close

Enter

Log in using OpenID

Bilten_Kap dobrote_Uskrs 2015 - Katolička udruga Kap Dobrote

embedDownload
KAP DOBROTE
Uskrs 2015.
KAP DOBROTE
glasilo katoličke udruge, broj 1 (49) 2015.
Sretan
Uskrs!
1
Katolička udruga
KAP DOBROTE
Dobrotom zažari
naše dlanove
Dobrotom natopi
naše nutrine
Sretan i blagoslovljen Uskrs te obilje radosti i mira
svim volonterima, korisnicima, zaposlenicima
i poslovnim suradnicima Udruge ”Kap dobrote”.
pater Cvek i Katolička udruga ”Kap dobrote”
Glavne i odgovorne urednice: Kata Stojić
Marija Fulgosi
Uredničko vijeće:
Ivana Hojanić
Vlasta Štrljić
Marija Fulgosi
Kata Stojić
Lektorica: dr. sc. Tihomira Mršić
Naslovnica: s. Samuela Premužić, Mirjana Mazalin
KAP DOBROTE
Uskrs 2015.
Uskrs 2015.
KAP DOBROTE
RIJEČ DUHOVNIKA
Slap
Teče i teče teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap?
Gle jedna duga u vodi se stvara
I sja i dršće u hiljadu šara.
Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.
Dobriša Cesarić
4
MIR VAMA
Bio je to Isusov pozdrav apostolima nakon njegova uskrsnuća. To je Isusov najveći poklon
jer mir je najveća vrednota na kojoj se temelje sve druge duhovne i moralne kvalitete. Iz ovoga
Isusova mira rađa se čvrsta i nepokolebljiva vjera, pouzdanje i ljubav, a sve je to uvijet da se
može stvarati jedno zdravo zajedništvo, zdravo jer počiva na tim čvrstim temeljima.
U ovakvom zdravom zajedništvu uvijek je prisutan Isus. Zajedništvo u kojem je
prisutan Isus sigurno je i neće se nikada raspasti. Takvo zajedništvo s Isusom drži mnoge
redovničke zajednice, ali i sve druge u kojima je prisutan Isus, kao što je obitelj, osnovna ćelija
ljudskog opstanka i života.
Naša udruga ”Kap dobrote” nosi ime ’katolička udruga’. Molimo Gospodina da u njoj
bude prisutan Kristov mir. Dok u njoj vlada Kristov mir, bit će sigurni i čvrsti temelji njezina
zajedništva, a to znači i njezina opstanka.
5
KAP DOBROTE
Uskrs 2015.
PAPINA KATEHEZA O STARIJIM OSOBAMA:
I danas nosim sa sobom riječi
koje mi je na dan kada sam zaređen
napisala moja baka...
Molitva baka, djedova i drugih starijih osoba, velik je dar i bogatstvo za Crkvu! – rekao
je Papa Franjo na općoj audijenciji na Trgu Sv. Petra, nastavljajući katehezu o bakama,
djedovima i ostalim starijim članovima obitelji i društva, progovarajući o vrijednosti i
značenju njihove uloge u obitelji.
Uskrs 2015.
KAP DOBROTE
duhovno spremno priznati mu stvarnu vrijednost. Nekoć zapravo nije bilo uobičajeno
imati toliko vremena na raspolaganju, što je danas još više naglašeno. Bogu hvala, ne
nedostaje nam svjedočanstava svetaca i svetica! – kazao je.
Duboko me dirnuo Dan starijih osoba, koji smo lani upriličili ovdje na Trgu – nastavio
je Sveti Otac, dodavši kako je imao prigodu čuti priče starica i staraca koji se troše za
druge, te je potaknuo da se nastavi razmišljanje u tom smjeru, kako na građanskoj tako
i na eklezijalnoj razini. Sjetio se utješnog svetopisamskog odlomka o starcima Šimunu i
Ani, koji su također bili u poznim godinama, ali su ipak svakodnevno i vjerno iščekivali
Božji pohod. Potpuno ih je zaokupilo to dugo iščekivanje budući da tada više nisu imali
važnijih obveza.
Upravo u trenutku kada Marija i Josip ulaze u Hram kako bi obdržali zakonski propis,
Duh pokreće Šimuna i Anu (usp. Lk 2,27) tako da težina dobi i iščekivanja nestaju u
trenu. Prepoznali su Dječaka i dobili novu snagu i nov zadatak: zahvaljivati i svjedočiti
za taj Božji Znak. Šimun je spjevao prekrasan himan (cfr Lk 2,29-32), a Ana je postala
prva Isusova navjestiteljica jer je govorila o Dječaku svima koji su iščekivali otkupljenje
Jeruzalema (Lk 2,38) – objasnio je papa Franjo.
Sveti Otac je zatim potaknuo sve starije osobe da se upute stazom ovo dvoje izuzetnih
staraca te da i sami postanu na neki način pjesnici molitve i uživaju u usvajanju Božje
riječi. Molitva bakâ, djedovâ i svih starijih osobâ, velik je dar za Crkvu! – rekao je Papa –,
velika doza mudrosti za čitavo ljudsko društvo, a naročito za ono koje je odviše zaposleno,
zauzeto i raspršeno.
Papa je za primjer dao i Benedikta XVI., koji se u posljednjoj fazi života dao na molitvu
i osluškivanje Boga, a spomenuo se i riječi velikoga pravoslavnog vjernika - Oliviera
Clémenta: Društvo u kojem se više ne moli, starost gubi smisao. To je ono što užasava.
Prije svega su nam potrebni starci koji mole jer zbog toga nam je starost i darovana –
smatra Papa.
Prvo je istaknuo činjenicu da u suvremenom društvu postoji težnja za isključenjem
starijih osoba, što Gospodin nikad ne čini – štoviše poziva nas da ga nasljedujemo u svakoj
životnoj dobi; utoliko i starost sa sobom nosi svoju milost i poslanje; ona je stvarni Božji
poziv – smatra Papa.
Još nije vrijeme da se izvuku vesla – nastavio je – budući u ovom razdoblju života,
različitom od prethodnih, trebamo biti dojsetljivi jer naše društvo nije ni moralno ni
6
Možemo zahvaljivati Gospodinu za primljena dobra i ispuniti prazninu nezahvalnosti;
možemo posredovati u korist očekivanja novih naraštaja i odati poštovanje na sjećanje i
žrtve prethodnih naraštaja. Možemo podsjećati mlade da je život bez ljubavi suh; a onima
koji se boje, da bol koju donosi budućnost može biti svladana. Mlade odviše zaljubljene
u sebe možemo poučiti da je više radosti u davanju nego u primanju. Bake i djedovi
čine stalan kor velikog duhovnog svetišta gdje molitva prošnje i himan hvale podupiru
zajednicu koja radi i bori se u životu.
Molitva, na koncu, neprestano pročišćuje srce. Hvala i prošnja čuvaju srce od otvrdnuća
u ljutnji i sebičnosti. Kako li je ružan cinizam starca koji je izgubio smisao svoga svjedočenja,
koji prezire mlade i ne predaje životnu mudrost! – rekao je Sveti Otac te dodao: – A
kako je lijepo ohrabrenje koje starac uspijeva prenijeti na mladića u potrazi za smislom
vjere i života!
7
KAP DOBROTE
Uskrs 2015.
Uskrs 2015.
KAP DOBROTE
To je pravo poslanje baka i djedova i poziv starijih. Riječi djedova i baka sadrže nešto
posebno za mlade i oni to znaju. Bakine pisane riječi koje mi je dala na dan svećeničkog
ređenja još nosim sa sobom u brevijaru i često ih i rado čitam. Kako priželjkujem Crkvu
koja će kulturi otpada suprotstaviti preoblje radosti novog zagrljaja između mladih i
starijih osoba. Upravo to danas molim od Gospodina! – rekao je papa Franjo.
ostaviti svojoj djeci i u kakve
ih ljude odgojiti. Hoće li to biti
sjeme ljubavi ili mržnje, sjeme zla
ili dobra, ovisi isključivo o nama i
našoj odluci.
Okrenite se oko sebe, udahnite
proljeće, udahnite život jer život je
svugdje oko nas. I lijep je... ako mu
damo priliku da takav bude.
pripremila: Kata Stojić/ Izvor: Bitno.net
PROVJETRAVANJE ŽIVOTA
Osvanuo je sunčan dan. Zima još grize, noći i jutra još su svježa, ali osjeća se već kako
zemlja pulsira i jedva čeka pustiti nov život na površinu. Forzicija u našem vrtu neosporan
je dokaz da dolaze ljepši dani. Njezini cvjetovi podsjećaju me na male, žute piliće...
U kolijevci spava naše malo pile. Najljepši pupoljak ovog proljeća. Naša mala Klara koja
je sredinom veljače došla na svijet. Njoj je ovo prvo proljeće, iako mi se od dana njezina
rođenja zapravo čini kao da je oduvijek bila s nama. Gledam je i jedino što vidim jest čista
ljubav. Kroz glavu mi tada prođe misao: Ako djeca jesu čista ljubav, a jesu, kako onda ovaj
svijet može biti tako tužno mjesto, puno nesretnih ljudi. Svi dolazimo kao djeca ljubavi,
Stvoriteljeve ljubavi. Što se onda dogodi s tim malim, čistim bićima tijekom odrastanja?
Oni su samo zrcalni odraz nas i naših strahova, naših sumnji, naše NEljubavi. Učili su nas
da ljubav boli, da ljudima ne treba vjerovati jer su zapravo zli, a svijet je okrutno mjesto
na kojem treba biti spreman na udarce. “Život te neće maziti” - koliko ste puta čuli tu
rečenicu? U takvom odgoju na žalost nestaje ljubav. Ne želim tako odgajati svoje dijete...
zato je ovo proljeće dobra prilika za samopromišljanje i provjeru moga stanja svijesti ili,
bolje rečeno, nesvijesti.
Volim proljeće i zbog te njegove simbolike (a možda i zato što sam i sama “proljetno”
dijete). Volim ga jer je ono prilika da pometemo otpad nagomilan tijekom proteklog
vremena, da provjetrimo i prozračimo život baš kao što prozračujemo travnjak. Ili kao
što rezidbom grana voćkama dajemo više zraka, više prostora da dišu, rastu i donose
nove plodove. Ne orežemo li stare, osušene grane, one će samo biti teret za voćku. Ne
ostavimo li se starih navika, nećemo stvoriti priliku za nov život.
Nisu to samo kozmetički zahvati, to je dubinsko izbacivanje onoga što nam više ne služi.
No, mi ljudi tako volimo skupljati islužene stvari. Zadržavati loše misli, loše uspomene,
nepravde... volimo povrede skupljati kao stare, poništene poštanske marke. Prigrlimo zato
priliku koju nam svake godine proljeće daje da sebe i svijet oko sebe pogledamo novim
očima. Očima u kojima nema tuge, optužbi, zamjeranja, zavisti..., očima u kojima smo svi
mi jednaki i svi smo Njegova djeca.
