ZBIRKA PRI^A
Muhammed Muvaffak Selimeh
Muhammed Munir el - D‘unbaz
Muhjjiddin Selimeh
Sarajevo 2001 - 1422. G.H.
Naslov originala
MED@MU’ATUL - KISAS
Naslov prijevoda
ZBIRKA PRI^A
Autori
Muhammed Muvaffak Selimeh, Muhammed Munir el - D‘unbaz
Muhjjiddin Selimeh
Prijevod
D`emil Abud
[erijatski recenzenti
Muhamed Mehanovi}
Likovno - tehni~ki
urednik
Ned`ad Kazi}, Fatih Farhat
Lektor i korektor
Nermina Ferizbegovi}, Omer Resulovi}
Ilustrator
Sabah Alma{ta
DTP
Kavazovi} D&T, Sarajevo
[tampa
“OKO” - Sarajevo
Tira`:
30 000
KNJIGA BROJ 4
^etvrto izdanje
BESPLATNI PRIMJERAK
Izdava~
Sva prava {tampanja i izdavanja zadr`ava Visoki saudijski komitet
za pomo} BiH i Kulturni centar “Kralj Fahd” u Sarajevu
[TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ^UVARA “DVA HRAMA”
KRALJA FAHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo
UDK 821.411.21 - 32 (082)
SELIMAH, Muhammad Muwaffaq
Zbirka pri~a / Muhammed Muafak Selimeh, Muhammed Munir el D`unbaz, Muhijiddin Selimeh;
(s arapaskog preveo D`emil Abud; ilustrator Sabah Alma{ta). - 4. izd. - Sarajevo: Visoki saudijski
komitet za pomo} Bosni i Hercegovini, 1998. - 240 str.: ilustr.; 20 cm. - (Visoki saudijski komitet
za pomo} Bosni i Hercegovini; knj. 4)
Prijevod djela: Med`mu’atul kisas.
ISBN 9958 - 880 - 03 - 2
1. al - Gunbaz, Muhammad Munir 2. Salimah, Muhyiddin
COBISS - ID 453894
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
PREDGOVOR
Hvala Allahu Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. Hvala Allahu
Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: “I doista, ovo je
pravi put moj, pa se njega dr`ite idruge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje
od puta Njegova.” (El - En‘am, 153) Uzvi{eni Allah tako|er veli: “Reci: ‘Zar su
isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?‘” (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni tako|er veli:
“Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo.”
(Et - Tegabun, 8)
Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi: “Reci: ‘Meni je,
doista, jasno ko je Gospodar moj‘” (El - En‘am, 57), na{eg Vjerovjesnika
Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme.
Najuzvi{enija znanost je spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanja
vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije.
U tradiciji se pominje: “Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida - pobo`njaka je kao
vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde.” Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i
najdostojniji da bude primjen onaj ibadet koji je uskla|en i podudaran s ~asnm {erijatom.
A cilj i svrha egzistencije ~injenje je ibadeta Allahu: “D`ine i ljude stvorio sam samo
zato da Mi se klanjaju.” (Ez - Zarijat, 56)
Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti
predsjednika Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera
provinicije Rijad, ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih kniga potrebnih
muslimanu posebno u ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti,
u~vr{}enje vjerovanja, temelje islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te
uspostavljanje spona s prvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom zajednicom
ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a
djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa, povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, ‘ivot s onim
{to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir
~injenicu da smo izgubili hiljade na{e bra}e u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda
vodilo?
U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, ‘ivimo s ovom
odabranom skupinom knjiga iz serije “Biblioteka bosanske porodice”, koju nudimo odraslom
i malom, mu{ku i ‘ensku. Svako od njih mo‘e zeti iz njih shodno obimu znanja koje mu je
Allah dao,oboru‘avaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}u Allahova svjetla.
“Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samo
onaj ko je propao”- veli Poslanik, a.s. “Ostavio sam vam dvije stvari koje, ako ih se budete
pridr`avali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet” - veli Poslanik, a.s.,
tako|er.
Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim
djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo|enju
djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom
nagradom. On ~uje dove i odaziva se.
Direktor Regionalnog ureda
Visokog saudijskog komiteta za Evropu
Naser b. Abdurrahman es - Saeed
DUNJALU^KI
SANDUK slika - sanduk
Prva pri~a
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
DUNJALU^KI SANDUK
Tako su ga zvali: “Dunjalu~ki sanduk”
Prikazivao je pri~e u slikama o `ivotu i doga|ajima u
svijetu i iz historije. Sva djeca su s ushi}enjem o~ekivala
njegov dolazak u njihovu mahalu.
Samo kad bih to mogao vidjeti! Ka`u da je to putuju}e
kino. Da se na njegovom ekranu mogu vidjeti najljep{e
slike i najvrjednije pouke. Usjeklo mi se to u srce kao
najneobi~nije ~udo toga vremena.
Ali, na`alost, u gradu nema ni~ega sli~noga njemu.
To je ne{to jedinstveno. Zato je njegov vlasnik, EbuMahmud, odredio dan kada }e ga svako `ivo bi}e mo}i
vidjeti.
Pro{lo je ve} {est dana, do{ao je i sedmi, a vlasnik
~udesnog sanduka jo{ se nije vra}ao.
Kad }e se ve} pojaviti na trgu ispred ku}e El-Muhtara?
10
Zbirka pri~a
SVAKO I[^EKIVANJE IMA KRAJ
Na kraju do{ao je trenutak olak{anja. Koliko nas je
razveselio njegov povratak, nakon duga ~ekanja! Za~uli smo
zvuk trube Ebu-Mahmuda i ve} su nas nosile hitre noge,
slijede}i taj zvuk.
Eh, kako je golem taj “Dunjalu~ki sanduk” - kao
planina. A nosi ga golem ~ovjek, u ~ijim se ustima nalazi
`uta bakrena truba, kojom trubi i javlja se melodijom
dolaska. Djeca su pljeskala i uzvikivala od veselja i radosti,
lupkaju}i nogama od tlo, pozdravljaju}i nosa~a i ono {to
nosi.
Na~in na koji su iskazivali dobrodo{licu, dokazivao je
njihovu neopisivu radost {to ga vide. To se ponavlja u
svakom naselju kuda on prolazi. To je trenutak neizrecive
sre}e i veselja.
slika - ptica
12
Zbirka pri~a
SVE IMA SVOJU CIJENU
Radost je preplavila trg “Al Muhtara”. Vijest se pro{irila
po svim ulicama, zavirila u svaku ku}u i u{la u svako uho.
