CROMIN 2 0 1 1. KVIZ Z N A NJ A „Pustite dječ icu neka dolaze k meni: ne priječ ite im, jer takvih je kraljevstvo Bož ije!“ ( Isus ) U ožujku 2011. Priredio: Fra Mićo Pinjuh I. SVECI NAŠI NEBESKI PRIJATELJI SVETI JERONIM 1. Tko je bio sv. Jeronim ? Odgovor: Sv. Jeronim je bio svećenik, crkveni naučitelj, teolog, filozof i vrstan jezikoslovac. 2. Gdje je i kada rođen sv. Jeronim? Odgovor: Sv. Jeronim je rođen 347. godine u Stridonu. No gdje se Stridon točno nalazio, znanstvenici i povjesničari do danas nisu jedinstveni. Jedni misle da se radi o tvrđavi Strzanj iznad Šuice kod Tomislavgrada, drugi Stridon smještaju negdje u bugojanski kraj, dok treći opet misle da se Stridon nalazio negdje na granici između Panonije i Dalmacije. 3. Koje narodnosti je bio sv. Jeronim? Odgovor: Iako je sv. Jeronim rođen u kraju gdje već stoljećima žive Hrvati, on nije bio Hrvat. Bio je najvjerojatnije Rimljanin ili Ilir. Hrvati su, naime, doselili na prostore na kojima danas žive tek kojih 200 godina nakon Jeronimove smrti. No činjenica je da je sv. Jeronim bio naš zemljak. Zato ga Hrvati veoma štuju i njemu u čast podižu brojne crkve i kapelice. 4. Kako je glasila Jeronimova čuvena uzrečica zbog koje su neki povjesničari bili spremni Stridon smjestiti negdje u Dalmaciju? Odgovor: Sv. Jeronim je, prema svjedočenju njegovih suvremenika, često znao uskliknuti: ‚Parce mihi, Domine, quia Dalmata sum!‘ ( Oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac! ). 5. Kakav je bio sv. Jeronim u mladosti? Odgovor: Jeronimovi učitelji i suvremenici o njemu su zapisali da je bio veoma darovit mladić, pomalo divlje i neobuzdane naravi. Posjedovao je živahnu inteligenciju i dobro pamćenje, te iznimno osjetljiv, strastven, nepovjerljiv i pomalo ljubomoran značaj. Bio je, dakle, veoma sposoban mladić prilično teške naravi. 6. Što znaš reći o Jeronimovu krštenju? Odgovor: Iz povijesnih izvora znamo da je Jeronim rođen u kršćanskoj obitelji. No on sam je kršćanstvo prihvatio tek tijekom studija govorništva u Rimu i krstio se 366. godine. 7. Zašto je mladi Jeronim iz rodnoga zavičaja otputovao u Rim? Odgovor: Mladi Jeronim je otputovao u Rim kako bi uz velike učitelje usavršio govorništvo. Pohađao je školu u to doba uglednoga gramatičara i jezikoslovca Donata, koji ga je uveo u temeljito poznavanje latinskih klasika i latinskoga jezika. 8. Kamo je Jeronim otišao nakon studijskoga boravka u Rimu? Odgovor: Jeronima nije osobito privlačio život u velegradu, pa je uskoro otišao u palestinsku pustinju, gdje je kao pustinjak marljivo učio hebrejski jezik i usavršavao grčki. Nakon pustinjačkog života odlazi u Antiohiju u Siriji, gdje ga je biskup Paulin 378. zaredio za svećenika. 5 9. Koji je Papa i kada imenovao sv. Jeronima svojim osobnim tajnikom i koju mu je posebnu dužnost povjerio nakon imenovanja? Odgovor: Bio je to papa Damaz. On je 382. godine pozvao Jeronima u Rim i imenovao ga svojim osobnim tajnikom. Povjerio mu je veoma odgovoran zadatak prijevoda evanđelja s grčkoga na latinski jezik. Takav jedan prijevod bio je prijeko potreban, jer je sve manje kršćana na Zapadu razumijevalo i govorilo grčkim jezikom, koji je do tada bio službeni jezik u Crkvi i na kojemu su bile napisane sve novozavjetne knjige. Ni Stari zavjet se više nije čitao i proučavao na izvornom hebrejskom jeziku, nego na grčkom prijevodu poznatom pod nazivom ‚Septuaginta‘. Iako je tada već postojalo nekoliko latinskih prijevoda Novoga zavjeta, većina njih, zbog svoje nestručnosti, nisu bili prikladni za uporabu u Crkvi. Jeronim se stoga rado odazvao Papinoj želji i svim se srcem dao na posao. Uskoro je preveo evanđelja na latinski jezik. No nije ostao na tome. Odmah se, uz Papino odobrenje i blagoslov, svim silama bacio na prijevod starozavjetnih tekstova i to ne s grčkoga prijevoda ‚Septuaginte‘, nego izravno s hebrejskih izvornika (originala). 10. Kako su vjernici i crkveni uglednici prihvatili Jeronimove nove prijevode Biblije i u čemu je bila bit povremenih prijepora? Odgovor: Iako su mnogi bili oduševljeni njegovim novim prijevodima, nije manjkalo ni onih koji su ih žestoko napadali. Jedan od najžešćih kritičara novih Jeronimovih prijevoda bio je njegov učeni suvremenik sv. Augustin. Jeronimu su posebice zamjerali što je starozavjetne prijevode činio s izvornoga hebrejskoga jezika, a ne iz ‚Septuaginte‘ koja je ( iako samo prijevod! ), smatrana nadahnutom knjigom. No bit sukoba svodila se na činjenicu da su dotadašnji prevoditelji, vjerujući da su u Bibliji svaka riječ i svaki zarez nadahnuti, na latinski prevodili riječ za riječ. Jeronim je, kao vrstan poznavatelj ‚biblijskih jezika‘, ubrzo uvidio da su takvi prijevodi manjkavi, jer ne uzimaju u obzir duh pojedinoga jezika. On je, za razliku od svih njih, počeo prevoditi ne riječ za riječ, nego smisao za smisao. Prošlo je dugo vremena, dok Jeronimov stav i način prevođenja nije prihvaćen u čitavoj Crkvi. 11. Pod kojim imenom je poznat Jeronimov prijevod Biblije? Odgovor: Jeronimov prijevod Biblije na latinski jezik, na kojemu je radio oko 20 godina, poznat je pod imenom ‚Vulgata‘, što znači opća, opće poznata, u općoj uporabi. 12. Što se dogodilo s Jeronimom nakon smrti pape Damaza? Odgovor: Nakon smrti Jeronimova velikog prijatelja i zaštitnika pape Damaza 384. Jeronim je bio jedan od najozbiljnijih kandidata za papinsko prijestolje. No kada je izabran njegov veliki protivnik Siricije, Jeronim napušta Rim i odlazi najprije u Antiohiju, gdje je još više produbio svoje biblijske spoznaje i usavršio hebrejski jezik , a potom u Aleksnadriju. Konačno se smirio u Betlehemu i nastanio u jednoj špilji, za koju je vjerovao da se upravo u njoj Isus rodio. 13. Čime se sve bavio sv. Jeronim u Svetoj Zemlji? Odgovor: Jeronim je u Svetoj Zemlji proveo posljednje 34 godine svoga života. Bavio se prvenstveno znanstvenim biblijskim radom. Bio je duhovni vođa u dva ženska i jednom muškom samostanu. U Jeruzalemu je osnovao govorničku školu za djecu i brinuo se za brojne izbjeglice, koji su pobjegli u Svetu zemlju nakon provale Vandala u Rim 410. godine. 14. Kada i gdje je umro sv. Jeronim? Odgovor: Sv. Jeronim je umro u Betlehemu 30. rujna 420. godine! Crkva upravo toga dana slavi njegov spomen. 6 SVETI VALENTIN 15. Kada je i gdje rođen sv. Valentin? Odgovor: Sv. Valentin je rođen u 2. stoljeću ( oko 176. godine! ) u umbrijskom gradu Terni u Italiji. Bio je svećenik , a kasnije od 197. i biskup u svome gradu. 16. Ime Valentin latinskog je podrijetla. Što to ime znači na hrvatskom? Odgovor: Valentin na hrvatskom znači: jak, snažan, zdrav. Tako latinskom imenu Valentin i Valentina, odgovaraju hrvatska imena Zdravko i Zdravka. 