Fond za ulaganje u znanost i inovacije – Faza II www.siif2.com www.strukturnifondovi.hr Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Donje Svetice 38, 10000 Zagreb, +38514594463 PRAKTIČNE PREPORUKE ZA SIIF II KORISNIKE Vidljivost projekata i bolja komunikacija s medijima Sadržaj ovih preporuka isključiva je odgovornost autorice, a ne Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te ne odražava nužno gledišta Europske unije. Preporuke su samo sažeti i informativni priručnik Uputama za informiranje i vidljivost projekata financiranih iz strukturnih i Kohezijskog fonda 2007-‐2013 koje je u listopadu 2013. godine izdalo Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, a koje su u potpunosti obvezujuće za korisnike sredstava. Bojana Klepač Pogrmilović [email protected] +385981620397 1. KOMUNIKACIJA S MEDIJIMA • • • • • • 1.1. Koncentrirajte se na ono što je posebno i jedinstveno kod vašeg projekta. S projektnim timom dobro i jasno razradite što želite poručiti javnosti, koja je vaša temeljna poruka. Šira publika i mediji neće biti zainteresirani za detalje o projektu već o tome koja je njegova važnost za širu zajednicu. Provjerite točnost svake informacije koju objavljujete na webu ili u objavi za medije. Uvijek jasno naglasite kontakt (telefon i mail) osobe koja je zadužena za medije. Ostvarite dobre kontakte s ciljanim medijima koji su posebno važni za ono čime se vaš projekt bavi. PISANJE OBJAVE ZA MEDIJE 1.1.1. Pitanja prije pisanja Postavite si ova pitanja prije no što krenete s pisanjem objave i lakše ćete ju napisati. 1) Sadrži li moja objava za medije neke od ovih elemenata: • Ljudi – kako projekt utječe na ljude, na koji način im mijenja život • Utjecaj -‐ važnost za širi kontekst/zajednicu, Hrvatska i/ili EU razina • Novost (npr. nove usluge, novi projekt…) • Ekstremi (npr. prvi, zadnji, najveći, najmanji…) • Gospodarstvo -‐ nova radna mjesta, ekspanzija, veliko poboljšanje... • Opseg -‐ veličina, mjesto provedbe, efekti u brojkama, potkrijepa tvrdnji citatima… 2) Kome se obraćam, tj. koja mi je ciljana skupina? 3) Bi li nekog od mojih prijatelja (ne kolega!) ili članova obitelji zainteresirala ovakva objava? 4) Hoće li ljudi koji nisu stručnjaci u području o kojem pišem razumjeti ono o čemu pišem? 5) Imam li pokrivene odgovore na ova pitanja – tko, što, kada, gdje, zašto, kako? 1.1.2. Jezik Slijedi nekoliko savjeta o tome kakav biste jezik u objavama (i u drugim materijalima koje distribuirate široj publici) trebali upotrebljavati: -‐ Upotrebljavajte jasan, jednostavan jezik koji razumiju i ljudi koji nisu vaši kolege i ne rade u vašoj struci. Ako niste sigurni hoće li drugi razumjeti što ste vi naumili, pitajte nekog iz obitelji ili prijatelja koji nije vaše struke je li mu jasno to o čemu pišete. Naglas pročitajte što ste napisali! -‐ Ne koristite kratice! I one (vama) samorazumljive nekim ljudima možda nisu, dakle svakako bar prvi put u tekstu napišite primjerice -‐ Europska unija (EU) -‐ pa eventualno dalje u tekstu koristite kraticu. -‐ Ne koristite ni kratice poput gđa., g., gđica. itd., stručnjaci za hrvatski jezik uglavnom se slažu da ih je suvišno koristiti u takvom formatu (osim kad se direktno obraćate osobi – “Poštovana gđo. …”). U hrvatskom jeziku već sama funkcija osobe o kojoj pišete dovoljno govori o tome radi li se o muškoj ili ženskoj osobi (npr. ministrica, ministar…). Inzistira li osoba da se napiše titula, poput mr., dr., prof., dipl. ing… provjerite dobro o kojoj se tituli radi i piše li