Muž mi sada kaže da je kod komposta u vrtu iz tko zna kad bačene koštice izrasla
mladica breskve. Nije li to dobar podsjetnik svima nama da smo povlašteni već samim
time što postojimo na ovome svijetu, što nas je Stvoritelj svojom milošću doveo baš
ovamo. Na nama je da pazimo kakvo ćemo sjeme posijati svojim postojanjem, što ćemo
8
Željkica Lozo
ORAH
Glavna cesta prolazi pokraj skladišta građevinskog materijala. Nakon skladišta, prvi odvojak
udesno vodi do stare barake. Do barake se ne može odmah doći jer je potrebno prethodno
svladati prepreku u vidu željezne ograde. Svladavši je, hodam šljunčanom stazom gdje se
šljunak zameten travom još jedva nazire. Lijeva kao i desna strana staze uredno je pokošena.
Nakon tridesetak metara staza se račva. Desno od račvališta Medina kućica. Veselo maše
repom. Ali ovaj put nemam za njega poveću kost kao poslasticu. Lijevi krak staze vodi
pred zapadno pročelje barake, gdje je glavni ulaz. Desni odvojak staze vodi uz južni dio
barake i završava na daščanoj ogradi. Vrata na daščanoj ogradi osigurana su od nepozvanih
osoba malim lokotom. Nagnut iznad ograde, imam dobar pogled na uredno njegovan vrt
koji se proteže cijelim istočnim dijelom barake. Sve pažljivo opljevljeno. Nigdje korova. Na
najudaljenijem dijelu od mog motrišta nalazi se krumpirova gredica, do nje ona gdje rastu
mahunarke, slijede paprike pa opet nešto mladog kukuruza za pečenje kokica. Negdje na
pola puta između gredice s krumpirom i one s paprikama uzrastao je mlad samonikao orah.
Visok oko metar. Nježan. U podnožju gredica nalazi se staza popločena starim keramičkim
pločicama, ciglom ili sličnim materijalom koji u kišnom razdoblju osigurava da obuća ostane
čista. Između staze i same barake još su bundeve, pa kompostana u kojoj završi sva pokošena
trava, a odmah do kompostane smjestila se ljetna „rezidencija“ - poduži stol koji sa svake
strane ima klupu za počinak. Savršeno mjesto za uživanje u hladovini vrućih ljetnih dana.
Sumrak je. Vraćam se stazom do račvališta, Medine kućice, pa lijevim krakom staze krećem
na glavni ulaz. Kucam na ulazna vrata, na dom Stivena koji je odlučio tu živjeti. Sam. Nema
struje, nema tekuće vode, nema kanalizacije. Ali ima puno Stivenovog smisla i ljubavi za
uređenje okoliša, urednost i domišljatost. „Naprijed“ - čujem mu glas hodnika. Stivenov
srdačan, glasan pozdrav sa širokim osmjehom: „Gdje si čovječe? Dugo te nema“. Ulazimo u
sobu - dnevni boravak. Lijevo od ulaza u sobu je peć na drva s debelom željeznom pločom.
Ploča je vruća. U peći tinja vatra. Do peći malen stol, pa Stivenov krevet za dnevni i noćni
odmor. Preko puta ulaznih vrata velik prozor s pogledom na vrt, na samonikli orah i vrtnu
„ljetnu rezidenciju“. Desno od ulaznih vrata kredenc sa staklenim vratima od preuređenog
9
KAP DOBROTE
Uskrs 2015.
„obrlihta“ nekog podrumskog prostora. U kredencu uredno poredane razne kuhinjske
potrepštine, šalice za kavu, mjedeni mlinac za kavu, mali Božićni ukras. Sve ima svoje mjesto.
Stavljam paketić kave na stol. Stiven pali svijeće: Jednu kraj peći u koju je upravo ubacio dva
komadića drva da se željezna ploča užari, a drugu na stol. „Došao si kao kredit u praznu kuću!“
kaže Stiven. Čuvši to znao sam da odmah treba unijeti jedan bon od 50kn u „tužibabu“
(kako Stiven zove mobilni telefon) kako bi ostao povezan sa svijetom bar još sljedećih dva
mjeseca. Na već vruću ploču oprezno stavlja džezvu s kavom koja uskoro zavrije. Doza šećera
u vodi za kavu je točna kao i prošli puta. Broj žličica kavenog praha je četiri. Kava zavrije,
oprezno džezvu podigne u zrak da se kavena pjena slegne, pa još jednom džezvu prisloni na
užarenu ploču da po drugi puta uzavrije. Kava malo odstoji. E sad je prava i može u šalice.
Vadi moju omiljenu šalicu s hrvatskim trobojnim oznakama i svoju bijelu šalicu. Kakav miris
kave u zraku! Laganom ispijanju kave pridružio se i Stivenov novi susjed Đoni, vrlo ugodna
i nenametljiva osoba. Razgovor u sjeni svijeće se dotiče svakodnevnih društvenih, socijalnih,
obiteljskih, kršćanskih i drugih tema, kao i mnogobrojnih narodnih mudrosti koje Stiven zna
naizust, a onda Stivenovo iznenađenje: „Želio bih ti pokloniti onaj samonikli orah koji vidiš
kroz prozor!“ U prvi mah sam bio iznenađen. Misli proletješe munjevito. Orah? Kamo ću s
njim? Koliko visoko naraste? Bio je uvjerljiv i uporan. Dobro, složih se, neka orah bude znak.
Zahvalih se na tako neobičnom, živom i znakovitom daru. Dok Stiven iz iskustva procjenjuje
prednosti oraha, promatram u sjeni svijeće njegovo lice prošarano vremenom. Pola lica je u sjeni,
a pola osvijetljeno svijetlom svijeće. Lice kazuje zadovoljstvo i spokoj nakon završenih dnevnih
poslova. Lice koje kazuje zadovoljstvo s malim. Stiven često ponavlja: „Bez Božjeg blagoslova
nema ništa, a sa njim imamo sve. Providnost koja dođe treba i s drugim podijeliti jer je to
najbolji put da providnost opet zakuca na ista vrata“. Kako jednostavna istina. Blagodat je uz
svijeće popiti kavu sa Stivenom. Orah je već posađen u mom vrtu, na jednoj vrtnoj kosini. Neka
bude svjedok vremena i spomen na susrete ljudi koji su se dobro razumjeli u svjetlu evanđelja.
Krešimir Golub
VJEČNA DJECA
Psi su poput vječne djece, bezazleni, razigrani i puni ljubavi. Nikad nemaju loše misli,
brzo opraštaju, vole puno i lako ih je razveseliti. Od njih bismo mogli mnogo naučiti, a čak
i samo njihovo prisustvo liječi, pa je njihovo terapeutsko značenje odavno prepoznato. U
mnogim zemljama psi smiju ulaziti u bolnice gdje su uvijek rado viđeni, posebno na dječjim
odjelima. Kod nas još uvijek nije tako pa roditelji djecu oboljelu od malignih bolesti prije
teških terapija dovode u udrugu „Krijesnica“ da se pomaze s labradoricom koja ih ondje
čeka i hrabri. Već neko vrijeme udomljena je mješanka Mona koja redovno dolazi u posjet
oboljelima od Alzheimerove bolesti koji borave u Domu za starije i nemoćne „Sveti Josip“.
Alzheimerova bolest možda je najokrutnija od svih bolesti. Ona uzima sve; i dušu i
tijelo i uspomene, pa na kraju ostane tek sjena čovjeka koji više ni sama sebe ne prepoznaje.
Što se točno krije iza praznog pogleda, neke sasvim nove osobnosti i vječne odsutnosti,
nitko točno ne zna. Do tih je ljudi teško doprijeti, jednom kada zatvore vrata koja vode
do njihove duše, niti najbolji stručnjaci ne mogu kroz njih proći. Ali psi mogu. Na samu
10
Uskrs 2015.
KAP DOBROTE
pojavu Mone, njihova se uvijek sjetna lica ozare, prazne
oči ponovo zaiskre i opet su bar na trenutak živi, opet tu.
Nikome nije jasno kako to psima uspijeva, koji je njihov tajni
kod koji ih prečicom dovodi iza tih vrata. Pretpostavlja se da je to
između ostaloga i zato što oni ne procjenjuju, ne postavljaju pitanja
na koja ovi zbunjeni ljudi ne znaju odgovoriti; psi prihvaćaju, raduju
se i vole. Zato su svi razdragani kada dođe Mona. Ona uzbuđeno
proskakuće prostorijom u kojoj uza zid poput biljki sjede oboljeli.
Pozdravi baš svakoga, a kako do nekoga dođe, taj se kao dodirnut
čarobnim štapićem trgne iz polusna. Ona se umiljava, mazi, pruža im šapu,
nježno gurka vlažnom njuškicom i gleda ih ravno u oči, ravno u dušu. Do kojeg
sjećanja dopire, koji dio takne, na kojoj razini se povežu veseli psić i bolestan čovjek,
možda nikada nećemo saznati. Ono što znaju svi koji svjedoče tim susretima jest da se soba
oko koje se Mona vrti i njuška isti čas promijeni, zavlada neka nova energija, proteče život.
Kvrgave se šake pokušavaju raširiti da je pomaze, s drugog kraja sobe dozivaju je ljudi koji
se ne sjećaju vlastitog imena i nude je keksićima. Ona im stavlja glavu u krilo, pa je tako
miluju i u tom trenutku izgledaju spokojno i sretno.
Odgovor na pitanje zašto je puštaju u svoj svijet možda leži u tome što njoj nije važno
to što su stari, što ne znaju u kom gradu žive i kako se zove voće koje jedu. Ona u njima
ne vidi bolesne, čudne, drukčije, ona u njima vidi - svoje drage ljude.
Andrea Ćakić
TVOJA SJENA
Na svakome mjestu, u svakom trenu,
O, velik si Bože, najveći u svemu;
Nad svim stvorenim svakoga trena,
O, Bože Sveti, lebdi Tvoja sjena.
Lebdi nas suncem koje nas grije,
Što svjetlo i toplinu na Zemlju sije;
Sjena Tvoja lebdi nad svime što živi,
I stvorenje svjestno svako Ti se divi.
Hvala Ti, o, Bože, za Tvoga Sina,
U kojem ti je sva milina;
Za Mariju, Majku Zemlje i Neba,
I sva Ljubav vaša vječno nam treba.
O, Kriste Bože, Dobroto vjerna,
Milostiv nam budi svakoga trena;
Ljubavlju svojom punom ljepote
Bdij nad članovima Kapi Dobrote.
J. L. Grmača
15.3.2015.
11
KAP DOBROTE
Uskrs 2015.
TAMO GDJE STANUJE LJUBAV
Riječ ljubav izmami nam osmjeh na lice, očima daje poseban sjaj i radost našem srcu.
Ljubav budi u nama sreću, treperenje i iščekivanje, iskru nade... S ljubavlju svakodnevno
rastemo, postajemo veći, osjećamo se sretnijima, poletnijima i razmišljamo kako je život
lijep. Različito je doživljavamo i dajemo, netko nježnošću, osmjehom, lijepom i utješnom
riječi, zagrljajem i dodirom, netko davanjem i odricanjem za druge.
