine plitko
negativni T valovi V1 do V3, a 2007. plitko negativni T valovi V1 do
V4. Troponin negativan. UZV srca: nalaz uredan. Holter EKG:2351
polimorfne VES,51 VES u paru, l salva VES.
Dana 14.08.09 odigrao cijelu utakmicu bez poteškoća. Nakon sedam
dana na treningu osjetio slabost, brzo zamaranje. Dana 08.10.09
igrao košarku, osjetio nesvjesticu, izubio svijest na kratko.
Od 10.11.2009 do 23.12.2009 obrađivan i liječen u jednoj
kardiološkoj klinici u Zagrebu.
Iz nalaza: Holter EKG:učestale polimorfne VES sve do non-sust
VT / najduža 11QRS kompleksa frekvencije 130/min). EKG govori
u prilogi fibroze apeksa i inferiorne stijenke uz difuzne promjene
repolarizacije(duboki negativni T valovi). Ergometrija: prekinuta
nakon 2,3o min zbog malignog poremećaja ritma. UZV srca: uredne
dimenzije i debljine stijenki srčanih šupljina. Tek blaža hipokinezija
IVS, više bazalno te dojam blaže hipokontraktilnosti osobito
apikalnog djela DV.
U laboratorijskim nalazima: blaža limfocitoza, ANA,
a-DNA,ANCA,C3, C4,CH50,CIC, kappa i lambda lanci-uredni.
Krioglobulini nisu dokazani.Difuzijski kapacitet CO kroz
alveokapilarnu membranu:blagi difuzijski poremećaj. Kardiotropni
virusi (IgM neg, IgG titar pozitivan na Coxsackie, Herpes simplex
tiI, poliovirus, adenovirusi, EBV i CMV negativni.
Koronarografija : 23.11.2009: nalaz uredan.
Endomiokardna biopsija DV: miokard obilno prožet vezivnim
tkivom ( oko 50%)pri čemu su pojedini dijelovi prožeti kapilarima,
što govori za kroničnu aktivnost / prema Dallas kriterijima nema
elemenata za miokarditis, ali brojnost kapilara govori za određenu
aktivnost i mogućnost preboljelog miokarditisa.
Kontrolni UZV srca , nakon mjesec dana:progresija bolesti u smislu
hipokinezije septuma od srednjeg segmenta prema apeksu, izrazita
hipokinezija inferoposteriorne stijenke, u nekim segmentima skoro
akinetična. EF 52%, FS 27%.
MR srca: umjerena dilatacija i hipokontraktilnost apeksa lijevog i
desnog ventrikula.Vidljive linearne hipovaskularne zone apeksa
oba ventrikula koje odgovaraju fibroznim promjenama, te mrljaste
i subepikardijalne zone od apeksa do polovine srca koje upućuju na
izraženi miokarditis i dalje prisutna aktivnost bolesti.
Th: tbl Cordarone 200 mg lxl , tbl Carvelol a 3,125 mg 2xl, tbl
Ramipril 1,25 mg lxl.
Keywords: EKG, profesionalni nogometaš, miokarditis
Mušanović M.1, Šolbić Z.1, Kovačević N.1, Mušanović J.2
Health house with policlinic Kakanj 1
Medical Faculty, Sarajevo 2
Uvod: Hipertenzija (HTA), dijabetes melitus(DM), gojaznost(G)
i dislipidemije kao osnovne komponente metaboličkog sindroma
međusobnom interakcijom i udruženim dejstvom predstavljaju
veliki rizik za nastanak kardiovaskularnih, posebno koronarnih i
cerebrovaskularnih bolesti kao komplikacija. Gojaznost se od ranije
smatra važnim posrednikom u nastanku ovih komplikacija čiji način
dejstva nije dovoljno poznat i predmet je mnogih istraživanja danas.
Određivanje BMI(engl.body mass index) je dio redovnog praćenja
pacijenata sa HTA i/ili DM u ambulantama porodične/obiteljske
Cilj: Odrediti povezanost prekomjerne tjelesne težine(TT) i G i
pojave kardiovaskularnih komplikacija (KVK) kod pacijenata sa
HTA i/ili DM.
Pacijenti i metode: Prikupljeni su podaci iz 4 ambulante P/
OM sa teritorije općine Kakanj, novembar 2009-januar 2010, iz
dodatnih kartona za hipertoničare/dijabetičare, kraćim upitnikom
i određivanjem trenutnog BMI. Učestvovalo je 98 pacijenata,
59 žena i 39 muškaraca, starosti 27-80 (prosjek 60.9) godina koji
imaju HTA i/ili DM. Praćena je pojava KVK u smislu infarkta
miokarda, angine pectoris, kardiomiopatija, poremećaja ritma,
cerebrovaskulanih incidenata i poremećaja periferne cirkulacije.
Posmatrano je i variranje TT u proteklih 10 godina. Pacijenti su
učestvovali dobrovoljno. Statistički je određen značaj uticaja TT
i njenih promjena na pojavu KVK pomoću χ2-testa i relativnog
Rezultati: KVK su detektovane kod 55 pacijenata(56.1%),
kod 52.5%žena i 61.5%muškaraca(p>0.05). Prema trenutnom
BMI registrovano je 14.4%pacijenata normalne TT(grupa1),
42.3%prekomjerne TT(grupa2), 37.1%gojaznih(grupa3) i 6.2%vrlo
gojaznih(grupa4). Najveća incidenca KVK je zabeležena u
grupi1,potom u grupi2,3,4 i to kod oba pola(p>0.05). Prema promjeni
TT u proteklih 10 godina, pacijenti su podeljeni u 6 grupa:A-sa
značajnim padom TT(>5kg);B-sa značajnim porastom TT(>5kg);C-1
sa nepromenjenom-normalnom TT;C-2 prekomjernomTT i C-3
gojazni. RR za nastanak KVK u odnosu na grupu A je bio: u grupi
B=1.89, u grupi C-1=2.27, u grupi C-2=2.46 i u grupi C-3=1.78.
Zaključak: Visok procenat pacijenata sa povećanom TT među
pacijentima sa HTA i/ili DM može uticati na pojavu novih KVK.
Najveći procenat KVK zabilježen kod pacijenata sa trenutno
normalnom TT može biti rezultat pada TT nakon pojave komplikacija.
Pokazano je da značajan pad TT utiče na smanjenje rizika od KVK,
dok održavanje prekomjerne TT i gojaznosti ta rizik povećava.
Potrebno je bolje praćenje i savjetovanje pacijenata sa HTA i/ili DM
u ambulantama P/OM u cilju smanjenja TT i rizika nastanka KVK.
Keywords: kardiovaskularne komplikacije, hipertenzija, dijabetes
melitus, BMI, prekomjerna TT, gojaznost, porodična/obiteljska
Misirlija M.1, Rahimić A.1, Muslibegović A.1
RMC „Dr.Safet Mujić“ 1,
Bosna i Hercegovina
Uvod: Kardiovaskularne bolesti su glavni uzrok rane smrti u
većini europskih država. Najveća smrtnost od ovih oboljenja je
u razvijenim zemljama,zatim u zemljama u tranziciji, a najmanja
smrtnost je u nerazvijenim zemljama. Bosna i Hercegovina spada
u grupu zemalja u tranzicijii ima stalan porast morbiditeta i
mortaliteta od kardiovaskularnih bolesti. Faktori koji utiču i koji su
odgovorni za nastanak ovih oboljenja su: pušenje, stres, debljina,
spol, dob, nepravilna ishrana, hipertenzija, povećan nivo šećera u
krvi i uzimanje kontracepcijskih sredstava. Pacijenti često nisu
motivirani za promjene načina života. Najčešći uzrok su nedostatak
medicinskog znanja,nedovoljna briga za zdravlje. Tu je jako važna
uloga medicinske sestre koja može značajno uticati na promjene
ponašanja pacijenta, educirati ga i promovisati zdrav način života.
Cilj rada: Prikazati veličinu i kretanje promjenjivih rizičnih faktora
kardiovaskularnih oboljenja kroz hospitalizirane pacijente Internog
odjela RMC „Dr. Safet Mujić “ Mostaru u komparaciji sa istim na
nivou statističkog zavoda Hercegovačko-Neretvanjskog kantona.
Metode i rezultati: Tokom rada uočili smo da veliki broj pacijenata
prvi put hospitaliziranih u našoj ustanovi prvenstveno u stanju
akutnog koronarnog sindroma ima u prosjeku više od tri riziko
faktora za nastanak kardiovaskularnih bolesti. U rehospitalizaciji
uočavamo da veliki broj naših pacijenata u prosjeku ima jedan do
dva rizična faktora, a u kasnijim hospitalizacijama ne uočava se
značajan porast smanjivanja rizičnih faktora.
Zaključak: Rezultati ukazuju na primjenljivost rada u prospekciji:
Riziko faktori su nedovoljno tretirani u vanbolničkom sistemu,
Za vrijeme hospitalnog tretmana poenta pacijentovog tretmana je
liječenje osnovnog oboljenja i njegovih komplikacija, Značajnim
angažmanom svih komponenti zdravstvenog sistema mogu i moraju
biti eradicirani svi riziko faktori u što ranijem vremenskom periodu
čime će se po uzoru na ostale zemlje značajno povećati kvalitet i
dužina života oboljelih od kardiovaskularnih oboljenja, Krajnje
je vrijeme angažmana svih zdravstvenih profila na jedinstvenom
zadatku zaustavljanja postojećeg negativnog trenda smrtnosti i
obolijevanja kardiovaskularnih oboljenja.
Ključne riječi: Kardiovaskularne bolesti, prevencija.
Muharemović A.1, Arslanagić A.1
JU Dom zdravlja Kantona Sarajevo1
RJ DZ Stari grad
Uvod: “Hronična masovna nezarazna oboljenja su najveći problem
javnog zdravstva zato što izazivaju bol, patnju, smetnje, poremećaj
u životnim navikama, na radnom mjestu a u uznapredovaloj fazi,
gubitak fizičke sposobnosti, pa čak i hendikep ličnosti.Na općem
društvenom planu, ove bolesti su vodeći faktor u morbiditetu
stanovništva, apsentizmu, invaliditetu i mortalitetu.”
Među hroničnim masovnim nezaraznim oboljenjima kardiovaskularna oboljenja zauzimaju značajno mjesto.Ova oboljenja su
vodeći uzrok smrti među odraslom populacijom,kako kod nas,tako i
u svijetu.Na listi morbiditeta zauzimaju drugo mjesto.
Bolesti srca i krvnih žila - kardiovaskularne bolesti - predstavljaju
“ubicu broj jedan” savremenoga čovjeka.
Osnovni cilj ovog istraživanja je ustanoviti broj pušača, prosjek
BMI i visinu sistolnog i dijastolnog krvnog pritisaka kod pacijenata
koji su liječeni u internističkom kabinetu DZ Stari Grad. Takođe je
cilj utvrditi i ulogu medicinske sestre u prevenciji kardiovaskularnih
oboljenja i očuvanju zdravlja pacijenata.
U internističkom kabinetu DZ Stari Grad, obavljeno je istraživanje na
100 pacijenata metodom slučajnog uzorka u periodu od 20.12.2009.20.01.2010.godine.
U istraživanju su se koristile slijedeće metode:
-mjerenje tjelesne visine
-mjerenje tjelesne težine
-mjerenje TA
-uzimanje pušačke anamneze
Kardio-vaskularna oboljenja bilježe dramatičan porast u
poslijeratnom periodu. Najčešće kardio-vaskularno oboljenje je
arterijska hipertenzija.Najčešči od riziko faktora za pojavu KVO,
na koje se može uticati, modifikacijom stila života su gojaznost,
pušenje,fizička neaktivnost,stres i neredovno uzimanje terapije.
Uloga medicinske sestre u prevenciji KVO je od neprocjenjive
važnosti a ogleda se u stalnom preventivnom radu sa rizičnim
grupama pacijenata.
Mahić A.1
J.U. Dom zdravlja Kanton Sarajevo1
O.J Dom zdravlja Stari Grad
Uvod: Kardiovaskularna oboljenja zauzimaju visoko mjesto na
ljestvici smrtnosti u današnjem svijetu. Procjenjuje se da u svijetu
od ukupne smrtnosti 30% pripada kardiovasularnim oboljenjima.
Najveća smrtnost od ovih oboljenja je u razvijenim zemljama,
zatim zemlje u tranziciji a najmanja je u nerazvijenim zemljama.
Zahvaljujući mjerama prevencije mortalitet od kardiovaskularnih
oboljenja u razvijenim zemljama opada, u zemljama u razvoju
i tranziciji raste. Naša zemlja spada u grupu zemalja u tranziciji,
tako da kardiovaskularna oboljenja vodeći su uzrok u morbiditetu
i mortalitetu u BiH, a obzirom na izloženost stanovništva rizičnim
faktorima (nezdrava ishrana, konzumiranje alkohola, pušenje,
nedovoljna fizička aktivnost, neadekvatna zdravstvena kultura)
može se očekivati dalji trend povećanja kardiovaskularnih oboljenja.
Cilj: Prevencija kardiovaskularnih oboljenja obuhvata sve aktivnosti
kako bi se spriječila učestalost pojave ili povratak koronarne srčane
bolesti, moždanog udara i perifernih arterijskih oboljenja, rano
otkrila hronična oboljenja te spriječila invalidnost i rana smrt. Takođe
je važno ukazati na promjene načina života, na riziko faktore i
blagovrmena primjena odgovarajuće profilaktičke medikamentozne
terapije koja se koristi u prevenciji kardiovaskularnih oboljenja.
Zaključak: Naučna istraživanja su dokazala da suove bolesti
preventabilne. Liječenje oboljelih je doživotno i iziskuje znatna
materijalna sredstva. Ova oboljenja ostavljaju trajni invaliditet i
time dodatno opterećuju društvo. Modifikacijom životnih navika,
smanjenjem riziko faktora, promjenom načina ishrane, prestankom
pušenja, povećanjem fiziče aktivnosti, kontrolom krvnog pritiska
može se efikasno djelovati u sprečavanju kardiovaskularnih
Prevenciju kardiovaskularnih oboljenja je potrebo uvesti kao
sastavni dio zdravstvene zaštite stanovništva i integralni dio liječenja
oboljenja, što je opšte prihvaćeno u razvijenim zemljama.
Nađida A.
Free theme:
-The protection of the mothers (diabetes, high homocistein, rubeola)
- The protection with pregnance
-Nutricion habits
-Boddy and fisical anactivity
-Life stily
-World federation of cardiology for health heart-10 sentences
Drakovac A., Čubara S.
Uvod: Koronarna bolest je oboljenje u kome dolazi do oštećenja
srčanog mišića zbog nesrazmjera između opskrbe i potrebe miokarda
sa krvlju i kisikom.
Najčešći uzrok nastanka koronarne bolesti je ateroskleroza zbog
koje dolazi do odlaganja masnih depozita u stijenku arterije.
Na nastanak koronarne bolesti utiču i drugi faktori rizika, a to
mellitus, stres, povišene masnoće u krvi,gojaznost i fizička
neaktivnost.Na neke od navedenih faktora možemo uticati,dok na
mnoge to nismo u stanju.
Zbog toga definisanje riziko faktora ima veliku ulogu,jer se oni tada
mogu kontrolisati,reducirati i prevenirati.
Smanjiti broj oboljelih od koronarne bolesti primjenom određenih
preventivnih mjera je važan cilj i zadatak medicinske sestre
.Zaključak:Učestalost riziko faktora kod pacijenata sa koronarnom
bolesti je veća i kažemo da koronarni bolesnici imaju istovremeno
veći broj faktora rizika u odnosu na pacijente koji nisu oboljeli od
koronarne bolesti.
Čaušević S.1
Javna ustanova Dom zdravlja 1 Kantona Sarajevo - DZ Novi Grad
Uvod: Bolesti kardiocirkulatornog sistema su danas svjetski
javnozdravstveni i drustveni problem. Procjenjuje se da u svijetu
od ukupne smrtnosti 50 % pripada kardiovaskularnim oboljenjima.
Prema statistikama od 1960-1990. god. nasa zemlja spada u grupu
zemalja sa porastom morbiditeta i mortaliteta.Umire oko 12 miliuna
ljudi godišnje. Svake godine ostavljaju miliune invalida.Prema
stručnjacima SZO polovicu ovih smrtnosti moguće je spriječiti,
zdravim načinom života pravilnom ishranom.
Cilj: Ukazati na značaj promjene načina života korakom zdrave
ishrane. Definisati ulogu diplomirane medicinske sestre u
edukativnom angažmanu jelovnika za kardiovaskularnog pacijenta.
Metod rada: Vrijeme istraživanja je period 01.06. do 01.12. 2009.
god..Ispitano je 100 ispitanika u dobnoj skupini od 18 god. do 65
god..U radu je korištena anketa o navikama u ishrani, BMI , starosna
i spolna strukura. Podaci su prikazani tabelarno i grafički.
Zaključak: Primarnom prevencijom o higijensko-dijetetskom
režimu ishrane ukazati na važnost promjene loših životnih navika,
zdrave populacije . Uloga je u edukaciji putem promocije
zdravlja o zdravoj ishrani, što većeg broja populacije stanovništva u
cilju sprečavanja invalidnosti i rane smrti.
Dalila M.1
Klinički Centar Univerziteta u Sarajevu1
Uvod: Kardiohirurgija je grana hirurgije koja se bavi operativnim
zahvatima na srcu i to:
-na krvnim sudovima srca(premoštenja na koronarnim arterijama
srca-By pass)
-zamjenom srčanih valvula mehaničkim ili biološkim protezama
-reparacijom valvula
-korekcijom urođenih srčanih mana
-hirurgijom torakalne aorte
-operacijama karotidnih arterija
Kardiohiruški pacijent se poslije operativnog zahvata smješta u JIT.
Ovakav pacijent zahtijeva aspekt praćenja koji u sebi objedinjuje
veliki broj parametara.Pacijent poslije operacije na srcu je specifičan
prvenstveno zbog težine i vrste operacije ,a postoperativni tok
poseban i medicinska sestra JIT ima važnu ulogu u njegovom
praćenju.Sestra JIT je educirana za 24-h kontinuirano praćenje,koje
uključuje veoma dobro poznavanje kompletne aparature JIT,brzu
reakciju i poznavanje CPR,medikamenata i njege bolesnika.
Delalić Z.1
Centar za srce ,Klinički Centar Univerziteta u Sarajevu
Uvod: U BiH evidentan je porast kardiovaskularnih oboljenja.
Vodeći uzroci smrti stanovništva u FBiH u periodu 2002-2006g
su bila oboljenja cirkulatornog sistema sa učešćem u ukupnom
mortalitetu 50%.
Cilj ovog rada je bio prikazati ukupan broj pacijenata hospitaliziranih
u Centru za srce i Klinici za bolesti srca i reumatizam KCUS, te
ocjeniti prednosti interventne procedure u rješavanju u odnosu na
tretman medikamentoznom terapijom,tj.Streptokinazom,zatim
korelirati dužinu bolesničkih dana hospitaliziranih pacijenata u
Centru za srce i Klinici za bolesti srca i reumatizam KCUS,kao i
prikaz prisutnosti rizik faktora kod hospitaliziranih pacijenata.
Lipa Dž.1, Vreto K.1
Centar za srce, Klinički Centar Univerziteta u Sarajevu 1
Uvod: Mehanička ventilacija omogućava da se privremeno otkloni
respiratorna insuficijencija i održi pacijent u životu.Tokom tretmana
MV potreban je tretman oboljenja ili stanja koje je dovelo do
respiratorne insuficijencije i vraćanje pacijenta u njegovo prethodno
-vrste mehaničke ventilacije kod kardiohiruškog pacijenta
-njega pacijenta na mehaničkoj ventilaciji
-komplikacije mehaničke ventilacije
-aerosol terapija
-terapija CPAP-om (continius positiv airway pressure)
-vježbe disanja -respiratorna kineziterapija
-mobilizacija pacijenta
-komplikacije poslije extubacije i ponovna intubacija
Ovčina A.1, Hodžić Z.2, Šećibović I.2, Švrakić S.3
OJ Internistička terapija KCUS 1
Insitut za vaskularne bolesti KCUS 2
Klinika za bolesti srca i reumatizma KCUS 3
Uvod: Akutni infarkt miokarda je stanje koje zahtjeva hitne
intervencije od strane medicinskog tima.
Pristup pacijentu u jedinici intenzivne njege i terapije odnosi
se prvenstveno na adekvatno provođenje terapije i praćenje
monitoringa vitalnih funkcija. Pacijenti sa respiratornom
insuficijencijom i srčanim zastojem postavljaju se na mehaničku
ventilaciju koja zahtjeva maksimalni angažman kompletnog tima.
Osnova u procesu zdravstvene njege pacijenta odnosi se na izolaciju
pacijenta, prevenciju bolničkih infekcija, stalni nadzor nad učinkom
terapije, prevenciju dekubitusa i kontraktura ekstremiteta. U okviru
zdravstvene njege obavezna je stalna komunikacija sa timom koji
učestvuje u implementaciji i evaluaciji zdravstvene njege.
Poseban aspekt u radu sa teškim bolesnikom očituje se u educiranosti
kadra i spremnosti za hitne intervencije. Sistematično, logično
i racionalno planirana zdravstvena njega je preduslov uspjeha
izlječenja bolesnika sa akutnim infarktom miokarda na mehaničkoj
U radu ćemo prezentirati savremene načine u pristupu pacijentu na
mehaničkoj ventilaciji, moguće komplikacije i značaj uloge tima u
procesu zdravstvene njege.
Ključne riječi: akutni infarkt miokarda, pristup, mehanička
ventilacija, zdravstvena njega.
Kapetanović E.1, Skenderović M.1, Maksimović T.1, Ali M.1
OJ Intenzivna internistička terapija KCUS 1
Uvod: Proces zdravstvene njege označava pristup u otkrivanju i
rješavanju pacijentovih problema iz područja zdravstvene njege.
Načela procesa zdravstvene njege usmjerena su na pacijenta kao
subjekta u zdravstvenoj njezi, te na holistički pristup u pružanju
Zadaci medicinske sestre – tehničara u procesuiranju zdravstvene
njege moraju se riješavati sistematično, biti planirani i ekonomski
Faze procesa zdravstvene njege su utvrđivanje potreba za njegom,
planiranje potreba za njegom, provođenje zdravstvene njege i
evaluacija zdravstvene njege. Procesuiranje zdravstvene njege
realizira se timski, te se svi podaci dokumentiraju.
U jedinici intenzivne internističke terapije koristimo se određenim
modelima procesa zdravstvene njege uz prateću sestrinsku
Primjena modela procesa zdravstvene njege teških pacijenata
pokazala se opravdana sa različitih aspekata.
U radu ćemo prikazati proces zdravstvene njege bolesniku u jedinici
intenzivne internističke terapije, modele u riješavanju problema
u zdravstvenoj njezi, te ukazati na različitost sestrinske prakse u
odnosu na medicinsku praksu.
Ključne riječi: proces zdravstvene njege, sestrinstvo, model
Šljivo R.1, Ovčina A.1
OJ Intenzivna internistička terapija KCUS 1
Uvod: Sepsa ili sindrom multiorganske disfunkcije (MODS),
najvažniji je uzrok smrtnosti u savremenim jedinicama intenzivnog
liječenja. U septičnom stanju metabolizam je temeljno izmjenjen, a
povećana je i potrošnja energije na bazalni metabolizam. Smatra se
da je gastrointestinalni trakt “motor pokretač” sepse i svih učinaka
koje sespsa proizvodi. Dokazano je da nutritivni metabolički zahvati
mogu pridonjeti prevenciji i liječenju multiorganske disfunkcije.
