opširnije

Branimir Glavaš zakasnio na
veličanstveni skup u Osijeku
Nestalo mi
kiseline u
akumulatoru!
veljača 2015.
IZLAZI JEMPUT NA LETO - 189. SAMOBORSKI FAŠNIK
SKANDALOZNA ODLUKA JEDINOG SAMOBORSKOG KINOPRIKAZIVAČA
Uprava samoborskog
kina s programa
skinula kino - hitove
Str. 7
Naslovi koje smo dugo čekali završili su u “bunkeru” i bit će
prikazani tek poslije Fašnika, kada se situacija donekle smiri
Hrvatski sabor - jesmo li spremni za nove izbore?
Str. 8 i 9
Moje
pjesme,
moji
snovi...
Nemoguća misija...
...ak’ me trebaš,
ti me zovi,
samo zoviiii...
Tko pjeva,...kaže izborna komisija.
zlo ne misli...
SPORT
Branitelji Nogometnog rata istaknuli svoje beskompromisne zahtjeve
...al’ smo
Str. 15 k
ih ipa
lepo stisli!
Hoćemo ligu posebnog pijeteta!
Iznenađenja nema, pa ga
onda ipak ima!
Sedel je tak Joža tam dole, na polju prema Svetoj
Nedelji, ispod Agrogroma, i pasel krave. Kad,
odjemput, spusti se blizu njega jen lahki avion,
zgleda da mu je nekaj bilo z motorom. Zajde pilot
van, zeme nekakvi alat i, malo po malo, popravi kaj
se je potrgalo. Joža je samo belo gledel, a pilot je bil
baš dobre vole, pak je došel k njemu.
- Dobar dan, znate li vi što je ovo? – pita avijatičar
Jožu i pokaže na avion.
- Znam, kak ne bi znal – veli Joža.
- A hoćete probati da vas malo provozam?
- Je, a zakaj ne bi.
I, tak, zajdu oni v avion i pilot mu mam pokaže par
lakših akrobacija.
- I, što kažete na ovo? – pita on Jožu.
- A kaj, niš... To sam i očekival – veli mu Joža.
Pilotu to baš ni bilo najjasnije, pak napravi jednu
još jaču bravuru.
- I, što kažete sad? – pak pita avijatičar.
- Pa, i ovo sam očekival - otpovrne Joža
hladnokrvno.
Pilot si pomisli: pa on mene zajebava! Da gas i
napravi trostruku petlju, od koje se čoveku zbilam
želudac okrene.
- Ha, a što kažete na ovo? – pita opet Jožu.
- E, to zbilam nis očekival... – teško zdehne Joža.
Pilot spusti avion natrag na zemlu, pak se
znatiželno okrene Joži.
- Čujte nije mi jasno, kako ste dvije prve akrobacije
očekivali, a treću niste... O čemu se tu radi?
- Pa, prvi sam put očekival da se bum zapišal i –
zapišal sam se. Drugi sam put očekival da se bum
usral i – usral sam se! Al’ jebi ga, nisam očekival da
mi se bu se to skupa zlijalo za vrat!
Kako da podržavam oporbu, kada će i ona jednog dana doći na vlast.
Kaj bi to moglo biti?
Došel jen Amerikanac vu Samobor, a kak je čul da
su Samoborci prirodno glupi, štel je to proveriti.
Nameri se on tak na Štefa i opadne mu na pamet da
mu zeme nofce.
- Gledaj prijatelju, ja ću ti postaviti pitanje i, ako
ne znaš odgovor, dat ćeš mi 50 kuna – predloži on
Štefu. - A onda ti meni postaviš pitanje i, ako ja ne
znam odgovor, ja tebi dam 500 kuna. Može?
Štef si malo premisli i pristane.
- Ajde reci, kolika je udaljenost od Zemlje do
Sunca? – pita Amerikanac.
Štef bleji vu njega, pojma nema kulko bi to moglo
bit... Zvadi 50 kuna i da mu. Amer dene nofce v žep
i veli Štefu.
- Ajde, sad ti mene nešto pitaj.