17. Sveti Valentin je diljem svijeta veoma popularan svetac. Nebeski je zaštitnik zaljubljenih parova. Zašto? Odgovor: U vrijeme sv. Valentina kršćani su bili progonjeni i nisu smjeli javno ispovijedati i svjedočiti svoju vjeru. Morali su se kriti od poganskih Rimljana ako su željeli slaviti svetu misu i druge sakramente. Biskup Valentin je i u takvim okolnostima neustrašivo naviještao Radosnu vijest i dijelio sakramente. Njegovi životopisci svjedoče kako je s posebnom radošću slavio sakrament svete ženidbe sa zaljubljenim parovima. Mladencima je, prema toj predaji, redovito darivao cvijeće. Tako je sv. Valentin , na temelju tih zapisa i kršćanske predaje, s vremenom postao nebeskim zaštitnikom zaljubljenih. Uz tu predaju veže se i običaj darivanja cvijeća za Valentinovo. 18. Što se s biskupom Valentinom dogodilo 270. godine? Odgovor: Biskup Valentin je, prema predaji, te godine boravio u Rimu gdje je propovijedao i hrabrio tamošnje kršćane u vjeri. Za njegov boravak u Rimu doznao je rimski car Klaudije II. Dao ga je uhititi i od njega je tražio da se odrekne svoje kršćanske vjere. Hrabri biskup ne smao da nije pokleknuo, nego je odlučno pozvao cara da se obrati i prihvati kršćanstvo. Car ga je, zadivljen njegovom hrabrošću, oslobodio i dopustio mu da može ostati u Rimu i stanovati u domu jedne ugledne rimske obitelji. 19. Kada je i kako umro sv. Valentin? Odgovor: Biskup Valentin je ponovno došao u sukob s rimskom vlašću u vrijeme vladavine cara Aurelija. Vojnici su ga, prema carevoj naredbi, uhititli i vezana doveli pred gradske zidine. Grubo su ga mučili, a potom mu odsjekli glavu 14. veljače 273. godine. Kasnije je rimski car Julije I. u 4. stoljeću nad grobom sv. Valentina podigao zavjetnu baziliku. Tako se sv. Valentin među kršćanima počeo štovati već od 4. stoljeća. Spomendan sv. Valentina u Katoličkoj crkvi slavi se 14. veljače, a u Pravoslavnoj crkvi 30. srpnja. 20. Koji su običaji u Hrvatskoj i u svijetu vlastiti blagdanu sv. Valentina? Odgovor: Običaj biranje odabranice ( buduće supruge ) na Valentinovo najprije je zaživio u Engleskoj i Škotskoj. Tako je poznat običaj da mladići na Valentinovo ostavljaju ispisane ljubavne poruke na pragovima svojih izabranica. U Hrvatskoj se Valentinovo posebice organizirano slavi u sjeverozapadnim krajevima zemlje. 21. Kojih je sve skupina ljudi zaštitnik sv. Valentin i u kojim potrebama mu se vjernici obraćaju? Odgovor: Sv. Valentin je zaštitnik: mladeži, putnika, pčelara i zaljubljenih osoba. Njegovu zagovoru posebice se utječu oboljeli od epilepsije, te gubavci i ljudi s najrazličitijim psihičkim bolestima. 7 SVETA IVANA ARŠKA - DJEVICA ORLEANSKA 22. Tko je bila sv. Ivana Arška ( Jeanne d‘Arc )? Odgovor: Sv. Ivana Arška bila je jednostavna seoska djevojka, koja je sa 17 godina stala na čelo francuske vojske, te u nevjerojatnom pohodu oslobodila značajan dio svoje domovine od englaskih porobljivača. Ivana Orleanska francuska je nacionalna junakinja, mučenica i svetica Katoličke crkve. 23. Kada i gdje je rođena sv. Ivana Arška? Odgovor: Sv. Ivana Arška ili Djevica Orleanska rođena je 6. siječnja 1412. u imućnoj seoskoj obitelji u Domremiu ( Domremy ) u Lotharingiji. Njezini roditelji bili su Jakov od Arsa ( Jaques d‘Arc ) i Izabela ( Isabelle ) Romees. 24. Koji je događaj iz djetinjstva bitno usmjerio Ivanin kasniji život? Odgovor: Mlada Ivana je, prema sudskom protokolu, već kao 13-godišnja djevojčica imala prve vizije. U tim vizijama ukazivali su joj se sv. Margareta, arkanđel Mihael i sv. Katarina. Od njih je primila zapovijed da oslobodi Francusku od Engleza i dovede na prijestolje kralja Dauphina. Ukazanja su se ponavljala, tako da je Ivana napustila roditeljsku kuću na Božić 1428. 25. Kako je započeo Ivanin ratnički put? Odgovor: Dugo joj je trebalo da uvjeri odgovorne ljude svoga kraja u svoju posebnu životnu misiju. Prvi joj je povjerovao kapetan Robert Baudricourt zapovjednik tvrđave Vaucouleursa. Dao joj je oružanu pratnju i poslao je 1429. kralju u Chinon. Na odredište je stigla nakon punih 11 dana jahanja. Kralj ju je primio na razgovor dva dana nakon što je stigla u grad 25. veljače 1429. Uvjerila ga je, da je k njemu šalje sam Bog, kako bi spasila Francusku iz nevolja u kojima se nalazila i njemu omogućila krunjenje u reimskoj katedrali, gdje su krunjeni i drugi francuski kraljevi. Nitko ne zna kako je uvjerila strašljivoga kraljevića u svoje poslanje. Budući kralj ju je poslao u grad Poitiers, kako bi je učeni teolozi i crkveni velikodostojnici ispitali o njezinim vizijama i čistoći njezine vjere. Kada su crkveni ljudi, nakon puna tri tjedna provjera i ispitivanja, o Ivani i njezinim vizijama donijeli pozitivan sud, to je za nju značilo da je mogla početi s pripremama vojnih akcija protiv Engleza. 26. Koji francuski grad je Ivana Orleanska najprije oslobodila sa svojom vojskom? Odgovor: Ivani je trebalo nekoliko mjeseci kako bi pokrenula tromoga kralja i njegovu raspuštenu vojsku. I tek tada, nakon što je među kraljevu vojsku ponovno unijela borbeni žar i želju za oslobađanjem Francuske, pojahala je 30. svibnja 1429. na čelu francuske vojne sile prema gradu Orleansu. Taj grad i njegovu okolicu oslobodila je u dvije veličanstvene bitke i briljantne pobjede nad engleskom vojskom. 27. Što se ostvarilo od Ivaninih vizija da treba omogućiti kraljev dolazak i krunjenje u Reimsu? Odgovor: Nakon blistavih pobjeda kod Orleansa Ivana je sa svojom vojskom krenula prema Reimsu i ponovno porazila engleske trupe kod grada Pataya. Put do Reimsa bio je slobodan. Tako je kralj Dauphin ( kasnije Karlo VII. ), 17. srpnja 1429., kako je Ivana i prorekla, bio pomazan i okrunjen u reimskoj katedrali. Ivana je tijekom slavlja stajala uz oltar s pobjedničkim stijegom u rukama. Njezina popularnost u narodu bila je na vrhuncu. Ivanin otac je, u znak kraljeve zahvalnosti, dobio oprost od poreza. 28. Zašto se kralj Karlo VII. s vremenom okrenuo protiv Ivane? Odgovor: Ivanin preveliki utjecaj na kralja nije se dopadao dijelu njegovih savjetnika. Zato su neprestance potkopavali njezine ideje i posebice njezina nastojanja da nastavi rat s Englezima do potpunoga oslobođenja Francuske. Kralj joj je, nakon puno krivih odluka, konačno popustio u rujnu 1429. No nakon što prvi pokušaj oslobađanja Pariza nije uspio, kralj se, uz potporu svojih loših savjetnika, okrenuo protiv Ivane. Raspustio je dio trupa koje su joj bile vjerne i otkazao joj svaku drugu potporu. No Ivana je, unatoč tim nepovoljnim činjenicama, čim se oporavila od ranjavanja u bitci za Pariz, u proljeće 1430. nastavila borbu za oslobađanje svoje domovine. 