Crostuff.net
Evi,
koja je osvijetlila put
ovoga putnika, nudeći mu
uvijek svoje utočište
Crostuff.net
1. Propovjedaonica
2. Refektorij
3. Posljednja večera, Leonardo da Vinci
Današnji tlocrt samostana i crkve Santa Maria delle Grazie. Milano.
Crostuff.net
UVOD
U srednjem vijeku i renesansi u Europi sposobnost razumijevanja
pradavnih simbola i prizora još je bila netaknuta. Njezini su narodi
znali kada i kako tumaĉiti neki kapitel, odreĊeni lik na slikarskom
djelu ili znak na putu, iako je tek malen dio njih nauĉio ĉitati i pisati.
Dolaskom racionalizma ta se sposobnost tumaĉenja izgubila, a s
njome i dobar dio bogatstva koje su nam namrli naši preci.
Ova se knjiga sluţi mnogim od tih simbola onako kako su se nekoć
shvaćali. Ali isto nam tako pokušava povratiti sposobnost da ih
tumaĉimo i imamo korist od njihove beskrajne mudrosti.
1.
Ne sjećam se zamršenije i opasnije zagonetke od one koju me dopalo
riješiti te Nove, 1497. godine, dok je Papinska Drţava* promatrala
kako vojvodstvo Ludovica II Mora dršće od boli.
Svijet je tada bio neprijateljsko mjesto proţeto mijenama, pakao ţivog
pijeska u kojem je petnaest stoljeća kulture i vjere bilo u opasnosti od
lavine novih nazora uvezenih s Orijenta. Preko noći, Platonova Grĉka,
Kleopatrin Egipat ili ekstravagancije Kine koju je istraţio Marko Polo
nailazili su na više odobravanja nego naša vlastita biblijska povijest.
Bili su to olujni dani za kršćanstvo. Imali smo papu simonis-ta,
španjolskoga vraga okrunjenoga pod imenom Aleksandar VI., koji je
bezoĉno kupio svoju tijaru na posljednjoj konklavi -nekoliko vladara
zavedenih poganskom ljepotom te horde Turaka naoruţanih do zuba
koji su ĉekali povoljnu prigodu da napadnu zapadno Sredozemlje i
sve nas obrate na islam. S potpunim pravom moglo se reći da u svojih
gotovo tisuću i petsto godina povijesti naša vjera nikada nije bila tako
bespomoćna.
I usred svega toga nalazio se ovaj sluga Boţji koji vam piše. Nalazio
sam se na pragu stoljeća promjena, razdoblja u kojem je svijet
svakodnevno širio granice zahtijevajući od nas dotad nezabiljeţen
napor prilagoĊavanja. Kao da je svakim danom Zemlja postajala sve
veća i veća, tjerajući nas da neprestano dopunjavamo svoje
Crostuff.net
zemljopisno znanje. Mi svećenici već smo naslućivali da nas uskoro
neće biti dovoljno da propovijedamo
_________________________________________________
* Crkvena država nastala u središnjoj Italiji u 8. stoljeću. Tijekom
vremena proširila se, nekoliko puta bila ukidana i opet uspostavljana.
Lateranskim sporazumom 1929. papa Pio XI. priznat je suverenom
teritorija koji je ograničen područjem Vatikana, (op. prev.)
svijetu napuĉenome milijunima duša koje nikad nisu ĉule za Krista, a
oni skeptiĉniji meĊu nama proricali su razdoblje neizbjeţna kaosa,
koji će Europi donijeti dolazak nove horde pogana.
Usprkos svemu tome, bile. su to uzbudljive godine. Godine kojih se u
starosti prisjećam s odreĊenom nostalgijom, u ovom progonstvu koje
malo-pomalo proţdire moje zdravlje i sjećanja. Ruke me gotovo više
ne sluţe, vid me izdaje, zasljepljujuće sunce juţnoga Egipta muti mi
um i samo u satima koji prethode zori sposoban sam posloţiti misli i
razmišljati o neobiĉnom usudu koji me ovamo doveo. Usudu u kojem
su svoje prste imali i Platon i Aleksandar VI. i bezboţnici.
Ali neću ţuriti s priĉom.
Dovoljno je reći da sam sad, napokon, sam. Od tajnika koje sam
nekada imao, više nije preostao nijedan i danas se samo Abdul,
mladić koji ne govori moj jezik i koji vjeruje da sam ekscentriĉni
svetac koji je u njegovu zemlju došao umrijeti, brine za moje
najosnovnije potrebe. Ţivotarim osamljen u ovoj drevnoj grobnici
izdubljenoj u stijeni, okruţen prašinom i pijeskom, prijete mi
škorpioni, a noge me više gotovo ne sluţe. Svaki dan vjerni Abdul
donosi mi u moju izbu beskvasnu pogaĉu te ono što preostane u
njegovu domu. On je poput gavrana koji je šezdeset godina nosio u
kljunu pola unce kruha Pavlu Pustinjaku, koji je umro u ovim istim
krajevima, star više od stotinu godina. Abdul, za razliku od te zloguke
ptice, smiješi se kad mi ga daje, ne znajući toĉno što još uĉiniti.
Dovoljno je. Za nekoga tko je griješio koliko ja, svaki se trenutak
kontemplacije pretvara u neoĉekivan Stvoriteljev dar.
Ali osim samoće, i tuga je poĉela nagrizati moju dušu. Boli me što
Abdul nikad neće doznati što me dovelo u njegovo selo. Ne bih mu to
znao objasniti znakovima. Isto tako, neće nikad moći proĉitati ove
retke, i ĉak da ih nekim sluĉajem pronaĊe nakon moje smrti te ih
Crostuff.net
proda nekom vodiĉu deva, sumnjam da će posluţiti iĉemu drugom
osim da rasplamsaju neki kriješ u hladnim pustinjskim noćima. Nitko
ovdje ne razumije latinski niti ikoji romanski jezik. I svaki put kad me
Abdul zatekne nad ovim stranicama, slegne ramenima, zaĉuĊen,
svjestan da mu promiĉe nešto vaţno.
Ta me misao iz dana u dan izjeda. Duboka uvjerenost da nijedan
kršćanin nikad neće uspjeti proĉitati ove stranice, pomraĉuje moj um i
tjera mi suze na oĉi. Nakon što ih dovršim, zamolit ću da ih pokopaju
skupa s mojim ostacima, uz nadu da će se AnĊeo Smrti sjetiti uzeti ih
i odnijeti pred Vjeĉnoga Oca kad se bude sudilo mojoj duši. Tuţna je
to pripovijest: najveće su tajne one koje nikad ne izbiju na vidjelo.
Hoće li mojoj to uspjeti?
Sumnjam.
Ovdje, u špiljama koje nazivaju Jabal al-Tarif, nedaleko od ovoga
velikog Nila koji svojim vodama blagoslivlja negostoljubivu i praznu
pustinju, samo molim Boga da mi dade dovoljno vremena da na
papiru opravdam svoja djela. Tako sam daleko od povlastica koje sam
nekoć imao u Rimu, da ĉak i da mi novi papa oprosti, znam da ne bih
bio sposoban vratiti se pod Boţje okrilje. Ne bih mogao podnijeti da
više ne ĉujem udaljene pozive mujezina s minareta, i ĉeţnja za ovom
zemljom koja me tako velikodušno prigrlila ispunjavala bi mukom
moje posljednje dane.
Moja utjeha leţi u biljeţenju onih dogaĊaja upravo tako kako su se
dogodili. Neke sam iskusio na vlastitoj koţi. Za druge sam, pak,
doznao mnogo vremena nakon što su se odigrali. Ipak, poslagani
jedan za drugim, pruţit će vam, hipotetski ĉitatelju, predodţbu o
veliĉini zagonetke koja je promijenila moj ţivot.
Ne. Ne mogu više okretati leĊa sudbini. I sad nakon što sam razmislio
o tome koliko su vidjele moje oĉi, osjećam obvezu ispriĉati to... pa
makar nikomu ne posluţilo.
2.
Ova zagonetka poĉinje u noći drugoga sijeĉnja 1497., daleko, veoma
daleko od Egipta. Taje zima otprije ĉetiri desetljeća bila najhladnija
koju biljeţe kronike. Snijeţilo je obilno i sva je Lombardija bila
prekrivena gustim, bijelim prekrivaĉem. Samostani sv. Ambrozija, sv.
Lovre i sv. Eustorgija, ĉak i tornjići na katedrali, bili su išĉezli pod
Crostuff.net
maglom. Ulicama su prolazila tek kola s drvom za ogrjev, i polovica
Milana spavala je obavljena tišinom koja kao daje ondje vladala
stoljećima.
Bilo je oko jedanaest sati naveĉer drugoga dana u godini. Krik ţene
koji para srce razbio je ledeni mir dvorca obitelji Sforza. Nakon krika
ubrzo se ĉulo jecanje, a nakon jecanja prodoran plaĉ dvorskih
narikaĉa. Samrtni hropac presvijetle Beatrice d'Este, ţene u cvijetu
mladosti, lijepe supruge milanskoga vojvode, zauvijek je uništio
snove o slavi vojvodstva. Sveti Boţe! Vojvotkinja je umrla širom
otvorenih oĉiju. Bijesna. Proklinjući Krista i sve svece jer su je tako
rano uzeli k sebi i drţeći se ĉvrsto za habit svoga uţasnutog
ispovjednika. Da, upravo je tako sve poĉelo.
Kada sam prvi put proĉitao izvještaj o dogaĊajima toga dana, bilo mi
je ĉetrdeset pet godina. Bila je to uznemirujuća priĉa. Betanija je, po
svom obiĉaju, bila zatraţila izvještaj tajnim putem od kapelana na
dvoru II Mora, a ovaj gaje, ne gubeći ni dana, ţurno poslao u Rim.
Tako su funkcionirale uši i oĉi Papinske Drţave. Bile su brţe i
uĉinkovitije nego bilo koja druga drţava. I mnogo prije nego što je u
diplomatski ured Svetoga oca stiglo sluţbeno priopćenje o
vojvotkinjinoj smrti, naša su braća već znala sve pojedinosti.
U to vrijeme unutar sloţene strukture Betanije bio sam na mjestu
pomoćnika uĉitelja reda svetog Dominika. Naša je organizacija
preţivljavala unutar uskih granica stroge povjerljivosti. U vrijeme
obiljeţeno dvorskim spletkama, trovanjima i obiteljskim izdajama,
Crkvi je bila potrebna obavještajna sluţba koja će joj omogućiti da
zna kuda se moţe kretati. Bili smo tajni red, odani samo papi i
vidljivom poglavaru dominikanaca. Zbog toga, izvana gotovo nitko
nikad nije ĉuo za nas. Skrivali smo se iza širokoga ogrtaĉa Ureda za
dešifriranje Papinske Drţave, neutralnoga, rubnoga tijela, koje je
rijetko nastupalo u javnosti i imalo vrlo ograniĉene ovlasti. Ipak,
iznutra smo djelovali poput tajne kongregacije. Poput neke vrste
stalne komisije ustanovljene da ispituje drţavna pitanja koja bi
Svetomu ocu omogućila da preduhitri djelovanje njegovih brojnih
neprijatelja. Svaka obavijest, koliko god neznatna bila, koja je mogla
uzdrmati status quo Crkve smještaje dolazila u naše ruke na procjenu
i putovala do mjerodavne vlasti. To je bila naša jedina zadaća.
Crostuff.net
U sklopu toga doznao sam za izvještaj o smrti naše neprijateljice
donne Beatrice d'Este. Još vidim lica braće kako slave tu vijest.
Budale. Mislili su da nas je priroda poštedjela zadaće da je ubijemo.
Njihovi su umovi bilo toliko priprosti. Pribjegavali su uvijek
vješalima, osudi Svetog oficija ili rukama plaćenog krvnika. Alija
nisam bio takav. Za razliku od njih, ja nisam bio uvjeren daje odlazak
vojvotkinje od Milana znaĉio kraj dugog niza nepravilnosti, prijetnji i
urota protiv vjere koje su se naizgled skrivale na dvoru II Mora i koje
su mjesecima uzbunjivale našu obavještajnu mreţu.
Doista, bilo je dovoljno spomenuti njezino ime na nekom od
generalnih kapitula u Betaniji pa da ostatak sastanka protekne u
raspravi o glasinama. Svi su je poznavali. Svi su znali za njezine
nekršćanske aktivnosti, ali nitko se nikad nije usudio javno je
prozvati. Toliki je bio uţas koji je donna Beatrice izazivala u Rimu da
ĉak ni izvještaj koji nam je poslao vojvodin kapelan, koji je usto bio
vjeran prior našeg novog samostana Santa Maria delle Gra-zie, nije
navodio njezina krivovjerna djela. Fra Vincenzo Bande-llo, cijenjeni
teolog i uĉeni poglavar milanskih dominikanaca, zadovoljio se time
da opiše ono što se dogodilo, drţeći se podalje od politiĉkih pitanja
koja bi ga mogla kompromitirati.
Nitko mu u Rimu nije predbacio razboritost.
Prema izvještaju koji je potpisao prior Bandello, sve je bilo u redu do
dana prije tragedije. Prije tog trenutka, mlada Beatrice imala je sve:
imala je moćnoga muţa, odisala je ţivotnošću i u utrobi nosila dijete
koje će uskoro nastaviti nositi oĉevo plemenito prezime. Opijena
srećom, svoje posljednje poslijepodne provela je plešući iz dvorane u
dvoranu i zabavljajući se sa svojom omiljenom dvorskom damom u
palaĉi Rochetta. Vojvotkinja se nije opterećivala onim brigama koje
bi muĉile svaku drugu majku u njezinoj zemlji. Odluĉila je ĉak da
neće dojiti kako ne bi pokvarila oblik svojih malih, njeţnih grudi;
pomno odabrana dojilja brinut će se za praćenje djetetova razvoja,
nauĉit će ga hodati, jesti te će rano ustajati kako bi ga probudila,
oprala i toplo odjenula.
I dijete i odgojiteljica stanovali bi u Rochetti, u sobi koju je Beatrice
briţno uredila. Za nju je majĉinstvo bila blagodatna i neoĉekivana
igra, lišena odgovornosti i neizvjesnosti.
Crostuff.net
Upravo ondje, u malenome raju koji je zamislila za svoga potomka,
snašla ju je nesreća. Prema fra Vicenzu, veĉer prije blagdana svetoga
Bazilija, donna Beatrice onesvijestila se najednom od leţajeva u sobi.
Kada je došla k sebi, osjećala se loše. Vrtjelo joj se u glavi, a ţeludac
se borio isprazniti dugim i uzaludnim nadraţajima. Nije znala kakva
je vrsta boljetice muĉi, a zbog snaţnih grĉeva u crijevima koji su
uslijedili nakon povraćanja poĉela je strahovati od najgorega. Dijete
Ludovica II Mora odluĉilo je ubrzati svoj dolazak na svijet, a da nitko
nije predvidio tu mogućnost. Prvi put u ţivotu, Beatrice se uplašila.
Toga dana lijeĉnicima je trebalo duţe nego inaĉe da stignu u palaĉu.
Babicu su morali traţiti izvan gradskih zidina, a kada je sve osoblje
potrebno za pomoć vojvotkinji napokon bilo uz nju, bilo je prekasno.
Pupĉana vrpca koja je hranila budućeg Leona Mariju Sforzu omotala
se oko djetetova krhkog vrata. Malo-po-malo, poput uţeta, stiskala
mu je maleno grlo sve dok ga nije ugušila. Beatrice je odmah shvatila
da je nešto pošlo po zlu. Njezin sin, koji je sekundu prije svim silama
upirao kako bi izašao iz njezine utrobe, iznenada se zaustavio. Prvo se
ţestoko uzvrpoljio, a zatim, kao da gaje napor iscrpio, malaksao sve
dok nije izdahnuo. Primijetivši to, lijeĉnici su razrezali majku po
sredini, dok se ona previjala od boli i oĉaja grizući tkaninu natopljenu
octom. Ali bilo je uzalud. Oĉajni, našli su samo popla-vjelo i mrtvo
djetešce bistrih, već staklastih oĉica, ugušeno u majĉinoj utrobi.
I tako je, shrvana boli, nemajući vremena da se pomiri s gorkim
udarcem koji joj je namijenio ţivot, i sama Beatrice izdahnula
nekoliko sati poslije.
U svojem je izvještaju otac Bandello rekao kako je stigao na vrijeme
da vidi njezinu agoniju. Krvava, otvorene utrobe i natopljena
nepodnošljivim smradom, bila je u bunilu od boli, i vrišteći je molila
da se ispovjedi i priĉesti. Ali, srećom po našeg brata, Beatrice d'Este
umrla je prije nego što je primila ijedan sakrament...
S razlogom kaţem »srećom«.
Vojvotkinji su bile tek dvadeset dvije godine kad je napustila naš
svijet. Betanija je znala da je vodila grješan ţivot. Od doba pape
Inocenta VIII. osobno sam bio u prigodi prouĉavati i pohraniti mnoge
dokumente u vezi s time. Tisuće oĉiju Ureda za dešifriranje Papinske
Drţave znale su dobro kakva je osoba bila kći vojvode od Ferrare.
Unutar našeg sjedišta na brdu Aventinu, mogli smo pretpostaviti da
Crostuff.net
nijedan vaţan dokument nastao na europskim dvorovima nije bio
stran našoj instituciji. U Kući Istine deseci ĉitaĉa svaki su dan
pregledavali spise na svim jezicima, neki od njih bili su šifrirani s
pomoću najzakuĉastijih lukavština. Mi bismo ih dešifrirali,
razvrstavali prema vaţnosti te pohranjivali u arhiv. Iako ne sve. Oni
koji su se odnosili na Beatrice d'Este dugo su imali prvenstvo u našim
duţnostima te su se spremali u prostoriju u koju je malo nas imalo
pristup. Ti neosporivi dokumenti govorili su da je Beatrice opsjeo
zloduh okultizma. Još gore, mnogi su dokumenti aludirali na to da je
bila glavna poticateljica magijskih obreda na dvoru II Mora. U zemlji
tradicionalno sklonoj najizopaĉenijim herezama, taj je podatak
zahtijevao posebnu pozornost. Ali nitko mu je nije na vrijeme
posvetio.
Milanski dominikanci - meĊu njima i otac Bandello - nekoliko su puta
imali u rukama dokaze da donna Beatrice kao i njezina sestra
Isabella, u Mantovi, skupljaju amulete i poganske idole te da obje
iskazuju neumjerenu strast prema proroĉanstvima astrologa i šarlatana
svake vrste. I nikada nisu ništa uĉinili. Uĉenja koja je od njih usvojila
Beatrice bila su toliko zlokobna, da je svoje posljednje dane sirotica
provela uvjerena da će naša Sveta Mati Crkva veoma skoro išĉeznuti.
Cesto je govorila da će Rimska kurija biti odvuĉena na Posljednji sud
te da će nas ondje, izmeĊu arkanĊela, svetaca i poštenih ljudi, Vjeĉni
Otac sve osuditi bez milosti.
U aktivnosti vojvotkinje od Milana nitko u Rimu nije bio upućeniji od
mene. Ĉitajući izvještaje koji su o njoj stizali, nauĉio sam koliko ţene
mogu zastraniti, te otkrio koliko je mnogo donna Beatrice promijenila
navade i ciljeve svoga moćnog muţa u jedva ĉetiri godine braka.
Njezina osobnost poĉela me fascinirati. Lakovjerna, ovisna o
profanom štivu i zavedena silnim egzotiĉnim idejama koje su kruţile
njezinim lenom, bila je opsjednuta time da Milano pretvori u
nasljednika staroga sjaja Firence za vladavine obitelji Medici.
Vjerujem da me je to uzbunilo. Iako je Crkva uspjela malo-pomalo
potkopati stupove te veoma moćne firentinske obitelji, slabeći potporu
koju su pruţali misliocima i umjetnicima sklonima krivovjernim
idejama, Vatikan nije bio spreman suoĉiti se s preporodom takvih
ideja u velikom Milanu na sjeveru. Ville obitelji Medici, sjećanje na
Akademiju koju je ustanovio Cosimo Stariji kako bi mudrost starih
Crostuff.net
Grka spasio od zaborava, pretjerana zaštita koju je pruţao
graditeljima, slikarima i kiparima, raspalili su plodnu maštu
vojvotkinje Beatrice jednako kao i moju. Ali ona ih je smatrala
smjernicama svoje vjere i svojom otrovnom zadivljenošću zarazila je
vojvodu.
Otkako je Aleksandar VI. 1492. došao na Petrovo prijestolje, slao sam
poruke svojim nadreĊenima kako bih ih upozorio na to što bi se ondje
moglo dogoditi. Nitko nije obratio pozornost na mene. Milano, toliko
blizu granici s Francuskom i tradicionalno politiĉki suprotstavljen
Rimu, bio je savršen kandidat za njegovanje mogućeg vaţnog razdora
unutar Crkve. Ni Betani-ja nije mi vjerovala. A papa, mlak prema
hereticima - samo godinu dana nakon stoje preuzeo tijaru, već je bio
zamolio oprost za progon kabalista poput Pica della Mirandole oglušio se na sva moja upozorenja.
- Taj fratar Agostino Leyre - obiĉavala su reći moja braća iz Ureda za
dešifriranje - posvećuje preveliku pozornost porukama Gataoca.
Postat će sumanut kao i on.
3.
Gatalac. To je djelić koji nedostaje za dovršetak ove slagalice.
Njegova prisutnost zasluţuje objašnjenje. Ĉinjenica je daje, osim
mojih upozorenja Svetomu ocu i najvišim instancijama
dominikanskoga reda o krivome putu kojim je krenulo vojvodstvo od
Milana, postojao još jedan izvor informacija koji je dijelio moje
strahove. Radilo se o anonimnom svjedoku, dobro obaviještenom,
koji je svaki tjedan u našu Kuću Istine slao vrlo potanka pisma kojima
je prijavljivao daje u zemljama II Mora pokrenuta golema vraĉarska
operacija.
Njegove su poslanice poĉele stizati ujesen 1496., ĉetiri mjeseca prije
smrti donne Beatrice. Bile su naslovljene na sjedište našeg reda u
Rimu, na samostan Santa Maria sopra Minerva, gdje su se ĉitale i
pohranjivale kao daje rijeĉ o djelu nekog jadnika opsjednutoga
navodnom zastranjelom doktrinom kuće Sforza. Ne krivim ih. Ţivjeli
smo u vremenu luĊaka, i pisma još jednog vidovnjaka nisu previše
zabrinjavala naše nadstojnike. Osim jednoga.
Za pisma tog novog proroka na posljednjem generalnom kapitulu u
Betaniji rekao mi je naš arhivar.
Crostuff.net
- Trebali biste ih proĉitati - rekao je. - Ĉim sam ih vidio, sjetio sam se
vas.
- Doista?
Sjećam se izbuljenih oĉiju arhivara kako uzbuĊeno trepću.
- Neobiĉna su: napisao ih je netko tko dijeli vaše strahove, oĉe Leyre.
Apokaliptiĉni prorok, uĉen, veoma potkovan u gramatici, ĉovjek
kakvoga kršćanstvo nije vidjelo od vremena oca Tanchelma de
Amberesa.
- Oca Tanchelma?
- Ah... sumanutoga starca iz XII. stoljeća koji je Crkvu napao da se
pretvorila u bordel, i svećenike optuţio da ţive u trajnome
prileţništvu. Naš Gatalac ne ide tako daleko, iako, prema tonu
njegovih pisama, mogao bi to ubrzo uĉiniti.
Arhivar, zgrbljen i plaĉljiva glasa, dodao je još nešto:
- Znate li što ga razlikuje od drugih luĊaka? Odmahnuo sam glavom.
- Ĉini se bolje obaviješten od bilo koga od nas. Taj Gatalac fanatiĉno
zna svaku pojedinost. Sve zna!
Taj je fratar imao pravo. Njegovi arci finoga papira boje kostiju,
ispisani savršenim krasopisom i naslagani u drvenoj kutiji koja je
nosila peĉat risetvatto, opsesivnom su ustrajnošću govorili o tajnom
planu da se Milano pretvori u novu Atenu. U takvo što i sam sam
duţe vrijeme sumnjao. II Moro, kao i Medici prije njega, spadao je u
one praznovjerne voĊe koji su vjerovali da su antiĉki narodi
posjedovali mnogo naprednije znanje o svijetu od nas. Vjerovao je u
staru ideju daje, prije nego stoje Bog kaznio svijet potopom,
ĉovjeĉanstvo uţivalo u blagostanju Zlatnoga doba koji su prvo
Firentinci, a sada i vojvoda od Milana ţeljeli pod svaku cijenu
ponovno uspostaviti. A kako bi to postigli, nisu se libili zanemariti
Bibliju i uĉenja Crkve, znajući da u to slavno doba Bog još nije bio
stvorio instituciju koja bi ga predstavljala.
Ali to nije bilo sve: njegova su pisma ustrajno tvrdila da se kamen
temeljac tog projekta postavlja pred našim nosom. Ako je ono što je
Gatalac govorio bila istina, lukavstvo II Mora bilo je neizmjerno.
Njegov plan da svoj feud pretvori u prijestolnicu preporoda filozofije i
znanosti antiĉkih naroda trebao je leţati na zaprepašćujućem temelju.
Ništa manje nego na našem novom samostanu u Milanu.
Crostuff.net
Gatalac je uspio iznenaditi me. Tko god bio ĉovjek koji se skrivao iza
tih otkrića, prodro je mnogo dublje nego što bih se ja ikada usudio.
Kao što me arhivar upozorio, ĉinilo se da ima oĉi posvuda. Ne samo u
Milanu, nego ĉak i u Rimu, budući da su neka od njegovih posljednjih
pisama stizala naslovljena s Augur dixit, »Gatalac je govorio«, što
nas je smelo. S kakvom smo to vrstom doušnika imali posla? Samo
netko dobro pozicioniran u Kuriji mogao je znati kako ga nazivaju
pisari Betanije.
Nijedan od nas nije znao koga optuţiti.
Tih je dana samostan o kojem se govorilo u njegovim porukama,
Santa Maria delle Grazie, bio usred radova. Vojvoda od Milana
odredio je najbolje onodobne arhitekte za njegovo ureĊenje: Bramante
je bio zaduţen za galeriju crkve, Cristoforo Solari za unutrašnjost, i
nije štedio nijedan dukat kako bi platio najboljim umjetnicima da
ukrase svaki od zidova. Htio je naš hram pretvoriti u mauzolej svoje
obitelji, mjesto vjeĉnog poĉinka koje bi ovjekovjeĉilo spomen na
njega mnoga stoljeća.
Ipak, ono što je za dominikance predstavljalo povlasticu, za autora tih
pisama bilo je uţasno prokletstvo. Navještao je grozomornu nesreću
za papu ako nitko ne zaustavi taj projekt i predviĊao mraĉno, pogubno
razdoblje za cijelu Italiju. Uistinu, anonimni pošiljatelj pisama sam si
je zaradio nadimak Gatalac. Njegova vizija kršćanstva nije mogla biti
zlokobnija.
4.
Nitko na tog anonimnog jadnika nije obratio pozornost sve do jutra
kad je stigla njegova petnaesta poslanica. Tog dana fra Giovanni
Gozzoli, moj pomoćnik u Betaniji, uletio je buĉno u scriptorium.
Mahao je po zraku novom porukom Gataoca, i nesvjestan prijekornih
pogleda redovnika koji su ondje uĉili, uputio se k mojem stolu:
- Fra Agostino, morate ovo vidjeti! Morate to smjesta proĉitati!
Nikada nisam bio vidio fra Giovannija tako uzrujanoga. Mladi je
fratar mahnuo novim pismom pred mojim oĉima i veoma uzbuĊenim
glasom prošaptao:
- To je nevjerojatno, oĉe. Nevjerojatno.
- Što je nevjerojatno, brate? Gozzoli je duboko udahnuo:
Crostuff.net
- Pismo. Ovo pismo... Gatalac... Uĉitelj Torriani zamolio me da ga
smjesta proĉitate.
- Uĉitelj?
Poboţni Gioacchino Torriani, trideset peti nasljednik svetoga
Dominika de Guzmana na Zemlji i najviši predstavnik našega reda,
nikad nije ozbiljno shvatio te anonimne poruke. Otpravio bi ih
ravnqdusno, a jednom mije prigodom ĉak prigovorio što im
posvećujem vrijeme. Zašto je promijenio svoje mišljenje? Zašto mi je
poslao to novo pismo s molbom da ga ţurno prouĉim?
- Gatalac... - Gozzoli je progutao slinu. -Da?
- Gatalac je otkrio u ĉemu se sastoji plan.
- Plan?
Otac Giovanni još je drţao poruku u ruci. Drhtao je od napora. Pismo,
arak od tri lista sa slomljenim voštanim peĉatom, njeţno se spustilo
na moj stol.
- Plan Ludovica II Mora - prošaptao je moj tajnik, kao da se riješio
teškoga tereta.
- Ne uviĊate li ga, oĉe Agostino? Objašnjava ono što doista pokušava
napraviti u Santa Maria delle Grazie. Ţeli izvesti magiju!
- Magiju? - I dalje sam bio zaprepašten.
- Proĉitajte ga!
Odmah sam se zadubio u poruku. Nije bilo sumnje daje pismo
napisala ista osoba kao i prethodna: jednak uvod te krasopis odavali
su istoga autora.
- Proĉitajte ga, oĉe - ustrajao je.
Brzo sam shvatio ĉemu tolika upornost. Gatalac je opet otkrivao nešto
što se nitko nije nadao ĉuti. Vratio se gotovo šezdeset godina unatrag,
u vrijeme pape Eugena IV, kada je patrijarh Firence Cosimo
de'Medici, zvan Stariji, odluĉio financirati sabor koji je mogao
zauvijek promijeniti put kršćanstva. Bila je to stara pripovijest. Ĉini
se daje Cosimo potaknuo jedan neuspješan susret izmeĊu
suprotstavljenih diplomatskih izaslanstava koji je potrajao nekoliko
godina, a kojim je htio postići ponovno ujedinjenje Istoĉne Crkve i
Rima. Turci su tada prijetili da će proširiti svoj utjecaj nad
Sredozemljem i trebalo ih je zaustaviti pod svaku cijenu. Staromu
bankaru pala je na pamet nevjerojatna ideja da sve kršćane ujedini
Crostuff.net
pod jedan barjak kako bi se snagom vjere suprotstavili zajedniĉkomu
neprijatelju. Ali njegov je plan propao.
Ili nije.
Ono što je Gatalac otkrivao u toj poruci bilo je da je iza sabora
postojao tajni plan. Skriveni cilj ĉiji su se uĉinci mogli osjetiti i šest
desetljeća poslije u Milanu. Prema njemu, osim politiĉkih rasprava
tog doba, Cosimo de'Medici dobar je dio vremena iskoristio da bi
pregovorao s izaslanstvima koja su stigla iz Grĉke i Konstantinopola
o kupnji starih knjiga, optiĉkih instrumenata te ĉak rukopisa koje su
pripisivali Platonu ili Aristotelu a za koje se vjerovalo da su
izgubljeni. Naredio je da ih sve bez iznimki prevedu i iz njih doznao
zaprepašćujuće stvari. Tako je otkrio da su još u Ateni vjerovali u
besmrtnost duše i znali daje nebo odgovorno za sve što hoda
Zemljom. Da se razumijemo: Atenjani nisu vjerovali u Boga, nego u
utjecaj nebeskih tijela. I prema tim zloglasnim traktatima, zvijezde su
utjecale na tvar zahvaljujući »duhovnoj toplini« sliĉnoj onoj koja
sjedinjuje tijelo i dušu u ljudskih bića. Aristotel je spominje nakon što
je prouĉio kronike Zlatnoga doba, a Cosimo se njegovim uĉenjima
oduševio.
Prema Gataocu, stari je bankar osnovao Akademiju po uzoru na
antiĉke akademije, samo kako bi pouĉio umjetnike tim tajnama.
Zahvaljujući prouĉavanju tih spisa, bio je uvjeren daje stvaranje
umjetniĉkih djela egzaktna znanost. Djelo naĉinjeno prema odreĊenim
suptilnim naputcima djelovalo bi kao odraz kozmiĉkih sila i moglo je
biti uporabljeno da zaštiti ili uništi onoga tko ga posjeduje
- No? Jeste li shvatili, oĉe Agustino? - Gozzolijevo pitanje prenulo me
iz zamišljenosti. - Gatalac kaţe da se umjetnost moţe rabiti kao
oruţje!
Doista. Odlomak niţe, poruka je govorila o snazi geometrije. Broj,
harmonija, zvuk, bili su elementi koji su se mogli primijeniti na
umjetniĉko djelo kako bi oko sebe širilo povoljan utjecaj. Pitagora,
jedan od Grka koji su se divili Zlatnom dobu i koji je oĉarao Cosima
de'Medicija, tvrdio je da su »brojevi jedini dokazivi bogovi«. Gatalac
ih je sve proklinjao.
- Oruţje - prosiktao sam. - Oruţje koje II Moro ţeli skriti u Santa
Maria delle Grazie.
Crostuff.net
- Toĉno! - Gozzoli je bio zadovoljan. - Upravo to govori. Nije li to
nevjerojatno?
Poĉinjao sam shvaćati iznenadno zanimanje Uĉitelja Torrianija za sve
to. Prije mnogo godina naš je voljeni poglavar bio
_________________________________
* Prije Cosima Starijeg te su tajne dijelili graditelji gotičkih katedrala koji
su svoje znanje primili preko Orijenta mnogo prije nego stoje stiglo u
Firencu. U jednom od ranijih romana, Los puertas templarias (Martinez
Roca, 2000.) objašnjavam kako je nastala ta pradavna mudrost.
osudio djela slikara Sandra Botticellija jer su ga muĉile podjednake
sumnje. Optuţio gaje da se u slikanju djela namijenjenih Crkvi sluţi
prizorima nadahnutima poganskim kultovima, iako je njegova
optuţba ukljuĉivala još nešto ozbiljnije. Zahvaljujući doušnicima
Betanije, Torriani je doznao da je Botticelli u vili obitelji Medici u
Castellu bio prikazao dolazak proljeća koristeći se jednom
»magijskom« tehnikom. Nimfe koje su plesale na slici bile su
razmještene poput dijelova golema talismana. Poslije je Torriani
otkrio daje Lorenzo di Pierfrancesco, Botticellijev mecena, od njega
bio naruĉio amulet protiv starenja. Slika je bila ĉarobni lijek koji je
zatraţio. Zapravo, skrivala je cijeli traktat protiv prolaska vremena
koji je ukljuĉivao polovicu boţanstava s Olimpa koji plešu protiv
Kronova napredovanja. Namjeravali su takvo djelo prikazati kao
poboţno, predlaţući ga za ukras jedne firentinske kapele!
Naš glavni meštar na vrijeme je otkrio tu gnusobu. Na to ga je uputila
jedna od nimfi na Proljeću, Klorida, naslikana s granĉicom slaka kako
joj izlazi iz usta. Bio je to nepogrešiv simbol »zelenog jezika«
alkemiĉara, tih tragaĉa za vjeĉnom mladošću opijenih laţnim idejama,
a koje je Sveti oficij progonio gdje god bi se pojavili. Iako u Betaniji
nikad nismo uspjeli dešifrirati pojedinosti tog tajanstvenogjezika,
sumnja je bila dovoljna da djelo nikada ne bude izloţeno u nekoj
crkvi.
Ali sada, ako je Gatalac imao pravo, postojala je prijetnja da se ta
priĉa ponovi u Milanu.
- Recite mi, brate Giovanni, znate li zašto me Uĉitelj Torriani moli da
prouĉim ovu poruku?
Crostuff.net
Moj pomoćnik, koji je već bio zauzeo mjesto za susjednim stolom i
zabavljao se prouĉavajući nedavno iluminiran ĉasoslov, pogledao me
zaĉuĊena izraza lica kao da ne razumije moje pitanje.
- Molim? Niste proĉitali pismo do kraja?
Ponovno sam se vratio pismu. U posljednjem odlomku Gatalac je
govorio o smrti Beatrice d'Este te kako će to umnogome ubrzati
izvršenje magijskoga plana II Mora.
- Ne vidim ništa neobiĉno, dragi Giovannino - prosvjedovao sam.
- Nije vam neobiĉno što tako izrijekom opisuje vojvotkinjinu smrt?
- Zašto bi mi to bilo neobiĉno? Otac Gozzoli uzrujano je otpuhnuo:
- Zato što je Gatalac to pismo datirao i poslao 30. prosinca. Dva dana
prije nego što je donna Beatrice rodila mrtvo dijete.
5.
Priseţete mi, dakle, da ste na ovome zidu sakrili tajnu? Marco
d'Oggiono ĉeškao je bradicu, zbunjen, dok je iznova promatrao mural
koji je uĉitelj slikao. Leonardo da Vinci zabavljao se takvim igricama.
Kad je bio dobro raspoloţen, a toga je dana bio, bilo je teško
prepoznati u njemu glasovitoga slikara, izumitelja, izraĊivaĉa glazbala
i inţenjera, II Morova miljenika kojemu se klanjalo pola Italije. Toga
hladnog jutra uĉitelj je imao pogled obijesna djeteta. Iako je znao da
prkosi fratrima, bio je iskoristio napeto zatišje koje je vladalo u
Milanu nakon vojvotkinjine smrti kako bi nadgledao svoje djelo u
refektoriju dominikanaca. Stajao je visoko, zadovoljan meĊu
apostolima, na šest metara visokoj skeli te skakao s daske na dasku
poput momĉića.
- Naravno da postoji tajna! - viknuo je. Njegov zarazni smijeh
odzvanjao je praznim svodovima Santa Maria delle Grazie. - Moraš
samo pozorno promotriti moje djelo imajući na umu brojeve. Izbroj
ih! Izbroj! - nasmijao se.
-Ali, uĉitelju...
- U redu. - Leonardo je kimnuo glavom, popustljivo, rastegnuvši
posljednji slog u znak prosvjeda. - Vidim da neće biti lako uĉiti te.
Zašto ne uzmeš Bibliju koja leţi ondje dolje, pokraj kutije s
kistovima, i proĉitaš trinaesto poglavlje Ivanova evanĊelja, poĉevši od
dvadeset prvog retka? Moţda te to prosvijetli.
Crostuff.net
Marco, jedan od mladih i stasitih Toskanĉevih uĉenika, potrĉao je
potraţiti svetu knjigu. Podigao ju je sa stalka koji je stajao u kutu
pokraj vrata i odvagnuo. Sigurno je teţila nekoliko funta. S naporom,
Marco je listao taj primjerak tiskan u Veneciji, uvezan u najcrnju koţu
s bakrenim rubovima, sve dok se EvanĊelje po Ivanu nije otvorilo
pred njime. Bilo je to prekrasno izdanje, s cvjetnim gravurama na
poĉetku teksta, ukrašeno velikom i crnom goticom.
»Rekavši to«, poĉeo je recitirati, »potresen u duhu Isus posvjedoči:
Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati! Učenici se
zgledahu među sobom u nedoumici o kome to govori. A jedan od
njegovih učenika - onaj kojega je Isus ljubio - bijaše za stolom Isusu
do krila. Šimun Petar dade mu znak i reče: Pitaj tko je taj o kome
govori.«
- Dosta! Dovoljno je bilo! - zagrmio je Leonardo sa skele. Pogledaj
sada ovamo i reci mi: I dalje ne razumiješ moju tajnu?
Uĉenik je odmahnuo glavom. Marco je već znao da uĉitelj skriva neki
trik u rukavu:
- Uĉitelju Leonardo - u njegovu se prigovoru jasno osjećao prizvuk
razoĉaranja. - Znam da radite na tom odlomku EvanĊelja. Niste mi
otkrili ništa novo poslavši me da ĉitam Bibliju. Ono što mene zanima
jest istina.
- Istina? Koja istina, Marco?
- U gradu se govorka da kasnite s dovršetkom ovoga djela jer ţelite
skriti nešto vaţno u njemu. Odbacili ste tradicionalnu tehniku izrade
freske i rabite drugu, koja je novija i sporija. Zašto? Ja ću vam reći.
Zato što tako moţete bolje promisliti o onome što ţelite poruĉiti.
Leonardo nije ni trepnuo okom.
- Poznato im je vaše uţivanje u misterijima, uĉitelju, i ja ih takoĊer
ţelim sve spoznati! Tri sam godine uz vas, pripremam smjese i
pomaţem vašim rukama oko nacrta i skica. To bi mi trebalo osigurati
neku prednost pred onima izvana, zar ne?
- Svakako. Ali tko govori sve te stvari, smije li se znati?
- Tko, uĉitelju? Svi! Ĉak i redovnici ove svete kuće ĉesto zaustavljaju
vaše uĉenike i ispituju ih!
- I što govore, Marco? - ponovno je zaurlao s visine, sve se više
zabavljajući.
Crostuff.net
- Da vaša Dvanaestorica nisu istinski portreti apostola kao što bi ih
naslikali fra Filippo Lippi ili Crivelli, da predstavljaju dvanaest
zvijeţĊa zodijaka, da ste u pokretima njihovih ruku skrili note jedne
od svojih partitura za II Mora... Svašta govore, uĉitelju.
-A ti? -Ja?
- Da, da, ti. - Novi vragolasti smiješak iznova je zasjao na
Le-onardovu licu. - Budući da iz neposredne blizine promatraš kako
po cijele dane radim u ovako veliĉanstvenoj dvorani, do kakvog si
zakljuĉka došao?
Marco je podigao pogled prema zidu koji je Toskanac pomalo
dotjerivao kistom od vrlo fine dlake. Na sjevernome zidu nalazio se
najosobitiji prikaz Posljednje veĉere koji je Marco ikada vidio. Ondje
se nalazio Isus, prisutan glavom i bradom, u samome središtu
kompozicije. Imao je zamišljen pogled i raširene ruke, kao da
postrance prouĉava reakcije svojih uĉenika na ono što im je upravo
otkrio. Pokraj njega nalazio se Ivan, ljubljeni, koji je slušao Petrov
šapat. Ako biste se napregnuli, gotovo biste mogli vidjeti kako miĉu
usnama. Bili su tako stvarni!
Ali Ivan više nije bio naslonjen na uĉitelja kako je govorilo EvanĊelje.
Ĉak je ostavljao dojam da nikad nije ni bio. S Kristove druge strane,
Filip, gorostas, stajao je na nogama i rukama se upirao u grudi. Ĉinilo
se da ispituje Mesiju: -Jesam li moţda ja izdajnik, Gospodine? - Ili
Jakov Stariji, koji je nadimao grudi poput ĉuvara, priseţući mu na
vjeĉnu vjernost. - Nitko ti neće nauditi dok sam ja blizu - hvastao se.
- Dakle, Marco? Još se nisi izjasnio.
- Ne znam, uĉitelju... - oklijevao je. - Ovo vaše djelo sadrţi nešto što
me zbunjuje. Tako je, tako...
-Tako...?
- Tako je blisko, tako ĉovjeĉno, da me ostavlja bez rijeĉi.
- Dobro - zapljeskao je Leonardo, brišući ruke o pregaĉu. -Vidiš? I ne
znajući, već si se pribliţio mojoj tajni.
- Ne razumijem vas, uĉitelju.
- Moţda nikad ni nećeš - nasmiješio se. - Ali poslušaj ovo što ću ti
reći: sve u prirodi ĉuva nekakvu tajnu. Ptice kriju od nas tajnu kako
lete, voda pomno skriva tajnu svoje izvanredne snage... A ako
uspijemo u tome da slika bude odraz te prirode, ne bi li i ona sama
trebala utjelovljivati istu tu silnu sposobnost pohranjivanja
Crostuff.net
informacija? Svaki put kad se budeš divio nekoj slici, sjeti se da
ponireš u najuzvišeniju umjetnost. Nemoj nikada ostati na površini:
prodri u prizor, kreći se meĊu njegovim elementima, otkrij neobiĉne
kutove, šunjaj se po najzabaĉeni-jim kutcima.... tako ćeš spoznati
njegovo pravo znaĉenje. Ali upozoravam te: za to je potrebna
hrabrost. Ono što naĊemo na muralu poput ovoga ĉesto se silno
razlikuje od onoga što smo oĉekivali naći. Imaj to na umu.
6.
ra Giovanni bez oklijevanja je ispunio drugi dio zadaće koju mu je
povjerio Uĉitelj.
Poslije našeg razgovora, nakon što mi je pokazao posljednje
Gataoĉevo pismo, vratio se u generalnu kuriju reda, napustivši
Betaniju prije sumraka. Torriani mu je naloţio da se vrati kako bi ga
izvijestio o mojoj reakciji. Posebno ga je zanimalo kakvo sam
mišljenje imao o glasinama o teškim nepravilnostima u ureĊenju
Santa Marije delle Grazie. Moj mu je pomoćnik trebao prenijeti moju
poruku, kratku i jasnu: ako su se napokon uvaţili moji stari strahovi te
ako se usto Gataoĉeva otkrivenja smatra vjerojatnima, treba ga
pronaći u Milanu te neposredno od njega doznati razmjere tajnih
projekata koje je vojvoda namijenio za taj samostan.
- Posebno - naglasio sam fra Giovanniju - treba ispitati rad Leonarda
da Vincija. U Betaniji smo itekako svjesni njegove sklonosti da u
prividno poboţna djela skrije krivovjerne ideje. Leonardo je dugi niz
godina radio u Firenci, odrţao je veze s potomcima Cosima Starijeg,
te je meĊu svim umjetnicima koji su radili u Santa Mariji najskloniji
sudjelovanju u zamislima II Mora.
Gozzoli je svom izvještaju za uĉitelja Torrianija dodao moju drugu
veliku brigu: naglasio sam da treba pokrenuti istragu o smrti donne
Beatrice. Toliko precizno Gataoĉevo proroĉanstvo navodilo je na
postojanje nekog izopaĉenog okultistiĉkog plana, koji je moţda
skovao vojvoda Ludovico ili njegovi podmukli savjetnici, da se
utemelji poganska republika u samome srcu Italije. Iako nije imalo
Crostuff.net
mnogo smisla da vojvoda naredi ubojstvo svoje supruge i sina,
mentalni sklop pristaša okultistiĉkih znanosti ĉesto je naginjao
nepredvidljivim putovima. Nisam prvi put ĉuo da je potrebno prinijeti
istaknutu ţrtvu prije pokretanja nekog velikog pothvata. Antiĉki
narodi, ti barbari Zlatnoga doba, ĉesto su to ĉinili.
Pretpostavljam daje moja odluĉnost pokrenula Torrianija.
Uĉitelj reda obavijestio je brata Gozzolija o svojim nakanama i
sljedeće je jutro, dok je Rim još bio okovan mrazom, napustio svoje
prostorije u samostanu Santa Maria sopra Minerva odluĉan u korijenu
sasjeći taj problem.
Prkoseći snijegom prekrivenim putovima k Vjeĉnomu Gradu,
Torriani se na mazgi uspeo do sjedišta Betanije i zatraţio hitan
sastanak sa mnom. Nisam nikad doznao kojim se izrazima posluţio
brat Gozzoli kako bi ga izvijestio o mojim zamislima, ali bilo je oĉito
da su ostavile dojam. Nikad nisam vidio našeg Uĉitelja u takvome
stanju. Dvije plavkaste vrećice ovjesile su se ispod njegova sivog
pogleda, prigušivši ga; njegova leĊa kao da su klonula pod teretom
poput olova teške odgovornosti, proţdirući malo-pomalo njegovu
veselu osobnost i povijajući mu ramena. Torriani, moj mentor,
savjetnik i stari prijatelj, ţurno se pribliţavao kraju svog ţivota s
tragovima razoĉaranja na licu. Ali ipak, blagi sjaj u njegovim oĉima
odavao je osjećaj ţurnosti:
- Moţete li se pobrinuti za sirotoga slugu Boţjega, mokroga i
bolesnog? - upitao je ĉim me ugledao u dvorištu Betanije.
Lagao bih kad bih tvrdio da se nisam iznenadio vidjevši ga ondje tako
rano. Uspeo se do našega sjedišta sam, s jednim pokrivaĉem preko
halje te sandalama pokrivenima zeĉjim krznom. Ako je nadstojnik
reda sv. Dominika takav napustio našu generalnu kuriju i svoju ţupu
te prešao grad usred oluje kako bi se sastao s voditeljem svoje
obavještajne sluţbe, moralo se raditi o veoma ozbiljnom pitanju. I
iako je njegovo smrknuto lice pozivalo na što skoriji razgovor, nisam
se usudio išta ga pitati. Priĉekao sam da svuĉe svoje skromne halje i
posluţi se ĉašom kuhanoga vina koje smo mu ponudili. Popeli smo se
u moju malu radnu sobu, mraĉnu prostoriju ispunjenu kutijama i rukopisima iz koje se pruţao pogled na cijeli Rim i tek što sam zatvorio
vrata, otac Torriani potvrdio je moje strahove:
Crostuff.net
- Naravno da sam došao zbog onih prokletih pisama! - uzviknuo je
namrštivši sijede obrve. - A vi me pitate što mislim tko im je autor?
Upravo vi me to pitate, oĉe Leyre?
Torriani je duboko udahnuo. Njegovo boleţljivo tijelo borilo se da se
ugrije, dok gaje vino malo-pomalo krijepilo. Vani je snijeg sve jaĉe
padao nad dolinom.
- Imam dojam - nastavio je - da naš ĉovjek mora biti u vojvodinoj
sluţbi ili je, ako se varam, jedan od braće u novom samostanu Santa
Maria delle Grazie. Radi se o osobi dobro upućenoj u naše obiĉaje,
koji zna komu stiţu njegova pisma. A ipak...
- Ipak?
- Vidite, oĉe Leyre, otkako sam proĉitao pismo s kojim sam vas
upoznao juĉer, jedva da sam oka sklopio. Negdje vani postoji netko
tko nas obavještava o opasnoj izdaji protiv Crkve. Stvar je veoma
ozbiljna, pogotovo ako, kao što se bojim, naš doušnik pripada
zajednici Santa Marije...
-Vjerujete daje Gatalac dominikanac, oĉe?
- U to sam gotovo siguran. Netko iznutra, svjedok II Moro-vih
nastojanja, koji se ne usudi prijaviti ga iz straha od odmazde.
- Pretpostavljam da ste već prouĉili ţivote tih fratara traţeći svog
kandidata. Varam li se?
Torriani se zadovoljno nasmiješio:
- Sve. Bez iznimki. Većina ih potjeĉe iz dobrih lombardijskih obitelji.
Radi se o redovnicima odanima i II Moru i Crkvi, ljudima koji nisu
skloni tlapnjama ili urotama. Ukratko, o dobrim dominikancima. Ne
mogu zamisliti koji bi od njih mogao biti Gatalac.
-Ako on jest jedan od njih?
- Naravno.
- Dopustite mi da vas podsjetim, Uĉitelju Torriani, da je Lombardija
oduvijek bila zemlja heretika...
Glavar reda, dršćući, suspregnuo je kihaj prije nego stoje odgovorio:
- Bilo je to davno, oĉe. Veoma davno. Već više od dvjesto godina ne
postoji ni trag katarske hereze u tom kraju. Istina je da su ti
prokletnici koji su nadahnuli našeg voljenog Dominika da stvori
Svetu Inkviziciju pobjegli onamo nakon pohoda na Albigenze*, ali
svi su umrli ne uspijevši proširiti svoje ideje na druge.
Crostuff.net
-A ipak, ne moţe se odbaciti mogućnost daje njihovo bogohuljenje
prodrlo u umove stanovnika Milana. Zašto bi inaĉe tako otvoreno
prihvaćali krivovjerne ideje? Zašto bi inaĉe vojvoda prigrlio poganska
vjerovanja, ako sam nije odrastao u okruţju koje tomu naginje? I
zašto se - nastavio sam - dominikanac odan Rimu mora skrivati iza
nepotpisanih pisama, osim ako sam ne sudjeluje u krivovjerju koje
sada prijavljuje?
- Izmišljotine, oĉe Leyre! Gatalac nije pripadnik katara. Naprotiv,
brine se za oĉuvanje pravovjerja s više ţara od samoga glavnog
inkvizitora Carcassonnea.
-Jutros, prije nego što ste stigli, iznova sam proĉitao sva njegova
pisma. Gatalĉeva namjera jasno je vidljiva od prvoga pisma koje nam
je poslao: ţeli da pošaljemo nekoga tko bi zaustavio planove II Mora
u Santa Maria delle Grazie. Kao da ono što vojvoda ĉini u ostatku
Milana, trgove, kanale za plovidbu, ustave, njega ne zanima... A to
podupire vašu teoriju.
Torriani je zadovoljno kimnuo.
- Ali, Uĉitelju - proturjeĉio sam mu - prije nego što nešto
poduzmemo, moramo razmotriti krije li njegova molba kakvu zamku.
- Što? Predlaţete da Gataoca ostavimo na cjedilu usprkos svim
dokazima koje nam je ponudio? Ali vi sami već duţe vrijeme
osuĊujete zabludjelo uĉenje II Morove pokojne supruge!
- Toĉno. Taje obitelj lukava. Neće biti lako naći argumente protiv
njih. Ţelim reći da moramo biti izrazito oprezni prije nego što
povuĉemo pogrešan potez.
- Ne, oĉe. Nikako. Taj ĉovjek, tko god bio, moli nas za pomoć i ne
moţemo mu je više uskraćivati. Osim toga, znajte da
__________________________
* Godine 1208. papa Inocent III. naredio je istrebljenje katarskog
krivovjerja, stvorivši vojnu silu kako bi iskorijenio krivovjerce u
francuskoj pokrajini Languedocu. Iako je općeprihvaćeno
vjerovanje da su 1244. izbrisani i posljednji heretici u utvrdi
Montseguru, mnogi povjesničari upozoravaju da su se cijele
obitelji »dobrih ljudi« sklonile u Lombardiju, blizu današnjeg
Milana, gdje su ostali dugo vremena izvan opasnosti od progona
Rima, ustrajavši u svojoj izvornoj vjeri.
Crostuff.net
sam preko kardinala Ascanija, vojvodina brata, provjerio i najsitniju
pojedinost koja se pojavljuje u njegovim izvještajima. I vjerujte mi:
sve su toĉne.
- Točne - ponovio sam dok sam pokušavao srediti misli. -Znate što?
Mislim da me u svemu ovome najviše ĉudi vaša promjena stava,
Uĉitelju Torriani.
- Nema promjene - pobunio se. - Pohranjivao sam Gataoĉeva pisma
sve dok nisam skupio ĉvrste dokaze koji će ih poduprijeti. Da nisam
vjerovao onomu što piše, bio bih ih uništio, zar ne?
- Onda, Uĉitelju, ako iza našega doušnika stoji istina, ako se radi o
dominikancu koji je zabrinut za budućnost svoga novog samostana,
što mislite, zašto skriva svoj identitet kad vam piše?
Fra Gioacchino slegnuo je ramenima zbunjena izraza lica:
- Kad bih to barem znao, oĉe Leyre. Brine me to. Što sam duţe bez
odgovora, to me pitanje sve više uznemirava. Naš red bori se na
mnogim bojišnicama ovih dana, i ako otvorimo još jednu ranu u krilu
Crkve, iskrvarit će. Zbog toga, kucnuo je ĉas da djelujemo. Ne
moţemo dopustiti da se u Milanu ponovi ono što se već dogaĊa u
Firenci. Bila bi to propast!
Još jedna rana. Oklijevao sam spomenuti tu temu, ali Torria-nijeva
šutnja nije mi ostavila druge:
- Pretpostavljam da mislite na oca Savonarolu...
- A na koga drugoga? - Starac je duboko udahnuo prije nego što je
nastavio. - Sveti otac izgubio je strpljenje i već pomišlja na to da ga
izopći. Njegove propovijedi protiv papina bogatstva postaju sve
oštrije; a kao vrhunac, njegova proroĉanstva o kraju kuće Medici
ispunila su se te on sada, podrţan mnoštvom, najavljuje oštre kazne
Gospodina protiv Papinske Drţave. Kaţe kako Rim mora patiti kako
bi se iskupio za grijehe i prokletnik se veseli zbog toga. Najgore od
svega je to što svakim danom stjeĉe sve više sljedbenika. Da se
sluĉajno i milanski vojvoda pridruţi toj apokaliptiĉnoj ideji, naša bi
institucija bila nepovratno uzdrmana...
Zbunjen, prekriţio sam se pred turobnim prizorom koji je opisao
generalni uĉitelj.
Girolamo Savonarola predstavljao je tada, kao što je cijeli Rim znao,
veliki problem Torrianiju. Svi su o njemu govorili. Uporni ĉitaĉ
Knjige otkrivenja, taj je dominikanac briljantne retorike i velike moći
Crostuff.net
da zavede nedavno bio ustanovio teokratsku republiku u Firenci kako
bi ispunio prazninu nastalu bijegom obitelji Medici. Sa svoje nove
propovjedaonice napadao je neumjerenost Aleksandra VI. Savonarola
je bio luĊak ili, još gore, odvaţni drznik. Oglušio se na pozive na red
koje je primao od svojih nadreĊenih te je namjerno ignorirao
kanonsko pravo. Dictatus Papae, koji je od jedanaestog stoljeća
oslobaĊao papu i njegov dvor od mogućnosti da griješe, ispunjavao
gaje bijesom te je prkoseći ĉak i njegovu devetnaestom naĉelu
(»Nitko ne smije suditi papi«), grmio s oltara kako ga treba zaustaviti
u Boţje ime.
Naš uĉitelj reda bio je ispunjen oĉajem. Ne samo da nije uspio
sprijeĉiti ţeĊ za veliĉinom tog zanesenjaka, nego je Savona-rolin stav
kompromitirao cijeli red pred Njegovom svetošću. Pobunjenik,
ponosan poput Samsona pred Filistejcima, bio je odbio kardinalski
šešir koji su mu ponudili da utišaju njegove kritike te je ĉak odbio
napustiti svoju propovjedaonicu u firentinskom samostanu San Marco
tvrdeći da mora ispuniti vaţniju boţansku zadaću. Iskljuĉivo iz tog
razloga otac Torriani nije htio da se u Milanu dovodi u pitanje
vjernost propovjednika reda svetog Dominika. Ako je Gatalac bio
dominikanac i s pravom upozoravao na poganske planove II Mora u
našoj novoj kući u tom gradu, red će ponovno naići na osporavanje.
- Donio sam odluku, brate - izjavio je veoma ozbiljnim glasom uĉitelj,
nakon stoje razmišljao nekoliko trenutaka - moramo ukloniti svaku
sjenu sumnje s ureĊenja Santa Marije delle Grazie, te pribjeći moći
Svete inkvizicije ako bude potrebno.
- Pater! Ne kanite valjda suditi milanskomu vojvodi? - upitao sam
uznemiren.
- Samo ako bude potrebno. Dobro znate da ništa nije draţe svjetovnim
vladarima nego otkriti slabosti u redovima naše Crkve te ih iskoristiti
protiv nas. Zato smo prisiljeni preduhitriti njihove postupke. Još jedan
skandal poput onoga sa Savonarolom, i naša će kuća stajati loše u
oĉima Papinske Drţave. Razumijete li?
- Ako smijem pitati, kako mislite doći do Gataoca, potvrditi njegove
tvrdnje i skupiti potrebne informacije da mu sudite, a da pritom ne
pobudite sumnje?
- Mnogo sam razmišljao o tome, moj dragi oĉe Agostino -promrmljao
je zagonetno. - Znate bolje od mene da će, pošaljem li koga od naših
Crostuff.net
inkvizitora u nezgodno vrijeme, milanski sud postaviti previše pitanja
i uništiti diskreciju koju takav sluĉaj nalaţe. Ako i postoji urota takvih
razmjera, sve bi dokaze hitro uklonili II Morovi pomagaĉi.
- Onda?
Torriani je otvorio vrata radne sobe i spustio se stubama do ulaznih
vrata ne odgovorivši. Izašao je na dvorište konjušnice i potraţio svoju
mazgu. Hitan sastanak bio je okonĉan. Vani je mećava i dalje
bjesnjela.
- Recite mi što kanite poduzeti - ponovio sam.
- II Moro je predvidio da se unutar deset dana odrţi drţavni pokop
vojvotkinje - napokon je odgovorio. - U Milano će doći razna
izaslanstva te će biti lako uvući se u Santa Mariju, obaviti potrebne
istrage te naći Gataoca. Ipak - dodao je - ne moţemo poslati bilo
kojeg redovnika. To mora biti netko oštrouman, tko poznaje zakone,
hereze i tajne znakove. Njegov će zadatak biti da pronaĊe Gataoca,
redom potvrdi njegove optuţbe i zaustavi krivovjerje. A to treba biti
ĉovjek iz ove kuće. Iz Betanije.
Uĉitelj je bacio oprezan pogled na put kojim se upravo spremao
krenuti. Bude li ga posluţila sreća, trebat će mu jedan sat da ga
prijeĊe, i ako se mazga ne ozlijedi na nekom komadu leda, stići će
kući oko podneva.
- Ĉovjek kojega trebamo - rekao je kao da se sprema objaviti nešto
vaţno - ste vi, oĉe Leyre. Nitko drugi ne bi uĉinkovitije riješio taj
problem.
-Ja? - Ostao sam smeten. Izgovorio je moje ime s morbidnim uţitkom,
dok je tragao za neĉim u mazginim bisagama. -Ali vi znate da imam
posao ovdje, obaveze...
- Nijedna nije vaţna poput ove!
Izvlaĉeći debeli svitak papira, priĉvršćenih njegovim osobnim
peĉatom, predao mi gaje uz posljednju zapovijed:
- Ţurno ćete krenuti za Milano. Još danas ako je moguće. A s pomoću
ovoga - pogledao je sveţanj dokumenata koji sam već drţao u rukama
- identificirat ćete našega doušnika, provjerit ćete koliko se istine krije
iza te nove opasnosti te pokušati tomu naći lijeka.
Uĉitelj je pokazao pergament koji je stajao na vrhu sveţnja. Na njemu
se, velikim slovima napisanim crvenom tintom mogla proĉitati
zagonetka koja je sadrţavala potpis našega dopisnika. Vidio sam ga
Crostuff.net
mnogo puta, nalazio se na dnu svakoga Gatalĉeva pisma, ali do tog
mu trenutka nisam bio posvetio pozornost.
Moj se pogled zamaglio nakon što sam prešao tih sedam redaka i
osjetio da su se pretvorili u moj najveći problem. Pisalo je:
Oculos ejus dinumera,
sed noli voltum adspicere.
In latere nominis
Meri notam rinvenies.
Contemplari et contemplata
aliis tradere.
______________________________
* S latinskoga: »Izbroj joj oči, ali ne gledaj joj lice./ Broj mog
imena/ naći ćeš na njezinu boku/ Motriti i drugima
predati/plodove motrenja. / Istina.«
7.
Naravno, poslušao sam. Što mije drugo bilo preostalo? U Milano sam
stigao nakon noći Tri kralja. Bilo je to jedno od onih subotnjih jutara
kada te sjaj snijega zasljepljuje, a svjeţi zrak bez milosti ti hladi
utrobu. Jahao sam bez odmora kako bih stigao na odredište, spavajući
tri ili ĉetiri sata po prljavim svratištima, ukoĉen i mokar nakon
trodnevnog putovanja usred najhladnije zime koju sam pamtio. Ali
ništa od toga nije bilo vaţno. Milano, glavni grad Lombardije, sjedište
dvorskih urota i teritorijalnih prepirki s Francuskom i susjednim
grofovijama, o kojemu sam toliko uĉio, leţao je sada preda mnom.
Grad je bio impresivan. Grad obitelji Sforza, najveći juţno od Alpa,
zauzimao je dvostruko veći prostor od Rima; osam velikih vrata štitili
su neprobojne zidine koje su okruţivale velegrad kruţnog nacrta.
Promatran s neba grad je morao podsjećati na štit kakva golemog
ratnika. Ipak, nije me zaprepastila njegova tvrĊava; bio je to nov, ĉist
grad koji je isijavao intenzivan osjećaj reda. GraĊani se nisu
olakšavali u svakome kutu, kao u Rimu, niti su prostitutke napadale
putnike nudeći im se. Svaki ugao, svaka kuća, svaka javna graĊevina
ondje kao da su bili namijenjeni za neku višu zadaću. Ĉak i njihova
gorda katedrala, krhka i skeletna izgleda, po svemu suprotstavljena
masivnim obujmima onih s juga Italije, širila je svoj blagotvoran
Crostuff.net
utjecaj na dolinu. Gledan s brda, Milano je izgledao kao posljednji
kutak na svijetu u kojemu bi se mogli ukorijeniti nered i grijeh.
Malo prije nego što ću stići do vrata Ticinese, najuzvišenije-ga
gradskog ulaza, neki se ljubazni trgovac ponudio otpratiti me do
Filaretova tornja, glavnoga ulaza u tvrĊavu II Mora. Smješten u
jednom od rubova gradskoga štita, dvorac obitelji Sforza djelovao je
kao minijaturna replika golemih gradskih zidina. Trgovac se nasmijao
vidjevši moje zadivljeno lice. Predstavio se kao koţar iz Cremone,
dobar katolik koji će me rado otpratiti do unutrašnjosti dvorca u
zamjenu za blagoslov njega i njegove obitelji. Pristao sam na
pogodbu.
Dobri me ĉovjek ostavio ispred vojvodina dvorca toĉno u deveti sat.
Mjesto je bilo još veliĉanstvenije nego što sam pretpostavljao.
Zastavice s uţasnim obiljeţjima obitelji Sforza - golemom zmijom
koja proţdire nekog nesretnika - spuštale su se s kruništa bedema.
Modre vrpce vijorile su se na vjetru, dok je pola tuceta golemih
dimnjaka, koji su vodili negdje u unutrašnjost tvrĊave, izbacivalo
velike zapuhe crnog i gustog dima. Ulaz Filarete tvorile su prijeteća
ţeljezna rešetka te dvoja vrata okovana broncom. Ĉuvalo gaje ne
manje od petnaest muškaraca koji su svojim šiljcima bockali vreće
ţitarica što su ih koĉijaši htjeli istovariti blizu kuhinja.
Jedan od vojnika pokazao mije put. Trebao sam se uputiti do krajnjeg
zapadnog krila tornja, već unutar tvrĊave, te pitati za mjesto gdje se
primaju posjeti kao i za »sobu za ţalovanje« ureĊenu za primanje
izaslanstava koja će prisustvovati pokopu donne Beatrice. Moj me
kremonski vodiĉ upozorio da će se cijeli grad zaustaviti kada doĊe taj
trenutak. I doista, s obzirom na to koliko je bilo sati, nije se mnogo
toga dogaĊalo. Iznenadilo me što me II Morov tajnik, štrkljasti
dvoranin bezizraţajna lica, vrlo brzo primio. Ispriĉao se što ne moţe
ovoga Boţjeg slugu odvesti k svom gospodaru. Ĉak i tako, pregledao
je moje vjerodajnice sumnjiĉavo se drţeći, provjerio je da je papinski
peĉat pravi te mi ga vratio uz izraz ţaljenja.
- Ţao mi je, oĉe Leyre. - Marchesino Stanga, tako se zvao, obasuo me
isprikama. - Morate shvatiti da moj gospodar nikoga ne prima nakon
smrti svoje supruge. Pretpostavljam da uviĊate koliko teške trenutke
prolazimo kao i vojvodinu potrebu da bude sam.
-Jasno - sloţio sam se hineći ljubaznost.
Crostuff.net
- Ipak - dodao je - kad proĊe korota, obavijestit ću ga o vašoj
prisutnosti u gradu.
Bio bih volio da sam mogao pogledati II Mora u oĉi i dokuĉiti, kao pri
tolikim ispitivanjima kojima sam prisustvovao, kriju li one ili ne
zlokobne sjene krivovjerja ili zloĉina. Ali taj sluţbenik odjeven u
baršunasti prsluk i grimiznu kapu ukrašenu krznom, koji mi se
obraćao pomalo nadmoćnim tonom, bio je odluĉan da me u tome
sprijeĉi:
- Ne moţemo vas ni primiti na konak, kao stoje naš obiĉaj -suho je
odrezao. - Dvorac je zatvoren i ne primamo goste. Molim vas, oĉe, da
se molite za dušu donne Beatrice i da se vratite nakon pokopa. Tada
ćemo vas primiti onako kako zasluţujete.
- Requiescat in pace - promrmljao sam prekriţivši se. - Tako ću i
uĉiniti. Isto ću tako moliti i za vas.
Obuzeo me neobiĉan osjećaj. U nemogućnosti da se smjestim blizu
vojvode i njegove obitelji, osujećen u namjeri da manje ili više
slobodno lutam dvorcem, moja će se poĉetna istraga oduljiti. Morao
sam naći diskretan smještaj koji će mi jamĉiti nekakav radni prostor.
Uz Torrianijeve dokumente koji su gorjeli u mojoj torbi trebao sam
mir, tri topla obroka na dan i obilnu koliĉinu sreće kako bih uspio
odgonetnuti njihovu tajnu. Nije bilo pametno da jedan redovnik traţi
smještaj medu laicima, stoga su se moje mogućnosti brzo svele na
dvije: ili ću se smjestiti u stari samostan sv. Eustorgija ili u najnoviji
Santa Maria delle Grazie, gdje je mogućnost da naletim na Gataoca
raspalila moju maštu. Poslije, nakon što riješim pitanje krova nad
glavom, imat ću vremena da se posvetim tragu koji mije uĉitelj
Torriani bio predao u Betaniji.
Priznajem da je boţanska providnost obavila uzoran posao. Sveti
Eustorgije ubrzo se pokazao kao lošija od dviju mogućnosti. Smješten
veoma blizu katedrale, pokraj trţnice, znao je biti pun znatiţeljnika
koji bi se ubrzo zapitali kojim se to poslom ondje nalazi rimski
inkvizitor. Iako bi mi mjesto na kojem se nalazio omogućilo da
donekle pratim Gataoĉeve aktivnosti, poštedjevši me rizika da se
naĊem lice u lice s njime ne znajući o kome je rijeĉ, ipak je imala više
nedostataka nego prednosti.
Što se druge mogućnosti tiĉe, Santa Maria delle Grazie, osim što se
radilo o navodnome utoĉištu mog plijena, imala je samo jedan, ali
Crostuff.net
premostiv nedostatak: ondje će se odrţati masovno posjećeni pogrebni
obred donne Beatrice. Pripadna crkva, koju je nedavno obnovio
Bramante, uskoro je trebala postati središte opće pozornosti.
Inaĉe, Santa Maria raspolagala je svime što mije moglo ustrebati.
Njezina dobro opremljena knjiţnica, smještena na drugome katu jedne
od zgrada koje su gledale na takozvani Kloštar mrtvih, ĉuvala je djela
Svetonija, Filostrata, Plotina, Ksenofonta te ĉak i neka djela samoga
Platona, nabavljena u vrijeme Cosima Starijega. Nalazila se blizu
vojvodine tvrĊave i ne predaleko od ulaza Vercellina. Imala je izvrsnu
kuhinju, izvanrednu pećnicu za slastice, bunar, vrt, krojaĉnicu i
bolnicu. A iznad svega, njezina najveća prednost bila je sljedeća: ako
se uĉitelj Torriani nije grdno varao, Gatalac se mogao pojaviti preda
mnom u jednome od hodnika, te nije bilo nuţno da riješim ikakvu
zagonetku.
Bio sam naivan.
Osim toga potonjeg pitanja, Providnost je dobro obavila svoj posao: u
Santa Mariji imali su jednu ćeliju na raspolaganju koju su mi smjesta
dodijelili. Radilo se o sobiĉku, nekoliko koraka dugom i širokom, u
kome su se nalazili dašĉani leţaj bez madraca te stolić smješten ispod
neugledna prozorĉića koji je gledao na ulicu imena Magenta. Fratri
nisu postavljali nikakva pitanja. Pregledali su moje vjerodajnice
jednako nepovjerljivim pogledom kao i tajnik Stanga, ali su se
opustili kad sam ih uvjerio da sam u njihovu kuću došao u potrazi za
mirom za svoju izmuĉenu dušu. - Ĉak i inkvizitorima zatreba samoća
- objasnio sam im. Shvatili su.
Nametnuli su mi samo jedan uvjet. Sakristan, fratar izbuljenih oĉiju i
neobiĉna naglaska, veoma me strogo upozorio:
- Nikad nemojte ulaziti u refektorij bez dozvole. Majstor Leonardo ne
ţeli da ga itko ometa u radu i predstojnik mu nastoji u svemu ugoditi.
Jeste li razumjeli?
Kimnuo sam.
8.
Prvo što sam posjetio bila je knjiţnica Santa Marije. Muĉila me silna
radoznalost. Smještena iznad trenutaĉno zabranjenog refektorija koji
je bio predmet polemika i koji je Gatalac pretvorio u ţarište svega zla,
zauzimala je prostranu prostoriju pravokutnih prozora te bila
Crostuff.net
ispresijecana desetkom stolića za ĉitanje te velikim stolom za
knjiţniĉara. Toĉno iza njega, iza debelih zakljuĉanih vrata, ĉuvale su
se knjige. Ono što mije najviše privuklo pozornost bilo je njihovo
grijanje: parni kotao smješten u prizemlju tjerao je vodenu paru kroz
bakrene cijevi koje su grijale podne ploĉice.
- Nije to zbog ĉitatelja - brzo mije objasnio odgovoran za to mjesto
vidjevši kako sa zanimanjem prouĉavam domišljat mehanizam. - Za
knjige je. Ĉuvamo previše vrijedne primjerke da bi ih hladnoća
uništila.
Vjerujem daje otac Alessandro, ĉuvar i kustos te prostorije, bio prvi
redovnik koji me nije promatrao sumnjiĉavo, nego s neskrivenom
radoznalošću. Visok, košĉat, izrazito svijetle puti i finih manira, kao
daje bio oduševljen što vidi novo lice u svom podruĉju.
- Ovamo ne zalazi mnogo ljudi - priznao je. - A pogotovo ne iz Rima!
- Ah... Već znate da sam Rimljanin?
-Vijesti se brzo šire, oĉe. Santa Maria i dalje je malena zajednica.
Sumnjam daje dosad preostao itko u zajednici tko ne zna za dolazak
jednoga inkvizitora u našu kuću.
Fratar mi je urotniĉki namignuo.
- Nisam ovdje po sluţbenoj duţnosti - lagao sam. - Dovode me
osobna pitanja.
- Kakve to ima veze! Inkvizitori su obrazovani ljudi, uĉenjaci. A
ovdje gotovo svi redovnici imaju poteškoća s ĉitanjem i pisanjem.
Ostanete li neko vrijeme meĊu nama, vjerujem da ćemo se dobro
slagati.
Poslije je dometnuo:
-Je li istina da u Rimu radite u Uredu za dešifriranje? -Jest....
Odgovorio sam sumnjiĉavo.
- Izvrsno, oĉe. To je izvrsno. Imat ćemo mnogo zajedniĉkih tema.
Vjerujem da ste izabrali najbolje mjesto na svijetu da ondje provedete
neko vrijeme.
Alessandro mi je djelovao simpatiĉno. Bliţio se pedesetoj i bez
kompleksa se diĉio svojim kukastim nosom i najšiljastijom bradom
koju sam ikad vidio. Njegova Adamova jabuĉica kao da je htjela
iskoĉiti iz grla. Na stoluje drţao naoĉale debelih stakala koje su mu
vjerojatno sluţile da uvećaju slova u knjigama, a rukavi njegove halje
bili su prošarani golemim mrljama tinte. Iako mu se nisam istoga
Crostuff.net
trenutka povjerio - štoviše, nastojao sam ne gledati previše u njega
kako me to neskladno lice ne bi hipnotiziralo - priznajem da je izmeĊu
nas odmah prostrujio osjećaj iskrene privrţenosti. On je bio taj koji je
ustrajao na tome da priskoĉi ako mi nešto zatreba za boravka u
samostanu. Ponudio se pokazati mi svaki kutak tog zadivljujućeg
mjesta u kome je sve djelovalo novo te je obećao paziti da imam
potreban mir za koncentraciju.
- Ako se vaš primjer proširi i više fratara doĊe u ovu kuću uĉiti poţalio se kao da ne moţe drţati jezik za zubima - ubrzo bismo je
mogli pretvoriti u Opće studije*, poput onih u Rimu, a moţda i u
sveuĉilište...
- Zar drugi redovnici ne dolaze ovamo uĉiti?
- Rijetki, s obzirom na to što ovo mjesto moţe ponuditi. Iako vam
djeluje skromno, ova knjiţnica sadrţava jednu od najvaţnijih zbirki
antiĉkih tekstova u vojvodstvu.
- Doista?
_______________________
Dominikanska obrazovna središta u kojima su se pohaĎali studiji
teologije ili glasoviti Trivium (gramatika, retorika i dijalektika) te
Quadrivium (aritmetika, geometrija, astronomija i glazba).
- Oprostite ako sam sagriješio zbog oholosti, ali veoma dugo radim
ovdje. Moţda jednomu rimskom uĉenjaku poput vas djeluje skromno
u usporedbi s vatikanskom knjiţnicom, ali vjerujte mi kad vam kaţem
da ovdje ĉuvamo tekstove koje ni papini knjiţniĉari ne mogu
zamisliti...
- Onda - rekao sam ljubazno - bit će prava povlastica moći ih
pogledati.