Kad smo mladi i zaljubljeni, uživamo u skrivenom pogledu, ukradenom poljupcu i
pokojem dodiru. Kada smo stariji, težimo postati i biti jedno, brinuti jedno o drugome,
voljeti se i razumjeti bez puno riječi, biti u tišini i ne osjećati se usamljeno, nego ispunjeno.
Općenito, ljubav u zrelim godinama dobiva drugu dimenziju. Papa Franjo kaže: „Ako je
utemeljena na istini, ljubav može trajati u vremenu i ostati dovoljno čvrsta da služi kao
oslonac na zajedničkom putu“.
Početkom studenoga bila sam u potrazi za ljudima
koje bih fotografirala za jedan plakat. Tražila sam
obitelj, muža i ženu, po mogućnosti da su stariji.
Ukazali su mi na obitelj Kuprešak sa Sv Duha.
Zamolila sam njihovu volonterku da me
upozna s njima. Hodajući uz brijeg, raspitivala
sam se o njima. Kaže mi Marija da je to tužna
priča, njih dvoje su teško bolesni i doživjeli
su veliku tragediju, izgubili jedinoga sina
u prometnoj nesreći. Ivica je nepokretan i
teško govori, Marica ima toliko dijagnoza da
ih ne može ni nabrojati. Samo sam uzdahnula
i pomislila – Bože, koliko boli i patnje je u toj
obitelji. Čim sam ušla u njihov topli dom, osjetila
sam spokoj i ljubav kojom su zračili. Bili su ispunjeni
neobjašnjivom snagom, energijom i mirnoćom. Pričali
su mi o dobroti Katoličke udruge i patera Cveka, o Isusu
koji im daje snage za dane koji su pred njima. Toliko ljubavi, nježnosti i brige satkano je
bilo u njihovim pogledima. Pitala sam se jesu li svjesni koliko su sretni što imaju tako
velik dar ljubavi.
Njihovo mjesto nema raskoši i bogatstva, ali odiše iskrenošću, toplinom, brigom
i ljubavlju. Ispunili su me i nadahnuli mirom i nadom. Svi mi koji se nalazimo u
iskušenjima i strahovima, samoći i tuzi, nemojmo se pitati gdje je i što je ljubav. Samo
trebamo prisloniti svoje uho na Isusovo srce i pokušati živjeti i pratiti Njega u stopu u
svakodnevnom životu, radu, odricanju i strpljivosti… Mjesta ljubavi su zapravo u našem
srcu i svakodnevnom susretu s Kristom.
Kata Stojić
12
Uskrs 2015.
KAP DOBROTE
OVAKO SAMO MOŽE VOLJETI NAŠA MIRA
Kada sam postala volonterka u Kapi dobrote,
zaželjela sam upoznati osobu koja ima najviše
iskustva u volontiranju. Svi su mi ukazali na Miru
Krajnović. Ugledala sam jednu nisku i sitnu ženu,
vedrog i odlučnog pogleda. Rado je porazgovarala
sa mnom o svom iskustvu volontiranja u Kapi
dobrote. Slušajući tu jednostavnu i požrtvovnu
ženu, svakome može postati jasno da je dobrota
univerzalan jezik koji osvaja svakoga. Mira je
istinski uzor svakome tko želi predano volontirati.
Koliko dugo ste u Udruzi?
• Jako dugo. Počela sam u Karitasu, kasnije sam nastavila svoje djelo u Kapi dobrote. Ispočetka
smo se sastajali u jednoj prostoriji. Bilo nas je desetak, to su bile starije gospođe, bolesne i same
potrebite pomoći. Mislim da sam bila najmlađa među prvim volonterima. Svi smo imali svoje
zadaće, i svatko svoga štićenika kojega je posjećivao. Imala sam na početku jednu nepokretnu
gospođu, kasnije sam dobila i jednu slijepu gospođu.
Jeste li promijenili puno korisnika?
• Puno. Puno ih je umrlo, ali odmah bi dobila drugoga. Povezala sam se s tim ljudima (govori
kroz plač), teško je to, povežete se s ljudima i nemoguće je biti tvrda srca kad se okružite s
potrebitima. Vidite ljude u njihovoj patnji i boli, približite im se. Nemoguće je tu držati se
nekog rasporeda. Ponekad si čovjek odredi da će raditi samo neko određeno vrijeme, a onda
vidite potrebe pa vas to povede i okupira. Sada obilazim korisnike po 2-3 puta tjedno, a bilo
je situacija kada sam i usred noći na poziv korisnika odlazila k njima. Neki u bolesti i sami,
nisu mogli spavati noću. Puno noći sam probdjela sa svojim korisnicima. Netko traži volontera
da mu čita, netko traži osobu koja bi ga njegovala i hranila te mu pospremla, nekome samo
treba razgovor. Ja sam odredila da ću samoj osobi uvijek pomoći – bilo da je treba okupati,
očistiti, razgovarati i slično. Nisam si htjela dopustiti da postanem kućna pomoćnica. I tako
sam pomagala unutar svojih mogućnosti.
Odakle ideja da počnete volontirati?
• Tri mjeseca prije umirovljenja čula sam u sebi glas da bi mogla u mirovini pomagati nekome,
imala sam poticaj Duha Svetoga. Poslušala sam taj glas, kako nisam gadljiva, posvetila sam se
brizi bolesnika, starijih i nemoćnih ljudi. Mogla sam se baviti svakojakom pomoći drugima,
možda i pomalo odvratnim stvarima. No, ja sam poslušala taj glas i otada nisam stala.
13
KAP DOBROTE
Uskrs 2015.
Ljudi su svakakvi; stari, čangrizavi, vjernici, nevjernici, vi prihvaćate čovjeka baš takvoga kakav
je, i to je meni najvažnije u pristupu korisniku.
Odrasla sam u internatu – svega tri razreda škole imam. Već sam kao dijete imala iskustva
brige za druge kao najstarije žensko dijete u obitelji pa sam majci pomagala s mlađom braćom
i sestrama. Tako nisam gadljiva i mogla sam pomoći u svakojakim poteškoćama starijim
ljudima. Korisnici su me voljeli, to sam sigurna, uvijek bi mi govorili da im dođem i ako su ih
svi drugi živcirali ili im otežavali, mene su uvijek zvali. To mi nikada nije bilo jasno. Shvatila
sam da je u svakom odnosu najveća ljubav. Ljudi se mijenjaju – jedan dan su dobro, drugi dan
loše, a još kada dođe starost... Teško je biti sam u starosti. Znala sam samo da trebam pomoći
ljudima i prihvatiti ih takve kakvi su, i to me vodilo.
Uskrs 2015.
KAP DOBROTE
LJUBITE SVOJE STARE RODITELJE
Odakle snaga i volja za volontiranje?
• U tome me održava Bog dragi, nitko drugi. Kada dođem korisniku, najbitniji mi je pogled
osobe, u sekundi se vidi u kakvom je stanju čovjek. Prvi dan uvijek razgovaram s osobom.
Ne zanimaju me materijalne stvari. No, ponekad u toj pomoći ljudi se žele zahvaliti kakvom
sitnicom. Meni je ispočetka to teško padalo. Onda mi je jedna bakica za dala misliti kada mi
je rekla da je ponižavam i omalovažavam kada ne želim uzeti 20 dkg kave kojom mi se želi
zahvaliti. Rekla je: „Ako ja vama nešto dajem, dajem iz srca, a ne iz nekakve obaveze!“ I tu
sam popustila. No, dogovorila sam se s Isusom: „Dragi Isuse, sve što mi drugi budu nudili, sve
ću uzeti, ali s novcem posla ne želim imati.“
• Mira se prisjeća jedne slijepe gospođe i njezine kćeri, obje gluhonijeme. Gospođa je imala
rak na trtici. Trebaju pomoć - voditi majku u bolnicu, i tu sam došla prespavati k njima ne bi
li ih pripremila sutradan za posjet bolnici. Ta gospođa je cijelu noć krv izbacivala, ja sam bila
budna i njegovala je dok se kćer odmarala kako bi je ujutro mogla voditi u bolnicu. I gospođa
mi je po mojem odlasku mahnula i nasmiješila se. Da mi je ne znam što dala, ne bih se tako
osjećala kako sam se tada osjećala, bio mi je to neopisiv osjećaj. Nikada neću to zaboraviti, tu
sliku umiruće osobe koja mi se smije i pozdravlja me. Sutradan su mi javili da je umrla.
Koliko ljubavi u sebi morate imati za sva ta djela?
• Meni je sve to nekako normalno. Ne vidim u sebi nikakvu ljubav ili nešto. Ne znam kako
bih to opisala. Jednom sam i s paterom razgovarala o toj ljubavi – nije mi bilo jasno kako ja
ne osjećam ljubav. I on mi je rekao da niti on ne osjeća uvijek tu ljubav, jednostavno zna da
mora to djelo učiniti. Tako me je utješio. U takvim djelima teško je osjećati ljubav – to dođe
kao dužnost. Nije to neki lepršav osjećaj uživanja, već je to žrtva, odricanje. Treba se odreći
neke komocije da bi se služilo drugima.
Koje kvalitete čovjek treba imati da bi bio dobar volonter?
• To treba biti poziv Božji, neki poticaj iznutra u čovjeku, sigurna sam u to. Svatko može
činiti dobra djela bilo gdje, no, činiti to stalno, to je nešto drugo. Što je poticaj od Boga, to
ostaje, što nije i neće ostati. Najveću ulogu u volontiranju i služenju ima Bog.
lipanj 2013., Ivana Hojanić
14
Ja Vas lijepo molim, ljubite svoje stare roditelje!
Drhtave ruke i sijede kose očeva i pognutih dobrih majki.
Bore na licima, vene na rukama, izblijedjele umorne oči.
Ja Vas lijepo molim, ljubite svoje stare roditelje!
Pomilujte sijede glave, poljubite ostarjele i izranjene ruke.
Zagrlite svoje stare roditelje. Mučili su se i oni s vama.
Od srca im ljubav pružite, a u starosti im oslonac budite.
Ja Vas lijepo molim, ljubite svoje stare roditelje!
Ne odvajajte ih u male sobice, niti ih šaljite u staračke domove.
Poslušajte im vapaje, olakšajte im živote.
Imajte za njih lijepe riječi i osmijeh na licima u susretu s njima.
Zato Vas lijepo molim, ljubite svoje stare roditelje!
Radili su oni puno da vaš život bude bolji. Oni su vas s radošću
prihvatili kad vas je Bog njima poslao. Zato vas molim, poštujte svoje
stare roditelje! Kad ih Bog jednom pozove na vječni počinak, ostat će iza
njih prazno mjesto. A to prazno mjesto ti ćeš popuniti jer ćeš dotle i ti
ostarjeti. A sve što ste vi činili svojim roditeljima, to će vam vaša djeca
uzvratiti. Zato vas opominjem i unaprijed molim:
Volite i poštujte svoje stare roditelje!
bl. Ivan Pavao II. / Bitno.hr
Odabrala Ruža Filipović
15
KAP DOBROTE
Sestra
U mom životu
moja je
Sestra
zadužena
za sve najvažnije
Ružne vijesti
jer će mi ih
najmekše
šapnuti na uho
A za
Lijepe
jer će najviše
Sjajiti Njeno
Oko
koje vidim
miljama daleko
i uvijek
ista
Rupa u srcu
što nisam
Bliže
16
Ivan Alerić
Uskrs 2015.