se ona ispred ili iza imena. -‐ Izbjegavajte žargon, kolokvijalne izraze i tehničke pojmove itd., osim ako to nije baš jako neophodno. Ako upotrijebite tehnički izraz, potrudite se pojasniti ga, a kolokvijalizme stavite u navodnike. -‐ Provjerite gramatičku ispravnost teksta. Ovo je jako važna napomena koja se često u brzini previdi (sigurna sam da bi lektori i u ovom tekstu našli puno grešaka, ali razlika je u tome što je ovaj tekst za internu, vašu upotrebu, a vaše objave idu u javnost!), ali iskoristite lektore ili kolege koji su diplomirali kroatistiku. Za provjeru pravopisa možete koristiti: http://pravopis.hr/pravila/ a i on-‐line spell checker: http://hacheck.tel.fer.hr/ -‐ Skratite rečenice. Duge rečenice su često nečitke i prijemčljivije za eventualne gramatičke pogreške. -‐ Koristite više aktiv nego pasiv. Upotreba pasiva u hrvatskom jeziku puno je češća nego u nekim drugim jezicima, ali pasiv, iako jako zahvalan često zvuči distancirano i hladno. Umjesto da se izrazite kroz pasiv -‐ “na sastanku je odlučeno da će…”, probajte napisati “XY je odlučio/la da će…” 1.1.3. Format/struktura Vizualni dojam je jako važan. Ono "što piše" neodvojivo je od "kako izgleda", stoga budite kreativni i "ukrasite" svoju objavu da vizualno izgleda atraktivnije kako biste pridobili čitateljevu pažnju. -‐ A4: Probajte vašu objavu za medije zadržati na formatu papira A4. Duge objave novinari nemaju vremena čitati. -‐ Vizualni identitet: Razdijelite vašu objavu na više paragrafa, a bitno boldajte, stavite u italic, povećajte font, stavite natuknice po točkama... -‐ Držite se strukture: 1) Datum i mjesto 2) Naslov Naslov je ono što će prvo uočiti čitatelj vaše objave. Neka bude zanimljiv i atraktivan. Ako stavite uobičajen naslov poput “Održano potpisivanje ugovora za projekt…” već ste odbili dio čitatelja. Ukoliko pak u naslov stavite zanimljiv citat “Novi projekt___vrijedan više od____ donosi inovacije______” zainteresirali ste svoju publiku da čita dalje. Naslov naravno istaknite i vizualno (bold, veća slova idt.). 3) Lead Nakon naslova sljedi tzv. lead – paragraf koji služi kao neki jak vodič za vašu priču, nešto što će dodatno zainteresirati čitatelja. Obično se i on ističe vizualno tako da ga se recimo stavi u italic. Često se zbog nedostaktka vremena u lead stavljaju "odgovori" na ona "novinarska" pitanja tko, gdje, zašto, kada.., ali to je lošija i “dosadnija” forma leada. Odgovore na ova pitanja možete i kroz tekst ponuditi, ne moraju se nalaziti u prvom paragrafu. Iako je najčešći lead upravo onaj u kojem se ukratko izvještava o tome kada, gdje, zašto se neki događaj dogodio i tko je na njemu sudjelovao, puno atraktivniji lead počinje sa specifičnim slučajem koji onda prelazi u općenitiju situaciju. Služi kao svojevrstan teezer kako bi zainteresirao čitatelja. Takav lead npr. može biti: -‐ atraktivan citat neke "važne" osobe -‐ zanimljivo pitanje koje će potaknuti čitatelja da čita dalje i u tekstu potraži odgovor -‐ postavljanje problema i nuđenje rješenja -‐ savjet -‐ glavna poruka 4) Glavni dio Često se upada u zamku predugačkog glavnog dijela. Fokusirajte se na dvije, najviše tri stvari koje želite reći. Prezentirajte činjenice, ali probate to napraviti tako da u fokus stavite neku priču koja ima veze s ljudima, npr. što to znači za ljude tog kraja, ili povežite objavu sa širim kontekstom. Tu prezentirate priču o projektu i zašto bi ona nekome trebala biti važna. 