Uvođenje nutritivne terapije u kliničku praksu pokazalo je znatne
rezultate u liječenju različitih patoloških sindroma. Nutritivna
terapija se može provoditi enteralnim i parenteralnim putem. Glavni
ciljevi nutritivne terapije u prevenciji i liječenju multiorganske
disfunckije su poboljšanje metabolizma I funkcije organa,
smanjenje gubitka mišićne i tjelesne mase, optimalizacija sinteze
bjelančevina, održavanje funkcije gastrointestinalne barijere, porast
imunokompetencije i mehanizma odbrane od infekcije, stimulacija
cijeljenja rane i drugih respiratornih funkcija.
U radu ćemo prezentirati načine nutritivne opservacije bolesnika
u JIIT, određivanju kalorijske I nutritivne vrijednosti prehrane,
načinu hranjenja bolesnika i preventivnom djelovanju na nastanak
multiorganskog zatajenja.
Ključne riječi: nutritivna terapija, prevencija, sepsa, opservacija.
Ferhatbegović-Berbić D.1, Karavdić E.1, Bešović E.1, Šašić A.1,
Memija F.1
OJ Intenzivna internistička terapija KCUS1
Uvod: Izolacijska njega, odnosno izolacija izvora označava upotrebu
prakse koja za cilj ima kontrolu širenja i uništenje patogenih
mikroorganizama. Njega u izolaciji se primjenjuje za sprečavanje
širenja infekcija kod pacijenata koji boluju od zarazne bolesti,
za sprečavanje prenošenja infekcije sa od pacijenta inficiranih
organizmima koji su rezistentni na uobičajne antibiotike i kao zaštitna
izolacija. Njega u izolaciji može biti: zaštitna i izolacija izvora. Opći
principi njege u zaštitinoj izolaciji odnose se na pojačane mjere
higijene i kontrole. Mjere predostrožnosti uključuju pranje ruku,
upotrebu zaštitne odjeće, čišćenje i komunikaciju.
Izoacija je najčeće primjenjivana metoda u jedinicama intenzivnog
liječenja. Neophodno je da u realizaciji programa učestvuje
kompletan tim koji liječi bolesnika, uključujući i nadzor komisije za
intrahospitalne infekcije.
U radu ćemo prikazati savremene pristupe pacijentu u izolaciji
putem kratkog filma.
Ključne riječi: izolacija, mjere zaštite
Bešović E.1, Kapetanović E.1, Karavdić E.1
OJ Intenzivna internistička terapija KCUS 1
Uvod: Nakon brojnih istraživanja zaključeno je da vježbe,
mobilizacija i pozicioniranje tijela spadaju među prve intervencije
kod pacijenata sa kardiopulmonalnom insuficijencijom.
Intervencije fizioteraputa: vježbe, mobilizacija i pozicioniranje tijela,
te posturalna drenaža, vježbe disanja, potpomaganje iskašljavanja,
vibracija, perkusija postale su dio uobičajenog tretmana pacijenata u
jedinicama intenzivnog tretmana
Zadatak fizioterapeuta u jedinici intenzivne terapije ima važnu ulogu
u prevenciji kontraktura ekstremiteta, a što se postiže pasivnim i
aktivnim vježbama, pravilnim pozicioniranjem tijela u ležećem i
sjedem stavu i dr. Osim navedenih intervencija fizioterapeut provodi
manuelne tehnike potpomaganja disanja i iskašljavanja.
U radu ćemo prikazati rezultate uspjeha fizikalne terapije provedene
kod pacijenata u Jedinici intenzivne internističke terapije u KCUS.
Ključne riječi: fizikalana terapija, kardiopulmonalna insuficijencija,
Švrakić S.1, Ovčina A.2, Mališić N.3, Dervišević E.1
Klinika za vaskularne bolesti1,
Internisticka intenzivna njega2,
Klinika za vaskularnu hirurgiju3,
Klinicki centra Univerziteta u Sarajevu.
Uvod: Komunikacija je prenos informacija među ljudima. Posao
medicinske sestre počiva na stalnoj komunikaciji između sestre i
pacijenta, sa porodicom pacijenta, sestrama saradnicama, ljekarima,
supervizorima i mnogim drugim osobama. Komunikacija u sestrinsku
može biti veoma komplikovan posao, i ponekad se nenamjerno
mogu odaslati pogrešne poruke. Stoga je bitno poznavanje ključnih
komponenti procesa komunikacija i uvažavanje potrebe da se
komunikacijske vještine usavrše u smislu izbjegavanja grešaka u
komunikaciji. Uspješna komunikacija ima tri glavne komponente:
osobu koja pruža informaciju, primaoca i poruku. U sestrinstvu
se nerijetko velika količina informacija mora prenijeti drugima u
kratkom vremenskom periodu. Da bi se ovo učinilo na efikasan
način, potrebno je znati da postoje određeni faktori koji mogu uticati
na to kako će se poruka primiti, shvatiti i tumačiti. Zbog toga se
mora voditi računa o faktorima koji utiču na komunikaciju kao što
su ranija iskustva, lična percepcija, vrijeme saopštavanja informacije
i slično.
Greške u komunikaciji mogu dovesti do negativnih posljedica.
Jedan od primjera jeste izostanak komunikacije između sestara
na primopredaji, kada može doći do ozbiljnih grešaka u postupku
sa pacijentom. Bitan dio komunikacije u sestrinstvu se odnosi na
komunikaciju sa porodicom pacijenta i samim pacijentom. Obično
se kaže da ljudi mogu zaboraviti ime ili lice osobe, ali način na koji
je postupano sa njima u periodu kad su ranjivi ne zaboravlja se.
Uloga sestre je bitna i u uspostavljanju povjerenja između porodice
pacijenta i ustanove koju sestra predstavlja u datom momentu.
Komunikacija nije isključivo verbalni proces. Nerijetko se navodi
da čak do osamdeset posto komunikacije čini tzv. neverbalna
komunikacija. Pacijenti mogu jasno prepoznati postojanje
neverbalnih sukoba među članovima osoblja i zahvaljujući tome se
osjetiti nesigurno u svom trenutom okruženju. Stoga je komunikacija
u cjelini – i verbalna i neverbalna; prema nadređenima, kolegama,
pacijentima ili članovima njihovih porodica, od ključnog značaja u
sestrinstvu kao profesiji.
Ključne riječi: komunikacija, sestrinstvo, zdravstvena njega
score“. a uz sve preventivne postupke obuhvaćaju i dvije faze obrade
kolonizirane ili inficirane rane.
Početna ili startna faza utvrđuje:
mjesto i vrstu rane
izgled, veličinu, dubinu, sadržaj i okolinu rane
Temeljem toga primjenjuje se primarna obrada ili čišćenje rane što
podrazumijeva uklanjanje prevoja, nekroze, eksudata. To se provodi
površinskim „čistačima“, fiziološkom otopinom, Ringerovom
otopinom (vodovodnom vodom?), antisepticima uz primjenu
„Mediflex“ rukavica uz naočale, maske, pregače, a nakon toga
dezinfekcijom ruku. Cilj je prevenirati raspršivanje i širenje mikroba
iz rane u okolinu.
Druga faza obuhvaća ciljanu primjenu antiseptika i aseptički
postupak s dekontaminiranom ranom uz dezinfekciju ruku prije rada
uz sterilne rukavice, maske, pregače, uz dezinfekciju ruku nakon
postupka. Cilj je prevenirati kontaminaciju rane fiziološkom florom
s ruku zdravstvenog osoblja ili mikrobima iz okoline. Zbog toga je
nužan aseptički postupak „no-touch“ tehnike, sterilni materijal.
Antisepsa je higijena ruku, pod kojim pojmom podrazumijevamo
pranje ruku. Antisepsa ruku označava antiseptičko pranje ruku i
antiseptičko utrljavanje u ruke te kiruršku dezinfekciju ruku.
Primjena rukavica ima za cilj:
redukciju rizika akviriranja mikroba od bolesnika
prevenciju prijenosa flore kože od bolesnika na
redukciju prijenosa tranzitorne flore ruku
zdravstvenog osoblja s bolesnika na bolesnika
sprječavanje prijenosa bolničkih vrsta
Enterococcus faecalis
rezistentnog na vankomicin (VRE), Staphylococcus aureus
rezistentnog na meticilin (MRSA), Clostridium difficile (4).
Pro memoriam: Rukavice ne zaštićuju apsolutno ili cjelovito ruke
od kontaminacije. Dezinfekcija ruku je nužna prije i poslije uporabe
rukavica pri obradi rane. Nužne su preporuke o primjeni rukavica.
Potrebno je znanje i edukacija.
Malešić N.1, Džaferović S.1
Klinika za vaskularnu hirurgiju1
Uvod: Brzi razvoj tehnologije uticao je kako na dalji napredak
medicinskih nauka tako i na zdravstvenu njegu. Med. sestre su počele
sticajem okolnosti da preuzimaju i rade zadatke koji im do danas
nisu pripadali te je njihova uloga počela da se mijenja. Decenijama
naopako interpretirani zadaci med. sestara donijeli su mnogo štete
i neekonomičnih rješenja u radu zdravstvene službe. Klasična
tradicionalna njega koja je bila kod nas, slušanje i izvršavanje tuđih
naređenja, sreća, stvar je prošlosti. Mnoge mogućnosti u razvoju
struke, samostalno kreiranje programa rada, više sistematičnosti u
poslu, dale su mogućnosti novom i kvalitetnijem radu sa bolesnikom.
Cilj je prikazati način prevazilaženja i ublažavanja problema
nedostatka med. sestara na Klinici za vaskularnu hirurgiju u periodu
od 2005 – 2010. godine.
Metode i materijali: Posmatrana grupa su med. sestre, instrumetarke
Klinike za vaskularnu hirurgiju u periodu od 2005. do 2010. godine.
Reorganizacijom službe, svakog njenog segmenta, u procesu rada
te uvođenjem protokola rada, dobili smo jako dobre rezultate i sa
manjim brojem med. sestara.
Rezultati: Statistički prikaz povećanja broja pacijenata i
nesrazmjerno povećanje broja kadra u odnosu na zahtjeve koji su
postavljani pred zaposlene med. sestre.
Zaključak: Sticajem okolnosti nismo bili u mogućnosti povećati
broj med. sestara te prilagoditi povećanoj potrebi od strane primljenih
i operisanih pacijenata. Kako smo bili u situaciji da moramo
reorganizirati naš dotadašnji način rada došli smo do određenih
saznanja. Iskustva koja smo stekli želimo prezentirati kako bi bila
od pomoći nekim drugim slučnim klinikama u njihovom procesu
Porović S.1
J.U. dom zdravlja kantona Sarajevo 1
Uvod: Osnovni uzrok za nastanak velike većine kardiovaskularnih
bolesti je ateroskleroza, koja je odgovorna za više od 50% svih smrti
u razvijenim zemljama.
Ateroskleroza je stanje u kojem se masnoće, kalcij i produkti
stanične razgradnje odlažu duž unutrašnje stjenke arterija (žila koje
dovode krv do organa), stvarajući aterosklerotični plak koji se još
zove i aterom. Učestalost i težina bolesti ovise o mnogim faktorima,
od kojih su neki nepromjenjivi (dob, spol, nasljeđe), dok su drugi
stečeni (povišena masnoća, povišen krvni pritisak, pušenje i diabetes
mellitus) i na njih se može utjecati.
Cilj: Utvrditi učestalost riziko faktora na koje se može uticati i
ukazati na značaj provođenja preventivnih aktivnosti.
Metod rada: U periodu od 1.12.2009. do 1.2.2010. ispitano je
50 pacijenata, u dobnoj skupini od 18 do 65 godina.. Zabilježene
su vrijednosti masnoća, krvnog pritiska, vrijednosti šećera, pušački
status i fizička aktivnost.
Zaključak: Prevencija i terapija ateroskleroze podrazumjeva prije
svega eliminisanje poznatih faktora, a to podrazumjeva: regulisanjem
povišenog krvnog pritiska, regulacijom ishrane i upotrebom
farmakoloških sredstava. Peporučuje se redovna kontrola krvnog
pritiska, smanjenja masnoća u krvi, liječenja diabetes mellitusa
i kontrola šećera u krvi. Jedna od osnovnih zadataka primarne
zdravstvene zaštite je edukacija pacijenata o štetnosti duhanskih
proizvoda, o zdravoj ishrani i prakticiranju fizičke aktivnosti.
Hodžić Z., Feriz R., Glibanović A., Sarajkić L., Jajetović M.
Uvod: Već skoro pedeset godina kardiovaskularna oboljenja su
veliki uzrok smrtnosti stanovništva srednje dobi i starih u većini
razvijenih zemalja, ali i u zemljama u razvoju. Kardiovaskularna
oboljenja su također značajan uzrok invalidnosti i gubitka
produktivnosti, a predstavljaju glavnu stavku troškova zdravstvene
zaštite uopšte(1).Osnovni uzrok kardiovaskularnih oboljenja jeste
uznapredovali aterosklerotski proces koji može biti lokalizovan
na perifernim i koronarnim krvnim sudovima. Ateroskleroza je
sistemna degenerativna bolest koja napreduje sa starenjem.Akutni
infarkt miokarda je najteži oblik koronarne bolesti. Nastaje zbog
opstrukcije nekog od koronarnih krvnih sudova kada je onemogućena
cirkulacija krvi i dopremanje kiseonika u jedan dio miokarda (2).
Cilj rada: Ispitati zastupljenost kardiovaskularnih riziko faktora:
dob, spol, pretilost, pušenje, hipertenzija, dijabetes melitus,
hiperglikemija i hiperlipidemija kod dvije grupe ispitanika: pacijenti
sa AIM (akutnim infarktom miokarda) prema kriterijima SZO i u
kontrolnoj grupi trideset ispitanika koji u momentu istraživanja
pokazuju kliničke znakove ishemijske bolesti srca.
1. Kod pacijenata sa akutnim infarktom miokarda postoji značajno
veći procenat zastupljenosti svih tradicionalnih kardiovaskularnih
riziko faktora.
2. Kod pacijenata sa akutnim infarktom miokarda postoji značajno
veća zastupljenost dijabetes melitusa tip 2, hipertenzije, prekomjerne
tjelesne težine i hiperlipidemije kao riziko faktora u odnosu na
kontrolnu grupu ispitanika.
3. Zastupljenost muškog spola i konzumiranja duhana kao riziko
faktora je bila podjednako zastupljena kod pacijenata sa akutnim
infarktom miokarda i u kontrolnoj grupi ispitanika.
Hadžić Lj.1, Ljubović E.1, Katana N.1
Klinika za bolesti srca i reumatizam1
Klinički centar univerziteta u Sarajevu
Uvod: Domovina duhana je Južna Amerika. Utvrđeno je da je prvi
čovjek koji je upoznao duhan bio španski fratar Romano Pane. Tek u
16. vijeku u Evropu ga je prenio Žan Nikot po kome je otrov duhana
nazvan nikotin.
Čist nikotin je strašan otrov, niz primjera to dokazuje. Pušenje je
jedna loša navika i najjednostavnije rečeno to je udisanje vazduha
koji je zagađen duhanskim dimom, odnosno to je jedna vrsta blage
droge koje dužom upotrebom prouzrokuje teške organske smetnje
kako respiratorne tako i kardiovaskularne. Dim duhana je otrovan
ne samo za pušače već i za osobe koje se nalaze u zadimljenim
Veoma teško je reći zašto ljudi puše. Uglavnom se nalaze razni
nelogični razlozi, koji nemaju svog opravdanja. Obično se počne
pušiti iz radoznalosti i lažnog osjećaja zrelosti, neovisnosti,
sigurnosti i niza drugih razloga.
Veliki procenat pušača postaju u mlađoj životnoj dobi. Hiljade
studija je urađeno i utvrđeno je da je pušenje štetno za organizam i
da može biti uzrok pojave infarkta srca.
Pitanje je da li neko treba da dobije infarkt da bi prestao pušit. Ne
mislite li da je to skupo plaćeno iskustvo!!!
Šabić A.1, Drakovac A.1, Duraković S.1, Đipa A.1
Klinika za bolesti srca i reumatizam1 Sarajevo
Uvod: Kardiovaskularne bolesti (KVB) su vodeći javnozdravstveni
problem u svijetu. KVB su vodeći uzrok prijevremene smrti
stanovništva, invalidnosti i gubitka radne sposobnosti.(1) Prema
podacima SZO u evropskim zemljama 40% svih smrti uzrokovano
je KVB, tj.bolestima srca i krvnih sudova. Više od polovine ljudi koji
dožive infarkt, ne preživi prvi mjesec dana, a 60% svih smrti događa
se prije odlaska u bolnicu.(1) Koronarna bolest je suženje ili potpuno
začepljenje koronarnih arterija koje opskrbljuju krvlju srčani mišić.
U više od 90% slučajeva suženja su posljedica ateroskleroze na tim
arterijama.(2) Bolest se javlja u tri osnovna oblika: angina pectoris,
infarkt miokarda ili nagla smrt.Na nivo obolijevanja poseban
značaj ima starenje stanovništva i porast zdravstvenih faktora rizika
koje dijelimo na promjenjive i nepromjenjive.Promjenjivi faktori
rizika su: pušenje, šećerna bolest, stres, gojaznost, hipertenzija,
hiperlipidemuja, fizička neaktivnost. Promjenjivi faktori rizika su:
spol, dob, porodična sklonost.(3)
Cilj: Definisanje faktora rizika,prevencija, rano okrivanje i liječenje
KVB. Educirati stanovništvo da misle i rade pozitivno,jer na taj
način možemo uticati na promjenjive faktore rizika.
Zaključak: Osnovni zadatak je smanjiti nivo promjenjivih faktora
rizika, poboljšati pristup efikasnim i prihvatljivim metodama
Razvijati strategiju za adekvatan tretman i rehabilitaciju oboljelih.
Razvoj urgentnih službi sa brzim intervencijama i transportom
u akutnim slučajevima,različite terapijske opcije medicinskih i
hirurških intervencija i dobro planirane službe rehabilitacije pomoći
će u smanjenju morbiditeta i mortaliteta vodećih KVB.
Lipa Dž., Vreto K.
Centar za srce,
Klinički Centar Univerziteta u Sarajevu,
Bosna i Hercegovina
Uvod: Mehanička ventilacija omogućava da se privremeno otkloni
respiratorna insuficijencija i održi pacijent u životu. Tokom tretmana
MV potreban je tretman oboljenja ili stanja koje je dovelo do
respiratorne insuficijencije i vraćanje pacijenta u njegovo prethodno
-vrste mehaničke ventilacije kod kardiohiruškog pacijenta
-njega pacijenta na mehaničkoj ventilaciji
-komplikacije mehaničke ventilacije
-aerosol terapija
-terapija CPAP-om (continius positiv airway pressure)
-vježbe disanja -respiratorna kineziterapija
-mobilizacija pacijenta
-komplikacije poslije extubacije i ponovna intubacija
Sarajkić L.1, Hodžić Z.1, Šećibović I.1, Glibanović A.1
Klinički Centar Univerziteta u Sarajevu1
Klinika za bolesti srca i reumatizam
Uvod: Koronarna bolest spada u jednu od naj češće prisutnih
oboljenja u savremenom svijetu. Kao takva dovodi do velikog
morbiditeta i invalidnosti. Zato je vrlo važno spriječiti da ne dođe do
pojave koronarne bolesti i samog infarkta miokarda ,ako se to ipak
desi onda je vrlo važan pravovremeni medicinski i psihološki tretman
takvih bolesnika. Psihoterapiji se danas pridaje veliki značaj. Srčani
bolesnici su najčešće nesigurni i bez samopouzdanja. Psihičke
promjene kod bolesnika sa infarktom miokarda predstavljaju
značajan i poseban problem, jer utiču na tok osnovnog oboljenja,
liječenje i rezultate rehabilitacije. Često su emocionalni problemi
posljedica socijalnih i profesionalnih poteškoća,pa u njihovo
rješavanje mora da bude uključen i socijalni radnik. Fridman i
Roseman su razvili teoriju o načinu ponašanja koje prouzrokuju
sklonost ka razvoju koronarne bolesti. Govori se o tipovima ličnosti
koji su više ili manje sklone kardiovaskularnim bolestima.
Ciljevi psihoterapije: ubrzanje oporavka od bolesti,smanjenje
posljedica bolesti i njegova ne samo medicinska i socijalna i
profesionalna rehabilitacija.
Metode: liječenja variraju u zavisnosti od vrste poremećaja.
Primjenjuje se individualna ili grupna psihoterapija sa ili bez
primjene lijekova.
Zaključak:Rehabilitacija koronarnih bolesnika je nezanjenjiv
dio savremenog zbrinjavanja ovih bolesnika.Psihoterapija nije
zamjena za potrebnu medikamentoznu terapiju ili hiruško liječenje.
Psihoterapijom se ne liječi osnovna bolest,ali se poboljšava kvalitet
života i vjerovatno produžuje život.Bolesnici sa više nade gledaju u
budućnost i spremni su za uticati na riziko faktore koji su doveli do
Ovčina A.1, Švrakić S.2, Hodžić Z.3, Šećibović I.3, Džomba S.4
OJ Internistička terapija1 , KCUS
Insitut za vaskularne bolesti2 , KCUS
Klinika za bolesti srca i reumatizma3 , KCUS
Klinika za neurologiju4, KCUS
Uvod: Edukacija medicinskih sestara tehničara za rad sa kardiološkim
pacijentima je neophodna u svim segmentima zdravstvene izobrazbe
sa aspekta savremene zdravstvene njege.
U toku srednjoškolskog obrazovanja medicinske sestre -tehničari
se nedovoljno educiraju iz oblasti njege kardiološkog bolesnika,
a više pažnje se posvećuje sticanju medicinskih znanja iz oblasti
interne medicine. Slična situacija je i na fakultetima koji obrazuju
medicinske sestre, stim da na fakultetima postoji veći broj praktičnih
sati provedenih u kardiološkim jedinicama pod patronatom
diplomiranih medicinskih sestara-tehničara.Edukaciju iz oblasti
kardiološke zdravstvene njege isključivo treba da koordiniraju
diplomirane medicinske sestre – tehničari koji se na direktan način
bave kardiološkom zdravstvenom njegom.
Neophodno je da medicinske sestre u toku edukacije stiču osnovna
znanja iz kardiologije, reanimatologije, te da prepoznaju sve
kardiopatološke procese. Medicinske sestre iz područja kliničke
prakse treba da u toku svoje edukacije ovladaju vještinama procesa
zdravstvene njege kardiološkog pacijenta, te da se doeduciraju iz
oblasti dječije kardiološke zdravstvene njege i menadžmenta u
zdravstvenoj njezi kardioloških bolesnika. U radu ćemo prezenentirati
rezultate anketnog upitnika provedenog među učenicima Srednje
medicinske škole u Sarajevu i studenata studija sestrinstva na
Fakultetu zdravstvenih studija Univerziteta u Sarajevu, a koji se
odnosi na edukaciju iz oblasti kardiološke zdravstvene njege.
Ključne riječi: edukacija, kardiološki pacijent, zdravstvena njega,
medicinske sestre.
Poplata I.
