- Maranatha

Put Križa
Prva postaja: Getsemanska noć
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem
otkupio svijet.
Riječ Božja
Nakon Pashalne večere, Isus vodi apostole na Maslinsku goru. Noć je.
Kada stignu onamo, govori im: »Molite da ne padnete u napast!«.
Zatim se malo udaljuje. (…)
Na koljenima je. Moli: »Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene.
Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!« Ukazuje mu se anđeo s neba
koji ga hrabri. U Isusu se odvija borba.
Usrdnije se moli. I njegov je znoj kao kaplje krvi koje su padale na
zemlju. Ustaje od molitve i prilazi učenicima: nalazi ih kako spavaju.
Govori im: »Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!«
(Lk 22, 39 - Mk 14, 32)
Razmatranje
Evanđelja nisu izvješća kakva danas pravimo. To su dokumenti
vjere i kateheze i ništa u njima nije zabilježeno pukom slučajnošću. U tim
je pripovijestima sve izloženo s nekom namjerom. Noć je, kaže Ivan. Nije
to samo astronomska noć koju izaziva zalazak Sunca. Radi se o noći srca,
noći svijeta zarobljena grijehom i, svjestan te tame koja se nadvila nad
svijetom, Isus govori: »Bdijte i molite da ne padnete u napast.« Isus se
udaljava jer je u tom času sam u toj samoći, sam u toj tjeskobi. Slijedit
ćemo ga, ali poslije. I mi ćemo poslije poći putem križa, no tada, sam je
pred svojim Ocem, sam će morati ponijeti teret cijeloga svijeta. Na
koljenima, kaže Luka u svom evanđelju, kao da pokušava ublažiti prizor iz
bojazni da ne oskvrne božansku sliku Isusa. No, Marko priznaje da se Isus
ruši na zemlju, upućujući molitvu šutljivom Bogu koji ne odgovara:
1
»Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja
hoću, nego što hoćeš ti!« Luka pak, u želji da humanizira Muku, jedini
bilježi utjehu koju je Isusu pružio anđeo s neba.
Ovdje se odvija borba, borba između svjetla i tame, ljubavi i
mržnje, grijeha i milosti, strašna borba, na grčkome agôn, znači agonija.
Isus usrdnije moli. Luka koji je, prema Pavlovom svjedočenju, vjerojatno
bio liječnik, zapaža da se Isusov znoj pretvara u kapljice krvi, što se može
dogoditi u slučajevima ekstremne tjeskobe. To je naveo i Blaise Pascal u
svom Otajstvu Isusa: to je jedini put u cijelom evanđelju da Isus od ljudi
traži utjehu. Obično je on taj koji tješi. Ovdje on moli za malo budnosti i
molitve. Kako kaže Pascal, Isus je molio ljude i nije bio uslišan. »Što
spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!« Hoćemo li uslišiti
njegovu molitvu?
Isuse, poniženi, smiluj nam se!1
Isuse, krivo optuženi, smiluj nam se!
Isuse, nevino osuđeni, smiluj nam se!
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
Druga postaja: Judin poljubac
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem
otkupio svijet.
Riječ Božja
Pojavljuje se četa. Na čelu, Juda, jedan od dvanaestorice. Prilazi
Isusu i ljubi ga. »Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?«
Oni oko Isusa govore: »Gospodine, da udarimo mačem?« I jedan od
njih udara slugu velikog svećenika. Isus odgovara: »Pustite! Dosta!«
Dotiče mu uho i zacjeljuje ga. Zatim se Isus obraća onima koji su ga
došli uhititi: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama!
1
Stihovi/litanije nakon svake postaje preuzete su prema Križnom putu koji je
napisao fra Zvjezdan Linić
2
Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je
vaš čas i vlast Tminâ.« (Lk 22, 47)
Razmatranje
U četiri evanđelja naglašava se Isusova samoća u trenutku njegove
Muke i smrti. Samoća, zato što ga jedan od dvanaestorice, kako insistira
evanđelje, jedan od dvanaestorice izdaje. I kao vrhunac surovosti, izdaje
ga poljupcem.
Isus si nije olakšao posao kad ih je odabrao dvanaestoricu. Mi bismo
možda odabrali dvanaest odanih apostola koji razmišljaju poput nas. Isus
je odabrao jako različite ljude: carinika u službi rimskih okupatora; ribare;
zelota, ustanika u oružanoj borbi protiv okupatora; Judu koji je, prema
svjedočenju iz Ivanova evanđelja, bio pohlepan za novcem, uzimao je ono
što su stavljali u zajedničku blagajnu i vjerojatno bio razočaran što Isus
nije odgovarao njegovoj predodžbi o pobjedničkom Mesiji. Ni ostali, u
određenom pogledu, nisu bili bolji: Petar koji ga niječe, Jakov i Ivan koji
si, uz majčinu protekciju, nastoje pribaviti dobra mjesta u budućem
Kraljevstvu.
Kakva samoća! Samoća kojoj će se u 19. stoljeću vratiti Terezija od
Malog Djeteta Isusa kada govori o škrtoj ljubavi koju Isus dobiva od onih
koje ona naziva njegovi prijatelji, nasljednici apostola, svećenici. Tereziju
se snažno dojmilo hodočašće u Rim. Tamo je bilo puno svećenika, od
kojih su neki bili izvrsni a neki razočaravajući, a opet njegovi prijatelji.
