ZAGREBA KIH TOP MJESTA top places in Zagreb Z

14
ŠETNJA ZAGREBOM | STROLL AROUND ZAGREB
ZZAGREBAKIH
TOP MJESTA
Prema odabiru direktora hotela Philipa Mahoneya
According to Hotel Manager, Philip Mahoney
top places in Zagreb
Kad smo u prošlom broju pisali o deset mjesta koja se, po odabiru naše
suradnice, moraju posjetiti u Zagrebu, nisam se slagao s tim odabirom:
samo bi dva mjesta završila na mojem popisu pa sam se pobunio.
– Autorska neovisnost važna je zbog vjerodostojnosti časopisa –
odgovorila mi je glavna urednica. Bio sam uporan. – Onda napiši svoj –
rekla mi je. Jesam. I sada ga mora prevesti.
Fotografije I Photo: Ines Novkovi
In the last issue, I remonstrated with the editor-in-chief about the
top-10 places to visit piece we featured: only two would make it
ON my list, I whined. Editorial independence has to be maintained
for the credibility of the magazine, she said. I persisted. Write your
bloody own, she said. I did. She has to translate it.
Odabir je, naravno, osoban, no ovo su moja najdraža
mjesta u gradu koji sam naučio poštovati i voljeti. Ima li
bolje preporuke od toga?
Dopustite mi.
The selection may be a bit personal but these are the
highlights of a city I have grown to respect and love. What
better recommendation?
Indulge me.
15
16
ŠETNJA ZAGREBOM | STROLL AROUND ZAGREB
LJUTI SENDVIČ S GOVEDINOM U
PINGVINU
Oni koji nisu dobro informirani, mogli bi pomisliti da je ovo hrvatski
odgovor na kebab, no to je prejednostavno. Sendviči su prava stvar
kao “post-Ožujsko“ digestiv i, za razliku
od svog kvaziturskog “kolege“, pravo
umjetničko djelo. Kvalitetna govedina,
slasni sokovi i niz priloga te, naravno,
čili – ljut taman koliko treba, serviraju
se u najukusnijoj mekanoj ciabatti. I
sve to za 30 kuna.
Ovaj je sendvič-bar prava institucija u
Zagrebu i svakako ga valja posjetiti i
danju, čak i kada ste trijezni. Britanci,
budite na oprezu, klijentela ne voli
čavrljanje u sitne noćne sate, što sam i
sam otkrio prije nekoliko dana. Vlasnik
i voditelj ovog bara jest Albert Papo,
čovjek divovske ruke kojega ovih dana
nećete često ondje sresti, no i njegovi
zamjenici vrlo dobro dočaravaju atmosferu njujorških
zalogajnica. Nasuprot pultu nalazi se ulaz u kazalište.
Ovo je u svakom slučaju vrlo zabavno mjesto!
Nipošto ne smijete propustiti ovaj sendvič za polizati prste; mnogi se slažu sa mnom, a vjerujem da
ćete i vi! Mislim da će i vegetarijanci pronaći nešto
po svojem ukusu!
EUROPSKA UTAKMICA U MAKSIMIRU
Ovaj oronuli dom zagrebačkog nogometnog kluba Dinamo, hrvatskog
kluba vrlo sličnog klubovima škotske Premier Lige po nesrazmjeru
uloženog novca i talenta, potpuno odgovara Dinamu koji iz Lige prvaka
i Europske lige uvijek ispada u ranim fazama natjecanja.
j
Radije bih proveo hladan veljački dan
u Port Valeu da mi je važan samo nogometni talent i kvaliteta stadiona, no ono
što posjet Dinamovoj utakmici čini nezaboravnim iskustvom njegovi su hardcore
navijači, Bad Blue Boysi, koji čine zanimljivu kombinaciju opasnih nogometnih
huligana i beskrajno duhovitih navijača. S
uobičajenim nijekanjem odgovornosti za
nasilje, uz ponavljanje da je napad BBB-a
A SPICY BEEF SANDWICH IN PINGVIN
To the less-discerning, this could be seen as Croatian’s answer
to a post-session dirty doner kebab but that is way too simplistic. I wouldn’t try to kid you that as a post-Ožujsko digestif,
this isn’t bang on but, unlike its quasiTurkish counterpart this is a work of
art. Quality slices of beef, dripping
juices and a whole range of accompaniments, chilli of course, served in
the most delicious, soak-up ciabbata–esque (without the endanger-theroof-of-your-mouth sensation) bread.