KCU Sarajevo,
Pedijatrijska klinika
Uvod: Medicinska sestra je dio stručnog tima u dijagnostici i terapiji
srčanih oboljenja kod djece. Ona sudjeluje u psihičkoj pripremi
roditelja i djece za izvođenje pojedinih dijagnostičkih testova koji su
bitni za dijagnostiku oboljenja, odnosno za rano otkrivanje urođenih
srčanih anomalija. Metode kardiološke obrade su: anamneza,
heteroanamneza, klinička pregled, elektrokardiogram, laboratorija,
rentgendijagnostika, fonokardiografija, ehokardiografija, EKG
Holter monitoring ritma i krvnog pritiska, Tilt table test i ergometrija.
Pedijatrijska kardiološka sestra tehnički učestvuje u realizaciji ovih
metoda i pri tome nosi ogromnu odgovornost. Tokom 2009. godine
u kardiološkom savjetovalištu i EHO kabinetu Pedijatrijske klinike
KCU Sarajevo kardiološki je obrađeno 4540 pacijenata, pri čemu
je 60 novootkrivenih pacijenata, sa dijagnozom srčanih anomalija.
Realizirani dijagnostički testovi su: 3768 ultrazvučnih pregleda, 3024
EKG-a, 245 Holter EKG-a, 60 ergometrija, 56 fonokardiograma, 43
holtera krvnog pritiska, 26 Tilt testova. Kardiohirurški tretiranih
pacijenata je 49. Prevencija infektivnog bakterijskog endokarditisa
urođene srčane anomalije zahtjeva asistenciju medicinske sestre
u samom pojašnjenju profilakse u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.
Tokom svih ovih procedura pedijatrijska kardiološka sestra je imala
aktivno učešće, u edukativnom radu sa roditeljima, o načinu kontrole
djece uz prilog priručnika, tj. detaljno objašnjenje u slici i rjeci tipa
Ključne riječi: edukacija roditelja, kardiološka obrada
Not T., Filić - Vulin B.
Uvod: Djeca predškolske dobi osjetljivi su dio populacije za
čiji je rast i razvij neophodna pravilna prehrana. Navike vezane
uz prehranu, djete stječe u obitelji i vrtiću uz utjecaj tradicije i
globalizacije koji se međusobno isprepliću i zato svaku sredinu čine
pomalo specifičnom.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo od
sedamdesetih godina broj pretile djece se udeseterostručio. Oko
6000 predškolske djece pati od debljine, a u 15000 je dijagnosticirana
prekomjerna tjelesna težina.
Osobitosti djece predškolske dobi su dinamičan intelektualni razvoj,
početak pokazivanja karakternih osobina , nedostatak razlikovanja
pojavnosti od stvarnosti, te početak traženja uzora uz imitaciju i
identifikaciju. U predškolskom periodu upravo po principu imitacije
i identifikacije djeca reagiraju na način na koji ih se potiče, što i
nameće pitanje o utjecaju medija na njihovu prehranu. Medijski
junaci su uzr djeci, pa od njih preuzimaju određene modele
ponašanja i inicijatori su potroišnog mentaliteta koji im se nameće
kroz prehrambene proizvode, igračke, slikovnice i druge njima
privlačne proizvode. U djece koja provode više od deset sati tjedno
ispred televizije može doći do poremećaja u ishrani a prekomjerno
teška djeca imaju dvostruko veći rizik od toga da budu debele osobe,
dvostruko veći rizik za oboljevanje od diabetesa tip 2, te srčani
bolesti i povišenog krvnok tlaka.
Autorice ispituju kako dostupni mediji (TV i časopisi) utječu na
prehranu predškolske djece i utvrđiju postojanje povezanosti i
utjecaja navedenih medija na njihove navike i tjelesnu masu u dva
dječja vrtića u različitim regionalnim djelovima Hrvatske.
Pašukan A.1, Uka M.1
Javna ustanova Dom zdravlja 1 Kantona Sarajevo,
DZ Novi Grad
Uvod : Hipertenzija (HTA) kao kardiovaskularno oboljenje je bolest
koja je česta komplikacija kod bolesnika oboljelih od diabetes
mellitusa (DM). Hipertenzija je nivo krvnog pritiska u kojem je
sistolni pritisak iznad 140 mmHg, a dijastolni iznad 90 mmHg. CILJ:
Regulisati krvni pritisak, objasniti pacijentu važnost samokontrole
krvnog pritiska kao i nivoa šećera u krvi.
Metod rada: Korištena je kartoteka ambulante porodične medicine
Doma zdravlja Novi Grad. Pregledano je 100 zdravstvenih kartona
bolesnika oboljelih od DM. Podaci su dobijeni analizom određenih
podataka iz zdravstvenih kartona.
Zaključak: HTA je ozbiljan problem kod oboljelih od DM i
edukacijom pacijenata za samonjegu jedan je od osnovnih zadataka
medicinske sestre kao edukatora.
Mulahasanović S.1, Knežević B.1
Klinika za bolesti srca i reumatizam
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu
Uvod: Arterijska hipertenzija (povišen krvni pritisak) je stanje u
kome je sistolni, gornji pritisak povišen preko 140 mmHg, a dijastolni,
donji preko 90 mmHg. Može se javiti kao izolovana sistolna ili
dijastolna hipertenzija, a najčešće su povišena oba pritiska.
Arterijska hipertenzija je jedna od najčešćih bolesti današnjice.
Smatra se da 1/3 odrasle populacije ima pritisak koji bi se morao
liječiti, a ovaj procenat se mijenja po regijama u zavisnosti od načina
ishrane, fizičke aktivnosti i životne dobi.
Dodatni problem u liječenju hipertenzije predstavlja podatak da se
terapija uzima neredovno i često u nedovoljnim dozama.
Hipertenzija se najčešće javlja kao idiopatska, što znači da se ne zna
razlog njenog pojavljivanja. U malom procentu 3 do 5% hipertenzija je
posljedica bolesti drugih organa i sistema. Krvni pritisak povećavaju
prekomjerna upotreba soli i tečnosti, gojaznost, pretjerani unos kafe,
pušenje i fizička neaktivnost. Povišen krvni pritisak je vrlo često
bolest koja protiče sa vrlo malo simptoma ili su oni čak i odsutni.
Pacijenti sa hipertenzijom mogu imati vrlo raznolike simptome u
zavisnosti od toga da li je još neki sistem organa napadnut i oštećen
dugogodišnjom hipertenzijom. Organi koji najviše trpe i stradaju u
hipertenziji su srce, oči, bubrezi i krvni sudovi.
Najčešći simptomi HTA su: glavobolja, nesvjestica, zujanje u ušima,
nestabilnost pri hodu, bol ili sl.
Senzacije u grudima, nedostatak vazduha, osjećaj ubrzanog ili
nepravilnog rada srca.
Dg HTA se postavlja relativno lako. Važno je mjerenje krvnog
pritisak u kućnim uslovima jer je dokazano da pacijenti imaju
veći pritisak kod ljekara nego kući. Pritisak treba mjeriti u istom
položaju, na istoj ruci i istim aparatom. Bolesnicima sa HTA treba
uraditi laboratorijske nalaze da se utvrdi prisustvo oštećenja bubrega,
pregled očnog dna, EKG, RTG snimak pluća i srca i UZ srca.
Liječenje HTA se vrši dvojako. Prva mjera je sprovođenje dijetetskog
režima, što podrazumijeva smanjenje unosa soli, tečnosti, smanjenje
tjelesne težine, povećanje tjelesne aktivnosti, smanjen unos kafe i
alkohola. Drugo, u liječenju HTA se koristi više grupa lijekova, beta
blokeri, ACE inhibitori, diuretici, AT1 blokatori, blokatori alfa i beta
Zalihić E, Obradović I.
RMC “Dr. Safet Mujić“,
Bosna i Hercegovina
Uvod: Do infarkta miokarda dolazi zbog naglog smanjenja protoka
krvi kroz koronarne arterije. Te arterije snabdjevaju srčani mišić
krvlju i kada dođe do naglog smanjenja opskrbe, odnosno kada dođe
do prestanka protoka krvi, jedan dio srčanog mišića odumire i to
nazivamo infarkt miokarda.
Prikazali smo način kako zbrinuti pacijenta s akutnim infarktom
miokarda, pristup samom pacijentu, te ulogu sestre u rehabilitaciji
pacijenta nakon preboljenog infarkta miokarda. U intenzivnoj njezi
službe za interne bolesti RMC-a ,,Dr. Safet Mujić“ Mostar, proveli
smo istrazivanje koliko je rehabilitovano pacijenata koji su oboljeli
od akutnog infarkta miokarda.
-Upozorititi da infarkt miokarda ima visoku zastupljenost u
kardiovaskularnim oboljenjima.
-Prikazati vaznost zdravstvene njege kod oboljelih od AIM, te koja
je uloga sestre.
-Prikazati broj oboljelih od AIM za vremenski period 01.01.200731.12.2009.g.
-Usporediti broj oboljelih po spolu i dobi.
Rezultati: U periodu 01.01.2007.-31.12.2009. god. , u intenzinoj
njezi liječeno je 745 pacijenata oboljelih od kardiovaskularnih
bolesti. Oboljelih od akutnog infarkta miokarda za taj perod bilo
je 257 pacijenata. Gledano posebno za svaku godinu rezultati su:
- U 2007. god. od ukupno 267 pacijenata koji su prosli liječenje u
intenzivnoj njezi, njih 80 je oboljelih od AIM(29.9%) ; -U 2008.
god. od 220 pacijenata 89 oboljelih (40.4%). ; - U 2009. god. od 258
pacijenata 88 oboljelih (34.1%). Muškarci znatno više oboljevaju
od žena. Najčesća godišta koja oboljevaju su od 1930.g. do 1939. g.
Zaključak: Na početku našeg rada opisali smo definiciju AIM, te koji
su to faktori rizika. Prikazali smo koliko je bitna uloga medicinske
sestre u liječenju. U studiji istraživanja saznali smo da je infarkt
miokarda i dalje visoko zastupljen u kadiovaskularnim oboljenjima
i da treba u buducnosti voditi brigu o prevenciji koja je jako bitna.
Ključne riječi: Infarkt miokarda, zdravstvena njega, uloga sestre,
Jašarević A.
JU Dom Zdravlja Kantona Sarajevo
OPZZ-Novi Grad
Uvod: Hipertenzija je veliki zdravstveni problem zbog velike
stope onesposobljenosti i mortaliteta.Produženje životnog
vijeka,svakodnevni stresovi,nezaposlenost,siromaštvo kao i
genetska predispozicija, pušenje,pretilost,nezdrava ishrana su
riziko faktori koji dovode do nastanka hipertenzije a time i drugih
kardiovaskularnih i neuroloških bolesti.Normalan kr.pritisak kod
odraslih je jednak ili niži od 140/90mmHg.PZZ odnosno TOM je
prvo mjesto gdje se javljaju pacijenti sa problemima i promjenama u
vrijednosti krvnog pritiska.Dobrim timskim radom, komunikacijom
i saradnjom pacijenta,prevencijom riziko faktora,posebno pušenja
moguće je uspostaviti i očuvati postignute vrijednosti krvnog
pritiska ,kao i prevenirati nastanak komplikacija.
Cilj je manjiti i prevenirati riziko faktore koji dovode do nastanka
ovog oboljenja kroz edukacije ,savjetovanja a time smanjiti
broj pacijenata pušača kao jedan od riziko faktora za nastanak
hipertenzije.:Prikazati broj pacijenata sa hipertenzijom u jednom
od TOM-e,kao pokazatelju porasta broja hipert.oboljenja zbog
faktora rizika,uslova života,životnog standarda.
Metod rada:Ispitano je 30 pacijenata po redoslijedu dolaska, koji
imaju hipertenziju, o pušačkom statusu.
Zaključak: I pored toga što predstavlja opasnost po zdravlje
i pored svjesnosti javnosti o toj opasnosti upotreba duhana i
dalje iznenađujuće preovladava.Identifikacija korisnika otvara
vrata uspješnih intervencija što je i glavni cilj TOM-e,kao što
je i promocija zdravlja, prevencija bolesti i pomoć u očuvanju
postignutih rezultata.Rad u POM je timski i zahtjeva svakodnevne
aktivnosti kroz edukaciju i savjetovanja,kako bi se smanjio rizik
nastanka kardiovaskularnih bolesti,onesposobljenosti i smrtnosti.
Čolo A.
Uvod: U radu su istaknuti podaci o raširenosti kardiovaskularnih
oboljenja (KVO) i njihovim višestrukim socijalno- ekonomskim
posljedicama. Iz raspoloživih podataka zdravstvene statistike i
brojnih istraživanja se može zaključiti:
- Da je svaki drugi smrtni slučaj na podrućju Kantona Sarajevo
- Da je polovina stanovništva fizički neaktivna
- Da je skoro 1/3 stanovništva sa prekomjernom tjelesnom težinom
- Da je svaka druga odrasla osoba ovisna o duhanu
- Da je sve veći procenat mladih sa odraslom populacijom ovisno
o alkoholu
- Da preko 60% zaposlenog stanovništva zbog neizvjesnih
ekonomskih i političkih prilika u zemlji izloženi kontinuiranom
stresu sa 14 -16 % oboljelih od posttraumatskog sindroma( PTS)
Autor ističe da je krajnje vrijeme za poduzimanje organizovanih
preventivnih i ciljanih programa za osposobljavanje pacijenta
u prevenciji brojnih faktora rizika kardiovaskularnih oboljenja
(FRKVO). Ovo se posebno može realizirati preko profesionalno
osposobljenih medicinskih sestara u timovima primarne zdravstvene
zaštite (PZZ). Autor u prvi plan stavlja timove obiteljske medicine,
medicine rada, školske medicine . Kao korištenu metodu prevencije
u radu se navodi metod intervencije na brojne faktore, ali i osjećaje i
svijest pacijenta kao i njegove najbliže sredine, posebno porodice. U
radu se govori o tzv. RAR (Rapid Assesment Response) metodu kao
prvom izboru za ublažavanje i eliminaciju RFKVO. Primjena ovog
metoda podrazumijeva da sestra prethodno svojim neposrednim
kontaktima prikupi od pacijenta i njegove obitelji sveobuhvatnu
historiju zdravlja i bolesti, uključujući i nasljedne porodične faktore
Spominju se signifikantni rezultati postignuti ovom metodom sa
kojom su mnoge zemlje reducirale FR KVO i smanjile njihovu
manifestaciju i njihovo učešće u smrtnosti stanovništva. Također
je istaknuta potreba finansijske stimulacije ovakvog sestrinskog
angažovanja kako u odnosu na intelektualni rad tako i na dug
neograničen vremenski period koji RAR metoda u svojoj primjeni
Muftić L.
Uvod: Oboljenja štitne žlijezde spadaju u vodeća masovna nezarazna
oboljenja savremenog društva .Na području Bosne i Hercegovine
ova bolest je u ekspanziji, naročito u postratnom periodu, a
nastala je kao rezulzat posttraumatskog dejstva , nepravilne ishrane
,lošeg socioekonomskog statusa stanovništva, te kao poslijedica
ekspozicije različitim hemijskim radikalima .Oboljenja štitne
žlijezde manifestuju se između ostalog, nepravilnom sekrecijom
tiroidnih hormona u smislu hipo i hipertireoze. Kako ova
endokrina žlijezda regulira cijelokupan metabolizam u organizmu,
u sklopu poremećaja njene funcije javlja se niz manifestacija od
strane organskih sistema. Neke od poslijedica u uskoj su vezi sa
pojavom nastanka kardivaskularnih oboljenja ili pak risko faktora
koji pogoduju u nastanku bolesti kardiovaskularnog sistema..
Sekundarna hipertenzija,hiperlipidemija,poremećaj srčanog ritma u
smislu bradikardije,tahikardije,fibrilacije,ishemija miokarda,srčana
dekompenzacija sa perifernim edemima,pretilost , ateroskleroza
i dijabetes samo su neke od sekvela koje nastaju kao poslijedica
neliječenog i zanemarenog poremećaja ove podmukle bolesti.
S tim u vezi, zadatci i ciljevi medicinske sestre obuhvataju promociju
zdrave prehrane sa optimalnim unosom joda kako bi se prevenirao
nastanak primarne bolesti,te rano prepoznavanje kliničkih znakova
i manifestacija hipo i hipertireoze kako bi se na vrijeme zapoceo
terapijski tretman, te samim tim spriječile negativne poslijedice
kod već oboljelih osoba .
Krtalić I.
KB Mostar
Uvod: Kardiovaskularna bolest srca ili ishemijska bolest srca je
naziv za grupu bolesti koje nastaju usljed smanjenog protoka krvi koz
drčane arterije. Najčešći uzrok smanjenog protoka krvi kroz krvne
sudove srca je ateroskleroza. Riziko faktori koji utječu za nastanak
kardiovaskularne bolesti djele se na one na koje ne možemo djelovati
- nepreventabilne i na one na koje možemo djelovati – prevetabilne.
Cilj rada: Utvrditi zastupljenost faktora rizika kod infarkta miokarda
kod ispitanika liječenih na kardiologiji KB Mostar u 2006 g.
Materijal i metode istraživanja: Ispitanici su bolesnici s
kardiološkim dijagnozama i riziko faktorima kod infarkta miokarda
u KB Mostar u razdoblju 2006 g. Istraživanje je obuhvatilo 790
bolesnika liječenih na kardiologiji sa kardiološkim dijagnozama, od
toga je 115 bolesnika liječenih od infarkta miokarda kod kojih će se
pratiti zastupljenost riziko faktora za nastanak infarkta miokarda.
Retrospektivno, deskriptivna studija zasnovana na analizi podataka
iz povijesti bolesti pacijenata liječenih na odjelu za unutarnje bolesti
KB Mostar od 1.1.2006 do 31.12.2006 godine.
Zaključak: Većina oboljelih su muškarciu mlađoj životnoj dobi, a
žene u starijojživotnoj dobi. Prije nastanka infarkta miokarda riziko
faktori prisutni kod naših bolesnika su: arterijska hipertenzija kod
20.9% muškaraca i 13% žena, dijabetes mellitus kod 20% muškaraca
i 11.3% žena, pušenje 20% muškaracai 2.6% žena, hiperlipidemija
kod 8.7% muškaraca i 3.5% žena, pozitivna obiteljska anamneza kod
63.89% muškaraca i 36.11% žena. S jednim faktorom rizika 38.1%
muškaraca i 61.9% žena, sa dva riziko faktora 61.22% muškaraca i
38.78% žena, s tri faktora rizika 73.53% muškaraca i 26.47% žena.
Pecikoza A.1, Šabanić F.1, Hodžić Z.1, Loza V.1, Sokolović Š.1, Bukša
Klinika za bolesti srca,
Uvod: Transezofagusna ehokardografija (TEE) je ponekad
neophodna za precizno postavljanje kardiološke dijagnoze. Međutim,
dok je za rutinski transtorakalni pregled prisustvo medicinske sestre
potrebno, za TEE je asistencija medicinske sestre neophodna.
Cilj rada: Prikazati i opisati ulogu i rad medicinske sestre u
izvođenju TEE pregleda.
Metod rada:Medicinska sestra ima nezaobilaznu ulogu prije, za
vrijeme i poslije pregleda.
Prije pregleda medicinska sestra priprema neophodnu opremu
za pregled ( uključujući lijekove, infuzije,kontrasna sredstvo,iv
kateter, tri way stop cock sa špricama, lidokain spray i gel, rukavice,
zaštitne naočale, transezofagealnu sondu i zaštitni blok za zube
zbog mogućeg oštećenja sonde), vrši kompletnu pripremu bolesnika
i postavljanje pripremljenog bolesnika u odgovarajući položaj za
pregled), priprema i ordinira lijekove za profilaksu endokarditisa,
anesteziju ždrijela, sedaciju bolesnika).
Za vrijeme izvođenja pregleda održava pravilan položaj zaštitnog
bloka za zube, prati vitalne znake, vrši oralnu sukciju, ima u
pripravnosti opremu za reanimaciju.
Poslije završetka pregleda pomaže bolesniku za vrijeme perioda
oporavka, uklanja iv kateter, upozorava bolesnika da ne vozi auto
ukoliko je sedacija primijenjena, bilježi vitalne znake pri otpustu
bolesnika i brine za pratnju nepotpuno oporavljenog bolesnika, čisti
i dezinficira sondu i priprema je za slijedeći pregled.
Zaključak: Educirana medicinska sestra je neophodna za izvođenje
TEE pregleda prije, za vrijeme i poslije TEE procedure i bez njene
pomoći se procedura ne može tehnički izvesti.
Šabić A.1, Drakovac A.1, Planić S.1
Klinika za bolesti srca i reumatizam,
Uvod: Koronarne arterije su žile koje opskrbljuju krvlju srčani
mišić.Ako dođe do naglog smanjenja, odnosno prekida protoka krvi
dolazi do odumiranja jednog dijela srčanog mišića što nazivamo
akutni infarkt miokarda (AIM).(1)
Najčešći uzrok infarkta miokarda (IM) je ateroskleroza, tromboza,
spazmi. Rijetki uzroci koronarne bolesti su: embolije, vaskulitisi,
disekcija aorte,upala stijenke u sklopu bolesti veziva, urođene
anomalije građe i polazišta aorte itd.Simptomi AIM:bol, gušenje,
znojenje, mučnina, povraćanje, strah.(2)
U Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, na Klinici za bolesti
srca i reumatizam provedeno je istraživanje gdje je obuhvaćeno
120 pacijenata (73 muškarca i 47 žena) u periodu od 01.01.2009
do 30.04.2009 god. kod kojih je postavljena dijagnoza AIM. U
istraživanju su korištene kliničke metode ispitivanja:anamneza,
status, EKG, ehokardiografija, laboratorijske metode: CK,
Kod ispitanika posmatrani su sljedeći parametri kao faktori rizika:
pol, dob, pušenje, hipertenzija, hiperlipidemija, glikemija.
Cilj: Utvrditi da li kod pacijenata sa AIM postoji veza u veličini IM
i broja faktora rizika.
Zaključak: U ovom istraživanju nije dokazana povezanost broja
faktora rizika za nastanak AIM i veličine samog infarkta. Ali,
dokazano je da nije bio niti jedan pacijent bez ijednog faktora rizika.
Sadiković A, Mašović R.
Klinika za bolesti srca i reumatizam
Sarajevo ,KCU Sarajevo
Uvod: Šta je to holter?
Rekorder, malo veći od džepnog radioprijemnika koji kontinuirano
snima aktivnost pacijentovog rada srca u vremenu od 24h do 48h.
Nema nikakvih radnji koje pacijentu nanose bol, smetnju niti
nelagodu, niti utiče na neke druge bolesti koje pacijent eventualno
Zašto je potreban holter?
Holter monitor se koristi za otkrivanje problema u radu srca koje
pacijent osjeti ili ord. ljekar procijeni potrebu za tom dg. te indicira
24 holter/ ukoliko postoje promjene na EKG-u, ili pacijent ima
‘’priču’’ bez sigurnih promjena na EKG-u/. Indikacije za 24h holter
su kod pacijenata sa simptomima neravnomjernog i ubrzanog rada
srca sa vrtoglavicom, bolovima u grudima tokom noćnih sati kao
i kod pacijenata kod kojih je kontraindiciran ergometrijski test.
Standardni EKG snima samo nekoliko minuta te se ponekad tegobe
ne mogu zabilježiti.
Medicinska sestra priprema pacijenta. EKG elektrode se postavljaju
na odg. mjesta na prsištu. Pacijent kabal se priključuje na elektrode
sa jedne strane a sa druge se spaja sa rekorderom u koji se stavljaju
odg. baterije i tako se omogućava snimanje. Pacijent uredno vodi
dnevnik svojih aktivnosti.