8 29. Što se dogodilo s mladom junakinjom Ivanom Orleanskom nakon zarobljavanja kod Compiegne-a? Odgovor: Ivanu Orleansku zarobili su Burgundski vojnici 23. svibnja 1430. kod Compiegne-a. Nakon dva njezina neuspjela pokušaja bijega, prodali su je Englezima za 10.000 franaka. Ovi su je predali crkvenoj Inkviziciji u Rouen-u. 30. Kakvom smrću je završila sv. Djevica Orleanska? Odgovor: Ivana je najprije bila osuđena kao vještica i krivovjernica na doživotni zatvor, što je u praksi značilo da je trebala biti premještena u crkveni zatvor gdje bi izdržavala kaznu. No pristaše engleske kraljevske krune nisu bili zadovoljni tom osudom, jer su strahovali da će Ivanu njezini simpatizeri odmah osloboditi iz crkvenoga zatvora. Zato su tražili obnavljanje procesa i ustrajali su u tome dok je nisu, uz pomoć lažnih i potkupljivih svjedoka, proglasili ‚nepopravljivom‘ vješticom i osudili je na smrt spaljivanjem. Spaljena je na glavnom trgu u Rouen-u 30. svibnja 1431. godine. Njezin pepeo je prosut u rijeku Seinu, kako se ne bi znalo za njezine zemne ostatke i kako je njezini štovatelji ne bi mogli početi častiti. 31. Kako je francuska službena vlast ispravila stravičnu nepravdu učinjenu časnoj junakinji Djevici Orleanskoj? Odgovor: Ivanina hrabra majka pokrenula je proces njezine rehabilitacije pune 24 godine nakon njezine mučeničke smrti. Kralj Karlo VII. osobno je 7. studenoga 1455., u sasvim izmijenjenim političkim okolnostima, otvorio proces Ivanine rehabilitacije u katedrali Naše Gospe u Parizu ( Notre Dame de Paris ). Kralj je tim činom želio okonačti neprestane kritike koje je trpio u narodu zbog osude njihove omiljene junakinje i ujedno ojačati svoj politički položaj u zemlji. Sudski pravorijek izrečen je u lipnju 1456., prema kojemu je Ivana Arška proglašena potpuno nevinom. Konačno je bila rehabilitirana. Jedina manjkavost toga pravorijeka bila je što oni koji su bili krivi za njezinu mučeničku smrt, nisu odgovarali za svoja nedjela. 32. Kada je i kako Crkva ispravila nepravdu, koju su njezini članovi nanijeli sv. Ivani Orleanskoj? Odgovor: Ivanu Orleansku blaženom je proglasio papa Pio X. 18. travnja 1909., a svetom papa Bebedikt XV. 16. svibnja 1920. Crkva je na taj način priznala svoju pogrješku i ispravila nepravdu prema sv. Ivani Orleanskoj, nebeskoj zaštitnici Francuske, Rouen-a i Orleansa, odnosno radija i telegrafa. 9 SVETI ROK 33. Gdje je i kada rođen sv. Rok? Odgovor: Sv. Rok je rođen u Montpellieru 1295. godine. Riječ je o prekarsnom starom gradu u južnoj Francuskoj, koji se može podičiti s jednim od najstarijih europskih sveučilišta, iznimno lijepom katedralom, te brojnim i bogatim muzejima, galerijama i bibliotekama. 34. Što znaš reći o roditeljima i obitelji sv. Roka? Odgovor: Sv. Rok potječe iz ugledne grofovske obitelji. Njegovi pređi borili su se za oslobođenje Svete zemlje od pogana. Roditelji su Roka, prema najstarijim njegovim životopisima, izmolili od Boga nakon brojnih zavjeta. Dugo su, naime, bili bez poroda, pa su činili zavjete i molili Boga da im podari sina. Bog je uslišao njihovu molbu i podario im sina koji će kasnije postati veliki svetac. 35. Što je sv. Rok napravio nakon smrti svojih roditelja? Odgovor: Sv. Rok je veoma rano, kao 20-godišnji mladić, izgubio svoje roditelje. Nakon smrti svojih roditelja prodao je sav svoj imetak i novac razdijelio siromasima. Nakon toga se, kao siromašni hodočasnik, zaputio u Rim.Odlučio je putovati svijetom kao Kristov siromašni hodočasnik čineći ljudima dobro i pomažući im u njihovim nevoljama. 36. Koja je bila Rokova prva postaja na njegovu hodočasničkom pohodu Rimu? Odgovor: Njegova prva postaja na hodočasničkom pohodu Rimu bilo je mjesto Acquapendente (Akvapendente), gdje se zadržao određeno vrijeme pomažući u tamošnjoj ‚bolnici‘ oboljelima od kuge. U tom mjestu se, prema svjedočenju njegovih životopisaca, na njegov zagovor dogodilo nekoliko čudesnih ozdravljenja. 37. Koliko je sv. Rok proveo u Rimu? Odgovor: Sv. Rok je, nakon svoga boravka u Acquapendente, nastavio put u Rim preko Cesene (Ćesene). U Rimu se zadržao oko tri godine, a potom se preko Riminija, Novare i Piacenze, uputio natrag u svoju domovinu. U svim tim mjestima sačuvan je spomen na nj, kao na sveta čovjeka privržena njezi bolesnika i slabih ljudi. 38. Što se sa sv. Rokom dogodilo u talijanskome gradu Piacenzi? Odgovor: U Piacenzi se Rok, njegujući zaražene kugom, i sam razbolio od te opake bolesti. Građani su ga, prema onodobnom običaju i iz straha od širenja zaraze, zbog toga prognali iz svoga grada. Rok se sklonio u jednu pećinu u šumi iznad Piacenze i hranio se biljem uzdajući se u providnost Božju. Neki njegovi životopisci spominju da mu je, sve vrijeme dok je bolovao u šumi, jedan pas svaki dan donosio komad kruha kako bi preživio. To su neki umjetnici ovjekovječili slikajući psa pored sv. Roka. Bolesnog Roka u šumi je pronašao talijanski plemić Gottardo Pallastrelli. Sveti patnik je na njega ostavio tako snažan dojam, da ga je poveo sa sobom i njegovao ga dok ovaj nije ozdravio. 39. Kako je sv. Rok prihvaćen po povratku iz Rima u svoj rodni zavičaj? Odgovor: Nakon što je prizdravio, Rok se vratio u svoj zavičaj. Teška bolest ga je tako iscrpila i izobličila, da ga ljudi u zavičaju nisu mogli prepoznati. Vlasti su ga uhitile kao tobože sumnjiva tipa i špijuna, te su ga bacili u tamnicu. U tamnici je proveo punih 5 godina. Ponovno je obolio od kuge. Tek je svećeniku, koji mu je podijelio svete sakramente, povjerio tko je u stvari. Usnuo je u Gospodinu 16.08.1327. godine. 10 40. Što znaš reći o štovanju sv. Roka ? Odgovor: Štovanje sv. Roka najviše se uvriježilo oko Montpelliera, njegova rodnoga mjesta. Prvi pismeni podaci o tome potječu još iz 1420. godine. Štovanje se iz južne Francuske brzo proširilo na sjevernu Italiju i poglavito na Bresciu ( Brešu ) i Piacenzu ( Piaćencu ). Iz Italije se štovanje sv. Roka proširilo na Hrvatsku, a s vremenom i na čitavu Europu. Samo u Italiji njemu u čast izgrađeno je oko 3.000 ( tri tisuće ) crkava, kapelica i molitvenih prostora. Pobožnost i štovanje svetoga Roka posebice su promicali franjevački redovi. Papa Grgur XIII. uvrstio je ime sv. Roka u Rimski martirologij ( knjigu mučenika), što je kasnije potvrdio i papa Urban VIII. 41. Čega je sve zaštitnik sv. Rok i u kojim potrebama mu se vjernici obraćaju? Odgovor: Sv. Rok je ponajprije zaštitnik od kuge. Stočari mu se mole kada su im domaće životinje bolesne, vinogradari od njega mole zaštitu za svoje vinograde itd. Vjernici se sv. Roku također obraćaju u prirodnim katastrofama i raznim drugim životnim nedaćama. 42. Koje hrvatske svece poznaješ ? Odgovor: Sveci hrvatske krvi su: franjevci sv. Nikola Tavelić i sv. Leopold Mandić, te sv. Marko Križevčanin 43. Koliko blaženika do sada ima Crkva u Hrvata i kako se oni zovu? Odgovor: Crkva u Hrvata časti slijedeće blaženike: Kardinala Alojzija Stepinca, časnu sestru Mariju Petković, biskupa Josipa Langa, Petra Barbarića, Ivana Merza, posljednju bosansku kraljicu Katarinu Kosaču - Kotromanić, fra Antu Antića, fra Jakova Zadranina, Augustina Kažotića, Otona iz Pule, Graciju iz Kotora, te Ozanu Kotorsku. 