5) Kraj Nemojte jako važne stvari stavljati na kraj! Novinari obično “režu” stvari od kraja. Kraj neka vam služi kao odgovor na pitanje “a što dalje”. 6) Kontakt i linkovi Stavite kontakt osobe (mail i telefon) kojoj se mediji mogu javiti za informacije, ali stavite mail i telefon na koji se zaista može dobiti neka informacija. Npr. staviti mail adresu koju baš osoba ne otvara često ili br. telefona centrale koja je uglavnom zauzeta nije baš poželjno. Dobro je staviti i link na web stranicu, FB stranicu ili slično. 1.1.4. 5 dodatnih pravila za dobru objavu 1) BCC (skrivena kopija) DA -‐ CC (kopija) NE! Stavljajte sve primatelje u BCC (tako da ostali ne vide kome ste sve poslali pozivnicu/objavu). Ako ikako možete, najbolja opcija je obraćanje pojedinačnoj osobi. Obično se tako možete obratiti uredniku (barem onih najvažnijih medija) imenom i prezimenom. 2) Atraktivan naslov/subject Najčešća (i najlošija) praksa je u naslov/subject maila staviti “objava za medije”. Novinari i urednici dobivaju stotinjak takvih mailova dnevno. Stavite u subject konkretan naslov vaše objave. “Ako ste stavili konkretan naslov maila, šanse da ću vam objaviti PR upravo su vam porasle za 50 posto.” (urednik portala www.netokracija.com) 3) Sažetak1 “Sljedeća ključna stvar koju želim vidjeti u PR objavama je profesionalno i vješto napisan sažetak. U prve dvije rečenice maila želim vidjeti sažetak, esenciju PR objave. Ono najbitnije od svega – bitnog. U još dvije sljedeće rečenice želim da mi proširite tu informaciju i najavite što se nalazi u prilogu. Odmah ispod toga želim vidjeti vaše kontakte. I ništa drugo. Ne želim u mailu vidjeti cijeli PR (osim ako nije u ‘newsletter’ formi). Ne, nisam toliko lijen. Otvorit ću prilog koji ste poslali, proučit ću vaš materijal, objavit ću PR. Nije bed. Nemojte sve staviti u sadržaj emaila. A kad smo kod priloga, popularno zvanih ‘attachment’, evo jedan savjet koji vam uglavnom nitko neće reći: Ako je riječ o word dokumentu, koristite .doc format, umjesto .docx. Zašto? Jednostavno. Većina redakcija, zakona radi, ima kupljene Microsoftove licence za Office programe. Imajući na umu stanje u novinarstvu, opću recesiju i sl., kupovanje najnovijih verzija programa često nije opcija. Začudili biste se koliko redakcija i novinara na poslu ne može otvoriti .docx dokumente. Mislite da im se da konvertirati dokument kroz neki web servis? Razmislite opet!” 4) Pošaljite fotografije! Novinari vole uz objavu dobiti i dobre fotografije, nemojte zaboraviti da to vašoj objavi daje veću atraktivnost i povećava šanse da će ju novinari objaviti. Umjesto da ih šaljete kao privitak mailu (en. attachment) možete poslati link na fotogaleriju na vašoj web stranici. Važno je da su fotografije visoke kvalitete i da napomenete novinarima da ih smiju objavljivati. 5) Struktura piramide Najvažnije informacije idu u prvi paragraph (lead), a ostalo se sve može reći u ukupno 1200 znakova (ili manje). Najmanje važne informacije idu na kraj. Ako vam se čini da ima još puno toga što biste željeli da vam se objavi stavite linkove – i na vaše web stranice i na ključne riječi. 1.1.5. Slanje objave Objave se u pravilu šalju prije i poslije konferencije za medije te kad imate neku važnu informaciju vezanu za projekt koju biste željeli da mediji objave. 