- Dobro, daj ti meni reci kaj je to: ima dve noge kad
ide na breg, tri noge kad ide pod breg?
Amerikanac ga bledo gledi, pojma nema o čemu bi
se tu moglo delati, al zvadi 500 kuna i da mu.
- Pa, ajde reci, što je to? – pita on Štefa.
Štef se zamisli, počne se češat po glavi i onda zvadi
50 kuna i da ih Amerikancu.
Svaki je političar nevin, dok mu se ne
dokaže ono što svi znaju.
Kak da vam ju pokažem?
Stopiral policajac plavušu i iskal ju vozačku
dozvolu.
- Je, kak? Jučer ste mi ju zeli, a danas pak iščete da
vam ju pokažem!?
Brod koji tone prvo napuštaju kapetanovi
osobni štakori.
Nije na prodaju!
Ni loše, moglo bi bit i gore
Jedna je plavuša štela prodat auto, al nikak ni mogla
najti kupca. Nazvala je prijatela automehaničara i
pitala ga kaj da napravi. On je malo pogledal auto i
počel klimat z glavom.
- Hmmmm... Čuj, auto ti ima više od 500.000
kilometri. Tak ga nebuš nigdar prodala. Bum ti ja
odvrtel kilometražu na nekakvih 50 – 60 hiljada
kilometri.
Za mesec dan stigneju se oni na kavi vu 5 plus i
automehaničar ju pita da jel je prodala auto.
- A kaj bi... Se nis bedasta. Kaj bi prodavala auto kaj
je prešel samo 60.000 kilometri.
Pita vučitelica decu da kak im je doma, kak živiju.
- Znate, moja je mama prostitutka, tak da mi čist
pristojno živimo – odgovori mala Marica.
- A kako je vama u ovim recesijskim vremenima? –
pita učiteljica Iveka.
- Moj je tata policajac i morem reč da čist pristojno
živimo – veli joj Ivek.
- A kako je s vama? – pita učiteljica maloga Jureka.
- Paaaa, moj tata vozi kamion i da ni Maričine
mame i Ivekovog tate i mi bi čist pristojno živeli –
otpovrne Jurek.
2
veljača 2015.
Pozdrav iz Hrvatske
zemlje maslinovog i ostalih ulja
humoristično - satirični list
Izlazi prigodno
Nakladnik: Turistička zajednica grada Samobora
Za nakladnika odobrio: Krešo Beljak, predsjednik TZ
Grada Samobora
Adresa uredništva: Svetonedeljska 4, Samobor
Tel/ fax: 3324-124
E-mail: [email protected]
Glavni i odgovorni urednik: Robert Škiljan
Suradnici: Mirko Buconjić, Frano Cebalo, Zoran
Duniskvarić, Zdenko Gluščić, Ivica Fresl, Roman Jaklenec,
Jasenka Jandrečić, Dragutin Kovačević - Dado, Žarko
Luetić, Ratko Maričić, Mojmir Mihatov, Živko Nimac,
Damir Novak, Darko Pavić, Ivica Prevendar, Srećko
Puntarić, Josip Škiljan, Zvonko Rešetar, Mirko Stanić,
Marko Šintić
Aforizmi: Živko Prodanović
Urednik: Robert Škiljan
Priprema: SAMOBORSKI GLASNIK d.o.o.
Tisak: STEGA TISAK d.o.o.
veljača 2015.
3
Vijesti iz skore budućn
EU - opet 28 država!
N
akon što su u zadnje dvije godine iz Europske Unije
istupile Velika Britanija, Njemačka, Francuska,
Italija i Austrija, pregovore su konačno završile
Turska, Libija, Etiopija, Kazahstan i Uzbekistan, pa
EU opet ima standardnih 28 članica.
A Ćiro mu se ne javlja!
P
rema svemu sudeći, Zdravko Mamić
ostaje u pritvoru u Remetincu do
daljnjega. Razočaravajuća je to vijest
za sve prijatelje, poznanike i poslovne
partere čuvenog hrvatskog poduzetnika, koji
je, nakon nogometne, napravio karijeru i u
veleprodaji mesa i mesnih prerađevina.