All for 30 kuna.
This is a Zagreb institution not to be
missed and equally worth a visit in the
daytime, sober even. Brits beware, the
clientele don’t take kindly to kebabshop banter in the wee small hours as
I found out to my peril the other day.
But it’s owned and run by the larger
than life, giant-pawed Albert Papo who may not often be at the helm these days but his stand-ins do a
pretty good impersonation of a New York deli owner
so at least there’s theatre the other side of the counter.
Not to be missed, this sandwich is to die for; too many
of them and you probably will. I believe they do something for vegetarians, too.
A EUROPEAN FIXTURE AT MAKSIMIR
The rather dilapidated home to Dinamo Zagreb, the Scottish
Premier League type disproportion of funds and talent of the
Croatian Football League mean that Dinamo’s presence in the
early stages – alas, usually no further – of the
Champion’s League and Europa League is a
shoe-in.
I’d rather spend a cold February night at Port
Vale if it was all about footballing talent and
stadium quality but what makes this a special experience is the hard core support, the
Bad Blue Boys who manage the delicate
combination of football hooligan menace
and supporter humour with aplomb. With
the usual disclaimer about not condoning
17
na jadne Grke bio samo bezvezna priča,
ta je skupina zapravo fantastično zabavna
sama po sebi. Kad je Dinamo igrao s Red
Bull Salzburgom, Boysi su se bili vratili nakon odsustva s tribina povezanog s Uefinom
kaznom igranja utakmica bez navijača (“iza
zatvorenih vrata”) zbog pretjerane upotrebe
pirotehnike. Ne želeći propustiti priliku da
se našale s, priznajmo, razvikanim sponzorom svojega suparnika, Red Bull Salzburga, i
u isto vrijeme šaljući poruku “vratili smo se”,
Boysi su odmotali ogromno platno koje je
prekrilo cijelu tribinu i na kojem je bila reklama Red Bullova rivalskog
energetskog napitka – Burn. Nakon što su raširili platno, ispod njega su
pustili vatromet. Genijalno.
Nažalost, dečki su trenutačno bijesni na izvršnog predsjednika kluba,
Zdravka Mamića, i već neko vrijeme bojkotiraju utakmice. Prema
pričama, unatoč tomu što klub od Grada godišnje dobiva oko 40
milijuna kuna, izgleda da se ništa od tog novca ne ulaže u stadion ili
u klub. No, gospodin M. posjeduje krasnu kuću na Tuškancu. Dio je
navijačke podrške preusmjeren i na nedavno osnovan, no vrlo uspješan
zagrebački hokejski klub Medveščak. Nadamo se da će Mamić pronaći
neki drugi hobi prije fijaska sljedeće sezone jer, ako ćemo iskreno, bilo
bi zabavno gledati odrasle ljude na klizaljkama kako se tuku. No to zapravo i nije sport, zar ne?
Doživimo li sretan kraj, karata uvijek ima, no pripazite – kupite one za
istočnu tribinu: zapadna je bez duše, a na sjevernoj se okuplja “loša
ekipa”. A i hot-dogovi su ukusniji.
JEZERO JARUN
Zbog nepoznatih razloga zagrebačka promotivna mašinerija rijetko spominje Jarun.
