UČITELJI SVJETLOSTI – YADA DI SHI’ITE
MARK PROBERT - “Kethra E'Da Foundation"
MARK PROBERT 1907 - 1969
Blago vaspitana duša iz San Diega:
Mark Probert kreator oluje kontroverzi ovdje u 50 -im
Ra materijal:
Ispitivač: Pomenuli ste devetoro koji sede u Savetu. Da li je to „devetoro“ istih
devetoro koji se pominju u ovoj knjizi? (Ispitivač pokazuje ka knjizi Uri).
Ra: Ja sam Ra. Savet Devetoro su u kvazi-neizobličenom obliku
predstavila/sačuvala dva glavna izvora, poznata pod vašim imenom kao Mark i
pod vašim imenom kao Henri. U jednom slučaju kanal je postao pisar. U
drugom, kanal nije bio pisar. Međutim, bez službe pisanja, energija ne bi došla
do kanala.
Ispitivač: Imena koja ste izgovorili. Da li su to bili Mark Probert i Henri
Puharich?
Ra: Ja sam Ra. To je tačno.
---------------------------------------------------------------------------------------------“Magic Bag, Inner Circle of Teachers of Light”
”Magic Bag”: Unutarnji krug učitelja Svjetlosti
Blago vaspitana duša iz San Diega:
Mark Probert kreator oluje kontroverzi ovdje u 50 –im.
Mark Probert je bio miran i skroman čovjek koji je rođen 1907. a došao u San
Diegu 1924. On nikada nije završio šesti razred. Postao je vidovit i konektiran;
mogao je vidjeti i kanalisati glasove ljudi koji su davno umrli i tako ih vratiti u
svijet živih. Njegov je život bio tajnovit, po danu miran sofisticiran, a navečer
sposoban da napravi most između dvije dimenzije, da bi se kasnije povukao,
nakon dramatičnih doživljaja, pošto je njegova žena Irene umrla u 50-oj.
Probert je korišten, kako je rekao, od grupe duhovnih bića koji su ga prepoznali
kao sredstvo za svoje riječi i mudrosti. Ponekad je Probert govorio jezicima koje
nije znao, drugi puta je napravio crteže i slike onih, samo koje je on mogao
vidjeti. Mnoge riječi koje su došle iz njega bile su prenesene stenogramom a te
transkripte su prepisane u knjizi “Magic Bag, Inner Circle of Teachers of
Light”, sastavljena od Proberta u kasnim '50-im.
Probert je također previše privukao pažnju lokalnih vlasti. On je praćen, a
ponekad i maltretiran od strane policijske uprave iz San Diega tijekom 1950-ih,
koja je bila sigurna da je njegov dimenzionalni kontakt nekakva subverzivna
prijetnja. Ti odjeci Paranormalnih kointakata su bili u SAD-u za vrijeme
vladavine terora koji je predvodio hladni J. Edgar Hoover i Joe McCarthy kada
je Probert registrirao “Kethra E'Da Foundation”, kao neprofitnu, i sa drugima
krenuo u proučavanje fenomena vidovitosti, a glavni cilj je bio provođenje
Zakona Jednog. Lokalni odvjetnik i najveći prometni dnevni list, ovdje, u San
Dijegu su radili na kampanji zastrašivanja istraživača, znatiželjnika i drugih
koji su nastojali Probertu pomoći.
Dotjeran, bejzbol-nježan, dobar momak s olovkom i tankim brkovima, je
Probertov stereotipni opis, kada bi neko čavrljao s njim. Kada je bio u tijeku s
duhovima, Probert je ponekad crtao i slikao portrete njegovih posjetitelja iz
drugih dimenzija, a veći dio ovog materijala je predočio u Magic Tree
Bookstore, na aveniji Adams, koja je preuzela prava na objavljivanje
Probertove posljednje knjige, Magic Bag.
Magic Bag je kompilacija mudrosti od deset osoba čije se postojanje proteže
preko tisuću godina. Većinom se na skupovima govorilo o čovječanskom
spajanju života, djelovanju i mudrostima s kozmičkim životnim silama, vrstama
nad-stvarnosti, što su neki definirali kao volju Božju.
Ove osobe se ne odnose se na Božanstvo, kao takvo, jedan od njih, sveštenik,
nije bio iznenađen kada je otkrio da je nastavio život u zagrobnom procesu, ali
se potpuno zaprepastio i ožalostio da ne postoji raj ili pakao, kao takav, kao što
je on vjerovao - i učio-gotovo sedamdeset godina.
Ako ništa drugo, mnoge od tih ličnosti su bili znatiželjna mješavina racionalista
i determinista - svi su sastavni dio plana i mogli su malo mijenjati svoje mjesto u
njemu. Ali ono što oni mogu učiniti je često od primarne važnosti, za sebe i
"kolektivne duše."
Kao za sve druge, tako iza Proberta vrijeme je isteklo u 1969. kada je imao 62.
godine. Umro je u svojoj kući u 26. ulici, u sjemenastom dijelu Zlatni Hill i
nikada nije dao nikakvo zadovoljstvo policijskim njuškalima koji su bili sigurni
da je on opasnost za nacionalnu sigurnost. Ako ništa drugo, bio je među prvim
koji je otkrio Svjetlo za prirodnu vidovitost, da od svega nije imao nikakve
financijske koristi i umro je kao siromašan, a kao takav je brzo nestao sa
memorijske scene.
Napominjemo:
Sva predavanja su ponovno prepisana i skenirana s manjim korekcijama ali
koja su u sintaksi jezika, kako bi ih lakše razumjeli. Izvorni tekst i stil je
sačuvan koliko god je to moguće. Predavanja i dalje imaju YADA ukus ...
Slika Yade koju je nacrtao Mark Probert.
TEŠKO JE RODITI SE / Mark Probert & Yada di Shi’ite
Yada: Vrlo je teško govoriti kroz fizičko tijelo ...
Onaj koji je rođen u ovom fizičkom svijetu smatra da je vrlo teško živjeti na
uravnotežen način u svom fizičkom vozilu, u mojim neprespavanim noćima,
mislim da ću to nazvati "Opasno je roditi se".
S vremenom se dolazi u svijet materije, to je borba. Početni trud je disanje, to je
bol. Biti izbačen iz vaše udobnosti, relativno sigurne pozicije u tjelu vaše majke je
bol, i u umu i u tijelu.
Kroz tisuće godina koje su promatrane u fizičkom svijetu, ne postoji sigurnost u
fizičkom životu. Čovjek ne dolazi ovdje sa svjesnom željom. Tek nakon što je
ljudski život stvoren kroz obrazac nastanka kroz proces evolucije, da bi čovjek
pronašao sebe, što znači da on postane svjesno biće, on postane svjestan da je i
slijedeći obrazac njegov dolazak na zemlju, a što se naziva različitim
inkarnacijama, te on razvije sposobnost da svjesno želi sebe u fizičkom svijetu
ponovno. Ali čak i tako, sa svojim sada svjesnim željama on ima pitanje, jer je
izgubio svijest ili da je, pojedinačno gledano, on sam želio da bude tako.
Dakle, ne znajući kako je on ovdje ili šta on ovdje dobiva, on ide - reći ćemo
kriveći ili zaduženjem - da ga je Bog stvorio. Zatim, tu će doći vrijeme kada će se
čovjek zaustaviti u toj vrsti ludosti. Doći će svjesno u svijet gdje će zadržati svoje
znanje o tome odakle je došao, kako bi sa tim znanjem imao bolje razumijevanje o
tome što mu je učiniti kad je ovdje u fizičkom svijetu. Tako dugo dok ste rođeni
slijepi i bez ovih znanja iz vaših izvora, ne možete učiniti ništa da promijenite vaš
stav ovdje.
Irene: Kako se možemo dovesti svijesti?
Yada: Sve će se dešavati pojedinačno, tijekom vremena, bit će kao da ste dobili
poziv, evolucija tijela. Sljedeće je evolucija uma.
Irene: Mislite li da ćemo imati nastavnika koji će poučavati sve ove mase?
Yada: Oh, da! To će biti dani u sekcijama koji će pomoći da se dodatno probudite,
da se spojite sa svojim izvorom, ali ono što ćete učiniti je ono što je doživotno ili
bolje rečeno shvatićete da ste dio Jednoga, tako ćete biti u svjesnom stanju i
kreirati inteligentne obrasce u ovom vijeku, kao i u svakom sljedećem vijeku.
Znanje o tome što je prije bilo neće biti izgubljeno, pa ćete znati gdje se može
pokupiti, gdje se može nadoknaditi šteta, a onda ćete učiniti sve kako bi se
nadoknadila šteta i popravile moguće greške koje su napravljene.
Irene: To zamišljam kao pravovjeran način zastarjele nastave koju moramo proći.
Yada: Naravno. Ona će morati biti izlistana za trenutak da čovjek svjesno spozna
sebe kroz to znanje, on će preuzeti odgovornost za svoje postojanje - prije je bio
slijepo djete koje će odmah početi da bude odrastao. Ne previše davno, u svom
svijetu, tamo je bio neki čovjek koji je napisao knjigu koja se zove “Kraj
djetinjstva” - Childhood's End. Jako divno piše, jer kako je navedeno, od djetinjstva
um koji dolazi do kraja u ljudskom biću postaje svjestan odraslog zbog memorije i
što mu je tražiti u budućnosti. On će imati mogućnost biti pozvan na jasnije
jedrenje i neposrednije putovanje. Problem - i jedan od najvećih problema s
čovjekom koji je u ovom svijetu je nedostatak znanja ko je On.
Svaki put kada dođe natrag u ovaj svijet on opet pronalazi sebe u vakuumu, tako da
on nemože učiniti ništa više nego djelovati kao životinja, jer on je fizički životinja
različite vrste nego druge i to je sve. Dok on ne dobije bolje razumijevanje, to veće
svjetlo o onome što je on, u svome svijetu, neće se poboljšati stanje u odnosu
čovjeka s čovjekom. Njegovo prijateljstvo sa drugim ljudima se neće poboljšati.
Biti će ratova i prijetnji o ratovima, a na taj način če čeznuti da bude čovjek – a
fizički će se izgubiti u neznanju i brigama. On nemože ništa učiniti ni za druge, jer
u potrazi za onim što je napravio, on je razvio ono što je moguće - vlastiti bijes, a
bijes je samo njegova psihološka sljepoća.
Irene: Tako on živi ne znajući ko je on?
Yada: Da. To je kao kada jedno biće stavite u jednu sobu koja je unutra potpuno
tamna. On, usprkos sebi, dobije ogroman strah od nepoznatog. I što je to što mu
nije poznato? On sam! Hiljadama godina prije, oni koji su postali poznati kroz
priče, ili mudraci života, pokušali su upozoriti odrasle, učenike, studente, tragaoce Čovječe, ti znaš. Ta istina se tako često ponavlja da je u sadašnjem trenutku
izgubila značenje, jer čovjek nesvjestan sebe nemože nikako shvatiti da on već zna
i da samo treba sebe spoznati.
Irene: On nema načina kako doći do saznanja o sebi.
Yada: Naravno da ne, to je tako. Jedini dobar način je uistinu, za tragaoca, da
spozna da on nezna, a kada shvati da nezna onda postoji mogućnost da počne učiti
o sebi ono što je on. Samo to saznanje bi mu veoma mnogo pomoglo, jer je on na
neki način sam sebi sugerirao svoj cilj i ide ka njemu, a odabrao je i način. Često je
to teži put. Ali, vidiš, to znanje nije dovoljno, imao ga je dovoljno daleko veći broj
ljudi koji su dolazili na zemlju, ne samo da se nisu mogli probuditi iz svog sna,
prema njihovim vlastitim naporima, nego nisu bili u stanju probuditi ni druge.
Ali, do sada, nitko nije mogao probuditi nekog drugog, jer onaj koji je spavač ne
može razumjeti učitelja koji bi ga izbavio iz njegove tame. On ne može shvatiti
globalnu mrežu. Kroz sve riječi koje mu se govore, on ne može shvatiti da postoji
nešto mnogo veće nego što se pojavljuje na površini. Ima ljudi koji su među vama
pokušavali podučiti druge, ali ti ljudi nisu nikada bili u stanju postići ništa od
onoga što im je govoreno, jer to prosto nisu mogli staviti u aktivnu upotrebu.
Da, mnogi ljudi, u razgovorima, ovdje na vašoj zemlji, shvaćaju da je prvi korak ka
buđenju, emocionalna kontrola. Odmah kažem, bez ovog prvog koraka, nitko ne
može učiniti i drugi korak. Zašto ogroman dio ljudi u neznanju još hoda po tami.
Zato jer još posjeduje nisku emocionalnu svjest, koju ponekad možete nazvati
magareća, životinjska svjest. Tako je mnogo ljudi koji su slušali da govorimo o
kontroli nad emocijama, nisu ništa u praksi pokušali. Da li je to njihova krivnja?
Ne, jer nisu ništa naučili razgovarajući sa drugim ljudima? Oni su razgovarali u
neznanju, nisu imali povišenu svjest – bili su neuki - oni su to odabrali.
Ako ste već odlučili da nešto naučite, onda vam treba učitelj, tako da se s vašim
neznanjem, vašom spavajućom stranom, vašom slijepom stranom pokuša
komunicirati. Učitelj vam mora već sada objasniti o tome što znači da nadzirete
svoje emocije, kako ćete to učinili i što je prvi korak ka? Prvi korak je da mislite.
Praktično to znači, razmišljati prije nego se odlučite. Razmislite kada ste suočeni sa
datom situacijom. Razmislite o tome što se događa. Razmislite o tome što to čini
stvarno stanje, umjesto da preduzimate slijepe korake i prepustite emocijama i
željama da razmišljaju.
Bez proučavanja situacije, bez velike želje da saznate, nećete biti u mogućnosti
saznati mnogo dublje, jer vam površina nemože ponuditi dublje istine. Kada je
životinja u vama visoka, imate tendencije da stvarate zaključke o vašim iskustvima.
Zbog načina na koji ste psihički uvjetovani, vi mislite na dječiji način, nadate se
kao dijete, da ova situacija nije ono što izgleda - želite da bude nešto drugo.
Na primjer, uzmimo na primjer smrt nekoga od vas. Vi sto utučeni, velika je žalost,
velika tuga zbog fizičkog gubitka, fizički gubitak nekoga vašeg je kao i vaš
gubitak, jer ste bili usko povezani. Trebate li mi reći da je ovo prirodno stanje,
prirodna tendencija? Točno, ali oni koji misle mnogo šire i mnogo dublje, oni su
došli do spoznaje da smrt nije ono što se čini, smrt je stanje da više nismo obučeni.
Znajući ovo o sebi, kao ljudskim bićima, vi onda znate da je ovo istinito i sa svim
ostalim oblicima života. Smrt nije kraj, to je samo početak u nekom drugom stanju,
nekom drugom svijetu, ali opet ne za stalno. Oni koji vjeruju u kontinuitet ljudske
svijesti, na žalost, možda su uvjetovani s drugom vrstom razmišljanja, možda su
vrlo fini ljudi ali nisu istinski mislioci. Zbog svojih vjerskih ubjeđenja i vlastitih
ograničenja mnogi pretpostavljaju da onaj tko umre nije i neće biti nagrađen, nego
ga čeka teško mučenje i kažnjavanje zbog grešaka iz prošlog života..
Sada, obje ove misli su poput dječijih, jer ne postoji takvo nešto kao što su kazne ili
mučenja nakon smrti, ali vi uvijek mislite o nekom drugom. Ova misao samo
dodaje više boli i ludosti na prvu bol zbog gubitka nekog ko je bio voljen. Sve ovo
je čista emocionalnost. To su samo niska razmišljanja ili nerazmišljanja. Niska
razmišljanja su potpuno isto kao i nerazmišljanja, to su jednostavno izmišljotine.
Ne znam, ali to vam je isto da imate misli u umu da postoji jedan veliki Bog i da on
voli one koji odlaze k njemu. Ako vi vjerujete u tako nešto i ako nemate sumnju,
onda vi odlazite s velikom radošću, a ostalima je ostanak ispunjen s manje boli, čak
i sa radošću. Stvar je u vlastitim mislima, bolje rečeno, u znanju.
Ali vidite, vi ne vjerujete u to. Na račun vaših osjećaja krivice i sramote, koje se
tiču vas samih i Boga, vi ste stvorili hrpu „vila-priča“ i nastavili slagati nove priče
na staru hrpu „vila-priča“, jednu povrh druge. Kada samo shvatite, da sve u životu
proživljava smrt putem fizičke strukture, kao i da su sve te stvari i potezi samo u
svojoj određenoj razini svijesti svjesnog bića, izgubit ćete vaš osjećaj jada i žalosti
nad gubitkom onih koje ste voljeli. Sada, da li sam ja ovaj objekat koji vidite?
Slušatelji: Ne
Yada: Cijeli svemir je živ svemir. Sve u njemu je sigurno, gdje god da ste, bez
obzira na to gdje ste. Sve ide kroz iskustvo. Iskustvo u obliku, iskustvo sa
obrascem. Kad kažem sve, mislim na jednu stvar koja se zove svijest, um, koja se
zove svjesno biće. I AM (Ja Sam) svijest se manifestira u beskrajnim vrstama i
oblicima.
AP: Ja sam taj, Ja sam to ...
Yada: To je tako. Sve je formirano, svaki život koji poprima formu uzroči sa samo
jednom rječju; SAM, onda se doda, drvo, životinja, ili recimo, biljka, čovjek, riba,
peradi. On je rekao: Ja sam to, ja sam stvarnost. Što je stvarnost? Forma u ovom
trenutku, iskustvo na trenutak, da sam to Ja. Gdje mogu postojati, ali u ovom
trenutku? Što se može dogoditi svijesti u nekom trenutaku izražavanja? Ništa. Ništa
ne može biti pozvano da bude opasno. Sve je samo iskustvo.
Sada, ako vam dođe da ovo razumijete, vi ćete znati da je i ovo iskustvo. To nije
dobro, niti je to zlo. To je jednostavno spoznavanje, svjest, detaljnija svjesnost
onog što zovemo “SAM-rt”, i to je sve. To je sve što se tiče odlazećeg iskustva, ali
postoji i učenje što smo savladali u našem iskustvu. Dobili smo ovim učenjima
naše sposobnosti, stavove prema našim iskustvima, na uravnotežen način, na budan
način, više određen način, više inteligentan način. Sve prolazi. Jedini set koji je
nepromjenjiv je da ne možete Zakon Jednoga promijeniti.
R: Čak i da varira.
Yada: Da, došla je varijacija u beskrajnim promjenama. Statički uvjet je samo
statičko-vremenski okvir, te se neće promijeniti sve dok se to vrijeme ne mijenja ili
dok se u idućem vremenu ne promijeni. Vrijeme je vaš osjećaj, osjećaj za ono što
ste vi u trenutku kroz vaše iskustvo, a vi ste tvorac ovog iskustva. Ako osjećate što
je dobro u sadašnjem vašem iskustvu, zadovoljstvo, mir uma, onda pokušavate
neprekidno da održite to vrijeme u kojem imate ta iskustva. Vi ga želite produljiti,
produžiti, da bi ga održali kao statičko stanje, onoliko koliko se eventualno može.
Ali, ako vam se ne sviđa, emotivno govoreći, vi bi željeli odmah da to promjenite.
Ovdje je previše bolno i ne želim se dalje zadržavati – reći ćete - ne vidim dalji
razlog, čak i da ne boli, želim nešto naučiti o većim vrijednostima.
Ja sam zabrinut zbog bolova koje stvara monotonija – reći ćete sami sebi. Sve što
ima živčani sustav, bilo koje vrste, čak u najnižem obliku, ne može mu se pomoći,
ono pati ili osjeća intenzitet određene vrste pritisaka iako ponekad živčani sustav
ima veći kapacitet za trpjeti bol. Ipak, najmanji potez tijela izaziva proizvodnju
određenih bolova. Količina boli koja stoji na kraju ipak stvara dovoljno neizdrživ
pritisak na unutarnju snagu, koja neminovno traži promjenu položaja. Čitav ljudski
svijet je ogroman svijet boli, svijet pritiska, da svatko od vas to osjeća, Vi živite
pod određenom mjerom boli, a živčani sustav je mjera sa različitim stupnjem boli.
Irene: Čak i kada smatramo da smo uživali u zadovoljstvu, još uvijek mislimo da
je to bol?
Yada: Da. Ne može se izmjeriti koliko i što izaziva boli. Ona (bol) se javlja u
ograničenom vremenu, pod nazivom zadovoljstvo. No, najveće vrste zadovoljstva,
a vi možete samo znati što je užitak, mogu stvarati individualnu bol. Vi ne možete
reći zašto drugi pate, bilo kroz radosti ili bolove. Najveće vrste nekih zadovoljstava
mogu eventualno skrenuti na bol, recimo, da vam se ništa ne dešava, nego je samo
monotonija koja se održava sa svakom akcijom, koja opet nema snage za drugu
vrstu akcije, da biste mogli drugom stazom izaći iz dosade.
Čovjek ima veliki prirodnu snagu. To je pogon za reprodukciju samog sebe. U
većini slučajeva je ljudsko biće kao životinja, ne misli da sebe reproducira. On
misli samo na zadovoljstvo, zadovoljstvom pokušava reproducirati sebe. Ali on
uopšte ne razmišlja koliko dugo on može uživati u ovim radostima, kada njegovo
tijelo gubi svoju sposobnost da ostane u tom stanju zadovoljstva? Reprodukcija je
jedna velika prirodna radost za čovjeka, ali kao što sam rekao, čovjek ne misli na
to. On ne želi da misli o tome, on ne shvaća da to stanje se ne može održati, tjelo se
u tom stanju (zadovoljstva) ne može održati dugo - tjelo ne može tolerirati
intenzitet vrhunca za dugo razdoblje.
LJUDSKA BIĆA KAO CENTAR KOMUNIKACIJA / Mark Probert & Yada
di Shi’ite
YADA: Večeras će se moj razgovor odnositi na čovjeka kao središte komunikacije.
Kao i sva živa bića koja moraju imati pristup svojoj vanjskoj okolini, tako isto
imaju i ljudi sa onim što se zove osjetila.
Njegova osjetila su uvjetovana od strane njegove okoline, a ja mogu sigurno reći da
je čovjek svoju okolinu stvorio sam svojim osjetilima. On na ovome svijetu živi
stalno, neprekidno više od bilo koje druge životinje. Većina nižih životinja živi
jako puno vani, jako puno u fizičkom svijetu i to načinom koji se zove njihov
instinkt. Oni taj instikt slijede umjesto stvaranja uzoraka, nazovimo ga um vrste.
Svaka od vrsta ima ono što bi mogli nazvati, kolektivni um ili nad-um i oni djeluju
prilično mnogo u skladu s ovim umom i njihovom posebnom prirodom.
R: Grupni um?
YADA: Grupni um, hvala. Kod čovjeka je to isto, ali čovjek ima nešto drugo i on
osjeća da je to nešto drugo dobro za njega, a to je njegova sposobnost da pamti
svoja djela, da razmišlja o svojim djelima, a zatim ih riješi bilo danas, sutra ili kad
god on smatra da treba učiniti nešto s njima.
Kada životinja ima želju nešto napraviti, on (grupni um) djeluje na nju. Nema
čekanja do sutra ili sljedeći sat, jer taj čin kontrolira nagon. Nema mišljenja o tome,
nema planiranja u vezi toga. Jeste li razumjeli?
R: Da.
YADA: Budući da je čovjek sposoban za rasuđivanje, on za sve stvari ima ime i
planiranje unaprijed - on je isto tako sposoban da živi u isto vrijeme u nekoliko
različitih vremena. Na primjer, on misli o nečemu, i u isto vrijeme misli nešto o
budućnosti. On je isto tako sposoban od razmišljanja o nečemu s mogućnošću da
mu se to već dogodilo u nekom trenutku u prošlosti. To znači da se možete vratiti
kroz vrijeme i pogledati to upravo sada.
Ali, zbog svog prirodnog kompleksa i uma u čovjeku, on postaje predmet ili ja
mogu reći plijen svakojakih negativnih uslova, kao što je strah - strah o stvarima
koje se najvjerojatnije nikad neće dogoditi. Ovdje, u ovom trenutku, mi u ovoj sobi,
sjedimo zajedno, pričamo zajedno, a ipak svaki od vas povremeno nije ovdje
uopće. Vi ste negdje mentalno, te u tim mentalnim izletima uma kroz iskustva
imate mogućnost da opet stvarate svakojake osjećaje - radost, smijeh, suze.
Um pohranjuje sve ove misli. Godinama je um u lutanju okolo skupljajući sve vrste
iskustava, a to su priče, o kojim misli - donosi presudu, a zatim pohranjuje cijelu
stvar. Iako je u mogućnosti funkcionirati sa mislima, vratiti ih i raditi na njima, on
ih pohranjuje u svom velikom nesvjesnom sebi. Zar to nije divno! Vrlo
zapanjujuće! Ipak, kao iznenađujuće i čudno je to, da je sposoban da djeluje na taj
način, da to čini često vas dovodeći u mnoge konfuziju o tome što se događa u
sadašnje vrijeme ili na bilo kome drugom putu naprijed, ili što se dogodilo u
prošlosti. Zašto? Jer ste odbili stvari koje vam se ne sviđaju, stvari koje vam nisu
po volji. Ono što vam ne čini ugodnost, određene stvari koje ne možete prihvatiti vi
u svijesti imate mogućnost da ih prihvatite. Tada ćete napraviti malo bajki o njima,
gradeći malo ugodne misli. Čineći to vi ćete upravo napraviti stvari koje su
neugodne ugodnim, a istovremeno, učiniti stvari onakvima kakve one nisu. Da li
sam jasan?
R: Da.
YADA: To je vrlo teško za mene da vam to približim. Nije da ja mislim da nemate
kapacitet da to odmah shvatite, nego koliki je taj pojam JA “mislim” da se sve ove
riječi stave na svoje mjesto.
LAB: Moguće je da svi ne misle tako, Jada, ali ako JA imam mogućnost ponuditi
mišljenje, mislim da je to čudesno dobro. Uvijek sam se oduševljavao tvojom
sposobnošću da govoriš engleski.
YADA: Hvala lijepo. To mi daje puno hrabrosti.
LAB: Ja sam iskren kad ovo govorim.
YADA: Ovo je razlog zašto sam rekao da mi daje puno hrabrosti.
Kada sam rekao da su u prošlosti ljudska bića bila bolesna, to nije toliko fizički
koliko je mentalno. To je ono što sam rekao. To je značilo - mehaničnost njihovih
ludila. Jednostavno, oni se još nisu naučili na svim svojim iskustvima kao
iskustvima. Oni tek trebaju naučiti da prestanu zamotavati svoja iskustva u
emocionalne vrećice. Ne mislim da će, jer to stanje jasnoće svijesti ne događa se
onda kada čovjek dođe do svoje tjelesne mase. U prošlosti se na svijet ne može
gledati kao danas, jer je današnji svijet čudesan – imate tehnička znanja, a plus
imate razumijevanja za psihologiju ljudskog uma.
Radosno. Neki nam govore o radosti. a ne o priklanjanju strahu, ili nečemu
drugome, onome što se zove negativan stav uma! To je od male koristi da možete
reći da je život radost, jer je očito da radost nije nešto što stoji samo po sebi. Kako
možete učiniti naš um u razumijevanju onoga što je radost, ako ne znate što je bol,
što je strah? Ali, ako je to istina, čini se da strah ima svoje mjesto u životu, a život
je sve što radite mentalno, dok strah u svemu tome ima svoje mjesto.
Kada sam rekao, strah, tjeskoba, krivnja, sram, kao i radost, mir - svi pripadaju
svijetu čovjeka, onda se morate pitati što ste pokušali uraditi sa stajališta tih stvari?
Netko drugome može donijeti više radosti nego straha? Možete li dati više sreće
nego tuge? Ne baš. Ne mogu zamisliti da postoji onaj koji ima potpunu i stalnu
sreću. Iz čega se to sreća sastoji? Pravi uzrok sreće je stanje bića, a vi to imate u
sebi bez obzira na to što se događa s vama, za sreću je potreban mir.
Dali ste ikada doživjeli u nekim trenutcima iskustvo u kojemu niste imali bol?
Posebice kad niste naučili umijeće emocionalnog odreda. Dali ste nekada bili
svjedok ili doživjeli unutrašnje emocionalno iskustvo – patnje. Vrlo je teško, jer
fizički svijet je životno sastavljen od živčanog sustava, a svako iskustvo - čak i da
ništa ne radite, ništa ne doživljavate - stvara pritisak neke vrste na vaš živčani
sustav.
Jednostavan napor traženja hrane, u moderno vrijeme, može stvoriti, a ne samo
stvarati, malo tajnog straha i nesigurnosti o tome da li ćemo dobiti hranu koju
tražimo. Trud seksualne komunikacije i beskrajnih tabua je postavljen između
spolova u gotovo svakom društvu, bilo koje vrste, od Aboridžina u Australiji pa da
vas ovdje u ovoj zemlji. Stvoreni su i postavljeni kao iskustva, gdje pojedinac mora
platiti ogromne cijene. To je prirodna stvar - za čovjeka. Stvarate situaciju da vam
je lijepo i da ste zaštićeni, bez obzira na to koliko novca imate, jer postoji
nesvjestan strah da nećete biti u mogućnosti ostvariti normalne stvari, stvari koje su
vam od rođenja neophodne, te ostvariti troškove u slučaju bolesti tijela i duha .
Obrazovanje. Što je cijena toga - živčani sustav! Ne znam koji je statistički
postotak djece koja su u svojim najranijim godina u školi tako uzbuđena, uplašena,
tako da su tokom svojih studija njihove oči oštećene, a medicina ustrajava dajući
im druge oči, naočale, kada ono što im je zaista potrebno je uzeti strah iz njihovih
života, povremeno smanjivanjem njihovih stresova koji su ih doveli u njihove
tjeskobe.
Vaša cijena uspjeha kod visoko obrazovanih ljudi je ono što vi zovete poslovni
svijet! Vaš poslovni svijet je svijet ludila, a većina muškaraca u svojim naporima je
ogorčena prema onome što se zove život. Oni ne žive da žive, oni se “prisiljavaju”
da bolje žive od svojih susjeda u susjedstvu, jer većina ovih visoko obrazovanih
ljudi u poslovnom smislu su isključeni bilo kakvih emocija, većina njih samo
posjeduje želju za novcem i moći.? Čirevi, bolesti srca, visok krvni tlak, je ono što
vi zovete hipertenzija. Naučio sam davno da ljudi ovdje u ovoj zemlji, a bez sumnje
to rade u drugim zemljama, uzmu ono što se zove “lijekovi za smirenje” što im
koristiti za olakšanje od bezbrojnih raznih bolesti, jer nisu ni svjesni da zaista,
postoji samo jedna bolest. To je bolest emocija duše. Zašto ne naprave studiju o
tome?
Dijeci se stalno priča o tome kako oni moraju uspjeti financijski u svijetu ili će biti
izgnani iz društva. Ljudsko tijelo ne može tolerirati ove stvari! To ne može ići
ujedno s njim! To je od male koristi za proučavanje stanja srca i što učiniti s time.
Trebalo bi napraviti istraživanje o tome kako da srcu bude lakše u ovakvim
uvjetima.
R: Šta kada nema više novca, Jada:.
YADA: Naravno. Svoje “JA” je tada teško ostvariti. Pa čak i oni koji su radili
istraživanja postaju žrtve srčanog udara, visokog krvnog tlaka. Ja kažem, prijatelji
moji, naučiti mlade da je čast iznad svega ostalog i polako ih naučite da se ne boje
propasti. Istovremeno ih naučite da svoje srce uključe u ono što rade, ili da ono što
rade čine iz ljubavi i ni zbog čega drugog. Tada će postići ne samo veliki uspjeh,
nego zdrav uspjeh. Oni će živjeti duže. Dug život vam nije od koristiti ako trpite
sve vrijeme, pa ih naučite da vole ono što rade, ili da to uopšte ne rade. Ako to ne
učine, ako i dalje rade kao što rade danas, ljudi padaju mrtvi, ljudi imaju problema
sa bubrezima, dijabetesom, sve druge vrste bolesti, bez obzira što ste vi otkrili lijek
za srčane probleme, lijek nemože izliječiti, jer se bolest vraća ponovo.