Isusova samoća usred njegovih ljudi, izdan od jednoga od
dvanaestorice. Ni ostali ne reagiraju nešto bolje. Žele posegnuti za
oružjem. » …da udarimo mačem?« A onda jedan od njih, ne čekajući
odgovor, udara slugu velikog svećenika i, prema Ivanu, odsijeca mu desno
uho. Luka primjećuje da Isus obavlja ozdravljenje trudeći se, kao i Ivan,
pokazati da, čak i dok se odvija Muka, Isus ostaje Gospodin. Izdan od
Jude, neshvaćen od drugih koji reagiraju na neprimjeren način i okružen
gomilom koja ga hvata kao da je razbojnik, Isus je sam.
3
Isus i ne može nego biti sam u trenutku u kojem vodi odlučujuću bitku
protiv onog kojeg, prema Ivanovu evanđelju, naziva »knezom ovog
svijeta« a kojeg ovdje Luka slikovito opisuje kao »vlast Tmine.«
Pridružimo se Isusu u njegovoj samoći.
Po muci svojoj, oslobodi nas, Isuse!
Po križu svojem, oslobodi nas, Isuse!
Po smrti svojoj, oslobodi nas, Isuse!
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
Treća postaja: Suđenje Isusu
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem
otkupio svijet.
Riječ Božja
Kod Kajfe, velikog svećenika, okupljaju se glavari, starješine i
pismoznanci. Traže neko svjedočanstvo kako bi Isusa osudili na smrt.
No, svjedočanstva se ne slažu. Dvojica tvrde: »Ovaj reče: ‘Mogu
razvaliti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.’« Ali ni njihova se
svjedočanstva ne slažu. Veliki svećenik ustaje u sredinu skupa: »Zar
ništa ne odgovaraš?« No, Isus šuti. »Zaklinjem te Bogom živim: Kaži
nam jesi li ti Krist, Sin Božji?« Isus odgovara: »Ti kaza! Štoviše,
kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna
Sile.« – »Evo, sada ste čuli hulu! Što vam se čini?« – »Smrt
zaslužuje!« (…) Tada ga čak i sluge počinju pljuskati.
(Mk 14, 53 - Mt 26, 57).
4
Razmatranje
Kada je suđenje samo parodija pravde, svi su argumenti
prihvatljivi.
Kako bi osudili Isusa, izvlače iz konteksta riječi koje je izgovorio
aludirajući na hram svoga tijela te ga optužuju da je rekao: »Mogu
razvaliti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.« I čak se ova svjedočenja
međusobno ne poklapaju. Tada nastupa odlučujući trenutak suđenja
Isusu, kada se veliki svećenik ustaje usred vijeća i preklinje Isusa u
njegovoj šutnji: »Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist,
Sin Božji?« Isus odgovara: »Ti kaza!« Sve do tada on ne pribjegava
osudi jer bi Mesija, kad bi došao, morao odlučno tvrditi da je Mesija.
No, navodeći Daniela, Isus pridodaje: »Gledat ćete Sina Čovječjega
gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim.« Ovim svečanim
riječima posuđenim od Daniela, Isus se poziva na svoje božansko
podrijetlo tako da ga osuđuju za bogohuljenje. Nakon toga pljušte
uvrede, pljuske, udarci. Ivan, koji uvijek nastoji naglasiti da je onaj koji
je tako ponižen doista Sin Božji, bilježi svečani, nadmoćni Isusov
odgovor slugi koji ga šamara: »Ako sam krivo rekao, dokaži da je
krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?« Isus vlada situacijom u koju je
doveden. Za svoga prvog dolaska, dolaska u poniznosti i poniženju,
Isusu su sudili i optužili ga ljudi, a kada ponovno dođe u slavi (»Dođi,
Gospodine Isuse!«) Isus će, kako to govorimo u Vjerovanju, suditi žive
i mrtve.
Onaj koji je osuđen bit će sudac svakog čovjeka i cijele povijesti i
onaj kojeg smo optužili doći će, dozvolimo li mu, radi spasa svih nas.
Od svakoga grijeha, oslobodi nas, Isuse!
Od napasti i zloće, oslobodi nas, Isuse!
Od zasjeda vražjih, oslobodi nas, Isuse!
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
5
Četvrta postaja: Petrovo odricanje
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem
otkupio svijet.