Riječ je o “jezeroiziranoj“ ksenofobiji: to je
naše mjesto, mjesto kamo pobjegnemo ljeti
kada nemamo vremena boriti se s prometnim gužvama prema moru i ne želimo vam o
tome ništa reći. Prava šteta: Jarun je odlično
mjesto za odmor od gradske vreve s mnogobrojnim aktivnostima za posjetitelje i
stanovnike Zagreba.
Ovaj sportsko-rekreacijski centar prostire
se na površini od 250 hektara i izgrađen
je zbog održavanja regate na Univerzijadi
1987. godine te danas nudi brojne sportske
violence and what the BBB did to those Greek boys
was simply blah-de-blah-de-blah …. this bunch is
fantastic and are entertainment in themselves.
When Dinamo played Red Bull Salzburg, the BBB
were just back after a reluctant absence as a result
of a behind-closed-doors enforcement because of
over-exuberance on the firework front. Not missing the chance to have a dig at their, let’s face it,
little bit dull, overly-manufactured, opponents,
Red Bull Salzburg while at the same time making
a bit of a ‘we’re back’ statement, the Boys unfurled a huge banner covering the whole height of the terrace
featuring Red Bull’s rival “energy” drink, Burn. Once the cover was in
place, fireworks were let off underneath it. Bloody brilliant.
Unfortunately, the boys are currently taking the hump with the club
Chief Executive, Zdravko Mamić and are staging a bit of a prolonged
boycott. Apparently it’s something to do with the fact that, despite the
club getting an annual subsidy from City Hall of HRK 40m, none of it
seams to quite make it to stadium facilities or team investment. Mr. M
does have a lovely house on Tuškanac, though. There’s been a bit of a
defection to Zagreb’s recently formed and pretty successful Ice Hockey
team, Medveščak. Hopefully, Mamić will find something else to interest him before next season’s fiasco because, if we’re all totally honest,
it may be great fun to watch grown men on skates pretend to punch
each other but it’s not really a sport, is it?
If it does all sort itself out, tickets are always available but book the
east stand – the west is soulless and the north is where the bad lads
go. And the hot dogs are better.
LAKE JARUN
For some reason, Zagreb’s publicity machine makes little
reference to Jarun. This is xenophobia
lake-ified: it’s our place, somewhere to
go when we don’t have the time to fight
the traffic to the coast in the summer and
we ain’t going to tell you about it. A crying shame: this is a world-class urban resort with plenty to do for visitors as much
as city residents.
Originally built for the University games
regatta in 1987, the 250-hectare site is an
activity-packed facility with rowing, windsurfing and kayaking for the more energetic; pedalos and wallowing in blue-flag
18
ŠETNJA ZAGREBOM | STROLL AROUND ZAGREB
aktivnosti, poput veslanja, jedrenja i kajaka za one koji pršte
energijom, ili pedaline i ljenčarenja na plaži s plavom zastavicom za one koji vole nešto mirniji ritam. Malo dalje od vode,
cijelim krugom oko jezera, prolazi osam kilometara duga staza,
idealna za rolanje i vožnju biciklom. Bicikli se mogu iznajmiti
samo vikendom (ta “vikend politika” pokazuje propuštenu
mogućnost privlačenja zagrebačkih turista na Jarun). Konjički
centar, košarka, odbojka na pijesku i mnoštvo igrališta nadopunjuju cijelu priču.
Prava je šteta što jezero okružuju pomalo bezvezni kafići i restorani,
osim jedne pizzerije koja se, istina, nalazi izvan ograde parka, no može
se pohvaliti jednom od najboljih pizza u gradu. Unatoč tome, čuo sam
da ovo mjesto nudi bogat noćni život s prepunim kalendarom koncerata te je kao takvo glasnik festivalske sezone na hrvatskoj obali.