1 Ovaj prilog u cijelosti prenesen je s www.netokracija.com. Uobičajena procedura slanja -‐ konferencija za medije: • poslati objavu za medije (koja je ujedno poziv na konferenciju) otprilike 5 do 7 dana prije konferencije • poslati podsjetnik 2-‐3 dana ranije • nazvati urednike/novinare glavnih medija dan ranije • odmah nakon konferencije (isti dan po mogućnosti) napisati novu objavu za medije (izvještaj s konferencije dopunjen citatima i fotografijama) i poslati medijima 1.2. ORGANIZACIJA KONFERENCIJE ZA MEDIJE 1) Tajming Jako je važno kada ćete organizirati neko događanje na koje želite da dođu novinari. To je naravno uvijek i najteži dio, jer vi morate to organizirati unaprijed, a nikad ne možete znati hoće li se baš taj dan događati nešto važnije. Izbjegavajte ponedjeljke i petke, a idealno vrijeme je kroz jutro oko 10.30 ili 11.00 sati. Također tajming slanja pozivnica i objava za medije je isto važan. Ne treba pozivnice slati više od 5 do 7 dana prije događaja. I dobro je poslati opet par dana prije događaja podsjetnik. 2) Check lista -‐ registracijski stol za potpisivanje -‐ lista za potpis – ime, prezime, medij, broj telefona, e-‐mail (takve liste su važne da biste mogli skupiti kontakte za vaša buduća događanja) -‐ banneri, pingvini… (ispred njih postavite svoje govornike te) -‐ press kit – obično sadrži isprintanu objavu za medije i sve promotivne materijale vezane uz projekt (na konferenciji predstavljanja SIIF-‐a, uz klasični, printani press kit, novinarima smo podijelili i usb-‐stickove na kojima su dobili sve potrebne materijale, što se pokazalo vrlo praktičnim i korisnim). -‐ dvorana, ozvučenje i prevoditelj (po potrebi), hrana i piće nakon konferencije (ovisno o budžetu) 3) Liste medija Ne možete očekivati jako puno medija (i objava u medijima) ako pošaljete pozivnicu na 50ak adresa od kojih je određeni broj zastario. Primjerice, novinari sele iz medija u medij, tako da je lista medija ponekad stara i već nakon godinu dana. Pokušajte ju redovito ažurirati, jednom mjesečno bi bilo idealno. Također, nakon svakog susreta s medijima, inzistirajte da popune vašu listu za potpis. Budući da u jednoj redakciji ima puno novinara, pošaljite objavu na što više adresa, nije dovoljno npr. HRT-‐u slati na općenitu adresu poput [email protected]. Potrudite se izraditi “poštenu” listu jednom i poslije ju samo korigirati i ažurirati. Nakon što mailom pošaljete pozivnice, jedan do tri dana prije konferencije nazovite (bar one glavne, tj. vama najvažnije) medije i pitajte dolaze li, jesu li dobili poziv itd. Ponekad ćete ostati razočarani, jer vam neće doći puno “glavnih” medija i televizijskih kuća. No, nemojte zaboraviti, da vijesti objavljene u novinama/na portalima novina ostaju trajno zabilježene (iako i neke TV kuće imaju sličnu praksu) te je stoga dobro obratiti pažnju i na neke medije s možda naizgled manjom tiražom, ali čija publika je više zainteresirana za ono što želite poručiti. Tako će neki novinar možda naizgled manje važnog medija dati puno veću pozornost vašoj konferenciji nego netko s televizije, stoga nemojte zanemariti manje medije. Primjerice, želite na press konferenciji objaviti informacije o novim mogućnostima/projektima za poduzetnike – Privredni vjesnik, Banka magazine.., su važni mediji kojima se svakako trebate obratiti, za vas možda i važniji nego jedna kratka objava u vijestima HRT-‐a u 17h. 4) Zahvalnica Ovo će vam oduzeti oko pola sata vašeg vremena, a vjerojatnost da ćete ostaviti dobar dojam se povećava. Dakle, na mailing listu koju ste dobili nakon konferencije/događaja na koje ste pozvali medije pošaljite par rečenica zahvale uz koju možete eventualno poslati i neke fotografije s događaja, promotivne (online) materijale… Evo primjera: Poštovani, zahvaljujemo što ste nazočili