11 II. MINISTRANTSKA SLUŽBA 44. Pojasni ukrartko što znači riječ ministrant? Odgovor: Riječ ministrant dolazi od latinske riječi „ministrare“, što znači služiti, posluživati. No u svakodnevnim razgovorima ta riječ prvenstveno označava osobu koja pomaže i poslužuje kod oltara. Ministranti su, dakle, vjernici, mladi ili odrasli kršćani, koji tijekom svete mise i drugih bogoslužnih obreda pomažu ( poslužuju ) svećeniku. 45. Tko je nebeski zaštitnik ministranata? Odgovor: Nebeski zaštitnik ministranata je sv. Tarzicije. Riječ je o mladom rimskom kršćaninu kojega su poganski dječaci pretukli na smrt pokušavajući mu oteti posudicu s posvećenim hostijama koje je nosio bolesnim kršćanima. Tarzicije je radije umro, nego dopustio da mu otmu posudicu s hostijama koju je sakrivao u svojim njedrima. 46. Tko su bili prvi ministranti u povijesti Katoličke Crkve? Odgovor: Prvi ministranti u povijesti Crkve bili su apostoli sv. Patar i sv. Ivan. Njih je Isus poslao u selo da pripreme prostoriju u kojoj je kanio s učenicma blagovati Posljednju večeru. 47. Je li istina da kod oltara smiju posluživati samo dječaci? Odgovor: To, dakako, nije istina. Istina je, naprotiv, da ministrantska služba u Crkvi nije vezana ni za dob ni za spol. A to znači da i djevojčice ( žene ) mogu posluživati kod oltara potpuno ravnopravno s dječacima ( muškarcima ). 48. Kako se odgojen ministrant ponaša u crkvi i za vrijeme obreda? Odgovor: Odgojen ministrant u crkvu uvijek dolazi čist, uredan i pristojno odjeven. U crkvi treba biti, ako je ikako moguće, najmanje 15 minuta prije početka svete mise, odnoso predviđenog bogoštovnog čina. Poučen ministrant također zna da ulazeći u crkvu zapravo ulazi u sveti prostor. A to znači da već pred vratima crkve mora prestati svaki suvišan razgovor i svaki oblik neprikladnoga ponašanja. Iz kamenice uzima blagoslovljenu vodu, pobožno se prekriži, pravilno se pokloni i dostojanstveno produži do svoga mjesta u crkvi ili sakristiji, ako je predviđen za službu. 12 49. Kako se ozbiljan ministrant ponaša u sakristiji? Odgovor: Sakristija je sastavni dio crkve. A to znači da i za sakristiju vrijede ista pravila ponašanja kao i za crkvu. U sakristiji se razgovara samo ako je to nužno potrebno. Ti razgovori, dakako, uvijek moraju biti tihi! 50. Kako se uzoran ministrant vlada za vrijeme svete mise? Odgovor: Tijekom svete mise uzoran ministrant drži sklopljene ruke u visini prsa. Ne okreće se uokolo i ne razgovara nepotrebno s drugim ministrantima. Pobožno prati obrede i sudjeluje u njima. 51. Koji crkveni dokument posebice ističe potrebu i uzvišenost ministrantske službe u Crkvi? Odgovor: Potrebu i uzvišenost ministrantske službe u Crkvi posebice ističe Konstitucija o svetom bogoslužju ( liturgiji ) „ SVETI SABOR “. 52. Izreci naizust ministrantsku molitvu koja se redovito moli prije mise! „ Bože, ti divnim redom dijeliš službe anđelima i ljudima. Daj da i ja kod ove svete mise služim tvome žrtveniku poput anđela: sa strahopoštovanjem, radosno, pobožno i ponizno. Sveti Petre i Ivane, sveti Tarzicije, sveti Franjo i Dominiče, svi sveti ministranti, molite za mene! “ 53. Izreci naizust zahvalnu ministrantsku molitvu koja se moli iza svete mise! „ Predobri Bože, hvala ti što sam smio služiti kod ove svete misne žrtve. Oprosti mi sve moje pogriješke koje sam pri tome učinio. Obećajem da ću se truditi služiti bolje, radosnije i spremnije. Isuse, blagoslovi mene i sve moje prijatelje ministrante. Pobudi u nama i u mnogim dječacima i djevojčicama diljem svijeta klicu duhovnoga zvanja. Ako pak mene pozoveš, daj mi snage da ti kažem: Evo me! Srce Isusovo, uzore srca svećeničkoga, daj nam svetih svećenika.“ „Slavim te, Oč e, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.“ ( Isus ) 13 III. LITURGIJSKE BOJE, RUHO, KNJIGE I POSUĐE A) LITURGIJSKE BOJE 54. Koje boje liturgijskoga ruha Crkva koristi tijekom godine? Odgovor: Crkva tijekom godine uglavnom koristi 4 boje liturgijskoga ruha: bijelu, zelenu, crvenu i ljubičastu. 55. Kada svećenici odijevaju liturgijsko ruho bijele boje? Odgovor: Liturgijsko ruho bijele boje u Crkvi se koristi u božićno i uskrsno vrijeme, na blagdane Blažene Djevice Marije, Gospodnje blagdane, te na blagdane anđela i svetaca koji nisu mučenici. Bijela boja je boja uskrsne radosti, boja svjetla i života. 56. Kada se u Crkvi koristi ruho zelene boje? Odgovor: Zelena boja je boja nade. Izražava mladost Crkve, početak novoga života. Upotrebljava se u vrijeme kroz godinu, a to znači od blagdana Isusova krštenja do korizme i od blagdana Duhova do došašća ( adventa ). 57. Na koje blagdane Crkva koristi ruho crvene boje? Odgovor: Liturgijsko ruho crvene boje Crkva koristi na Cvjetnicu, Veliki petak, Duhove, te na blagdane apostola i svetih mučenika. Crvena boja je boja krvi, vatre, duha, ljubavi. 58. Kada se Crkva koristi ruhom ljubičaste boje? Odgovor: Ljubičasta boja je boja pokore, isčekivanja susreta s Gospodinom. Koristi se u došašću ( adventu ), korizmi i slavljima za pokojne. B) LITURGIJSKO RUHO 59. Koji odjevni predmeti spadaju u misno ruho? Odgovor: U misno ruho spadaju: naglavnik, alba, pas, štola i misnica. 60. Što je alba? Odgovor: Alba je duga bijela haljina koju redovito odijevaju svećenici i đakoni za liturgijskih slavlja. Alba se katkada pričvršćuje lanenim ili pamučnim konopcem ( pasićem ). 14 61. Što je to štola? Odgovor: Štola je liturgijski odjevni predmet poput velikoga ukrašenog šala koji biskupi, svećenici i đakoni stavljaju preko duge bijele haljine ( albe ). 62. Što je misnica? Odgovor: Misnica je najsvečaniji dio liturgijske odjeće koji se odijeva preko albe i štole. Najsličnija je velikom ogrtaču. Misinice i štole su, ovisno o liturgijskom vremenu, različitih boja. C) LITURGIJSKE KNJIGE 63. Nabroji liturgijske knjige koje su ti poznate? Odgovor: U liturgijske knjige spadaju: misal, lekcionar ili knjiga čitanja, evanđelistar, razni obrednici, časosolov itd. 64. Koje knjige trebamo za misno slavlje? Odgovor: Za misno slavlje trebamo misnu knjigu ili misal i knjigu čitanja ( lekcionar ). 65. Što znaš reći o misalu ( misnoj knjizi )? Odgovor: Misal je oltarska knjiga u kojoj su sadržani nepromjenjivi dijelovi mise, euharistijske molitve, red mise, te molitve za različita blagdanska i tematska euharistijska slavlja tijekom godine. 66. Što je to „LEKCIONAR“ ili KNJIGA ČITANJA? Odgovor: Lekcionar je knjiga iz koje se za vrijeme svete mise čitaju predviđeni biblijski tekstovi. Postoje četiri različite vrste knjiga čitanja: • • • • Knjiga nedjeljnih i blagdanskih čitanja iz koje se čita nedjeljama i blagdanima; Knjiga svagdanjih čitanja iz koje se čita na misama u radne dane; Knjiga svetačkih čitanja koja sadrži biblijske tekstove predviđene za blagdane svetaca, te Knjiga čitanja za obredne mise iz koje čitamo na misama slavljenja sakramenata. 