Medicinska sestra skida rekorder, zajedno sa dnevnikom priprema
za analizu podatke koje će očitavati ljekar.
Tokom prošle godine na našoj Klinici je urađeno oko 640 Holtera.
Takođe na Klinici koristimo 24 Holter RR, koji u intervalima mjeri
krvni pritisak i bilježi vrijednosti na displeju. Medicinska sestra
postavlja i skida rekorder te očitani nalaz prezentira ljekaru. Koristi
se radi korekcije antihipertenzivne th.
Sadiković A.1, Pecikoza A.1, Mujezinović R.1
Klinika za bolesti srca i reumatizam 1
Sarajevo, KCU Sarajevo
Uvod: Ergometrija ili stres test je ‘’moćna metoda u pravim
rukama’’. To je važna neinvazivna dijagnostička metoda koju mi
radimo na našoj klinici. Testom dokazujemo postojanje latentne
koronarne bolesti. Indikacija za ergo test je sumnja na anginu
pektoris, anamneza uzeta od pacijenta, a kontraindikacije su akutni
kronarni sindrom, poremećaj srčanog ritma, hipertenzija, deformiteti
donjih ekstremiteta... Pri radu koristimo aparat tipa Marqete sa
pokretnim tepihom_tredmilom. Opterećnje se vrši po protokolu
Bruce-a. U kabinetu timski radi ljekar i medicinska sestra. Dužnost
medicinske sestre je da pripremi uslove i pacijenta za pregled./
udobne prostorije sa optimalnom temperaturom, materijal, Ntg.,
antiaritmik, antihipertenziva/. Pacijent bi trebao imati odg. obuću i
odjeću, lagan doručak, po mogućnosti bez th. koja bi mogla uticati
na test /betablokeri, nitro preparati, kardiotonici/. Medicinska sestra
pripremi pacijenta za test. U toku prošle godine na našoj Klinici
je urađeno 1343 ergometrije. Pretežno su zastupljeni muškarci
starosne dobi od 30 do 65 godina. Oko 40% /600/ pacijenata je
imalo pozitivan test, 40-50% je imalo hipertenzivnu reakciju, a
veoma mali broj ispitanika je uradilo cijeli test /6%/. Kod pozitivnog
nalaza ergometrijskog testa ljekar pacijenta upućuje invazivnom
kardiologu koji indicira invazivnu dijagnostiku. Također na našoj
Klinici u saradnji sa Institutom za nuklearnu medicinu radimo i
scintigrafiju miokarda, gdje se u toku ergometrijskog opterećenja
aplicira radiofarmautik.
Begović E.1, Alić V.1
Klinika za bolesti srca i reumatizam,
Sarajevo, KCU Sarajevo
Uvod: Elektrokardiogram je grafički zapis električnih potencijala
nastalih u srcu. Elektrokardiogram se snima pomoću uređaja kojeg
zovemo elektrokardiograf. Glavni zadatak EKG uređaja jeste
bilježenje promjena električnog potencijala na površini ljudskog
tijela. Strah, hiperventilacija, pušenje, pijenje hladne tekućine i
uzimanje različitih lijekova mogu bitno promijeniti izgled EKG-a
kod zdrave osobe.
EKG- Registruje prijenos električnih impulsa kroz srce i sve
poremećaje ritma ako postoje. Na prsa se stavljaju elektrode
povezane sa aparatom koji registrira električne impulse koji
odgovaraju otkucajima srca i bilježi ih na papirnatoj traci, gdje se
registruju karakteristični poremećaji.
Standardni EKG snima 12 odvoda, snimaju se tri standardna (I, II,
III), tri unipolarna (aVL, aVR, aVF) i šest prekordijalnih (V1-V6)
Uloga medicinske sestre jeste da: objasni pacijentu postupak
snimanja EKG-a, zamoli pacijenta da oslobodi grudni koš od
odjeće, te donje dijelove ekstremiteta, smjesti pacijenta u udoban
položaj, prikopča elektrode, zamoli pacijenta da miruje i pokuša se
suzdržati od pokreta, te da normalno diše. Zatim pokrenuti snimanje
EKG-a. Veoma važno je da medicinska sestra zna uočiti određene
poremećaje srčanog ritma, kao što su: ekstrasistole, paroksizmalna
tahikardija, fibrilacija srčanih komora, asistolija, AV blok.
Zaključak: EKG je ključan parametar u pregledu pravilnosti rada
srca i otkrivanju aritmija, njihove prirode i uzroka. To je jedna od
najstarijih dijagnostičkih metoda u kardiologiji, koja do danas ne
samo da nije izgubila na važnosti, dolaskom novijih metoda, već
postaje sve raširenija i praktički nezamjenjiva u dijagnostici mnogih
srčanih, ali i drugih bolesti.
Ivanišević Đ.
Pedijatrijska klinika,
Uvod: Elektrokardiogram (EKG) je jedna od najstarijih dijagnostičkih
metoda i praktički je nezamjenljiva u dijagnostici mnogih srčanih,
ali i drugih bolesti. Predstavlja grafički zapis električnih potencijala
nastalih u srcu. Snima se putem elektroda, a klasični EKG aparat i
snimak imaju 12 odvoda. Elektrode se postavljaju na doručjima obje
ruke i gležnjevima obje noge, kao i na grudnom košu.
Snimiti EKG djeteta je najčešće zahtjevna procedura koja iziskuje
od pedijatrijske sestre dosta strpljenja, iskustva i improvizacije.
Mada analizu EKG-a procjenjuje ljekar, odgovorna sestra je dužna
imati osnovna znanja da bi mogla upozoriti na neuobičajen nalaz.
Tokom 2009. godine na Pedijatrijskoj klinici je pregledano kroz
savjetovalište i ambulantu ukupno 41372 pacijenta, a hospitalizirano
4948 pacijenata. Kroz kardiološko savjetovalište je pregledano
ukupno 4540 djece. Na Klinici je urađeno 3024 EKG-a, što čini
14,47% svih pacijenata, odnosno svakom 7. pacijentu je urađen
EKG snimak, dok je u kardiološkom savjetovalištu urađeno 1833
EKG-a što znači svakom drugom pacijentu.
Ovi brojevi ukazuju na važnost EKG u svakodnevnom kliničkom
radu. Bez EKG kao dijagnostičke procedure je nezamislivo
funkcionisanje Pedijatrijske klinike, a pogotovo kardiološkog
Ključne riječi: EKG, važnost, uloga sestre.
Kundo E.1
Pedijatrijska klinika,
Uvod: Posao pedijatrijske sestre tradicionalno je vezan za
njegu djece, međutim napretkom tehnologije, uvođenjem novih
dijagnostičkih procedura, obim i složenost rada pedijatrijske sestre
na kardiološkom odjeljenju se izmijenio. Danas pedijatrijska sestra
učestvuje u realizaciji mnogih neinvazivnih dijagnostičkih procedura
na Kardiologiji te kroz ovaj rad želim prikazati jednu od njih.
Tilt table test je jednostavan test koji može pomoći u identifikaciji
uzroka sinkope. Tilt table test uključuje postavljanje pacijenta na
ležaj uz podršku za stopala. Započinje se u horizontalnoj poziciji i
podiže postepeno do vertikalne pozicije. Pri tome se kontinuirano
prate puls, srčani ritam i krvni pritisak. Test je dizajniran da detektuje
jedan od najčešćih uzroka sinkope ili vrtoglavice, fenomen poznat
kao posturalna (ortostatska) hipotenzija.
Tilt table test se radi kad ne postoji sumnja na oboljenja srca, kao
uzročnika sinkopalnog ili presinkopalnog stanja.
Ključne riječi: Tilt table test, dijagnostičke procedure, sinkopa,
pedijatrijska sestra
Hodžić Z., Švrakić S., Ovčina A., Šećibović I.
Klinika za bolesti srca i reumatizam,
Uvod: Akutni koronarni sindrom, u cijelini, a pogotovo akutni
infarkt miokarda, predstavlja jedan od vodećih kliničkih problema,
kako u smislu tretmana, tako i u organizaciji zdravstvene službe
širom svijeta, a takođe i u našoj zemlji. Stalni porast akutnih formi
ishemijske bolesti srca, njegov maligni potencijal, visoka stopa
smrtnosti i posljedičnog inavliditeta preživjelih, svrstava ovo
oboljenje u najvažnije medicinske probleme društva uopšte.
SZO je ukazala da infarkt miokarda utiče na socijalno i psihičko
stanje bolesnika i predstavlja veliki zdravstveni problem.
Pristup i terapija ishemičnih oboljenja je veoma kompleksna i dijeli
se na:
-Konzervativnu terapiju
-Interventne metode (balon dil. STENT)
-Hirurška intervencija premoštenja (by-pas)
Cilj rada: Prikazati terapijski pristup bolesniku sa dijagnozom ACS
(akutnog koronarnog sindroma)
Rezultati: Na Kliniku za bolesti srca i reumatizam u toku 2009.
god. na 8 raspoloživih kreveta izvršen je prijem 648 bolesnika sa
ACS (akutnim koronarnim sindromo) od toga muškog spola je bilo
435, a ženskog spola 249; ugrađen stent je bio kod 142 bolesnika. Sa
smrtnim ishodom je bilo 55 bolesnika.
Zaključak: Bolesnika sa jasnim znacima ACS (akutnog koronarnog
sindroma) treba što hitnije dopremiti do bolničke ustanove u kojoj se
vrše invazivne procedure, a ako je to neizvodljivo onda se bolesniku
uključuje trombolitička terapija i antikoagulantna terapija
Ćenanović M.1 , Zulić M.1,Ovčina D.1
JU DZ Kantona Sarajevo,
DZ Ilidža 1
Uvod: U kontroli liječenja HTA imamo znatno povećan broj
neregulisane vrijednosti krvnog pritiska pored redovne i adekvatne
Cilj: Radom želimo dokazati da povećanim unosom soli imamo
i povećan broj neregulisanog krvnog pritiska pored redovne i
adekvatne terapije.
Metoda rada: Sprovedena je anonimna anketa na 150 hipertoničara
u periodu od 60 dana u JU DZ KS u OJ Ilidža.Pitanja su prilagođena
pacijentima i njihovoj porodici raznih dobnih skupina bez obzira
na pol. Metod rada ciljana populacija pacijenata sa HTA u dobnoj
skupini od 19 godina i viš.
Rezultati: Na osnovu rezultata provedene ankete jedna četveroćlana
porodica troši u većini slučajeva oko 1kg soli mjesečno.40%
ispitanika dosoljava redovne obroke,50% ispitanika jede pored
redovnih obroka nezdravu i brzu hranu.20% ispitanika ne zna kako
so utiče na njihovo zdravlje.75% ispitanika koristi jako zasoljene
prehrambene proizvode.
Zaključak: Na osnovu istraživanja so u ishrani i načinu ishrane
možemo zaključiti da većina ispitanika troši soli više nego što je
dozvoljeni unos.Ovim se može smatrati da je so jedan od glavnih
uzroka povišenog krvnog pritiska.Takođe možemo zaključiti da
su ispitanici svjesni uticaja unosa soli na njihovo zdravlje.Većina
ispitanika koristi konzerviranu hranu i neredovne obroke.Provedenom
anketom smo utvrdili da kod HTA se mora voditi računa o unosu
količine soli u ishrani.Na osnovu pitanja o korištenju suhomesnatih
proizvoda uočili smo da pojedinci iz ove grupe ispitanih nisu svjesni
unošenja i korištenja soli putem ovih proizvoda.
Hodžić Z.1, Japalak S.1, Malić V.1, Planić S.1
Klinika za bolesti srca i reumatizam,
Uvod: Rehabilitacija bolesnika oboljelih od AIM-a podrazumjeva
niz poduzetih mjera i aktivnosti s ciljem sprječavanja ili smanjivanja
posljedica nastale bolesti, a pogotovo usmjerene protiv funkcionalne
nesposobnosti bolesnika u obavljanju aktivnosti u svakodnevnom
Cilj: rehabilitacije je fizička; psihička; profesionalna i socijalna
Pravilo rehabilitacije je da se započinje od trenutka nastanka bolesti
pa do kraja života.
Isključena je ranija praksa kada je bolesnik provodio šest nedjelja u
bolesničkom krevetu što je dovodilo do smanjivanja mišićne mase i
smanjivanja aktivnosti skeletne muskulature; trombotične promjene
su bile česte usljed usporene cirkulacije.
Nasuprot tog mirovanja: fizička aktivnost doprinosi smanjenju
vrijednosti holesterola i triglicerida, povećava se metabolizam
ugljikohidrata što ima za posljedicu redukciju tjelesne težine. I na
kraju dugotrajno mirovanje dovodi do promjena na koži što uzrokuje
Rehabilitaciju odgoditi, ako bolesnik ima anginozne bolove, ako
ima povećan krvni pritisak, ako ima poremećaje srčanog ritma i ako
su prisutne embolijske komplikacije.
Zaključak: Rehabilitacija počinje još dok je bolesnik u koronarnoj
jedinici i ako nema gore navedene komplikacije. Savjet bolesniku
poslije izlaska iz bolnice je od velike važnosti, obzirom da
podrazumijeva da je bolesnik upoznat sa riziko faktorima koji su
doveli do bolesti u toku ležanja: pušenje, alkohol, stres, dijabetes,
hipertenzija, povećane masnoće u krvi i debljanje.
Handžić Dž.1
Javna ustanova Dom zdravlja Kantona Sarajevo,
DZ Novi Grad
Uvod: Patronažna sestrinska njega je djelatnost medicinskih sestara
koja se odvija u porodici i zajednici uz maksimalno sudjelovanje i
učešće korisnika.
Hipertenzija ili visok krvni pritisak stanje je povišenog sistoličkog
ili dijastoličkog pritiska.Smatra se da je normalan pritisak odraslih
jednak ili niži od 140/90 mmHg. Hipertenzija je veliki zdravstveni
problem zbog velike stope invalidnosti i mortaliteta. Ona je danas
daleko najvažniji faktor rizika u nastanku kardiovaskularnih
oboljenja. Zadatak patronažne sestre je multidiscipliniran.Bitno
je rano prepoznavanje bolesti jer je neophodno u toj ranoj fazi
djelovati. Pacijenti u riziku od nastanka arterijske hipertenzije se
moraju upozoriti da rano prepoznaju početne znake i vrlo je važno
upoznati bolesnika sa njegovom bolešču i rizicima za nastajanje
arterijske hipertenzije.
Cilj: Istražiti faktore koji doprinose boljem kvalitetu života
pacijenata sa arterijskom hipertenzijom i ulogu patronažne sestre u
prevenciji i tretmanu.
Metod rada: Prikaz slučaja: Pacijentica T.M, 1953god.Rođena u
Sarajevu,domaćica, udovica, boluje od arterijske hipertenzije 1
Zaključak: Uloga patronažne njege su unapređenje, zaštita i čuvanje
zdravlja, sprečavanje bolesti te pomoč u poboljšanju kvalitete
Blagovremenim i ranim tretmanom može se prevenirati nastanak
arterijske hipertenzije. Velika je potreba za edukacijom bolesnika
i njegove porodice o značaju redovne kontrole kod obiteljskog
ljekara, kao i aktivni zdravstveni nadzor nad hipertenzijom i
navikama oboljelog. Ovaj tretman je timski, multidisciplinaran, a
ključnu ulogu ima patronažna sestra.
Šećibović I., Hodžić Z., Feriz R.
Klinika za bolesti srca i reumatizam,
Uvod: Bolesti srca i krvnih sudova se nalaze na prvom mjestu među
uzrocima smrti u svijetu. Najveći broj ovih smrti se dešava zbog
ishemijske bolesti srca ili šlaga.
Ateroskleroza je osnovni etiološki uzročnik nastanka infarkta,
ubrzana i komplikovana mnogim faktorima rizika. Kada
ateroskleroza mjestimično zahvati koronarne arterije, pa se na tim
mjestima smanji protok krvi i ishrana dijela miokarda u određenim
situacijama, kažemo da se radi o angini pectoris. Kada ateroskleroza
potpuno okludira krvni sud dolazi do potpunog prekida toka krvi
kroz isti, kažemo da se razvio infarkt miokarda.
Od izuzetnog značaja je znati koliko je vremena proteklo od nastanka
bola u prsima do dolaska u bolnicu kod pacijenata sa jasnim EKG
promjenama u smislu akutnog infarkta. Ovo je veoma važno zbog
ordiniranja fibrinolitičke terapije.
Fibrinolitička terapija značajno doprinosi poboljšanju ishoda
tretmana pacijenta sa akutnim infarktom miokarda ako je pacijent
stigao do bolnice u optimalnom vremenskom periodu, tj. u prvih
šest sati od pojave bola u prsima. Streptokinaza je fibrinolitik koji se
počeo upotrebljavati u prvim danima uvođenja ove vrste terapije te
je i danas zadržao tu sposobnost. Streptokinaza najčešće djelimično
rekanalizira okludirani krvni sud. Uz fibrinolitik se uvijek daje
i acetilsalicilna kiselina (Aspirin). Obzirom da ova terapija ima
određene komplikacije kao što su: alergija na lijek, profuzno
krvarenje na raznim mjestima u organizmu, a može dovesti do tzv.
reperfuzionih aritmijau toku samog ordiniranja lijeka, njegova se
primjena prati stalnim elektrokardiografskim i hemodinamskim
monitoringom. U koronarnoj intenzivnoj njezi neophodna je stalna
prisutnost sestre u toku ordiniranja Streptokinaze, posebno zbog
čestog malignog poremećaja ritma, tj. ventrikularne fibrilacije
kada dolazi do tahikardnog oblika srčanog zastoja, gdje treba
promptna kardiopulmonalna reanimacija uz upotrebu elektrošoka
Cilj rada:
-učestalost primjene fibrinolitičke terapije
-učestalost komplikacija kod ove terapije
-uloga sestre u prepoznavanju komplikacija
Hasanica N.
Kantonalna bolnica Zenica,
Uvod: Srčani zastoj (Cardiac arrest) je ozbiljan poremećaj sistema
srčanog ritma i provodljivosti, a nastaje zbog raznih uzroka.
Patofiziološki oblici Cardiac arrest-a su slijedeći: ventrikularna
tahikardija, ventrikularna fibrilacija, asistolija i elektromehanička
disocijacija. Kao najčešći oblik u literaturi se navodi ventrikularna
Prije početka istraživanja bilo je zadato 13 ciljeva. Kao najznačajniji
i najzanimljiviji ciljevi između ostalih izdvojeni su slijedeći:
utvrđivanje zastupljenosti pojedinih patofizioloških oblika EKG
krivulje (VT, VF, AS, EMD/PEA) na početku i na kraju reanimacionih
postupaka, te utvrđivanje najvjerovatnijih uzroka nastanka Cardiac
arrest-a (bolest, povreda, nagla srčana smrt), te klasificiranje istih po
sličnostima u pojedine skupine (npr. kardiološke, nefrološke, maligne
bolesti itd; mehanizam povređivanja, sistem organa zahvaćen
povredom). Svrha istraživanja je da se ukaže na stanje pacijenta
sa Cardiac arrest-om, na metode koje se koriste u Kantonalnoj
bolnici Zenica, a dijelom i u Službi hitne pomoći, u toku tretiranja
ovih pacijenata, te moguće poboljšanje i napredak tih terapeutskih
tretmana, a samim tim i preživljavanje pacijenata.
Istraživanje je provedeno na Službi za redovni i urgentni prijem
pacijenata (Urgentni blok) Kantonalne bolnice Zenica. Korišteni su
Protokoli ove službe, u koje su upisani podaci o svim pacijentima
koji su se javili u Urgentni blok. Također, važan izvor podataka su
bile i kopije nalaza koje se čuvaju na odjeljenju.
Za istraživanje su korišteni podaci u vremenskom periodu
01.09.2008.-31.05.2009. godine, tj. period od 9 mjeseci.
Postojala su dva kriterija koje su pacijenti trebali da ispune da bi bili
uključeni u istraživanje, a to su: 1.) pacijenti sa dijagnozom Cardiac
arrest i 2.) zabilježen podatak o patofiziološkom obliku EKG krivulje
(VT, VF, AS, EMD/PEA) kod pacijenata sa ovom dijagnozom. Ovi
kriteriji su uvedeni kao faktori koji će obezbijediti rezultate za glavne
ciljeve istraživanja (učestalost pojedinih patofizioloških oblika EKG
krivulje, te usporedba sa literaturom).
Tako je u istraživanje uključen 41 ispitanik iz navedenog vremenskog
perioda koji se uklapao u dva navedena kriterija. Istraživanje je
retrospektivnog tipa.
Kao glavni očekivani rezultat mogao se izdvojiti slijedeći: najviše
pacijenata će imati VF kao oblik Cardiac arrest-a. Za rezultate
istraživanja očekivalo se da budu slični podacima iz literature, što
je slučaj u jednom dijelu rada, ali postoje i izvjesna odstupanja. Svi
rezultati su prikazani tabelarno i grafički.
Ključne riječi: Cardiac arrest, BLS, ACLS, defibrilacija, CPR,
intubacija, Adrenalin, Atropin.
Hadžić A.
Pedijatrijska klinika,
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu
Uvod: Moderna pedijatrijska kardiologija se danas bavi uglavnom
urođenim srčanim anomalijama (USA), čija je incidenca od 0,8%1%. Kongenitalne anomalije zapravo najvećim dijelom i čine
urođene anomalije srca. Više od 1/3 urođenih srčanih anomalija
zahtjeva operativni tretman.
Najčešća numerička hromozomopatija koja ima svakodnevni
klinički značaj je Down syndrom ili Trisomija 21. para čija je
incidenca 1:600-800 živorođene djece. Oko polovine djece sa Sy
Down ima urođenu srčanu anomaliju koja je najčešće tipa AVSD.
Cilj: ovog rada je utvrditi specifičnosti postoperativne njege kod
pacijenata sa urođenom srčanom anomalijom udruženom sa Sy
Down, evaluirati učestalost pojedinih urođenih srčanih anomalija
kao Sy Down kod posthirurških pacijenata.
Studija uključuje djecu sa Sy Down koja su operisala urođenu
srčanu anomaliju u periodu od 2000-2010 godine u Kliničkom
centru Univerziteta u Sarajevu, na Klinici za kardiohirurgiju, čiji
je pre i postoperativni tretman provođen na Pedijatrijskoj klinici
Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, odjeljenje Intenzivne
njege i Kardiologije.
Ključne riječi: Sy Down, postoperativna njega
Hodžić A.
Pedijatrijska klinika,
Uvod: Kardiomiopatije kod djece nisu neuobičajene pojava. To
su bolesti srca koje primarno zahvaćaju srčani mišić, odnosno
upala miokarda sa posljedičnom nekrozom miocita koja se javlja
kod pacijenta sa nerijetko dilatiranim srcem slabe kontraktilnosti.
U zemljama kao što je SAD gdje je taj broj registriran, odnos je
otprilike takav da svako 12-to dijete naspram milion djece ima
neki oblik kardiomiopatije. To je treća najčešća forma srčanog
oboljenja u SAD-u takođe je i drugi najčešći uzrok iznenadne smrti
u adolescentnom periodu.