našoj konferenciji. Nadamo se da ćete svojim prisustvom uveličati i druge događaje koje budemo organizirali. U prilogu vam šaljemo i pretplatu za naš novi newsletter, a ostatak naših aktivnosti možete pratiti i na web stranici… Ukoliko imate kakvih pitanja, slobodno se obratite na: (Ne neku općenitu adresu, nego ime i prezime određene osobe, to je novinarima jako važno i daje određenu ozbiljnost vašoj namjeri da s njima ostvarite bolju komunikaciju. Također, kad upoznaju tu osobu, koja je prema njima otvorena, pristupačna.., teže će se odlučiti da napišu nešto loše o onome na što ste ih pozvali) Ana Anić +385… ana.anic@... 5) Objava za medije nakon konferencije Nakon konferencije pošaljite objavu s fotografijama svim medijima (jer možda neki objave priču iako nisu došli) o tome kako je protekla konferencija, što je rečeno, tko je govorio itd. 1.3. IZJAVE ZA MEDIJE I JAVNI NASTUPI2 Nema čarobne formule za dobar javni nastup -‐ bilo u medijima, bilo pred publikom, neki ljudi (manjina) posjeduje dobre govorničke vještine prirodno, većina ipak mora učiti/vježbati. Naravno da nisu svi savjeti koje ćete tu naći univerzalni i da treba uzeti u obzir svačiju osobnost, ali možda vam nešto od ovog ipak u trenutku povišenog adrenalina prije javnog nastupa pomogne. Profesor Albert Mehrabian (profesor psihologije na sveučilištu UCLA) otkrio je da u cjelovitom utjecaju jedne poruke 55% naše pažnje odlazi na neverbalno (svi drugi načini na koje komuniciramo osim riječi, npr. organizacija vremena, govor tijela, izraz lica, geste i glas), 38% na paraverbalno (npr. ton glasa, spuštanje ili podizanje glasa, ubrzani ili usporeni govor, naglašavanje pojedinih riječi, umetnute pauze), a samo 7% na verbalno (riječi koje govorimo). 1.3.1. 10 najvažnijih savjeta 1) Vrlo je važno da osvijestite neverbalnu, paraverbalnu i verbalnu komunikaciju. Jedan od načina koji se često izbjegava je snimanje pa naknadno slušanje, tj. gledanje. Potrebno je da se naviknete na svoj glas koji vi čujete drugačije no što ga čuju drugi. Također izgledat ćete si drugačije kad gledate snimku i često ćete osjećati nelagodu, nećete biti zadovoljni.., ali to je najbrži, najbolji i najlakši način da popravite ukupni dojam vašeg nastupa. Primjerice poštapalice (dakle, mislim, zato…) koje upotrebljavamo često i nesvjesno potrebno je u javnim istupima kontrolirati. Vježbajte kod kuće, pitajte prijatelje imate li neku poštapalicu, probajte to osvijestiti i ne upotrebljavati je. Morate se jako koncentrirati na ono što radite da vam trema ne odvuče pažnju i da ne krenete zastajkivati, pretjerano gestikulirati… Vježba ispred ogledala, pred prijateljima.., jedan je također od boljih načina da to naučite kontrolirati. 2) Odgovarajte (osim ako vaša izjava ne ide uživo, a najčešće ipak ne ide) punim rečenicama – kako su nas učili u školi: “Što mislite o XY?” -‐ “O XY mislim…” To je važno iz (najmanje) dva razloga: a) novinaru to olakšava kasnije posao kad s materijalom ide u montažu b) daje vama vremena da razmislite 3) Dišite u puna pluća -‐ možda zvuči banalno, ali ljudi često zbog treme zaborave na disanje pa dišu plitko, ubrzano i zbog toga im mozak ne primi dovoljno kisika pa javni nastup ne ispadne najbolje. Prije no što poželite nešto reći duboko udahnite i izdahnite i tek onda krenite govoriti. Vježba: -‐ položite dlanove na područje želuca tako da se jagodice srednjih prstiju dodiruju -‐ udahnite u gornji, srednji i donji dio pluća -‐ osjetite kako se dijafragma širi (ošit, mišić koji dijeli prsnu od trbušne šupljine -‐ provjerite: pri pravilnom udahu srednji će se prsti odvojiti 2Jedan dio ovog poglavlja sadži savjete preuzete iz prezentacije dr. sc. Bože Skoke, Fakultet političkih znanosti. 