Fra Alessandro pognuo je glavu kao da prihvaća pohvalu, te poĉeo
prevrtati svoje papire traţeći nešto vaţno.
- Prije toga, trebam malu uslugu - procijedio je kroza smiješak. Zapravo, vi ste mi dar s neba. Za nekoga poput vas, uvjeţbanog da
odgoneta poruke za Ured za dešifriranje, zagonetka poput ove bit će
maĉji kašalj.
Dominikanac mije pruţio komad papira s nekakvom ţvrljotinom.
Radilo se o jednostavnu crteţu. Gruba glazbena ljestvica prekinuta
nekom vrstom note na krivome mjestu (»za«) te udicom. Ovako:
Crostuff.net
- No? - nestrpljivo je upitao. - Razumijete li? Tri dana je bez uspjeha
odgonetavam.
- A što bi se trebalo nalaziti ovdje?
- Reĉenica na romanskome jeziku.
Promotrio sam zagonetku ne mogavši dokuĉiti znaĉenje. Bilo je oĉito
da se kljuĉ trebao kriti u onome »za« koje se nalazilo na pogrešnome
mjestu. Stvari koje se nisu nalazile na pravome mjestu uvijek su krile
odgovor, ali udica? Posloţio sam u glavi te elemente, poĉevši od
ĉitanja ljestvice te se zadovoljno nasmiješio.
- Istina je da se radi o reĉenici - rekao sam naposlijetku. - I to veoma
jednostavnoj.
-Jednostavnoj?
- Dovoljno je znati ĉitati, oĉe Alessandro. Pogledajte: krenete li od
prijevoda udice na romanski jezik, to jest od 'amo', ostatak crteţa
smjesta dobiva smisao.
- Ne razumijem.
-Jednostavno je. Proĉitajte 'amo', a zatim note. Neodluĉno, redovnik je
prstima prelazio preko crteţa:
- L'amo... re... mi... fa... sol... la... 'za'... re... Lamore mi Ja sollazare! poskoĉio je. - Ljubav mi pruţa zadovoljstvo. Taj je Leonardo pravi
lupeţ! Vidjet će on kad ga sretnem! Ovako se poigravati glazbenim
notama... Maledetto.
- Leonardo?
Sam spomen tog imena vratio me u stvarnost. Otišao sam u knjiţnicu
u potrazi za utoĉištem gdje ću odgonetnuti Gata-oĉevu zagonetku.
Kljuĉ koji je, ako se nismo varali, bio usko povezan s Leonardom,
zabranjenim refektorijem i djelom koje je u njemu slikao.
- Ah! - uzviknuo je knjiţniĉar i dalje ushićen zbog otkrića. -Još ga
niste upoznali?
Odmahnuo sam glavom.
- On je drugi ljubitelj zagonetki. Svaki tjedan izazove nas, redovnike
Santa Marije, nekom zagonetkom. Ova je bila jedna od najteţih...
- Leonardo da Vinci?
- A tko drugi?
- Mislio sam... - oklijevao sam - da ne razgovara mnogo s fratrima.
Crostuff.net
- Samo kad radi. Ali budući da stanuje u blizini, ĉesto navrati kako bi
promatrao svoje djelo i šali se s nama u samostanu. Oboţava igre
rijeĉi, paronimije, te nas nasmijava svojim doskoĉicama.
- Igre rijeĉi.
Umjesto da me zabavi, to me ispunilo nelagodom. Našao sam se
ondje kako bih odgonetnuo poruku koja je zbunila sve analitiĉare
Betanije. Bitno drukĉiji tekst od te vragolanske reĉenice koju je
Leonardo skrio u notno crtovlje, o ĉijem su rješenju ovisila mnoga
drţavna pitanja. Zašto sam gubio vrijeme na to isprazno naklapanje?
- Barem - rekao sam pomalo oštro - vaš prijatelj Leonardo i ja imamo
nešto zajedniĉko: volimo raditi neometani. Moţete li mi prepustiti
jedan stol i pobrinuti se da me nitko ne ometa?
Otac Alessandro shvatio je da ga ne molim za uslugu. S njegova
uglastog lica nestao je pobjedonosni smiješak te je poslušno pristao.
- Ostanite tu. Nitko vas neće ometati u radu.
Tog je popodneva knjiţniĉar ispunio obećanje. Sati provedeni ispred
sedam stihova koje mije predao Uĉitelj Torriani u Be-taniji bili su
jedni od najsamotnijih koje sam proveo u Milanu. Shvaćao sam da taj
zadatak zahtijeva više negoli ijedan drugi s kojim sam se prije suoĉio.
Iznova sam proĉitao:
Oculos ejus dinumera,
sed noli voltum adspicere.
In latere nominis
Meri notam rinvenies.
Contemplari et contemplata
aliis tradere.
Veritas
Sve će biti pitanje strpljivosti.
Kao što sam nauĉio u radionicama Betanije, primijenio sam na taj
galimatijas tehnike cijenjenoga oca Leona Battiste Albertija. Oca
Albertija bio bi oduševio moj izazov: ne samo da bih trebao
proniknuti u poruku skrivenu u obiĉnu tekstu, nego bi me to
vjerojatno trebalo odvesti do nekog umjetniĉkog djela iza koga bi se
krio veliki misterij. On je bio prvi uĉenjak koji je pisao o perspektivi,
Crostuff.net
bio je ljubitelj umjetnosti, pjesnik, filozof, skladao je pogrebnu
skladbu za svoga psa i ĉak projektirao fontanu di Trevi u Rimu. Naš
cijenjeni doktor, kojega je Bog prerano pozvao k Sebi, govorio je da
za rješenje bilo koje zagonetke nije vaţna njezina vrsta ili podrijetlo:
treba krenuti od onoga oĉiglednoga prema onomu stoje skriveno. To
jest, treba prvo odvojiti oĉito, »za«, kako bismo nakon toga potraţili
njezino skriveno znaĉenje. Izrekao je još jedan koristan zakon:
zagonetke se uvijek rješavaju bez ţurbe, pridajući pozornost i
najmanjim pojedinostima te ih puštajući da se slegnu u našem
pamćenju.
Što se tiĉe ovoga sluĉaja, ono oĉito, i to veoma oĉito, bilo je da
stihovi kriju neko ime. Torriani je bio uvjeren u to, a što sam ih više
puta proĉitao, i ja takoĊer. Obojica smo vjerovali da je Gatalac
ostavio taj trag nadajući se kako će ga Ured za dešifriranje
odgonetnuti i moći stupiti u vezu s njim, tako da je morao postojati
naĉin ĉitanja koji neće ostaviti mjesta sumnji. Naravno, ako je naš
anonimni doušnik bio tako oprezan kao što se ĉinilo, prepoznat će ga
samo oĉi oštroumna promatraĉa.
Druga stvar koja je u tom galimatijasu privukla moju pozornost bio je
broj sedam. Brojevi su obiĉno vaţni u takvu tipu zagonetke. Pjesma
se sastojala od sedam redaka. Njihova neobiĉna, nepravilna metrika
trebala je upućivati na nešto. Nešto poput Leonardove udice. A ako je
to »nešto« bio identitet za kojim sam tragao, tekst je upozoravao da ću
ga otkriti samo izbrojim li oĉi nekoga koga nisam smio gledati u lice.
Paradoks me razoruţao. Kako sam mogao izbrojati neĉije oĉi ne
gledajući mu u lice?
Borio sam se s tekstom. Stoje trebala znaĉiti tajanstvena aluzija na
oĉi? Moţda nešto povezano s Jahvinih sedam oĉiju koje opisuje
prorok Zaharija*, ili sa sedam rogova i sedam oĉiju zaklanog jaganjca
iz Otkrivenja**? A ako jest, kakvo se ime moglo kriti iza jednoga
broja? Središnja reĉenica bila je rjeĉita: »Broj mog imena naći ćeš na
njezinu boku.« Broj? Kakav broj? Moţda sedam? Moţda se to odnosi
na redni broj, na sedmi? Poput antipape Klementa VII. Avignonskog,
na primjer? Brzo sam otklonio tu mogućnost. Bilo je malo vjerojatno
da je naš anonimni pisar zasluţio neku brojku iza svog imena. Ali što
onda? Ne samo to: kako sam trebao protumaĉiti neobiĉnu pogrešku
koju sam otkrio u ĉetvrtome stihu? Zašto je umjesto invenies, onaj tko
Crostuff.net
je kodirao poruku bio napisao rinvenies? Neobiĉnosti su slijedile
jedna drugu.
Moj prvi radni dan u Santa Mariji urodio je samo jednim zakljuĉkom:
dvije posljednje reĉenice »potpisa« bile su, potpuno sam uvjeren,
tipiĉne fraze jednog dominikanca. Instinkt nije iznevjerio Torrianija.
Contemplari et contemplata aliis tradere bila je glasovita reĉenica
svetoga Tome uzeta iz Sume teologije i prihvaćena kao jedna od
najpoznatijih krilatica našega reda. Znaĉila je »promatrati i drugima
predati plodove promatranja«. Druga, 'Veritas', 'Istina', osim što je još
jedna, priliĉno ĉesta, dominikanska krilatica, obiĉno se rabila na
našim grbovima. Istina je da nikad nisam bio vidio obje izreke
zajedno, ali proĉitane jedna za drugom, kao da su govorile da treba
biti budan kako bi se došlo do istine. Barem je savjet bio dobar. Otac
Alberti bi mu zapljeskao.
Ali dvije prethodne reĉenice? Koje su to ime i poruku krile?
_________________________
Zaharija 4, 10.
Otkrivenje 5, 6.
9.
Jeste li ĉuli nešto o novome gostu samostana Santa Maria? Leonardo
je posljednje sate danjeg svjetla obiĉavao provoditi promatrajući svoju
Posljednju večeru. Zalazeće sunce pretvaralo je likove koji su sjedili
za stolom prvo u crvenkaste sjene, a zatim u tamne, zlokobne siluete.
Cesto bi dolazio u samostan Santa Maria samo da promatra svoje
najdraţe djelo i da zaboravi preostale dnevne obaveze. Vojvoda ga je
pritiskao da dovrši kolosalnu konjaniĉku skulpturu u ĉast Francesca
Sforze, monumentalnog konja kojim je bio opsjednut tijekom dana.
Ipak, ĉak je i II Moro bio svjestan da se istinska Leonardova strast
nalazi u refektoriju Santa Marije. Tih gotovo pet puta devet metara
slike tvorili su najveće djelo kog se ikad latio. Samo je Bog znao kad
će ga dovršiti, ali ta pojedinost nije nimalo zabrinjavala genija. Bio je
toliko zanesen pred svojim ĉarobnim prizorom da je Marco
d'Oggiono, njegov najradoznaliji uĉenik, morao ponoviti pitanje.
- Doista niste ĉuli za njega?
Crostuff.net
Uĉitelj je odsutno odmahnuo glavom. Marco gaje našao kako sjedi na
drvenom sanduku nasred refektorija, raspuštene duge, sijede kose, kao
stoje obiĉavao ĉiniti na kraju svoga radnog dana.
- Ne... - oklijevao je. - Radi se o nekom zanimljivom, caro?
- On je inkvizitor, uĉitelju.
- Uţasno zanimanje.
- Isto tako, uĉitelju, ĉini se da ga veoma zanimaju vaše tajne.
Leonardo je skrenuo pogled s Cenacola* i potraţio uĉenikove
plave oĉi. Djelovao je ozbiljno, kao da je blizina ĉlana Svetoga oficija
probudila u njemu nekakav skriveni strah.
__________________
Kolokvijalni naziv u Milanu za Posljednju večeru.
- Moje tajne? Opet me pitaš za njih, Marco? Sve su tu. Već sam ti to
rekao juĉer. Svakomu pred oĉima. Davno sam nauĉio da ako ţeliš
nešto skriti od ljudske gluposti, najbolje mjesto za to je ono gdje je
svima vidljivo. Razumiješ li?
Marco je kimnuo, ne posve uvjeren. Dobro raspoloţenje kojim je
uĉitelj zraĉio prethodnoga dana posve je išĉeznulo.
- Mnogo sam razmišljao o onome što ste mi rekli, uĉitelju. I vjerujem
da sam još nešto shvatio o ovome mjestu.
- Doista?
- Usprkos tome što radite na posvećenu tlu i pod nadzorom Boţjih
ljudi, na svojoj Posljednjoj večeri niste htjeli naslikati prvu Kristovu
misu, nije li tako?
Uĉiteljeve guste, svijetle obrve izvile su se od iznenaĊenja. Marco
d'Oggiono je nastavio:
- Ne pretvarajte se da ste zaĉuĊeni. Isus ne drţi hostiju u ruci, ne
ustanovljuje euharistiju, a njegovi uĉenici ne jedu niti piju. Ĉak ne
primaju blagoslov.
- Dakle! - uzviknuo je. - Nastavi. Krenuo si dobrim putem.
- Ono što ne razumijem, uĉitelju, jest zašto ste naslikali taj ĉvor na
rubu stola. Vino i kruh spominju se u Svetome pismu; riba se, unatoĉ
tome što je ne navodi nijedan evanĊelist, moţe shvatiti kao simbol
samoga Krista. Ali tko je ikad spomenuo ĉvor na stolnjaku posljednje
veĉere?
Leonardo je ispruţio ruku prema d'Oggionu pozivajući ga k sebi.
Crostuff.net
- Vidim da si pokušao proniknuti u mural. Pohvalno.
- A ipak, i dalje sam daleko od vaše tajne, zar ne?
- Ne bi se trebao zamarati dolaskom na cilj, Marco. Posveti se samo
prelasku puta.
Marco je zaĉuĊeno razrogaĉio oĉi.
-Jeste li me ĉuli, uĉitelju? Ne brine vas što je jedan inkvizitor stigao u
ovaj samostan i što se raspituje za vašu Posljednju večeru?
-Ne.
- Ne? I to je sve?
- Što ţeliš da ti kaţem? Imam vaţnijeg posla. Na primjer, završiti ovu
Posljednju večeru i... njezinu tajnu. - Leonardo je bezbriţno pogladio
bradicu prije nego stoje nastavio: - Gledaj, Marco. Kad napokon
otkriješ tajnu koju slikam te budeš sposoban prvi je put išĉitati, nećeš
je više nikad moći ne vidjeti. Pitat ćeš se kako si mogao biti tako
slijep. Takve, a ne druge, najbolje su ĉuvane tajne. One koje su nam
pred nosom, a nismo ih sposobni vidjeti.
- A kako ću nauĉiti ĉitati vaše djelo, uĉitelju?
- Slijedeći primjer velikih ljudi ovoga doba. Poput Toscanellija,
geografa, koji je dovršio projektiranje svoje vlastite tajne pred oĉima
cijele Firence.
Uĉenik nikada nije bio ĉuo za tog starog Leonardova poznanika. U
Firenci su ga nazivali Lijeĉnik, i iako je dugi niz godina zaraĊivao za
ţivot crtajući svoje karte, prije toga bio je lijeĉnik i strastveni ĉitatelj
zapisa Marca Pola.
- Ali ti sigurno ne znaš ništa o tome - Leonardo je zatresao glavom. Kako me ne bi više optuţivao da te nisam nauĉio kako ĉitati neku
tajnu, danas ću ti govoriti o onome stoje Toscanelli ostavio u
firentinskoj katedrali.
- Doista? - Marco je naćulio uši.
- Kad se vratiš u taj grad, obavezno posjeti golemu kupolu koju je
Filippo Brunelleschi izgradio na katedrali Duomo. Prošetaj mirno
ispod nje i obrati pozornost na maleni otvor koji se nalazi na jednoj
strani. Za blagdana sv. Ivana Krstitelja i sv. Ivana EvanĊelista, u
lipnju i prosincu, podnevno sunce prolazi tim otvorom i s više od
osamdeset metara visine osvjetljava mramornu liniju koju je moj
prijatelj Toscanelli paţljivo poloţio na podu.
- A zašto, uĉitelju?
Crostuff.net
- Ne shvaćaš? Radi se o kalendaru. Ondje obiljeţeni solsticiji
oznaĉavaju poĉetak zime i ljeta. Julije Cezar prvi je to shvatio i prvi
koji je odredio da godina traje tristo šezdeset pet dana ijednu ĉetvrt.
On je izmislio prijestupnu godinu.* A sve zahvaljujući promatranju
gibanja sunca nad crtom poput ove. Toscanelli je dakle odluĉio
posvetiti mu ovu majstoriju. Znaš li kako?
_______________________
* Godine 1582. za pape Grgura XIII. julijanski je kalendar
pretrpio ozbiljne preinake koje su dovele do današnjega
gregorijanskog kalendara.
Marco je slegnuo ramenima.
- Tako što je na poĉetak svog mramornog meridijana smjestio, ovim
atipiĉnim redom, znakove Jarca, Škorpiona i Ovna.
- A kakve veze imaju zodijaĉki znakovi s odavanjem poĉasti Cezaru,
uĉitelju?
Leonardo se nasmiješio.
- Upravo u tome leţi tajna. Uzmeš li prva dva slova latinskog naziva
svakoga od tih znakova*, poštivajući njihov redoslijed, ovako:
CA-ES-AR, dobit ćeš skriveno prezime koje traţimo.
-Ca-es-ar... Savršeno jasno! Savršeno! -Jest.
- Nešto poput toga skriveno je u vašem Cenacolu, uĉitelju?
- Nešto sliĉno. Ali sumnjam da će inkvizitor od kojega toliko
strahuješ to ikada otkriti.
-Ali...
-1 da - prekinuo gaje - ĉvor je jedan od mnogih simbola koji se veţu
uz Mariju Magdalenu. Objasnit ću ti to ovih dana.
_______________________
Capricornus - Jarac, Escorpio - Škorpion, Aries - Ovan. (nap. prev.)
10.
Zacijelo sam zaspao za stolom. Kad me otac Alessandro prodrmao
oko tri ujutro, toĉno nakon jutrenja, bolna ukoĉenost bila je obuzela
cijelo moje tijelo.
- Oĉe, oĉe! - galamio je knjiţniĉar. - Jeste li dobro? Sigurno sam mu
nešto odgovorio jer dok me tresao, knjiţniĉar je rekao nešto što me
odmah posve razbudilo.
Crostuff.net
- Govorili ste u snu - nasmijao se, kao da se još ruga mojoj nemoći da
odgonetnem zagonetku. - Matteo, priorov nećak, ĉuo vas je kako
mucate nekakve ĉudne reĉenice na latinskome te je došao u crkvu
obavijestiti me. Pomislio je da ste opsjednuti!
Alessandro me promatrao istodobno bezbriţno i zabrinuto,
namreškavši onaj svoj kukasti nos kojim kao da mije prijetio.
- Nije to ništa - ispriĉao sam se zijevajući.
- Oĉe, dugo već radite. Gotovo da niste ništa stavili u usta otkako ste
došli i moja briga za vas niĉemu ne sluţi. Jeste li sigurni da vam ne
mogu pomoći u vašem radu?
- Ne, nije potrebno, vjerujte mi. - Knjiţniĉareva nespretnost pri
rješavanju zagonetke s udicom nije naviještala veliku pomoć.
- A kog vraga znaĉi ono Oculos ejus dinumera? Neprestano ste to
ponavljali.
- To sam govorio? Problijedio sam.
-Jeste. I nešto o mjestu koje se zove Betanija. Cesto snivate o
odlomcima iz Biblije, uskrslome Lazaru i sliĉnim stvarima? Jer Lazar
je bio iz Betanije, zar ne?
Nasmiješio sam se. Prostodušnost oca Alessandra kao da nije imala
granica.
- Sumnjam da biste to shvatili, brate.
- Iskušajte me - rekao je njišući se na nogama uz ritam svojih rijeĉi.
Fratar se nalazio tek pedalj udaljen od mene i promatrao me sa sve
većim zanimanjem, dok mu se ona golema jabuĉica dizala i spuštala u
grlu. - Na kraju krajeva, ja sam intelektualac ovoga samostana...
Obećao sam utaţiti njegovu znatiţelju u zamjenu za nekakav obrok.
Upravo sam bio shvatio da se nisam ni spustio veĉerati svoje prve
noći u Santa Mariji. Moj je ţeludac krulio ispod halje. Briţan,
knjiţniĉar me odveo do kuhinje i uspio pronaći neke ostatke prijašnje
veĉere.
- To je panzanella, oĉe - objasnio mije pruţajući mi još mlaku zdjelu
koja je ugrijala moje promrzle ruke.
- Panzanella?
- Jedite. Juha od krastavaca, rajĉice, luka i kruha. Godit će vam...
Gusta i aromatiĉna mješavina poput svile je kliznula niz moju utrobu.
Mrkla noć obavijala je vanjski svijet i bili smo osvijetljeni tek
oskudnom svjetlošću svijeće. Proţdro sam takoĊer ostatke izvrsnog
Crostuff.net
suhog mandolata koji su nazivali torroni, kao i par suhih smokava.
Nakon toga, kad mi je ţeludac bio zadovoljen, moji su refleksi opet
proradili.
- Nećete jesti, oĉe Alessandro?
- O, ne - suhonjavi se fratar nasmiješio. - Post mi to ne dopušta.
Postim još otprije nego što ste vi došli u ovu kuću.
- Razumijem.
Istina je da nisam više posvećivao pozornost njegovim rijeĉima.
Znaci, zaspao sam ponavljajući prve stihove Gataočeva potpisa?,
prigovorio sam sam sebi. Ništa neobiĉno. Dok sam zahvaljivao ocu
Alessandru na brizi i hvalio zasluţen ugled njihove kuhinje, sjetio
sam se da sam u Betaniji već imao prigodu uvjeriti se da ti stihovi ne
dolaze ni iz kojeg evanĊelja. Zapravo, nisu pripadali ni Platonovim
tekstovima niti tekstovima ijednoga drugog poznatog antiĉkog pisca,
a još su manje bili dio poslanica crkvenih otaca ili zakona kanonskoga
prava. Tih sedam redaka odstupali su od najosnovnijih tajnih kodova
kojima se se sluţili kardinali, biskupi i opati, koji su šifrirali već
gotovo svu poštu s Papinskom Drţavom iz straha da ih špijuniraju.
Reĉenice su rijetko bile ĉitke: iz sluţbenog latinskog pretvarale su se
u mješavinu suglasnika i brojeva zahvaljujući veoma razraĊenim
obrascima za zamjenu, koje je u bronci izlio moj cijenjeni uĉitelj Leon
Battista Alberti. Obiĉno su se te tablice sastojale od niza kotaĉa
jednog nad drugim na ĉijim su se rubovima nalazila slova abecede. Uz
vještinu, te uz minimalne upute, slova vanjskoga kotaĉa zamjenjivala
su se onima unutarnjeg kotaĉa, šifrirajući tako svaku poruku.
Toliki oprez imao je svoje razloge: noćna mora kurije da ih ne otkrije
plemstvo koje su mrzili ili dvorani protiv kojih su kovali urote
ustostruĉio je u kratkom vremenu posao Betanije i pretvorio nas u
nuţnu alatku za upravljanje Crkvom. Ali kako sve to objasniti dobrici
poput Alessandra? Kako mu priznati da kljuĉ koji me muĉio odstupa
od svih postupaka šifriranja koje sam poznavao te daje upravo zbog
toga postao moja opsesija?
Ne. Oculos ejus dinumera nije bila vrsta poruke koju ste mogli
jednostavno objasniti nekomu neupućenom u tajne kodove.
- Smijem li vas priupitati o ĉemu razmišljate, oĉe Leyre? Poĉinjem
vjerovati da me uopće ne slušate.
Crostuff.net
Otac Alessandro povukao me za halju kako bi me usmjerio mraĉnim
samostanskim hodnicima do spavaonica.
- Sad kad ste jeli - rekao je oĉinskim tonom, uz onaj podrugljiv izraz
lica koji nije skidao s lica od našeg prvog susreta -najbolje bi bilo da
se odmorite do rane mise. Prije nego svane, doći ću vas probuditi pa
ćete mi objasniti ĉime se bavite. Dogovoreno?
Nevoljko sam pristao.
U te je sate ćelija bila studena i sama pomisao da svuĉem halju i
legnem u vlaţnu i tvrdu postelju uţasavala me više od bdjenja.
Zamolio sam knjiţniĉara da upali svijeću koja se nalazila na mom
stoliću te smo se dogovorili naći u zoru i prošetati klaustrom bolnice
kako bismo razjasnili neke stvari. Ipak, ideja da s nekim podijelim
pojedinosti svog posla nije me privlaĉila. Zapravo, nisam još bio ni
pozdravio priora Santa Marije, ali nešto mi je govorilo da će mi otac
Alessandro, usprkos nesnalaţenju u rješavanju zagonetki, biti od
koristi u toj zbrci.
Odjeven, svalio sam se u krevet i prekrio jedinim pokrivaĉem koji
mije bio na raspolaganju. Ondje sam, promatrajući pobijeljene grede
stropa, iznova prešao problem šifriranih stihova. Imao sam osjećaj da
sam previdio neku pojedinost. Neki apsurdan, ali kljuĉan »za«. I tako
sam, širom otvorenih oĉiju, ponovio ono što sam znao o podrijetlu tih
reĉenica. Ako nisam griješio u procjeni i ako se zora nije poigravala
mojim rasuĊivanjem, bilo je priliĉno jasno da se ime našeg tajnog
doušnika -ili barem njegov zbroj - krije u prva dva stiha.
Bila je to neobiĉna igra. Kao u sluĉaju odreĊenih hebrejskih rijeĉi,
postoje neke koje uz osnovno znaĉenje nose i odredbenu ĉesticu koja
nadopunjuje njihovo znaĉenje. Obje su dominikanske krilatice
upućivale na to daje naš ĉovjek propovjednik U to sam bio gotovo
posve uvjeren. Ali prethodni retci?
Izbroj joj oĉi,
ali ne gledaj joj lice.
Broj moga imena
naći ćeš na njezinu boku.
Oĉi, lice, broj, ime, bok...
Crostuff.net
U polumraku, izmorena uma, shvatio sam. Moţda se radilo o drugoj
slijepoj ulici, ali iznenada mi spomen broja imena više nije djelovao
tako apsurdno. Sjetio sam se da Zidovi nazivaju gematrijom
disciplinu koja svakom slovu abecede pripisuje numeriĉku vrijednost.
Ivan ju je vrlo vješto upotrijebio u svome Otkrivenju napisavši da
onaj u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednoga
čovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest. A taj 666 odgovarao
je, doista, najokrutnijem muškarcu tog vremena: caru Neronu, zbroj
ĉijeg je imena davao uţasnu troznamenkastu brojku. A ako je Gatalac
bio preobraćeni Ţidov? Što ako je iz straha od nekakve odmazde
skrivao svoj identitet upravo zbog te pojedinosti o sebi? Koliko je
redovnika u Santa Mariji znalo daje sveti Ivan bio upućen ugematriju
i daje u svojoj knjizi prozvao Nerona ne riskirajući pritom ţivot? Je li
i Gatalac tako postupio?
Prije nego što sam zaspao, grozniĉavo sam prebacio tu zamisao u
latinsku abecedu. Ako se uzme u obzir da A (hebrejski alef) odgovara
broju 1, B (bet) broju 2, i tako dalje, nije bilo teško premetnuti u
brojke bilo koju rijeĉ. Sada sam samo morao meĊusobno zbrojiti
dobivene brojeve kako bi rezultat pokazao konaĉnu numeriĉku
vrijednost odabranog imena. Zbroj. Ţidovi su, naprimjer, izraĉunali da
zbroj potpunoga i tajnog imena Jahvina iznosi 72 i kabalisti, magi
hebrejskih brojeva, dodatno su zakomplicirali stvari traţeći 72 Boţja
imena. U Betaniji smo se ĉesto tomu rugali.
U našem sluĉaju, naţalost, problem je bio još sloţeniji jer nismo znali
niti numeriĉku vrijednost imena autora... ako je uopće postojala. Osim
ako je, slijedeći vjerno upute u stihovima, ne uspijemo naći na boku
nekoga s oĉima koga ne smijemo gledati u lice.
Uz tu zagonetku dostojnu sfinge, pustio sam da me svlada san.
11.
Malo prije rane mise otac Alessandro došao je toĉno na vrijeme u
moju ćeliju. Nasmiješen i sretan poput tek primljena novaka. Sigurno
je mislio kako se ne dogaĊa svaki dan da doktor pristigao iz Rima ţeli
podijeliti s njim vaţnu zagonetku, i bio je odluĉan uţivati u svome
slavnom danu. Ipak, bio sam dojma da to ţeli uĉiniti malo-pomalo,
kao da se boji da će »otkriće« doći prebrzo te ga ostaviti
nezadovoljnog. Zbog toga, ne znam je li iz ljubaznosti ili kako bi
Crostuff.net
produţio uţitak što sam u njegovim rukama, fratar je smatrao daje
zora dobar trenutak da mu se ispovjedim; naravno, nakon što me
predstavi ostatku zajednice.
Sat na Bramantijevoj kupoli otkucao je pet upravo dok me knjiţniĉar
vodio, vukući me u polumraku, prema crkvi. Hram, smješten nasuprot
ćelijama, veoma blizu knjiţnice i refektorija, sastojao se od
pravokutne laĊe skromnih dimenzija. Njegov baĉvasti svod leţao je
na granitnim stupovima išĉupanima iz nekog rimskog mauzoleja i bio
je od poda do krova prekriven freskama geometrijskih motiva,
vretenastim kotaĉima i suncima. Sve skupa za moj je ukus bilo
pomalo pretrpano.
Stigli smo kasno. Poredani oko glavnog oltara, braća Santa Marije
molili su već Te Deum pod slabašnim svjetlom dvaju golemih
svijećnjaka. Bilo je hladno i dah koji je izlazio iz fratara prekrio bi
njihova lica poput guste i tajanstvene magle. Alessandro i ja naslonili
smo se na jedan od hramskih pilastara i promatrali ih s ugodne
udaljenosti.
- Onaj u kutu - promrmljao je knjiţniĉar pokazujući krţljava fratra
bademastih oĉiju i sijede, kovrĉave kose - to je prior Vicenzo
Bandello. Takav kakvoga ga vidite, uĉenjak je nad uĉenjacima.
Godinama se bori protiv franjevaca i njihove predodţbe Djeviĉina
bezgrešna zaĉeća... Iako, iskreno govoreći, mnogi smatraju da će
izgubiti.
- Studirao je teologiju?
- Naravno - odluĉno je potvrdio. - Crnomanjasti mladić dugog vrata,
njemu zdesna, to je njegov nećak Matteo.
- Da, upoznao sam ga.
- Svi vjeruju da će jednog dana biti glasovit pisac. Malo dalje, pokraj
vrata sakristije, nalaze se braća Andrea, Giuseppe, Lucca i Jacopo.
Nisu braća samo u prenesenom znaĉenju, takoĊer su sinovi iste majke.
Pogledao sam ta lica, jedno po jedno, pokušavajući upamtiti njihova
imena.
- Rekli ste mi da samo rijetki teĉno ĉitaju i pišu, zar ne? -upitao sam.
Otac Alessandro nije mogao pogoditi što se krije iza moga pitanja.
Ako mi bude mogao toĉno odgovoriti, odmah ću moći odbaciti znatan
broj sumnjivaca. Gataoĉev profil odgovarao je uĉenu ĉovjeku,
poznavaocu mnogih disciplina, koji zauzima visok poloţaj na
Crostuff.net
vojvodinu dvoru. U tom sam trenutku mislio kako je vrlo vjerojatno
da će moji napori da otkrijem kljuĉ propasti -još me boljela
nespretnost kojom sam pregledao Leonardovu glazbenu zagonetku - i
da mi, bude li sve pošlo po zlu, neće biti druge nego njegova autora
naći putem dedukcije. Ili se pouzdati u sreću.
Knjiţniĉar je pogledom preletio preko okupljenih, pokušavajući se
sjetiti njihove umješnosti s abecedom:
- Da vidimo... - promrmljao je. - Otac Guglielmo, kuhar, ĉita i recitira
poeziju. Benedetto, jednooki redovnik, godinama je radio kao pisar.
Dobri je redovnik izgubio oko pokušavajući izbjeći napad na svoj
bivši samostan, u Castelnuovu, dok je štitio primjerak jednog
ĉasoslova. Otad je uvijek loše volje. Buni se zbog svega i niĉime što
ĉinimo nije zadovoljan.
- A mali?
- Matteo, kao što sam vam već rekao, piše poput anĊela. Tek mu je
dvanaest, ali je veoma oštrouman i nemiran mladić... I, da vidimo knjiţniĉar je opet oklijevao: - Adriano, Esteban, Nicola i Jorge nauĉili
su ĉitati sa mnom. Kao i Andrea i Giuseppe.
U samo nekoliko sekundi popis kandidata naglo je porastao. Morao
sam iskušati drugu strategiju.
- A, recite mi, tko je onaj zgodni, visoki i snaţni fratar slijeva? upitao sam sa zanimanjem.
- Ah! To je Mauro Sforza, grobar. Uvijek se krije iza nekoga od braće,
kao da se boji da ga ne prepoznaju.
- Sforza?
- Pa... On je II Morov daleki roĊak. Prije nekog vremena vojvoda nas
je zamolio, za uslugu njemu, da ga primimo u samostan i da se prema
njemu odnosimo kao prema svima ostalim. Nikada ne govori. Taj
uplašeni izgled koji vidite uvijek ga prati, a zli jezici kaţu da je to
zbog onoga što se dogodilo njegovu ujaku Gianu Galeazzu.
- Gianu Galeazzu? - poskoĉio sam. »Mislite na Giana Galeazza
Sforzu?
- Da, da. Zakonitoga milanskog vojvodu koji je umro prije tri godine.
Istoga kojega je II Moro otrovao kako bi se doĉepao prijestolja. Siroti
fra Mauro brinuo se za Giana Galeazza prije nego što su ga poslali
ovamo, i sigurno je on bio taj koji mu je posluţio bućkuriš od vrućeg
Crostuff.net
mlijeka, vina, piva i arsenika koji mu je spalio ţeludac i ubio ga
nakon tri dana agonije.
- On gaje ubio?
- Recimo da su ga iskoristili da poĉini zloĉin. Ali to je - pro-tisnuo je
kroza zube, zadovoljan što me uspio iznenaditi - ispovjedna tajna,
razumijete me.
Potajice sam promotrio Maura Sforzu, saţalivši se nad njegovom
tuţnom sudbinom. Napustiti dvorski ţivot na silu i zamijeniti ga
drugim u kojem je imao samo halju od gruba sukna, donje rublje i dva
para sandala, sigurno je predstavljalo gorak udarac za momka.
- Zna pisati?
Alessandro nije odgovorio. Gurnuo me prema grupi ne samo da bismo
se pridruţili molitvi, već i da se okoristimo toplinom skupine. Opat je
kimnuo glavom u znak pozdrava ĉim me ugledao te nastavio s
molitvom. Potrajala je sve dok prva zraka sunca nije prodrla kroz
ciglenu rozetu i vitraj koji se nalazio iznad glavnog ulaza. Ne mogu
reći daje moj dolazak izazvao senzaciju meĊu zajednicom jer, osim
priora, orlovskoga profila i oprezna drţanja, sumnjam da je ijedan
drugi redovnik obratio pozornost na mene. Ipak, primijetio sam da je
otac Bandello strogo mahnuo prema mom briţnom vodiĉu koji je,
nelagodno, skrenuo na drugu stranu.
Štoviše, ĉim je prior svima prisutnima podijelio blagoslov s oltara,
otac Alessandro poţurio me da se odvojimo od drugih i zamolio da ga
slijedim do bolniĉkog klaustra.
U te su sate rijetki bolesnici koji su u njoj prenoćili još spavali, pa je
dvorište od crvene opeke poprimilo sjetan izgled.
-Juĉer ste rekli da dobro poznajete majstora Leonarda... -komentirao
sam. Bio sam siguran da primirje koje mi je udijelio prije nego što će
me zasuti pitanjima uskoro istjeĉe.
- A tko ga ovdje ne poznaje! Taj je ĉovjek ĉudo! Neobiĉno ĉudo,
jedinstveno Boţje stvorenje.
- Neobiĉno?
- Pa, recimo da su mu navade anarhiĉne. Nikad ne znate dolazi li ili
odlazi, ima li namjeru slikati u refektoriju ili samo ţeli razmišljati
pred svojim djelom i potraţiti nove pukotine u ţbuci ili nepravilnosti
u crtama lica svojih likova. Provodi dane noseći svoje taccuini*,
biljeţeći sve.
Crostuff.net
- Pedantan je...
- Nije, neorganiziran je i nepredvidljiv, ali posjeduje neutaţivu
znatiţelju. Dok radi u refektoriju, smišlja svakakve ludosti kojima bi
unaprijedio ţivot u samostanu: automatske lopate za prekopavanje
vrta, vodovodne cijevi koje vode do ćelija, golubinjake koji se sami
ĉiste...
- Slika na kojoj radi jest prikaz Posljednje veĉere, zar ne? -prekinuo
sam ga.
Knjiţniĉar je prišao veliĉanstvenom granitnom zdencu koji je krasio
središte bolniĉkog klaustra i pogledao me sav u ĉudu:
- Još je niste vidjeli, zar ne? - nasmiješio se kao da već zna odgovor.
Kao da me saţalijeva. »Ono što maestro Leonardo do______________________
* Malene bilježnice.
vršava u refektoriju nije bilo kakva Posljednja veĉera, oĉe Agos-tino,
to je prava Posljednja večera. Shvatit ćete kad je vidite na svoje oĉi.
- Onda je on neobiĉno, ali kreposno biće.
- Vidite - ispravio me - kad je prije tri godine majstor Leonardo došao
u ovu kuću i poĉeo pripreme za Cenacolo, prior mu nije bio
naklonjen. Doista, kao zaposlenika arhiva Santa Marije odgovorna za
naš budući scriptorium, zaduţio me da pišem u Firencu kako bih
otkrio je li Toskanac umjetnik komu se moţe vjerovati, drţi li se
rokova, je li perfekcionist u radu ili je jedan od onih lovaca na blago
koji sve ostavljaju napola dovršeno i s kojima se treba suditi kako bi
završili svoje djelo.
- Ali, ako se ne varam, ovamo je došao na osobnu preporuku vojvode.
- Toĉno. Iako za našeg opata to nije bilo dovoljno jamstvo.
- U redu, nastavite. Sto ste otkrili? Bio je toĉan u radu ili nemaran?
- I jedno i drugo!
Grimasom sam pokazao svoju zbunjenost.
- I jedno i drugo?
- Nisam li vam rekao daje ĉudan? Kao slikar, nesumnjivo je najvrsniji
koji je ikada postojao, ali istodobno je najbuntovniji. Nevjerojatno mu
je teško završiti na vrijeme neko djelo; zapravo, to mu nikad nije
pošlo za rukom. A što je još gore, nije ga briga za upute mecena.
Uvijek slika ono što mu se prohtije.
Crostuff.net
- Nemoguće.
- Moguće je, oĉe. Redovnici samostana svetog Donata u Scopetu,
veoma blizu Firence, prije petnaest godina naruĉili su od njega sliku
koja prikazuje roĊenje našega Gospodina... koja još nije gotova! A
znate stoje najgore? Leonardo je izmijenio taj prizor do granica
prihvatljivosti. Umjesto da naslika klanjanje pastira malomu Isusu,
majstor je poĉeo slikati djelo koje je nazvao Poklonstvo kraljeva^, i
ispunio ga izobliĉenim likovima, konjima i ljudima koji groteskno
gestikuliraju prema nebu, a koji se ne spominju u EvanĊeljima.
_____________________________
*
Danas se nalazi u galeriji Uffizi u Firenci.
Obuzdao sam drhtaj.
-Jeste li sigurni?
- Nikada ne laţem - poskoĉio je. - Ali znajte da to nije ništa. Ništa?
Ako je ono što je otac Alessandro insinuirao bilo
toĉno, Gataoĉevi su strahovi bili i preblagi: taj vrag od da Vincija
pojavio se u Milanu ostavivši iza sebe niz ozbiljno iskrivljenih
umjetniĉkih djela. Neke od saţetih reĉenica koje sam proĉitao u
anonimnim pismima poĉele su odzvanjati mojom glavom poput
tutnjave groma koja najavljuje oluju. Pustio sam ga da nastavi.
- Nije to bilo obiĉno Poklonstvo. Nije ĉak prikazivalo ni betlehemsku
zvijezdu! Ne ĉini li vam se to ĉudnim?
- Sto to vama govori?
- Meni? - mramorni obrazi oca Alessandra poprimili su blagu boju
breskve. Zarumenio se zato što ga jedan uĉenjak iz Rima s
neskrivenim zanimanjem pita za iskreno mišljenje o neĉemu. Iskreno, ne znam što bih mislio. Leonardo, već sam vam rekao,
veoma je neobiĉno stvorenje. Ne ĉudi me što se Inkvizicija zanima za
njega...
- Inkvizicija?
Osjetio sam novo probadanje u ţelucu. U to kratko vrijeme što smo se
poznavali, otac Alessandro razvio je nevjerojatnu sposobnost da me
zaprepasti. Ili sam moţda postao osjetljiviji? Njegovo spominjanje
Svetog oficija u meni je probudilo krivnju. Kako se prije nisam toga
sjetio? Kako mi nije palo na pamet pregledati glavni arhiv Sacra
Congregazione prije putovanja u Milano?
Crostuff.net
- Dopustite mi da vam ispriĉam - rekao je zaneseno, kao da uţiva
kopati po sjećanjima za takvim stvarima. - Nakon što je ostavio
nedovršeno Poklonstvo kraljeva, Leonardo se preselio u Milano gdje
ga je zaposlila Bratovština bezgrešna zaĉeća, koji su, kao što vam je
poznato, pripadnici franjevaca iz San Francesca il Grandea i s kojima
naš prior ima vjeĉne razmirice. Ondje se Toskanac ponovno suoĉio s
istim problemima koje je imao u Firenci.
- Ponovno?
- Naravno. Majstor Leonardo morao je izraditi triptih za kapelu
Bratstva zajedno s braćom Ambrogio i Evangelistom de'Predisom.
Njih trojica dobili su za to djelo unaprijed 200 škuda i svaki se
posvetio jednom dijelu oltarne slike. Toskanac je bio zaduţen za
središnju sliku. Njegov zadatak bio je naslikati Djevicu okruţenu
prorocima dok su pokrajnje slike trebale prikazivati zbor anĊela
glazbenika.
- Ne morate nastaviti: nikad nije dovršio svoje djelo...
- Ne, naprotiv. Ovaj je put majstor Leonardo dovršio svoj dio, ali nije
isporuĉio ono što se od njega traţilo. Na njegovoj slici nije bilo
nijednog proroka. Naprotiv, naslikao je portret naše Gospe u špilji,
zajedno s malim Isusom i svetim Ivanom Krstiteljem.* Drznik je
uvjerio fratre da njegova slika predstavlja susret dvojice djeĉaka dok
su Isus i njegova obitelj bjeţali u Egipt. Ali ni to se ne spominje ni u
jednom od EvanĊelja!
- I, jasno, prijavili su ga Svetom oficiju.
-Jesu, ali ne zbog onoga što mislite. II Moro se zaloţio da se proces
obustavi te ga tako spasio od sigurne osude.
Pitao sam se da li da nastavim s daljnjim ispitivanjem. Na kraju
krajeva on je bio taj koji je htio da ga upoznam sa svojim
zagonetkama. Ali nisam mogao zanijekati da su me njegova objašnjenja zaintrigirala.
- S kojom su se onda optuţbom obratili Inkviziciji?
- Da je Leonardo naslikao svoje djelo nadahnut Apocalipsis Novom.
- Nikada nisam ĉuo za tu knjigu.
- Rijeĉ je o heretiĉkom tekstu koji je napisao njegov stari prijatelj,
franjevac malobraćanin Joao Mendes da Silva, poznat i kao Amadeo
Portugalski, koji je umro u Milanu iste godine koje je Leonardo
dovršio svoje djelo. Taj je Amadeo objavio pamflet u kojem je dao
Crostuff.net
naslutiti kako su Djevica i sveti Ivan Krstitelj pravi protagonisti
Novoga zavjeta, a ne Krist.
Apocalipsis Nova. Upamtio sam taj podatak kako bih ga dodao
mogućem dosjeu koji bih protiv Leonarda mogao otvoriti zbog
krivovjerja.
_________________________
* Majka Božja u špilji, danas u Louvreu.
- Kako su redovnici otkrili poveznicu izmeĊu Apocalipsis Nove i
Leonardove slike?
Knjiţniĉar se nasmiješio.
- Bilo je veoma oĉito. Slika je prikazivala Djevicu pokraj maloga
Isusa te arkanĊela Urijela pokraj Ivana Krstitelja. U normalnim
okolnostima, Isus bi trebao biti prikazan kako blagoslivlja svog
roĊaka Ivana, a na njegovoj slici bilo je upravo obratno! Osim toga,
Djevica, umjesto da grli svog provoroĊenca, pruţa zaštitniĉke ruke
prema Krstitelju. Razumijete li sada? Leonardo je naslikao svetog
Ivana ne samo kako prima priznanje naše Gospe, nego i kako
udjeljuje blagoslov samomu Kristu, pokazujući tako svoju nadmoć
nad Mesijom.
Ĉestitao sam oduševljeno ocu Alessandra. -Veoma ste pronicav
promatraĉ - rekao sam. - Silno ste prosvijetlili ovoga slugu Boţjega.
Vaš sam duţnik, brate.
- Samo pitajte i odgovorit ću vam. Uvijek se drţim tog zavjeta.
- Kao i posta?
- Da, kao i posta.
- Divim vam se, brate. Iskreno.
Knjiţniĉar se naduo poput pauna i dok je svjetlost razgonila sjenke u
klaustru, otkrivajući skrivene reljefe i ukrase, usudio se napokon
prekinuti, pretpostavljam, napeto išĉekivanje koje sije sam nametnuo.
- Onda, dopustit ćete mi da vam pomognem oko vaših zagonetki?
U tom trenutku nisam znao što bih odgovorio.
12.
Drugi redovnik s kojim sam priliĉno ĉesto razgovarao, osim oca
Alessandra, bio je priorov nećak Matteo. Još je bio dijete, ali
oštroumnije i znatiţeljnije od svojih vršnjaka. Moţda upravo zbog
Crostuff.net
toga mladi Matteo nije mogao odoljeti izazovu da mi priĊe i upita me
kakav je ţivot u Rimu. Veliĉanstvenom Rimu.
Ne znam kakvima je zamišljao papinske palaĉe i nepregledne avenije
crkava i samostana, ali u zamjenu za moje iscrpne opise, podijelio je
sa mnom neke povjerljive podatke zbog kojih sam postao sumnjiĉav
prema knjiţniĉarevoj dobronamjernosti.
Smijući se, ispriĉao mije što je jedino moglo izbaciti iz takta njegova
strica, priora.
- Što to? - upitao sam, zaintrigiran.
- Da zatekne oca Alessandra i Leonarda zasukanih rukava, kako reţu
salatu u kuhinji oca Giuglielma.
- Leonardo silazi u kuhinju? To me otkriće potpuno smelo.
- Molim? Neprestano! Kad ga moj stric poţeli naći, već zna koje mu
je omiljeno skrovište. Moţe danima ne taknuti kist, ali posjeti li nas,
obavezno će provesti sate i sate uz ognjište. Niste znali daje Leonardo
vodio gostionicu u Firenci, u kojoj je bio kuhar?
- Nisam.
- Sam mi je to ispriĉao. Zvala se Kod znaka tri žabe, a vlasnici su bili
Sandro i Leonardo.
- Doista?
- Naravno! Objasnio mije da ju je otvorio zajedno sa svojim
prijateljem, takoĊer slikarem, Sandrom Botticellijem.
-I što je bilo?
- Ništa! Gostima se nisu sviĊala njegova variva od povrća, njegovi
inćuni omotani oko mladica kupusa, ili jelo koje su spravljali od
krastavĉića i listova zelene salate izrezanih u obliku ţabe.
- Pripravlja li ovdje ista jela?
Matteo se nasmiješio. - Ne dopušta mu moj stric. Otkako je došao u
samostan, najviše voli eksperimentirati s hranom iz naše smoĉnice.
Kaţe da traţi jelovnik za Posljednju veĉeru, da je jelo koje se treba
nalaziti na trpezi jednako vaţno kao i prikaz apostola... drznik
tjednima dovodi svoje uĉenike i prijatelje da jedu za velikim stolom
koji je postavio u refektoriju, dok on prazni samostanske vinske
podrume.*
- A otac Alessandro mu pomaţe?
- Otac Alessandro? - ponovio je. - On je meĊu onima koji sjedaju za
stol jesti! Leonardo kaţe kako se time koristi kako bi prouĉio njihove
Crostuff.net
obrise te naĉin na koji će naslikati ono što jedu, ali nitko nije
svjedoĉio iĉemu drugom, osim tomu kako se gosti našim zalihama!
Matteo se zabavljen nasmijao.
- Istina je - dodao je - da je moj stric nekoliko puta pisao vojvodi
prosvjedujući zbog tih Leonardovih zloporaba, ali vojvoda ga je
ignorirao. Nastavi li ovako, zbog Leonarda ostat ćemo bez uroda.
_______________________________
Postoje povijesne potvrde te Leonardove navade. U pismu fratra Vicenza
Bandella Ludovicu II Moru napisano u Velikom tjednu 1496. stoji:
»Gospodine, prošlo je već više od dvanaest mjeseci otkako ste mi poslali
majstora Leonarda da naslika naručeno djelo i sve ovo vrijeme nije ostavio
ni jedan jedini trag kistom na našemu zidu. A za to su vrijeme, gospodine,
vinski podrumi priorije pretrpjeli goleme gubitke te su sada gotovo
potpuno presušili, jer majstor Leonardo ustraje na tome da se kušaju sva
vina dok ne pronaĎe odgovarajuće za svoje remek-djelo; i neće prihvatiti
nijedno drugo. Tijekom cijelog ovog razdoblja, moji redovnici gladuju, jer
majstor Leonardo prema svom hiru raspolaže našim kuhinjama danju i
noću, pripremajući jela za koja tvrdi da su jela potrebna za njegov stol; ali
nikada nije zadovoljan; a poslije, dvaput na dan, sjeda s učenicima i
slugama kako bi ih sva kušao. Poštovani gospodine, molim Vas da požurite
majstora Leonarda da dovrši svoje djelo, jer njegova prisutnost kao i ona
njegove družine prijeti baciti nas u neimaštinu.«
13.
Petak trinaesti nikada nije bio po volji stanovnicima Milana. Kako su
francuskom praznovjerju bili skloniji od drugih Latina, dani koji su
povezivali peti dan tjedna sa zlokobnim mjestom koje je Juda
zauzimao za stolom Posljednje veĉere podsjećali su ih na crne
obljetnice. Dovoljno je vratiti se u petak 13. listopada 1307. kada su
na naredbu Filipa TV. Lijepoga u Francuskoj uhitili templare. Bili su
tada optuţeni da poriĉu Krista, da pljuju po raspelu, da na mjestima
bogoštovlja razmjenjuju bestidne poljupce te da se klanjaju
ekstravagantnu idolu kojeg su nazivali Bafomet. Red vitezova u
bijelom ruhu pao je u toliku nemilost, da se od toga dana svaki petak
13. smatra nesretnim danom.
Trinaesti dan sijeĉnja 1497. nije bio iznimka. U podne, omanja se
skupina ljudi sjatila pred vratima samostana Santa Marta. Većina je
trgovaca prije vremena zatvorila svoje trgovine svile, parfema ili
Crostuff.net
vunenih tkanina na Piazzi del Verzaro, iza katedrale, kako ne bi
propustili znak. Doimali su se nestrpljivo. Objava koja ih je dovela
onamo bila je izrazito precizna: prije zalaska sunca, sluškinja Boţja
Veronica da Binasco predat će svoju dušu Bogu. Ona sama bila je to
prorekla sa samopouzdanjem s kakvim je bila prorekla toliko drugih
nesreća. Primali su je prinĉevi i pape, mnogi su je za ţivota smatrali
sveticom. Njezin posljednji pothvat bio je zaraditi izgnanstvo iz
palaĉe II Mora prije otprilike dva mjeseca. Zli jezici govorili su da je
bila zamolila primanje kod donne Beatrice d'Este kako bi joj
navijestila kobnu sudbinu te da je ova, sva izvan sebe, naredila daje
zatvore u samostan daje nikad više ne vidi.
Marco d'Oggiono, omiljeni uĉenik majstora Leonarda, dobro ju je
poznavao. Cesto je viĊao Toskanca kako s njom razglaba. Leonardo je
volio raspravljati s redovnicom o njezinim neobiĉnim vizijama
Djevice. Biljeţio bi ne samo ono što bi rekla, nego bi ga Marco ĉesto
zatekao kako skicira crte njezina anĊeoskog lica, njezine njeţne geste
i bolno drţanje, koje bi poslije pokušavao prenijeti na svoje slike.
Naţalost, ako se sestra Veronica nije varala, ti su povjerljivi razgovori
trebali završiti tog petka. Prije ruĉka, Marco je Toskanca odvukao do
redovniĉine smrtne postelje, svjestan da im nije preostalo mnogo
vremena.
- Zahvaljujem vam što ste odluĉili doći. Sestra Veronica bit će sretna
što vas vidi posljednji put - prošaptao je uĉenik svomu uĉitelju.
Leonardo, pod dojmom mirisa tamjana i ulja u toj sićušnoj ćeliji,
zadivljeno je promotrio mramorno lice svetice. Sirotica je jedva
otvarala oĉi.
- Sumnjam da mogu išta uĉiniti za nju - rekao je.
- Znam, uĉitelju. Ona je traţila da vas vidi. -Ona?
Leonardo je sagnuo glavu sve dok se nije nalazila blizu usana
umiruće. Dugo su drhtale kao da mrmljaju neku jedva ĉujnu litaniju.
Ţupnik Santa Marte koji je već bio udijelio bolesniĉko pomazanje
sestri Veronici te je molio svetu krunicu uz nju, pustio je da se
posjetitelj još više pribliţi.
- I dalje prikazujete blizance na svojim djelima?
Majstor je ostao zateĉen. Redovnica gaje prepoznala ne potrudivši se
ni otvoriti oĉi.
- Slikam ono što znam, sestro.
Crostuff.net
- Ah, Leonardo! - promrmljala je. - Nemojte misliti da nisam shvatila
tko ste. Savršeno to znam. Iako u ovom trenutku u mom ţivotu nema
više smisla prepirati se s vama.
Sestra Veronica govorila je veoma polako, nezamjetnim tonom koji je
Toskanac teškom mukom razumijevao.
- Vidjela sam vašu oltarnu sliku u crkvi sv. Franje, vašu Bogorodicu.
- Svidjela vam se?
- Djevica jest. Umjetnik ste velika dara. Ali blizanci, nisu... Recite mi,
jeste li ih izmijenili?
-Jesam, sestro. Onako kao što su me zamolila braća franjevci.
- Na glasu ste kao tvrdoglav ĉovjek, Leonardo. Danas su mi rekli da
ste opet naslikali blizance, u refektoriju dominikanaca. Je li to istina?
Leonardo se uspravio, zaprepašten.
- Vidjeli ste Cenacolo, sestro?
- Nisam, ali o vašem se djelu mnogo raspreda. Trebali biste to znati.
- Već sam vam prije rekao, sestro Veronica: samo slikam ono u što
sam siguran.
- Zašto onda uporno ukljuĉujete blizance u svoja djela za Crkvu?
- Zato što su postojali. Andrija i Šimun bili su braća. To kaţe sv.
Augustin i drugi veliki teolozi. Apostola Jakova ĉesto su zamjenjivali
za Isusa jer su bili vrlo sliĉni. Ništa od toga nisam ja izmislio. Sve je
zapisano.
Redovnica je prestala šaptati.
- Joj, Leonardo! - uzviknula je. - Ne ĉinite jednaku pogrešku kao u
crkvi sv. Franje! Nije zadaća slikara zbuniti vjernika, nego mu jasno
pokazati likove koji su mu povjereni.
- Pogrešku? - Leonardo je nehotice povisio glas. Marco, ţupnik i dvije
sestre koje su se brinule za umiruću okrenuli su se prema njemu. Kakvu pogrešku?
- Ma dajte, majstore - promumljala je umiruća. - Nisu li vas optuţili
da ste na svojoj slici zamijenili svetog Ivana s Isusom? Niste li ih
sluĉajno naslikali jednake poput dviju kapi vode? Nisu li imali
jednaku kovrĉavu kosu, jednako punašne obraze i gotovo jednak izraz
lica? Nije li vaše djelo navodilo na izopaĉenu zabunu izmeĊu Ivana i
Krista?
- Ovaj se put to neće dogoditi, sestro. Ne na Cenacolu.
- Ali kaţu mi da ste već naslikali Jakova s licem jednakim Isusovu!
Crostuff.net
Svi su ĉuli prigovor sestre Veronice. Marco, koji je i dalje sanjao o
tome da dokaţe uĉitelju kako je sposoban odgonetnuti tajne njegova
djela, posvetio im je pozornost.
- Nema mjesta zabuni - odgovorio je Leonardo. - Isus je os mog
novog djela. On je golemo 'A u središtu murala. Golemo alfa.
Izvorište moje cjelokupne kompozicije.
D'Oggiono je zamišljeno gladio bradu. Kako to nije prije shvatio?
Prisjetivši se u mislima Posljednje večere, Isus je doista nalikovao
golemu slovu A.
- Slovo A? - sestra Veronica spustila je glas. To ju je zaĉudilo. - A
moţe li se znati što ste ovaj put napisali u svom djelu, Leonardo?
- Ništa što istinski vjernici ne mogu proĉitati.
- Većina dobrih kršćana ne zna ĉitati, maestro.
- Zato ja slikam za njih.
-1 to vam daje pravo da sebe ukljuĉite meĊu Dvanaestoricu?
- Utjelovljujem najponiznijeg meĊu uĉenicima, sestro. Predstavljam
Judu Tadeja, gotovo na kraju stola, poput omege što dolazi posljednja
u nizu koji predvodi alfa.
- Omega? Vi? Budite oprezni, maestro. Veoma ste oholi, a oholost vas
moţe stajati duše.
-Je li to proroĉanstvo? - ironiĉno je upitao. -- Ne rugajte se ovoj starici
i pozorno slušajte što vam imam reći. Bog me podario jasnom vizijom
onoga što će uslijediti. Morate znati, Leonardo, da danas neću biti
jedina koja će predati dušu Vjeĉnomu Ocu - rekla je. - Neki od onih
koje nazivate istinskim vjernicima, pratit će me pred Boţji sud. Silno
me strah da neće uţivati Gospodinovo milosrĊe.
Zadivljen, Marco d'Oggiono vidio je da sestra Veronica od napora
teško diše.
- A vi, s druge strane, još imate vremena pokajati se i spasiti svoju
dušu.
14.
Nikada neću moći dovoljno zahvaliti bratu Alessandra na pomoći
koju mi je pruţio u danima što su uslijedili nakon one šetnje. Osim s
njime i mladim Matteom, koji je katkad posjećivao knjiţnicu iz
znatiţelje prema poslu koji je obavljao povuĉeni fratar pristigao iz
papinskoga grada, jedva da sam s kim razmijenio rijeĉ. Ostale
Crostuff.net
redovnike viĊao sam samo u vrijeme objeda u improviziranoj
blagovaonici koju su osposobili pokraj takozvanog Velikog klaustra,
te moţda u crkvi u trenucima molitve. Ali na oba je mjesta vrijedilo
pravilo šutnje i nije bilo lako zapodjenuti razgovor ni s kojim od njih.
U knjiţnici, s druge strane, sve je bilo drukĉije. Otac Alessandro
oslobodio bi se ukoĉenosti koju je pokazivao meĊu svojom braćom te
razvezao jezik, inaĉe itekako suzdrţan u drugim trenucima
samostanskog ţivota. Knjiţniĉar je bio podrijetlom iz Riccia, pokraj
jezera Trasimena, bliţega Rimu nego Milanu, što je donekle
objašnjavalo njegovo odvajanje od ostalih redovnika te odnos prema
meni kao sirotu zemljaku kojemu je potrebna zaštita. Iako ga nikad
nisam vidio uzeti i zalogaja, svaki mi je dan donosio vode, pšeniĉnu
tjesteninu tamnu poput šljunka (specijalitet oca Guglielma, koji je
potajice pribavljao za mene) te ĉak ĉisto ulje za svjetiljku svaki put
kad je prijetila da će se ugasiti. A sve to, što sam poslije shvatio, kako
bi uvijek bio pokraj mene u nadi da će se njegov neoĉekivani gost
poţeljeti pred nekim olakšati dušu i otkriti mu nove pojedinosti svoje
»tajne«. Vjerujem daje, kako su sati prolazili, Alessando zamišljao
tajnu sve većom i većom. Prigovarao sam mu kako mašta nije dobar
saveznik nekomu tko nastoji odgonetati misterije, ali on bi se samo
nasmiješio, uvjeren da će mu njegove sposobnosti jednog dana biti od
koristi.
Na jedno se nikad nisam imao razloga poţaliti: njegovu nevjerojatnu
ĉovjeĉnost. Uskoro mije otac Alessando postao dobar prijatelj. Kad
god bih ga zatrebao, bio je u blizini. Tješio bi me kad bih hitnuo pero
na pod, oĉajan zbog izostanka rezultata, te me hrabrio da ustrajem nad
tom vraţjom zagonetkom. Ali Oculos ejus dinumera opiralo se
svakomu mom naporu. Ĉak i kad bih svakom slovu pribrojio
numeriĉku vrijednost, dobio bih samo zbrku. Nakon tri dana
razoĉaranja i bdjenja, otac Alessandro već je bio upoznat sa
stihovima, znao ih je napamet i nestrpljivo se poigravao njima
namrštena ĉela traţeći naĉin da razbije njihovu šifru. Svaki put kad bi
pomislio daje nešto rasvijetlio u tom galimatijasu, njegovo bi se lice
zadovoljno ozarilo. Kao da bi se, iznenada, njegove oštre crte lica
uspjele smekšati, a strogo lice preobrazilo bi se u lice zanesena
djeĉarca. Pri jednom od tih slavlja doznao sam, naprimjer, da najviše
voli zagonetke sa slovima i brojevima. Otkako je proĉitao
Crostuff.net
Raimundusa Luliusa, tvorca Ars Magne tajnih kodova, ţivio je za
njih. Taj je gujo* bio neiscrpan izvor iznenaĊenja. Kao da je sve znao.
Svako vaţno djelo o umijeću kriptografije, svaki kabalistiĉki trakt,
svaki biblijski citat. A ipak, tolika teorijska potkovanost nije nam
mnogo koristila...
- Onda - promrmljao je Alessandro tijekom jednog od onih
popodneva kad je njegova zajednica vrvjela aktivnostima pripremajući pogrebnu sluţbu za donnu Beatrice - vi doista mislite da
trebamo izbrojiti oĉi na jednoj od samostanskih slika kako bismo
riješili vaš problem? Mislite da moţe biti tako jednostavno?
Njeţno sam potapšao njegove ruke i slegnuo ramenima. Što sam
mogao odgovoriti? Daje to bilo jedino što nam je preostalo pokušati?
Knjiţniĉar me promatrao izbuljenim oĉima istodobno gladeći svoju
šiljastu bradu. Ali kao ni ja, ni on nije polagao velike nade u tu
mogućnost. Imali smo svoje razloge. Ako je broj imena leţao u broju
oĉiju na nekoj slici, bilo da se radi______________________
* »Sova«. Tako su nazivali redovnike koji bi probdjeli noć ili
one koji bi prespavali jutarnju službu.
lo o slici Djevice, svetog Dominika ili svete Ane, rezultat bi nas
odveo u slijepu ulicu. Na kraju krajeva, nije bilo moguće naći vlastito
ime od samo jednog ili dva slova, oĉiti rezultat koji bismo dobili
zbrajanjem oĉiju bilo koje od skulptura u Santa Mariji. Osim toga,
nijedan od redovnika u zajednici nije imao tako kratko ime ili
nadimak. Nijedan Io, Eo, Au ili tomu sliĉno nije stanovao ondje. Ĉak
ni ime od samo tri slova, poput Joba, ne bi nam niĉemu posluţilo. U
Santa Mariji nije ţivio nijedan Job, kao što nije bilo ni Noe ni Lota. A
ĉak i daje bilo, na licu kojeg djela bismo mogli naći tri oka što bi nam
omogućilo da otkrijemo autora pisama?
Iznenada sam nešto shvatio. A što ako se zagonetka nije odnosila na
oĉi ljudskoga bića? Što ako se radilo o zmaju, sedmoglavoj Hidri s
ĉetrnaest oĉiju, ili kojem drugom ĉudovištu naslikanu na »boku« neke
od prostorija?
- Ali nigdje u Santa Mariji nema ĉudovišta - prigovorio je otac
Alessandro.
Crostuff.net
- U tom se sluĉaju moţda varamo. Moţda se figura ĉije oĉi moramo
izbrojati ne nalazi u ovom samostanu, nego u nekoj drugoj graĊevini.
U nekom tornju, palaĉi, obliţnjoj crkvi...
- To je to, oĉe Agostino! Imamo ga! - Knjiţniĉareve oĉi bljesnule su
od uzbuĊenja. - Ne vidite li? Tekst ne govori o nekoj osobi ili
ţivotinji, nego o graĊevini!
- GraĊevini?
- Naravno! Boţe mili, kako smo glupi! Jasno je kao dan! Osim što
znaĉi oĉi, oculos znaĉi takoĊer i prozori. Okrugli prozori. A crkva
Santa Marije puna ih je!
Knjiţniĉar je nešto našvrljao na komadić papira. Bio je to brzi
alternativni prijevod koji mije nervozno pruţio u nadi da ću se sloţiti
s njime. Ako je imao pravo, sve to vrijeme rješenje nam se nalazilo
pred nosom. Prema guju, naše »izbroj joj oĉi, ali ne gledaj joj lice«
moglo se isto tako shvatiti i kao »izbroj njezine prozore, ali ne gledaj
njezino proĉelje«.
Morao sam priznati da je, iako nategnut, tekst neosporno imao smisla.
Vanjski dio crkve Santa Maria bio je doista prekriven oculusima,
okruglim prozorima koje je projektirao izvjesni Guiniforte Solari u
skladu s lombardijskim ukusom za koji se zalagao II Moro. Bilo ih je
posvuda, ĉak i u posve novoj Bramantijevoj kupoli ispod koje sam se
već tjedan dana molio. Je li rješenje moglo biti tako jednostavno?
Otac Alessandro nije nimalo sumnjao.
- Vidite li? Radi se o boĉnoj fasadi, oĉe Agostino - nije odustajao. Druga reĉenica to potvrĊuje: In latere nominis mei notam rinvenies.
Treba potraţiti zbroj njegova imena na boĉnoj strani! Moramo
izbrojati prozore na jedinoj strani na kojoj se nalaze, zanemarujući
prozore na proĉelju. Tu se krije vaš broj!
Bio je to najbolji trenutak mog boravka u Milanu.
15.
Nitko nije primijetio.
Nijedan od trgovaca, lihvara ili redovnika koji su šetali tog
predveĉerja u blizini San Francesco il Grandea nije primijetio
nezgrapna, odrpana muškarca koji je uletio u franjevaĉku crkvu. Bila
je veĉer uoĉi blagdana, sajmeni dan, i stanovnici Milana bili su
zauzeti nabavkom hrane i potrepština za nadolazeće dane sluţbenog
Crostuff.net
ţalovanja. Osim toga, vijest o smrti sestre Veronice da Binasco
proširila se gradom poput munje, zauzevši dobar dio njihovih
razgovora i potaknuvši strastvenu raspravu o vizionarkinim istinskim
moćima.
U takvim je okolnostima bilo logiĉno da im prisutnost još jednog
skitnice ne privuĉe pozornost.
Ali budale su još jedanput pogriješile. Prosjak koji je bio ušao u San
Francesco nije bio bilo tko. Koljena su mu bila poplavjela od sati
pokore, a glava briţno izbrijana na tjemenu u znak poboţnosti. Radilo
se o bogobojaznu ĉovjeku, muškarcu ĉista srca koji je dršćući prešao
prag glavnog ulaza franjevaĉke crkve, siguran da će ga netko od tih
praznovjernih susjeda, moţda pod dojmom pretkazanja sestre
Veronice, prije ili poslije prijaviti.
Lako je mogao zamisliti ono stoje imalo slijediti: veoma brzo netko će
otrĉati obavijestiti sakristana o prisutnosti još jednog ubogara u crkvi.
Ovaj će o tome obavijestiti Ċakona, koji će, ne oklijevajući,
obavijestiti krvnika. Tjednima su se stvari tako odvijale i ĉinilo se da
nikomu nije bilo stalo. Laţni prosjaci koji su prije njega bili stigli do
crkve, nestali su bez traga. Zbog toga je bio siguran kako odande neće
izaći ţiv. Ipak, tu je cijenu bio spreman rado platiti...
Ne odahnuvši ni trenutka, muškarac u odrpanoj odjeći ostavio je iza
sebe dvostruki red klupa koje su presijecale glavnu laĊu i ubrzao
korak prema glavnom oltaru. U crkvi nije bilo ni ţive duše. Bolje.
Zapravo, već je mogao osjetiti prisutnost Sveca. Nikad se nije osjećao
tako blizu Bogu. On je bio blizu. Kako bi inaĉe bilo moguće objasniti
da je upravo u tom trenutku svjetlost koju su propuštali vitraji bila
upravo savršena za uţivanje u svim pojedinostima »ĉuda«? Trenutak
da se naĊe ispred tog oltara i iskaţe poĉast Opus Magnumu
hodoĉasnik je ĉekao toliko dugo, da su mu od uzbuĊenja suze navirale
na oĉi. I to s pravom. Napokon mu je bilo dopušteno vidjeti sliku ĉije
su pravo ime Maesta* znali rijetki u Milanu.
Je li ovo bio kraj puta?
Laţni skitnica predosjećao je daje tako.
Oltaru se pribliţio oprezno. Toliko je puta slušao opisivati Djelo, da
su glasovi onih koji su mu otkrili skrivene pojedinosti, istinski kljuĉ
za njezino tumaĉenje, nahrupili sada u sjećanje i pomutili mu razum.
Slika veliĉine 189 puta 120 centimetara** savršeno je pristajala u
Crostuff.net
otvor oltara predviĊen za nju. Bio je ispred prave slike: na njoj su se
nalazila dva djetešca koja su se netremice promatrala. Ţena spokojna
izraza lica štitila je obojicu svojim rukama dok je dostojanstven
arkanĊeo, Urijel, optuţujućim i nepokolebljivim kaţiprstom
pokazivao prema onomu kojega je odabrao Otac. - Kad promotriš tu
gestu, bit ćeš uĉvršćen u istini koja ti je otkrivena - ĉinilo mu se da još
ĉuje. - AnĊeov pogled reći će ti da imaš pravo.
Srce mu je brţe zakucalo. Ondje, u potpunoj samoći hrama,
hodoĉasnik je ispruţio ruku s odreĊenom strepnjom, kao da se
pokušava zauvijek sjediniti s tim boţanskim prizorom. Bila je istina.
Istina poput blagoslova njegove vjere. Oni koji su potajice hodoĉastili
do tog mjesta prije njega nisu lagali. Nitko od njih. To je djelo
majstora Leonarda sadrţavalo kljuĉeve koji će im omogućiti da
okonĉaju tisućljetnu potragu za istinskom vjerom.
________________________
* Bilo je to prvobitno ime Leonardove kompozicije Majka Božja
u špilji. ** Sve mjere iz zapisa oca Leyrea prebačene su u metrički
decimalni sustav radi lakšeg čitanja, (op. ur.)
Hodoĉasnik je ponovno bacio pogled na slavnu sliku i iznenada mu je
nešto privuklo pozornost. Neobiĉno. Tko je naslikao aureole nad
glavama triju evanĊeoskih likova? Nisu li mu njegova braća rekla
kako je taj suvišni ukras, plod natraţnjaĉkih umova ţeljnih ĉudesa,
majstorski slikar namjerno izostavio? Kako su se onda našli ondje?
Laţni se prosjak uplašio. Aureole nisu bile jedine izmjene na Opus
Magnumu. Gdje je bio Urijelov prst koji pokazuje pravoga Mesiju?
Zašto je njegova ruka poĉivala u krilu, umjesto da pokazuje pravoga
Sina Boţjega? I iz kog razloga anĊeo nije više gledao u promatraĉa?
Hodoĉasnika je obuzeo vrtoglavi osjećaj uţasa. Netko je bio dirao
Maestu.
- Posumnjali ste, zar ne?
Hodoĉasnik se skamenio. Sledio se zaĉuvši dubok i osoran glas iza
sebe. Nije ĉuo škripu šarki crkvenih vrata tako da gaje uljez sigurno
već neko vrijeme promatrao.
- Znam da ste poput ostalih. Iz nekog opskurnog razloga vi, heretici,
dolazite u gomilama u kuću Boţju. Privlaĉi vas njezina svjetlost, ali
niste sposobni prepoznati je.
Crostuff.net
- Heretici? - prošaptao je skamenjen.
- Ma hajde! Mislili ste da nećemo primijetiti? Hodoĉasnik nije više
uspijevao prozboriti ni rijeĉ.
- Barem ovaj put nećete naći utjehu u molitvi pred vašom bijednom
slikom.
Bilo mu je divlje udaralo. Došao je njegov ĉas. Bio je oša-mućen,
bijesan. Osjećao se prevarenim jer došao je kleknuti pred laţnu sliku.
Pred njegovim se oĉima nije nalazio Opus Magnum. Nije to bila
obećana Maesta.
-Ne moţe biti... — promrmljao je. Neznanac se nasmijao.
- Nije teško razumjeti. Smilovat ću vam se i prosvijetliti vas prije
nego što vas pošaljem u pakao. Leonardo je vašu Maestu naslikao
1483., prije gotovo ĉetrnaest godina. Kao što pretpostavljate, franjevci
njome nisu bili naroĉito zadovoljni. Oĉekivali su sliku koja će
uĉvrstiti njihovo vjerovanje u bezgrešno zaĉeće te posluţiti kao ukras
oltara. Umjesto toga, dao im je prizor koji se ne pojavljuje ni u
jednom EvanĊelju i koji okuplja svetog Ivana i Krista pri njegovu
bijegu u Egipat.
- Majka Boţja, Ivan, Isus i arkanĊeo Urijel. Isti onaj koji je upozorio
Nou na potop. Sto vam se tu ne sviĊa?
- Svi ste vi jednaki - ogorĉeno je odgovorio glas. - Leonardo je pristao
preinaĉiti sliku i predao nam ovu, koja sadrţava odreĊene izmjene u
odnosu na prvu. Uklonio je uvredljive detalje.
- Uvredljive?
- A kako biste drukĉije nazvali djelo na kojem je nemoguće
razlikovati svetog Ivana od Isusa Krista i na kojem ni Djevica ni
njezin sin nisu okrunjeni aureolom svetosti koja im s pravom pripada?
Kako shvatiti ĉinjenicu da su oba sveta djeteta potpuno jednaka?
Kakva je to vrsta bogohuljenja kojoj je cilj zbuniti vjernike?
Osjećaj olakšanja omogućio mu je da prvi put duboko udahne.
Krvnik, a bio je siguran da ovaj to jest, nije ništa shvatio. Braća koja
su ga preduhitrila i koja se nikad neće vratiti, sigurno su umrla od
njegove ruke ne otkrivši mu razloge toga diskretnog bogoštovlja, i on
je bio spreman odrţati svoj zavjet šutnje ĉak i po cijenu vlastite krvi.
- Neću biti ja taj koji će razjasniti vaše sumnje - rekao je smireno, ne
usudivši se pritom pogledati u smjeru glasa.
Crostuff.net
- Šteta. Prava šteta. Ne shvaćate da vas je Leonardo izdao naslikavši
ovu novu verziju Maeste? Pogledate li pozorno sliku pred sobom,
vidjet ćete da se dvojica djeĉaka sada meĊusobno jasno razlikuju.
Onaj koji se nalazi pokraj Djevice, to je sveti Ivan. Drţi svoj dugi kriţ
i moli se primajući istodobno blagoslov drugog djeĉaka: Krista. Urijel
više ne pokazuje prstom ni na koga, te je napokon posve jasno tko je
oĉekivani Mesija.
Izdan?
Je li bilo moguće daje majstor Leonardo okrenuo leĊa svojoj braći?
Hodoĉasnik je ponovno ispruţio ruku prema platnu. Došao je ovamo
zaštićen mnoštvom koje se slijevalo u Milano kako bi prisustvovalo
pogrebu donne Beatrice d'Este, njegove zaštitnice.
Je li ih se i ona bila odrekla? Je li bilo moguće daje sve ono za što su
se toliko borili sada nestajalo?
- Zapravo, ne morate mi ništa razjasniti - nastavio je prkosni glas. Već znamo tko je nadahnuo ovu Leonardovu zloću, a zahvaljujući
Vjeĉnomu Ocu taj bijednik već dugo leţi pod zemljom. Budite
uvjereni: Bog će kazniti oca Amadea Portugalskog i njegovu
Apocalipsis Novu kako spada. A s njim i njegovo viĊenje Djevice ne
kao Kristove majke već kao simbola mudrosti.
