IGOR CINDRIĆ: Želim biti seniorski prvak s Hajdukom Igor Cindrić (20) je jedan od pouzdanih „ljevaka“ u momčadi Hajduka. Od malih nogu je u hercegovčanskom klubu i vjernost nikada nije bila prekinuta. Kako je sve počelo…? - Loptu sam kao mali simpatični dječak (ha-ha) natjeravao na igralištima, pa na tjelesnom kad sam postao malo veći bećar (ha-ha). Tada mi je učiteljica Arland rekla da odem u Hajduk. I tako sam sa sedam godina došao u klub i sve je ostalo postalo legenda (ha-ha). Ostao si cijelo vrijeme vjeran jednom dresu. - Tako je! Tu sam već 13 sezona. Prvo mi je to bilo malo smiješno, kao klinac sam pazio da ne uprljam dres, kopačke i sebe. S godinama sam se uozbiljio, a želim spomenuti kako sam za seniore debitirao sa 16 godina. Treneri koji su te pratili kroz tvoje nogometno razdoblje? - Josip Arefijev, Tihomir Pokopac i Vladimir Hlebec, a trenutačno sam u rukama Jaušića. Koji su ti najdraži suigrači? - Svi su mi dragi. Ne želim se nikome zamjeriti, tko zna jel bi nakon toga više dobio loptu. Najveći uspjesi? - Pa ne mogu se pohvaliti s osvajanjem Lige prvaka (ha-ha). Jedini momčadski trofej je došao u najmlađoj kategoriji kada sam s limačima osvojio prvo mjesto. Što se tiče osobnih priznanja u juniorima sam po jednom bio najbolji igrač i strijelac. Naravno, glavni cilj mi je osvojiti seniorsku titulu. Najdraži pogodak u karijeri? - Prva utakmica u seniorima kada sam igrao u Karlovcu protiv Mostanja, mislim da je to bilo 2010. Prvi se uvijek pamti. Spomenuo bi i gol za pobjedu protiv Daruvara 2012. kada smo dobili 1:0. Trenutke koje bi zaboravio, što te najviše boli? - Svaki poraz me boli, a posebno jedan u Velikim Zdencima prošle sezone. Zeznuo sam gol, izgubili smo, čak sam razmišljao da prestanem igrati, to me jako pogodilo. Povici s tribina… - Dok igram ne čujem nikakve kritike s tribina, ali nedavno nisam igrao zbog ozljede te sam sjedio i razljutilo me kako neki ljudi ružno govore o igračima za vrijeme utakmice, a nemaju hrabrosti reći im to u lice. Naravno, tu mislim samo neke pojedince. Što kažeš na ovu situaciju oko kluba? - Zanima me samo nogomet, a ne igrice izvan terena. Hajduk je najvažniji. Hajduk Hercegovac…? - Ne mogu zamisliti ovo mjesto bez Hajduka. Imamo najbolje navijače, bodre nas, nigdje nisam vidio ljude tako privržene klubu, doma smo puni samopouzdanja baš zbog toga, jer nas stvarno puno ljudi gleda, a koliko nas cijene vidi se i na gostovanjima. Nitko nema takvu vojsku koja ih prati baš svuda. Prošlih sezona izostala je borba za vrh. - Imali smo svaki puta dobru ekipu. Nedostajalo nam je malo više sportske sreće. Kao da smo joj se zamjerili. Kako bi prokomentirao ovu sezonu? - Loše smo ušli u sezonu, isto nam je sreća okrenula leđa, posebno protiv Predavca i Daruvara. Nitko nas nije nadigrao osim Čazme, sve ostalo je bilo na knap. Igramo dobro, ali neće nas. Trebali smo imati više bodova. Nema krivca za to, svi podjednako snosimo odgovornost. U svlačionici je najglasniji… - Više je kandidata, ali neću o imenima. Kopačke ti čisti… - Dobra vila. Kad se probudim sjaje se, a dan ranije su bile blatnjave. Znam da ja nisam uzeo krpu i vodu. Dok igraš s terena na tribinama škicaš… - Ima li koja nova djevojka da je došla vidjeti kako igraju pravi profesionalci. (ha-ha) Komuniciraš li sa suparnikom, razmjenjuješ li možda brojeve mobitela? (ha-ha) - Šutljiv sam i ne komuniciram. No jednom me pitao jedan div iz Bereka, sliči na Petera Croucha, da li sam ikad imao strganu nogu. Ja sam rekao da ne, on je odgovorio da ću imati. Kako djevojke gledaju na vaša grljenja poslije golova? - To samo one znaju nikada me ni jedna nije pitala zašto tako proslavljamo pogotke. Sucu najčešće kažeš… - Samo kratke rečenice! Tko, ja? Zašto meni? Nisam sigurno! Vjerujte mi! Tvoj tajni način kako zaustaviti protivnika? - Svim dopuštenim i nedopuštenim sredstvima. Neke tajne moraju ostati skrivene. Fešte u Hajduku su nezaboravne. - Treba ih ponavljati što češće. Svatko tko je igrao u Hajduku zna da su ta druženja u noćnim satima nezaboravna. Tko je veći kritičar, tata ili mama? - Oboje puno kritiziraju, ali mama je brbljavija i kada se uhvati toga teško ju je zaustaviti iako se baš ne kuži u nogomet. Znači nema više ručka kad ovo pročita? - Nadajmo se da neće čitati. Poruka za kraj? - Nadam se što većem brojem pobjedničkih nizova. želim uspješnu sezonu bez ozljeda kako suigračima i sebi tako i suparnicima. Da u klubu opet zavlada zajedništvo, a u budućnosti i to se nadam bliskoj, vjerujem kako ću se i ja moći pohvaliti da sam bio prvak s Hajdukom. Razgovarao: DST Objavljeno: 31.10.2013.