Kao što je poznato, Mamiću i njegovom
partneru Reni Sinovčiću krenulo je po zlu
nakon što je Hrvatska počela primjenjivati
europski propis po kojem je dozvoljena samo
prodaja mesa ne starijeg od 18 godina, i to pod
A baš je takvo postupanje s mesom bilo
pogubno za Mamića i Sinovčića, i to kad je
u javnost procurila vijest da su neki najbolji
komadi, ne stariji od 15–16 godina, bili
“posuđivani” hladnjačama Dinama Kijev,
Seville, Milana i Crvene zvezde.
Iako je Mamić prilikom uhićenja, s
osmjehom na licu, izjavio da je “prijatelj Ćiro
obećao dvadeset milijuna kuna jamčevine”
te da će “izaći za pet–šest dana”, izgleda da
će u Remetincu, zajedno s prije uhićenim
Sinovčićem, dočekati i treći Fašnik zaredom.
uvjetom da isto u prethodnom prijelaznom
roku nije bilo čuvano u nekoj drugoj
hladnjači.
Pokušali smo kontaktirati i Ćiru Blaževića,
ali od njega, evo, još od 2015. godine ni traga
ni glasa.
Predsjednik Europske komisije Milan Bandić čestitao je
novopridošlim državama, a onima koje su se već priključile
novoformiranom Sovjetskom Savezu, poručio: “Ako se
predomislite, vrata su vam uvijek otvorena, ali sada pod našim
uvjetima!”
Klupski prostor za
mladež pri kraju!
P
ri kraju su radovi na
uređenju klupskog
prostora za mladež
u bivšoj Vojarni
Taborec.
Predstavljajući
program
rada
kluba,
predsjednica
stareži
Zagrebačke županije Marica
Jelenić prisjetila se vremena,
još tamo 2005. godine, kada
je osobno inicirala gradnju
kluba. Izrazila je zadovoljstvo
brzinom kojom se projekt
ostvaruje, ali i nadu da će se u
projekt uključiti i Ministarstvo
socijalne politike i mladih, što
je ministrica Sanja Horvat
Iveković i potvrdila.
Otvara se obilaznica!
J
edan
je
veliki
prometno–infrastrukturni
projekt
pred završetkom. Radi se o obilaznici Gornji
kraj – Otruševec – Lug,
koja bi trebala rasteretiti
kamionski promet kroz
Samobor i olakšati život
stanovnika
u
centru
grada.
Podsjetimo:
gradnja
ceste počela je još
početkom stoljeća, ali je,
zbog inaćenja stanovnika
Male i Velike Jazbine koji
nisu dozvoljavali prolaz
kroz njihova sela, projekt
zapeo.
4
Sada je, zahvaljujući
naporima gradonačelnika
Kreše Beljaka i ministra
za pomorstvo, promet i
infrastrukturu RH Pavla
Groma, projekt ipak pri
kraju.
Stanovnici
Male
i
Velike Jazbine, koji su
prije tri godine preseljeni
na Žumberak i već su se
lijepo prilagodili novoj
klimi i vjerskoj tradiciji,
povremeno dolaze u stari
kraj i pomalo zavidno
gledaju prometnicu koja
prolazi
kroz
njihova
bivša dvorišta i dnevne
boravke.
Tragedija u siromašnoj Švicarskoj:
franak pao na rekordnu razinu!
S
amo dvije godine nakon bankrota
Švicarske, koji je, podsjetimo, uslijedio
nakon što je tečaj franka prema euru pao
ispod psihološke granice od 1:20, brojni
su korisnici kredita u francima diljem Hrvatske
zatražili od Sabora i Narodne banke Hrvatske
odmrzavanje tečaja
6,39, koji je kao
takav ustanovila
Vlada Zorana Milanovića još tamo
početkom 2015.
Predsjednik
Udruge
Franak
Ivan Šuker tvrdi
da su građani koji
su kredite digli u
“švicarcima”, a da
nije bilo nesretnog
zamrzavanja
tečaja, do sada “već
pet puta mogli otplatiti kredit”, a ne da im on još
uvijek stoji “kao uteg oko vrata”.