Uskrs 2015.
KAP DOBROTE
GLADAN SAM
Zadnji naš korisnik i brat za kojega sam u Udruzi bio zadužen za brigu bio je čovjek snažne
volje za život unatoč raku grla koji ga je izjedao u tjelesnom smislu. S obzirom na njegove godine,
nisam opažao ni u jednom trenutku očaj, nego uobičajeno svakodnevno pozivanje na godine
i zahvalnost za sve što mu je dano i za sve što mu nije dano, a što je i gore i teže od onoga što
je on trpio. Često je znao svoja razmatranja, viđenja i poglede graditi na onome što kao narod
baštinimo od naših starih, koji su svoju vjeru, mudrost i spoznaje ugrađivali u poslovice koje su
njima na račun stoljetne potvrđenosti nerijetko bile putokazi „kada puta nismo znali…, dizali
nas u mukama, izmučeni kad bi pali…“, kako je napisao jedan među nama.
Tako je on s vjerom u Boga i čovječnost nosio svoje terete, nosio ih i nije ih odbacio.
Živio je skromno u stanu od svoje slabe mirovine i unatoč teškom govoru zbog bolesti
grla, ipak se uglavnom veselio razgovoru. Na svaku pomoć od nas iz duše je izgovarao
hvalu i ta hvala, osjetio sam, nije bila reda radi. Pitao bih ga uvijek kako je, a on je uvijek
odgovarao da je dobro, “starački“ - redovno bi rekao. Treba li nešto posebno, gotovo ne
znam nekoga prohtjeva da je izgovorio, osim kada je rekao: „ako mi se može povećati obrok,
nije mi dovoljno, teška je glad, Vinko, malo mi je ovo hrane - rekao bi -, treba dočekat sutra
podne…“
On, kao i svi korisnici pučkih kuhinja, dobiva jedan obrok dnevno. Kada sam to čuo,
naravno da nisam mogao prešutjeti, prenio sam to vodstvu Udruge i ono je, na čelu s našom
Predsjednicom, poduzelo potrebne mjere, a koliko će odgovorni poduzet,i ovisi o njima i
njihovim savjestima.
Jedan obrok dnevno!? Danas pojesti u jedan sat poslije podne i do sutra u jedan sat
poslije podne čekati i, k tome, opterećeni starošću, nemoću i nerijetko bolešću. Tko to od
nas jede u 13 sati ručak i čeka do sutra 13 sati? Tko bi potpisao da toliko jede njegovo
dijete npr. u studentskom domu, ili njegova majka u staračkom domu? Bili se složili da
im je to dovoljno. Ako bi, onda bi to bilo monstruozno. A ako ne bi, odakle nam pravo to
propisivati drugima koji su također nečija djeca ili nečija rodbina, a svojima ne. Ako već
govorimo da smo svi pred Bogom i zakonom jednaki?
Čudne bi bile odgovorne osobe u jednoj zajednici, npr. Obitelji, koju čine jedno dijete,
njihovi roditelji i baka. I roditelji razgovaraju kako će kupiti dobar auto, jer je golf „star
već 5 godina“, te kako će promijeniti tepihe i otići u Grčku na godišnji odmor, a baka je
u podrumskom stanu u susjednoj ulici, jednom dnevno joj šalju jedan obrok, iskopčala joj
Elektra struju, ne izlazi vani, nemoćna je, bolesna, ima 79 godina, operirala je bubrege…
„Njezini“ je obiđu jednom godišnje za Božić i Novu Godinu. Ona se žali da joj je jednom
dnevno jesti malo, da je gladna, a oni kažu „a šta možemo, mi smo donijeli takvu odluku,
nema novaca, znaš da novca uvijek fali, a plaća naša nije prevelika, ukupno nas dvoje
primamo 20-tak tisuća kuna, ne možemo više…, mi za tebe izdvajamo 2% naših
primanja…., više ne možemo, ima stvari važnijih u koje moramo ulagati, znamo da ti nije
dosta, da si neishranjena i da gladuješ…, ali takvu smo odluku odavno donijeli. Mi imamo
puno troškova za sebe, jedemo tri obroka dnevno, trošimo za voće, meso, ribu, putovanja,
17
KAP DOBROTE
Uskrs 2015.
evo, idemo u Pariz 7 dana sljedeći tjedan, slijedeći mjesec dolaze nam novi tepisi, a i
vikendicu smo kupili na moru, ne možemo više tebi dati..To je jednostavno tako…“ I
ona tako gladna, neishranjena, bolesna, napuštena, bez primjerene skrbi nestaje i polako
umire… Tko se ne bi zaprepastio i zgražao na tu zajednicu, na tu obitelj. Tko se ne zgraža
i tko se slaže da u državnoj zajednici neki lete avionima, primaju milijunske otpremnine,
grade se skupocjene palače ili kupuju raskošna veleposlanstva, crveni tepisi i skupocjeni
namještaj, dok velik broj članova te zajednice skapava, odbačen i nezaštićen, od gladi… s
jednim obrokom dnevno? Dakle, samo jedan obrok i ni taj jedan pošteno pripremljen!!!
Kakva je to zajednica u kojoj se pjeva, spremaju skupi domjenci, slave Božići i Nove
Godine, a njihova braća ili sestre u susjednoj zgradi sami, neposjećeni, prozebli…, gladuju,
i to na 4 sata od Beča, a u srcu Zagreba ili na obalama hrvatskoga mora!!!? Liječnička
dijagnoza za nešeg korisnika u centru Zagreba nedavno je glasila „totalna neishranjenost“.
Stručna znanja o prehrani čovjeka zahtijevaju, uz ostalo, citiram: „Osnovno i najvažnije
pravilo zdrave prehrane jest raznolikost. Ispravan rad našeg metabolizma najbolje potiču
različite namirnice koje obiluju različitim hranjivim tvarima. Neujednačena prehrana ili
nedostatak određenih hranjivih tvari dugoročno može dovesti do povećanja ili smanjenja
tjelesne mase, povećavanja rizika od srčanih bolesti, šećerne bolesti, pa čak i razne vrste
karcinoma…. Ritam doručka, ručka i večere iznimno je važan i treba ga poštivati…“
Imamo li pravo šutjeti na odluke koje našoj sirotinji desetljećima već davaju pravo na
samo jedno jelo dnevno ako mi jedemo više puta dnevno, jer je to potrebno, jer se u
suprotnom obolijeva i umire?
Možemo li kao kršćani i kao zajednica, obitelj, narod ili država, očekivati Božji blagoslov
ako šutimo i ne borimo se za našu braću i sestre koji uslijed nepravednih odluka nezbrinuti,
napušteni, gladuju i, nedovoljno ishranjeni, obolijevaju…u ovoj našoj nama danoj i prebogatoj
hrvatskoj zemlji? U razgovoru sa skloništem za nezbrinute životinje u Dumbovcu rečeno
mi je da životinje imaju dovoljno i prema propisima hrane za ishranu dok god žive tu ili do
udomljenja. Nekoliko puta dnevno dijeli se hrana psima kojima je to propisano.
Vinko Franković
ISUSE, SAMO DUŠE MI DAJ,
SVE OSTALO MI UZMI
Zadnjeg dana veljače 28.2.2015, na 100. godišnjicu rođenja patera Ante Gabrića,
službeno je otpočeo postupak proglašenja blaženim velikog isusovačkog misionara za
kojega je blažena Majka Terezija rekl : „Ljudi u Bengaliji su u ocu Gabriću dobili Isusa.
Preko njega i od njega doznali su da ih dragi Bog ljubi.“
Pater Ante Gabrić rođen je u Metkoviću 28.2. 2015. kao osmo dijete vrlo pobožnih
roditelja. Zbog dvojice isusovaca koji su navratili u njihov dom, umjesto u franjevce,
18
Uskrs 2015.
KAP DOBROTE
odlučio je otići u isusovačko sjemenište u Travnik. Nakon mature ulazi u novicijat, studira
filozofiju u Zagrebu i Rimu te, nakon višekratnih molbi provincijalu, 20.10.1938. odlazi
iz Genove brodom put Indije. Čim je stigao, bacio se na učenje bengalskog te provodi
godinu dana u Boshontiu „pekući zanat“ (pater Luka Rađa). Za vrijeme II. svjetskog rata
studira teologiju te nakon zaređenja za svećenika postaje župnikom i „dušom“ siromašnog
bengalskog naroda u Boshontiju. Njegova zadnja postaja od 1975.-1978. je Mariapoli.
Teško je opisati njegove prekobrojne aktivnosti. Pješačio je satima po močvarnom terenu
delte Gangesa da bi došao do daleke misijske postaje. Bavio se poljoprivredom i navodnjavanjem,
gradio mostove, nastambe,
škole, prihvatilišta za djecu,
majke, udovice te pokrštavao
narod i osnivao crkve. Njegovi
štićenici bili su izdaleka
prepoznati po odjeći i
obući iz Varteksa, Borova i
Jugoplastike koju je dobivao
od dobrih ljudi iz domovine.
Priča se da nikada nije imao
vremena za ogorčenost, pa i
kad je doživljavao poniženja,
nastavljao je raditi još većom
žestinom. Prvi puta je došao u domovinu 1969. nakon 31 godine misionarskog rada. Na
slavlju na Gospinom otoku, tijekom proslave 1000. Godine od smrti kraljice Jelene, tj. 13
stoljeća kršćanstva u Hrvata, narod ga je nosio na rukama. Godine 1978. ponovo posjećuje
domovinu, i to zajedno s Majkom Terezijom, a zadnji put 1986., dvije godine prije smrti.
Umro je u ambulantnom vozilu, u zoru 20.10.1988., nadomak Calcutte. Na sprovodu
je bilo 20.000 vjernika, katolika, muslimana i hindusa. Pokopan je u Mariapoliju sa šačicom
svoje hrvatske zemlje i bočicom Jadranskoga mora. Pater Mignon, prevoditelj Biblije na
bengalski, rekao je na misi zadušnici: „U ovom čovjeku gorio je oganj“.
19
KAP DOBROTE
Uskrs 2015.
Poslije se pričalo kako su u njegovoj sobi u Mariapoliju, prilikom čišćenja, nađene
tri kobre. Poznato je da kobre ne napadaju svete ljude. Priča se također kako su ga u
Mariapoliju došli okrasti, a on ih je primio i objasnio da je sve što ima ionako za njih i
druge u potrebi, pa ih ostavio neka uzmu što žele i otpustio u miru.
„Gori brate, pa izgori potpuno! Život dati drugima, to i jest ljubav. Imati život samo za
sebe, taj život ništa ne znači“.
Molitva Ocu Anti GABRIĆU
(napisao jedan ozdravljenik)
Dragi oče Ante Gabriću, molim te u svojoj nevolji
Uskrs 2015.
