"Da se ne zaboravi" Maslenica

„Da se ne zaboravi“ Maslenic – Novigrad.
Tradicionalnio već 9. put održava se Utrka Maslenica-Novigrad , a po prvi put novom rutom
kroz Podgradinu i Paljuv u dužini od 20 km, iz razloga što se ove godine slavi 20 godina od
Vojno –redarstvene akcije„Maslenica“ kojom je zadarsko zaleđe oslobođeno od JNA i
četnika.
Na put smo krenuli Pave, Blaž i ja, dok su Ivan Čotra i Josip Brozičević odustali u
zadnji tren.
Kako je ovih dana bilo velikeo nevrijeme , očekivali smo probleme na putu , ali na
sreću vrijeme se smirilo, a ceste su bile dobro očišćene . Iz Bribira smo krenuli u 08:00 a u
Novigrad smo stigli u 10:30 , gdje naas je dočekao organizator Utrke Slobodan Miolović sa
organizacijskim odborom, nakon popijene kave , krenuli smo kombijem na stari Maslenički
most , gdje je start utrke.Vremenske prilike bile su povoljne temperatura se kretala oko 4
celzijusa i što je čudo bez ikakve bure.
Nakon pzdravnih govora , razgovora i slikanja za RTL, TV Nova, HTV i VOX-TV,
utrka je krenul sa 38 trkača i dvije trkačice.Sama staza u odnosu na prijašnju je dosta teža a i
duža , jer na osmom km se skreće za Pogradinu sa 4 km jake uzbrdice i onda prema Paljuvu
do 15 km, sa laganom uzbrdicom, nakon toga lagani pad do18 km , gdje se skreće za
Novigrad, i zadnja 2 km izrazita nizbrdica. Ako bi uspoređivali stazu , možemo reći da je
dosta teža od Crikveničke staze za maraton , ovih 20 km bio bi ekvivalent utrke na 25 km ,
po ravnom, pa tako treba gledati i na rezultate.Utrku je do 8 km vodio Damir Dukić iz AK
Zadar , da bi na prvoj uzbrdici preuzeo vodstvo Blaž Barac koji je na kraju bio prvi sa rez:
1:19:48 skoro 5min ispred Duke, Blaž je imao još dosta rezerve, rezultat je mogao još skinuti ,
ali nije bilo potrebe , treba se čuvati za sljedeće utrke.
Ovo je Blažu četvrta pobjeda na ovoj utrci, tako da je Blaž u ovom kraju poznat i
popularan.
Na utrci Blaž je trčao za klub naravno , ali i za SP „Ajkule“ čiji je pripadnik bio za vrijeme
rata.Kod žena pobjednica utrke je Radmila Maksimović sa rez: 1:35:26.
Pave i ja krenuli smo zajedno rame uz rame prvih 6 km (5 min/ km) da bi Pave u
Posedarju povećao razmak na 100 m i na kraju 400 m sa rez.1:46:58( 2. mjesto u kat.) a ja
1:49:14( 4. 4jesto u kat.) Na kraju smo bili sva trojica zadovoljni , jer smo utrku istrčali
relativno lako i sa dobrim rezultatima ( zato je potrebno kontrolirati tempo i prvi dio ne trčati
prebrzo, u suprotnom dlazi do „pucanja“ i sporog oporavka)
Ja sam prvi umor osjetio tek na 18 km.Nakon utrke nastavljeno je zajedničko druženje
sa ostalim trkačima i domaćinima.U Bribir smo se vratili u 19 h sa jednim stajanjem na
odmorištu.