I tako, dok se spremaju prosvjedi Udruge
veljača 2015.
Franak na Markovom trgu, u Hrvatsku i druge
prosperitetne zemlje jugoistočne Europe navrle
su tisuće osiromašenih švicarskih izbjeglica,
redom visokokvalificirani urari, proizvođači sira,
čokolade i nekada ugledni bankari. No, budući
da su u Hrvatskoj sva radna mjesta zauzeta
barem do 2056., imigracijski ured u Zagrebu
nesretne ljude šalje dalje, uglavnom u Egipat,
Siriju i Iran.
ućnosti - godina 2035.
Snimljen “remake” jednog od najgledanijih ratnih filmova svih vremena
Bitka na Neretvi -
prava istina!
U
skoro
u
kina
stiže
jedan
od
najočekivanijih filmova sezone. Radi
se o “remakeu”
filma Bitka na Neretvi, koji
je davne 1969. godine režirao
Veljko Bulajić, a koji je bio
nominiran za Oskara i proglašen
jednim od deset najboljih ratnih
filmova svih vremena.
Ovaj je puta producent Jadran film, na čelu s Vinkom
Grubišićem i njegovim partnerom
Miroslavom Kutlom, okupio
prvorazrednu ekipu glumaca iz
Hrvatske i regiona, a prerađeni i
prilagođeni scenarij, koji je dugo
vremena držan u tajnosti, trebao
bi u javnosti pobuditi zanimanje
kakvo već dugo nije vladalo oko
jednog filmskog projekta. Scenarij
je, naravno prilagođen recentnim
saznanjima o povijesnim zbivanjima, a ne, kao što je bilo u
originalu, srbokomunističkoj i
jugoboljševičkoj propagandi, da
ne kažemo promičbi.
Dakle, vođene vrhunskim
vojnim stratezima i vizijom
boljega svijeta, izuzetno
dobro obučene i za dom
spremne snage saveznika
(Njemačka: 7. SS dobrovoljačka gorska divizija
“Prinz Eugen”, Hrvatska:
369. “Vražja” divizija,
714. pješačka divizija,
717. pješačka divizija
i jedna pukovnija 187.
rezervne divizije; Italija: 12.
pješačka divizija “Sassari”,
13. pješačka divizija “Re”, i 57.
pješačka divizija “Lombardia”;
NDH:
V.
ustaški
stajaći
zdrug, 2. domobranski gorski
zdrug, 3. domobranski gorski
zdrug, 5. domobranski gorski
zdrug, 7. pješačka pukovnija
i
zrakoplovstvo
Directed by
Writen by
JAKOV SEDLAR
Ivan Aralica
Produced by
Vinko Grubishich & Miroslav Kutle
Music by
Marko perkovich Thompson
Staring
Bozidar Alich & Anja Shovagovich Despot
NDH; četnici: jedan puk
Dinarske
četničke
divizije,
Hercegovačka leteća brigada,
Crnogorski udarni korpus i
Crnogorska leteća brigada)
potisnule su komunističku bandu preko Neretve i pjesmu
zapjevale. No, tu dolazi i do
tragedije, koju je prijespomenuta
srbokomunistička
i
jugoboljševička propaganda pretvorila u jedan od mitova tzv.
antifašističke borbe i krivotvorila,
evo, ima već sedamdeset godina.
Sve do sada.
No, vratimo se
veljača 2015.
filmu i vrhuncu dramskog zapleta,
koji će svakog poklonika istine,
nacista, ustaša i četnika dirnuti do
dna srdca.
Dakle, vraćajući se nakon
veličajne proslave s bojnog polja, a
sve u žurbi ne bi li što prije stigli do
svojih dragana u Zagrebu, Kninu,
Frankfurtu, Podgorici i Milanu, svi
vojaci, zagrljeni i još mamurni od
jučerašnje terevenke, nagrnuše preko
jedinog mosta preko Neretve. I zbi
se tragedija! Popusti most nesolidne
gradnje, propadoše junaci u nabujalu
rijeku! Mnoga je majka zaplakala,
ostadoše dragane bez momaka, djeca
bez očeva, momci bez momaka...