Da li tražimo u sebi mir. Kako Re-obrazovati ženu u njenim odnosima sa mužem –
pitate se u vezi čega? Većina odnosa su interesni odnosi, jer sve je svedeno na
davanje – došlo je da je to sreća. Ona (žena) je u stanju emocionalne frustracije,
ako ona nema ono što njena susjeda ima. Kako na to misliti! Mi govorimo jednu
stvar sa našim ustima, a razmišljamo nešto drugo s našim umovima. Mi govorimo
jedni drugima o ljubavi ali samo gledamo kako izvući vlastitu korist.
PORIJEKLO TVARI / Yada di Shi’ite
YADA: Vrlo je zanimljivo naučiti o zamršenosti čovjekova života na slobodi i
ekstremnu složenost stvaranja. Sve što se može vidjeti, što znači oblik, materija u
obliku, ima svoje podrijetlo u onome što se naziva geometrijski uzorci, formirani
kroz primarnu supstancu, koja se ponekad odnosi na ono što se zove “Fohat”.
R: To je Teozofski pojam.
YADA: Da, to je to, kao što naravno znate, to je naziv, oznaka. Naravno, ljudska
bića stavljaju natpise i oznake na sve. Od kada je čovjek stvorio oblik, na sve to
stavlja oznaku. No prije toga, tvar koja stvara taj oblik dobiva naljepnicu. To je
jedini način na koji čovjek može inteligentno složiti svoje učenje, ali mislim da je
pametan čovjek koji zna da postoji razlika između onoga što se zove i što se ne
zove, što je neimenovano. Znajući to, ne postoji više razlog da se čovjek bori sa
značenjima i sa imenima. On nema više potrebu mućkati pored krajnjeg cilja. On
zna da može naučiti samo toliko, koliko može ići daleko u imenovanju, da ako
nema redosljeda kako učiti, njegovo učenje će biti izgubljeno. Sav redoslijed je u
čovjeku i zato što je izgubio svijest, on je ponovo pokretač svega toga. Kad je
došao ovdje čovjek je izgubio svijest o svojim prijašnjim životima, u većini
slučajeva, a i posljednji puta kada napušta zemlju, on opet zaboravlja kada je bio
ovdje.
Nema svatko memorijsku karticu, od zemlje i života, nakon što je premješten iz
nje. Postoji vrsta sna koja većinom dolazi kroz um. Nakon kratkog vremena vaš
unutrašnji sistem mora doći do kraja, naravno smrtnošću – napuštanjem tijela.
Sada, to je dobro, jer ako nebi bilo tako, ne biste mogli naučiti ništa o životu kroz
događanja, a zato ste došli ovdje u fizički svijet.
Nitko nezna svoje porijeklo, a ni znanje koje je prije imao. To znači niste mogli
ostati u fizičkom svijetu, niste mogli ostati u astralnom svijetu, ono što znate, to i
postajete. Nije li tako? Sada, nakon što je postignuto određeno stanje razvoja, stvari
se onda mijenjaju, mijenjaju se uvjeti. Možete se slobodno kretati iz oblasti do
oblasti i te oblasti ćete zapamtiti. Imate memorije uzoraka kakvi su ti uvjeti za
čovjeka da živi, čovjek živi potpuno slobodno i na neki poseban način, čak i
pametniji, najnapredniji u znanju, u velikoj mjeri pritisnuti su svojim uspomenama
odakle dolaze.
Ono što ste doživjeli, doživjeli ste što ste morali učiniti dok ste bili tamo, da bi se
dobio nastavak sjećanja na taj put? Što je uistinu put ili stanje svijesti, ko je sve to
stvorio, iz kojih potreba? Ove potrebe su se pojavile kao stavovi prema iskustvima
na tom putovanju.
Mnogi ljudi koji dolaze u fizički svijet nemaju sjećanje da su živjeli u astralnom
svijetu, ili bilo kojem drugom višem stanju svijesti, ili čak da su ikada živjeli na
zemlji prije. Nemaju za to memoriju! Ipak, oni imaju neku vrstu sjećanja. Ta
sjećanja pokazuju ono zašto su ti ljudi ovdje. Dati ću primjer onoga što mislim,
uzmimo na promjer da je neko veliki glazbenik, on nema memoriju da je živio prije
na zemlji. Ponekad da, ali to je vrlo rijetko. Ono što ga čini genijem za glazbu jeste
njegov talenat i njegova naklonost k tome, njegov nesvjesni nagon za izradu
glazbe. Vi mu možete uzeti sve spise glazbe, možete ga staviti u zatvor, imate
mogućnost da ga prigušite, ali kao što dobro znate, bilo je nekoliko velikih
majstora u glazbi koji su bili gluvi, jer to ih nije zaustavilo.
Jedini način da se takva osoba zaustavi je da se ubije. Ako on ne čini glazbu za
svijet, on će izgubiti svoju inteligenciju. On će postati ono što se zove ”umno
poremećen”. Glazba je njegov život. To je njegova narav. On ne može biti nitko
drugi, a to vrijedi isto i kod kriminalnog uma. Mislite li da stavljanjem tih ljudi u
zatvor možete spriječio zločine? U svim vremenima se pokušalo sa izlječenjem
zločina, ali oni nikada nisu prestajali - oni se ne mogu zaustaviti. Jedini način da ih
se zaustavi, da se takvi ljudi liječe kroz hipnotičko stanje, a to uzima puno
vremena, puno posla, pa čak i da ih držite pod stražom, ti ljudi će se vratiti svojim
kriminalnim aktivnostima.
Vi možete reći, da, bilo je mnogo, mnogo ljudi koji su bili kriminalci koji su
mijenjali određena iskustva i zaustavili svoje zločine.
Samo za određeno vreme. Oni nisu prestali. Oni ka tome idu mentalno, ako je to
njihova narav, ako su ti memorijalni uzorci tamo posijani. Oni se imaju mogućnost
mijenjati tijekom nekoliko života, da, recimo neko je rođen u zemlji u kojoj se
potiče kriminal, u određenoj grupi koja je poznata kao kriminalci. Ti ljudi su
obučeni od ranog djetinjstva za kriminalce, a trening je postao toliko utisnut u
njihovim umovima, da oni život poslije života, mogu imati takav opoziv, čak i da
presele svoju svijest u stvaranje drugog tijela u drugoj zemlji.
Ljudski mozak, ako je u pitanju svjesni cilj, po svojoj prirodi je podložan onome
što se zove sugestija - hipnoza. Vi svi radite i živite na ovaj način, po inerciji. Ako
ne radite po vlastitim nagonima, nakon što ste razbijeni od drugih, koji su vam dali
prijedloge kako da živite, jer se u tom pravcu kreće društvo koje misli da je tako
najbolje, onda vi ne živite po vašim iskustvima. Tada je vaša pažnja izgubljena, vaš
um postaje centar i onda nemate ništa, nemate stava i nemate iskustava, sve je
izgubljeno.
Vi ste se našli u ovoj pravoj prirodi svih stvari u cijelom ogromnom univerzumu.
Ništa novo nije došlo u svemir i ništa nije otišlo iz njega. Vi, ljudi, vaše stavove
gradite prema vašim iskustvima, stvarate vlastite egzistencije - tako da mudar
čovjek traži razloge ili pokušava živjeti s prirodom svoga bića. Što je to? Dali ste se
upitali;
„Jesam li ja kreirao ovaj događaj ili neki drugi događaj, dali sam pod prisilom iz
nekih drugih iskustava iz sadašnjeg mog života, ili nekih drugi događaja koji se
manifestuju sada, a dio su prošlosti“?
„Da li sam imao komandu nad mojim životom“?
„Jesam li ja gospodar moje sudbine, a kapetan moje duše“?
Ja samo konstatujem, naravno, vi znate. Upitate li se;
„da li ovo činim, jer sam vidio inteligenciju u tome ili zato što sam bio ganut
emocionalno djelovati“?
Sada, da se preselilimo na emocije koje su vrlo lijepe, ako imate kontrolu nad tim
emocijama. No, tu je problem. Mnogi ljudi su poznati među vama, u vašem
društvu, kao simpatični ljudi, ljubazni i dobri ljudi. Ako su oni sada takvi, možete li
biti sigurni da su bili tako lijepi, ljubazni i dobri prije nego što su se izborili za
takvu memoriju uzoraka. Mislim da vaši psihijatri i psiholozi, koji su više
obrazovani, su svjesni toga i ako oni nemaju mogućnost reći ili priznati vaše prošle
živote, oni barem znaju da su vaši stavovi i iskustva koja imate, dijelovi koje nosite
sa sobom i prije nego što ste došli ovamo, čak i prije nego ste začeti u majčinoj
materici. Da, mislim da vaši “moderni” psiholozi ovo znaju.
Ne mislim da je moguće da nešto možete učiniti u vezi ovih stvari, ali mislim da će
to biti vrlo korisna stvar u vezi vaših kriminalaca i vlastitih sudova o njima. Koliko
često, ako ste ikada, - čuli naziv – žrtva – zatvorenik. Šta mislite? Onaj tko je
počinio zločin i doveden pred sudiju, koliko često ga sudac pitao ovo;
„Kako si počeo sa tim“?
„Što te dovelo ovamo“?
„Kada je to započelo“?
Njegov kriminal nije počeo od onoga trenutka kada je nešto počinio i stao pred
sadašnji sud; njegov zločin ima svoje podrijetlo u njegovom ranom životu, a možda
čak u nekom drugom životu. No, te činjenice se ne uzimaju u obzir na vašim
sudovima, a ja znam da to nije ispravno, jer nemaju vremena da se brinu o vašim
kriminalcima, zato im se sudi, jer nema dovoljno novca da se utoli žeđ vaših
političara za novcem. Kako će biti zainteresirani, kako bi mogli zaboraviti novac,
jer oni se bave pravosuđem i zakonom zbog sebe, zato je vaša zemlja puna
kriminala. Da li su liječnici pokušali saznati zašto je neka osoba bolesna. Što je
podrijetlo njene sadašnje bolesti? Kada je to počelo? Koji su rani simptomi bolesti?
Koliko vaš narod u medicinskom svijetu danas poznaje, (i ako uopšte obraćaju
pažnju na to) da poremećaj želuca koji se zove blagi slučaj kiselog želuca, kiselina
u želucu, slaba probava, da je to početni trenutak koji će dovesti i do početka
potpunog žljezdanog sloma. Sporim procesom počinje se pokazati ono što se zove
čir. A što je pokrenulo sve to? Koji je bio izvor toga? Rane frustracije, rane
tjeskobe, rani strahovi, nesigurnost. Oni su prouzrokovali energije, jake vitalne
energije i supstance da reaguju negativno na vlastito tijelo - stvorili blokove u
živcima i u žljezdanim sustavima, tako da žljezdani sustav ne može više
funkcionirati. Mislim, da li može negdje bolestan čovjek, pogotovo ako ide u neku
od vaših bolnica pokušati dobiti nekakvu povijest svoje bolesti u prošlosti. Da li to
može ostvariti, znate li, je li to tako?
IRENE: Da, oni uvijek uzimaju ono što oni nazivaju povijest pacijenta, hronologija
bolesti koje je pacijent imao, ali oni ne kopaju dublje kako bi saznali kako je prva
bolest počela.
YADA: To je tako.
IRENE: Prema tome, oni nisu svjesni činjenice da sjedište bolesti treba da se
dovede na površinu.
YADA: Oni samo liječe simptome, oni ne traže uzroke. Nisu za to zainteresirani.
Oni su samo zainteresirani da kod pojedinica otklone poremećaj u “zdravom
društvu” za koje misle da je skladno.
Svaka kazna postaje predmet osude za cijelo društvo i njihove zakone. Kazniti
nekoga sa nekom kaznom, je isto kada bi izrekli kaznu nekome tko boluje od neke
vrste fizičke bolesti. Kazna nije odgovor na zaustavljanje kriminala. Da biste ga
zaustavili, morate shvatiti gdje je sjedište kriminala, sa čime je to počelo?
Ali sadašnja istina u vašem krivičnom sustavu je da nekoga samo stavite u zatvor,
tamo ga držite, određeni broj mjeseci, godina, ili što god, a onda ga pustite opet van
misleći da je on u redu. Vi mislite da će se tako zaustaviti činjenje zločina? Oni
gotovo nikada nisu prestali, nikad se ne zaustavljaju, jedina stvar koja ih izaziva da
prestanu ili da se ponovo pojave, je njihov strah od daljnjeg kažnjavanja. To je kao
da govorite čovjeku da prestane piti, molite ga, jer ako ne prestane da će umrijeti.
Budite sigurni da ovo nemože nikoga zaustaviti. Da ga osudite i na smrt, to nije
odgovor, to ga neće izlječiti.
IRENE: Yada, prije nego si došao mnogi od nas bili su svjesni toga što si nam
objasnio, ali znajući za to traži se pomoć liječnika, čime bi postali više svjesni
bolesti i njenog uzroka?
YADA: Do neke mjere, da. Ako liječnik spozna prirodu bolesti pacijenta, to će mu
značajno pomoći, ali on nema vremena za to, tako da je to nezamislivo, jer on nema
interes za svoje pacijente. Oni su zainteresirani samo za sebe, svoj status u društvu,
svoj imidž, koliko će zaraditi, a ne za bolesnika.
IRENE: Povremeno radimo na tome da pronađemo psihijatra koji je zainteresiran
za ovu vrstu stvari.
YADA: Da, moguće je da su poneki medicinski ljudi zainteresirani za ovo. Ima
mnogo onih koji bi željeli raditi bolje, ali vaš socijalni sustav je napravljen tako da
zahtijeva, da oni žive u metežu i glavna njihova preokupacija je zaraditi i samo
zaraditi novac. To je cijela šema, to je cijeli plan vašeg društvenog sustava. U Indiji
ima sistem kasti! Vi ga imate upravo ovdje u vašoj zemlji! Sustav kasti! Ako si bez
novca, što si? Bogati pokušavaju propagandom izrabljivati siromašne, ali to se opet
manifetuje da siromašni žele postati bogati i učinak je poništen. No, vaš društveni
sustav nije naučio mladu inteligenciju časti, poštovanju. Vaši odrasli nastavnici, oni
koji su odrasli u nekom vremenu, pokupili su toliko činjenica i dezinformacija o
životu, da više nisu sposobni od tih događaja raditi inteligentne akcije.
IRENE: Oni ne znaju da razdvoje žito od kukolja.
YADA: No, Pitanje je koliko ta inteligencija može nešto napraviti? U kojoj mjeri
inteligencija mora ići zaraditi novac? U vašim školama se ovo uči. Škole su
sredstvo preko koga se kasnije zarađuje novac, a ne radosni događaj - dobro djelo,
jer preko škola se stvara financijski status šta će ko biti, kakav će biti njegov status
u društvenom sustavu. A dali biste vi htjeli da se sve to promijeni - dali želite
promijeniti sve ovo? Nisam siguran!.
Pa što onda želite? Što sve ovo govori, tako je mnogo teškoća oko ničega? Sav taj
samo-razvoj nije napor ali vi uvijek želite druge da promijenite. Nije li čovjek koji
se zvao Isus radio na svojoj vlastitoj inteligenciji prije nego što je mogao izaći i
pružiti pomoć onima koji dolaze iza njega? Ljudi idu u školu, moraju se educirati
prije nego što oni mogu obrazovati svoje učenike, tako da je sve to vika u vezi
nečega, a to nešto, što je to?. To je saznanje u ovom svijetu, to je ljubav, koja
počinje kod kuće, a ovo ostalo je vrlo banalano. Ovo sve postaje banalano, postaje
bez ukusa, kao što je i rašireno bez iskrenosti iza, to je velika istina.
Većina ljudi iz metafizičkog svijeta pokušava guranje svojih članova u pojedine
organizacije. To je da više članova imaju, da su oni bolji, a što znači da su veći,
veća je i financijska snaga, veća je njihova dobit.
Vi ste sami članstvo za sebe. Život je najveća i jedina prava organizacija. Vi ste
član po rođenju. Vi ste član svjetlosti, ali ne fizički član, nego po rođenju mentalne
svijesti, božanske naravi, vlastitog bića. Usput vam se odgovara na vaša iskustva
koja se zovu život, tako da idući kroz inicijacije, prolazite patnje na križu neznanja
kako bi uskrsnuli u božansku svjetlost, da se vratite u sebe, u stanje Krista.
Samo da znate, što vam znače te velike organizacije, te velike škole? Nema knjiga,
nema profesora, nema veliki ili mali gurua koji vam mogu pomoći. Nitko vas ne
može dovesti na svjetlo; nitko vam ne može otvoriti vrata od sobe za Svjetlo - samo
vi to možete učiniti. Najbolje od onoga što svaki učitelj, ili bilo koja organizacija
može učiniti za vas, je da vas obavijesti, da postoji mogućnost da ste vi veća bića
nego što imate bilo kakvu ideju o tome.
Moji prijatelji, ali postoji mogućnost. Želite li znati odakle dolaze vaše patnje i sav
ovaj beskrajni trud koji postoji upravo ovdje u fizičkom svijetu? Taj put u veće
stanje ili kako ga kršćani zovu, nebo ili na drugi način, mi ne znamo da li takvo
stanje postoji. Mi ne znamo za takvo stanje, ali znamo da možete saznati i sve što
vam možemo reći je, da postoji mogućnost da ste mnogo veći nego što o tome
imate bilo kakvih ideja. Zar ne mislite da je se vredno malo potruditi, odvojiti malo
svog vremena da bi saznali da li je to tako? Ako ne, mogu vam ponuditi jednu malu
nagradu, a to je, otkrit ćete zašto su sve ove patnje, a to će vam automatski reći,
kako izaći iz njih.
Uzimajući vanjsku stranu onoga što ko misli, što se pokušava učiniti svo vrijeme
gdje većina izabira emocionalni put, koji se zove bježanje, bijeg. Vi to ne možete
učiniti jer nemate gdje otići. Misao koja vam smeta, koja je stečena, od nje nema
bijega nigdje. Svugdje gdje idete, to je uvijek sa vama. Što je to sa mnom –
zapitaćete se jednog dana? Kad to saznate, onda će te znati koliko da odete daleko,
tako da vas više neće progoniti.
R: Ako se suočimo sa njom i nađemo ju, (patnju) uvidjet ćemo da nije tako strašna
kao što se čini.
YADA: Naravno, ako je onaj koji je pomazan, ako mu se uzmu sve inicijacije koje
je morao učiniti, morao se suočiti sa strahom i on ga otkrio, to je bila njegova
velika radost, jer nije bilo tako bolno kao što je on mislio. To je vaš strah od
nepoznatog koji vas izaziva da se pokrenete, bilo fizički ili psihički. Vi koji želite
znati, morate doći do realizacije da vam se ne može nauditi, ne možete biti
povrijeđeni, patnja kroz svako iskustvo je dobro za vas. To podupire vaše
obrazovanje, to vas dovodi do znanja što je to, a znaćete automatski što nije za vas.
Sada, onaj koji je nekoliko korake u višoj svjetlosti, onaj koji ima razumijevanje za
prirodu i njeno fizičko okruženje, da li će on pokušati zaustaviti ono što se tamo
događa? Naravno da neće. On vidi što je to i stoga pokušava ustati iznad toga. To
ga više ne dodiruje, ali on vidi da je to dobro za one koji nisu porasli iznad - to je
njegova potreba.
IRENE: Gusjenica mora biti prije nego što može postati leptir.
YADA: To je tako. Da biste bili inteligentni kao leptir, morate se osvrnuti kada je
leptir bio gusjenica, i još dalje, kada je bio larva.? Možete li sagledati dolje taj
sistem iz koga je došao i reći; mora ići više. Da bi postao leptir mora biti prvo
gusjenica, a zatim larva (čaura). Mora se proći kroz ove faze, tako da se više ne
obraća pažnja na one stvari koje su nekad bile, da li larva ili gusjenica. Sva njegova
pažnja je sada usmjerena da bude leptir. U svom kratkom životu, on ga živi tako
potpuno, da se ne brine o svom odlasku u leptir stanje. On se ne bavi time. On živi
jedino u akciji, u pokretu - to ga čini prekrasnim bićem, cijelim predivnim bićem.
Mislim da čovjek ne jede od stabla života. On je jeo sa stabla znanja, a zatim je
zaboravio što je on jeo sa stabla, jer pokazuje tako malo razumijevanja prema
prirodi života i svome biću. Je li nešto radio na tome? Da li je u pravu, je li to
dobro, je li to način. Kako može uopšte nešto tvrditi?
IRENE: Ne možemo tvrditi da čahura koju vidimo nije u redu.
YADA: No onda opet, sve ima svoju predstavu. Ne možemo govoriti o tome i reći,
želim samo da sam čahura. Bilo bi mi ljepše unutra, ili želim samo da budem leptir
- da ne budem u stanju larve. To nije realnost. Što je tu ispravno! Jedan od vaših
velikana Bards kaže da je život u stvari sastavljen iz snova. Istina je da nisko
emocionalno biće spava, tako da i nezna. Sve je za njega konfuzija, jer on uvijek
nastoji biti ono što još nije i zaboravlja da je u tom procesu. U svom zaboravu, ono
što je on, on pati, dok emocionalno sebe nikad ne zaboravlja. Emocionalno biće,
vlastiti ego, ima svoje mišljenje o sebi, tako da nije zabrinut zbog viših stanja bića.
To je razlog zašto je tako teško kontrolisati emocionalnu unutrašnjost, to je
hipnotičko stanje, to je ulazno stanje.
Imao sam ljudi koji mi kažu, Yada, pa što činiti? Što je trebam učiniti u vezi toga?
Da znam, sve vas to drži u patnji – kažem im, jer ne znate? Vi ne znate. Vi to znate
intelektualno, da, ali vi ne znate gdje ste i gdje živite, a to je znanje.
Leptir zna o onome što on radi. Bistar je. To je njegovo zadovoljstvo. To je
leptirova svijest. Sada, ako bi on mislio da je nešto drugo, svojim niskim
emocionalnim željama, on nebi mogao postati nešto drugo. On nebi mogao živjeti
njegova znanja. Na primjer, nebi mogao imati pčelinju svijest. Leptirova svijest i
pčelinja svijest su specifični. Oni su vrlo ograničeni ali savršeni u svom stanju
svijesti.
Razlog što se ljudska svijest toliko razlikuje od svih drugih vrsta, je u tome, što
ljudska svijest može misliti na ono što radi - ona se može sama voditi. To ljudsku
svijest razlikuje od životinjske, od različitih vrsta životinja. Ona (ljudska svijest)
može misliti o događajima i stvarima, kako danas, tako tjednima, mjesecima i
godinama kasnije. Čovjek je stvaralac, dizajner. To je priroda njegove svijesti, tako
da on može biti ono što on želi biti. Njegova sudbina je u njegovim rukama, ali
govoreći, u velikoj mjeri, veći broj ljudi koji dolaze na ovaj svijet su izgubili
kontrolu nad svojom sudbinom. Oni nemaju svijesti i kontrolu nad njom, tako da se
moraju boriti na putu da je povrate nazad.
Vidite, sve je to borba, sva ta borba dolazi pod jednim imenom - iskustvo. Vi ljudi
ste zaista blagoslovljeni nad svim drugim oblicima života koji postoji. Postoji samo
jedan život koji uzima mnoge oblike. To stvaraju centri za postojanje, kako bi
dobili iskustvo. Kada čovjek dosegne stanje spremnosti, on je onda spreman učiniti
ono što nijedan drugi oblik nemože učiniti. On može narasti iznad sna koga je sam
stvorio – iznad svog oblika kojeg je stvorio vanjskim stvaranjem, dok njegova
nutrina može i dalje u njemu postojati.
Isus reče: “Ja sam u ovom svijetu, ali nisam od njega”.
Sjećate li se ovoga? To je vaša punina. On je to rekao za sve ljudske vrste.
Čudesno! Ali svoje religijsko stanje, ma kako ispoljavali, bez obzira koje ste
vjeroispovjesti, svi ste isti. Ona nikada nije učila ljude da su božanska bića! Oh, ne!
Da ste zli! Vi jeste zli. Što učiniti sa egom koji vas uspavljuje? To je pogon za
ludost! On vas vozi sve dublje u ludilo. To je sve u redu i ne bojte se ako nemate
tjeskobne misli. Svaki od vas naći će na vrijeme svoj stvaralački put natrag kući.
To vredi za one od vas koji ga zaista traže, jedno je važno - da o tome pokušate
misliti. Pokušajte svaki dan da ste malo više odvojeni od svoje okolice. Mislim,
odvojeni emocionalno. Nemojte dozvoliti sebi da budete zavezani vašim vanjskim
prikazom slika.
VLASTITO BIĆE / Mark Probert & Prof. Luntz & Yada
LUNTZ: Želim odmah reći, da kada sam bio rekao ime Gurdjieff', mislim da sam
rekao Gurdjieff. Morao sam izaći iz tijela Marka i razmišljati o tome, tako da ću
zapamtiti kako se to uistinu izgovara.
IRENE: Vi ste se transponirali u?.
LUNTZ: To nije čudno. Kada teče funkcija kroz tijelo koje nije vaš vlastito, vi ga
se pomalo bojite. Vaši izrazi će biti obojeni razumijevanjem i obrazovanjem tijela
kojeg koristite.
Gurdjieff, ako se sjećam njegove povijesti, je bio ruski seljak, ali on je bio više od
toga. To je ono kako je predstavljen u ovom životu. Čovjek je bio jako evoluirao,
nego, koristeći oblik tijela u ovom životu koje nije bilo dovoljno evoluiralo u
živčanom sustavu kao što ni tijelo Ouspenskog nije uvjetovano, mozak nije bio
uvjetovan za nastavak i praktično je visoko evoluirao, da je čovjek otišao preko.
IRENE: Ono što sam ja čula, da je on kao ruski seljak živio pod strašnim uvjetima,
da nije mogao dobro očistiti štalu?
LUNTZ: Pa, vidite, tu je nešto drugo. U početku ove okultne prakse vi odbacujete
u stranu sve moralne norme koje ste imali. To stvara uvjete u živčanom sustavu
koji zahtijevaju da radite određene stvari koje su sasvim izvan opsega općeg
moralnog zakona u socijalnom sustavu. Možete postati nešto kao seksualni izrod u
očima onih oko vas. To su sve vrste prakse u eksperimentalnim fazama okultnog
rada, da ja ne mislim da bi trebalo ići u dubine.
IRENE: Ali to je vjerojatno put.
LUNTZ: Da, to je put da ga gotovo prolaze svi ti ljudi koji su u potrazi za
unutrašnjim učenjima. Tu je bio još jedan čovjek ...
R: Crowley?
LUNTZ: Crowley, da. On je bio čovjek koji je postao potpuno izrod u očima svih
drugih, ne kažem da je to degeneracija. To je eksperimentiranje sa svim vrstama
stvari – želja saznati prirodu tih stvari. To je previše.
U svim takvim vrstama aktivnosti, kroz mnoge društvene sustave, kao što je radio
Crowley, se bavilo u bilo kojem trenutku u prošlosti, da su danas takvi ljudi živi,
kao što je on - oni bi se smatrali duševno poremećeni.. On bi danas došao pod
udare zakona, i drugi poput njega, a ja vjerujem da ni Gurdjieff i Ouspensky nisu
bili daleko u to vrijeme, samo što su se oni na vrijeme potajno iselili iz zemlje. Oni
nisu takođe otišli daleko, sklonili su se u mentalnim bolnicama.
LAB: Profesore, ja sam kupio dvije knjige od Ouspenskog. Sada, kada sam čuo što
si rekao, neodlučan sam da ih prostudiram. Mislio sam da bi njihovo čitanje dalo
više uvida u okultno.
LUNTZ: Naravno da bi. Time bi stekao određenu količinu inelektualnog znanja i
nadam se da nećete pokušavati u praksi bilo koju od tih stvari. Ograniči se da znaš
o njihovom postojanju i da su te stvari moguće. Ukratko, znaj ih intelektualno ali
ne ulazi u praksu.
LAB: Ali on spominje joge, spominje kršćanstvo i takve vrste stvari.
LUNTZ: Oh, da.
LAB: Znam kroz Yadu i druge učitelje, njihove savjete, da je bolje za nas da ne
budemo povezani s bilo kojom od tih grupa.
LUNTZ: Da, i nema razloga zašto ne biste trebali pročitati ove knjige, u stvari, ja
predlažem da ih pročitate i isto tako da pročitate priču o čovjeku Crowley, tako da
ćete znati da takve stvari, koi oni navode, ne postoje, što će praksa pokazati. Vidite,
ako živite, a morate, jer ste stvorili svoju obitelj i sami ste našli svoje mjesto u
ovom društvu. Stvorili ste svoju obitelj, funcionišete u društvenom sustavu ali
početkom prakticiranja ovih stvari vi bi društvo izazvali, s vremenom, kako bi se
povlačili iz društvenog sustava, vaš bi život postajao bolan i poremećen.
LAB: Pa, profesore ja nisam jedina u ovoj specifičnoj situaciji, postoji put, recimo,
za običnog čovjeka ili za one od nas koji su silno zainteresirani da postanemo više
samo-svjesni? Ima li nešto što nas može dovesti do razumijevanja, umjereno, ili
prema sustavu u kojem smo u funkciji?
LUNTZ: Da, mislim da je tako. Po istraživanjima nekih od studenata psihologije ja
bih predložio Junga kao jednog od vodećih, od onih koje sam upoznao.
R: Alkemijski put počinje s jednostavnom psihologijom.
LUNTZ: Zaista, sigurno.
LAB: Ouspensky je izgleda mislio da je psihološki faktor između umjetnosti,
religije i znanosti, i da je zaista važno ono što on pokušava objasniti.
R: Vi se profesore ne morate zamarati sa objašnjenjem tih stvari, ne morate se
zamarati s njim uopće.
LUNTZ: Predlažem da se izabere put koji je ugodniji u odnosu na vaše društvo,
vaše sadašnje stanje civilizacije i zakone kojima ste u to uključeni. U proučavanju
psihologije student na kraju mora stvoriti svoju psihologiju. Studirati djela mnogih
učitelja i onda razmišljati što si studirao, a zatim stvoriti i ubrizgati svoje vlastite
misli, koje nastaju iz svojih osjećanja, više od onoga što ste studirali. Na ovaj način
ćete biti u mogućnosti stvoriti vlastiti psihološki put, onaj koji je više prikladan za
vas. Mislim da ovo ima smisla.
LAB: Studirati na umjeren način, mislim da mi moramo postići balans, jer moramo
održati ravnotežu.
LUNTZ: Da. Vidite, u kršćanskoj Bibliji se spominje da je čovjek, Isus sišao u
pakao nekoliko dana prije nego što je otišao na nebo.
R: Da.
LUNTZ: U studiji, vidite, on je uzeo okultni put. Bio je toliko napredniji u svakom
pogledu, emocionalno, mentalno, u svakom pogledu, da je mogao učiniti to
sigurno. Ali, vidite, on je otišao dolje u pakao i, kao što sam rekao malo prije, kroz
okultni put mora se sići u pakao, prije nego što je moguće otići na nebo ili savršeno
stanje mentalne ravnoteže, a to je gorko i grozno iskustvo koje udara na sami
temelj vašeg ljudskog dostignuća.
R: Ali, sva ta iskustva su osobe lično izradile.
LUNTZ: Sasvim tako, ali prihvatanjem okultnog puta naći ćete vaš pakao, a vi ne
možete zamisliti dubinu izopačenosti ove druge strane, gdje možete duboko
potonuti .
R: I idete dublje, to je još gore.
LUNTZ: To je tako. Ako se odlučite da idete sve dublje u pakao, morate potonuti.
LAB: Ovo se odnosi na sve, čak i Isusa, ali to nije dano da laici shvate.
LUNTZ: Točno tako, i to je dobro. Ako zamislite da je sadašnji svijet ludnica,
dozvolite da pretpostavimo, dali je onda masama do takve prakse.
R: To je poznato na stablu života kao “Qlippoth”.
LUNTZ: Da.
R: To je stanje ispod fizičkog. To je dno.