67. Što je Evanđelistar? Odgovor: Evanđelistar je knjiga koja sadrži odlomke evanđelja koji se čitaju u određene dane tijekom ( crkvene ) liturgijske godine. 15 D) LITURGIJSKI PREDMETI I POSUĐE 68. Što je sve potrebno, uz misal i knjigu čitanja, pripremiti za misno slavlje? Odgovor: Za misno slavlje, uz misal i knjigu čitanja ( lekcionar ), potrebno je pripremiti još slijedeće liturgijske predmete: oltarnik, križ, svijeće, cvijeće ( ako je moguće! ), kalež, patenu ( mali tanjurjć ) s velikom hostijom, ciborij s hostijama za pričest vjernika, tjelesnik ( korporal ), rupčić za čišćnje kaleža ( purifikatorij ), vrčiće s vinom i vodom ( gostarice ) i ručnik, kojim svećenik nakon pranja otare ruke. U svečanim misnim slavljima i drugim liturgijskim obredima povremeno se koriste slijedeći predmeti: pokaznica, kadionik, lađica, škropionica. 69. Što je kalež? Odgovor: Kalež je žrtvena čaša ili vrč, izrađen najčešće od plemenitih metala, koji se koristi u euharistijskom slavlju za prinos žrtvenoga vina. 70. Što znaš reći o pateni? Odgovor: Patena je posuda, izrađena od plemenitog metala, na kojoj se za vrijeme misnog slavlja nalazi velika hostija ( žrtveni kruh ). Oblici i veličine su različiti; od veoma plitkih na koje stane samo velika hostija predviđena za misu, pa do dubokih u koje se može staviti i po nekoliko stotina malih hostija za pričest vjernika. 71. Što je to ciborij? Odgovor: Ciborij je posuda slična kaležu u kojoj se čuvaju posvećene hostije za pričest vjernika. I ciborij, kao i drugo misno posuđe, redovito se izrađuje od plemenitih metala. 72. Što su gostarica? Odgovor: Gostarice su stakleni, keramički ili metalni vrčići u kojima se drži vino i voda za misno slavlje. 16 73. Što znaš reći o pokaznici? Odgovor: Pokaznica je lijepo oblikovana posuda od plemenitih metala koja služi, kao što sama riječ kaže, za izlaganje i pokazivanje velike posvećene hostije vjernicima prigodom svečanih blagoslova i pobožnosti euharistijskih klanjanja. 74. Što je kadionik? Odgovor: Kadionik je posuda u koju se stavlja žeravica za obrede kađenja u svečanim liturgijskim slavljima. 75. Što je lađica i čemu ona služi? Odgovor: Lađica je posuda u kojoj se drži tamjan - mirisna smola predviđena za kađenje u svečanim liturgijskim slavljima. 76. Što je to škropionica, a što škropaljica? Odgovor: Škropionicom zovemo posudu u kojoj se drži blagoslovljena voda predviđena za obrede različitih blagoslova, kao što su: blagoslov svijeća, soli, vode, obitelji, odjeće, jela, različitih vjerničkih predmeta, škola, molitvenih prostora itd. Škropaljica je naprava s kuglastim i rupičastim završetkom kojom se grabi voda iz škropionice i vrši se obred škropljenja. 77. Na kojemu se mjestu u crkvi redovito nalazi posuda s blagoslovljenom vodom i čemu služi? Odgovor: Posuda s blagoslovljenom vodom redovito se nalazi blizu ulaznih vrata u Crkvu. U nju se nalijeva blagoslovljena voda s kojom se vjernici križaju pri dolasku i odlasku iz crkve. Prije su te posude najčešće bile kamene, pa su se stoga i nazivale kamenicama. Danas se, međutim, izrađuju i od drugih materijala i posebice od različitih vrsta metala i stakla. Mnoge od njih su prava umjetnička djela. 17 78. Što je oltar i tko ga redovito posvećuje? Odgovor: Oltar je žrtveni stol na kojemu svećenik slavi svetu misu. Oltari se izrađuju od najrazličitijih materijala: drveta, kamena, metala, pleksiglasa ...... Crkvene oltare redovito posvećuje biskup. 79. Što se redovito ugrađuje u crkvene oltare? Odgovor: U oltare se redovito ugrađuju relikvije, tj. posmrtni ostaci svetaca ili predmeti kojima su se za života služili. U ranijim stoljećima crkve su se gradile nad grobovima mučenika i svetaca, kao što su, primjerice, bazilike svetih Petra i Pavla u Rimu i mnoge druge. Danas se u oltare obično ugrađuju moćnici ili relikvije svetaca i blaženika. 80. Što je tabernakul i gdje se obično postavlja u crkvama? Odgovor: Riječ tabernakul latinskoga je podrijetla i znači šator. Mi za tabernakul imamo lijepu hrvatsku riječ svetohranište. U svetohraništu se čuvaju posvećene hostije za pričest vjernicima. U crkvi ga se postavlja na vidljivo i počasno mjesto, a katkada i uz sam oltar. Svetohranište nas podsjeća na starozavjetni Kovčeg Saveza, u kojemu su se nalazile ploče Saveza s Božjim zapovijedima, koje je Bog dao Mojsiju na brdu Sinaj. 81. Kako se zove svjetlo koje neprestance gori pred svetohraništem i na što ono upozorava vjernike? Odgovor: Svjetlo koje gori pred svetohraništem nazivamo ‚vječno svjetlo‘. Riječ je o uljanoj ili električnoj svjetiljci, koja neprestance gori podsjećajući nas na Kristovu trajnu nazočnost u svetohraništu pod prilikama posvećenoga kruha. 82. Što je ambon i čemu on služi u crkvi? Odgovor: Ambon je riječ grčkoga podrijetla i znači stalak. S ambona se čita i naviješta Božja riječ. Riječ je o povišenomu mjestu između svetišta i crkvene lađe s kojega svećenik i đakon čitaju evanđelje i propovijedaju, čitači čitaju predviđena biblijska čitanja, molitvu vjernika ili obavijesti, a pjevači predvode i ravnaju pjevanjem. 18 IV. BIBLIJSKE ZANIMLJIVOSTI 83. Što je Biblija ili Sveto Pismo? Odgovor: Biblija je knjiga koju su napisali sveti pisci nadahnuti i vođeni Duhom Svetim. Budući da je u Bibliji zapisana objavljena Božja riječ, ona je za kršćane i Židove sveta kniga. 84. Kako se dijeli Biblija i koliko ima knjiga? Odgovor: Biblija se dijeli na Stari i Novi zavjet. Cjelovita Biblija ima 73 knjige: 46 knjiga je Staroga zavjeta i 27 knjiga Novoga zavjeta. 85. Što je zapisano u biblijskim knigama Staroga, odnosno Novoga zavjeta? Odgovor: U biblijskim knjigama Staroga zavjeta zapisana je Božja objava do rođenja Isusa Krista, a u knjigama Novoga zavjeta zapisani su Isusov život, djelovanje i nauka, te život i djelovanje prve kršćanske zajednice, prve Crkve. 86. Navedi najstariju i najmlađu knjigu Staroga zavjeta! Odgovor: Biblijske knjige nastale su u vremenskom razdoblju između 1450. godine prije Krista i 100. godine nakon Krista. Neki bibličari smatraju knjigu o Jobu, koja je nastala oko 1500. godine prije Krista, najstarijom starozavjetnom knjigom, dok drugi misle da je Mojsijevo Petoknjižje, nastalo između 1446. i 1406. godine. najstariji dio Staroga zavjeta. Najmlađom knjigom Staroga zavjeta smatra se knjiga proroka Malahije, koja je napisana oko 400. godine prije Kristova rođenja. 87. Koja je knjiga Novoga zavjeta najstarija, a koja najmlađa? Odgovor: Bibličari najstarijom knjigom Novoga zavjeta drže Jakovljevu poslanicu, koja je napisana oko 45. godine nakon Isusova rođenja, a najmlađom knjigu Otkrivenja, koja je nastala oko 95. godine nakon Isusova rođenja. 