Iako priča ima tragičan završetak,
na kraju filma se ipak nazire i tračak
nade. Satnik Blažević (igra ga
Božidar Alić) okreće se ranjenom
vojaku amputirane noge i, pokazujući
u daljinu koja nestaje u sutonu, sa
suzom u očima, progovara: “Bit će
mosta, ako Bog da, bit će... Ako ne
tu, onda niže, kod Pelješca...”
Scenaristu Ivanu Aralici valja odati priznanje na živopisnim likovima
i vješto strukturiranoj radnji, iako
u nekim trenutcima prelazi granice
ratnog žanra i pomalo “vuče” na
znanstvenu fantastiku. No, teško
da ćemo mu zamjeriti. Ne nudi li
upravo stvarnost najfantastičnije
zaplete?
Ni režiser Jakov Sedlar nije se
libio rušenja nekih postulata žanra,
a njemu to jedino i zamjeramo.
Naime, pretjeranom uporabom krvi,
urlika, okretanja očiju, čupanja
brada, ječanja i stenjanja, film
povremeno klizi u vode horora.
Ali, takav je njegov autorski
rukopis...
Ono najvažnije ipak je
sigurnom rukom doveo do kraja:
ispričana je, konačno, istinita
priča o jednoj epizodi rata za koju
možemo samo reći: dabogda se
ponovila! Više puta.
5
Duge noči v lovačkom društvu
Kreditne obveze
Samoborski su lovci prešli na jen keden v lov vu
Slavoniju i tam si rezervirali hotel, se dvokrevetne
sobe. Se je bilo lepo, al niko ni štel spati z Jožom,
koji je strašno hrkal. No, da niko baš posebno ne
nastrada, dogovorili su se da bu saki po jednu noč z
njim spal.
Prvi se je žrtvoval Ivek. Vjutro su ga našli kak sedi z
velkim podočnjakima i zeva na se strane.
- Kaj je, kak je bilo? – pitaju ga.
- Užas! Tak je hrkal da sam celu noč presedel v
krevetu i gledal oko sebe – otpovrne Ivek.
Drugu je noč bil na redu Tonček. Vjutro su ga
našli kak jedva stoji na nogama i z rukami si briše
krmelje z krvavih očih.
- Grozno zglediš. Kak je bilo?
- Strašno. Taj struže kak cirkular. Cele sam ga noči
samo mogel gledeti i poslušat kak pili.
Slično je bilo i z drugima.
Zajdnu je noč red došel na Štefeka.
Drugo su ga jutro našli kak spi kak beba, a Joža se
je pak rušil i ni mogel k sebi dojti od nespajna.
- Kak pak sad to? – pitali su prijateli Štefeka.
- Je, niš. Kad smo išli spat došel sam Joži odostraga,
dal mu pusu i poželel lahku i ugodnu noč. I tak, ja
sam prešel spat, a on je celu noč sedel i gledal me.
Kad je ono bilo popisivanje stanovništva, došel
je popisivač i kod Štefa i Bare. Kad je bilo gotovo,
otpela on Štefa na stran da bi mu nekaj povedal v
poverenju.
- Znate, na pitanje “Koliko puta tjedno vodite
ljubav” vi ste odgovorili “dva puta”, a vaša žena “šest
puta”.
- Nemojte se brinut oko toga. Samo da vrnemo
kredit i ona bu isto tak dvaput ko i ja.
Niš bolje od piletine!
Juri je bilo 50 let kad je prekinul ze ženskom kaj je
imala samo 20 let. Pita ga Štef, kaj je bil njegovih
let, da jel on normalan?!
- A, pogleč... Ak se sad oženimo, ja imam 50, ona
20 let. I to je v redu. Kad bum imal 60, ona bu imala
30. I to može. Kad bu meni 70, njoj bu 40. Ni to ni
tak strašno. Al, kad bum imal 80, njoj bu 50 let!
- Da, pa kaj?
- Pa kaj če mi baba od 50 let!