LUNTZ: Dno, u pravu ste, a ako niste sposobni za rukovanje ovim stvarima koje
prolaze kroz stanje koje se zove “Prstenasto rasulo”, što nije izvan onoga što se
zove Prstenasti haos, idete u jamu bez povratka.
R: Gdje se raspadate i ulazite u ispoljavanje bez individualnosti.
LUNTZ: Nema individualnosti. To je smrt istine, smrt koju donosite u vaše duše,
ako JA mogu koristiti riječ duša. Mislim da razumijete što mislim kada koristim tu
riječ.
R: Da.
LUNTZ: To je dobra stvar o prirodi, ona (duša) vam rijetko dozvoljava da učinite
više nego što ste znali kako.
(Profesor Luntz se povlači i nakon pauze Jada preuzima.)
JADA: Slušao sam s velikim interesovanjem disertaciju o metafizičkom, okultnom
i ostalim temama o kojima je govorio moj kolega, profesor Alfred Luntzč i mislio
sam tražeći kroz pitanja koja ste njega pitali, dali bi ja možda mogao dati malo
drugačiji uvid, nego što je on, pa sam došao na njegovo mjesto. To je, možda drsko
od mene, da mislim, da ja mogu napraviti bolje nego netko drugi, ali se mora
pokušati.
IRENE: Mi bi inače počeli ustajati ali nećemo.
YADA: Mora postojati neki polazni položaj od onoga kako je bilo, ako želite da
nešto naučite u vašim umovima, morate znati da to i možete. Prof. Luntz je govorio
o, okultnom putu, naravno, kao što kažete, okultni put je u velikoj mjeri s obzirom
na praksu, te povezanost s duhovnim svijetom i drugim oblicima života, koji mogu
biti pozvani, koji nisu svjesni sebe, ali ih mi ljudi možemo napraviti svjesnim
dajući im svijest pozivom na njih, koristeći zvukove, koji su najprivlačnije mantre
tih spavajućih snaga. To budi njihovu svijest, jer, uistinu, te spavajuće snage nisu
nešto izvan nas. Oni su, dapače, dio našeg dostignuća, naše vlastite prirode, naše
individualne prirode.
Kroz osjetila i upotrebu određenih zvukova, neke tonove koji su ugrađeni u
velikom umu, um stvaranja i svijest su kroz određene zvukove označili neke stvari,
i kroz duge prakse tih zvukova tamo je izgrađena vrsta psihološkog stanja da su
određeni zvuci pričvršćeni za određene bogove, neke vragove - drugim riječima,
određene sile života. I tako danas, stoljećima i stoljećima kasnije, uz pomoć tih
zvukova još uvijek možete pozvati takozvane bogove ili snage, jer su ti zvukovi
povezani s njima. Dali bi vam odgovaralo da ne govorim o ovome?
R: To je kao nekoliko godina prije, u duhovnom svijetu postoji mnogo likova koji
se pojavljuju u Shakespiru, ali oni su pozvani od strane čovjeka.
YADA: Točno tako.
R: Ovi su bogovi na isti način.
YADA: Za laike to zvuči uznemirujuće čudno, jer danas psihologija, a kada je u
pitanju neuk, strogo se odnosi na materijalni način življenja, tako da laik i psiholozi
ne znaju ništa osim materijalnog svijeta.
Određene iritacije djeluju na unutarnje ustrojstvo da smo nesvjesni sebe. Iste vrste
stvari su me iritirale, recimo prije 500.000 godina, kada sam živio u to vrijeme, od
strane memorijalnih uzoraka, te iste vrste su stvarale određenu vrstu iritacije u meni
koja doseže dolje u moju unutarnju svijest i poziva se na taj način, da opozove u
meni vragove. Ovi vragovi se zovu bijes - emocionalne frustracije, koje potiču
razne oblika nasilja. Oni su vrući. Koristeći taj izraz vruće, mislim na njihove
aktivnosti na fizičko tijelo koje gori - oni isušuju usta, oni su uzrok problema sa
trbuhom, gori želja za zameriti se s nekim, i oni mogu dovesti do srčanog udara,
bubrežnih problema itd - to su vragovi iz pakla. Kod nekih ljudi, kada se te
negativne sile, ta nasilna snaga, pozove, čovjek se očituje đavolski - poludi.
Kada ste osjetljivi možete vidjeti ta bića usko, oko i unutar Auričnog kruga, a malo
prije ste govorili o tome, pojedinci koji nisu toga svjesni, ljuti su i uznemireni što
možete vidjeti na njihovoj vanjštini. Ali, ti đavoli, izdanci vaše vlastite tame, vašeg
vlastitog neznanja, stvoreni su tamo dolje kroz dobi da se tako zovu. Ono što radite
ih stvara. Svojim stvaranjem ih pozivate, vi ste donositelji tih bića, tih nesvjesnih
dijelova sebe u svijest. Da li sam bio jasan?
LAB: Mi ih izvlačimo.
YADA: Da, vi odlučujete. Vi im dajete život, dajući im svijest, tako da nakon
nekog vremena, oni vas jedu, jedu vaše fizičko jastvo, a samim tim i vaš mentalni
sklop. Čak i kada nemate razlog da ih se pozovete oni tamo čuče, a vi, u vašem
vlastitom umu, prilično ste nesvjesni da su oni još uvijek tamo – da postoje. Vi im
dajete vašu svijest, napravite ih svjesnim, a oni rastu kroz energiju vašeg fizičkog
tijela.
U okultnim praksama oni se mogu pozvati, dati im naredbu šta da učine za vas.
Postoje određeni rituali kojima se oni oživljavaju ali ćete požaliti ako to učinite, jer
će vam uzimati sve više i više vaše svijesti, više od vašeg života, snagu i želju da ih
se oslobodite, a ako bi ih se željeli osloboditi, oni će se prije riješiti vas. Oni će
uništiti vaše fizičko tijelo.
Razmislite o tome koliko ste velika bića, koliko velika, divni ste kreatori. Kad
kažem prekrasni, mislim na ogromne sposobnosti.
R: To je previše loše da ne znamo što radimo.
YADA: Točno. Tek kada ste svjesni kreatora možete biti sigurni, jer tada vi znate
što radite i znate kako da se oslobodite od bilo čega što možete stvoriti, ako se ne
nađete u skladu s vašim trenutnim okolišem i općim uvjetima. S tim kada zovete,
pozivate, to zahtijeva korištenje vlastitih tjelesnih vitalnih sila.
Ove stvari su odjevene u svoje stanične energije i sve što se zove, to je na bilo koji
način projicirano u fizičkom svijetu. Ono mora postati fizičko, a jedini način na
koji je to moguće učiniti je pomoću fizičke energije. To je razlog zašto vam
govorimo, moj kolega profesor Luntz i ja, da se sami stavljate u veliku opasnost
kada praktikujete okultne prakse.
Mističan put vas vodi do znanja, da znate što se krije iza fasada vašeg fizičkog
bića, bez potrebe da ulazite u opasnost. Metafizički put je jedna vrsta puta. To
stvara svijest o ljepoti i ravnoteži postojanja. To čini samo postojanje onoga što vi
zovete eterički svijet, ili ga možete zvati i duhovni svijet. S jedne strane to je vrlo
čudno, da istovremeno kroz ovaj svijet može postojati i fizički svijet. Fizički svijet
funkcionira kroz ovo more velikog duha - to ga čuva, jer sve je u svrsi ishrane
tijela, kako hranom tako i stalnim protokom vitalnih sila.
R: Tu se čuvaju i postojanja snaga volje?
YADA: Naravno.
R: A kad se snaga povuče - nestaje?
YADA: Ona nestaje, da. Kakva čudesna riječ, riječ snaga volje, koja će se stvoriti u
ravnotežu i držati u ravnoteži stvaranja. Kada bi to mogao vidjeti sa drugim okom,
što se događa između tih svjetova, što bi te prvo najviše zapanjilo, i zadnje,
donijelo savršen mir sa sobom. Ti bi vidio da je sve u redu - sve je sigurno kao što
je.
Onda, to znanje će vas čuvati od suženje i rezanja do obrasca kojima sve to možete
vidjeti. Svijet koje se kreću, koji nazivate fizički svijet, je u miru. Sve će biti
sigurno, ali vidite, u neznanju, derište tame, odnosno neznanje, ne dozvoljava vam
da živite na taj način i to je dobro na mnogo načina, jer vam snage u akciji, i to je
samo kroz akciju, omogućavaju da se doista mnogo može naučiti. Sve je samo
iskustvo, jer vaša iskustva stvaraju pojedine stavove o životu, a oni su u vama i oko
vašeg bića. To su vaši stavovi, oni su ugrađeni u vaše dublje biće. To se zove
učenje, jer vi nikada ne zaboravljate. Vi možemo zaboraviti vaše iskustvo, ali vi
nikada ne možete zaboraviti vaš stav prema iskustvu.
Sada idemo na ono što se naziva Yoga put. Opet smo kod saznanja iz prakse, preko
rituala, ali to je uglavnom povezano s onim što se naziva metafizika, a da ne idete
predaleko u praksi, posebice s uporabom daha, jer takva praksa stvara pojavu i
učenik biva izgubljen u prostoru magičnih pojava. On je samo uzbuđen o tome što
on može učiniti, a ne svrha povratka uzroka onoga što on radi. Joga put je posebno
dobar za fizičko tijelo, za dobrobit, za razvoj fizičkog tijela i ako je fizičko tijelo
zdravo i snažno, onda je prirodno da će i um biti takav, i da će doći u bolju
ravnotežu.
Korištenjem određenih vrsta lijekova vi možete mirno spavati, dok je zvijer u
vama, ali to samo može prodrmati zvijer, ako ne znate što radite. Preko joga prakse
ste naučeni držati unutrašnje tijelo čisto. Intestinalni trakt je poznati centar smrti u
ljudskom tijelu ako nije zadržao čistotu. Praksa daha koristi tijelu, kad znate kako
je napraviti, briše toksine iz vašeg sustava i što je najvažnije, dolazite do spoznaje
što ne treba staviti u vaša tijela, što su otrovi, a što žive tvari.
Nakon čišćenja vi ćete doći da nemate više žudnje, jer tijelo koje nije bilo tako
očišćeno, nema iritacije i stoga nema potreba za tim iritacijama, za iritirajuće tvari
treba tijelo pripremiti.
Danas se koriste svakojake iritirajuće tvari da bi vas odmorile, ono što vam donosi
odmor, kao što je upotreba duhana, konzumiranje alkohola, upotreba droga, čak
blage droge, pa i ono što vi zovete sedative koje uzimate za spavanje, za koje
mislite da su blagi lijekovi, još uvijek su smrtonosni ako se dugotrajno koriste.
Prakticiranje joge stvara mirne živce. To je najbolja vrsta sedativa. Kroz to, vi
možete spoznati da je to veliki čudo za opuštanje cijelog tijela - svaki organ, svaki
mišić postaje opušten. Postaju opuštene sve vitalne energije, koje pokrenute glatko
teku kroz živčani sustav, koji tada hrani žljezdani sustav, na način koji ga opušta te vam donosi sretniji život. Fizički svijet je pakao za čovjeka, jer čovjek hoda u
neznanju o prirodi svoga tijela, on krivi ovaj pakao na svijetu, jer nije uspio shvatiti
da je on jedini pravi svijet za sebe.
Ja ne kažem da morate učiniti ovo ili ono - to je ludost. To je ispraznost, jer svi ćete
učiniti ono što se čini najbolje za vas, bez obzira koliko to može biti smrtonosno, i
ako, i drugi znaju da je to smrtonosno za vas, vama se ne čini da je to smrtonosno.
Jedna šetnja kroz blato uskoro će dovesti da se izgubite u blatu i niste svjesni da je
to prljavština. Na isti način jedno hodanje u bilanci, uskoro postajete svjesni da ste
u stanju i stoga niste više svjesni riječi bilanca, koja ima drukčije značenje od
onoga što želite čuti, što je u stvari bijeg od vjetra i ništa drugo, uskoro se na sve
oglušujete. Nije li tako?
Psihološki put! Mislim da je to prekrasan put, pogotovo za prve korake, jer preko
psihologije, proučavanje toga, vi dobijate puteve u vašoj psihološkoj prirodi i tako
gubite vaše strahove. Vidite ono od čega su vaši strahovi sastavljeni, vidite kako su
započeli, što su, i kako mogu nestati.
Opet, to vas dovodi do životne stvari koja se zove opuštanje. Vidite moji prijatelji,
zašto je osoba, u nekim slučajevima napravila naglo i naizgled čudesno dobro,
ozdravila od neke bolesti kada je bila u molitvi? To je zato jer je bila opuštena. U
tom trenutku ona je dosegla visoku točku opuštanja, tako veliku, tako duboku, da se
izgubila u činu molitve. Ona se izgubila u onome što se zove Bog ili Velika svijest,
a i to je Bog, ili to vječno Svjetlo Svijesti je Bog ili vječna Svijest.
Hajdemo na ono što se zove kršćansko znanstvo. Većina tragalaca na svome
životnom putu nisu svjesni kako su izliječeni, jer im je njihov učitelj rekao da ih je
Bog ozdravio, pa oni ne razmišljaju više o tome. Oni se ne bave mehanikom tih
stvari, a to je upravo problem. Možete li imati ravnotežu i neravnotežu u isto
vrijeme? Mogu li oni postojati u istom prostoru u isto vrijeme? Ne mogu dva
fizička predmeta stajati na istom mjestu u isto vrijeme.
IRENE: U stvarnosti, Jada, ne postoji takva stvar kao asimetrija. To je samo naš
stav prema stvarima.
YADA: Dakle, kakva god je situacija, vi ste na nju utjecali. Vidite, to što kažete je
istina, jer kao što mislite, tako stvarate. Sada razmislite - ne mislim na vrstu stvari
koje vaš mozak čini u svakodnevnom životu, da ne misli - razmišljanje stvara nove
ideje, a da bi to učinili morate izgubiti svijest svoje suštine. Jeli vam se nekada
desilo, da kada vam neko dođe u posjet i kada s njime razgovarate, vaše misli
odlutaju – vaša pažnja nije tu, a poslije nekoliko trenutaka se ponovo vratite, u tu
prostoriju, oh, kažeš, bio/bila sam izgubljena u mislima. Istina to je predivno! Jeste
li kao osoba, u tom trenutku, patili dok ste bili odsutni iz prostorije? Ne, jer je
Kristova-duša, Božija-duša, kako god želite to nazvati, je ono što je u vama, a to je
stanje savršene ravnoteže. To nema - ne postoji svijest neravnoteže.
Nema asimetrija u ljudskom stvaranju - život postaje po vašem izboru - uvjeti
kojim živite su vlastite izrade. Vi možete reći, oh, ne, ili možete reći da, slažem se s
tobom, ali što ću to napraviti da promijenim ovo stanje? Misliti drugačije je proces
učenja, korak po korak podsjećati se na razmišljanje, a razmišljanje zahtijeva
koncentraciju, to je oblik meditacije.
Često se dešava, da se tijelo za vreme molitve odvoji od tla. Tijelo izgleda kao da
prkosi zakonima onoga što vi zovete gravitacija ali u tom stanju svijesti gravitacija
ne postoji. Svijest djeluje na molekularnu strukturu koja stvara neku vrstu kontragravitacije. Snaga je podjednako raspoređena na svim stranama tijela, u jednom
trenutku, mentalna snaga je na svim stranama tijela. Ova vrsta tlaka, ili reljef-tlaka,
vrši se od strane ćelija koje su po čitavom tijelu. Ovakav rad uzrokuje drugačije
stanje - ne nužno i viši oblik, ali jednostavno iz različitih karaktera i pokreta koji
izdvajaju tijelo iz zakona gravitacije. Vi ne prkosite zakonu; vi ste jednostavno
kreirali suprotnost zakonu - vi tako tada mislite?
R: Da. Čini se da je u tim trenucima, osobna svijest iznad nivoa svijesti na kojem je
gravitacija djelotvorna.
YADA: To je tako. Sada o sebstvu. Postoje među vama, ne jako puno onih, koji
pokušavaju otkriti prirodu svog unutarnjeg bića. Oni se u žurbi - to je prirodno- to
je uvjek pristup početnika - nestrpljivost.
To su prvi koraci puta na kojem se nadate da će vas prosvijetliti kako bi našli
unutarnju prirodu, prva stvar koja se događa s vama je, postajete svjesni minuta u
vremenu, relativno govoreći, vi kao pojedinci prolazite procese kojima učite u
fizičkom svijetu. To vas ponekad paničari i ispunjava očajem, pogotovo kada
pogledate na beskrajnu cestu koja izgleda kao da leži pred vama. Koliko inča sam
ja prešao u 500.000 godina? Koliko inča do mog cilja? Ja stvarno ne znam, jer
nisam bio u mogućnosti vidjeti dovoljno daleko naprijed da vidim svoj cilj, znao
sam da je tamo, ali samo gdje - koliko centimetara, koliko metara, koliko milja?
LAB: Nešto poput odlaska na horizont, idete dalje, dalje je do cilja.
YADA: Da, i trebali bi biti zahvalani za to.
R: Jer ako ikada dođemo na to, dali bi bilo kraja.
YADA: Bilo bi! To je kao što Amerikanci kažu, da ima.
IRENE: Kada nebi bilo kraja, bilo bi ukupno izumiranje.
YADA: Mnogi ljudi tako misle, i to određen broj njih, jer oni ne znaju tu istinu, oni
misle da sam ja, Yada, stekao znanje o životu u nekom drugom stanju. Zašto bih
onda dolazio ovdje i komunicirao s vama ako sam ga imao?
IRENE: Yada, da vas pitam, što bi moglo biti veća usluga čovječanstvu?
YADA: Naravno. To je ono zašto sam došao, to je moj cilj i cilj ovog čovjeka.
Služba u ljubavi, koja je jednostavno razumijevanje; usluga u razumijevanju. To
sve traje i prije njega, sve tjeskobe, sve brige.
IRENE: Ne može se prestati biti aktivan u nekom obliku.
YADA: Ne, jer ako prestaneš, onda si mrtva.
IRENE: Ima li veće akcije od one - odlazeći preko, osim onog što radite sad?
YADA: Što god radim, u bilo kojem trenutku moje samosvjesnosti, radim najveću
stvar koju je moguće učiniti.
IRENE: Onda ne postoji jedno djelovanja, a da je veće od drugog.
YADA: Ne
IRENE: Samo postoji svjesnost što radite, jer to je važna stvar.
YADA: Da. Sada postoje određene stvari kojima možete postati uključeni u njih,
koje će opet više rasvijetliti neke druge stvari, jer to je cilj vaše neposredne akcije i
to je sve. Krajnji cilj vašeg bića je vrijeme u akciji.
IRENE: Ali moramo ići tražiti put, uistinu nismo svjesni da je to tako.
YADA: Da, morate naučiti mnoge druge stvari prije vaše individualnosti i svatko
se u sebi budi budi u različito vrijeme, nitko ne može reći kada će se jedna
individua probuditi. On sam, kroz svoj životni napredak, kroz svoje životno
kretanje može reći; kada se probuditi, zašto, probuditi se, što je to, probuditi se kroz
značenje svoje vlastite akcije.
R: Ovo će biti deveti sat, sat završetka.
YADA: Da, istina je.
IRENE: To je u Bibliji, ali malo ih je to prepoznalo.
YADA: Zbog čega malo razumiju.
R: U devetoj priči o raspeću.
YADA: Naravno, da. Santaya Kwantiya, deveta akcija.
IRENE: Možete li razraditi ovo?
YADA: Dostignuće, svjesno ostvarenje svoga bića.
IRENE: Zašto ga zovu deveti?
YADA: Budući da nema deseti.
IRENE: To opet ide na jedan?
YADA: Da.
R: Potrebno je tri boda, kako bi se stvorio trokut, a tri trokuta kako bi se ostvario
ciklus.
YADA: Mnogo hvala. Kao što vidite, idemo duž stvari koje same dolaze iz kojih se
inače ne može izaći. Sudjelovanje u ovom razgovoru ovdje večeras su neke stvari
koje pripadaju u ovaj razgovor, koji pripadaju ovoj vrsti razmišljanja. On su same
izvedene.
LAB: Svaka stvar na svoje mjesto i u svoje vrijeme.
YADA: To je tako. Mislim da je odustajanje kasno za vas. Ja sam bio najodređeniji
da dođem i razgovaram s vama i znam da je moj kolega, profesor Luntz, vrlo je
zadovoljan što je imao priliku da komunicira s vama. Laku noć.
PREDAVANJE / Lao C.& Mark Probert
Lao C.
Lao C. / 570 p.n.e – 470 p.n.e.
Ljudske ličnosti
Lao-C.: Svaki dan je nova godina, ako imamo nadu, ako ništa više, bar jedan od
nas će biti sretan.
Sretan dan je dan koji donosi mir uma, samo kad ste u tom stanju, možete reći da
živite sretan život. Mirnim umom - sreću nalazite samo unutar sebe.
LAB: Onda zašto se trebamo liječiti, šta je tako loše?
R: Neznanje.
Lao-C.: To je istina. To je odgovor, neznate gdje je vaše mjesto. To vas samo po
sebi dovodi do straha, strah vas dovodi do boli, a bol je sigurno nesreća.
R: Onda možemo biti zahvalni kada se zaustavlja.
Lao-C.: To je kad prestanete živjeti u dvojbi. To su doživljaji vrhunca radosti za
ljudsku svijest. Ja dolazim k vama večeras da razgovaramo o onome što se zove
ljudska ličnost. U materijalnom svijetu se ne vidi unutarnjost, to vam je nepoznato.
Beba, dolaskom na svijet nije u početku svjesna sebe, ona mora imati iskustva
drugih prije nego što može postati svjesna sebe.
R: U toj fazi, prije nego što možemo postati svjesni sebe, svjesni smo da ne postoji
ništa drugo nego vanjski svjet?
Lao-C.: Da, sve je u prolazu i ono što vi zovete vrijeme okuplja tim iskustava i
postoje unutrašnje reakcije na njih, a ovi unutrašnji odgovori i reakcije su početak
razvoja vlastite ličnosti. Kako bi se u potpunosti integrirali na zemaljsko stanje,
dolaskom se mora izgubiti svijest svojih prošlih iskustava, kako u svijetu duha i
sjećanja na zemlju, tako i života iz prijašnjih vremena.
R: Da li su ta prošla iskustava ispod površine?
Lao-C.: Da, to je tamo, ali rijetko ta iskustva izlaze i velika većina nije svjesna tih
iskustava.
R: Da li se ta iskustva iskorišćavaju automatski?
Lao-C.: Da, tako da u ranijim razdobljima života, entitet čini veliki dio svojih
stavova prema iskustvima zasnovanim na svijetu sjećanja iz prošlosti prije nego što
je došao ovdje.
LAB: Šta je sa informacijama - rečeno našom modernom terminologijom, što je sa
procesom kojim je osoba zaboravila ta sjećanja, kada djete dođe na zemlju bez
sjećanja na iskustva koja je imao, prije nego što se ponovno utjelovio, kako ih je
izgubio?
Lao-C.: Po iskustvu ovdje su preklapanja, gušenje, navučen je zastor za sjećanja
svojih života, koje je neko živio u prošlosti. Sjećanja da je On, on koristi kao nešto
što se odnosi na svoja iskustva ovdje, a kad ne može pronaći nešto u nesvjesnom,
za odnose s iskustvom koje ima sada, javlja se strah, a inkarnisanjem i sljedeći put
on je ponovo suočen s istim iskustvom, strah se ponovo javlja. Sve dok se ne bude
bez straha suočio sa svojim iskustvima ili doživljenim iskustvima, on (čovjek) će
doživljavati patnju.
Dakle, sada se mora naučiti doživjeti ono što je prirodna stvar koja se događa u
njemu, na taj način se polako gubi svoj strah. Ako nema ništa da se odnosi na to,
onda postoji samo jedan način - obrađuje iskustvo. Entitet (ljudsko biće) će
pokušati pobjeći, sakriti se i ako on to fizički ne može učiniti, može samo izgraditi
nekakav mentalni zid ili se pretvarati da to ne postoji, da ono što se događa, ne
događa se ili da iz događanja prihvaća ono što manje prijeti za njegov opstanak. Da
li je ovo jasno?
IRENE: Da.
Lao-C.: Prošlo je puno vremena, a sad sam došao govoriti kroz ovog čovjeka. Ja
sam ispunjen radošću da mogu doći ponovno u vaš dom.
Sada bismo se vratili na osobnost. Dozvolite mi da koristim Lao-C-a. kao primjer
onoga što danas govorimo. Sigurno je da oni koji ne vjeruju u unutrašnje ljudsko
stanje smatraju da postoji konstantan tok promjena kretanje. Stoga, s obzirom da je
ovo istina, da se sve stalno mijenja, ja sada ne mogu biti isti Lao-C. koji je položen
u zemlju više od 500 godina, mogu li?
LAB: Naša iskustva koja smo stvarali su previše različita, ona postoje, ili?
Lao-C.: To je tako. To su vaša iskustva i vaši stavovi s vašim iskustvima koja vas
stalno mijenjaju. Individualna svijest nikada nije ista od jednog razdoblja do
drugog, dakle, sada ste u prolazu, u ovom trenutku vi se pripremate za prelazak iz
fizičkog svijeta, vi se još uvijek mijenjate - tko prolazi? Lao-C. - sigurno ne!
Neimenovani prolaze, čak samo iskustvo prolaska stvara dosta promjena u vama,
tako da niste više isti oni kao kada ste živili u fizičkom svijetu.
R: To nije tako loše, Lao-C., samo tako se možemo poboljšati.
Lao-C.: To su riječi mudrosti. Ja govorim o ovoj temi u korist onih koji su u
komunikaciji s onima koji su otišli iz fizičkog svijeta.
Oni ljudi koji nisu dovoljno educirani da znaju što rade, čineći većinu problema
sami sebi - ja to znam, ali ipak to znanje ne mogu drugima prenijeti. Naravno,
postoji mnogo, veliki broj onih koji ne znaju, dakle, oni još ne mogu znati kad su
živi ili mrtvi. Riječ mrtav je dvovrsna. Jedno ima značenje u svjesnom fizičkom
svijetu, dok drugo značenja ima više smisla, riječ mrtav je neznanje. Vi ljudi sa
vašim mislima vrlo teško, jedni naspram drugih, komunicirate u fizičkom svijetu.
Komunikacija je zaista umjetnost. To je nešto što ste stekli kod rođenja, ali imate
potencijal koji se mora razvijati, i trebate, jer stanje stvari je takvo, u fizičkom
svijetu, morate biti umjetnici da to razvijete. Ako se nalazite u svijetu izvan
materijalnog svijeta, koristeći postojeće uvjete, imaćete nedostatak sposobnosti za
komuniciranje. Dok koristite riječi kao metodu komunikacije, vrlo je teško, dok u
svijetu izvan, misao je sredstvo komunikacije. Ipak, ljudi su uvjetovani da
razgovaraju u fizičkom svijetu, većina vas nastavlja s ovom navikom komunikacije
i u duhovnom svijetu, govorite i ako niste stvorili nijedan zvuk. Zvuk se
pretpostavlja, jer ste tako uvjetovani. Barem ćete morati još za neko vrijeme
nastaviti ovu govornu komunikaciju jedni s drugima. Recite mi, jeste li ikada čuli
da vam riječi dolaze iz usta dok ste razgovorali u snu? Jeste li ikad bili svjesni
gibanja usta? Ipak, to je zvučalo kao razgovor.
R: Čini se da si u pravu.
Lao-C.: Da.
R: Samo na taj način nama se čini stvarnost, nije važno, da li je ili nije.
Lao-C.: Naravno da nije. U fizičkom svijetu se čini da ste čuli niz zvukova koji
dolaze iz usta. Možete li pozvati te zvukove riječi? Uho, sluh sustav, to je primanje
riječi?
LAB: To je primanje vibracija, zvučnih valova.
Lao-C.: Da.
LAB: Koji pak moraju biti opaženi. Instrument uha, kao i oči, prima samo neke
vrsta impulsa i energije valova, ili vibracija, ali da bi to imalo smisla moramo
obnavljati, da tako kažemo, kako to protumačiti.
Lao-C.: To je tako. To je prst u oko komunikaciji.
LAB: U redu. Mi samo možemo raditi u opsegu našeg iskustva.
Lao-C.: Da li je tako. Opet, postoji osjećaj koji stvaraju riječi. Emotivni osjećaji i
impresije koje boje riječi, čine ih važnim ali nije tako, strah čini poticanje.
LAB: U engleskom jeziku to se zove konotacija, mislim.
Lao-C.: Da.
LAB: Same riječi imaju svoje značenje. Mi koristimo denotaciju (označavanje).
Riječ koja označava nešto, ali nema aure oko nje, mi imamo samo osjećaj da je to
to, što znači da nije točno tamo, ali moramo pretpostaviti da je to tamo.
Lao-C.: Sad, nešto više. Dok sam u razgovoru sa vama, dali sam vidljiv ili
nevidljiv?
IRENE: Nevidljiv.
Lao-C.: Nevidljiv, to je ono što se zove svijest, um. Mi ne govorimo kroz tijelo. Mi
postojimo izvan tijela ali mi ne govorimo sa tijelom, mi nemamo komunikaciju s
bilo kojim dijelom fizičke duše. Mi imamo komunikaciju kroz njega, ali ne i sa
njim. Da li vam je ovo jasno, molim?
LAB: Da, vrlo jasno.
Lao-C.: Evo, opet, zbog vašeg uvjerenje da smo u razgovoru s tijelom kažemo da
se radi o onome koji se zove, npr., Josip LaBonville. Ja ne mogu govoriti s Josipom
LaBonvilleom, ne znam Josipa LaBonvillea, nemam način prepoznavanja ovakvog
stanja ko je Josip LaBonville.
Ne govorim o komuniciranju putem svojih osjećaja, ili svojih mentalnih tjelesnih
osjećaja, jer vaše tijelo je kanal kroz koji teku misli i izražavanja. Ako ja osjećam,
da mi je duševno tijelo bolesno, onda moj odgovor na vaše riječi bit će jedne vrste,
a ako sam dobro biti će drugačiji. Ako sam mentalno uznemiren, onda je moj
odgovor na vaše riječi različit. Ako mi je dosadno i dobijam o sebi malu količinu
dojmova iz riječi, onda vam mogu dati samo malu količinu u povratku.
IRENE: Duševna-impresija je ono što si nam rekao?
Lao-C: Da, Duševna-impresija. U vašoj komunikaciji jedni s drugima, vi ste u
komunikaciji kroz emocionalni sustav i, ovisno o osjetljivosti od toga, dali ste
dobili puno ili jako malo ili ništa, od toga zavise sva vaša komuniciranja jednih s
drugima.
Kada to kažem, mislim da je jako teško kontrolirati taj dio čovjekovog tijela i
dešavanja u vama. Možete li razumjeti pravi smisao komunikacije kroz druge
svijesti, kontrolu i komunikaciju kroz drugo tijelo?
IRENE: Jedina moguća slika koju bismo mogli formulirati u vezi onoga što ste
nam objasnili je, da naše sposobnosti prevedemo sa riječi na djela.
Lao-C.: Da, i opet, da objasnim da je Lao-C. koji je u komunikaciji s vama, ono što
je Lao-C. od 500 godina i više dana?
LAB: Lao-C. sada.
Lao-C.: Lao-C. od sada, pa ni Lao-C. od jučer, ali Lao-C. od uvijek.
Irene: Sada je samo vrijeme.
Lao-C.: Da, i moja komunikacija s Joe LaBonville od jučer? Sve je upravo sada.
Da?
LAB: To je u pravu.
Lao-C.: Budući da su jučer bila drugačija iskustva, drugačija raznovrsnost, danas se
stvaraju različiti stavovi o sebi, nego što ste ih mogli imati ranije.
IRENE: Ovako nešto je govorio i Yada ranije, u večernjim satima. Vrijeme je nešto
što je nedefinisano, nešto što ne postoji i kada je rekao za Joe LaBonvilla jučer da
on ne bi bio isti Joe LaBonville, on nije mogao razumjeti to isto.
Lao-C.: Da, hvala. Je li to sve što želite reći?