MUZEJ PREKINUTIH VEZA
Pametan pothvat, nema što. Ideja
o muzeju dijete je Olinke Vištice i
Dražena Grubišića, koji su i sami iskusili prekid. Muzej svima nudi mogućnost oporavka od emocionalnog
brodoloma stvaranjem, odnosno doprinosom muzejskoj kolekciji. Tako
je nastala eklektična kolekcija, zanimljiva ne zbog izložaka nego zbog
nasumična prikaza svakodnevnih i
ne tako svakodnevnih predmeta koji
podsjećaju na bol prekida. No više od
toga, objašnjenja darovanih predmeta, potpuno lišena ljutnje, izazivaju
niz reakcija, od jecanja do praskanja
u smijeh u samo nekoliko minuta, što rijetko kojem
muzeju polazi za rukom. Ne želim vam uništiti priču,
no slušajte ovo: “Jedne noći njegov je automobil bio
parkiran ispred ‘pogrešne’ kuće. Platio je to retrovizorom”. Ili ovo: “Govorio si mi o ljubavi, davao mi male
darove; ovo je bio samo jedan od njih… Shvatila sam
koliko si me volio tek kada si umro od side”. Doživljaj je zapečatila
ravnodušna poruka, ostavljena pokraj šampona za intimnu higijenu
koja mi je presjekla dah. Prepuštam vam da je otkrijete sami.
Kolekcija je postala globalan fenomen i proputovala je Europu i SAD,
Južnu Afriku, Filipine i Argentinu. No svejedno vas na ulazu u muzej
ponizno pitaju: «Kako ste čuli za nas?» A da sve bude u skladu s
waters for those of us who prefer a gentler
pace. Away from the water, an 8-km track
around the lake is ideal roller-blade territory and bikes are available to rent at weekends (the ‘samo na vikend’ policy illustrating
the missed opportunity to attract Zagreb’s
visitors). An equestrian centre, basketball, volleyball and a plethora of play areas complete
the picture.
It’s a shame that some pretty ordinary bars and restaurants skirt the
lake, aside from one of the city’s best pizza joints – albeit outside the
park perimeter – but, I’m told, there’s a thriving club scene with a full
calendar of concerts as the forerunner to Croatia’s coastal festival season.
THE MUSEUM OF BROKEN
RELATIONSHIPS
As a work of cleverness, this is right up
there. The brainchild of Olinka Vištica and
Dražen Grubišić – themselves the subject
of a break-up – the museum, they say, offers a chance to overcome an emotional
collapse through creation: by contributing to the Museum’s collection. Hence, an
eclectic collection, interesting not for the
exhibits themselves but for the random
juxtaposition of everyday – and otherwise
– objects that serve as a memento of emotional hurt. But, more so, for the angstridden explanations of the donations that,
unlike many museums, stimulate real reaction from near sobbing to burst-out-loud laughter,
all in the space of minutes. Not wishing to ruin the
story but take these: ‘One night his car was parked
in front of the “wrong” house. He paid for it with his
side-view mirror’ and ‘You talked to me of love, gave
me small gifts; this was just one of them … I realized
how much you loved me only after you died of AIDS’. The clincher was
the matter-of-fact note alongside a bottle of ‘intimate shampoo’ which
left me gasping for air. I’ll leave you to find out.
The collection has turned into global phenomenon and has toured
extensively throughout Europe and the USA, and in South Africa, the
Philippines and Argentina. And yet, you’re asked humbly ‘how did you
19
tmurnim raspoloženjem, kad sam ja bio u muzeju, svirali su Smithse.
Za obilazak muzeja potrebno vam je samo pola sata i nemojte to
nipošto propustiti, a zaista morate biti kamena srca da ne pustite barem jednu suzu.
ZAGREBAČKI HOKEJSKI KLUB
MEDVEŠČAK
Hokejski je klub dospio na moj popis ne
samo zato što sam opterećen osjećajem
krivnje zbog ranijeg komentara nego i zbog
toga jer su njihove utakmice odličan izlazak.
Ništa ne znam o tom sportu i teško mi je
shvatiti pravila, ali dečki na ledu izvode
pravi šou. Nedavno smo nabavili karte za
skupinu Kanađana koji su digli palčeve za
kvalitetu hokeja, tako da mora biti dobro.