Kardiomiopatije kod djece su najčešće uzrokovane virusnim
infekcijama, genetskim faktorima te nerijetko i reakcijom
na kemoterapiju. Sve kardiomiopatije se dijele na: dilatirane
Obzirom da u proteklom periodu na odjeljenju Kardiologije
Pedijatrijske klinike imamo sve veći broj djece oboljele od
kardiomiopatije kroz ovaj rad želim prikazati sve specifičnosti njege
ovih pacijenta.
Ključne riječi: kardiomiopatija, njega
Hadžić S., Habul M.
Porodična medicina,
Uvod: Analizom zajednice i revizijom kartona u centru Porodične
medicine Brčko Distrikta došlo se do slijedećih podataka:
Na uzroku od 10.000 klijenata – pacijenata nađeno je:
Hipertenzija (I10)
Angina pectoris (I20)
Infarkt miocardia (I21)
Insulin ovisni dijabetičari (E10)
Diabetes mellitus tip2 (E11)
65 – 75 %
Iz gore navedenih podataka evidentno je da se po patologiji uklapamo
u podatke iz Europe i svijeta, te smo u svom edukativnom radu sa
pacijentima koristili preporučene smijernice i dostupnu literaturu
Svjetske zdravstvene organizacije.
Svoj rad smo bazirali u zajednici putem kampanja, rada sa
obrazovnim sistemom te sa nevladinim organizacijama.
Radeći u CPM Brčko Distrikta pratili smo pacijente sa izraženim
problemima i u tim slučajevima pristupali individualnoj edukaciji.
Cilj: Povećati broj akcija u zajednici i samim tim obuhvatiti veći broj
stanovništva edukativnim i savjetodavnim radom, a u slučajevima
gdje su se ispoljili određeni simptomi bolesti podučiti ljude kako
iste držati pod kontrolom u cilju preveniranja komplikacija i loših
posljedica po zdravlje i život pacijenata.
Zaključak: Dužni smo kontinuirano pratiti razvoj i dostignuća
kako u okruženju tako i u svijetu, te razmijenjujući iskustva odabrati
najbolji i najprimjenjiviji, a samim tim i najefikasniji model
edukacije, u cilju prevencije i liječenja kardiovaskularnih bolesti
Mutapčić J.1 , Mirojević A.1, Šetić S.1, Malešić N.1
Klinika za vaskularnu hirurgiju1
Uvod: Rehabilitacija je kompleksan proces osposobljavanja u
najvećoj mogućoj mjeri za samostalan život i rad osoba koje su
djelimično ili potpuno izgubile svoju radnu sposobnost kako zbog
bolesti, operativnog zahvata, povrede ili traume. Ateroskleroza
je bolest velikh mišićnih arterija. Primarne promjene su u intimi
arterije a karakteristična lezija je aterosklerotična ploča. Željeli
smo prikazati prednosti rane aktivacije pacijenta 24 sata po
operativnom zahvatu, bez obzira na polnu i dobnu zastupljenost
bolesnika sa insuficijencijom krvotoka donjih ekstremiteta, odnosno
lokalizacijom i najčešćim komlikacijama.
Metode i materijal: Analizirali smo 83 bolesnika u odnosu na
spol, dob, dijagnozu, postoperativne komplikacije, riziko faktore i
sposobnosti svakodnevnog života. Koristili smo Barthel indeks kod
procjene na prijemu i otpustu. Na
Rezultati: U radu su prikazani riziko faktori i procjena aktivnosti
svakodnevnog života na prijemu i otpustu. Na rezultate
postoperativnog oporavka u velikoj mjeri uticao je rani rehabilitacioni
tretman, gdje se bolesnici mobilišu 24 sata poslije operacije ako je to
moguće. U suprotnom započinje se sa pasivnim i aktivnim vježbama
u krevetu kao i vježbama disanja.
Zaključak: Medicinska rehabilitacija je prva faza u kompletnom
procesu rehabilitacije i odvija se u zdravstvenim ustanovama i
podrazumijeva nastavak metode liječenja. Proces rehabilitacije jeste
da se stimuliše svaki nervni impuls kako bi se putem kolaterala
povećalo dejstvo na vegetativnu inervaciju krvnih žila, te time
povećali efekti liječenja. Pacijent treba da osjeti fizičku, psihičku
i ličnu potporu kao i poštovanje u cilju naše pomoći, zahtjevan i
kvalitetan način življenja.
Malešić N.1, Švrakić S.1
Klinika za vaskularnu hirurgiju1
Uvod: Začetnica modernog sestrinstva Florence Nightingale bila je
vrlo obrazovana i za vrijeme u kojem je živjela. Profesiji sestrinstva
posvetila je cijeli svoj život. Postavila je temelje obrazovanja sestara.
Sestrinstvo je u današnje vrijeme zvanje visokih etičkih normi i
posebnih zahtjeva za educiranom, sposobnom, nježnom, kulturnom,
nesebičnom, stručnom i brižnom osobom koja se je kadra angažovati
oko bolesnog čovjeka. Potreba formiranja profila med.sestre višeg
obrazovanja narasla je iz višestrukih potreba savremene medicine.
Cilj rada: Ukazati na značaj obrazovanja u profesiji sestrinstva.
Metode i materijali: Podizanje nivoa znanja u procesu rada pruža
se veći kvalitet zdravstvene usluge i ekonomičnije liječenje.
Rezultati: Za realizaciju procesa planiranja, realizacije, evaluacije
i replaniranja procesa zdravstvene njege za svakog pacijenta u
zdravstvenim ustanovama potreban je obrazovan kadar.
Zaključak: U pozivu med. sestre humanost njene profesije jednaka je
znanju u njenoj profesiji. Ukoliko njeno znanje ne može da odgovori
zahtjevima koji se postavljaju pred nju u procesima rada onda njen
rad više nije u službi humanosti. Kako razvoj cjelokupnog ljudskog
društva ide krupnim koracima naprijed tako i u profesiji sestrinstva
postoji potreba prilagođavanja i sticanja novih nivoa obrazovanja.
Znanjem se odgovara na svaki postavljeni zadatak bilo da je on u
organizaciji ili realizaciji samog problema. Odabir profesije med.
sestre kao humanog zanimanja obavezuje svaku od nas pojedinačno
da u našoj profesiji veličamo znanje i humanost.
Ćesir-Škoro I.1, Obradović Z.2
RMC „ Dr Safet Mujić” Mostar1 ,
Fakultet zdravstvenih studija, Univerziteta u Sarajevu2
Uvod: Kardiovaskularne bolesti su glavni uzrok smrti u razvijenim
zemljama svijeta, a prema podacima Svjetske zdravstvene
organizacije od ovih oboljenja godišnje umire oko 17 miliona
ljudi, a od toga 5 miliona u Evropi.
U BiH kardiovaskularne bolesti zauzimaju prvo mjesto uzroka
smrti i izgubljenih godina zbog invaliditeta sa 50% svih umrlih/
Na nastanak kardiovaskularnih oboljenja utiču preventabilni i
nepreventabilni faktori.
U ovom radu će biti obrađeno prisustvo lako mjerljivih preventabilnih
faktora kod prosvjetnih radnika na području Mostara. Za ovu
grupu smo se opredjelili jer je obrazovanje djelatnost od izuzetnog
društvenog značaja, a prosvjetni radnici imaju važnu ulogu u
odgoju novih generacija i često predstavljaju model ponašanja za
njihove učenike.
Cilj rada: Utvrditi prisusvo stresa i lako mjerljivih riziko –
faktora bitnih za nastanak kardiovaskularnih oboljenja.
Materijal i metode: Prvi dio istraživanja je proveden anketiranjem,
ranije pripremljenim anketnim upitnikom. Anketirani su prosvjetni
radnici zaposleni u osnovnim i srednjim školama na području
Mostara. Iz ovog dijela smo posebno izdvojili stres.
Drugi dio istraživanja smo usmjerili na mjerljive faktore rizika:
krvni pritisak, visinu, težinu te određivali body-mass index, kao i
ispitivanje distribucije masnog tkiva mjerenjem obima struka.
Rezultati rada: Naši ispitanici su dosta podložni stresu što nije
dobro za posao kojim se bave. 47,1% je preosjetljivih u osnovnim
školama i 36,8% u srednjim školama, 13,2% razdražljivih je
u osnovnim školama i 17,2% u srednjim školama, 14,7% loše
spava u osnovnim školama a 19% u srednjim.
Promjena vremena izratito utiče na 36,3% ispitanika osnovnih
škola i 31% ispitanih u srednjim školama
Prekomjernu težinu imalo je 17,2% naših ispitanika u osnovnim
školama i 16,2% u srednjim školam
Obim struka preko 88 cm imalo 32,3% anketiranih žena u
osnovnim školama te obim struka preko 102 cm imalo je 4,4%
muškaraca iste grupe.
Obim struka je bio povećan kod 25,8% žena u srednjim
školama, povećan obim struka ( preko 102 cm) 6,8% anketiranih
muškaraca ove grupe.
Povećan krvni pritisak, koji ne kontrolišu, imalo je 20,6%
ispitanika u osnovnim školama i 27,6% ispitanih u srednjim
Zaključak: Naše ispitivanje ukazuje na prisustvo većeg broja
preventabilnih riziko faktora za razvoj kardiovaskularnih oboljnja
kod prosvjetnih radnika u osnovnim i srednjim školama Mostara.
Na preventabilne riziko faktore je moguće uticati odgovarajućim
programima prevencije koje je neophodno provoditi u ovoj
ispitivanoj grupi.
Ključne riječi: kardiovaskularna oboljenja, prosvjetni radnici,
Gazap M.1, Sefer E.1, Harba N.1, Malešić N.1
Klinika za vaskularnu hirurgiju1
Uvod: Operativni zahvat je kruna i najveće dostignuće liječenja
bolesnika gdje je timski rad više iskazan nego kod drugih djelatnosti.
Za ovaj zadatak angažovano je puno ljudi, hirurga, instrumentarki,
perfuzionista, anesteziologa, tehničara i drugih. Instrumentarke čine
važan dio hirurškog tima koje svoje znanje i vještine stiču od svojih
Cilj rada: Ukazati na važnost prenošenja ove vještine u usmjerenim
Metode i materijali: Instrumentarke sa Klinike za vaskularnu
hirurgiju, potrebu da odgovore na zahtjevne hirurške intervencije,
proširile su svoju edukaciju u poznatim evropskim centrima za
vaskularnu hirurgiju u Republici Češkoj i Švedskoj.
Rezultati: Analizom rada instrumentarki na Klinici za vaskularnu
hirurgiju u Sarajevu i instrumentraki na Klinici Sveta Ana u Brnu,
Češka, te Klinici za vaskularnu hirurgiju u Štokholmu, Švedska,
došli smo do saznanja da je stepen educiranosti naših instrumentarski
u odnosu na druge instrumentarke u neznatnoj razlici.
Zaključak: Vještine i znanje nstrumentiranja na Klinici za
vaskularnu hirurgiju prenose se s koljena na koljeno od starijih na
mlađe generacije. Kako se ovdje govori o jako važnim i odgovornim
zadacima tako je postojala potreba da se određene vještine postave i
pribilježe u pisanoj formi. Dolazi se do jasnih potreba da se ova vrsta
usko specijaliziranih medicinskih kadrova specijalizira za ovu vrstu
rada u obrazovnim ustanovama iz prostog razloga što obrazovanje
za nove instrumentarke traje godinama.
Pilavdžija B.1, Harba N.1, Mujezinović A.1,Malešić N.1
Klinika za vaskularnu hirurgiju
Uvod: Intravenska kanila je I.V. kateter koji uvodimo u venu zbog
potrebe bržeg, lakšeg i efikasnijeg pristupa venskom putu. I.V.
kanilu plasiramo kod svih pacijenata neovisno od dobi pacijenta. Za
ispravan postupak pripremamo neophodan materijal i bolesnika. Za
pristup venskom putu od strane med.sestre najpristupačniji su krvni
sudovi podlaktica.
Cilj rada: Cilj jeste ukazati na potrebu poštivanja protokola
kod uvoda, plasiranja i održavanja I.V. kanile. Proširiti znanje sa
osnovnim pravilima: izboru lokacije, veličini kanile, načinu uboda,
načinu održavanja i dužini korištenja.
Metode i materijal: Retrospektivno posmatranje pacijenata kroz
različite metode pristupa krvnim žilama kao i moguće komplikacije
Rezultati: Smanjenje komplikacija kao što su tromboflebitis,
infekcije, dermatitis i drugo kod primjene utvrđenog protokola rada
za pristup, obezbjeđenje, korištenje i održavanje venskog puta.
Zaključak: Zbog stalnog kontakta sa krvotokom neophodna je naša
velika pozornost, znanje i preciznost prilikom upotrebe i održavanja
I.V. kanile.
Spasojević N.1, Ovčina A.2
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine¸
Sveučilište u Mostaru, Fakultet zdravstvenih studija 1
Klinički Centar Univerziteta u Sarajevu
Univerzitet u Sarajevu, Fakultet zdravstvenih studija 2
Uvod: Proces zdravstvene njege, podrazumjeva planski i sustavan
rad, kontrolu i provjeru, participaciju pojedinca i drugih relevantnih
subjekata, što omogućava uspješne rezultate i razvoj svih učesnika,
kroz uzajamnu razmjenu znanja, iskustva i razumjevanja.
Realizira se kroz četri faze, a to je: utvrđivanje potreba za
zdravstvenom njegom ili procjena, planiranje zdravstvene njege,
provođenje zdravstvene njege, evaluacija (vrednovanje) zdravstvene
Kod bolesnika sa diabetes mellitusom proces zdravstvene njege
realizira se primjenom različitih modela zdravstvene njege. Temelj
u implementaciji zdravstvene njege čini sestrinska dokumentacija
koja je preduvjet za ispunjavanje standarda kontrole i kvaliteta
zdravstvenih usluga.
U radu ćemo prikazati modele procesa zdravstvene njege kod
pacijenata sa diabetes mellitusom, sestrinske dijagnoze, otpusno
pismo i druge kriterije za zadovoljavanje kvalitete zdravstvene
njege kako u kliničkoj sestrinskoj praksi, tako i u sestrinskoj praksi
na razini primarne zdravstvene zaštite.
Ključne riječi: proces, zdravstvena njega, diabetes mellitus, modeli.
Vatrić A.1, Pašukan A.1
Javna ustanova Dom zdravlja Kantona Sarajevo,
DZ Novi Grad 1
Uvod: Kardiovaskularna oboljenja još uvijek su vodeći uzrok smrti
muškaraca starijih od 45 godina i žena starijih od 65 godina u cijeloj
Evropi. Mnogobrojna ispitivanja su pokazala da veliki broj ljudi
danas ima povećanje vrijednosti masnoća u krvi. Hiperlipidemija
predstavlja grupu poremećaja karakterizovanih viškom masnoća u
krvi ( holesterol, trigliceridi i lipoproteini).
Cilj: Postići zlatni standard gdje je holesterol manji od 5 mmol/l
ili HDL manji od 3 mmol/L i upoznati pacijente sa normalnim
vrijednostima lipemije.
Metod rada: Podaci kji su korišteni uzeti su na slučajnom uzorku
od 100 oboljelih koji su se javili u internističku ambulantu Doma
zdravlja Novi Grad. Pacijenti su educirani o pravilnoj ishrani i
rizicima koje nosi hiperlipidemija i upznati su sa zlatnim standardom
lipemije. U radu će biti prezentirani rezultati koje smo dobili iz
slučajnog uzorka.
Zaključak: Važno je naučiti pacijente o faktorima rizika i preventivno
djelovati edukacijom pacijenata o zdravom stilu života. Naučićemo
ih kako da sačuvaju svoje zdravlje i sprijeće moguće komplikacije.
Павковић Г.
вмт Војномедицинска академија, Београд
Уboд: Сексуалност кардиолошких болесника представља на
овим просторима општи, професионални и лични табу.
Последње истраживање на овим просторима са овом темом
обављено је 1997. године. Тада је утврђено да кардиолошки
пацијенти не знају много о сексуалној рехабилитацији, али није
утврђено оно што пракса намеће као питање:
Шта је са квалитетом сексуалног живота кардиолошких
Шта је са знањем и квалитетом сексуалног живота
њиховог партенера
Наравно, како се према томе односе чланови
рехабилитационог тима
Са аспекта сестринства, сексуалност је занемарена такође,
што никако не би требало бити. Капитални рехабилитациони
уџбеници јасно су дефинисали основна знања из сексуалне
рехабилитације кардиолошких пацијената.
Метод рада: Спровели смо проспективно контролисано
клиничко истраживање које је обухватало 40 испитаника.
Извршена је анонимна анкета помоћу упитника, који је
садржавао отворена и затворена питања, и који је имао 3 дела.
Проверавали смо знање о сексуалној рехабилитацији, квалитет
сексуалног живота и унутрашњи осећај испитаника током
попуњавања анкете.
Резултати су показали да су сви пацијенти и сви партнери били
живо заинтересовани за ова питања, али да се овим питањима
у нашим условима не разговара. Утврђено је да је најважнији
члан рехабилитационог тима за сексуалну рехабилитацију
кардиолошких болесника кардиолог и психолог. Они су означени
како од пацијената тако и од њихових партнера. Приликом
спровођења анкете значајно већи отпор у себи самима осећали
су чланови рехабилитационог тима, а не пацијенти након
инфаркта срца и аортокоронарног by-passa.
Закључак: И пацијенти и чланови рехабилитационог
тима немају довољно знања о сексуалној рехабилитацији
кардиолошких пацијената.
Након акутног инфаркта срца квалитет сексуалног живота
пацијената значајно пада на ниво испод квалитета сексуалног
живота њихових партнера.
Дакле, да би свој посао у овом сегменту медицине радили,
потребан нам је тим, тим стручњака који ће радити прво са нама
да би ми могли да радимо са пацијентима.
Mešić I.1, Pandžić I.1, Balta M.1, Suljić B.1
Klinika za Neurohirurgiju,
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu 1
Uvod: Jedinica intenzivne neurohirurške njege počela je sa
radom u martu 2003 godine kao organizacione jedinica Klinike
za Neurohirurgiju. Smještena je na visokom prizemlju Klinike
za Neurohirurgiju. JINNJ-e ima 8 kreveta za odrasle i 2 dječija
kreveta. Zbog povećanog kapaciteta broj bolesnika je 8-10 dnevno.
Odjeljenje ima 4 respiratora ( aparata za vještačku ventilaciju
pluća ) te ostala oprema za svaki krevet kao što su:EKG monitori,
aspiratori, perfuzori, infuzione pumpe itd. Tim JINNJ čine specijalisti
neurohirurzi, specijalizanti, anesteziolozi i 10 medicinskih sestara
– tehničara uključujući i glavnu sestru Klinike za Neurohirurgiju
i glavnu sestru intenzivne njege. Kao nova organizaciona jedinica
odnosno odjeljenje Klinike za Neurohirurgiju osnovne protokole za
rad preuzeli smo od Klinike za reanimaciju i anesteziju. Vremenom
prema potrebama i zahtjevima neurohirurških bolesnika sa glavnom
sestrom odjela ( rahmetli Amrom Dizdarević ) postepeno smo
izrađivali i uvodili nove protokole i metode rada. Izradili smo
vlastitu terapijsku listu sa svim parametrima (P,RR,SPO2,CVP,CVK
,ventrikularna drenaža,lumbalna drenaža itd.), listu sestrinske njege,
protokole prijema,smještaja i liječenja neurohirurških bolesnika.
Zbog suštine organizacije i obima rada, intenzivna njega se mora
shvatiti kao najviši stepen u progresivnoj bolničkoj njezi.
Cilj rada: prikazati protokole rada u JINNJ-e u toku jedne sedmice.
Osnovni protokoli su npr.
Po prijemu pacijenta u JINNJ-e obavezno uzeti bris
:nosa,grla,tubusa,airway-a,axile,a ako je pacijent intubiran i
bronhoaspirat na kulturu i biogram.
Pregledati bolesnika ( koža cijelog tijela,kosmati dio
glave,ušne školjke,).
Otvoriti istoriju bolesti,upisati tačne podatke,otvoriti
sestrinsku anamnezu,izdati potvrdu kako bi porodica na vrijeme
donijela uputnicu ili odobrenje za liječenje.
Pacijenta okupati tek nakon uzimanja briseva za MBL
obradu, uzeti krv za laboratorijske nalaze te krv za krvnu grupu i Rh
Dezinfekciju odjela raditi 3x dnevno.
Kupanje ( prebrisavanje), promjena posteljine 2x dnevno a
nekada i češće.
Uzimanje bronhoaspirata 1x sedmično itd.
Ključne riječi: protokoli,intenzivna njega,progresivna njega.
Čivgin A.1, Smajilović M.1
Klinika za neurohirurgiju,
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu 1
Uvod: Enteralna ishrana podrazumijeva unos hrane i nutritivnih
otopina i pripravaka sondom u želudac ili početne dijelove tankog
crijeva. Ideja vodilja i cilj njenog razvoja je osigurati bolji kvalitet
života svim bolesnicima kojima j potrebna kvalitetna dopunska
ishrana. U protekle dvije decenije na području kliničke ishrane
događale su se značajne promjene koje su dovele do razvoja
enteralne ishrane, kako nutritivnih otopina tako i svih pratećih
Cilj: enteralne ishrane je održanje cjelovitosti sluznice tankog
i debelog crijeva. Ciljevi nutricijske potpore kod komatoznih
neurohirurških bolesnika su:
-smanjiti nepoželjne učinke rane i kasnije hipermetaboličke i
hiperkataboličke faze bolesti,
-potpomoći tjelesne odbrambene mehanizme,
-stvoriti optimalno okruženje za oporavak nervnog sistema.
Prednosti enteralne ishrane:
-Potrebe organizma za hranljivim tvarima koje se unose enteralnim
pripravcima u crijevo dobro su poznate,
-pripravcima za enteralnu ishranu omogućava se unos nekih
hranljivih tvari kao što su probitici, prebiotici i prehrambena vlakna,
-broj i učestalost ozbiljnih komplikacija znatno je manji i,
-enteralna ishrana je znatno jeftinija od parenteralne ishrane.
Načini primjene enteralne ishrane su: nazogastična sonda koja se
plasira kroz jednu od nosnica i ide u želudac, orogastična sonda koja
se plasira kroz usta i ide u želudac, PEG ili perkutana endoskopska
gastrostoma i PEJ ili perkutana endoskopska jejunostoma.
Ključne riječi: ishrana, nutritivni pripravci, sonda.
Dizdarević A., Radinković- Babić D., Suljević M.
CCUS Sarajevo
Introduction: to introduce the audiance the ways in recovering the
patiens after surgery.
Method and patients: We had 20 patients undorwont strabism
surgery age 8-25,11 girls and 9 our study they were trogated
with dormikum syr. or caps. 5 patients were not treated. Postoperative
period in frist group of patients was calm,with no copmlications,while
in second group patients had high temperature,vomiting and troubles
in communication with stuff!
Conclusion: Treating children with dormicum preoperative as
normal procedure is desireaisle speciallu with children who cannot
cooperate with medical stuff because they hade problems in
pscyhomotoric developement or mental retardation.
Kulić S.
Uvod: Nema razvoja transplantacijske medicine bez uspješnog
prikupljanja organa od umrlih osoba. Prikupljanje organa i
organizacija presađivanja jedno je od najkompleksnijih poslova u
zdravstvenom sustavu. Tri su uvjeta za uspješnost transplantacijskog
polja s kadaveričnim organima: izobrazba u zdravstvenom sustavu,
prihvatljivo informiranje javnosti i savršena organizacija. U
ovom radu ćemo obratiti pažnju na slijedeće aspekte vezane za
transplantacije i uzimanje organa.