Riječ Božja
Kod velikog svećenika, Petar se nalazi u dvoru, uz vatru. Dolazi jedna
sluškinja: »I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom.« Petar odgovara:
»Niti znam niti razumijem što govoriš.« I izlazi u predvorje. Sluškinja
ga opet ugleda i kaže: »Ovaj je od njih!« No, Petar još jednom kaže:
»Ne.« Domalo, nazočni govore Petru: »Doista, i ti si od njih! Ta
Galilejac si!« Tada se Petar počinje zaklinjati: »Ne znam čovjeka o
kom govorite!« I odmah se, po drugi put, oglašava pijetao. Tada se
Petar prisjeti kako mu je Isus rekao: »Prije nego se pijetao dvaput
oglasi, triput ćeš me zatajiti.« Petar se brzo ustaje i odlazi, sav u
suzama. (Mk 14, 66)
Razmatranje
Petar se ne iskazuje previše hrabrosti u ovoj sceni, no ipak je hrabriji
od drugih apostola koji su bezuvjetno pobjegli dok je on tu, čak i ako po
strani i što je više moguće potajice. Evo, na pitanje obične sluškinje, onaj
koji je rekao: »Ako se i svi sablazne zbog tebe, ja se nikada neću! Bude li
trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti!«, odriče se svoga učitelja tri
puta zaklinjući se: »Niti znam niti razumijem što govoriš. Ne znam
čovjeka o kom govorite!« Kada se pijetao oglasio po drugi put, nakon
trostrukog nijekanja, Petar će shvatiti što je učinio i Luka, uvijek jako
osjetljiv za ono što je ljudsko i milosno, jedini u svom evanđelju bilježi da
u tom trenutku tuda prolazi svezani Isus, u okviru svoga suđenja, a njegov
pogled susreće Petrov, da bi tek u tom pogledu Petar shvatio stvarnost i
težinu svoga grijeha. I iziđe te gorko zaplaka. To nam je uvijek tako kada
susretnemo Isusov pogled i uočimo svoj grijeh, a istovremeno, oprost koji
nam se pruža: svoju bijedu i danu nam milost… Sve to, u jednom pogledu.
6
Na kraju Ivanova evanđelja, ponovno ćemo susresti Petra u društvu
Isusa koji će ga tri puta upitati: »Šimune, sine Ivanov, voliš li me ti?« I bez
spominjanja trostrukog odricanja tijekom Muke, ovo trostruko pitanje
diskretno upućuje Petra na njegov grijeh, kako bi mu se još jednom izreklo
koliko će mu povjerenje Isus iskazati povjeravajući mu sve ovce u stadu
pod uvjetom da sada, tri puta, on Isusu prizna ljubav koju gaji za njega.
Da, Gospodine, ti znaš sve, ti dobro znaš da te volim. Na taj način
Gospodin čak iz naših pogrešaka zna izvući još veću ljubav i, iz našeg
odricanja, vjernost obnovljenu svojom milošću.
Gospodine, pomozi nam da te više ljubimo!
Gospodine, pomozi nam da se više ljubimo!
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
Peta postaja: Isus pred Pilatom
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem
otkupio svijet.
Riječ Božja
Upravitelj pita Isusa: »Ti li si kralj židovski?« Isus odgovara: »Ti
kažeš.« No, na optužbe glavara svećeničkih i starješina narodnih, Isus
ništa ne odgovara. Pilat mu kaže: »Ne čuješ li što sve protiv tebe
svjedoče?« Isus šuti. Upravitelj je začuđen. Po običaju, jedan se uznik
pušta na Blagdan. »Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa, koji
se zove Krist?« Svjetina, pod utjecajem glavara i starješina počinje
vikati: »Barabu!« – »Što dakle da učinim s Isusom koji se zove
Krist?« – »Neka se razapne!« – »A što je zla učinio?« – »Neka se
razapne!« Pilat pred svjetinom pere ruke: »Nevin sam od krvi ove! Vi
se pazite!« – »Krv njegova na nas i na djecu našu!« (Mt 27, 11)
7
Razmatranje
Ovo je jedna od najtragičnijih scena Muke koja otkriva koliko nisko
ljudsko srce može pasti, inače sposobno za dosezanje velikih visina. Pilat
promatra stvari s političkog gledišta, to je njegova misija. On je rimski
prokurator koji predstavlja Cezarovu moć u toj izgubljenoj upravnoj
jedinici Rimskoga carstva. »Ti li si kralj židovski?« Sve je shvaćeno
pogrešno. Nijedan odgovor ne može biti prikladan. Ako Isus odgovori, bit
će to izvor novih nesporazuma. Isus odgovara bez odgovora. »Ti kažeš«,
zatim ušuti. To čudi upravitelja. Optuženik koji ništa ne govori u svoju
obranu! Pilat se misli izvući iz neugodnosti dodjeljujući Isusu milost koju
odobrava o svakom Blagdanu židovskim optuženicima. Tu je još jedan
slavni optuženik, nahoče koje je skrenulo s puta i koji je, kao sva nahočad
u to doba dobio ime koje nije ime, prozvali su ga sin svoga oca: Baraba.
Ako evanđelje ovo bilježi, to je radi isticanja izrugivanja pri izboru, jer je
Isus u najjačem smislu sin svoga oca. Izabrali su buntovnika i ubojicu.
Pilat, uvjeren u Isusovu nevinost, još jednom traži izgovor, no popušta
pred urlicima svjetine a posebno pred političkim argumentima vjerskih
vođa. Oni su pak uvjereni da Izrael može biti samo teokracija u kojoj je
Bog gospodar koji ima isključive ovlasti no, kako bi se riješili Isusa, Pilatu
će reći: »Mi nemamo drugog kralja osim cara.« Oni koji toliko mrze
Rimljane! Ovaj prizor predstavlja uzorak kukavičluka, konvergencije
prljavih interesa, ispreplitanje podlosti, pakosti i izdaje: »Nevin sam od
krvi ove! Vi se pazite!« Potpuno nesvjesna što izgovara, svjetina viče:
»Krv njegova na nas i na djecu našu!« U toj podmukloj raspravi izranja
osamljeno svjedočenje Isusa koji pred Pilatom, koji ga okolišajući ispituje
o njegovu kraljevskom podrijetlu, odgovara: » Ja sam kralj i ja sam se zato
rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Svatko tko je prijatelj istine
sluša moj glas.« To su jedine prikladne riječi izgovorene tijekom ovog
suđenja. Sve ostalo ismijavanje je i podlost. Svatko tko je prijatelj istine
sluša moj glas.