Klub vodi strastvena grupa ulagača, poput
zadruge, koji stidljivo govore o svojim uspjesima; simpatična skupina skromnih zaljubljenika u hokej koji bi trebali biti ponosni zbog rizikâ koje su preuzeli
na sebe, načina na koji vode klub i uspjeha koje je klub ostvario.
Dečki, svaka vam čast!
Kokice su dobre, pivo O. K., a ponekad se i potuku.
TRŽNICA DOLAC
Samo je jedan od deset najboljih iz prošlog
broja dospio na ovaj popis. Pa, iako ima ponešto
predstave u voću i povrću izloženom na otvorenom ispod poznatih crvenih suncobrana, atmosfera među prodavačima prilično je “ozbiljna“,
dok je u ribarnici koja odzvanja šalom i veselim
raspoloženjem daleko opuštenije. “Utroba” tržnice
prepuna je privlačnih kombinacija mirisa koje ću
pamtiti do kraja života. Prodavači kulena (doduše,
prodaju i ostale vrste mesnih prerađevina, no ovo
bolje zvuči) nude vam zalogajčiće, uvjeravajući vas
da je riječ o najboljem kulenu, proizvedenom po receptu starom nekoliko stoljeća, mesari se svađaju oko toga čije je meso
najbolje, a kumice su – što je neobjašnjivo promatraču – nevjerojatno
zabavan prizor. Okusite, osjetite miris, dodirnite Hrvatsku u njezinu najosnovnijem, ali i najhvaljenijem umjetničkom obliku.
hear about us’ at the entrance. Oh, and they were playing the Best of
The Smiths when I visited, just to add to the gloom.
It’s a half-hour visit, this; don’t miss it, you’ve got to have a hard heart
to leave without shedding a tear.
ZAGREB MEDVEŠČAK ICE
HOCKEY
Heavily guilt-ridden at my earlier comment,
this makes it to the short-list because it’s a
great night out. It’s a sport I know nothing
about and find hard to grasp but they do
lay on a great show and we recently organized tickets for a Canadian group who gave
it a resounding thumbs-up for the quality of
hockey, so that can’t be bad.
The club is run by a passionate group of
investors, almost a cooperative, who are
coy about their success; just a lovely bunch
of humble hockey fanatics who should be
proud of the risks they have taken, the way
they are running the club and the successes the club has had. It’s a real
‘this Bud’s for you’ moment.
The popcorn’s good, the beer’s OK and sometimes they do fight.
DOLAC MARKET
Only one of two from last edition’s top 10 to
make it to this list but, while there’s a bit of
theatre about the mainstream fruit and veg bit
on the open top with their famous red umbrellas, there’s something to be said about rooting about off-piste in the fish market which is
full of friendly banter more than the seriousness of the cut-throat voće i povrće. Down in
the dungeon, there’s a blend of smells that’s
alluring and will stay with me for life. The kulen sellers (OK, they sell other cured meats
but this sounds better) thrust samples in your face claiming the best
from century-old recipes, the butchers chat rivals the bullshit flying
around a French market place and the cheese ladies – inexplicable to
the outsider – are just hilarious to watch. Taste, smell, touch Croatia in
its most basic but celebrated art form.
20
ŠETNJA ZAGREBOM | STROLL AROUND ZAGREB
PARK MEDVEDNICA
Obronci na sjevernoj strani Zagreba nevjerojatna su pozadina ovome prekrasnom
gradu. Mnogo se zna o vještinama skijaša
koji se ovdje natječu u Svjetskom skijaškom
kupu, no za one koji se ne usude izići dok
temperature ne dostignu dvoznamenkaste
brojeve, proljeće je pravo vrijeme za istraživanje. Prijevoz nije nikakav problem: tramvaj broj 14 odvest će vas do kraja linije na
Mihaljevcu, a gradski autobus na Šestine i za
dva sata laganog hoda stići ćete do vrha Sljemena odakle se pruža prekrasan pogled na
grad i zagorske brežuljke sve do Samobora i
srednjovjekovnoga grada Medvedgrada.