Imali su pravo, ali ih je dolazak na vlast
otrijeznio.
Budučnost je v deci
Spominaju se tak dva naša starija župnika i jen se
požali drugomu:
- A kaj čemo... Teško da bumo za našega života
dočekali crkveni propis po kojem bi se mogli
ženiti...
- Mi možda i nebumo, al naša deca sigurno buju!
Bolje je jednostavnije
Ako je točno da prilika čini lopova, onda
smo mi zemlja velikih prilika.
Ne trebaju baš si bejžati
Prije par let su, zabunom, v Osnovnoj školi
Bogumila Tonija, kak školskoga psihologa zaposlili
jednu pravu plavušu.
I, več je prvi dan na igrališču vidla kak dečki igraju
nogomet i bejžiju za loptom, samo jen stoji na
mestu i gledi ih. Došla je do njega, pogladila ga po
glavi i pitala:
- Joj, sinek, kaj s tobom? Kaj ni vredu, zakaj se i ti
ne igraš i bejžiš z drugim dečkima?
- Je, kaj bi, pa ja sam golman!
Prošlo leto, nakon velkih poplava, zašli su na selsku
cestu župnik i zvonar i polek puta zabili v zemlu
natpis: “Kraj je blizu! Okrenite se dok ni prekasno!”
Več je prvi vozač malo prištopal i zakričal kroz
prozor:
- Fanatici vjerski, pustite ljude na miru i gledite
svojega posla!
Dal je po gasu i par sekundi posle toga čulo se
cvilenje bremzi i kak je nekaj jako lupilo. Zvonar se
okrene župniku.
- Čujte, velečasni, a da mi jednostavno napišemo
samo “Most je srušen”?
Delat, delat i samo delat
Došel gazda na posel z novim, lepim autom, a
radniki se okupili i glediju.
- Saka čast gazda, super auto – veli mu Štef.
- Dečki, kad da vam velim... Delaj jako, delaj puno,
delaj prekovremeno, pa bum drugo leto imal još
lepši.
Saborska ogovaranja - za jednog se zastupnika počelo ozbiljno pričati da ne uzima mito.
6
veljača 2015.
Označene novčanice mogu čovjeka
označiti do kraja života.
Od Tina do Havane
Štefu je zajdne vreme jako oslabil vid pak je prešel k
svojem doktoru Pubi.
- Gospon doktor, se mi se muti pred očima, jako
slabo vidim.
- A kak se to manifestira? Kak to slabo vidite?
- Pa kad, na primer, sedim v Tinu, pri Žganjeru,
opče ne vidim tam prek ceste do Havane. Se mi je v
megli.
- Dobro, napravili bumo pretrage i vidli kaj se more
napravit – veli mu Puba i naruči ga za keden dan.
Dojde Štef drugi pondelek i Puba mu mam veli o
čemu se dela.
- A čujte, loši su vam nalazi kolesterola, šećera...
Krvna slika vam ne vala niš. Morali bute pripazit
na prehranu: bez slanoga, masnoga, kobasih, špeka,
slatkoga, vina, rakije, pive...
Štef se malo zamisli, zeme kaput i na vratima se
okrene Pubi.
- Znate kaj, kad si malo bolje proštudiram, živo mi
se jebe kaj ima tam prek v Havani.
Svoj glas ste dali, pa bute
te filmove morti i gledali!
Nemoguća misija...
...kaže izborna komisija.
Tko pjeva,
zlo ne misli...
Moje
pjesme,
moji
snovi...
...al’ smo
ih ipak
lepo stisli!
...ak’ me trebaš,
ti me zovi,
samo zoviiii...
veljača 2015.
7
U šatoru u Maksimirskoj šumi i dalje prosvjeduju branitelji Nogometnog rata
Proglasiti 1. Hrvatsku nogometnu ligu
ligom posebnog pijeteta!
U
velikom šatoru u
Maksimirkoj šumi
već više od četiri
mjeseca traju prosvjedi razočaranih i ogorčenih
nogometnih djelatnika –
branitelja Nogometnog rata,
predvođenih Udrugom stopostotnih invalida Nogometnog rata, na čijem je čelu
stopostotni invalid, izvršni
general Zdravko Mamić.