Sva su se djeca mojih godina sakupila na mjestu doga|aja,
nakon silnog utrkivanja ko }e prije sti}i od svoje ku}e.
Svako je, podi`u}i ruke, `elio zauzeti jednu od ~etiri stolice,
jedine koje je imao Ebu-Mahmud.
Hvala Allahu, {to se na{ ~ovjek smilovao meni, i
shvatio sam da sam od svih bio naj`eljniji upoznati ~ari
“Dunjalu~kog sanduka”. Po~eo je sakupljati novac govore}i:
“Djeco, platite prije predstave!” A mi smo ga po`urivali da
{to prije pusti svoj sanduk da nam poka`e svoje ~arolije.
DOBAR POZNAVATELJ SVOGA ZANATA
Oglasiv{i trubom po~etak predstave, ~ovjek re~e:
“Pa`nja! Vi kojima je Allah darovao zdravlje i sluh da ~ujete
ono {to je korisno, gledajte kroz male prozor~i}e na sanduku.
Bog vam ~uvao vid i omogu}io da shvatite smisao toga {to
}e biti prikazano!
slika - drvo
slika - hrana
Zbirka pri~a
15
Djeco, pred vama su tri lekcije, svaka u deset slika.
Nemojte koju propustiti, jer ne}ete shvatiti poruku.
@ivot je beskoristan bez pouka.
Lekcije su u obliku zanimljivih pri~a. Gledajte ih i
slu{ajte pa`ljivo, ne osvr~u}i se ni na {to drugo.”
NE VJERUJ U SVE [TO SE KA@E
Neobi~nim na~inom izlaganja, Ebu-Mahmud uveo nas
je u prvu slikovitu pri~u:
1. Gledajte djeco prvu pri~u! Ona ima svoju poruku!
To je pri~a o glupom lovcu. On je krenuo svojom mre`om
loviti debele i lijepe vrapce. I{ao je od jednog do drugog
polja, iz jednog {umarka u drugi, promatraju}i jedno po
jedno drvo, slijede}i vrapca koji je sletio pokraj nekog
poto~i}a.
2. Lovcu nije bilo lahko prelaziti s jednog mjesta na
drugo. Na kraju, kad se umorio, sjeo je u {umarak, o~ekuju}i
svoj bogati ulov.
3. Umorio se od dugog ~ekanja te se naslonio na jedno
stablo postaviv{i mre`u na kojoj je bilo primamljivo jelo za
ptice.
4. Odjednom se zatresla mre`a u koju se ulovila jedna
ptica. Poveselio se lovac i potr~ao prema mre`i, pomisliv{i
kako ga ~eka ukusna ve~era.
16
Zbirka pri~a
5. Skoro je poletio od sre}e! Krasna je i velika bila ta
ptica! Pa`ljivo ju je oslobodio mre`e, i uhvatio je rukom,
dive}i se njenom izgledu.
6. I obrati se lovac vrapcu s osmjehom pobjednika:
“Dobro do{ao moj lijepi vrap~e! Koliko dugo sam te ~ekao!”
7. Vrabac od straha zaplaka, pa re~e: “Pustite me,
gospodine lov~e! Ne}u vam biti ni od kakve koristi i ne}u
vam utaliti glad! Molim vas pustite me!”
8. Podrugljivo odgovori lovac: “Moji prijatelji su kod
mene pozvani na veliku gozbu! Kako je mogu zamisliti
bez tvog ukusnog mesa!?”
9. Za{utio malo vrabac pa re~e: “Pustite me, lov~e, ja
}u vam pokazati gdje se nalazi najve}e blago na zemlji!!!”
10. Kad je lovac ~uo za blago, izbezumio se od
lahkomosti i pustio vrapca.
Vrabac se nacerio, za`ivkao {to je bolje mogao i
zaskakutao od sre}e, govore}i: “Zar si povjerovao, glupane,
da ja uistinu znam gdje se nalazi blago? Sve u svemu, nemoj
se `alostiti. Ja }u obavijestiti sve vrapce da se udalje od
ovog {umarka, a moj ti je savjet: “Nemoj vjerovati u sve
{to ti se ka`e! To je to blago!”
I odlepr{a vrabac ostaviv{i nasamarenog lovca.
slika - ruke u lancima
18
Zbirka pri~a
NIKAD NE ODUSTAJ - BUDI UPORAN
Druga pri~a, djeco moja, to je pri~a o pora`enom
vojskovo|i. Pogledajte je pomno, ona }e vam pokloniti
nezaboravnu i korisnu pouku.
1. Izbio je rat izme|u dvaju susjednih kraljevina.
2. Vojskovo|a jedne vojske izazvao je drugog
vojskovo|u na dvoboj. Nakon te{kog boja, savladao ga je,
zarobio i okovao u lance, te ga odveo u zatvor.
3. Vojska pora`enog vojskovo|e se raspala a vojnici
se razbje`ali po pustinji, boje}i se da ih neprijatelj ne sustigne,
ne zarobi i ne baci u zatvor.
4. Dogodilo se ne{to neo~ekivano! Pora`eni
vojskovo|a uspio je pobje}i iz zatvora, te je kad je stigao
do nekog izvora usred pustinje, sjeo je da se odmori.
5. Po~eo je razmi{ljati o svom sramotnom porazu i
smi{ljati na~in na koji bi se izvukao iz te te{ke situacije.
6. U tom trenutku njegovu pa`nju privu~e jedan
si}u{an mrav, koji je prolazio pokraj njega vuku}i golemog
kukca, desetak puta obimom i te`inom ve}eg od njega...
Ali, mrav je bio uporan u svom poslu!
7. Odjednom padne mrav s kukcem u jednu rupu.
Poku{avao se izvu}i sa svojim plijenom. Kukac se
slika - no} u pustinji
20
Zbirka pri~a
osloba|ao nekoliko puta iz njegovih ~eljusti, ali mrav
ga je uvijek ponovno
{~epao i s njim se poku{avao izvu}i iz rupe - sve dok
mu to kona~no i ne uspije. I tako, pobjedonosno i ponosno,
zajedno s plijenom, mrav je nastavio svoj put.
8. Dojmila se ta upornost i strpljivost pora`enog
vojskovo|e. Kako je taj mrav, bez gubitka nade, ali sr~ano,
uspje{no obavio svoju zada}u.
9. Zaplakao je nad svojom sudbinom; pokajao se {to
nije bio uporniji i sr~aniji. Po~eo je razmi{ljati kako da
ponovno pozove svog protivnika na megdan.