88. Kojim jezikom su napisane knjige Staroga, a kojim Novoga zavjeta? Odgovor: Knjige Staroga zavjeta pisane su uglavnom hebrejskim, te djelomice aramejskim i grčkim jezikom, dok su novozavjetne knjige pisane isključivo grčkim jezikom!. 89. Kojim jezikom je govorio Isus? Odgovor: Isus je govorio aramejskim jezikom! 90. Na koliko jezika je do danas prevedena Biblija? Odgovor: Cjelovita Biblija do danas je prevedena na oko 430 jezika. Samo Novi zavjet preveden je na oko 1200 jezika. Biblijski tekstovi su danas dostupni, cjelovito ili djelomično, na oko 2500 jezika. Trenutno se diljem svijeta radi na stotinama novih prijevoda. Cilj tih napora je da Biblija, u skoroj budućnosti, bude ljudima dostupna na svih 6500 jezika, koliko ih suvremena civilizacija do sada poznaje. 91. Kada je otisnuta prva Biblija? Odgovor: Prva, takozvana Gutenbergova Biblija, otisnuta je 1455. godine. Za primjerak na pergameni otisnute Biblije u to doba je trebalo izdvojiti čitavo bogatstvo. 19 92. Kako se Biblija širila prije nego je Johannes Gutenberg izumio tisak? Odgovor: Dok Johannes Gutenberg nije izumio tisak, Biblija je prepisivana ručno. Time su se uglavnom bavili obučeni redovnici pojedinih samostana. Ručno prepisane Biblije bile su veoma dragocjene i skupe. Tako se, primjerice, zna da je opatija u Johannisburgu u Njemačkoj 1338. godine dobila 70 zlatnih guldena za jednu ručno prepisanu Bibliju. Za taj novac u to doba se moglo kupiti čak 70 volova. Za prijepis jedne Biblije obučenim je redovnicima trebala otprilike jedna i pol godina. 93. Što znaš reći o najmanjoj Bibliji na svijetu? Odgovor: Najmanja Biblija na svijetu snimljena je na jedan dijas veličine 3 x 4 cm. Na tom dijasu veličine poštanske markice snimljena je cjelovita Biblija, koja ima 1245 stranica, 1189 poglavlja i 773.746 riječi. Najmanju Bibliju na svijetu, koja je na engleskom jeziku, može se normalno čitati uz pomoć običnog sitnozora ( mikroskopa ). 94. Koje veličine je najmanja tiskana Biblija na svijetu? Odgovor: Najmanja tiskana Biblija na svijetu veličine je kutije šibica. Duga je samo 4,5 cm, široka 3,0 cm, debela 2,0 cm i teška svega 20 grama. Otisnuta je u Engleskoj. Ima 878 stranica i može se, bez većih poteškoća, čitati s povećalom. 95. Što znaš reći o najvećoj Bibliji na svijetu? Odgovor: Najveća Biblija na svijetu nastala je u Los Angelesu. Djelo je jednoga stolara, koji je došao na ideju napraviti Bibliju od drveta. Na projektu je naporno radio iz dana u dan pune dvije godine. Listove je izrađivao od veoma tankih dasaka, na koje je onda urezivao biblijske tekstove. Cjelovit biblijski tekst stao je na 8048 tankih dasaka veličine 1 metra. Ta je Biblija bila debela 2,5 m i teška 547 kilograma. 96. Tko je i kada došao na ideju da se Biblija podijeli na retke? Odgovor: Na ideju da se Biblija podijeli u retke prvi je došao knjižar Robert Estienne iz Ženeve. On je 1551. dao tiskati Novi zavjet podijeljen na retke. 97. Koliko približno slova, redaka i poglavlja ima Biblija? Odgovor: Cjelovita Biblija ima približno 3 milijuna slova, 31.000 redaka i 1189 poglavlja! 98. Koliko je približno potrebno vremena da bismo pročitali Bibliju? Odgovor: To, dakako, ovisi o mnogim vlastitostima samoga čitatelja, kao što su, primjerice, stupanj naobrazbe i poznavanja biblijskih tekstova, vještina i brzina čitanja itd. No normalnom čitatelju bi trebalo oko 49 sati da bi pročitao cijelu Bibliju, odnosno oko 70 sati ako bi se Biblija čitala govornom brzinom. Ako bismo, pak, svaki dan čitali samo 4 poglavlja iz Biblije, onda bi nam trebala otprilike jedna godina da bismo pročitali Knjigu nad knjigama. 20 V. EUHARISTIJA – SVETA MISA 99. Što znači riječ Euharistija? Odgovor: Euharistija je riječ grčkoga podrijetla i znači zahvalu, zahvaljivanje. Pod tim pojmom redovito se podrazumijeva samo misno slavlje, odnosno sakrament koji je Isus podario svojoj Crkvi na prvi Veliki četvrtak. Sveta misa je najvažniji susret vjerničke i župne zajednice i vrhunac svih njezinih drugih djelatnosti i nastojanja. 100. Nabroji sve nazive za euharistijsko slavlje koje znaš! Odgovor: Za euharistijsko slavlje koriste se slijedeći nazivi: misno slavlje, sveta misa, Gospodnja večera, sveta gozba, lomljenje kruha i sl. 101. Reci što se točno dogodilo na prvi Veliki četvrtak? Odgovor: Isus je na prvi Veliki četvrtak sa svojim učenicima proslavio pashalnu ili Posljednju večeru. Tijekom te večere uzeo je kruh i nad njim izgovorio riječi: „Uzmite i jedite. To je tijelo moje!“ Razlomio je kruh i razdijelio ga svojim učenicima. Potom je uzeo vrč s vinom i nad njim izrekao riječi: „Pijte iz njega svi, jer to je moja krv, krv Saveza, koja se prolijeva za sve, za oproštenje grijeha...“, te ga pružio učenicima da iz njega piju. Isus je, dakle, na prvi Veliki četvrtak sa svojim učenicima proslavio prvu svetu misu i ustanovio sakramente svete euharistije i svećeničkog reda. 102. Kojim je riječima Isus ‚ovlastio‘ svoje učenike da nastave slaviti Posljednju večeru i nakon što on više ne bude među njima? Odgovor: Isusova je želja bila da njegovi učenici, i nakon što on pođe k Ocu nebeskom, nastave slaviti tajne Posljednje večere. To se jasno vidi iz njegovih riječi: „Ovo činite meni na spomen!“. 103. Kojega dana u godini ne zvone crkvena zvona i Crkva ne slavi svetu misu? Odgovor: Crkva jedino na Veliki petak ne slavi svetu misu. I sva crkvena zvona i glazbala ‚zašute‘ nakon obreda na Veliki četvrtak. Ta šutnja traje sve do Slave na misi bdijenja na Veliku subotu. 104. Kako se dijeli sveta misa? Odgovor: Sveta misa se dijeli na: službu riječi i euharistijsku službu! 105. Što sve spada u službu riječi u svetoj misi? Odgovor: U službu riječi u svetoj misi spadaju: uvodni obredi, pokajnički čin, Gospodine, Slava, biblijska čitanja, propovijed, Vjerovanje i molitva vjernika. 106. Od čega se sastoji euharistijska služba? Odgovor: Euharistijsku službu čine: prinos darova, posvetne molitve, Očenaš, Jaganjče, pričest i završni obred. 107. Reci nešto o molitvenom stavu raširenih ruku! Odgovor: Svećenik tijekom misnoga slavlja više puta moli raširenih ruku. Takav molitveni stav poznat je još iz davne povijesti izraelskoga naroda. Tako dok je Mojsije molio uzdignutih i raširenih ruku, izraelski narod je pobjeđivao u borbi protiv Egipćana. Čim bi, pak, spustio ruke, Izraelci bi gubili. Raširene ruke nas također podsjećaju na raspetoga Krista. 108. Kada svećenik ljubi oltar i što znači taj poljubac? Odgovor: Svećenik ljubi oltar na početku i na kraju svete mise. On tim činom, na vidljiv način, iskazuje Bogu poštovanje i ljubav. Iz istih razloga svećenik u misi cjeliva ( ljubi ) i knjigu evanđelja nakon pročitanoga teksta. 21 109. Što najavljuju crkvena zvona i oltarsko zvonce za vrijeme svete mise? Odgovor: Crkvena zvona i oltarsko zvonce žele vjernicima skrenuti pozornost na važnost čina i obreda koji slijede. Iako danas svi imaju i nose satove, zvona ne gube na važnosti nego i dalje uporno pozivaju vjernike na redovite, dnevne i blagdanske, susrete s Bogom. 