Podsjetimo se ukratko kronologije događanja.
Dragovoljci
Nogometnog rata, od kojih su mnogi
u mirovinu otišli s načetim
meniskusom, križnim ligamentima, fistulom, fibulom,
spuštenim stopalima, ozljedama prednje i stražnje lože,
a neki su bogme ostali i bez
zdravog razuma, razočarani
su odnosom hrvatske države
prema njima. Zbog toga su
se odlučili na prosvjed koji
će, kako kažu, trajati “do
ostavki ministra prosvjete i
sporta Mornara i premijera
Milanovića te do pobjede
Kolinde Grabar Kitarović
na izborima”. Kao što znamo, nakon dužih natezanja
Vlada je popustila oko ovog
posljednjeg zahtjeva pa se
javnost nadala da će i branitelji popustiti, ali, izgleda,
ništa od toga.
Branitelje su u međuvremenu pohodili brojni uglednici - od bivšeg predsjednika Josipovića, novoizabrane
Kolinde Grabar Kitarović,
predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, predsjednika
Hrvatskog nogometnog saveza Davora Šukera, pjevača
Marka Perkovića Thompsona,
Mladena Grdovića i Joleta, pa
do čuvara Jože iz obližnjeg
zoološkog parka. Svi su dali
jednodušnu potporu braniteljima Nogometnog rata i
izrazili nadu da će izdržati
sve dok “oni koji nogomet
nikada nisu željeli” ne odu u
ropotarnicu povijesti. Predsjednik HNS-a Davor Šuker
čak se zapitao “gdje su bili
svi ti josipovići, milanovići i
ostali, dok sam ja krvario na
prvim linijama Seville, Reala, Arsenala, Bayerna...”.
Što još, osim prije spomenutih ostavki i
kadrovskih promjena, traže
branitelji Nogometnog rata?
Primili smo dopis u kojem
su njihovi zahtjevi precizno
pobrojani.
10 zahtjeva branitelja Nogometnog rata
1.) Zbog tragičnih rezultata
naših klubova u europskim
ligama tražimo da se 1. Hrvatska nogometna liga proglasi
“ligom posebnog pijeteta”
2.) Tražimo da se nekoliko
(barem tri) klinike proglase
Nogometnim klinikama i kao
takve budu otvorene samo
nama, stradalim braniteljima
Nogometnog rata
3.) Tražimo objavu popisa
svih sudaca s područja Europske Unije koji su svirali penale
protiv naših klubova i time
se uključili u srbočetničko jugokomunističku
zavjeru
protiv našeg nogometa kao
takvog
4.) Tražimo popis svih igra-
ča koji su potpisali ugovore i
igrali ili još uvijek igraju za
strane klubove, a ne plaćaju
“rikverc” onima koji su im to
omogućili
5.) Tražimo privremeni
prekid (barem godinu dana)
svih disciplinskih postupaka protiv naših branitelja
Nogometnog rata koji se još
uvijek bave nogometom, kako
u Hrvatskoj, tako i u Srbiji,
BiH, Crnoj Gori, Makedoniji,
Rusiji i u Europskoj Uniji
6.) Tražimo da se našim, još
uvijek aktivnim, nogometnim
braniteljima, sve do okončanja
prije spomenutih postupaka,
ne dodjeljuju žuti ni crveni
kartoni te sviraju penali, jer, u
suprotnom, ne možemo jamčiti
za njihove daljnje postupke
7.) Tražimo da se od sezone
2015./2016. naši klubovi u europske lige plasiraju direktno,
bez ponižavajućih kvalifikacija, budući da one kod naših
branitelja Nogometnog rata
izazivaju dodatna poniženja i
podsjećanja na sve ono što su
prošli
8.) Tražimo da klubovi
u kojima igraju branitelji
Nogometnog rata u svaku
utakmicu ulaze s jednim golom prednosti, jer, dok su naši
konkurenti trenirali, mi smo
morali sudjelovati na brojnim
prosvjedima, od splitske rive
do, evo, Maksimira
9.) Tražimo da djeca branitelja Nogometnog rata imaju
prednost pri upisu u nogometne
škole diljem Europske Unije te
osigurano mjesto u momčadi,
sve dok se ne pokaže da nemaju pojma o nogometu
10) Tražimo da se u zahodima svih nogometnih stadiona
na području Republike Hrvatske uklone i zamijene pločice
po kojima su pišali navijači koji
su, možebitno, navijali protiv
naših klubova, a sve zbog toga
što su im njihovi, srbočetničko
- jugokomunistički, draži.