Na putu prema vrhu naići ćete na mnogobrojne izvore
svježe vode i mnoge restorane, od kojih je Vidikovac na samome vrhu nesumnjivo najbolji.
GORNJI GRAD
Zagrebački dragulj već je mnogo puta opisan
i ne bih ništa posebno otkrio govoreći vam
o prekrasnom mozaiku na krovu crkve svetog Marka, o Saboru, plinskim svjetiljkama
ili Kamenitim vratima. No moram reći da
ovaj dio grada uvijek iznova iznenadi nekom novom pojavom: Muzejom naivne
umjetnosti, zanimljivim i inventivnim ljetnim festivalom na Strossmayerovu šetalištu
odakle puca divan pogled na cijeli grad, ili
nečim sasvim jednostavnim, poput zapletenog komada drva koji se nalazi u dvorištu
Muzeja grada Zagreba – potpuno čarobno.
Slažem se i s onima koji zagovaraju premještanje Sabora s Gornjega
grada, zbog jednostavnog razloga – smanjenja broja policajaca. Ništa
ne skrivam, ali smatram da je policija prijeteća i ne baš prijateljski
raspoložena; susreo sam se s dečkima u plavom nebrojeno puta i uvijek su bili vrlo ljubazni, čak i smiješni, no ako ste u gradu prvi put, a
okruženi ste naoružanim policajcima, sigurno to nećete doživjeti kao
ugodno iskustvo. Posjetite Gornji grad u cipelama s tvrdim potplatom
(ili cipelama s povišenom potpeticom, ako je to vaš stil) – jeka koja
odzvanja gradom fenomenalna je. Čudno, ali istinito.
MEDVEDNICA PARK
The slopes to the north of Zagreb make
a formidable backdrop to an alreadybeautiful city. Much is made of its prowess as a venue for the Alpine World Cup
but, for those of us who don’t venture
out until the temperature hits double
figures, spring is the time to see this.
Transport doesn’t present a problem,
simply take a no.14 tram to the end
of the line at Mihaljevac or the bus to
Šestine and then it’s a leisurely 2-hour
jaunt to the peak at Sljeme with some
of the most stunning views to be had
over the city, the Zargorje plains over
to Samobor and the medieval castle Medvedgrad.
Watering holes and restaurants dot the way with
the best being Vidikovac at the very top.
UPPER TOWN
Zagreb’s jewel is well-documented and I
wouldn’t be bringing anything to the party
by talking about the wonderful mosaic of
St. Mark’s Church, the Sabor (Croatian Parliament), working gas lanterns or the Stone
Gate but this is a part of the city you can never tire from and there always appears to be
some little feature or attraction which pops
up: the Naïve Art museum, the wonderful
inventive summer festival on the Strossmayerovo šetalište (promenade) overlooking the
city or something so simple as the intricate
wooden block-work courtyard entrance to
the City of Zagreb Museum – magical.
I am, however, with the move-the-parliament-out-of-the-upper-town
lobby for no other reason than to reduce police presence. Now, I’ve
got nothing to hide but I do think the police are rather menacing and
visitor-unfriendly; I’ve met quite a few of them and they’ve always
been nothing but pleasant, funny even, but as a first-time visitor to be
nodded on by some geezer with a gun is not the most welcoming experience. Visit the Upper Town wearing heavy-soled shoes (or stilettoes if
that’s your bag) – the echo is wonderful. Strange but true.
21
MSU
Nedavno otvoreni Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu još je jedan dokaz da je
ovo grad koji cilja iznad svojih mogućnosti.