- Ipak, radi se o prekrasnu simbolu - prosvjedovao je. - Idealu
bliskome mnogima. Kanite li osuditi sve one koji naslikaju Djevicu s
malim Isusom i malim Ivanom?
- Ako navode duše vjernika na zabunu, da.
- I doista vjerujete da će vam dopustiti da se pribliţite majstoru
Leonardu, njegovim uĉenicima ili slikaru Luiniju?
- Bernardinu de Lupinu? Onomu kojega još nazivaju Lovinus ili
Luini?
- Poznajete ga?
- Poznajem njegov rad. Mladi oponašatelj Leonarda, koji ĉini se
ponavlja njegove pogreške. Budite uvjereni da će i on pasti.
- Što kanite poduzeti? Ubiti ga?
Hodoĉasnik je primijetio da nešto nije u redu. Metalno struganje, kao
kad netko izvlaĉi maĉ iz korica, zaĉulo se iza njegovih leĊa. Njegovi
zavjeti branili su mu nošenje oruţja, stoga je uputio usrdnu molitvu
prema laţnoj Maesti, traţeći savjet.
- I mene ćete dokrajĉiti?
Crostuff.net
- Gatalac će dokrajĉiti sve bezboţnike.
- Gatalac...?
Nije uspio dovršiti pitanje, kada je ĉudan trzaj protresao njegovu
utrobu. Šiljasta oštrica goleme ĉeliĉne sablje probila je njegova leĊa.
Hodoĉasnik je ispustio uţasan hropac. Metal mu je prerezao srce
napola. Oštra bol, kratkotrajna poput munje, natjerala ga je da širom
otvori prestravljene oĉi. Laţni skitnica nije osjetio bol, samo
hladnoću. Studen zagrljaj zbog koga je zateturao preko oltara i pao na
svoja natuĉena koljena.
Tek je tada ugledao svog napadaĉa.
Gatalac je bio krupna sjena, crn poput ugljena, bezizraţajna lica. U
crkvi se poĉelo smrkavati. Sve je tonulo u tamu. Ĉinilo se da ĉak i
vrijeme na neki neobiĉan naĉin usporava. Kako je udario o pod oltara,
zaveţljaj koji je hodoĉasnik nosio svezana preko ramena razvezao se i
nekoliko komada kruha te snop karata s ĉudnim slikama pali su na
pod. Prva karta predstavljala je ţenu u franjevaĉkom habitu s
trostrukom krunom na glavi, kriţem poput onoga svetog Ivana u
desnoj ruci te zaklopljenom knjigom u lijevoj.
- Prokleti krivovjerce - procijedio je Gatalac kroza zube ugledavši to.
Hodoĉasnik mu je uzvratio ciniĉnim osmijehom, gledajući kako
Gatalac podiţe tu kartu te moĉi pero u njegovu krv kako bi nešto
zabiljeţio na poleĊini.
- Nikad... nećete otvoriti... svećeniĉinu knjigu.
U tom zgrbljenom poloţaju, dok mu je srce izbacivalo potoke krvi po
kamenu podu, uspio je zamijetiti nešto što mu je do tog trenutka bilo
promaknulo: iako Urijel više nije pokazivao na Ivana Krstitelja kao na
pravom Opus Magnumu, njegove su poluotvorene oĉi sve govorile.
»Boţji plamen« i dalje je svojim pogledom iskosa pokazivao na
mudraca od Jordana kao na jedinog Spasitelja svijeta.
Prije nego što je utonuo u vjeĉnu tamu, utješna misao prostrujila mu
je glavom, Leonardo ih ipak nije izdao. Gatalac je lagao.
16.
Priĉekali smo zoru subote 14. sijeĉnja da napustimo unutrašnjost
samostana i mirno istraţimo cigleno proĉelje Santa Marije delle
Grazie. Otac Alessandro, koji je pokazao odreĊeni uroĊeni dar
odgonetavanja zagonetki, opet je bio razdragan. Kao da ga mraz stoje
Crostuff.net
satima prije okovao taj dio grada nije brinuo. U šest i pol, toĉno nakon
sluţbe, knjiţniĉar i ja bili smo spremni izaći na ulicu. Trebala je to
biti jednostavna operacija, koja će nam uzeti malo više od dvije
minute ali koja me, unatoĉ svemu, duboko uznemiravala.
Otac Alessandro je to primijetio i odluĉio šutjeti. Bio je svjestan da
ćemo, koji god broj bio »broj imena« dobiven zbrajanjem prozora na
proĉelju, i dalje imati isti problem. Imat ćemo broj: moţda onaj koji
odgovara vrijednosti imena našeg tajnog doušnika, iako nismo mogli
biti sigurni u to. A što ako je rijeĉ o ukupnom zbroju slova njegova
prezimena? Ili broju njegove ćelije? Ili...?
- Nešto sam vam zaboravio reći — napokon je prekinuo moje misli.
- O ĉemu se radi, brate?
- O neĉemu što će vas moţda utješiti. Kad otkrijemo taj blagoslovljeni
broj, i dalje će nas ĉekati mnogo posla ţelimo li riješiti vašu
zagonetku.
- Istina.
- Onda biste trebali znati da Santa Maria udomljuje redovniĉku
zajednicu koja je najpotkovanija u rješavanju zagonetki u cijeloj
Italiji.
Nasmiješio sam se. Knjiţniĉar, poput tolikih drugih sluga Boţjih,
nikad nije bio ĉuo za Betaniju. Tim bolje. Ali otac Alessandro
ustrajao je u tome da mi objasni razloge svoje ponosne tvrdnje:
uvjerio me da je omiljena razbibriga te tridesetorice odabranih
dominikanca bilo upravo rješavanje zagonetki. Bilo ih je priliĉno
vještih u tom umijeću, a mnogi su ĉak uţivali u sastavljanju zagonetki
za druge.
- Šume raĊaju djecu koja ih poslije uništavaju. O kome je rijeĉ? knjiţniĉar je izustio pjevajućim glasom, usprkos tomu što nisam bio
sklon ukljuĉivanju igara u našu misiju. - O dršcima sjekire!
Otac Alessandro nije me poštedio nijedne pojedinosti. Od svega što
mi je rekao, pozornost mi je najviše privukla spoznaja da korištenje
zagonetki u Santa Mariji nije bila iskljuĉivo razonoda. Redovnici su
ih ĉesto rabili u svojim propovijedima, pretvarajući ih u oruĊe
poduĉavanja. Ako rijeĉi tog fratra nisu bile pretjerivanje, unutar ovih
zidina nalazio se najveći kamp za izobrazbu tvoraca zagonetki u
cijelom kršćanskom svijetu, izuzev Betanije. Iz tog je razloga, ako je
Gatalac niknuo odnekud, ovo bilo savršeno mjesto za to.
Crostuff.net
- Poslušajte me, oĉe Leyre - knjiţniĉar je preduhitrio moja nagaĊanja kad budete imali broj i ne budete znali što s njime, posavjetujte se s
bilo kime od naše braće. Onaj od koga to najmanje budete oĉekivali,
otkrit će vam rješenje.
- Bilo kime, kaţete? Knjiţniĉar je napravio grimasu.
- Jasno! Bilo s kime! Siguran sam da braća zaduţena za odrţavanje
staja znaju o zagonetkama više od jednog Rimljanina poput vas.
Pitajte bez straha priora, kuhara, odgovorne za smoĉnicu, pisare, koga
god od njih! Ipak, pripazite da ne govorite preglasno jer će vas
prekoriti zbog kršenja zavjeta šutnje koga se svaki redovnik mora
pridrţavati.
I rekavši to, podigao je gredu koja je zatvarala glavni ulaz u samostan.
Mala snjeţna lavina sruĉila se s krova, tresnuvši uz mukli udarac pred
naše noge. Iskreno govoreći, nisam oĉekivao da će se nešto tako
banalno, poput obilaska proĉelja crkve u zoru, pokazati tako
osjetljivom zadaćom. Oštra jutarnja studen pretvorila je snijeg u
opasnu smrznutu površinu. Sve je bilo bijelo, pusto i utonulo u
zastrašujuću tišinu. Sama zamisao da se pribliţimo ciglenom zidu
meštra Solarija uz rub ograde trećeg klaustra, bila bi uplašila i one
najhrabrije: poskliznuće u pogrešnom trenutku moglo je dovesti do
slomljenog vrata ili trajne hromosti. A da ne spominjem koliko bi
teško bilo objasniti redovnicima što smo radili u te sate toliko daleko
od molitvi, izlaţući se pogibelji izvan zidina samostana.
Nismo više razmišljali o tome. Oprezno, nastojeći smoĉiti sandale
samo onoliko koliko je bilo neizbjeţno, napredovali smo polako
izmeĊu ledenih ploĉa prema središtu proĉelja, paralelnog s ulicom.
Prešli smo put gotovo ĉetveronoške i kada smo otac Alessandro i ja
vidjeli da smo na razboritoj udaljenosti, s pogledom na kompleks
zdanja, pomno smo promotrili prozore. Zbog njeţne svjetlosti iznutra,
sjali su poput zmajevih oĉiju. Ondje, ispred nas, nalazio se niz
okruglih prozora, oculusa, koji su ukrašavali crkvu cijelom duljinom.
Glavno proĉelje nalazilo se iza ugla, nekoliko koraka dalje, »licem«
okrenuto prema drugoj strani.
- Ali ne gledaj njezino lice... - procvokotao sam.
Sav promrzao, skrivajući ruke u rukavima vunene halje, iz-brojao sam
ih: jedan, dva, tri... sedam.
Crostuff.net
Tih sedam me smelo. Sedam stihova, sedam okruglih prozora. ..
Brojka imena anonimnog pošiljaoca bila je, nesumnjivo, ta prokleta
sedmica koja se neprestano ponavljala.
- Ali sedam ĉega? - upitao je knjiţniĉar. Slegnuo sam ramenima.
17.
Ono što je uslijedilo, usmjerilo me na pravi put. - Znaĉi, vi ste rimski
svećenik koji je nedavno odsjeo u našoj kući?
Prior Santa Marije delle Grazie, Vicenzo Bandello, pomno me
promotrio, veoma stroga izraza lica prije nego što me pozvao da uĊem
u sakristiju. Napokon sam se upoznao s ĉovjekom koji je bio sastavio
izvještaj o smrti Beatrice d'Este za Betaniju.
- Brat Alessandro mnogo mije govorio o vama - nastavio je. - Ĉini se
da ste uĉen ĉovjek. Oštrouman uĉenjak, snaţne volje, koji moţe
obogatiti ovu zajednicu tijekom boravka meĊu nama. Kako ono
rekoste da se zovete?
- Agostino Leyre, priore.
Bandello je upravo bio završio dnevnu molitvu trećega ĉasa, dok je
slabašno sunce stajalo nad dolinom Padana. Upravo se spremao
povući kako bi pripremio propovijed za pogreb donne Beatrice, kada
sam mu ja pristupio. Bio je to impulzivan ĉin, ali samo djelomiĉno.
Nije li otac Alessandro ustrajao na tome da pitam bilo kojega brata u
zajednici o svojoj zagonetki? Nije li me upravo on uvjeravao kako bi
toĉan odgovor mogao imati redovnik od kojeg bih to najmanje
oĉekivao? A tko je mogao biti neoĉekivaniji od samoga opata?
Odluĉio sam to ubrzo nakon što sam se onako promrzao vratio izvana
u potrazi za toplinom zidina samostana. Sreća je htjela da provirim u
sakristiju te ondje zateknem oca Bandella. Knjiţniĉar me bio ostavio
samoga pod izlikom da mora sići u kuhinju po hranu za našu iduću
radnu seansu, te sam tada ugrabio priliku.
Otac Vicenzo Bandello bio je tek prešao šezdesetu, imao je lice
naborano poput jedra svijena na jarbolu, snaţnu bradu te
iznenaĊujuću sklonost da dopusti da izrazima lica oda svaku svoju
emociju. Bio je još manji nego što sam pretpostavio one noći kad sam
ga vidio u crkvi. Nervozno je hodao izmeĊu obojenih vrata
sakristijskih ormara, ne mogavši se odluĉiti koji prvi zatvoriti...
Crostuff.net
- Recite mi, oĉe Agostino... - rekao je spremajući kaleţ i pa-tenu od
posljednje mise - znatiţeljan sam. Cime se bavite u Rimu?
- Radim za Sveti oficij.
- Aha... A, kako sam shvatio, u slobodno vrijeme izmeĊu obveza,
uţivate rješavati zagonetke. To je divno - nasmiješio se. - Sigurno
ćemo se dobro slagati.
- Upravo sam o tome htio razgovarati s vama.
- Doista?
Kimnuo sam potvrdno. Ako je prior bio eminencija koju je knjiţniĉar
opisao, vjerojatno mu nije promaknula Gataoĉeva prisutnost u
Milanu. Ipak, morao sam mu oprezno pristupiti. Moţda je on sam bio
tvorac anonimnih pisama, ali se bojao otkriti svoj identitet dok se ne
uvjeri u moje prave namjere. Ili još gore: moţda nije bio svjestan
Gataoĉeva postojanja, a ako mu ga ja otkrijem, što bi ga sprijeĉilo da
ne upozori II Mora na naše djelovanje?
- Recite mi još nešto, oĉe Leyre. Kao ljubitelj otkrivanja tajni, sigurno
ste se susreli s umijećem pamćenja, zar ne?
Bandello je pitanje postavio nehajno, dok sam ja uzalud nastojao
odrediti stupanj njegove umiješanosti u problematiku anonimnih
pisama. Moţda sam bio odveć revan. Doista, svaki novi redovnik
kojeg bih upoznao u Santa Mariji dolazio bi na moj popis sumnjivaca.
Ni otac Vicenzo neće biti iznimka. Iskreno govoreći, od svih
mogućnosti, izmeĊu gotovo trideset redovnika koji su stanovali meĊu
tim zidinama, prior se najbolje uklapao u Gataoĉev profil. Ne znam
kako to nismo uoĉili prije u Betaniji. Ĉak se i njegovo ime, Vicenzo,
sastojalo od sedam slova. Ni slova više. Poput sedam redaka
Ċavolskih Oculos ejus dinumera ili sedam prozora juţnoga proĉelja
crkve. Ta mije pojedinost sinula dok sam promatrao kojom je lakoćom
otvorio i zatvorio vrata ormara te spremio debeli sveţanj kljuĉeva pod
halju. Prior je bio meĊu rijetkima koji su imali pristup vojvodinim
raĉunima i planovima za Santa Mariju, a moţda i jedini koji se sluţio
sluţbenim i pouzdanim kurirom da pošalje svoja pisma u Rim.
- Onda? - ustrajao je, dok ga je moja zamišljenost sve više zabavljala.
- Jeste li ĉuli za to umijeće ili ne?
Odmahnuo sam glavom dok sam pokušavao na njegovim crtama lica
otkriti nešto što bi potvrdilo moju sumnju.
Crostuff.net
- Prava šteta! - nastavio je. - Malo njih zna daje iz našeg reda poteklo
nekoliko velikih uĉenjaka te ĉasne discipline.
- Prvi put ĉujem za to.
- Onda isto tako ne znate da je sam Ciceron spomenuo to umijeće u
svojem De Oratore, ili da ga jedan još stariji traktat, Ad Herennium,
detaljno opisuje i nudi nam toĉnu formulu s pomoću koje se moţemo
prisjetiti ĉega ţelimo...
- Nudi nama? Dominikancima?
- Naravno! Proteklih trideset ili ĉetrdeset godina, oĉe Leyre, mnoga
naša braća prouĉavaju to umijeće. Zar vi osobno, koji svakodnevno
radite s dosjeima i sloţenim dokumentima, nikad niste sanjali o tome
da u svoje pamćenje pohranite neki tekst, sliku, ime, bez potrebe da to
opet prolazite jer već znate da ćete ih uvijek nositi sa sobom?
- Naravno da jesam! Ali samo oni najdarovitiji mogu...
- A budući da vam je to toliko potrebno u vašem poslu - prekinuo me
- nikad niste pokušali otkriti najbolji naĉin za postizanje takvog ĉuda?
Antiĉki narodi, koji nisu posjedovali ovakvu sposobnost kopiranja
knjiga kao mi, izmislili su majstorsko rješenje: zamišljali su »palaĉe
sjećanja« u koje su pohranjivali sva svoja znanja. Ni za njih niste ĉuli,
zar ne?
Odmahnuo sam glavom, zanijemio od zbunjenosti.
- Grci su, primjerice, zamišljali golemu graĊevinu ispunjenu
raskošnim prostorijama i galerijama, te su svakom prozoru, svodu,
kolonadi, stubištu ili dvorani pripisivali razliĉito znaĉenje. U
predvorju su »ĉuvali« svoje znanje gramatike, u glavnoj dvorani
retorike, u kuhinji govorništva... A da bi se pri sjetili bilo ĉega što su
prethodno ondje uskladištili, samo su morali otići u taj kut palaĉe iz
mašte i tu stvar izvući obrnutim slijedom od onoga kojim je
ostavljena. Domišljato, nije li?
Pogledao sam priora ne znajući što reći. Je li mi htio natuknuti da ga
upitam za pisma koja smo primili u Rimu? Jesam li trebao slijediti
savjet oca Alessandra i svoju mu zagonetku izloţiti bez okolišanja? U
bojazni da ne izgubim njegovo rano steĉeno povjerenje, nabacio sam
blagu aluziju:
- Recite mi nešto, oĉe Vicenzo. A što ako umjesto »palaĉe sjećanja«
upotrijebimo »crkvu sjećanja«? Bismo li mogli, primjera radi, sakriti
neĉije ime u crkvi od kamena i opeke?
Crostuff.net
- Vidim da ste pronicavi, oĉe Agostino - namignuo je sarkastiĉno. -1
praktiĉni. Ono što su Grci zamislili i primjenjivali na imaginarnim
palaĉama, Rimljani te ĉak i Egipćani iskušali su na stvarnim
graĊevinama. Ako su oni koji bi ušli znali toĉan »memorijski kod«,
mogli su hodati kroz dvorane i pritom usvajati dragocjene
informacije.
- A na crkvi? - ustrajao sam.
- Da, moglo se i na crkvu primijeniti - sloţio se. - Ali dopustite mi da
vas neĉemu nauĉim prije nego što vam objasnim kako djeluje takav
mehanizam. Kao što sam vam govorio, posljednjih godina
dominikanci iz Ravene, Firence, Basela, Milana ili Freiburga rade na
sustavu memoriranja koji se temelji na slikama ili arhitektonskim
strukturama stvorenim posebno radi toga- Stvorenim?
- Da, prilagoĊenima, dotjeranima, ukrašenima dekorativnim detaljima
koji se neupućenima ĉine suvišni, ali koji su od temeljne vaţnosti za
one koji poznaju tajno pismo skriveno u njima. Shvatit ćete ako vam
dam primjer, oĉe Agostino.
Prior je izvukao arak papira ispod halje te ga izravnao na stolu za
milodare. Radilo se o stranici veliĉine njegova dlana, bijele boje, s
mrljama peĉatnog voska na jednome rubu. Netko je na njemu bio
otisnuo ţensku figuru, koja je lijevu nogu poloţila na ljestve. Bila je
okruţena pticama i nosila je na prsima nekoliko neobiĉnih predmeta.
Pod njezinim nogama nalazio se natpis na latinskome, koji ju je jasno
identificirao. »GospoĊa Gramatika«, jer o njoj se radilo, gledala je u
neodreĊenu smjeru odsutna pogleda.
Crostuff.net
- Upravo dovršavamo jednu od tih slika koja će ubuduće sluţiti da nas
podsjeti na razliĉite sastavnice umijeća gramatike. Evo je - rekao je
pokazujući taj ĉudnovati crteţ. - Ţelite li vidjeti kako djeluje?
Kimnuo sam potvrdno.
- Pozorno promotrite - zatraţio je prior od mene. - Da nas netko
upravo sad upita za pojmove na kojima se temelji gramatika, a mi
pred sobom imamo ovu sliku, odgovorili bismo bez oklijevanja.
- Doista?
Bandello je uţivao u mojoj nevjerici.
- Naš bi odgovor bio toĉan: praedicatio, applicatio i continentia. A
znate li zašto? Ništa lakše: jer sam to »proĉitao« na ovoj slici.
Prior se. nagnuo nad stranicu i oko razliĉitih dijelova slike i prstom
poĉeo crtati zamišljene krugove.
Dobro je pogledajte: praedicatio je naznaĉen pticom na desnoj ruci,
koja poĉinje slovom »P«, te kljunom koji ima oblik tog slova. To je
najvaţnije obiljeţje ove slike, zato je prikazano dvama elementima.
Usto, radi se o obiljeţju našega reda. Na kraju krajeva, mi smo
propovjednici, zar ne?
Zagledao sam se u ljupku zastavicu koju je drţala »gospoda
Gramatika«, omotanu oko sebe tvoreći tako slovo »P« o kome je
govorio Bandello.
- Sljedeće obiljeţje - nastavio je - applicatio, predstavljeno je
aquilom, orlom kojega Gramatika drţi na ruci. Aquila i applicatio
poĉinju slovom »A«, tako da će um nekoga tko je upućen u ars
memoriae smjesta uspostaviti vezu. A što se tiĉe continentie, vidjet
ćete da je gotovo napisana na ţeninim prsima. Ako promotrite te
Crostuff.net
predmete - luk, kotaĉ, plug i ĉekić - kao da su slova, smjesta ćete
proĉitati c-o-n-t... Continential
Bio sam zaprepašten. Na naoĉigled nevinoj slici netko je uspio skupiti
cijelu teoriju gramatike. Iznenada mije glavom pro-letjelo da knjige
koje su se tiskale u stotinama primjeraka u radionicama Venecije,
Rima ili Torina, imaju na svojim natpisnim stranicama slike koje bi
mogle sadrţavati skrivene poruke nevidljive nama laicima. U Uredu
za dekodiranje nikada nas nisu uĉili neĉemu sliĉnom.
- A predmeti koje nose ptice? Imaju li i oni kakvo znaĉenje? - upitao
sam, i dalje zaĉuĊen tim neoĉekivanim otkrićem.
- Dragi moj brate, sve, apsolutno sve nosi neko znaĉenje. U ova
vremena kad svaki gospodar, svaki vladar ili kardinal mora od drugih
skriti toliko toga, svi njegovi postupci, sva umjetniĉka djela koja
plaća ili pisana djela koja potpomaţe, sve ima skriveno znaĉenje.
Prior je tu reĉenicu zakljuĉio uz zagonetan smiješak. To je bila prilika
koju sam ĉekao:
- A vi? - protisnuo sam. - Skrivate li i vi nešto? Bandello me pogledao
nepromijenjena, ironiĉna izraza lica.
Pomilovao je besprijekorno izbrijano tjeme i rastreseno poravnao
kosu.
- Ijedan prior takoĊer ima svoje tajne, doista.
- Bi li ih skrivao u već sagraĊenoj crkvi? - nisam posustajao.
- Oh! - poskoĉio je. - To bi bilo veoma lako. Prvo bih sve izbrojio:
zidove, prozore, tornjeve, zvona... Zbroj je najvaţniji!
Zatim bih, kad bi crkva bila svedena na brojeve, potraţio koji se od
njih mogu spariti s odgovarajućim slovima ili rijeĉima. I usporedio
bih broj slova koja tvore neku rijeĉ kao i vrijednost te rijeĉi kada se
prebaci u brojeve.
- To je gematrija, oĉe! Tajno uĉenje Ţidova!
- Doista, radi se o gematriji. Ali ne radi se o prijezira vrijednu znanju
kao što bi se dalo zakljuĉiti po vašoj sablaţnjenosti. Isus je bio Ţidov
i gematriju je nauĉio u Hramu. Kako bismo inaĉe znali da su
Abraham i MilosrĊe numeriĉki jednake rijeĉi? Ili da yjakovljeve
ljestve«, i »brdo Sinaj« na hebrejskom iznose stotinu i trideset, što
nam govori da su i jedno i drugo mjesta uzašašća u odabrano
kraljevstvo Boţje?
Crostuff.net
- To bi znaĉilo - prekinuo sam ga - da ako biste morali sakriti svoje
ime, Vincenzo, u crkvu Santa Marije, izabrali biste nešto iz hrama ĉiji
zbroj iznosi sedam, poput sedam slova vašeg imena.
- Toĉno.
- Poput, na primjer... sedam prozora? Sedam oculusa?
- Bio bi to dobar izbor. Iako bih seja odluĉio za neku od freski koje
ukrašavaju crkvu. Omogućile bi mi da dodam više nijansi nego obiĉan
niz prozora. Sto više elemenata dodate nekom prostoru, umijeću
pamćenja otvarate više mogućnosti. A iskreno govoreći, proĉelje
Santa Marije je pomalo prejednostavno za to.
- Doista vam se tako ĉini?
- Istina je. Osim toga, brojka sedam podloţna je raznovrsnim
tumaĉenjima. To je sveta brojka par excellence. Biblija je neprestano
navodi. Ne bi mi palo na pamet uzeti toliko višeznaĉnu brojku da
prikrijem ime.
Bandello je djelovao iskreno.
- Sklopimo pogodbu - dodao je iznenada. - Povjerit ću vam zagonetku
koju sada rješava naša zajednica, a vi meni povjerite svoju. Uvjeren
sam da moţemo biti od koristi jedni drugima.
Naravno, pristao sam.
18.
Zadovoljan, prior me zamolio da poĊem s njime na drugi kraj
samostana. Ţelio mije nešto pokazati. I to odmah. Hitrim korakom
prošli smo pokraj glavnog oltara, ostavili iza sebe kor i galeriju ĉije je
ukrašavanje za pogreb donne Beatrice bilo pri kraju, te se uputili niz
dugaĉak hodnik koji je vodio do Klaustra mrtvih. Samostan je bio
mjesto velike umjerenosti; preglednih ciglenih zidova i granitnih
stupova besprijekorno poslaganih duţ paţljivo poploĉenih hodnika.
Putem prema našem tajanstvenom odredištu otac Vicenzo pozdravio
je oca Benedetta, jednookog pisara, koji je po obiĉaju besciljno šetao
ispod arkada, pogleda zadubljena u brevijar koji nisam uspio
prepoznati.
- Dakle? - zabrundao je osjetivši da mu se njegov nadreĊeni ţeli
obratiti. - Opet idete posjetiti Opus Diaboli? Bolje bi vam bilo da ga
pokopate ispod sloja vapna!
Crostuff.net
- Molim vas, brate! Htio bih da poĊete s nama - naredio mu je prior. Naš gost treba nekoga tko će mu znati ispriĉati priĉe vezane za ovo
mjesto, a nitko nije pozvaniji od vas da to uĉini. Najstariji ste
redovnik u ovoj zajednici. Stariji ĉak i od zidina ove kuće.
- Priĉe, ha?
Starĉevo jedino oko zasjalo je od uzbuĊenja opazivši moje zanimanje.
Bio sam opĉinjen tim ĉovjekom koji kao daje uţivao pokazivati
svijetu nakaznost, s ponosom izlaţući oţiljak koji je izgubljeni organ
ostavio na njegovu licu.
- U ovoj kući se priĉaju mnoge priĉe, naravno. Naprimjer, znate li
zašto ovo dvorište nazivamo Klaustar mrtvih? - upitao je pridruţivši
nam se. - Vrlo jednostavno: zato što ovdje pokapamo svoju braću
kako bi se vratili u zemlju onako kako su i došli na svijet. Kao što
vam je poznato, bez poĉasti i nadgrobnih ploĉa koji podsjećaju na
njih. Nema mjesta taštini. Samo u halji našega reda. Doći će dan kad
će cijelo dvorište biti puno kostiju.
- To je vaše groblje?
- Mnogo više od toga. Ono je naše predvorje raja.
Bandello se već bio zaustavio ispred golemih dvokrilnih drvenih
vrata. Bio je to masivan komad drva na kojem se nalazila ĉvrsta
ţeljezna brava u koju je prior hitro ubacio jedan od kljuĉeva koje je
nosio. Benedetto i ja smo se pogledali. Puis mi se ubrzao: vidjevši to,
naslutio sam što mi toĉno opat ţeli pokazati. Otac Alessandro već mi
je to dao naslutiti i, naravno, pripremio sam se za veliki trenutak.
Ondje, u velikoj dvorani smještenoj toĉno ispod knjiţnice, nalazio se
ĉuveni refektorij Santa Marije delle Grazie u koji je Leonardo bio
ograniĉio pristup redovnicima. Ako se nisam varao, to je bio pravi
razlog mog boravka u Milanu i povod koji je Gataoca nagnao da
napiše prijeteća pisma Kući Istine.
Ispunila me nova sumnja: jesmo li Bandello i ja moţda i ne znajući
dijelili istu zagonetku?
- Daje ovo mjesto već blagoslovljeno - priorovo je lice zasjalo dok je
gurao teška vrata - najprije bismo oprali ruke, a vi biste priĉekali vani
sve dok vam ne bih dao dopuštenje da uĊete...
-Ali nije! - zakriĉaojejednooki pisar.
- Ne. Još nije. Iako to neće sprijeĉiti njegovo sveto ozraĉje da proţme
našu dušu.
Crostuff.net
- Sveto ozraĉje! Koješta! I rekavši to, ušli smo.
Kao što sam bio pretpostavio, stupio sam nogom u budući refektorij
samostana. Bilo je to mraĉno i prohladno mjesto, prekriveno velikim
komadima kartona naslonjenima o zidove i vladao je nered. Uţad,
opeke, pregrade, vjedra te, kao najĉudnije od svega, stol postavljen za
objed, prekriven velikim bijelim stolnjakom, ispunjavali su prostoriju
koja kao da je već odavna leţala u zaboravu. Ono što mije najviše
privuklo pozornost bio je stol jer je, sasvim sigurno, bio jedini trag
reda usred sveg tog kaosa. Ništa nije upućivalo na to daje bio korišten.
Tanjuri su bili ĉisti, a sve posude prekrivao je tanak sloj prašine, kao
da tjednima nije dirano.
- Molim vas, nemojte da vas uplaši ţalosno stanje naše blagovaonice,
brate Agostino - rekao je Bandello dok je zavrtao rukave na halji i
probijao se kroz more dasaka. - Ovo će biti naš refektorij. Gotovo tri
godine je u ovakvu stanju, moţete li to zamisliti? Braća jedva smiju
pristupiti ovoj prostoriji zbog izriĉite naredbe majstora Leonarda, koji
je drţi zatvorenom sve dok ne dovrši posao. Za to vrijeme pak naš
namještaj propada u onome ondje kutu, usred prljavštine i ovoga
odvratnog mirisa boje.
- Pravi pakao, nisam li vam rekao? Pakao s vragom i svime...
- Benedetto, zaboga! - prekorio gaje prior.
- Ne brinite se - ukljuĉio sam se. - U Rimu smo neprestano u
radovima. Poznat mije ovakav ugoĊaj.
Odvojena od ostatka drvenim pregradama, u jednom od krila goleme
dvorane, nazirala se ploĉa u obliku slova »U«, na kojoj su bile
naslagane duge klupe prelakirane u crno. Ostaci nekog lijepo
izraĊenog drvenog baldahina takoĊer su leţali u tom mraĉnom kutku i
trunuli u plijesni. Dok smo se provlaĉili izmeĊu razbacanih stvari,
Bandello je govorio:
- Nijedan posao ukrašavanja u ovome samostanu ne teĉe po planu. Ali
najviše kasne poslovi u ovoj dvorani. Ĉini se nemoguće privesti ih
kraju.
- Leonardo je kriv za to - ponovno je progunĊao Benedetto. Mjesecima se nama poigrava. Otjerajmo ga!
- Tišina, molim vas. Pustite me da objasnim naš problem ocu
Agostinu.
Crostuff.net
Bandello je pogledao lijevo i desno, kao da se htio uvjeriti da nitko ne
sluša. Oprez je djelovao apsurdno: otkako smo izašli iz crkve, nismo
susreli nijednog od braće uz iznimku jednookog redovnika, i bilo je
malo vjerojatno da se koji od njih skrivao ondje umjesto da se
priprema za pogreb ili obavlja svoje dnevne duţnosti. Ipak, prior je
djelovao nesigurno, ispunjen strahom. Moţda je stoga toliko stišao
glas kad se nagnuo prema mom uhu:
- Ubrzo ćete shvatiti ĉemu ovaj oprez.
- Doista?
Otac Vicenzo napeto je kimnuo.
- Majstor Leonardo, slikar, na glasu je kao veoma utjecajan ĉovjek i
mogao bi me ukloniti da dozna kako sam vam dopustio ući bez
njegova dopuštenja...
- Govorite o meštru Leonardu da Vinciju?
- Nemojte izgovarati njegovo ime tako glasno! - prosiktao je. - Toliko
vas to ĉudi? Vojvoda ga je osobno pozvao prije ĉetiri godine da
pomogne urediti ovaj samostan. II Moro ţeli da se panteon obitelji
Sforza nalazi ispod apside crkve i potrebno mu je veliĉanstveno,
besprijekorno okruţje da svoju odluku opravda obitelji. Zato gaje
zaposlio. Vjerujte mi kad vam kaţem da, otkako se vojvoda upustio u
taj projekt, nije bio ni jedan dan mira u ovoj kući.
- Ni jedan jedini - ponovio je Benedetto. - A znate li zašto? Jer taj
majstor koji je uvijek odjeven u bijelo, kojega nikada nećete vidjeti
jesti meso ili ubiti ţivotinju, zapravo je izopaĉena duša. U svoja djela
za ovu zajednicu ubacio je zlokobno krivovjerje, a nas je izazvao da
ga pronaĊemo prije nego što djela budu dovršena. AII Moro ga
podrţava!
- Ali Leonardo nije...
- Heretik? - upao mi je u rijeĉ. - Nije, jasno. Na prvi pogled ne djeluje
tako. Ne bi ni mrava zgazio, cijeli dan provodi u razmišljanju ili nešto
biljeţeći u one svoje biljeţnice, ostavljajući dojam mudra ĉovjeka. Ali
uvjeren sam da majstor nije dobar kršćanin.
- Smijem li vas nešto upitati? Prior je kimnuo.
- Je li istina kako ste naloţili da se skupi što je više moguće podataka
o Leonardovoj prošlosti? Zašto mu nikada niste vjerovali? Brat
knjiţniĉar tako mi kaţe.
Crostuff.net
- Vidite, bilo je to upravo nakon što nam je uputio izazov. Kao što
uviĊate, bili smo primorani kopati po njegovoj prošlosti kako bismo
doznali s kakvom osobom imamo posla. I vi biste jednako postupili
daje bio izazvao Sveti oficij.
- Pretpostavljam da bih.
- Doista sam naloţio ocu Alessandra da skicira profil njegova rada
koji bi nam mogao posluţiti da preduhitrimo njegove korake. Na taj
naĉin otkrili smo da su franjevci iz Milana već imali ozbiljnih
problema s majstorom Leonardom. Ĉini se da se bio koristio
poganskim izvorima da dokumentira svoje slike, navodeći vjernike na
teške zablude.
- Otac Alessandro govorio mije o tome, kao i o izvjesnoj heretiĉkoj
knjizi nekog fra Amadea.
- Apocalipsis Nova.
- Toĉno.
- Ali taje knjiga tek malen uzorak onoga stoje otkrio. Nije vam
spomenuo Leonardove dvojbe u vezi s odreĊenim biblijskim
prizorima?
- Dvojbe?
- Veoma indikativne. Do danas nismo uspjeli naći ni jedno jedino
Leonardovo djelo koje prikazuje raspeće. Niti jedno. Kao što ni jedno
ne prikazuje neke od prizora Muke našega Gospodina.
- Moţda nikad od njega nisu naruĉili da to naslika.
- Ne, oĉe Leyre. Toskanac je izbjegavao naslikati tu vrstu biblijskih
epizoda iz nekog nejasnog razloga. Isprva smo mislili daje moţda
Ţidov, ali ubrzo smo otkrili da nije. Nije se pridrţavao pravila sabata
kao ni drugih hebrejskih obiĉaja.
- Dakle... Vjerujem daje ta anomalija povezana s pitanjem koje nas
muĉi.
- Govorite mi o njemu. Otac Alessandro nijedanput nije spomenuo da
vas je Leonardo izazvao.
- Knjiţniĉar nije bio prisutan kad se to dogodilo. A u zajednici je s
time upoznata samo nekolicina redovnika.
- Slušam vas.
- Sve je poĉelo prilikom jednog od kurtoaznih posjeta donne Beatrice
Leonardu, prije otprilike dva mjeseca. Majstor je bio naslikao svetog
Crostuff.net
Tomu na Posljednjoj večeri. Bio ga je prikazao kao bradata muškarca
koji sjedi blizu Isusa i kaţiprst upravlja prema nebu.
- Pretpostavljam daje to prst koji će poslije staviti u Isusovu ranu
nakon njegova uskrsnuća, zar ne?
- To sam i ja pomislio i tako to predoĉio Njezinoj Milosti vojvotkinji
d'Este. Ali Leonardo se mome tumaĉenju nasmijao. Rekao je da mi
fratri nemamo pojma o simbolici te da bi, kad bi htio, mogao naslikati
i samoga Muhameda, a da nitko od nas to ne primijeti.
- To je rekao?
- Donna Beatrice i majstor nasmijali su se, ali nas je to uvrijedilo. Ali
što smo mogli uĉiniti? Zavaditi se sa II Morovom suprugom i
njegovim omiljenim slikarom? Da smo to uĉinili, Leonardo bi sasvim
sigurno na nas svalio krivicu što njegov rad na Posljednjoj večeri
kasni.
Prior je nastavio:
- Zapravo, ja sam njega izazvao. Htio sam mu pokazati kako nisam
tako tup što se tiĉe tumaĉenja simbola kako me prikazao, ali sam
zagazio na teren na koji se nikad nisam smio odvaţiti.
- Što ţelite reći, oĉe?
- Tih sam dana obiĉavao odlaziti u palaĉu Rochetta kako bih
izvještavao vojvodu kako napreduju radovi u Santa Mariji. Nerijetko
bih zatekao donnu Beatrice kako se zabavlja u prijestol-noj dvorani
špilom karata. Slike su prikazivale neobiĉne, privlaĉne likove,
naslikane ţivim bojama. Na njima su se nalazili obješeni ljudi, ţene
koje pridrţavaju zvijezde, fauni, pape, anĊeli s povezom na oĉima,
vragovi... Ubrzo sam doznao da su te karte staro obiteljsko naslijeĊe.
Nacrtao ih je stari milanski vojvoda Filippo Maria Visconti, uz pomoć
condottierea Francesca Sforze 1441. Poslije, kad je potonji preuzeo
vlast nad vojvodstvom, poklonio je taj špil djeci, a jedan primjerak
završio je u rakama Ludovica II Mora.
- I što se dogodilo?
- Vidjet ćete. Jedna od tih karata prikazivala je ţenu odjevenu u
franjevaĉko ruho kako drţi u ruci sklopljenu knjigu. Privukla mije
pozornost jer je halja koju je nosila bila muška. Usto, ĉinilo se daje
trudna. Moţete li to zamisliti? Trudnica odjevena u franjevaĉki habit?
Sve je djelovalo kao izrugivanje. Ne znam zašto, sjetio sam se karte
tijekom te rasprave s Leonardom i odluĉio se pokazati vaţnim. »Znam
Crostuff.net
što predstavlja karta s franjevkom«, rekao sam. Sjećam se da se
donna Beatrice veoma uozbiljila. »Što vi znate?«, frknula je. »To je
simbol koji se odnosi na vas, vojvotkinjo«, rekao sam. To ju je
zaintrigiralo. »Franjevka je okrunjena djeva, što znaĉi da zauzima
poštovan poloţaj istovjetan vašemu. 1 trudna je, što naviješta da će to
blaţeno stanje uskoro nastupiti i kod vas. Ta karta najavljuje ono što
vam je namijenila sudbina.«
- A knjiga? - upitao sam.
- To me je najviše uvrijedilo. Rekao sam daje franjevka zaklopila
knjigu kako bi prikrila ĉinjenicu da se radi o zabranjenu djelu. »A
koje bi to djelo bilo?« upitao me meštar Leonardo. »Moţda
Apocalipsis Nova, s kojom ste vi dobro upoznati«, odgovorio sam uz
dozu sarkazma. Leonardo se ohrabrio i u tom trenutku predloţio
izazov. »Nemate vi pojma«, rekao je. »Oĉito se radi o vaţnoj knjizi.
Jednako vaţnoj kao što je Biblija, ili ĉak vaţnijoj, ali će vas vaš ponos
teologa sprijeĉiti daje ikada upoznate.« Te je dodao: »Do roĊenja
budućeg vojvotkinjina djeteta, ja ću već ubaciti njezine tajne u vaš
Cenacolo. I uvjeravam vas da ih, iako će vam biti pred nosom, nikad
nećete moći proĉitati. U tome će leţati veliĉina moje zagonetke. Kao i
dokaz vaše gluposti.«
19.
Kad ću moći vidjeti Posljednju večeru? - upitao sam priora.
Benedetto se nasmiješio.
- Odmah sad, ako ţelite - rekao je. - Pred vama je. Samo trebate
otvoriti oĉi.
Isprva nisam znao kamo gledati. Jedina slika koju sam mogao
razaznati u mraĉnome refektoriju koji je zaudarao na vlagu i prašinu
bila je ona na juţnome zidu salona. Prikazivala je Mariju Magdalenu,
priljubljenu uz podnoţje Kristova kriţa, kako gorko plaĉe dok je sveti
Dominik zaneseno promatra. Magdalena je kleĉala na pravokutnom
kamenu na kojemu sam uspio proĉitati ime za koje nikad prije nisam
ĉuo: »Io Donatvs Montorfanv R«
- To je djelo majstora Montorfana - Bandello me razriješio sumnji. Poboţno, hvalevrijedno djelo, koje je naslikao prije gotovo dvije
godine. Ali nije ono koje ste poţeljeli vidjeti.
Crostuff.net
Prior je zatim pokazao prema zidu suĉelice. Pripovijest o karti i tajnoj
knjizi prikazanoj na njoj toliko su me zaokupili, da sam jedva uspio
odgonetnuti ono što su gledale moje oĉi. Brdo dasaka prekrivalo je
dobar dio sjevernog kuta refektorija. Ipak, slabašno svjetlo koje je
obasjavalo taj kut omogućilo mije da vidim nešto što me skamenilo.
Doista, iza pregrade od kutija i kartona, u prostoru koji je ostavljala
velika drvena skela što se prostirala od zida do zida, nazirala se...
druga prostorija! Trebalo mije neko vrijeme da shvatim kako se radi o
optiĉkoj varci. Ali kakvoj! Posjedani duţ pravokutnoga stola za
blagovanje jednakog onomu koji mije privukao pozornost kad smo
ušli, trinaest ljudskih likova, ţivih izraza lica i pokreta, kao da su
prikazivali kazališno djelo samo za nas. Ali nije se radilo o komediji,
Bog neka mi oprosti; bili su to najstvarniji i najdojmljiviji portreti
našega Gospodina Isukrsta i njegovih uĉenika koje sam ikada vidio.
Istina, neka je lica još trebalo dovršiti, medu njima i ono samoga
Nazarećanina, ali kompozicija je bila gotovo dovršena i... odisala je
ţivotom.
- Dakle? Vidite li je sada? Moţete li razabrati što se nalazi u
pozadini?
Progutao sam slinu prije nego što sam kimnuo. Otac Benedetto,
neobiĉno zadovoljan, njeţno me potapšao po leĊima pozivajući me da
se pribliţimo ĉudesnom zidu.
- Pribliţite se, neće vas ugristi. To je Opus Diaboli na koje sam vas
pokušao upozoriti. Zavodljivo poput zmije iz Raja, jednako je toliko i
otrovno...
Nemoguće je rijeĉima opisati ono što sam u tom trenutku osjetio.
Imao sam dojam da promatram neki zabranjen prizor, zaustavljenu
sliku neĉega što se odigralo petnaest stoljeća prije i što je Leonardo
uspio ovjekovjeĉiti nezamislivom realistiĉnošću. Nisam tada mogao
shvatiti zašto ga je jednooki redovnik nazivao »vraţjim djelom« kad
je djelovalo kao ostavština samih anĊela. Kao opijen, kroĉio sam
zadivljeno prema njemu ne gledajući kamo gazim. Kako sam se
pribliţavao, zid je djelovao sve ţivotniji. Sveti Kriste! Iznenada sam
shvatio funkciju onoga stola postavljenog ispod skele: stolnjak,
pribor, vrĉevi i velike kristalne ĉaše, ĉak i porculanske zdjele bili su
razmješteni na jednak naĉin dva metra poviše, na zidu, nalikujući u
potpunosti originalima. Ali tko su bili uĉenici? Ĉije je crte lica
Crostuff.net
posudio za njihove portrete? Gdje je našao nadahnuće za njihovu
odjeću?
- Ako ţelite, brate Agostino, moţemo se popeti na skelu da promotrite
djelo iz još veće blizine. Ne vjerujem da će majstor Leonardo danas
doći gledati svoj rad...
Naravno da želim, pomislio sam.
- Odmah ćete ustanoviti da, koliko god se pribliţili, nećete je bolje
vidjeti. - Prior se zlobno nasmiješio. - Za razliku od obiĉne slike,
ovdje se dogaĊa nešto potpuno suprotno: ako se previše pribliţite
djelu, gubite osjećaj kompozicije, zavrti vam se u glavi i ne moţete
naći nijedan potez kista koji bi vam pomogao u tumaĉenju slike.
- Još jedan dokaz njegova krivovjerja - zagrmio je jednooki redovnik.
- Taj je ĉovjek vještac!
Nisam znao što reći. Nekoliko trenutaka, moţda i minuta, ne znam,
nisam mogao skinuti pogled s najveliĉanstvenijih likova koje sam
vidio u ţivotu. Doista, ondje nije bilo oznaka, tragova skiciranja ni
struganja špatulom kao ni mrlja od ugljene olovke. Pa što onda? Iako
je bila nedovršena, uz dva apostola tek skicirana na zidu, uz
bezizraţajno lice našega Gospodina i neobojene vanjske rubove
drugih triju likova, slika je već dopuštala promatraĉu da prodre u tu
svetu gozbu. Bandello, svjestan da vrijeme prolazi, potrudio se vratiti
me u stvarnost:
- Recite mi, oĉe Agostino, uz tu oštroumnost kojom ste zadivili oca
Alessandra, još niste uoĉili ništa neobiĉno na djelu?
- Nisam... Ne znam o ĉemu govorite, priore.
- Ma hajdete, oĉe. Nemojte nas razoĉarati. Pristali ste pomoći nam
oko naše zagonetke. Uspijemo li anomalije prikazane na ovome djelu
poistovjetiti sa sadrţajem neke od zabranjenih knjiga, moći ćemo
Leonarda uhititi i optuţiti da opet traţi nadahnuće u apokrifnim
izvorima. Bio bi to njegov kraj.
Prior je zastao na trenutak prije nego stoje nastavio:
- Dat ću vam trag. Niste još uoĉili da nijedan od apostola, ĉak ni sam
Isukrst, nema aureolu? Nemojte mi reći daje to uobiĉajeno u
kršćanskoj umjetnosti!
Mili Boţe! Vicenzo Bandello imao je pravo. Moja glupost bila je
neizmjerna. Bio sam toliko iznenaĊen nevjerojatnom realistiĉnošću
likova, da nisam opazio taj golemi nedostatak.
Crostuff.net
- A što kaţete na euharistiju? - ukljuĉio se jednooki redovnik
razdraţeno. - Ako ovo doista jest Posljednja večera, zašto Isukrst
nema ispred sebe kruh i vino kako bi ih posvetio? Gdje je Sveti gral
koji sadrţava njegovu dragocjenu otkupiteljsku krv? I zastoje njegova
zdjelica prazna? Heretik! Leonardo je heretik!
- Sto insinuirate, braćo? Da se maestro nije pridrţavao biblijskog
teksta pri slikanju ovoga prizora?
Uĉinilo mi se da još ĉujem objašnjenja oca Alessandra u vezi s
portretom Djevice koji je Leonardo bio naslikao za redovnike
samostana San Francesco II Grande. I tada se Toskanac bio oglušio ne
samo na biblijske smjernice nego i na upute svojih mecena. Sljedeće
im je pitanje sigurno djelovalo djetinjasto: -Jeste li ga upitali zašto ju
je naslikao ovako?
- Naravno! - odgovorio je prior. - Nasmijao nam se u lice i opet nas
nazvao naivcima. Kaţe da mu nije zadaća pomagati nam u tumaĉenju
svoje Posljednje večere. Moţete li vjerovati? Lukavac katkad doĊe
ovamo, povuĉe par poteza kistom na nekom od apostola, satima sjedi
i promatra ono što je dotad napravio i jedva se udostoji razgovarati s
braćom u zajednici da bi im objasnio osobitosti svoga djela...
- Barem je obvezan opravdati se nekim odlomkom iz EvanĊelja, zar
ne? - upitao sam već naslućujući odgovor.
- Iz nekog od EvanĊelja? - Pisarevo pitanje odavalo je sarkazam. Poznajete ih jednako dobro kao ja, stoga mi recite u kojem se od njih
opisuje Petra kako za stolom drţi bodeţ, ili Judu i Krista kako poseţu
za istom posudom... Nećete naći nijednu aluziju na te prizore. Nikako!
- Zahtijevajte da vam ih objasni!
- Izmotava se. Kaţe da polaţe raĉune samo vojvodi, jer mu on plaća
dnevnice.
- Ţelite reći da ulazi i izlazi iz ove kuće kad poţeli?
- I dovodi kao pratnju koga poţeli. Katkad ĉak i dvorske dame koje
ţeli zadiviti.
- Oprostite mi na otvorenosti, oĉe Benedetto, ali ĉak i uz takvo
neuljudno ophoĊenje prema vama, to nisu argumenti da nekoga
optuţite za krivovjerje.
- Kako nisu? To vam nije dosta? Nije dovoljno imati Krista bez
Boţjeg obiljeţja, Posljednju veĉeru bez euharistije, te svetoga Petra
koji skriva bodeţ kako bi napao Bog zna koga?
Crostuff.net
Benedetto je naborao nos crven od bijesa, srdito gunĊajući zbog mojih
rijeĉi. Prior gaje pokušao umiriti postavivši mi pitanje:
- Ne shvaćate, zar ne?
- Ne - odgovorio sam.
- Ono što vam otac Benedetto pokušava objasniti jest da, iako vam
ovaj prizor djeluje kao veliĉanstven prikaz Posljednje veĉere, moguće
je da to nije u potpunosti. Vidio sam mnoge slikare kako rade na
sliĉnim narudţbama, manje ambicioznima bez sumnje, ali ne mogu
dokuĉiti što to Leonardo ţeli prikazati u mojoj kući - prior je naglasio
mojoj kako bi pokazao koliko ga je sluĉaj pogodio. Zatim je,
uhvativši me za rukave halje, nastavio mraĉnijim tonom: - Silan nas
strah mori, brate, da se II Morov slikar ţeli narugati našoj vjeri i našoj
Crkvi, i ne otkrijemo li kljuĉ za ĉitanje njegova djela, zauvijek će
ostati ovdje, poput vjeĉne poruge našoj gluposti. Zbog toga nam treba
vaša pomoć, oĉe Leyre.
Posljednja reĉenica oca Bandella odjeknula je golemim refektorijem.
Dok mi je on i dalje drţao rukave, jednooki pisar povukao me prema
drugom mjestu pod skelom s koga se moglo vidjeti nekoliko uzvanika
Cenacola.
- Ţelite još dokaza? Dat ću vam još jedan kako biste spalili tog
varalicu!
Slijedio sam ga.
-Vidite li? - zaurlaoje. - Pozorno promotrite.
- Sto bih trebao vidjeti, oĉe Benedetto?
- Leonarda! Koga drugoga? Ne prepoznajete ga? Gad je naslikao sebe
meĊu apostolima. On je drugi zdesna. Nema sumnje: isti njegov
pogled, velike i moćne ruke, ĉak i duga, bijela kosa. Kaţe daje rijeĉ o
Judi Tadeju, ali lik ima njegove crte lica!
- Iskreno govoreći, oĉe, ni u tome ne vidim ništa loše - odgovorio
sam. - I Ghiberti je prikazao sebe na bronĉanim vratima baptisterija u
Firenzi i nije se ništa dogodilo. To je veoma tipiĉno za Toskanu.
- Doista? A zašto je Leonardo jedini za stolom, uz apostola Mateja,
leĊima okrenut našemu Gospodinu? Doista mislite kako to ništa ne
govori? Ni sam Juda Iškariotski ne zauzima tako drsku pozu! Morate
znati - dodao je prijetećim tonom - da sve što ĉini taj vrag od da
Vincija, slijedi neki tajni naum, svrhu.
Crostuff.net
- Onda, ako Leonardo utjelovljuje Judu Tadeja, tko je pravi Matej,
koji je takoĊer okrenuo leĊa našemu Gospodinu?
- To oĉekujemo da ćete nam vi reći! Da ćete identificirati uĉenike, da
ćete nam reći što doista predstavlja ova prokleta Posljednja večera.
Pokušao sam umiriti tog energiĉnog i temperamentnog starca.
- Ali, braćo - rekao sam obraćajući se prioru i njegovu ekscentriĉnu
ispovjedniku. - Kako bih uposlio svoj um u rješavanje ove zagonetke,
morate mi objasniti na ĉemu temeljite svoje optuţbe protiv majstora
Leonarda. Ako ţelite da mu se sudi, ako vam je cilj prekinuti radove
ĉvrstim argumentom, moramo imati nepobitne dokaze, a ne puke
sumnje. Ne moram vas podsjećati daje Leonardo štićenik milanskog
velikaša.
- Sve ćemo vam razjasniti, ne brinite se. Ali prije toga odgovorite nam
na još nešto...
Bio sam zahvalan što opet slušam smireni glas priora, koji se povukao
nekoliko koraka unatrag promotriti Posljednju večeru u cjelini.
- Moţete li reći, samo ga pogledavši, što to točno predstavlja ovaj
prizor?
Zbog njegova sam naglašavanja oklijevao.
- Vi mi recite, oĉe.
- U redu. Ĉini se, radi se o trenutku opisanu u EvanĊelju po Ivanu u
kojem Isus uĉenicima objavljuje da će ga jedan od njih izdati. II Moro
i Leonardo odabrali su veoma pomno taj odlomak.
- Amen duo vobis quia unus vestrum me traditurus est* —
izrecitirao sam napamet.
- Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati. Toĉno.
- Sto vam je u tome ĉudno?
- Dvije stvari - odgovorio je. - Prvo, to što, za razliku od klasiĉnih
Posljednjih veĉera, nisu za mural odabrali trenutak ustanovljenja
euharistije, a drugo... - oklijevao je. - Ovdje izdajnik kao da nije
Juda...
-Ane?
- Pogledajte mural, za Boga miloga - nestrpljivo će Benedetto. Preostalo mije samo jedno oko, ali jasno vidim da onaj koji ţeli izdati
Krista, ĉak ga ubiti, jest sveti Petar.
______________________
* Iv 13
Crostuff.net
- Petar? Sveti Petar, kaţete?
- Da, sveti Petar. Onaj ondje - ustrajao je jednooki pisar, pokazujući
mi ga meĊu desetak lica. - Ne vidite kako skriva bodeţ iza leĊa te se
sprema napasti Krista? Ne vidite kako prijeti Ivanu stavivši mu ruku
na vrat?
Starac je gorljivo mrmljao svoje optuţbe, kao da već duţe vrijeme
potajice prouĉava raspored tih likova te je došao do zakljuĉaka koji su
ostalim smrtnicima izmicali. Prior, koji je stajao pokraj njega, s
oklijevanjem je kimnuo:
- A što zapravo mislite o onome apostolu Ivanu? - Naĉin na koji je to
izrekao uzbunio me. -Jeste li vidjeli kako gaje naslikao? Golobrada,
njeţnih i oĉuvanih ruku, s licem Madonne. Zapravo nalikuje ţeni!
Odmahnuo sam glavom, sumnjiĉav. Ivanovo lice nije bilo dovršeno.
Samo se nazirala skica njeţnih, oblih crta lica, gotovo adolescentskih.
-Ţeni? Jeste li sigurni? U EvanĊeljima se ne spominje nijedna ţena na
Veĉeri...
- Vidim da poĉinjete shvaćati - odgovorio je Bandello smirenijim
tonom. - Zbog toga ovu zagonetku treba riješiti veoma hitno.
Leonardovo djelo ukljuĉuje previše dvosmislenosti. Previše
prikrivenih aluzija. Sam Bog zna koliko uţivam u zagonetkama,
umijeću skrivanja poruka na stvarnim ili naslikanim mjestima, ali
rješenje ove ne mogu dokuĉiti.
Primijetio sam da se prior trudi suzdrţati.
- Naravno - dodao je ne ĉekajući odgovor - još je rano da uoĉite sve
nijanse ovog problema. Vratite se ovamo kad god poţelite. Iskoristite
slikarevu odsutnost za to. Sjednite i divite se muralu te ga pokušajte
odgonetnuti dio po dio, jednako kao što smo mi to uĉinili. Za
nekoliko dana obuzet će vas jednaka malodušnost koju mi osjećamo.
Ovaj će mural postati vaša opsesija.
Govoreći to, prior je premetao svoj snop kljuĉeva traţeći onaj pravi.
Veliki i teški, ţeljezni, s tri jeziĉca u obliku latinskog kriţa.
- Zadrţite ga. Postoje samo tri primjerka. Jedan ima Leonardo i ĉesto
ga posuĊuje svojim uĉenicima. Drugi ĉuvam ja, a treći je sada u vašim
rukama. I obratite se Benedettu ili meni zatreba li vam kakvo dodatno
objašnjenje.
Crostuff.net
- Nema sumnje - dodao je jednooki redovnik - bit ćemo vam od veće
pomoći nego knjiţniĉar.
- Smijem li vas upitati što oĉekujete od ovog inkvizitora koji vam je
sad na raspolaganju?
- Da naĊete potpuno i uvjerljivo tumaĉenje Posljednje večere. Da
otkrijete, ako postoji, tu knjigu na kojoj je rekao da se temelji. Da
odredite radi li se ili ne o heretiĉkom tekstu poput Apocalipsis Nove,
te da ga, ako je tomu tako, pritvorite.
- Zauzvrat - prior se nasmiješio - pomoći ćemo vam oko vaše
zagonetke. Iako nam zapravo još niste rekli kako glasi.
- Traţim ĉovjeka koji je napisao ove stihove. Rekavši to, pruţio sam
im kopiju Oculos ejus dinumera.
20.
Bernardino Luini gotovo se nije usuĊivao pogledati iznad štafelaja.
Iako više nije bio mladić te je već poodavno prešao tridesetu, ta vrsta
posla uvijek gaje uznemiravala. Nikad nije upoznao ţenu, moţda je
bio jedini u cehu koji to nije uĉinio, i Bogu je prisegnuo kako nikad ni
neće. Bio je to obećao i ocu netom stoje napunio ĉetrnaest godina, te
još prije svomu uĉitelju kada je kao šegrt primljen u najprestiţniju
bottegu u Milanu. Ipak, sada se kajao. Ĉinjenica je daje kći Crivellija
dva tjedna stavljala na kušnju njegovu kolebljivu narav. Gola, zlatnih
uvojaka koji su joj padali niz obje strane tijela, uspravljena na rubu
sofe i plavih oĉiju prikovanih za strop, ta je Šesnaestogodišnja
grofiĉica predstavljala ţivo oliĉenje ţudnje. Svaki put kad bi se
pomaknula iz svoje anĊeoske poze i pogled usmjerila u njega,
Bernardino se osjećao kao da umire.
- Majstore Luini - glas donne Lucrezije obratio mu se potiho, kao da
ga i ona mami. - Sto mislite kad će biti gotov djetetov portret?
- Uskoro, poštovana grofice. Veoma skoro.
- Ne zaboravite da rok za naš ugovor istjeĉe idući tjedan -ustrajala je.
- Dobro to znam. Nijedan drugi datum nije mi toliko na pameti kao
taj.
Afroditina majka ĉesto je nadzirala sesije poziranja. Ne da nije
vjerovala Bernardinu, ĉovjeku neokaljana ugleda kojega se rijetko
moglo vidjeti da radi izvan nekog samostana, ali mnogo je toga ĉula o
Crostuff.net
nezasitnosti svećenstva, ĉak i onoj samoga pape, da joj se nije ĉinilo
naodmet nadgledati te susrete. Osim toga, Bernardino je bio veoma
privlaĉan muškarac, moţda pomalo ţenskast, i jedini gospodin kojega
je njezin muţ puštao ući ne strahujući za njezinu ĉast. Grof je i te
kako imao razloga za nepovjerljivost: glasine o sentimentalnoj vezi
njegove prekrasne supruge i vojvode već su neko vrijeme kruţile.
Mnogi su ţudjeli za Lucrezijom. Bila je slobodna ţena koju bi svaka
novina oduševljavala. A Elena, njezina kći, već se ĉinila kao majĉina
dostojna nasljednica.
- Nije li prekrasna? - primijetila je grofica ponosno. - Ta njezina prsa
poput jabuka, tako ĉvrsta, tako tvrda... Ne moţete ni zamisliti,
majstore, koliko je muškaraca poludjelo za njima.
Poludjelo? Slikar je teškom mukom obuzdao drhtanje kista. Njegovo
je platno već sadrţavalo gotovo sve pojedinosti Eleni-na tijela: iako ju
je zamišljao tamnije i duţe kose, koja pada preko trbuha milujući ga i
skrivajući od pogleda ĉudesan kutak uţitaka kojih se umjetnik bio
zauvijek odrekao.
- Ono što ne razumijem, maestro, jest zašto ste odabrali temu Marije
Magdalene za portret moje kćeri, pogotovo u ovom trenutku. Kao da
ţelite privući pozornost Svetog oficija. Osim toga, sve su Magdalene
ojaĊene, sjetne ţene. A ne znam ni što misliti o onoj uţasnoj lubanji u
njezinim rukama...
Bernardino je odloţio kist na paletu i okrenuo se prema donni
Lucreziji. Poslijepodnevna svjetlost padala je na njezin otoman,
istiĉući sada već donekle mu poznate oblike: plavi i kovrĉavi uvojci
bili su jednaki Eleninima; naglašene jabuĉice, jednake vlaţne i pune
usne. I jednake, jedre grudi pulsirale su ispod tijesnog steznika od
nizozemskog platna. Gledajući je ondje ispruţenu, mogao je shvatiti
nezasitnu poţudu II Mora za takvom ljepotom, i jedva da je obraćao
pozornost na njezino ĉavrljanje o Inkviziciji.
- Grofice - rekao je - podsjećam vas da ste dali odriješene ruke
uĉitelju Leonardu da odabere temu te vam pošalje uĉenika kojega
odabere.
- Tako je. Prava je šteta stoje on sam toliko zauzet tim dosadnim
Cenacolom.
Crostuff.net
- Sto da vam kaţem? Uĉitelj me zamolio da naslikam Magdalenu i to i
ĉinim. Osim toga, budući da gaje on odabrao, taj bi motiv trebao
ispuniti ponosom vašu obitelj.
- Ponosom? Nije li Marija Magdalena bila kurva? - uzviknula je. Zašto nije odredio da naslikate obiĉan portret moje kćeri, poput onoga
što gaje vaš uĉitelj naslikao za mene? Zašto ustraje na tome da
stigmatizira moju obitelj mrljom koja nas prati već stoljećima?
Bernardino Luini zašutio je. Obitelj Crivelli pripadala je
venecijanskome klanu koji je vidio i boljih dana, a sada je,
po-uzdajući se u umijeće Leonardova ateljea, vjerovala da je moguće
naći dobru priliku za svoju kćer s pomoću portreta koji bi slavio
njezine vrline. A s ovakvom Magdalenom, to im neće biti teško.
Zapravo, njihova je tanka lisnica, a ne izriĉita ţelja, bilo ono što je
maestru omogućilo slobodu da odabere temu za platno. Leonardo nije
prokockao prigodu. Bernardino je suspregnuo smiješak sjetivši se
Toskanĉeve lukavosti. Donna Lucrezia godinama je pozirala u
njegovoj bottegi na korzu Magenti, udahnjujući ţivot nekima od
njegovih najpoznatijih slika. Ako je sada odluĉio naslikati njezinu
kćer kao Isusovu miljenicu, bilo je to zato što ju je kanio ubrzo uputiti
u svoje tajne.
Ne bez razloga. Lucrezia je bila posljednji predstavnik duge loze ţena
za koje se vjerovalo da su baštinice Marije iz Magdale, ţena njeţnih i
jasnih crta lica koje su generacijama nadahnjivale pjesnike i slikare i
koje nisu uvijek bile svjesne naslijeĊa koje su prenosile.
Luini je povukao još nekoliko poteza kistom nastojeći izbjeći zarazni
Elenin smiješak. Nakon nekog je vremena, zamišljen, nastavio
razgovor:
- Vjerujem da ste se prenaglili u sudu, gospo. Marija Magdalena. ..
Sveta Marija Magdalena - ispravio se odmah - bila je ţena hrabrija od
većine. Nazvali su je casta meretrix, kreposna prostitutka, i za razliku
od ostatka uĉenika, koji su, izuzev Ivana, pobjegli iz Jeruzalema kada
su razapeli našeg Gospodina, ona ga je pratila do samoga vrha
Golgote. U tome se, gospo, krije objašnjenje za lubanju koju vaša kći
drţi. Usto, Mariji Magdaleni Isukrst se prvoj ukazao nakon stoje
uskrsnuo, pokazujući tako svoju duboku naklonost prema njoj.
- Što mislite zastoje to uĉinio?
Luini se zadovoljno nasmiješio.
Crostuff.net
- Kako bi nagradio njezinu hrabrost, naravno. Mnogi od nas vjeruju
daje uskrsli Isus tada povjerio Mariji Magdaleni veliku tajnu. Marija
mu je dokazala daje bila dostojna te ĉasti, te se mi, svaki put kada je
slikamo, nastojimo isto tako pribliţiti tom objavljenju.
- Sad kad ste to spomenuli, i ja sam takoĊer ĉula majstora Leonarda
govoriti o toj tajni, iako je izbjegavao prevelika objašnjenja. Vaš je
uĉitelj doista ĉovjek prepun zagonetki.
- Mnogi ljudi - moja gospo - samu pamet smatraju misterijem. Moţda
vam je odluĉi povjeriti jednoga dana. Ili će moţda odabrati vašu kćer
za pouzdanicu...
- S tim je ĉovjekom sve moguće. Poznajem ga otkako je 1482. došao
u Milano i njegove me spletke ne prestaju iznenaĊivati. Tako je
nepredvidiv...
Lucrezia je zastala na trenutak, kao da se prisjeća starih uspomena.
Zatim je s gorljivim zanimanjem upitala:
- Nije li, sluĉajno, vama znana tajna Marije Magdalene? Luini je opet
svrnuo pogled na platno.
- Razmislite o ovome, gospo: Kristovo istinsko uĉenje ljudskomu
rodu moglo je doći k nama tek nakon što je Gospodin nadvladao tešku
kušnju svoje Muke i uskrsnuo uz pomoć Vjeĉnoga Oca. Samo je tada
bio potpuno siguran u postojanje Nebeskoga kraljevstva. A kada se
vratio iz mrtvih, koga je prvoga zatekao? Mariju Magdalenu, jedinu
koja je imala hrabrosti ĉekati ga, oglušivši se o naredbe i sinedrija i
Rimljana.
- Mi ţene uvijek smo bile hrabrije od muškaraca, maestro Luini.
- Ili nesmotrenije...
Elena je ostala nijema, s uţitkom slušajući razgovor. Da iza nje nije
bio dobro naloţen kamin, davno bi već bila pokupila prehladu.
- Divim se jednako kao i vi ustrajnosti ţena, grofice - rekao je
Bernardino, ponovno uzevši kist u ruke. - Zbog toga biste trebali znati
daje Marija Magdalena nakon te objave iskazivala još izvanrednije
vrline.
- Doista?
- Ako vam jednog dana budu otkrivene, vidjet ćete koliko su vjerno
prikazane na portretu vaše Elene. Tada ćete biti više nego zadovoljni
ovim platnom.
- Majstor Leonardo nikad mi nije spominjao te vrline.
Crostuff.net
- Uĉitelj Leonardo je veoma oprezan, gospo. Vrline Marije
Magdalene vrlo su delikatno pitanje. Ĉak su i uplašile uĉenike u
vrijeme Našega Gospodina. Ni sami evanĊelisti nisu nam htjeli otkriti
mnogo o njima!
Grofiĉine oĉi bljesnule su zlobno:
- Naravno! Jer je bila kurva!
- Marija nikad nije napisala ni retka. Nijedna ţena iz onoga vremena
nije to uĉinila - nastavio je maestro Luini, zanemarivši njezino
bockanje. - Zbog toga, onaj tko ţeli doznati više o njoj, mora slijediti
Ivanove korake. Kao što sam vam rekao, ljubljeni Ivan jedini se
dostojno ponio kad su razapeli Isusa. Onaj tko se divi Magdaleni, isto
se tako divi i Ivanu i njegovo EvanĊelje smatra najljepšim od ĉetiriju
EvanĊelja.
- Oprostite što ustrajem, ali u kolikoj je mjeri Marija Magdalena bila
posebna u Kristovim oĉima, maestro Luini?
- Toliko da ju je poljubio u usta pred svojim uĉenicima. Donna
Lucrezia trgnula se. Njezin je steznik zaškripao stisnuvši joj grudi.
- Što ste rekli?
- Pitajte Leonarda. On poznaje knjige u kojima se navode te tajne.
Samo on zna kako je doista izgledao Ivan, ili Petar, ili Matej... ĉak i
Marija Magdalena. Još niste vidjeli njegovo veliĉanstveno djelo u
samostanu Santa Maria?
-Jesam, naravno da sam ga vidjela - odgovorila je mrzovoljno,
prisjetivši se opet da zbog Cenacola nije Leonardo bio taj koji se sada
nalazio u njihovoj kući. - Bila sam ondje prije nekoliko mjeseci.
Vojvoda mi je htio pokazati kako napreduje djelo njegova omiljenog
slikara, i oĉarao me veliĉanstvenom izvedbom tog murala. Sjećam se
kako je još trebalo dovršiti lica nekih apostola i nitko u samostanu
nije nam znao reći kada će biti gotov.
- Nitko ne zna, istina je - sloţio se Luini. - Uĉitelj Leonardo ne moţe
naći modele za neke apostole. Ako je ĉak uz tolika zlobna lica na
dvoru teško naslikati Judinu izopaĉenost, moţete zamisliti koliko je
teško naći ĉisto i karizmatiĉno lice poput Ivanova. Ne moţete ni
naslutiti kolika je lica uĉitelj morao pregledati kako bi pronašao neko
koje odgovora ljubljenomu uĉeniku! Leonardo silno pati svaki put kad
naiĊe na ovakvu zapreku zbog koje neizbjeţno kasni.
Crostuff.net
- Odvedite mu onda moju kćer! - nasmijala se. -1 neka po-sjedne
Mariju Magdalenu za stol umjesto Ivana!
Smijući se, grofica Crivelli ustala je s otomana šireći oblak parfema
koji ju je slijedio posvuda po palaĉi. Uzvišena drţanja, prišla je
slikaru sleĊa i svoju njeţnu ruku poloţila na njegovo rame.
- Dovoljno ĉavrljanja za danas, maestro. Dovršite portret što prije i
primit ćete ostatak plaće. Imate još najmanje dva sata svjetlosti prije
nego što zaĊe sunce. Iskoristite ih.
- Da, gospo.
Cipele donne Lucrezije odzvanjale su po ploĉicama, a zatim utihnule.
Elena nije ni treptala. Sjedila je i dalje ispred njega, veliĉanstvena,
ruţiĉaste i ĉiste koţe koju su nedavno obrijale njezine dvorkinje. Kad
je bila sigurna da se majka povukla u svoje odaje, skoĉila je na
otoman.
- Da, da, maestro! - Zapljeskala je, ispustivši lubanju koja se
otkotrljala do podnoţja kamina. - Uĉinite to! Upoznajte me s
Leonardom! Upoznajte me s njime!
Luini ju je promatrao iza zaklona svoga platna.
- Doista ga ţelite upoznati? - prošaptao je nakon stoje povukao još
nekoliko poteza kistom, ne mogavši više hiniti ravnodušnost.
- Naravno da ţelim! Sami ste maloprije rekli da će meni moţda otkriti
svoju tajnu...
- Ali upozoravam vas: moţda vam se uopće ne svidi ono što vidite,
Elena. On je ĉovjek teške naravi. Djeluje rastreseno, ali zapravo sve
opaţa preciznošću zlatareva oka. Moţe odrediti koliko je latica na
cvijetu koji pogleda krajiĉkom oka, i prouĉava sve do najsitnije
pojedinosti, tjerajući svoje pomoćnike na oĉaj.
Mlada se grofica nije obeshrabrila:
- To mi se sviĊa, maestro. Napokon muškarac koji vodi raĉuna o
detaljima!
- Da, da, Elena. Ali, ako ću biti iskren, njemu ţene nisu pretjerano
drage...
- Oh! - ton razoĉaranja pojavio se u njezinu glasiću. - To kao daje
pravilo meĊu slikarima, nije li tako, maestro?
Slikar se još više šćućurio iza platna kada je njegov model ustao i
pokazao se u punoj ljepoti. Iznenadni val vrućine zarumenio mu je
lice, a grlo mu se osušilo.
Crostuff.net
- Zašto... Zašto to kaţete, Elena?
Ona se uspela na sofu kako bi ga vidjela iznad štafelaja. Tijelo joj je
zadrhatalo od zadovoljstva.
- Zato što me već deset dana slikate golu, vi i ja zakljuĉani smo u ovoj
sobi, a niste ni pokušali pribliţiti mi se. Moje dvorske dame kaţu da
to nije normalno, ĉak se pitaju, lukavice stare, niste li moţda
castratus.
Luini nije znao što odgovoriti. Podigao je pogled kako bi susreo
njezin i zatekao se dva pedlja od njezina lica, udišući miris nardova
ulja, dok su mu koţom prolazili trnci. Nikad nije uspio objasniti ono
stoje uslijedilo: soba se poĉela vrtjeti oko njega, a snaţna, neobiĉna
sila koja je izvirala iz njegove utrobe u potpunosti gaje nadvladala.
Bacio je kist i paletu po strani i privukao malenu groficu k sebi. Dodir
njezina mlada tijela snaţno gaje uzbudio.
-Jeste li... djevica? - oklijevao je.
Nasmijala se.
- Nisam. Više nisam.
I nagnuvši se nada njim, poljubila ga je njemu nepoznatom strašću.
21.
Kao što je otac Bandello bio predvidio, Posljednja večera uskoro se
pretvorila u moju opsesiju. Samo tog subotnjeg popodneva, s kljuĉem
u ruci, posjetio sam je ĉetiri puta prije zalaska sunca. Uĉinio sam to
nakon što sam se uvjerio daje mjesto i dalje prazno. Vjerujem,
zapravo, da su me upravo tog dana u zajednici poĉeli zvati otac
Trottola, što znaĉi zvrk. Imali su svoje razloge. Uvijek kad bi koji
redovnik naletio na mene, zatekao bi me gotovo omamljena, kako
lutam u blizini refektorija, uz isto i uporno pitanje na usnama: - Je li
netko vidio maestra Leonarda?
Pretpostavljam da sam došao u samostan u najgorem trenutku da ga
vidim. Pripreme za pogreb promijenile su gradske navade, posebno
one samostana Santa Maria delle Grazie. Dok smo otac Alessandro i
ja razbijali glavu kako bismo odgonetnu-li Gataoĉevu zagonetku,
ostala su se braća pripremala za idući dan. Već je trinaest dana bilo
proteklo od vojvotkinjine smrti i njezino balzamirano tijelo poĉivalo
je u lijesu od drveta akacije u obiteljskoj kapelici dvorca. Izaslanstva
Crostuff.net
kraljevstava pozvanih na pogreb nestrpljivo su miljela vojvodinom
tvrĊavom i samostanom u potrazi za novostima o obredu.
Iskreno govoreći, nisam bio svjestan sve te silne zbrke sve do
nedjeljna jutra 15. sijeĉnja i blagdana svetog Maura. Zahvalio sam
nebu što me zvonjava zvona probudila rano. Bio sam loše spavao,
veoma nemirno; sanjao sam dvanaestoricu muškaraca s Cenacola,
kako ĉavrljaju i kreću se oko Mesije. Već sam gotovo mogao pogoditi
mraĉne nakane svakoga od njih, ali osjećao sam kako vrijeme da
otkrijem njihove tajne nije na mojoj strani. Te je nedjelje donna
Beatrice trebala biti pokopana u tek dovršenu panteonu obitelji
Sforza, i bilo je vjerojatno da će se Gatalac, koji nas je toliko puta
upozoravao na nju, odluĉiti pojaviti u samostanu.
Poslije ranojutarnje molitve uputio sam se prema refektoriju. To će
bez sumnje biti jedini trenutak u kojem ću se moći povući u njegovu
ugodnu samoću. Opet ću uroniti u poteze ţivih boja majstora
Leonarda i zamišljati kako njegov tajanstveni zadatak nije bio oslikati
taj zid, nego spasiti na njemu, djelić po djelić, kirurškom preciznošću,
ĉaroban prizor koji su ispod ţbuke urezali sami anĊeli.