KAP DOBROTE
MOJE PRIJATELJSTVO S ANNY KULYK
U udruzi volontera „Kap dobrote“, koja se brine za starije i osamljene osobe našeg
Zagreba, dobila sam zadatak da posjetim gospođu Anny Kulyk i da vidim kako joj se
može pomoći zbog visokih godina, slabog vida i oslabljenog sluha. Hodajući do njenog
stana, pomišljala sam da bi joj najvjerojatnije pomogla neka osoba iz naše udruge koja
bi joj čitala novine ili drugo štivo prema njenoj želji. Došla sam razgovarati s njom i više
nisam tražila osobu koja bi joj čitala. Ona me je odmah osvojila, ostala sam s njom i
ostvarila prijateljstvo koje je trajalo niz godina. Naši sastanci su bili gotovo uvijek petkom
poslije podne, imale smo uvijek toliko tema za razgovor da čitanje knjige nije dolazilo
u obzir. Pratila je sve političke i društvene događaje i komentirala ih na svoj zanimljiv
način. Otkrile smo da imamo niz zajedničkih sjećanja i da o mnogim ličnostima koje smo
susretale u životu možemo razgovarati i izmjenjivati mišljenje. Bila je ugodan sugovornik.
O svom životu rijetko je govorila, znam da se rodila u Osijeku 1913. godine, gdje je
provela djetinjstvo i mladost sa sestrom, ocem Miroslavom i majkom Jankom. Obitelj
joj je nažalost nestala u preteškim vremenima Drugog svjetskog rata, a ona se spasila
bijegom u Zagreb, gdje se skrivala kod mnogih prijatelja. Žao mi je bilo da mi nije rekla
koji su to bili ljudi, tim više što sam se u početku Domovinskog rata neko vrijeme
bavila skupljanjenjem građe o ljudima koji su pomagali Židovima u Zagrebu da prežive
Drugi svjetski rat. Zbog njezinih godina poštovala sam njezin stav da se ne vraćam na
teške uspomene. Pričala mi je da je radila u Ugostiteljskoj školi, a kako je znala više
stranih jezika, povremeno se bavila prevođenjem. Posebno je bila ponosna na svoje dvije
nećakinje prof. dr.sc. Ninu Vajić i prof. dr.sc. Mariju Šindler, te je s ljubavlju govorila o
svojim prijateljicama Dragici Drljan i Tanji Cigoj. Godine 1979. udala se za inženjera
Romana Kulyka., a od njegove smrti živjela je sama ističući se posebnom samostalnošću.
Svojim životom pokazala je kako život, usprkos mnogim nedaćama i bolestima, može
biti bogat i dostojanstven. Umrla je u Klinici Rebro 6.4.2009. godine, a pokopana je na
židovskom groblju na Mirogoju.
Iva Birtić - Ujević
Da, po tvojem zagovoru kod Isusa, ozdravim.
Draga Majko Božja, molim te pomozi svojim zagovorom kod Isusa
da molba oca Ante bude uslišana.
Isuse, Bože moj, primi milostivo molbu oca Ante i zagovor Majke
svoje Marije
i udijeli mi ozdravljenje na veću slavu Tvoju te na taj način dopusti
da otac Ante bude uzdignut na čast blaženika.
Premilostivi Isuse, usliši molbe sluge Božjega Ante Gabrića po
velikom milosrđu svojem. Amen.
Vlasta Štrljić
20
PATER JE POMOGAO VIŠE OD BILO KOJEG
LIJEČNIKA
Intervju s korisnicom Kapi dobrote: Dragica Pervan
Razgovor obavljen 18. ožujka 2014.
Kako sam došla na ideju razgovarati s korisnicima o tome što im znači Kap
dobrote, sasvim mi je bilo logično najprije krenuti od svoje korisnice. Od kada se
sedamdesetčetverogodišnjoj Dragici Pervan pogoršalo zdravstveno stanje, postala je naša
21
KAP DOBROTE
Uskrs 2015.
korisnica, a to je nešto više od 3 godine. Njezina kći
Kornelija slijepa je od rođenja. Iako ima završenu
Glazbenu akademiju i tečno govori nekoliko stranih
jezika, nema stalan posao, te su sve što zaradi
samo honorari, što im nije dovoljno. Ni oni koji
vide nemaju posla, a ona još i teže... očito je da se
slijepe osobe ne mogu tako jednostavno zaposliti.
Kornelija ne zna kuhati i općenito se slabo snalazi u
kućanskim poslovima. Moram na nju misliti.
Kap dobrote
• Ono što je meni bilo potrebno u mojoj situaciji
jest pomoć u pospremanju, kuhanju i sl. Za Kap sam
čula u Udruzi slijepih. Nazvala sam ih i javila mi se
Iva (soc. radnica). Pitala me je neke osnovne stvari, o
bolesti, uvjetima, primanjima. Kako ja imam pristojna
primanja, napomenula mi je da Kap brine za one
najugroženije kojima nema tko pomoći, a ne mogu si sami pomoći. Ja sam to prihvatila.
No, Iva je rekla da će ipak razmotriti moju situaciju i o njoj razgovarati s drugima u Udruzi.
Najavila se da će doći k meni u posjetu da vidi kako sam, u kakvim uvjetima živim. Tako
je i bilo, došla je Iva i vidjela. Kroz par dana se javila i rekla da će mi dolaziti jedna žena,
jednom tjedno na 1,5 h. Bila sam prezadovoljna. Tako je k meni počela dolaziti Verica koja
nam je kuhala. Zamijenilia ju je Vera. Vera je bila njegovateljica. Pomagala nam je u pranju,
njezi, pospremanju kreveta i sl. Puno nam znači to konkretno pomaganje u kući. Te žene sve
razumiju što mi treba pomoći i kako. Mi razgovaramo dok one rade i naprave stvarno puno u
tih 1,5 sat. Ja više ne mogu kako sam prije mogla, ovisim od dana do dana o svojem stanju i
teško je već i nešto osnovno u kući napraviti. Nakon nekog vremena došao je i pater u posjetu
s jednom novinarkom. Sjećam se, bilo je ljeto i jako vruće.
Eto, tako sam postala korisnicom Kapi dobrote. Zatim su dolazile volonterke Ružica, Ana i
Jasminka. A sad si i ti tu - kaže kroz smijeh Dragica.
A i muški volonteri su mi bili od pomoći; Dubravko i Dino. Postavljeni su mi rukohvati
da se bolje mogu kretati po stanu. Dobila sam frižider, popravljen mi je radijator, dobila
sam i televizor... Na mnoge načine mi je pomogla Kap dobrote i njezini volonteri. A da ne
spominjem koliko to sve znači mojoj kćeri. Iako ona nije korisnica, i njoj pomažu volonteri.
Vera joj često pomogne oko higijene, u pospremanju odjeće ili oko odjevanja. U mojoj situaciji,
Kap dobrote na neki način vraća mi život u punom smislu.
Kakva vam je pomoć potrebna?
• Ranije sam mogla skuhati cijeli ručak, danas više ne mogu. Mogu nešto napola napraviti, ali
brzo se umorim. No, kako se i teže krećem nego ranije, potrebna mi je i dalje pomoć u kući.
Više ne mogu voziti pa me ponekad treba i doktoru voditi.
22
Uskrs 2015.
KAP DOBROTE
Odakle toliko povjerenje u ljude?
• Najprije, nemoguće je bez dragoga Boga u ovakvoj situaciji. On i Majka Božja me drže. Od
njih je povjerenje i mir. Ne znam što bi me držalo da nema dragoga Boga. Sve ove situacije
trebao bi čovjek prolaziti sam, a kad si s Bogom – nisi sam.
Voljela bih češće vidjeti patera Antuna Cveka, ali ne mogu hodati. On je za mene učinio više
nego bilo koji doktor u životu. Nitko mi toliko nije pomogao. To je pomoć koja obuhvaća
čovjeka u cjelini. Zahvaljujući njemu uvijek mogu računati na Kap dobrote i njezine volontere.
Prije svega, nije to samo pomoć u fizičkom smislu, već i blizina , osjećaj da nisi sam, ostavljen
i prepušten sebi u svojoj patnji. Jako sam svima zahvalna. Toliko ste vrijedni i puno radite. Ja
samo promatram što sve kod mene napravite, a gdje su tek drugi ljudi koji su u goroj situaciji
od mene.
Zašto se ljudi tako teško odlučuju pomoći bližnjemu u potrebi?
• Eto, ja sam bila krsna kuma 13 puta u životu. Nikada mi kuća nije bila prazna, uvijek se
u njoj smijalo, veselilo, bila je puna ljudi, a vidiš – sad sam ovisna o tuđoj pomoći. Život se
katkad preokrene. Oni najbliži, ispada da su najdalji kada je čovjek u potrebi. Ne možete ni
računati na tako stalnu i redovitu pomoć danas od rodbine. Ne znam zašto je to tako. Mislim
da je puno zločestoće danas i neodgoja. Mlade ljude ne odgaja se da brinu o starijima. Sjećam
se dok sam ja bila mlada, sve sam stigla, i školovati se uz posao, kod kuće raditi, kći sam vodila
u školu i brinula se za nju, a još sam i za starije brinula. Eto, došlo je takvo vrijeme da ja više za
druge ne mogu ništa napraviti. Ipak, ima ljudi koji primjećuju druge i tako su primijetili mene
i moje potrebe. Zato im svima hvala.
Ivana Hojanić
DEVETNICA U POVODU SVJETSKOG
DANA BOLESNIKA
Svake godine uoči blagdana Gospe Lurdske naša Udruga obavlja devetnicu. Devet dana
posjećujemo bolesnike u bolnicama i domovima umirovljenika. Ove godine bili smo u
Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, u Domu za starije i nemoćne osobe Centar u Crnatkovoj i
Domu za starije i nemoćne osobe Trešnjevka, Podružnica u Drenovačkoj. Naše posjete u
devetnici uveličamo prvi i zadnji dan Svetom misom koju slavimo zajedno s bolesnicima.
Rado idem svake godine na devetnicu i jako sam žalosna ako me nešto spriječi. Ove
godine Svevišnji je uslišao moje molitve da uspijem obaviti devetnicu od prvog do
zadnjeg dana. Svaki dan je novo iskustvo i nov doživljaj. Teško je gledati u uplakane
oči, tužan i prazan pogled te nemoć, strah i bol u njihovim srcima. Ipak na kraju svakog
druženja sam radosna i ispunjena zadovoljstvom što sam bila dio njihovih patnji i unijela
bar tračak radosti u njihov život. Kao što rekoh, svaki dan doživim nešto novo što mi
ostane u sjećanju. Ove godine taj zanimljiv trenutak dogodio se u Vrapču na muškom
23
KAP DOBROTE
Uskrs 2015.
odjelu. Pateru Cveku prišao je jedan bolesnik i tražio ga 20 kuna. Pater mu je odmah iz
novčanika izvadio traženu novčanicu. To je vidio bolesnik koji je bio u neposrednoj blizini
te je prišao pateru i prozborio: “Neka ti ne zna desnica što radi ljevica.” Taj njegov mudri
nastup me toliko oduševio da sam se odmah latila novčanika i nagradila njegovu mudrost.
Tako je i ova devetnica uz Božju milost i blagoslov protekla na radost volontera i još veću
radost onih koje smo pohodili.