4) Ako želite reći nešto za što smatrate da je jako važno da se objavi, onda to zaista naglasite. Ako treba i bukvalno: “Reći ću vam nešto jako važno vezano za…”. Novinari ponekad nemaju vremena pripremiti se za razgovor s vama i možda će se njima činiti da je nešto drugo važno, pa će ono “vaše važno” izrezati. Ako budete dovoljno jasni u naglašavanju važnog, šanse da će se to dogoditi su manje. 5) Pazite na držanje i na to što govorite dok su god kamere/diktafoni uključeni -‐ nema opuštanja, i nemojte slučajno izmišljati, sve se snima, budite iskreni i recite da ne znate! 6) Uvijek jasno na početku naglasite tko ste i koja je vaša funkcija. 7) Prilagodite jezik publici (u medijskim istupima ne koristite kratice i stručne pojmove koje određeni broj ljudi neće razumjeti, ako ih morate koristiti onda ih pojasnite, za prilike internih konferencija i skupova možete) i trudite se ne čitati (za televiziju nikako nije poželjno i za druge javne nastupe također, ali ako baš morate koristite bilješke, no nemojte ih čitati). 8) Nastojte davati intervju u radnom ili prirodnom okružju, i uvijek se radije odlučite (ako imate izbor) za stajanje nego za sjedenje! Pripremite svoj radni prostor za davanje televizijskog intervjua tako da ga npr. ukrasite bannerom/pingvinom projekta. 9) Ne zaboravite se ponekad nasmijati -‐ koliko god vam se banalna činila ova napomena, jako je važna, ljudi će vam više vjerovati ako vide iskren osmjeh na vašem licu. 10) Pazite gdje gledate: a) najčešće gledajte izravno u oči osobe koja vas intervjuira (svaki novinar koji ponešto zna trebao vi vas pozicionirati tako da vas kamera ne snima iz profila nego frontalno, a da je vaš pogled usmjeren prema novinaru koji stoji odmah pored kamere). b) kad se imate potrebu izravno obratiti gledateljima (npr. u slučaju kad želite nešto važno reći, poručiti, pozvati ih na nešto…), onda gledajte izravno u objektiv kamere. c) ako držite govor/imate izlaganje/prezentaciju.., gledajte u svoju publiku! 1.3.2. 10 savjeta za dobru verbalnu komunikaciju 1) Govorite razumljivo, jasno i umjereno brzo 2) Trudite se govoriti tako da vas kasnije bude lako citirati 3) Ne popunjavajte prazninu u stankama, saslušajte cijelo pitanje i tada odgovorite 4) Nastojte zaokružiti svaku izgovorenu cjelinu s najviše dvije do tri kratke rečenice 5) Pojednostavljujte i stalno pojednostavljujte 6) Zgodno je ubaciti neki primjer usporedbu ili anegdotu, pružite dokaze, tvrdnje, citate, priče... 7) Nemojte pretpostavljati da činjenice govore same za sebe, pojasnite ih na razumljiv i jezgrovit način 8) Nemojte koristiti žargon, niti zamršene stručne izraze 9) Ljudi pamte stvari koje utječu na njih i koje ih motiviraju, ali i tuđa iskustva 10) Budite jasni, nemojte dopustiti novinarima da pojašnjavaju vaše riječi 1.3.3. 