Etički aspekti moždane smrti
Etički aspekti transplantacije organa od umrlih osoba
Etički aspekti ksenotransplantacije
Etički aspekti postmortalnog darivanja organa
Ivić O.
Klinika za hematologiju,
Uvod: Široko rasprostranjena strategija liječenja karcinoma
uključuje kemo-terapiju i radiote-rapiju.Za liječenje su često
potrebne visoke doze koje imaju toksičan efekat i na ostale
“zdrave”dijelove organizma.Pored tkivnog i funkcionalnog oštećenja
dolazi i do pancitopenije.Da bi se organizam prije oporavio,tj.
koštana srž uspostavila normalnu hematopoezu liječenje može biti
podpomognuto infuzijom hematopoetskih matičnih ćelija. Kao
izvorište matičnih stanica koristi se koštana srž i periferna krv.S
obzirom na izbor davatelja i njegov odnos prema bolesniku razlikuju
se autologna,singena,alogena i ksenogena.
Transplatacija autolognih krvotvornih matičnih stanica (ATKS)
se uglavnom primjenjuje u liječenju malignih ne-Hodgkinovih
limfoma,Hodgkinove bolesti i akutnih leukemija te multiplog
mijeloma.U obzir dolazi i u tretmanu imune citopenije,sistemske
skleroze,multiple skleroze, cronove bolesti i sistemskog lupusa.
Većina transplatacija izvodi se matičnim krvotvornim stanicama
izdvojenim iz periferne krvi.To se postiže postupkom afereze
pomoću staničnog separatora pošto su matične stanice mobilizirane
iz koštane srži u krv primjenom kemoterapije i krvotvornih faktora
Priprema pacijenta za ATKS :
- psihička priprema
- postavljanje centralnog venskog katetera
- priprema lijekova za mobilizaciju mat. stanica
- mobilizacija matičnih stanica
- afereza (prikupljanje) i zamrzavanje stanica
- priprema organizma za transplantaciju
- reinfuzija
- “kalemljenje” i oporavak.
Pacijent,suočen sa spoznajom o svojoj bolesti,proživljava veći ili
manji psihički šok. Tok konvencionalnog liječenja,periodi boljeg i
lošijeg zdravstvenog stanja,duži boravak u bolnici i sl. ostavljaju
sve dublji trag u psihi bolesnika.Tim sestara jedan je od najvažnijih
komponenti jedinice za transplataciju.Pored velike odgovornosti,on
obavlja najveći dio posla. Pored koordinacije poslova oko
dijagnostike,stanja i smještaja pacijenta,sestra je zadužena i za
njegovu psihičku pripremu.Jedan od zadataka je i organizacija
odlaska pacijenta na aferezu. Komplikacije su najčešće u ranom
poslijetransplatacijskom razdoblju,u fazi pancitopenije. Moguća su
krvarenja u fazi trombocitopenije,infekcije su bakterijske i gljivične,a
kao posljedica kemoterapije javlja se mukozitis.Zadatak sestre je da
spriječi,te ublaži ta stanja i omogući što brži oporavak.Po izlasku
pacijenta iz bolnice njena uloga se nastavlja u vidu edukovanja i
pomaganja povratku normalnom životu.
Kalajlić V., Selimović N.
Klinika za abdominalnu hirurgiju
Uvod: Gastrostomija je operativno napravljen otvor/stoma u želucu
u koji se postavlja gumeni dren /kanil/. Poduzima se kad je gutanje
zbog suženog jednjaka onemogućeno.
Radi se u cilju da se omogući hranjenje bolesnika.
Fokus preoperativne pripreme je procjena pacijentove mogućnosti
da razumije situaciju u kojoj se nalazi. Profesionalna i dobra
preoperativna priprema pacijenta je od velikog značaja jer od nje
zavisi dobar preoperativni oporavak.
Ključne riječi: enteralna ishrana kod gastrostome i jejuniostome,
njega gastrostome, edukacija pacijenta, uloga medicinske sestre.
Avdić E.1, Pašukan A.1, Uka M.1
Javna ustanova Dom zdravlja Kantona Sarajevo,
DZ Novi Grad 1
Uvod: Samomedikacija je jedan od vodećih razloga neadekvatne
upotrebe medikamenata. Prisutna je kod svih dobnih grupa i u
svim sredinama. Savremen način informisanosti pruža informacije
o novim lijekovima i metodama liječenja. Istraživanja ukazuju
na prisutnost samomedikacije kod osoba oboljelih od različitih
oboljenja pa i kardiovaskularnih oboljenja (KVO).
Cilj rada: Identifikovati prisutnost prakse samomedikacije i ukazati
na potrebu za preventivnim radom sa pacijentima.
Metod rada: Prilikom kućnih posjeta patronažne sestre utvrđeno je
posjedovanje i uzimanje nepropisane terapije. Utvrđeni su razlozi
i uzroci, zbog kojih se konzumiraju medikamenti. I oboljeli su
edukovani o indikacijama i kontraindikacijama medikamenata i
štetnosti samomedikacije.
Zaključak: Samomedikacija je veliki problem. Oboljeli bi u
svakom slučaju trebali ispoštovati uputstva doktora propisivača i
prihvatiti sugestije od strane patronažne sestre u smislu izbjegavanja
samomedikacije. Saradnja doktora propisivača i pacijenta bi se
trebala poboljšati i sa jedne i sa druge strane jer često u komunikacijini
ne budu spomenute neke bolesti od kojih oboljeli boluje i uzima
lijekove, a kombinacija sa novim lijekovima može da bude loša pa i
fatalna.Pored toga bi se trebalo osluškivati i vlastito tijelo koje nam
šalje signale na temelju kojih možemo zaključiti šta nam odgovara
a šta ne.
Muftić L., Sočo M.
Uvod: Stres je normalna generalizirana psihofizička reakcija
organizma na prijetnje koje dolaze iz okoline, te na zahtjeve
koje druge osobe postavljaju pojedincu.Ukoliko su one isuviše
učestale, intenzivne i dugotrajne organizam ih ne može bez teškoća
prevazići, te se javljaju različiti zdravstveni poremećaji kao što
su: nesanica,umor,depresija, hipertenzija,poremećaj metabolizma,
imuniteta,pribjegavanje losim navikama sa svim poslijedicama i
Mobing je jedan od vodećih stresora savremenog drustva, nastao
kao produkt loše uvježbanosti i nesposobnosti rukovodioca koji
do svoga cilja nadmoćnosti dolazi ponižavanjem, maltretiranjem i
psihičkim zlostavljanjem sebi podređenih.
S tim u vezi zdravstveni menagment treba da provodi interventni
program s ciljem da educira i uvježbava osobe koje rukovode radnim
procesima u radnoj organizaciji. Cilj mu je da upozna širu javnost sa
ovim problemom, kako bi se na vrijeme evidentirao i suzbio, prije
nego nastupe njegove negativne poslijedice.
Ovakav interventni program
doprinosi boljoj organizaciji
posla,eliminira rizik kompetitivnosti u djelovanju , omogućava bolje
komunikacijske vještine, te samim tim poboljšava zdravlje,radnu
sposobnost,profitabilnost i motivaciju za rad pojedinaca u radnoj
Džubur A.1, Agić S.1, Rahmanović A.1, Dobratići N.1, Malešić N.1
Klinika za vaskularnu hirurgiju1
Uvod: Zavisno od težine operacije, njene dužine, opšte kondicije
organizma i nekih drugih faktora, bolesnik poslije operacije može
imati čitav niz simptoma udruženih sa opštom slabošću što jednim
imenom nazivamo postoperativna bolest. Jedan ili više dana ova
postoperacijska bolest se gubi te pacijent postepeno sam preuzima
sve više aktivnosti oko svoje lične higijene i brige o sebi.
Cilj rada: Prevencija postoperativnih komplikacija koje mogu biti
uzrok nedovoljne angažovanosti med. sestara u postoperativnoj
Metode i materijali: Pacijenti inzenzivne jedinice Klinike za
vaskularnu hirurgiju.
Rezultati: Retrospektivno posmatrani pacijenti u 2009. godini iz
medicinske dokumentacije - lista intenzivne jedinice. Analizom
uočen brži oporavak pacijenata te smanjenje komplikacija kod
potpunog poštovanja protokola rada.
Zaključak: Pacijent u postoperativnom toku uveliko zavisi od
angažovanosti i stručnosti tima na intenzivnoj jedinici. Za dobar
postoperativni tok treba pohvaliti i nagraditi svakog člana tima ali i
za loš postoperativni tok treba ukazati na propuste. Ako registriramo
propuste i greške njih će biti u budućnosti sve manje.
Vranj S.1, Žiga E.1, Huseinović M.1, Ramljak D.1, Malešić N.1
Klinika za vaskularnu hirurgiju 1
Uvod: Pacijent za hitan prijem na Kliniku za vaskularnu hirurgiju
može doći zaokruženo sa tri vrste problema:
Prvi problem jeste krvarenje iz velikih krvnih sudova kao posljedica
bolesti (ruptura), aneurizme abdominalis, aneurizma poplitete,
aneurizma iliace. Drugo zbog akutne okluzivne bolesti (embolija).
Treće su traume ili povrede krvnog suda (krvarenje) bilo da se radi
o krvarenju u toku neke druge hirurške intervencije ili o povredi u
svakodnevnom životu.
Cilj rada: Predstaviti značaj primjene protokola prijema i obrade
pacijenta sa urgentnim stanjem za potrebu hitnog hirurškog
Metode i materijali: Protokol programa obrade pacijenta po
vaskularnoj problematici. Multidisciplinarnoo učešće vaskularne
hirurgije, angiologije, kardiologije, radilogije i anestezije.
Rezultati: Retrospektivno posmatranje ukupnih rezultata u
posljednje tri godine svih pacijenata koji su zahtijevali hitnu hiruršku
intervenciju. Primjena protokola smanjuje mortalitet, skraćuje
vrijeme obrade i pripreme pacijenta i ukupno daje bolje rezultate.
Zaključak: Pacijent sa hitnom vaskularnom problematikom je
pacijent kome je ugrožem ekstremitet ili život. Kako je za uvođenje
u opštu anesteziju potrebno imati određenu obradu pacijenta ovo
vrijeme obrade i pripreme pacijenta je zlatno vrijeme i jako je bitno
kako za život samog pacijenta tako i za uspješan ishod hirurške
Spahić A.1
Klinika urgentne medicine
Uvod: Bolesnik koji je u teškom stanju npr. teško politraumatizirani
s jakom hemoragijom i znacima šoka, dekompenzirani srčani
bolesnici, bolesnik koji je kardiorespiratorno ugrožen, komatozni
te bolesnici s akutnim abdomenom imaju drugačiji tok prijema
u zdravstvenu ustanovu. Oni obično budu dovezeni sanitetskim
vozilom HMP-i ili privatnim vozilom s pratnjom ili bez pratnje, bez
potrebne medicinske dokumentacije. Medicinsko osoblje niti jednog
trenutka ne smije podleći profesionalnoj deformaciji i ponašati se
administrativno tj. pacijenta koji nema propisnu dokumentaciju
vratiti po istu.
Osnovni zadatak medicinske sestre - tehničara je uočiti da se radi o
bolesniku koji je životno ugrožen.
U tom slučaju odmah će pozvati liječnika koji će poduzeti sve
potrebne medicinske radnje oko pravovremene i primjerene pomoći
ugroženom bolesniku.
Ovo je važno naglasiti jer se često gubi dragocjeno vrijeme oko
uzimanja podataka, upisivanja u protokol i sl.
Ovakvi pacijenti pošteđeni su uobičajene sanitarne procedure.
Pri svlačenju ovih bolesnika treba voditi računa da se izbjegava
nepotrebno grublje pokretanje bolesnika tj. potrebno je uvijek
prisustvo više osoba. Neadekvatno izvođenje tih radnji može
dovesti do pogoršanja i težih komplikacija: krvarenje, dislokacije
prelomljenih koštanih struktura, produbljivanje šoka kod prisustva
jakog bola. U toku ovih radnji bolesnika je neophodno posmatrati i u
slučaju pojave znakova težih poremećaja vitalnih funkcija pristupiti
reanimacijskom postupku tj. učiniti pravovremenu trijažu i pacijenta
uputiti u definitvnu bolničku jedinicu.
Sefer E.1, Pilavdžija B.1, Porča N.1, Malešić N.1
Klinika za vaskularnu hirurgiju1
Uvod: Urgentni tim Klinike za vaskularnu hirurgiju podrazumijeva
hirurški tim koji radi samostalno ili se pridružuje drugom hirurškom
timu, uvijek tamo gdje je neophodna hitna hirurška intervencija
kao što je: aneurizma abdominalne aorte (ruptura), akutne okluzije
extremiteta (embolija), trauma sa povredom krvnog suda i druge
traume krvnog suda.
Cilj rada: Prikazati značaj sa moralnog, etičkog i profesionalnog
stanovišta angažovanost urgentnog hirurškog tima Klinike za
vaskularnu hirurgiju.
Metode i materijal: Urgentni tim se sastoji od: iskusnih i kvalitetnih
hirurga, instrumentarki, perfuzioniste i tehničara.
Rezultati: Statistički prikaz intervencija ili rada urgentnog
vaskularnog tima za posljednje tri godine. Iz analize podataka jasno
se vidi povećana potreba od strane pacijenata kao i angažovanje
urgentnog tima.
Zaključak: Pacijent koji ima potrebu za hitnom hirurškom
intervencijom od strane urgentnog vaskularnog tima istu dobije
potpuno i na vrijeme. Zbog tendence povećanja broja pacijenata i
intervencija naših timova neophodno je planirati u skorije vrijeme
obezbjeđenje dovoljnog broja kadra koji bi prošao period edukacije
te adekvatno odgovorio nadolazećim zadaćama.
Bešlagić S.1, Malešić N.1, Kadić M.1
Klinika za vaskularnu hirurgiju1
Uvod: Klinika za vaskularnu hirurgiju Sarajevo zbrinjava pacijente
za hirurške zahvate na krvnim sudovima kako abdominalne aorte,
krvnim sudovima vrata tako i krvnim sudovima extremiteta.
Pacijent sa vaskularnom problematikom u 90% slučajeva je
pacijent sa udruženim oboljenjima na srcu, dijabetes ili stanje postmoždanog udara. Ovi pacijenti pri ulasku u operacionu salu imaju
srednje ili visoko operativni rizik gdje su moguće i komplikacije u
postoperativnom toku.
Cilj rada: Prikazati značaj invazivnog monitoringa kod pacijenta
na rekonstrukcijama krvnih sudova, s ciljem prevazilaženja
postoperativnih komplikacija.
Metode i materijali: Praćenje pacijenta uz protokol o vođenju
postoperativnog toka u prvih 24 sata.
Rezultati: Analizom pacijenata uočena je prednost kod pacijenata
koji su praćeni na invazivnom monitoringu u odnosu na pacijente
koji to nisu. Prikaz 100 pacijenata u prvih 24 sata na Klinici za
vaskularnu hirurgiju.
Zaključak: Kako visoko rizični pacijenti zahtijevaju našu veliku
educiranost na identičan način zahtijevaju i jako dobru opremljenost
intenzivne jedinice. Kod ovakvih pacijenata benefit je znanje ali je
nedovoljan jer vitalni parametri koji se mijenjaju iz sata u sat jako
zavise od vremena kad smo uočili i reagirali na postojeći problem.
Krtalić I.1, Fazlibegović E.1
KB Mostar1
Uvod: Ehokardiografska procjena lijevog ventricula ( LV) je postala
standard u primjeni kemoterapije kod onkološkog pacijenta.
Cilj rada: Cilj rada je ukazati na mogucnost izvođenja i procjene
ejekcijske frakcije lijevog ventrikula (EF ,LV ) pacijenata
podvrgnutih onkološkom tretmanu citostaticima i zračenju od strane
educirane diplomirane medicinske sestre koja je sastavni dio tima
ehokardiografskog kabineta.
Materijal i metode: Korištena je ehokardiografska metoda
određivanja ejekcijske frakcije lijevog ventrikula ( EF ,LV) (po
TEICHHOLZU ) .Izvršena je statistička obrada korištenjem metoda
zdravstvene statistike.U radu su obrađeni podaci za 52 pacijenta
koji su bili na onkološkom protokolu kemoterapije za liječenje
karcinoma mamae, prostate , pluća, colona, renisa, vesice urinarie,
Non Hodgkon limphona i drugih malignih bolesti u periodu od 3
godine od 2007 -2010 god.
Rezultati: Vrijednosti ejekcijske frakcije L V kod ispitanika kretala
se od 25 -86 %. Dob ispitanika je u rangu od 24 do 81 godine.
U navedenom razdoblju uključena su ukupno 53 ispitanika. Od tog
broja žena je 39, muškaraca 13. Dob ispitanika je u rangu od 24
do 81 godine .Vrijednost ejekcijske frakcije (EF) lijevog ventrikula
(LV) kod ispitanika kretala se od 25 -86 % . Većina pacijenata je
imala zadovoljavajuce vrijednosti EF lijevog ventrikula koja je
omogućavala daljnji onkološki tretman. Pacijenti koji nisu mogli
biti podvrgnuti terapijskom tretmanu zbog niske EF LV čije su
vrijednosti bile niske , savjetovano im je da se onkološki tretman
odgodi do poboljšanja stanja.
Zaključak: Ehokardiografska procjena EF LV (po TEICHHOLZ
) je jednostavna, lako primjenljiva i korisna metoda za evaluaciju
onkološkog tretmana pacijenata sa malignomima, pogotovo onim
pacijentima koji su u sinus ritmu . Uključivanjem diplomirane
medicinske sestre u rad u ehokardiografskom kabinetu, opterećenost
kardiologa u ehokardiografskim kabinetima se smanjuje, a
diplomirana medicinska sestra sa dopunskom ehokardiografskom
edukacijom može uspješno da doprinese i pomogne onkologu i
hematologu u tretmanu pacijenata, te smanji broj hematološko/
onkoloških kardiotoksičnih efekata kemoterapije
Ključne riječi: dipl med sestra EF LV malignomi onkoloski tretman
Jurčić K.1, Galić A.1, Hrkać M.1, Knezović I.1 , Fazlibegović E.1
Klinika za unutarnje bolesti,
SKB Mostar 1
Uvod: Koronarna ili ishemijska bolest srca (IBS), sa svojim kliničkim
oblicima (angina pektoris, infarkt miokarda, srčana dekompenzacija,
srčane aritmije i nagla srčana smrt), najčešća je bolest srca i vodeći
uzrok smrti u svijetu. Češća je kod muškaraca nego kod žena,
posebno iza petog desetljeća života. Ishemijska bolest srca nastaje
zbog smanjene ili poremećene cirkulacije u srčanom mišiću i
smanjenog priljeva krvi u srčani mišić. Poremećena je cirkulacija
kroz srčani mišić posljedica anatomsko-patoloških promjena na
koronarnim arterijama, pri čemu dominira začepljenje ili suženje
lumena različitog stupnja. Ishemijska bolest srca, a posebno najteži
oblik te bolesti infarkt miokarda ima veliko značenje u suvremenoj
medicini zbog visokog morbiditeta te mortaliteta.Smrtnost u
akutnom infarktu miokarda iznosi oko 30%, pri čemu se više od
polovice smrti događa prije nego oboljeli stignu do bolnice. Premda
se preživljenje nakon hospitalizacije u posljednja dva desetljeća
poboljšalo, ipak dodatnih 5-10% preživjelih umire u prvoj godini
nakon infarkta srca. U bolesnika koji se oporave, postoji trajni rizik
od povećane smrtnosti i novih infarkta.2.
Cilj: Cilj našeg istraživačkog rada je da uvidom u medicinsku
dokumentaciju utvrdimo učestalost slučajeva bolesnika s akutnim
infarktom miokarda koji su liječeni u JIKS Klinike za unutarnje
bolesti KB Mostar u razdoblju 2008. godine, njihovu spolnu i
dobnu strukturu, te ishode njihovog liječenja.3. Metode i rezultati
istraživanja:Rad je temeljen na retrospektivnom istraživanju
protokola JIL-a, povijesti bolesti i druge dostupne medicinske
dokumentacije. Ispitanici su 131 bolesnik s akutnim infarktom
miokarda liječeni u JIKS u razdoblju 2008. godine.Za razliku
varijabli korišten je hi-kvadrat test, Fisherov egzaktni test i Yatesova
korekcija. Od ukupnog broja bolesnika s AIM, u 79 slučajeva radilo
se o bolesnicima muškog spola te se pokazala statistički značajna
razlika u raspodjeli spolova (χ2 test=5,564; d.f. 1; P=0,018). Najveći
broj promatranih bolesnika - 36 nalazi se u dobnoj skupini od 56
do 65 godine, dok je najmanje bolesnika - dva bolesnika životnoj
dobi od 18 do 44 godine. (χ2 test=37,835; d.f. 5; P<0,05). U tijeku
liječenja, u 116 bolesnika došlo je do oporavka, dok je u 15 bolesnika
liječenje završilo smrtnim ishodom.6.
Zaključci:Akutni infarct miokarda je učestala bolest. Svaki četvrti
bolesnik u jedinici koronarne intenzivne skrbi boluje od akutnog
infarkta miokarda.U svakog šestog bolesnika s akutnim infarktom
miokarda ordinirana je fibrinolitička terapija streptokinazom.U 10%
slučaja promatranih bolesnika došlo je do smrtnog ishoda liječenja,
što je u skladu s navodima iz literature o mortalitetu kod akutnog
infarkta miokarda.
Ključne riječi: akutni infarkt miokarda,njega bolesnika,fibrinolitička
Hrkać M.1 , Galić A.1, Ćeško M.1, Fazlibegović E.1
Klinika za unutarnje bolesti,
SKB Mostar 1
Uvod: Kardiovaskularne bolesti predstavljaju ubicu broj jedan
savremenog čovječanstva sa stalnom tendencijom porasta u
svijetu od kojih umire više od 50% ljudi.Koronarna bolest je
vodeća među njima i zahtijeva hitnu hospitalizaciju u Koronarnim
jedinicama internih odjeljenja sa mogućnošću 24-h monitornga
EKG i stalnog medicinskog nadzora.Blagovremena zapažanja
najčešćih komplikacija akutnog koronarnog sindroma (maligne
aritmije,hemodinamska nestabilnost,kriza svijesti te dr.) uz
blagovremenu intervenciju sa postupcima reanimacije, defibrilacije
te medikamentoznog (fibrinoliza,antiaritmici,kardiotonici,diuretici,
oksigenacija i dr.) ili PCI sa implantacijom stenta doprinose boljem
preživljavanju i oporavku.
Cilj rada: pokazati koliko uvježbani tim kardioloških sestara u
koronarnoj jedinicu doprinosi preživljavanju pacijenata sa akutnim
koronarnim sindromom Klinike za unutarnje bolesti SKB Mostar.
Metode i rezultati: Analizirali smo pacijente koji su primljeni
u Koronarnu jedinicu Klinike za unutarnje bolesti SKB Mostar
tokom 2009.g. te ih svrstali po starosti,polu,dijagnozi i ishodu
liječenja uz korištenje metoda standarne statistike(medijna,procen
at,aritimetićka sredina).Ukupno je kroz Koronarnu jedinicu prošlo
765 pacijenata tokom 2009.g.Akutni koronarni sindrom je bila
najčešća dijagnoza pacijenata (312 ili 40,78%) i to muškaraca (196
ili 52,82%).Interesantan je podatak da je najbrojnija pupulacija
pacijenata od 70-79.g.(32,69%),a potom od 50-59g(17,94%) i u
svim skupinama su brojniji muškarci.Ukupno umrlih je bilo 40 ili
12,8%.Fibrinolitičku terapiju je primilo 63 pacijenta.