IRENE: Htjela sam vas pitati, ako je to kontrolni faktor koji regulira, zašto nisi
rekao Marku, ili mu dao poglavlje u kome će to biti spomenuto, ako ste htjeli da to
bude ugrađeno u knjizi.
Lao-C: Da, to se odgađa, jer sam razmišljao samo o stvarima koje su u pokretu i
koje govore o sada. Lao-C. od prije 500 godina nije razmišljao o ovoj temi, ali
danas Lao-C. meditira. Mislio sam mu reći razlog, iako nisam. Mislim da je hrana
za vas da tražite razumijevanje života na višoj razini. To je važno. Morate znati o
tome što je a što nije. Morate naučiti kako razmišljati o stvarima i stvoriti nove
ideje.
LAB: Da biste to učinili, Lao-C., ako želite komunicirati s nekim drugim, da li
koristite simbole umjesto riječi.
Lao-C.: Da.
LAB: Ponekad mi nemamo dovoljno riječi da bi sebe mogli adekvatno izraziti.
Lao-C.: To je tako, ali zato postoji mogućnost da znate da nemate - i vi ćete se
prepoznati odmah - da nemate dovoljno riječi. Vi nemate prave riječi, inteligentne
riječi i ako imate bezbroj riječi. Trebate nove riječi kad počnete razmišljati na višim
razinama o bilo čemu. Komunikacija na nižim razinama nije uistinu komunikacija,
to je ispuštanje pritisaka koji su u vama, jednostavno otpuštanje pritisaka. Kada ste
korak do viših razina komunikacija nije jednostavna, jer se oslobađate od pritiska
ali to je stvaranje varijabilnih pritisaka, pritisci nisu isti.
LAB: Da li bi to moglo biti, da možemo razumjeti, da bismo se mogli osjećati
ugodnije ili više harmonično?
Lao-C: Da, jer na tim višim razinama, vaše misli uzrokuju vaše zvukove koji su
manje bolni, jer su uglavnom oslobođeni od straha i tjeskobe, što je razlog zašto
možete pronaći više bolnih akcija u nižim razinama komunikacije. Razumiješ li,
molim te? To je stvar koju jako želim da shvatite, i neka vam je pristup ovome na
istovjetan način. Ako ste još uvijek u svijetu praznovjernih uvjerenja, o spasenju
svoje duše, riječ grijeh je vrlo bolna riječ, a riječ smrt je vrlo zastrašujuća riječ, jer
spajate odlazak duše s presudom više svijesti. Vašim odlaskom na više razine
koristite riječ grijeh - grijeh znači napraviti grešku, a griješite jer ne znate. Ta riječ
na višim razinama nije bolna, štoviše, ona vas mnogo uči - vi ste više otvoreni više ste slobodni na toj razini.
IRENA: Mnogi članovi su rekli da bismo trebali biti zahvalni za grijeh, ili za
greške koje smo napravili, jer kroz proces “grijeha” možemo više rasti. To nije
strašno ako imamo znanje i iz tih grešaka učimo.
Lao-C.: Da, riječ grijeh ulijeva strah u vaše emocije, stvara boli i osjećaje krivnje.
LAB: Čini mi se da ovdje postoji paradoks, ako mi koristimo riječi i jezik kao
komunikaciju - naravno mi moramo koristiti simbole da bi izrazili misli na višim
razinama, onda je očito da mi nemamo adekvatan riječnik ili mogućnost putem
koje ćemo izraziti svoje misli. Sada, Vi učitelji “Inner Circle” - Učitelji Svjetlosti
nesumnjivo ste u stanju komunicirati na višim razinama, ali ipak, kada s nama
komunicirate, morate koristiti fizička sredstva koja su neadekvatna da bi izrazili
svoje ideje. Sada ćete nas moći naučiti riječi koje će biti adekvatne da bi izrazili
više ideje, gdje nećemo morati koristiti riječi kao oznake, nago kao uvid u više
razine u kojima nastojimo prepoznati sebe?
Lao-C.: Žao mi je, ne mogu koristiti različit rječnik ili različite riječi, nego one
čime ste uvjetovani da razumijete. Mislim da ono što bih vam želio reći, će vam
pomoći - vas je strah od riječi, umjesto što razmišljate o riječima na višim
razinama, bolje je razmišljati nivoom kojim vi razumjete, jer željno razmišljanje o
kreaciji može vas odvesti u fantazije, a to je put gdje ste součeni na svakojakim
temama.
LAB: Mnogo-puta hvala, Lao-C., za svjetlo, za raznovrsne misli i svoje divne
napore kako bi to znanje prenio na nas.
Lao-C.: Hvala. Želim da i dalje ovu temu proširite.
R: Neka vas prati Svjetlost.
LAB: Ali neka se reflektira natrag u nas.
Lao-C.: To ne može biti drugačije. Mi isto tako postajemo svjetlo jedni za druge.
To je zaista tako, a Svjetlo će doći i ostati s vama. Laku noć.
LJUDSKA BIĆA KAO CENTAR KOMUNIKACIJA / Mark Probert & Yada di
Shi’ite
YADA: Sada sam se vratio. Ovaj put ću početi s onim što se zove genetska
memorija. Mislim da ste čuli za to?
IRENE: Da.
YADA: Genetska memorija je ono što u Vama proizvodi stvari koje su pripadale
našim očevima, majkama i djedovima. Često su to izvori koji su odgovorni za
toliko mnogo prekrasnih stvari, kao što je genijalalnost za glazbu i umjetnost,
također su uzrok nezdravim tijelima, genetske slabosti naših pra-otaca prenose se
na nas; također su još i danas uzrok mentalnih poremećaja u nama, unutrašnji
strahovi koje ste dobili u dalekoj prošlosti – genetski strahovi u vezi vašeg
okruženja i vaših osjećaja o vašoj okolini uhvaćeni gore i prenose se s generacije na
generaciju. Kako je ljudsko tijelo delikatan instrument, postavlja se pitanje, kako se
prošla životna iskustva ulijevaju u um i kako se dobija tijelo sa genetskim
slabostima oca i majke? Vi možete reći da moderna nauka tvrdi da je kroz
naslijeđene osobine vrlo malo bolesti. Dali je to tačno što vaši moderni
znanstvenici kažu?
IRENE: Mi naslijeđujemo sklonost ili slabost koja se razvija u bolest.
YADA: Da, da.
IRENE: Yada, pročitala sam članak na tu temu ne tako davno, koji kaže da
znanstvenici sada izučavaju kako manipulirati genima i kromosomima, tako da
pojedinac koji je naslijedio određenu tendenciju od majke i oca ima mogućnost da
to prekine.
YADA: Naravno. Ne samo da nasljeđuje te tendencije, nego ove tendencije kasnije
i potiče, tako da postaje psihički uvjetovan za bolesti koje je prije njegov otac imao.
On je dobio svoje male strahove i fobije, pa onda, u genima i kromosomima oni su
prešli na njega kasnije. To je razlog zašto je tako teško izliječiti dvoje ljudi koji
imaju iste bolesti pomoću istog programa. To je razlog zašto je tako teško za
psihijatra da nađe riješenje problema koji uzrokuju bolest - kako pronaći
psihološki uzrok koji nije u tom životu osobe, a koji je stvorio ovaj poseban oblik
bolesti u njoj, jer to je odraz onoga što je njegov otac i njegov pradjed imao. Jedini
način na koji možete izliječiti bolest je ne dopustiti da se to dogodi, a način na koji
možete spriječiti događanja je naučiti istinu o ocu koji je trpio lažna vjerovanja. Da
li sam bio jasan?
LAB: Da. Ima smisla, Yada:.
YADA: Da, ne kažem da je sve zbog lažnog učenja, sve ukupnih učenja. Nisu
samo učenja, ali način na koji se djeca poučavaju u vama stvara strah. Čovjek je
otvoren za sve naučiti, sve, i sve ove stvari mu trebaju, one će ga dovesti u
ravnotežu, jer u svakoj od tih stvari je naučio da nadvladava strah.
IRENE: Mi stvaramo svoj biheviorizam ponekad, u našim tijelima, prema iskustvu
iz naše prošlosti je utisnuto u nas. I onda bi trebao misliti, kada: - ne mogu se sjetiti
da je bilo tko na mojoj majčinskoj ili očinskoj strani, u mojoj obitelji, ikada imao
bilo kakve respiratorne i plućne probleme, kao što sam ja imala, sve moje
djetinjstvo i do dana danas imam. Ja sam to imala i to je očito stvorilo od mene
bolesnu osobu.
YADA: Ja ću ti reći, ono što ti je izazvalo, ako ti ne smeta. U tvojoj obitelji, tvoja
majka je bila puno više neizvjesna i nesigurna u svoje roditelje. Ona je patila od
više lažnih strahova i zabluda o stvarnosti i tvome ocu, što u stvari nije ni postojalo,
jer tvoj otac to nije nikada učinio. Tvoj otac je bio čovjek koji je bio naklonjen
miru i tišini, bio čovjek dobrote i tolerancije. Vaša majka, sa svojim strahovima i
nesigurnostima, nametnula je tvome ocu mnoge svoje nevolje.
IRENE: Ne sumnjam u to, Yada:.
YADA: Ne volim reći ovo, ali sam želio sam ti reći istinu o tome, jer sam prošao te
iste stvari koje se tebi dešavaju.
IRENE: Osjećaj nesigurnosti?
YADA: Da, nepovjerenje. Kada pogledam kroz život vidim da je istinito ono što
sam rekao. Znam, mi kao zajednica dugo to pratimo, i prije nego što smo upoznali
Marka. U stvari, sve što smo činili je da pomognemo – da pronađemo nekoga ko će
ovo prenijeti i na kraju smo odabrali Marka i tebe - njegovu suprugu.
Nažalost, kao i mnogi ljudi u svijetu danas, vaš okoliš je vrlo loš, tako da istina vrlo
teško prodire do vas. U suštini, bilo bi ti mnogo gore da ne upoznaš oca koga si
imala. To bi bilo mnogo gore, da čovjeka koji ti je bio otac neznaš. Sve je jako
upitno, jer kada je tvoj otac živio sa vama, kada si ti bila djete, on je bio drugačijeg
uma, različitog od majke.
IRENE: Da.
YADA: Naravno, ti stvarno ne možeš kriviti bilo koga.
IRENE: Znaš, Jada ovo je vrlo istinito. Mislim su mi iskustva kroz koja sam prošla
u ovom radu bila od velike pomoći i ja sam ti zahvalna za to. Ja se mogu osvrnuti
na mnoge stvari koje su se dogodilo u mom životu dok sam bila mlađa, još pamtim
ta iskustva, jer to mi pomaže sada da budem suosjećajna prema drugom koji prolazi
kroz slično iskustvo.
Prava istina o mojoj majci i ocu je ta, i ako sam mislila da smo imali simpatično
djetinjstvo, da smo živjeli u strahu. Moja majka nam je stalno prijetila, da ako nešto
ne prihvatimo što je ona smatrala za ispravno, da ćemo biti tučeni. To je
zastrašujuće i ja sam je zbog toga mrzila ali nisam prigovarala. Osjećala sam se kao
da ću se rasprsnuti, ponekad sam znala biti toliko ljuta zbog toga. U svakom slučaju
smatram da kada si govorio o naslednim genima i kromosomima i utjecajima
roditelja na biheviorizam u dolazne entitete, da ima puno tih biheviorizama koje
smo naslijedili u sebi.
YADA: Naravno. Ja nisam dodao genetske slabosti ili nedostatak snage, kao što je
u određenim slučajevima moguće, nisam govorio o ravnoteži ili neravnoteži. Jedna
od stvari koju ste dublje otkrivali su doživljaji vašeg bića kada ste rođeni u vašim
obiteljima, tako da iskustva koja ste imali možete drugima prenijeti.
IRENE: Oni su ono što u stvari jesu, da li nam se to sviđalo ili ne.
YADA: Da, to je tako.
R: Jada, kad osoba na duhovnom svijetu želi da se reinkarnira, je li se išta može
učiniti da pomogne odabrati svoje roditelje?
YADA: Većina od vas nema svjestan izbor. Vi ulazite u fizički svijet opet po vašoj
volji u velikoj mjeri zbog neispunjenih želja iz prošlih života - iz života prije. Niste
još završili unutrašnje potrebe i želite da se sami izrazite u fizičkoj materiji, tako da
se prema vašim željama, nesvjesno i nerado povlačite iz fizičkom svijeta. Kad
kažem volje, jer ako biste znali da ćete opet patiti, ne biste to učinili, jer znajući,
mogli bi vidjeti nevjerovatnost svega toga. To je ono što je međuvrijeme - mimo
znanja.
Sada, ima mnogo ljudi za koje ste čuli da kažu da su kroz iskustva znali da su radili
krivo, a ipak su to ”ponovo učinuli”. Oni nisu znali da su radili krivo, oni to nisu
znali, jer da su znali da rade krivo to bi uzrokovalo da počnu raditi pravo, ali oni su
mislili na osnovu emocionalnog, na emocionalnoj razini, da je to prava stvar što
čine, oni su to samo mislili, nisu imali emocionalno razumijevanje, jer su to
emotivno radili.
R: Znači, oni bi trebali učiti da odstrane emocije.
YADA: Da, ali to ne ide tako, kada uživate u nečemu, određenoj stvari - hrani ili
bilo čemu drugom, bilo šta da vam se sviđa, ta posebno stvar počinje negativno
djelovanje u organizmu, onda ćete to osjetiti - možda vlastitim osjećanjima o tome,
ili preko nečega drugog – da vas ta stvar ranjava pa vi želite da to zaustavite, da to
fizički zaustavite, vanjskim načinom, ali to baš ne ide tako lako, jer vašim mislima
treba prilično dugo vremena da taj fizički osjećaj u vama prestane. Vi ste uhvaćeni
gore i povukli ste mentalno vaše neispunjene želje, ali one još nisu istrošene i ne
možete ih se lako riješiti.
R: Želja je uzrok prvog pokreta iz nemanifestovanog očitovanja, tu je većina stvari
duboko ukorijenjena da se to ne može ni zamisliti.
YADA: Naravno, tako je. Znajući to, možete vidjeti silne poteškoće koje vi ljudi
imate sa samokontrolom u vezi stvari koje želite imati, stvari koje su rođene od
želja.
R: Kako naša kršćanska Biblija kaže; „tko pobijedi sebe veći je nego onaj koji
hvata led“.
YADA: Naravno! Ili cijeli svemir! Da, jer onaj koji pobijedi svoje niže sebstvo
dobija svemir, postaje Majstor. To je razlog zašto sam dosljedno objašnjavao u vezi
emocionalne kontrole. Ja nikada ne kažem da je to lako.
R: Ne, nikad nisam čuo da si rekao da je.
YADA: Jer, kao što si rekao, gospodine, želja je naša najdinamičnija kreativna
snaga, najdinamičnija.
LAB: Imati moć, sam nešto prekinuti, to je nešto Yada.
YADA: Da.
LAB: Ne želim ići predaleko i zastraniti od teme, ali ako se ljudski um očituje kroz
želje, a te su želje u nama - mi ne pronađemo način da ih izrazimo zbog nekih
stanja, kakva je situacija u tom slučaju?
YADA: Ta želja, ovisno, bez obzira na stupanj iskrenosti i dubok unutrašnji
osjećaj, je veza koja je pohranjena u nesvjesnom sebi, bit će izvedena ponovo u
nekom drugom životu, kada se mognete staviti u akciju, staviti na posao. Ona će se
negdje manifestirati u aktivnosti, a to će biti sa rođenjem. Nakon što je želja
stvorena, ona će biti rođena, jer um stvara želje u maternici, to će već tamo biti
rođeno. Zato, znajući to, želja je nešto što se ne može podcijeniti, ali ne možete
napraviti da malo osjećate ili ne osjećate. Morate imati vjere, ili ako nemate
kralježnice; onda ste poput meduza.
DUG PUT OKOLO / Mark Probert & Yada di Shi’ite
YADA: Moji prijatelji, čast mi je da smo opet zajedno kako bi malo raspravili neke
stvari o kojima smo govorili tjedan ili dva prije, u pogledu različitih stanja svijesti i
različitih načina približavanja tim stanjima svijesti, da bez uključenja vlastite
svijesti, svaka osoba se dovodi u opasnost kroz neznanje.
Mislim da ću večerašnji razgovor nazvati, "Dug put okolo“. Po mom mišljenju, a to
sam rekao i u prošlosti, na nekoliko ovih skupova, da je čovjekovim dolaskom na
zemlju, opasnost po njegovo postojanje ovdje počela, ne samo ovdje, već kada je
počeo svoje kreativno raspoloženje i eksperimentiranje u stvaranju, što je njegova
sama priroda.
U svojim eksperimentima je postao svjestan da je otkrio nešto prirodno važno. To
je je saznao i naravno da nije mogao ni pomisliti šta je otkrio u to vrijeme, jer je
ljudska svijest bila pod drugim uvjetima, koja je kreativna svijest, (ne govorim o
čovjeku u formi, u tijelu), ali prije nego što je dobio svoju unutrašnju samosvijest,
postao svjestan da se nešto jako čudno odvija sa supstancama kojima je u to
vrijeme eksperimentirao.
Ono što je on otkrio je, da je sposoban za mijenjanjem kretanja ove supstance i da
je to tro-dimensionalna tvar. Otkrivena je hijerarhija, postojeće svijesti su rekle, o
onome što je otkriveno, rekavši da su ljudi na to došli slučajno kao što i danas
čovjek stječe mnogo znanja kroz slučajno otkriće. Mi ćemo govoriti o nesrećama
kasnije. On je bio upozoren od većih umova da to mora napustiti, da treba
zaboraviti da je napravio to otkriće. Naravno, to mu oni nisu zamjerali ali su ga
upozorili na veliku opasnost od daljeg rada. Upozorili su ga da može lično biti
zarobljen u vlastitom stvaranju i da će, ako nastavi, proći dugo vremena prije nego
što mogne vratiti svoju svijest, koja je sve dalje od njega, i vratiti se kući u svoje
izvorne ljepote.
Ali, svi argumenti koji su govorili protiv, bili su bez uspjeha. Djelomično, ova
sadašnja kršćanska Biblija govori kao o paloj rasi - ljudskoj rasi. Svećenički sistem
kršćanske vjere je rekao, da je to nešto što je palo u moralni grijeh. Oni su ljude
koji su zarobljeni u ovom novom stvaranju, prozvali kao grešnike, voljom bića koje
se naziva Bog, a u stvari, jedini ljudski grijeh koji je napravljen je taj, što je čovjek
izgubio svijest o svome stvaranju. Ipak to nije greška, jer se dobro zna hijerarhija to je jednostavno posljedica onog što su radili i što su učinili; stvaranje
materijalnog svijeta, trodimenzionalnog stanja gibanja.
Vaša Biblija ne kaže ništa, da ste izgubili sjećanje o kreatoru zbog materijalnog
svijeta, ili možda sam trebao reći nije otkrila, šta je hijerarhija za stvaranje učinila,
šta se dobiva promjenama, vrstom učenja, jer je ostalo, kako pronaći svoj izlaz iz
ove stvari, koja se zove Babilon. Ali te promjene nisu došle u njih i tako oni postaju
jedno sa svojim stvaranjem, a onda ništa nije bilo, dok se nije krenulo kroz ono što
se zove evolucija, postigao se oblik kralježnice i ono što se zove razdvojen mozak.
Ljudska bića nisu dobili te promjene, dok se nije postigao takav obrazac, kada su
bili u stanju da shvate da su drugačiji od njihova nastanka. Tada su počele
promjene, a onda su te promjene donijele proces kroz ono što je postalo poznato
kao škola unutrašnjeg učenja.
Ova učenja su različita, neka se zovu okultna učenja, okultni pristup je spiritualni
pristup, alkemijski pristup je pristup joge, a koriste se i mnoga druga imena. Od
samog početka je rečeno da se možete vratiti u vaše stvaranje, ali proćiće
vremensko razdoblje kada ćete se premjestiti na nivo samo korak dalje od
trodimenzionalnog svijeta, taj svijet se zove svijet mrtvih. Tada ćete se ponovo
vraćati u svijet materije u beskonačnim ciklusima, dok se ne savladaju lekcije,
rađanja i umiranja, a taj proces se zove Točak Života.
Vi morate shvatiti da ste dio kreatorovog sna, ali da ste takođe i sami u snu. Sve što
je napravljeno od materije prolazi preko onoga što se zove Točak, vječni ciklus
materijalnog svijeta. Samo malo njih je tijekom milijardi godina steklo da napusti
Točak Života i izađe iz svijeta materije, samo njih nekoliko je pronašlo svoj put
kući. Pristup, kako pronaći svoj put, je dug put okolo. To ga čini toliko dugim
kolika je vaša nesposobnost da postanete svjesni da ste dio kreatorovog sna.
Prve opstrukcije koje su napale zidove vašeg božanskog znanja, božanske naravi,
došle su vam automatski, kada ste otkrili da ste, kao ljudi, bili drugačiji od ostalih
stvorenja. To je u vama stvorilo zid straha, jer vam se to predstavilo kao vrlo velik i
naizgled neprohodan misterij, enigma, a ona ide dalje sve dok vi, kao pojedinci, ne
dobijete sliku, shvatite, ako ste sposobni da uhvatite, vidite izvan vašeg sna, tako da
možete shvatiti da je to san oformljen mimo vas sanjara. Ne postoji drugi način
pronalaženja takvih razumijevanja, osim tog načina, da najprije spoznate da postoji
nešto više, nešto više od onoga što se pojavljuje u fizičkoj stvarnosti, a to je veća
stvarnost.
Vi, siguran sam, koji sjedite ovdje, je za vas gotovo nemoguć zadatak učinuti nešto,
našto niste spremni. Ako u vama nema neko malo sjeme budne svijesti, o svojoj
božanskoj naravi, ne postoji ništa što bi vi ili ja mogli učiniti kako bi vam se dala ta
informacija. Mi vas potičemo, vi ste slučajno naišli na znanje što se zove stvar, sad
vi pojedinačno morate posrnuti natrag u znanje da ste vi tu stvar kreirali. Mi
kažemo, vi ste stvoritelji materije. Kad kažem ovo, prva stvar na koju mislim je, da
ste emocionalno svjesni, da ono što je čovjek mislio, to je i stvorio. No pitanje je
dali čovjek ikada može znati da je on stvoritelj.
To je duh čovjeka koji mora doći do ove svijesti, čovjek mora kroz stvari postati
svijestan da su to stvari - sve je u duhu, čovjekova svjesnost je duh. U jednom
trenutku čovjek i duh u čovjeka postaju jedno, u trenutku stvar se gubi samo ostaje
jastvo i duh u sebi, nema dalje materije kao takve. Vi znate što je upravo sada, vi
znate da suština spava, da ste sanjari i ne sumnjajete više u to. Vi znate da se
samosvjesnošću stvari moraju same izgubiti u vašem duhu, ili može biti da još niste
u stanju to učiniti. Opet, svjesni ste, kako laička svijest ne zna ništa o svojoj
božanskoj naravi, tako da vam moj savijet ne znači ništa, jer duša sama traži, a i
stvar sama traži - ne prihvaćaju se savjeti drugih.
R: Dakle, duh upozorava čovjeka da živi s njim u istom tijelu, ali ga čovjek ne
prepoznaje, a čitav posao je spoznati.
YADA: Da, to je poenta, ključ čovjekovih nevolja, njegovih žalosti, njegovog
očaja. To je zagonetka, nerješiva enigme za um, da stvara sebe. Međutim, to
neznanje ga neće zadržati da stvara nešto veće od sebe. Doista, on je napravljen da
to preuzme. To ga izaziva, prisiljava, spava i misli da postoji nešto veće od njega.
To je uzrok njegovog stalnog poziva svome većem, istinitom naslovu, Bogu,
čovjeka je između ostalog stvorio Bog.
Sada, vrlo jednostavna izjava, nalaz i priznanje toga je vrlo teško. Međutim,
teškoća leži samo u jednom, nemogućnost da se izađe iz svojih uvjetovanih svijesti
dovoljno dugo, dok se ne mogne prepoznati svoja viša svijest - Kristova Svijest.
R: Pa ipak, čini se da postoji određeni stupanj komunikacije između.
YADA: Da, u isto vrijeme, oboje su u neznanju jedni o drugima. Oni se nisu jedni
drugih odrekli, niska duša ne negira Krista, a Krist ne negira stvari. Oni
jednostavno ne znaju za postojeće veze, kao da se ne prepoznaju. Sada, ako netko
priznaje Kristovu svijest, ako znamo da je tome uzrok Adamove avanture u svijet
materije, da je to uzrok gubitka – edenski pad, onda čovjek mora znati da se
nemože boriti s time u vezi toga.
Vi ne možete očajavati zato što niste u mogućnosti vidjeti tu vezu, ili most, ili da
već postoje veze ili mostovi. Vi to ne možete, jer proučavanje života, traženje puta,
je individualno iskustvo. Vlastiti rad ne može drugima put osvijetliti, rad će
rasvijetliti vlastito sebstvo. Zatim, nitko ne može biti privilegiran, kako bi stekao
svoje prosvjetljenje, kako bi ispravno primjećivao one okolo sebe, jer oni će dobiti
svoje svjetlo ili će doći na svoje svjetlo, ali, svi govori, sva propovijedanja, svi
argumenti neće donijeti drugima vašu Kristovu Svijest.
Sada, često ste čuli izraz znanstvenika o čovjeku, da je čovjek napravljen od
materijala. Fizičari kažu čovjek je fizički čovjek i to je sve što oni znaju o njemu.
Medicina kaža, čovjek je kemijski čovjek i to je sve što znaju o njemu. Biolozi
kažu, čovjek je napravljen od gena i kromosoma. Sve te tri izjave su u pravu, u
odnosu na čovjekovu narav kao suštinsku stvar. Ta ispravnost se temelji na osnovu
onoga što smo upravo govorili, to pitanje ne može prepoznati duh. Postavlja se
pitanje, na koji način je to učinjeno. Nema mjernog štapa, ne možete uzeti sažetak i
konkretne mjere, ili obrnuto.
Samo duh može prepoznati duha. Samo materija može mjeriti materiju. Jedini
način da to stanje može biti izvagano je samo po duhu, sjajno svjetlo o tome ne
postavlja pitanje čovjeku, tako da stvarni čovjek može vidjeti svoju sjenu. Samo
beton može baciti sjenu u ovom konkretnom svijetu, ali je potrebno sunce, ili
svjetlo, za stvaranje sjene. Ako čovjek ne bi mogao vidjeti svoju sjenu, on nebi
mogao nikada znati za svjetlost. U svome viđenju on će doći do realizacije da
postoji u njemu veća unutrašnjost, da, ako ta unutrašnjost ne postoji, on sam nebi
mogao postojati, čovjek-materija nebi mogao postojati. Tako počinje onaj koji
misli na putu do svjetla, do pronalaženja svjetlosti. Ovo je prvo veliko otkriće
ljudske materijalne svijesti. U izradi ovog otkrića napravili ste vaš prvi korak u
slobodu.
Da se vratimo na ono što sam rekao, da čovjek-materija samo vidi svoju stvar, a
opet pitanje, od kuda potječe? Čovjek govori o svojoj unutrašnjoj materiji. Gdje je
materijalno napravljen, odakle potječe, kako je došao ovdje na Svijet, na Zemlju,
kao stvar? On ne zna veći dio toga, veliki je broj ljudi koji ne znaju da je čovjek
ovdje samo posijan. Zemlja nije čovjekova kolijevka. Čovjek nije počeo u bilo
kojem trenutku, već na mnogim područjima u isto vrijeme. Naravno, neki su
poginuli ili izgubili svoj fizički oblik, drugi je živjeli u nekom vremenu i zbog
okruženja u kojem su bili, napravili su mnoge prilagodbe kako bi odgovarali tom
okruženju. One koji se nisu mogli prilagoditi sa izmijenjenim okolišom, propali su.
Ova zemlja je uistinu škola, ne samo za ljude nego za sve oblike koji imaju ono što
se u njima naziva svjesni potencijal. Tako možemo ići unazad dolje do kamenja i
stijena. Oni imaju svoju određenu razinu svijesti. Kada to kažem, mislim da je cijeli
svijet golem inteligentni materijal, živo biće. Ali samo čovjek ima životnu silu,
koja je djelovala kroz mnoge oblike, dok se nije postiglo ono što danas zovemo
ljudski izgled. Samo u tom obliku čovjek još nije našao ono što se naziva
samosvijest. On će to moći, tek kada to spozna i sebi prizna smisao takve kreacije.
Bilo je raznih stanja svijesti, ovo stanje svijesti, ako mislite da je samo ovo, je samo
sjena, gdje je nešto veće unutra. To je ono što vas ostavlja na putu da tražite da li su
vaše misli istinite. Na nekim putevima možete biti pozvani od strane mnogih
imena, od kojih smo neke ovdje večeras spomenuli; okultna, metafizička, joga - i
svi ostale. Sada, što je opasnost da se nađete u bilo kojoj od ovih staza? Upravo su
to opasnosti, jer mnogi od tih puteva djeluju kao zamke za neoprezne. Morate
pokušati da ne platite ceh na bilo kome od tih puteva - morate pokušati hodati
oprezno, pažljivo i s puno misli.
IRENE: Ako ključ leži u bilo kojem od tih puteva, onda je potrebno za nas da
prihvatimo jedan od njih, barem u ovom životu, kako bi stekli to znanje, naše više
sebstvo. Dakle, i ako moramo biti oprezni, moramo početi. Mi ne bi postali svjesni
ovoga, ako nismo spremni za to.
YADA: Naravno. To je tako, naravno.
U početku, u stvaranju materijalnog svijeta, vi ste nesvjesno naišli na formulu za
stvaranje trodimenzionalnog gibanja, te ste se na taj način izgubili. Sada, u
pronalaženju povratka kući morate činiti stvari svjesno, morate biti svjesni, morate
pokušati zadržati svijest, svakim korakom koji napravite i koracima kako to
napraviti. Postoje načini i sredstva na svim tim stazama, bilo koju od njih da
uzmete, jer su sve i onako među sobom usko povezane, ali ima načina hodanja bilo
kojom od tih staza bez stvaranja dodatne konfuzije za sebe. Jedan od načina je da
se oni svjesno poštuju. Čovjek koji radi s eksplozivom mora znati opasnosti od tog
eksploziva, što više zna o opasnostima, ima više poštovanja za njih, mora raditi sa
tim eksplozivom oprezno i pažljivo. Ne mislim da postoji nešto opasnije od
pažljivo izbalansiranog nitro-glicerina. Da li zna čovjek da ga nepažljiv potez nitroglicerinom preseljava sa zemlje vrlo brzo? Samo neoprezan i neznalica može biti
bezbrižan.
IRENE: Yada, mora li onaj tko pokušava postati svjestan sebe kao stvoritelja,
izložiti se različitim ...
YADA: Moraju se istražiti sva ta polja, zar ne?
IRENE: Pa, sve različite pozicije koje ste nam rekli o tome uzimaju toliko
vremena. Da li se mora biti pod nadzorom pojedinca koji zna o ovim stvarima?
YADA: Ukoliko idete tim stazama na više izravan način, naravno morate imati
nastavnika. To je kao onaj koji pokušava naučiti jezik koji nije njegov. To je
gotovo nemoguće da se nauči neki jezik bez pomoći – ili da ste bar u blizini gdje se
govori tečno cijelo vrijeme, ili da je ste pod direktnom kontrolom učitelja.
IRENE: U ovom polju je prilično teško za neiskusne, da mogu prosuditi da li
učitelj zna što radi, tako da kad je on sam u vrlo lošem stanju, učitelj možda neće
moći pomoći.
YADA: Za početnike, najbolje je prvim koracima krenuti ka onome što se zove
intuicija. Oni se uče osjećajima da je ovo ili ono ovako ili onako. Nakon što izgrade
osjećaje, onda oni mogu početi eksperimentirati uzimanjem fizičkih puteva. Prvi
koraci ka dalje su meditacija.
Vidite, vrlo je teško izraditi mišljanje. Vrlo teško, a još teže da se koncentrirate na
ono što mislite. Za neko vrijeme, zaboravite vaš vanjski svijet, izgubite svijest sa
vašim vanjskim svijetom, jednostavno koncentrišete svu vašu svijest na ono što
mislite. To možete prakticirati bilo kojim danima u tjednu - najmanje deset,
petnaest, dvadeset minuta i nakon nekog vremena možete to učiniti po jedan sat.