Gospodine, pomozi nam da te više ljubimo!
Gospodine, pomozi nam da se više ljubimo!
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
8
Šesta postaja: Trnova kruna
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem
otkupio svijet.
Riječ Božja
Pilat je dao da se Isus izbičuje. Upraviteljevi vojnici uvode Isusa u
pretorij. Okupljaju oko njega cijelu četu. Svlače njegovu odjeću,
stavljaju mu skrletni plašt. Od grana trnja pletu vijenac i stavljaju mu
na glavu. A u desnu ruku, trsku. Vojnici pred njim prigibaju koljena.
Izruguju mu se govoreći: »Zdravo, kralju židovski!« Pljuju po njemu i
uzimaju trsku, udaraju ga po glavi. Nakon što su mu se izrugali,
svlače mu plašt i oblače njegovu odjeću. Zatim ga vode na
razapinjanje. (Mt 27, 27).
Razmatranje
Ova scena odgovara Pilatovoj strategiji koju obilježava trunka
čovječnosti. Nadajući se da će ganuti svjetinu prizorom izbičevanog Isusa,
Pilat naređuje da ga se izbičuje ne bi li ga mogao osloboditi.
Bičevanje je predstavljalo strašnu kaznu. Obično se broj udaraca
ograničavao na trideset devet. Jedan manje od predviđene tarife, kako bi se
izbjegla prerana smrt kažnjenika. Torinsko platno daje iznimno
svjedočanstvo povreda nanesenih Isusovu tijelu. Iako je prije nekoliko
godina, pomalo ishitreno, diskreditirana ova sveta relikvija, daljnja
istraživanja danas pokazuju da se radi o pouzdanoj relikviji koja je počela
govoriti 19 stoljeća nakon što je napravljena, i to ne od strane čovjeka
nego na neki drugi način. Kada se izbliza analizira naličje Platna, na
leđima se vide tragovi poput sitnih kostiju. To su željezne kuglice biča
koje su isparale tkivo.
Nakon što je izbičevan, prisustvujemo sceni sa stražarima. Zabavljaju
se s kažnjenikom. Vojnički ogrtač poslužuju mu kao kraljevski plašt, trnje
je spleteno kao svojevrsna kruna koju mu nabijaju na glavu a u desnicu mu
stavljaju trsku namjesto žezla. Klanjaju se pred kraljem: »Zdravo, kralju
9
židovski!« u stankama između pljuvanja i pljusaka. Hieronymus Bosch je
ovjekovječio ovaj prizor na nekim svojim platnima na kojima vidimo
grimase likova koji okružuju sveto Gospodinovo lice.
A onda, nakon što su mu se dobro ismijali, skidaju mu plašt i oblače
njegovu odjeću kako bi ga odveli na razapinjanje.
Vrijedi se pojedinačno zaustavljati na svakom prizoru Muke. Slušamo
ih, ali samo u nizu, na Cvjetnicu i Veliki Četvrtak. Vrijedi ih raščlaniti.
Tko zna neće li nas jednoga dana jedan od ovih prizora dovesti do
obraćenja, kao što je to bio slučaj s Terezijom Avilskom koja je u
samostanu od Utjelovljenja bila mondena karmelićanka jako željna sobe za
razgovor, posebno s mladom gospodom. Tek se u dobi od 40 godina
jednoga dana zaustavila u klaustru ispred kipa koji je bio tu oduvijek, no
kojeg je ona zapravo ugledala prvi put. Kip je predstavljao Isusa kojeg
vrijeđaju. Kao Isusov pogled upućen Petru, taj ju je pogled dirnuo,
potresao i konačno, nakon godina karmelićanskog života, priveo
obraćenju. »Oprosti Gospodine«, rekla je, »što si me tako dugo čekao!« Ili,
kao što je već rekao Augustin: »Kasno sam te uzljubio, Ljepoto, uvijek
stara i uvijek nova, kasno sam te uzljubio!«
Ne odbaci me od lica svojega! Lice tvoje, Gospodine, ja tražim!
Odvrati lice od grijeha mojih!
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
Sedma postaja: Isus prima na se križ
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem
otkupio svijet.
Riječ Božja
Dok je uzlazio u Jeruzalem, Isus uze dvanaestoricu nasamo. Putem im
reče: »Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i
pismoznancima. Osudit će ga na smrt i predati poganima da ga
izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti.« (Mt 20, 17)
10
Isus govori svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga
sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.« (Lk 9, 23)
Pilat predaje Isusa da ga se razapne. Oni uzimaju, dakle, Isusa.
Noseći svoj križ, Isus izlazi na mjesto zvano Lubanjsko, na hebrejskom
Golgota. (Iv 19, 16).
Razmatranje
Nema se puno toga reći o ovom prizoru, jer kada dođemo do srži,
riječi su nemoćne. Riječ, naše riječi, često pripadaju prostranom putu o
kojem Isus govori u evanđelju: tijesnom putu. Onaj koji vodi u život često
je obilježen šutnjom.