Od srca se zahvaljujem pateru Cveku, volonterima, bračnom paru Ruži i Edi, gospodinu
Darku, osoblju ustanova koje su nas primile, a posebna hvala župi Presvetog Srca Isusova
u Vrapču te župniku Milanu Lojiću i časnoj sestri Koraljki.
Ana Kekez
Zagreb, veljača 2015.
DR. IVAN MERTZ
Sav draž Merčeve ličnosti nije bio u njegovim nacionalnim nazorima; najmanje u
originalnostima njegovih pogleda. Mertz je velikan duše, profinjene dubokim religioznim
životom; njegova je veličina u odgoju srca, u dubokom asketskom životu što ga je provodio
u današnje vrijeme, kad se rijetki odriču naslade, ugodnosti, prijatnosti i zadovoljstva.
Trajnim duhovnim vježbanjem, askezom, trapljnjem, on je postigao visok stupanj
duhovnosti. Trebalo je samo par puta doći s njim u doticaj da se opazi što mogu učiniti
milost, molitva, odricanje. Nikad nestrpljiv, nikad nagao, uvijek ljubazan, neprestano u
radu, neumoran, priprost, on je nosio sve one velike i lijepe odlike koje rese Kristova
viteza, Kristova gentlemena.
Mate Ujević
Uskrs 2015.
KAP DOBROTE
pjesme i književne kritike. Svoje radove objavljivao je u Luči, Jadranu, Jutarnjem listu,
Hrvatskoj straži, Mladosti i Književnom tjedniku.
Ranih tridestih godina Matu Ujevića počinje zaokupljati ideja za pokretanjem Hrvatske
enciklopedije za koju smatra da je bitna za ostvarenje kulturnog identiteta hrvatskog naroda.
O tome postoji sljedeća bilješka: “Ja sam dugo vremena, još negdje 1931., razmišljao kako bi
došao do Hrvatske enciklopedije, koja bi s jedne strane dala hrvatskom čitaču najpotrebnije
informacije o svim problemima koji zauzimaju suvremenog čovjeka, a s druge strane
donijela u riječi i slici, sve ono što može prikazati hrvatskoga čovjeka, hrvatsku zemlju i
hrvatski narod u prošlosti i sadašnjosti.” Mate Ujević: „... mi pokrećemo ovo djelo, da bude
širitelj i branič hrvatske kulture...“ Zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac 1. veljače
1940 godine, između ostalog, napisao je i ovo: “… Činjenica da se ovo djelo pokreće u
doba najteže krize u povijesti svijeta, znak je životne sposobnosti hrvatskog naroda i njegove
težnje za napretkom. Ja se ovom djelu od srca radujem i želim mu najbolji uspjeh. A to će
biti onda, ako bude zastupalo istinu. Istina naime spašava čovjeka, jer je Bog istina.
Godine 1941. imenovan je ravnateljem Hrvatskog izdavalačkoga bibliografskoga zavoda,
gdje je radio do svibnja 1945. na poznatoj Hrvatskoj enciklopediji, čijih je 5 svezaka izašlo
do 1945. godine. Godine 1950. pozvan je u Leksikografski zavod za zamjenika direktora
Miroslava Krleže, gdje je radio do mirovine 1965. godine. Umro je u Zagrebu 7. siječnja
1967. godine.
Bio je oženjen s profesoricom Marijom Juras, s kojom je imao sedmero djece. Posmrtno
je proglašen pravednikom među narodima u Memorijalnom muzeju Jad Vašem u Izraelu .
Odabrala: Kata Stojić
Izvor: http://www.croatianhistory.net/etf/ujevic.html
http://hr.wikipedia.org/wiki/Mate_Ujevi%C4%87story.net/etf/ujevic.html
Luč, 1928., br.8, 234-235
Odabrala: dr. Iva Ujević Birtić
MATE UJEVIĆ, istaknuti hrvatski enciklopedist,
leksikograf, bibliograf, književni kritičar i pisac.
Rođen je 13. srpnja 1901. u selu Krivodol kod
Imotskog. Osnovnu školu pohađao je u rodnom
mjestu, Klasičnu gimnaziju završio je Sinju i Splitu.
Studirao je komparativnu književnost, francuski jezik,
južnoslavenske književnosti, staroslavenski i povijest
u Zagrebu. Diplomirao je u Ljubljani, a u Zagrebu je
doktorirao disertacijom o pjesniku Jovanu Hraniloviću.
Vrlo mlad počeo je pisati putopise, feljtone, crtice,
24
...riječi koje liječe...
Otmjen čovjek ne može biti grub, ne može biti indiskretan, on poštuje stidljivost, on
je sramežljiv. Njegova muževnost je upravo u njegovoj sramežljivosti.
Bog je vrhunski otmjen. On je toliko stidljiv, skriven i diskretan, toliko fin i plemenit da
se čudesno pokazuje preko svakog kamenčića, svake travke i cvijeta, preko svakog ljudskog
organa i svakog čovjeka, preko zvijezde koja treperi u noći, preko mjeseca i sunca, preko
mijene proljeća i ljeta, preko čudesnog žuborenja vode i rasta čovjekovog života.
On je čudesno vidljiv, a opet nevidljiv...
Tomislav Ivančić, odlomak iz knjige “Otmjenost duše”.
25
KAP DOBROTE
Uskrs 2015.
Uskrs 2015.
KAP DOBROTE
KORIZMA - VRIJEME MILOSTI,
ZAJEDNIŠTVA I NADE
Ako na naša vrata dođe izgladnjeli čovjek, nemojmo mu samo dati novac i reći ‚zbogom’.
To je previše lako. Dajmo mu obrok. Novac je malen dio onoga što trebamo davati
kao milostinju. Vrijeme, energija, podrška, prijateljstvo i ljubav obično znače mnogo više.
Problemi ljudi u nevolji su jednako toliko njihovi koliko i naši. Milostinja podrazumijeva
i preuzimanje odgovornosti, zajedno iznaći rješenje. Budimo bliži, milostiviji i poticajniji.
Denis Božić
27.2.2015.
UVIJEK JE MALO …
Svake godine u vrijeme korizme posjećujemo domove za stare i psihički oboljele osobe.
Ponesemo i prigodne darove kao što su voće, keksi, sokovi i kava koju pater Cvek osobno
s užitkom dijeli korisnicima domova. Odmah po dolasku molimo križni put koji korisnici
pozorno prate i sudjeluju u molitvi zajedno s volonterima. Poslije molitve dolazi druženje
s korisnicima i ispijanje kave kojoj se najviše vesele.
Volonteri žele razgovarati sa svim korisnicima, a za to treba puno više vremena od
onoga koje je na raspolaganju. Dosta je
samozatajnih korisnika za koje treba puno
vremena da vam se otvore, i pitate se što
ih je dovelo do takvoga stanja i je li imao
dovoljno razumijevanja od svojih bližnjih i
sredine u kojoj je živio.
Kada odlazimo uvijek su pitanja: Kada
dolazite opet?
Uvijek je malo za one koji su željni
posjeta i bilo kakvih događanja u njihovom
okruženju. Uvijek je malo ljubavi i razgovora
što im damo za to vrijeme posjete. Uvijek
je malo onoga za čime čeznu osobe koje
su u domovima i bolnicama, a to je ljubav
njihovih bližnjih.
Marina Vlček
26
27
KAP DOBROTE
Uskrs 2015.
Korizmeni petak:
Socijalni križni put u Korizmi 2015.
Dom za starije i nemoćne osobe, Šestinski dol 53. Zagreb
Svaka postaja je poučna za sve nas i upućuje nas na razmišljanje. IV. Postaja nam svima
poručuje da ponizno prihvatimo Kristovu krivu osudu te da nikome ne sudimo.
II. postaja: Isus prima na se križ. Pomozi nam Spasitelju da i mi bez gunđanja primimo
svoje životne križeve.
Dom za starije i nemoćne osobe „Medveščak“, Iblerov trg 8.Zagreb
V. postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ. Ova je postaja poučna posebno
za nas volontere. Šimuna su prisilili drugi, mi smo dobrovoljci-volonteri. Dobrovoljno
pomažemo drugima. Isuse, potakni moje srce na dobra djela i ljubav. Daj mi milost
pomagati bližnjima kako bi strpljivo podnosili sve nedaće i bolesti.
Dom za starije i nemoćne osobe „Centar“, Crnatkova 14. Zagreb
VI. postaja: Veronika pruža Isusu rubac.
Isuse, vrati mojoj duši ljepotu i nevinost koju je dobila pri krštenju, a srce nek mi
bude poput Veronikina. U nj utisni svoj sveti lik da Te mogu u svakome bratu - čovjeku
prepoznati, u njemu Te tješiti, pomagati i s njime živjeti.
Presveto srce Isusovo, ja se pouzdajem u Tebe!
Povjeravam prošlost Tvojem milosrđu, sadašnjost Tvojoj ljubavi i budućnost Tvojoj
providnosti! Isuse, daj da uskrsnemo na bolji život.
Sretan Uskrs pateru Cveku, svim djelatnicima i volonterima „Kapi Dobrote“.
Mato Mandir
Korizmeni petak: Socijalni križni put
TREĆA POSTAJA: KOJI JE ZA NAS TRNJEM
OKRUNJEN
Evanđelist Matej ovako opisuje događaje: Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa
u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim
plaštom.
Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući
pred njim koljena, izrugivahu ga: Zdravo, kralju židovski! Onda pljujući po njemu, uzimahu
trsku i udarahu ga njome po glavi.
28
Uskrs 2015.
KAP DOBROTE
Gledam kako oštre bodlje trnove krune prodiru u čelo i potiljak Isusove glave i kako se
krv pravednikova slijeva niz izmučeno lice i natapa zemlju rastapajući tako grijehe svijeta
i pretvarajući ih u crvene ruže Božje ljubavi za čitav naš grješni rod.
Kruna je Tvoja, Isuse, sastavljena od strašnih bodlji, a te su bodlje zapravo naši grijesi. Oni
se različito zovu: psovka, požuda, ovisnost, ubojstvo i samoubojstvo, osuđivanje i oholost…
Svojim sam grijehom i ja postao vojnik zbog okupatora. Koliko sam samo bodlji upleo
u Tvoju krunu, Gospodine! Koliko li sam samo puta bio nezahvalan za sva dobra kojima
si me obdario! Koliko sam Ti samo uvreda nanio svojom ravnodušnošću zbog nemara
za Tvoja nadahnuća! Koliko sam Te puta zatajio ne prepoznajući Te u svome bližnjemu,
djetetu i starcu, svima potrebitima, siromašnima, bolesnima i zatočenima!
Kako još dugo mora teći krv iz Tvojih rana, Isuse, dok mi uvijek nanovo prinosimo
žrtve mrtvim idolima svijeta? Hranimo se jelima i pićima u kojima nema života dok je
dvorana Očeve gozbe, na koju nas pozivaš, poluprazna?