110. Kada svećenik u misi pere ruke? Odgovor: Svećenik pere ruke nakon prinošenja darova ( prikazanja )! 111. Tko može pristupiti svetoj pričesti? Odgovor: Svetoj pričesti može pristupiti svaki vjernik katolik koji na duši nema teškoga grijeha, koji čvrsto vjeruje da je Isus na tajanstven način nazočan u posvećenoj hostiji koju prima i koji barem jedan sat prije pričesti nije ništa jeo i pio alkoholna pića. 112. Nakon što se jedanput valjano ispovjedimo, koliko se puta smijemo pričestiti? Odgovor: Vjernik koji je skrušeno i valjano proslavio sakrament pomirenja ( svetu ispovijed ) može se pričešćivati sve do trenutka dok teško ne povrijedi ljubav prema Bogu i bližnjemu. 113. U kojemu stavu vjernici slušaju čitanje ili pjevanje evanđelja? Odgovor: Svi zdravi vjernici navještaj Radosne vijesti u misi slušaju stojeći. Samo bolesne i nemoćne osobe mogu ostati sjediti. 114. Koja se svečana molitva ispušta u misama tijekom korizme i došašća? Odgovor: Tijekom korizme i došašća u misama se ne moli Slava! 115. Glazba je nedvojbeno veoma važna u bogoslužju. Tko sve sudjeluje u glazbenom dijelu bogoslužja? Odgovor: U pripremi i izvođenju glazbenoga dijela bogoslužja sudjeluju: crkevni zbor, orguljaš, dirigent, a katkada i orkestar. Svi spomenuti, svatko na svojoj razini i prema svojim sposobnostima i zaduženjima, sudjeluju u njegovanju i promicanju lijepog liturgijskog pjevanja u vjerničkoj zajednici ( župi ili misiji ). 116. Koje glazbalo se najčešće koristi u crkvama tijekom liturgijskih slavlja? Odgovor: Orgulje su najzastupljenije u crkvenim liturgijskim obredima. U crkvama ih se koristi još od VIII. stoljeća. Slavni Mozart je orgulje, zbog njihovih glazbenih mogućnosti, s pravom nazvao ‚kraljicom svih glazbala‘. Najstarije orgulje u Hrvatskoj spominju se 1363. u crkvi sv. Marka u Zagrebu,a potom 1384. u dubrovačkoj katedrali. 22 VI. HRVATI SU NAROD STARIH POVIJESNIH KORIJENA 117. Otkuda su stari Hrvati došli na prostore na kojima danas žive? Odgovor: O podrijetlu Hrvata postoje čak tri ozbiljne teorije, o kojima desetljećima raspravljaju razni povjesničari i jezikoslovci. To su: slavenska, iranska i gotska teorija. 118. U čemu je bit „slavenske“ teorije o podrijetlu Hrvata? Odgovor: Prema toj teoriji Hrvati su jedno od slavenskih plemena koje se na područje između Drave i Jadrana doselilo u 7. stoljeću iz tzv. Velike ili Bijele Hrvatske. Ta teorija se temelji na povijesnom zapisu bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta. On u svom djelu „O upravljanju carstvom“ izrijekom tvrdi da su Hrvati na te prostore došli na poziv bizantskoga cara Heraklija kao njegovi saveznici u borbi protiv divljih Avara. Hrvati su, kao veoma moćno ratničko pleme, brzo počistili Avare s navedenoga područja i uspostavili svoju vlastitu državu. Ilirskim i keltskim plemenima koje su zatekli na tom području nametnuli su svoj jezik i upravu. Dolazak hrvata na more ( Oton Iveković ) 119. O čemu govori poznata legenda o „Tugi i Bugi“? Odgovor: Legenda o Tugi i Bugi zapravo samo potkrijepljuje „slavensku“ teoriju o podrijetlu Hrvata. U njoj se govori kako su Hrvati izvorno Slaveni, koji su na svoje današnje prostore došli u drugoj polovici 7. stoljeća nakon što su se odvojili od svojih dotadašnjih saveznika Anta. Na tom pohodu su ih, prema spomenutoj legendi, predvodila petorica braće ( plemića ): Kluk, Lobel, Kosjenac, Muhlo i Hrvat i dvije sestre Tuga i Buga. 120. Što o podrijetlu Hrvata tvrdi tzv. „iranska“ teorija? Odgovor: Hrvati su, prema toj teoriji, podrijetlom iz Irana. Uz ovu teoriju su, to odmah valja reći, stali mnogi istaknuti svjetski povjesničari i jezikoslovci. U nas ju je posebno čvrsto zastupao učeni hrvatski isusovac o. Stjepan Kazimir Sakač ( 1890.-1973. ). On ime Hrvat dovodi u izravnu vezu s imenom jednog staroperzijskog plemena koje se zvalo „Harahvaiti“, njihova zemlja „Harahvati.“ U vrijeme perzijskih vladara Kira II. i Darija I. postojala je istočna iranska provincija koja se zvala „Harauvatya“i pleme koje je u njoj živjelo pod imenom „Harahvaiti.“ Također postoje brojni stari rukupisi iz 2. i 3. stoljeća prije Krista koji spominju Hrvate u Iranu. 121. Što znaš reći o „gotskoj“ teoriji podrijetla Hrvata? Odgovor: Gotska teorija tvrdi da su stari Hrvati podrijetlom od Istočnih Gota ( Ostrogota ), jednoga od najmoćnijih germanskih plemena. Tu je teoriju kod nas prvi pokušao znanstveno dokazati hrvatski franjevac o. fra Kerubin Šegvić ( 1867-1945 ). Svoje je zaključke temeljio na raširenosti imena Hrvat na područjima gdje su živjela gotska plemena, na sličnim završecima brojnih gotskih i hrvatskih imena, te na neospornoj činjenici da je upravo gotsko-runsko pismo bilo podlogom našoj hrvatskoj glagoljici. Fra Kerubin je ovu svoju teoriju platio životom, jer su ga komunisti, pod optužbom da svojom teorijom o neslavenskom podrijetlu Hrvata ruši slavensko jedinstvo, 1945. osudili na smrt streljanjem. Iako će se jezikoslovci i povjesničari još dugo baviti ovim pitanjem, već sada se može sa sigurnošću reći da su dokazi o slavenskom podrijetlu Hrvata zapravo najneuvjerljiviji. 122. Kada su Hrvati primili kršćanstvo? Odgovor: Zabilješke o prvim kontaktima Hrvata s vrhom Katoličke crkve nalazimo u Papinskom ljetopisu ‚Liber Pontificalis‘ ( Liber Pontifikalis ), u kojemu stoji da je papa Ivan IV. Dalmatinac već 641. poslao u Dalmaciju i Istru opata Martina, da od tamošnjih, u to doba još uvijek poganskih, Hrvata otkupi kršćanske zatočenike i kosti kršćanskih mučenika. I povjesničar Konstantin Porfirogenet u svom djelu ‚O upravljanju carstvom‘ također piše da je pokrštenje Hrvata započelo uskoro nakon tih prvih kontakata s Rimom. Papa je tu odgovornu zadaću povjerio nabiskupu Ivanu Ravenjaninu, učenom prelatu hrvatskoga podrijetla. 23 123. Što je zanimljivo istaknuti kada je riječ o pokrštenju Hrvata? Odgovor: Za većinu europskih naroda se, primjerice, zna kada su i za vrijeme kojih vladara primili kršćanstvo. Kod Hrvata to nije slučaj. Imamo čvrste dokaze da su od 7. pa do 12. stoljeća u Hrvatskoj jedni pored drugih mirno živjeli hrvatski kršćani i hrvatski pogani. Čak su se u ista groblja pokapali, što dokazuju pronađeni predmeti iz starih grobova i ukopišta. Iz toga se može nedvojbeno zaključiti da u Hrvata nije bilo prinudnoga pokrštavanja kao kod većine europskih naroda. Naši pređi su, zajedno sa svojim vladarima, postupno upoznavali Krista i dragovoljno prihvaćali kršćanstvo. Možda upravo u toj činjenici treba tražiti razlog tako snažne ukorijenjenosti kršćanstva u našemu narodu. 