Isus gotovo ne progovara tijekom križnog puta. No, buke oko njega ne
nedostaje. Možemo zamisliti tu bučnu povorku uglavnom ravnodušnih
ljudi koja se kreće uskim ulicama Jeruzalema. Pomalo kao kada, za
vrijeme procesije Presvetog Sakramenta s Gospodinom prolazimo kroz
gomilu u kojoj samo nekolicina zna što se događa, dok drugi nastavljaju
piti svoje pivo ili stoje na pločniku i puše i ne shvaćaju što se događa. Ne
shvaćaju što se događa.
Kroz ravnodušnost i buku tiho prolazi Riječ Božja koja nosi sve
noseći križ. Jer, ako Isus nosi križ, noseći ga, nosi i svijet. Novi Atlas koji
nosi svijet na svojim leđima.
A ako sinoptička evanđelja bilježe da će jedan čovjek biti pozvan
nositi križ s Isusom, Ivan je pak posebno osjetljiv na činjenicu da ga je
Isus osobno ponio, toliko želi naglasiti božansku suverenost Isusa koji, čak
i kada je slomljen pod težinom Muke, ide do mjesta zvanog Lubanjsko
noseći osobno svoj križ.
Izdaleka, koliko smo u stanju, neprimjetno i u tišini, slijedimo Isusa
tamo gdje ga zapravo nitko ne može slijediti.
Isuse, čuj nas! Isuse, usliši nas! Isuse, otkupi nas! Isuse, oslobodi nas!
Isuse, pridigni nas! Isuse, spasi nas!
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
11
Osma postaja: Šimun pomaže Isusu
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem
otkupio svijet.
Riječ Božja
Nakon što su izveli Isusa da ga razapnu, prisile jednog prolaznika da
mu ponese križ. To je netko tko dolazi s polja, izvjesni Šimun Cirenac,
otac Aleksandra i Rufa. (Mk 15,21)
Isus je jednom rekao: »Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni
i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer
sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu,
jaram je moj sladak i breme moje lako.« (Mt 11, 28)
Mi jaki treba da nosimo slabosti slabih umjesto da sebi ugađamo.
Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov! (Rim
15, 1 - Gal 6, 2)
Razmatranje
Šimun nije očekivao da će ga prisiliti na takvo što, bio je zapanjen.
Poput nas ponekad kada nas Gospodin neočekivano uhvati za leđa i
odvuče, a da nismo to planirali, u pustolovinu sa sobom.
No, gesta koju Šimun čini ponijevši Isusov križ dionicu puta, ta je
gesta urodila plodom. Pišući za kršćansku zajednicu u Rimu, bez
pojašnjenja o kome se radi, Marko spominje Aleksandra i Rufa, kao dvije
osobe koje svatko poznaje u kršćanskoj zajednici u Rimu. To su dva
Šimunova sina.
Prisila nad Šimunom toga dana urodila je plodom isto kao što će, u
našim životima, plod donijeti velikodušnost koja je izgleda izmamljena od
nas, u nama nepredvidljivom času i daleko iznad onoga što smo planirali.
Šimun je pomogao Isusu da ponese križ i Isus nas poziva da nosimo
križ za njim te precizira: »svakoga dana«.
12
Mi nosimo Isusov križ, no to se ne može usporediti s onim što on
stalno nosi u našim životima. Jer, on je taj koji je Šimun Cirenac cijelog
čovječanstva i zato što nosi sve, može nam reći: »Uzmite jaram moj na
sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj
dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako«, jer svaki
teret koji nosimo najprije ponese i ublaži on.
Istovremeno, dok Isus nosi naš križ i dok mi nosimo maleni dio
njegova, on nas poziva preko svog apostola Pavla da također nosimo terete
jedni drugih. Na taj način izvršavamo Kristov zakon: »Volite jedni druge
kao što ja volim vas.«
Blago ožalošćenima, oni će se utješiti!
Blago progonjenima zbog pravednosti, njihovo je kraljevstvo
nebesko!
Blago milosrdnima, oni će se sinovima Božjim zvati!
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
Deveta postaja: »Ne plačite nada mnom!«
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem
otkupio svijet.
Riječ Božja
Na putu prema Lubanji, Isusa slijedi mnoštvo svijeta. Među ostalima,
žene koje se udaraju po prsima i nariču za njim. Isus se okreće prema
njima i govori im: »Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego
plačite nad sobom i nad djecom svojom (…) Jer ako se tako postupa
sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?« (Lk 23, 27)
Mnoštvu koje je dolazilo da se krsti, Ivan Krstitelj je govorio:
»Donosite dakle plodove dostojne obraćenja (…) svako dakle stablo
koje ne donosi dobra roda siječe se i u oganj baca.« (Lk 3, 8)
13
Razmatranje
Ima suza koje Isus ne želi, od kojih nema koristi ili koje služe
ponajprije tome da nas samo utješe dajući oduška našoj preosjetljivosti.
Ima pak suza, onih istinskih, koje samo Isus i Marija mogu isplakati.
Ove žene čine sve da se probiju kroz gomilu pored tolikih drugih
kojima to ne uspijeva, no Isus ih želi uputiti na gorče i dublje suze: »Kćeri
Jeruzalemske, ne plačite nada mnom«.
Pokušat će ih učiniti svjesnima stvarnih nevolja koje imaju, koje
imamo svi mi, radije nego da usput žale nad mučenikom koji ide na
pogubljenje: »Ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad
djecom svojom. Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, koje sam ja,
ako se tako postupa s onim koji je zeleno drvo stabla života, što li će se
dogoditi s vama, s nama koji smo suho stablo, koji smo besplodne grane
koje treba posjeći i koje se posječene suše kako bi se u oganj bacile.«
Teške su ovo riječi, čak i ako su usmjerene na radosnu vijest,
obraćenje i milosrđe.