Evo, i ja, Gospodine, predugo mišljah da sam živ, a bijah mrtav. Tek na moje pokajničko
“DA“ Tebi Oče, izbrisao si moje grijehe, ubijelio moje haljine i dao mi dar svoga Svetoga
Duha da i ja, Tvoj sin, mogu svjedočiti svijetu o Tvojoj neizmjernoj dobroti i strpljivosti,
ali sa žalošću u srcu jer sam vrijeđao Tebe, toliko milosrdnoga i jedino pravoga Boga.
Smiluj nam se, Gospodine, smiluj nam se!
Milivoj Dominić
KRATKA PRIČA IZ MIRNOG DOMA
MIRKOVEC
Mnogo je različitih sudbina i priča koje se mogu čuti i zabilježiti od osoba smještenih
po raznim domovima za odrasle, bolesne, starije i mlađe, po cijeloj hrvatskoj domovini.
Donosim vam ovdje jednu kratku priču o gđi Štefici rodom iz okolice Krapine
smještena je u Dom Mirkovec. Prije 5 godina imala je moždani udar, a od tada su nastupile
zdravstvene i životne nedaće. Bila je nekoliko godina po mnogim bolničko-zdravstvenim
ustanovama na liječenju i rehabilitaciji te na oporavcima. Dok je bila zdrava, mnogo je
radila u poljoprivredi, kući, brinula o djeci i obitelji. Muž joj je podavna mlad umro, a ona
je ostala brinuti o djeci, dvojici sinova, Stjepanu i Ivanu, koji su sada odrasle osobe. Kaže
da joj stariji sin dolazi i posjećuje je u Domu kad god može, kako je ovamo stigla prije
pola godine. Mlađi sin joj slabo dolazi, veli, ali se nada da će se i on „podobriti“, pa joj
bar ponekad doći u posjet. Vrlo je lijepo i pohvalno govorila o Domu i smještaju, o vrlo
ljubaznom prijemu i djelatnicima Doma. Kaže da su vrlo ljubazni , uslužni i brižni o svim
štićenicima-korisnicima Doma, kojih je negdje 75-80 , kako se kad prirodnim zakonima
29
KAP DOBROTE
Uskrs 2015.
mijenja brojno stanje. Jedni odlaze u nebeski dom, drugi potom dođu, popunjavaju prazna
mjesta. Drago joj je bilo ići na svetu misu kad je bila zdrava. Pohvalila je i vozača Drageca
koji ih je vozio u Sveti Križ Začretje na svetu misu za Dan obitelji, spomenuvši da bi joj
bilo drago kada bi i češće mogla nazočiti svetoj misi. Kad bi bilo mogućnosti, dodao sam,
pa možda da i netko od svećenika ima vremena i prigode da u Domu održi povremeno
misu. Želje su jedno, život i stvarnost drugo. Voli Štefica puno čitati tako da se jako
razveselila kada sam otišao do naše Ane (koordinatorice) i od nje joj donio kalendar
i knjižicu s molitvama koje će, veli, rado čitati i kratiti vrijeme i dosadu (ponekad) u
Domu. Bila je vrlo otvorena i rado je govorila o svemu, o svom životu. Obećao sam joj da
ću bar pokušati napisati kratku priču o njoj koju sam ukratko čuo. Ne smijem zaboraviti
ni „srčeka„ koja je izradila i koja krase zid dnevnog boravka, a koja je izradila u povodu
Valentinova.
Pa sretan i blagoslovljen bio svaki dan u daljnjem životu gđi Štefici, kao i drugim
korisnicima i djelatnicima – osoblju Doma Mirkovec, ljubaznim i susretljivim zaposlenicima
koji se maksimalno trude olakšati dane života onima koje nije mazio i koje je sudbina
dovela u Dom. Neka im svima bude milostiv Krist Gospodin u sve dane njihova života,
kako gđi Štefici, toj nježnoj, sretnoj, dragoj i dobroj „duši od žene„, te ostalim korisnicima
i zaposlenicima Doma Mirkovec.
Josip L. Grmača
19.3.2015.
PREDSTAVLJANJE NAŠIH BOGOSLOVA –
volontera
Marko Domiter
Zovem se Marko Domiter, dolazim iz župe Majke Božje Snježne, Trnovec. Bogoslov
sam Varaždinske biskupije. Prije dolaska u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište
u Zagrebu završio sam osnovnu školu u Trnovcu i Prvu gimnaziju u Varaždinu. Od
djetinjstva pokazivao sam želju i interes za svećeništvom. Zbog mnogih poruga, ta se
želja u meni jako ‘pritajila’. U vrijeme osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja
sudjelovao sam u životu župne zajednice, ministrirao, čitao, pjevao u zboru i svirao.
Tijekom srednjoškolskog obrazovanja u meni se ponovo probudila želja da budem
svećenik, da služim Bogu i ljudima. Svoj sam poziv shvatio kao zahvalu Kristu za svu
Njegovu ljubav. U toj su me odluci podržali obitelj, župnik, vjeroučiteljica, prijatelji i
kolege. Ulaskom u bogosloviju u rujnu prošle godine prepoznao sam veliko bogatstvo
mogućnosti za duhovnu, intelektualnu i općeljudsku izgradnju. Nadam se da ću se u
suživotu s braćom bogoslovima što potpunije otvoriti Bogu i njegovoj promisli te postati
svećenikom kakvoga me On želi.
30
Uskrs 2015.
KAP DOBROTE
Kristijan Matković
Moje ime je Kristijan Matković, dolazim iz mjesta Sladojevci kraj Slatine, župa Sv.
Barbare. Srednju školu završio sam u Grubišnom Polju, gdje sam i odrastao. Vec od
dječaštva roditelji su me učili o važnosti vjere u Boga i redovito me vodili u crkvu pa se
u takvim uvjetima i rodio moj poziv za svećeništvo. O tome sam razgovarao sa svojim
župnikom, koji me uputio na razgovor s biskupom. Biskup je pozitivno odgovorio na
moju molbu i tako sam postao kandidatom za svećeničko zvanje Požeške biskupije.
Marijan Vukoja
Moje ime je Marijan Vukoja. Imam 26 godina. Dolazim iz Požeške biskupije, župe
svetog Martina, Brestovac. Po zanimanju sam građevinski tehničar, završio sam dvije
godine Fakulteta tehnologije i menađmenta, ali nisam radio u struci. Svoj poziv bih
objasnio kao vrstu preobraćenja, kao želju da promijenim samoga sebe nakon godina
neuredna i nepouzdana života. Nakon jedne životne ispovijedi i dosta razmišljanja skupio
sam hrabrost i odlučio ući u bogosloviju i krenuti putem svećeništva.
Domagoj Tujmer
Zovem se Domagoj Tujmer, dolazim iz Župe Bl. Alojzije Stepinac, Trnjanska – Savica,
Zagreb. Pohađao sam Srednju tehničku školu „Faust Vrančić“ u smjeru mehatronika
koju sam uspješno i završio 2011. godine. Dolazim iz obitelji koja nije tradicionalno
katolička. Već od osnovne škole volio sam vjeronauk i uvijek sam crtao Isusa. Većinu
svog tinejdžerskog, pa i kasnijeg, zrelijeg mladenačkog života, živio sam po svjetovnim
pravilima koja nisu vodila nikamo. Tražeći smisao života na krivim mjestima, uz mnoge
padove, došao sam do samog dna. U početku nisam prepoznavao znakove koje mi je
Gospodin slao. No, tada je Bog počeo ulaziti u moj život, doveo me do velikog obraćenja
i prosvjetljenja, usudio bih se reći. Nešto slično dogodilo se i sv. Pavlu kada je pao s
konja. Poslije burnog obraćenja uslijedile su svakodnevne mise, ispovijedi, razgovori sa
svećenicima, te mise mladih petkom u Bazilici Srca Isusova, molitvena zajednica mladih
Sv. Obitelji. Poziv sam osjetio u Župi kada sam htio raditi sve što radi moj župnik, to je
bilo čudo, i tako je to krenulo. Vrhunac poziva osjetio sam na blagdan Duhova te sam
odlučio slijediti Krista. Evo me u bogosloviji,
Bogu hvala i slava!
Andrija Kopjar
Ime mi je Andrija Kopjar, rođen sam u Varaždinu 10.4.1994. Odrastao sam u
Remetincu, u župi Kraljice Svete Krunice. Završio sam srednju Graditeljsku, prirodoslovnu
i rudarsku školu, smjer arhitektonski tehničar. Razmišljanja o svećeničkom pozivu sežu
već od predškolske dobi te se nastavljaju kroz cijelu osnovnu školu. Cijelo to vrijeme
sam bio redovito prisutan u crkvi kao ministrant. Odlučnost je oslabila pred kraj osnovne
31
KAP DOBROTE
Uskrs 2015.
škole te sam odabrao drugu struku i promijenio odluku. Kroz srednju školu se želja
ponovo počela javljati, a potporu, sigurnost i pravilno usmjeravanje nalazio sam kod
profesora vjeronauka. Nakon završetka srednje škole upisao sam Katolički bogoslovni
fakultet i započeo svoju svećeničku formaciju u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu
u Zagrebu. Promatrajući svoj dosadašnji život, čini mi se da je to niz godina u kojima ja
bježim od Isusa, ali on ne odustaje od mene, već mi neumorno dolazi u susret kroz ljude
u mom životu i traži moj konačan, iskren i siguran odaziv na poziv koji mi je uputio
SJEĆANJE NA NAŠE DRAGE KOJI NISU
MEĐU NAMA:
Ljuba Križan
Uskrs 2015.
KAP DOBROTE
VIJESTI
Humanitarna akcija „I MI ŽELIMO BITI U TOPLOME“
kojom smo prikupljali novčana sredstva za kupnju drva,
peći i ogrjevnih predmeta završila je krajem veljače 2015.
godine. Trajala je tri mjeseca i po izvještaju Ivana Turkovića
iz Katoličke udruge Kap dobrote prikupljeno je:
• Humanitarni telefon - u prosincu 2014. godine prihod od
poziva bio je ukupno 931,69 kn, a u siječnju 2015. prihod je
bio 1.137,03 kn. Veljača još nije obrađena.
• Tijekom prosinca bili su uplaćivani iznosi i od građana koji
inače nisu naši donatori. Tu je prikupljeno i potrošeno 5530 kn;
kupljene su 2 peći, bojler, grijalica, uređaj za isušivanje vlage, 2
električna kuhala (rešo) i jedan kuhinjski element.
Zbogom Ljubo!
Ujutro 30. prosinca došla sam kao i svaki radni dan na
posao i prihvatila se radnih obveza. Oko 9 sati nazvala
me Gordana i rekla mi da je volonterka Ljuba Križan
preminula. Ta vijest me jako rastužila i vratila dvije
godine u prošlost kada sam Ljubu upoznala. Došla je
u ured “Kapi dobrote” i rekla mi da želi biti volonter
i pomagati u svemu ljudima u potrebi. Iz nje je zračila
ljubav i dobrota. Nije bila od velikih riječi. U njezinim
očima vidjela sam radost, a na usnama smiješak. Skromna i pobožna Ljuba uvijek je bila
spremna pomoći bližnjima. Pomagala je svojoj djeci i unucima. Bila je aktivna i u svojoj
župi, u Franjevačkom svjetovnom redu.
