KRIŽNI PUT 2013 Prva Postaja Isusa osuđuju na smrt. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. Jer si svojim svetim križem svijet otkupio. Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: „Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!“ Sav narod nato odvrati: „Krv njegova na nas i na djecu našu!“ Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne. (Mt 27, 24-26). Koliko sam puta ja oprao ruke poput Pilata, a koliko sam puta gubio svoj život poput Isusa krotko primajući na se nepravednu osudu? Kratka šutnja. Pomolimo se! Gospodine Isuse Kriste, ti vidiš da se mi bunimo kad nas drugi s pravom kore, a ti primaš na sebe nepravednu osudu. Tisi osuđen da bi nas spasio. Daj nam svoga Duha Svetoga da i mi možemo primati osudu na sebe za spas svoje braće! -Smiluj nam se, Gospodine! -Smiluj se nama! Dušom njenom razboljenom, rastuženom, ražaljenom, prolazio mač je ljut. Druga Postaja Isus prima na se križ. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. Jer si svojim svetim križem svijet otkupio. Čujte me, narodi daleki! Gospodin mi je rekao: „Ti si sluga moj, u kome ću se proslaviti!“ A ja rekoh: „Zaludu sam se mučio, nizašto naprezao snagu.“ Ali proslavih se u očima Gospodnjim, Bog moj bijaše mi snaga, i on mi reče: „Postavit ću te za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš.“ (Iz 49, 1.3-6) Kad me pritisnu nevolje, križ, koliko se pouzdajem u sebe, u svoje snage, a koliko mi je Bog moj, snaga i oslonac? Kratka šutnja. Pomolimo se! Gospodine Bože moj, kada križ pritisne naša ramena, budi nam ti snaga i oslonac. Ne daj da se uzalud mučimo bježeći od križa i tražeći život u sebi. Neka tvoje svjetlo i tvoj spas dopre do nas. -Smiluj nam se, Gospodine! -Smiluj se nama! O koliko ucviljena bješe ona uzvišena Majka Sina jedinog. Treća Postaja Isus pada prvi put pod križem. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. Jer si svojim svetim križem svijet otkupio. PJESMA Gospodin mi reče: „Dosta ti je moja milost jer se snaga u slabosti usavršuje.“ Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab onda sam jak. (2 Kor 12, 9-10) Da li ja uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima poradi Krista, zadovoljavam li se njegovom milošću ili pak tražim svoju pravdu, svoju slavu i svoj uspjeh? Kratka šutnja. Pomolimo se! Gospodine Isuse Kriste, ti si pao da bi nas pale podigao. Smiluj nam se i daj da se u našim padovima očituje tvoja snaga, tvoja ljubav i tvoje milosrđe. -Smiluj nam se, Gospodine! -Smiluj se nama! Bol bolova sve to ljući draga Majka gledajući muke slavnog Čeda svog. Četvrta Postaja Isus susreće svoju svetu Majku. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. Jer si svojim svetim križem svijet otkupio. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: „Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!“ (Lk 2, 34-35) Koje su namisli moga srca, ostajem li nijem, po strani, da ne bi trpio protivljenja namijenjena tebi, Kriste? Kratka šutnja. Pomolimo se! Gospodine Isuse Kriste, za vrijeme tvoje muke mač je boli probo dušu Majke Marije. Ne daj da bježimo od boli koja nas drži na tvome putu, putu koji vodi u vječni život. -Smiluj nam se, Gospodine! -Smiluj se nama! Koji čovjek ne bi plako, Majku Božju vidjeć tako u tjeskobi tolikoj? Peta Postaja Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. Jer si svojim svetim križem svijet otkupio. Kad Isusa odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom. ( Lk 23, 26) Da li mi se događa da kao Šimun Cirenac budem uhvaćen i prisiljen nositi tuđi križ? Bunim li se, ili prepoznajem u tome dar Božji – imati udjela u Božjem naumu spasenja? Kratka šutnja. Pomolimo se! Gospodine Isuse Kriste, daj nam da u tuđem križu prepoznamo tvoj križ koji ti nosiš za spas svijeta, raspoloži nam srca da ga, bez mrmljanja, dragovoljno prihvatimo. -Smiluj nam se, Gospodine! -Smiluj se nama! Tko potužit neće s Čistom, kada vidi gdje za Kristom razdire se srce njoj? Šesta Postaja