Neka nas kroz ovaj križni put Gospodin povede prema istinskim
suzama pokajanja, suzama koje manje izražavaju našu osjećajnost a više
patnju Boga ili Marije te tjeskobu svijeta.
Od očaja i beznađa, oslobodi nas, Isuse!
Od osjećaja potpune bespomoćnosti, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da nas nema i da nestanemo, oslobodi nas, Isuse!
Od duha samoubojstva, oslobodi nas, Isuse!
Od nepovjerenja u snagu tvoje ljubavi, oslobodi nas, Isuse!
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
14
Deseta postaja: Isusa pribijaju na križ
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem
otkupio svijet.
Riječ Božja
Nakon što su došli na mjesto zvano „Lubanja“, razapinju Isusa i dva
zločinca. Jednoga zdesna, drugoga slijeva. Isus izgovara: »Oče,
oprosti im, ne znaju što čine!«
Vojnici potom dijele među sobom njegove haljine bacajući kocku.
Narod stoji tu i promatra. Poglavari se podruguju: »Druge je spasio,
neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!«
(…) I vojnici mu se rugaju. Prilaze mu nudeći mu ocat: »Ako si ti kralj
židovski, spasi sam sebe!« (Lk 23, 33).
»Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je:
‘Sin sam Božji!’« (Mt 27, 43)
Razmatranje
»O Djevice Marijo, onaj kojeg cijeli svijet nije u stanju sadržavati skrio
se u tvoju utrobu postavši čovjekom!« I sada trpi tri klina zabijena pažljivo
i s umijećem, kako bi se ljudski sveo na nemoć, Svemoćni, Riječ Božja
sada postaje razapeto tijelo.
Isus na križu provodi petu zamolbu iz Očenaša: »Otpusti nama naše
grijehe kako i mi otpuštamo dužnicima svojim.« U naše ime i umjesto nas,
izgovorio je prvi dio te za samog sebe izgovara i proživljava drugi:
»Oprosti im jer ne znaju što čine.«
Osim male skupine žena s učenikom o kojem će se biti govora kasnije,
oko Isusa se okupljaju oni koji promatraju zlobno se smijući dok vojnici
nastavljaju sa svojim poslom i dijele njegovu odjeću bacajući kocku, kao
što je opisano u Psalmu 22.
15
Na pozive koji su mu upućeni, tada kao i danas, da poduzme nešto
prije vremena koristeći moć - »Spasi se sam!« - »Siđi s križa!«, Isus
odgovara svojom nemoći, jer je čas Božje nemoći, sve do određenog dana.
I kao što je Kajfa, i ne hoteći, prorokovao rekavši: »Bolje je da jedan
čovjek umre umjesto naroda«, jednako oni koji se izruguju navode, a da ga
i ne priznaju, istinsko dostojanstvo onoga koji je razapet: »Jer on reče: Ja
sam Sin Božji.«
Isuse, sačuvaj u nama poštovanje prema ljudskom tijelu, molimo te!
Ne dopusti da duh bludnosti razori u mladima osjećaj za odgovornu ljubav...
Vrati bračnim drugovima volju za ljubav i postojanost u vjernosti...
Sačuvaj nam djecu od zlih utjecaja, neobuzdanih zabava i neodgovornih igara...
Čuvaj naš narod da bude sposoban za život i za darivanje života daljnjim
naraštajima, molimo te.
Gospodine, usliši nas!
Zaodjeni nas opet, Gospodine, u dostojanstvo i čistoću krsne haljine koju si nam
povjerio u času kad smo postali djeca Božja!
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
Jedanaesta postaja: Dobri razbojnik
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem
otkupio svijet.
Riječ Božja
Jedan od razapetih zločinaca vrijeđa Isusa: »Nisi li ti Krist? Spasi
sebe i nas!« No, drugi ga prekorava: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji
si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima
zaslužili, a on – on ništa opako ne učini (…) Isuse, sjeti me se kada
dođeš u kraljevstvo svoje.« A Isus mu odgovara: »Zaista ti kažem:
danas ćeš biti sa mnom u raju!« (Lk 23, 39)
Krist je umro za grješnike. Umrijeti za pravedna već bi bilo teško, ali
možda bismo se i odvažili. Evo kako nam Bog pokazuje svoju ljubav:
16
Krist je umro za nas, za nas grješnike. Bog nas je pomirio sa sobom
po smrti Sina svoga. Mnogo ćemo se više spasiti životom njegovim.
(Rim 5, 6)
Razmatranje
Zovemo ga dobrim razbojnikom!
U ovom prizoru najprije postaje dobar razbojnik, odnosno zločinac
čiji se život preobratio u trenu pri pogledu na drugog osuđenika pored sebe
o kojemu nije znao ništa, no čije ga je ponašanje dirnulo. To ga navodi da
drugome, odnosno trećemu kaže: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod
istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a
on – on ništa opako ne učini.«
On je otprilike jedini na cijelome križnom putu koji za Isusa kaže
da nije učinio nikakvo zlo.