124. Koji je najznačajniji spomenik iz doba pokrštenja Hrvata? Odgovor: Najznačajniji spomenik, koji je ujedno i najuvjerljiviji dokaz ranoga pokrštenaj Hrvata, je Višeslavova krstionica iz 8. ili 9. stoljeća. Pronađena je 1746. godine u blizini župne crkve u Ninu. Bila je odnesena u Veneciju, ali je 1941. vraćena najprije u Zagreb, a potom u Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Split, gdje se i danas nalazi. Krstionica je isklesana iz velikog mramornog bloka. Ima šesterostranični oblik, visoka je 90 cm s promjerom otvora od 120 cm. 125. Izreci naizust tekst s Višeslavove krstionice! Odgovor: Tekst uklesan na Višeslavovoj krstionici glasi: „Ovo vrelo prima nemoćne da ih prosvijetli. Ovdje se čiste duše od zločina koji poprimiše od prvoga roditelja, da postanu kršćani spasonosno ispovijedajući vječno Trojstvo. Ovo djelo krsno napravi svećenik Ivan u vrijeme kneza Višeslava, iz pobožnosti i na čast sv. Ivana Krstitelja, da zagovara njega i njegova štićenika. „ 126. Kakav sporazum su Hrvati sklopili s papom Agatonom 679. godine? Višeslavova krstionice Odgovor: Hrvati su u to doba bili vojno veoma moćan narod. Stoga nije nikakavo čudo da su ih se susjedni narodi bojali i željeli imati za saveznike. Neki od tih naroda su molili papu da ih zaštiti od ratobornih Hrvata. Papa Agaton je uvažio njihove molbe, pa je s Hrvatima 679. godine sklopio sporazum prema kojemu su se Hrvati obvezali da će ratovati jedino ukoliko budu morali braniti svoju domovinu, a da ne će napadati svoje susjede. Hrvati su tom svom obećanju ostali vjerni kroz čitavu povijest do današnjega dana. 127. Kojega hrvatskoga kneza je papa Ivan V. nazvao najslavnijim , a Venecija najgorim? Odgovor: Papa Ivan V. nazvao je kneza Domagoja najslavnijim hrvatskim vladarom , dok su ga Venecijanci, zbog silnih nevolja i gubitaka koje im je nanosio, prozvali najgorim hrvatskim knezom. 128. Koji je Papa i kada proglasio Hrvatsku samostalnim kraljevstvom (samostalnom državom)? Odgovor: Papa Ivan VIII. potvrdio je hrvatskoga kneza Branimnira 879. vladarom ‚Hrvatskoga kraljevstva‘. Taj papin čin u to doba je bio istovjetan s današnjim međunarodnim priznanjem neovisnosti jedne države 129. Kako se zvao, gdje je i kada okrunjen prvi hrvatski kralj? Odgovor: Prvi hrvatski kralj zvao se Tomislav. Za kralja je okrunjen 925. dodine na Duvanjskom polju, nakon što ga je papa Ivan XI. i službeno priznao hrvatskih kraljem. 130. Kada je u bogoštovlje ( liturgiju ) uveden hrvatski jezik? Odgovor: Hrvatski jezik je uveden u liturgiju već u 9. stoljeću. Papa Inocent IV. je, unatoč brojnim i snažnim protivljenjima pojedinih crkvenih krugova, dopustio Hrvatima uporabu narodnoga jezika i glagoljskoga pisma u liturgijskim obredima. To je bio jedinstven slučaj u Katoličkoj crkvi. Svi drugi narodi su, naime, sve do Drugog vatikanskog koncila (1962.-1965.), bili obvezni slaviti liturgiju na latinskom jeziku. Papa je spomenuto odobrenje Hrvatima podijelio preko senjskog biskupa Filipa. 24 131. Koji papa je i kada prvi stupio na tlo današnje Hrvatske? Odgovor: Bio je to papa Aleksandar III., koji je na svom proputovanju za Veneciju pohodio Zadarsku nadbiskupiju. I papa Pio II. je 1464. kanio pohoditi Dubrovačku biskupiju, ali je umro na tom putovanju. 132. Koji papa je, kada i zašto prozvao Hrvate ‚Predziđem kršćanstva‘ ( Antemurale Christianitatis )? Odgovor: Bio je to papa Leon X. On je 1519. prozvao Hrvate ‚Predziđem kršćanstva‘ zbog njihove stoljetne viteške borbe protiv širenja Osmanlijskoga (turskoga) carstva na kršćanski Zapad. 133. Koji pape su, nakon Aleksandra III., kada i koliko puta pohodili Hrvatsku? Odgovor: Papa Ivan Pavao II. je čak 3 puta u samo 9 godine pohodio Hrvatsku. To je bilo: 1994., 1997. i 2003. godine. Benedikt XVI., koji je u Hrvatskoj boravio 4. i 5. lipnja 2011. treći je papa koji je pohodio našu matičnu Domovinu. 134. Kako glasi nacionalna himna Republike Hrvatske? Odgovor: Nacionalna himna Republike Hrvatske glasi: „Lijepa naša domovino“. Stihove je napisao hrvatski pjesnik Antun Mihanović 1835. a uglazbio ju je Josip Runjanin 1846. godine dok je, kao mladi vojnik, službovao u Glini. 135. Izreci naizust navedene stihove hrvatske nacionalne himne? Odgovor: Hrvatska nacionalna himna glasi: Lijepa naša domovino, oj, junačka zemljo mila. Stare slave djedovino, da bi vazda sretna bila! Mila, kano si nam slavna, mila si nam ti jedina. Mila, kuda si nam ravna, mila, kuda si planina! Teci Dravo, Savo teci, nit‘ ti Dunav silu gubi. Sinje more svijetu reci, da svoj narod Hrvat ljubi! Dok mu njive sunce grije, dok mu hrašće bura vije. Dok mu mrtve grobak krije, dok mu živo srce bije! 136. Što je Bašćanska ploča i koji je njezin značaj za hrvatsku povijest, jezik i kulturu? Povijest Hrvata ( Ivan Meštrović ) Odgovor: Bašćanska ploča je starohrvatski kameni spomenik pisan glagoljicom oko 1100. godine. Potječe iz crkve sv. Lucije u Jurandvoru kod Bačke na otoku Krku. Riječ je o veoma značajnom pisanom izvoru za povijest hrvatskoga naroda i hrvatskoga jezika, te posebice za razvitak hrvatske glagoljice. Ta ploča ima, uz jezično i književno, također i povijesno značenje zbog prvog spominjanja vladareva imena na hrvatskom jeziku - kralja Zvonimira. Stjepan Ivšić ju je nazvao ‚dragim kamenom hrvatskoga jezika‘! Prijepis teksta na suvremeni hrvatski jezik glasi: Ja, u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Ja opat Držiha pisah ovo o ledini koju dade Zvonimir, kralj hrvatski u dane svoje sv. Luciji. Svjedoče mi župan Desimir u Krbavi, Martin u Lici, Pribineg u Vinodolu i Jakov na otoku. Da tko poreče, neka ga prokune i Bog i 12 apostola i 4 avanđelista i sveta Lucija. Amen. Ja opat Dobrovit zidah crkvu ovu sa svoje devetero braće u dane kneza Kosmata koji je vladao cijelom Krajinom. I bijaše u te dane Mikula u Otočcu sa svetom Lucijom zajedno. Bašćanska ploča 25 Krunidba kralja Tomislava ( Oton Iveković ) „Sada je Tomislav bio na vrhuncu svoje slave i moći. On je toli sjajno odbio Simeona, komu nije moglo odoljeti carstvo bizantinsko! Je li dakle čudo, ako je u narodu hrvatskom zavladalo silno oduševljenje za Tomislava? Hrvati su iskreno štovali bana Tomislava, koji je ujedinio sve zemlje hrvatske, te ih onda sretno i obranio. To bijaše najzgodniji čas, da se banovina proglasi kraljevinom, a Tomislav da dobije kraljevsku čast. Da se to nije dogodilo kasnije, dokazuju spisi prvoga sabora splitskoga. U ovim naime spisima papa god. 925. već naziva Tomislava kraljem hrvatskim. - Krunu i druge znakove krunidbene dobio je Tomislav po svoj prilici iz Rima. Ondje je naime vladao papa Ivan X. (god. 913. - 928.), koji je nekoliko godina prije toga poslao krunu i Simeonu Velikomu. Da Tomislav nije krunu primio iz Carigrada, vidi se već po tomu, što ga njegov suvremenik - car Konstantin Porfirogenet - u svojim spisima ne priznaje kraljem.“ ( Rudolf Horvat )