U “Kapi dobrote” je prihvaćala svaki zadatak. Išla je u posjete korisnicima, slagala
mjesečne pakete hrane za korisnike i išla u akcije čišćenja u kuće korisnika. Kada zbog
obveza u Franjevačkom redu ili župi nije mogla sudjelovati u nekoj akciji u “Kapi”, bilo joj
je jako žao. S tugom se ispričavala.
Oproštaj od Ljube bio je veličanstven. Našu Ljubu ispratili smo na vječni počinak na
Silvestrovo. Došlo je puno ljudi odati počast tako dobroj i dragoj osobi. Taj dan je bilo jako
hladno, promrzla sam do kosti, ali u svojoj duši osjećala sam samo toplinu i mir. Tugu je
zamijenila radost. Našu dragu Ljubu ispratili smo na mjesto za kojim svi težimo.
• Gdji Ireni Vlahović dugogodišnjoj korisnici Katoličke udruge
Kap dobrote u veljači 2015. godine sanirali smo krovište.
Zahvaljujući tvrtki „Prosperitas Gradnja“ i tehničkom timu
udruge „Kap dobrote“ uspjeli smo zamijeniti cijelo krovište,
crijep, oštećenu drvenu građu i lim.
Vrijedilo je vidjeti Ireninu sreću i osmijeh.
Ana Kekez
32
33
KAP DOBROTE
Uskrs 2015.
KAP DOBROTE
Uskrs 2015.
IZ ŽIVOTA UDRUGE
• Svaki mjesec šaljemo pisma s duhovnim nagovorom patera Antuna Cveka za sve korisnike
koje posjećujemo u domovima za starije i nemoćne
• Svake prve srijede u mjesecu volonteri posjećuju korisnike Doma za starije i nemoćne u
Crnatkovoj, a svaku drugu srijedu u mjesecu zajedno s p. Cvekom posjećujemo i korisnike
Doma za starije i nemoćne u Drenovačkoj ulici.
• Posjećivali smo naše potrebite koji su smješteni u domove i udomiteljske obitelji izvan
Zagreba.
• Jednom mjesečno, a to je srijeda, u prostorijama Udruge dijelimo pakete živežnih namirnica
i higijenskih potrepština.
• Svake treće srijede u mjesecu na Radio Mariji od 17 - 18 sati je tematska emisija Kapi
dobrote, urednika Tomislava Fištreka, u kojoj sudjeluju pater Cvek i volonteri
• U siječnju 2015. godine preminuo je pater Bosančić i volonterka Ljuba Križan. Volonteri
Kapi dobrote sudjelovali su na posljednjem ispraćaju.
• Krajem veljače 2015. godine završena je humanitarna akcija „I mi želimo biti u toplome“ u
suradnji s grupom Adastra i vođom grupe Jeronimom Marićem. Akcija je pokrenuta u svrhu
prikupljanja novčanih sredstava za kupnju drva, peći, hrane i drugih potrepština za potrebite.
• U vrijeme Korizme, svaki petak je organiziran socijalni križni put u domovima za psihički
bolesne osobe. Korisnicima su uručeni i prigodni darovi koje pater Cvek osobno donese i
dijeli s volonterima. Svakim našim dolaskom uveseljavamo korisnike. Volonteri se na poseban
način vežu za korisnike družeći se s njima te upućujući im ugodne riječi podrške.
8. siječnja 2015.g. - zaposlenici i volonteri Kapi dobrote predstavljali su rad Udruge u
emisije Nove TV „ Provjereno“
8. siječnja 2015.g. - volonter Vinko Franković nazočio je sastanku Upravnog odbora
„Humanitarne Mreže – bilo naroda“
27. siječnja 2015.g. - volonter Vinko Franković nazočio je sastanku EU Humanitarne
Mreže „Borba protiv siromaštva“
2. veljače 2015.g. - započela je Devetnica u povodu Svjetskog dana bolesnika, koja se
sastoji od posjete bolnicama psihičkih oboljelih osoba i domova
Marina Vlček
34
Zahvale
Zahvaljujemo svim
pojedincima, pravnim
osobama, volonterima
i tajanstvenim
dobrotvorima, ljudima
dobre volje koji su
pomogali i sudjelovali
na bilo koji način u radu
Katoličke udruge „Kap
dobrote“, u razdoblju od
siječnja do travnja 2015.
godine.
p. Antun Cvek
Mihovil Štrigir
Božena Legan
Zdenka Matoić
Željko Marijić
Andabak Matej
Vladimir Biščan
Bosiljka Čelant
Miroslav Fadiga
Dominika Fajdić
Zdenka Galjar
Mato Gašpar
Alojz Guberović
Ivana Josipović
Marija Jurčević
Tomislav Kelemen
Marin Knezović
Marica Lihter
Zdenka Maretić
Anamarija Mesić
Mirjana Meštrov
Bara Miković
Biserka Pavić
Nikolina Radonić
Jozo Rotim
Nikolina Štorga
Rozalija Šuk
Slavica Vukičević
Ankica Zlopaša
Ivan Žegrec
Nevenka Žilbert
Antonija
Andrea Ćakić
Željkica Lozo
Ivan Alerić
Iva Birtić Ujević
s. Samuela Premužić
Mirjana Mazalin
dr. sc. Tihomira Mršić
Ljekarne Diankonija
Ministarstvo socijalne politike i
mladih
II.gimnazija
Javni bilježnički ured Ilinka Lisonek
Hrvatski zavod za zapošljavanje
Hrvatsko književno društvo sv.
Jeronima
Quintilles
Darkwaudaxe
Ramnes d.o.o
Iskon Zagreb
Župa sv.Nikole, Gornja Bistra
Grad Zagreb
– Ured za pokrete i udruge
Grad Zagreb
– Ured gradonačelnika
Radio Marija
Ansambl udruge slijepih, Zagreb
Zaklada biskup Josip Lang
Živa voda d.o.o.
Papić Gradnja doo
TRCZ Automobili d.o.o.
Trilix doo
Sestre Franjevke misionarke
City Centar
Hrvatska radiotelevizija- HRT
Nova TV
Grupa Adastra i Jeronim Marić
Humanitarna udruga FB –
Humanitarci Zagreb
Velpapir Zagreb
Grafokor
35
KAP DOBROTE
Uskrs 2015.
Sadržaj
SLAP, Dobriša Cesarić .............................................................................................................................................................................................................................................................................................. 4
RIJEČ DUHOVNIKA: Mir vama, pater Cvek.................................................................................................................................................................................... 5
PAPINA KATEHEZA O STARIJIM OSOBAMA, Kata Stojić/ Izvor: Bitno.net ............................. 6
PROVJETRAVANJE ŽIVOTA, Željkica Lozo....................................................................................................................................................................................... 8
ORAH, Krešimir Golub........................................................................................................................................................................................................................................................................................... 9
VJEČNA DJECA, Andrea Ćakić ....................................................................................................................................................................................................................................... 10
TVOJA SJENA, J. L. Grmača ....................................................................................................................................................................................................................................................... 11
TAMO GDJE STANUJE LJUBAV, Kata Stojić.......................................................................................................................................................................... 12
OVAKO SAMO MOŽE VOLJETI NAŠA MIRA, Ivana Hojanić .................................................................................... 13
LJUBITE SVOJE STARE RODITELJE, Odabrala: Ruža Filipović .................................................................................. 15
Sestra, Ivan Alerić ............................................................................................................................................................................................................................................................................................... 16
GLADAN SAM, Vinko Franković .................................................................................................................................................................................................................................... 17
KAP DOBROTE
Uskrs 2015.
Korizmeni petak:
Socijalni križni put u Korizmi 2015., Mato Mandir ..................................................................................................................... 28
TREĆA POSTAJA: Koji je za nas trnjem okrunjen, Milivoj Dominić .................................... 28
KRATKA PRIČA IZ MIRNOG DOMA MIRKOVEC, Josip L. Grmača.................................................... 29
PREDSTAVLJANJE NAŠIH BOGOSLOVA – volontera:
Marko Domiter........................................................................................................................................................................................................................................................................................... 30
Kristijan Matković.............................................................................................................................................................................................................................................................................. 31
Marijan Vukoja............................................................................................................................................................................................................................................................................................ 31
Domagoj Tujmer.................................................................................................................................................................................................................................................................................... 31
Andrija Kopjar............................................................................................................................................................................................................................................................................................. 31
SJEĆANJE NA NAŠE DRAGE KOJI NISU MEĐU NAMA:
Ljuba Križan, Ana Kekez................................................................................................................................................................................................................................................ 32
VIJESTI, Kata Stojić
.............................................................................................................................................................................................................................................................................................
33
IZ ŽIVOTA UDRUGE, Marina Vlček ............................................................................................................................................................................................................ 34
ZAHVALE ........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ 35
ISUSE, SAMO DUŠE MI DAJ, SVE OSTALO MI UZMI, Vlasta Štrljić................................................... 18
MOJE PRIJATELJSTVO S ANNY KULYK, Iva Birtić-Ujević ................................................................................................... 21
Intervju: Dragica Pervan, Ivana Hojanić ..................................................................................................................................................................................... 21
DEVETNICA U POVODU SVJETSKOG DANA BOLESNIKA, Ana Kekez ....................... 23
DR. IVAN MERTZ, Mate Ujević, Odabrala: dr. Iva Ujević Birtić............................................................................................. 24
MATE UJEVIĆ, Odabrala: Kata Stojić............................................................................................................................................................................................................... 24
riječi koje liječe, Tomislav Ivančić, odlomak iz knjige “Otmjenost duše”...................................... 25
KORIZMA - VRIJEME MILOSTI, ZAJEDNIŠTVA I NADE, Denis Božić........................................... 26
UVIJEK JE MALO…., Marina Vlček..................................................................................................................................................................................................................... 26
36
37
KAP DOBROTE
Uskrs 2015.
Tisak i grafička priprema:
Grafokor d.o.o., J. Mokrovića 6, 10090 Zagreb
www.grafokor.hr
Naklada: 300 primjeraka
ISSN: 1332.182X
Osnivač i izdavač:
Katolička udruga ”Kap dobrote”,
IV Stara Peščenica 3, 10 000 Zagreb
tel./fax: 01 231 78 02
e-mail: kap-dobrote.htnet.hr
www.kap-dobrote.htnet.hr
IBAN:
HR06 2340 0091 1000 26681 kod Privredne banke Zagreb
Devizni račun:
703000-180088 kod Privredne banke Zagreb
SWIFT:
PBZGHR2X
Ovaj broj uskršnjeg biltena Kapi dobrote u cijelosti je tiskan pod
pokroviteljstvom tvrtke:
Uredništvo glasila”Kap dobrote” zadržava pravo kraćenja tekstova, kao i
neobjavljivanja istih.
SVRATI
K meni možeš svratiti kad dođeš,
Ja sam ti u onoj mahovinastoj aleji.
Ili ako hoćeš,
Kad zbog sebe budeš išla,
U čistilište.
Za tebe sam u kući.
Kucati ne moraš.
Stoga svrati
Jer sam te
Volio
Ivan Alerić
KAP DOBROTE
40
Uskrs 2015.
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
1
File Size
1 399 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content