Veronika pruža Isusu rubac Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. Jer si svojim svetim križem svijet otkupio. Tko je taj što dolazi u haljinama crvenim? Zašto je crvena tvoja haljina i odijelo kao onoga što gazi u kaci? Krv mi poprska haljine, iskaljah svu odjeću svoju, jer došla je godina mojeg otkupljenja. ( Iz 63, 1-4) Kada sam ja pružio rubac jednome od tvojih malenih da obrišu svoje umorno i krvavo lice? Vjerujem li u obećanu plaću na Nebesima? Kratka šutnja. Pomolimo se! Gospodine Isuse Kriste, daj nam da u tvojim malenima koje šalješ na naš životni put, možemo mi danas prepoznati tvoje umorno i krvavo lice i pružiti im rubac olakšanja. -Smiluj nam se, Gospodine! -Smiluj se nama! Zarad grijeha svoga puka gleda njega usred muka i gdje bičem bijen bi. Sedma Postaja Isus pada drugi put pod križem. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. Jer si svojim svetim križem svijet otkupio. PJESMA Sion reče: „Gospodin me ostavi, on me zaboravi.“ Može li majka zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. Gle, u dlanove sam te svoje urezao. I znat ćeš da sam ja Gospodin: koji se u mene uzdaju, neće se posramiti. (Iz 49, 14-15.23) Koliko puta sam pod teretom križa pomislio da me je Gospodin ostavio, zaboravio? Koliko sam puta posumnjao u Njegovu ljubav i dobrotu? Kratka šutnja. Pomolimo se! Gospodine Isuse Kriste, ne daj da u svojim padovima pomislimo da si nas napustio, ne dopusti da ikada posumnjamo u tvoju ljubav. Pomozi nam da se uvijek iznova dižemo snagom tvoje ljubavi i dobrote. -Smiluj nam se, Gospodine! -Smiluj se nama! Gleda svoga milog Sina, ostavljena sred gorčina, gdje se s dušom podjeli. Osma Postaja Isus tješi jeruzalemske žene. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. Jer si svojim svetim križem svijet otkupio. Za Isusom je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. Isus se okrene prema njima pa im reče: „Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. Jer evo idu dani kad će se govoriti: 'Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.? Tad će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas!' I bregovima: 'Pokrijte nas!' Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?“ (Lk 23, 27-31) Dopuštam li ja da me Gospodin tješi i ukazuje mi na pravi razlog žalosti? Kada sam se žalostio zbog tvrdoće srca svoga? Kratka šutnja. Pomolimo se! Gospodine Isuse Kriste, pomozi nam da gledajući bol i patnju koja nas okružuje, ne izgubimo iz vida tebe koji si bol i patnju osmislio i pobijedio. Pravi razlog žalosti je naše tvrdo i okorjelo srce, daj nam da nad njim plačemo. Smiluj nam se, Gospodine! -Smiluj se nama! Vrelo milja, slatka mati, bol mi gorku osjećati daj da s tobom procvilim. Deveta Postaja Isus pada treći put pod križem. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. Jer si svojim svetim križem svijet otkupio. Isus reče svojim učenicima: „Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.“ Ponovo se udalji te uze moliti: „Oče moj, ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!>>(Mt 26, 40-42) Da li sam bdio u nevolji tražeći pomoć od Gospodina, ili sam radije spavao prepuštajući i se napastima? Kratka šutnja. Pomolimo se! Gospodine Isuse Kriste, ne dopusti da nas obeshrabre naši ponovni padovi, ne dopusti da ostanemo ležati u tami grijeha i smrti. Osnaži nam duh i tijelo da možemo, pomognuti od tebe, uvijek iznova ustajati, bdjeti i koračati putem koji vodi u vječni život. -Smiluj nam se, Gospodine! -Smiluj se nama! Neka ljubav srca moga gori sveđ za Krista Boga, da mu u svem omilim. Deseta Postaja Isusa svlače. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. Jer si svojim svetim križem svijet otkupio. Vojnici, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše je na četiri dijela –svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgo dodolje. Rekoše zato među sobom: „Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopadne“ - da se ispuni Pismo koje veli: „Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku.“ I vojnici učiniše tako. (Iv 19, 23-24) Da li sam čuvao dostojanstvo svoga tijela, svoje osobe, ili sam to dostojanstvo rušio prljavim mislima, riječima i djelima? Kratka šutnja. Pomolimo se! Gospodine Isuse Kriste, ti si uzeo našu sramotu na sebe. Pomozi nam da čuvamo svoje dostojanstvo koje si nam darovao stvarajući nas na svoju sliku. Zaodjeni nas u dostojanstvo i čistoću krsne haljine koju si nam povjerio u času našega krštenja. -Smiluj nam se, Gospodine! -Smiluj se nama Rane drage, Majko sveta, Spasa za me razapeta tisni posred srca mog. Jedanaesta Postaja Isusa pribijaju na križ. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. Jer si svojim svetim križem svijet otkupio. PJESMA I kada dođoše na mjesto zvano Golgota, što znači lubanja, ondje razapeše njega i dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A Isus je govorio: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!“ (Lk 23, 33-34) Vjerujem li doista da je Isus uzeo sve moje grijehe na sebe, je li doista doprla do mene stvarnost njegova oproštenja? Kratka šutnja. Pomolimo se! Gospodine Isuse kriste, daj nam da možemo priznati svoje neznanje pred tobom, da uvidimo svoje grijehe, i potpuno, bez rezerve, s pouzdanjem primimo oproštenje koje nam ti daruješ. -Smiluj nam se, Gospodine! -Smiluj se nama! Neka dođu i na mene patnje za me podnesene Sina tvoga ranjenog. Dvanaesta Postaja Isus umire na križu. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. Jer si svojim svetim križem svijet otkupio. Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga. Ja crv sam, a ne čovjek, ruglo ljudi i naroda prezir. Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik za nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene. Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge, sve kosti moje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure u me. (Ps 21, 2.7.1618) Da li u teškim životnim poniženjima, u trenucima duboke osamljenosti i tjeskobe, vapijem Bogu, ili se prepuštam nevjeri i beznađu? Kratka šutnja. Pomolimo se! Gospodine Isuse Kriste, ti si ušao u našu osamljenost, tjeskobu i smrt. Svojom osamljenošću uništio si našu osamljenost, svojom smrću uništio si našu smrt. Pomozi nam da možemo živjeti, iz dana u dan, kušajući da si ti s nama pa makar i dolinom smrti prolazili. -Smiluj nam se, Gospodine! -Smiluj se nama! Daj mi s tobom suze livat, Raspetoga oplakivat, dokle diso budem ja. Trinaesta Postaja Isusa skidaju s križa. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. Jer si svojim svetim križem svijet otkupio. On je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Gospodin je svalio na nj bezakonje nas sviju. (Iz 53, 4-6) Mislim li da me Gospodin u mojim bolima bije i ponižava, ili me doista ljubi poput svoga Sina koga ne poštedje? Kratka šutnja. Pomolimo se! Gospodine Isuse Kriste, ti si naše boli, naše opačine na se uzeo. Daj da ti budemo zahvalni i da te slijedimo na tom putu ljubavi i otkupljenja, uzimajući na sebe boli i opačine svoje braće. -Smiluj nam se, Gospodine! -Smiluj se nama! U tvom društvu uz križ stati s tobom jade jadovati želja mi je jedina. Četrnaesta Postaja Isusa polažu u grob. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. Jer si svojim svetim križem svijet otkupio. Uvečer dođe neki bogat čovjek i Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovijedi da mu se dadne. Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe. (Mt 27, 57-60) Koliko je velik i težak kamen na vratima moga groba? Vjerujem li da si ti osvijetlio tamu moga groba, izveo me iz dubine smrti? Kratka šutnja. Pomolimo se! Gospodine Isuse Kriste, ti si sašao nad pakao, svojom smrću pobjedio smrt i đavla koji imaše moć smrti. Daj da se znamo radovati tvojoj pobjedi, da kročimo kroz život obasjani svjetlom tvoga uskrsnuća. -Smiluj nam se, Gospodine! -Smiluj se nama! Kada dođu smrtni časi Kriste Bože, nek me spasi Majke tvoje zagovor.