R: Da li to učiniti centriranjem naše pozornosti na to?
YADA: Da. Stavite svoju svijest na to. Znate, moji prijatelji, vi možete držati u
svojoj svijesti objekt, gdje možete naučiti puno više o tom objektu. Vaša svijest
dobiva dubok osjećaj odnosa s njim, a objekt će vam onda dati svoju istinsku
prirodu.
Sada je na vama kada će te pronaći vreme za ovu praksu, za svoj um, da svoju
svijest, u roku kraćem od minute, staložite i oslobodite. Minut je dugo vreme za
početnika da zadrži svoju pozornost na isključivo jednom objektu, od svih drugih
objekata oko njega. Ali, to je dobra praksa, vrlo korisna praksa, jer donosi, ako
ništa drugo, staloženost, mir, zadovoljstvo s onim što ste i gdje ste, u svakom
trenutku. Pomislite, ja sam u kraljevstvu nebeskom, kada sam zajedno sa svijetom
oko sebe, neovisno dali je taj svijet kamen ili neki drugi objekt, ja osjećam
božanstvo. To se događa samo ako ste mirni, božanskim gubljenjem svijesti u
fizičkom tijelu.
Nakon što ste bili u mogućnosti da svoju svijest koncentrirate na objekt, onda to
možete učiniti i drugačije. Da ne uzimate u vaše misli objekt, vanjski objekt, da se
na njega koncenrirate, jednostavno da ne mislite. Ideja će vas staviti u vaše
kraljevstvo nebesko. Sada, ako nepažljivo medititirate, te s mislima tražite neke
fenomene iz čiste radoznalosti, možda pronađete neko mistično postojeće stanje, jer
ste taj fenomen fascinirali, te tako možete nadrljati. Ako početkom meditacije
stupate u odnos, ali ne s onim što ste prije toga promatrali - s mnogostrukim
mislima, beskrajnim mislima koje teku kroz vas, možete otići na gore krpeći
prostor oko vas, a tamo uglavnom slijedi kontakt s niskim vibracijama, bruto
niskim mislima, mislima koje su produkt nezadovoljenih želja.
Život je većinom sačinjen od stvari kao što su sex, sex na nižoj razini. Tada ćete
postati ono što se zove, opsjednutost. To blještavilo osjeta i koncentracija misli
koje su prenesene drugom, postaju toliko fascinantne da bi ste, ako krenete tim
putem, izgubili se na putu. To postaje put pakla, a u početku, vrlo čudan i vrlo
ugodan. Zašto se to ne može vidjeti prije nego što dođe, zašto se ne može prije
osvjestiti? Oh, ja sam majstor! Što imam veliku moć! Što imam veliku sposobnost!
Sada mogu koristiti drugu osobu, i njen fizički oblik i njenu životnu snagu! Ali
čovjek zaboravlja da mora postati majstor, na prvom mjestu, samog sebe. Moć nad
vašim nižim ja, omogućava vam upletenost nižeg ja i drugih, kako bi vi dobivali.
Okultnim pozivanjem duhova, koja se bavi crnom i bijelom magijom dovodi do
fizičkog osiromašenja, živčanog iscrpljivanja i uništavanju cijelog fizičkog tijela.
Nema mađioničara ili učenika koji je bilo kada upoznao puteve magije, tu nema
kraja, a može biti i još gore, mentalna izgubljenost. To je tako.
R: Ako se razvijamo, znači da ne trebamo koristiti magiju, jer tu ne postoji ništa što
možemo za sebe učiniti, magijom činimo za njih.
YADA: Naravno, ali morate znati i to, da oni koji su postali fascinirani na putu
magije, nakon što su hipnotizirani pod kontrolom hipnotizera unutrašnjih misli, ne
možete ih dosegnuti.
IRENE: Koji je najsigurniji put?
YADA: Alkemija.
R: Alkemija za zapadni um i joga za istočnu um.
YADA: Zašto si to razdvojio?
R: Jer zapadni um koristi različiti stupanj uma i tvari od istočnog uma, zar ne.
Njihova je kultura različita, njihov način razmišljanja je različit, pa stoga njihove
metode su različite, ali dovode do istog rezultata. Alkemijska staza je staza na kojoj
se koristi meditacija i koncentracija. Osnovne alkemijske i joga staze su slične po
tome da obe imaju za cilj savršenstvo za sebe, a nakon što je sebstvo usavršeno, tek
onda možemo nositi materiju.
YADA: To je tako. Ali kako pronaći taj uvjet na okultnom putu. Oni koji nisu
prošli kroz alkemijski put, oni nisu napravili nijedan pokušaj da preobraze njihove
manje misli na više inteligentne misli, čime bi postali inteligentno biće. Oni su
samo mislili kako će uz pomoć drugih sila, negativnih, i magije napraviti da izađu
iz trodimenzionalnog svijeta.
IRENE: Oni stvarno ne mogu kontrolirati materiju, kao što znamo, tijelo je stvar,
ali oni rade svoje magijske rituale, bez razumijevanja što rade?
YADA: To je tako. Oni sami ne mogu stvarati. Oni izokreću stvaranje s drugim
inteligencijama.
IRENE: Oni prisiljavaju druge osobe da rade njihove rituale.
YADA: Da, stoga drugoj osobi i odlazi to stvaranje, stvaraju svijet za njih. Ovdje je
čin, gdje okultist hoda dolje po slijepom putu, putu koji će ga dovesti do njegova
uništenja, jer je apelirajući na svoju seksualnost, a to je snaga koju on daje drugoj
svijesti u drugim sferama i stvara vezu, neznajući da se to ne može napraviti, jer to
su vaše vitalne energije.
R: Yada, on ne koristi snagu koju on dobiva od svoje aure i postoji opasnost od
stvaranja duga u auri?
YADA: Naravno. To je put koji se radi iz svoje energije, kao što sam rekao, preko
Auričnog svjetla. Čineći to, dao je svoju snagu u ruke drugih bića, dok simboli
stvaranja ostaju u njegovoj auri s tim simbolima, zbog načina na koji se to radi
ostaju užasne noćne more.
R: Da li postoji tendencija slabljenja, ili?
YADA: Naravno. Opet, iznajmljivanje aure stvara tugu, a tijekom kontakata s tim
bićima okultist otvara vrata za poziv ovim niskim elementalima ljudske vrste i podljudske prirode, kako bi se „nastanili“ u njegovoj auri i posjedovali je, ili se mogu
kroz razne bolesti dovesti u njegov um.
Magija ovakve vrste nebi vas trebala interesirati, ako ste prije toga prošli alkemijski
put. Alkemija je jedan od puteva ljubavi i razumijevanja. To je ujedno i osjećaj za
veličinu božanskog života. Spiritualizam je, među ostalim, okultni put. To je
pozivanje na bića sa niže sfere, bića koji nisu završila svoju rundu života, ljudi koji
ne znaju svoj izvor, svoju prirodu.
R: Alkemijski put je također vrlo etički.
YADA: Itekako, duboko moralan. Ako vi, kao ljudska bića, nemate osjećaj
moralne odgovornosti, onda vi nemate smisla nizašta, postajete životinje.
Yoga je vrlo lijepa, ali ne i za većinu zapadnog uma, osobito kada učenik pokušava
koristiti određene udahe u svojoj fizičkoj unutrašnjosti. Neka od tih disanja koriste
se neoprezno i u neznanju, gdje se može stvoriti ono što se zove disocijacija,
amnezija, opsjednutost i vrlo često smrt. Praktično neznanje je, gdje svoje
nesvjesno disanje predajete svjesnoj unutrašnosti, što može donijeti smrt. Disanje
spada u ono što se zove „nesvjestan sebe“. Dakle, na ovaj način je to automatski.
Da biste to predali svjesnom sebi, svjestan sebe će onda morati razmišljati o disanju
i, ako ga zaboravi, duh osobe koja se oslobodila iz tog tijela se zove mrtvo tijelo.
To se dogodilo puno puta.
R: Jedan od velikih hinduističkih učitelja je morao uzeti svaki dah svjesno za tri
dana prije nego što je mogao staviti to pod kontrolu svog nesvjesnog uma.
YADA: To je tako, čak i mnogi veliki majstori ponekad pogriješe i pate zbog te
greške. Mislim da su stručnjaci u svakom području, u opasnijem položaju nego
neiskusni, jer kada imate stručnjaka u tome, on predaje nesvjesnog sebe, a to se
obavlja automatski. Sada se stručnjakov dah okreće prema svjesnom sebi. Ako on
to čini svjesno, on može zaboraviti disati.
IRENE: Tada ne bi mogao ući u san prirodnim stanjem. On bi morao ostati budan
sve vrijeme.
YADA: Ili umrijeti, i naravno da ne možete ostati budan sve vrijeme, i ne možete
spavati, osim ako, naravno, znate kako to disanje okrenuti natrag u nesvjesnog
sebe. To je velika opasnost. Ljudi koji znaju kako, po dahu, usporiti ritam srca, pa
čak ga i zaustaviti za neko vrijeme, ponekad se ne mogu sjetiti kako ga opet
pokrenuti.
R: Znači, moramo držati da je dah opasan.
YADA: Vrlo opasan, jer to znači da nema dobivanja kisika u mozak.
Želim otići na neko vrijeme.
(Yada odlazi, a za vrijeme pauza razgovor se vodio na temu ljudske aure. Yada će
govoriti o ovome kad se vrati.)
YADA: Da, mislim da je vrlo zanimljivo, ono što ste upravo rekli. Kod muškaraca
je jajoliko svjetlo, a kod žena ide tek malo ispod koljena.
R: Zašto je to, Yada?
YADA: To je zbog toga što su muški organi izvan tijela, umjesto unutra. Oblik
svjetlosne Aure kod muškaraca je zbog činjenice da su organi izvan tijela i točke
dolje. Kod žena su iznutra i gore, tako da nema potrebe za završetkom svjetlosne
Aure prema nogama.
R: To se ne proteže sve do stopala, ali to se sužava od koljena prema dolje.
YADA: Da, to je tako. Dok je u muškom tijelu punije, u žena to ide dolje, vrlo
blizu nogu. Od gležnjeva do koljena, što je gotovo ravno gore.
IRENE: Dakle, ja mislim, da je kod žena, kao i muškaraca svjetlo oko nogu, jer
postoje čakre i na nogama.
YADA: Naravno, ali kod žena je bliže nogama. Svaki organ, kao i tijelo ima svoje
Aurično svjetlo. Polni centri su vrlo živi, posebno je to jako u mladosti kada
čeznete, imate osjećaj da su vam žlijezde izvrnute. Ako nešto nije u redu s
žlijezdama, to znači da imate vrlo malo Aurične svjetlosti oko tog centra. Ako je
um stalno zaokupljen na tom centru, tu je jako svijetlo i jako vibrira. To uzrokuje
iritacije, naturanjem seksualnih želja, izražavanjem bez istinitih zadovoljstava jednostavnim prolaznim olakšanjem od napetosti. Kada komunicirate jedni s
drugima s poštovanjem i ljubavi, polni organi ostanu zdravi i svjetlost oko njih je
svijetlo zelena, jako blijeda ali lijepa svijetlo zelena, a roza kada je u ljubavi.
Kakvi smo onda kada vređamo i zlostavljamo drugog?
To neznamo – u neznanju smo!
R: YADA, ova blijedo zelena i blijedo ružičasta, imaju li išta sa očima? Jedno vidi
blijedo-roza, a druga vidi blijedo-zeleno.
YADA: Itekako, ima jako puno tako. Idemo opet na seksualni izraz, jer kad ste na
onome što se zove seksualni vrhunac, oči definitivno utječu u tom trenutku, toliko
napora i napetosti je stavljeno na njih. Oči su više pogođene korištenjem seksa,
nego bilo što drugo, a kada se pogrešno koristi, vrlo velike napetosti negativne
prirode se stavljaju pred oči, što dovodi do naprezanja očiju, bolesti oka i sljepoće.
R: Da li postoji veza između polariteta i boja, ružičaste i zelene?
YADA: Da.
R: Roza je pozitivna a zelena je negativna?
YADA: To je tako, jer ljubav je uvijek najugodnija snaga života. Doista, ovo je
ljubavno polje u kojem ste manifestovani u fizičkom svijetu. Sada ću prestati
govoriti i slušati vas. Želite nešto reći?
LAB: Yada, bilo bi jako važno, svakome od nas, da pokušamo sami shvatiti,
recimo, da pokušamo vidjeti auru?
YADA: Ne mislim da je to potrebno. Vi koji ste počeli tražiti mudrost, mislim da
biste trebali početi u svakodnevnoj praksi da budte svjesni onoga što radite i vidite
motiv u onome što radite.
R: U istraživanju alkemije koja je prva stvar koju trebamo učiniti; da li gledati
svoje emocije i svoje misli, naš način izražavanja i posebno riječi koje koristimo.
YADA: To je tako.
R: Na neki način, mogli bi reći da je alkemija način rada putem podsvjesnog uma.
YADA: To je tako. Uzmimo ono što je u engleskom jeziku, riječ od četiri slova. U
nekim drugim jezicima ima više od četiri slova. One se nazivaju negativni obrasci,
jer su oni uglavnom time bave, a stvorila su ih niska emocionalna bića. Jedno je
sigurno, s obzirom da koristite te riječi, više nego što je normalno u svakodnevnom
govoru, da ih uvodite u vaš nervni sustav, tako možete stvarati negativne učinke i
oboljeti. To također može dovesti do bolesti onima oko vas, kojima ove riječi
prijanjaju za sluh. Primijetit ćete, da se te riječi rijetko koriste bez emocije, gdje se
duboko i neoprezno izbacuje energija. Vrlo dobar način da se iscrpi - dobar način
da se omogući drugima da trpe, onima koji vas slušaju. Mnogi misle, oh, da u redu
je, jer vi ste svijesni samo riječi.
Zvuk, posebno one riječi koje proizvode ovaj zvuk, na engleskom ili bilo kojem
drugom jeziku, vrlo su štetne, prilično se razlikuju od vašeg psihološkog
neprihvaćanje njih, a to većina ljudi ne zna. Mnogi od vas su se dali ubiti
nesvjesno, bez namjere, jer vi se ubijate bez svjesnog pristanka. U početku, velika
stvar za učenje je emocionalna kontrola, ali prije nego što to naučite, morate znati
zašto ste djelovali i reagirali na određena iskustva. Zašto ste reagirali na određeni
dati način? Što čini vaše dodvoravanje kad vidite akt koji se naziva „odbaci me“?
Pitate se; zašto sam to stvorio, ili je to netko drugi stvorio u meni - uzorak misli
koje stimuliraju vaš nervni sustav u centru koji se zove odvratnost.
Nešto što vam se dogodilo u nekim prošlim vremenima, a to nešto je što može biti
daljinski povezano s onim što vam se događa upravo sada. Ali ipak, to je tamo u
nesvjesnom vama i počinje reagirati godinama kasnije, kada vam se nešto slično
dogodi - nešto slično onome što sada doživljavate, ili nešto malo različito u odnosu
na taj prošli događaj, izazvalo je ono što se sada zove osjećaj nagle promjene u
vama. To je činjeno onda, to se čini i sada, a vi neznate zašto. Vi samo znate da ste
revoltirani ovim očima, ovim zvukom i ovim osjećanjima.
Postoje ljudi u svijetu koji su postali alkoholni ovisnici, narkomani, ovisnici hrane,
i drugo. Ne postoje oni koje je ubilo mišljenje, bilo fizički ili psihički, to je ono što
im se dogodilo u prošlosti, to je na njihovoj strani trn iz prošlosti. Danas ljekari
počinju da prepoznaju činjenicu da su alkoholičari bolesni ljudi, oni su
emocionalno i psihički bolesni. Oni se pokušavaju voziti kroz oluju jakih emocija
koje su pokrenute u prošlosti - pokušavaju pronaći i dovesti u ravnotežu prošlo
iskustvo u jedno vrijeme: u kome žive danas.
Osoba koja je podložna šizofreniji psihički želi pobjeći od nekih bolnih događaja,
tako da ona daje znak nakon znaka, ličnosti nakon osobnosti. Ona je manipulirana
okolo, te se gura naprijed u svijet promatrača, na taj način svoje jastvo pokušava
izvući bez bola i borbe. Šizofrenična osoba razmišlja; ako Ja nisam “ovo obavio“,
zna se da je to netko to učinio. Duboko se zna da je on to učinio, ali teško je za
prihvatiti - previše je bolno.
„Ja ne bih učinio tako nešto“.
„Nisam ja“!
„Netko drugi je to učinio, ili je mogao“.
Čini sve da vanjski svijet ne misli da ja on to učinio, jer to je jedini način da se
izbjegne kazna, ili potreba za kaznom, kod takvih uvijek postoji netko drugi - što je
za njega lakši način? Kada šizofreničarevo stanje nije uzrokovano nekim bolestima
mozga ili nekim oblikom pogoršanja, on se može racionalizirati, on može shvatiti
da se ne treba bojati bilo kakvog iskustvo, da ne mora brinuti o tome što je učinio,
da ne treba stvarati osjećaj krivnje i srama - tada će se zaustaviti stvaranje različitih
aktera u stvarnosti njegovog svijeta.
Ponekad šizofrenija dolazi vrlo brzo. Pritisci iz prošlosti koji su bili vrlo teški a
nisu ih se uspjeli osloboditi, su se nagomilali i postali preveliki da se lome pod
njima. Ponekad ne može biti druga osoba na istom mjestu, u njegovoj stvarnosti, pa
je prešao u neki oblik, neku suspenziju njegove svijesti u odnosu na vanjski svijet,
njegovo povlačenje se odvija u jednoj, njemu prikazanoj, histeričnoj fiksaciji.
(Fiksacija je u prvobitnom značenju zastoj libida na jednoj od pregenitalnih faza
razvoja, odnosno snažna i prisilna vezanost libida za ranije vidove zadovoljenja
seksualnog nagona. Nastaje usled prekomerenog zadovoljenja ili intenzivne
frustracije u nekom od ranih stadijuma libida, što kasnije ometa zrelije oblike
zadovoljenja nagona. Fiksacija na nekom stadijumu razvoja ne samo što otežava
prelazak iz jednog stadijuma razvoja u drugi, već i podstiče i omogućava regresiju
na neku od tačaka fiksacije).
Tada je vrlo teško doći do njega. On je u mirovini u svom vlastitom svijetu. Mali
svijet, ali za njega, u to vrijeme, siguran svijet. Znate ono, što se zove životinja?
Kad se napada, ona još gore kovrče i želi da mislite da je mrtva, ona još gore
kovrče i izgleda kao mrtva. Na taj način ona misli da ćete otići, jer ona nije tu. Ta
životinja, po svojoj vlastitoj prirodi, kako bi se zaštitila, takođe pati od šizofrenije,
histerične fiksacije, a najveći uzrok emocionalnih trauma je strah, strah od
individualne sigurnosti.
Ali, kad znate, kad znate tko je „JA JESAM“, onda nemate želju pobjeći od
odgovornosti, jer ste napravili divno stanje svijesti. Vi ste spremni, sposobni i
voljni prihvatiti, bez obzira na rezultat, ma kakva bila vaša djela. Zdrav čovjek, čak
i drugu osobu, ako je surađivala s njim, u nekom obliku negativnog djelovanja, ne
krivi. On kaže: „Da, prihvaćam čin odgovornosti“. On ne kaže; „ta me osoba
potaknula, ili, ona me potaknula na ovaj ili onaj događaj“. Vi ne možete biti
ohrabreni, očarani ili namamljeni, bilo ko od vas, na bilo koji način, kada živite
svjesno.
LJUDSKA AVANTURA U PROSTORU / Mark Probert & Yada di Shi’ite
YADA: Sada, u vremenu i prostoru zajedno sam unutar bio sa jednim čovjekom.
R: Carpenterom?
YADA: Da, i bio sam s drugim čovjekom isto.
LAB: Sa Glennom?
YADA: Da, i drugim ljudima.
IRENE: Da li misliš iz Rusije?
YADA: Ne
LAB: Shepard?
YADA: Da, Shepard. Bio sam sa svim tim ljudima, uzimajući njihove
emocionalne reakcije na njihova iskustva. Nisu mogli biti odabrani bolji ljudi
koji su više emocionalno prilagođeni, emocionalno odvojeni od vlastitih fizičkih
dobrobiti, kao ti ljudi. A to vrijedi i za čovjeka iz Rusije, kosmičkog čovjeka iz
Rusije. Vrlo jak čovjek, snažna karaktera, discipliniran čovjek.
Neki ljudi u svijetu, u svojim pojedinačnim životima, dobivaju krive slike,
snažna tijela, jake umove i pogrešne ideje preko onog što bi nazvali znakovi.
One mogu imati vrlo hladne čistokrvne želje i još imati vrlo jak karakter. Neka
od tih bića koristeći vaš prostor su vrlo inteligentna bića, jako evoluirala bića, ali
se njihov način razmišljanja toliko razlikuje od vašeg, da mnoge stvari koje oni
čine, većina od vas bi ih nazvala strašnim, groznim, nehumanim. Ali, vidite, oni
su izvan ljudske razine i tako čineći te stvari, oni misle da ih trebaju raditi, pri
čemu ne uključuju emocije u onome što rade.
R: Dali oni imaju isti stav prema drugima te vrste?
YADA: Da.
LAB: Yada, o tim je Flecks Carpenter rekao da je izgledao kao pahuljica. Rekao
je da ih je primjetio kad je pogođen u stranu kapsule.
YADA: Da, to je vrlo moguće, jer sve ove stvari nisu sa površine njegove
kapsule, ali su komadi materije, energizirane tvari, u prostoru, a one su
aktivirane energijom i onim što vi zovete zračenje, koje je u prostoru. Ne samo
od zračenja sunca, nego zračenje prostora koje dolazi iz najudaljenijih sunca i
tijela. Rečeno je u kršćanskoj Bibliji da su bila dva stabla u Edenskom vrtu,
jedno je bilo stablo Života, a drugo je bilo Drvo znanja. Sada se pojavljuje u
Bibliji, da je čovjek pojeo voće sa Drveta znanja, a ne sa stabla života.
Ne vjerujem da je on jeo sa drveta znanja, a zaboravio da jede sa drveta života.
Zato jer u velikoj mjeri nije tako bio neuk. Da je čovjek jeo sa drveta znanja, on
bi znao sve činjenice života i znao bi što je život, pa nebi bilo potrebno jesti od
drveta života, zato ne vjerujem da je to učinio. On je propustio da jede sa drveta
znanja koje će mu reći što mu je priroda, tako da bi znao zašto je danas u ovom
prostoru. On bi znao što je krajnji rezultat njegova odlaska u svemir, tako da bi
znao kako to učiniti bez ove borbe. Ali ako se vratite u povijest čovjeka,
vidjećete, da je on po svojoj vlastitoj prirodi kreator, to znači, da je po svojoj
vlastitoj prirodi znatiželjno biće, a jedini način da nauči, jest težak put,
sastavljen od eksperimentiranja i testiranja.
Vratite se u vrijeme kada ste bili vlasništvo “Velikog Zapadnog” pokreta. Ne
znajući ništa o mehanici, pa stoga ništa ni o strojevima, motorima, a još nije bio
izumljen automobil - vagon upravljan od strane motora. Na taj način je bilo jako
teško putovati po zemlji. To je uključivalo mnoge poteškoće - morali ste mnogo
trpiti i čekati dok niste postali dovoljno pametni da stvorite mlazne motore, sada,
možete zamisliti u tim vremenima proces svoje zemlje i danas kada u tim
letilicama možete obići čitavu zemlju.
Sve što dolazi iz čovjeka, dolazi u datom vremenskom okviru, vremenski okvir
u kojem je stvoreno znanje za proizvodnju tih stvari. Vi ne možete proizvesti
ono o čemu ništa ne znate, tako da morate imati znanje na prvom mjestu. Sada
na isti način savladavate i prostor, pokušavajući se u njega ugurati. Vaše starije
generacije prelazile su zemlju u kolima, ono što vi zovete pokrivena kola, ili na
konju. Imate strojeve koje ste izgradili za vas, koji su ogromne snage, tako da
mogu savladavati gravitaciju koja postoji. No, doći će vrijeme kada će i ovo biti
nepotrebno, jer vi ćete učiniti mnogo na onome što se naziva ljudski prostor.
Naučit ćete se pomicati s gravitacijom. Vi ćete naučiti kako da pomaknete
različite linije gravitacije, jer snagom se možete kretati po različitim linijama.
IRENE: To će otkloniti trenje koje danas imamo?
YADA: To je tako, jer nećete morati stvarati tako ogroman pritisak da bi se
odgurivali. Vi ćete naučiti kako to ide sa određenim linijama gravitacije koje će
vam poslati vrtloge u prostor. Doći će vrijeme kad ćete to učiniti, ali i nešto
bolje. Naučit će te o prostoru, koji je također definisan kao dimenzija, tako da
možete postaviti vaše strojeve s obzirom na vrstu vibracije i pronaći sebe,
recimo, na Marsu ili u sazviježđu Arktur. Također, ćete savladati ono što se
naziva geometrijski aranžman prostora. Da li sam bio jasan? Vrlo je teško, jer
dimenzija podrazumijeva vrijeme, dok geometrijski uzorak podrazumijeva
aranžman silnica. Neki od njih se ne mogu zaobići, gdje možete dobiti jedan
uzorak u dogovoru preko suprotnih uzoraka. U trenutku ćete biti na mjestu gdje
želite ići. U trenutku je moguće postići brzinu svjetlosti ili brže. Sada, ako znate,
kako se možete samo-premjestiti brzinom svjetlosti, da li onda postoji
ograničenje gdje možete otići u prostoru. Nije li tako?
LAB: Tako možemo ići brzo, ali mogli bismo ići još brže..
YADA: Ako bi mogli naučiti da idete brže, onda se vaše kretanje nebi više
manifestovalo u pokretu, nego samo vibracija u pokretu. Da li shvatate ovo?
Postoji razlika.
LAB: Onda je to nadzvučno, te vibracije i sve je onda manifestovano na toj
vibraciji, brod, sami mi...
YADA: Sve, sve. Vi sada možete mislite da ćete povrijediti svoje tijelo, da će to
izazvati raspršenje, labavljenje ili proširenje vaše tjelesne energije, ali to nije
tako. Tu će biti napravljen prenos, naravno, ali koji nije opasan za vas, jer ćete
naučiti kako se re-organizirati za promjenu vibracije.
Nakon što ste odredili gdje želite ići, vi ćete znati kako zadržati svoje tijelo, sebe
u normalnom stanju. A sada vaše mišljenje za jedan od najvećih strahova,
odlazak u svemir. To se zove bestežinsko stanje, i svima, čak i ljudima na ulici,
koji ne znaju ništa o toj temi, sigurni su da je bestežinsko stanje potpuna
barijera, da to nitko ne bi mogao podnijeti. Koliko je to davno bilo kada je vaše
prvo vozilo, sa motorom, prešlo određenu stazu 25 milja? Laik bi rekao, koji
nije znao ništa o onome što se naziva gibanje, zakoni pokreta, djelovanje pokreta
na tijelo koje ide 25 milja na sat, da je to protiv Boga, to je, u to doba, svakako
bilo protiv sposobnosti tijela sa stajališta vrste gibanja.
Nije tako davno bilo da je ta misao bila i o bestežinskom stanju. Čak i vaši
znanstvenici bili su vrlo zabrinuti kako će to utjecati na ljudsko tijelo, ali kada
su na početku shvatili da ljudsko tijelo može opstati u bestežinskom stanju i
uvjete materije pod bestežinskim stanjem, posebno ono što se zove zemljamaterija, shvatili su da je to planetarna stvar.
Postoji nešto što mi smeta, više od bilo koje od tih fizičkih stvari, koja se u
ovom trenutku odnosi na čovjeka i prostor, a to je, da on (čovjek) nosi sa sobom
bolesti neznanja, ili niske oblike gluposti, koje, kada se sastave izazivaju ludilo,
a on će širiti ovu ludilo kroz svemir. To nije dobro, jer oni koji su sada u tom
prostoru su obrazovani ljudi, a osim što su zdravog tijela, oni su zdravog uma.
Neki od njih su još uvijek zaneseni kršćanskom religijom, ali će oni “patiti”
zbog toga, jer to je jedan od oblika ljudskog ludila u svom svijetu.
IRENE: Je li moguće, Yada, da kada dođe vrijeme i počnemo putovati
kosmičkim prostorom, čovjek će izgubiti neka od svojih interesovanja?
YADA: Da, pogotovo za religiju, jer što čovjek bude dalje odlazio u svemir,
više će imati mogućnost da vidi, da gore nema ništa, samo prostor, ni neba ni
pakla, a pakao nije ništa drugo nego strah od prostora. Zatim, jedna od opasnosti
za čovjeka odlaskom u svemir nije fizička stvar, nego psihološka. Ako ste dugo
vremena vezani za jedno mjesto, to može stvoriti aberacije u umu, tako da netko
ne može u prostoru jednostavno sjediti u jednom položaju i nastaviti. Nije za
dugo putovanje. Oni moraju imati svoj um zauzetim, tako da će se ta odluka, u
brodovima koji putuju, biti kontrolirana automatski. Samo kada se približavate
ili slijećete sa tijelima, u prostoru ćete koristiti mehaničke napore, ali čak i
ovdje, većina tih napora je u biti vođena automatski.
R: Automatski pilot?
YADA: Da. Sada postoje određene razine, ili ravnine u prostoru gdje će čovjek
susresti intenzivne topline. U početku se mislilo da je sve veća hladnoća što se
ide dalje od zemlje, gdje nema atmosfere. Ali to nije tako, ima bendova topline
koji su prilično intenzivni, a jedini način na koji ih možete izbjeći je izlazak kroz
portal na Sjevernom polu, ali to ovisi o prostoru u koji želite ići. Čak i na taj
način ima bendova zračenja koja su relativno blizu vaše zemlje, koja su izuzetno
moćni, a možete izbjeći ta područja uz potencijalne energije koje prolaze kroz
Sjeverni pol.
Isto tako bi bilo bolje da idete van ovakvih puteva da bi izbjegli intenzivno
zračenje od sunca. Prolazeći u blizini sunca vi će te, htjeli ne htjeli, konzumirati
zrake. Ta konzumacija nije toliko strašna što se tiče toplote, ali čisto zračenje će
izazvati pogoršanje metalne strukture vašeg broda. To će izazvati lomljivost i
kvarove koji su pogubni kao i plamen. To bi bilo kao da hodate po žaru, u vašoj
atmosferi, samo još i gore. Također uzimajući udaljenost od zemlje, veliku
udaljenost, što bi značilo udaljavanje od vašeg solarnog sustava, sunca će nestati
i vi nećete više vidjeti svjetlo. Ti bi značilo da se preseljavate mrak i da ste od
tada samo slijepa osoba koja za ostatak leta mora imati iskustvo.
IRENE: To bi dovelo do prilagođavanja uma da prihvati ovo stanje.
YADA: Naravno. Ono što bi bilo potrebno je da vaš brod ima upaljenu neku
vrstu svjetlosti na koju ste se navikli, jer u suprotnom možete stvoriti mentalne
aberacije u prolasku kroz taj mrak koji bi tako mogao da uništi vaš um.
Sada, ako idete na mjesec, koja je jedna od najopasnijih planeta u neposrednoj
blizini, jer nema atmosferu kao što je vaša, površina je uglavnom praškasta, a
ima mjesta i gdje nije, to je kao ono što vi zovete pepeo, ali teško lomljiv.
Zračenja primljena nekoliko sati na ovom planetu uzrokovali bi da se nebi mogli
živi vratiti na zemlju, osim ako, naravno, možete naći materijal koji će vas
sigurno zaštititi od ovog zračenja. Na mjesecu su zračenja vrlo kratka, ali punosnažna, kao što su ultra-ljubičasti, i x-zraci. Koliko dugo mislite da bi izdržali?
Sada, mislim da je najbolja vrsta keramičke zaštite. Puno je bolja od bilo kojeg
metala, jer je otpornija na toplotu, gdje je valentnost konstitutivnih čestica još
jača.