U njezi bolesnika je vršen stalni monitoring tlaka,pulsa,saturacije
kisikom,uzete tečnosti,dnevne diureze te prevencija trombembolijskih
komlikacija uz vježbe disanja,a pacijentima sa hemodinamskom
nestabilnošću mjere reanimacije sa oksigenacijom,defibrilacijom,p
rivremenim pacingom te primjenjenom terapijom.
Zaključak: Kardiološka i dobro uvježbana medicinska sestra
je sastavni dio tima za prijem,dijagnostiku i liječenje sa njegom
bolesnika intenzivne koronarne skrbi te ključni faktor uspješnog
tretmana ovih teškoh bolesnika. Blagovremena primjena adekvtnih
postupaka i tretmana doprinosi uspješnijem liječenju i prevenciji
Ključne riječi: njega
Mahir D.
Centar za srce,
Klinički Centar Univerziteta u Sarajevu1
Bosna i Hercegovina
Uvod: Kardiohirurgija je grana hirurgije koja se bavi operativnim
zahvatima na srcu i to: na krvnim sudovima srca (premoštenja na
koronarnim arterijama srca - by pass), zamjenom srčanih valvula
mehaničkim ili biološkim protezama,
reparacijom valvula,
korekcijom urođenih srčanih mana, hirurgijom torakalne aorte,
operacijama karotidnih arterija.
Kardiohiruški pacijent se poslije operativnog zahvata smješta u JIT.
Ovakav pacijent zahtijeva aspekt praćenja koji u sebi objedinjuje
veliki broj parametara. Pacijent poslije operacije na srcu je
specifičan prvenstveno zbog težine i vrste operacije ,a postoperativni
tok poseban i medicinska sestra JIT ima važnu ulogu u njegovom
praćenju. Sestra JIT je educirana za 24-h kontinuirano praćenje, koje
uključuje veoma dobro poznavanje kompletne aparature JIT, brzu
reakciju i poznavanje CPR, medikamenata i njege bolesnika.
Galić A.1, Ćeško M.1, Hrkać M.1 , Fazlibegović E.1
Klinika za unutarnje bolesti,
SKB Mostar 1
Uvod: Akutno popuštanje srca sa plućnim edemom te akutizacija
hronične srčane slabosti su relativno česta stanja u svakodnevnom
prijemu u Jedinice intenzivne skrbi i predstvljaju veliki problem u
njihovom zbrinjavanju i liječenju u čitavom svijetu. Porast ovakvih
bolesnika u opštoj populaciji je evidentan,a njihovo preživljavanje
uveliko zavisi od obučenosti medicinskih kadrova, brzine sprovođenja
mjera hitnog zbrinjavanja i liječenja u zdravstvenim ustanovama
(kako SHMP tako i Internim odjelima) kao i opremljenosti ekipa i
Cilj rada: prikazati ulogu kardiološke sestre u zbrinjavanju
bolesnika sa akutnim popuštanjem srca i znacima plućnog edema,te
utvrditi incidenciju,mortalitet i način liječenja tokom 2009.g. u JIKS
Klinike za unutarnje bolesti Sveučilišne klinićke bolnice Mostar.
Metode i rezultati: Izvršili smo retrospektivnu analizu pacijenata sa
akutnim plućnim edemom i akutizacijom hronične srčane slabosti koji
su primljeni u JIKS Klinike za unutarnje bolesti SKB Mostar tokom
2009.g. te izvršili statistićku obradu podataka koristeći se metodama
klasićne medicinske statistike (medijana,procenat, aritimetička
sredina) te rezultate predstavili tabelarno i grafićki. Od 765 pacijenata
koji su prošli kroz Jedinicu intenzivne koronarne skrbi bilo je
ukupno 92 pacijenta sa akutnim infarktom miokarda komplikovani
akutnim plućnim edemom i srčanom dekompenzacijom (12%) i to
skoro podjednako muškog i ženskog pola (51%:49%) i to najviše
dobne skupine od 70-79g (38%).Interesantno je napomenuti da je
48 bolesnika akutni plućni edem sa letalnim ishodom zabilježen u
12 bolesnika (13%) gdje su žene imale 2x veći mortalitet
Zaključak: Mjerama intenzivne njege bolesnika sa EKG-rafskim
i hemodinamskim monitoringom (tlaka,pulsa, oksigenacije)
te mjerama prevencije nastanka kardiogenog šoka i liječenja
savremenim farmacima smo postigli bolje preživljavanje i prognozu
pacijenata sa ovim teškim bolestima.
Ključne riječi: Ključne riječi: akutni plućni edem,hronična srčana
slabost sa akutnom dekompenzacijom,kardiološka intenzivna njega
Grgurić B., Konjevoda V.
Uvod: Clostridium difficile je anaerobna, gram - pozitivna bakterija
prvi puta opisana 1935.god. Danas je vodeći uzrok pojave infektivnih
proljeva u hospitaliziranih bolesnika.
Bolest nastaje kao posljedica promjene normalne flore
gastrointestinalnog trakta upotrebom antimikrobnih lijekova što
omogućuje kolonizaciju sluznice s Clostridiom difficile. Veća
pojavnost bolesti uzrokovane Clostridiom difficile, tumači se
selekcijom novog soja NAP1/027 koji luči puno veće količine
toksina A i B, koji se vežu za receptore intestinalnih epitelnih stanica
uzrokujući masivnu sekreciju tekućine i akutni upalni infiltrat.
Čimbenici rizika za razvoj bolesti su hospitalizacija, upotreba
antimikrobnih lijekova, životna dob, težina osnovne bolesti,
imunonekompetentni domaćin, operacije na gastrointestinalnom
Kliničku sliku karakteriziraju bolovi u donjem dijelu trbuha, učestale
vodene stolice, povišena tjelesna temperatura i leukocitoza.
Pozitivan nalaz toksina u stolici uz kliničku sliku dovoljan je
za postavljanje dijagnoze pri čemu je važno napomenuti da se
ne preporuča rutinska kontrola stolice za detekciju Clostr. diff.
Posjeduje mogućnost prelaska u oblik spore u nepovoljnim uvjetima
okoliša. Ta karakteristika omogućuje dugotrajno preživljavanje u
okolišu kao i u dijelovima gastrointestinalnog sustava.
Medicinske sestre kao najbrojniji djelatnici u sustavu zdravstvene
zaštite obavezne su poznavati, educirati te primjenjivati preventivne
mjere koje uključuju:
Ranu dijagnozu
Nadzor nad bolesnicima
Edukacija osoblja
Izolacija/ kohortiranje
Higijena ruku – pranje klasično
Zaštitna odjeća + rukavice za jednokratnu primjenu
Dekontaminacija okoline s hipoklornim otopinama
Rizik prijenosa infekcije s bolesnika na bolesnika ili na osoblje :
Ruke zdravstvenog i nezdravstvenog osoblja
Kontaminirani predmeti
U posljednje vrijeme evidentan je porast učestalosti i težine bolesti
uzrokovane s C.difficile. Taj porast prati ne samo hospitalizirane
bolesnike već i bolesnike koji oboljevaju u zajednici bez poznate
izloženosti antibioticima.
U današnje vrijeme praćeno ekonomskom krizom, potrebno
je inzistirati na unapređenju prakse propisivanja antimikrobnih
lijekova, ranom detektiranju te prevenciji širenja bolesti uzrokovane
Clostr. diff., koje ne samo da ugrožavaju život korisnika, nego
dodatno financijski opterećuju zdravstveni sustav.
Prioriteti u zdravstvenoj njezi korisnika sa dokazanom Clostr. diff.
su: prevenirati dehidraciju (pratiti bilans), kontrolirati vrijednosti
elektrolita, proteina, albumina, na vrijeme obavijestiti o njihovim
odstupanjima te postupiti prema radnoj uputi liječnika. Također
je potrebno voditi brigu o psihičkom stanju korisnika, a vezano
uz izolaciju, česte stolice, iscrpljenost, opću slabost. Potrebno je
dodatno skrenuti pozornost na prevenciju oštećenja kože perianalne
regije uslijed čestih proljevastih stolica, moguće dehidracije,
hipoproteinemije itd. Upotrebom FlexiSeal pomagala rizik od
oštećenja kože perianalne regije smanjuje se na minimum uz dodatnu
financijsku opravdanost ( cost beneffit).
Prevencija je i u slučaju infekcije Clostridiom diff. najbolje liječenje.
Čustović M.1, Selimović E.1, Tokača N.1, Bandić A.1
Klinika za Neurohirurgiju,
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu 1
Uvod: Mozak i kičmena moždina predstavljaju najdiferenciranije
ljudske organe, organe koji čine integritet ličnosti i čija oboljenja
daju najteže moguće kliničke smptome, teške komplikacije i trajne
posljedice.Zbog toga bolesnici sa neurološkim, neurohirurškim i
psihijatrijskim oboljenjima zahtijevaju najveći mogući dijapazon
elemenata njege i predstavljaju iskušenje i izazov za medicinskog
radnika svakog profila. To su pacijenti koji su najčešće u raznim
nivoima poremećaja svijesti sve do kome, sa teškim neurološkim
deficitom, psihičkim poremećajima, i kao takvi izloženi su mnogim
komplikacijama, naročito infekcijama respiratornog i urinarnog
trakta, nastanku dekubitusa, samoranjavanju i sl. Zbog navedenih
činjenica,njega ovih bolesnika predstavlja poseban problem u
kontekstu njihovog zbrinjavanja i dio je svih dijagnostičkih i
terapeutskih procedura dok traje njihovo liječenje.Medicinske
sestre moraju biti dobro teoretski i praktično osposobljene
kako bi mogle biti spremne odgovoriti kliničkim dužnostima i
zahtjevima neurohirurškog bolesnika. Cilj rada je dokazati da se
pravilnim elementima njege i brige o neurohirurškom pacijentu
mnoge komplikacije mogu smanjiti ili sasvim odgoditi njihov
nastanak. Ukazati na važnost uloge medicinske sestre intenziviste
u osiguranju brige kod kritičnih bolesnika.njena briga utemeljena je
na činjenicama i sastavni je dio multidisciplinarnog tima. Intenzivna
njega naglašava holistički pristup u brizi za bolesnika te jedinstvenu
kombinaciju znanja, vještina,stavova i kompetencija koji se ne mogu
steći tokom školovanja u Srednjoj medicinskoj školi ili Fakultetu
Zdravstvenih studija.
Ključne riječi: intenzivna njega,komplikacije,koma,dekubitus,neu
rološki deficit.
Maslo M.1 , Rizvo E.1, Pilavdžija B.1, Malešić N.1
Klinika za vaskularnu hirurgiju1
Uvod: Svjetska zdravstvena organizacija daje pokazatelje da od
ukupnih troškova bolničkog liječenja otpada 10% na liječenje od
intrahospitalne infekcije. Pod intrahospitalnom infekcijom su
komlikacije bolničkog liječenja koje pokazuju tendencu porasta,
zbog povećanja broja agresivnih dijagnostičko-terapeutskih
procedura. Prevencija intrahospitalne infekcije, bez obzira na
specifičnost zdravstvene ustanove, mora imati permanentan proces
sa strogo utvrđenim protokolom procesa rada i postupaka.
Cilj rada: je ukazati na značaj provođenja svih postupaka prevencije
ulaska, prenošenja i suzbijanja svih mogućih infektivnih žarišta.
Ukazati na odgovornost i važnost svih članova tima u provođenju
mjera intrahospitalnih infekcija.
Metode i materijal: Klinika za vaskularnu hirurgiju je u skladu
sa svojim trendom razvoja na unapređenju svih segmenata rada,
koristila znanje i iskustvo iz naprednih evropskih zemalja u kojima
je vaskularna hirurgija na zavidnom nivou. Kako je znanje naš
najsigurniji i najvažniji faktor preuzeli smo i usvojili protokole za
radne procedure u smislu zaštite od infekcije kako pacijenta tako
i osoblja. Kontinuiran i cjelokupan rad komisije sa Klinike za
vaskularnu hirurgiju za prevenciju inrtahospitalne infekcije sa ciljem
sprovođenja protokola.
Rezultati: Analiza statističkih podataka iz kontrola Klinike za
vaskularnu hirurgiju u posljednjih pet godina. Kontrola od strane
Zavoda za javno zdravstvo jeste potvrda ispravnosti za provođenje
mjera i postupaka koji su usvojeni na Klinici za vaskularnu hirurgiju.
Zaključak: Ispravno, blagovremeno i potpuno provođenje svih
mjera u suzbijanju intrahospitalne infekcije kako onih predviđenih
protokolom od strane KC tako i onih specifičnih za našu ustanovu
daće u svakoj ustanovi kao i u naoj dobre rezultate. Ako su mjere koje
se preduzimaju ispravno i prijemčivo prilagođene procesu rada one
postaju dio rutine, postaju radna navika i provode se svakodnevno
i nesvjesno. Zbog toga je povećanje svijesti svih članova tima o
potrebi poštivanja svakog segmenta radnog protokola značajan
preduslov za odlične rezultate.
Hamzić A.1, Gazap M.1, Kulenović J.1, Malešić N.1
Klinika za vaskularnu hirurgiju1
Uvod: Hepatitis B i C je oboljenje koje je zbog svog načina
prenošenja (putem krvi) prisutno u svim socijalnim strukturama
i zastupljeno u oba spola. Često ga susrećemo kod nefroloških
pacijenata u terminalnoj fazi bolesti. Kako kod ovih pacijenata postoji
potreba konstrukcije hemodijaliznog pristupa, tako ovaj podatak
o pozitivnosti pacijenta treba biti dostupan svim zdravstvenim
radnicima koji dolaze u direktni kontakt sa pacijentom.
Cilj rada: je ukazati na potrebu provođenja strogog protokola
rada kod hirurškog tretmana arteriovenske fistule u hepatitis B i C
pozitivnog pacijenata.
Metode i materijal: Provedeno retrospektivno ispitivanje u
posljednje tri godine na Klinici za vaskularnu hirurgiju kojima je
urađena AV fistula ili obezbijeđen drugi hemodijalizni pristup.
Rezultati: Analizom statističkih podataka uočeno je povećanje
pozitivnih pacijenata u odnosu na ukupan broj urađenih hemodijaliznih
pristupa na Klinici za vaskularnu hirurgiju u posljednje tri godine.
U toku operativnog zahvata svi u timu su u direktnom kontaktu sa
krvlju oboljelog i postoji profesionalni rizik prenosa ove ozbiljne
bolesti na sve članove tima.
Zaključak: Strogo poštivanje protokola rada sa cjelokupnom
edukacijom svih članova tima o načinu i postupcima pripreme za
rad, procesa rada, zbrinjavanja infektivnog materijala po završetku
rada. Neophodna blagovremena imunizacija svih uposlenih na
Klinici za vaskularnu hirurgiju.
Idrizović E., Zolj S., Šarić S., Fazlibegović E.
Poliklinika MDD “Merhamet”,
Oboljenja srca zauzimaju prvo mjesto na listi svih oboljenja čovjeka
i zato se savremena medicina trudi da ga na vrijeme dijagnosticira i
liječi. Srčano popuštanje je patofiziološko stanje u kome se registruje
abnormalnost srčane funkcije sa nesposobnošću srca da pumpa
krv proporcionalno potrebama metabolizma.Osnovni simptomi
srčanog popuštanja su: dispnea ili zaduha praćena kratkim dahom,
osjećaj zamora koji ograničava fizičku aktivnost, a nekada i pojava
perifernih edema zbog opterečenja organizma viškom tečnosti.
Prognoza bolesnika sa zatajivanjem srca je loša jer polovina
umire unutar četiri godine nakon postavljanja dijagnoze ako se
adekvatno ne liječi.Jedna od najvrijednijih laboratorijskih pretraga
jeste određivanje NT-proBNP kojom se može precizno odrediti
težina bolesti i prognoza te evaluacija diuretske, kardiotonične
i ostale kardiološke terapije.Natriuretski polipeptidi (BNP) su
neurohormoni koji preko natriuretskog i diuretskog efekta djeluju na
homeostazu tjelesne tečnosti,regulišu vaskularni tonus smanjujući
nivo angiotenzina II.Oni umjereno povećavaju parasimpatički tonus
i popravljaju kliničko stanje pacijenta. Jedna od dijagnostičkih
metoda u procjeni stepena srčane dekompenzacije je određivanje
NT-pro BNP koji se pokazao kao dobar dijagnostički i prognostički
parametar u evaluacije hronične srčane slabosti (CHF).
Utvrditi senzitivnost i specifičnost testa određivanja NTpro BNP u
evaluaciji CHF u laboratoriji Poliklinike MDD “Merhamet” Mostar.
Metoda i rezultati
Koristili smo aparat za određivanje NT proBNP firme Roche
Diagnostics sa stikovima za brzu dijagnostiku kojom se u toku 5
minuta procesa (od uzimanja uzorka krvi do finalnog nalaza) dobije
rezultat na osnovu kojeg se kvalitativno i kvantitativno može izvršiti
procjena stepena srčane slabosti te terapijski efekat ukoliko se
naprave kontrolni testovi kao i prognoza bolesti. U našoj laboratoriji
smo ukupno uradili testiranja kod 54 pacijenata koji su imali znake
srčane slabosti ili tegobe koje su upućivale na nju.Kod 48 pacijenata
se pokazao test pozitivnim (++) i time ukazao na neadekvatan
tretman bolesti,jedan je imao izrazito pozitivan test (+++) dok su dva
pacijenta imala blago pozitivan test(+),a tri negativan test(0) kojim
se isključila CHF kao uzrok tegoba.Dvadeset pacijenata je pokazalo
na kontrolama poboljšanje nalaza nakon primijenjene terapije,dok
je kod 3 pacijenta izvršena dodatna treća kontrola radi evaluacije
bolesti sa trendom poboljšanja,a kod 2 pacijenta i četvrta kontrola
koja je ukazivala na stabilizaciju bolesti.
NT pro BNP test je praktična,brza,lahko primjenjiva metoda za
dijagnostiku,praćenje efekta terapije i prognozu bolesnika sa CHF. I
negativan nalaz ima značajnu vrijednost jer sa sigurnošću isključuje
srčanu slabost kao uzrok pacijentovih tegoba.Redovne kontrole
omogučuju dobru orijentaciju i samokontrolu u evaluaciji pacijenata
sa CHF i tako smanjuje potrebu rehospitalizacija,omogučuje titraciju
lijekova i prevenciju nastanka akutne srčane slabosti (AHF).
Ključne riječi
NTproBNP, hronična srčana slabost, akutna srčana slabost, evaluacija
Čustović M.1, Selimović E.1, Sandžić M.1, Čavka S.1
Klinika za Neurohirurgiju,
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu1
Uvod: Nastajanje, širenje infekcije u bolničkim sredinama postaje
sve veći problem u današnjici. Prenošenje rezistentnih sojeva
bakterija putem prljavih ruku zdravstvenih radnika jedan je od
osnovnih razloga širenja infekcije. Nepravilna primjena metoda
asepse i antisepse samo su neki od uzroka nastanka epidemije
intrahospitalnih infekcija.
Bolničke pneumonije razvijaju se u oko 15-18 % bolesnika s
bolničkim infekcijama (druga po redu najčešća bolnička infekcija)
a u jedinicama intenzivne njege i znatno češća. Smrtnost iznosi
20-50 %, a produžuje hospitalizaciju za 4-9 dana. Rizik za razvoj
pneumonije u mehanički ventiliranih bolesnika je 7-10 puta veći
nego u bolesnika koji ne trebaju mehaničku ventilaciju.
Kod bolesnika na KMV aspiracija mikroorganizama iz predhodno
koloniziranih gornjih disajnih puteva najčešći je način nastanka
infekcije, ali i izravan ulazak mikroorganizama kroz endotrahealnu
cijev jedan je od načina ulaska mikroorganizama u donji respiratorni
Najvažniji rizični faktor za kolonizaciju, gornjih disajnih puteva
uključuju i predhodne hirurške zahvate, komu, endotrahealne
intubacije, česte aspiracije, pothranjenost i plasiranu nazogastričnu
sondu. Izvorište mikroorganizama koji uzrokuju kolonizaciju ili
infekciju još nije sasvim utemeljeno. Može biti egzogeno, npr:
kontaminirani respiratorni pribor, ruke zdravstvenog osoblja
te površine u jedinici intenzivnog liječenja, ili endogeno, npr:
gastrointestinalni trakt.
Kod bolesnika na mehaničkoj ventilaciji lokalna odbrana domaćina
umanjena je zbog prisustva endotrahealnog tubusa, što ograničava
učinkovitost iskašljavanja i dovodi do mukocilijarne disfunkcije.
Ako je mukocilijarna funkcija usporena, mukoza respiratornog trakta
privlači bakteriju, koja se širi umjesto da se odstrani, što dovodi i do
kolonizacije i do infekcije.
Cilj rada:
Prikazati učestalost pozitivnih izolata (bris guše i nosa,
bronhoaspirat, urinokultura, hemokultura, likvor) kod teških
neurohirurških bolesnika u jedinici neurohirurške intenzivne njege.
Prikazati efekat upotrebe zatvorenog sistema aspiracije
traheobronhalnog stabla kao nova metoda aspiracije u jedinici
intenzivne neurohirurške njege.
Metode istraživanja: Retrospektivna analiza uzoraka bronhoaspirata
za period novembar, decembar 2009 godine i januar 2010 godine.
Mikrobiološka analiza bronhoaspirata pokazuje:
Acinetobacter baumanii u 24 izolata
MRSA u 10 izolata
Pseudomonas aeruginosa u 6 izolata
Klebsiela pneumonia u 5 ozolata
Analiza bronhoaspirata korištenjem novih sukcionih katetera
KIMBERLI –KLARK „TRACH CARE“ ( zatvoreni sistem
aspiracije ) planirana je prospektivno za period od 01.02.201001.05.2010 godine.
,infekcija,aspiracija,zatvorena aspiracija.
Demir Ş., ÖZER Zeynep C.
Despite great advances in cardiovascular medicine, on a worldwide,
the number of deaths from cardiovascular disease leading to high
mortality and morbidity are found 17 million (30% of all deaths).
In our country, The investigative study TEKHARF by Turkish
Society of Cardiology has shown that from 1990-2010, the number
of heart patients will arise to 3,400,000 from 1,050,000. An overall
reduction in the quality of life of those with coronary heart disease
is likely, given the physical, psychological, social and occupational
restrictions imposed by this disease. In patients with cardiac
problems who were admitted to health institutions typically pain,
oxygenation and anxiety complaints can be found. A Professional
nurse should be able to evaluate patient with ACS so that
systematically identifies the patient’s needs and helps determine the
priority of those needs. Nursing care in acute situations, generally,
should be aimed preventing infarction progress and eliminate and
reduce myocardial ischemia. Priorities for nursing interventions
in the initial phase of ACS include pain assessment and relief,
oxygenation, promoting of cardiac output, physiologic monitoring,
promotion of rest and comfort, alleviation of stress and anxiety, and
understanding of the patient’s emotional and behavioral reactions.
Proper management of these priorities decreases the oxygen needs of
a compromised myocardium and reduces the risk of complications.