Bio sam utonuo u te tlapnje, kada sam skrenuvši na zapad u Klaustru
mrtvih ugledao kako ulazna vrata koja su štitila blagovaonicu zjape
širom otvorena. Dvojica muškaraca, koje nikad prije nisam vidio,
vodila su ţiv razgovor na pragu.
- Jeste li ĉuli za knjiţniĉara? - ĉuo sam da pita onaj meni bliţi. Bio je
odjeven u crvene hlaĉe, zakopĉani prsluk na ţute i bijele pruge, i imao
je lice kerubina sa zlatnim kovrĉama. Ĉuvši ih kako razgovaraju o ocu
Alessandra, navukao sam kapuljaĉu i, pretvarajući se da sam
zadubljen u nešto drugo, odluĉio slušati sa sigurne udaljenosti.
- Nešto mi je ispriĉao uĉitelj - odgovorio je drugi; vitak, tamnoput
mladić, atletski privlaĉne graĊe. - Kaţu da je veoma uzrujan, i svi
strahujemo da moţe uĉiniti kakvu glupost.
- Logiĉno je. Predugo već posti... Mislim da gubi razum.
- Razum?
- Nedostatak hrane sigurno izaziva halucinacije. Opsjednut je time da
će ga razotkriti i udaljiti od knjiga. Trebali ste ga vidjeti kako je sinoć
drhtao od straha. Kao trska na vjetru.
Crostuff.net
Snaţnije mladić pogledao tada u mome smjeru, prisilivši me da
ubrzam korak ako nisam htio da me otkriju. Uspio sam još ĉuti
nekoliko posljednjih rijeĉi.
- Udaljiti ga od knjiga? Nemoguće - zakljuĉio je. - Sumnjam da bi se
usudili uĉiniti takvo što. Predobro je obavijao svoj posao da bi
zasluţio takvu kaznu.
- Onda se slaţeš sa mnom?
- Naravno. Post će ga na kraju doći glave.
Razgovor kojemu sam svjedoĉio pobudio je u meni oprez. Nije bilo
normalno da o neĉemu tako intimnome, tako povjerljivom, poput
posta oca Alessandra razglabaju dvojica svjetovnjaka koji ne
pripadaju zajednici. Poslije sam doznao daje muškarac u crvenim
hlaĉama bio Salaino, Leonardov omiljeni uĉenik i štićenik, a
crnomanjasti mladić da je bio plemić koji se nadao postati slikarom
imena Marco d'Oggiono. Kao što me Bandello bio upozorio, ĉesto su
se sluţili kljuĉem refektorija. Gotovo su ga uvijek otkljuĉavali kako bi
pripremili mješavine boje za majstora ili njegov pribor. Ali što su
radili ondje u nedjelju, netom prije pogreba donne Beatrice i to
sveĉano odjeveni? Kako to da su razgovarali o ocu Alessandru tako
prostodušno i bili toliko upućeni u njegove navade? I na temlju ĉega
su ustvrdili da je zabrinut? Zaintrigiran, prošao sam pokraj njih u
smjeru stubišta knjiţnice pokušavajući ne privući preveliku pozornost.
Moj um nije prestajao izbacivati pitanja: Gdje je dovraga knjiţniĉar
bio prethodne noći? Je li se doista susreo s majstorom Leonardom? I
zašto? Nije li u našim razgovorima otvoreno kritizirao meštra? Sada je
odjednom njegov prijatelj?
Niz leĊa su mi prostrujali trnci. Posljednji sam put razgovarao s ocem
Alessandrom prethodnoga dana, za veĉernje molitve. Pokazao mi je
rukopise koje je Leonardo bio prouĉavao u samostanskoj knjiţnici,
dok sam ja pokušavao meĊu njima prepoznati zaklopljenu knjigu koju
je opat vidio na kartama donne Beatrice. Iskreno govoreći, ni u
jednom trenutku nisam primijetio ikakvu promjenu njegova
raspoloţenja. Na neki je naĉin u meni pobudio saţaljenje. Redovnik
koji me najsrdaĉnije primio, koji mi je pomagao od prvog dana kad
sam kroĉio u samostan Santa Maria, bio je jedan od rijetkih koji nije
bio svjestan onoga što se ondje kuha.
Crostuff.net
Tog sam popodneva osjetio griţnju savjesti i na kraju mu priznao sve
što sam znao o Leonardu i izazovu odgonetanja Cena-cola. Dugovao
sam mu to.
- Ono što ću vam ispriĉati - upozorio sam ga - nikad ne smije izaći iz
vaših usta...
Knjiţniĉar me zaĉuĊeno promatrao.
- Priseţete li?
- Na Krista.
Kimnuo sam, zadovoljan.
- U redu je. Prior vjeruje da je u muralu refektorija meštar Leonardo
skrio tajnu poruku.
- Tajnu poruku? Na Posljednjoj večeri?
- Prior sumnja da se radi o neĉem što krši uĉenja Svete Crkve.
Vjerovanje koje je meštar Leonardo mogao preuzeti iz neke od knjiga
koje ste mu vi pribavili.
- Koje? - nestrpljivo je upitao.
- Mislio sam da ćete vi to znati.
-Ja? Maestro je zatraţio mnogo naslova iz naše knjiţnice.
- Koje toĉno?
- Bilo ih je veoma mnogo... - kolebao se. - Ne znam. Moţda ga je
zaintrigirao De Secretis Artis et Naturae Operibus*
- De Secretis Artis?
- Radi se o jednom rijetkom franjevaĉkom rukopisu. Ako se ne varam,
za njega je ĉuo od fra Amadea Portugalskog. Sjećate li ga se?
- Autor Apocalipsis Nove.
- Upravo on. U toj knjizi engleski redovnik Roger Bacon, slavni
izumitelj i pisac kojega je Sveti oficij optuţio za krivovjerje i
zatvorio, objašnjava dvanaest razliĉitih naĉina na koje se u neko
umjetniĉko djelo moţe skriti poruka.
- Radi se o vjerskom tekstu?
- Ne, zapravo je više struĉan.
- Koja mu je još knjiga mogla posluţiti kao nadahnuće? - ustrajao
sam.
Otac Alessandro pogladio se po bradi razmišljajući. Nije mi djelovao
uzrujan ni uznemiren zbog mojih pitanja. Bio je jednako usluţan kao
uvijek, gotovo kao da ga moje priznanje o Leonardu nije ni najmanje
pogodilo.
Crostuff.net
_____________________
To djelo zapravo nije objavljeno do 1542., kada se Parižanin
Claudio Celestino odlučio tiskati ga. Prethodno je kružilo veoma
zatvorenim krugovima, uvijek u obliku rukopisa. Jedan je
primjerak sačuvan u knjižnici Santa Marije delle Grazie.
- Dopustite mi da razmislim - promrmljao je. - Moţda se posluţio
ţivotima svetaca fra Jacobusa de Voraginea... Da. Moţda je ondje
našao ono što vas zanima.
- U djelima ĉuvenoga biskupa iz Genove? - upitao sam zaprepašten.
- Doista je to bio, prije više od tri stotine godina.
- A kakve veze ima De Voragine sa skrivenom porukom u Cenacolu?
- Ako takva poruka postoji, te bi knjige mogle sadrţavati kljuĉ za
njezino odgonetanje - oĉi suhonjavoga fra Alessandra su se sklopile,
kao da se pribire. - Otac Jacobus de Voragine, dominikanac poput nas,
prikupio je na Orijentu što je više informacija mogao o ţivotima prvih
svetaca, kao i o uĉenicima Našega Gospodina. Njegova su otkrića
oduševila meštra Leonarda.
Nabrao sam obrve, sumnjiĉav.
- Na Orijentu?
- Ne ĉudite se, oĉe Leyre - nastavio je. - Pojedinosti koje ta knjiga
sadrţava nisu baš kanonske.
- Nisu?
- Ne. Crkva nikad ne bi prihvatila tvrdnje fra Jacobusa o stupnju
srodstva izmeĊu Dvanaest apostola. Jeste li znali, na primjer, da su
Simun i Andrija bili braća? Moţda to objašnjava zašto ih je Leonardo
naslikao kao blizance na zidu refektorija.
- Doista?
-Jeste li znali i da De Voragine navodi kako su Jakova mnogi za
ţivota zamijenili za samoga Krista. I niste li primijetili njegovu
golemu sliĉnost s Isusom na Cenacolu?
- Onda je Leonardo proĉitao to djelo - rekao sam, i dalje nesiguran.
- I više od toga. Prouĉio gaje u tanĉine. A prema onomu što
sugerirate, prouĉio gaje s više zanimanja nego djelo Rogera Bacona.
Vjerujte mi.
Crostuff.net
Time je otac Alessandro završio naš posljednji razgovor. Zbog toga
sam, kad sam ĉuo Toskanĉeve uĉenike kako govore da se knjiţniĉar
bio sastao s Leonardom te iste noći, zadrhtao.
Njihova je nenadana neopreznost ne samo potvrdila da mi je
knjiţniĉar skrivao nešto tako vaţno kao stoje prijateljstvo s Leonardom, nego i da me onaj kojega sam smatrao jedinim prijateljem u
Santa Mariji izdao. Ali zašto?
22.
Posvuda sam tragao za knjiţniĉarem. Na njegovom stolu i dalje su
leţala dva sveska biskupa De Voraginea koje mi je bio pokazao
prethodnoga popodneva. Velikim ispupĉenim slovima bili su napisani
autorovo ime i latinski naslov knjige: Legendi di Sancti Vulgati
Storiado. Ipak, od druge knjige, one o tajnim umijećima oca Bacona,
nije bilo ni traga. Ako ju je otac Alessandro ĉuvao u svojoj zbirci,
sigurno ju je drţao na sigurnome.
Jesam li ja umišljao stvari ili je knjiţniĉar pokušao skrenuti moju
pozornost s te knjige? Zašto?
Pitanja su se gomilala. Otac Alessandro morao mije objasniti neke
stvari. Ipak, koliko god ga traţio u crkvi, u kuhinji ili zgradi s
ćelijama, nitko mi nije znao reći gdje se nalazi. Nisam mogao ni
previše insistirati. Uza sve brojnije mnoštvo koje je pristizalo u Santa
Mariju kako bi izbliza vidjelo pogrebnu povorku, nije bilo teško
izgubiti knjiţniĉara iz vida. Znao sam da ću prije ili poslije naletjeti
na njega i da će mi tada razjasniti kog se vraga ondje dogaĊa.
Oko deset ujutro trg ispred crkve i cijela ulica koja je Santa Mariju
dijelila od dvorca bili su ispunjeni tihim mnoštvom. Svi su odjenuli
svoje najbolje ruho i nosili svijeće i suho palmino lišće kojima će
mahati pri prolasku vojvotkinjina lijesa. Nije više mogla stati ni igla.
U crkvi je, naprotiv, prema vojvodinoj izriĉitoj ţelji ulaz bio dopušten
samo uzvanicima i izaslanstvima. Ispod galerije bila je podignuta
platforma presvuĉena u baršun i ukrašena zlatnom uţadi s rojtama na
krajevima, odakle će II Moro i njegovi ljudi od povjerenja uputiti
svoje molitve. Cijelo je podruĉje bilo pod nadzorom vojvodine
osobne straţe i samo su redovnici Santa Marije uţivali odreĊenu
slobodu ulaska i izlaska iz crkve.
Crostuff.net
Uputio sam se k crkvenoj laĊi ne toliko u nadi da ću nabasati na oca
Alessandra, koliko zbog pomisli da ću prvi put vidjeti majstora
Leonarda. Ako su njegovi pomoćnici tog jutra bili otvorili refektorij,
bilo je za oĉekivati da njihov mentor nije daleko od njih.
Osjećaj me nije prevario.
Kad je odzvonilo jedanaest sati, tišinu u hramu Santa Marije
poremetilo je iznenadno komešanje. Glavna vrata, smještena ispod
najveće rozete, otvorila su se uz veliki štropot. Vani su se oglasile
trube najavljujući dolazak II Mora i njegove pratnje. Obavijest je
izazvala tiho strahopoštovanje meĊu vjernicima kojima je bio
dopušten ulazak. U tom je trenutku desetak muškaraca stroga izraza
lica i praznih pogleda, zaogrnutih dugim plaštevima i ukrasima od
crnog krzna, ušlo u crkvu ratniĉkim korakom u smjeru
propovjedaonice. Tad sam ga ugledao. Iako se nalazio na kraju,
maestro Leonardo isticao se poput Golijata meĊu Filistejcima. Ali nije
mi samo njegova visina privukla pozornost. Toskanac, za razliku od
ostale gospode odjevene u brokat protkan dragim kamenjem i svilene
ogrtaĉe, bio je u bijelom od glave do pete, imao je dugu, svijetlu
bradu, pomno podrezanu, koja mu je padala preko prsa, i dok je
hodao, gledao je sjedne na drugu stranu, kao da meĊu okupljenima
traţi poznata lica. Njegova je pojava sliĉila nekoj utvari iz prošlosti. U
usporedbi s II Morom, koji je hodao tri koraka ispred, tamne koţe i
kose crne poput ugljena i ošišane na zdjelu, i koji je bio sušta
suprotnost uznositoj pojavi giganta. Sve su oĉi bile uperene u
Leonarda. Barjaktari i paţevi razliĉitih kraljevskih kuća koje su
prisustvovale pokopu, prije bi uoĉili njegovu pojavu nego onu samoga
Ludovica. A, ipak, ĉinilo se da Toskanac to uopće ne zamjećuje.
- Dobro došli u kuću Gospodinovu - pozdravio ih je s oltara prior
Bandello, okruţen redovnicima odjevenima prikladno za tu prigodu.
Pokraj njega nalazili su se milanski nadbiskup, predstojnik
franjevaĉkog reda te desetak dvorskih svećenika.
II Moro i njegova svita prekriţili su se i smjestili na za njih
rezervirana mjesta. Gotovo istovremeno skupina glazbenika s grbom
obitelji Sforza, ulazila je u hram najavljujući dolazak lijesa.
Maestro Leonardo, na nogama u trećem redu podija, gledao je
tjeskobno na sve strane i brzo biljeţio Bog zna što ujedan od notesa
koje je uvijek nosio sa sobom. Ĉinilo mi se da poklanja jednaku
Crostuff.net
pozornost licima u mnoštvu, kao i zvuku orgulja Santa Marije ili
vijorenju zastava razliĉitih izaslanstava. Netko mije bio rekao da gaje
prethodnog popodneva zadivio let ĉetiri stotine golubica koje su
pustili na slobodu na Piazzi del Duomo, te daje s uţitkom slušao
pucnjeve topova s gradskih zidina koje je nuncij Njegove Svetosti
naredio u ĉast pokojnici. Za njega je sve bilo vrijedno promatranja.
Sve je u sebi sadrţavalo tragove tajnog nauka ţivota.
Naravno, nisam bio jedini koji je promatrao njegove kretnje tijekom
obreda. Oko mene ljudi su mrmljali o Toskancu. Što sam više
promatrao njegove plave oĉi i uznosito drţanje, u meni je rasla
potreba da ga upoznam. Prvo Gatalac, a zatim i otac Bandello u meni
su produbili tu ţeĊ kojom sam sad izgarao.
Uzvanici nisu baš pomogli utaţiti moj nemir. Šaputali su poput
papigica o posljednjoj Toskanĉevoj ekscentriĉnosti: dovršetku traktata
o slikarstvu u kojemu je ocrnio druge pjesnike i kipare kako bi slavio
nadmoć svog slikanja. Njegov je povlašteni um trošio vrijeme na
raznorazne pothvate, od toga da razonodi vojvodu kako bi mu olakšao
bol, do projektiranja pomiĉnih mostova, tornjeva za napad koji bi se
pomicali bez konja ili dizalica za istovar brodova s vunom u
naviglima*
Da Vinci, duboko zamišljen, kao da nije primjećivao strasti koje je
budio. Sada je u svoju biljeţnicu ĉrĉkao skicu neobiĉne odore koju je
vojvoda odjenuo za tu prigodu: prekrasan ogrtaĉ od crne svile,
razrezan na raznim mjestima, kao da gaje svojim rukama razderao.
_______________________
Umjetni kanali koji presijecaju Milano i koji su u vrijeme II
Mora služili za prijevoz robe. (op. ur.)
Nisam tada ni mogao zamisliti koliko sam blizu razgovoru s
maestrom.
Brat Gilberto, sakristan crkve Santa Maria, bio je taj koji mi je
omogućio taj prvi kontakt sa slikarom, usred veoma dramatiĉnih i
neoĉekivanih okolnosti.
Dogodilo se to dok je otac Bandello izgovarao rijeĉi posvećenja. Taj
mi je mladić sa sjevera, bucmastih, rumenih obraza i riĊe kose, prišao
sleĊa i oštro povukao moj habit.
Crostuff.net
- Oĉe Agostino! Poslušajte me! - preklinjao me otac Giberto, sav
zdvojan. Njegove krvave izbuljene oĉi djelovale su kao da će iskoĉiti
iz duplji. - Upravo se dogodilo nešto uţasno u gradu. Morate to
odmah vidjeti!
- Nešto uţasno? Ruke su mu drhtale.
- To je Boţja kazna - prosiktao je. - Kazna za one koji prkose
Svevišnjemu!
Sakristan nije imao priliku dovršiti ono što je htio reći. Benedetto,
nervozni jednooki priorov ispovjednik, i otac Andrea de Inveruno,
njeţnih gesta, prišli su nam jednako uzbuĊeni:
- Moramo smjesta poći. I to ţurno!
- Idete li s nama, oĉe Agostino? - rekao je gotovo bez daha sakristan. Trebat će nam pomoć.
Njihova me hitnja uvjerila. Nisam znao kamo ih moram pratiti ni
zašto, ali kad sam vidio da jedan vojvodin paţ prilazi Leonardu i
nešto mu šapće dok se Leonardovim licem širila uznemirenost,
prihvatio sam. Dogodilo se nešto neobiĉno. Ozbiljno. Htio sam znati o
ĉemu je rijeĉ.
23.
Dvojica vojvodinih straţara gotovo nisu vjerovali vlastitim oĉima.
Ispred njih nalazilo se beţivotno tijelo redovnika. Uţe debljine šake
ĉvrsto gaje stezalo oko vrata dok je visio s jedne od greda na Piazzi
Mercanti.
Andrea Rho, šef straţe, još nije bio doruĉkovao. Zapravo, tek je bio
zakopĉao odoru kada je ta vijest poremetila mir njegova nedjeljna
jutra. Rašĉupanih sjedina, prazna ţeluca te zaudarajući poput tek
probuĊena medvjeda, Rho se mrzovoljno pribliţio vidjeti što se
dogaĊa. Nije mogao mnogo uĉiniti. Nesretnik je imao poplavjelu i
hladnu koţu, ţile na licu bile su mu natekle, a otvorene oĉi suhe. Uţas
koji se odraţavao u zjenicama upućivao je na okrutnu smrt. Pokojnik
je dugo patio u samrtnom hropcu prije nego što se ugušio. Njegove
sada mlitave ruke padale su jedna uz drugu preko bijeloga dominikanskog habita. Dobro oĉuvane, mršave, ukoĉene ruke jedva su se
nazirale ispod rukava. Do kapetanovih nosnica dopro je blagi
mrtvaĉki zadah.
Crostuff.net
- Dakle? - Andrein pogled preletio je znatiţeljnu svjetinu ţeljnu
senzacije. Mnogi su bili na putu kući, nezadovoljni jer nisu uspjeli
vidjeti vojvotkinjinu raskošnu posmrtnu koĉiju, a komešanje na ulici
obećavalo im je to nadoknaditi. Rho nikomu nije vjerovao. Traţio je
neko krivo lice, nekoga tko s ponosom promatra taj prizor. - Sto
imamo ovdje?
- Radi se o svećeniku, gospodine. Redovniku - odgovorio je s
poštovanjem njegov kolega, dok je pokušavao drţati svjetinu na
odstojanju raširenih ruku i koplja zabodena u zemlju.
-To i sam vidim, Adriano. Probudili su me tom viješću.
- Vidite, gospodine - oklijevao je vojnik. - Ĉovjek se zacijelo objesio
jutros. Nijedna radionica ni trgovina u ovom podruĉju danas ne radi,
stoga nitko nije ništa vidio...
- Jesi li ga pretraţio? -Još nisam.
- Nisi? Još ne znaš jesu li ga opljaĉkali prije nego što su ga objesili?
Spomenuti je Adriano odmahnuo glavom zabrinuta izraza lica.
Vjerojatno nikad nije dotaknuo truplo. Rho gaje poĉastio prijezirnim
pogledom prije nego što se okrenuo k mnoštvu.
- Nitko ništa ne zna, ha? - viknuo je prema njima. - Obiĉna ste hrpa
kukavica! Gamad!
Nitko se nije ni pomaknuo. U zanosu su promatrali njeţno njihanje
redovnika, potiho nagaĊajući što se moglo dogoditi. Sam Bog zna da
svećenici ne obiĉavaju nositi pune novĉanike i da napadaĉi nemaju
gotovo nikad koristi od napada na njih. Ali ako nije bila rijeĉ o
lopovima, tko je dokrajĉio tog redovnika? I zašto su ga smaknuli tako,
ostavivši ga izloţena na javnu mjestu?
Andrea Rho još je nekoliko puta okruţio truplo prije nego stoje uputio
još jedno zlobno pitanje svomu podreĊenom:
- U redu, Adriano. Budimo pametni. Sto ti misliš da se ovdje
dogodilo? Ubili su ga ili se sam objesio?
Pogrbljenih ramena i oborena pogleda mladić je neko vrijeme
razmišljao o pitanju, kao da mu o njemu ovisi promaknuće. Pomno je
mozgao o odgovoru, a kad se spremao zaustiti da nešto kaţe... nije
uspio. MeĊu mnoštvom se zaĉuo moćan glas:
- Oduzeo si je ţivot! - zavikao je netko daleko odostraga. -Ubio se!
Nema sumnje, kapetane!
Crostuff.net
Bio je to hrapav muški glas od koga umalo da se nisu zatresli stupovi
na trţnici. Gomila je ostala zadivljena.
- A usto - nastavio je - znam i njegovo ime: otac Alessandro
Trivulzio, knjiţniĉar samostana Santa Maria delle Grazie! Neka Bog
primi ovu dušu pod Svoje okrilje!
Neznanac je zatim iskoraĉio naprijed, probijajući se izmeĊu
znatiţeljnika. Adriano, i dalje otvorenih usta, promatrao ga je
zaprepašteno. Radilo se o neobiĉnu pojedincu: visokom, robusnom,
besprijekorno odjevenom u pamuĉnu halju koja mu je padala do
stopala te duge razbarušene kose skupljene ispod vunena šešira. Pratio
gaje mladac plašljiva izgleda, koji nije mogao imati više od dvanaest
ili trinaest godina i koji je izgledao zastravljen zbog blizine mrtvaca.
- Dakle! Napokon se našao junak! A tko ste vi, ako se smije znati? upitao je Rho. - Kako moţete biti tako sigurni u svoje tvrdnje?
Orijaš je potraţio pogled Andrea Rhoa prije nego što je odgovorio.
- Veoma lako, kapetane. Obratite li pozornost na izgled tijela, vidjet
ćete da nema drugih tragova nasilja, osim onih na vratu. Da se opirao
smrti ili daje bio napadnut, njegova bi halja bila prljava, moţda ĉak
poderana ili krvava. A nije tako. Ovaj je redovnik svojevoljno
prihvatio svoju smrt. A ako još pomnije promotrite, vidjet ćete da se
ispod njega i dalje nalazi baĉvica koja mu je posluţila kao stratište s
pomoću kojega je dosegnuo gredu i svezao uţe oko vrata.
- Mnogo znate o mrtvacima, gospodine - rekao je kapetan ironiĉno.
- Vidio sam ih više nego što moţete zamisliti, i to izbliza! Njihovo
prouĉavanje jedna je od mojih strasti. Ĉak sam ih i otvarao po sredini
kako bih znanstveno istraţio njihovu utrobu. -Gigant je naglasio
posljednju reĉenicu, kao da je naslućivao uţasnuti ţamor koji se
proširio cijelim trgom. - Da ste imali prigodu vidjeti toliko obješenih
ljudi poput mene, kapetane, primijetili biste još nešto.
-Još nešto?
- Da tijelo visi ovdje nekoliko sati.
- Doista?
- Nema sumnje u to - potvrdio je. - Dovoljno je pogledati oblak muha
koje oblijeću oko njega. Ta vrsta muha, malenih i nemirnih, ĉeka dva
ili tri sata prije nego što se pribliţi mrtvacu. I pogledajte kako lete
uokolo u potrazi za hranom! Nije li to izvanredno?
-Još se niste predstavili!
Crostuff.net
- Zovem se Leonardo, kapetane. I sluţim vojvodi jednako kao i vi.
- Nisam vas nikad prije vidio.
- Vojvodini su posjedi golemi - rekao je suspreţući grohot koji nije
priliĉio tim okolnostima. - Umjetnik sam i radim na nekoliko njegovih
projekata, jedan od njih je u samostanu Santa Maria delle Grazie;
zbog toga sam dobro poznavao tog nesretnika. I bio je dobar prijatelj.
Dok se kriţao, kapetan je bacio oko na drţanje tog stranca. Na kraju
je zakljuĉio da se sigurno nalazi pred nekim gradskim uglednikom.
Kao svi u Milanu, bio je ĉuo za nekog uĉenjaka imenom Leonardo i
za njegove nevjerojatne moći. Pokušavao se sjetiti što su govorili za
njega: ne samo daje sposoban zarobiti ljudsku dušu na platnu, ili izliti
najveći ikada viĊen konjaniĉki kip, u ĉast pokojnoga Francesca
Sforze, nego i da posjeduje medicinsko znanje koje graniĉi s ĉudom.
Taj se ĉovjek dobro uklapao u sliku koja je bila stvorena o njemu.
- Recite mi onda, majstore Leonardo. Sto vi mislite zašto bi se neki
redovnik samostana Santa Maria delle Grazie htio ovdje objesiti?
- To ne znam, kapetane - odgovorio je ljubaznijim tonom: -Iako mogu
s lakoćom tumaĉiti vanjske pokazatelje, ljudsku volju ĉesto je
nemoguće dokuĉiti. Ipak, odgovor je moţda jednostavan. Jednako kao
što ja ĉesto dolazim ovamo kupiti platna i boju, on je mogao doći u
potrazi za nekom drugom robom. Zatim mu je neka crna misao mogla
proletjeti umom te je odluĉio kako je došao pravi trenutak da umre.
Ne mislite li tako?
- U nedjelju? - Kapetan Rho nije bio uvjeren. - I dok u njegovu
vlastitu samostanu traje pogreb vojvotkinje Beatrice? Ne, ne mislim
tako.
Gorostas je slegnuo ramenima.
- Samo Bog zna što moţe pasti na pamet jednom od njegovih sluga.
- Upravo tako.
- Moţda ćete ako spustite i pomno pretraţite njegovo truplo, naći neki
trag o tome što ga je navelo da doĊe na trţnicu. I ako vam to moţe biti
od koristi, stavljam vam na raspolaganje medicinsko znanje koje
posjedujem te nudim potpunu suradnju kako bismo ustanovili uzrok i
vrijeme smrti. Samo morate poslati tijelo u moj atelje u...
Maestro nije dovršio reĉenicu. Giberto, Andrea, Benedetto i ja upravo
smo se u tom trenutku pridruţili skupini znatiţeljnika. Na ĉelu je
stupao jednooki redovnik, nijem, pogleda kakav imaju zvijeri prije
Crostuff.net
nego što napadnu. Kada je njegovo jedino oko razaznalo Leonardovu
bijelu tuniku pokraj tijela brata Alessandra, problijedio je.
- Da se niste usudili oskvrnuti tijelo sluge svetoga Dominika, meštre
Leonardo! - povikao je prije nego što mu se pribliţio.
Toskanac je okrenuo glavu prema nama. Sekundu poslije pozdravio
nas je naklonom te izrazio sućut:
- Ţao mije, oĉe Benedetto. Ţao nam je zbog ove smrti koliko i vama.
Jednooki redovnik bacio je pogled na beţivotno lice oca Alessandra
smjesta ga prepoznavši. Djelovao je potreseno. Iako, sasvim sigurno,
ne toliko kao ja. Opipao sam zaprepašteno njegove hladne i ukoĉene
ruke, ne mogavši vjerovati daje mrtav. I što misliti o Leonardu? Stoje
ondje radio majstor slikar, iskazujući toliku brigu za knjiţniĉara? Nije
li to bila konaĉna potvrda da su otac Alessandro i on bili blisko
povezani? Prekriţio sam se zarekavši se da ću razjasniti to pitanje,
dok je Toskanac promrmljao svoje izraze sućuti.
- Neka mu Gospodin da pokoj - rekao je.
- A što se to vas tiĉe? - Otac Benedetto, bijesan, ukorio je oštro
gorostasa. - Na kraju krajeva, za vas je bio obiĉna budala vama od
koristi, majstore! Priznajte to sada, dok je njegovo tijelo još pred
vama.
- Uvijek ste ga podcjenjivali, oĉe.
- Ne toliko kao vi.
Jedan trzaj zaprijetio je narušiti majstorovu smirenost.
- Osim toga - nastavio je Benedetto - iznenaĊuje me što izraţavate
tako preuranjen sud o njegovoj smrti. Ne dolikuje slavi koja vas prati.
Naš je knjiţniĉar volio ţivot, zašto bi se rastao od njega?
Ĉekao sam Toskanĉev odgovor, ali on nije otvorio usta. Moţda je
naslućivao kakvu igru igra jednooki redovnik. Redovnici Santa Marije
pokušat će uvjeriti policiju daje naš brat stradao u zasjedi. Prihvatiti
pretpostavku o samoubojstvu predstavljalo bi sramotu za njega, a
usto, ne bi mogao biti pokopan u posvećenoj zemlji.
Oprezno smo spustili truplo s improviziranih vješala. Knjiţniĉar je na
licu imao onu neobiĉnu grimasu; podrugljiv, nestašan smiješak u
oštrom kontrastu s njegovim razrogaĉenim oĉima ispunjenima
Crostuff.net
uţasom. Toskanac, uz samilosnu gestu koju nitko nije oĉekivao,
prišao mu je, zaklopio mu vjeĊe i nešto prošaptao na uho.
- Razgovarate i s mrtvima, meštre Leonardo? Andrea Rho, tik uz
slikara, nasmijao se na tu pomisao.
- Da, kapetane. Već sam vam rekao da smo bili bliski prijateljiI rekavši to, uzeo je za ruku djeĉaka plavih uvojaka i prozirna pogleda
s kojim je bio došao te krenuo prema ulici Gallo.
24.
Još i sad ne znam zašto sam onako reagirao. Vidjevši kako se majstor
Leonardo udaljava medu mnoštvom, sjetio sam se savjeta oca
Alessandra: »Onaj od kojega to najmanje oĉekujete, moţe vam dati
rješenje vaše zagonetke.« Što ako je odgovor na pitanje identiteta
Gataoca imao njegov najveći neprijatelj, pomislio sam. Što sam
mogao izgubiti upitam li ga za mišljenje? Hoću li ugroziti svoju
istragu ako razmijenim nekoliko reĉenica s tim gorostasom u bijeloj
tunici i plavih oĉiju?
U tom sam trenutku odluĉio pokušati to.
Napustio sam oca Benedetta, braću Giberta i Andreu, koji su zasukali
rukave i uklanjali posmrtne ostatke oca Alessandra. Ispriĉao sam se
kako sam uspio i ubrzao prema istoj ulici kojom se upravo bio uputio
maestro. Skrenuvši za ugao nisam ga vidio te sam odluĉio potrĉati
uzbrdo.
- Silno se trudite dostići sirotog umjetnika. - Duboki maestrov glas
odjeknuo je iznenada iza mojih leda. Bio je zastao razgledati tezgu s
povrćem, a ja sam prošao pokraj njega ne primijetivši ga.
Leonardo i mladić nasmiješili su se istovremeno, jednakih razvuĉenih
usana i svijetlih oĉiju.
- Da vidim jesam li dobro shvatio - nastavio je gorostas dok je
prouĉavao nekoliko glavica ĉešnjaka. - Šalje vas priorov sluga,
jednooki redovnik Benedetto, kako biste me upitali znam li još štogod
o smrti vašega brata. Varam li se?
- Varate se, maestro - odgovorio sam vraćajući se natrag prema
njemu. - Nije otac Benedetto taj koji me šalje, već moja vlastita
znatiţelja.
- Vaša znatiţelja?
Crostuff.net
Osjetio sam neobiĉno škakljanje u ţelucu. Izbliza, Leonardo je bio
mnogo privlaĉniji nego što mi je djelovao na podiju s
dostojanstvenicima. Njegove pravilne crte lica otkrivale su ĉovjeka od
naĉela. Imao je krupne, snaţne ruke sposobne išĉupati zub iz korijena
kad bi bilo potrebno... ili svojim ĉarobnim crteţima oţiviti zid. Kad
me pogledao, obuzeo me neobiĉan osjećaj da mu ne mogu lagati.
- Dopustite mi da se predstavim - rekao sam, pomalo bez daha. Zapravo, ne pripadam zajednici Santa Marije. Samo sam njihov gost.
Zovem se Agostino Leyre. Otac Leyre.
- Izvolite?
- U Milanu sam u prolazu. Ali nisam htio propustiti prigodu da vam
kaţem koliko se divim vašemu radu u refektoriju. Volio bih da sam
vas vidio pod povoljnijim okolnostima, ali njih odreĊuje Bog po
Svojoj volji.
- Refektorij, doista. - Gorostas je svrnuo pogled prema tlu. - Šteta što
svi redovnici Santa Marije ne dijele vaše mišljenje.
- I otac Alessandro vam se divio.
- Znam, oĉe. Znam. Brat knjiţniĉar pomogao mije u nekoliko teških
etapa u mom radu.
- Na to je mislio otac Benedetto kad je rekao da vam je posluţio kao
korisna budala?
Leonardo me paţljivo promotrio, kao da razmišlja o tome koje bi
rijeĉi trebao upotrijebiti pred ĉovjekom ispred sebe. Moţda me nije
povezao s inkvizitorom o kojemu su mu nesumnjivo njegovi uĉenici
već govorili. Ili ako jest, nastojao je da to ne primijetim.
- Moţda to još ne znate, oĉe, ali otac Alessandro silno mi je pomogao
dovršiti jedan od najvaţnijih likova mog Cenacola. I bio je tako
velikodušan, tako nesebiĉan prema meni, da mi je pozirao ne traţivši
ništa zauzvrat i prihvativši teškoće koje je morao pretrpjeti nakon tog
ĉina.
- Teškoće? - nisam shvaćao. - Kakve teškoće?
Leonardo je podigao obrve vidjevši moje ĉuĊenje. Pretpostavljam da
nije shvaćao kako mi je mogao promaknuti tako vaţan detalj.
Smirenim i uzvišenim glasom, udostojao se prosvijetliti me.
- Slikarev rad naporniji je nego što ljudi zamišljaju - rekao je veoma
ozbiljno. - Mjesecima lutamo unaokolo traţeći izraz lica, profil, lice
koje odgovara našim zamislima i koje nam moţe posluţiti kao model.
Crostuff.net
Menije nedostajao Juda. Ĉovjek koji je na licu imao urezano zlo, ali
ne bilo kakvo zlo: trebala mije inteligentna i oštroumna ruţnoća, koja
odraţava Judinu unutarnju borbu da ispuni zadatak koji mu je
povjerio sam Bog. Sloţit ćete se sa mnom da bez njegove izdaje, Krist
nikad ne bi ispunio svoju sudbinu.
-1 našli ste ga?
- Molim? - gorostas se iznenaĊeno trgnuo. - Vi i dalje ne shvaćate?
Otac Alessandro bio je moj model za Judu! Njegovo je lice imalo sve
odlike za kojima sam tragao. Bio je inteligentan, ali izmuĉen ĉovjek, a
njegove grube, oštre crte lica gotovo su vrijeĊale pogled.
-1 dopustio je da ga naslikate kao Judu? - upitao sam zaprepašteno.
- Drage volje, oĉe. I nije bio jedini. I drugi redovnici u ovoj zajednici
pozirali su za to djelo. Izabrao sam samo one najizraţajnijih crta lica.
- Ali Juda...- prosvjedovao sam.
- Shvaćam vaše zaprepaštenje, oĉe. Ipak, morate znati da je otac
Alessandro u svakom trenutku znao ĉemu se izlaţe. Bio je svjestan da
nitko u zajednici više neće gledati na njega jednako nakon što se
ponudi za takvo što.
- Razumljivo, zar ne?
Leonardo je trenutak razmišljao treba li nastaviti razgovor sa mnom, i
uzevši iznova dijete za ruku, dodao, kao skrivenu misao:
- Ono što nisam mogao predvidjeti, a kamoli poţeljeti -prošaptao je jest da će otac Alessandro okonĉati svoje dane poput samoga Jude
Iškariotskoga: vješanjem u samoći, daleko od svoje braće i prezren od
sviju. Ili vam je promaknula i ova neobiĉna podudarnost, oĉe?
-Jest dok je vi niste spomenuli.
- Brzo ćete nauĉiti, oĉe Leyre, da se u ovome gradu ništa ne dogaĊa
sluĉajno. Izgled vara, a istina leţi ondje gdje je najmanje oĉekujete.
Nisam se, nakon što je to rekao, usudio pitati ga o ĉemu je razgovarao
s ocem Alessandrom noć prije njegove smrti niti je li ikad ĉuo za
svoga krvnog neprijatelja kojega smo nekolicina nas znali kao
Gataoca. S nelagodom sam gledao kako maestro nestaje uzbrdo.
25.
Crostuff.net
Luini je svom snagom ţelio pobjeći odande, ali gaje njegova krhka
volja još jedanput iznevjerila. Iako gaje savjest glasno molila da
pobjegne od te djevojke, njegovo je tijelo već uţivalo u ritmiĉkim
nasrtajima donne Elcne. - Što me briga za savjest? - pomislio bi, da bi
se trenutak poslije pokajao.
Nikad se prije maestro nije zatekao u sliĉnoj situaciji. Jedna od
najpoţeljnijih ţena u vojvodstvu vodila gaje putevima strasti, a da on
nije morao ni otvoriti usta. Kći Crivellija bila je prekrasna;
nesumnjivo, Magdalena najanĊeoskija lica koje je ikad vidio. Ipak,
Luini nije mogao a da se ne osjeća poput Adama kojega pohotna Eva
vodi u propast. Ĉak je mogao osjetiti kako grize njezinu otrovnu
jabuku zbog ĉijih je sokova gubio nevinost dotad tolikim ţarom
ĉuvanu. Jer koliko se god ĉinilo ĉudnim, maestro Bernardini pripadao
je meĊu rijetke koji su još vjerovali da je istinsko stablo spoznaje
dobra i zla Bog skrio izmeĊu ţenskih bedara te da bi jesti s njega, pa
makar samo jedanput, znaĉilo vjeĉno prokletstvo.
- Miserere, Domine... - oĉajavao je.
Da gaje donna Elena pustila da predahne samo na sekundu, slikar bi
bio briznuo u plaĉ. Ali ne: crven poput kardinalova šešira, prepustio
se svakoj ţelji mlade vojvotkinje, uţasnuvši se kada gaje ona, jašući
njegovu muškost, zamolila da joj kaţe sve o vrlinama Marije
Magdalene.
- Ispriĉajte mi, sve mi ispriĉajte! - dahtala je i smijala se poţudna
pogleda. - Objasnite mi zašto vas toliko zanima Marija Magdalena!
Uputite me u Leonardovu tajnu!
Luini, bez daha, hlaĉa spuštenih ispod koljena i posjednut na isti kauĉ
koji je do maloprije zauzimala donna Lucrezia Crivelli, teškom
mukom susprezao je mucanje.
- Ali, Elena - odgovorio je plaho - ne mogu.
- Obećajte mi da ćete mi ispriĉati! Luini nije odgovorio.
- Obećajte mi to!
Na kraju je grešni maestro, iscrpljen, popustio. Sam Bog zna zašto.
Kad je sve bilo gotovo i kad je došao do daha, slikar je polako ustao i
odjenuo se. Bio je zbunjen. Smeten. Uĉitelj Leonardo bio ga je
upozorio koliko su opasne Evine kćeri, i kako bi predati se njima
znaĉilo izdati najuzvišeniju obvezu svakog slikara, sveto pravilo
stvaranja u samoći. »Samo budeš li se drţao podalje od supruge ili
Crostuff.net
ljubavnice, moći ćeš se tijelom i dušom posvetiti najuzvišenijoj
umjetnosti stvaranja«, napisao je. »Budeš li pak imao ţenu, podijelit
ćeš svoj dar napola. Ili na tri dijela, budeš li imao dijete, a izgubit ćeš
ga potpuno doneseš li dvoje ili više djece na svijet.« Ti su prigovori
poĉeli izvirati iz dubine njegova uma i natjerali ga da se osjeća slab i
nedostojan. Zgriješio je. U samo nekoliko minuta propao je njegov
ugled savršena ĉovjeka, ustupivši mjesto lošoj parodiji staroga sebe.
Poĉinjeno zlo bilo je nepovratno.
Donna Elena, i dalje ispruţena gola na kauĉu, promatrala je slikara ne
shvaćajući zastoje iznenada postao hladan.
-Jeste li dobro? - upitala je njeţno.
Maestro je šutio.
- Moţda vas nisam zadovoljila?
Luini, vlaţnih očiju i suzdrţana izraza lica, pokušao je suspregnuti
griţnju savjesti koja ga je izjedala. Sto je mogao reći tom stvorenju?
Kako je mogla shvatiti njegov osjećaj neuspjeha, bespomoćnosti pred
kušnjom? A najgore od svega, nije li joj upravo obećao, prisegnuvši
na Isusa, da će joj otkriti tajnu koju je toliko ţudjela znati? Kako će to
uĉiniti? Nije lije i on jednako gorljivo poput Elene ţelio spoznati?
Okrenuvši leĊa svojoj ljubavnici, prokleo je u sebi svoju slabost.
Stoje mogao uĉiniti? Hoće li zgriješiti dvaput isto poslijepodne,
pogazivši prvo svoju nevinost, a zatim i svoju riječ?
- Tuţni ste, moja ljubavi - prošaptala je, milujući mu ramena.
Slikar je zaţmirio, i dalje ne mogavši prozboriti ni rijeĉ.
-Vi ste mene, naprotiv, ispunili srećom. Osjećate li se krivim što ste
mi dali ono što sam vas svim silama molila? Muĉi li vas to što ste
ispunili ţelje jedne dame?
Mlada grofica, naslućujući u tišini njegove ţalosne misli, pokušala mu
je umiriti savjest.
- Ne trebate si ništa predbacivati, maestro Luini. Drugi, poput fra
Filippa Lippija, iskoristili su svoje poslove u samostanu da zavedu
mlade novakinje. A on je bio svećenik!
- Što to govorite?
- Oh! - nasmijala se vidjevši svog ljubavnika zaprepaštena. -Priĉa bi
vam trebala biti poznata, maestro. Otac Lippi umro je prije manje od
trideset godina, sigurna sam da gaje vaš Leonardo poznavao u Firenci.
Bio je veoma poznat.
Crostuff.net
-1 tvrdite daje fra Filippo...?
- Naravno - rekla je povlaĉeći ga k sebi. - U samostanu Santa
Margarita, dok je dovršavao nekoliko slika, zaveo je izvjesnu
Lucreziju Buti te ĉak imao dijete s njom. Niste to znali? Molim vas!
Mnogi vjeruju da ga je osramoćena obitelj Buti poslala na drugi svijet
obilnom dozom arsena. Vidite li? Vi niste ni za što krivi! Niste
prekršili nikakav sveti zavjet! Pruţili ste ljubav onomu tko vas je za
nju molio!
Maestro je oklijevao. Iako slomljen, mogao je vidjeti da mu lijepa
Elena pokušava pomoći. Ganut, uspio je na kraju prozboriti
razgovijetnu reĉenicu.
- Elena... Ako to i dalje ţelite, ako i dalje ţelite doznati tu tajnu koja
vas toliko golica i koja nadahnjuje portret koji slikam za vas, ispriĉat
ću vam ono što znam o tajni Marije Magdalene.
Mlada gaje grofica promatrala sa znatiţeljom. Luini je s velikim
naporom izgovarao svaku rijeĉ.
- Vi ste ĉovjek od rijeĉi. Odrţat ćete obećanje. Znam to.
- Hoću. Ali obećajte mi sada da me nikad više nećete dotaknuti. Te da
ni s kime nećete razgovarati o onome što ću vam reći.
- Hoće li mi ta tajna otkriti razlog vaše tuge, maestro?
Slikar je potraţio grofiĉin pogled, iako ga je jedva mogao izdrţati. Ta
uporna briga Elene Crivelli za njegovu dobrobit razoruţala ga je.
Sjetio se tada onoga što je bio ĉuo govoriti o lozi Marije Magdalene:
da njihov pogled moţe smekšati srce svakog muškarca zahvaljujući
snaţnoj ĉaroliji njihove ljubavi. Trubaduri nisu lagali. Kako bi takvu
stvorenju mogla biti uskraćena istina o vlastitu podrijetlu? Hoće li on
biti tako bešćutan i ne pokazati joj put kojim je morala poći?
Bernardino Luini, natjeravši se na smiješak, popustio je konaĉno
njezinim ţeljama.
26.
Tajna Marije Magdalene
prema maestru Luiniju
Poslušajte, dakle - rekao je.
- Bio sam upravo napunio trinaest godina kad me majstor Leonardo
primio u svoju bottegu u Firenci. Moj otac, plaćenik koji je bio skupio
Crostuff.net
odreĊenu koliĉinu novca zahvaljujući obitelji Visconti iz Milana,
smatrao je prikladnim da se nauĉim slikarskom umijeću prije nego što
se posvetim samostanskom ţivotu ili, barem, svjetovnom ţivotu u
skladu s Boţjim zakonima. U tom je trenutku imao jasniju viziju od
mene: htio me udaljiti od uţasa rata i zaštititi pod širokim skutima
Crkve. A budući da u Milanu nije postojala dobra umjetniĉka
radionica, odredio mi je godišnju novĉanu pripomoć i poslao me u
raskošnu Firencu kojom je još vladao Lorenzo Veliĉanstveni. Ondje je
sve poĉelo.
Meštar Leonardo da Vinci smjestio me u golemu i zapuštenu kuću.
Izvana je bila crna i izgledala je strašno. Iznutra je, naprotiv, bila
svijetla i gotovo bez zidova. Njezine su sobe bile srušene kako bi
oslobodile mjesto velikom prostoru ispunjenome najzaĉudnijim
artefaktima koje ste mogli zamisliti. U prizemlju, pokraj predvorja,
nalazile su se ĉitave zbirke rasadnika, lonaca za cvijeće, krletki sa
ševama, fazanima, ĉak i sokolovima. Pokraj njih bili su nabacani
kalupi glava, konjskih kopita te Tri-tonova tijela za odljev u bronci.
Posvuda su se nalazila zrcala. Kao i svijeće. Da biste došli u kuhinju,
morali ste proći kroz hodnik ispunjen drvenim kosturima i
propelerima, koji bi svakomu utjerali strah u kosti; ispunjavala me
uţasom i sama pomisao na ono što je maestro mogao skrivati na
tavanu.
U kući su stanovali i drugi maestrovi uĉenici. Svi su bili stariji od
mene, te sam se, nakon bockanja prvih dana, našao u ma-nje-više
ugodnoj okolini i mogao se poĉeti privikavati na novi ţivot. Vjerujem
da sam se svidio Leonardu. Nauĉio me ĉitati i pisati klasiĉni latinski i
grĉki te mi objasnio kako bi bez te pripreme bilo beskorisno pokazati
mi drugi oblik pisma koji je nazivao »slikovnom znanošću«.
Moţete li to zamisliti, Elena? Moje su se duţnosti utrostruĉile te su
ukljuĉivale toliko neobiĉne stvari poput uĉenja botanike ili
astrologije. Tih je godina maestrova krilatica bila Lege, lege, relege,
ora, lahora et invenies*, a njegovo omiljeno štivo (a time i naše) bili
su ţivotopisi svetaca Jacobusa de Voraginea.
Tommaso, Andrea i ostali uĉenici mrzili su te tekstove, ali za mene su
predstavljali pravo otkriće. Iz tih sam stranica doznao nevjerojatne
stvari: desetke anegdota, ĉudesa i pustolovina svetaca, uĉenika i
apostola za koje nisam ni sanjao da postoje. Na primjer, ondje sam
Crostuff.net
proĉitao da su Jakova MlaĊeg nazivali »Gospodinovim bratom« jer
Mu je sliĉio kao jaje jajetu. Kada je Juda dogovorio sa sinedrijem
kako će poljupcem odati Našega Gospodina na Maslinskoj gori, bojao
se da plaćeni ubojice ne zamijene pravog Isusa s gotovo jednakim
Jakovom.
Naravno, o tome EvanĊelja nikad nisu rekla ni rijeĉ.
Isto sam tako uţivao u pustolovinama apostola Bartolomeja. Taj je
uĉenik gladijatorske vanjštine uţivao strahopoštovanje ostale
jedanaestorice zahvaljujući svojoj nevjerojatnoj sposobnosti da
predviĊa budućnost. Ipak, ta mu vještina nije bila od velike pomoći:
nije predvidio da će ga ţivoga oderati u Indiji.
Ta su se otkrića taloţila u meni, omogućujući mi jedinstvenu
sposobnost zamišljanja lica i karaktera ljudi veoma vaţnih za našu
vjeru. Bilo je to ono stoje Leonardo htio: potaknuti naše viĊenje
svetih pripovijesti i dati nam taj poseban dar da ih prenesemo na
platno. Predao mi je tada popis apostolskih vrlina
____________________
*
»Čitaj, čitaj, ponovno pročitaj, moli se, radi i naći ćeš.«
koji je sastavio Jacobus de Voragine a koji još ĉuvam. Pogledajte:
Bartolomeja je nazvao Mirabilis, Ĉudesni, zbog sposobnosti da
predviĊa budućnost. Isusova brata blizanca, Jakova, nazvao je
Venustus, Ispunjen milošću...
Elena, zabavljena strahopoštovanjem kojim je Luini razmotao taj
komad papira koji je ĉuvao u dţepu našivenu na svoj haljetak,
istrgnula mu ga je iz ruku i proĉitala, ne razumjevši ga previše:
Crostuff.net
-1 ĉuvali ste to sve ove godine? - rekla je igrajući se prljavim
komadom papira.
-Jesam. Pamtim to kao jednu od najvaţnijih lekcija majstora
Leonarda.
- Pa, više ga nikad nećete vidjeti - nasmijala se.
Luini se pravio da ne ĉuje. Provokatorica Elena podigla je popis iznad
glave, ĉekajući da slikar posegne za njim. Ali nije se uhvatio u zamku.
Toliko je puta vidio taj popis, s tolikim ga je ţarom prouĉavao
pokušavajući iz njihovih osobina izvući lica Dvanaestorice, da mu
više nije bio potreban. Znao ga je napamet.
- A Marija Magdalena? - upitala je na kraju mlada grofica pomalo
razoĉarana. - Njezino se ime ne navodi. Kada ćete mi o njoj govoriti?
Luini, zagledan u vatru stoje pucketala u kaminu, nastavio je s
priĉom.
- Kao što sam vam rekao, prouĉavanje djela fra Jacobusa de
Voraginea obiljeţilo me. Sad, nakon nekog vremena, shvaćam da mi
je od svih njegovih pripovijesti najveću pozornost privukla ona o
Mariji Magdaleni. Iz nekog razloga meštar Leonardo htio je daje
posebno pomno prouĉim. Tako sam i uĉinio.
U ono doba, otkrića kojima je uĉitelj dovršio lekciju o biskupu iz
Genove nisu me nimalo zaprepastila. S trinaest godina još nisam
Crostuff.net
razlikovao ortodoksiju i heterodoksiju, ono što Crkva prihvaća i ono
što odbacuje. Moţda je zbog toga prvo što mi se urezalo u pamćenje
bilo znaĉenje njezina imena: Marija Magdalena znaĉi »gorko more«,
»ona koja obasjava« i takoĊer »prosvijećena«. O prvome izrazu
biskup je napisao da je povezan s bujicom suza koje je ta ţena prolila
za ţivota. Svim je srcem voljela Sina Boţjega, ali On je bio došao na
svijet s vaţnijom zadaćom od zasnivanja obitelji s njom, te gaje
Magdalena morala nauĉiti voljeti na drukĉiji naĉin. Leonardo mi je
objasnio da je simbol koji najbolje podsjeća na vrline te ţene ĉvor. Još
u doba Egipćana, ĉvor se povezivao s magijom boţice IziĊe. U njihovim je mitovima, objasnio mi je, Izida pomogla Ozirisu da oţivi
sluţeći se svojim umijećem razvezivanja ĉvorova. Marija Magdalena
bila je jedina koja je pomogla Isusu kad je uskrsnuo,
1 s pravom se misli daje i ona morala biti vješta u razvezivanju
ĉvorova. Umijeću, rekao je uĉitelj, proţetom gorĉinom, jer tko nije
ogorĉen kad mora razvezati dobro svezan ĉvor?
Kad vidiš jasno naslikan čvor na nekoj slici, znat ćeš da je to djelo
posvećeno Mariji Magdaleni, nauĉio me.
Sto se tiĉe druga dva znaĉenja njezina imena, dublja i ta-janstvenija,
ona su bila povezana s pojmom dragom uĉitelju Le-onardu o kojem
nam je neprestano govorio: svjetlošću. Prema njemu, svjetlost je
jedino mjesto u kojemu se Bog odmara. Otac je svjetlost. Nebo je
svjetlost. U osnovi, sve je svjetlost.
Zbog toga je toliko puta ponavljao da, nauĉe li ljudi upravljati njome,
bit ćemo sposobni pozvati Oca i razgovarati s Njime svaki put kad Ga
zatrebamo.
Ono što tad nisam znao, bilo je daje ta zamisao o svjetlosti kao mediju
za naše razgovore s Bogom stigla u Europu zahvaljujući upravo
Mariji Magdaleni.
Isto ću vam tako reći i ovo: nakon Isusove smrti na Golgoti, Marija
Magdalena, Josip iz Arimateje, ljubljeni uĉenik Ivan te neznatni broj
vjernih sljedbenika Mesije pobjegli su u Aleksandriju kako bi izbjegli
strašan progon koji je pokrenut za njima. Neki su ostali u Egiptu i
osnovali prve i najmudrije kršćanske zajednice koje su nam poznate,
ali Marija Magdalena, ĉuvarica vaţnih tajni svoga voljenog, nije se
osjećala sigurno u zemlji tako blizu Jeruzalema. Zbog toga se na kraju
skrila u Francuskoj, na ĉijim je obalama traţila sigurnije utoĉište.
Crostuff.net
- A o kakvim je tajnama rijeĉ?
Pitanje mlade grofice vratilo je maestra u stvarnost. -Velikim tajnama,
Elena. Toliko velikim da su otada samo rijetki i pomno odabrani
smrtnici bili s njima upoznati. Mlada je ţena razrogaĉila oĉi.
-Jesu li to tajne koje joj je Isus otkrio nakon stoje uskrsnuo od mrtvih?
Luini je potvrdno kimnuo.
- Upravo one. Ali meni još nisu otkrivene. Nakon toga, maestro je
nastavio s priĉom.
- Marija Magdalena, zvana i Marija iz Betanije, stupila je nogom na
jug Francuske u seoce koje će se poslije zvati Les Saintes-Maries de
la Mer, jer s njom je došlo nekoliko Marija. Ondje je propovijedala
Isusovu blagovijest i upoznala stanovnike s »tajnom svjetlosti« koju
će smjesta prihvatiti heretici poput katara ili albigenza, te je na kraju
ĉak postala nova zaštitnica Francuske, Notre-Dame de la Lumiere.
Ali razdoblje mirnih objavljenja brzo je završilo. Crkva je shvatila da
te ideje predstavljaju opasnost za hegemoniju Rima i htjela je stati na
kraj njihovu širenju. S njihova stajališta je taj zakljuĉak bio logiĉan:
kako je ijedan papa mogao prihvatiti postojanje kršćanskih zajednica
koje ne trebaju svećenstvo da bi se obratili Bogu? Kako se Kristov
namjesnik na zemlji mogao smatrati manjevrijednim ili ĉak jednakim
Mariji Magdaleni? A što reći na njezine sljedbenike? Nije li štovanje
neĉega poput svjetlosti bilo idolopoklonstvo? Crkva je stoga smjesta
izopćila, uvrijedila i obešĉastila ţenu koja je voljela Isusa i koja je
bolje od ijednoga smrtnika znala za Njegovu ljudsku stranu.
Dopustite mi, draga Elena, da vam još nešto objasnim.
Jednog dana poĉetkom 1479. dok se Firenca još oporavljala od
mahnitog pokušaja atentata na našega poštovanog Lorenza Medicija*,
maestro Leonardo primio je u svojoj bottegi neobiĉna posjetitelja.
Muškarac blizu pedesete stigao je u naš atelje malo prije podneva.
Imao je plavu, kovrĉavu kosu i koĉoperio se svojom sliĉnošću s
kerubinima koje smo tada nevjesto skicirali po platnima. Stranac je
bio ljubazna ophoĊenja, besprijekorno odjeven u crno. Došao je bez
najave i prošetao se uĉiteljevom kućom kao daje njegova. Ĉak sije
uzeo slobodu jedno po jedno pregledati djela koja smo slikali. Moje
je, sluĉajno, prikazivalo Mariju Magdalenu kako u rukama drţi
posudu od alabastra, što je, ĉini se, posjetitelja silno razveselilo.
Crostuff.net
- Vidim da vas meštar Leonardo dobro uĉi - ĉestitao mije. -Vaša skica
mnogo obećava. Nastavite tako.
Osjetio sam se polaskan.
- Usput - rekao je - je li vam poznato znaĉenje plitice koju drţi vaša
Marija Magdalena?
Odmahnuo sam glavom.
- Nalazi se u ĉetrnaestom poglavlju EvanĊelja po Marku, maleni. Taje
ţena pomazala Isusa nakon stoje razbila posudi-cu skupocjene
nardove pomasti i polila ga po glavi, kao što bi svećenica uĉinila
pravomu kralju... Smrtnomu kralju, od krvi i mesa.
__________________________
Luini govori o čuvenoj »uroti Pazzija«, koje je cilj bio dokrajčiti
Lorenza il Magni-fica u firentinskoj katedrali. Lorenzo je uspio
pobjeći, ali ne i njegov brat Giulia-no, kojega su izboli dvadeset
sedam puta. Progon koji je uslijedio nakon toga zločina bio je
jedan od najžešćih u petnaestom stoljeću, (op. prev.)
U tom je trenutku došao uĉitelj. Sve nas je iznenadio jer ne samo da
se nije uvrijedio vidjevši uljeza u svojoj bottegi, nego mu se ĉak lice
ozarilo. Ĉim gaje ugledao, srdaĉno su se zagrlili, poljubili u obraze i
poĉeli razgovarati ondje i tada o boţanstvenome i o ljudskome. Tada
sam prvi put ĉuo nešto što nisam ni sanjao o pravoj Mariji Magdaleni.
- Radovi dobro napreduju, dragi Leonardo - rekao je kerubin ponosno.
- Iako nakon smrti Cosima Starijeg imam dojam da naši napori
svakog trenutka mogu propasti. Firentinska republika, uvjeren sam,
uskoro će se suoĉiti s uţasnim kušnjama.
Maestro je uzeo njeţne ruke posjetitelja i stisnuo ih svojima, velikima
poput kovaĉkih.
- Propasti, kaţeš? - zagrmio je njegov dubok glas. - Ali tvoja je
Akademija hram znanja postojan poput egipatskih piramida! Nije li
istina da se u samo nekoliko godina pretvorila u omiljeno mjesto
hodoĉašća za mlade koji ţele doznati više o našim diĉnim precima?
Uspješno si preveo djela Plotina, Dionizija, Prokla, ĉak samoga
Hermesa Trismegista, te na latinski preveo tajne drevnih faraona.
Kako bi sav taj rad mogao nestati? Ti si najistaknutiji mislilac
Firence, stari prijatelju!
Ĉovjek u crnome je pocrvenio.
Crostuff.net
- Tvoje su rijeĉi veoma ljubazne, prijatelju Leonardo. Ipak, naša borba
da povratimo znanje koje je ĉovjeĉanstvo izgubilo u mitskome
Zlatnom dobu nalazi se u najkritiĉnijoj toĉki. Zbog toga sam te došao
vidjeti.
- Govoriš o neuspjehu? Ti?
- Poznato ti je već što je moja opsesija otkako sam preveo Platonova
djela za staroga Cosima, zar ne?
- Naravno. Tvoja stara ideja o besmrtnosti duše! Cijeli će svijet slaviti
tvoje ime zbog tog otkrića! Već ga vidim uklesana zlatnim slovima na
veliĉanstvenim slavolucima: Marsilio Fkino, junak koji nam je
vratio dostojanstvo. Ĉak će te i papa obasuti blagoslovima!
Kerubin se nasmijao.
- Uvijek pretjeruješ, Leonardo.
- Misliš?
- Zasluge zapravo pripadaju Pitagori, Sokratu, Platonu, ĉak i
Aristotelu. Ne meni. Ja sam ih samo preveo na latinski kako bi to
znanje svima bilo dostupno.
- Onda, Marsilio, što te brine?
- Brine me papa, maestro. Mnogo je razloga da vjerujem kako je
upravo on dao da se ubije Lorenza Medicija u katedrali. I uvjeren sam
kako ga na taj neuspjeli pokušaj nisu nagnali iskljuĉivo politiĉki, nego
i vjerski razlozi.
Leonardo je razrogaĉio oĉi, ne usuĊujući se prekinuti ga.
- Već mnogo mjeseci suoĉeni smo s prokletim interdictom u gradu.
Od atentata na Medicije stanje je postalo neizdrţivo. U crkvama je
zabranjeno slavljenje sakramenata kao i ĉinovi štovanja, a najgore je
što će se taj pritisak nastaviti dok seja ne predam...
- Ti?! - gorostas je ljutito uzviknuo. - Sto ti imaš s time?
- Papa ţeli da se Akademija odrekne posjeda niza starih tekstova i
dokumenata u kojima se navode stvari suprotne nauku Rima. Urota
protiv Lorenza imala je, izmeĊu ostaloga, za cilj doĉepati ih se na silu.
U Rimu su posebno ţeljni uzeti nam apokrifne spise apostola Ivana
koji su, kao što znaš, već neko vrijeme u našim rukama.
- Shvaćam.
Moj je uĉitelj pogladio bradu kao što je uvijek ĉinio kad bi bio
duboko zamišljen.
- Za koje informacije strahuješ, Marsilio? - upitao je.
Crostuff.net
- U tim spisima, koji predstavljaju prijepise prijepisa neobjavljenih
redaka koje je napisao voljeni apostol, govori se o tome što se
dogodilo s Dvanaestoricom nakon Isusove smrti. Prema njima, vlast
nad prvom Crkvom, onom izvornom, nikada nije bila u Petrovim,
nego u Jakovljevim rukama. Moţeš li to zamisliti? Legitimnost pape
netragom bi nestala!
- Vjeruješ da u Rimu znaju za postojanje tih dokumenata i da ih se
ţele domoći pod svaku cijenu...
Kerubin je potvrdno kimnuo, dodajući još nešto.
- Ivanovi tekstovi ne staju na tome. -Ne?
- Kaţu da je uz Jakovljevu Crkvu, iz kruga uĉenika niknula još jedna
frakcija koju je predvodila Marija Magdalena, a podrţavao sam Ivan.
Maestro je nakrivio lice dok je ĉovjek u crnome nastavio:
- Prema Ivanu, Marija Magdalena uvijek je bila veoma bliska Isusu.
Toliko, da su mnogi vjerovali da bi upravo ona trebala nastaviti
Njegova uĉenja, a ne hrpa kukaviĉkih uĉenika koji su Ga zanijekali u
trenucima opasnosti...
- A zašto mi govoriš sve to sada?
-Jer si ti, Leonardo, izabran da budeš ĉuvar toga znanja. Kerubin
plemenita pogleda duboko je udahnuo prije nego stoje nastavio.
- Znam koliko je opasno ĉuvati te tekstove. Svatko bi zbog njih
mogao završiti na lomaĉi. Ipak, prije nego što ih uništiš, preklinjem te
da ih prouĉiš, da nauĉiš koliko moţeš o toj Magdaleninoj i Ivanovoj
Crkvi o kojoj ti govorim, te da, ĉim ti se pruţi prilika, pohraniš dio
srţi tih novih EvanĊelja u svoja djela. Tako će se ispuniti stara
biblijska: Onaj tko ima oči da njima gleda...
- ...vidjet će.
Leonardo se nasmiješio. Nije dugo razmišljao. Tog istog po-podneva
obećao je kerubinu da će na sebe preuzeti to naslijeĊe. Znam i da su
se ponovno vidjeli te da je ĉovjek u crnome predao uĉitelju knjige i
dokumente koje je poslije ovaj pomno prouĉavao. Poslije, uslijed
razvoja dogaĊaja, uspona redovnika Savonarole na vlast i propasti
kuće Medici, preselili smo se u Milano u sluţbu vojvodi te poĉeli
raditi na najraznovrsnijim zadaćama. Od posvećenosti slikanju prešli
smo na projektiranje i konstruiranje ratnih strojeva ili naprava za
letenje. Ali tu tajnu, to neobiĉno otkrivenje kojemu sam svjedoĉio u
Leonardovoj bottegi, nikad nisam zaboravio.
Crostuff.net
Ţelite li da vas još neĉim iznenadim, Elena?
Iako nikad više nije govorio o tome ni s jednim od svojih uĉenika,
vjerujem da meštar Leonardo upravo sada ispunjava obećanje koje je
dao tom Marsiliju Ficinu u Firenci. Govorim vam to iskreno: nema
dana kad posjetim njegovo djelo u dominikanskom refektoriju, a da se
ne sjetim posljednjih rijeĉi koje je uĉitelj uputio kerubinu toga davnog
zimskog popodneva...
»Kad ugledaš na istoj slici Ivanovo lice te svoje vlastito, prijatelju
Marsilio, znat ćeš da sam ondje, i nigdje drugdje, odluĉio skriti tajnu
koju si mi povjerio.«
Znate što? Pronašao sam kerubinovo lice na Posljednjoj večeri.
27.
Brata knjiţniĉara pokopali smo u Klaustru mrtvih tik prije sumraka u
utorak 17. sijeĉnja. Nisu htjeli da se njegovo tijelo poĉne raspadati u
kapelici u kojoj je odrţano bdjenje te je odluĉeno da ga se ţurno
pokopa. Dvojica novaka umotala su ga u bijeli pokrov koji su svezali
remenjem te ga spustili u dubok grob koji je ubrzo bio prekriven
zemljom i snijegom. Imao je brzu sluţbu, bez protokola, ţuran
oproštaj koji je jedva opravdavala naša obveza da veĉeramo prije
nego što se smraĉi. I dok su redovnici mrmljali o riţi s povrćem koja
ih je ĉekala ili medenjacima preostalima još od Boţića, mene je
obuzela neobiĉna nelagoda. Iz kog su razloga prior i njegova pratnja blagajnik, kuhar, jednooki Benedetto te redovnik odgovoran za
scriptorium - predvodili drugi pokop u Santa Mariji u manje od tjedan
dana tako ravnodušno? Zašto mi se ĉinilo da im nije bilo previše stalo
do brata Alessandra? Zar nitko neće pustiti ni suzu za njime?
Samo je otac Benedetto pokazao, na kraju, traĉak suosjećanja za
nesretnika koji je leţao pod zemljom. U kratkoj propovijedi dao je
naslutiti kako ima dokaze daje knjiţniĉar bio ţrtva urote nekog luĊaka
koji je tih dana stigao u Milano. Zbog toga, nitko više od njega ne
zaslužuje kršćanski pokop na ovome mjestu, Bandello nas je ipak
ozbiljno upozorio: Ne vjerujte lažima koje već kruže gradom, rekao
je ne diţući pogled s tijela dok su ga malo-pomalo spuštali u grob.
Brat Trivulzio, neka mu se Bog smiluje, stradao je kao mučenik od
ruke ogavna zločinca kojega će prije ili poslije snaći zaslužena
kazna. Osobno ću se za to pobrinuti.
Crostuff.net
Zloĉin ili samoubojstvo, koliko god sam pokušavao umiriti svoje
sumnje, nije bilo lako pomiriti se s time da su dva pogreba u tako
kratkom razdoblju bila uobiĉajena stvar u Santa Mariji. Posljednje
rijeĉi koje mi je maestro Leonardo uputio prije nego što je nestao u
smjeru svoga ateljea odjekivale su mojom glavom poput grmljavine
koja naviješta oluju: U ovome gradu, rekao je prije nego što se uputio
Ulicom Gallo, ništa se ne događa slučajno. Nemojte to nikad
zaboraviti.
Toga predveĉerja nisam veĉerao.
Nisam mogao.
Ostali redovnici, manje savjesni od ovoga sirotoga sluge Kristova,
pohrlili su napuniti ţeludac u obliţnju dvoranu koja je bila pretvorena
u blagovaonicu, gdje su proţdrli ostatke banketa koji je vojvoda bio
priredio na dan pokopa svoje supruge. Budući da zbog skela i
slikarske opreme refektorij nije bio u uporabi, redovnici su se
naviknuli na to da su im navade promijenjene i već su smatrali gotovo
normalnim da se mjesto za zajedniĉki obrok preselilo na prvi kat.
Usred sve te provizornosti, uskoro sam otkrio nešto korisno: dok budu
trajali radovi, znao sam da će dvorana s Posljednjom večerom biti
savršeno sklonište kamo bih se mogao povući na razmišljanje u
vrijeme dnevnih obroka. Nijedan redovnik neće ondje remetiti moje
misli, niti će se itko izvan samostana motati po poprištu radova,
hladnom i prašnom poput ovoga. Stoga sam se, razmišljajući o
danima koje sam proveo s fra Alessandrom u pokušajima da riješimo
zagonetku, uputio onamo moliti za mir njegove duše.
Dvorana je bila prazna. Posljednje popodnevne zrake sunca jedva su
obasjavale donji dio Toskanĉeva djela, osvjetljavajući noge Našega
Gospodina, koje su izgledale kao da ih je prekriţio. Je li to
pretkazivalo ono što će Krist uskoro doţivjeti na Kalvariji? Ili je
maestro Njegove noge tako postavio iz nekog drugog nejasnog
razloga? Prekriţio sam se. Njeţna svjetlost što se probijala kroz
nepravilan niz stupova u susjednu dvorištu stvarala je sablasno
ozraĉje.
Tek tada, promatrajući uzvanike na Posljednoj večeri, shvatio sam.
Bila je istina. Juda je imao lice brata Alessandra. Kako to nisam prije
opazio?
Crostuff.net
Zao apostol sjedio je zdesna Galilejcu, diveći se nijemo Njegovoj
uzvišenoj ljepoti. Zapravo, osim zaprepaštenja na licu Jakova Starijeg
i ţive rasprave koju kao da su vodili Matej, Juda Tadejski i Simun na
drugome kraju stola, ostali su apostoli šutjeli. Bilo je pomalo ironiĉno
pomisliti kako upravo u tom trenutku duša oca Alessandra moţda
doista promatra lice Vjeĉnoga Oca.
Ako je, poput Jude, knjiţniĉar bio odluĉio oduzeti si ţivot, a Bandello
se zavaravao misleći da je nevin, njegova sudbina sada nije bila
nebeska slava nego vjeĉne muke pakla.
Lutajući pogledom preko murala, nova pojedinost privukla mi je
pozornost. Juda i Naš Gospodin kao da su posezali za istim komadom
kruha, ili moţda voća, koji nijedan od njih nije doticao. Izdajnik, koji
je u desnici drţao kesicu sramotna novca, pruţao je lijevu ruku prema
rubu stola pokušavajući dohvatiti nešto. Gospodin, nesvjestan Judine
kretnje, ispruţio je svoju desnu ruku u istome smjeru. Sto se moglo
nalaziti ondje što bi zanimalo jednako i Jedinoga i drugoga? Što je
Juda ţelio ukrasti Nazarećaninu u trenutku kad je Sin Boţji već znao
da ga je izdao i daje njegova sudba zapeĉaćena?
Bio sam udubljen u te misli kad je neoĉekivan posjet omeo moje
misli.
- Kladim se deset naprama jedan da ništa ne razumijete, zar ne?
Trgnuo sam se. Lik koji nisam mogao razaznati, odjeven u
zagasitocrven plašt, prešao je polumraĉnu sobu i zaustavio se
nekoliko koraka od mene.
-Vi ste otac Leyre, nije li tako? - upitao je.
Zjenice su mi se raširile kad sam razabrao da se radi o ţeni, njeţna i
okrugla lica, ispod ljubiĉasta šešira ukrašena perjem. Djeva je bila
prerušena u muškarca, što je bilo ne samo protuzakonito, nego i
opasno, i promatrala me s neskrivenom znatiţeljom. Bila je
manje-više moje visine, a njezina ţenska obiljeţja bila su dobro
prikrivena pod širokim ruhom. Dokje ĉekala da joj odgovorim, jedna
od njezinih koţnih rukavica poĉivala je na balĉaku sjajnoga rapira.
Vjerojatno sam zamucao odgovarajući joj.
- Ne brinite se, oĉe - nasmiješila se. - Maĉ je za vašu zaštitu. Neće
vam nauditi. Došla sam po vas jer sve vaše nedoumice zasluţuju
odgovor. A kako biste ga dobili, moj gospodar vjeruje da morate
ostati ţivi.
Crostuff.net
Zanijemio sam.
- Morate poći sa mnom na diskretnije mjesto - dodala je. -Vaša
nazoĉnost potrebna je u drugome dijelu grada radi hitna posla.
Njezin poziv nije zazvuĉao kao prijetnja, nego kao ljubazna molba.
Ispod plašta nalazila se ţena otmjena drţanja, koja je zraĉila
neobiĉnom snagom. Imala je prodoran, maĉji pogled i odluĉnost koja
ne prihvaća odbijanje. I iako je već vladala popriliĉna tmina,
neznanka me povela blagovaonicom, kroz hodnik koji je povezivao
refektorij s crkvom i kojim smo povremeno prolazili samo mi,
redovnici. Kako je mogla tako dobro poznavati ove prostorije? Kad
smo izašli na ulicu, ne srevši nijednog dominikanca, prerušena
strankinja naloţila mi je da ubrzam korak.
Trebalo nam je deset minuta da doĊemo do crkve Santo Stefano, koja
se nalazila ĉetiri ili pet ulica dalje. Dotad je već bila pala noć. Zaobišli
smo hram s desne strane i uputili se uliĉicom koju biste teško
primijetili bez vodiĉa. Cigleno proĉelje impozantne palaĉe na dva
kata, osvijetljeno dvjema tek zapaljenim bakljama, svjetlucalo je na
kraju uskog prolaza. Moja sugovornica, koja nije prozborila ni rijeĉ
otkako smo izašli iz Santa Marije, pokazala je prema njoj.
- Već smo stigli? - upitao sam.
Lakaj u uskom vunenom prsluku i s kapuljaĉom na glavi, izašao nam
je u susret.
- Ako mi dopustite, oĉe - rekao je veoma sluţbeno - odvest ću vas
svomu gospodaru. Nestrpljivo vas išĉekuje.
- Vaš gospodar?
- Tako je. - Odgovorio je uz pretjerani naklon na što se lice moje
suputnice razvuklo u osmijeh.
Palaĉa je bila ukrašena skupocjenim predmetima. Stari rimski
mramorni stupovi, nedavno otkopani kipovi, platna i tapiserije
prekrivali su odmorišta i zidove u cijeloj kući. U sredini te raskošne
graĊevine nalazilo se prostrano dvorište, s labirintom od ţivice u
središtu, kamo smo se uputili. Zaĉudila me tišina koja je vladala. A
još i mnogo više to što su prolazi labirinta, nakon što smo izbili na
otvoreno, bili naĉiĉkani ozbiljnim licima koja kao da su ĉekala
nekakvu nesreću.
I bilo je tako. Prešavši dvorište opazio sam grupicu sluga pogleda
uperenih u dvojicu muškaraca koji su se bijesno promatrali. Bili su u
Crostuff.net
košuljama, s dva maĉa uskih oštrica isukanih iz korica i, unatoĉ
hladnoći, obilno su se znojili. Moja domaćica skinula je šešir s glave i
ushićeno promatrala prizor.
- Već je poĉelo - rekla je razoĉarano. - Moj je gospodar htio da ovo
vidite.
- To? - upitao sam uznemireno. - Dvoboj?
Prije nego što je uspjela odgovoriti, stariji od dvojice muškaraca,
krupan, visok ĉovjek, prorijeĊene kose i širokih pleća, bacio se na
mlaĊega, nasrnuvši svom silinom na njega svojim oruţjem.
- Domine Jesu Christe! - uzviknuo je napadnuti dok je blokirao
napad drţeći maĉ preko prsiju, razrogaĉivši oĉi od potpunog uţasa.