10. Sakupio je svu svoju snagu i odlu~nost i vratio se
sam protivni~kom vojskovo|i, te ga ponovno izazvao na
dvoboj. Nakon nevi|ene i mukotrpne borbe, njegov je
protivnik pao mrtav na zemlju!
Tako je na{ vojskovo|a pobijedio i ponosno se vratio
u svoju kraljevinu. I tako je jedan mali mrav svojom
uporno{}u utjecao da vojskovo|a izvu~e korisnu pouku.
slika - megdan
22
Zbirka pri~a
UPOTREBLJAVAJ SVOJU PAMET
Posljednja je, draga djeco, pri~a o slijepcu i fenjeru.
1. Prva slika, koju }ete vidjeti, prikazuje slijepca, koji
u jednoj ruci nosi }up a u drugoj fenjer. On izlazi no}u iz
svoje ku}e i ide do velikog trga s bunarom, gdje se skupljaju
ljudi koji pune svoje posude vodom.
2. Stigao je slijepac do `eljenog cilja nose}i fenjer koji
svijetli, i kad je do{ao na red, napunio je svoj }up vodom i
krenuo ku}i.
3. Na putu ku}i susrete ga jedan ~ovjek, pa se za~udi
{to }e slijepcu fenjer koji svijetli!!!
4. Glasno je razmi{ljao: “[ta }e slijepcu fenjer, kakvu
korist ima od toga?”
5. ^u ga slijepac kako {ap}e. Kad mu se ~ovjek pribli`i,
glasno ga upita: “[ta }e ti fenjer?”
6. Nasmije{i se slijepac i re~e: “Kad bi imalo razmislio,
ne bi me to pitao! Zar ne vidi{ da je no}, i mrak je svuda
oko nas?”
slika - svjetiljka, }up
24
Zbirka pri~a
7. ^ovjek klimnu glavom i re~e: “Ta~no, ali kakvu
korist ima{ od fenjera kad si slijep?”
8. Slijepac re~e: “Hej, ~ovje~e s o~ima, nosim fenjer
da me ti vidi{! Kad ga ne bih nosio, neko od prolaznika
mogao bi se sudariti sa mnom jer ne vidi dobro u mraku.”
9. “Kad nosim svjetle}i fenjer, osvjetljavam sve oko
sebe pa ne mo`e do}i do sudara, te tako sa~uvam svoj vr~
da se ne razbije. Zar nije tako, brate?”
10. ^ovjek je pognuo glavu od neugodnosti: “Hvala
ti na savjetu, star~e, i na tvojoj mudrosti! Nemoj me
osu|ivati! Ja sam u biti neznalica i slijepac, unato~ vidu, a
ne ti. Ti si razborit i pametan, iako ne vidi{! Primi moju
ispriku! Da sam dobro i ispravno razmi{ljao, ne bi ni
postavljao takvo pitanje!”
Kako bi bilo dobro kada bi ~ovjek iskoristio sve
blagodati {to nam ih je Allah darovao, kako se ne bi pokajao
i osramotio, kako ne bi ispao neznalica!
slika - svjetiljka
26
Zbirka pri~a
“I SLIJEDE NAJISPRAVNIJE”
Zatrubio Ebu-Mahmud svojom trubom i objavio kraj
predstave, te re~e: “Gledali ste, djeco, za neznatan novac,
korisne pri~e iz dunjalu~kog sanduka! Prva pri~a govori o
posljedicama gluposti; druga o plodu strpljivosti i ustrajnosti,
a tre}a o koristi od upotrebe pameti.
Zapamtite to, draga djeco, i molite Allaha da ispravno
u~im i savjetujem druge, te ga molite da svi budemo
poslu{ni, i da slijedimo ono {to je ispravno.”
POUKA PRI^E
1. Nemoj povjerovati u sve {to ti se ka`e!
2. Budi strpljiv i uporan, sve do pobjede!
3. Uvijek koristi svoj razum!
slika - pouke
MALI U^ITELJ
Druga pri~a
slika - svemir
30
Zbirka pri~a
POSVETA
VAMA, DRAGI PUPOLJCI
U znak mojeg sje}anja na dane djetinjstva, doga|aje i
na~in `ivljenja, otklonio sam pra{inu s ovih {est pri~a da ih
spasim od zaborava, ne bismo li, mo`da, zajedno na{li u
njima ne{to pou~no i bili me|u onima koji slu{aju {to se
ka`e i iz toga slijede ono najbolje.
Va{ brat,
Muhammed M. Selimeh.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
MISLILAC VRIJEDAN PO[TOVANJA
Iako malodoban, nazvan je “mali u~itelj”. Tako su ga
zvali njegovi drugovi u {koli, nakon {to su se uvjerili koliko
je nadaren i bistar.
Ime mu je Uvejs i dvanaest mu je godina. Stigao je do
{estog razreda. Za nekoliko mjeseci zavr{it }e osnovnu {kolu.
U proteklih pet godina bio je odli~an u~enik. Allah, d`.{.,
podario mu je razboritost, um i stalo`enost. U u~ionici je
tih i povu~en. Na pristojan i nenametljiv na~in odgovara
kada drugi nisu u stanju dati ispravan odgovor. Zato je bio
va`an i vrijedan po{tovanja.
32
Zbirka pri~a
NADARENI DJE^AK JE ^OVJEK, KAO I VI
Uistinu, u~enik je bio mud`iza (~udo), ne samo u toj
{koli nego i u ostalim {kolama u mahali. Samo se on nije
volio hvaliti niti isticati svoje sposobnosti i vrline pred
drugima nego je `elio biti obi~an i skroman. Nije htio da ga
“uzdi`u do nebesa”. ^ovjek bi se za~udio kad bi vidio kako
ne dopu{ta da mu se drugi dive: “Nemojte mi se ~uditi, jer ja sam kao i vi, i imam mozak kojim mislim. A kad biste i
vi koristili svoj mozak kako treba, prestalo bi va{e ~u|enje!”
To su rije~i koje pokazuju koliko je on bio razborit i
ozbiljan.
ALLAHOVA PROVIDNOST
Uvejs nije poslanik {to ga je Allah poslao, jer doba
poslanstva je odavno pro{lo, a nakon Muhammeda, a.s.,
nema vi{e poslanika. On je posljednji od ~asnih pejgambera.
Nije Uvejs ni od onih sa ~udesima i mud`izama. On
jo{ nije dosegao njihov stupanj. O njemu se prepri~avaju
zgode u dugim no}nim }askanjima, te u med`lisima
(sijelima)
slika - ku}a
34
Zbirka pri~a
mahala. Svi mu se ljudi dive i uvijek je u sredi{tu razgovora.