The assesment of pain should include the patient’s of description of
it and observation of his reaction to it. In addition to the traditional
provision of analgesia with drug therapy, there is a wide range of
pain-relieving strategies that can be instituted by the nurse such as
ensuring comfort, reassurance, limitation of unnecessary activity,
promotion of sleep. The patient with a very high level of anxiety is
often terrified and much too distressed to perceive and communicate
normally. Close and consistent nurse-patient contact increases the
patient’s feelings of security. To provide cardiac output, nursing
initiatives are implemented such as ensuring continuity of cardiac
monitoring, monitoring of heart rate and rhythm, arterial blood
pressure, respiratory rate, urine output and recording this data and
changes each time. The nurses as an active members of cardiac
rehabilitation process is falling important responsibilities. Nursing
roles and responsibilities include the following: Assess the patient’s
individual risk profile, develop a secondary prevention treatment
plan in collaboration with the physician and other members of the
multidisciplinary team, educate patients regarding evidence-based
medication and assist them before discharge.
Keywords: Nursing Care, Acute Coronary Syndromes
Hadžić A.1, Spahić N.1, Karahodžić M.1, Kovačević N.1, Šolbić
Z.1,Filipovska-Mušanović M.1
Dom zdravlja Kakanj
Uvod: Pretjeranu uhranjenost možemo definisati kao „prekomjerno
unošenje kalorija svakog dana, što rezultira nagomilavanjem energije
u obliku povećanog adipoznog tkiva“ koje vremenom izlaže čovjeka
riziku „da dobije hronične bolesti kao što su hipertenzija i dijabetes
Mnogi zdravstveni profesionalci smatraju indeks tjelesne težine(ITT)
pouzdanim indikatorom nečije zdrave težine. ITT se računa tako što
se tjelesna težina(TT) u kg podjeli kvadratom tjelesne visine(TV) u
m. ITT manji od 20 ukazuje na neuhranjenost, 20-25 odgovara većini
osoba-normalan ITT, 25-27 ukazuje na pretjeranu uhranjenost i da
se mora biti oprezan i ITT preko 27 ukazuje na povećanu TT i veći
rizik od nastanka visokog krvnog pritiska(VKP), dijabetesa(DM),
srčane bolesti, nekih vrsta karcinoma, artritisa te lošeg mentalnog
Kod pacijenata sa dijabetesom je posebno važno redovno praćenje
ITT zbog postojanja dodatnog rizika od nastanka komplikacija
koje inače prate ovu bolest. One mogu biti: akutne ili kratkoročne,
nastale zbog neadekvatne primjene terapije te nedovoljne edukacije
pacijenta i njegove okoline o njihovoj prirodi; i hronične, nastale
dugoročnim utjecajem bolesti na organizam i mogu zahvatiti svaki
organski sistem. Među najčešće spadaju kardiovaskularne. Ostali
dodatni riziko-faktori su VKP, povišen nivo holesterola u krvi,
pušenje i fizička neaktivnost.
VKP se može definisati kao stalan nivo sistolnog pritiska iznad
140mmHg, a dijastolnog iznad 90mmHg, a kod dijabetičara
<130/80. Regulacija tjelesne težine kroz redovnu fizičku aktivnost,
pravilnu ishranu i redovno praćenje ITT ima i ovde za cilj da
prevenira nastanak komplikacija i oštećenja ciljnih organa i poboljša
tok već ustanovljene bolesti, te u se u tom pravcu i kreću sestrinske
Cilj: Evaluacija ITT kod pacijenata sa VKP i DM u ambulantama
P/OM u Kaknju sa ciljem da se ustanovi broj onih koji su dostigli
ciljane vrijednosti za ITT, a to je ITT<25kg/m2.
Metod: U četiri ambulante P/OM u Kaknju, posmatrano je 84
pacijenata sa VKP i DM. Mjereni su TT i TV te određen ITT i
upoređen sa ranijim te popunjen kraći upitnik o redovnosti uzimanja
terapije i o dobijanju savjeta o načinu ishrane vezano za osnovnu
Rezultati: Registrovano je ukupno 84 pacijenata, 51 ženskog i 33
muškog spola, prosječne starosti 60,9 godina. 40 pacijenta je imalo
VKP i DM, 40 samo VKP i 4 samo DM. Od VKP pacijenti boluju
u prosjeku 9,8 godina, a od DM 5,8god. Među pacijentima sa VKP,
65 troši redovno terapiju(81,2%), a 38 među dijabetičarima(86,4%).
Prosječni ITT je 29,8kg/m2. Prema navedenim granicama za
ITT registrovano je 4 neuhranjena pacijenta(4,8%), 7 normalne
TT(8,3%), 15 pretjerano uhranjenih(17,9%) i 58 sa prekomjernom
TT(69%). Samo usmeni savjet je dobilo 51 pacijent, 19 i usmeni
i pismeni, 4 samo pismeni (ukupno 88,1%), a 10 pacijenata nije
dobilo nikakav savjet.
Zaključak: S obzirom na rezultate, ne možemo biti zadovoljni
izuzetno velikim brojem pacijenata koji imaju prekomjernu TT.
Iako uglavnom troše redovno terapiju, ovakav stepen ITT povećava
ukupni rizik od nastanka dugoročnih posebno kardiovaskularnih
komplikacija kod obje grupe pacijenata. Možemo djelimično biti
zadovoljni datim savjetima o pravilnoj ishrani i načinu života od
strane zdravstvenih profesionalaca, ali ne i efektom, tako da je dalje
intenzivnije i upornije savjetovanje i nadzor nad ovim pacijentima
prijeko potrebno.
Medicinske sestre/tehničari imaju širok dijapazon u radu sa pretjerano
uhranjenim pacijentima od upotrebe štampanog promotivnog
materijala, preko održavanja klasičnih predavanja, do emitovanja
edukativnih filmova o štetnosti prekomjerne tjelesne težine, a u cilju
promjene njihovog ponašanja i stila života.
Ključne riječi: indeks tjelesne težine, visok krvni pritisak, dijabetes
melitus, ishrana, savjetovanje, porodična/obiteljska medicina.
Index of Authors
Đolan B. 32
Avdić S. 23
Abdović E. 84, 139
Ademović E. 287
Aggarwal N. 129
Agić S. 431
Ahmespahić A. 190
Ajanović E. 38, 40, 333
Ajanović R. 55, 110, 116
Alajbegović A. 151, 184
Alić E. 266
Alić V. 396
Alihodžić H. 42
Ali M. 365
Aljukić A. 71, 73
Anić D. 68, 180
Antić D. 295
Arapčić S. 71, 73
Arslanagić A. 125, 231, 233, 297, 354
Aščerić M. 110
Atagić L. 52
Avdić E. 429
Avdić S. 21, 55, 71, 73, 91, 96, 98, 110, 113, 263, 304
Azabagić A. 86, 119
Azabagić S. 165
Bedak O. 36
Babić F. 91
Babić N. 167, 190
Badnjević A. 239
Bajrić M. 46, 66, 76, 78, 102, 120
Balta H. 178
Balta M. 421
Baltić A. 203, 211, 213, 215, 217, 225, 227
Bandić A. 447
Banjanović B. 119
Baraković F. 25, 44, 46, 47, 49, 57, 62, 76, 78, 80, 93, 96, 98, 102, 117, 118,
128, 143, 144, 146, 236, 253, 263, 266, 268, 276, 280, 295, 304, 342,
344, 346
Baškot B. 249, 270, 281
Batinić T. 60
Bavčić A. 170
Bedak O. 38
Begić A. 203, 209, 211, 213, 215, 217, 227
Begić F. 104, 106
Begić H. 174, 293
Begić Z. 51, 68, 179, 180
Begovac M. 318
Begović E. 396
Benedeti S. 275
Berberović B. 186, 188, 283
Bergsland J. 53, 86, 118, 119, 149
Bešlagić S. 435
Bešlagić V. 285
Bešlić S. 52
Bešlić Š. 228, 230
Bešović E. 367, 368
Bičo A. 203, 211, 213, 215, 217, 225, 227
Bienengraeber M. 131
Bijedić A. 46, 128, 143, 144, 146, 236, 253, 263, 266, 276, 304, 342, 344, 346
Bijedić S. 346
Bijelić M. 49, 57
Bilge M. 241
Bjarić M. 80
Blažević V. 314
Bošnjak Ž. 129, 131
Bozkurt M. 241
Branislav B. 289
Brasnic D. 248
Bravo Dž. 121
Brđanović S. 125, 234, 259, 260, 297, 299, 329
Brigham K. 15
Brizić I. 252
Brkić E. 44, 253, 276
Bukša M. 155, 234, 259, 260, 297, 299, 329, 392
Bulja D. 228, 230
Čolić M. 23
Čaljkušić K. 60
Čaluk H. 88, 118
Čaluk J. 55, 76, 86, 113, 114, 115, 116, 117, 118, 119, 263, 272, 273, 280, 304,
Čampara M. 151
Carević V. 60
Čarovac A. 228, 230
Čaušević S. 360
Čavaljuga S. 287
Čavka S.
Ćehajić M. 31
Ćeklić L. 244
Ćelam M. 234
Čelik D. 287
Ćenanović M. 401
Čerkezović M. 49
Ćesir-Škoro I. 64, 413
Ćeško M. 440, 443
Ćibo M. 32, 186, 188, 254, 279
Čibo M. 290
Čivgin A. 423
Čolić M. 21
Čolo A. 388
Ćosović E. 335
Čubara S. 359
Cunningham L. 15
Čustović M. 447
Cvitković A. 178
Đedović S. 119
Delalić Z. 238
Đelilović-Vranić J. 151, 184
Đipa A. 376
Đonko A. 303
Đonlić E. 182
Đukanović N. 23
Đedović S. 86
Đukanović N. 21
Dalila M. 361
Delalić Z. 238, 362
Delić A. 55, 112, 115, 116, 272, 273, 280
Dervišević E. 369
Dilić M. 126, 139, 141, 157, 176, 195, 197, 199, 201, 203, 205, 207, 209, 211,
213, 215, 217, 219, 221, 223, 225, 227, 228, 230, 271
Dilić S. 150
Dinarević S. 51, 68, 180
Divkovic K. 236
Dizdarević A. 424
Dizdarevic-Hudic L. 236
Dizdarević-Hudić L. 93, 143, 144, 146, 253, 276, 342, 346
Dobratići N. 431
Drakovac A. 359, 376, 393
Durak A. 125
Durak-Nalbantić A. 234, 297, 299, 329
Duraković S. 376
Džaferović S. 326, 372
Džanković-Macić A. 239
Džemidžić J. 246, 257
Džomba S. 379
Džubur A. 126, 157, 159, 176, 197, 271, 431
Džubur Am. 197
El-Zayat M. 303
Eminagić E. 310
Eminović N. 52, 169
Fabijanić D. 60
Fajkić A. 159, 190
Fazlibegović E. 139, 251, 436, 438, 440, 443
Fazlibegović F. 31
Fejzić J. 36, 38, 333
Fejzić S. 183
Ferhatbegović-Berbić D. 367
Feriz R. 374, 404
Ferković V. 128
Filić-Vulin B. 381
Filipovska-Mušanović M. 122, 153, 318
Gazibegović S. 23
Grdinić A. 23
Galić A. 438, 440, 443
Galić M. 178
Gazap M. 415, 450
Gazibegović S. 21, 91, 96, 98, 110
Gerc V. 287
Glibanović A. 374, 378
Gligić B. 270, 289
Gorani D. 192, 291
Grdinić A. 21, 23, 91, 96, 98, 110
Grdjo B. 121
Grgurić B. 327, 445
Habul M. 410
Hadžić A. 408
Hadžić Lj. 375
Hadžić N. 88, 117
Hadžić S. 410
Hadžimehmedagić A. 133, 141, 195, 219
Hadžimuratović N. 180
Hadžiomerović M. 139, 251, 275
Hadžiselimović M. 118, 119
Hadžović Đ. 344, 346
Hajdarović A. 295
Hajric R. 278
Hajrić R. 66, 76, 78, 80, 102, 114, 120
Hajrić S. 151
Halilović Dž. 165
Halilović Šuškić S 88
Halimić M. 51, 68
Halvadžić I, 333
Hamzić A. 450
Handžić Dž. 403
Harba N. 415, 416
Hasanica N. 406
Hasić S. 335
Hedžić H. 53, 89
Heljić B. 167
Herceglija E. 228, 230
Herić Đ. 303
Hodžić A. 409
Hodžić E. 125, 184, 192, 259, 260
Hodžić Z. 364, 374, 378, 379, 392, 400, 402, 404
Hondo Z. 125, 234, 297, 299, 329
Hrkać M. 438, 440, 443
Hubjar M. 117
Huseinović M. 326, 432
Husika M. 318
Huskić J. 167
Ibrahimović J. 174, 293
Ibrahimović L. 287
Ibrahimpašić E. 159, 161
Idrizović E.
Igic P. 243
Isabegović M. 143, 144, 146, 236, 253, 276, 342, 346
Ivanišević Đ. 398
Ivanović V. 270, 289
Ivanuša M. 193
Iveljić I. 165
Ivić O. 426
Jadrić R. 335
Jahić E. 46, 66, 76, 78, 80, 93, 102, 120, 143
Jajetović M. 374
Jakubović-Čičkušić A. 96, 98
Japalak S. 402
Jašarević A. 387
Jašarević E. 46, 128, 143, 144, 146, 236, 253, 263, 266, 276, 304, 342, 344, 346
Jerkić Z. 306
Joldić A. 178
Jonuzi F. 180
Jukić M. 172
Jung R. 270, 289
Jurčić K. 438
Jurčić S. 86, 119
Kabil E. 53, 86, 89, 113, 119, 149
Kacila M. 141, 261, 283
Kadić M. 435
Kadrić N. 86, 119
Kalajlić V. 428
Kapetanović A. 170
Kapetanović E. 365, 368
Kapo E. 183
Karahasan M. 58
Karahodžić M.
Karamujić I. 46, 128, 143, 144, 146, 253, 263, 266, 276, 304, 342, 344, 346
Karavdić E. 367, 368
Kardašević M. 104
Karić I. 228
Katana N. 375
Kazić S. 133, 195, 199, 201, 205, 207, 211, 213, 215, 217, 219, 221, 223
Keranović S. 53, 89, 113
Kevrić E. 169, 170
Kirlic E. 303
Kirsten-Sarić G. 34
Kiseljaković E. 335
Knežević B. 383
Knezović I. 32, 438
Koco D. 133
Kočo D. 195, 199, 201, 203, 205, 207, 211, 213, 215, 217, 219, 221, 223
Konjevoda V. 445
Korać F. 159, 161
Kordić I. 255
Kovačević K. 263
Kovačević K. 143, 144, 146, 253, 276, 304, 342, 346
Kovačević N. 122, 153, 318, 350
Krajnović A. 53, 89
Kreštalica A. 121
Križić M. 44, 295
Krtalić I. 391, 436
Kučukalić F. 180
Kulenović J. 450
Kulić M. 169, 182, 184, 186, 254, 279, 290, 291
Kulić S. 425
Kulshreshtha A. 10
Kundo E. 399
Kurbašić I. 159, 161
Kurćehajić A. 141, 195, 203, 209
Kurčehajić A. 133
Kurćehajić-Pošković A. 211, 213, 215, 217
Kurtagić N. 339
Kurtalić E. 133, 195, 199, 201, 203, 205, 207, 211, 213, 215, 217, 219, 221, 223
Kušljugić Z. 44, 46, 47, 71, 73, 93, 96, 98, 110, 128, 143, 144, 146, 231, 233,
236, 253, 260, 263, 266, 276, 280, 295, 304, 342, 344, 346
Lagumdžija A. 186
Lazović Z. 283
Lipa Dž. 363, 377
Ljubović E. 375
Ljuca F. 93
Lovrinović D. 107
Loza V. 234, 297, 299, 329, 392
Lucić J. 52
Lukić S. 66, 78, 80, 102, 120, 263, 278, 304
Lukin A. 100
Majstorović I. 23
Mujanović, E. 86
Macić-Džanković A. 237, 302
Mačkić N. 231, 233
Mahić A. 356
Mahir D. 442
Majstorović I. 21
Makielski J. 129
Maksimović T. 365
Malešić N. 326, 372, 411, 412, 415, 416, 431, 432, 434, 435, 448, 450
Malić V. 402
Mališić N. 369
Mandić D. 244, 270, 289, 331
Marevac M. 310
Markešić A. 275
Markota D. 135
Markovć Lj. 270
Martinović C. 107
Martinović Ž. 107
Mašković J. 228
Maslo M. 448
Mašović R. 394
Mcnally M. E. 129
Mededovic S. 251
Međedović S. 31
Mehić J. 36, 38, 333
Mehinagić D. 314
Mehmedagić S. 299, 329
Mehmedbašić V. 239, 314
Mekić-Abazović A. 190
Memija F. 367
Memišević N. 186, 283
Mešić I. 421
Mesihović-Dinarević S. 56, 70
Mičivoda S. 310
Midžić Z. 82
Mirojević A. 411
Mišanović V. 180
Misirlija M. 352
Mitrinović S. 31
Mlačo A. 133, 195, 203, 209, 211, 213, 215, 217, 225, 227, 230
Mladina N. 42
Mornjaković Z. 335
Mott D. 139, 248, 278
Mott M. 248, 278
Mršić D. 44
Muftić L. 390, 430
Muharemović A. 354
Mujačić V. 186, 254, 279, 290
Mujanović 86
Mujanović E. 53, 113, 114, 119, 149
Mujarić E. 337
Mujarić E. 312
Mujčinović Z. 110
Mujezinović A. 416
Mujezinović R. 395
Mujičić E. 180, 291
Mulahasanović S. 383
Mulaibišević A. 124, 150
Mulić-Bačić S. 295
Mulić S. 44
Mušanović J. 122, 153, 159, 350
Mušanović M. 350
Musić M. 190
Muslibegović A. 95, 109, 352
Mustapić-Šantić K. 255, 317, 348
Mutapčić J. 411
Nabil N. 234
Nađida A. 358
Nakaš-Ićindić E. 167
Naser N. 259, 260, 297
Neretljak B. 310
Nian-Qing Shi 129
Nisic Z. 248
Not T. 381
Nuhbegović S. 110, 144, 146, 342
Nukić S. 110
Nurkić J. 93, 102
Nurkić M. 66, 76, 78, 80, 93, 102, 120, 306
Omerkić E. 25
Ostojić M 23
Obradović I. 385
Obradović S. 270, 289
Obradović Z. 64, 413
Omerbašić E. 179, 180, 182, 188, 192
Omerkić E. 25, 46, 47, 49, 57, 62, 268
Osmanagić E. 184
Osmanović E. 55, 110, 112, 115, 280
Ostojić M. 21
Ovčina A. 364, 366, 369, 379, 400, 417
Ovčina D. 401
Павковић Г. 419
Pandur S. 179, 180, 182, 188
Pandžić I. 421
Pašukan A. 382, 418, 429
Pavić L. 274
Pavljasevic Z. 278
Pavlović N. 44
Pecikoza A. 392, 395
Pehar S. 225
Pepić E. 126, 159, 161, 176, 197, 271
Perva O. 182, 186, 254
Pilavdžija B. 416, 434, 448
Planić S. 393, 402
Planić Z. 183
Pleho-Kapić A. 159, 161, 163
Pojskić B. 237, 239, 302, 314
Poljić A. 25, 268
Poplata I. 380
Porča N. 434
Porobić H. 169
Porović E. 55, 110, 115
Porović S. 373
Pošković M. 184
Prašo M. 47
Pravdić D. 129
Prnjavorac B. 36, 38, 333
Prskalo Z. 135
Quyyumi A. 13, 15, 19
Radinković- Babić D. 424
Rahimić A. 352
Rahimić M. 95
Rahmanović A. 431
Raič Ž. 125
Raljević E. 183
Ramljak D. 432
Rašić S. 246, 257
Redžepović A. 312, 333, 337
Ristić-Angelkov A. 270, 289
Rizvo E. 448
Rošić A. 239, 314
Rusović S. 270, 289
Rustempašić N. 228, 230
Šabanić F. 392
Šabić A. 376, 393
Sadiković A. 394, 395
Saka S. 121
Šaković Z. 326
Sandžić M.
Šantić Z. 255, 317, 348
Saračević A. 246, 257
Sarajkić L. 374, 378
Sarajlić-Đurović V. 228
Sarajlić V. 230
Šarić S.
Šašić A. 367
Šećibović I. 364, 378, 379, 400, 404
Šečić D. 159, 161
Sefer E. 415, 434
Šehić-Merić J. 44
Šehović S. 150
Šehović Š. 261, 283
Sejdinović R. 29, 333
Sejdionvić R. 38
Selesković M. 66, 76, 78, 80, 102, 120
Selimović E. 447
Selimović N. 428
Serhatlija S. 183
Šero J. 303
Šetić S. 411
Shaw L. 10
Šimović M. 275
Skenderović M. 365
Slanjankić E. 178
Šljivić M. 62
Šljivo R. 366
Smajic E. 236
Smajić E. 44, 46, 93, 128, 143, 144, 146, 231, 233, 253, 263, 266, 276, 304,
342, 344, 346
Smajilović M. 423
Smajlagić M. 58
Sočo M. 430
Softić M. 86, 119
Sokolović Š. 231, 233, 259, 260, 392
Solaković E. 228
Šolbić Z. 122, 153, 350
Šošević A. 254, 279, 290, 291
Spahić A. 433
Spahić N.
Spasojević N. 417
Spužić M. 68, 169, 188, 254, 279, 290, 291
Stanimirović-Mujanović S. 53, 86, 113, 119
Stanimirović S. 89
Starčević B. 135
Štimjanin D. 58
Štraus S. 179
Subašić N. 151
Suljević M. 424
Suljić B. 421
Švrakić S. 133, 195, 203, 209, 215, 217, 227, 308, 310, 364, 369, 379, 400, 412
Tabaković M. 44, 306
Tahirović E. 254, 279, 290, 291
Talirević E. 124, 150, 151
Terzić I. 55, 76, 112, 114, 115, 116, 118, 119, 272, 273, 280
Terzić O. 133, 141, 195, 199, 201, 205, 207, 211, 213, 215, 217, 219, 221, 223
Terzić R. 51, 68, 179, 180
Terzić S. 51, 68, 70
Teskeredžić A. 53
Tihić Kapidži S. 167
Tiro N. 161
Todorović Lj. 151
Tokača N. 447
Totić D. 228
Tulumović D. 44
Tursić A. 86, 119
Uka M. 382, 429
Ustamujić S. 137
Vojvodić D. 23
Vaccarino V. 10
Vasilj M. 135, 137
Vatrić A. 418
Vazquez J. 15
Veledar E. 10, 15
Velić E. 228
Velija-Ašimi Z. 167
Veljić I. 344
Vesnić S. 228, 230
Vila H. 179, 180
Vojvodić D. 21
Volarić M. 135
Vranić H. 133, 141, 195, 221, 225
Vranj S. 432
Vreto K. 363, 377
Vuckovic M. 248
Vukic R. 248, 278
Vulic D. 139
Williams S. 10
Winterhalter-Jadrić M. 335
Zafari M. 17
Zalihić E. 385
Zelenika D. 32
Žiga E. 432
Zolj S.
Zorman D. 254
Zubac D. 275
Zukić E. 165
Zukić F. 52
Zulić M. 401
Zvizdić F. 155
Без категории
File Size
2 198 Кб
Пожаловаться на содержимое документа