- Rex Gloriae! - odgovorio je njegov napadaĉ.
Nije se radilo o vjeţbi. Ćelavĉev bijes rastao je svakim trenutkom,
dok su se njihove oštrice ĉvrsto sudarale. Njegovi su napadi bili brzi,
teški. Svaki je udarac odzvanjao poput tona smrtonosne i mahnite
melodije.
- Mario Forzetta - šapnula mije pratilja, pokazujući na mladića koji je
uzmicao pokušavajući doći do zraka - jedan je od slikarevih šegrta, iz
Ferrare. Pokušao je prevariti moga gospodara glede izvjesnog
sporazuma. Dvoboj traje do prve kapi krvi, kao u Španjolskoj.
- Kao u Španjolskoj?
- Onaj koji prvi rani protivnika, pobjeĊuje.
Borba se zaoštrila. Jedan, dva, tri, ĉetiri nova udarca odjeknula su
dvorištem poput topovskih hitaca. Metalni odsjaj oštrica odraţavao se
na balkonima.
- Neće vam vaša mladost spasiti ţivot - vikao je ćelavac - nego moja
milost!
- Zadrţite svoju milost gdje će vam više koristiti, Jacaranda!
Ponos mladoga Forzette nije dugo potrajao. Tri snaţna udarca objema
rukama skršila su njegov otpor, oborivši ga na koljena i prisilivši ga
da se rukama osloni o tlo. Njegov se protivnik pobjedonosno
nasmiješio dok se dvorištem razleglo burno odobravanje. Neprijatelj
gospodara kuće izgubio je borbu. Još je samo bilo preostalo ispuniti
ritual: kirurškom preciznošću maĉ pobjednika proparao je zrak dok
nije vrškom dotaknuo mladićev obraz iz koga je istoga trenutka
potekla jarkocrvena tekućina.
Prva kap krvi.
Crostuff.net
- Vidite? - galamio je zadovoljno. - Bog je kaznio vaše laţi. Nikad se
više nećete usuditi prevariti me laţnim starinama. Nikada.
Tada se, okrenuvši se prema meni, zadovoljan što vidi moj bijeli habit
i crnu kapuljaĉu meĊu svojim slugama, naklonio i dodao još nešto da
ga svi ĉuju.
- Ovog lupeţa stigla je zasluţena pravda - presudio je. - Iako vjerujem
da je još nema na vidiku za nekoga tako uglednoga poput vas, zar ne,
oĉe Leyre?
Ostao sam bez rijeĉi. Bio sam sumnjiĉav zbog dijaboliĉna sjaja
njegovih oĉiju. Tko je bio on i kako je znao moje ime? O kojoj je
pravdi govorio?
- Propovjednici su uvijek dobrodošli u ovu kuću - rekao je. - Iako sam
poslao po vas jer ţelim da zajedno vratimo ugled imenu zajedniĉkog
prijatelja.
- Imamo zajedniĉkog prijatelja? - promucao sam.
- Imali smo ga - pojasnio je. - Ili vi ne pripadate meĊu one koji misle
da se nešto ĉudno krije iza smrti našega Alessandra Trivulzija?
Pobjednik, ĉije je ime, kako sam ubrzo doznao, bilo Oliverio
Jacaranda, napustio je poprište dvoboja i pribliţio mi se, potapšavši
me lagano po ramenu u znak prijateljstva. Nakon toga izgubio se u
palaĉi. Moja suputnica zamolila me da ga priĉekamo. Imao sam tako
vremena gledati malu vojsku Jacarandinih slugu na djelu: za nešto
više od deset minuta demontirali su podij na kojem se odigrao dvoboj
i odveli Forzettu, ranjena i vezanih ruku, u palaĉu. Dok je prolazio
pokraj mene, vidio sam daje nesretnik još gotovo dijete. Mladić
okrugla lica i smaragdnih oĉiju koje su, jedan kratak trenutak,
potraţile moj pogled moleći me za pomoć.
- Španjolci su ĉasni ljudi. - Ţena, koja je razvezala svoju plavu kosu i
objesila pojas s maĉem, ljubazno mi se obratila. - Oliverio je iz
Valencije, kao i papa. Usto, on je njegov omiljeni dobavljaĉ.
- Dobavljaĉ?
- On je staretinar, oĉe. To je nova, vrlo unosna profesija, koja spašava
iz prošlosti blaga koja su zakopali naši preci. Ne moţete ni zamisliti
što se sve moţe naći u Rimu ako samo zagre-bete površinu sedam
brda!
- A vi? Tko ste vi, mlada djevo?
- Njegova kći. Maria Jacaranda, vama na usluzi.
Crostuff.net
- A zašto je vaš otac htio da svjedoĉim njegovoj borbi s tim
Forzettom? Kakve to veze ima s uspomenom na oca Trivulzija?
- On će vam to vrlo brzo objasniti - odgovorila je. - Svemu je krivo
trgovanje starim knjigama. Ne znam je li vam poznato da neki
primjerci vrijede više od zlata, i postoje lupeţi poput Forzette koji
njima trguju ili, još gore, nastoje podvaliti nove knjige kao stare,
ubirući za njih sulude iznose.
- Doista vjerujete da to ulazi u moj djelokrug?
- Ući će - obećala je tajanstveno.
28.
Gospodar kuće doista se brzo vratio u dvorište. Njegovi sluge već su
bili uklonili gotovo sve tragove dvoboja i palaĉa je malo-pomalo
povratila svoj udoban i zapušten izgled.
Marijin otac nije mogao prikriti zadovoljstvo. Okupao se i namirisao i
vratio odjeven u togu od nove vune koja mu je padala do nogu.
Pozdravio je kćer i odmah me pozvao u svoju radnu sobu. Htio je
razgovarati sa mnom nasamo.
- Znam da moj posao nije po volji ljudima u habitu poput vas, oĉe
Leyre.
Zbunile su me njegove prve rijeĉi. Jacaranda je govorio mješavinom
španjolskoga i milanskog narjeĉja što mu je davalo dozu posebnosti.
Zapravo, sve u vezi s njim bilo je ĉudnovato, ĉak i njegova radna
soba, natrpana glazbalima, platnima i ostacima starih kapitela.
-Jeste li iznenaĊeni onime što vidite? - Njegovo me pitanje prekinulo
u prouĉavanju prostorije. - Dopustite mi da vam objasnim, oĉe. Moj
posao sastoji se u spašavanju od zaborava stvari koje su naši preci
ostavili pod zemljom. Katkad je rijeĉ o kovanicama, katkad samo o
kostima, a ĉesto o kipovima poganskih bogova koji, prema ljudima
poput vas, nikad ne bi trebale biti iskopane. Oboţavam skulpture iz
doba carskoga Rima. Prekrasne su, proporcionalne... savršene. I
skupe. Veoma skupe. Moj posao, zašto to nijekati, ide bolje nego
ikada.
Jacaranda je natoĉio vino u srebrne pehare i ponudio mi jedan prije
nego stoje nastavio razmetljivo.
Crostuff.net
- Maria vam je sigurno rekla da je Sveti Otac blagoslovio moje
aktivnosti. Zapravo, prije dosta godina, osigurao sije povlasticu da
moje umjetnine vidi prvi. Odabire ih otkako je bio kardinal i
velikodušno ih plaća.
- Rekla mi je, toĉno. Iako - iskrivio sam lice - sumnjam da ste poslali
po mene da me izvijestite o svome poslovanju. Ili se varam?
Gospodar kuće dopustio je da mu pobjegne ciniĉan smješak.
- Znam vrlo dobro tko ste vi, oĉe Leyre. Prije nekoliko dana
predstavili ste se kao inkvizitor pred vojvodinim sluţbenicima te ste
ga htjeli pozdraviti prije pogreba donne Beatrice. Dolazite iz Rima.
Smjestili ste se u samostanu Santa Maria i veći dio vremena provodite
rješavajući zagonetke na latinskome. Kao što vidite, preda mnom
gotovo nemate tajni, oĉe.
Antikvarje otpio gutljaj vina prije nego stoje naglasio.
- Gotovo...
- Ne razumijem.
- Dopustite mi da budem iskren. Djelujete kao razborit ĉovjek i moţda
mi moţete pomoći riješiti zajedniĉki problem. Radi se o ocu
Alessandra Trivulziju, oĉe.
Napokon se dotaknuo knjiţniĉareve smrti.
- Davno prije vašeg dolaska u Milano, on i ja bili smo dobri prijatelji.
Moglo bi se ĉak reći da smo bili poslovni suradnici. Trivulzio je
djelovao kao posrednik izmeĊu nekih vaţnih milanskih obitelji i
mene. Preko njega, dobivali su moje ponude antikviteta ne budeći
sumnje kod svećenstva, a fra Alessandro primao je za to odreĊenu
naknadu.
Ustuknuo sam korak.
- IznenaĊeni ste, oĉe Leyre. Drugi redovnici u Bologni, Ferrari ili
Sieni pomaţu mi oko sliĉnih zadataka. Nikomu ne štetimo; samo se
izrugujemo apsurdnim zabranama i bojaznima kojih ćemo se, uvjeren
sam, jednog dana prisjećati kao neĉega smiješnog, svojstvenoga
staromodnim umovima. Što je loše u prikupljanju fragmenata naše
prošlosti i predavanju istih bogatašima za njihov uţitak? Ne nalazi li
se na Trgu svetoga Petra u Rimu egipatski obelisk?
- Sami sebi kopate grob, gospodine - odgovorio sam mu veoma
ozbiljno. - Podsjećam vas da pripadam toj kuriji koju zaobilazite.
Crostuff.net
- Tako je, ali dopustite mi da nastavim. Naţalost, vaša stroga kurija
nije jedina koja stvara poteškoće našemu radu. Kao što moţete
pretpostaviti, prodajem umjetniĉka djela i stare umjetnine bogatim
dvorskim gospoĊama, ĉak i bez znanja njihovih muţeva, koji takoĊer
ne odobravaju takav posao. Otac Alessandro bio je kljuĉan u nekima
od mojih najvaţnijih operacija. Posjedovao je izvanrednu sposobnost
pozvati se u bilo koju palaĉu u Milanu pod izlikom ispovijedi, a
nakon toga bi sklopio sporazum pred nosom lombardijskih plemića.
- A što je dobivao zauzvrat? Novac? Oprostite, ali ja u to ne vjerujem.
- Knjige, oĉe Leyre. Primao je knjige pisane rakom ili otisnute, ovisno
o vrijednosti prodaje. Djela briţno prepisana ili otisnuta u Francuskoj
ili Njemaĉkom Carstvu. Naplaćivao je u naturi, ako to ţelite tako
nazvati. Njegova je opsesija bila skupiti što više knjiga za knjiţnicu
Santa Marije. Iako pretpostavljam da ste to već znali.
- Ono što nikako ne razumijem, jest zašto mi to govorite. Ako je brat
Alessandro bio vaš prijatelj, zašto kaljate uspomenu na njega
povjeravajući mi se?
- Nije mi to namjera ni najmanje - nasmijao se nervozno. -Dopustite
mi da vam još nešto objasnim, oĉe. Malo prije svoje smrti, vaš je
knjiţniĉar sudjelovao na veoma posebnom zadatku. Bio je povezan s
jednom od mojih najboljih klijentica, stoga sam mu prepustio posao
ne oklijevajući ni trenutka. Iskreno govoreći, bilo je to prvi put da me
netko iz plemstva ne traţi neki faunov kip za ukrašavanje vile.
Njezina molba, iako neobiĉna, obojicu nas je oduševila.
Pogledao sam Jacarandu zaintrigiran.
- Moja nas je klijentica trebala da joj riješimo malenu zagonetku,
gotovo osobne prirode. Budući da sam ja struĉnjak za antikvitete,
pomislila je da mogu prepoznati odreĊen dragocjen predmet o kome
je posjedovala priliĉno toĉan vanjski opis.
- Komad nakita, moţda?
- Ne, ništa takvoga. Radilo se o knjizi.
- Knjizi? Poput onih kojima ste plaćali...?
- Ova nikad nije bila otisnuta - prekinuo me. - Na prvi pogled, radilo
se o starome rukopisu iznimne rijetkosti i vrijednosti. Jedinstven
primjerak za ĉije je postojanje ĉula iz veoma razliĉitih izvora i za
kojim je moja klijentica ţudjela više negoli za ijednim drugim blagom
na svijetu.
Crostuff.net
- O kojoj je knjizi bila rijeĉ?
- Nisam to nikad doznao! Otkrila mije samo nekoliko pojedinosti o
njezinu izgledu: knjiga je imala malo stranica, pozlaćene rubove te
uvez plave boje ukrašen ĉetirima zlatnim kopĉama. Malena
dragocjenost koja je podsjećala na molitvenik, nesumnjivo uvezena s
Orijenta.
- Te ste se prihvatili tog posla uz pomoć oca Alessandra - dometnuo
sam.
- Imali smo dva korisna traga da ih slijedimo. Prvi je bila osoba koju
je moja klijentica prvu ĉula spominjati taj tekst: majstor Leonardo da
Vinci. Srećom, vaš ga je knjiţniĉar dobro poznavao te mu ne bi
predstavljalo velik problem prići mu i provjeriti nalazi li se ili ne u
slikarevu posjedu.
-A drugi?
- Predala mije toĉan crteţ knjige koju sam trebao pronaći.
- Vaša je klijentica posjedovala crteţ knjige?
- Tako je. Nalazila se u špilu njoj vrlo dragih karata. Na jednoj od
karata, onoj koja prikazuje jednu veliku ţenu, pojavljuje se i to djelo.
Nije to bilo mnogo, istina, ali ĉesto sam bio pokretao pregovore s
mnogo manje podataka. Ţenu na karti prepoznali smo kao redovnicu
koja drţi knjigu u rukama. Knjiga je zaklopljena i nema naslova na
koricama kao niti bilo kakav znak raspoznavanja.
Knjiga prikazana u špilu karata? Uznemirio sam se. Nije li mi otac
Bandello bio spominjao nešto sliĉno?
- Smijem li vas priupitati za ime vaše klijentice? - upitao sam.
- Naravno. Upravo sam vas zato i pozvao na ovaj sastanak.
Vojvotkinja Beatrice d'Este.
Razrogaĉio sam oĉi.
- Beatrice d'Este? II Morova supruga? Ţelite reći da su se otac
Alessandro i donna Beatrice poznavali?
- Veoma dobro. A sada, vidite, oboje su mrtvi.
- Što hoćete reći?
Jacaranda je sjeo za svoj pisaći stol, zadovoljan što je privukao moju
potpunu pozornost.
- Vidim da poĉinjete shvaćati moje brige, oĉe Leyre. Recite mi, do
koje ste mjere upoznali majstora Leonarda?
- Razgovarao sam s njime samo jedanput. Jutros.
Crostuff.net
- Morate znati da se radi o veoma neobiĉnoj osobi,
najekstravagantnijoj i najĉudnijoj koja je ikada došla ovamo. Svaki
trenutak dana iskorištava za rad, ĉitanje, crtanje i razmišljanje o
najapsurdnijim pitanjima koja moţete zamisliti. Izmišlja recepte za
kuhanje kojima zabavlja vojvodu, modelira u marcipanu razne
strojeve neobiĉna izgleda za svoje bankete. Isto tako, rijeĉ je o
nepovjerljivu ĉovjeku. Veoma je ljubomoran na svoje stvari, svoje
vlasništvo. Nikad ne dopušta da itko zaviri u njegove bilješke, a
kamoli da pronjuška njegovom knjiţnicom koja je, kao što moţete
zamisliti, golema i vrijedna. Ĉak i piše zdesna nalijevo, poput Ţidova!
- Doista?
- Ne bih lagao o neĉemu takvome. Da poţelite proĉitati neku od
njegovih biljeţnica, morali biste posegnuti za zrcalom. Samo preko
odraza stranica u njemu uspjeli biste shvatiti stoje na njima napisao.
Nije li to vraţja lukavost? Poznajete li koga tko je sposoban s
lakoćom pisati naopako? Taj ĉovjek, vjerujte mi, krije strašne tajne.
- I dalje ne razumijem zašto mi sve to govorite - ustrajao sam.
-Jer... - napravio je teatralnu stanku - siguran sam daje naš zajedniĉki
prijatelj otac Alessandro ubijen izravnom naredbom Leonarda da
Vincija. I vjerujem da je svemu kriva ta prokleta knjiga, ista ona za
kojom je ţudjela vojvotkinja i koja je i nju stajala ţivota.
Problijedio sam.
- To je veoma ozbiljna optuţba!
- Dokaţite je - odgovorio je. - Vi ste jedini koji to moţe. Stanujete u
Santa Mariji delle Grazie, ali niste se prodali vojvodi poput ostalih.
Prior ţeli da se ureĊenje samostana dovrši II Morovim novcem, a
sumnjam da bi se usudio napasti njegova omiljenog umjetnika i tako
ugroziti vojvodinu novĉanu potporu. Pozivam vas da tu zagonetku
riješite sa mnom: nabavite tu knjigu i ne samo da ćete rasvijetliti smrt
vojvotkinje i oca Alessandra, nego ćete imati i dokaze da optuţite
Leonarda za ubojstvo.
- Ne sviĊaju mi se vaše metode, gospodine Jacaranda.
- Moje metode? - nasmijao se. - Jeste li dobro vidjeli ĉovjeka kojega
sam porazio u dvoboju?
- Forzettu?
- Upravo njega. Reći ću vam još nešto o svojim metodama: radio je za
mene. Naredio sam mu da mi nabavi 'plavu knjigu' iz Leonardove
Crostuff.net
bottege. Forzetta je bio jedan od Leonardovih starih uĉenika i dobro je
znao gdje ju je mogao skriti.
- Naredili ste mu da opljaĉka Leonarda da Vincija?
- Htio sam riješiti ovo pitanje, oĉe. Ali priznajem svoj neuspjeh. Taje
beskorisna budala uzela iz njegova ateljea drugo djelo: Divini
Platonis Opera Omnia. Knjigu tiskanu prije nekoliko godina u
Veneciji, neznatne vrijednosti. I pokušao me nasamariti, nastojeći
mije prodati kao daje rijeĉ o inkunabuli koju sam traţio.
- Divini Platonis... - promrmljao sam. - Poznajem to djelo.
- Doista? Kimnuo sam.
- Rijeĉ je o ĉuvenom prijevodu Platonova opusa, djelu Marsilia Ficina
za Cosima Starijeg Firentinskoga.
- Pa lupeţ tvrdi da gaje Leonardo veoma cijenio. Da se danima
koristio njime kako bi naslikao jednoga od apostola na Ce-nacolu.
Kog vraga me briga za to! Izgubio sam prijatelja zbog njega i ţelim
znati razlog. Hoćete li mi pomoći?
29.
Porta Romana bila je najelegantnija gradska ĉetvrt. Danonoćno su
njome prolazile najveliĉanstvenije koĉije u Lombardiji, mogla se
pohvaliti jedinim monumentalnim ulazom u Milano. Njegovi su
portici uvijek bili puni dobro odjevene gospode, a dame su uţivale
šetati ispod njih kako bi opipale dnevno bilo grada. Papinski nunciji,
strani izaslanici ili plemići, svi su ţeljeli ondje biti viĊeni, nadajući se
izazvati divljenje. Poloţaj pokraj glavnoga gradskog kanala od Porte
Romane ĉinila je sajam taštine bez premca.
Na samoj polovici ulice uzdizao se Palazzo Vecchio. Bila je to javna
graĊevina koju su stanovnici voljeli, uobiĉajeno mjesto susreta
bratstava, cehova, ĉak i sudaca. Imala je dva kata, šest prostranih
dvorana i cijeli labrint ureda koji su brzo mijenjali vlasnike.
Te noći koju sam proveo u kući Oliveria Jacarande, sve su prostorije u
palaĉi gorjele od išĉekivanja. Više od tri stotine osoba tvorilo je red
na ulici kako bi se divili posljednjem djelu majstora Leonarda; mnogi
gradski uglednici dogovorili su sastanak ondje s izlikom da ţele
razgovarati o najnovijim dogaĊajima na dvoru. Nije bilo ni jednoga
graĊanina koji nije htio pozivnicu za taj dogaĊaj.
Crostuff.net
Toskanac je organizirao izloţbu na brzinu, moţda po nalogu samoga
vojvode, koji je samo ĉetrdeset osam sati nakon pokopa supruge već
razmišljao o ponovnu oţivljavanju milanskoga javnog ţivota.
Maestro Luini došao je u pratnji zanosne Elene Crivelli. Bila je toliko
ustrajna, daje mladi slikar pristao povesti ju sa sobom. Još bi se
zarumenio sjetivši se što se dogodilo izmeĊu njih samo nekoliko dana
prije, a njegova je duša i dalje bila uskomešana poput olujna mora.
Kako bi mu dodatno oteţala, kći donne Lucrezije izabrala je za tu
prigodu veliĉanstvenu toaletu: modru haljinu ukrašenu krznom s
dubokim dekolteom obrubljenim zlatnim koncem. Kosa skupljena u
mreţicu s dragim kamenjem te jarkocrvena boja njezinih usana
pretvarali su je u boţicu. Luini se naprezao drţati se podalje,
izbjegavao je i dotaknuti ju.
- Maestro Bernardini! - Leonardov gromki glas zaustavio ih je ĉim su
se popeli na drugi kat Palazza Vecchio. - Drago mije što vas vidim. I
u tako dobru društvu! Recite mi, koga ste to doveli?
Luini se ceremonijalno naklonio, iznenaĊen uĉiteljevom
ne-skrivenom znatiţeljom:
- Ovo je Elena Crivelli, meštre - odgovorio je bez oklijevanja. - Mlada
dama koja vam se divi i koja je ustrajala na tome da me prati na vašu
izloţbu.
- Crivelli? Kakvo iznenaĊenje! Jeste li moţda u rodu sa slikarom
Carlom Crivellijem?
- Njegova sam nećakinja, gospodine.
Elenine svijetle oĉi oţivile su u Leonardu neka stara sjećanja.
Djelovao je opĉinjeno.
- Onda ste, znaĉi, kći...
- Lucrezije Crivelli, koju dobro poznajete.
- Donne Lucrezije! Naravno! - rekao je opet pogledavši Lui-nija. - I
došli ste s maestrom Bernardinom, kojega ste nesumnjivo upoznali
tijekom poziranja. Vi ste njegova nova Marija Magdalena!
- Tako je.
- Ĉudesno! Došli ste u više nego povoljnom trenutku. Leonardo je
iznova pomno promotrio djevojku, traţeći crte
lica koje su ga toliko bile impresionirale kod njezine majke. Brz
pogled bio mu je dovoljan da prepozna jednaku graĊu ĉela, jednak
Crostuff.net
nos, ĉak i jagodice i bradu. Divan sklad lica donne Lucrezije uspješno
je prenesen i na lice njezine kćeri.
- Ako imate vremena, volio bih da poĊete sa mnom u sobu koju sam
pripremio da u njoj izloţim svoj portret. Uskoro će biti puna uzvanika
i nećemo više imati prigodu da mu se divimo nasamo.
Pokazao je na malu sobu pokraj golema odmorišta na stubištu,
ukrašenu s ljubavlju. Svi zidovi bili su prekriveni golemim crnim
platnom koji su vidljivim ostavili samo malenu sliku, veliĉine 63 puta
45 centimetara, uokvirenu u sjajnu borovinu.
- Vidite - nastavio je Leonardo. - Mislio sam daje ovo najbolji
trenutak daje izloţim. Smrt donne Beatrice rastuţila nas je toliko
duboko da trebamo svu moguću ljepotu kako bi naš duh ţivnuo.
Maestro Luini moţda vam je već rekao da moram biti okruţen
radošću. Ţivotom. I budući da pri svakom predstavljanju slike iz
svoga ateljea ona bude izvrsno primljena...
- Pomislili ste kako bi izlaganje vašega novog djela moglo vratiti
ljude na ulice - zakljuĉio je Bernardino, suglasan.
- Toĉno. I usprkos hladnoći, ĉini se da će mi to poći za rukom. Dakle?
- Toskanac je sada promijenio boju glasa, pokazujući svoje djelo. –
Što kaţete?
Svi troje pozorno su pogledali prema zidu koji je pokazao. Platno je
bilo senzacionalno. Mlada ţena, odjevena u crvenu haljinu kojoj je
Leonardo uspio ne samo doĉarati baršunast ton, nego ĉak i brokatne
šavove ovratnika, promatrala ih je smireno u ravnini njihovih oĉiju.
Kosa joj je bila skupljena u dugaĉak rep, a tanka dijadema prianjala je
uz njezine sljepooĉnice uz neizmjernu njeţnost. Radilo se o
nevjerojatnu portretu. Još jednom majstorovom remek-djelu. Da ju je
umjesto okvira okruţivao prozor, nitko ne bi mogao reći da ta dama
nije doista ondje, i ne promatra ih.*
Elena i Bernardino zbunjeno su se pogledali, ne znajući što
reći.
- Mislili smo... - promucao je Luini. - Mislili smo da ćete nam
pokazati portret donne Beatrice, maestro.
- A zašto bih, recite mi? - nasmiješio se. - Vojvotkinja d'Este nikad
nije našla vremena da mi pozira.
______________________
Crostuff.net
* Radi se o slici koju kritičari poznaju kao La belle Ferroniere,
trenutačno u Louvreu.
Elenine oĉi od uzbuĊenja su se ovlaţile. -Ali ona je... ona je...
- Da, to je vaša majka donna Lucrezia - rekao je Leonardo, naboravši
svoj golemi nos. - Nesumnjivo, jedna od najljepših ţena koje sam
ikad upoznao. A upravo je ljepota, sklad, ono što trebamo u ovim
trenucima boli, ne ĉini li vam se tako?
Mlada Elena nije mogla skinuti pogled s portreta.
- Nikad ne bih ovo djelo pokazao u javnosti da to nije potrebno.
Vjerujte mi.
-Je li...? - oklijevala je. -Je li to moţda zbog vaše teorije o svjetlosti?
Bernardino mi je objasnio koliko vam je vaţna. -Je li doista?
U Leonardovim oĉima bljesnuo je traĉak zlobe.
- Za vas, svjetlost je srţ onoga boţanstvenoga. Njezina prisutnost ili
odsutnost na nekoj slici potpuno otkrivaju krajnju umjetnikovu
nakanu. Nije li tako?
- Dakle... IznenaĊujete me, Elena. Recite mi, kakvu skrivenu nakanu
nalazite na ovome portretu?
Mlada grofica još je jedanput promotrila platno. Blistavu licu njezine
majke nedostajalo je samo još da progovori.
- Poput znaka je, maestro.
- Znaka?
- Da. Kao da šaljete znakove usred tmine. Poput svjetionika usred
noći. Šaljete znakove ljudima s vjerom. Onima koji više vole svjetlost
od sjene.
Maestro je ostao zbunjen.
Iznenada, njegovo je iznenaĊenje prešlo u zabrinutost. Elena je to
primijetila. Vidjela je kako maestro provjerava da nitko drugi ne sluša
njihov razgovor, nakon ĉega je mladu groficu zamolio da Bernardina i
njega na trenutak ostavi nasamo kako bi porazgovarali. Elena se
spremno udaljila do jednoga od prozora koji su gledali na Portu
Romanu.
- Ali što ste to uĉinili, maestro Luini?
Leonardov šapat poput bodeţa se zabio u uši njegova uĉenika.
- Uĉitelju, ja...
- Govorili ste joj o svjetlosti! Jednoj djevojĉici! -Ali...
Crostuff.net
- Ništa ali. Zna li i daje svjetlost jedno od obiljeţja njezine obitelji?
Što ste joj još otkrili, budalo?!
Luini se skamenio od uţasa. Iznenada je shvatio daje uţasno
pogriješio dopustivši Eleni da ga prati na taj dogaĊaj. PostiĊen,
pognuo je glavu ne znajući što reći.
- Vidim - nastavio je Leonardo. - Sad mi je sve jasno.
- Što vam je jasno, uĉitelju?
U grlu je imao knedlu koja ga je gušila.
- Legli ste s njom. Nije li tako?
- Legao?
- Odgovorite mi! -Ja... Zao mije, uĉitelju.
- Zao vam je? Shvaćate li što ste uĉinili?
Leonardo je pokušao stišati glas kako ne bi privukao pozornost mlade
grofice.
- Spavali ste s Magdalenom! Vi, koji ste odani Ivanovoj stvari!
Majstor je progutao slinu. Trebao je vremena da promisli.
Njegov um pokušavao je posloţiti tu situaciju na jednak naĉin na koji
je sklapao dijelove svojih strojeva u cjelinu. Što mu je drugo
preostalo? Smatrat će to još jednim znakom Providnosti. Još jednim
pokazateljem da se vremena mijenjaju nesmiljenom brzinom, i da će
uskoro njegova tajna izmaknuti nadzoru.
Kako je mogao biti tako naivan? Kako nije predvidio mogućnost da
mladi uĉenik ĉija je zadaća bila izbliza ĉuvati kćer donne Lucrezije
moţe podleći njezinim ĉarima? Leonardo, koji je prezirao tjelesnu
ljubav, morao je brzo djelovati. Morat će uvesti Elenu u tajne njezina
apostolata, prije nego što je drugi ljubavnici skrenu s pravoga puta.
Pozvao je mladu groficu k sebi i uĉinio nešto što ga nitko prije nije
vidio ĉiniti: povjerio joj je svoje brige.
- Oprostite na ovom ĉekanju - ispriĉao se. - Ţelim vam reći kako vaš
posjet nije mogao doći u boljem trenutku. Morao sam razgovarati s
nekim od povjerenja. Vjerujem da me špijuniraju. Da nadgledaju
moje kretanje kao i kretanje mojih pomoćnika.
- Vas, uĉitelju? - Luini se stresao.
- Da - nastavio je. - Godinama to sumnjam. Vi znate, Bernardino, da
sam oduvijek nepovjerljiv prema ljudima. Već godinama svu prepisku
vodim u šiframa, biljeţim svoje zamisli na naĉin koji tek rijetki mogu
proĉitati i ne vjerujem onima koji mi se pribliţavaju samo da bi
Crostuff.net
pronjuškali po mojim stvarima. Ipak, u nedjelju, dana kad smo
pokopali vojvotkinju, te su se stare strepnje potvrdile na dramatiĉan
naĉin. Toga dana, nedaleko odavde, umrla su dvojica Boţjih ljudi u
nadasve ĉudnim okolnostima.
Bernardino i Elena promatrali su ga u nevjerici. Nisu bili ĉuli za to.
-Jedan od njih naĊen je obješen na Piazzi Mercanti. Imao je uza se
kartu koja je vama, maestro Luini, poznata jednako dobro kao i meni.
Pripada špilu nacrtanome za Viscontije sredinom stoljeća, a prikazuje
pripadnicu reda svetoga Franje s kriţem sv. Ivana Krstitelja u jednoj
ruci, a knjigom Ivana EvanĊelista u drugoj.
- Marija Magdalena!
- Doista, to je jedan od mnogih naĉina na koji je predstavljaju nastavio je. - To potvrĊuju ĉvorovi na konopu koji opasuje njezin
nadignuti trbuh. Ali malo je, veoma malo, onih koji znaju šifru.
- Nastavite, molim vas - zamolio ga je Bernardino.
- Kao što moţete zamisliti, meštre Luini, pronalazak karte protumaĉio
sam kao znak. Upozorenje da mi se netko ţeli pribliţiti. Pokušao sam
uvjeriti vojvodine vojnike da je redovnik poĉinio samoubojstvo. Htio
sam dobiti na vremenu za svoju istragu, ali druga smrt potvrdila je
moje strahove.
- Koje strahove? - Elena gaje netremice gledala.
- Vidite, Elena, druga je osoba takoĊer bila moj stari prijatelj. Mlada
se grofica trgnula.
- Vi... poznavali ste ih?
- Tako je. Obojicu. Giulio, druga ţrtva, iskrvario je ispred Maeste.
Netko mu je probo srce maĉem. Nije mu ukrao novac niti išta drugo,
osim...
- Osim?
- Osim karte s franjevkom koju su poslije našli pokraj redovnika.
Muĉi me neugodan osjećaj kako je ubojica htio da ja doznam za
njegove zloĉine. Na kraju krajeva, Maesta je moje djelo, a obješeni
fratar pripadao je samostanu Santa Maria.
Iako u strahu da ga ne omete, Elena je opet uzela rijeĉ.
- Maestro, je li to povezano s vašom ţeljom da u ovom trenutku
izloţite portret moje majke? Ima li to kakve veze s tim uţasnim
vijestima?
Crostuff.net
- Sve će vam ubrzo biti jasno, Elena - odgovorio je Leonardo. - Vaša
majka nije mi pozirala samo za ovaj portret. Kada je bila mlaĊa,
posluţila mi je kao model za Djevicu na Maesti. Ponovno mi je bila
model dok sam slikao drugu verziju prije samo nekoliko mjeseci.
Nakon što sam predao to djelo, prije deset dana, franjevci su
zamijenili staro djelo njime. Sve se odigralo tako brzo, da nisam imao
vremena obavijestiti Braću o njezinoj zamjeni.
Braću? Ovaj put Elena ga nije prekinula.
- Vidim da vam maestro Luini nije još sve ispriĉao - prošap-tao je
Leonardo. - Taje slika za njih poput EvanĊelja. Bila je njihovo
duhovno olakšanje, pogotovo nakon što im je Inkvizicija oduzela
njihove svete knjige. Dolazili su u skupinama štovati je. Ipak, kad su
to franjevci shvatili i poĉeli se svaĊati sa mnom, bio sam prisiljen
naĉiniti novu verziju, lišenu simbola koji su je ĉinili tako posebnom.
Trebalo mi je deset godina da ispunim njihov zahtjev, ali nisam
mogao više otezati. Naţalost, nisam obavijestio Braću da prestanu ići
u crkvu svetog Franje u potrazi za prosvjetljenjem, te je posljednji od
njih, moj dragi Giulio, moju pogrešku platio ţivotom. Netko gaje
doĉekao.
- Imate li kakvu ideju tko bi to mogao biti?
- Ne, Bernardino. Ali njegov je motiv onaj stari; isti onaj koji je
nagnao svetoga Dominika da osnuje Inkviziciju: uništiti posljednje
ĉiste kršćane. Ţele silom ugušiti ono što nisu uspjeli ugušiti kada su
kod Montsegura zgromili katare.
- Onda, uĉitelju, kamo će sada ići braća da zadovolje svoju vjeru?
- K Cenacolu, naravno. Ali ne prije nego što bude dovršeno. Sto
mislite zašto ga slikam na zidu, a ne na platnu? Moţda zbog veliĉine?
Nikako. - Podigao je kaţiprst u znak nijekanja. - To je stoga da ga
nitko ne moţe skinuti niti me natjerati da ga prepravim. Samo će tako
braća naći mjesto konaĉne utjehe. Nikomu neće pasti na pamet traţiti
ih pred samim nosom inkvizitora.
-Veoma domišljato, maestro... ali i veoma opasno. Leonardo se iznova
nasmiješio.
- IzmeĊu kršćana iz Rima i nas postoji velika razlika, Bernardino. Oni
trebaju opipljive sakramente kako bi osjećali Boţji blagoslov. Jedu
kruh, maţu se uljem ili se polijevaju posvećenom vodom. Naši su
sakramenti, naprotiv, nevidljivi. Njihova snaga proizlazi iz njihove
Crostuff.net
apstraktnosti. Tko ih zamijeti u sebi, osjeti udarac u grudima i radost
koja ga cijeloga proţme. Znaš da si spašen kad osjetiš to strujanje.
Moja Posljednja večera omogućit će im sliĉnu povlasticu. Sto mislite
zašto Krist ne pokazuje ondje rimsku hostiju? Jer je njegov sakrament
drugi...
- Uĉitelju - Luini gaje prekinuo - obraćate se Eleni kao da je već
upoznata s vašom vjerom. A zapravo još nije ĉula sve o onome na što
se odnosite.
-Da?
- Nadam se da ćete mi velikodušno dopustiti daje odvedem do
Cenacola i ondje je uvedem u vaš jezik. U vaše simbole. Moţda na taj
naĉin... - Bernardino je oklijevao, kao da odmjerava svoje rijeĉi moţda se moţemo oboje proĉistiti i zasluţiti iznova biti pokraj vas.
To je ono što ona ţeli.
Leonardo nije djelovao osobito iznenaĊeno. -Je li to istina, Elena?
Mlada je ţena kimnula.
- Morate onda znati daje jedini naĉin da upoznate moje djelo taj da
sudjelujete u njemu. A vi to znate bolje negoli itko drugi, Bernardino
- promrmljao je. - Ja sam jedini Omega prema komu se ubuduće
morate usmjeravati.
- Ako je vaša namjera usmjeriti je ka sebi, maestro, zašto je onda ne
uzmete za model? Njezina vam je majka posluţila za
vaše evanĊelje prikazano na Maesti. Zašto vam ona ne bi posluţila za
mural koji dovršavate? Leonardo je oklijevao.
- Za Cenacolo?
- A zašto ne? - odvratio je Luini. - Ne traţite li model za ljubljenog
apostola? Mislite li da ćete naći anĊeoskije lice od ovoga kako biste
dovršili Ivana?
Elena je oborila pogled, zadovoljna. Leonardo je zamišljeno gladio
svoju gustu bradu iznova pomno prouĉavajući mladu Elenu Crivelli.
Naposljetku je njegov gromki smijeh zazvonio ĉitavom prostorijom.
- Da! - zagrmio je. - Zašto ne? Na kraju krajeva, ne mogu zamisliti
nikoga tko bolje odgovara toj zadaći.
Crostuff.net
30.
Oliverio Jacaranda?
Na priorovu licu ocrtao se izraz prijezira ĉim je izgovorio to ime. Fra
Vicenzo pozvao me ĉim je doznao da sam se vratio u samostan. Ĉini
se da su braća provela sate u stanju uzbune zbog moga neoĉekivanog
izbivanja. Neki redovnici, naoruţani štapovima i bakljama, izašli su u
potragu za mnom ĉim se spustila noć. Zbog toga, kad me Maria
Jacaranda vratila pred vrata samostana, ĉitava iako pomalo
uznemirenoga, prior me ţurno pozvao k sebi.
- I kaţete, brate Leyre, da ste proveli noć u društvu Oliveri-ja
Jacarande, u njegovoj kući?
Njegov ton odavao je iskrenu zabrinutost.
- Vidim da ga poznajete, priore.
- Naravno da ga poznajem - odgovorio je. - Cijeli Milano zna za tog
nitkova. Trguje liturgijskim predmetima, kupuje i prodaje portrete
kako svetaca tako i golih Venera, a barata s više novca i sredstava od
mnogih plemića na vojvodinu dvoru. Ono što ne razumijem - dodao je
napola zatvorivši oĉi - jest što je mogao htjeti od vas.
- Htio je sa mnom razgovarati o ocu Alessandra, priore.
- O ocu Trivulziju?
Kimnuo sam. Bandello je izgledao smeteno.
- Ĉini se daje izmeĊu njih dvojice postojala neka vrsta trgovaĉkog
odnosa. Bili su, takoreći, suradnici.
- To je glupost! Zašto bi oca Trivulzija, poĉivao u miru, zanimao
nemoralan i izopaĉen ĉovjek poput njega?
- Ako je ono što mije gospodin Jacaranda rekao istina, otac
Alessandro vodio je dvostruk ţivot. Pred vama bio je bogobojazan
ĉovjek, zaljubljenik u knjige i uĉenje, ali daleko od vašega
zaštitniĉkog pogleda, pretvorio se u trgovca antikvitetima. Bandellov
um kljuĉao je poput uzavrela lonca.
- Teško mije povjerovati vašim rijeĉima - procijedio je kroza zube. Iako to, s druge strane, moţda objašnjava odreĊene stvari...,
- OdreĊene stvari? Na što mislite, priore?
- Razgovarao sam s vojvodinom policijom o okolnostima smrti oca
Alessandra. Prisutan je nejasan detalj koji nijedan od nas ne moţe
odgonetnuti. Ozbiljno proturjeĉje koje nas je sve zbunilo.
- Molim vas, objasnite mi.
Crostuff.net
- Vidite, policija nije pronašla tragove nasilja niti opiranja na tijelu
oca Trivulzija. Ipak, ĉini se da se nije sam objesio. Netko je bio s njim
upravo u tom trenutku. Netko tko je ostavio neobiĉnu posjetnicu
priĉvršćenu za jednu od knjiţniĉarevih bosih nogu.
Prior je kopao po dţepovima i izvukao komadić pergamenta ispunjen
ĉrĉkarijama i nerazumljivim retcima. Bili su ispisani na nekoj vrsti
izduţena kartona, oštrih rubova, priliĉno oštećenog od uporabe.
- Pogledajte - rekao je pruţivši mi ga.
Moje je lice zacijelo otkrilo iznenaĊenje jer me prior pogledao
zadovoljno stoje privukao moju potpunu pozornost. Kako bih drukĉije
mogao reagirati? Dio ĉrĉkarija odgovarao je zagonetki koje me dovela
ovamo. Doista, Oculos ejus dinumera, neobiĉan Gataoĉev potpis
zauzimao je samo središte. Njegovih sedam stihova bili su napisani
drhtavom rukom i odavali su dojam da su bili pomno prouĉavani, kao
da su bilješke oko njih bile dio napora nekog uĉenjaka da otkrije
njihov smisao.
- To je moja zagonetka! - uzviknuo sam.
- Izbroj joj oči / ali ne gledaj joj lice / Broj mog imena / naći ćeš na
njezinu boku... Znam. Povjerili ste mije prije smrti oca Alessandra.
Sjećate se? Ali ove bilješke - rekao je prstom crtajući krug na karti nisu moje, oĉe Leyre.
Oĉi su mu zaiskrile.
- A to nije sve. Pogledajte.
Otac Bandello okrenuo je kartu. Nezamjenjiva slika franjev-ke koja u
desnoj ruci drţi kriţ a u lijevoj knjigu, skamenila me.
- Boţe mili! - uzviknuo sam. - Karta... Vaša karta!
- Ne. Leonardova karta - ispravio me. - Nitko ne zna tko je tu kartu
ostavio uz tijelo oca Alessandra nakon njegove smrti, ali oĉito je da
ona nosi neko znaĉenje. Podsjećam vas da nas je Toskanac izazvao
ovim istim crteţom. A sada se on pojavljuje, uz vašu zagonetku,
pokraj knjiţniĉarevih nogu. Kako gledate na to?
Duboko sam udahnuo.
- Ima nešto što vam još nisam rekao, priore. Bandello se namrštio.
- Ne znam kako to protumaĉiti u svjetlu vaših otkrića, ali gospodin
Jacaranda i ja razgovarali smo upravo o ovoj istoj karti. Ili, da budem
precizniji, o knjizi koju ova ţena drţi u ruci.
- Knjizi?
Crostuff.net
- Nije to bilo kakva knjiga, priore. Jacaranda je ţelio doĉepati je se za
vaţnoga klijenta, i taj posao povjerio je ocu Alessan-
dru. Ĉini se da je vlasnik te vrijedne knjige majstor Leonardo, stoga je
mislio da će našemu knjiţniĉaru biti lakše nego ikomu drugom doći
do njega i izloţiti mu ponudu. Obiĉna trgovaĉka transakcija koja je
već odnijela dva ţivota.
- Dva ţivota, kaţete?
-Još vam to nisam rekao, priore, ali klijentica koja se ţeljela domoći
ove« knjige bila je Beatrice d'Este, u miru poĉivala.
- Sveti Boţe!
Prior me zamolio da nastavim.
-Jacaranda ne zna iz kog je razloga vojvotkinja zatraţila njegove
usluge kako bi se domogla knjige i nije ju zatraţila izravno od
Leonarda. Ali uvjerenje daje, na ovaj ili onaj naĉin, Leonardo upleten
u te smrti.
- A što vi mislite, oĉe Leyre?
- Teško mi je u to povjerovati. Leonardo je umjetnik, a ne vojnik.
Zabrinut, otac Vicenzo oborio je pogled. -I ja dijelim vaše mišljenje,
ali prema onome što vidim, smrt je neobiĉno ĉesta pojava u
majstorovoj blizini.
- Što ţelite reći?
- Upravo juĉer dogodilo se nešto ĉudno nedaleko odavde. Crkva
svetoga Franje oskvrnjena je ubojstvom jednog hodoĉasnika.
- Zloĉin? - Novost me zgranula. - Na posvećenu tlu?
Crostuff.net
- Upravo tako. Nesretniku su proboli srce upravo ispred glavnoga
oltara, ispod nove Leonardove oltarne slike. To se moralo odigrati
samo nekoliko sati prije smrti oca Alessandra. Tu je još nešto.
Prior je duboko udahnuo prije nego stoje nastavio.
- Policija je meĊu njegovim stvarima našla špil kojemu pripada ta
karta. Tko god da je ubio tog ĉovjeka, ukrao mu je tu kartu, na
poleĊini dopisao vašu zagonetku i nakon toga je odloţio pokraj tijela
našega knjiţniĉara. Morate mi pomoći da ga naĊemo. Ili se grdno
varam ili naš ubojica, tko god on bio, takoĊer traga za tom prokletom
Leonardovom knjigom.
31.
Želim da mi predate svoga zatvorenika. Maria Jacaranda zaĉuĊeno me
pogledala. Više nije bila odjevena u mušku odjeću od prethodne noći,
nego u široku haljinu plavo-bijelih rukava i prugasta steznika. Svoju
dugu plavu kosu nosila je skupljenu u draţesnu mreţicu za kosu, i
cijela njezina pojava bila je blistava.
Bilo je oĉito da mlada Maria nije oĉekivala ponovno me vidjeti tako
brzo, pogotovo ne tako neobiĉnim povodom. Ono što nije znala, u
biti, bilo je to da mi nije preostala druga mogućnost. Mario Forzetta,
maĉevalac kojega je njezin otac porazio u dvoboju bio je, prema mom
saznanju, posljednja osoba koja se pokušala doĉepati 'plave knjige' s
Leonardove karte. I jedina koja je još bila na ţivotu. Bilo je jasno da
moram razgovarati s njime.
- Sumnjam da će se momu ocu previše svidjeti ova zamisao, iskreno rekla je ĉim je ĉula moje nespretno objašnjenje.
- U tome se varate, Maria. Bili ste prisutni kad me gospodin Oliverio
zamolio da mu pomognem doći do Leonardove knjige. Upravo radi
toga dolazim.
- A što kanite uĉiniti s Mariom?
- Prvo, staviti ga pod svoj nadzor, to jest nadzor Svetog oficija. A
zatim ga odvesti sa sobom na ispitivanje.
Spomen Svete inkvizicije bilo je ono što je potkopalo djevojĉino
oklijevanje. Lijepa Maria, koje se dojmila moja strogost, odagnala je
svoje sumnje i pristala poći sa mnom do podruma palaĉe kako bi
izbjegla sukobe s dominikancima u odsutnosti svog oca. Objasnila
mije daje on otputovao toĉno nakon našega razgovora, te kako se
Crostuff.net
vjerojatno neće vratiti u Milano idućih tjedan dana. U njegovoj
odsutnosti, ona je bila odgovorna za voĊenje kućanstva i ĉuvanje
ĉitava njegova posjeda, ukljuĉujući, naravno, i mladoga Forzette. -Je
li nasilan? - upitao sam.
- O, ne. Nikako. Mislim da ni mrava ne bi zgazio. Ali lukav je. Budite
oprezni s njime.
- Lukav?
- Odlika koju je stekao dok je bio s Leonardom - dodala je Maria. Kao' i svi njegovi uĉenici.
Mladić je bio zatvoren u dijelu palaĉe koja je nekoć sluţila kao
zatvor. Debeli zidovi i duboka stubišta vodili su u neobiĉan podzemni
svijet koji je bilo nemoguće zamisliti ako ste vidjeli samo vrtove na
površini. Jacaranda, u svojoj dobrohotnosti, strpao je drskog slugu u
jednu od ćelija murus strktus, to jest, ćeliju dimenzija jedva dovoljnih
da se moţe ispruţiti, ustati i prijeći nekoliko koraka od jednog do
drugog zida. Bez prozora, usred neprobojne tame, Mario Forzetta
mogao se smatrati sretnikom. Nekoliko metara dalje Maria mije
pokazala ćelije murus strktissimus, u kojima ĉovjek nije mogao niti
uspravno stati niti se ispruţiti, i iz kojih su svi izlazili ili potpuno ludi
ili u lijesu.
Kad me ostavila pred vratima njegove ćelije, obuzeo me osjećaj
gušenja. Nisam htio da me Jacarandina kći vidi kako oklijevam.
Mrzio sam posjećivati zatvore; bilo mi je muĉno u zatvorenim
prostorima. Zapravo, jedini zadaci inkvizitora koje nikad nisam
odbijao, bili su oni administrativni. Više sam volio teške hrpe spisa od
toga mirisa vlage i zvuka vode koja kaplje po kamenu. Upravo mije
takav ambijent oteţao disanje. Kad sam ostao sam, drţeći u rukama
fenjer i sveţanj teških ţeljeznih kljuĉeva, trebalo mi je još neko
vrijeme da uspijem prozboriti.
- Mario Forzetta? Nitko nije odgovarao.
S druge strane zahrĊala zasuna kao daje vrebala samo smrt. Gurnuo
sam jedan od kljuĉeva u kljuĉanicu i ušao. Forzetta jest bio unutra, na
nogama, naslonjen na jedan od zidova, izgubljena pogleda.
Nesretnikje prekrio oĉi ĉim sam ga osvijetlio fenjerom. I dalje je bio
odjeven u košulju prošaranu krvavim mrljama. Rana na obrazu
poprimila je zabrinjavajuću plavu boju. Njegova duga kosa bila je
Crostuff.net
prekrivena prašinom a ukupan izgled, unatoĉ tome stoje kratko
proboravio zatvoren, bio je ţalostan.
- Znaĉi, iz Ferrare si, poput donne Beatrice... - rekao sam dok sam
sjedao na njegov leţaj, dajući mu vremena da se navikne na svjetlost.
Zbunjeno je kimnuo. Nikad nije bio ĉuo moj glas i nije znao tko sam.
- Koliko ti je godina, sinko?
- Sedamnaest.
Sedamnaest! pomislio sam. Nije još ni muškarac.
Mario nije skidao pogleda s mog crno-bijelog habita ne mogavši se
naĉuditi tako neobiĉnom posjetu. Iskreno govoreći, moram priznati da
se izmeĊu nas odmah rodila odreĊena simpatija. Odluĉio sam to
iskoristiti.
- U redu, Mario Forzetta. Otkrit ću ti razlog svog dolaska. Imam
dozvolu izvući te odavde i osloboditi, pod uvjetom da postignemo
sporazum - lagao sam. - Samo mi moraš odgovoriti na nekoliko
pitanja. Ako iskreno odgovoriš, pustit ću te da ideš.
-Ja uvijek govorim istinu, oĉe.
Mladić se odmaknuo od zida na koji je bio naslonjen i sjeo pokraj
mene. Promatran izbliza, nikako nije djelovao opasno. Pomalo krţljav
i pogrbljen, oĉito nije bio predodreĊen za fiziĉke poslove. Nije ĉudo
što ga je Jacaranda onako lako porazio.
- Znam da si bio uĉenik majstora Leonarda, zar ne? - upitao sam ga.
-Jest, istina je.
- Sto se dogodilo? Zašto si otišao iz njegova ateljea?
- Nisam bio dostojan. Uĉitelj je veoma zahtjevan prema svojima.
- Što ţeliš reći?
- Da nisam prošao testove kojima me podvrgnuo. Samo to.
- Testovima? Kakvim testovima?
Mario je duboko udahnuo, promatrajući svoje ruke okovane
lisiĉinama. Na svjetlu koje je bacao moj fenjer otkrio je da su mu
zapešća poplavjela.
- Bili su to testovi inteligencije. Uĉitelju nije dovoljno da njegovi
uĉenici znaju pomiješati boje ili skicirati profil na komadu papira.
Zahtijeva oštar um...
- A testovi? - ustrajao sam.
-Jedan dan odveo me vidjeti neka svoja djela i traţio da ih
protumaĉim. Išli smo vidjeti Cenacolo, kad ga je tek bio poĉeo slikati,
Crostuff.net
ali i nekoliko njegovih portreta u vojvodinu dvorcu. Pretpostavljam da
sam bio loš jer me uskoro zamolio da napustim njegov atelje.
- Shvaćam. I zbog toga si odluĉio osvetiti se i opljaĉkati ga, nije li
tako?
- Ne! Nikako! - uzrujao se. - Nikad ne bih krao od uĉitelja! Bio mi je
poput oca. Vodio nas je posvuda da nas nauĉi kako trebamo raditi, ĉak
nam je davao jesti. Kad bi mu ponestalo novca, sjećam se da bi nas
okupio u vašem refektoriju, onome dominikanskom u Santa Mariji.
Posjeo bi nas kao apostole oko velikoga stola te bi nas promatrao s
odreĊene udaljenosti dok smo jeli...
- Znaĉi da si svjedoĉio nastanku Cenacola.
-Jasno. To je uĉiteljevo remek-djelo. Godinama uĉi da bi ga mogao
naslikati.
- Prouĉava knjige poput one koju si mu ukrao, zar ne? Mario je
ponovno prosvjedovao.
- Nisam mu ništa ukrao, oĉe! Gospodin Oliverio bio je taj koji mije
naloţio da odem u njegovu bottegu i iz knjiţnice uĉitelja Leonarda
donesem staru knjigu plavih korica.
- To se naziva kraĊa.
- Ne, nije tako. Posljednji put kad sam bio u njegovu ateljeu, zamolio
sam uĉitelja da mije da. Kad sam mu objasnio zašto mi treba, i rekao
daje to da zadovoljim novoga gospodara, dao mi je knjigu koju sam
poslije predao u ruke gospodina Oliverija. Bilo je to poput dara. Nešto
što mije dao u znak sjećanja na stara vremena. Rekao je da mu više
nije potrebna.
- A ti si je pokušao prodati gospodinu Jacarandi.
- Upravo me majstor Leonardo nauĉio da od onih koji ţive od zlata,
zlato treba i uzeti. Zbog toga sam odredio cijenu. To je sve. Ali
gospodin Oliverio nije me htio saslušati. Izvan sebe, predao mi je maĉ
u ruke i natjerao da branim ĉast u dvoboju. Zatim me zakljuĉao ovdje.
Mladić mi je djelovao iskreno. Svakako mnogo iskreniji od Jacarande,
pohlepnog bića spremnoga na trgovinu s redovnicima i adolescentima
samo da bi se domogao neke starine kojom moţe zaraditi obilnu
koliĉinu dukata. A da uzmem Marija u svoju sluţbu? Da iskoristim
znanje toga starog uĉenika Leonarda, majstora zagonetki, te mi on
pritom pomogne u rješavanju moje zagonetke?
Odluĉio sam okušati sreću.
Crostuff.net
- Što znaš o špilu karata na ĉijoj se jednoj karti pojavljuje ţena
odjevena u franjevaĉku odoru, s knjigom u krilu?
Mario me iznenaĊeno pogledao.
- Znaš li o ĉemu govorim? - ustrajao sam.
- Gospodin Oliverio pokazao mi je tu kartu prije nego što me poslao
po uĉiteljevu knjigu.
- Nastavi.
- Kad sam se sa svojom molbom obratio majstoru Leonardu, pokazao
sam mu kartu, a on se nasmijao. Rekao mije da sadrţava veliku tajnu,
i da osim ako je sam nisam sposoban odgonetnuti, nikad sa mnom
neće razgovarati o njoj. Uvijek je takav. Nikad vam ništa ne rasvijetli
dok to sami ne rastumaĉite prije.
-Je li ti rekao kako to uĉiniti?
- Uĉitelj sve svoje uĉenike poduĉava umijeću ĉitanja onoga što je
skriveno u stvarima. On nas je upoznao s Ars Memoriae starih Grka,
s numeriĉkim kodovima Zidova, arapskim znakovima, Pitagorinom
okultnom matematikom... Iako, kao što sam vam rekao, sporo sam
shvaćao i nisam usvojio previše toga iz njegovih pouĉavanja.
- Bi li pokušao riješiti jednu enigmu za mene, da te zamolim?
Mario je trenutak oklijevao prije nego što je potvrdno kimnuo.
- Radi se o zagonetki dostojnoj tvog starog uĉitelja - rekao sam mu,
istovremeno traţeći komad papira kako bih mu sve objasnio. - U njoj
se krije ime osobe koju traţim. Pomno prouĉi tekst - rekao sam
pruţajući mu papir. - Uĉini to za mene. U znak zahvalnosti za dobrotu
koju sam danas iskazao prema tebi.
Mladić se pribliţio svjetiljci kako bi bolje vidio.
- Oculos ejus dinumera... Na latinskom je. -Tako je.
- I oslobodit ćete me ako vam pomognem?
- Nakon što te upitam posljednju stvar, Mario. Ako sam dobro
shvatio, rekao si gospodinu Oliveriju da se Leonardo koristio knjigom
koju ti je darovao pri slikanju jednoga od uĉenika na Cenacolu.
- Istina je.
- O kojem se uĉeniku radilo, Mario?
- O apostolu Mateju.
- A znaš li zašto se koristio tim djelom kako bi ga naslikao?
Crostuff.net
- Mislim da znam... Matej je autor najpopularnijeg od ĉetiriju
evanĊelja Novoga zavjeta, i Leonardo je htio za svoga Mateja posuditi
lice ĉovjeka koji je dosegnuo barem jednaku ĉast kao apostol.
- I o kome je ĉovjeku rijeĉ? O Platonu?
- Ne, nije Platon - nasmiješio se. - Rijeĉ je o ţivoj osobi. Moţda ste
ĉuli za njega: preveo je Divini Platonis Opera Omnia, i zovu ga
Marsilio Ficino. Jedanput sam ĉuo uĉitelja kako kaţe da, kad ga
naslika na nekom od svojih djela, bit će to znak.
- Znak? Kakav znak?
Forzetta je zastao na trenutak prije nego stoje odgovorio.
- Već dugo nisam razgovarao s uĉiteljem, oĉe. Ali ispunite li svoje
obećanje i oslobodite me, doznat ću to za vas. Dajem vam rijeĉ. Kao
što ću riješiti i ovu zagonetku koju ste mi dali. Neću vas iznevjeriti.
- Moraš znati da si se obvezao pred inkvizitorom.
-1 stojim pri svojoj rijeĉi. Podarite mi slobodu i bit ću odan.
Što sam mogao izgubiti? Tog istog popodneva, prije nego što su
otkucala tri sata, Mario i ja napustili smo palaĉu obitelji Jacaranda,
ispraćeni Marijinim sumnjiĉavim pogledom. Vani, na ulici, momak
crne kose i s oţiljkom na licu poljubio mi je ruku, protrljao slobodna
zapešća i otrĉao prema središtu grada. Neobiĉno, ni u jednom se
trenutku nisam zapitao hoću li ga opet vidjeti. Gotovo da mi nije bilo
stalo. Već sam znao više o Cenacolu nego mnogi redovnici ĉiji sam
dom dijelio.
32.
Urano jutro ĉetvrtka 19. sijeĉnja Matteo Bandello, priorov mladi
sinovac, uletio je u refektorij Santa Marije delle Grazie. Stigao je
zapuhan, razrogaĉenih oĉiju i lica koje je ocrtavalo strah. Morao je
razgovarati sa stricem. To što gaje zatekao ondje, ispred zagonetnog
Leonardovog murala, u istoj gaje mjeri osokolilo i uznemirilo. Ako je
ono što su mu rekli na piazzi Mercanti bila istina, promatranje
napredovanja tog vraţjeg djela moglo bi ih sve odvesti u grob.
Matteo se oprezno pribliţio, nastojeći ne prekinuti razgovor koji je
opat vodio sa svojim nerazdvojnim tajnikom ocem Benedettom.
- Recite mi nešto, priore - ĉuo je. - Kad je majstor Leonardo slikao
portrete svetoga Simuna i svetoga Jude Tadeja u refektoriju, jeste li
primijetili nešto neobiĉno u njegovu ponašanju?
Crostuff.net
- Neobiĉno? Što razumijevate pod neobiĉnim, oĉe?
- Ma dajte, oĉe! Dobro znate što ţelim reći! Jeste li vidjeli da zaviruje
u kakve bilješke ili skice kako bi tim uĉenicima podario njihove
karakteristiĉne crte lica? Ili se moţda sjećate da gaje posjetio netko od
koga je mogao dobiti upute kako da završi te portrete?
- Veoma neobiĉno pitanje, oĉe Benedetto. Ne shvaćam na što ciljate.
- U redu... - Jednooki redovnik proĉistio je grlo. - Zamolili ste me da
doznam što mogu o zagonetki koju su nam otac Alessandro i otac
Leyre donijeli. Iskreno, u nedostatku novosti, proveo sam vrijeme
nastojeći otkriti što su ĉinili u danima koji su prethodili knjiţniĉarevoj
smrti.
Matteo je zadrhtao od straha. Prior i njegov tajnik razgovarali su o
istoj stvari koja je njega dovela ovamo.
- Dakle? - upitao je nestrpljivo njegov stric, nesvjestan nećakova
straha.
- Otac Leyre provodio je ovdje svoje slobodno vrijeme, zahvaljujući
kljuĉu koji ste mu vi dali. Ništa neuobiĉajeno.
- A otac Alessandro?
- To je ono ĉudno, priore Bandello. Sakristan ga je zatekao nekoliko
puta kako razgovara s Marcom d'Oggionom i Andreom Salainom,
Leonardovim omiljenim uĉenicima. Sastali bi se u Klaustru mrtvih i
ondje dugo razgovarali. Svi koji su naletjeli na njih kaţu da su ih ĉuli
razgovarati o Toskanĉevoj dubokoj zabrinutosti oko portreta svetog
Šimuna.
- I to vam je zapelo za oko? - Matteo je vidio strica kako je zagunĊao i
namrštio se, kao stoje to ĉesto ĉinio. - Majstor cjepidlaĉi oko i
najmanje pojedinosti, podatka, sitnice... Morali biste to znati. Ne
poznajem nijednog umjetnika koji toliko puta prepravlja svoje djelo.
- Slaţem se s vama, priore. Ali ipak, tih je dana otac Alessandro ĉešće
nego obiĉno udovoljavao Leonardovim hirovima. Traţio je knjige i
gravire koje bi mu mogle posluţiti. Neprestano je bio zaposlen u
knjiţnici. Ĉak je posjetio vojvodinu utvrdu kako bi nadgledao
prijevoz veoma teškog sanduka o kojemu još nisam uspio ništa
doznati.
Prior je slegnuo ramenima.
- Moţda nije tako ĉudno kao što se ĉini, oĉe. Nije li mu otac
Alessandro pozirao? Nije li ga odabrao meĊu mnogima za Ju-dino
Crostuff.net
lice? Jasno je da su se mogli sprijateljiti, i da gaje Leonardo mogao
zamoliti za pomoć u danima koji su prethodili njegovu preminuću.
- Mislite li da je to bila sluĉajnost? Otac Leyre već vam je povjerio
svoje sumnje, zar ne?
- Otac Leyre, otac Leyre - promrmljao je. - Taj nam ĉovjek nešto
skriva. Vidim mu to na licu svaki put kad razgovaramo...
Matteo nije znao da li da ih prekine ili ne. Sto ih je više slušao kako
razglabaju o Cenacolu i njegovim tajnama, postajao je sve
nestrpljiviji. On je znao nešto veoma vaţno o tom muralu!
- Ali on vjeruje da je Leonardo mogao imati prste u umorstvu oca
Alessandra, nije li tako?
-Varate se. To je ono što vjeruje Oliverio Jacaranda, Leonardov stari
neprijatelj. Leonardo je ekstravagantan ĉovjek, neobiĉna ukusa, i to
što ga ne viĊamo ĉesto na misi i što tvrdi da je na ovome muralu
sakrio tajnu, ne ĉini ga ubojicom.
- Hmmm.. - oklijevao je otac Benedetto. - To je istina. Ĉini ga
krivovjernikom. Jer komu osim ĉovjeku njegove taštine moţe pasti na
pamet naslikati sebe na Posljednjoj večeri? I to ni manje ni više nego
kao Judu Tadeja!
- Zanimljiva suprotnost. Sebe samoga naslikao je kao 'dobroga' Judu,
a oca Alessandra koristi za 'zloga'.
- Uz duţno poštovanje, priore, jeste li primijetili kakvu pozu zauzima
Leonardo na Posljednjoj večeri?
- Naravno - odgovorio je dok gaje pogledom traţio na zidu. - LeĊima
je okrenut našemu Gospodinu.
- Upravo tako! Leonardo, ili Tadej, kako vam je draţe% razgovara sa
svetim Simunom umjesto da sluša Kristovu najavu izdaje. Zašto?
Zašto je majstoru sveti Šimun vaţniji od Našega Gospodina? Da
nastavim: ako znamo da svaki uĉenik predstavlja neku osobu vaţnu
majstoru, tko je toĉno taj apostol?
- Ne vidim kamo sve to vodi.
- Objasnit ću vam - odgovorio je Benedetto. - Ako osobe na
Posljednjoj večeri nisu oni koji se ĉine, a sam majstor Leonardo
pokazuje više poštovanja prema svetomu Simunu nego prema Mesiji,
taj Šimun mora biti netko od neizrecive vaţnosti za njega. A otac
Alessandro je to znao.
- Sveti Šimun... Sveti Šimun Kananaj....
Crostuff.net
Prior je protrljao sljepooĉnice kao da u mural pokušava uklopiti djelić
koji mu je upravo ponudio otac Benedetto. Matteo, i dalje u tišini,
postajao je sve nestrpljiviji. Njegova je poruka bila hitna!
- Budući da ustrajete, brate, sjećam se da se dogodilo nešto neobiĉno
kad je Leonardo dovršio ovaj dio Cenacola - rekao je na kraju njegov
stric, i dalje nesvjestan njegove prisutnosti u refektoriju.
- Doista?
Benedettovo jedino oko bljesnulo je.
- Bilo je priliĉno ĉudno. Leonardo je proveo tri godine ispitujući
kandidate koji bi trebali utjeloviti apostole. Svi smo mu morali
pozirati, sjećate se? Zatim je pozvao vojvodine straţare, vrtlare,
zlatare, paţeve... Od svakoga bi iskoristio nešto: gestu, profil, obrise
neĉije šake ili ruke. Ali kada je trebao poĉeti slikati desni kut,
Leonardo je prekinuo razgovore i prestao traţiti nadahnuće u ljudskim
modelima...
Jednooki redovnik slegnuo je ramenima.
- Ono što vam nastojim objasniti, oĉe Benedetto, jest da se za prikaz
Simuna majstor Leonardo nije posluţio ţivim modelom.
- Znaĉi, izmislio ga je?
- Ne. Iskoristio je bistu. Skulpturu koju je naredio da donesu iz II
Morova dvorca.
- Eto vidite! Sanduk oca Alessandra!
- Dobro se sjećam dana kad su donijeli taj komad mramora u
samostan - nastavio je, ne dajući se smesti. - Sunce je nemilosrdno
peklo i dvopreţna kola morala su dati sve od sebe ne bi li dopremila
uzbrdo sanduk koji je štitio bistu. Iskreno govoreći, ne znam ĉemu sav
taj trud, ali kada su ga već bili istovara-li, pojavila se donna Beatrice.
- Donna Beatrice?
- O, da! Izgledala je zanosno, u jednoj od onih haljina ukrašenih
mreţastom tkaninom koje su joj bile tako drage, obraza rumenih od
vrućine. Stigla je u pratnji, kao uvijek, ali je prekršila protokol kako bi
prišla radnicima koji su rukovali bistom. I tada, sasvim iznenada,
zavikala je na njih.
- Viknula je na njih? Vojvotkinja je nosaĉima izdala izravnu
zapovijed?
Crostuff.net
- Ne samo to, brate. Izgubila je svoju damsku smirenost. IzvrijeĊala ih
je. Izvrgnula ih poniţenju soĉnim izrazima i zaprijetila vješalima ako
imalo oštete njezina filozofa.
- Njezina... filozofa? Ali, nije li to bila bista svetog Simuna?
- Upitali ste me sjećam li se ĉega ĉudnog, zar ne? To je najĉudniji
dogaĊaj koji sam upamtio.
- Oprostite, priore. Molim vas, nastavite.
- Leonardo je bistu postavio blizu ulaza u refektorij, na hrpu vreća
ispunjenih zemljom. Radilo se o staroj bisti, antikvitetu. Pomaknuo bi
je s vremena na vrijeme kako bi prouĉavao kako na nju utjeĉe razliĉita
svjetlost tijekom dana, i kada je nauĉio napamet njezine crte lica,
proslijedio je naslikati ih na zidu. Njegova je tehnika bila ĉudesna.
- A gdje je tu bistu našao?
- To je ono najĉudnije u svemu. Poslije sam doznao kako je donna
Beatrice naredila daje donesu iz Firence samo da udovolji majstoru.
Matteo nije mogao više izdrţati. Morao ih je prekinuti, ali i dalje se
nije usuĊivao uĉiniti to.
-Je li donna Beatrice uvijek bila tako spremna udovoljiti majstoru? upitao je brat Benedetto.
- Naravno. Leonardo je bio njezin najdraţi umjetnik.
- A moţete li mi razjasniti zašto je Leonarda toliko zanimao sveti
Šimun iz Firence? ,
- I mene je to zaĉudilo. Da dopreme iz Firence svetoga Ivana
Krstitelja, koji je na kraju krajeva zaštitnik grada, imalo bi donekle
smisla. Ali Šimuna...
- To nije Šimun, striĉe! Nije Šimun!
Matteo, lica crvena od oĉaja, iznenadio je dvojicu redovnika. Znao je
da ne smije upadati u razgovore starijih, ali nije više mogao drţati
jezik za zubima.
- Matteo! - Prior je bio zaprepašten. Njegov dvanaestogodišnji
sinovac stajao je pred njim njišući se na nogama, širom otvorenih
oĉiju dok su mu se niz lice slijevale suze. - Što ti se dogodilo?
-Ja znam tko je taj apostol, striĉe - promrmljao je dok je pokušavao
prikriti drhtanje. Zatim se onesvijestio.
Crostuff.net
33.
Otac Benedetto i prior Bandello dugo su pokušavali Mattea prizvati
svijesti. Došao je k sebi uzrujan. Teškom mukom pokušavao je nešto
reći, a dok je to ĉinio, tijelo mu se treslo od hladnoće i straha. Samo je
htio da izaĊu iz refektorija stoje prije moguće. - To je vraţje djelo mucao je izmeĊu jecaja na veliko ĉuĊenje obojice muškaraca. Budući
da ga nisu mogli smiriti, udovoljili su njegovoj molbi i potraţili
utoĉište u knjiţnici. U toplini sobe, dijete se malo-pomalo
oporavljalo.
Isprva nije htio govoriti. Drţao se ĉvrsto za priorovu ruku, i
odmahivao glavom na svaku upućenu rijeĉ. Nije imao vidljivih rana
ni modrica. Usprkos prljavštini i blatu na habitu, ĉini se da nije bio
napadnut. Zašto se onda bojao? Benedetto se spustio u kuhinju po
malo vrućeg mlijeka i marcipana iz Siene koji su ĉuvali za posebne
prigode. Punog ţeluca i ugrijana tijela, Matteo je prekinuo šutnju.
Nakon njegove priĉe, zanijemjeli su od ĉuĊenja. Po svom starom
obiĉaju, Matteo je toga dana otišao na piazzu Mercanti kupiti neke
namirnice za samostansku smoĉnicu. Ĉetvrtak je bio najbolji dan za
nabavku ţitarica i povrća, te je stoga uzeo nekoliko kovanica iz
novĉarke fra Guglielma i krenuo ispuniti svoj zadatak što je brţe
moguće. Prolazeći pokraj Palazza della Ragione, tri kata visoke
impozantne graĊevine od kamena i opeke koja dominira trgom,
sudario se s golemom skupinom ljudi. Djelovali su kao da su u transu.
Netremice su slušali govornika koji se nalazio na improviziranoj
govornici toĉno ispod poruka palaĉe. Isprva se nije previše obazirao
na taj prizor. Ipak, u trenutku kad je već okretao leĊa mnoštvu, nešto
mu je privuklo pozornost. Matteo je prepoznao propovjednika.
- Upravo ovdje, na ovome mjestu, jedan pravi vjernik dao je ţivot za
Boga! - ĉuo je kako urla. - Jedan bonhomme koji se ţrtvovao za svoju
vjeru i za vas! Poput Krista! A zašto? Ni za što! Niste nimalo ganuti
spomenom na njega! Ne uviĊate li da sve više poĉinjemo nalikovati
ţivotinjama? Ne vidite da svojom pasivnošću okrećete leĊa Bogu?
Prior i jednooki redovnik obuzdavali su svoju zaprepaštenost. Ispod
tog trijema koji im je Matteo upravo opisivao našli su obješenoga oca
Alessandra. IzmeĊu gutljaja mlijeka, djeĉak je nastavio svoju priĉu.
Kad im je otkrio identitet toga govornika, njihovoj zaprepaštenosti
nije bilo kraja. Matteo je oklijevao. Ĉovjek koji je optuţivao
Crostuff.net
prolaznike da su izgubili dušu jer ne prepoznaju izaslanike
Svemogućega, bio je otac Giberto. Germanski sakristan riĊe kose,
kljuĉar vrata Santa Marije tog istog jutra bio je napustio svoje
duţnosti kako bi krenuo propovijedati upravo na mjestu gdje je
knjiţniĉar došao koncu ţivota. Zašto?
Ali najĉudniji dio priĉe tek je slijedio.
- Svi ćete biti osuĊeni ne odbacite li Sotoninu crkvu i ne vratite li se
istinskoj vjeri! - urlao je sakristan izvan sebe. - Ne jedite ništa stoje
proizašlo iz odnošaja! Odbacite ţivotinjsko meso! Zazirite od jaja i
mlijeka! Bjeţite od laţnih sakramenata! Nemojte se laţno priĉešćivati
ni krstiti! Ne pokoravajte se Rimu i preispitajte svoju vjeru ako se još
ţelite spasiti!
Brat Benedetto zatresao je glavom. - Fra Giberto rekao je ovo? - Prior
je hrabrio Mattea, sada malo smirenijega, da nastavi. Kad ga je
sakristan spazio meĊu mnoštvom, sjurio se poput munje sa svoga
improviziranog oltara do njega i šĉepao ga za vrat, pokazujući ga
gomili.
- Vidite li ga dobro? - rekao je tresući njime kao vrećom. -On je
sinovac priora Santa Marije delle Grazie. Ako ga sada dok je još
dijete nitko ne poduĉava pravoj vjeri, što će se dogoditi s njime? Ja ću
vam reći! - urlao je bijesno. - Postat će Sotonin sluga kao i stric mu!
Prokleti odmetnik od Boga! I odvući će stotine budala poput vas u
vjeĉno prokletstvo!
Priorovo se smrknuto lice naboralo.
- To je rekao? Siguran si, sinko? Matteo je kimnuo.
- Zatim me svukao do gola.
- Svukao te?
- Te me podigao u zrak kako bi me svi mogli vidjeti.
- Ali zašto, Matteo? Zašto?
Djeĉakove se oĉi ispuniše suzama dok se prisjećao tog prizora.
- Ne znam, striĉe. Ja... Samo sam ĉuo kako viĉe mnoštvu da ne
vjeruju kako je dijete neiskvareno samo zato što nije izgubilo
nevinost. Kako smo svi došli na ovaj svijet da bismo okajali svoje
grijehe i da ćemo se, ako to ne uĉinimo za ovoga ţivota, vratiti u ovu
dolinu suza, ţivjeti ţivot gori od prethodnoga.
- Reinkarnacija ne spada u kršćansko uĉenje! - prosvjedovao je brat
Benedetto.
Crostuff.net
- Ali u katarsko da - prekinuo gaje prior. - Dopustite mu da nastavi,
brate.
Matteo je obrisao suze i nastavio.
- Nakon toga rekao je da, iako redovnici u ovom samostanu štuju
Crkvu Sotone i slijede papu koji se klanja drevnim bogovima, obećaje
kako će se ova kuća uskoro pretvoriti u zvijezdu vodilju koja će
povesti svijet do njegova spasenja.
- To je rekao? - jednooki se redovnik namrštio. - Je li objasnio zašto?
- Ne poţurujte ga, brate. Matteo se iznova uhvatio za strica.
- To nije istina, zar ne? - zajecao je. - Nije istina da pripadamo
Sotonskoj crkvi.
- Naravno da nije, Matteo. - Bandello ga je pomilovao po glavi. Zašto to kaţeš?
-Jer... Jer se fra Giberto silno razgnjevio kad sam mu rekao da to nije
istina. Ošamario me i viknuo da će tek kad nas protjeraju dalje od
Cenacola, a slika bude dostupna za kontemplaciju cijelomu svijetu,
prava Crkva opet moći zasjati.
Sve jaĉi osjećaj bijesa obuzimao je priora.
- Udario te! - ljutito je rekao.
Matteo se nije obazirao.
- Fra Giberto govorio je da što duţe budemo prouĉavali Cenacolo,
bliţe ćemo biti njegovoj Crkvi. Rekao je da mural majstora Leonarda
krije tajnu vjeĉnoga spasenja. Da su upravo zbog toga on kao i otac
Alessandro pristali da ih naslika pokraj Krista.