10 savjeta za dobru neverbalnu komunikaciju 1) Osmijeh je jako važan govor tijela u nastupu -‐ ozbiljna lica nitko ne voli na televiziji, jer daju osjećaj brige i problema 2) Izbjegavajte sjedenje u “foteljama” (i ljuljanje!), jer to ostavlja loš dojam 3) Neka vaše lice i ruke budu izražajni, a vi u nastupu probajte biti poletni i energični 4) Tijekom intervjua možete gestikulirati rukama, ali one ne smije izlaziti iz zamišljenog “kvardrata” 5) Ako koristite ruke da biste nešto naglasili u običnom razgovoru, koristite ih i u intervju-‐u – ono vam može pomoći da se opustite i da izgledate prirodno i neukočeno 6) Gestikulacija vam može pomoći da naglasite svoja stajališta, ali mora biti umjereno brza da ne bi ostavljala dojam nervoze 7) Koristite samo ruke kako biste nešto naglasili i izraz lica, ne poskakujte, ne njišite se, ne naginjite se naprijed-‐natrag u stolcu i ne pomičite cijelo tijelo jer ćete tako odvlačiti pozornost 8) Ako stojite; -‐ ne držite noge jednu uz drugu već jednu ispred druge (pozitivan stav, koji daje aktivnost tijelu i stabilno držanje bez ljuljanja) -‐ nije dobro prekrstiti ruke naprijed ili ih držati na leđima, također nije dobro držati obje ruke istovremeno spuštene -‐ preporučljivo je ruke mirno držati u džepovima; jednu ruku ispred tijela u razini boka i poluotvorenu a drugu spuštenu ili najbolje -‐ jednu ruku (lijevu) u džepu, a drugu ispred tijela u visini boka ili više a opet poluotvorenu -‐ tijelo mora biti ispravljeno s pravilno zategnutim ramenima i opušteno 9) Ako sjedite bez stola ispred vas; -‐ nemojte se naslanjati ili “zavaliti” na naslonjač stolice -‐ ne držite se za naslonjače -‐ tijelo držite ravno, ispravljeno, s jednom nogom naprijed u odnosu na drugu -‐ ruke stavite na koljena 10) Ako sjedite, a ispred vas se nalazi stol; -‐ ruke držite na stolu s dlanovima okrenutim prema stolu, a ruke jedna na drugoj (slovo V) -‐ nije dobro da prsti budu isprepleteni ili da se njima igrate 1.3.4. 5 najvažnijih pravila odijevanja za televiziju 1. Izbjegavajte nijanse nebesko plave i zelene boje, te pletene, prugaste ili druge upadljive uzorke radi mogućih tehničkih smetnji. 2. Kod muškaraca košulja ne bi smjela biti tamnija od kravate. 3. Izbjegavajte oblačiti sasvim crne ili bijele kombinacije, srednje jake boje su najbolje. 4. Žene ne bi trebale nositi previše modnih detalja, poput upadljivog nakita, šalova itd. 5. Nikad ne nosite sunčane naočale kad dajete izjavu. 2. WEB STRANICA PROJEKTA Web stranicu ne izrađuje se samo za vaše partnere i članove projektnog tima. Ona bi trebala predstavljati koristan alat za medije i za vaše eventualne buduće partnere. Stoga je važno da bude praktična, jasna i da nekome tko nije upoznat s projektom omogući jednostavno snalaženje i jasnu i brzu informaciju o projektu. 2.1. TEKSTOVI ZA WEB Tekstovi/članci za web stranicu trebali bi imati otprilike sličnu formu kao i objava za medije, samo dosta kraći. Vrlo je važno predstaviti ih u obliku vijesti (jer oni to i jesu), pa je stoga dobro da formom, a koliko je naravno moguće i sadržajem, budu slični novinskim člancima. Poželjni elementi su: 1) Dobar naslov (po mogućnosti izbjegavati: Potpisan ugovor između.., Održana radionica..., Održana konferencija...) 2) Lead paragraf 3) Članak (sastavljen od priče!) 4) Jedna dobra fotografija (ostale mogu u foto galeriju) 2.2. POŽELJNI ELEMENTI WEB STRANICE Uz standardne elemente koje web stranice sadrže poželjno je da stranica sadrži i: 1) Kutak za medije (može se zvati press, iz medija i sl.) -‐ jedan dio web stranice koji će sadržavati samo članke objavjene o projektu (ili snimke intervjua, etc.) i ostale korisne informacije za medije. 2) Download centar u kojem se nalaze brošure, letci i ostali promotivni materijali. 3) Galeriju kvalitetnih fotografija (visoka rezolucija) koje se lako mogu skinuti, uz napomenu da je fotografije moguće slobodno koristiti i da nisu zaštićene autorskim pravima. 4) Kontakt podatke osobe zadužene za projekt i predstavljanje projekta u medijima.