Bio je primjer i uzor svim u~enicima kako se valja pona{ati.
Nije to ni{ta ~udno, Uvejs je gotovo sav u pona{anju i
u~enju, kao da ga vodi Allahova providnost.
“I OD ZLA ZAVIDLJIVACA ...”
Uvejsova mama gotovo mu je zabranila da izlazi iz
ku}e kako bi ga za{titila od nemilosrdnih i zavidnih o~iju.
Niko ni od njegove ro|ene bra}e nije mu sli~an po pameti i
pona{anju. Njegov otac je ~ak izrazio `elju da ga ispi{e iz
{kole, iz straha da mu se ne{to ne dogodi. Roditeljska briga
posvuda ga prati, kud god ide ili gdje boravi. Obuzima ih
strepnja da }e ga neko oteti ili }e mu se desiti kakva nesre}a.
Ho}e li ga pojesti zle o~i zavidljivaca?
Njegov otac samo {to nije upoznao sa svojom
zabrinuto{}u direktora {kole. Me|utim, nije to u~inio. Kao
da ga je ne{to zaustavilo!
slika - bicikl
36
Zbirka pri~a
U^ITELJ NOSI PORUKU
Bilo je dobro {to otac nije izvr{io svoj naum, jer je
svjetlo mudrosti obasjalo puteve kojima kro~i njegov sin.
Dokaz tome izbio je na vidjelo u jednom doga|aju koji se
desio u {koli. Iz tog doga|aja mo`e se izvu}i pouka i savjet.
Uvejs je time dao nezaboravnu lekciju.
Kad je u{ao novi u~itelj u razred, bacio je letimi~an
pogled na lica u~enika. Pogled mu se zaustavio na bistrom
Uvejsovom licu koji mu je osmijehom i ugodnim rije~ima
za`elio dobrodo{licu, u ime svih: “Dobro do{li, gospodine!
S vama }emo podijeliti trenutke ove godine. Vi }ete nas
voditi i osvjetljavat }ete nam puteve znanja i prenijet nam
poruke znanosti s velikim naporom i zalaganjem. Unaprijed
vam hvala za va{ golem budu}i trud!”
slika - olovke
38
Zbirka pri~a
OKANI SE BOLESNIH MISLI
U~itelj je sjeo za katedru, ali - za~udo: zapo~eo je svoju
prvu lekciju obja{njavaju}i neku mutnu filozofiju. [to je
vi{e obja{njavao, to je postalo sve neshvatljivije. O tome
prije u~enici ni{ta nisu ~uli. Iako je ponovio, po njihovim
pogledima vidjelo se da nisu ni{ta shvatili.
“Vidite djeco, kad bi postojao Bog, kao {to navode
neznalice, zar ga ne bismo mogli vidjeti? Zar se taj Bog ne
bi pojavio pred na{im o~ima?” Djeca su zanijemila, mali
mozgovi su bili u nedoumici!!! Zar ne bi bilo bolje postaviti
mu pitanje? Ili da ostanu kao posude u koje se nalije voda?!
Allahu, smiluj se!
slika - {ejtan
40
Zbirka pri~a
NEVJERSTVO JE NESNOSNO
U~itelj je rije~ima objasnio svoje postavke koje se ne
mogu prihvatiti. Izvadio je olovku iz d`epa, te rekao: “Draga
djeco, vidite li ovu olovku?” Odgovorili su: “Da!” On je
olovku sakrio u d`ep i nastavio: “Vidite li olovku sada?”
Odgovorili su: “Ne!” Onda je rekao: “Olovka ne postoji,
zato {to je ne vidite! Tako|er, ni Bog ne postoji - zato {to
ga ne vidite! Ukratko: sve {to ne vidimo, ka`emo da ne
postoji. Jeste li to razumijeli?”
Djeca su za{utjela, kao da ih je neko udario po glavi.
Nisu mogla izustiti ni rije~ na u~iteljeve tvrdnje, uprkos
odbojnosti i zgra`anju prema onome {to im je rekao.
DA LI SUMNJATI U ALLAHA?
Bespomo}ni pogledi u toj bezizlaznoj situaciji bili su
usmjereni prema Uvejsu. On ih je uvijek spa{avao u
trenucima kad bi se suo~ili s problemom.
Svi znaju da Allah postoji! To je ne{to {to osje}aju
slika - d`amija
42
Zbirka pri~a
njihova srca, u {ta su sigurni. Ovo {to im je u~itelj rekao,
nije im niko do sada rekao, niti su to izgovorili nevjernici i
idolopoklonici.
“Uvejse, nismo navikli protusloviti u~itelju, ~ak i ako
pogrije{i! Kroz cijelih pet proteklih godina smatrali smo
u~itelja nepogre{ivim. Di`i se, do{ao je sada red na tebe.
Svima je potrebna tvoja razboritost, i oprosti nam {to smo
{utjeli, situacija je te{ka!”
RE]I ISTINU
ZADIVLJUJU]A JE HRABROST
Osjetio je Uvejs kako mu se ste`e srce dok ga je
obuzimala samilost prema u~itelju i prema u~enicima.
Zamislio se malo, te se odazvao upu}enim pogledima. Ustao
je i zatra`io dozvolu da ne{to ka`e: “Dozvoljava li mi u~itelj
da objasnim njegovu tezu svojim prijateljima?”
U~itelj se tome obradovao i ponovio svoju
neprihvatljivu pretpostavku: “Nema Boga, jer ga ne vidimo,
i to smo objasnili primjerom olovke!” Svoje rije~i zavr{io
je, misle}i da je ne{to dobro u~inio. ^inilo mu se da je stvar
jako jednostavna, jer ono {to postoji - vidi se.
slika - magnet
44
Zbirka pri~a
^OVJEK MO@E POGRIJE[ITI
Za{utio je Uvejs malo, te zapitao svog u~itelja:
“Dozvoljava li cijenjeni u~itelj da se diskutira o njegovu
mi{ljenju?”
U~itelj je odgovorio: “Zar bi ti sa mnom diskutirao?!
Sine, stvar je jasna! Je li neko od vas vidio Boga? Ili vidi li
olovku koju sam malo prije sakrio? Teza je ispravna. Jesi li
ti vidio Boga?”
Uvejs odgovori: “^ekajte malo, u~itelju! ^ovjek mo`e
pogrije{iti - svako od nas podlo`an je pogre{kama!”
U~itelj je podrugljivo zavikao: “Zar me optu`uje{ da
sam pogrije{io! [to je ispravno, bezgrije{ni~e?”