- To je rekao?
- Da... - suspregnuo je jecaj. - Naslikani ondje, već su zasluţili mjesto
u raju.
Djeĉak je promotrio mrka lica svojih starješina. Brat Benedetto bio je
taj koji je pruţio objašnjenje: nije samo knjiţniĉar bio pozirao za
Judu, nego su i druga braća posluţila kao modeli za apostole. Brat
Giberto utjelovio je Filipa, ali su isto tako i Bartolomej, dvojica
Jakova i Andrija imali lica koja su im posudili redovnici. Ĉak je i sam
Benedetto dopustio da ga naslika kao Tomu. - Okrenut sam postrance,
kako se ne bi vidjelo oko bez kog sam ostao - objasnio je.
Jednooki redovnik pomilovao je potresenog djeĉaka.
Crostuff.net
- Hrabar si momak - rekao je. - Dobro si uĉinio što si zahtijevao da
napustimo ono mjesto. Zlo nam moţe pomutiti um, kao stoje zmija
uĉinila Evi.
Sigurno nešto naslućujući o pravim identitetima apostola, Benedetto
je iznenada postavio Matteu pitanje koje je iznenadilo i samoga
priora:
- Maloprije si rekao da znaš tko je doista bio model za apostola
Šimuna. Ĉuo si to od sakristana?
Djeĉak je skrenuo pogled prema praznim stolovima scriptoriuma i
potvrdno kimnuo.
- Dok me drţao u zraku gologa da me svi vide, ispriĉao je priĉu o
ĉovjeku koji je ţivio prije Krista i koji je propovijedao o besmrtnosti
duše.
- Doista?
- Rekao je daje taj ĉovjek uĉio od najstarijih mudraca svijeta. Isto je
tako propovijedao o postu, molitvi i hladnoći.
- Što je toĉno rekao? - ustrajao je Benedetto.
- Da nam te tri stvari pomaţu napustiti tijelo, u kome stanuju svi
grijesi i opaĉine, i poistovjetiti se samo s dušom... TakoĊer je rekao da
nam na Cenacolu, odjeven od glave do pete u bijelo, taj ĉovjek
nastavlja nuditi svoja uĉenja.
- Samo je jedan od trinaestorice odjeven u bijelo na muralu primijetio je Bandello. - A to je Šimun.
-1 je li rekao kako se zove taj veliki mudrac? - ustrajao je Benedetto.
-Jest. Nazvao gaje Platon.
- Platon! - Benedetto je poskoĉio. - Jasno! Filozof donne Beatrice!
Bista koju je naredila da donesu iz Firence bila je njegova!*
Prior se poĉešao po sljepooĉnicama, zbunjen.
- A zašto bi Leonardo ţelio naslikati sebe kako sluša Platona umjesto
Krista?
- Molim? I dalje ne shvaćate, oĉe? Posve je jasno! Leonardo nam na
svom muralu pokazuje odakle potjeĉu njegove spoznaje. Leonardo je,
priore, poput oca Giberta i oca Alessandra, katar. Sami ste to rekli
prije. I imali ste pravo. Platon, kao i katari poslije njega, branio je tezu
da se istinsko ljudsko znanje stjeĉe izravno iz duhovnog svijeta, bez
posrednika; bez Crkve, bez misa. To je znanje nazivao gnosis, stoje
najgore od svih mogućih krivovjerja.
Crostuff.net
- Kako moţete biti tako sigurni? Takvo svjedoĉenje neće biti dovoljno
da ga se optuţi za krivovjerje.
- Neće li? Ne vidite da se Leonardo uvijek odijeva u bijelo, poput
Šimuna na Cenacolu? Ne znate li da odbija jesti meso i prakticira
celibat? Jeste li ikada ĉuli da je bio sa ţenom?
- I mi se isto tako odijevamo u bijele habite i postimo, oĉe Benedetto.
Osim toga, za Leonarda se govorka da voli muškarce i da nije tako
krepostan kako tvrdite - dodao je fra Vicenzo pred zbunjenim
pogledom mladoga Mattea.
- Govorka se! A tko to govori, priore? Obiĉna naklapanja. Leonardo
je samotnjak. Zamisao o formiranju para uţasava ga
__________________________
U palači Uffizi u Firenci nalazi se Platonova bista pripisana
grčkom kiparu Silanionu koji je, koliko nam je poznato, jedini
koji je za života ovjekovječio filozofa po naredbi kralja Mitridata
325. prije Krista. Bista na koju se aludira vjerojatno je ta ili
njezina kopija jer zapanjujuće sliči apostolu Šimunu na
Posljednjoj večeri.
poput kuge. Kladim se daje krepostan poputparfaita katarskoga
krivovjerja. Sve se poklapa! Prior nije skrivao zgraţanje.
- Pretpostavimo da imate pravo. U tom sluĉaju, što nam je ĉiniti?
- Najprije - nastavio je Benedetto - moramo uvjeriti oca Leyrea daje
Leonardo heretik. On je inkvizitor, Boţja providnost poslala gaje k
nama, i o katarskom krivovjerju sigurno zna više od nas.
- A zatim?
- Trebamo privesti oca Giberta i ispitati ga, naravno - odgovorio je.
- To neće biti moguće...
Matteo je prošaptao tu reĉenicu ne ţeleći ih prekidati. Osjećao je da
mu se vraća snaga, ali još nije bio dovršio priĉu o onome ĉemu je
svjedoĉio na piazzi Mercanti.
- Što si rekao?
- Da ga nećete moći uhititi.
- A zašto, Matteo?
-Jer... - oklijevao je. - Nakon stoje dovršio propovijed, brat Giberto
zapalio je svoj habit i izgorio pred svima.
Crostuff.net
- Za Boga miloga! - Jednooki redovnik pokrio je usta, uţasnut. Vidite, priore? Više nema sumnje. Sakristan se radije podvrgnuo
enduri nego našemu sudu...
- Enduri?
Pitanje mladoga Mattea ostalo je lebdjeti bez odgovora, u zahladnjelu
ozraĉju knjiţnice. Benedetto se ispriĉao te se ţurno povukao kako bi
razmislio o svemu spomenutome. Toga jutra, pod dojmom Matteovih
otkrića, brzo je došao k meni ispriĉati mi da su u Santa Mariji delle
Grazie stanovala barem dvojica bonhommes, kako su sebe nazivali
stari katari. Kao inkvizitor, morao sam to znati. Ali jednooki redovnik
stavio je naglasak na drugo otkriće, za koje je smatrao da me se više
tiĉe. Napokon je otkrio tko je osoba koja je posluţila kao model za
apostola s kojim je Leonardo razgovarao za stolom Posljednje večere.
Znao je ime muškarca u bijeloj halji raširenih ruku koji je privlaĉio
pozornost najmanje dvojice Kristovih uĉenika: Platon. Njegovo
povjerljivo priopćenje pomoglo mije odgovoriti na pitanje koje me
muĉilo od susreta s Oliveriom Jacarandom. Prisutnost filozofa u
refektoriju objašnjavala je zašto majstor da Vinci u svojoj knjiţnici
ima Atenjaninov opus. Knjigu koja se, sasvim sigurno, u ovom
trenutku nalazila u nekom kutku Jacarandine palaĉe, a kojoj nitko nije
pridavao zasluţenu pozornost. Krug se dakle zatvarao.
34.
Rim, tri dana poslije
Pripadnik papine straţe pokazao je odluĉno uĉitelju dominikanskog
reda put kojim je trebao ići. Mjere osiguranja ĉinile su se pretjeranima
ĉak i ocu Torrianiju, kojega su papini ljudi dobro poznavali. Ali
njihove naredbe bile su stroge: tri kardinala umrla su od probavnih
smetnji u samo šest mjeseci, i Sveti Otac, kojega su mnogi optuţivali
za te iznenadne smrti, naredio je simuliranu istragu koja je ukljuĉivala
i strogu provjeru na ulazima u papinsku palaĉu.
Vladalo je napeto ozraĉje. Rim je imao dovoljno razloga za strah kada
bi Aleksandar VI. nekog uglednika iz zajednice imenovao
kardinalom. Svi su znali da, ako bi Sveti Otac ţudio za neĉijim
imanjem, sve što je morao uĉiniti bilo je imenovati ga najprije
kardinalom, a zatim ga diskretno dati smaknuti. Zakon je bio na
njegovoj strani: papa je bio jedini i legitimni nasljednik dobara svoje
Crostuff.net
kurije. A u sluĉaju Njegove Uzoritosti kardinala Michielija, veoma
imućnog patrijarha Venecije, ĉije se tijelo već hladilo u papinskoj
mrtvaĉnici, zakon je opet bio izvršen apsolutnom preciznošću.
Otac Torriani bez prigovora se podvrgnuo novim propisima za
odobrenje ulaza u odaje Borgia. Za nekoliko minuta, nakon što je iza
sebe ostavio zlatna vrata kapelice Svetoga sakramenta, jasno ih je
ugledao. Bili su u trećoj dvorani, pogleda prikovanih za strop, a na
njihovim licima ocrtavao se neobiĉan izraz trijumfa. Ondje, pokraj
prozora istoĉnoga krila, zaštićeni od surove rimske zime, Annio de
Viterbo i Njegova Svetost vodili su živ razgovor ispod nedavno
oslikanih freski koje su još širile miris laka i smole.
Sveti Otac, obrijana lica i napola kestenjaste napola sijede kose,
pokušavao je prikriti svoju trbušinu ispod mantije boje vina koja gaje
prekrivala od glave do pete. Za razliku od njega, An-nio je izgledao
poput lasice, šiljasta nosa iz koga je izbijala šuma oštrih, crnih dlaĉica
te duguljastih, košĉatih ruku, gotovo kao u strašila, kojima je
prenemaţući se mahao prema oslikanom stropu.
Strastvene rijeĉi Nannija, kako su svi zvali tog uĉenjaka, odjekivale su
poput grmljavine za ljetne oluje.
- Umjetnost je najpotrebnije od vaših oruţja, Sveti Oĉe! Neka vam
uvijek bude u sluţbi i vladat ćete cijelim kršćanskim svijetom!
Izgubite je i vaša će se cijela pastoralna zadaća raspasti.
Torriani, osjećajući sve veću gorĉinu u ţelucu, vidio je kako
Aleksandar VI. kima glavom bez rijeĉi. Cesto je već ĉuo taj govor. Ta
je ideja došla izdaleka, prodrla u Rim, a tako i u kremu firentinske
umjetnosti. Sam papa oteo je pravu vojsku umjetnika Lorenzu
Mediciju Veliĉanstvenom, samo da zadovolji Annijeve tajne ţelje.
Torriani je istovremeno u agoniji promatrao nezaustavljiv uspon
slikara i kipara, povlaštenih uvijek na štetu kardinala i svećenika.
Uzrujan i ljubomoran na utjecaj koji je taj opasni redovnik iz Viterba
imao nad Svetim Ocem, uĉitelj dominikanskog reda pravio se da ih ne
vidi te se obratio zapovjedniku straţe kako bi ovaj najavio njegov
dolazak. Predstavnik reda svetoga Dominika bio je ondje, prema ţelji
Aleksandra VI.
Papa se nasmiješio.
- Sretni smo što vas napokon vidimo, dragi Gioacchino! -uzviknuo je
pruţivši svoj prsten posjetitelju, koji gaje poljubio iskazujući
Crostuff.net
poštovanje. - Stiţete u pravi trenutak. Samo trenutak prije Nanni i ja
razgovarali smo o pitanju koje vas toliko mori...
Dominikanac je podigao pogled s papinskog prstena.
- Što... što znate o tome?
- Ma hajdete, oĉe Torriani! Ne morate biti toliko diskretni preda
mnom. Znam praktiĉki sve: ĉak i to da ste u moje ime poslali špijuna
u Milano kako bi dokazao izvjesne glasine o krivovjerju koje jaĉa na
II Morovu dvoru.
-Ja... - starije propovjednik oklijevao. - Dolazim upravo da bih vas
izvijestio o onome stoje naš ĉovjek otkrio.
- To me veseli - nasmijao se. - Pretvorio sam se u uho.
Annio de Viterbo i Sveti Otac odustali su od promatranja fresaka i
sjeli u dva velika koţna naslonjaĉa koja su dvojica komornika upravo
bili postavili za njih. Torriani, uzrujan, radije je ostao stajati. Pod
rukom je nosio mapu u kojoj je ĉuvao opširno pismo koje sam mu ja
osobno napisao otkrivši katarsko leglo u samome srcu Milana.
- Prije nekoliko mjeseci - Torriani je poĉeo objašnjavati, i dalje pod
dojmom mojih otkrića - poĉeli smo primati izvještaje koji su
upućivali na to da se milanski vojvoda koristi slavnim firentinskim
umjetnikom Lednardom da Vincijem kako bi preko veliĉanstvene
slike koju ovaj dovršava na temu posljednje Kristove veĉere širio
heretiĉke ideje.
- Leonardo, kaţete?
Papa je pogledao Nannija, oĉekujući neku njegovu mudru primjedbu.
- Leonardo, Vaša Svetosti - ponovio je ovaj. - Ne sjećate li ga se?
- Maglovito.
- Sasvim prirodno - Lasica ga je opravdao. - Njegovo se ime ne nalazi
na popisu umjetnika koje vam je bila preporuĉila kuća Medici da
uljepšaju Rim dok ste još bili kardinal. Prema onome što smo ĉuli o
njemu, radi se o ponosnu ĉovjeku nagle ćudi, ne odviše naklonjenom
našoj Svetoj Mati Crkvi. Medici su to znali te vam ga, s pravom, nisu
preporuĉili.
Papa je uzdahnuo.
-Još jedna problematiĉna duša, nije li?
- Nesumnjivo, Vaša Svetosti. Leonardo se osjetio prezrenim jer ga
nisu preporuĉili da radi u Rimu te je 1482. napustio Firencu, okrenuo
Crostuff.net
leĊa Medicima i nastanio se u Milanu da bi ondje radio kao izumitelj,
kuhar i, ako je moguće, ne kao slikar.
- U Milanu? Kako to da su ondje prihvatili takvoga ĉovjeka? - Papin
glas poprimio je podrugljiv ton dok je nastavljao: - Aha! Shvaćam...
Zbog toga kaţete da mi vojvoda nije vjeran, Nanni?
- Pitajte to našeg dominikanskog starješinu, Vaša Svetosti -suho je
odgovorio Nanni. - Ĉini se da vam nosi dokaze za to.
Torriani, i dalje na nogama, prosvjedovao je.
-Još nemamo dokaze, samo indicije, Vaša Svetosti. Leonardo, pod
vodstvom i zaštitom II Mora, upustio se u stvaranje djela kolosalnih
razmjera i kršćanske teme, ali ispunjenog nepravilnostima koje
zabrinjavaju poglavara našeg samostana Santa Maria delle Grazie.
- Nepravilnostima?
- Da, Svetosti. Radi se o prikazu posljednje veĉere.
- I što je neobiĉno na tome djelu?
- Objasnit ću vam, Vaša Svetosti. Znamo da dvanaestorica apostola
prikazanih na muralu nisu ono što se ĉine, nego predstavljaju portrete
pogana ili osoba sumnjive vjere, ĉiji raspored, ĉini se, ima za cilj
prenijeti uĉenja koja nisu kršćanska.
Papa i Nanni razmijeniše poglede. Kada je mudrac iz Viterba od njega
zatraţio više pojedinosti, dominikanac je posegnuo za svojom
mapom.
- Upravo smo primili prvi izvještaj našeg izaslanika u Milanu - rekao
je mašući mojim pismom. - Radi se o uĉenjaku iz Betanije, struĉnjaku
za šifrirani jezik i tajne kodove, koji u ovim trenucima jednako pomno
prouĉava djelo koliko i samoga majstora Leonarda. Pregledao je
portrete na Posljednjoj večeri jedan po jedan i potraţio poveznice
medu njima. Naš struĉnjak pokušao je gotovo sve: od usporedbe
svakog apostola sa zodijaĉkim znakom do traţenja podudarnosti
izmeĊu poloţaja njihovih ruku i glazbenih nota. Njegovi će zakljuĉci
uskoro stići do nas i ono što su danas samo indicije, sutra će moţda
postati dokazi.
Nanni je postao nestrpljiv.
-Ali,je li otkrio nešto konkretno ili nije?
- Naravno, oĉe Annio. Razotkriven je pravi identitet trojice apostola,
bez ikakve sumnje. Znamo da, primjerice, lice Jude
Crostuff.net
Iškariotskog pripada licu izvjesnog fra Alessandra Trivulzija,
dominikanca koji je umro ubrzo nakon Bogojavljenja, obješen u
središtu Milana...
- Dakle! Poput samoga Jude... - prošaptao je papa.
- Tako je, Svetosti. Još nismo utvrdili je li poĉinio samoubojstvo ili je
ubijen, ali naš doušnik vjeruje daje pripadao zajednici katara
infiltriranoj u našem samostanu.
- Katara?
Sveti Otac razrogaĉio je oĉi od zaprepaštenja.
- Katara, Vaša Svetosti. Oni vjeruju da su istinska Crkva Boţja.
Priznaju samo Oĉenaš kao molitvu i odbacuju svećeniĉko zvanje i
autoritet pape kao jedinoga Boţjega namjesnika na zemlji...
- Poznata su mi njihova uĉenja, oĉe Torriani! - ljutito ga je prekinuo
papa. - Ali mislili smo da su posljednji spaljeni na lomaĉi u
Carcassonneu i Toulouseu 1325. Nije li ih dokrajĉio biskup Pamiersa?
Torriani je poznavao tu pripovijest. Nisu svi tada izginuli. Nakon
trijumfa kriţara protiv katara na jugu Francuske i pada Montsegura
1244., obitelji heretika pobjegle su prema Aragonu, Lombardiji i
germanskim zemljama. Oni koji su prešli Alpe, nastanili su se u
okolici Milana gdje su ih umjerenije politiĉke snage, poput obitelji
Visconti, pustile da ţive u miru. Ipak, njihove heterodoksne ideje
pomalo su izlazile iz uporabe i mnoge su na kraju nestale, zajedno s
njihovim vjerovanjima i obredima.
- Situacija moţe biti ozbiljna, Svetosti - nastavio je Torriani veoma
smrknut. - Otac Alessandro Trivulzio nije bio jedini za kojega smo
sumnjali da ispovijeda katarsku vjeru u našem milanskom samostanu.
Prije tri dana drugi redovnik javno je priznao pripadnost hereticima i
nakon toga si oduzeo ţivot.
-Endura?. - Lasiĉine su oĉi bljesnule.
- Toĉno.
- Tako mi nebesa! - zavikao je Nanni. - Endura je bio jedan od
najekstremnijih katarskih obiĉaja. Već dvije stotine godina nitko mu
ne pribjeţe.
Nanni je pogledao papu koji kao da nije dobro shvaćao stoje to toĉno
endura. Annio mu je brţe-bolje objasnio:
- U svojoj pasivnoj verziji - rekao je - sastojala se u sveĉanoj prisezi
da nećete uzimati hranu ni išta drugo što bi moglo okaljati tijelo
Crostuff.net
katara koji teţi k savršenstvu. ZaluĊeni bi nesretnik vjerovao da
umiranjem u stanju ĉistoće njegova duša biva spašena te postaje jedno
s Bogom. Ali isto je tako postojala aktivna verzija, samoubojstvo
spaljivanjem, što se dogodilo samo pri opsadi Montsćgura. Stanovnici
te posljednje katarske vojne utvrde radije su se bacili u golemu
lomaĉu nego da se predaju papinskim trupama.
- Redovnik kojega sam vam spomenuo sam se zapalio, oĉe. Nanni
nije mogao doći k sebi.
- Teško mije povjerovati daje netko oţivio taj stari postupak, oĉe
Torriani. Pretpostavljam da raspolaţete i drugim novostima na kojima
temeljite svoju uznemirenost.
- Naţalost, tako je. Doista, imamo razloga vjerovati da se dokazi o
postojanju aktivne katarske zajednice u Milanu kriju u muralu
Posljednja večera, koji u ovim trenucima dovršava Leonardo da
Vinci. Naslikao je samoga sebe kako razgovara s apostolom koji u
stvarnosti predstavlja Platona. Kao što znate, on je drevni uzor tih
prokletih heretika.
Lasica je skoĉio iz svoga naslonjaĉa.
- Platon? Jeste li sigurni u to što govorite?
- Posve. Najgore od svega, oĉe Annio, jest to što ta poveznica nije
lišena izopaĉene logike. Kao što znate, Leonardo se obrazovao u
Firenci pod vodstvom Andree del Verrocchia, moćnoga umjetnika,
kojega su Medici poštovali, i koji je bio veoma blizak Akademiji ĉije
je upravljanje Cosimo Stariji povjerio izvjesnomu Marsiliju Ficinu. A
isto tako znate daje ta Akademija osnovana po uzoru na onu
Platonovu u Ateni.
- Pa? - papin pomoćnik ĉinio je prijezirnu grimasu, sumnjiĉav prema
tolikoj erudiciji.
- Naš zakljuĉak ne moţe biti oĉitiji, oĉe. Ako su katari preuzeli od
Platona mnoge od svojih najpogubnijih uĉenja, a Ficinova Akademija
i dalje prakticira katarske navade poput nejedenja ţivotinjskog mesa,
što nas onda prijeĉi da zakljuĉimo kako se Leonardo koristi svojim
djelom da bi prenio uĉenje suprotstavljeno Rimu?
- Sto dakle ţelite od nas? Da ga izopćimo?
- Još ne. Moramo dokazati bez ikakve sumnje da je na muralu
Leonardo prikazao njihove ideje. Naš izaslanik u Milanu radi na
prikupljanju tih dokaza. Nakon toga ćemo djelovati.
Crostuff.net
- Ali, oĉe Torriani - prekinuo ga je Nanni. - Mnogi umjetnici poput,
Botticellija ili Pinturicchia, školovali su se na Akademiji, a ipak su
uzorni kršćani.
- Samo se ĉine takvima, oĉe Annio. Trebali biste biti sumnjiĉavi
prema njima.
- Dominikanci su uvijek tako nepovjerljivi! Pogledajte oko sebe.
Pinturicchio je naslikao ove divne freske za Njegovu Svetost odgovorio je pokazujući na strop. - Nalazite li u njima i sjenku
krivovjerja? Da vas ĉujem! Vidite li što?
Dominikanac je dobro poznavao te freske. Betanija je potajice bila
otvorila dosje o njima, koji nikad nije narastao onoliko koliko su
oĉekivali.
- Nemojte se uzrujavati, oĉe Annio. Pogotovo zato što mi, nehotice,
dajete za pravo. Pomno promotrite djelo tog Pinturicchia: poganski
bogovi, nimfe, egzotiĉne ţivotinje i prizori koje nigdje nećete naći u
Bibliji. Samo bi Platonovu sljedbeniku, zadojenu starim poganskim
uĉenjima, palo na pamet naslikati takvo što.
- To je legenda o Izidi i Ozirisu! - prosvjedovao je Lasica, na rubu
ţivaca. - Oziris, ako to ne znate, uskrsnuo je od mrtvih poput Našega
Gospodina. I spomen na njega, iako na poganski naĉin, snaţi našu
nadu u spasenje tijela. Oziris je ovdje prikazan kao bik, kao bik je
prikazan i naš Sveti Otac. Niste nikada vidjeli grb obitelji Borgia?
Nije li oĉita povezanost tog mitološkog lika, simbola snage i
hrabrosti, i zvijeri koja se pojavljuje na štitu Njegove Svetosti?
Simboli nisu hereze, oĉe Torriani!
U trenutku kad se fra Gioacchino Torriani spremao odgovoriti, papin
baršunast i otegnut glas prekinuo je raspravu.
- Ono što ne razumijem najbolje - rekao je razvlaĉeći svaku rijeĉ kao
da mu je ta rasprava dosadna - jest gdje vidite II Moro-vo grešno
ponašanje u svemu tome...
- To je stoga jer niste pregledali Leonardovo djelo, Vaša Svetosti! skoĉio je Torriani. - Milanski vojvoda plaća sve njegove troškove i
štiti umjetnika od kritika naših redovnika. Prior Santa Marije
mjesecima nastoji preusmjeriti razvoj slike prema poboţnijoj estetici,
ali neuspješno. II Moro je taj koji je dopustio Leonardu da naslika
sebe samoga leĊima okrenutoga Kristu, zadubljena u razgovor s
Platonom.
Crostuff.net
- Da, da... - zijevnuo je papa. - Spomenuli ste takoĊer i Ficina, zar ne?
Torriani je kimnuo.
- Nije li to ĉovjek o kojemu si mi toliko puta govorio, dragi Nanni?
- Tako je, Svetosti - potvrdio je ovaj hineći smiješak. - Rijeĉ je o
izvanrednoj osobi. Jedinstvenoj. Ne vjerujem daje heretik kakvim
nam ga nastoji prikazati otac Torriani. On je kanonik katedrale u
Firenci, sada blizu šezdeset ĉetvrte ili šezdeset pete godine ţivota.
Njegov bi vas prosvijetljeni duh zadivio.
- Prosvijetljeni duh? - papa se nakašljao. - Nije još jedan Savonarola,
zar ne? Nisu li obojica kanonici u istoj katedrali?
Papa je namignuo Torrianiju koji je zadrhtao na spomen imena
zanesena dominikanca koji je propovijedao kraj »bogate Crkve«.
- Istina je da dijele hram, Svetosti - smeteno se opravdavao Lasica ali su ljudi potpuno suprotnih osobnosti. Ficino je uĉenjak koji
zasluţuje naše potpuno poštovanje. Obrazovan ĉovjek koji je na
latinski preveo bezbroj drevnih tekstova, poput egipatskih traktata
koji su posluţili Pinturicchiju pri oslikavanju ovih stropova.
- Doista?
- Prije nego što je poĉeo raditi na vašim freskama, Pinturicchio je
proĉitao Hermesove spise koje je Ficino upravo bio preveo s grĉkog.
U njima se pripovijedaju ovi prekrasni ljubavni prizori izmeĊu IziĊe i
Ozirisa...
-A Leonardo? - upitao je papa osorno. - Je li i on ĉitao Ficina?
-1 prijateljevao je s njime, Vaša Svetosti. Pinturicchio to zna. Obojica
su bili njegovi uĉenici u Verrocchijevom ateljeu, i obojica su slijedila
njegova uĉenja o Platonu i Platonovo vjerovanje u besmrtnost duše.
Postoji li išta dublje proţeto kršćanstvom od te ideje?
Nanni je tu posljednju reĉenicu izgovorio prkoseći kritikama oca
Torrianija. Znao je vrlo dobro da su dominikanaci većinom tomisti,
sljedbenici teologije Tome Akvinskoga nadahnute Aristotelom, i
strogi protivnici izvlaĉenja Platona iz zaborava. Uĉitelj našeg reda
shvatio je da se ne moţe nadmetati s ocem Anniom te je ponizno
pognuo glavu prije nego što se oprostio.
- Vaša Svetosti, veleĉasni Annio - pozdravio ih je udvorno.
-Beskorisno je nastaviti nagaĊati o izvorima nadahnuća za
Leonardovu Posljednju večeru u Milanu dok naša istraga ne bude
privedena kraju. Uz vaš blagoslov, istraga će se nastaviti kao dosad te
Crostuff.net
ćemo pokušati utvrditi u ĉemu se toĉno sastoji Leonardov grijeh
protiv našeg uĉenja.
- Ako taj grijeh postoji - dometnuo je Annio.
Papa je uzvratio pozdrav Torrianiju i, praveći znak kriţa u zraku,
dodao:
- Dat ću vam jedan savjet prije nego što se povuĉete, oĉe Torriani.
Ubuduće dobro pazite kuda hodite.
35.
Nikad nisam vidio tako smrknuta lica poput onih redovnika Santa
Marije toga nedjeljnog jutra. Prije zornice, prior je osobno prešao
cijeli samostan, ćeliju po ćeliju, sve nas budeći iz sna. Viĉući, naredio
nam je da se što prije umijemo te pripravimo svoju savjest za
izvanredni kapitul zajednice.
Naravno, nitko se nije usprotivio. Sva su braća znala da će prije ili
poslije biti ispitana u vezi sa sakristanovom smrću. Moţda su zato svi
poĉeli jedni druge promatrati sumnjiĉavo. Strancu poput mene stanje
je postalo nesnosno. Redovnici su se poĉeli skupljati u omanje grupe
prema svom podrijetlu. Oni iz krajeva juţno od Milana nisu
razgovarali s onima sa sjevera, koji su pak izbjegavali druţenje s
onima s jezera, kao da ovi imaju prste u nesretnoj smrti brata Giberta.
Santa Maria bila je podijeljena... a ja nisam znao razlog tomu.
Toga ranog jutra, nakon što sam se oprao i odjenuo u polutami,
shvatio sam o koliko se dubokoj krizi radilo. Iako je bila istina da su
redovnici mrmljali jedni protiv drugih, svi su bili sloţni u jednome:
zadrţati svoje brige što je dalje moguće od mene. Jer više od iĉega
uţasavalo ih je to da bih ja, u svojstvu inkvizitora, mogao pokrenuti
postupak protiv njihove zajednice. Glasina da je otac Giberto umro
propovijedajući katarsku vjeru, ispunila ih je strahom. Naravno,
nijedan od njih nije se usudio javno to pokazati. Promatrali su me
optuţujućim pogledom, kao da sam ja prisilio oca Alessandra da se
objesi i brata Giberta da izgubi razum. Toliku su mi dijaboliĉnu moć
pripisivali.
Ipak, ono što me se najviše dojmilo, bilo je vidjeti naĉin na koji je
Vicenzo Bandello iskoristio njhove strahove.
Nakon što nas je probudio, prior nas je odveo do velikoga praznog
stola koji je on sam bio postavio u prostoriji blizu konjušnica. Bilo je
Crostuff.net
hladno i soba je bila još slabije osvijetljena od naših ćelija. U tom nas
je polumraku Bandello izvijestio o intenzivnu reţimu koji je osmislio
za sve nas. Od zornice do veĉernje molitve, ispitat ćemo svoje grijehe,
izvršiti djela pokajanja te javno ispovjediti svoje propuste. A na kraju
dana, skupina braće koju će on osobno odabrati, otići će do Klaustra
mrtvih i ekshumirati ostatke oca Alessandra Trivulzija. Njegovi ostaci
ne samo da će biti iskopani iz zemlje, nego će se odnijeti izvan
gradskih zidina gdje će biti obavljen obred tjeranja vraga, a zatim će
biti spaljeni, a pepeo rasut. Isto će se uĉiniti s kostima oca Giberta.
Bandello je htio da njegov samostan bude oĉišćen od krivovjerja prije
sumraka. On, koji je vjerovao u nevinost brata knjiţniĉara te je ĉak
branio pretpostavku o postojanju urote koja mu je došla glave, znao je
sada daje otac Alessandro vodio ţivot leĊima okrenut Kristu,
dovodeći moralni integritet njegova priorata u ozbiljnu opasnost.
Opazio sam da se Mauro Sforza, grobar, nervozno prekriţio na kraju
stola.
Otac Vicenzo bio je ozbiljniji i šutljiviji nego ikada prije. Nije dobro
spavao. Duboki podoĉnjaci visjeli su mu ispod oĉiju dajući mu
izmuĉen izgled. Djelomiĉno sam ja bio kriv za oĉajno stanje u kome
se nalazio. Prethodno poslijepodne, kad su se uĉitelj Torriani i papa
Aleksandar sastali iza mojih leĊa u Rimu, Bandello i ovaj ponizni
sluga Boţji razgovarali su o implikacijama toga što su se dvojica
katara bila infiltrirala u zajednicu. Milano su, objasnio sam mu,
napadale snage zla kao nikad prije u zadnjih stotinu godina. To su
potvrĊivali svi moji izvori. Isprva me prior pogledao u nevjerici, kao
da sumnja da netko tek pristigao moţe shvatiti probleme njegove
dijeceze, ali kako sam mu izlagao svoje argumente, polako je
mijenjao mišljenje.
Obrazloţio sam mu zašto vjerujem da neobiĉan niz smrti koje smo
pretrpjeli nije bio sluĉajnost. Ĉak sam mu objasnio naĉin na koji su
bile povezane sa smrtima hodoĉasnika ubijenima u crkvi Svetoga
Franje. I sama vojvodina policija sloţila se sa mnom, zakljuĉivši da su
i ti nesretnici umrli ne pruţajući otpor, upravo poput oca Alessandra.
Štoviše, toĉno mjesto na kojima su se zloĉini dogodili bio je glavni
oltar, upravo ispred oltarne slike majstora Leonarda poznate kao
Maesta. Ta pojedinost, uz otkriće da su meĊu njihovim stvarima našli
samo komad kruha i sveţanj šarenih karata, pobudila je moju sumnju.
Crostuff.net
Svi su ubijeni sa sobom nosili jednaku prtljagu. Kao daje to dio nekog
opskurnog rituala. Moţda nekog katarskog obreda, dotad
nepoznatoga.
Sve je bilo veoma ĉudno. Leonardo, kao što sam sugerirao prioru, bio
je zajedniĉki izvor problema. Otac Alessandro umro je nakon što mu
je pozirao kao Juda Iškariotski, a znao sam daje i sakristan bio meĊu
redovnicima kojima je Leonardo bio drag. Da ne spominjem donnu
Beatrice, koja je umrla nakon što mu je dodijelila svoje
pokroviteljstvo. Kako je bilo moguće previdjeti suptilnu nit koja je
povezivala te dogaĊaje? Nije li bilo oĉito kako je Leonardo da Vinci
okruţen moćnim neprijateljima, moţda jednako suprotstavljenima
njegovu krivovjerju poput nas, ali sposobnima posegnuti za oruţjem
kako bi dokrajĉili njega i njegove prijatelje?
Te ţrtve, kao i prijetnja da bi im se još tko mogao pridruţiti, natjerali
su me da se Bandellu povjerim o Gataocu. vjerujem da sam dobro
postupio.
Isprva me gledao u nevjerici kad sam mu objasnio daje Rim već
obaviješten o tom nizu nesreća. Zapravo, visoke papinske instancije
već su dugo primale obavijesti od tajanstvenog dopisnika koji je bio
najavio što će se dogoditi ne obustave li se radovi na Cenacolu. Profil
toga glasnika - objasnio sam mu - odgovarao je oštroumnoj,
inteligentnoj osobi, vjerojatno dominikancu, koji je skrivao identitet
iz straha od vojvodine odmazde. Ĉovjeku koji je, nesumnjivo,
djelovao iz mrţnje prema Leonardu i ĉija je jedina opsesija, ĉini se,
bila dovesti do njegove propasti i sramote. Netko, dakle, koga smo
morali smjesta naći ako smo ţeljeli zaustaviti to neprekidno kapanje
smrti i doći do jasnih inkriminirajućih dokaza protiv Leonarda koje je
ovaj tvrdio da posjeduje.
- Ako se ne varam, oĉe, pasivnost Rima pred njegovim prijetnjama
natjerala gaje da uzme pravdu u svoje ruke.
- A zašto, oĉe Leyre? Što taj ĉovjek moţe imati protiv našeg slikara? upitao je prior zaĉuĊeno.
- Mnogo sam razmišljao o tome i vjerujte mi, nalazim samo jedno
moguće objašnjenje. - Bandello me pogledao zaintrigiran, pozivajući
me da nastavim. - Moja je pretpostavka daje u nedavnoj prošlosti
Gatalac bio Leonardov pomagaĉ te daje ĉak iskreno dijelio njegova
heterodoksna uvjerenja. Moguće je da se iz nekog nejasnog razloga
Crostuff.net
koji tek moramo utvrditi, taj ĉovjek razoĉarao u slikaru i odluĉio ga
prokazati. Najprije je slao gorljiva pisma Rimu obavještavajući nas o
njegovim zloĉinima protiv vjere i zlu koje skriva u Cenacolu, ali s
obzirom na našu sumnjiĉavost, izgubio je svaku nadu i odluĉio
djelovati.
- Djelovati? Ne razumijem.
- Ne mogu vas kriviti, priore. Ni ja ne znam sve odgovore. Ipak, moja
teza ima smisla pretpostavimo li da je Gatalac bio katar, jednako kao i
otac Alessandro i brat Giberto. Nekoje vrijeme i on sebe morao
smatrati nasljednikom istinskih Kristovih apostola te je, poput njih,
odluĉio strpljivo ĉekati Mesijin drugi dolazak. O tome sanja svaki
bonhomme. Oni vjeruju kako će toga dana njihova »istinska vjera«
biti potvrĊena u oĉima cijeloga kršćanskog svijeta. - Iskoristio sam
pozornost oca Vicenza da dovršim svoje objašnjenje ozbiljnim
glasom. - Osobno vjerujem daje nakon dugog i uzaludnog ĉekanja,
uzrujan nekom ozbiljnom neprilikom, Gatalac izgubio razum,
povukao svoj zavjet da neće ĉiniti nasilje i krenuo naplatiti u krvi
vrijeme koje je izgubio s »ĉistim ljudima«.
- Uţasna optuţba, oĉe.
- Prouĉimo ĉinjenice, priore - predloţio sam mu. - Katari veoma
dobro poznaju Novi zavjet, stoga kada je Gatalac ubio oca
Alessandra, namjestio je da zloĉin djeluje kao samoubojstvo.
Leonardo je to odmah shvatio i iako je pokušao odvratiti pozornost
policije, tog mi je dana, nehotice, dao vaţan trag: otac Alessandro
umro je na jednak naĉin kao Juda Iškariotski nakon što je izdao
Krista.
- I koliku vaţnost pripisujete toj ĉinjenici?
- Veliku, priore. Univerzum katara funkcionira na temelju simbola.
Ako je Gatalac uspio uvjeriti zajednicu savršenih da se ponavljaju
dogaĊaji koji su prethodili Isusovoj smrti, mogao ih je navesti da
vjeruju kako je Njegov drugi dolazak blizu. Shvaćate li?
Knjiţniĉarevo »samoubojstvo« navijestilo im je da su stara
proroĉanstva nadomak ispunjenju. Krist se trebao vratiti na Zemlju, a
Njegova će vjera ponovno pobjedonosno uskrsnuti iz sjenki.
- Ponovni Kristov dolazak...
- Toĉno. Zbog toga je brat Giberto, zanesen tim otkrićem, odagnao
svoje strahove i javno propovijedao uĉenje katara, bez straha
Crostuff.net
poloţivši ţivot, uvjeren da će, kad se vrati Gospodin, uskrsnuti od
mrtvih. Gatalac provodi svoju osvetu Ċavolskom domišljatošću.
- Djelujete veoma sigurni u svoju pretpostavku.
- I jesam - potvrdio sam. - Već sam vam prije rekao da naš doušnik
ima sloţenu liĉnost; briljantna je uma i nije ništa prepustio sluĉajnosti,
ĉak ni mjesto koje je odabrao da objesi oca Alessandra.
- Nije?
- Mislio sam da ste shvatili - nasmiješio sam se pomalo ciniĉno. - Kad
sam posjetio portiko Palazza della Ragione i prouĉio gredu s koje je
objesio našega knjiţniĉara, uoĉio sam zanimljiv bareljef. Posvećen je
izvjesnomu Orlandu da Tressa-nu, starom progonitelju heretika
kojega urezan natpis opisuje kao Spada e Tutore della fede per aver
fatto bruciare come si doveva i Catari*. Zanimljivo izrugivanje, ne
mislite li?
Vicenzo Bandello bio je zaprepašten. Pošast hereze pogodila je
njegov samostan daleko teţe nego što je to zamišljao.
- Recite mi, oĉe Leyre - upitao je zabrinuto - što mislite, do koje je
mjere Gatalac uspio nasamariti svoje?
- Dovoljno da natjera one hodoĉasnike ubijene u San Fran-cescu da
napuste svoja skrovišta u planinama i doĊu u grad u
___________________________
* »Mač i učitelj vjere jer je spalio katare kako i zaslužiše.«
potrazi za spasenjem. Poslušno su dali svoje ţivote u oĉekivanju
Drugog dolaska. Gatalac je uspio natjerati katarsku zajednicu da se
sama oda. I sigurno vjeruje daje samo pitanje vremena kada će
Leonardo povući pogrešan potez.
- Znaĉi... - oklijevao je prior - vjerujete daje Gatalac i dalje meĊu
nama?
- Uvjeren sam u to. - Nasmiješio sam se. -1 skriva se jer zna da je
kasno da dobije vaš oprost. Ne samo da je sagriješio protiv uĉenja
Crkve, nego je prekršio i petu zapovijed: Ne ubij.
- Kako ćemo ga prepoznati?
- Srećom, poĉinio je sitnu pogrešku.
- Pogrešku?
- U svojim prvim pismima, dok se još nadao da će se Rim umiješati,
dao nam je trag s pomoću koga ga moţemo naći.
Crostuff.net
Priorovo naborano ĉelo od iznenaĊenja se izravnalo. Njegov um,
dobro uvjeţban za povezivanje mnoštva razliĉitih podataka i
rješavanje zagonetki, brzinom munje pronašao je odgovor:
-Jasno! - uzviknuo je, uhvativši se za glavu. - To je vaša zagonetka!
Gataoĉev potpis! Zato je bila napisana na karti koju smo pronašli uz
knjiţniĉara!
- Otac Alessandro pokušao je na svoju ruku riješiti taj misterij.
Nesmotren, dao sam mu tekst zagonetke i moţda je njegova znatiţelja
ubrzala njegovu smrt.
- U tom sluĉaju, oĉe Leyre, već je naš. Bit će dovoljno odgonetnuti
vašu zagonetku da ga naĊemo.
- Kad bi barem bilo tako jednostavno.
36.
Dobri prior sigurno nije oka sklopio cijelu noć. Ĉim sam ga ugledao
ispred njegovih redovnika, crvenih oĉiju i s podoĉnjacima,
pretpostavio sam daje noć probdio razmišljajući o nesretnim Oculos
ejus dinumera. Gotovo da mije bilo ţao što sam ga opteretio tom
novom odgovornošću. Obvezi da razotkrije meĊu svojim redovnicima
one koji su propovijedali heretiĉka vjerovanja, i- ustanovi kakva se
vrsta subverzivne poruke krije u ukrasu njegova vlastita refektorija,
sada je morao dodati i onu da pronaĊe redovnika koji je doveo već do
nekoliko smrti, uvjeren kako djeluje u ime pravedne stvari.
Redovnici su ga smeteno promatrali. Kapitul je trebao otpoĉeti.
- Braćo - prior je progovorio ozbiljnim glasom, na nogama i šaka
uprtih u stol. - U već gotovo trideset godina koliko stanujemo meĊu
ovim zidinama nikad nismo bili suoĉeni s ovakvom situacijom. Bog
Naš Gospodin stavio je na kušnju našu izdrţljivost, pretvorivši nas u
svjedoke smrti dvoje naše najvoljenije braće i otkrivši nam da su
njihove duše bile iskvarene smradom krivovjerja. Sto mislite kako se
osjeća Vjeĉni Otac kad vidi našu slabost? Kako Mu se moţemo moliti
ako mi, sa svoje strane, nismo bili sposobni uvidjeti da su zastranili te
smo im dopustili da umru u grijehu? Pokojnici kojih se danas
odriĉemo, jeli su naš kruh i pili naše vino. Ne ĉini li nas to
sukrivcima?
Bandello je zastao da duboko udahne:
Crostuff.net
- Ali Bog, draga braćo, nije nas napustio u ovom uţasnom trenutku. U
svom beskrajnome milosrĊu, pobrinuo se da se meĊu nama zatekne
jedan od njegovih najmudrijih uĉenjaka.
Šapat se proširio meĊu prisutnima kada je otac prior uperio kaţiprst u
mene.
- Zbog toga je on ovdje - rekao je. - Zamolio sam našeg uzvišenog oca
Agostina Leyrea, pripadnika Svetoga oficija u Rimu, da nam
pomogne shvatiti zamršene putove kojima kroĉimo u ovim trenucima
boli.
Ustao sam da me mogu vidjeti i pozdravio ih laganim naklonom.
Pomirljivim tonom, prior je nastavio svoju propovijed, iskreno se
trudeći da ne zastraši svoje redovnike:
- Svi ste ţivjeli s ocem Gibertom i ocem Alessandrom - rekao je. Dobro ste ih poznavali. A, ipak, nijedan od vas nije prijavio
nepravilnosti u njihovu ponašanju, niti je znao uoĉiti njihovu
nesretnu'pripadnost katarskoj vjeri. Mirno smo spavali vjerujući kako
je to uĉenje ugasnulo prije više od pedeset godina, i griješili smo u
oholosti uvjereni kako se nikad više nećemo suoĉiti s njime. A nije
bilo tako. Zlo, draga braćo, teško nestaje. Iskorištava naše neznanje.
Hrani se našom glupošću. Zbog toga, kako bismo onemogućili nove
napade, zamolio sam oca Leyrea da nas prosvijetli o najpodmuklijem
kršćanskom zastranjenju. Vjerojatno ćete u njegovim rijeĉima
prepoznati navade i obiĉaje kojih ste se moţda pridrţavali ne znajući
odakle potjeĉu. Ne bojte se: mnogi od vas potjeĉu iz lombardijskih
obitelji ĉiji su preci bili u nekakvu dodiru s krivovjercima. Moj je
ĉvrst naum da se prije nego što zaĊe sunce, prije nego što napustite
ovu prostoriju, odreknete svega toga i pomirite sa Svetom Rimskom
Crkvom. Saslušajte našega brata, promislite o njegovim rijeĉima,
pokajte se i zamolite za ispovijed. Ţelim doznati jesu li naša pokojna
braća jedina bila zaraţena katarskom pošašću, te poduzeti
odgovarajuće mjere u skladu s time.
Prior mi je prepustio rijeĉ rukom mi davši znak da se pribliţim ĉelu
stola. Nitko nije ni trepnuo. Stariji redovnici, Luca, Giorgio i Stefano,
prestari da vrše ikakvu aktivnu zadaću u samostanu, nagnuli su se
naprijed da me bolje ĉuju. Drugi su, znao sam, s istinskim strahom
promatrali moje korake. Bilo je dovoljno pogledati ih u oĉi da se
uvjerim u to.
Crostuff.net
- Cijenjena braćo, laudetur Jesus Christus.
- Amen - odgovorili su uglas.
- Nije mi poznato, braćo, koliko su vam znane pojedinosti ţivota
svetoga Dominika de Guzmana. - Zamor se proširio meĊu
okupljenima. - Nije vaţno. Danas nam se pruţa izvrsna prigoda da
zajedno oţivimo uspomenu na njega i njegovo djelo.
Uzdah olakšanja zaĉuo se duţ stola.
- Dopustite mi da vam nešto ispriĉam. Poĉetkom godine 1200. prvi su
se katari proširili dobrim dijelom zapadnoga Sredozemlja.
Propovijedali su siromaštvo, povratak izvornim kršćanskim obiĉajima
i zalagali se za jednostavnu vjeru, koja ne zahtijeva crkve, desetine ili
povlastice za Gospodinove pastire. Njihovi su sljedbenici odbacivali
štovanje svetaca i Djevice Marije, kao da su divljaci ili, još gore,
muhamedanci. Nisu priznavali sakrament krštenja. Ta gamad nije
prezala tvrditi kako stvoritelj svijeta nije Bog, nego Sotona. Kakva
izopaĉenost kršćanskog uĉenja! Moţete li to zamisliti? Za njih je
Jahve, Bog Otac prema Staromu zavjetu, zapravo bio vraţji duh koji
je bio sposoban istjerati Adama i Evu iz raja kao i uništiti vojske koje
su zaprijetile Mojsijevu izlasku. U njegovim su rukama ljudi bili
obiĉne marionete nesposobne razlikovati dobro od zla. Obiĉni ljudi
prigrlili su te klevete sa ţarom. U njima su vidjeli vjeru koja ih
oslobaĊa grijeha i olakšava im shvatiti kako je sva patnja na svijetu
djelo Đavla. Kakva anatema! Smještali su Boga i Vraga, dobro i zlo,
na istu razinu, s jednakom mjerodavnošću i moćima!
Crkva - nastavio sam - htjela je vratiti te krivovjerce na pravi put s
propovjedaonica, ali u tome nije uspjela. Sve brojniji simpatizeri
krivovjernih shvatili su koliko je njihova borba neravnopravna te se
većina smilovala hereticima, koje su mnogi smatrali uzornim
susjedima. Obrazlagali su da katari propovijedaju primjerom,
pokazujući da su ponizni i siromašni, dok se svećenstvo odijeva u
kićene misnice i drangulije kako bi ih osuĊivalo s oltara prekrivenih
skupocjenim ukrasima. Tako je, umjesto da iskorijeni krivovjerje,
Crkva uspjela proširiti ga poput pošasti. Sveti Dominik bio je jedini
koji je uvidio pogrešku i odluĉio spustiti se na teritorij »ĉistih ljudi«
jer katharos to znaĉi na grĉkome, kako bi im propovijedao iz
jednakog apostolskog siromaštva koje su toliko cijenili. Sveti Duh
ulio mu je snagu. Dao mu je hrabrosti da se uvuĉe u utvrde
Crostuff.net
krivovjeraca u Francuskoj, gdje je katara bilo bezbroj, i ondje im je
odgovarao jednom po jednom na njihove tvrdnje. Sveti Dominik
oborio je njihove apsurdne teze i proglasio Boga jedinim Gospodinom
Stvoriteljem. Ali ĉak se i taj napor pokazao uzaludnim. Zlo se bilo
previše proširilo.
Bandello me prekinuo: i on je prouĉavao njihovu povijest tijekom
godina teološke naobrazbe i znao je da je katarska vjera pridobila
sljedbenike ne samo meĊu seljacima i obrtnicima, nego i meĊu
kraljevima i plemićima koji su u njoj vidjeli savršenu izliku da ne
plaćaju poreze i da uskrate povlastice svećenstvu.
- To je istina - priznao sam. - Ne platiti desetinu koju je Biblija*
namijenila svećenicima, znaĉilo je ne poštivati Boţje zakone. Rim
nije mogao ostati prekriţenih ruku. Našega voljenog Dominika toliko
je brinulo to zastranjenje s pravoga puta daje odluĉio djelovati. Zato je
utemeljio skupinu propovjednika s kojima je kanio pokrštavati
golemo podruĉje, poput francuskog Languedoca. Mi smo danas
nasljednici tog reda i njegove boţanske zadaće. Ipak, nakon njegove
smrti, vidjevši daje nemoguće boriti se sa zlom samo rjeĉju, papa i
krune odane Rimu odluĉili su pokrenuti vojnu odmazdu velikih
razmjera koja će dokrajĉiti prokletnike. Krv, smrt, cijeli gradovi
izbrisani ognjem i maĉem, progon i bol godinama su potresali Boţji
narod. Kada bi papinske postrojbe prodrle u grad u kojem je
krivovjerje pustilo korijenje, ubijali bi sve redom, ne praveći razliku
izmeĊu katara i kršćana. Govorili su da će Bog prepoznati svoje kada
dospiju u nebo.
Podigao sam pogled prema stolu prije nego što sam nastavio. Moja ih
je šutnja sigurno iznenadila.
- Braćo - nastavio sam. - Bio je to naš prvi kriţarski pohod. Ĉini se
nevjerojatnim da se dogodio prije manje od dvije stotine
___________________
* Knjiga Postanka 14, 20; Amos 4, 4; Prva knjiga o
Makabejcima 3, 49.
godina i tako blizu nama. Tada nismo oklijevali podići maĉeve na
vlastite obitelji. Vojske su odreĊivale pravdu maĉem, razbili su
skupine »ĉistih ljudi«, ubili mnoge od njihovih voĊa i natjerali u
Crostuff.net
progonstvo stotine krivovjeraca, daleko od zemalja kojima su nekoć
vladali.
- Na taj su naĉin, bjeţeći pred postrojbama Svetoga Oca, posljednji
katari dospjeli u Lombardiju - dodao je Bandello.
- Stigli su u ovo podruĉje veoma oslabljeni. I iako je sve upućivalo na
to da će nestati, sreća im se osmjehnula: politiĉka situacija
pogodovala je reorganizaciji heretika. Podsjećam vas da je to bilo
razdoblje borbi izmeĊu gvelfa i gibelina. Prvi su tvrdili daje papi
povjerena vlast koja nadilazi onu ijednoga vladara. Za njih je Sveti
Otac bio Boţji predstavnik na zemlji i zbog toga je imao pravo na
vlastitu vojsku i pozamašna materijalna sredstva. Gibelini, s druge
strane, s kapetanom Matteom Viscontijem na ĉelu, odbacivali su tu
ideju i zalagali se za razdvajanje svjetovne i boţanske vlasti. Govorili
su da bi se Rim trebao posvetiti iskljuĉivo duhovnim pitanjima. Sve
ostalo ticalo se kraljeva. Zbog toga nikoga nije zaĉudilo što su gibelini
prigrlili posljednje katare u Lombardiji. Bio je to još jedan naĉin da
prkose papi. Viscontiji su ih u tajnosti podrţavali, a zatim su i Sforze
nastavili s jednakom politikom. Gotovo je sigurno da se i Ludovic II
Moro i dalje pridrţava istih smjernica te se zbog toga ova kuća koja
danas leţi pod njegovom zaštitom pretvorila u utoĉište za te
prokletnike.
Nicolo di Piadena ustao je i zamolio za rijeĉ.
- Znaĉi li to, oĉe Leyre, kako optuţujete našega vojvodu da je pristaša
gibelina?
- Ne mogu to uĉiniti sluţbeno, brate - odgovorio sam okolišajući s
odgovorom na njegovo otrovno pitanje. - Ne bez dokaza. Iako, budem
li sumnjao da ih netko meĊu vama skriva, neću oklijevati pribjeći
Svetomu tribunalu ili muĉenju bude li potrebno, kako bih došao do
njih. Odluĉan sam riješiti to pitanje sluţeći se svim sredstvima.
-A kako kanite dokazati da postoje »ĉisti ljudi« u ovoj zajednici? poskoĉio je fra Giorgio, zaduţen za prikupljanje milodara, oslanjajući
se na svojih osamdeset godina kao zaštitu. - Kanite li osobno muĉiti
svu ovu braću, oĉe Leyre?
- Objasnit ću vam što ću toĉno uĉiniti.
Rukom sam pozvao Mattea, priorova sinovca, da prinese stolu kavez
od pruća u koji sam nekoliko minuta prije poĉetka kapitula bio
Crostuff.net
zatvorio pile iz dvorišta. Uznemirena ţivotinja ogledala se na sve
strane.
- Kao što znate, katari ne jedu meso i odbijaju ubiti bilo koje ţivo
biće. Da ste vi bonhomme i da vam dam pile poput ovoga te vas
zamolim da ga ţrtvujete preda mnom, odbili biste to uĉiniti.
Giorgio se zacrvenio vidjevši me kako uzimam noţ i pribliţavam ga
ptici.
- Ako ga jedan od vas odbije ubiti, znat ću tko je doista. Katari vjeruju
da u ţivotinjama obitavaju duše ljudi koji su umrli u grijehu i koji se
ovako vraćaju na zemlju da bi ih okajali. Boje se da ubijanjem
ţivotinje oduzimaju ţivot jednom od svojih.
Ĉvrsto sam pritisnuo pile o stol, istegnuo mu šiju da svi mogu vidjeti i
predao noţ Giuseppeu Boltraffiju, redovniku koji mije bio najbliţi.
Na moj znak, njegova je oštrica prerezala vrat napola, poprskavši
krvlju naše halje.
- Kao što vidite, brat Giuseppe - ironiĉno sam se osmjehnuo osloboĊen je sumnje.
- Ne postoji li suptilniji naĉin otkrivanja katara, oĉe Leyre?
-prosvjedovao je otac Giorgio, uţasnut tim prizorom.
- Naravno da postoji, brate. Mnogo je naĉina kako ih prepoznati, ali
svi su manje uvjerljiviji. Na primjer, da im pokaţete raspelo, ne bi ga
poljubili. Vjeruju da samo sotonska Crkva poput naše moţe štovati
oruĊe muĉenja na kojem je umro Naš Gospodin. Isto ih tako nećete
vidjeti da se klanjaju relikvijama, da laţu ili da se boje smrti. Iako je
to, naravno, znaĉajka samo parfaitsa.
-Parfaitsa? - nekoliko je redovnika zbunjeno ponovilo taj francuski
izraz.
- Savršenih ljudi - objasnio sam. - Oni upravljaju duhovnim ţivotom
katara. Vjeruju da slijede apostolski ţivot onako kako nitko od nas ne
zna. Odbacuju svaku vrstu vlasništva, jer ni Krist ni njegovi uĉenici
nisu ništa posjedovali. Zaduţeni su da one koji im se ţele prikljuĉiti
upoznaju s ritualom zvanim melioramentum, naklonom koji moraju
izvesti svaki put kad susretnu nekog od parfaitsa. Samo oni predvode
apparellamentum, opće ispovijedi tijekom kojih se iznose grijesi
svakog krivovjerca, raspravlja o njima te ih se javno odrješuje. I, kao
da to nije dovoljno, samo oni mogu podijeliti jedini sakrament koji
katari priznaju: consolamentum.
Crostuff.net
- Consolamentum? - iznova su se zapitali redovnici.
- Sluţio je istovremeno kao krštenje, priĉest i posljednja pomast objasnio sam. - Dijelio bi se polaganjem svete knjige na glavu neofita.
Nikada to nije bila Biblija. Taj su ĉin smatrali »krštenjem duha«, a
onaj koji je zasluţio primiti ga, postajao bi »istinski« kršćanin. Jedan
od »utješenih«.
- A zašto ste pomislili da su sakristan i knjiţniĉar bili pripadnici
utješenih? - upitao je fra Stefano Petri, vedri blagajnik samostana,
uvijek zadovoljan time što uspješno upravlja materijalnim pitanjima
Santa Marije. - Ako mi dopustite primijetiti, nikad ih nisam vidio da
se odriĉu raspela, i sumnjam da su kršteni polaganjem neke knjige na
glavu.
Nekolicina redovnika oko njega kimala su glavom u znak slaganja.
- Ipak, brate Stefano, sigurno ste ih vidjeli da poste do krajnjih
granica, nije li tako?
- Svi smo ih vidjeli da to ĉine. Post uzdiţe duh.
- Ne u njihovu sluĉaju. Za katare je ekstreman post jedan od naĉina da
zasluţe consolamentum. Sto se raspela tiĉe, nemojmo brkati stvari.
Katarima je dovoljno da isturpijaju krajeve bilo kog latinskog kriţa
kako bi bili zaobljeniji, da ga mogu nositi oko vrata bez poteškoća.
Toleriraju i da im je kriţ grĉki ili pattee. Sigurno ste ih, oĉe Petri, isto
tako vidjeli moliti Oĉenaš s vama. To je zapravo jedina molitva koju
priznaju.
- Predoĉili ste samo posredne dokaze, oĉe Leyre - odgovorio je
Stefano prije nego što je sjeo.
- Moguće. Voljan sam priznati da su otac Alessandro i otac Giberto
bili samo simpatizeri koji su ĉekali krštenje. Ipak, to ih ne oslobaĊa
grijeha. Ne zaboravljam ni da je brat knjiţniĉar svesrdno pomagao
majstoru Leonardu oko njegove Posljednje večere. Htio je da ga
naslika kao Judu u središtu sumnjiva djela, a vjerujem da znam i
zašto.
- Recite nam - zamolili su redovnici.
-Jer je za katare Juda Iškariotski bio pijun u Boţjem naumu. Vjeruju
daje dobro postupio. Daje izdao Isusa kako bi se ispunila
proroĉanstva, kako bi Naš Gospodin mogao dati ţivot za naše
spasenje.
- Ţelite li moţda reći daje i Leonardo krivovjernik?
Crostuff.net
Novo pitanje fra Nicola de Piadene navuklo je smiješak zadovoljstva
na lice oca Benedetta, koji se uskoro nakon toga ispriĉao kako bi
ispraznio mjehur u dvorištu.
- Sami prosudite, brate. Leonardo se odijeva u bijelo, ne jede meso,
sasvim sigurno ne bi ni mrava zgazio, nije imao tjelesnih veza i, ako
to nije dovoljno, na vašem Cenacolu izostavio je priĉesni kruh te
naslikao bodeţ, oruţje, u rukama svetoga Petra, naznaĉujući tako gdje
vjeruje da se nalazi Sotonina Crkva. Za katare, samo bi Vraţji sluga
drţao bodeţ na pashalnoj veĉeri.
- A ipak majstor Da Vinci prikazao je vino - primijetio je prior.
- Zato što katari piju vino! Ali obratite pozornost na ovo, oĉe
Bandello. Umjesto pashalnog jaganjca koga su prema EvanĊeljima
blagovali te veĉeri, majstor je naslikao ribu. A znate li zašto?
Prior je odmahnuo glavom. Obratio sam se izravno njemu:
- Sjetite se što je vaš nećak ĉuo s usana sakristana prije njegove smrti:
katari ne prihvaćaju nikakvu hranu koja je plod snošaja. Oni smatraju
da se ribe ne pare te ih stoga smiju jesti.
Ţamor divljenja prostrujao je prostorijom. Redovnici su slušali
otvorenih usta moja objašnjenja, zaprepašteni što nisu prije zapazili tu
herezu na zidu svoje buduće blagovaonice.
- Sada, braćo, morate mi odgovoriti na moje pitanje jedan po jedan rekao sam zamijenivši boju glasa stroţijom. - Preispitajte svoju
savjest i odgovorite pred svojom zajednicom: Je li koji od vas slijedio,
svojevoljno ili tuĊom voljom, neke od opisanih postupaka?
Vidio sam da redovnici suspreţu dah.
- Sveta Mati Crkva bit će milosrdna prema onomu koji se odrekne tih
djela prije nego što napusti ovaj skup. Ali nakon toga, teret pravde
sruĉit će se na njega.
37.
Gatalac je djelovao zadivljujućom preciznošću. Netko tko bi imao peh
naletjeti na njega, zakljuĉio bi da se kreće samostanom kao da poznaje
svaki njegov kutak. Umotan u crni ogrtaĉ koji gaje prekrivao od glave
do pete, prošao je uz prazne redove klupa u crkvi, skrenuo ulijevo
prema kapelici Madonna delle Grazie i ušao u sakristiju. Nitko mu
Crostuff.net
nije naišao ususret. Redovnici su u tom trenutku prisustvovali
izvanrednom kapitulu, nesvjesni uljeza.
Zadovoljan, Gatalac je izašao iz kapelice prošavši ispod svoda koji je
vodio do malenog priorova trijema. Obišao gaje lagana koraka i,
zatekavši se u Klaustru mrtvih, ostavio iza sebe refektorij kako bi se
uspeo stubištem do knjiţnice, preskaĉući po tri stube odjednom.
Gatalac - ĉovjek ili duh, anĊeo ili demon, gotovo da nije bilo vaţno kretao se sigurnim korakom. Nakon što je okom profesionalca
pregledao dvoranu scriptoriuma, uputio se prema klupi oca
Alessandra. Nije smio gubiti vrijeme. Znao je da su Marco d'Oggiono
te Toskanĉev suradnik i slikar imena Bernardino Luini upravo izašli iz
Leonardove kuće, toĉno ispred samostana Santa Maria delle Grazie, i
da će uskoro stići u refektorij. Nije znao što ih onamo dovodi, a nije
mu bilo poznato ni da ih prema izriĉitim Toskanĉevim ţeljama prati
izvjesna mlada dama.
Veoma oprezno Gatalac je odloţio ogrtaĉ na knjiţniĉarev stol i,
vodeći raĉuna o tome da ne pravi preveliku buku, opipao ploĉice na
podu. Kuckao je po njima: samo su dvije poskoĉile na udarac. Upravo
ono što je traţio. Sagnuo se kako bi ih prouĉio i vidio da nisu
slijepljene ţbukom, da su im rubovi ĉisti i izbru'šeni, nepogrešiv znak
da su ĉesto pomicane. Kad ih je podigao, prepoznao je ispod njih cijev
sustava za grijanje na paru. Osjetio je zadovoljstvo. Gatalac je znao da
se taj tanki zidani prokop proteţe duţ stropa blagovaonice i da, s tog
mjesta, dobro uvjeţbano uho moţe ĉuti svaku pojedinost izgovorenu
ondje.
Oprezno, ispruţio se koliko je dug kako bi mogao prisloniti uho uz
kameni pod te zaţmirio da se dublje usredotoĉi.
Minutu poslije zaĉulo se glasno škripanje. Bio je to zasun na vratima
refektorija. Leonardovi gosti upravo su trebali ući u dvoranu s
Posljednjom večerom.
- Što nam je uĉitelj htio reći onime da je on omega? Pitanje prekrasne
Elene uspelo se kanalom do gornjega kata.
Gatalac se iznenadio zaĉuvši ţenski glas.
- Prvi sam ga put ĉuo govoriti o tome u prisutnosti sestre Ve-ronice,
na dan njezine smrti - odgovorio je Marco d'Oggiono, ĉiji je glas
smjesta prepoznao.
Crostuff.net
- Bili ste sa sestrom Veronicom da Binasco na dan kad se ispunilo
njezino proroĉanstvo?
Elena se nije mogla nadiviti.
Prošlu je noć probdjela slušajući Leonardova objašnjenja i šale
njegovih uĉenika, pripremajući se za poziranje. Leonardo je pristao
naslikati je kao uĉenika Ivana ako prije toga, uz pomoć svojih
pratitelja, dokaţe daje sposobna shvatiti vaţnost tog mu-rala.
Majstor, zaveden njezinom ljepotom, nije ju mogao izbaciti iz glave
otkako ju je upoznao u Palazzu Vecchio. Bila je savršen »Ivan«. Ali
nije se htio prenagliti. Nekoliko ju je puta pozvao, uvijek u pratnji
maestra Luinija, na svoje ĉuvene veĉeri glazbe, poezije i trubadura,
koji bi zabavljali njegove goste. Htio je izbliza nadgledati razvoj
odnosa tog neoĉekivanog para. Mlada se ţena osjećala opĉinjenom.
Zateći se u krugu koji je poznavala samo preko majke, bilo je kao ući
u svijet snova iz koga se nije htjela probuditi. Otkako je Lucrezia
Crivelli obogatila njezine djeĉje noći priĉama o prinĉevima i
trubadurima, o viteškim obredima i okupljanjima ĉarobnjaka, Elena je
ţudjela biti ondje.
- Sestra Veronica? Ah! Ta bi se redovnica naljutila na svaku sitnicu prisjećao se Marco, pušući u svoje promrzle ruke. Refektorij je bio
hladan. Stigao je trenutak da upregnu um.
- Doista?
- O, da. Uvijek je predbacivala uĉitelju ekscentriĉan ukus i kritizirala
ga da bolje poznaje djela grĉkih filozofa nego Sveto pismo. Istina je
da nisu obiĉavali razgovarati o umjetnosti, a još manje o uĉiteljevu
radu, ali tog dana kad je umrla, sestra Veronica upitala gaje o radu u
ovom refektoriju.
- A kakve to veze ima s omegom? - Elena je ustrajala.
- Dopustite mi da vam ispriĉam. Toga dana, Leonardo se osjetio
uvrijeĊen. Sestra Veronica gaje optuţila daje Krista prikazao
nevaţnim na Cenacolu. I uĉitelj se naljutio. Odgovorio joj je daje
Krist jedini alfa te kompozicije.
- To je rekao? Daje Isus alfa tog murala?
- Isus, rekao je, predstavlja poĉetak. Središte. Os toga djela.
- Doista - primijetio je Luini, napreţući se razabrati Kristov obris u
polumraku - istina je da Isus zauzima dominantan poloţaj. Štoviše,
znamo da se toĉka nedogleda cijele kompozicije nalazi toĉno iznad
Crostuff.net
njegova lijevog uha, ispod kose. Ondje je Leonardo postavio kompas
prvoga dana. Vidio sam to na svoje oĉi. I od te svete toĉke nacrtao je
ostatak.
Gataoca je iznenadilo što ĉuje Luinija govoriti. Prvi je put ĉuo
slikarev glas. Po temama u njegovim slikama znao je da dijeli
Leonardova krivovjerna razmišljanja. I on je opsesivno slikao prizore
iz ţivota svetoga Ivana. Njegov susret kao djeteta s Isusom pri bijegu
u Egipat, krštenje u rijeci Jordanu ili njegovu glavu posluţenu Salomi
na srebrnu pladnju, neprestano su se ponavljali na slikafevim
platnima. Svi hodoĉasnici koji su se klanjali Leonardovoj Maesti
dobro su ga poznavali. Vukovi, zakljuĉio je nemirno, uvjerivši se daje
Luini u Leonardovu refektoriju, uvijek love u ĉoporu.
- Vaša je primjedba toĉna, meštre Bernardino - rekao je Marco ne
skidajući pogleda s njihove lijepe pratilje, koja je poĉela razabirati
siluete apostola osvijetljene blijedim svjetlom zore. - Obratite li
pozornost na njegovo tijelo, ruku ispruţenih prema naprijed, vidjet
ćete da tvori oblik golema slova A. On je golemo alfa koje izrasta
toĉno iz središta Dvanaestorice. Moţete li ga razabrati?
- Naravno da ga vidim. Ali što je s omegom? - ustrajala je Elena.
- Pa, vjerujem daje uĉitelj to rekao jer se smatra posljednjim od
njegovih uĉenika.
- Tko? Leonardo?
- Da, Elena. Alfa i omega, poĉetak i svršetak. Ima smisla, zar ne?
Luini i mlada grofica slegnuli su ramenima. Mladi je slikar
predosjećao, poput Marca, da mural skriva veoma vaţnu poruku
inicijacije. Bilo je oĉito da, ako im je uĉitelj bio dopustio da doĊu
dotle, a nije im dao kljuĉ za njegovo ĉitanje, bilo je to stoga jer ih je
na neki naĉin iskušavao. Nalazili su se dakle sami pred najvećom
zagonetkom koju je Toskanac ikada smislio, i o njihovoj sposobnosti
da odgonetnu njezino znaĉenje ovisio je pristup još većim tajnama. I,
prije svega, spas njihove duše.
- Moţda Marco ima pravo i Cenacolo krije neku vrstu vizualnog
alfabeta.
Na te se rijeĉi Gatalac trgnuo.
- Vizualni alfabet?
Crostuff.net
- Znam da je uĉitelj s dominikancima u Firenci prouĉavao »umijeće
pamćenja«. Njegov uĉitelj Verrocchio takoĊer ga je prakticirao i
poduĉio je Leonarda njemu dok je ovaj još bio dijete.
- To nam nikada nije spomenuo - rekao je Marco, pomalo razoĉaran.
- Moţda nije smatrao nuţnim za vašu izobrazbu. Na kraju krajeva,
radi se samo o mentalnim vjeţbama s pomoću kojih moţete upamtiti
veliku koliĉinu podataka ili ih pohraniti u odreĊenim obiljeţjima
graĊevina ili umjetniĉkih djela. Ti su podaci svima na raspolaganju,
ali su nevidljive onima koji nisu upućeni u naĉin ĉitanja.
- A gdje vi tu vidite taj alfabet? - ustrajao je zaintrigirani d'Oggiono.
- Rekli ste da Isusovo tijelo nalikuje slovu A, što Leonardu predstavlja
alfu kompozicije. Ako je za sebe samoga rekao da predstavlja omegu,
sloţit ćete se da u portretu Jude Tadeja trebamo potraţiti nešto što
podsjeća na O.
Svi troje pogledali su se urotniĉki i u tišini se pribliţili podnoţju
pashalnog stola. Tadejev lik lako se prepoznavao. Gledao je u
suprotnu stranu od one gdje se odvijala radnja. Nagnut prema
naprijed, ruku prekriţenih ukoso, oba je dlana okrenuo prema nebu.
Bio je odjeven u crvenkastu tuniku, bez kopĉe, i ništa na njegovu
obliĉju nije podsjećalo na omegu.
- Alfa i omega takoĊer mogu biti povezani sa svetim Ivanom i
Marijom Magdalenom - promrmljao je Bernardino, prikrivajući svoje
razoĉaranje.
- Sto ţeliš reći?
- Lako je, Marco. Ti i ja znamo daje mural potajice posvećen Mariji
Magdaleni.
- Ĉvor! - sjetio se. - Istina je! Ĉvor na kraju stolnjaka.
- Vjerujem da nas je Leonardo htio navesti na krivi put. Uĉitelj već
duţe vrijeme širi glasine da je ĉvor njegov naĉin potpisivanja djela.
Na romanskom jeziku Vinci potjeĉe od latinske rijeĉi vincoli, što
znaĉi ĉvor ili karika. Ipak, njegovo skriveno znaĉenje ne moţe biti
tako oĉito. Sigurno je povezano s Isusovom miljenicom.
Gatalac se promeškoljio u svome skrovištu.
- Samo trenutak! - pobunila se Elena. - A kakve to ima veze s alfom i
omegom?
- Zapisano je u Svetome pismu. Proĉitaš li EvanĊelja, vidjet ćeš daje
Ivan Krstitelj odigrao kljuĉnu ulogu u poĉetku Mesijina javnog
Crostuff.net
djelovanja. Ivan je krstio Isusa u rijeci Jordanu. Na neki je naĉin Ivan
doista posluţio kao poĉetna toĉka, alfa, njegova poslanja na zemlji.
Marija Magdalena, s druge strane, bila je presudna kod njezina
završetka. Bila je prisutna kad je uskrsnuo iz groba. Na svoj gaje
naĉin i ona krstila, pomazavši ga nekoliko dana prije Posljednje
veĉere pred njegovim uĉenicima. Ne sjećate li se Marije iz Betanije u
prispodobi o pranju Kristovih nogu?
________________________
Marko 14,3-9. DoXTX. stoljeća Crkva je smatrala ispravnim
tumačenje daje Marija iz Betanije Marija Magdalena, i prema
kome je stoga bila u rodu s Martom i Lazarom, glavnim likovima
uskrsnuća o čemu pripovijeda Ivan u svome EvanĎelju.
Ona je u tome trenutku djelovala kao istinski omega.
- Marija Magdalena, omega...
Djevojka nije bila potpuno zadovoljna tim objašnjenjem. -Ivan i Tadej
nisu djelovali povezani, osim ĉinjenice da ni jedan ni drugi nisu
gledali Krista. Elena je neko vrijeme pokušavala pronaći drugo
tumaĉenje toga tajanstvenog »O«. Prelazila je pogledom mural slijeva
nadesno pokušavajući pronaći smisao u toj zagonetki. Bliţilo se
svanuće i morali su se poţuriti ako su htjeli svladati test prije nego što
pristignu redovnici. Ako je na Cenacolu postojalo nešto što je trebalo
»proĉitati«, morali su to hitro otkriti.
- Mislim da su tumaĉenja koja predlaţete nategnuta - rekla je
naposljetku. - A majstor, prema onome što sam uspjela vidjeti, veliki
je pristaša jednostavnosti.
Marco i Bernardino okrenuli su se prema grofiĉici.
- Ako je na tako oĉit naĉin svezao jedan od krajeva stolnjaka u ĉvor, a
drugi ostavio ravan, to je zato što ţeli privući pozornost promatraĉa na
taj kraj stola. Nešto se nalazi u tom dijelu gdje je prikazao samoga
sebe što ţeli da vidimo.
Luini je podigao ruku prema ĉvoru, milujući ga jagodicama prstiju.
Petlja je bila naslikana velikom umješnošću. Svaki na-bor na tkanini
pridonosio je ĉudesnom prividu stvarnosti.
- Mislim da Elena ima pravo - priznao je.
- Pravo? U vezi s ĉime?
Crostuff.net
- Pozorno promotrite, Marco: podruĉje oko ĉvora najjaĉe je
osvijetljeno. Promotrite ovdje sjene na licima apostola. Vidite li? Jaĉe
su, izraţenije nego kod ostalih.
Marco d'Oggiono pogledom je prešao duţ zida, usporeĊujući široku
lepezu chiaroscura na odjeći i licima Dvanaestorice.
- Moţda ima smisla - nastavio je Luini, kao da razmišlja na-glas. Ovaj dio djeluje osvjetljenije od ostalih jer za Leonarda znanje kreće
od Platona. On je poput sunca koje osvjetljava razum. A najbolje
osvijetljen meĊu uĉenicima je sveti Šimun, s grĉkim profilom i jedini
odjeven u bijelo na ovom prizoru...
Taje pojedinost iznenada podsjetila Luinija na nešto.
- A Matej, uĉenik tik uz Leonarda, nije nitko drugi doli Marsilio
Ficino... Jasno! - uzviknuo je iznenada. - Ficino je povjerio uĉitelju
Ivanove tekstove prije nego što smo otišli iz Firence. U tome leţi
kljuĉ!
Elena ga je zbunjeno pogledala.
- Kljuĉ? Kakav kljuĉ?
- Sada shvaćam. Katari su uvodili nove sljedbenike postavljajući im
tajno Ivanovo EvanĊelje na glavu. Vjerovali su da ĉineći to, dodirom
prenose duhovnu srţ djela izravno u um i srce kandidata. Ta je
Ivanova knjiga sadrţavala vaţna otkrivenja o Kristovu poslanju na
zemlji i pokazivala put kojim bismo trebali ići da zasluţimo mjesto u
raju. Leonardo... - Luini je zastao da duboko udahne. - Leonardo je taj
tekst zamijenio slikarskim djelom koje sadrţava sve temeljne simbole.