IRENE: Yada, kako bi se čovjek uvukao u taj kompletan oklop?
BLA: Oh, nebi mogao. Bilo bi previše teško.
IRENE: Da, i kako bi kretao okolo?
YADA: Čovjek je izuzetno genijalan. Sve što se treba učiniti je da se sugerira
čovjeku da u ovom stanju, u kome je sada, njegov mozak ima odgovor na sve to,
samo se mora na tom putu osloboditi straha. Kako ubire ono što je i posijao, a to
su mnoštvo praznovjernih misli, na tom putu se ništa ne može učiniti, sve dok se
čovjek ne promjeni, gdje će mu vremenom biti omogućeno kretanje među
zvijezdama. Tu su mnogi solarni sistemi ili bih trebao reći planetarni sunčevi
sistemi. Nekoliko je takvih u galaktičkom sistemu, mnogo više kroz razne
galaktičke sisteme, gdje ima i drugih bića nalik vama.
IRENE: Isti um trči kroz sva ta različita tijela.
YADA: Da, i što još više, stvara se mogućnost aranžmana tijela u odnosu na
Sunce. Sada, ako je neko od vas bliže u odnosu na sunce, on ima drugačiju ličnu
planetarnu materiju. Recimo da nema istu bliskost, ali je možda malo bliži
suncu, ili možda malo dalje, znajte da su to onda bića različite vrste, različite
deformacije, drugačije konstrukcije, sve zbog ovog aranžmana sa suncem. Sve
ovo navedeno uzrokuje udaljenost od sunca kroz određene kemijske promjene
koje stupaju na takvim planetama.
IRENE: To je istina. U različitim zemljama, na našoj planeti, organi su različiti.
YADA: To je tako. Mislim na neke od biljnog, a neke životinjskog svijeta, koji
su jako dobri, ali ako im presadite te stvari oni će umrijeti. Ipak, to je sve na istoj
planeti samo zbog razlike u toploti koja uzrokuje razlike u kemijskim
promjenama. Sada, po zakonu onoga što vi zovete promijena, samo po ovom
zakonu, možete znati da postoje bića poput vas negdje u prostoru.
Iako vam moram reći, a možda se i složite, da ne postoje dvije podjednake
stvari, i ako još uvijek ima samo dosta sličnosti u sličnim uvjetima. Vi, u svojoj
civilizaciji, trebate biti potpuno svjesni da je sunce odgovorno za vaše postojanje
na zemlji i za postojanje svih živih bića. Mi smo bili svjesni toga i klanjali smo
se ranom suncu, a navečer zalasku sunca, jer nam je darivana zemlja koja je
nama pripadala. Zbog blagorodnog dana, a dobre noći, odavali smo mu ljubav i
poštovanje.
Nakon što je naša civilizacija djelomično uništena nasilnim potresima u kojima
je narod pao u obožavanje snaga tame i počeo razmišljati o njima na
praznovjeran način, kao živim osobama koje žele da nas unište, a te zle sile, sile
noći, bile su svjesne vašeg života ovdje, ili ljudskog života ovdje. Ja mogu dobro
shvatiti, što će se ovdje sve dešavati na temelju onoga što znam iz iskustva kada
smo patili, nakon što je uništena naša civilizacija. Dugo mjeseci je bilo strašno,
strašna tama! Možete li imati i jednu ideju o mraku, u kojem; vatra, plamen ili
nešto slično sve ubija. Nije bilo smiraja, trpjeli smo veliki strah, užasan strah,
nemam riječi za to. Mnogi ljudi su se sudarali u mraku, zlobno su napadali i
ubijali jedan drugoga, tako da je barem jedan, od njih, morao umrijeti.
IRENE: Je li ovaj mrak trajao vrlo dugo?
YADA: Da, dva ili tri mjeseca. Možete razumjeti to stanje. Stalni potresi su
nasilno stvorili promjenu nagiba zemljine osi, u odnosu na sunce.
IRENE: Nisam znala da potresi mogu imati takav utjecaj na zemlju.
YADA: To nije bilo samo da se trese, to je bila velika svemirska oluja, velika
oluja sa ledom. Ogromni veliki blokovi leda dolazili su kroz svemirski prostor i
donosili nesreću na zemlji. Intenzitet vjetrova i hladnoća su smrznuli sve čvrste
stvari.
IRENE: Je li se to Yada događalo diljem zemlje u to vrijeme?
YADA: Da, bilo je nasilje u gotovo cijeloj zemlji, ali se u velikoj mjeri odrazilo
na mjesta gdje je bilo usmjereno, u našem dijelu svijeta su to bile himalajske
planinine.
LAB: Jeli led zemaljskog porijekla ili je to iz svemira?
YADA: Bio je iz svemira.
LAB: Ovaj raskid u svemiru je izazvao i zemaljke promjene.
YADA: To je tako. Potres nije pokrenut iz zemlje, jer prvo se pokrene vanjski
eter. Postoje dvije sile, jedna koja je na površini zemlje, druga koja izlazi iz
zemlje, a obadvije se kreću u određenoj stopi gibanja u različitim dijelovima
zemlje. Tamo gdje će biti potres, promjena se odvija u pokretu, prvo u eteru nad
zemljom, u kojoj je centriran potres, ili će biti centriran. Ako su te snage male i
slabe, kojima se kreće potres, snage će pratiti taj uzorak i raditi će do toga da
promijene uzorak, a zatim će se zemlja kretati u smjeru u kojem se kreću eteri.
Cijela zemlja se kretala gore-dolje, zakrivljena, potresena, i vibrirala je toliko,
mućkajući naprijed i nazad, da su iz mora uskrsnule kopna, a more se povuklo sa
zemlje, velike količine zemlje su se uzdigle visoko u nebo čineći ono što zovete
planine, ali tama je bila najviše grozna. Jedino je tama zamjenjena svjetlošću
dana kada se stvarala zelena vatra. Nebo i atmosfera su bili zelena vatra
proizašla od kisika. Tko se našao pod tim udarom, smjesta bi bio mrtav - svatko,
u ili u blizini! Velike količine kisika uzimane su iz zraka na trenutak, tako da,
ako biste bili blizu te toplote, ako biste osjećali toplotu, ako niste bili udaljeni od
lokacije plamena, dah je bio isisan iz vaših pluća. Bili biste u trenu ugušeni.
IRENE: Vidjela sam ovo zelenilo u požaru u cijelom Los Angelesu, kada je bio
taj potres, znaš. Pogledala sam dolje, sa mog hotelskog prozora i koliko sam
mogla vidjeti, bilo je svuda samo more ove zelene svjetlosti.
YADA: Ponekad bi bilo kao da puzi uz tlo.
IRENE: To je bilo tik do zemlje.
YADA: Da, ali vidio sam plamen isto tako visoko gore, a zatim se naglo spusti
dolje na zemlju i puzi uz tlo, bilo je vrlo neobično. To je neštovrlo veliko, poput
psihičke energije, ako ste ikada vidjeli nešto slično, samo psihička energija, u
velikoj mjeri, može biti blijedo plava ili ono što vi zovete ljubičasta lavanda,
lavanda do tamno ljubičaste. No, ova zelena vatra nije bila duboko zelena, nego
blijedo zelena, a ponekad i svijetla. Izgledalo je kao vatra, ali kao da je
električna.
Isto tako bilo je puno munja, plahte, ali ništa što vi danas vidite, mnogo gore. U
trenutcima je bilo toliko svijetla, da niste mogli ništa vidjeti, a onda se spusti
mrak. Možete li razumjeti to zlo, ideja zla, rođena je iz mraka da je čovjek
iskusi, zbog nedostatka svjetlosti, a priče o dolasku sunca, bile su kao otkupnina
za povratak sunca na zemlju. Bilo je vrlo malo munja, ili odvojenih munja, bile
su lisnate - grozno iskustvo.
IRENE: Zrak ima svojstven miris nakon toga.
YADA: To se zove ozon. Vrlo lagan i nestabilan. On puni snagu za život
biljaka.
R: Vi govorite o predenju u svemiru. Da li ima razlike između stroja koji stvara
vrtnje i polja oko koga se vrti?
YADA: Oh, to zaista vrti polje. Brod ima mogućnost samo po sebi vrtnju. On je
u mogućnosti, jednostavno se njiše s onim što vi zovete gibanje, gore i dolje.
Razumijete li?
R: Da. Sada oko gravitacije, Yada. Gravitacija nije sila, jednostavno, to je
kombinacija više sile, zar ne?
YADA: To je tako, i kao što sam rekao, ne kreću se svi u istom smjeru. Njihovi
geometrijski uzorci su različiti. Sada imate demonstraciju ove činjenice u
pojedinim vrtložnim poljima ovdje na zemlji. Znate li neke od njih.
R: Ima jedan je u Oregonu.
YADA: Da, da. Gledao sam čovjekovo iskustvo i neke stvari na njemu, i
njegovoj suprugi, očekivao sam da im se nešto dogodi. Nije im se ništa
dogodilo, međutim, izgleda da li su to bili ljudi manje osjetljive prirode.
Također taj čovjek, kad je ušao u polje ovog vrtloga na terenu, imao je u ustima
okus željeza.
IRENE: Osjećala sam rotirajuće gibanje puno jače od mene i imala sam taj
metalni okus u ustima.
YADA: Da. Ti si svjedok. Sada, idemo natrag u svemir, u vezi promijena koje
će se desiti, cijela zemlja i ljudi, cijelo čovječanstvo, njegov obrazac mišljenja, u
odnosu na gotovo sve, u gotovo svakom području, u gotovo svakoj vrsti
vjerovanja.
IRENE: Ja zamišljam da ću mnogo promijeniti svoje osobnosti.
YADA: Oh da, jako mnogo, vrlo mnogo, jer dobivate drugačiji osjećaj za život.
Osjetićete ga jasnije, još življe, bolje ćete ga shvaćati. U kratkom vremenu ćete
vidjeti kroz, veo koji je bio tako dugo preko vaših očiju..
IRENE: Možda je to čast.
YADA: Pa, nema sumnje, ovo je pitanje o kome će se neko vrijeme raspravljati,
ne o ljudskom moralu, nego, kako sebe promijeniti. To što će se mijenjati je vaš
stupanj zdravog razuma. Ja vidim vrijeme kada će čovjek biti “regenerisan”, sa
mnogo više unutrašnjeg obrazovanja i manje klanjanja. To njegovo obrazovanje
dat će mu inteligentniji odnos prema stvarima. On će doći do njih prepoznajući u
njima ljubav, što znači da ih razumije, tako da im se ne treba klanjanjati. Tu je i
dugo-misleća-stvar u svijetu koja se zove vremenski stroj sa kojim možete
putovati u budućnost, ili u prošlost.
IRENE: Čovjek je sada eksperiment, nije li?
YADA: Da, ali on će otkriti da ne postoji putovanje, odvijaće se promjena
svijesti. Brzina dijelova tijela će se promijeniti i to će mu dati osjećaj da se
njegova okolina promijenila, pa će on samim tim dobiti osjećaj da je na drugom
mjestu, nego što je bio prije. U suštini on će biti na istom mjestu – samo u
drugom realitetu.
LAB: Hoćemo li moći upoređivati ili ćemo se samo osjećati drugačije nego što
je sada?
YADA: Vi će te se osjećati drugačije. Vi želite, recimo, ići iz jednog grada u
drugi, to ćete moći ostvariti u trenutku. Vreme, ja ne mislim da je to dobra riječ,
mislim da bi bolja riječ bila svijestan stroj. Promjena u odnosu na svoj oblik s
nekim drugim oblikom.
Zašto mislite da putovati znači ono što vi činite kada putujete? Promjene u
osjećanjima, o predmetima koji prolaze ili dolaze u vašu blizinu, u odnosu na
vas - vi to nazivate prostor. Sve što je izvan vaše zemlje vi zovete svemir, da li
to sugeriše dimenzije - unutrašnji prostor svemira? Ipak, po svojoj prirodi, svijet
materije ne zauzima ono što se naziva prostor. Ali prostor nije nešto što se
razlikuje od materije, ne postoji posebno oblikovanje, stoga, ne postoji takva
stvar kao potpuni vakuum. Ako postoji samo jedna mala čestica u vakuumu,
vakuum je pun. Nema vakuuma. Nije li tako?
R: Da, jer da ima jedna mala čestica, to ne ispunjava definiciju vakuuma.
YADA: Da. Također, u prostoru postoji velika šansa za ono što se zove, teška
dehidracija. To znači da ćete učiniti vaše strojeve hermetički zatvorene, u
suprotnom bi patili od dehidracije tijela. Također ćete se otrovati sa svojim
dahom, osim ako tamo nemate neku vrstu žive tvari koja će proizvoditi ono što
vi zovete kisik.
IRENE: Vi ste ovo spomenuli prije, te ste rekli, da bi bilo nemoguće putovanje,
jer naša tijela bi uglavnom dehidrirala bez vode.
YADA: To je tako, samo ako se ne nalazite u zatvorenom stroju.
IRENE: To nije bilo objašnjeno u knjizi koju su napisali Bryant i Helen Reeve,
putujući u letećem tanjiru. Oni su samo naveli - da čovjek nebi mogao putovati u
njegovom sadašnjem tijelu.
YADA: To nije cijela slika. Vidite, kratke izjave su loše, jer se mora ići u detalje
i neke stvari pojasniti. Čovjek će se ubrzo kretati kroz prostor, bez obzira koliko
udaljen bio, on će se sam preseljavati kroz prostor, on će istraživati prostornu
materiju. Može li se tu zaustaviti - ne? Na kraju on će se vratiti na svoj izvor,
Svjetlo, od kuda je i došao.
U vašem svijetu se jednostavno misli da je Sunčev sustav ogroman i čovjek
nikada neće doći do zvijezda. Da, hoće. On će pronaći načine i sredstva kojima
će se kretati u zvijezdanim-tijelima sa intenzitetom topline proizvedene od svog
sunca. Ima sunaca gore u prostoru koji su jačine od petnaest do dvadeset
milijuna vašeg sunca, a čovjek još nije previše svjestan da bi on mogao biti
tamo.
IRENE: Rekli ste da bi mogli biti rastreseni okolo poput kamena.
YADA: To je tako. Dakle, što je veliko i što je malo? Relativno. Koliko je velik
prostor? Prostranstvo, beskonačnost je samo u odnosu na čovjekovo neznanje o
tome kako se kretati kroz njega. To je veličina svemira, to je svemir.
Želim vam svima laku noć.
LIJEČENJE / Mark Probert & Yada di Shi’ite
YADA: Večeras ću govoriti o ozdravljenju. Čini se da su ljudi koji su u svijetu
napravili studije o onome što se naziva para-psihologija, psihička pojava, mnogi
znaju kako to postoji, kako treba izliječiti druge, ali gotovo nitko nezna kako to
uraditi, koji je “modus operandi” – način rada - mislim na izraz.
Ne mislim da moram ići u složenije objašnjenje, jer to je upravo ono što sam
ranije rekao o fizičkom tijelu i gdje počinju uzroci bolesti. Možete vidjeti da
iscjelitelj, dok je u mogućnosti, ne znam točno kako on radi, mnogi ne znaju da
se on stavlja u akciju koja daje rezultate. To je kao ovdje slučaj sa strujom i
žaruljom u cijevi. Znate kako to radi, ali ne znate što je elektricitet. To je ista
stvar. Vi ne morate znati što je to nešto, da bi ga koristili. Sve što morate naučiti
je povjerenje u sebe, ono što kršćani ponekad nazvaju vjera, vjera u Jedinstvo –
jednu dušu. Tu ne možete učiniti ništa, postoji samo jedan način na koji možete
naučiti - to je eksperimentirati s njom.
R: To si u pravu.
YADA: Da. Možete koristiti ruke za iscjeljenje koje rade na auri te osobe i ne
moraju da se dodiruju fizičke strukture tijela. Što je po srijedi?. Vi ste koristeći
vlastitu psihičku energiju, energiju tijela, projektiranu iz vaših ruku, formirali
auru kroz svoje eterične ruke i to prenijeli u bolesno tijelo pacijenta, proizvodeći
promjene u kemiji bolesnog dijela tijela, stvarajući normalnu energetsku mrežu.
Sada o molitvi, ne trebate osobu, čak ni da je prisutna, jer možete razmišljati o
toj osobi i izliječiti ga tako da odete direktno u neku vrstu telepatskog proširenja
vaših želja, te preuzmete kontrolu nad umom te osobe, poticati ga kroz njegovu
svijest i ako on nije u mogućnosti biti svjestan sve što radite, ili da čak i
postojite. To je vrsta telepatske projekcija.
Kada ste bolesni, smatrate da ne možete učiniti ništa za sebe, pa ostavljate
mogućnost onome, koji nema negativna uvjerenja kao vi, da preuzme kontrolu
nad vama. Zatim, ponekad se ta kontrola vrši, preko onoga, što se zove najniža
razina nesvjesnog sebe. Razumijete?
R: Da.
YADA: A tu je vrlo izravna komunikacija u kojoj će bolesna osoba iznenada
reći ili misliti; „osjećam se puno bolje“, jer takve misli nije imala prije - bilo je
sve negativno njegova energija je bila sva dolje. On nije svjestan uvjerenja da
se on mogao izlječiti, odnosno da je za njega moguće bolje stanje. U stvari
njemu je rečeno od njegovih ljekara da njemu nije dobro, tako da se njegov
negativan stav o sebi spustio dole, na najnižu energetsku točku. Tada on nije
mogao više učiniti ništa za sebe, pa je sada jedna druga svijest, pozitivna –
zdrava svijest, mogla ući tamo, preuzeti kontrolu i započeti proces ozdravljenja,
bez da se zna da je to urađeno sa drugom svijesti.
R: Nije li to ono što oni nazivaju zakon pretpostavke?
YADA: Da.
R: Ali to se može koristiti i negativno.
YADA: Naravno! Mnogi ljudi su pod vrlo lažnim konceptom, da osoba mora
umrijeti, da fizičko tijelo mora biti mrtvo, prije nego što oni mogu preuzeti
kontrolu nad osobom koja živi u tom fizičkom tijelu, a to je tako lažno.
Vi ljudi ste stalno u komunikaciji, stalno ste sa nekim u kontaktu, ili mentalnom
odnosu s drugima, a udaljenost nije nikakva prepreka za kontakt sa nekim, jer je
udaljenost samo pretpostavka uvjetovana umom - to je sve.
R: Čini se onda, Yada, da je glavna stvar koja nas sprečava da ozdravimo je
činjenica da mi, u sebe, stvarno nemamo povjerenje.
YADA: To je tako.
R: Trudimo se, i planiramo napraviti ozdravljenje, ali imamo sumnje da smo u
mogućnosti to učiniti, a to malo sumnje, koju pakujemo u podsvjesni um, nas
sprečava i ne možemo postići rezultate.
YADA: To je tako. Kada se lječite, morate da probijete ovu prepreku nevjerice.
I to nije samo nevjerica. To nije sasvim jednostavno kao ni pronači moguće
uzročnike koji su uzrokovali te pojave. To je uvjetovano, hipnotički uvjetovano
unutrašnje stanje koje morate probiti, kao prije molitve, kao kada koristite
molitvu koja može potaknuti vašu svijest kako bi se iselili iz baruština - stanja u
kome se nalazite, to je poziv za ispiranje mozga koji je zaprljan. To je vrlo teško
učiniti.
Svaka bolest ima svoje porijeklo u emocionalnom sebi. Svaka bolest je
proizvedena nedostatkom razumijevanja vlastitog bića, prema uvjerenju da se ne
voli i cijeni, što onda stvara dubok osjećaj frustracije, što onda stvara krivnju,
sram, nedostojnost, a onda, negdje na putu negativnosti, razne žlijezde su
pogođene zbog svih tih negativnih uvjeta koji pripadaju emocionalnom sebi, i
kada ti uvjeti dođu do vas, kad se oni postave u vama, oni uzrokuju promjene u
pokretu, u protoku energije tijela, živcima, žlijezdama, mišićima, tetivama, i
krvi. Strah stvara vrlo određene promjene u pokrete krvi, jer on tamo stvara
kemijske promjene. Te kemijske promjene onda mogu proizvesti razne krvne
bolesti uključujući i onu koja se zove visok krvni tlak.
R: I mi možemo koristiti tu istu stvar za izgradnju naše psihičke sposobnosti.
YADA: Da, i obrnuto, uzmete to natrag u pozitivno stanje. Čuli ste ove izraze
toliko puta u vašem svijetu. Napisano je tone i tone materijala u vezi onoga što
se zove, pozitivno stanje bića, ali vrlo malo je korisnog rada učinjeno s tim
učenjem, jer čitatelj, kao i autori, nisu dali jasna objašnjenja o onome što su
htjeli reći. Oni to nisu objasnili detaljno, oni su govorili o negativnim akcijama,
zajedno sa negativnim uvjetima – ali oni nisu išli kroz proces i to detaljno
objašnjavali.
Naravno, ako ste stvorili negativne uvjete u tijelu, ako ste stvorili bolest u tijelu
sa negativnim mislima, vi stvarate negativne vanjske uvjete koji proizvode, za
vas, ono što se naziva loša sreća - nesreća, ali ako pozitivno približite svoje
pozitivno razumijevanje onome što činite, onda to donosi sreću.
Negativna misao je vrsta kočnica, ako mogu koristiti taj izraz, kočnice kao
proces - to usporava - to usporava vašu želju da se preselite u više sažet i
pozitivan način. Ona (negativna misao) razara našu inteligenciju, ona vas
sputava, dolazite u stanje bez želje da se uzdignete, tako da vam se stalno
ponavljuju pehovi i nesreće.
Stalno biti kreativan, znači da se ne bojite. Znate da u vašem umu postoji
mogućnost neuspjeha, ali to vas ne smije plašiti, jer su vam razmišljanja u
zdravom umu, tako da zapravo ne razmišljate o nedostatku, samo o uspjehu.
Sada, pretpostavite ovu vrstu razmišljanja, vaše nastojanje ide krivo, ne dobijete
ili ne pogodite ono što ciljate, spremni ste za ovoili ono, ali - kako? Potrebno je
utvrditi da ste vi odgovorni na neki način, jer greška koju ste napravili je zbog
nedostatka potpunog razumijevanja o tome što je bilo iza. Sada, ako je to tako i
prihvatite ove misli, to znači da ste sposobni da ispravite greške i uspjete u
svakom slučaju. Da li vam je ovo bilo jasno, molim?
Vidite prijatelji moji, ne postoji ni jedan pozitivan potez koji čovjek može
učiniti s mislima i da postigne uspjeh, dok postoji negativan osjećaj prema tom
potezu, unutarnji osjećaj da neće biti uspješan. Kako je onda moguće postići
uspjeh sa takvim osjećajem i što uzrokuje da mislite na ovako negativan način o
svojim naporima? Strah. Osnovni uzrok svega je strah od neuspjeha.
U svojim govorima Isus je rekao; “čovjek je liječnik, sam sebe može izliječiti”.
On nije bio u razgovoru s čovjekom kojeg se izlječio, ali on govori
obrazovanom čovjeku, onome koji razumije zakone života ali se boji da stavi
svoje razumijevanje u akciju. Dakle čovjeku je Isus rekao; “molim Vas dođite
sebi”, kao da bi Amerikancima rekli;
„Probudite se“.
„Učinite ono što znate da možete učiniti“.
„Izađite iz močvare straha i sami se izliječite“.
„To je vaš rad“.
Strah uvijek stavlja kočnice u vas, usporava vas, poriče vaše svjesno pravo da
izjavite da ste kreator. Mislite da ste stalno u razaranju, jer postoji dvojnost. Tu
ne može biti stvaranje bez razaranja, jer ništa nije vječno i zauvijek kao što je to
bilo u početku – stalna je promjena. U nekom trenutku ćete napraviti neki potez,
trenutno, s rođenjem vi ste prešli iz jedne ravnine u drugu, da li u fizičkom ili
bilo kojem drugom stanju, sa vama je sposobnost za stvaranje i sposobnost da
uništite. Sada, ako niste pažljivi, možete uzeti samo destruktivno sjeme u sebi i
proširiti ga na strah.
(YADA se povlači i vraća poslije prekida.)
YADA: Sada, da razgovaramo malo o onome što sam ranije rekao, o čovjeku i
njegovoj stalnoj i prirodnoj komunikaciji sa svojim mentalnim unutrašnjim
ortakom, ono što se zove telepatija. Ako biste to shvatili bolje, mislim na vaše
slobodno vrijeme da ovo bolje razumjete, da je to vrsta mentalne aktivnosti koja
se događa stalno među svim ljudskim vrstama. Mislim da ćete vidjeti vrlo jasno,
da ne možete zaraziti jedan drugoga sa vašim mislima. Vi možete napraviti ono
što je normalno i prirodno prenosivim bolestima, ali vašim mislima i vašim
emocionalnim stavovima, sa onim što doživljavate, vi kreirate bolesti koje vam
ne pripadaju, kreirane su moćima sugestije.
Vaše reklamne agencije, svoje droge i druge razne stvari, nagovještavaju kao
potrebu za vas. To je sredstvo, kako neki od vaših modernih načina oglašavaju,
lijekovi za bolesti, oglašavaju se radi dobivanja više novca za istraživanje
bolesti, što je opasna praksa, jer s tim načinom se ljudima stvaraju tegobe stvaraju se snažne tendencije za bolesti, koje onda imaju mogućnost postati
organsko stanje. Ali, vidite, niste poučeni o svijetu istinske moći i sugestije, jer
ako se to ne uči, onda se postavlja pitanje, kako izbjeći izvještačenu srž, mimo
drugih negativnih misli.
Gledajte dramu, gledajte publiku i njihove emocionalne reakcije na ono što se
događa s likovima u drami. To što je rekao dobar glumac može poljuljati
publiku, što znači da će pratiti i upijati njegove emocionalne reakcije na iskustvo
koje se dešava preko - na pozornici.
IRENE: Živite kroz nju s njim.
YADA: To je tako. Tako se to događa u drami života, u svim vremenima. Majke
i očevi zarazuju svoju djecu, sa svojim mislima i osjećajima o određenim
stvarima. Dijete se uči, da ako ono pokisne na kiši, slijedi da se obavezno mora
prehladiti - dobiti infekciju. Ljutnja među roditeljima, gdje je dijete prisutno,
daje djetetu ideju da je to način da se odgovori na teške probleme koji postoje
između roditelja. Ubrzo dijete ne djeluje izvan ove emocionalne razine roditelja,
a u njemu se počne uzgajati osjećaj straha, nesigurnosti i neizvjesnosti, u
pogledu roditeljske inteligencije.
Vi šaljete vaše misli na one koje volite miljama i miljama od vas. Vi šaljete vaše
misli o bolesti, očaju, kao i o radosti, sreći i miru. Imate izravne komunikacije
između sebe koje idu sve vrijeme - to su ljudske misli. To je kao da prskate klice
po zemlji, a vaše misli, upućene jedne prema drugima, su vaš sprej.
Epidemija je moć mišljenja. Ona (epidemija) nema klice u sebi, ali u strahu, ona
se širi među ljudima. Od epidemije mnogo ljudi umre, koji nisu pretrpjeli dodir
sa klicama ali su oni stvorili mentalno stanje koje je jednako kobno. Misao ne
potječe iz mozga, ali mozak uzima misli, on prima, misli koje prolaze kao
živčana energija, živčani impulsi stvaraju različite senzacije do različitih organa
u tijelu.
Strah ili iznenadni strah čini izravan utjecaj na ono što se zove adrenalin u
žlijezdama. Adrenalin u žlijezdama reagira bacanjem velike količine adrenalina
u krv, u sustav za jačanje srca, ali ponekad, kada se ovaj adrenalin ne koristi u
odgovarajućoj količini dolazi do gibanja ili srčanog udara. Mnogi ljudi su to
doživjeli poput potresa, iznenadnog potresa, umrli su bez da su dotakli bilo koju
fizičku stvar. Strah, i samo strah ih je ubio.
(U ovom trenutku čuo se zvuk udaljene eksplozije.)
YADA: Eksplozija!
R: Pitam se gdje je to bilo. Jedna je bila u Los Angelesu, noć prije kada su
slomljeni poneki prozori. Oni su okrivili avion koji je bio osam milja visoko.
YADA: To nije uvijek istina. Ponekad ćete čuti ono što se zovu zvučne
udaraljke, zvučne aktivnosti koje su stvorili brzi avioni, no postoje druge vrste
zvukova, o kojima vrlo malo ljudi iz svijeta znanosti o tome zna. Određeni
oblici materije se okupljaju i stvaraju ono što se zove implozija umjesto
eksplozija. Njihova iznenadna kretanja u zajedničkom procesu stvaraju
svojevrsni vakuum, što stvara uslov za kratko vrijeme, a zatim sledi reakcija.
Razumijete li - onda to uzrokujuje veliku buku. Sastavljajući se zajedno, jedno s
drugim, stvaraju vakuum, a onda kad dođe do toga, energije odlaze natrag u
vakuum što stvara zvuk. Da li sam bio jasan, molim?
IRENE: Da. To je kao vodeni kovitlac, napravi rupu u vodi, a kad se lomi, voda
juri natrag u rupu.
YADA: Da. U kosmosu postoji najviše implozija, pored svih ostalih buka.
R: Yada, neki znanstvenici su došli do teorije da zemlja zvoni kao zvono.
YADA: Da, to je tako.
R: Oni su porocijenili, od posljednjih potresa dolje u Meksiku, da to traje oko
dvadeset minuta, da taj zvuk ide oko Zemlje.
YADA: Da, kao zvono. Ponekad to vaše uši ne mogu čuti, ali može biti
snimljeno na pažljivo dizajniranim aparatima.
R: Na koji način su to aparati registrovali?.
YADA: Da, vaš svijet nije kruta lopta - to nije ništa novo. Zemlja je građena u
slojevima - sloj po sloj, tako da imate ono što se zove kod potresa – produkt
klizanja tih slojeva. Vidjeli ste balon koji je napravljen sapunom, ako ga
promatrate, vidjet ćete da je sastavljen od dva ili tri sloja, ponekad i više, koji
uklizuju jedni u druge - isti način je i sa zemljom.
Zemlja je u stalnom pokretu, nikada ne miruje. Ona samo proizvodi potrese ili
golemi niz zvukova, rike zvukova, zvučne eksplozije, brušenje zvukova,
zvukove zvona, kao i mnoge druge, a isti način je i sa atmosferom. Atmosfera za
vas izgleda kao ništa, ali ona je sastavljena od raznih vrsta plinova, koji sadrže
mnogo različitih svojstava. Ponekad ta svojstva, kada se stave u određene vrste
pokreta, ti plinovi, čine ogromnu buku. Pogledajte što se događa sa onim što
zovete velika grmljavina. Kada valovi hladnoće i topline nalete nasilno jedan na
drugi, imate gromove, nasilne grmljavine, oluje.
Vaša zemlja je stalno bombardirana električnom snagom, na jedan ili drugi
način. Vi ste u onome što se zove gravitacija pritisaka, koji se povremeno, tu i
tamo, pokazuju u različitim dijelovima zemlje (to ovisi o mnogo različitih
faktora). Postoji ono što se zove iznenadna pauza ili vanjski odmor u pritiscima.
To uzrokuje zemljane ploče na klizanje, jer se unutrašnjost ispuhava.
R: Primjetio sam da je svaki pritisak u prirodi, ili bilo koje sile u prirodi,
napravljen da se polako prazni i onda odjednom.
YADA: To je tako.
R: To je u skladu s kvantnom teorijom i slijedi kroz sve materijalne
manifestacije.
YADA: Da, ova iznenadna oslobađanja od pritisaka iz unutrašnjosti zemlje
manifestuju se kroz vrlo teška naprezanja koja bi, ako se nebi mogla osloboditi,
zgnječili cijelu zemlju - ona bi se raspala. Zemlji je kao živi organizam, ona pati
od “problema želuca”.
IRENE: To je kao kod pojedinca, ako on ne može isparavati i disati kroz svoje
pore, on će umrijeti zbog stanične strukture.