Uvejs je mirno odgovorio: “Ja nisam od onih koji ne
grije{e. Samo sam rekao da ~ovjek grije{i, makar narastao i
postao u~itelj, i to nije sramota!”
slika - palma
46
Zbirka pri~a
PO[TUJ MI[LJENJE DRUGIH
“Plemeniti u~itelju, molim vas da shvatite {ta sam rekao.
Gre{ka se dogodila kad ste izvukli zaklju~ak iz primjera s
olovkom koju ste sakrili. Olovka se sada nalazi u va{em
d`epu, a ne vidimo je. Tako|er, Allah postoji, iako Ga ne
vidimo. Ne mo`emo tvrditi da sve ono {to ne vidimo ne
postoji! To je pogre{an zaklju~ak!”
U~itelj je po~eo omalova`avati Uvejsa i izrugivati mu
se: “Sine, zar vjeruje{ da Bog postoji a da ga nisi vidio? Zar
si lud? Sada sjedni da nastavimo lekciju!!! Sjedni!” U~itelj
je mislio da je time stvar okon~ana.
ISTINA - IZNAD SVEGA
Uvejs je u~itelja zamolio da nastave raspravu. Lekcija
nema smisla ako je u~enici ne shvate. Re~e: “Vjerujete li vi,
u~itelju, u sve {to vidite?”
U~itelj kimne glavom: “Da, to je logi~no i istinito!”
Uvejs re~e: “Mo`ete li nam pokazati svoj um?Sigurno
Zbirka pri~a
47
ste uvjereni da ste pametni i da posjedujete um?”
U~itelj je za{utio, a u~enici su se smijali. U~iteljev je
um bio nevidljiv.
Uvejs je nastavio: “Mo`emo li re}i da vi nemate uma,
jer ga ne vidimo?”
U~itelj se za~udio. Nije ga spasila njegova logika! Na
licima u~enika po~elo se nazirati zadovoljstvo.
BOGA POZNAJEMO
PO NJEGOVIM STVORENJIMA
Uvejs je nastavio: “Mo`e li nam u~itelj pokazati svoju
du{u kako bismo se uvjerili da ona postoji?”
U~itelj je eksplodirao od ljutnje, te re~e: “Nije logi~no!
... Um i du{a se ne mogu vidjeti, nego vidimo njihove
tragove ... Zar si ti blesav?!” U~iteljev osmijeh je bio kiseo.
Pla~ bi bio sla|i od tog osmijeha kad mu je Uvejs
odgovorio:
“Du{a ... um ... zrak ... pojave su koje ne mo`emo
vidjeti, nego vidimo njihove tragove prema kojima
zaklju~ujemo da oni postoje ... Bog tako|er!”
U tom trenutku, utihnuli su glasovi a za~uo se glas
mujezina: “... Svjedo~im da ne postoji Bog, osim Allaha!!!”
slika - olovka
Zbirka pri~a
49
Trenuci ti{ine uveli~ali su va`nost situacije. U~itelj
zaklima glavom, pa re~e: “I ja svjedo~im da nema Boga,
osim Allaha!!!”
POUKE IZ PRI^E
1. Pametan i o{trouman u~enik ne treba da se
divi samome sebi a da umanjuje vrijednost svojih
drugova, nego treba da ka`e kao {to je rekao
Uvejs: “Ne stojte zbunjeni, ja sam poput vas.”
2. U~enik treba da na prikladan n~in do~eka
u~itelja kada u|e u razred, kao {to je to uradio
Uvejs.
3. Ne mo`e se re}i za sve {to ne vidimo da ne
postoji. Mi vidimo tragove magnetne sile, ali nju
ne vidimo, iako ona postoji - jer vidimo njene
tragove.
4. Allaha spoznajemo po Njegovim tragovima,
znakovima (ajetima) i Njegovim stvorenjima, a
naro~ito kada gledamo zvijezde i kosmos, sve nas
to upu}uje da je On Uzvi{eni Stvoritelj.
5. Musliman je du`an da se obrati mudro, na
lijep na~in i s puno znanja, onome koga vidi ili
~uje da huli (psuje) Allaha ili vjeru i nije~e ih.
6. U~itelj nije bezgrje{an i mo`e da pogrije{i,
a u~enik treba da ga ispravi na najpristojniji
50
Zbirka pri~a
na~in, a naro~ito kada u~itelj tra`i da se radi ono
{to srdi Allaha, d`.{.
7. Musliman treba ustrajati u upu}ivanju na
dobro drugih i odvra}anju od zla, i pored
ismijavanja ljudi i njihovog neprihva}anja savjeta,
kao {to je to uradio Uvejs, koji je prekinuo razgovor
s u~iteljem a onda mu mirno dokazao istinu i pored
toga {to mu se u~itelj izrugivao.
8. Onaj kome postane jasna istina nakon {to
je bio u zabludi, ne treba se oholiti ve} se treba
vratiti istini i ostaviti zabludu, kao {to je uradio
u~itelj i pokajao se Allahu, d`.{.
9. Du{u i razum ne vidimo iako vjerujemo u
njihovo postojanje, jer vidimo njihove tragove, a
oni su samo Allahova stvorenja. Kako onda
mo`emo nevjerovati u Allaha koji je Stvoritelj,
kada vidimo Njegova stvorenja?
10. Ko ho}e primiti islam neka izgovori:
“E{hedu enla ilahe illellah vee{hedu enne
muhammeden resulullah”, i neka ~vrsto vjeruje i
radi po na~elima islama, kao {to je povjerovao
u~itelj nakon {to mu je istina postala jasna.
Zbirka pri~a
51
KRALJ I POBO@NI DJE^AK
Tre}a pri~a
slika - luk i strijela
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
KRALJ I POBO@NI DJE^AK*
Sjedio kralj na svom prijestolju kao paun, a iskre su
frcale iz njegovih o~iju. Vojnici su pred njim drhtali od
straha, jer je imao srce tvrdo kao kamen, jo{ tvr|e i okrutnije.
Kralj je klimnuo glavom, kao znak odobrenja da ma|ioni~ar
mo`e stupiti pred njim. U|e ma|ioni~ar, te ponizno i
pokorno, pognute glave, stade pred kralja i re~e:
“Zahvaljujem svome gospodaru {to mi je dopustio da
se pojavim pred njim. Gospodaru, do{ao sam vam re}i da
sam ostario i da me snaga napustila, te se bojim da }e, kad
umrem, i moja magija umrijeti sa mnom. Zapovijedite,
gospodaru, da se prona|e bistar dje~ak kojega bih nau~io
vje{tini magije!”