Tako i treba. Monolitna dobrodošlica grada
putnicima koji dolaze iz zračne luke dugo se
pripremala za gradnju: slaveći svoj ključan
položaj na suvremenoj umjetničkoj sceni koji
je Zagreb zauzimao tijekom cijelog 20. stoljeća, muzej je osnovan 1954. godine. Trebalo
je još pola stoljeća da se preseli u svoj novi
dom, no vrijedilo je čekati. Ne smatram se
stručnjakom, ali kada sam s prijateljem posjetio
muzej, dugo smo promatrali jednu “instalaciju”: brojne kante s bojom,
ljestve, napola obojen zid i velika obavijest “stanka za ručak”, i vodili
intelektualno zahtjevnu raspravu o tome imaju li zaista dekoratere u
muzeju. Šalu na stranu, u muzeju se nalaze odlični provokativni radovi
– Bosanska djevojka kao ironičan prikaz predrasuda postkomunističkog
razdoblja (u tzv. civiliziranom društvu) i dalje mi je najdraži izložak.
Kada smo odlazili, dečki su se vratili na posao. Nećemo nikada znati.
TKALČIĆEVA
Savjetovali su mi da buvljak sa svojim eklektičnim drangulijama i, siguran sam, neotkrivenim antikvitetnim
blagom, koji se održava nedjeljom
ujutro na Britancu, bude posljednji na
mojem popisu, ali moram spomenuti
još jedno meni drago mjesto. (Jeste li
primijetili ovo? Dva za cijenu jednoga.
To je sigurno bolje od bonus-taktike).
Prava predstava zagrebačkog društva
odvija se u Tkalčićevoj ulici, ulici koja
prolazi između Dolca i Gornjega grada.
Ulica je pretrpana kafićima i restoranima, od kojih su svi poprilično bezlični,
ali svi zajedno tvore vrstu uličnog kazališta u kojem je
sam prolaznik predstava. Na početku je zastrašujuće na
sebi osjećati poglede zakrivene sunčanim naočalama
koji najprije letimično ocijene zaslužujete li detaljniji
pregled. No kad uđete u priču, sjednete, stavite sunčane
naočale i naručite hladno pivo, učinite to isto. Obožavam to.
A journey beyond chocolate...
MSU
Zagreb’s recently-opened Museum of Contemporary Art is yet another manifestation of a
city that punches way above its weight. And
proudly so. A monolithic welcome to the city
for those arriving from the airport, the MSU
was a long time coming: celebrating a pivotal
position at the zeitgeist of the contemporary
art scene as Zagreb did throughout the 20th
century, the museum was established in
1954. It took another half century or so to
reach its new home but it’s been worth the
wait. Now, I’m no expert - so much so that when I visited with
a friend we contemplated an ‘installation’: a pile of paint pots, set of
steps, half painted wall and a big “pauza za ručak” (out to lunch) sign,
mentally daring each other to ask whether they really did just have the
decorators in - but there are some wonderfully thought-provoking pieces – Bosnian Girl as an ironic statement about prejudices of the postcommunist era (by so-called civilized societies) still being my simplistic
favourite. When we left, the boys were back at work. We’ll never know.
TKALČIĆEVA
It was suggested to me that I should make
the flea market in Britanski Trg on a Sunday
with all its wonderfully eclectic bric-a-brac
and, I’m sure, yet-to-be-discovered antique
bargains, the last in the list but I have another sight I need to mention. (You see what
I did there? 2 for the price of 1. Surely better
than “here’s a bonus for you” tactic?).
The showpiece of Zagreb’s café society is
Tkalčićeva, running between Dolac market and the Upper Town. Wall to wall with
cafés and restaurants, none particularly
shining but together forming a kind of street
theatre where the passer-by is the show. At
first it’s kind of disconcerting as sunglass-concealed
eyes give you the quick once-over to see if you merit
an extended look for whatever reason. But then you
get into the swing of things, take a seat, slip on the
shades, order a cold one and do exactly the same
thing yourself. I love it.

Download Report