YADA: Dakle, zemlja se oslobađa od svojih otrovnih plinova, oslobađa se od
prekomjerne energije koja stvara nepotrebne pritiske. Da, Zemlja je živi
organizam, a takvo je i svako tijelo u prostoru, sve je živo, ima svoju vrstu
života, te se seli po živoj sili, koja se zove život. Kamenja imaju vlastiti život, a
sve što oku izgleda mrtvo, nije mrtvo - vrlo je živo.
R: Yada, da li se sjećaš da smo prije nekoliko godina razgovarali o stijenama u
pustinji koja se noću kreću?
YADA: Da.
R: To je bilo gore na radiju, neki dan, oni su došli do zaključka da su stijene
pomjerane od vjetra, ali udarac vjetra je bio dovoljan da ostavi u stijenama trag
– zaključak je - ipak su pregorjele od vjetra .
YADA: Oh, tko je to rekao?
R: Spiker na radio stanici.
YADA: To je čovjek bez mašte i znanja o svemu tome. No, ponekad postoje
snage koje leže, gdje pojedinac nije svjestan da se stvari kreću bez vjetra, ali
prirodne sile koje miču stvari, stavljaju ih na mjesta, na kojima nisu prije bile.
Ima mnogo bizarnih stvari o kojima svijet piše, o pojedinim vrstama riba koje u
pojedinim slučajevima lete. Sada izmišljaju da je i vjetar neka vrsta
inteligencije, kao i neke vrste riba, uzimajući samo određenu vrstu ribe - to je
ludo?
IRENE: Sjećate li se kad smo imali vodeni-val, kada je crijevo bilo povučeno
dolje u zemlju, a oni ga nisu mogli povući van i ako su za crijevo pričvrstili
automobil i povlačili ga?
YADA: Ponekad su te snage, a to vam kažem iskreno, ponekad su te snage
“duhovite” naravi i razigrane, ali bez prave želje, bez razloga i svrhe o tome što
rade, osim da se zabavljaju. One su prirodne vrste, poput djeteta, snage koje su u
mogućnosti biti pozvane.
IRENE: Možda je to ono što se dogodilo u slučaju crijeva?
YADA: Da, i mnogi požari u velikim šumama su pokrenuti od strane tih bića,
kao elementala vatre.
Sada, ove stvari se ne shvaćaju u ovom svijetu. Vaši znanstvenici na to ne
obraćaju bilo kakvu pažnju, uopšte ne misle niti govore o tim stvarima, jer to
smatraju kao imaginarna i praznovjerna vjerovanja. To je sve u redu, ali ako
ljudi žele razmišljati na takav način, onda oni neće naučiti ništa, jer oni misle da
već znaju odgovor. Kao čovjek koji govori o stijenama koje premješta vjetar,
poput mnogi ljudi koji su svjedočili o vanzemaljskim-bićima koja dolaze na
vašu zemlju, dok mnogi zamišljaju da su to sve glupe i vrlo neinteligentne stvari
u vezi vanzemaljskih-bića.
IRENE: Jada, misliš li da naša Vlada zna da oni postoje i neće to da priznaju?
YADA: Ne, ja ne. Neki od ljudi u vašoj vladi, naravno znaju, posebno ljudi u
nekim službama, vodeći ljudi službe, oni znaju o fenomenima dolazećih ljudi iz
svemira, da, oni znaju, ali oni ne znaju što je to.
IRENE: Da li se prisjećaš kad smo bili u San Franciscu, gospodin Layne je
kontaktirao Marka i želio je znati, zašto su pojedinci koji su pripadali
predsjedniku Eisenhoweru, skupina koja je išla u Palm Springs, neki iz te grupe,
koji su išli na to polje i Murdoc, da ono što su vidjeli, kod nekih od njih je
izazvalo bolest?
YADA: Da, ali ja sam mišljenja da je to samo priča.
IRENE: Onda se to nije uopće dogodilo?
YADA: Ja mislim tako.
IRENE: Je li leteći tanjur bio iznad, tamo na terenu?
YADA: Da, i nad Washingtonom. Ove stvari su letjele nad tim gradom mnogo
puta, postoje svjedoci u vrhu vaše vlade, ali oni još ne znaju što je to. Oni ne
znaju njihovu prirodu. Razmislite na trenutak što bi se desilo, da su priče nekih
ljudi koji tvrde da su otišli na mjesec, ili na druge planete u tim letećim
tanjurima istinite, dali bi vlada ove ljude ostavila slobodne? Ne, vaša vlada bi ih
zatvorila, a ako bi im dozvolila da se kreću, imali bi stalne straže nad njima,
totalna kontrola.
Vaši znanstvenici, vaši vrhunski ljude iz fizike, kemije, koji su potrebni vašim
vladama, koji su o tome govorili, došli su pod udar ali nisu mogli priuštiti da ih
otpuste, jer neke druge države bi ih ukrale, otele ih. Ali, vidite, ono što ti ljudi
kažu, može biti i istina, ali kada bi lideri vaše vlade povjerovali u tako nešto, to
im ne donosi korist, tu nema biznisa, tako se čitavo vrijeme predstavlja da tu
nešto nije u redu s tim pričama.
Sada, ako ti ljudi imaju takav kontakt, zašto nisu, iz vrha vlade, dobili ljude koji
će ih pratiti - zašto stidljivost prema vanzemaljskim ljudima - zašto uobraženost,
zašto nejasna i glupa obećanja, nitko nezna od koga se čuvaju, ali možda ima
nešto sasvim drugo?
Nego hajdemo se čovjekom u zatvor ili u ludnicu, čovjekom koji je tvrdio da je
imao nekoliko osobnih kontakata s vanzemaljskim bićima. Zašto oni ne dolaze
da mu sada pomognu - zašto su ga ostavili na milost i nemilost liječnika,
psihijatara i drugih snaga koje se skrivaju iza onoga što vi zovete zakon.
Pazite, neki od tih ljudi su tvrdili da su putovali na Mjesec ili na druge planete,
namjerno, oni su govorili laži, ali moguće je da oni iskreno vjeruju da su bili na
takvim mjestima, a i dalje žive u zabludi. To se dešava ljudima koji su tako
istrenirani, kod kojih je u glavama stvorena mentalna slika da oni iskreno
vjeruju da su oni zapravo napravili takve izlete, iako oni nikada nisu napustili
zemlju. To kod njih nije učinjeno hipnozom, nego drugim metodama –
„kontrolom uma“
IRENE: Mislim da je kod njih stvoren plan za oduzimanje novca od ljudi, više
od bilo čega drugog.
YADA: To je dodatno uz ono što sam rekao. Ako je to, što je neko rekao istina,
da će ta bića doći i pomoći mu da se slika, a oni nisu došli, on sada ima nevolje
zbog njih. Oni su uzrok njegovih problema.
IRENE: Ako je priča istinita, da će oni iskoristiti svoj utjecaj da mu pomognu da
izađe iz nevolje, onda to ima smisla?
YADA: To je nevolja s onim što se zove ugovor s duhovnim bićima, gdje oni
kada je njima potrebno utvrde svoj veliki interes?
Koliko ljudi je vidjelo vanzemaljce u odnosu na broj brodova koji su vidjeli?
Koliko je pretencioznih izjava, da nitko nikada ne zna planetu sa koje ovi
dolaze? Prema gotovo svim vašim kontaktima, oni su u komunikaciji s ljudima
iz vašeg Sunčevog planetarnog sustava, dok neki tvrde, izvan Sunčevog sustava.
Samo ne znam, otkud tolika zaštita da uopšte ne žele da govore od kuda dolaze.
Jeste li se pitali kako? Kada vam netko govori o letećim tanjurima, pitajte ih,
koliko je tih bića koja djeluju na tim brodovima, bilo na zemlji?
IRENE: Mark je pitao nekoliko njih, pogotovo kad smo išli na Giant Rock, i
relativno malo od njih su ih vidjeli.
YADA: Da, i kod svih tih ljudi nestalo je raspoloženje, kada ste ih to pitali, a na
isti način je i kod medija i drugih ljudi koji tvrde da su imali kontakt s duhovnim
bićima. Na taj način ostali su malobrojni koje koji su imali kontakte, a ostali su
bili suočeni sa ludim zvukovima u svom svijetu, koji ne razumiju zakone
komunikacije ili sa kime su bili u komunikaciji.
Pogledajte, molim vas, želite komunicirati sa svojim ljubljenim ocem, majkom,
sestrom, bratom, prijateljem, ženom, mužem, ili bilo s kim. Što će uraditi oni od
vas koji vjeruju u ovo? Pokušaćete kroz neku seansu u sobi uspostaviti
komunikaciju, dok je sve ostalo isto, kao da ste u vašem fizičkom svijetu zdravo za gotovo - ako vjerujete u to uopće? Da li će oni pokazati iznenađenje,
čuđenje, zanimanje za ono što morate učiniti za svoje vlastite probleme ovdje na
zemlji.
Što je rezultat? Lude brbljarije, ostavljajući utisak da ste napravili komunikaciju
s tim ljudima u praznom stanju, što ste razumijeli od onoga što ste učinili, što je
priroda toga. Ukoliko ste napravili ovu komunikaciju, koliko je stvarna!
Zapamtite, kako ste u mogućnosti vidjeti nečije tijelo, koje je položeno u zemlju
ili je izgorjelo u požaru. Možete li uzeti ovu komunikacije ozbiljno -možete li ići
sa tim pred ljude, opet, ako je to istina, ako ste pravi medij koji može proizvesti
ili pomoći ovu transformaciju u fizičku materiju, tako da možete napraviti
komunikaciju s njima, možete li možda otići prije ovih trivijalnih razgovora,
pitati ih da li su voljni komunicirati i da li šta trebaju ovdje na zemlji?
R: Obično ih zaboravljamo kada su tamo.
YADA: Da, divno je zaboraviti.
R: Oni nam pomažu, da tome ne pridajemo važnosti.
YADA: Da, moji prijatelji, što se čudite kako bi naučili da su vaši voljeni
preživjeli, da ne završavaju svoju sudbinu smrću - u zemlju ili u vatri. Život ide
dalje - život je bez početka, bez kraja. Nema rođenja, dakle nema smrti. Materija
je rođena kroz oblik - obrazac je stvoren, to nije život, nije inteligencija.
Inteligencija čini oblik, zato svi, a ja govorim sad o ljudskom tijelu, koje je tako
složeno, živi kroz iskustva, a samo živa svijest, je ta, koja je mogla napraviti taj
složeni mehanizam. Ako je neko umro, otišlo je samo tijelo koje je stvorila
inteligencija, što znači da se pogine, umre – prosto da vas više nema, zemlja bi
odavno izgubila sve žive forme. Nakon što bi tijela otišla, nebi ih imao ko više
pratiti.
Tu nebi bilo ništa takvog kao što je evolucija - bez žive svijesti koja sve režira.
Kemija, sama po sebi, ne zna ništa o stvaranju. Tu je inteligencija da djeluje u
kemikaliji koje ih okuplja, selektivno odabirajući odgovarajuće formule ili
kombinacije kemiskih oblika, kojima daje vrstu organa u tijelu - čudo! Stojim sa
strahopoštovanjem pred svim!
R: Ipak, svaka stanica u ljudskom tijelu ima svoju svijest.
YADA: To je tako.
IRENE: Zato i sami možemo liječiti.
YADA: Da. U davnoj prošlosti vaše zemlje, životne snage su jednom napravile
neke kemijske ćelije koje su bile u bićima, koja su bila pod kontrolom svjetlostisunca. Sada, nisu sva od tih bića imala zračenja, koje zovete svjetlo, vrsta svjetla
koju vizualizirate s očima, kao osjećaj topline ili kao niže stope vibracije svjetla.
U dubinama se čini da svjetlo ne dolazi od tamo. To je istina. Vibracije koje
vidite kao svjetlo ne dolaze zračenjem, jer je aktiviranje snage života u materiji svjetlo, svjetlo je na stupnju stvaranja onoga što vi zovete toplina. Bez topline da
bi moglo biti života.
Sada idemo na polove, gdje su temperature izrazito hladne, gdje nedostaje
topline, ali postoje neke vrste biljnog života, rakova i bakterija koje imaju
stupanj egzistencije, bez obzira što je intenzivno hladno, što opet pokazuje da
nije apsolutna hladno. Svjetlost je toplina.
IRENE: Yada, je li moguće oštećenje mozga u djeteta koje je rođeno carskim
rezom?
YADA: Da, da. To se može dogoditi ako je liječnik neoprezan pri uzimanju
dijeteta iz majčinog tijela. Vidite, u tom stanju djeteta, lubanja još nije očvrsla,
nema čvrstine, i to se lako može desiti. Ja ću o ovome govoriti drugi puta.
Želim sada otići na neko vrijeme?
IRENE: Da.
YADA: Hvala za tvoje učestvovanje ovdje večeras, za tvoj interes u traženju
znanja i informacija o životu. Ja ću vam sada reći laku noć ....
O ISUSU / Mark Probert & Yada di Shi'ite
YADA: I tako, vratio sam se i ako nisam bio u tijelu ovog čovjeka, Marka, ali
sam slušao vaš razgovor, ako vam ne smeta. To se zove prisluškivanje, to rade
oni koji žele da saznaju vaše slabosti ali ja sam bio i nisam nikome govorio, tako
da je sve u redu.
Mislim da ću ovaj razgovor početi tako što ću reći nešto o čovjeka po nadimku
Isus i njegovom raspeću, da li je to doslovno iskustvo ili se desilo na drugi
način. U vašem trenutnom stanju svijesti, spoznaja o istini ili neistini u vezi toga
nije važna. To želja za saznanjem stvara u vama novi vid razmišljanja i
osjećanja, novi pristup kod vas, kao iskrenih tražitelja svjetla. Ja ću pokušati
nastaviti raspravu – ne-argumentatovanu raspravu - već raspravu o tome, je li ili
nije, taj čovjek, kao čovjek, bio je razapet. To činim zato što tražim vaše misli,
vaše mišljenje, kakve god da budu o tome, zašto mislite da je on bio razapet, ili
zašto mislite da nije, upravo ono što vi mislite da je s njime učinjeno, žrtvovano
njegovo fizičko tijelo ili ono što nije uspio da ostvari.
Mislim da je ovo točka gdje bih želio da vas jasno upitam, što znate o ritualu
drevnih mističnih škola? Vidite, danas takve škole ne postoje. Ove današnje su
ostatci od njih, da, ali se danas ne radi kao nekada, gdje su se provodili drugačiji
rituali. Oni takve danas nemaju, a u prošlosti su služili u njihove svrhe, u tom
vremenskom razdoblju. Tako je bilo u to vrijeme, u tim godinama – no vratimo
se u vrijeme čovjeka zvanog Isus i drevnih škola - egipatskih misterija ali i škola
Grčke, škole Druida, drevne jevrejske škole, i mnogih drugih.
Kao što je rečeno nekoliko noći prije, Perzijanci su stvorili, zaista stvorili, neke
vrlo znatne okultne majstore, a oni se također spominju i u kršćanskoj Bibliji
kao mudraci. Sada, u tim vremenima samo su takve škole bile moguće, jer je
bila takva mentalna atmosfera, mentalna i psihička atmosfera je bila posebna u
to vrijeme, ili u ona vremena. Velikih intelekta i majstora mudrosti bilo mnogo
više nego danas, u to vrijeme, čovjek se klanjao duhovima pravih bogova, imao
je blizak odnos s duhovnim svijetom, dok takvi uvjeti danas ne postoje.
Vratimo se u to vrijeme, ono što vi zovete osamnaest stotina, kada je
spiritualizam prvi put nastao, u Europi, a onda je kasnije došao i ovdje u vašu
zemlju. Muškarci i žene su postali sredstva, veći broj njih, nadišli su svoje
sposobnosti u stvaranju fizičkih pojava, više nego u današnjem vremenu -
mislim da ste svjesni toga – isto kao što ste i vi postali više mehanički, jer živite
na taj način. Ako ste uistinu duhovni i ako živite na taj način, onda treba da vas
prožima vrijeme i atmosfera tog vremena. Ništa se ne može dešavati u jednom
vremenskom okviru, a da to isto ne pripada drugom i ako ustrajete, dolazite u
jedno vremensko stanje, kad nije pravo vrijeme za to, pojavit će se kao hir koji
se ne može održati, a to proizvodi vrlo teško stanje. U tim ranim kršćanskim
vremenima, kao što ih nazivate, čovjek je imao uzbudljivu zamisao o postojećim
snagama ili silama, ili kako god ih želite zvati - riječi su vrlo neadekvatne za ono
što je postojalo u to vrijeme.
Ljudi su imali strašnu potrebu da izađu iz životinjskih okvira gdje su bili
izloženi stotinama i stotinama godina vođeni kontrolorima masa. Oni su postali
toliko okovani svojim stanjem, da su se izgubili i postali identifikovani s
materijom, čime su stvorili svoje beskrajne patnje. Postizanjem ovog stanja
svijesti, nisu mogli učiniti ništa da to stanje promijene sami - bili su im potrebni
učitelji. Potreba za tim učiteljima postala je toliko očita, da su neki od
naprednijih bića, iz tog vremena, otvorili škole za obuku nastavnika koji će
pomoći da se povedu narodi iz ropstva, ne njihovog materijalnog života, nego iz
ropstva njihovih neznanja.
Kada se jednom dobije znanje, postoji mogućnost da se ustane i pobuni protiv
svojih materijalnih gospodara. Međutim, kao što se pokazalo, na njihovom putu,
te škole nisu to ispunile. Članovi su se počeli raspršavati po različitim
dijelovima svijeta, čime su misli i učenja njihovih škola prenošene ljudima
određenih nacija. Na žalost, neki od tih nastavnika su kasnije izgubili osjećaj za
ono što su naučili, izgubili osjećaj za duhovnu stranu njihova bića.
Sada, možete i pretpostaviti što se dogodilo, takva strahovito inteligentna učenja
su u biti, onako kako vi zovete, zanemarivana slaveći materijalne koristi i
upravo se to dogodilo, da su se prvo oformile male skupine, koje su postale na
teritoriji, koju vi danas nazivate Kina - budistički svećenici. Oni formiraju
organizacije, gdje su učenja onog vama znanog kao Guatama Siddharta ili
Buddha postala njihova točka svetog bogoslužja.
Tako nešto se donekle dogodilo i u Perziji, u Indiji, te u skupinama koje nazivate
Druidi, a isto tako i kod onih koji su postali graditelji hramova nazvanih
sinagoge. A dali je to učinjeno čisto slučajno ili iz pohlepe nekih kasnije
nastavnika, ne, ta ideja o stvaranju hramova je prvotno zamišljena kao sredstvo
kontroliranja ljudi laičkog uma koji nisu imali znanja o svojoj unutrašnjoj
prirodi, tako da su dobili sekundarne priče da ih očaraju i privuku njihovu
pažnju. Nema veće tuge od spavajućeg uma kojeg provjerava vlastiti ego.
Sada o vremenu u kome je živio čovjek zvan kao Isus. Bila je u Egiptu
organizacija poznata kao „Sanhedrian škola“. To je organizacija Hebreja,
Židova - ne originalnih Židova, nego mješavina, jer originalni Židovi su bili
crni, dok Sanhedriani nisu crni. Oni su dijelom, Egipćani i mješavina mnogih
drugih naroda, ali bi trebalo reći, da u velikoj mjeri sadrže židovsku krv, ili
hebrejsku krv. Ovo je bila vrlo okrutna organizacija koja je bila poznata po
svojoj pohlepi i korupciji od naroda iz koga je i nastala.
IRENE: To je bilo u Egiptu, Yada?
YADA: Da, u vrijeme obožavanje boga Baala, vrlo okrutnog boga. Ovo
obožavanje se širilo po Africi i Indiji, ali ne toliko po Kini i Perziji. Zbog
njihove velike želje za materijalnim posjedima, oni su mrzili, a i predavali su
protiv, da će svi oni, koji budu predavali ili učili o unutrašnjim učenjima života i
duha čovjeka, biti kažnjeni smrću. Prije te materijalne pojave, bilo je stanje
izuzetanog stvaranja, predivnog i prirodnog života. Oni su tada bili prirodni, kao
i sve ove mistične škole. Ali Sanhedriansi su stvoreni kako bi korumpirali ta
učenja, uništili ih, i uništili učitelje, a uglavnom, kad nisu mogli izvršiti fizička
ubojstva, onda su to radili omalovažavanjem negirajući njihova učenja.
Onda je došao čovjek iz Indije. Sada smo došli u vrijeme koje se rijetko
spominju u bilo kojim svetim knjigama. Stotinu godina prije bilo kojih
kršćanskih knjiga spominje se Isus, kao čovjek koji je došao iz Indije, čovjek
koji je imao svoje osnovno učenje iz Perzije. Bio je vješt, velika duša, bio je
onaj koji je već bio izvan životnog vremena. Govorio je mnogo različitih jezika,
ali u velikoj mjeri je govorio aramejski - ponekad je govorio hebrejskim
jezikom, ali uglavnom je govorio aramejski. Taj čovjek je imao mnogo
duhovnog prosvjetljenja, u mnogim, mnogim mističnim školama bio je
prepoznat i ime mu je još uvijek zabilježeno u jednom od hramova u Tibetu.
Na izgled ovaj čovjek je bio jako visok, vrlo snažan, prekrasan, lijepe tijelesne
građe. On nije imao niti crvenu, niti crnu kosu. Bio plav, sa velikim plavim
očima. Njegova priča, priča o njegovoj inicijaciji je bila ukradena i na njeno
mjesto je stvorena priča za narod. Priča o ubojstvu se nije mogla staviti u
prošlost članovima Sanhedrian škole, ali ono što su ubili nije bilo čovječije
tijelo, već njegov ugled, duh i istinu. Naravno, jedan je bio prikovan na križ,
jedan je bio ubijen - jedan - nekoliko njih koji su pripadali unutarnjim učenjima i
priče o razbojniku s kojima je bio razapet - da li se vi sjećate ove priče?
R: Nešto kao stablo života.
YADA: Da, naravno. Ta bića su bila ubijena, ta predstava se dogodila. Oni su
stvarni ljudi, živi ljudi, ubili su ih na križevima, da se pokaže ljudima da moraju
zaustaviti nauk unutrašnje istine, ali nisu ubili Majstora, velikog Adepta, on nije
ubijen. On ne bi dozvolio da se ponudi kao žrtva. Žrtvovati za što - za Boga ne,
ili za ljudske emocije. Ako shvatite istinu nepregledne veličine ljudskog bića,
možete li zamisliti jednog od tih velikih učitelja, s tako velikim razumijevanjem
života, da dopusti sebi da tako postane razbijač zakona, da postane predmet
samilosti za slijepe, nepismeno emotivne i nemoralne? Naravno da ne, naravno
ne.
U Perziji, kako se navodi, bio je onaj koji je postao poznat kao Zaratustra. Taj
čovjek je govorio ljudima i rekao; „ubijte me i ja ću uskrsnuti treći dan“. Tako
su i učinili. Oni su prikovali njegovo tijelo u štali naopako, tako je rečeno,
učinjeno je što je rekao, i kao, bio je među njima na treći dan. Mislite o ovom!
Simbologija da bude razapet naopako. Ta simbologija je otišla predaleko u
tome, da su u simbologiji čovjeka, kojeg zvaše Isus, rekli da su razapeli i da je
umro na križu. To je mnogo složenije nego što gotovo svatko u ovom modernom
civilizacijskom dobu zna - možda neki od vas ali samo nekoliko.
R: Obrnuti Pentagram.
YADA: Da, naravno. Postoji preko šesnaest ljudi koji su, kako se navodi, bili
razapeti na jedan ili drugi način. To je povijest, pisana povijest ali niti jedan od
tih nisu bili doslovno ubijeni. Da su bili, ne bi bilo priče, osim kao da su bila
normalna ubojstva. Da se to desilo, tu nebi bio nitko od velikih simbologa na
markaciji raspeća, na inicijaciji tijela. Probijanje dlanova, tabana, trnje na glavi,
svi ti centri mesa i krvi su čisto simbolični, a kad to kažem, to ne umanjuje, ali
donosi znanje o veličini tih razapinjanja.
R: Koplje je jedan od simbola koncentracije.
YADA: To je tako. Oni su također govorili da ljudi moraju otići iz fizičkog
svijeta, prije nego što mogu shvatiti mentalni i duhovni svijet, zbog toga je vaša
pažnja privučena njegovoim slikama i kipovima. Ako bi se deslilo da je vaša
unutrašnja inicijacija iznad fizičke, onda bi morali u tom razdoblju izgubiti
materijalnu svijest.
Upitajte se: Što je dobio svijet čovjeka u svome pokušaju da osvoji sažaljenje
svoga boga za njegovo Božje stvaranje kroz ovakav egzibicionizam? Što je to
učinjeno za njegov duh? Je li pomoglo u vašem razumijevanju ili ste svi bili
izgubljeni u emocionalnom sažaljenju, zbog žrtve, do te mjere, da ste postali
potpuno slijepi u vezi istine sa prirodom raspeća? Ono što je doista bilo iza toga,
osim misli ljudi, je da se pokušava ublažiti gnjev boga za njegovo stvaranje?
Možete li mi reći što je potaknulo čovjeka da otvori svoje duhovne oči, a ja bi
vam bio zahvalan ako možete da mi pokažite, gdje sam možda bio u krivu. Vi
imate pravo da vjerujete u to, jer to je vaš svijet i sve što je u njemu pripada
vama, kao što je nekad pripadalo meni.
Zašto mislite da sam došao ovdje? Jer nisam izgubio interes za čovjeka koji se
diže iz stanja životinje, tu sam da mu se pomogne da shvati, da ne pati od bilo
kojeg bića koje sačinjava prošlost čovječanstva. Mislite li da su život i
razumijevanje donijeli čovječanstvu učitelji, koji sebe nazivaju kršćanima i koji
grade hramove za njihove bližnje, dok tisuće ljudi umiru od gladi? Da li mislite
da bi se trebalo živjeti, kao u ćumezu, da ostavite jedni drugima gubitak
ljudskog dostojanstva, mislite li da je to u redu. Život i učenje je individualno
iskustvo, a dolazeći ovdje, živeći u tijelu nosite križ, jer patnja je križ, materija
je križ. Da bi izašli morate pretrpjeti boli - to je žrtva, ali žrtva kako pronaći
sebe, tako da kažem, a, dali vi misliti da je uopće moguće ono što sam upravo
rekao?
R: Da, moguće je, ali mi nemamo načina to provjeriti, dok ne budemo sposobni
za čitanje akaše zapisa.
YADA: To je tako.
R: Ti si ispred nas.
YADA: To je tako. Sada, moj prijatelj je spomenuo učenje od negdje, ja ne
znam gdje se spominje, da je čovjek koji se zove Isus bio razapet, a Marija
Magdalena mu oprostila za nešto što nije učinio ili ne, pa su ga skinuli s križa.
Gdje ste dobili ovu priču?
R: Iz jednog od okultnih redova.
YADA: Ja ću vas pitati samo jedno pitanje. Da li to prihvatate?
R: Ja to ne prihvaćam, niti odbijam, jer ja ne znam.
YADA: Mudar čovjek, mudrac. Mudre teške riječi. Zatim, ne mogu vam reći
ništa više o tome. Već sam rekao.
R: Tu je još nedovršenih poslova.
YADA: Što sam rekao, rekao, ono što je rečeno bilo je tako, na vama je da
saznate istinu, moji prijatelji.
R: Kao što trebamo saznati istinu o vlastitom duhovnom razvoju.
YADA: To je tako. Vidiš, ono što ja kažem na tu temu, to nije inteligentno uzeti
zdravo za gotovo i reći, oh Yada je to rekao i to je tako. Ja nisam sasvim
neizostavan kao papa. Ali on (Ivan XXIII / 1958-1963) slijedio je svoj vlastiti
put i on je morao učiniti ono što je morao učiniti, on je biće svoga vremena i
okruženja, on nije imao izbora, nije imao drugog izbora, on zaista nikad ne bi
postao Papa da nije bio njegov izbor.
R: Bio je majstor.
YADA: Točno tako. On još uvijek živi u svijetu emocija. Ako mislite da nije,
pogledajte njegovo lice. Drugi čovjek, drugi papa (Pio XII / 1939-1958) koji je
bio na tom mjestu, vrlo tanak čovjek, vrlo frustriran čovjek - također iznutra
strašljiv čovjek. On zna najbolje svoj fizički život, bio je od boli patnje i
frustracije. On je imao ono što Amerikanci zovu, veliki osjećaj za snobizam,
(pridavanje važnosti sebi) svi njegovi bližnji su mu bili pokoreni. On je bio
bogat čovjek kao papa, ali Ivan je bio siromah kao Papa. Dobar čovjek radi ono
što on misli da je ispravno učiniti. Mislim da ću vas sada napustiti.
MEDITACIJA I STANJE SVIJESTI / Mark Probert & Yada di Shi’ite
YADA: Moji prijatelji, ne mogu vam dati, bilo kakvu istinu. Samo vi možete
dati sebi, po prihvaćanju, nakon učenja, ispitivanja i testiranja.
To je znanstveni um. Čudesno! Onda nakon što ste pregledali, studirali, i
testirali, još malo zadržate skepticizma u vašem umu. To će vas spasiti od toga
da budete zarobljeni u svakojakim ludostima. Ono što vidite ovdje ... jeste li
napravili bilo kakvu psihološku analizu?
AUD: Ne, ne još.
YADA: Možda ćeš, na vrijeme. Da li ideš u školu?
AUD: Da. Srednja škola.
YADA: Pa čak i ondje, nastavnici se poput vas uče o životu. Oni ne znaju sve o
životu. Oni vam daju ono što piše u knjigama, a vi to morate prihvatiti za daljnje
učenje. Ali, zato što je neko nešto napisao u knjizi, ne znači da je to istina i da
on zbog toga treba biti autoritet, jer istina leži u vama, vi ste učenici života.
Naravno, nastavnici su vam potrebni ali obratite pažnju i naučit ćete. Ali najbolji
učitelji na svijetu ne mogu vas obrazovati. To je vaše djelo. Nije li tako?
Ne mogu vam ništa pomoći, čak ni u početku. Slušaj molim te, (Yada pljesnu
rukama). Kakav je to zvuk? I na što te podsjeća?
AUD: Pljeskanje ruku.
YADA: Da. Mislim da se to zove pljeskanje ruku. Jeste li ikada čuli da jedna
ruka zapljeska? To je ono što radim, stvorio sam zvuk, a slušatelj prima ovaj
zvuk i prevodi ga u ono što već zna i to ne možete izbjeći. Pretpostavimo da sam
govorio na svom jeziku (drevnom jeziku) i nazvao te imenom. Ti nebi otišao
odavde ni malo pametniji - ni jedan zalogaj. Ja mogu koristiti svoj jezik i činiti
zvukove koje razumijete, sa engleskim riječima. Ali riječi su nešto što je u vama
– one ne govore ništa unutar vas? To je u skladu kako ste uvjetovani. Koristim
ovaj izraz, a sam ga mrzim! Sada sam rekao nešta da li vam je razumljivo? Ako
je tako, to je samo zato što razumijete uslovljeno značenje riječi ili bilo čega
drugog.
Te emocionalne riječi koje će vas prodrmati, ti emocionalni zvukovi, dovesti će
vas u tako stanje da će vaš odnos prema zvuku biti emocionalan. Vidite, ja
proizvodim zvukove, ali ne podučavam nikoga ništa - proizvodim zvukove – a
slušatelj ih sluša. U školama, ono što vi zovete matematika, jednostavna
aritmetika, 2 + 2 = 4. I nakon nekog vremena dođe da u to vjerujete, dođe da to
prihvatite, a tako isto vremenom prihvatite i ove zvukove, isto se odnosi i na
brojeve. Ne možete jednostavno reći 2 + 2 su 4, jer to ne mora da bude. 2 + 2 je
nešto više i ne čine četiri. Četiri... u drugim dimenzijama, tzv, 2 + 2 ne bi bilo 4.
To bi moglo biti osam, možda šesnaest, ali u drugim dimenzijama.