Zato nas je poslao ovamo da te uvedemo, Elena! Jer vjeruje da će te
njegovo djelo uputiti u Ivanovu mistiĉnu tajnu!
- A moţete li me upoznati s njom ne znajući stoje točno majstor ovdje
zapisao?
Djevojĉin glas odavao je nevjericu.
- U nedostatku više tragova, moramo. Nekoć novaci nisu nikada ni
otvorili izgubljenu knjigu Ivanovu. Mnogi sigurno nisu ni znali ĉitati.
Zašto nam onda taj mural ne bi posluţio na jednak naĉin? Usto,
pogledajte Krista. Dovoljno je visoko na zidu da moţete stati ispod
njega i primiti mistiĉan blagoslov njegovih ruku dok jedan Njegov
dlan štiti vašu glavu, a drugi zaziva nebo.
Mlada grofica ponovno je bacila pogled na alfu. Bernardino je imao
pravo. Prizor veĉere bio je smješten dovoljno visoko da osoba
Crostuff.net
prosjeĉne visine moţe stati ispod ruba stolnjaka. Bilo je to dobro
mjesto da se smjestite i primite duh djela, a opet, Elenin pragmatiĉni
um tjerao ju je da potraţi racionalnije objašnjenje. Leonardo je bio
praktiĉan ĉovjek, ne odviše naklonjen starim mistiĉnim uĉenjima.
- Vjerujem da znam kako moţemo proĉitati poruku Cenacola...
Elena je oklijevala. Iznenadna spoznaja prosvijetlila ju je ubrzo nakon
stoje stala pod zaštitu Alfe.
- Sjećate li se odlika koje je uĉitelj htio da zapamtite za trenutak kad
budete morali naslikati Dvanaestoricu?
Bernardino je zbunjeno kimnuo. Sjećanje na dan kad mu je grofiĉica
istrgnuta taj popis i dalje je bilo ţivo u njegovu umu. Zarumenio se.
- Moţete li mi reći koju je vrlinu pripisivao Judi Tadeju? -upitala je.
- Tadeju?
- Da, Tadeju - ustrajala je Elena, dok je Luini tragao za odgovorom u
svom sjećanju.
- On je Occultator. Onaj koji skriva.
- Toĉno - nasmiješila se. - Slovo O. Vidite li? Opet dolazimo do
omege. A to nikako ne moţe biti sluĉajno.
38.
Za Boga miloga! Likovanje Bernardina Luinija odjeknulo je unutar
ĉetiriju zidova refektorija.
- Ne moţe biti tako lako!
Zaokupljen otkrićem mlade grofice, maestro je poĉeo analizirati
raspored apostola. Morao se udaljiti tri koraka kako bi dobio potpun
pregled. Samo nekoliko metara od sjevernog zida bilo je moguće
promotriti ih u cijelosti, od Bartolomeja do Ivana i od Tome do
Simuna. Bili su u skupinama po tri lika, svi licem okrenuti prema
Kristu, osim voljenog uĉenika, Mateja te Tadeja, koji su ţmirili ili
gledali drugamo.
Luini je otkinuo komad jednog od kartona koje je Leonardo bio
razbacao po podu i na poleĊini ugljenom poĉeo skicirati njihove
obrise. Marco i Elena sa zanimanjem su slijedili njegove pokrete dok
je Gatalac, kat iznad njih, postajao sve nestrpljiviji ne ĉuvši više ni
glasa od njih.
Crostuff.net
- Sad znam kako proĉitati poruku Cenacola - objavio je konaĉno. Cijelo nam je vrijeme pred nosom, a nismo to uspijevali vidjeti.
Slikar je zatim stao ispred lijevog kraja murala. Bartolomej, podsjetio
ih je ispod njegova pogrbljena i zanesena lika, bio je Mirabilis,
Ĉudesni. Leonardo ga je bio naslikao riĊe, kovrĉave kose, prema
onome kako ga je Jacobus de Voragine opisao u svojoj Zlatnoj
legendi: bio je Sirijac razdraţljive ćudi, kako i do-liĉi crvenokosima.
Luini je dopisao slovo M na karton pokraj njegove siluete. Zatim je to
uĉinio i s Jakovom MlaĊim, milošću ispunjenim ili Venustusom,
onim kojega su ĉesto zamjenjivali sa samim Kristom i koji je svojim
djelima zasluţio taj epitet. Dopisao je na papir slovo V. Andrija,
Temperator, onaj koji sprjeĉava, naslikan ruku ispruţenih ispred sebe
kao što i odgovara nosiocu tog obiljeţja, uskoro je bio sveden na
obiĉno T. -Vidite li?
Marco, Elena i mladi slikar nasmiješili su se. Sve je poĉinjalo dobivati
smisao. M-V-T djelovalo je kao poĉetak rijeĉi. UzbuĊenje je poraslo
kad su utvrdili da iduća skupina apostola isto tako daje izgovorljiv
slog. Juda Iškariotski pretvorio se u N od Nefandus, odvratni izdajica
Kristov. Njegov poloţaj, ipak, bio je donekle dvojak: iako je Juda bio
ĉetvrta glava slijeva, neobiĉan poloţaj svetoga Petra - s bodeţom u
ruci iza izdajnikovih leĊa - mogao je dovesti do pogreške u brojanju.
Kako bilo, Luini je objasnio da bi N moglo svejedno biti valjano
slovo budući daje Simun Petar jedini od Dvanaestorice triput
zanijekao Krista. N bi dakle dolazilo od Negatio.
Elena se usprotivila. Najlogiĉnije je bilo slijediti poredak glava likova
i odlike kojima ih je Leonardo nauĉio. Ništa više.
Slijedeći taj redoslijed, idući je apostol bio Petar. Nagnut prema
središtu prizora, zasluţio je E koje je moglo potjecati od rijeĉi
Ecclesia, kao i Exosus, koje mu je nadjenuo Toskanac. Prva bi rijeĉ
zadovoljila Rim, druga, koja znaĉi »Onaj koji mrzi«, odraţavala je
karakter ĉovjeka sijede kose i prijeteća pogleda, spremnoga izvršiti
svoju osvetu naoruţan oštrim bodeţom. Usnuo, nagnute glave i ruku
sklopljenih poput dama koje je Leonardo portretirao, Ivan se ponašao
u skladu sa svojim M od Mystkus, »Onaj koji poznaje otajstvo«.
»N-E-M« je dakle bio zbunjujući rezultat tog trojca.
- Isus je A - podsjetila ih je Elena kad su došli do sredine murala. Nastavimo.
Crostuff.net
Toma, uzdignuta prsta kao da pokazuje koji će od ondje prisutnih prvi
zasluţiti povlasticu vjeĉnoga ţivota, prešao je na Luinijevu skicu kao
L od Litator, »Onaj koji umiruje bogove«. Njegovo je obiljeţje
potaknulo kratku raspravu. U EvanĊelju po Ivanu Toma je bio onaj
koji je stavio prst u Isusove rane. Isto je tako on pao niĉice viĉući:
»Gospodin moj i Bog moj!«*,
____________________
* Ivan 20, 28.
umirujući tako mogući bijes Uskrsloga jer ga nije odmah prepoznao.
- Osim toga - ustrajao je Bernardino, potkrepljujući svoju teoriju - ovo
je jedini portret na kojemu je odgovarajuće slovo predoĉeno profilom
apostola.
- Zaboravljate Isusovo alfa - podsjetila je mlada grofica.
- Samo što se u ovoj prigodi slovo ne krije u Tominu tijelu, nego u
tom prstu koji upire u nebo. Vidite li? Ispruţeni kaţiprst zajedno sa
šakom i palcem jasno tvori veliko slovo L.
Luinijevih dvoje pratitelja zadivljeno se sloţilo. Pomno su promotrili
Jakova Starijega, ali nisu na njemu uspjeli naći nijedno obiljeţje koje
bi odgovaralo slovu O kojim je bio predstavljen.
- Ipak - razjasnio je Luini - onaj koji je prouĉio ţivot ovog apostola,
zakljuĉit će da mu njegovo O od Oboediens, Poslušni, pristaje kao
saliveno.
Doista. Jacobus de Voragine napisao je o Zebedejcu daje bio roĊeni
brat Ivanov i da su obojka željela zauzeti u Kraljevstvu nebeskome
mjesta najbliža Gospodinu i sjesti mu jedan zdesna, a drugi slijeva.
Leonardo je zato na Cenacolu bio doĉarao nebeski stol, izašao iz
svijeta savršenstva koji nastanjuju ĉiste duše. A Ivan i Jakov
zauzimali su u njemu mjesta koja im je Krist bio obećao.
Na kraju je bio Filip, Sapiens meĊu Dvanaestoricom, jedini koji je
pokazivao na sebe samoga, pokazujući nam gdje moramo potraţiti
vlastito spasenje. S njime je Luini zakljuĉio treći i zbunjujući slog:
»L-O-S«.
Preostalu skupinu apostola riješili su jednakom ţustrinom. Matej,
uĉenik ĉije je ime prema biskupu De Voragineu znaĉilo »Onaj koji je
radišan«, pretkazivao je brz rasplet. Luini se nasmiješio sjetivši se da
mu je Leonardo nadjenuo nadimak Navus, zbog njegove hitrosti.
Crostuff.net
Njegovo tajno slovo uz Tadejevu omegu tvorili su ĉitak slog: »N-O«.
Dodavši mu C za Simuna od Confector (Onaj koji ispunjava), dobili
su »N-O-C«. Ĉetiri skupine od po tri slova uvijek sa samoglasnikom u
sredini, te golemo »A« koje je dominiralo prizorom, izgledali su
poput neobiĉne i zaboravljene ĉarobne formule.
MUT NEM A LOS NOC
Bartolomej Mirabilis Ĉudesni
Jakov MlaĊi Venustus Ispunjen
milošću
Andrija
Temperato Onaj koji
sprjeĉava
r
Juda
Nefandus Odvratan
Iškariotski
Petar
Onaj koji mrzi
Exosus
Ivan
Mysticus Onaj koji
poznaje
otajstvo
Toma
Onaj koji
Litator
umiruje
bogove
Jakov Stariji Oboediens Onaj koji je
poslušan
Filip
Ljubitelj
Sapiens
uzvišenoga
Matej
Radišni
Navus
Juda
Occultator Onaj koji skriva
Tadejski
Šimun
Confector Onaj koji
ispunjava
-1 što sad? - upitala je Elena, slegnuvši ramenima. - Znaĉi li vam to
išta?
Crostuff.net
Dvojica muškaraca iznova su proĉitala taj redak ne mogavši otkriti
nikakvo znaĉenje: obiĉan niz jednosloţnih rijeĉi koje su nalikovale
nekakvom starom zazivanju. Ali to ih nije zaĉudilo. Bilo je tipiĉno za
uĉitelja da smisli zagonetku koja vodi do još veće zagonetke.
Leonardo se zabavljao smišljajući takvu vrstu razonode.
- Mut, Nem, A, Los, Noc...
Nekoliko metara iznad njihovih glava Gatalac je naglas izgovorio
formulu. Promrmljao ju je nekoliko puta prije nego što je
euforiĉno napustio svoje tajno skrovište. Kakav domišljat trik,
pomislio je.
I zadovoljno se smiješeći, poĉeo je smišljati kako o svom otkriću
obavijestiti Rim.
39.
Rim, nekoliko dana poslije
Moramo se poţuriti. Uskoro će podne. Giovanni Annio de Viterbo
nikada nije napuštao svoju palaĉu na zapadnoj obali Tibera bez svoje
koĉije i vjernog tajnika Guglielma Pontea. Bila je to još jedna od
povlastica koje je Lasici dodijelila Njegova Svetost Aleksandar VI.
Ipak, tolika raskoš pomutila mu je moć rasuĊivanja. Annio de Viterbo
nije mogao ni slutiti daje mladi Guglielmo, osim stoje bio obrazovan i
uglaĊen, nećak oca Torrianija. Niti je shvaćao da će kroz Guglielmove
oĉi Betanija doznati za aktivnosti jedne od najlukavijih i
najpodmuklijih liĉnosti u povijesti.
- Dvanaest sati! - ponovio je. - Jesi li me ĉuo? Dvanaest!
- Nemate razloga za brigu - odgovorio je Guglielmo ljubazno. - Stići
ćemo na vrijeme. Vaš koĉijaš je veoma brz.
Nikad nije vidio Lasicu tako uzrujanoga. Ţurba nije bila uobiĉajena u
nekoga poput njega. Otkako je stekao posjed u blizini onoga obitelji
Borgia, izriĉitom ţeljom Njegove Svetosti, Annio se kretao Rimom
kao daje grad njegov. Nikomu nije polagao raĉune. Vrijeme njegovih
dolazaka i odlazaka nije slijedilo nikakav protokol; sve stoje ĉinio,
smatralo se prikladnim. Zli jezici govorili su daje svoje povlastice
zasluţio zahvaljujući papinoj ţelji da ukrasi svoju veoma staru,
plemenitašku i boţansku obiteljsku lozu priĉama koje bi opravdale
toliku raskoš. A Annio ih je bez sumnje znao ispriĉati bolje od ikoga
drugoga. O Aleksandru VI. skovao je nevjerojatne priĉe: daje
Crostuff.net
potomak boga Ozirisa, koji je posjetio Italiju u praskozorje vremena
kako bi njezine stanovnike nauĉio obraĊivati zemlju, spravljati pivo te
ĉak obrezivati stabla. Uvijek je svoje laţi potkrepljivao klasiĉnim
tekstovima, a ĉesto je i citirao ĉitave odlomke Diodora Sicilskog kako
bi opravdao svoju neobiĉnu opsjednutost mitologijom faraona.
Ni Betanija ni Sveti oficij nisu mogli stati na kraj tim tlapnjama. Papa
je oboţavao tog šarlatana. Ĉak je s njime dijelio duboku mrţnju
prema blještavilu uĉenih dvorova Firence i Milana, u ĉijim je
knjiţnicama Lasica vidio ozbiljnu prijetnju svojim suludim idejama.
Znao je da prijevodi Marsilija Ficina tekstova pripisanih velikom
egipatskom boţanstvu Hermesu Trismegistu, poznatome i kao Thoth,
bog mudrosti, pobijaju većinu njegovih izmišljotina. Niti su govorili o
posjetu Ozirisa Italiji, niti su povezivali Apenine s Apisom, kao ni
grad Osiricellu s davnim posjetom boga Ozirisa okolici Trevisa.
Do tog je dana Guglielmo mislio kako i sama pomisao na Ficina moţe
oca Armija izbaciti iz takta. Ali oĉito se varao.
-Jesi li vidio ukrase u papinim odajama?
Guglielmo je odmahnuo glavom. Bio je zaokupljen zveckanjem
konjskih kopita o poploĉeni put, pokušavajući dokuĉiti kamo se
Lasica toliko ţuri.
- Pokazat ću ti ih - rekao mu je sa ţarom. - Danas ćeš, Guglielmo,
upoznati velikog majstora koji je odgovoran za te slike.
- Doista?
-Jesam li ti ikad lagao? Da si vidio prizore o kojima govorim, shvatio
bi koliko su vaţni. Prikazuju boga Apisa, svetoga bika Egipćana, kao
proroĉku ikonu doba u kome ţivimo. Nisi primijetio da se na
papinskome grbu takoĊer nalazi vol?
- Ţelite reći bik.
- Kakve to ima veze? Vaţan je simbol, Guglielmo! Uz Apisa
prikazana je i boţica Izida. Uzvišena je poput katoliĉke kraljice
Španjolske, i pojavljuje se posjednuta na nebesko prijestolje s
otvorenom knjigom u krilu dok Hermesa i Mojsija poduĉava
zakonima i znanosti. Moţeš li to zamisliti?
Guglielmo je zaţmirio kao da se nastoji usredotoĉiti na rijeĉi svoga
gospodara.
- Ono što te freske ţele reći, dragi moj, jest daje svu svoju mudrost
Mojsije primio iz Egipta te da smo ga preko njega usvojili mi,
Crostuff.net
kršćani. UviĊaš li genijalnost umjetnosti? Shvaćaš li sada uzvišenu
lekciju o kojoj ti govorim? Naša vjera, dragi Guglielmo, potjeĉe
odande, iz dalekog Egipta. Jednako kao i obitelj našega pape. Ĉak i
EvanĊelja kaţu daje Isus pobjegao u tu zemlju kako bi umaknuo
Herodu. Shvaćaš li? Sve potjeĉe iz Nila!
- Kao i osoba s kojom ste se dogovorili naći, gospodaru?
- Ne, on ne. Ali zna mnogo o tome mjestu. Nabavio mi je mnogo
stvari iz tog raja znanja.
Annio je zašutio. Govoriti o egipatskom podrijetlu kršćanstva u njemu
je budilo proturjeĉne osjećaje. Sjedne strane, hrabrila ga je spoznaja
da je svakim danom sve više uĉenjaka, poput Leonarda u Milanu,
znalo tajnu i uobliĉavalo je u djelima poput Maeste, koja je
prikazivala vjerojatan susret izmeĊu Ivana i Isusa tijekom njegova
bijega u zemlju faraona. S druge pak strane, neoprezno širenje tih
istina moglo je dovesti u opasnost moralnu stabilnost Crkve te
uzrokovati gubitak nekih povlastica. Kako će obiĉan narod reagirati
kad dozna da Krist nije jedini ĉovjek-bog koji se vratio iz mrtvih? Ne
bi li postavili neugodna pitanja da spoznaju postojanje izrazitih
podudarnosti izmeĊu njegova i Ozirisova ţivota? Ne bi li ispitivali
papu neugodnim optuţbama, proglasivši crkvene oce kao obiĉne
prepi-sivaĉe svete povijesti koja im nije pripadala?
Nanni se promeškoljio na sjedalu.
- Znaš, Guglielmo, sve znanje skriveno na tim freskama u palaĉi nije
ništa u usporedbi s onime koje se danas nadam primiti.
Guglielmo je oborio pogled, bojeći se da njegov gospodar ne opazi
znatiţelju koju su u njemu pobudile te rijeĉi.
- Ako mi preda ono što od njega oĉekujem, imat ću kljuĉ za sve o
ĉemu sam ti govorio. Znat ću sve...
Annio je zašutio primijetivši da koĉija usporava. Bacio je pogled kroz
zastore i vidio da se nalaze izvan Rima, veoma blizu svom odredištu.
- Vjerujem da stiţemo, oĉe Annio - oglasio se njegov pomoćnik.
- Izvrsno! Vidiš li ĉeka li nas tko?
Guglielmo je promolio glavu kroz prozor koĉije kako bi promotrio
golemo obijeljeno proĉelje Zelenoga gorostasa, svratišta u okolici
Rima poznatog kao sastajalište kako hodoĉasnika tako i bjegunaca od
pravde. Usamljeni gospodin ogrnut u smeĊi ogrtaĉ pozdravljao ih je s
vrata lokala.
Crostuff.net
- Ondje je muškarac koji kao daje prepoznao vašu koĉiju -rekao je.
- To mora biti on. Oliverio Jacaranda. Mnogo je vremena proteklo od
našeg posljednjeg susreta.
-Jacaranda? - mladi pomoćnik je oklijevao. - Poznajete ga,
gospodaru?
- O, da. Moj stari prijatelj. Nemaš razloga za brigu.
- Uz duţno poštovanje, gospodaru, ovo nije previše sigurno mjesto za
nekoga poput vas. Ako vas prepoznaju, mogli bi nas napasti ili moţda
ĉak oteti...
Annio se bezbriţno nasmiješio. Guglielmo nije znao koliko je samo
puta upravo tu sklopio poslove. Davno prije nego stoje imenovan na
duţnost papinskog savjetnika Aleksandru VI., Zeleni gorostas bio je
jedan od njegovih omiljenih »ureda«. Vlasnici su ga dobro poznavali i
poštovali. Nije se imao ĉega bojati. U svratištu je primio kipove, slike,
stare stećke, spise, sveĉano ruho, parfeme, ĉak kompletnu pogrebnu
odjeću, u zamjenu za izdašne vreće zlata iz papinske riznice.
Jacaranda je bio jedan od njegovih najpouzdanijih dobavljaĉa.
Umjetnine koje je od njega kupio pomogle su mu da se uspne više od
jedne stube u svojoj sluţbi. Stoga, ako se Španjolac bio vratio u Rim i
zatraţio hitan sastanak s njim, bilo je to zato što je imao nešto vaţno
da mu ponudi.
Stupivši na tlo, Annio je zadrhtao od uzbuĊenja. Je li Jacaranda
napokon nabavio drevno blago? Je li donio sa sobom posljednji dio za
kojim je toliko ţudio?
Njegova gaje plodna mašta zanijela. Dokje Guglielmo za sobom
zatvarao vrata koĉije, Lasica se veselio razmišljajući koliko je blizu
svog najvećeg uspjeha. Zašto bi se inaĉe njegov vjerni dobavljaĉ htio
naći s njim tu?
Jacaranda je dolazio u više nego povoljnom trenutku. Prethodno
poslijepodne Nanni se ponovno bio sastao s uĉiteljem dominikanskog
reda, naprţicom Gioacchinom Torrianijem, kako bi iz njegovih usta
ĉuo posljednje novosti glede pitanja Posljednje večere. U privatnoj
audijenciji kod Njegove Svetosti Aleksandra VI. Torriani je objasnio
daje pronašao tajnu poruku skrivenu u impresivnome muralu.
»Leonardo«, rekao je, »sakrio je meĊu svojim likovima reĉenicu,
neku vrst zaziva napisana na ĉudnom jeziku koji sada nastojimo
odgonetnuti. Pismo pristiglo iz Milana razotkrilo je tajnu.«
Crostuff.net
Torriani je zatim proĉitao reĉenicu papi i njemu. Nijedan ni drugi nisu
razumjeli ni rijeĉi. Ipak, Nanniju je reĉenica skrivena u Cenacolu
zazvuĉala nesumnjivo kao egipatska.
- Mut-nem-a-los-noc - prošaptao je.
Nije li njezino podrijetlo bilo potpuno jasno? Nije li sadrţavalo ime
boţice Mut, Amonove supruge i vladarice Tebe? Nije li predstavljalo
znak providnosti to što Oliverio Jacaranda, istinski struĉnjak za
egipatske hijeroglife, stiţe u gotovo istom trenutku kad i ono pismo?
Nije li ga poslao sam Bog kako bi mu pomogao riješiti tu zagonetku i
tako zasluţiti papino vjeĉno poštovanje?
Da. Providnost, pomislio je, bila je na njegovoj strani.
Ispred konjušnica Zelenoga gorostasa Jacaranda je poljubio An-nijev
prsten i pozvao ga da uĊu u svratiste. Razgovarat će o drevnome
blagu i tajanstvenim hijeroglifima.
Poveo gaje do unutrašnjosti svratišta gdje je Lasica sjeo ujedan od
malih odjeljaka. Betaniji se neoĉekivano posrećilo stoje Guglielmo
mogao svjedoĉiti njihovu razgovoru.
- Moj dragi Nanni - rekao je Španjolac, ugodno smješten na sjedalici i
s obilatim vrĉem piva. - Nadam se da vas nisam uplašio ovim
iznenadnim posjetom.
- Naprotiv. Znate da uvijek s nestrpljenjem išĉekujem vaše posjete.
Šteta je što se ĉešće ne pojavljujete ovdje gdje vas veoma cijene.
- Ovako je razboritije.
- Razboritije?
Oliverio odluĉi smjesta prijeći na stvar.
- Ovaj put donosim novosti koje vam neće biti po volji - rekao je.
- I sam vaš posjet dovoljan je razlog zadovoljstvu. Što još mogu
traţiti?
- Drevno blago, naravno.
- Što s njime?
- Nikako ga se ne uspijevam doĉepati.
Annio se namrštio. Znao je da neće biti lako doći do onoga što je
ţelio. Na kraju krajeva, njegovo je blago bilo pristiglo u Italiju prije
više od stotinu godina i prošlo je kroz mnoge ruke, išĉezavajući
iznenada u najneoĉekivanijim trenucima. Nije se radilo o komadu
nakita, ni o štovanoj relikviji, niti o bilo ĉemu što bi zadovoljilo
skupocjene apetite nekog kralja. Njegovo blago bila je knjiga. Stari
Crostuff.net
istoĉnjaĉki traktat, uvezan u maroken i svezan koţnim vrpcama, u
kojemu se nadao pronaći istinu o Mesijinu uskrsnuću i Njegovoj
povezanosti s moćnom i pradavnom egipatskom magijom.* A
Leonardo je, koliko je obojici bilo poznato, bio njegov posljednji
vlasnik. Zapravo, najbolji dokaz tomu bila je tajanstvena reĉenica
koju je otac Torriani bio pronašao u Cenacolu. Egipatsko zazivanje
nije moglo potjecati iz drugog izvora.
- Razoĉarali ste me, Oliverio - breknuo je Lasica. - Ako je nemate sa
sobom, zašto ste me zvali ovamo?
- Objasnit ću vam. Niste jedini koji ţudi za tim blagom, oĉe Annio. I
sama vojvotkinja d'Este htjela gaje prije nego stoje izgubila ţivot.
- To je stara vijest! - prosvjedovao je Nanni. - Znam daje lukavica bila
zatraţila vašu pomoć, ali sada je mrtva. Što vas onda sprjeĉava?
- Tu je još netko, oĉe Annio.
_____________________
* Javier Sierra godinama istražuje tu neobičnu vezu izmeĎu
Isusova i Ozirisova uskrsnuća. Dio otkrića izložio je u svom
prijašnjem romanu Napoleonova egipatska tajna, (op. prev.)
- Još jedan takmac? - planuo je Lasica. Trgovac je djelovao pomalo
uplašeno. - Što vi ţelite, Jacaranda? Više novca? O tome je rijeĉ?
Ponudio vam je više novca i dolazite da vam povisim honorar?
Španjolac je odmahnuo glavom. Njegovo rumeno lice i plavkaste oĉi
odavali su ozbiljnu zabrinutost koja se u njega rijetko viĊala.
- Ne. Ne radi se o novcu.
- O ĉemu onda?
- Moram znati s kim imam posla. Onaj koji traţi vaše blago,
spremanje ubiti kako bi ga se doĉepao.
- Ubiti, kaţete?
- Prije gotovo deset dana ubio je jednoga od mojih posrednika:
knjiţniĉara samostana Santa Maria delle Grazie. Nakon toga, gad je
nastavio uklanjati sve koji su pokazali zanimanje za vašu knjigu. Zato
sam vas došao vidjeti: da mi razjasnite s kim imam posla.
- Ubojica... - Lasica je zadrhtao.
- Nije rijeĉ o obiĉnom zloĉincu. Radi se o ĉovjeku koji potpisuje svoje
zloĉine; ruga nam se. U crkvi San Francesco dokrajĉio je nekoliko
Crostuff.net
hodoĉasnika i uvijek bi pokraj trupla ostavio tarot kartu iz špila
Visconti-Sforza.
- Tarot kartu?
- Svećenicu. Razumijete li sada? Annio je zanijemio.
- Tako je, Nanni. Kartu jednaku onoj koju ste mi i vi i donna Beatrice
dali kako bih pronašao vaše blago.
Oliverio je otpio još jedan gutljaj piva, koje je kliznulo niz njegovo
grlo, vlaţeći ga. Zatim je nastavio:
- Znate li što ja mislim? Daje ubojici poznato naše zanimanje za
svećeniĉinu knjigu. Vjerujem da odabir te karte nije sluĉajan. Zna tko
smo i uklonit će i nas ako mu se naĊemo na putu.
- U redu, u redu. - Lasica je izgledao potreseno. - Recite mi, Oliverio,
jesu li i ti hodoĉasnici ubijeni u San Francescu tragali za mojim
blagom?
- Malo sam se raspitao kod II Morove policije i mogu vam jamĉiti da
to nisu bili obiĉni hodoĉasnici.
- Nisu?
- Posljednjeg su identificirali kao brata Giulia, starog katar-skog
»savršenog« ĉovjeka. Doznao sam to koji trenutak prije nego što sam
krenuo naći se s vama. Milanska policija je zbunjena. Ĉini se daje tog
Giulia prije nekoliko godina Sveti oficij rehabilitirao, nakon stoje
upravljao vaţnom zajednicom bonhommesa u Concorezzu.
- Concorezzu? Jeste li sigurni?
Jacaranda je kimnuo, ne opazivši da su njegova starog klijenta prošli
trnci. Trgovac nije znao daje to selo, smješteno u okolici Milana,
sjeveroistoĉno od grada, bilo jedno od glavnih katarskih utoĉišta u
Lombardiji i mjesto u kojemu se, prema svim izvorima, više od dvije
stotine godina ĉuvala knjiga koju je Annio ţelio nabaviti. Sve se
poklapalo: Torrianijeve sumnje o Leonardovoj povezanosti s
katarima, »savršeni« ubijeni u Milanu, egipatska fraza na Cenacolu.
Ako se nije varao, izvor svega trebalo je traţiti u tom blagu: tekstu
goleme teološke i magijske vrijednosti, punom skrivenih osvrta na
uĉenja koja je Krist povjerio Mariji Magdaleni nakon stoje uskrsnuo.
Spisu koji je iznosio dojmljive sliĉnosti izmeĊu Isusa i Ozirisa, koji je
uskrsnuo zahvaljujući magiji svoje ţene IziĊe, jedine koja je bila uz
njega u trenutku njegova povratka u ţivot.
Crostuff.net
Sveti oficij proveo je desetljeća nastojeći se doĉepati tog traktata.
Najviše što su uspjeli utvrditi bilo je daje jedan prijepis, moţda i
jedini postojeći, morao izaći iz Concorezza te je završio u rukama
Cosima Starijega tijekom koncila u Firenci 1439. Nikada nije vraćen.
Zapravo, samo zahvaljujući neopreznoj indiskreciji Isabelle d'Este,
sestre donne Beatrice, tijekom sveĉanosti krunidbe Aleksandra za
papu 1492. doznao je da se knjiga nalazila u Firenci u posjedu
Marsilia Ficina, sluţbenog prevoditelja Medicija te da ju je ovaj
darovao Leonardu da Vin-ciju malo prije njegova odlaska u Milano.
Nije stoga bilo nemoguće da netko iz Concorezza isto tako zna za to
te ţeli natrag knjigu.
- Recite mi, oĉe Annio - rekao je Jacaranda prenuvši prelata iz
razmišljanja, »zašto mi ne objasnite što tu knjigu ĉini tako opasnom?«
Annio je opazio oĉaj utisnut u borama svoga staroga prijatelja i
shvatio da nema izbora.
- Radi se o osobitu djelu - napokon je rekao. - U njemu se nalazi
razgovor koji su Ivan i Krist vodili u nebu o postanku svijeta, padu
anĊela, stvaranju ĉovjeka i putevima kojima mi smrtnici moţemo ići
kako bismo zasluţili spasenje svoje duše. Napisano je toĉno nakon
posljednje vizije koju je imao ljubljeni uĉenik prije nego što će
umrijeti. Kaţu da je rijeĉ o lucidnoj, gorljivoj pripovijesti koja otkriva
pojedinosti ţivota u raju i redoslijed stvaranja svijeta, što nijednom
smrtniku nikad nije bilo dostupno.
- Sto mislite, zašto je jedno takvo djelo zaintrigiralo Leonarda? Nije
ĉovjek kojemu je teologija pri srcu...
Lasica je podigao kaţiprst kako bi utišao Jacarandu.
- Pravi naslov te »plave knjige«, dragi Oliverio, sve će vam reći.
Samo me morate poslušati. Prije dvije stotine godina, Anselmo
Aleksandrijski spominje je u svojim spisima: nazvao ju je
Interrogatio Johannis ili Tajna večera. I prema informacijama kojima raspolaţem, Leonardo se sluţio otajstvima sadrţanima na prvim
stranicama knjige kako bi oslikao zid refektorija dominikanaca. Ni
manje, ni više.
- Ta se knjiga pojavljuje na karti sa svećenicom? Nanni je kimnuo.
-1 njezinu je tajnu Leonardo sveo na jednu jedinu frazu koju ţelim da
mi prevedete. -Jednu frazu?
Crostuff.net
- Na staroegipatskom je. Glasi: Mut-nem-a-los-noc. Je li vam
poznata?
Oliverio je odmahnuo glavom.
- Nije. Ali prevest ĉuje za vas. Bez brige.
40.
Od izlaska do zalaska sunca.
Toliko su trajala ispitivanja dvadeset drugoga dana mjeseca sijeĉnja.
Sjećam se da smo prior Bandello, otac Benedetto i ja ispitivali
redovnike Santa Marije delle Grazie jednog po jednog, nastojeći u
njihovim rijeĉima otkriti tragove koji bi riješili naše zagonetke.
Doţivjeli smo iznenaĊujuće trenutke. Svi su imali nešto za priznati.
Dršćući, molili su odrješenje od grijeha i prisezali da nikad više neće
posumnjati u Kristovu boţansku narav. Nesretnici. Gotovo sva
njihova priznanja bila su plod manjkave teološke naobrazbe; brkali su
nebitna djela sa smrtnim grijesima i obratno. Ipak, malo-pomalo, na
temelju strpljivih ispitivanja, nakane oca Alessandra i brata Giberta
poĉele su dobivati oblik, otkrivajući tako njihove planove da preuzmu
nadzor iznutra nad mjestom gdje će poĉivati Cenacolo. Ĉetvorica
redovnika koji su, kako se ispostavilo, bila i te kako ukljuĉena u pripreme, priznali su nam pojedinaĉno moćni motiv koji ih je pokretao:
divovsko Toskanĉevo djelo sadrţavalo je u sebi ono što su opisali kao
»slikovni talisman«. To jest, istanĉan geometrijski nacrt, zamišljen
tako da zavede one nesvjesne i u njihove umove utisne poruku koju,
naţalost, nijedan od njih nije mogao rijeĉima izraziti. »Treće Boţje
otkrivenje«, usudio se reći jedan od njih.
To mi je privuklo pozornost.
Naša su ĉetiri krivovjernika bila iz malih sela sjeverno od Milana, iz
kraja jezera i još dalje, a dominikancima su se prikljuĉili ubrzo nakon
osnutka novoga samostana. Uĉinili su to kada su doznali za II Morove
nakane da ga pretvori u obiteljski mauzolej. Za razliku od ostalih, ta
su ĉetvorica bili obrazovani, sljedbenici poznate maksime svetoga
Bernarda: Bog je duljina, širina, visina i dubina. Poznavali su
Pitagorina djela, proĉitali su Platona i cijenili ga više nego Aristotela,
koji je nadahnuo naš teološki sustav. Uskoro se medu njima istaknuo
otac Guglielmo Arno, kuhar. Ne samo daje bio jedini koji je odbio
Crostuff.net
ispovjediti svoje grijehe pred našim sudom, nego se prema nama odnosio s prijezirom jer sluţimo »laţnoj Crkvi«.
Ono malo što sam dotad znao o njemu bilo je daje njegovao duboko
prijateljstvo s Leonardom. Otac Alessandro bio je prvi koji mije to
spomenuo. Obojicu su na kušnju stavljali jednaki uţici. Rugali su se
pretjerano obilatim obrocima II Mora i prezirali ih, zamjenjujući
peĉene komade mesa za mladice kupusa, šljive, kolutiće sirove mrkve
i uskisle pite. Doznao sam takoĊer da su Guglielmo i on dosegnuli
svoj trenutak slave na Boţić 1495., kada su napravili tortu ĉiji je
zaobljeni vrh izgledao kao Bramantijeva kupola na Santa Mariji te je
predstavili na vojvodinu banketu 25. prosinca.* Bio je to takav
uspjeh, da ih je ĉak i donna Beatrica molila da otkriju tajni sastojak
zahvaljujući kome se tijesto toliko dignulo. Otac Guglielmo je odbio.
Vojvotkinja je ustrajala. Mnogi se još sjećaju redovnikova drskog
ispada koji gaje stajao pet tjedana pritvora meĊu njegovim loncima te
strogog ukora kuće Sforza.
Fra Guglielmo nije se otada nimalo promijenio. Njegova
ra-zdraţljivost i tvrdoglavost prema nama jasno su pokazivali da bi
radije umro nego se odrekao svojih djela. Bandello je naredio da ga
zatvore, dok je kroza zube procijedio što misli o svome kuharu:
- Nesposoban je obuzdati svoju ćud - rekao je. - Tomu nema lijeka.
Kad je pozirao kao Jakov Stariji za Cenacolo, ni sam Leonardo nije
ga mogao umiriti.
U nevjerici sam odmahnuo glavom.
- Oh! - uzviknuo je. - Nitko vam nije rekao? Moţda vas je zavarala
apostolova duga kosa, oĉe Leyre, ali promotrite li pomno
________________________
*
Danas je panettone slavan u cijelome svijetu. Neki vjeruju da
gaje izumio Leonardo da Vinci oko spomenutog datuma, (op.
prev.)
kuhareve crte lica, prepoznat ćete ga na zidu. Ja sam bio taj koji je dao
odobrenje. Leonardo me zamolio da mu naĊem muškarca strastvene
naravi koji gestikulira onako kako to sada ĉini Jakov za stolom.
Odmah mi je on pao na pamet.
- A zašto je majstor htio ubaciti nekoga takve naravi meĊu
Dvanaestoricu?
Crostuff.net
- Upravo sam to upitao majstora, i znate što mi je odgovorio?
Geometrija!, rekao je. Sve je geometrija! Objasnio mije da kod akta
ljepotu ocjenjuje tako da izmjeri udaljenost izmeĊu bradavica i
usporedi udaljenost s onom izmeĊu sredine grudi i pupka, te onom
izmeĊu pupka i nogu: sve tri moraju biti jednake. Sto se bijesa tiĉe,
uvjerio me da je sposoban prikazati ga i samom skicom pogleda. Kad
idući put posjetite Cenacolo, promotrite Jakovljeve oĉi. Izbjegava
pogledati Krista i u gnjevu obara pogled prema stolu, kao daje ondje
otkrio nešto uţasno.
- Da će jedan od njegovih drugova izdati Mesiju - rekao sam.
- Ne! - jednooki redovnik prekinuo je iznenada svoju šutnju, kao da
sam rekao nešto nedoliĉno. - To je ono što je htio da povjerujemo.
Nisu li vam naši redovnici rekli da se nalazimo ispred talismana? U
slici poput te simboli, ili njihov izostanak, od temeljne su vaţnosti za
njezino djelovanje. A u ovome sluĉaju, ono što Jakov s uţasom
promatra jest jednaka kretnja Jude i Isusa koji se nadmeću da dosegnu
isti komad kruha... Ili moţda odsutnost Kristova kaleţa. Svetoga
grala.
Bilo je to oštroumno opaţanje.
- Razmislite o još neĉemu. Jakov, gnjevni, nalazi se u dijelu Cenacola
gdje je svjetlost najizraţenija. Nalazi se na strani pravednika.
Otac Benedetto objasnio nam je kako je imao priliku prisustvovati
nekim predavanjima o raspodjeli svjetlosti i prostora koja je priredio
Leonardo u bolniĉkom klaustru. Njegova su predavanja bila u isti mah
ĉudna i oĉaravajuća. Uĉio ih je kako nepokretna materija, rasporeĊena
skladno, moţe oţivjeti. Ĉesto je to ĉudo usporeĊivao s onime što se
dogaĊa s notama neke partiture: napisane na papiru, one su samo niz
nepomiĉnih frĉki iskljuĉivo ideografske vrijednosti. Ali prosijane kroz
um glazbenika i transponirane u njegove prste ili pluća, te bi frĉke
zatitra-le, ispunile bi zrak novim oćutima te bi im ĉak uspijevalo promijeniti naše raspoloţenje. Je li postojalo nešto ţivlje od glazbe? Za
Leonarda, nije.
Magister pictorum na sliĉan je naĉin promatrao svoja djela. Naizgled,
ona su bila mrtve prirode, tek nešto više od štuka ili drvene ploĉe
prekrivenih pigmentom i ljepilom. Ipak, ako bi ih tumaĉio upućeni
promatraĉ, zadobile bi neizmjernu snagu.
Crostuff.net
- A kako Leonardu uspijeva podariti ţivot neĉemu što ga nema? upitao sam.
- S pomoću astralne magije. Vjerujem da već znate kako je taj heretik
Leonardo prouĉio Ficinove tekstove, zar ne?
Pitanje oca Benedetta zazvuĉalo je kao zamka. Jednooki redovnik
sigurno je bio upoznat s mojim sumnjama zahvaljujući ocu Bandellu,
stoga sam mudro kimnuo glavom u znak slaganja.
- U redu - nastavio je. - Ficino je sa starogrĉkoga preveo As-clepios,
djelo pripisano Hermesu Trismegistu, u kojemu se poduĉava kako su
faraonovi svećenici oţivljavali kipove u hramu.
- Doista?
- U tanĉine su poznavali spiritus, okultnu znanost, s pomoću koje su
nauĉili na beţivotne prizore crtati kozmiĉke znakove koji su ih
povezivali sa zvijezdama. Astrološke znakove, da se razumijemo. A
Leonardo je primijenio te tehnike na svoj Cenacolo.*
Prior i ja zbunjeno smo se pogledali.
__________________________
* Najnovija i najtemeljitija studija o podudaranju zodijačkih
znakova s likovima dvanaestorice apostola rad je Nicole
Sementovskyja-Kurila. On tvrdi da su učenici na Cenacolu
razmješteni u četiri skupine po tri lika kako bi predstavljali četiri
elementa prirode, te svakomu od njih pripisuje odreĎeni zodijački
znak. Tako Simu-nu - koji se nalazi na desnom kraju stola odgovara prvi zodijački znak, Ovan. Tadeju odgovara Bik, a
Mateju Blizanci. Znak Raka pripada Filipu, Lava Jakovu
Starijem, a onaj Djevice Tomi. Znak Vage povezan je s Ivanom,
što ima važno simboličko značenje jer prema Sementovskyju
mladi Ivan osigurava ravnotežu budućoj Crkvi. Preostali znakovi
su Škorpion za Judu, Strijelac za Petra, Jarac za Andriju,
Vodenjak za Jakova MlaĎeg te Ribe za Bartolomeja.
- Ne vidite li, braćo? Dvanaest apostola, dvanaest znakova zodijaka.
Svakom uĉeniku odgovara jedno zvijeţĊe, a Isus, u središtu,
utjelovljuje ideal Sunca. Djelo je doista talisman!
- Smirite se, oĉe Benedetto. To su obiĉne pretpostavke...
- Nikako! Pogledajte pomno Cenacolo. Najgora stvar nije to što je
ţiv! Budući da su nam poznate katarske ideje, moţemo reći da to
Crostuff.net
djelo sadrţava najtemeljniju od heretiĉkih teza. Ono je neka vrsta
»Crne Biblije«. I nalazi se u našem refektoriju!
- O kojoj ideji govorite? - zatraţio sam objašnjenje.
- O ideji dualizma, oĉe. Ako sam vas jutros dobro razumio, cijeli
sustav vjerovanja bonhommesa temelji se na postojanju neprekidnog
sukoba izmeĊu dobrog i zlog Boga.
- Tako je.
- Onda, kad se vratite u refektorij, pogledajte nije li ta borba izmeĊu
dobra i zla jasno prikazana na Cenacolu. Krist se nalazi u središtu,
poput jeziĉca na vagi, na pola puta izmeĊu duhovnog i tjelesnog
svijeta. Njemu zdesna - nama slijeva - nalazi se podruĉje sjenki, zla.
OtiĊite i pogledajte zid s vaše lijeve strane: taj dio leţi u polumraku,
bez svjetlosti. Nije sluĉajnost što se na toj strani nalazi Juda
Iškariotski, ali isto tako i Petar s bodeţom. Oruţjem koje mu, prema
vama, daje Ċavolje obiljeţje.
Stara je naprţica zastao da udahne prije nego stoje zakljuĉio svoje
izlaganje:
- Naprotiv - dodao je - na suprotnoj strani nalaze se oni koje Leonardo
smatra svjetlošću. To je osvijetljen dio stola i ondje ne samo daje
naslikao sebe samoga, nego i Platona, antiĉki izvor nadahnuća
mnogih katarskih krivovjernih uĉenja.
Iznenada sam se neĉega sjetio:
- Kao i braću Guglielma i Giberta, dvojicu oĉitovanih katara - dodao
sam. - Niste li mi vi rekli daje Giberto pozirao za portret apostola
Filipa?
Kimnuo je.
- Naravno - zakljuĉio sam sjetivši se toĉnog rasporeda apostola - i vi
ste ondje. Utjelovljujete svetoga Tomu. Zar ne?
Benedetto je nešto progunĊao, nelagodno, a zatim prezirno dobacio:
- Dosta je bilo ĉavrljanja. Oĉito je da se moramo potruditi odgonetnuti
Leonardov mural, ali pravo je pitanje što ćemo uĉiniti s tim djelom?
Reći ću vam to samo jedanput, braćo: ili ćemo u korijenu srezati taj
problem i sliku zazidati, ili će sadrţaj tog murala sluţiti kao zvijezda
vodilja krivovjercima što će nam donijeti samo nevolje.
Crostuff.net
41.
Ne razumijem. Nećete ništa poduzeti, samo ćete mirno ĉekati da ga
osude? ĈuĊenje Bernardina Luinija nije Leonarda ni najmanje
dirnulo. Već je neko vrijeme stajao na otvorenome, u svome vrtu,
usredotoĉen na razvoj svoje nove naprave, i jedva daje primijetio da
su se njegovi uĉenici vratili. Ĉemu? Duboko u sebi gajio je slabe nade
da će se Elena, Marco i Luini vratiti od Cenacola prosvijetljeni
znanjem koje je tako pomno usadio u taj mural. Majstor je bio umoran
od ĉekanja. Dosadilo mu je gledati odlaske i dolaske svojih
sljedbenika koji nisu bili sposobni razumjeti njegov osobit naĉin
pisanja u umjetniĉkim djelima.
Osim toga, po obiĉaju, njegovi su uĉenici samo donijeli
obes-hrabrujuće novosti iz samostana. Rekli su daje Santa Maria u
stanju ratne pripravnosti. Daje otac Bandello odluĉio ispitati svoje
redovnike u potrazi za hereticima, i daje naredio zatvoriti u samicu
Leonardova voljena oca Guglielma, kuhara, optuţivši ga za urotu
protiv Crkve.
Leonardo je sve to saslušao raţalošćen, ne znajući što bi rekao.
- Ni ja ne razumijem vaš stav, uĉitelju - prikljuĉio se d'Oggiono. - Ne
moţe vam biti po volji ono što se zbilo. Ne bojite li se za sudbinu
svoga prijatelja? Postajete li toliko neosjetljivi?
Leonardo je podigao pogled s kutije s alatom te se zagledao u
voljenoga Marca.
- Brat Guglielmo će izdrţati - napokon je rekao. - Nitko neće moći
prekinuti krug koji on predstavlja.
- Manite se alegorija! Niste li svjesni opasnosti? Ne shvaćate li da će
uskoro doći po vas?
-Jedino što shvaćam, Marco, jest da me ne slušate... - odrješito je
odgovorio. - Nitko me ne sluša.
- Samo trenutak! - Mlada Elena, koja je do tog trenutka šutjela iza
Luinija i d'Oggiona, stupila je korak naprijed i našla se izmeĊu trojice
muškaraca. - Znam sada što ste nas pokušavali nauĉiti, maestro! Sada
shvaćam! Sve je reĉeno na Cenacolu).
Guste Leonardove obrve nabrale su se od iznenaĊenja. Kontesina je
nastavila:
Crostuff.net
- Koristili ste se fra Guglielmom da biste prikazali Jakova Starijega. U
to nema sumnje. A na Cenacolu on utjelovljuje slovo O. Omegu.
Jednako kao i vi.
Luini je slegnuo ramenima, zarumenjevši se kad je pogledao
Leonarda. Na kraju krajeva, on je tomu pouĉio mladu Elenu Crivelli.
- To moţe znaĉiti samo jedno - dodala je. - Otac Guglielmo i vi jedini
ste koji se nalazite u posjedu tajne koju ţelite da otkrijemo. Kao i to
da ste jednako sigurni u njegovu diskreciju kao u vlastitu. Na kraju
krajeva, odgovorni ste za isti plan.
- Zadivljujuće - ĉestitao joj je Leonardo. - Vidim da ste jednako
pronicavi kao i vaša majka. Znate li i zašto sam odabrao slovo O?
- Da... barem mislim da znam - oklijevala je.
Toskanac ju je znatiţeljno pogledao. Kao i njezina dva pratioca.
-Jer omega predstavlja kraj, suprotno od alfe, koja je poĉetak - rekla
je. - Na taj naĉin sebe smještate na suprotni kraj projekta koji je
zapoĉeo s Kristom, jedinim A na muralu.
- Zadivljujuće! - ponovio je Leonardo. - Zadivljujuće.
- Naravno! Brat Guglielmo i vi oni ste koji će nam donijeti Ivanovu
Crkvu! - uzviknuo je Luini. - To je tajna!
Leonardo se ponovno nagnuo nad neobiĉnu napravu koju je bio
konstruirao za svoj vrt, odmahujući glavom.
- To nije sve, Bernardino. Nije sve.
Ispred Leonarda nalazio se zaĉudan mehanizam. Poĉeo se baviti njime
ubrzo nakon stoje propao njegov pokušaj da automatizira kuhinje
dvorca Sforza. Leonardovi automatski roštilji, njegov noţ za sjeckanje
mesa, golemi mjehovi koji su podjarivali vatru ispod gigantskog kotla
punog kipuće vode te rezaĉ kruha koji se pokretao zrakom, doveli su
do nekoliko ranjenih te se pokazali potpuno neuĉinkoviti da zadovolje
goleme gurmanske prohtjeve II Mora. Ali njegova nova naprava bit će
drukĉija. Ako sve poĊe po planu, vojvoda se više neće rugati njegovu
golemu ubiraĉu repe predlaţući ga za svoje buduće oruţje u ratu
protiv Francuza. Bila je istina da je njegova prva proba kod vrata
Vercellina odnijela tri ţivota, ali nakon nekoliko potrebnih prilagodbi,
bio je uvjeren da stroj više neće biti smrtonosan.
- Uĉitelju... - ustrajao je Luini vidjevši da su Toskancu odlutale misli.
- Napravili smo vaţan korak u shvaćanju vašeg Cenacola, ali vas to
kao da ni najmanje ne zanima. Ne vidite li da je došao trenutak da nas
Crostuff.net
upoznate sa svojom tajnom? Inkvizicija steţe obruĉ oko vas. Moţda
vas već sutra odluĉe uhititi ili ispitati. Uĉine li to, cijeli će vaš projekt
propasti.
- Slušao sam vas, Bernardino. Veoma pozorno - rekao je ne diţući
pogleda sa svoga izuma. - I iako cijenim to što ste pronašli slova koja
sam skrio u Cenacolu, takoĊer vidim da niste sposobni odgonetnuti
ih. A ako vi, koji znate gdje treba traţiti, djelujete poput djece koja ne
znaju ĉitati, koliko će tek izgubljeni biti ti redovnici za koje kaţete da
me progone.
- Knjiga. Ona sadrţi cijeli kljuĉ, zar ne, uĉitelju? Knjiga iz koje ste vi
sami sve nauĉili.
Luinijeve rijeĉi zazvuĉale su kao izazov.
- Što ţelite reći?
- Ma hajdete, uĉitelju. Prošlo je vrijeme za zagonetke. I vi to znate.
Prepoznao sam na Cenacolu lice vašeg starog prijatelja Fi-cina,
prevoditelja. Niste li se s njime sloţili da bi izvedba takvog portreta
oznaĉila dolazak Ivanove Crkve? Nije li vam on osobno predao knjigu
odreĊenu da bude Biblija te Crkve?
Leonardo je pustio svoj alat da padne pokraj ubiraĉa repe, podigavši
oblaĉić prašine.
- Što ti znaš o tome! - prigovorio je.
- Ono što ste me vi nauĉili: da se još od vremena Isusa, dvije Crkve
bore za prevlast nad našim dušama. Jedna, ona Petrova, zamišljena je
kao svjetovna Crkva, korisna da pokaţe ljudima put buĊenja savjesti,
ali ona je samo prethodnica druge, uz-višenije graĊevine koja će
hraniti naš duh kad budemo otvoreni daje primimo. Petar je Crkva
prošlosti, ona koja je utrla put Crkvi koja treba doći: Ivanovoj Crkvi.
Vašoj Crkvi.
Toskanac je htio nešto reći, ali njegov uĉenik još nije bio gotov.
- Muškarac kojega ste naslikali kao Mateja na Cenacolu, imena
Ficino, povjerio vam je knjigu s Ivanovim tekstovima da ih prouĉite.
Dobro se toga sjećam. Bio sam prisutan tog dana kada vam ju je
predao. Tada sam još bio dijete. I ako ste se sada potrudili naslikati
ga, moţda da biste omogućili drugima poput nas da proĉitamo vaše
djelo, to je zbog toga što vjerujete daje došao trenutak smjene straţe,
zar ne? To je znaĉenje vašeg Ce-nacola. Priznajte. Objava nove
Crkve. ,
Crostuff.net
Marco i Elena nisu se usudili ni trepnuti. Leonardo je zamolio Luinija
za tišinu kretnjom koju je ĉesto rabio: volio je uperiti kaţiprst prema
nebu, kao da moli Boga za dopuštenje da govori.
- Moj dragi Bernardino - rekao je nastojeći umiriti ljutnju koja se
razbudila u njemu. - Istina je da mije Ficino povjerio neke veoma
vrijedne tekstove upravo prije nego što sam se odluĉio preseliti u
Milano. TakoĊer su toĉni i tvoji sudovi o dvjema Crkvama. Ništa od
toga neću zanijekati. Godinama slikam Ivana Krstitelja u svojim
djelima, ĉekajući da nastupi trenutak poput ovoga. I vjerujem daje taj
trenutak napokon stigao.
- Zbog ĉega tako mislite, uĉitelju?
- Molim? - obratio se Eleni, mnogo mirnijim glasom. - Zar to ne vide
svi? Papa je doveo svjetovnu Crkvu do stanja izo-paĉenosti koje je
teško dostići. Ĉak su se i njegovi vlastiti svećenici, poput Savonarole
u Firenci, okrenuli protiv njega. Došao je trenutak da duhovna Crkva,
Ivanova Crkva, zamijeni onu Petrovu i povede nas k istinskom
spasenju.
- Ali na Cenacolu nije prikazan Ivan Krstitelj, uĉitelju.
- Krstitelj, nije. - Nasmiješio se Marcu d'Oggionu, uvijek pazeći na
svaku pojedinost. - Ali Ivan jest.
- Ne razumijem vas...
- Gotovo sve zapisano je u Svetome pismu. Proĉitate li pomno
EvanĊelja, vidjet ćete da Isus nije poĉeo svoje javno djelovanje sve
dok ga Ivan nije krstio u vodama Jordana. Ĉetvorica evanĊelista
morali su opravdati Isusovo poslanje odnoseći se na Ivana kao na dio
Mesijine priprave. Zato ga uvijek slikam s prstom upravljenim prema
nebu: to je moj naĉin da kaţem daje on, Ivan Krstitelj, stigao prvi.
- Zašto onda štujemo Isusa, a ne Ivana?
- Sve je to bio dio briţljivo smišljena nauma. Ivan nije bio sposoban
prenijeti onoj šaĉici grubih i neukih ljudi svoja duhovna uĉenja. Kako
je mogao skupini ribara objasniti daje Bog u nama, a ne u nekom
hramu? Isus će mu pomoći poduĉiti te divljake. Zasnovali su
svjetovnu Crkvu po uzoru na ţidovsku, te još jednu tajnu, duhovnu,
kakva još nije bila viĊena na zemlji. A ta su uĉenja povjerili jednoj
pametnoj ţeni, Mariji Magdaleni, te bistromu mladiću koji se takoĊer
zvao Ivan... I taj Ivan, dragi Marco, jest prikazan na Cenacolu.
- Kao i Marija Magdalena!
Crostuff.net
Toskanac nije mogao skriti divljenje prema toj temperamentnoj
mladoj ţeni. Luini, zajapuren, bio je prinuĊen razjasniti mu njezinu
reakciju. Upravo ju je on bio nauĉio da velik i vidljiv ĉvor naslikan na
nekome djelu otkriva kako je ono povezano s Marijom Magdalenom.
Takav je ĉvor bio prikazan na Posljednjoj večeri.
- Dopustite mi da vam objasnim još nešto - dodao je Leonardo, već
pomalo umoran. - Ivan je mnogo više od imena. Pod njime su
svojedobno poznavali i Krstitelja i evanĊelista. Ipak, Ivan je naslov.
To je nomen mysticum koje nose svi ĉuvari duhovne Crkve. Poput
papise Ivane, koja se pojavljuje na kartama obitelji Visconti.
- Papisa Ivana? Nije li to mit? Bajka za lakovjerne?
- A koja bajka ne prikriva istinske ĉinjenice, Bernardino? -Onda...
- Morate znati daje ĉovjek koji je nacrtao te karte bio Bonifacio
Bembo iz Cremone. Jedan od »savršenih«. Vidjevši da je sudbina
naše braće u opasnosti, odluĉio je sakriti u tom špilu karata za
Viscontije neke temeljne simbole naše vjere. Poput vjerovanja da smo
mistiĉni potomci Isukrsta. A koji je bolji simbol tog vjerovanja nego
naslikati trudnu papisu, koja u ruci drţi kriţ Ivana Krstitelja,
pokazujući onima koji znaju ĉitati da će se iz stare Crkve uskoro roditi
nova? Ta je karta - dodao je Leonardo glasom punim poštovanja precizno proroĉanstvo onoga što treba uslijediti...
42.
Ne znam iz kog me neobiĉnog razloga otac Bandello odluĉio poslati
na takav zadatak. Daje imao dar proricanja i vidio ono što će mi se
dogoditi, sigurno bi me bio zadrţao uza se. Ali sudbina je
nepredvidljiva i Bog je, toga sijeĉanjskog dana, bacio kockice o mojoj
sudbi u skladu sa svojim ĉudnim putovima.
Isprva, priznajem, moj mi se zadatak gadio.
Ekshumiranje posmrtnih ostataka oca Trivulzija, zajedno s jednookim
Benedettom, grobarom Maurom te ocem Giorgiom, u mom je ţelucu
izazvalo muĉninu. Već više od pedeset godina Sveti oficij nije
iskapao trupla zloĉinaca kako bi ih spalio, i iako sam molio priora da
pusti mrtve poĉivati u miru, nisam mogao sprijeĉiti da otac
Alessandro ponovno ugleda svjetlost dana. Njegovo truplo, voštano i
blijedo, širilo je nepodnošljiv smrad. Iako smo ga moja braća i ja iz
opreza umotali u ĉist pokrov i ĉvrsto svezali, njegov nas je nesnosni
Crostuff.net
vonj pratio cijelim putem. Srećom, nije sve bilo tako crno. Iznenadilo
me što, iako je bilo gotovo nemoguće disati uz tijelo oca Alessandra,
isto se nije moglo reći za tijelo sakristana Giberta. Brat Giberto nije
širio apsolutno nikakav miris. Tu neobiĉnu pojavu grobar je pripisao
ĉinjenici daje plamen koji gaje progutao na Piazzi Mercanti uništio
njegove raspadljive dijelove, podarivši njegovim ostacima to
neobiĉno svojstvo. Ipak, jednooki redovnik gorljivo je zastupao drugu
teoriju. Prema njemu, tijelo je boravilo na otvorenome u dvorištu
samostanske bolnice, pri temperaturi od nekoliko stupnjeva ispod
ništice, što je izvjetrilo najgore smradne isparine sakristana. Nikad
nisam doznao koji je od njih dvojice imao pravo.
- Primijetit ćete da se sa zvijerima dogaĊa ista stvar - pokušao me
uvjeriti brat Benedetto. - Smrdi li crkotina napuštena konja na
snijegom prekrivenu putu?
Stigli smo do ravnice Santo Stefano prije nego što smo dovršili
raspravu, sat i pol prije veĉernjice. Bili smo prošli vojnu kontrolu kod
Porta della Corte all'Arcivescovado i ostavili iza sebe sjedište
Capitano di Giustizia ne morajući davati previše objašnjenja
straţarima. Policija je znala za naš muĉan posao i odobravali su našu
odluku da krivovjernike odnesemo veoma daleko od grada. Naša
zapreţna kola, natovarena alatom i uţadi, prošla su sve kontrole. I
tako smo stigli do Santo Stefana, samotne i tihe ĉistine usred šume,
ĉvrsta, kamenita tla na kojem nam neće biti teško nabaciti na hrpu
drvo koje smo donijeli kako bismo njime zapalili pokojnike.
Brat Giorgio revnosno je upravljao cijelim postupkom.
On nam je dao upute kako sloţiti hrpu trupaca i uĉvrstiti je tako da
lomaĉa na kojoj ćemo spaliti tijela dobro gori. Za mene, koji sam
toliko puta promatrao osude i pogubljenja inkvizicijskog suda ne
podigavši ni jedan komad drveta, bio je to posve nov doţivljaj.
Giorgio nam je pokazao kako poslagati drva obrnutim redoslijedom
prema veliĉini. Već je previše puta svjedoĉio tom postupku. Nauĉio
nas je da najsitnije granje moramo poloţiti na dno kako bi, dok gori,
zapalilo deblje komade drva. Nakon što je lomaĉa bila spremna,
zaduţio nas je da oko hrpe prebacimo uţe, uĉvrstimo ga i zatim tijela
svoje braće podignemo na vrh. Na taj bismo naĉin ispunili priorove
naredbe i vratili se u Milano prije nego što padne noć i II Morovi
vojnici zakraĉunaju ulaze u grad.
Crostuff.net
- Znate što je najbolje u svemu ovome? - soptao je otac Benedetto,
nakon stoje uspio podići tijelo brata Giberta na vrh lomaĉe. Jednooki
redovnik uspeo se na vrh zajedno s grobarom kako bi zajedno podigli
trupla te ih posloţili.
- Zar postoji nešto dobro?
- Ono dobro, brate Mauro - ĉuo sam Benedetta kako gunĊa -jest da će
uz malo sreće pepeo ovih nevjernika pasti na katare koji se skrivaju u
ovim planinama.
- Katari, ovdje? - brat Mauro je rekao prijezirno. - Svagdje vam se
priviĊaju, brate.
- A usto im pripisujete preveliku oštroumnost - dodao sam sa zemlje,
dok sam namještao uţe oko oca Alessandra. - Doista vjerujete da su
sposobni razlikovati ovaj pepeo od onoga svojih vlastitih krjesova?
Dopustite mi da izrazim sumnju u to.
Ovaj put jednooki redovnik nije odgovorio. Priĉekao sam trenutak da
se uţe napne i poĉne dizati knjiţniĉara, ali ništa se nije dogaĊalo.
Mauro Sforza nije reagirao na uvijek otrovne komentare priorova
pomoćnika, i iznenada je ĉistinom zavladala neugodna i duga tišina.
ZaĉuĊen, koraknuo sam unatrag vidjeti što se gore zbiva. Otac
Benedetto stajao je nepomiĉno poput kipa od soli, lica okrenuta
unatrag i pogleda izgubljena prema poĉetku šume. Ispustio je uţe.
Maura nisam uspijevao dobro vidjeti. Jedino sam razaznavao lagano
drhtanje njegove sijede bradice. Paniĉno je gutao zrak, poput mistika
prije neke ekstatiĉne vizije neba. Skamenio se. Odmah sam shvatio da
mi Benedetto pokušava svojom bradom pokazati nešto iza mene.
Okrenuo sam se i pogledao u tom smjeru nakon ĉega umalo da se
nisam onesvijestio.
Ne pretjerujem.
Toĉno na rubu šume, dvadesetak metara od mjesta gdje smo se mi
nalazili, skupina od petnaest ljudi pod kukuljicama u tišini je
promatrala naše kretnje. Nijedan od nas nije ih prije opazio. Bili su
odjeveni u crno od glave do pete, ruku potpuno pokrivenih rukavima,
i ĉinilo se da su već duţe vrijeme ondje, promatrajući ĉistinu Santo
Stefano. Nisu djelovali neprijateljski jer nisu nosili oruţje, batine ni
išta ĉime bi nas mogli napasti, ali moram priznati da nam njihovo
drţanje nije ulijevalo sigurnost. Promatrali su nas ispod svojih
kukuljica, bez rijeĉi i ne pokušavajući nam se pribliţiti. Odakle su se
Crostuff.net
pojavili? Koliko nam je bilo poznato, u blizini nije postojao nijedan
samostan ni redovniĉka zajednica, niti je bio neki blagdan koji bi
objasnio prisutnost skupine redovnika na otvorenom polju.
Sto su onda htjeli? Jesu li moţda došli prisustvovati posmrtnoj
egzekuciji naših krivovjeraca?
Mauro Sforza prvi je sišao s lomaĉe i uputio se k zakukuljenima
uzdignutih ruku, ali njegova je gesta bila primljena potpunom
ravnodušnošću. Nijedan od posjetitelja nije se ni pomaknuo.
- Sveti Boţe! - napokon je uspio uzviknuti brat Benedetto. -Otpadnici!
- Što ţelite reći?
- Ne vidite li, oĉe Leyre? - zamuckivao je, napola iznenaĊen, napola
ljutit. - Govorio sam vam. Odjeveni su u crne halje, bez pojasa i
ukrasa, poput katara koji teţe savršenstvu.
- Katara?
- Nisu naoruţani - dodao je. - Vjera im brani.
Mauro, ĉuvši stoje rekao brat Benedetto, još se za korak pribliţio
neznancima.
- Naprijed, brate - hrabrio ga je Benedetto. - Neće vam se ništa
dogoditi dotaknete li ih. Ako nisu sposobni ubiti obiĉno pile, kako bi
mogli vama nauditi?
- Laudetur Jesus Christus. Došli su ovamo po svoje mrtve! -skoĉio je
Giorgio, koji se bio pripio uza me dršćući od straha ĉim je vidio što se
dogaĊa. - Ţele da im ih vratimo!
-1 to vas plaši? Niste li ĉuli stoje otac Benedetto upravo rekao? šapnuo sam mu, moleći ga da se smiri. - Ovi su ljudi nesposobni
uporabiti silu protiv nas.
Nisam nikad doznao je li mi brat Giorgio uspio odgovoriti, jer su u
tom trenutku uljezi zapjevali ganutljiv Oče naš koji je odjeknuo
ĉistinom. Njihovi su srĉani glasovi ispunili Santo Stefano, ostavivši
nas bez rijeĉi. Giorgio se dakle prevario. Bon-hommes nisu bili došli
po tijela svoje braće. Nikada ne bi uĉinili takvo što. Gnušali su se
tijela. Smatrali su ih zatvorom duše, Ċavoljom zaprekom koja ih
udaljava od ĉistoće duha. Ako su došli ovamo, riskirajući da ih uhite i
odvedu u zatvor, bilo je to stoga što su odluĉili pomoliti se za duše
svoje mrtve braće.
- Prokleti bili svi! - viknuo je otac Benedetto, prijeteći šakama s vrha
lomaĉe. - Prokleti bili tisuću puta!
Crostuff.net
Njegova nas je reakcija sve iznenadila. Braća Giorgio i Mauro
skamenili su se vidjevši ga kako skaĉe na zemlju i trĉi prema
muškarcima pod kukuljicama kao opsjednut. Bio je crven u licu od
gnjeva, ţile na vratu bile su mu iskoĉile toliko da se ĉinilo kako će se
rasprsnuti. Benedetto je nasrnuo na prvoga muškarca na kojeg je
naletio. Ĉovjek je potrbuške pao na zemlju. A jednooki redovnik,
izvan sebe, kleknuo je na njega pograbivši noţ koji je izvukao bogzna
odakle.
- Trebali biste biti mrtvi! Svi vi! Nemate pravo biti ovdje! -viknuo je.
Prije nego što smo ga uspjeli sprijeĉiti, naš je brat zario svoje oruţje
do drška u leĊa krivovjernika. Bolni krik odjeknuo je ĉistinom.
- Idite svi k vragu! - viknuo je.
Onoga stoje zatim uslijedilo i dalje se maglovito sjećam.
Zakrabuljeni muškarci pogledali su se meĊusobno prije nego što su se
bacili na brata Benedetta. Strgnuli su ga s leĊa svog ranjenog brata,
koji je obilno krvario, i pritisnuli ga uz stablo bora. On ih je nastavio
obasipati kletvama, dok mu je jedino oko bilo krvavo od bijesa.
Još se manje sjećam što se dogodilo s ostalima. Giorgio,
osamdesetogodišnjak, potrĉao je prema gradu. Nisam vjerovao da
moţe biti toliko hitar. Maura sam pak izgubio iz vida kad mi je jedan
od muškaraca prebacio vreću preko glave i konopom je svezao oko
moga vrata. Vreća je morala biti natopljena nekim opojnim sredstvom
jer sam uskoro osjetio kako polagano gubim svijest. Za samo nekoliko
sekunda više nisam ĉuo stenjanje ranjenog muškarca, a mojim se
udovima proširio neobiĉan osjećaj lebdenja.
Prije nego što sam klonuo, ipak, uspio sam ĉuti glas koji je
promrmljao nešto što nisam razumio.
- Sada ću, oĉe, napokon moći razriješiti sve vaše sumnje. Nakon toga,
ošamućen i zbunjen, utonuo sam u duboku obamrlost.
43.
Probudio sam se s osjećajem muĉnine i snaţnom glavoboljom, ne
znajući koliko sam dugo bio bez svijesti. Oko mene se sve vrtjelo, a u
glavi mi je vladala veća zbrka nego ikada. Neprekidan pritisak na
sljepooĉnicama uzrokovao je cikliĉku bol koja bi svako malo
prostrujala mojom lubanjom slijeva nadesno, pomućujući svijest.
Probadanje je bilo toliko jako, da priliĉno dugo nisam ni pokušao
Crostuff.net
otvoriti oĉi. Sjećam se i Ja sam prepipao glavu traţeći neku ranu, ali
nisam uspio ništa naći. Rana je bila unutarnja.
- Ne brinite se, oĉe. Ĉitavi ste. Odmorite se, uskoro ćete se oporaviti.
Ljubazan glas, isti onaj koji mi se obratio prije nego što sam izgubio
svijest, iznenadio me prije nego što sam se uspio uspraviti. Ponovno
mi se obratio smirenim, prisnim tonom, kao da me odavna poznaje.
- Uĉinak našeg ulja potrajat će još samo nekoliko sati. Nakon toga
ponovno ćete se osjećati dobro.
-Vašeg... ulja?
Smućen, slab, ukoĉenih ruku i nogu i ispruţen na neravnu podu, uspio
sam skupiti snage kako bih progovorio. Zakljuĉio sam da su me
odnijeli u nekakvo skrovište jer mije odjeća bila suha, a hladnoća nije
bila tako intenzivna kao na ĉistini San Stefano.
- Platno kojim smo vas prekrili bilo je natopljeno uljem koje izaziva
san, oĉe. Stari recept. Tajna magova iz ovih krajeva.
- Otrov.... - promrmljao sam.
- Ne baš - odgovorio mije glas. - Radi se o balzamu koji se pripravlja
od ekstrakata ljulja, bunike, kukute i maka. Uvijek djeluje. Dovoljno
je da se malena doza upije preko koţe kako bi omamljujući uĉinak
nastupio trenutaĉno. Ali uskoro će išĉeznuti. Bez brige.
- Gdje sam?
- Na sigurnome.
- Dajte mi nešto za piće, molim vas.
- Odmah, oĉe.
Pipkao sam vrĉ koji je neznanac poloţio u moje ruke. Kuhano vino.
Trpka tekućina pomogla je mom izmuĉenom tijelu da se oporavi.
Ĉvrsto sam drţao vrĉ, obuzet strepnjom, prikupljajući snagu da širom
otvorim oĉi i bacim pogled oko sebe.
Moj me instinkt nije prevario. Više nismo bili na San Stefanu. I tko
god bili oni koji su me zatoĉili, razdvojili su me od Giorgia, Maura i
Benedetta te smjestili u zatvoren sobiĉak bez prozora, vjerojatno
improviziranu ćeliju u nekoj udaljenoj ladanjskoj kući. Pretpostavio
sam da sam priliĉno dugo bio ispruţen na slamnatoj prostirci. Brada
mije bila narasla, i netko se usudio svući sa mene dominikanski habit.
Umjesto njega, nosio sam grubu vunenu halju. Ali koliko sam toĉno
vremena proveo ondje? Bilo je nemoguće odrediti. I kamo su
Crostuff.net
odvedena moja braća? Tko je bio odgovoran za moje dovoĊenje
ovamo? I zašto?
Osjećaj tjeskobe stegnuo mi je grlo.
- Gdje... sam? - ponovio sam.
- Na sigurnome. Ovo se selo zove Concorezzo, oĉe Leyre. I drago
mije vidjeti da ste se oporavili. O mnogoĉemu moramo razgovarati.
Sjećate li me se?
- M-m-molim? - oklijevao sam.
Htio sam se okrenuti prema svom sugovorniku, ali novo me
probadanje prisililo da stanem.
- Ma hajdete, oĉe! Naše vas je ulje uspavalo, ali nije vam izbrisalo
pamćenje. Ja sam ĉovjek koji uvijek govori istinu, ne sjećate me se?
Onaj koji je prisegnuo riješiti za vas izvjesnu zagonetku koja vas je
muĉila.
Glavom mije sijevnulo sjećanje. Bila je to istina. Mili Boţe! Doista
sam već negdje bio ĉuo taj glas. Ali gdje? Morao sam uloţiti velik
napor da se dokraja uspravim i pogledom potraţim lice onoga tko mi
se obraćao. Sveti Kriste, napokon sam ga ugledao! Stajao je toĉno iza
mojih leĊa. Okruglasta i rumena lica kao uvijek te budnih i bistrih
smaragdnih oĉiju. Bez sumnje, bio je to Mario Forzetta.
- Sjećate li me se? Kimnuo sam.
- Ispriĉavam se što smo posegnuli za ovim metodama da vas
dovedemo ovamo, oĉe. Ali vjerujte mi, to nam je jedino bilo
preostalo. Ne biste pošli s nama svojevoljno. - Nasmiješio se.
Mnoţina me zaintrigirala.
- Tko to mi, Mario?
Forzettino se lice ozarilo ĉuvši me kako izgovaram njegovo ime.
- Cisti ljudi iz Concorezza, oĉe. Naša vjera prijeĉi nam primjenu
nasilja, ali ne i dosjetljivosti.
- Bonhommes... Ti?
- Znam da ste uţasnuti. Oslobodili ste heretika iz zasluţena zatvora.
Ali prije nego što donesete sud o ovom pitanju, molim vas, saslušajte
me. Moram vam mnogo toga ispriĉati.
- A moja braća?
- Ostavili smo ih uspavane na Santo Stefanu. Ako se nisu smrzli,
dosad su već morali biti natrag u Milanu, praćeni jednakom
glavoboljom kao i vi.
Crostuff.net
Mario je izgledao razmjerno dobro. Još mu se nazirao oţiljak koji mu
je nekoliko dana prije nagrdio lice, ali pustio je bradu i put mu je bila
potamnjela od sunca. Silno se razlikovao od onog sablasno
bljedolikog mladića koji je razgovarao sa mnom u zatvoru
Jacarandine palaĉe. Dobio je na teţini, a njegovo lice zraĉilo je
srećom. Saznanje da je izvan dosega Oliveriajacarande dobro je
djelovalo na njega. Ono što nisam uspijevao shvatiti bilo je zašto me
odluĉio zadrţati. I zašto baš mene, koji sam mu darovao slobodu?
- Moja braća i ja dugo smo oklijevali prije nego što smo poduzeli ovaj
korak - objašnjavao je Marco, sjedajući pokraj mene na pod. - Znam
da ste vi, oĉe, inkvizitor i da vaš red više od dvije stotine godina
progoni obitelji poput naše zato što imaju drukĉiji naĉin obraćanja
Bogu.
-Ali...
- Ali vidjevši vas juĉer na Santo Stefanu, shvatio sam da ste znak
poslan od Boga. Pojavili ste se ondje upravo kad sam našao sve
odgovore koje sam vam prisegnuo dati. Sjećate li se? Nije li to pravo
ĉudo? Uvjerio sam našeg predvodnika da vas dovedemo ovamo kako
bih mogao izravnati svoj dug prema vama.
- Ne postoji nikakv dug.
- Postoji, oĉe. Bog je isprepleo naše puteve iz nekog razloga koji je
samo Njemu poznat. Moţda ne zato da bih vam ja pomogao riješiti
vaše zagonetke, nego da se skupa suprotstavimo zajedniĉkom
neprijatelju.
Njegove su me rijeĉi smele.
- Kojem neprijatelju?
- Sjećate li se zagonetke koju ste mi povjerili onog dana kad ste me
oslobodili?
Kimnuo sam. Oculos ejus dinumera i dalje je prkosilo mojoj
dosjetljivosti. Već sam gotovo zaboravio kako sam jedan primjerak
zagonetke bio povjerio Forzetti.
- Nakon što sam se rastao od vas, sklonio sam se u Leonardovu
radionicu. Znao sam da je njegova kuća jedino mjesto u Milanu gdje
ću naći utoĉište, kako je i bilo. Naravno, razgovarao sam s uĉiteljem.