* Ovo je istinita pri~a, koja se dogodila prije dolaska islama. O tome postoji hadis.
slika - stolica
Zbirka pri~a
57
Kralj re~e: “Hvala tebi, ma|ioni~aru! Sav svoj `ivot
utro{io si slu`e}i me! Bio si odan i iskren, stoga }u izvr{iti
tvoju `elju!”
Kralj je izdao zapovijed da se ispuni ma|ioni~areva
`elja. Izbor je pao na bistra dje~aka, lijepa i produhovljena
lica, na kome je stalno titrao osmijeh, dje~aka dobrodu{nog
i o{troumnog.
Ma|ioni~ar obuhvati dje~aka ispitiva~kim pogledom
ne bi li na njemu prona{ao jo{ koju vidljivu crtu karaktera
pa popri~ao s njim i odmah zaklju~i da je taj dje~ak
neprocjenjivo blago. Potom re~e: “Dobro su odabrali, vidim
da si pametan, stalo`en i bistar! Nadam se da se ne varam!”
Po~eo je dje~ak tako dolaziti ma|ioni~aru svakoga
dana da od njega nau~i osnove magije, ali ne ba{ rado. Nije
`elio takvo zanimanje, ali {ta }e?! To je naredba neumoljivog
i silnog kralja i ne mo`e se tome suprotstaviti!
Jednom ga na putu k ma|ioni~aru neko stidljivo oslovi.
Bio je to monah koji je `ivio u svom samostanu, a htio je
dje~aka upoznati s istinom i vjerom u Allaha. Dje~ak je
pristao na susrete s monahom i otvorio je svoje srce njegovim
dobronamjernim savjetima i u~enju. Bilo mu je ugodno
slu{ati {irinu uma i ljepotu rije~i tog pobo`nog ~ovjeka.
I tako je dje~ak svaki dan navra}ao u tu stanicu dobra
da u~i mudrost, kako bi od toga mogao izvu}i ono {to je
dobro za ovaj svijet i u{tedjeti ne{to od toga za onaj svijet i
za sve ljude. O tome ni{ta nije pri~ao ma|ioni~aru, kako ga
58
Zbirka pri~a
ne bi sna{la nevolja. I sam monah mu je savjetovao da o
tome ni{ta nikome ne govori, dok Allah ne zapovijedi ne{to
drugo. I dobro je u~inio!
S vremenom je dje~aku bilo sve ~udnije. Pa dokle }e
ostati u strahu od dvora, ma|ioni~ara i nepravde?! Kako da
napusti ma|ioni~ara zauvijek? Onda jednoga dana ugleda
mno{tvo ljudi kojima je ne{to preprije~ilo put. [ta se to
tamo doga|a?
Pribli`io se i ugledao zastra{uju}u `ivotinju koja je
ljudima zatvorila put. Svi su bili upla{eni. Dje~ak je podigao
sa zemlje mali kamen, te rekao: “Bo`e, ako je Tebi dra`e
ono {to ~ini monah od onoga {to ~ini ma|ioni~ar, ubij ovu
`ivotinju!” Potom je bacio kamen prema `ivotinji, pogodio
je i ona je pala mrtva na zemlju. Ljudi se za~udi{e tome {to
je u~inio i po~e{e se sakupljati oko njega. Dje~ak pobje`e
monahu da mu ispripovijeda {ta se dogodilo. Bio je jako
uzbu|en; srce kao da }e mu gotovo isko~iti iz grudi.
Monah je smirivao dje~aka te mu re~e: “Sine, ti si danas
bolji od mene! Sve sam ~uo {ta si napravio! Znaj da je
Allah s tobom! Vjernik je uvijek u ku{nji. Mo`da }e ti se
dogoditi kojekakve nevolje, ali budi ~vrsta srca i strpljiv,
nemoj upozoravati na mene! Molim Allaha da ti u svemu
pomogne!”
Dje~ak je postajao sve vi{e bogobojazan i ljudi su ga
sve vi{e cijenili. Sada je ve} mogao, uz Allahovu pomo},
slika - kamen u ruci
60
Zbirka pri~a
ozdravljati slijepe od ro|enja, gubavce i druge bolesnike.
O tome je ~uo jedan od kraljevih bliskih suradnika i
savjetnika, koji je uvijek pravio kralju dru{tvo. Kupio je
puno skupocjenih darova i oti{ao dje~aku. Rekao mu je:
“Kao {to vidi{, ja sam slijep! Ako me izlije~i{, sve te lijepe
stvari su tvoje!”
Dje~ak odgovori: “Ja sam kao i svi vi, ne mogu nikoga
izlije~iti. Onaj ko vas ili mene mo`e izlije~iti je Allah, d`.{.
Ako vjeruje{ u Allaha, slava Mu, ja }u moliti da te izlije~i!”
Kada je to u~inio, kraljev je savjetnik bio presretan {to
ga je Allah, d`.{., izlije~io ali tek nakon {to se izjasnio da je
Allah Jeden Jedini i da on o tome svjedo~i. Kad je bio
izlije~en, pao je ni~ice iz zahvalnosti prema Allahu.
Drugog dana, taj ~ovjek je do{ao kralju i sjeo kraj
njega na uobi~ajeni na~in, a kralj se za~udi vidjev{i da ovaj
vi{e nije slijep. Kralj upita: “Ko ti je vratio vid?” A pobo`ni
~ovjek odgovori: “Allah, moj Svevi{nji gospodar, vratio
mi je vid!” Razbjesni se kralj i zagrmi: “Zar ti ima{
Gospodara, osim mene? Reci mi ko te uvjerio u to da postoji
Svevi{nji, osim mene?”
Bio je ustrajan, sve dok pobo`ni nije priznao da je to
u~inio dje~ak.
Kralj je naredio da dovedu dje~aka. Kad su ga doveli,
zapitao ga je: “Sine, zar je tvoja magija postala toliko jaka
da mo`e{ izlije~iti slijepce, gubavce i ~initi druge neobi~ne
stvari?”
slika - klanjanje
62
Zbirka pri~a
Dje~ak je odgovorio: “Ja ne lije~im nikoga, i magija
nema nikakvog utjecaja na lije~enje! Nema nikoga osim
Allaha, ko lije~i ljude od njihove bolesti!”
Kralj je povikao: “Nau~it }u te da bude{ pristojan sa
svojim godpodarom! Ja sam tvoj Svevi{nji i nema drugog
Svevi{njeg! Zato mi mora{ pokazati ko ti je otrovao mozak
i u~io te da tako govori{!”