Predsjednik Udruge
stopostotnih invalida
Nogometnog rata
Zdravko Mamić
Svi se pitaju: odakle Mamiću invaliditet?
javnosti se već duže vrijeme o vođi prosvjednika Zdravku
Mamiću šire raznolike glasine, od toga kako je “zaradio” invaliditet pa do težine moždanog defekta.
Sam Mamić, a i njegovi brojni suborci, ponavljaju priču o
13. svibnja 1990. i njegovom samopožrtvovnom uklizavanju u
napadača Crvene zvezde Pančeva, kada je “glavom na kopačku”
spasio siguran gol. “Od tog se udarca nikad više
nisam do kraja oporavio”, ponavlja Mamić u svakoj
prilici, pogotovo kad se oko logorske vatre okupe
veterani Nogometnog rata. No, nemali je broj onih
koji u tu priču sumnjaju (Mamić ih redovito i jednostavno zove “hrvatožderima”!), budući da nema
vjerodostojnih dokaza o njenoj istinitosti.
I mi smo se u SRAKI prihvatili posla i detaljno
istražili slučaj ranjavanja izvršnog generala,
koristeći se dostupnim arhivima i uvidom u građu Nogometnog
muzeja, koji će uskoro biti otvoren ispod južne tribine u Maksimiru.
Došli smo do frapantnih podataka, koji u sasvim drugačiji
kontekst stavljaju Mamićevu priču.
Zdravko Mamić je, istina, igrao za Dinamo kasnih osamdesetih i na samom početku devedesetih godina, ali je, kao
prosječan igrač uglavnom sjedio na klupi. Odigrao je par pri-
U
veljača 2015.
jateljskih utakmica (Grude, Lištica, Mostar, Livno, Duvno, Govno...), ali bez većeg učinka. Protiv kluba kakav je Crvena zvezda
nije imao šanse biti ni rezerva.
A, i ono najbolje: spomenuta utakmica na kojoj je Mamić, navodno, zadobio frakturu čeonog režnja, od koje reži na sve malo
pametnije, uopće nije odigrana! Malo je i slabo poznato da je
pred početak utakmice došlo do sukoba navijača
Crvene zvezde i policije te je sve otišlo k vragu.
No, Mamićev invaliditet ipak nije lažan.
U Bolnici sestara milosrdnica pronašli smo dokument iz 1992. godine, iz kojeg je vidljivo da je
Mamić u nju stigao s teškim ozljedama glave. Na
pitanje o načinu ozljeđivanja, Mamić je odgovorio: “Pa onaj Josip Šoić, da mu jebo pas mater,
bježao mi je sa stadiona preko ograde. Ja za njim,
on preskoči, ja gore, kad mi zapele hlače i razbio sam se ko
pička na beton. E, jebaćumu sve po spisku kad ga uhvatim!”.
Zbog čega su ozljede iz 1992. izvršnom generalu Mamiću
priznate kao ozljede iz Nogometnog rata 1990. neka otkriju
pametniji.
Mi smo svoju građansku dužnost izvršili. Ako nas se sjete za
Dan državnosti - dobro, ako ne, nikome ništa.
SRAKA
13
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
Sad je ona glavna
Sad je to Kolinda
Vraća se na faks
Mesecima vu Savskoj
Držite ju v ruki
Sve jeftiniji
Smešni crtež
8. Igra v kinu
9. Igra vu filmu
10. Zamrznuli mu tečaj
veljača 2015.
15
Robert Škiljan