Prepriĉao sam mu svoj susret s vama, govorio mu o vašoj beskrajnoj
velikodušnosti te ga zamolio da mi pomogne. Ne samo da sam htio da
Crostuff.net
me zaštiti od gnjeva gospodina Jacarande, nego sam ţelio i vama
zahvaliti na svemu što ste za mene uĉinili izvukavši me iz zatvora.
- Ali tad više nisi bio Leonardov uĉenik... zar ne?
- Nisam. Iako to, zapravo, nikad ne prestajete biti. Leonardo se prema
svojim uĉenicima odnosi kao prema svojoj djeci, i iako mnogi od nas
nisu pokazali dovoljan dar da postanu slikari, i dalje je briţan prema
nama. Na kraju krajeva, njegova uĉenja nadilaze samo zvanje
umjetnika.
- Shvaćam. Znaĉi potraţio si utoĉište pod okriljem majstora Leonarda.
I što ti je rekao?
- Dao sam mu vašu zagonetku. Rekao sam da krije ime osobe koju
traţite i majstor ju je riješio za mene.
To mije djelovalo veoma ironiĉno. Leonardo je odgonetnuo potpis
osobe koja je pisala Betaniji ţeleći njegovu propast? Ispunjen
znatiţeljom, pokušao sam potisnuti vrtoglavicu i uhvatio Marca za
ruke kako bih naglasio svoje pitanje.
- Znaĉi, uspio je?
-Jest, oĉe. Mogu vam otkriti skriveno ime. Mario je zatim poloţio
kartu svećenice na pod, toĉno izmeĊu naših nogu.
- Uĉitelj se silno zaĉudio kad sam ga upitao za vašu zagonetku nastavio je. - Zapravo, rekao mije da mu je dobro poznata. Jedan
redovnik iz Santa Marije već prije mu ju je bio pokazao i već mu ju je
tada riješio za njega.
- Otac Alessandro!
Zadrhtao sam sjetivši se Oculos ejus dinumera napisano na poleĊini
karte poput one naĊene uz knjiţniĉarevo truplo. Iznenada je sve
dobilo smisao: Gatalac mora daje ubio oca Alessandra doznavši da
gaje ovaj razotkrio, te je tada skovao plan da diskreditira Leonarda.
Ubojstvo nepoznatog dominikanca sigurno mu je bilo lako, ali to nije
bio sluĉaj s vojvodinim omiljenim dvorskim slikarom. Stoga se
odluĉio pokušati ga optuţiti za krivovjerje. To je bio motiv pisanja
pisama Betaniji.
Prije nego što se moja mašta uspjela oteti nadzoru, Marco je nastavio.
- Da, oĉe. Otac Alessandro. Savršeno se sjećam uĉiteljevih rijeĉi: da
su obje zagonetke, karta i stihovi, usko povezane. Vaši su stihovi bili
nerazumljivi bez karte svećenice, a ona sama nema smisla bez
stihova. Oni su kao pismo i glava istoga novĉića.
Crostuff.net
Zamolio sam Marija da bude jasniji. Mladić je tada uzeo latinske
rijeĉi, napisane na onome istom komadu papira koji sam mu predao u
Milanu, te ih stavio pokraj tajanstvene karte iz špila Visconti-Sforza.
Iznova sam ispred sebe imao onih prokletih sedam redaka:
Oculos ejus dinumera,
sed noli voltum adspicere.
In latere nominis
Meri notam rinvenies.
Contemplari et contemplata
aliis iradere.
Veritas
- Zapravo, radi se o jednostavnoj zagonetki na tri razine - rekao je. Prva razina treba odrediti o kojoj je karti rijeĉ, a ova će vam zatim
pomoći u rješavanju problema. Izbroj joj oči, ali ne gledaj joj lice.
Znaĉenje je veoma jednostavno. Ako pomno promotrite, na ovoj karti
postoji samo jedno moguće oko, osim onih na ţeninu licu.
- Oko? Gdje?
Mario je djelovao kao da ga to zabavlja.
- Na pojasu, oĉe. Ne vidite ga? 'Oko' ĉvora kroz koje prolazi konop
opasan oko ţenina struka. Radi se o metafori, koju je vješto
upotrijebio ĉovjek kojeg traţite.
- Ali to nije sve - nastavio je. - Ako još pomnije pogledate, ne znamo
na kojem boku treba traţiti broj imena. Broj mog imena naći ćeš na
njezinu boku ostavlja veliku nepoznanicu. Treba li taj broj traţiti na
Crostuff.net
desnoj ili na lijevoj strani? Ja ću vam reći: morate gledati ţeninu
desnu stranu.
- Kako moţeš biti tako siguran?
- Majstor Leonardo nabasao je na odgovor zahvaljujući
steganografskom detalju.
- Ĉemu?
- Grci su, oĉe, bili majstori umijeća skrivanja tajnih poruka u spisima
ili djelima koja su se svima nalazila pred oĉima. Na njihovu jeziku
steganos i graphein znaĉe »skriveno ili tajno pismo«, a ovdje je ono
jasno prisutno. Pogrešno napisana rijeĉ otkriva nam kljuĉ: rinvenies
se piše bez »r«. Ĉovjek pedantan poput sastavljaĉa ove poruke ne bi
previdio takvu pojedinost. Stoga sam paţljivo pregledao vaše stihove
i otkrio da osim ovoga »r« sadrţavaju još pet oznaĉenih slova. U
ovome sluĉaju toĉkicom. Moţda ih niste zamijetili, ali one se nalaze u
rijeĉima: ejus, dinumera, sed, adspicere i tradere. Ĉudi me što to
nitko nije prije zamijetio.
U nevjerici sam se nagnuo nad Gataoĉev potpis kako bih vidio ono na
stoje Marco upućivao i otkrio kako slova E, D, S, A, i T doista iznad
sebe imaju toĉkicu.
- Vidite li? - bio je uporan. - Ta slova uz suvišno »r« tvore rijeĉ
destra. Desna. To je pojašnjenje koje nam je nedostajalo.
Bilo je to zadivljujuće. Leonardo je uĉinio ono što nikomu od nas
prije nije palo na pamet: povezao je kartu svećenice sa zagonetkom iz
Gataoĉevih pisama Rimu. Bila to intuicija ili genij, istina je da sam
osjetio vrtoglavicu znajući da se nalazim toliko blizu rješenja.
- Ostatak je priliĉno jednostavan, oĉe. Prema lekcijama Ars
Memoriae, ruke su te koje uvijek sadrţavaju broj u svakoj
kompoziciji. A na ovoj karti, kao što vidite, dvije su ruke koje
pokazuju razliĉit broj prstiju. Ako nam vaš ĉovjek kaţe da moramo
odabrati desnu, to je zato stoje cifra njegova imena pet.
- Ars Memoriae? I tebi je poznata?
- Jedno od Leonardu omiljenih gradiva.
- Sada bih pretpostavljam trebao potraţiti redovnika ĉije se ime sastoji
od slova koja daju zbroj pet, je li tako?
- Nema potrebe - rekao je Mario ponosniji nego ikada. -Majstor
Leonardo već gaje pronašao. Ime glasi Benedetto.* To je jedino ime u
Santa Mariji koje ima tu numeriĉku vrijednost.
Crostuff.net
Benedetto? Pretpostavljam da sam problijedio jer se Mario zaĉuĊeno
zagledao u mene. Benedetto? Redovnik sa samo jednim okom, poput
ušice na ĉvoru svećeniĉina pojasa?
Ironija svega toga oborila me s nogu.
Kako to nisam prije primijetio? Kako nisam shvatio da je jednooki
redovnik, kao ĉovjek od priorova povjerenja, imao pristup svim
tajnama samostana i da je jedini dovoljno nasilan da napadne
Leonarda da Vincija? Nije li to otkriće savršeno pristajalo mom
profilu Gataoca, kojega sam zamišljao kao Toskanĉeva odmetnuta
uĉenika? Nije li njegovo lice bilo naslikano na Cenacolu,
utjelovljujući apostola Tomu, kao neosporiv dokaz nekadašnje
privrţenosti Leonardovoj organizaciji?
Zagrlio sam Marija pitajući se koga bih prvoga progonio: ubojicu oca
Alessandra ili ĉlanove te zajednice zastranjelih kršćana.
_____________________________
* Broj svakog imena dobije se zbrajanjem numeričkih vrijednosti
slova latinske abecede od kojih se sastoji. Imajući na umu da
latinska abeceda nema slova J, U, W, Y i Z, tablica odgovarajućih
vrijednosti izgleda ovako:
AB CDE F G H I K L M N O P Q R S T V X
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21
Na taj način, zbroj imena Benedetto iznosi 86, brojka koja se
zatim svede na 14, zbrajanjem 8 i 6, a zatim na 5 zbrajanjem 1 i 4.
Ako to nije dovoljno, postoji i drugih 14 (dakle, drugih 5) na karti
papise: 14 petlji na njezinu remenu. Neočekivan broj, jer logičan
bi broj bio 13, prema trinaest rana koje je prema vjerovanju
Spasitelj zadobio na križu.
44.
Otac Benedetto iznova je kihnuo nad noćnom posudom, ispljunuvši
još krvave sluzi. Izgledao je uţasno bolesno.
Otkako je proveo šest sati na otvorenome, izvaljen na ĉistini Santo
Stefano, onesviješten i bosih nogu na snijegu, jednooki redovnik nije
više normalno disao. Bolno je kašljao, a zbog vodom ispunjenih pluća
sve se teţe kretao.
Prior je naloţio da ga odnesu u bolnicu. Ondje su ga smjestili u krevet
i odijelili od ostalih bolesnika, propisali mu lijeĉenje aromatiĉnim
Crostuff.net
parama i svakodnevnim puštanjem krvi te usrdno molili za njegovo
ozdravljenje. Ali brat Benedetto loše je spavao. Vrućica je neumoljivo
rasla te su svi strepili za njegov ţivot.
Posljednjeg dana mjeseca sijeĉnja, iscrpljen, najosorniji od redovnika
Santa Marije zamolio je da mu se udijeli bolesniĉko pomazanje.
Proveo je poslijepodne buncajući, mumljajući nerazgovijetne reĉenice
na ĉudnim jezicima te oštro koreći braću da moraju zapaliti refektorij
ako još ţele spasiti svoje duše.
Otac Nicola Zessatti, dekan s pola stoljeća sluţbe u zajednici i stari
Benedettov prijatelj, bio je taj koji gaje pomazao svetim uljem. Prije
toga zamolio gaje da se ispovjedi, ali je jednooki redovnik odbio. Nije
htio reći ni rijeĉi o onome što se dogodilo kod Santo Stefana. Svi
njegovi pokušaji pokazali su se bezuspješnima. Niti on ni prior nisu
mogli išĉupati ni jednu jedinu rijeĉ o tome gdje seja nalazim, a još
manje o ljudima koji su nas napali.
Bili su to dani teških nemira. Koliko god djelovalo ĉudno, ni otac
Giorgio nije im bio od velike pomoći. Starac se jedva sjećao
neobiĉnih redovnika odjevenih u crno koji su nas presreli. Bio je
kratkovidan, a muĉile su ga i godine. Zbog toga su, kad je
pripovijedao kako je Benedetto napao jednoga od njih noţem,
pomislili daje lud. Giorgia su smjestili u bolnicu Santa Maria, u isto
krilo kao i Benedetta, s ozeblinama ruku i prehladom od koje se
ĉudesno brzo oporavio.
Moj treći brat, otac Mauro, danima je šutio pod dojmom svega.
Njegova mladost zaštitila gaje od hladnoće, ali otkako se vratio u
Santa Mariju, nitko ga nije vidio da napušta svoju ćeliju. One koji su
ga posjetili uţasnuo je njegov izgubljeni pogled. Redovnik jedva da bi
išta stavio u usta i nije uspijevao pozorno pratiti razgovor. Kao daje
sišao s uma.
Da se stanje oca Benedetta pogoršalo upozorio je priora brat Giorgio.
Bio je utorak, 31. sijeĉnja. Starije redovnik pronašao Bandella u
refektoriju, gdje je s Leonardom promatrao kako napreduje Cenacolo.
Nakon pokopa donne Beatrice i mog nestanka, Toskanac se
neuobiĉajenim ţarom ponovno posvetio radu na njemu. Iznenada, kao
da mu se veoma ţurilo dovršiti djelo. Upravo tog dana povukao je
posljednje poteze kistom na mladenaĉkom licu svetog Ivana te gaje
ponosno pokazivao prioru, koji gaje nepovjerljivo promatrao.
Crostuff.net
Apostol je izgledao veliĉanstveno. Imao je dugu plavu kosu koja mu
je padala na ramena, ĉeznutljiv pogled, gotovo zatvorene oĉi, a glava
mu je bila nagnuta nadesno u poloţaju pokornosti. Iz njegova je lica
izbijala svjetlost. Nadnaravno ĉarobno zraĉenje koje je pozivalo na
kontemplaciju i mistiĉan ţivot.
- Rekli su mi da vam je kao model za to lice posluţila djevojka.
Priorov prigovor bilo je prvo stoje Giorgio ĉuo ušavši u refektorij.
Odande gdje je stajao, nije mogao vidjeti da se majstor smješka.
- Glasine se brzo šire - ironiĉno je rekao.
- I dospiju dalje nego vaše drvene ptice.
- U redu, priore. Neću to zanijekati. Ali prije nego što se naljutite na
mene, morate znati kako sam pribjegao djevojci samo da bih voljenog
uĉenika dotjerao do kraja.
Giorgio je prepoznao Leonardov otrovni humor.
- Znaĉi, istina je.
- Ivan je bio milo biće, oĉe Bandello - nastavio je. - Znate da je bio
najmlaĊi meĊu uĉenicima i da gaje Isus volio kao brata. Ili još i više,
poput sina. Isto tako znate da nisam uspijevao naći meĊu vašim
redovnicima nijednoga koji bi mi doĉarao tu nevinost kojom je opisan
u EvanĊeljima. Kakve veze ima ako sam uposlio nevinu mladu
djevojku da dovršim njegov portret? Što lošega vidite u tome, budući
daje ovo rezultat svega?
- A tko je ta mlada dama, ako se smije znati?
- Naravno da se smije znati. - Leonardo se ljubazno nagnuo prema
svomu gazdi. - Ali sumnjam da je poznajete. Zove se Elena Crivelli.
Potjeĉe iz plemenitaške lombardijske obitelji. Posjetila je moju
bottegu, u pratnji maestra Luinija, prije samo nekoliko dana. Ĉim sam
je ugledao, znao sam da mi ju je poslao sam Bog kako bi mi pomogao
dovršiti Cenacolo.
Prior gaje pogledao iskosa.
- Ah, da je samo vidite! - nastavio je. - Njezina je ljepota oĉaravajuća,
ĉista, savršena za Ivanovo lice. Ona mi je darovala ovu auru
blaţenstva kojom sada zraĉi naš Ivan.
- Ali na pashalnoj veĉeri nije bilo ţena, majstore Leonardo.
- Tko nam to moţe jamĉiti, oĉe? Osim toga, od Elene sam samo
posudio njezine ruke, pogled, poloţaj usana i jagodice. Njezine
najnevinije odlike...
Crostuff.net
- Ĉasni oĉe...
Upadica oca Giorgia koji je nestrpljivo ĉekao stanku u njihovu
razgovoru nije dopustila ocu Bandellu da odgovori. Ţurno se
naklonivši, redovnik se pribliţio i prišapnuo mu loše novosti o
zdravlju brata Benedetta.
- Morate poći sa mnom - prošaptao je. - Lijeĉnici kaţu da mu nije još
mnogo preostalo.
- Što mu je?
-Jedva diše, a koţa mu sve više blijedi, oĉe priore.
Leonardo je sa zanimanjem promotrio zamotane ruke oca Giorgia te
zakljuĉio daje on sigurno jedan od redovnika koje su napali prije
nekoliko dana izvan gradskih zidina Milana.
- Ako vas zanima moje mišljenje - povjerljivo je dodao. -Vjerujem da
vaš brat boluje od tuberkuloze. Smrtonosne bolesti kojoj nema lijeka.
- Što kaţete?
- Simptomi koje ste opisali upućuju na tuberkulozu. Ako ţelite,
stavljam vam na raspolaganje svoje medicinsko znanje kako biste mu
olakšali patnju. Dovoljno poznajem ljudsko tijelo kako bih vam
preporuĉio uĉinkovito lijeĉenje.
- Vi? - rekao je Bandello. - Mislio sam da ga mrzite.
- Ma dajte, oĉe. Kako bih mogao ţeljeti zlo nekomu ĉiji sam duţnik?
Sjetite se da mije otac Benedetto pozirao kao sveti Toma za Cenacolo.
Bih li mogao mrziti Elenu koja me nadahnula za Ivanov portret? Ili
knjiţniĉara koji je posudio svoje lice za Judu? Ne. Vašem bratu
dugujem lice jednog od najvaţnijih apostola na Cenacolu.
Prior mu je zahvalio na ljubaznosti naklonivši se, ne primjećujući
ironiju koja se skrivala u Leonardovim rijeĉima. Sveti Toma doista je
sadrţavao sve odlike pomlaĊenoga oca Benedetta. Toskanac se ĉak
potrudio naslikati ga iz profila kako bi prikrio njegovu nagrĊenost. Ali
isto je tako bila istina da se već duţe vrijeme Benedetto i Leonardo
nisu najbolje slagali.
Uz blagoslov priora Bandella, Leonardo je hitro pospremio svoje
kistove, poklopio posudice sa svjeţe smiješanom bojom te se ţurnim
korakom uputio prema bolnici. Putem im se pridruţio i otac Nicola,
koji je u sveţnju nosio posudu s blagoslovljenom vodicom, vrĉ s
posvećenim uljem te srebrno škropilo.
Crostuff.net
Oca Benedetta zatekli su ispruţena u postelji na drugome katu, u
jednoj od rijetkih izoliranih prostorija. Bio je sam. Veliko laneno
platno koje je visilo sa stropa zastiralo je krevet. Na pragu sobe
Leonardo je zamolio redovnike da ga priĉekaju u vrtu. Objasnio im je
da prva faza njegova lijeĉenja zahtijeva odreĊenu privatnost te da su
tek rijetki, poput njega samoga, neosjetljivi na smrtonosne isparine
tuberkuloze.
Kada je Leonardo ostao sam pred krevetom jednookog redovnika,
odmaknuo je platno koje ih je razdvajalo i promotrio staro gunĊalo.
Zašto još nije izumio napravu koja bi ga oslobodila neprijatelja?,
pomislio je. Ohrabrivši se, Leonardo ga je pro-drmao da se probudi.
-Vi?!
Otac Benedetto od iznenaĊenja se uspravio u krevetu.
- Kog vraga radite tu?!
Leonardo je sa zanimanjem promotrio samrtnika. Izgledao je gore
negoli je oĉekivao. Plavkasta sjena što se uvukla u njegove obraze
nije slutila na dobro.
- Rekli su mi da ste bili napadnuti kod Santo Stefana, brate. Iskreno
mi je ţao.
- Ne budite licemjerni, majstore Leonardo! - Zakašljao se, ispljunuvši
još sluzi. - Znate jednako dobro kao i ja što se doista dogodilo.
- Ako tako mislite...
- Bila su to vaša braća iz Concorezza, zar ne? Ti gadovi koji nijeĉu
Boga i ne priznaju boţansku narav Sina Ĉovjeĉjega... Gubite se
odavde! Pustite me da umrem u miru!
- Došao sam razgovarati s vama ĉim sam ĉuo da ste se razboljeli,
Benedetto. Prenaglili ste u donošenju suda, kao što uvijek ĉinite. Ti
ljudi o kojima govorite, ne nijeĉu Boga. Oni su ĉisti kršćani koji štuju
Spasitelja jednako kako su to ĉinili prvi apostoli.
- Dosta! Ne ţelim vas slušati! Nemojte mi govoriti o tome! Odlazite!
Jednooki redovnik bio je crven od bijesa.
- Ako promislite o tome na trenutak, oĉe, ti su 'gadovi', poštedjevši
vam ţivot, pokazali neizmjerno milosrĊe prema vama. Pogotovo
znajući da ste hladnokrvno ubili nekoliko njihove braće.
Redovnikov bijes u tren oka prešao je u zaprepaštenost.
- Kako se usuĊujete, Leonardo?
Crostuff.net
-Jer znam u što ste se pretvorili. Znam takoĊer da ste uĉinili sve što
vam je bilo u moći da me uklonite odavde, kako bi vjera svih tih ljudi
ostala u tmini. Prvo ste ubili oca Alessandra. Zatim ste proboli srce
brata Giulia. Svojim priĉama zbunili ste braću koja su bila na putu
prema ĉistoći...
- Prema krivovjerju, toĉnije - rekao je starac, dok mu je jedino oko
bilo razrogaĉeno.
- Slali ste i apokaliptiĉna pisma Rimu, anonimne poruke potpisane s
Augur dixit, samo da potaknete pokretanje tajne istrage protiv mene,
dok biste vi sami ostali po strani. Nije li tako?
- Prokleti bili, Leonardo! - Redovnikova prsa potresao je novi hropac.
- Prokleti bili dovijeka!
Slikar, ravnodušan, odriješio je s pojasa bijelu platnenu vrećicu od
koje se nikad nije odvajao i poloţio je pokraj kreveta. Ĉinila se punija
nego inaĉe. Leonardo ju je ceremonijalno rastvorio i izvukao knjiţicu
plavih korica koju je ispustio na madrac.
- Prepoznajete li je? - znaĉajno se nasmiješio. - Iako me sada
proklinjete, oĉe, došao sam vam oprostiti. I ponuditi vam spasenje.
Svi smo Boţja djeca i zasluţujemo to.
Redovnikova zjenica raširila se od uzbuĊenja vidjevši knjigu dva
pedlja od sebe.
- Za tim ste tragali, zar ne?
- Inte... rrogatio Johan... nis - Benedetto je odgonetnuo naslov
urezan na hrptu. - Ivanovo posljednje svjedoĉanstvo! Knjiga s
odgovorima koje je Gospodin dao svom ljubljenom uĉeniku na tajnoj
veĉeri, već u Nebeskom kraljevstvu.
- Tajna večera, tako je. Upravo knjiga koju sam odluĉio obznaniti
svijetu.
Benedetto je ispruţio mršavu ruku kako bi dotaknuo korice.
- Uništit ćete kršćanstvo, uĉinite li to - rekao je, zastavši da doĊe do
daha. - Ova je knjiga prokleta. Nitko na ovome svijetu ne zasluţuje
proĉitati je... A na drugome svijetu, ispred vjeĉnoga Oca, nikomu nije
potrebna. Spalite je!
- Ipak, neko vrijeme nastojali ste je se doĉepati.
- Istina je - zagunĊao je. - Ali postao sam svjestan da time ĉinim
grijeh oholosti. Zato sam odustao od vašeg pothvata. Zato sam prestao
raditi za vas. Napunili ste mi glavu tlapnjama, kao i braći Alessandru i
Crostuff.net
Gibertu, ali na vrijeme sam prozreo vašu lukavštinu... - procijedio je u
agoniji - te sam se uspio izvući.
Redovnik, blijed, pritisnuo je rukom prsa i zatim nastavio promuklim
glasom:
- Znam što ţelite, Leonardo. Došli ste u katoliĉki Milano puni
ekstravagantnih zamisli... Vaši prijatelji Botticelli, Rafael, Ficino,
napunili su vam glavu nerazumnim idejama o Bogu. A sada ţelite dati
ljudima obrazac kako da izravno komuniciraju s Bogom, bez potrebe
za posrednicima i Crkvom.
- Kao što je Ivan ĉinio.
- Da ljudi ptovjeruju u ovu knjigu, da znaju kako je Ivan razgovarao s
Gospodinom u Nebeskom kraljevstvu, te da se vratio odande kako bi
pisao o tome, zašto bi itko trebao Petrove poslanike?
- Vidim da ste shvatili.
- Shvaćam i da vas je II Moro sve ovo vrijeme podrţavao... nakašljao se - jer slabeći Rim, on postaje jaĉi. Ţelite izmijeniti vjeru
dobrih kršćana svojim djelom. Vi ste zloduh. Luciferov sin.
Leonardo se nasmiješio. Umirući redovnik nazirao je tek djelić
njegova pomno smišljena plana: Leonardo je mjesecima dopuštao
umjetnicima iz Francuske i Italije da doĊu pogledati Cenacolo kako bi
ga oponašali. Zadivljeni njegovom tehnikom kao i inovativnim
rasporedom likova, majstori poput Andreje Solarija, Giampietrina,
Bonsignorija, Buganze i mnogih drugih, oponašali su njegovu skicu i
poĉeli je širiti diljem Europe. Usto, zbog njegove prijeporne tehnike
slikanja a secco, kratkotrajne naravi, djelo se moralo ţurno kopirati.
Njegov divljenja vrijedan Cenacolo bio je osuĊen na nestajanje
izriĉitom ţeljom majstora, i samo trajan, precizan i pomno isplaniran
trud za njegovim reproduciranjem i širenjem uspio bi spasiti slikarevu
istinsku nakanu... I tako proširiti njegovu tajnu dalje negoli je to pošlo
za rukom ijednom umjetniĉkom djelu u povijesti.
Leonardo nije odgovorio. Zašto bi to uĉinio?
Ruke su mu zaudarale na lak i razrjeĊivaĉ, onaj isti koji je nanio na
kistove kojima je dovršio Ivanovo lice; lice pisca EvanĊelja koje je
sada leţalo otvoreno na postelji jednookog redovnika. Isti onaj tekst
koji su Visconti-Sforze, milanski vojvode, prikazali zaklopljenim u
rukama svećenice na karti, isto ono koje se pojavljuje u krilu svete
Crostuff.net
Marije dei Fiore toĉno iznad ulaza u katedralu u Firenci. Tu istu tajnu
knjigu koju je Leonardo sada kanio otkriti svijetu.
Ne rekavši ni rijeĉ, Leonardo je uzeo knjigu i otvorio prvu stranicu.
Zamolio je Benedetta da se prisjeti prizora Posljednje večere u
refektoriju, kako bi ovaj mogao poĉeti shvaćati njegov plan. Zatim je,
veoma ozbiljan, podigao knjigu pred oĉi i proĉitao:
Ja, Ivan, koji sam vaš brat i koji dijelim bolnu kušnju kako bih bio
pripušten u Kraljevstvo nebesko, počivajući na prsima Našega
Gospodina Isukrsta, rekoh mu: Gospodine, tko je onaj koji će te
izdati.M on mi odgovori: Onaj koji sa mnom umoĉi ruku u zdjelu. Jer
Sotona je ušao u njega, te on već traţi naĉina da me izda.
Benedetto je zadrhtao:
- To ste naslikali na Cenacolu... Mili Boţe! Leonardo je potvrdno
kimnuo.
- Prokleta gujo! - Benedetto je bijesno zakašljao.
- Ne zavaravajte se, oĉe. Moje je djelo mnogo više od prizora preuzeta
iz ovog EvanĊelja. Ivan je Gospodinu postavio devet pitanja. Dva su
bila o Sotoni, tri o stvaranju tijela i duha, daljnja tri o Ivanovu
krštenju te posljednje o znakovima koji će prethoditi Kristovu drugom
dolasku. Pitanja o svjetlosti i sjeni, o dobru i zlu, o dvjema
suprotstavljenim silama koje pokreću svijet...
- I sve to u sebi skriva ĉaroliju, znam.
- Znate?
Na Leonardovu licu pojavilo se iznenaĊenje. Taj starac, koji se borio
protiv smrti, i dalje bio prisebna duha.
- Da... - dahtao je. - Mut-nem-a-los-noc. . A u Rimu znaju za to. Ja
sam im javio. Veoma skoro, Leonardo, obrušit će se na vas i uništiti
ono što ste tako pomno gradili. Tog ću dana, maestro, umrijeti
zadovoljan.
Crostuff.net
45.
Dvanaest dana poslije
Milano, 22. veljače U97.
Mut-nem-a-los-noc... Tu neobiĉnu frazu prvi put sam ĉuo na blagdan
Katedre svetog Petra apostola. Bila su prošla gotovo dva tjedna otkad
je otac Benedetto predao svoju dušu Bogu u bolnici Santa Marije,
usred uţasnog napadaja kašlja. Bog je kaznio njegovu oholost.
Gatalac nije stigao vidjeti kako se gnjev Rima obrušava na majstora
Leonarda i razara njegov projekt. Njegovo je kopnjenje nastupilo
brzo. Lijeĉnici koji su se brinuli za njega dan i noć dignuli su ruke kad
je starac izgubio glas, a tijelo mu prekrili gnojni prištevi.
Benedetto je preminuo u predveĉerje Pepelnice, sam, u groznici i
opsesivno mumljajući moje ime u oĉajniĉkom pokušaju da me dovede
preda se i nahuška na Leonarda. Na njegovu nesreću, još je mnogo
dana trebalo proteći do mog povratka iz zatoĉeništva meĊu »ĉistim
ljudima«.
Sad vjerujem daje Mario Forzetta ĉekao upravo taj trenutak da me
vrati u Milano. Nijedanput, tijekom tjedana koje sam proveo u
Concorezzu, Mario mi nije spomenuo bolest brata Benedetta, niti me
uvjeravao da djelujem protiv njega ili obavijestim Sveti oficij o
njegovu kršenju pete zapovijedi, a kamoli poticao na mrţnju prema
njemu. Marijev me stav zadivio. Njegova upućenost u tajne skrivenog
pisanja pomogla je u razotkrivanju oca Benedetta i njegova sloţena
potpisa, ali ga je neobiĉno ćudoreĊe prijeĉilo da se osveti za ubojstva
svoje braće. Marijeva je vjera doista bila ĉudnovata.
Poĉeo sam vjerovati da će me stanovnici Concorezza zauvijek
zadrţati ondje. Shvatio sam da im njihovo krajnje poštivanje ţivota
prijeĉi da me ubiju, ali sam isto tako znao da su svi ĉlanovi te
zajednice svjesni da bi im vlastiti ţivoti bili u opasnosti, ako me
puste.
Danima sam se poigravao tim pitanjem. Iskoristio sam to vrijeme da
se izmiješam s njima i upoznam njihove navike. Iznenadilo me kad
sam doznao da nikad ne idu u crkvu moliti. Radije su odlazili u neku
špilju ili na otvoreno polje. Potvrdio sam mnogo toga što sam već
znao o njima, kao njihovo odbacivanje kriţa i zaziranje od relikvija
jer su ih smatrali uspomenama na neĉista, a time i vraţja tijela, koja
Crostuff.net
su nekada bila dom dušama velikih svetaca. Ali otkrio sam i stvari
koje su me zadivile. Na primjer, njihovo veselje prije smrti. Svaki dan
koji je prošao slavili su jer ih je to vodilo bliţe trenutku u kojem će
odbaciti svoju tjelesnu ljusku i uzici k Boţjem blistavom duhu. Oni,
koji su se meĊusobno nazivali »istinskim kršćanima«, gledali su me
samilosno i davali sve od sebe da me ukljuĉe u svoje obrede.
Jednog lijepog dana Mario je došao u moju sobu veoma uzbuĊen i
probudio me. Zamolio me da se brzo odjenem, a zatim me odveo niz
planinu, sve do poploĉena puta koji je vodio k ulazu Porta Vercellina.
Bio sam zaĉuĊen. Mladić je donio odluku koja je pogibli izlagala
cijelu njegovu zajednicu. Vratit će svijetu inkvizitora koji je iznutra
upoznao zajednicu katara, koji je prisustvovao njihovim molitvama i
koji je savršeno poznavao slabe toĉke posljednjih »ĉistih ljudi«
kršćanstva. I usprkos svemu, preuzimao je rizik mog puštanja na
slobodu. Zašto? I zašto toga dana i tako na brzinu?
Odgovor na ta pitanja dobit ću uskoro.
Kako smo se pribliţili putu koji će me odvesti k vojvodinim
veleposjedima. Mario je promijenio ton razgovora prvi i posljednji
put. Bio se besprijekorno odjenuo u bijelo, talar mu je padao do
koljena, a vrpca u kosi obuzdavala njegovu kovrĉavu kosu. Osjećao
sam se kao da me vodi na neobiĉan i posljednji ritual.
- Oĉe Leyre - rekao je ozbiljnim glasom - sada ste upoznali istinske
Kristove uĉenike. Na svoje ste oĉi vidjeli da ne nosimo oruţje niti
ĉinimo naţao prirodi. Iz tog istog razloga, i zato što Isusovi izvorni
sljedbenici nikad ne bi prihvatili da vas lišimo slobode, ne smijemo
vas više zadrţavati. Pripadate svijetu drukĉijem od našega, svijetu
ţeljeza i zlata u kome su ljudi okrenuli leĊa Bogu...
Htio sam odgovoriti, ali Mario mi nije dopustio. Gledao me s tugom,
kao da se oprašta od prijatelja.
- Od ovog trenutka - nastavio je - naša je sudbina u vašim rukama.
Vaši kriţari imali su pravu izreku: Deus lo volt! Tako odredi Bog! Ili
nam oprostite i pridruţite se našim redovima postajući osobno parfait,
ili nas odajte i zatraţite našu smrt i propast naše djece. Ali vi ćete biti
ti koji ćete, na slobodi, odabrati put. Mi smo, naţalost, navikli biti
progonjeni. To nam je sudba.
- OslobaĊaš me?
Crostuff.net
- Zapravo, oĉe, nikad niste ni bili zatoĉenik. Pogledao sam ga ne
znajući što da kaţem.
- Samo vas molim da razmislite o jednoj stvari prije negoli nas
predate Svetom oficiju: sjetite se daje Isus takoĊer bio bjegunac pred
pravdom.
Mario je tada raširio ruke i zagrlio me. Zatim mi je, pri slaboj
svjetlosti koja je najavljivala zoru, dao malu vreću s kruhom i nešto
voća i ostavio me samoga pokraj puta za Milano.
- OtiĊite u refektorij - uputio me prije nego što se izgubio u
šumovitim obroncima. - U svoj refektorij. Dok vas nije bilo, dogodile
su se mnoge stvari koje vas se tiĉu. Razmislite duboko o njima i tada
odluĉite kojim ćete putem poći. Nadam se da ćemo se jednog dana
opet vidjeti i moći jedan drugom pogledati u oĉi, kao braća zajedniĉke
vjere.
Hodao sam ĉetiri sata prije nego što sam na obzoru uspio razaznati
utvrde grada Milana. Na kakvu me to neobiĉnu kušnju stavljala Boţja
providnost? Je li me Mario vraćao na vojvodin dvor kako bih uklonio
njegova neprijatelja oca Benedetta, ili iz nekog drugog nedokuĉivog
razloga?
Pribliţavajući se straţarnici, shvatio sam iznenada koliko me silno
izmijenio boravak u Concorezzu. Vojvodin straţar nije me ĉak ni
pozdravio dok sam ulazio. U njegovim oĉima više nisam bio
poštovani dominikanac kojeg je progutala šuma Santo Stefana prije
više od dva tjedna. Nisam ga mogao kriviti. Grad je vjerovao da je
otac Agostino Leyre stradao u zasjedi. Nitko nije oĉekivao da ću se
vratiti. Izgledao sam kao priprosti, prljavi seljak, odjeven u crne hlaĉe
i grubi pastirski koţuh od ovĉje koţe. Lice mije prekrivala gusta, crna
brada, ĉak je i moja izbrijana kosa na tjemenu iznova izrasla potpuno
skrivajući moj status svećenika.
Prošao sam pokraj straţarnice ne pogledavši nikoga i uputio se
uliĉicama koje su vodile do samostana Santa Maria. Iako je dan bio
oblaĉan i bila je subota, u zraku se osjećao sveĉarski ugoĊaj. Okolica
samostana bila je nakićena zastavicama, cvijećem i vrpcama, a na
ulicama je mnoštvo ljudi stvaralo vrevu. Ĉini se daje onuda bio
prošao vojvoda na putu za neku vaţnu proslavu.
Crostuff.net
U tom sam trenutku s usana jedne ţene ĉuo razlog tolikog komešanja:
Leonardo je dovršio Cenacolo i Njegova Ekscelencija Ludovico II
Moro poţurio se posjetiti ga kako bi se divio svoj njegovoj raskoši.
- Cenacolo?
Ţena me veselo pogledala.
- U kojem vi to svijetu ţivite? - nasmijala se. - Cijeli grad će proći
onuda da ga vidi! Cijeli grad! Kaţu daje to ĉudo. Da izgleda kao
stvarno. Redovnici će svoj samostan otvoriti na mjesec dana kako bi
svi mogli doći i diviti mu se.
Obuzeo me neobiĉan osjećaj nelagode. Toskanac je dovršio pothvat
na kome je radio više od tri godine, ali je li isto tako dovršio uţasan
ikonografski sadrţaj koji je Gatalac htio sprijeĉiti pod svaku cijenu? A
prior? Je li i on podlegao ĉarima toga djela? Jesam li ga trebao
smjesta upozoriti na pravi identitet njegova osobnog tajnika? I kako
ću se postaviti pred njime? Što ću mu reći za one koji su me zatoĉili?
Nakon što sam došao na vrh korza Magenta i uspio se provući kroz
golemi red koji se protezao oko samostana, zaprepašteno sam stao.
Ludovicov dvor naredio je podizanje goleme platforme na kojoj je
plemeniti milanski vojvoda osobno, odjeven u crni baršunasti plašt i
šešir niska oboda sa zlatnom vrpcom, stajao u razgovoru s nekoliko
gradskih odliĉnika. Prepoznao sam meĊu njima Lucu Paciolija,
matematiĉara, koji je izgledao veoma opušteno. Netko mije rekao
daje, tek nekoliko dana prije, predao vojvodi svoju knjigu De Divina
Proportione, u kojoj otkriva matematiĉke tajne stvaranja svijeta. Kao
i Antonija Billija, dvorskog kroniĉara koji je djelovao oĉaran ljepotom
koju su njegove oĉi upravo vidjele.
Primijetio sam i majstora Leonarda, povuĉenog u drugi plan, kako
nešto govori omanjoj skupini udivljenih promatraĉa. Svi su bili
elegantno odjeveni, ali su djelovali pomalo napeto. Pogledavali su
lijevo-desno, kao da ĉekaju neĉiji dolazak ili kao da su svjesni da
nešto u ceremoniji ne ide prema planu.
Bio sam toliko zadubljen nastojeći proĉitati s usana te grupe što se
zbiva, da nisam opazio kako se netko probija meĊu svjetinom i ide
ravno meni u susret.
- Tako mi nebesa! - uzviknuo je kad se našao preda mnom i uspio mi
dirnuti rame. - Svi smo mislili da ste mrtvi, oĉe Leyre!
Crostuff.net
Taj snaţan ĉovjek, s ljubiĉastom beretkom ukrašenom guskinim
perom, maĉem o pojasu i u jahaĉkim ĉizmama, bio je Oliverio
Jacaranda. Njegov strani naglasak odavao ga je meĊu LombarĊanima.
- Nikad ne zaboravljam lica. A pogotovo ne lice poput vašega!
- Don Oliverio...
Španjolac me odmjerio od glave do pete, ne mogavši shvatiti zašto
nisam odjeven u crno-bijeli dominikanski habit. Što se tiĉe njega,
došao je na trg Santa Mferia vidjeti Leonardovo djelo. Poloţaj trgovca
dragocjenostima jamĉio mu je povlašten pristup u refektorij i
omogućavao da bude u središtu najvaţnijeg društvenog dogaĊaja u
gradu od pokopa donne Beatrice.
- Oĉe... - oklijevao je. - Hoćete li mi objasniti što vam se dogodilo?
Izgledate iznureno. Zašto ste tako odjeveni?
Pokušao sam sroĉiti uvjerljiv izgovor koji neće odati moj neobiĉan
poloţaj. Nisam mu mogao reći da sam više od dva tjedna proveo pod
krovom ĉovjeka koji je jednom bio njegov zatvorenik. Smatrao bi to
izdajstvom, i sam Bog zna kako bi Španjolac reagirao na takvo
priznanje.
- Sjećate se moje ljubavi prema rješavanju zagonetki na latinskome?
Jacaranda je kimnuo.
- Došao sam u Milano riješiti jednu takvu zagonetku, za što me
zaduţio starješina moga reda. A kako bih u tome uspio, bio sam
prisiljen nestati na neko vrijeme. Sada se vraćam inkognito kako bih
nastavio s istragom. Stoga vas molim za diskreciju.
- Ah, vi svećenici! Uvijek imate neke tajne! - nasmiješio se. - Znaĉi,
pretvarali ste se da ste nestali kako biste nastavili istraţivati zloĉine u
San Francesco il Grande, nije li tako?
- Zbog ĉega ste pomislili takvo što? - upitao sam zaprepašteno.
- Zbog vaše pojave, naravno. Već sam vam jednom rekao da mi malo
toga u ovome gradu promakne. Vaše me ruho podsjeća na one
nesretnike koji su osvanuli mrtvi ispod franjevaĉke Maeste.
-Ali...
- Nikakvo ali! - prekinuo me. - Divim se vašoj metodi, oĉe. Nikad mi
ne bi palo na pamet prerušiti se u ţrtvu kako bih otkrio ubojicu...
Šutio sam.
Toliko sam puta pomislio da, ako se jednom ponovno sretnemo,
nećemo voditi ugodan razgovor, tako da me iznenadilo vidjeti da je,
Crostuff.net
odjednom, zabrinut za mene. Na kraju krajeva, upleo sam se u
njegove poslove, oslobodio njegova zatvorenika i nisam posvetio
preveliku pozornost njegovim pokušajima da za ubojstvo oca
Alessandra okrivi Leonarda da Vincija. Bilo je oĉito da signor
Oliverio ima vaţnijih briga. Doista mi je djelovao zabrinuto. Gotovo
da nije ni spomenuo Forzettin bijeg, za koji je samo kratko dometnuo
kako smatra daje bio dio moje strategije da istraţim smrti oca
Alessandra i hodoĉasnika u San Francescu. Kao daje moja
odjećaparfaita bila umanjila njegovo zanimanje za sve ostalo.
- Već ste dugo opet u Milanu? - nastojao sam skrenuti razgovor na
drugu temu.
- Kojih desetak dana. I, iskreno govoreći, otad vas traţim. Rekli su mi
da ste nastradali u stupici...
- Drago mi je što nije tako. -1 meni, oĉe.
- Recite mi onda, zašto ste me trebali?
- Potrebna mije vaša pomoć - rekao je uz uzdah. - Sjećate li se što sam
vam rekao o majstoru Leonardu onog dana kad smo se upoznali?
- O Leonardu?
Bacio sam pogled iza leĊa, u smjeru gdje sam posljednji put vidio
Toskanca. Nisam htio da ĉuje laţnu optuţbu za ubojstvo koju se
Jacaranda spremao izgovoriti. Zatim sam kimnuo da nastavi.
- Dakle, znate već da sam bio u Rimu. Ondje mi je jedan papin bliski
pouzdanik povjerio konaĉnu tajnu koju je majstor Leonardo ţelio
skriti u svoj Cenacolo.
- Konaĉnu tajnu?
Vidjevši moju sumnjiĉavost, Španjolĉevo se ĉelo naboralo.
- Istu onu koju je vaš knjiţniĉar ponio u grob, oĉe Leyre. Onu koju je
sigurno izvukao iz »plave knjige« koju me donna Beatrice d'Este
zaduţila nabaviti za nju, a koju nikad nisam uspio predati u njezine
ruke. Sjećate li se?
- Sjećam.
- Ta tajna, oĉe, nalazi se sada u mojim rukama. I rijeĉ je o još jednoj
od Leonardovih prokletih pitalica. Budući da ste vi struĉnjak u
rješavanju zagonetki, a zbog svog poloţaja niste pod sumnjom da ste
iĉiji suradnik, pomislio sam kako biste mi mogli pomoći u njezinu
odgonetanju. "
Crostuff.net
Oliverio je to rekao jedva suspreţući bijes. U njegovu sam glasu
mogao proĉitati ţelju da osveti prijatelja Alessandra. I iako je
pogriješio oko mete, zaintrigiralo me što mu je to toĉno mogao otkriti
njegov doušnik. Nisam ni slutio daje i Betanija znala za tu tajnu i daje
danima pokušavala sve kako bi me našla i predala mi je u ruke.
- Onda, hoćete li mi pokazati tu tajnu?
- Samo ispred Cenacola, oĉe.
46.
Kakav ĉudnovat osjećaj. Odjeven u prnje koje mije dao Mario
Forzetta prije nego što me ostavio na putu za Milano, prešao sam prag
crkve Santa Maria, a da me nijedan od redovnika koje smo susreli nije
prepoznao. Miris tamjana pobudio je u meni bojazan. Osjećao sam se
kao da prvi put kroĉim u neku crkvu. To obilje cvjetnih motiva,
crveno-plavih ploĉica i geometrijskih uzoraka koji su ukrašavali strop
uĉinili su mi se pretjerivanjem neprimjerenim Boţjoj kući. Nikad do
toga dana nisam na njih obratio pozornost, ali sada su mi, najedanput,
smetali.
Oliverio nije primijetio moju nelagodu i povukao me prema apsidi,
natjeravši me zatim da skrenem nalijevo i obiĊem golem red vjernika
koji su molili i pjevali ĉekajući da ih puste u refektorij.
Otac Adriano de Treviglio, kojega sam sreo jedva dvaput tijekom
boravka u samostanu, pozdravio je Španjolca i zadovoljna izraza lica
spremio novĉić koji mu je ovaj poloţio u ruku. Iako me pogledao
svisoka, ni on me nije prepoznao. Bilo je i bolje tako. Refektorij koga
sam se sjećao hladnoga i beţivotnoga, sada je vrvio posjetiteljima. I
dalje nije bilo namještaja, ali su ga redovnici doveli u red, prozraĉili
ga i temeljito oĉistili. Nije se više osjećao ni miris boje, a mural koji
je Leonardo netom dovršio, blistao je punim sjajem.
- Tajna večera - promrmljao sam.
Oliverio me nije ĉuo. Gurnuo me prema središtu dvorane i, probijajući
se kroz mnoštvo, rekao nešto, napola na španjolskom, napola na
lombardskom, što tada nisam posve razumio.
- Tajna ovoga mjesta povezana je s drevnim Egipćanima. Uĉenici su
rasporeĊeni u trojstva poput boţanstava s Nila. Vidite li? Ali prava
tajna jest da svaki lik ovog prizora predstavlja odreĊeno slovo.
Crostuff.net
- Slovo? - Nekadašnje poduke iz Ars Memoriae navrle su mi u
sjećanje. - Kakvu vrstu slova?
- Samo se jedno slovo jasno istiĉe, oĉe. Obratite pozornost na
veliko./! koje tvori tijelo Našega Gospodina. To je prvi trag. Zajedno s
ostalim slovima, skrivenima u osobinama koje je Jacobus de Voragine
dodijelio Dvanaestorici, tvori neobiĉan hi-man, napisan na
staroegipatskome, koji, nadam se, vi moţete odgonetnuti...
- Himan?
Oliverio je kimnuo, zadovoljan zbog mog iznenaĊenja.
- Tako je. Nakon spajanja slova kojima je Leonardo oznaĉio svakog
uĉenika, dobiva se reĉenica koju su meni pokazali u Rimu:
Mut-nem-a-los-noc.
Mut.
Nem.
A.
Los.
Noc.
Ponovio sam slogove jedan po jedan, pokušavajući ih zapamtiti.
- Kaţete da se radi o egipatskom tekstu?
- Svakako! Mut je egipatsko boţanstvo, ţena Amona, 'Skrivenoga',
vrhovnog boga faraona. Leonardo je za nju sigurno ĉuo od Marsilija
Ficina. Zaboravili ste da je majstor Leonardo ĉuvao njegove knjige u
bottegi.
Kako bih to zaboravio. Ficino, Platon, otac Alessandro, jednooki
redovnik, svi su bili ondje! Pred mojim oĉima! MeĊusobno su se
promatrali, kao da su se urotili saĉuvati tajnu od onih koji je ne
zasluţuju spoznati. Svi su bili prikazani kao istinski Kristovi uĉenici.
Zapravo, kao bonhommes.
- A što ako ta fraza nije na egipatskome?
Moja je sumnja ozlojedila Španjolca. Prislonio je usne uz moje uho i,
nastojeći da ga ĉujem usred mase znatiţeljnika i Zagora molitvi,
pokušao mi prenijeti sve što je o tim ljudima svedenima na slova
nauĉio od Annija de Viterba. Promotrio sam uĉenike jednog po
jednog, djelovali su tako ţivo! Bartolomej, ruku naslonjenih na stol,
promatrao je prizor poput straţara. Jakov MlaĊi pokušavao je smiriti
Petrovu strastvenu narav. Andrija, pod dojmom otkrivenja da se meĊu
njima skriva izdajnik, podigao je ruke u znak nevinosti. I Juda. Ivan.
Crostuff.net
Toma koji pokazuje prema nebu. Stariji od dvojice Jakova, s rukama
raširenima da tvore kriţ, navješćujući time Mesijinu nadolazeću
muku. Filip. Matej. Tadej okrenut leĊima Kristu. I Šimun, u svom
kutu stola, ispruţenih ruku, kao da nas poziva da iznova promotrimo
prizor.
Da ga promotrimo još jedanput. Mili Boţe!
Bilo je to poput bljeska munje usred noći.
Kao da se iznenada jedan od onih vatrenih jezika što su prosvijetlili
uĉenike na dan Duhova spustio na me.
Boţe Sveti! Nije tu bilo nikakve zagonetke. Leonardo nije ništa skrio
u svom Cenacolu. Baš ništa.
Ĉudnovat osjećaj, koji sam rijetko kad osjetio tijekom svih godina u
Betaniji, iznenada me snaţno proţeo.
- Sjećate li se što ste mi jednom prigodom rekli o Leonardo-voj
osebujnoj navici pisanja?
Oliverio me pogledao ne znajući kakve veze moje pitanje ima s onime
što mi je upravo otkrio.
- Mislite na njegov hir da sve piše u obratnom smjeru? Još jedna u
nizu njegovih ekscentriĉnosti. Njegovi uĉenici trebaju zrcalo kako bi
mogli proĉitati ono što im uĉitelj napiše. Sa svime to ĉini: svojim
bilješkama, imovnicima, potvrdama, osobnim pismima. Ĉak i
popisima za kupnju! On je luĊak.
- Moţda.
Oliveriova prostodušnost izmamila mi je smiješak na usne. Niti on, ni
Annio de Viterbo nisu ništa shvatili, iako su imali odgovor u rukama.
- Recite mi, Oliverio: s koje ste strane krenuli ĉitati svoju egipatsku
frazu?
- Slijeva, naravno. M je Bartolomej, U Jakov MlaĊi, T...
Iznenada je zanijemio.
Okrenuo je glavu prema desnom kraju slike i ugledao Šimuna, koji
kao da gaje svojim ispruţenim rukama pozivao da uĊe u taj prizor.
Ondje se isto tako nalazio i kraj stolnjaka svezan u ĉvor, pokazujući
pravi kraj stola odakle je trebalo poĉeti »ĉitati«.
- Sveti Boţe! Treba ĉitati u drugome smjeru!
- I što tada dobivate, Oliverio?
Španjolac, ne vjerujući svojim oĉima i ne shvaćajući, prvi je put
izgovorio istinsku tajnu Cenacola. Bilo je dovoljno proĉitati tu frazu,
Crostuff.net
tajanstvenu Mut-nem-a-los-noc, onako kako ju je tri godine majstor
Da Vinci stvarao:
Con-sol-a-men-tum
Post Scriptum:
Posljednja bilješka oca Leyrea
To mi je otkriće promijenilo ţivot.
Nije to bila nagla, već postupna i nezaustavljiva promjena, sliĉna
onoj koju doţivi šuma kad se bliţi proljeće. Isprva je nisam
primjećivao, a kad sam htio reagirati, bilo je već prekasno.
Pretpostavljam da su to ĉudo prouzroĉili moji staloţeni razgovori u
Concorezzu i zbrka kroz koju sam prošao tih prvih dana u Milanu.
Priĉekao sam da proĊu dani otvorenih vrata u Santa Maria delle
Grazie kako bih se vratio pred Cenacolo i smjestio ispod Kristovih
ruku. Htio sam primiti blagoslov tog ţivog djela, djela koje je disalo i
koje sam gledao kako se razvija gotovo neprimjetno. I dalje ne znam
toĉno zašto sam to uĉinio. Niti zašto se nisam javio prioru i ispriĉao
mu gdje sam bio i što sam sve otkrio tijekom zatoĉeništva. Ali, kako
rekoh, nešto se promijenilo duboko u meni. Nešto što će zauvijek
izbrisati onog Agosti-na Leyrea, propovjednika i pripadnika Ureda za
dekodiranje Papinske Drţave, sluţbenika Svetog oficija i teologa.
Prosvjetljenje? Boţji poziv? Ili moţda ludost? Vjerojatno ću umrijeti
meĊu stijenama Jabal al-Tarifa ne znajući kako bih nazvao svoju
preobrazbu.
Nije više ni vaţno.
Istina je daje pronalazak katarskog sakramenta izloţenog da ga svi
promatraju i štuju u samome srcu kuće dominikanaca, zaštitnika
Inkvizicije i ĉuvara ortodoksne vjere, na moju dušu imao osvješćujući
uĉinak. Otkrio sam da sije evanĊeoska istina razgrnula put kroz tminu
našega reda, usidrivši se u refektoriju odakle svijetli poput moćnoga
svjetionika usred noći. Bila je to priliĉno drukĉija istina od one u koju
sam ĉetrdeset pet godina vjerovao: Isus nikad nije ustanovio
euharistiju kao jedini naĉin da komuniciramo s Njim. Naprotiv, prava
je istina bila potpuno suprotna. Njegovo pouĉavanje Ivana i Marije
Crostuff.net
Magdalene bilo je usmjereno na to da nam otkrije kako pronaći Boga
u sebi samome, bez potrebe da pribjegavamo vanjskim posrednicima.
On je bio Ţidov. Svjedoĉio je kako svećenici u hramu nadziru Boga
zatvarajući ga u svetohranište. I borio se protiv toga. Petnaest stoljeća
poslije, Leonardo je postao tajni nosilac tog otkrivenja te gaje pretoĉio
u svoj Cenacolo.
Moţda sam u tom trenutku poludio, priznajem. Ali sve se dogodilo
toĉno onako kako sam to ovdje opisao.
Protekla su već tri desetljeća od tih dogaĊaja i Abdul, koji mi je po
obiĉaju donio veĉeru u moju špilju, nosio mije isto tako neobiĉne
novosti. Skupina pustinjaka, sljedbenika svetoga Antuna, došla je u
njegovo selo s nakanom da se nastane u blizini. Pretraţio sam pomno
obale Nila pokušavajući ih pronaći, ali moje slabe oĉi nisu uspjele
nazrijeti njihov logor. Svjestan sam da bi mi oni mogli biti posljednja
nada. Ako netko od njih bude bio dostojan povjerenja u zadnjoj fazi
moga ţivota, predat ću mu ove arke listova u ruke i objasniti mu
koliko je vaţno da budu pohranjeni na sigurno dok ne doĊe pravi
trenutak da budu otkriveni. Ali snaga u meni kopni i ne znam ni hoću
li biti sposoban spustiti se niz ove stijene i prići im.
Osim toga, ĉak i da uspijem, neće mi biti lako sporazumjeti se s
njima.
Oliverio Jacaranda, na primjer, nikad nije shvatio tajnu Cenacolo iako
mu je bila pred nosom. To što su trinaestorica protagonista utjelovila
trinaest slova rijeĉi Consolamentum, jedinog sakramenta koji su ĉisti
ljudi iz Concorezza priznavali - duhovnog, nevidljivog, intimnog
sakramenta - nije mu ništa znaĉilo. Nije znao kako je taj simbol
povezan s »plavom knjigom« za kojom je ţudio, a koju nikad neće
imati u rukama. Naravno, nikad nije posumnjao da gaje njegov sluga
Mario Forzetta izdao upravo zbog te knjige. Knjige koja se
generacijama rabila u katarskim obredima za primanje neofita u
Crkvu Duha, Ivanovu Crkvu, te njihovo upućivanje u vlastitu potragu
za Ocem.
Znam da se Oliverio vratio u Španjolsku, da se nastanio blizu
ruševina Tarraca te nastavio poslovati s papom Aleksandrom. Negdje
u to doba Leonardo je povjerio Tajnu večeru uĉeniku Bernardinu
Luiniju, koji ju je zatim predao jednom umjetniku iz Languedoca.
Ovaj ju je ponio u Carcassonne, gdje je pala u ruke francuskoj
Crostuff.net
Inkviziciji, koja je pak nikad nije uspjela pravilno protumaĉiti. Luini
nikad nije naslikao euharistiju. Kao što neće uĉiniti ni Marco
d'Oggiono, niti ijedan od Leonardovih voljenih uĉenika.
Još jedna zanimljiva sudbina bila je ona Elenina, koju nikada nisam
osobno upoznao. Nakon stoje pozirala majstoru, inteligentna mlada
grofica shvatila je da Ivanova Crkva moţda nikad neće biti
ustanovljena. Zato se udaljila od Leonardove bottege, prestala je
progoniti nesretnog Bernardina te ušla u samostan klarisa blizu
granice s Francuskom. Leonardo, iznenaĊen njezinom oštroumnošću,
naposljetku joj je otkrio veliku tajnu njezine loze: Marija Magdalena,
njezina davna pretkinja, vidjela je uskrsnuloga Isusa, u obliku
svjetlosti, ispred grobnice koju je za Njega bio pripremio Josip iz
Arimateje. Stoljećima je Crkva odbijala saslušati cijelu njezinu priĉu.
Leonardo je to pak uĉinio i doznao da je tog dalekog dana prije
petnaest stoljeća Marija Magdalena vidjela Isusa ţivog, ali ne u
tjelesnom obliĉju. Njegovo tijelo - beţivotno i hladno - i dalje je
poĉivalo u grobnici kad se susrela s njegovim »svjetlosnim tijelom«.
Ganuta, odluĉila je ukrasti Isusove tjelesne ostatke, sakrila ih je u
svojoj kući i ondje briţljivo balzamirala te odnijela u Francusku kad
je sinedrij otpoĉeo progone.
Upravo je to bila tajna: Krist nije uskrsnuo kao smrtno tijelo.
Uskrsnuo je kao svjetlost, pokazujući nam put prema našem vlastitom
preobraţenju kada doĊe dan za to.
Doznao sam daje Elena, potresena tim otkrićem, s klarisama ostala
samo pet godina. Jednog je dana samo nestala iz svoje ćelije te je više
nitko nije vidio. Govorka se daje pratila Leonarda tijekom njegova
izgnanstva u Francusku te da se skrasila na dvoru Francoisa I. kao
kraljiĉina dvorska dama te daje nastavila povremeno pozirati
majstoru. Ĉini se da ju je Toskanac pozvao k sebi i na samrti,
zamolivši je da mu posudi svoje lice i ruke kako bi dotjerao nedovršen
portret djeve svima poznate kao Gioconda. Doista, oni koji su ju je
vidjeli kaţu da su sliĉnosti izmeĊu Ivana s Cenacola i ţene na tom
malenome platnu više nego oĉite. Ja, naţalost, ne mogu o tome suditi.
Ako je Eleni bilo povjereno još tajni o Crkvi Ivana i Marije
Magdalene koju je Leonardo planirao uspostaviti, odnijela ih je sa
sobom u grob. Malo prije nego što sam odluĉio otići u Egipat provesti
ovdje svoje posljednje dane, Elena je umrla od groznice.
Crostuff.net
Preostaje mi, dakle, objasniti još samo zašto sam došao ovamo, u
Egipat, kako bih napisao ove retke i zašto nikad nisam odao
postojanje zajednice parfaitsa u Concorezzu, povezane s majstorom
Leonardom.
Kriv za to, još jedanput, bio je taj gorostas plavih oĉiju i bijela ruha.
Nisam ga više susreo nakon predstavljanja Cenacola. Štoviše, otkrivši
skriveno znaĉenje murala, vratio sam se u Rim i pokucao na vrata
Kuće istine u Betaniji, gdje sam se vratio svom poslu, a da nitko nije
postavio previše pitanja. Tako sam doznao da je Leonardo pobjegao iz
Milana iduće godine, ĉim su francuske postrojbe probile vojvodinu
obranu i zauzele grad. Našao je utoĉište u Mantovi, zatim u Veneciji,
te na kraju u Rimu, gdje je radio u sluţbi Cesarea Borgije, sina pape
Aleksandra VI. Bio je njegov architecto e ingegnere generale, dok su
mu druge sposobnosti ostale neiskorištene. Iako ta duţnost nije dugo
potrajala, bilo je to dovoljno da se upozna s duţnosnikom odgovornim
za Palazzo Sacro, Annijem de Viterbom.
Annija se taj susret veoma dojmio. Njegov tajnik Guglielmo Ponte
obavijestio je odmah Betaniju o njihovu susretu u proljeće 1502.
Razgovarali su o najvišoj zadaći umjetnosti, o njezinoj primjeni u
oĉuvanju sjećanja te njezinu svemoćnom utjecaju na ljude. Ali dvije
su se Leonardove reĉenice, prema Guglielmu, najviše dojmile oca
Annija.
»Sve što sam doznao o istinskoj Isusovoj poruci, nije ništa u
usporedbi s onime što tek treba biti otkriveno«, odgovorio je
ozbiljnim glasom na jedno Lasiĉino pitanje. »I jednako kao što sam ja
za svoju umjetnost pio s egipatskih izvora, te se upoznao s tajnama
njihove geometrije koje su preveli Ficino ili Pacioli, uvjeravam vas da
Crkva mora još mnogo piti iz EvanĊelja koja su i dalje zakopana na
obalama Nila.«
Giovanni Annio de Viterbo umro je pet dana poslije. Vjerojatno gaje
otrovao Cesare Borgia.
Mjesec dana poslije, zabrinut i strepeći da ću uskoro pretrpjeti
odmazdu onih koji su se bojali povratka Ivanove Crkve, zauvijek sam
napustio Betaniju u potrazi za tim izgubljenim EvanĊeljima.
Znam da su negdje blizu, ali još ih nisam pronašao. Priseţem za njima
tragati do posljednjeg dana svog ţivota.
Crostuff.net
Godine 1945., u podruĉju blizu egipatskog sela Nag Hammadija, u
Gornjem Nilu, iz zemlje je iskopano trinaest izgubljenih EvanĊelja
uvezanih u koţu. Bili su napisani na koptskom i sadrţavali su Isusova
uĉenja nepoznata zapadnom svijetu. Njihov pronalazak, daleko
vaţniji od onoga ĉuvenih Svitaka s Mrtvog mora u Kumranu,
dokazuje postojanje jedne vaţne struje unutar zajednice prakršćana
koji su vjerovali u dolazak Crkve utemeljene na izravnoj komunikaciji
s Bogom i duhovnim vrijednostima. Danas su poznati kao Gnostiĉka
evanĊelja i sigurno je da su njihovi prijepisi stigli u Europu krajem
srednjeg vijeka, izvršivši utjecaj na odreĊene intelektualne krugove.
Spilja Jabal el-Tarif u kojoj je umro otac Leyre u kolovozu 1526.
nalazila se samo trideset metara od udubine u kojoj su te knjige
pronaĊene.
TKO JE TKO U TAJNOJ VEČERI
Kako bismo olakšali ĉitanje, navodimo najzanimljivije likove koji se
pojavljuju u romanu. Oni iza ĉijeg se imena nalaze datumi roĊenja i
smrti stvarne su povijesne liĉnosti, ujedno i likovi Tajne večere.
Alberti, otac Leon Battista (1404.-1472.). Osim što je bio svećenik,
bio je i slikar, arhitekt, pjesnik, trgovac antikvitetima, filozof i
izumitelj. Ali takoĊer se istaknuo u umjetnosti šifriranja poruka, te je
konstruirao prvu kriptografsku napravu u povijesti: »disk za
šifriranje«, koji je olakšao kodiranje i odgonetanje tajnih poruka.
Aleksandar VI., papa (1431.-1503.). Podrijetlom Španjolac, bio je
jedna od najsloţenijih liĉnosti svoga doba. Kupio je uspon na papinski
tron i njegov mu je pokvaren i raskalašen naĉin ţivota pribavio mnoge
neprijatelje. Imao je petero djece. IznenaĊujuće, vjerovao je da je
potomak egipatskog boţanstva Ozirisa.
Amadeo Portugalski (1430.-1482.). Svjetovnog imena Joao Mendes
de Silva, taj franjevac roĊen u Ceuti (Španjolska) bio je brat svete
Beatriz de Silva i umro je pod sumnjom krivovjerja. Napisao je djelo
Apocalipsis Nova, traktat koji je nadahnuo Leonarda pri slikanju
Crostuff.net
poznate Majke Božje u špilji. U tom je tekstu pretkazivao i dolazak
anĊeoskog pape.
Arno, brat Guglielmo. Odgovoran za upravljanje kuhinjama samostana Santa Maria delle Grazie, »zaraţen« katarskim krivovjerjem.
Bacon, brat Roger (1212.-1294.). Pripadnik franjevaĉkog reda,
izumitelj, teolog i filozof. Autor traktata De secretis artis et naturae
operibus, u kojem navodi dvanaest razliĉitih naĉina skrivanja poruke
u umjetniĉkom djelu. To je zapravo bilo prvo europsko djelo koje je
opisalo uporabu kriptografije. Bacona mnogi smatraju nekom vrstom
»Leonarda« trinaestog stoljeća.
Bandello, Matteo (1484.-1561.). Kad je Leonardo naslikao
Posljednju večeru, njemu je bilo tek dvanaest godina. Bio je nećak
priora Bandella i postao je najznaĉajniji novelist talijanske renesanse.
U svojim spisima spominje svoje djetinjstvo uz Leonarda.
Bandello, otac Vicenzo (1435.-1506.). Prior samostana Santa Maria
delle Grazie u Milanu od 1495. do 1501. Nakon svog boravka ondje
te smrti oca Gioacchina Torrianija bit će imenovan glavnim uĉiteljem
reda svetoga Dominika.
Benedetto, brat. Dominikanac u samostanu Santa Maria delle Grazie,
ispovjednik i tajnik priora Bandella. Sa 17 godina, tijekom napada na
njegov samostan u rodnom Castelnuovu, ostao je bez lijevog oka.
Nakon stoje njegov prvi samostan uništen, premješten je u Santa
Mariju delle Grazie.
Botticelli, Sandro (1444.-1510.). Bio je, poput Leonarda, uĉenik
Verrocchijev, ali i fra Filippa Lippija. Smatra se jednim od velikih
genija talijanske renesanse. Zahvaljujući Medicima, prouĉavao je
poganske teme i svoje spoznaje primijenio u djelima poput Proljeća
ili Rođenja Venere. Neko vrijeme koristio se svojim slikanjem kao
ĉarobnim oruĊem u korist svog mecene. Pod utjecajem heretiĉkog
redovnika Savonarole ostavio se slikanja.
Crivelli, Elena. Kći grofice Lucrezije Crivelli i nećakinja Carla
Crivellija, slavnog talijanskog slikara petnaestog stoljeća. Tajna
večera prikazuje je kao nasljednicu loze ţena upućenih u tajne Marije
Magdalene.
Crivelli, Lucrezia (1452.-1519.). Bila je model prema kojem je
Leonardo naslikao La Belle Ferronniere (danas u muzeju Louvre u
Crostuff.net
Parizu). Jedna od ljubavnica Ludovica Sforze, kojemu je rodila barem
izvanbraĉnu kćer.
Da Binasco, sestra Veronica (1445.-1497.). Augustinka iz milanskoga
samostana Santa Marta, poslije proglašena blaţenicom. Njezin je
ţivot bio ispunjen vizijama i ekstazama, a njezina pretkazanja izazivala su u to doba senzacije. Ukorila je i samoga papu Aleksandra VI.
zbog razuzdana ţivota. Toĉno je predvidjela da će umrijeti u petak,
trinaestog sijeĉnja 1497.
Della Mirandola, Pico (1463.-1494.). Jedan od najgorljivijih
Platonovih sljedbenika tijekom renesanse. Njegov uĉitelj bio je
Marsilio Ficino, koji gaje nauĉio hebrejski i upoznao s kabalom. Iako
je papa zabranio ĉitanje njegovih djela, ipak mu je to 1493. oprostio.
D'Este, Beatrice (1475.-1497.). Vojvotkinja od Milana, kći vojvode
od Ferrare i supruga Ludovica Sforze Milanskoga. Njezina je ţivotna
opsesija bila pretvoriti Milano u novu Atenu koja bi ĉovjeĉanstvo vratila u »zlatno doba« o kojem govore antiĉki filozofi. Ţivjela je u izobilju sve do smrti pri porodu u sijeĉnju 1497. Utjelovljenje talijanskog
ideala renesansne vladarke.
Jacaranda Oliverio. Trgovac antikvitetima podrijetlom iz Valencije
(Španjolska), poput pape Aleksandra VI. Jedan od prvih antikvara
koji
je opskrbio papinske palaĉe, kao i obitelj Sforza, antiknim
umjetniĉkim predmetima. Struĉnjak za antiĉke tekstove, takoĊer otac
jedne kćeri, Marije.
Leonardo da Vinci (1452.-1519.). Utjelovljenje idealnog renesansnog
ĉovjeka. Slikar, kipar, znanstvenik, inţenjer, kuhar i glazbenik,
ostavio je iza sebe više od 13 000 stranica bilješki, nevelik broj slikarskih djela te zagonetan dovršen mural poznat kao Posljednja večera.
Njegovi suvremenici smatrali su ga lošim kršćaninom, a papa ga
nikad nije pozvao da ukrasi neku od vatikanskih prostorija. Ipak, sve
do izdavanja Tajne večere, nije se dobro znalo u stoje Leonardo doista
vjerovao.
Leyre, otac Agostino. Rimski inkvizitor i istaknuti ĉlan Ureda za
dešifriranje Papinske Drţave. Struĉnjak za kriptografiju i teologiju.
Pripovijeda dogaĊaje u Tajnoj večeri već kao starac, iz utoĉišta u
Egiptu, zemlji u koju je pobjegao nakon svojih otkrića u Milanu
tijekom misije špijuniranja Leonarda da Vincija zime 1497.
Crostuff.net
Luini Bernardino (1470.-1532.). Istaknuti uĉenik Leonarda da
Vincija ĉija se djela ĉuvaju u mnogim vaţnim europskim muzejima.
Prema šturoj biografiji, ĉini se da nikad nije napuštao talijansku
Lombardiju.
Pinturicchio (1454.-1513.). Pravog imena Bernardino di Betto,
intelektualno se oblikovao na akademiji Marisilija Ficina. Godine
1493. pozvan je u Rim kako bi ukrasio vatikanski Appartamento
Borgia, odredbom pape Aleksandra VI. Prema nalogu Giovannija
Annija de Viterba, Pinturicchio je oţivio mit o egipatskim boţanstvima Ozirisu, Izidi i Apisu, prvi put prikazujući svete bikove, piramide i
poganska boţanstva u srcu papinskih odaja.
Platon (428.-348. pr. Kr.). Taj otac zapadne filozofije leţao je gotovo
u zaboravu sve do petnaestog stoljeća, kada je njegova djela preveo
Marsilio Ficino te su prvi put tiskana u Italiji 1483. Kako bi prenio
svoje znanje Platon je utemeljio Akademiju, instituciju koju će Ficino
pokušati oponašati devetnaest stoljeća poslije uz pomoć obitelji
Medici.
Ponte, Fabio. Osobni tajnik Giovannija Annija de Viterba i nećak
uĉitelja reda dominikanaca Gioacchina Torrianija.
Savonarola, Girolamo (1452.-1498.). Dominikanac roĊen u Ferrari,
jedan od najvećih polemiĉara svog vremena. Propovijedao je protiv
papina bogatstva te je ĉak uspio uvjeriti umjetnike poput Botticellija
da spale svoje slike s poganskim motivima. Savonarolini utjecajni
neprijatelji ishodili su njegovo vješanje i spaljivanje kao krivovjerca.
Sforza, Ludovico (1452.-1508.), zbog tamne puti poznat i kao
Ludovico II Moro (Maur). Milanski vojvoda, mecena Leonarda da
Vincija, odgovoran za projekt Posljednje večere u samostanu Santa
Maria delle Grazie. Naruĉio je tu sliku u sklopu svog plana da
samostan pretvori u obiteljski mauzolej.
Sforza, brat Mauro. RoĊak milanskoga vojvode, ušao u samostan
Santa Maria delle Grazie nakon smrti svog strica Giana Galeazza
Sforze 1494. Radio je kao grobar.
Torriani, Učitelj reda Gioacchino (1417.-1500.). Predvodnik reda
svetog Dominika. Bio je izrazito obrazovan ĉovjek i jedan od prvih
renesansnih humanista. Govorio je pet jezika.
Crostuff.net
Toscanelli, Paolo (1398.-1482.). Talijanski znanstvenik, kartograf i
geograf koji je nadahnuo Kolumbova putovanja u Ameriku. Njegova
prouĉavanja produbila su tadašnja znanja o astronomiji. Tvorac
sunĉanog sata u firentinskoj katedrali, opisanog u romanu.
Trivulzio, otac Alessandro. Podrijetlom iz Riccija, bio je knjiţniĉar u
Santa Mariji delle Grazie. Ljubitelj starih rukopisa, skupio vrijednu
zbirku za svoj samostan.
De'Medici Cosimo (1389.-1464.), poznat i kao Cosimo Stariji. Vladar
Firence i poznati trgovac, bio je veliki zaštitnik uĉenjaka i umjetnika
tog vremena. Nakon Koncila u Firenci 1431., koji je htio dovesti do
ujedinjenja kršćana Istoka i Zapada, osnovao je platoniĉku akademiju
koju će uskoro povjeriti tada vrlo mladomu Marsiliju Ficinu.
De'Medici, Lorenzo (1449.-1492.), poznat i kao Lorenzo il Magnifico
(Veliĉanstveni). Unuk Cosima Starijeg, bio je kao i on strastveni
zaštitnik umjetnosti. Zadrţao je Marsilija Ficina na ĉelu Akademije i
bio Michelangelov mecena. Njegova su opsesija bili drevni spisi,
kameni napisi te numizmatika.
De Viterbo, Giovanni Annio (1432.-1501.). Dominikanac, profesor
teologije i struĉnjak za orijentalne jezike. Papa Aleksandar VI.
imenovao gaje teologom Papinskog doma. Umro je vjerojatno otrovan. Autor nekoliko knjiga, bio je prvi »arheolog« povijesti, iako je
takoĊer jedan od velikih krivotvoritelja svog vremena. Krivotvorio je
egipatske predmete na koje je dodavao laţne natpise kako bi opravdao
svoje teorije. Danas je gotovo zaboravljen.
De Voragine, otac Jacobus (1230.-1298.). Pisac i dominikanac, bio je
provincijal Lombardije i nadbiskup Genove. Njegova knjiga Zlatna
legenda (Legendi di Sancti Vulgati Storiado) opisuje ţivote svetaca i
apostola. Njezin je tekst utjecao na slikare svih razdoblja, koji su se
sluţili veoma detaljnim opisima pri slikanju velikih kreposnika
kršćanstva.
D'Oggiono, Marco (1470.-1549.). Postao je jedan od najdraţih
uĉenika Leonarda da Vincija, istiĉe se njegovo umijeće slikanja
freski. Nakon što je prisustvovao dovršetku Posljednje večere u Santa
Mariji delle Grazie, bio je jedan od umjetnika koji su je najviše
kopirali.
Crostuff.net
Ficino, Marsilio (1433.-1499.). Istaknuti intelektualac, lijeĉnik,
glazbenik i propovjednik svog vremena. Prvi je na latinski preveo
Platonova djela i traktate o magiji Egipćana poznate kao Hermeticum
corpus. Utemeljio je akademiju u Firenci u kojoj se »rodila«
renesansa.
Forzetta, Mario. Slikarev nauĉnik, roĊen, kao i Beatrice d'Este, u
Ferrari. Navršivši sedamnaest godina putuje u Milano raditi u bottegi
Leonarda da Vincija. Ipak, uskoro poĉinje trgovati starim rukopisima
u sluţbi Oliverija Jacarande. U rodnoj Ferrari prvi je put stupio u
kontakt s katarskim krivovjerjem.
Giberto, brat. Sakristan Santa Maria delle Grazie. RoĊen na granici s
Germanskim carstvom. Zbog svoje riĊe kose postao je predmetom
nemalog broja pošalica unutar zajednice.
KRAJ
30.04.2010.

Seks s neznancima - zbirka erotskih kratkih priča

"Triptih od živog kreča" (PDF, 1.4mb)

Studeni

Članak u Sensa

tereza kesovija - voljela bih da te nisam srela

Sjećam se trenutka kada sam rekla prijateljicama da si

Markus Wolf ČOVJEK BEZ LICA - Golden marketing

Ovo je djelo plod mašte. Posrijedi je priča o

80 VIKTORIJANSKO DOBA (DOBA ARSENA ILI 19

O. S. Ivancevic, Adio kauboju, ulomci

- Prof. Metka Kraigher Hozo