Zatra`io je da mu~e dje~aka, sve dok on nije priznao
da je to bio monah. Kralj se pribojavao da }e ljudi obo`avati
drugoga, a ne njega, a to zna~i bu|enje svih, a time i
gubljenje kraljevstva. Stoga je izdao naredbu da hitno
dovedu monaha. Kad monaha dovedo{e, kralj ga obasu
prijetnjama, te re~e:
“Ti si, dakle, glava smutnje?! Zar ho}e{ da ljudi postanu
prema meni neposlu{ni? Zar tvrdi{ da imaju gospodara osim
mene? Odbaci tu ideju! U protivnom, ~eka te smrt!”
Monah je odbacio prijetnje i rekao: “Moj Gospodar je
Allah, a ti me ne mo`e{ svojim nasiljem i prijetnjama prisiliti
da odbacim svoje vjerovanje! Radi {to ti je volja!”
Nije pro{lo ni nekoliko minuta, a kralj je zatra`io da
mu donesu pilu, kako bi njom raspolovio monahovu glavu.
No, monah je ~vrsto ustrajao u svojoj vjeri, odbacuju}i prijetnje.
Kralj je naredio da mu se otpili glava, {to je i u~injeno.
Potom se kralj obratio svom savjetniku, rije~ima:
“S tobom sam proveo dugo vremena i ti si mi prijatelj.
Savjetujem ti da odbaci{ svoju vjeru pa da ostanemo i dalje
prijatelji!” ^ovjek je to odbio. I s njim je u~injeno isto {to i s
monahom.
slika - planina
64
Zbirka pri~a
Kralj je naredio da dovedu i dje~aka. Obratio mu se
umiljato:
“Odbaci, dje~a~e, svoju vjeru! Bila bi velika {teta da
dje~ak kao ti izgubi `ivot zbog krive vjere. Nemoj se
`rtvovati u cvijetu svoje mladosti; vrati se na vjeru svojih
o~eva i djedova!”
Dje~ak se nije pokolebao i ostao je ~vrst u svojoj pravoj
vjeri, usprkos tome {to je znao {ta se dogodilo monahu i
kraljevom prijatelju. Obratio se kralju rije~ima:
“Vjerujem u Allaha, kao Gospodara, i nemam
gospodara osim Njega! Radite sa mnom {ta god ho}ete!”
Kralj je naredio grupi svojih podanika da odvedu
dje~aka do visokog brda i da mu tamo zaprijete i upozore
ga, da }e ga, ukoliko ne odbaci svoju vjeru, baciti u
provaliju, kako bi bio primjer drugima koji su mu sli~ni.
Na vrhu brda, dje~ak je zamolio svoga Stvoritelja:
“Bo`e, kazni ih za njihova nedjela!”
Odjednom se brdo zatreslo i kraljevi poslu{nici pali su
u provaliju, a dje~ak se vratio ~vrstim koracima, uzdignute
glave. Kad ga je nepravedni kralj opazio, iznenadio se i
zbunio.
Uzviknuo je: “^udne se stvari s tobom doga|aju! Gdje
su ljudi koje sam poslao s tobom?”
Dje~ak odgovori: “Allah me oslobodio njih. Zatreslo
se brdo i pali su u provaliju. Tako nisu mogli izvr{iti zlo~in
koji ste im naredili!”
slika - ~amac
66
Zbirka pri~a
Razbjesnio se kralj i zapovijedio svojim vojnicima da
odvedu dje~aka ~amcem do sredine mora i tamo ga bace,
kako bi ga valovi progutali.
Dje~ak je, usred uzburkanog mora, zamolio Allaha za
pomo} i On je usli{io dje~akov poziv. Kraljevi poslu{nici
su se svi utopili, a dje~ak se vrati ~vrste vjere i siguran u
Bo`iju pomo}. Koliko je sladak bio njegov odgovor kralju:
“Allah me oslobodio od va{ih vojnika i postalisu hrana
ribama!” Kralj je skoro pukao od bijesa, kad mu je dje~ak,
s punom vjerom u Allaha, rekao: “Kralju, vi me ne mo`ete
ubiti, sve dok vam ne ka`em {ta trebate u~initi da biste to
uspjeli.” Kralj zavikne bez oklijevanja: “U~init }u {to ka`e{!”
Dje~ak iz sveg glasa re~e: “Sakupite ljude na jednoj
~istini i zave`ite me za palmino stablo! Potom uzmite
strijelicu iz mog tobolca i stavite je u luk, te ka`ite: ’U ime
Allaha, dje~akova Gospodara!!!’ Zatim, napnite luk i
odapnite strijelu prema meni. Ako tako u~inite, uspjet }ete
u namjeri da me ubijete!”
Kralj je rekao: “Pristajem!”
Sakupio je ljude na trgu i zavezao dje~ak za palmino
drvo. Uzeo je strijelu i stavio u luk, te rekao: “U ime Allaha,
dje~akova Gospodara!” Napeo je luk i usmjerio strijelu
prema dje~aku. Strijela je pogodila slijepoo~nicu pobo`nog
dje~aka i usmrtila ga. Umro je kao {ehid. Posljednje rije~i
bile su mu:
“Nema boga, osim Allaha!”
slika - luk i strijela
68
Zbirka pri~a
Ljudi su se na svoje o~i uvjerili u dje~akovu iskrenost
i svi su izgovorili najsla|u rije~ koju jezik mo`e izgovoriti:
“Vjerujemo u Allaha, dje~akova Gospodara!”
Te{ka nevolja zadesila je kralja!!! Desilo se ono ~ega
se najvi{e bojao. Sav narod postao je pobo`an. Ni vojnici,
ni dvorjani nisu mogli prona}i odgovaraju}e rje{enje kako
da odvrate ljude od istine. Nisu uspjeli na}i na~in da ih
prevare pa da odbace svoju vjeru u dje~akovog Gospodara.
Kralj nije znao {ta da ~ini. Neki od njegovih prijatelja
su mu rekli:
“Vidi{, ono ~ega si se najvi{e bojao, dogodilo se! Nisi
bio dovoljno oprezan. Sav narod postao je pobo`an. Naredi
da se iskopaju veliki jarci u zemlji i da se napune drvima, te
zapali vatru! Naredi svojim vojnicima neka svakoga, ko ne
odbaci tu vjeru, bace u vatru!”