U jednoj dirljivoj propovijedi, sveti Augustin pita dobrog
razbojnika: »No, kako si zapravo uspio shvatiti tko je Isus kada je tamo
bilo doktora prava, pismoznanaca? Nisi li možda potajno proučavao spise?
Kako si to shvatio?« A onda Augustin u usta dobrog razbojnika stavlja
odgovor: »Isus me je pogledao i kroz njegov sam pogled sve shvatio.«
Shvatio je ono što nitko drugi u tom času nije shvaćao, shvatio je
da je onaj koji je umirao tu zajedno s njim, osuđen na kaznu rezerviranu za
robove (u Izraelu nije bilo razapinjanja nego kamenovanja, a u Rimu se
nisu razapinjali rimski građani nego isključivo stranci i robovi), shvatio je
da je taj koji je umirao tu pored njega razapet na križu, kralj.
»Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.«
On je prva kanonizirana osoba u povijesti Crkve, on koji je, minutu
prije, bio razbojnik.
»Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!«
17
On je omiljeni zaštitnik svih zatvorenika, posebno onih koji služe
teške kazne u zatvorima i koji, promatrajući dobrog razbojnika, shvaćaju
da čitav život može biti spašen, da za Boga ništa nije izgubljeno i da za
Boga, kako je govorila Terezija od Djeteta Isusa, vrijeme ne znači ništa jer
može učiniti da duša procvate u jednom trenu. To je upravo ono što je
učinio za dobrog razbojnika.
»Još danas ćeš biti sa mnom u raju!«
I evo ga gurnuta, katapultirana, u jednoj minuti, od stratišta do
kraljevstva, od križa do slave Boga koji mu je iskazao milosrđe.
Dušo Kristova, posveti me...
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
Dvanaesta postaja: Marija podno križa
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem
otkupio svijet.
Riječ Božja
Uz Križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke,
Marija Kleofina, i Marija Magdalena.
Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci:
»Ženo! Evo ti sina!«
Zatim reče učeniku: »Evo ti majke!« I od toga časa uze je učenik k
sebi. (Iv 19, 25)
Razmatranje
Ovo je drugi put u Ivanovu evanđelju da Isusa čujemo kako se obraća
Mariji i svaki joj put govori: »Ženo«. To znači da je u oba slučaja, na
svadbi u Kani i podno križa, Marija više od Marije.
U Kani, tijekom svadbe na kojoj je ponestalo vina, Isus se predstavio
kao pravi zaručnik drugih svadba na kojima vina nikada neće nedostajati,
18
zaručnik svadbe između njega i njegove Crkve i konačno, cijelog
čovječanstva. A Marija u Kani nije samo Isusova majka nego žena, nova
Eva koja unaprijed predstavlja Crkvu, koja je Kristova zaručnica, istinska
mladenka svadbe u Kani. A kada Marija traži od Isusa da posreduje, on joj
odgovara, misleći na svadbu radi koje je zapravo došao: »Ženo, moj čas
nije još došao.« Jer, čas svadbe bit će čas križa, čas koji sveti Ivan u svom
evanđelju naprosto naziva Čas, s velikim Č. Ovdje će svadba biti
zapečaćena prolivenom krvlju. I premda brak još uvijek nije zaključen, on
već nudi svadbeno vino.
No, ovdje prisustvujemo Isusovu času, a u podnožju križa nalazi se
Marija s tri žene, sa sestrom, čije ime ne znamo, s Marijom Kleofinom i
Marijom Magdalenom. Tri »Marije« podno križa: Bezgrješna, grješna
Marija Magdalena i još jedna Marija koja je jednostavno Marija koja
pripada srednjoj klasi čovječanstva, između one Bezgrješne i velike
grješnice.
To je ono malo što je ostalo od Izraela o čemu su govorili proroci.
Narod prvog saveza ovdje je sveden na nekoliko žena i jednog učenika u
podnožju križa i taj ostatak Izraela upravo u tom času postaje Crkva, nova
Eva, zaručnica Kristova.
Baš kao što je ona prva izvučena iz otvorenog rebra prvog Adama
utonulog u duboki san, evo nove Eve koja se upravo rađa iz Isusova rebra
koje će biti probijeno u trenutku njegova potonuća u smrt.
Marija je ovdje više od Marije.
Ona je Crkva koja se rađa – vječna zaručnica Ljubljenoga, zbog čega
je Isus ne naziva „mama“ nego „Žena“, ona je nova Žena, novo
Čovječanstvo. »Ženo, evo ti sina.«
I od tog časa postajemo sinovi i kćeri Isusove majke: »Evo ti majke.«
Od tada se možemo okrenuti prema Mariji koja nije samo Isusova majka
nego majka Crkve, majka svih nas i, kao i sveti Ivan, od tog je časa
primamo k sebi kako bi bila s nama.
Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!
19
Zaista, kažem ti, još danas bit ćeš sa mnom u raju!
Ženo, evo ti sina! Sinko, evo ti Majke!
Žedan sam!
Dovršeno je!
Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
Trinaesta postaja: Isus umire
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem
otkupio svijet.