Učitelji ... što su veliki učitelji, jesu li vas nešto naučili. Naravno da nisu, vi ste
se sami naučili. To sa zvukovima je prevedeno po vašem razumijevanju tih
zvukova - ne samo vašem intelektualnom razumijevanju, već i vašem
emocionalnom stavu prema tim zvukovima. Ali vrlo često, ljudi nisu u stanju
naučiti određene zvukove, jer su često bolni. Oni ne mogu slušati te zvukove,
protive se i bježe. Zvuk ... čovjek moderne civilizacije je za sebe stvorio
uništavajuće zvukove, zvukove koji rade protiv nervnog sustava. Zvuci nakon
nekog vremena proizvode sljepoću u očima, gluhoću u ušima, bolest u tijelu.
Zvukovi. Da li su to samo zvukovi? Ne, to su vaši stavovi o tim zvukovima.
Zvukovi se ne mogu tolerirati, a to znači da će te patiti ako ste prisiljeni suočiti
se s takvim zvucima.
Život je uspavljujuće sredstvo. Vi ste hipnotizirani u fizičkom svijetu koji se
ovdje održava vašim osjetilima. Tog trenutka je došao zvuk iz vana (zvuk
skutera koji prolazi), svi su mirno sjedili i niko nije skočio vani. Sada, da bi
mogli držati ravnotežu uma - držati svoje misli gdje ste ih stavili, ne ostavljajući
mogućnost da budete “odvučeni”, to će pokazati da vam je zdrav nervni sustav,
da imate prekrasan snažan um i emocije .
AUD: Može li se ovo postići praksom, Yada?
YADA: Naravno, da. Tajna uspjeha je u tome, da svaki pojedinac treba nastojati
da poduzme mjere, što ovisi o njegovoj sposobnosti koncentracije, da je uvijek
svijestan onoga što radi. Možete sjediti ovdje u ovoj sobi i potpuno zapostaviti
moje riječi, ako ste naumili da to učinite. Koliko pažnje možete dati onome što
je za vas ljubav - a koliko malo pažnje posvećujete onome za što vas nije briga.
Ako su vaše misli raspršene, onda stvarate destrukciju, ne samo vašeg morala,
nego i vaš osjećaj postojanosti i cjelovitosti? Riječi ljubav! ... Sama riječ nema
smisla - to je značenje pojedinca, osjećaj pojedinca, svijest. Sami znate kako
treba nešto učiniti, ono što je u vama - ima mnogo toga unutar vas – to bi trebali
znati?
Kao osobe, vi neznate jednu svoju polovicu. Kako je možete znati? Ja imam
kompozitna iskustva, odnosno iskustva. Svako iskustvo daje promjenu, na neki
način, osjećaj i pažljivost o onome što zovete vaša osobnost. Vaši unutrašnji
osjećaji - sve što u njih dolazi donosi promjene, ili više promjena. Danas ste
oduševljeni, možda svim srcem, jer imate neku ideju, dok sutra, vi možete
vidjeti kroz tu ideju, vidjeti fasadu onoga što je bilo stvoreno kao ideja i cijelo
vaše uvjerenje o tome će biti promijenjeno. Možda ste mogli pobjeći od toga,
umjesto da to prihvatite, jer vi možete traženjem sve razoriti.
Čovjek, u suštini traži mir, iznad svega ostaloga, jer ako nemate to, ne možete
dobiti ništa drugo. Sve se okolo vrti u ludom vrtlogu, u vezi toga, a vaše
emocije, unutar vas, stvaraju taj vrtlog. Da biste dobili mir, znači da morate
postati uravnoteženi, a kad ste uravnoteženi, bez obzira sa kakvim ste
problemima suočeni, možete ih razumjeti. Vi ne možete razumjeti ništa dok su
vaši umovi u kaotičnom stanju.
AUD: Onda, kroz sposobnost koncentracije možemo steći mir uma.
YADA: Naravno, naravno. Zatim, tu ima još nešto što bismo trebali govoriti i
razgovarati o koncentraciji. Koncentracija je korisna za uspješniji fizički život.
Meditacija vas vodi u više stanje svijesti - preko uma - do duha.
AUD: Koja je razlika između koncentracije i meditacije?
YADA: U meditaciji se ne misli ni na ništa, a u koncentraciji na nešto. U
meditaciji se ne misli ni na jedan predmet - to je opuštanje, dovodite tijelo u
ravnotežu, tako da se razni organi uravnoteže, a posebno oni suspendirani. U
ostvarenju toga potrebno je duboko disati. Zašto? Da biste stvorili bolju
oksidaciju krvi, mozga, jer većina ljudi, u modernim vremenima, diše samo sa
pola kapaciteta svojih pluća, tako da dolje ispod, ovdje, u donjem režnju pluća
postajete pogodni za bolest, bolest disajnog sustava. Dišite duboko - svo vreme
- cijelim kapacitetom pluća - sa svakim dahom. Stvarajte naviku, omogućite
sami sebi da vam proradi donji dio pluća, koji niste koristili, koji je stagnirao, jer
nije bio u akciji.
U meditaciji ne tražite ništa. Sjedite u tišini svoga bića. U tom stanju budite u
komunikaciji sa svojom višom svijesti, koja čovjeka i kroz kršćansku nauku,
Kristom priprema. Nažalost, oni su objavili da vas na to poziva ljudsko biće,
onaj pod nadimkom Isus. I tako oni misle da je taj Isus bio čovjek, utjelovljenje
Boga, koji je došao ovdje kako bi umro za njih, a to ih čini sretnima, znajući da
je on pretrpio. To je mazohizam u ljudskoj svijesti. Oni su ga kao gledali, ljudi
koji su stajali oko križa, gledali kako umire - oni su ga gledali sa suzama u
jednom oku, kao aligatori, a drugo oko je svjetlucalo s radošću na njegovu
patnju. Mazohistička radost.
Oni to ne bi mogli shvatiti kao žrtvu, jer i danas ne shvataju! Jer, u istini - nitko
nije umro, nitko se neće sam ubiti, za tebe, za mene, za nikoga. Raspeće se čini
za sebe, za svoje dizanje iznad Isusovog tijela, da se dođu u više stanje svijesti,
ili, na-spoj sa Svjetlošću, koja se zove Krist, Kristos, Krišna.
Svijetlost, razumijevanje, kad se spusti na vas, tama neznanja će nestati ispred
lica, tako da svjetlo može doći putem. To svjetlo ili Otac u vama, oprostiće vam
donji dio tijela-suštine, oprostiti magarca u vama i to onoga koji nezna što radi.
U donjoj svijesti je magarac - radni čovjek - koji kada spozna sebe, da se
ustajao, pronaći će Krista ili Svjetlo unutar. To je posao svakog ljudskog bića, to
je težnja za Voljenim.
Vi možete sami sebe pitati, oni koji dolaze na svijet mentalno retardirani, ili
fizički osakaćeni, koji ne mogu misliti, a kamoli razmišljati - koji su rođeni ludi
-jesu li još uvijek ludi, ili i dalje retardirani, ili još uvijek osakaćeni, nakon smrti
svoje fizičke strukture? Neki da, za to vrijeme, da. Jer su ga preuzela osjećanja,
aktivnosti mozga, aktivnosti nervnog sustava - oni su ga preuzeli u – u što? Ovo
drugo stanje svijesti je sve što o njemu mogu reći, ali tokom vremena, dok traju
njihova iskustva, oni će izaći iz toga, oni će se sami pronaći, oni će se vratiti
kući, baš kao što to čini i većina zdravih pojedinaca.
Želite otići kući. Ne znate gdje je vaš dom, ali znate da ste stranac na zemlji.
Kako to znate? Dobivate osjećaj. Nitko vam ne može reći da li je vaš osjećaj u
pravu ili u krivu, samo vi, ali pojedinačno. Vi to možete instinktivno znati - ne
znati u punoj mjeri, nego znati instinktivno. Da li vam je poznata riječ, znam, Ja
znam. To sam Ja. Ja sam voljan da tražim, a tražio sam eonima, putovao onim
što čini beskrajne stjenovite ceste, a gore beskrajne unutrašnje planine. Kada ću
doći do vrha? - ne može reći bilo koji pojedinac, kada će biti vrijeme, jer sami
ne znaju, ali to će doći uvjeravam vas. Sada, što ima od vas neko reći.
AUD: Ovo je vrlo važan predmet. Ovaj dio je za premošćivanje jaza između
onoga što znamo kao fizičko i više stanje svijesti. U nedostatku riječi - moramo
imati taj osjećaj. Imate li što reći o tome kako bismo mogli postići taj osjećaj?
YADA: Znate ... kada razmišljate o drugom, posebno o pitanjima života, od
najveće je važnosti da budete vrlo oprezni kada izražavate svoje misli. Ta
radnja, to vaše oklijevanje ... te vaše riječi trebaju dolaziti iz vašeg srca, jer prije
nego što bilo šta kažete, možda je potreban trenutak, a onda tek reći, osim ako
možete provesti malo vremena u tišini, inače nećete saznati ... nećete prepoznati.
Prvo morate disciplinovati magarca, morate zaustaviti svoje “rzanje” - stop
svome “njakanju”. Kako mislite zaustaviti svoje slijepo vozanje, u vašem
svakodnevnom životu. Ljudi preduzimaju razne stvari, a kad im se nešto
nepovoljno dogodi, oni viču, zašto se to baš meni dogodilo. No, ono značenje
koje su vaše riječi imale, upravo vam se i dogodilo!
Onda kažete; „da se ne bi dogodilo drugoj osobi, bolje da se dogodilo meni“.
Čudesno! Bez obzira, zahvalni ste za iskustvo. Sada, mislim, da je bolje
prihvatiti stvarnost, kada vam se nešto dogodi, nego da se borite. Ako vam se
neka stvar dogodi, a sve se može dogoditi, vi tako postajete kao korov – samo
rastući korov – jačate - u stvari, ne treba vam bilo kakvo ohrabrenje, već treba
da se borite protiv svakog obeshrabrenja!
Za početak, živite svjesno da biste se oslobodili od strahova, stida, grijeha,
anksioznosti, (anksioznost - stanje koje se karakteriše osećajem unutrašnje
uznemirenosti, uplašenosti, straha da će se nešto strašno dogoditi, ) a ne što će
vam se dogoditi sutra? Sutra? Onda se zaboravlja što je sada, što će se dogoditi
upravo sada, što vam se događa sada, a to je puno važnije od onoga što će se
dogoditi sutra! Vi ne živite u sutrašnjici, vi ne živite u aukciji, ne znate ništa o
sutra, vaša svijest je u cijelosti današnja - u Sada.
AUD: Nikad ništa se i nije dogodilo sutra, je li?
YADA: Naravno da ne. A to je razlog zašto biste trebali biti svjesni što se
događa. Mnogi od vas su slijepi na ovu činjenicu, pa zbog toga imate velike
poteškoće. Svaka misao stvara aktivnost u vašem nervnom sistemu, svaki pokret
vašeg tijela, razni položaji, donose informacije o događanjima koji čine događaj.
Čovjek sa svojom obitelji ima često priliku čuti govore unutrašnjeg bića, a vrlo
često se ne probudi. Gdje god je vaše tijelo, budite svjesni da je to gdje se
nalazite. Ostanite svjesni, ne ostavljajte svoje tijelo na jedno mijesto, a da vaš
um ide negdje drugdje, jer živite u opasnim vremenima. Ali opet, rođeni ste u
opasnosti. Svaki put kada je čovjek došao u fizički svijet, bio je u opasnosti. Taj
čovjek, sjedi danas ovdje i sluša. Vaše življenje je kao rad motora u automobilu,
obratite pažnju na ono što radite, jer je vaša svijest, kao i taj automobil koji se
kreće, ako ste ostavili svoju svijest daleko od svoje karoserije, isto je kao kada je
taj auto gurnut bez motora i ide bez kontrole... Tijelo je zombi, to je slijepa
lutka, jer današnji čovjek sluša ali očito, da ne čuje. Kao što znate, tu je razlika
između slušanja i sluha! Jer ako čovjek ne posluša, znači da još nije naučio kako
ostati budan.
Čovjek nije budan, jer nije htio ostati budan. Ovakve stvari su često uzrok
mnogih smrti na velikim cestama. Nedostatak svijesti vozača ... sjedajući u
automobil govoreći u svom umu. Ako ima djecu, priprema se da bi ih mogao
poslati na bolje škole ... stvoriti ću uslove da im da sve što žele ... „biti ću u
mogućnosti to učiniti“, „učiniću to, tako da oni nemaju problema u budućnosti“,
razmišlja, i sledeći trenutak je mrtav ili povređen.
Prva stvar koju učenik u meditaciji mora znati je da disciplinuje tijelo. Budući
da ste ovdje u vašoj zemlji vrlo napeti - pod stalnim napetostima - većina vaših
ljudi nikad nisu imali bilo kakav trening o umjetnosti opuštanja, i zato imate
toliko bolesti. Kada tijelo nije bolesno, tu je onda mentalna bolest, a mentalne
bolesti su u stalnom rastu, posebno u vašoj zemlji. (SAD) Većina ljudi žive u
strahu, tjeskobi, od danas do sutra, tako da je svima teško živjeti danas. Ako vi
ne naučiti kako živjeti danas, kako ćete onda naučiti živjeti sutra? Ako ste vi
mrtvi sada, onda će drugo sada, u budućnosti također biti mrtvo? Vi ne možete
početi učenje ili pomagati drugima u meditaciji dok prvo ne savladate nastavu
vlastitog opuštanja.
Uzmimo da to prođete, ne možete nikoga naučiti jednostavnom opuštanju, uz
bilo kakve metode, osim ako nekako ne uspijete, u radnom umu, otkriti ono što
njemu smeta. I bez sumnje, kad uđete u učenikov um, otkrit ćete, vjerovatno, da
to nije jedina stvar koja je njemu košmarna i koja održava njegovo skakanje
okolo, kao da se prejeo meksičkog graha - već da tu ima mnogo drugih stvari.
Mnoge stvari koje je on stavio u svoj nesvjesni dio sebe i prikrio, one su tamo
trulile, postale upaljene i zagnojene.
AUD: U kantu za smeće s poklopcem!
YADA: To si u pravu. To je nešto, kao da je sjedio dugo vremena na vrelom
suncu.
AUD: Ovi meditativni procesi su zapravo vrsta otpuštenog poklopca.
YADA: U pravu si. To je upravo. Psihijatri u vašem svijetu, u vašoj zemlji ... Za
mnoge od vas su “veliki”. Neki od njih su nevolja, mnogi od tih ljudi (psihijatri)
su mentalno i emocionalno uznemireni.
AUD: I ja sam mislio reći, mnogi su veće smeće nego pacijenti.
YADA: Nažalost, to je često istina. Trebalo bi biti drugačije, ali trebate zaista
sreće, da u pomoći koju zatražite i u susretu sa njima iskažu dovoljno jasno da
brinu o vama.
AUD: Mislim da se kaže, da je netko jako dobro rekao, da onaj koji je u potrazi
za liječnikom doslovno predaje vlastiti život u njegove ruke.
YADA: Naravno, naravno. Moji prijatelji, vi vidite sada do čega vas vodi
meditacija? Ovdje je vrlo ozbiljan problem. Dolazeći ovdje u vašu zemlju,
narodi s istoka, kao što je Indija, a možda i Perzija, mnogi imaju znanje i znaju
što rade, oni su izvrsni učitelji, oni imaju divno znanje da to mogu koristiti kao
terapiju. Da, ali njihove metode postaju opasnost za ljude, ovdje u ovoj zemlji,
budući da ljudi nisu ovdje za to spremni, ta učenja stvaraju veće aberacije
(promene u genomu koje obuhvataju cijele hromozome i njihove dijelove) u
učenikovom umu i emocijama. Ne želim da ocjenjujem bilo koga od ovih
subjekata, bilo koja od tih učenja, bilo koju školu, ali kažem vam, u većini
slučajeva, oni su veća opasnost, posebno onima koji prvi put počinju hodati
metafizičkim putem.
AUD: Ovo je uvijek stvaralo velike probleme. Nažalost, nikad ne možemo znati
... Ja sam govorio iz moje referentne točke ... nikad se ne zna, kada će bilo koji
pojedinac imati pre-uređenje, u vremenu i prostoru.
YADA: Da, naravno.
AUD: I to samo izlazi u retrospektivi. Možete pronaći svoju unutrašnjost nakon
toga.
YADA: Da. Sada, podučavati umjetnosti meditacije, čini se da je to vrlo
jednostavna stvar, a nije uopće, vjerojatnije je da će biti štetna za učenika.
Postoji mogućnost da i neće, ako se čuva i prvo ide na vrlo jednostavne forme.
Ali kada je učenik početnik ili ako mu nisu rekli – nisu ga naučili, a naučiti
znači biti upućen ispravno - kad čuje ove stvari, jer učitelj govori ovim načinom,
prema njegovom razumijevanju, što je put ispred učenika i njegove sposobnosti
da shvati, to ih fascinira. Problem s ljudima je u tome, polazeći prvi put
metafizičkim putem, oni su gladni, a najviše od svega ovoga je da su bez
svijesti, oni su gladni nekih uzbudljivih pojava, ne žele naučiti pravilno disati na
određeni način, tako da mogu biti živi pokopani. Kakve čudne stvari –
učenikove misli, a naravno, tu nema čudnih stvari, to je trivijalnost (svakidašnja
pojava).
AUD: Samo pojedinac koji uči, zna da li je postao svjestan, da je to trivijalnost.
Jedni početnici smatraju da to čine samo zbog nadređenih, to se može primjetiti,
dok drugi početnici koji stvarno žele da postanu svjesni sebe, ne znaju što je
doista važno.
YADA: Naravno da ne. Ali oči su im proširene u hipnotičnoj fascinaciji da
snagom misli žele samo napraviti prestiž. Oni nastoje izgraditi svoj ego, a bivaju
zarobljeni u njemu.
AUD: To je istina, ono što sam čuo od nekoliko učenika, a i sam sam vidio, da
mnogi koji imaju kvalifikacije su pseudo-nastavnici, jer kao nastavnici su u
većem neznanju nego učenik početnik. Tako oni daju početniku da uči stvari
koje oni još nemogu shvatiti, praktično, pokušavaju nametnuti uzaludnim
naporima ono što oni kažu, tako da gube svoje stanje svijesti i mogućnost da
svoju sposobnost zadrže za sebe.
YADA: Dakle, što je važno o meditaciji? Neki učitelji idu naprijed i pokušavaju
naučiti učenika o kontroli daha. Za kontrolu protoka krvi, srce radi, puls
otkucava... a ovaj učenik još nije naučio kako kontrolirati svoje emocije. Mnogo
puta učitelji koji neznaju ove stvari i sami nemaju kontrolu nad svojim
emocijama i svojim egom, tako da oni prolazi kroz te slabosti, kao i njegov
neobrazovan učenik - njegov nepripremljen učenik! Hipnoza je divna moć, u
kojoj možete kontrolirati tuđe misli. Kako fascinantno.
AUD: Koliko hipnotizer može vratiti um pojedinca natrag?
YADA: Ali to nije najgore. Kad učitelj hipnoze, u sebi, nema nikakvu kontrolu
nad svojom vlastitom umom ... kako onda može, moji prijatelji, učiti druge što
im nedostaje? Oni to ne mogu, naravno.
AUD: Tako izgrađujemo vlastitu referencu, a to dolazi napornim radom i kroz
život.
YADA: Da li je tako. No, postoje određeni oblici yoga disanja koji nisu za
početnike. To može uzrokovati odvajanje - disocijaciju, (razdvajanje) što stvara
više aberacije.(odstupanje od normalnog)
Ako uspijete razmrdati psihu u praktičnoj projekciji, možete postići da to radite
automatski, nesvjesno, da to radite kada o tome i ne mislite. To se onda događa
automatski i naći ćete se u hodanju, hodanju svoje psihe ispred vašeg tijela.
AUD: Postoji stari aksiom od prije mnogo godina, objekt je uvijek isti - kuća od
mesa.
YADA: Vrlo dobra misao, dobar izraz. Ostanite u svojoj kući od mesa -to je
jako lijepo ... ne baš romantično, ali je jako lijepo.
AUD: Neki od nas mogu izaći van i zaključati vrata, prije nego što shvate što se
dogodilo i oni ne mogu više natrag.
YADA: Vidite, ovdje je jedna sugestija koju svaki učenik prvo treba znati, psiha
se ne nalazi u tijelu. Um nije u tijelu. Vama sam to rekao mnogo puta prije, to
što ste vi, svuda je prisutno. Ti si sveprisutan! Kad sam to rekao, mislio sam na
duhovnog tebe, tako da ne trebaš izaći iz onoga u čemu već jesi.
Šta radite kad se počnete pripremati da izađete iz tijela? Vi ste onda donijeli
svjesnu duhovnu odluku što želite učiniti, to je sve. Želite li se premjestiti bez
fizičkog tijela, tu je opasnost, jer ako pripremite psihu, svjesni svoje potrebe za
djelovanje izvan forme, ona prihvaća misao, jer ona ne misli o tome na jedan ili
drugi način, jer na taj način ona djeluje na vašu želju. Sada, kada mislite da ste
napravili unutrašnju sveprisutnost, ako ne znate kako zadržati svoje misli
centrirane tamo gdje želite ići, a gdje ste, još niste napustili zbog odlaska, onda
tu gdje se nalazite će se sve raspršiti.
Naći ćete tendenciju da skočite tu i tamo - svugdje. Bit će slično kao Indijska
gumena lopta postavljena u pokretu, i još gore, naići ćete na velike teškoće, u
početku, boraveći izvan svoga tijela. To je mnogo teže, ako u sebi vjerujete da
ste još u tijelu, jer to ne ide. Prijedlog da budete van, a svijest to razumije, ali vi
ste još ovdje, to ne ide - to nije ni izvana ni iznutra, jer je iznutra i izvana izvana i iznutra.
AUD: To je kao unutrašnja magija.
YADA: To je unutrašnja magija. Moram napraviti jasniju sliku?
AUD: Pa, da. Ovo je jasno a i zbunjujuće.
YADA: Pa, hajde da vidimo ako možemo razbiti zbunjenost. Tijelo je atomska
supstanca - energija. Energija je supstanca – tvorevina stvaratelja ili kreacija
vlastitog uma. Pa gdje je onda atom? Iznutra i izvana. Ima li drugačiji atom u
odnosu na atom tijela? Ne, naravno da ne. Za početak, sve je jednostavno oblik
fizičke simboličke misli. To je simbol vaših kreativnih misli. Svaki oblik, bez
obzira na veličinu, bez obzira na strukturu, živ ili mrtav, zapravo, takvog je
oblika kao da izgleda mrtav.
AUD: Da, jezikom fizike, nije moguće da organizam može funcionisati kao
usmjereni transformator? A te meditativne tehnike samo nas stavljaju u kontakt
s postojećim ukupnim principom, koji je iz temelja energija, a možda nam daje
veći kvocijent, nego koji smo perceptivno imali prije pojave meditativanih
procesa.
YADA: Tu si u pravu, da, a zašto? Zato što meditacijom do centra, postižete
kako biti svjesni. Vidite, Stvoritelj, ono što vi zovete Bog, on nema pojma šta je
obrasac čovjekovih misli - prvo razmišljate o nečemu, a zatim to činite. No, ovu
kreativnu “prehranu”, trenutak misli, on je stvorio. Nije stvar u tome; “sada ću
napraviti čovjeka na svoju sliku i priliku” - nego da znate, sve je nakon njegove
slike i prilike energija.
AUD: Figurativno uzorak stvarno nije bitan.
YADA: To je upravo, to je ono. Oprostite trenutak, samo da razgovaram sa
svojim učiteljem, (govori Yu jezikom) da mogu prenijeti riječi moga učitelja,
Zar nije sve ono što vi zovete svijet, također nastalo kroz postojanje iste prirode?
AUD: Koristite li pojam postojanja kao sinonim za prostor?
YADA: Da. Koristim za smisao svega. Ja samo pokušavam ukazati na to da
Stvoritelj nije svjestan, da stvaranje nije napravio svjesno. To je proizvod
nesvjesnog Stvoritelja, ili kreativne Duše. Sada, kako i što je mehanizam?
Ova Kreativna Duša, svaki put kad je stvarala oblik, naravno dajući mu život, jer
život je pokret, Stvoritelj je tada postajao svjestan sebe, i rekao, ako bi vam ove
riječi mogle koristiti ... svaki put kad je stvorio obrazac On je postao svjestan
sebe.
“Ja sam atom, i moja svijest je u tebi”.
“Ja sam Atman, prvi princip - Svjesnost Duše - da bi se svijest mogla stvoriti”.
Od tog trenutka, Kreator - Svijest leži u stvaranju, a jednom stvoreno, to se
stvaranje nikada ne zaboravlja. Nakon što se projicira, ono što se zove svijest,
nikad nije zaboravljeno, jer značenje toga nikada ne nestaje.
Sada, ako učenik meditacije može ovo shvatiti, onda je manje vjerojatno da će
otići u proces meditacije s ludim mislima - kao da traži nešto, a da unutrašnjom
kreacijom nije znao što je htio.
AUD: U retrospektivi to postaje apsurdno da smo o ovom principu bili toliko
neupućeni, toliko godina ...
YADA: Ako je pojedinac svjestan, ako on misli, o bilo čemu, u tom trenutku
kreativna Suština je svjesna onoga što ta osoba želi. Odgovornost ide zajedno s
tom spoznajom, jer u kreiranju misli, misli nikada neće umrijeti - neće nestati.
One su vaše i to bi vam trebao biti jasno, treba samo shvatiti da ste odgovorni za
njih.
Ako prihvatite u mislima da jedan koji se zvaše Isus Krist ili Guatama Buddha
mogu vam oprostiti vaše grijehe, ako stvarno u to vjerujete, to će se dogoditi.
Budući da vam se to dogodilo, te su postali Buddha ili Krist, je odgovor na vaše
molitve. Vidite, ja sam se molio za vas, a ako su slike dovoljno jake u mojim
mislima, da vam se oproste vaše pogreške, ja sam napravio svoj zakon i to će
biti učinjeno.
Sada, svo vrijeme slušate od inteligentnih ljudi kako vam metafizički govore;
„čujte molimo vas, volimo vas, volimo svo čovječanstvo“. Oni ne znaju što
govore, čujete li buku njihovog stvaranja, mole se za vas, da bi se vaš ego
ugodno osjećao. Sada, da kažem, da su zarobili umove uvažavajući sebe,
poštivajući i uzdižući sebe, držeći se od vas odvojeno, a budući da nema u njima
mira, jer njihove riječi;
„Ja sam to“
„ja sam sve“
„ja sam taj“, takvi neutrenirani umovi su pali na podjelama i stvorili svoje
vjerovanje u dualizam.
AUD: Ipak, u praktičnoj primjeni iskustva se moraju pojaviti kao da su sva bila
dvostruka.
YADA: Radeći praktično, naravno, morate učiniti ono što svijet u kojem živite
zahtijeva. Ovaj svijet djeluje kroz zakon, tako da ga se morate pridržavati. Ovo
je mjesto gdje čovjek toliko pati i pokušava ići protiv svijeta u kome živi i
zakona tog svijeta. Zakon je u ovom svijetu uređen za pojedince, kao i sve
ostalo, pa kako onda izdvojiti pojedinca da ne pati? Ali u stvarnosti to se ne
prekida - on pati pokušavajući, stvoriti misli da on to može slomiti, zato ide
protiv njega, a zakon je zakon - to je kruto - čvrsto. Sama pomisao da postoji
zakon, a da se razbije stvoreni zakon, je patnja.
Sada, ipak ako možete shvatiti?. Kada postanete svjesno biće, onda će se slomiti
sve, bilo koji zakon. Prema svome znanju, znaćete kako se nositi s tim
zakonima. Što su ti zakoni, što oni čine. Sada, dok ovo neznate, uzmite za
primjer ono što mislim. Čovjek vjeruje u stvarni zakon, a ta stvar kao stvar je
kruta. On vjeruje u sebe, svoje tijelo i smatra da on ne može učiniti nište da
promijeni kreaciju. Kad govorim o čovjeku, mislim na većinu ljudske vrste, oni
ne znaju ništa o ovim stvarima, oni vjeruju da kada kažem kad sam ovdje, to je
zakon, da ja ne mogu odmah to promijeniti i biti negdje drugdje, ali kad ja znam
što sam ja, ja mogu biti u bilo kojem trenutku tamo gdje sam želio, a to je u
njihovim očima lomljenje zakona.
AUD: Ali oni misle da je to natprirodno predstavljanje stvari.
YADA: U pravu si. To se zove nadnaravno, a ne samo da se može pomjerati
objekat, može još nešto drugo, što je još više super - na primjer tijelo. Ne
objekat i zašto objekat - uzmite sa sobom tijelo. Želite li ići daleko odavde?
Početnik uči, kako praktično rukovati, ne sa stvarima - svojim umom. Mnogi od
njih su zapeli na tom stanju i ne mogu ići dalje. Kako ja projektujem odlazak,
recimo duhovnog sebe, postavljam upit, gdje je bolje, ako nije ovdje, što ću
učiniti, ići u drugu dimenziju? Je li to druga dimenzija ili je to stanje uma, je li
isto kao i ovdje ili se samo razlikuje u konceptu, odnosno stanju svijesti. Sada,
što da učinim, da postanem astralan i da virim? Je li to ono što želim učiniti s
astralnom projekcijom, upasti u privatni život mog bližnjeg?
AUD: To je ono što mi je brat rekao. On je rekao da je to samo kao da imaš
novu igračku. Budalo, kaže mi on; „lutaš okolo s tim i onda te baci u kut da
budeš umoran od svega toga“.
YADA: Naravno ... ako ne izađeš prije toga, ako te ne baci u kut prije toga.
Vidite, moje mišljenje je da većina ljudi koji su stvarno majstori psihičke
projekcije, postanu bolji ljudi, moralno i etički. To za njih mnogo znači. Sada,
ima puno ljudi izvan tijela, tzv. vani, ljudi koji su nekoć živjeli u fizičkom
svijetu, koji troše svoje vrijeme njuškajući ljude koji su još uvijek ovdje, u
fizičkom tijelu, ali bez dobre svrhe. Ove su postali ono što se zove skandaloznitrgovci ili Obavještajci - to su pravi duhovi.
AUD: Ja sam se čudio, da ako je pravi duh, ne može biti previše prestrašen?
YADA: Oh, aha, oni su najvjerojatnije bili uplašeni. Oh yes! Sad, ne želim da
vam to projektujem, ja vidim to kao beskorisnu stvar, jer na taj način nećete
napustiti svoje tijelo, ostati ćete u njemu. Sada, prvo morate znati način disanja,
što će otpustiti materiju, energiju, od čega se tijelo sastoji. To je nešto što bi
učenik trebao znati, ali ću ipak reći nešto o tome. Jer sam siguran da to ne
možete još koristiti, ne još. Velika je opasnost, od projektiranja mentalnog sebe,
zato što je potrebno znatno znanje za centriranje vašeg uma. Morate znati kako
se koristiti svojim mislima, kako centrirati oči ovdje, na korijenu nosa, a
istovremeno disati na taj neki način koji će početi raditi na staničnim
strukturama. Sada, kada ste saznali ovo, možete uzeti svoje tijelo bilo gdje i
ponovno ga u tren oka sastaviti.
AUD: Jel električnim udarom izučavana ova promjena, ući u to je prilično
žestoko?
YADA: Da, to je jedna od opasnosti. Možete se samo ubiti električnom strujom,
ili se spaliti. Možete izazvati električni požar koji će podići temperaturu i kada
se jednom zahukta to će vas spaliti, ma od kakve supstance bili i ništa ga ne
može zaustaviti.
AUD: Je li to ono što se događa s onima koji su pronađeni, koji su bili
kremirani, a ništa drugo nije bilo u sobi, a bili su pogođeni?
YADA: Da, ali duh je radio na svome tijelu i u tom stanju. Oni su pokušavali da
ih rasparčaju. Lakomislen duh koji je mislio da zna više nego što bi trebao znati,
a znao je manje. Moram vam reći laku noć.

. tajna se duže pamti nego jasna istina. Znaš li šta je najljepše u

Tekst 1 ČOVJEK KOJI JE PREZIRAO STROJEVE Kada je Cekung

KAKO S LJUDIMA KOJI VAS IZLUĐUJU

Dići ruku na sebe Jean améry

Kazneni postupak – što treba učiniti

preuzmite PDF dokument

Informacije

Mudre misli

Pogledaj PDF