Riječ Božja
Tama posvuda od podneva do tri sata. Tada iz sveg glasa Isus povika:
»Eloi, Eloi lama sabahtani?- Bože moj, Bože moj, zašto si me
ostavio?« Neki govore: »Gle, Iliju zove.« Jedan potrči, natapa spužvu
octom, natakne na trsku i pruža mu piti. »Pustite da vidimo hoće li
doći Ilija da ga skine.« A Isus zavapi jakim glasom i izdahne. (Mk 15,
33)
Apostol Pavao će jednoga dana napisati: »I ja kada dođoh k vama,
braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam
svjedočanstvo Božje jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim
Isusa Krista, i to raspetoga.« (1 Kor 2, 1)
Razmatranje
Velika je tajna vjere:
Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo.
Tvoje uskrsnuće slavimo.
Tvoj slavni dolazak iščekujemo!
Ništa u evanđeljima nije zabilježeno slučajno ili radi opisivanja
zanimljivih događaja. Ta tama koja je prekrila zemlju od podneva do tri
sata nije zabilježena kako bi se ukazalo na pomrčinu ili neki vanredni
20
mrak. Spomenuta je kao vidljivi izraz napuštenosti Isusa i tame grijeha
koje je ponio. Isto tako, potres zabilježen u evanđeljima u trenutku Isusove
smrti nije spomenut u svrhu seizmološke opaske nego zato što taj potres
izvana izražava veliki potres, najveći u povijesti čovječanstva: šok zbog
smrti Princa života, koji će uskoro uskrsnuti i preokrenuti svijet iz smrti u
život. Kada se u evanđelju napominje da se hramska zavjesa razderala
odozgor nadolje, to znači da je prvi savez zamijenjen novim i da je od tog
časa otvoren prolaz prema Svetinji nad Svetinjama.
Ništa nije zabilježeno slučajno.
Isusov povik na križu: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?«
bio je toliko dojmljiv da su ga Marko i Matej prenijeli na jeziku na kojem
ga je Isus izgovorio: »Eloi, Eloi lama sabahtani?« Bilo da se radi o
Židovima koji ne znaju dobro hebrejski ili pak o strancima koji ne
razumiju aramejski, svi pogrešno razumiju »Eloi, Eloi« misleći da u
pomoć zove Iliju. Još tri rečenice Isus izgovara na križu. Dvije prenosi
Ivan: »Žedan sam«. Izvor života koji ključa za život vječni, pritisnut žeđu!
»Svršeno je!« I, posljednja rečenica koju je sačuvao Luka, uvijek osjetljiv
na ljudskost i krotkost: »Oče, u ruke Tvoje predajem duh svoj!«
A zatim ta rečenica koja više nije rečenica nego veliki uzvik, veliki
vapaj koji Isus ispušta u trenutku u kojem izdiše, u trenutku u kojem već
širi dah Duha Svetoga. U trenutku u kojem će početi blistati Uskrs i u
kojem se najavljuju Duhovi: on predaje Duha. Izvor koji nikada neće
presušiti i koji će svojom nabujalom vodom donijeti spas svijetu.
Pod tvoju se obranu utječemo, sveta Bogorodice! Ne odbij nam molbe u
potrebama našim, nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi, Djevice slavna i
blagoslovljena.
Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri,
svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči!
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
21
Četrnaesta postaja: polaganje u grob
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem
otkupio svijet.
Riječ Božja
Uvečer dolazi jedan čovjek. To je Josip iz Arimateje, bogataš, koji je i
sam postao Isusov učenik. Pronalazi Pilata i od njega traži Isusovo
tijelo. Pilat zapovijeda da mu se dadne. Uzevši tijelo, Josip ga povija
u čisto platno i polaže u svoj novi grob koji je isklesao u stijeni. Potom
dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe.
No, tu su Marija Magdalena i druga Marija, sjedaju nasuprot grobu.
(Mt 27, 57)
Razmatranje
Prije polaganja u grob, dogodilo se probadanje boka kopljem sve do
srca. Odatle je potekao izvor vazmenog života, predodređen postati velika
rijeka o kojoj govori 22. poglavlje Otkrivenja, koja sije vječni život u
svom prolazu.
Navečer se sve okončava.
U poglavlju 53. u kojem Izaija govori o napaćenom slugi, zapisano je:
»… grob njegov bi s bogatima…« I evo kako jedan bogati, Josip iz
Arimateje, koji je u tajnosti postao Isusov učenik, nudi novi grob za Isusa
kojeg omata u platno koje nas od tada ne prestaje pratiti, jer smo bili
pomalo brzopleti kada smo prije nekoliko godina Torinsko platno prerano
proglasili krivotvorinom nastalom u srednjem vijeku. Nova i ozbiljna
istraživanja provedena posljednjih godina imaju tendenciju u potpunosti
vratiti autentičnost Platna uz pomoć vrlo preciznih tragova koje nam je
ostavila Muka Isusova, koji su u skladu s tjelesnom stvarnošću i koji su,
paradoksalno, postali vidljivi tek prije jednog stoljeća zahvaljujući
fotografiji.
Isusovo lice na Svetom pokrovu, lice mrtvaca, neobično je ispunjeno
vedrinom. Kada stignemo do posljednjeg dana i kada po prvi put budemo
22
promatrali Isusovo lice u slavi, bit će to isto lice koje već jedno stoljeće
poznajemo s Pokrova, no na kojem će oči biti otvorene kako bi nas gledao,
pozdravio i ljubio za vječnost. Isus je položen u grob na Veliki Petak, no u
nadi i iščekivanju njegova blaženog Uskrsnuća, i našega, dan poslije.
Neka takva bude naša nada zauvijek!
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
23

Download Report