Kad su to u~inili, do|e red na jednu `enu, koja je dr`ala
svoje novoro|en~e u naru~ju. Kad su je dovukli do vatre,
smilovala se svom djetetu, a ono je progovorilo: “Majko,
budi strpljiva, ti si u pravu!” Kad je majka to ~ula, bacila se
u vatru zajedno s djetetom. Ali, od vatre su ih spasili meleki
i nosili ih do D`enneta, koji je obe}an strpljivima, In{aallah!
slika - vatra
70
Zbirka pri~a
POUKE IZ PRI^E O KRALJU
I DJE^AKU VJERNIKU
1. Musliman skriva svoje nevjerovanje ukoliko
se boji da }e ga neprijatelj zlostavljati.
2. Musliman moli Allaha u svim `ivotnim
situacijama, a posebno kada ga zadese neda}e,
kao {to je uradio dje~ak.
3. Allah je jedini Koji lijek daje, dok je ljekar
sredstvo, a ne onaj koji lije~i.
4. Mladi} musliman treba pozivati druge u
islam, kao {to je dje~ak u~inio kada je pozvao
slijepca.
5. Musliman je ~vrst i postojan u svojoj vjeri i
pored uznemiravanja koje do`ivljava od drugih.
6. Kada istina postane jasna, ~ovjek je du`an
da je slijedi, kao {to su svi prisutni u~inili kada je
dje~ak ubijen.
7. Nasilnici i zulum}ari uvijek imaju stra{an
kraj i njihova ru`na djela bivaju otkrivena, kao
{to se desilo i nepravednom kralju.
Zbirka pri~a
71
IZGUBLJENI NOV^ANIK
^etvrta pri~a
slika - nov~anik
slika - brod
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
IZGUBLJENI NOV^ANIK
Mustafa, velik i bogat trgovac, poznat je po iskrenosti
i po{tenju me|u ljudima. Zato mu mnogi ljudi vjeruju, i
sara|uju s njim sigurni u kvalitetu robe koju prodaje. Bio
je vrlo omiljen i broj njegovih mu{terija sve se vi{e
pove}avao. I njegovo je bogatstvo stoga naraslo. Kupio je
veliki trgova~ki brod kako bi mogao nabavljati
najkvalitetniju i skupocjenu robu iz razli~itih krajeva Indije
i Kine, i drugih zemalja bogatih mirodijama, svilom i
parfemima.
Do{lo je vrijeme za had`iluk i mujezin je to oglasio,
kako bi se ljudi pravovremeno pripremili za obavezu koju
je Allah propisao svim muslimanima. Taj poziv ~uo je i
Mustafa i po`elio krenuti na put. Rekao je sam sebi: “To mi
je obaveza prema Allahu, jer sam imu}an i moram se odazvati
Allahovom pozivu!”
Allah, d`.{., rekao je: “Hodo~astiti Hram du`an je, Allaha
radi, svaki onaj koji je u mogu}nosti!” (Ali ’Imran, 97)
76
Zbirka pri~a
ODLAZAK NA HAD@
Mustafa se pripremio za put i po{ao je, uz Allahovu
pomo}, s karavanom za had`.
I karavan je krenuo prema ~asnoj Meki. Na putu
zastajao je na vi{e mjesta kako bi se vjernici odmorili i obavili
neke potrebe. Preno}ili su na nekoliko mjesta, sve dok
karavan nije stigao u grad svjetlosti, Medinu (El-Medinetul-munevvere). S njima je bio i Mustafa. Nakon kratkog
odmora u gradu, Mustafa je htio nabaviti neke stvari koje
su mu potrebne. Kad je gurnuo ruku u d`ep, da bi izvadio
nov~anik, nov~anika nije bilo. Tra`io ga je me|u svojim
stvarima i zaprepastio se kad ga ni tamo nije na{ao. Na
svoju nesre}u, postao je siguran da je izgubio nov~anik i s
njime sav novac koji je ponio na put. A bilo je u nov~aniku
tri tisu}e dinara, {to je bila velika svota. Taj bi mu novac
bio dovoljan da pokrije tro{kove puta za had` i jo{ bi mu
puno ostalo, {to je namjeravao pokloniti sirotinji u ~asnoj
Meki.
[ta sada da radi? Izgubio je svu potrebnu imovinu!
Mustafa je razmi{ljao kako mu se to moglo dogoditi, ali
se nije `alostio i nije se pokolebao u namjeri da dovr{i svoju
obavezu. Pomirio se s tim, rekav{i da je to sudbina koju mu je
odredio Allah. On je ipak bogat, ima bogatstvo koje vrijedi
slika - nov~anik
78
Zbirka pri~a
tisu}e dinara, pa mo`e posuditi od svojih prijatelja, koji su
se na{li na putu s njim. Kad bude obavio had` i vratio se
ku}i, vratit }e im posu|eni novac. Zatra`io je da mu posude
ne{to novca i svi su bili spremni u~initi mu uslugu, jer su
ga cijenili, pa su sakupili koliko je tra`io. Zavr{io je svoju
obavezu had` i poklonio ne{to novca sirotinji, onako kako
je u po~etku puta namjeravao, te se vratio u svoj grad. Bio
je radostan i zadovoljan {to mu je Allah, d`.{., pru`io takvu
priliku da ispuni ~asnu du`nost. Ubrzo je vratio dug ljudima
od kojih je posudio novac, srda~no im zahvaliv{i.
JEDNA ZA DRUGOM,
NEVOLJE SU SNA[LE MUSTAFU
Prolazili su dani, a Mustafa je i dalje bio veliki trgovac,
koji je u`ivao dobar glas i ugled. @ivio je u blagostanju jer
mu je pru`en bogat imetak i Allah mu je omogu}io da njega
i njegovu djecu prate sre}a i zdravlje. Uvijek je slavio i
hvalio Allaha za blagodati {to mu ih je dao. Nikad nije
zaboravio da u~i svoju djecu da budu dobri i uzorni vjernici,
da se besprijekorno pona{aju i da zahvaljuju Allahu i tra`e
Njegov oprost, u osami i javno.
Imao je Mustafa dva mala sina, i k}er koja je jo{ bila
slika - brod tone
80
Zbirka pri~a
dojen~e. On ih je hranio, odgajao i bdio nad njima. Nau~io
ih je pristojnom pona{anju i da po{tuju svoje roditelje.
Jednog dana, kad je Mustafa sjedio za stolom i ru~ao
sa svojom `enom i djecom, pokuca neko na vrata njegove
ku}e. Jedan od Mustafinih sinova ode otvoriti vrata. To je
bio sluga, Hasan, koji je tra`io gospodara radi ne~ega veoma
va`nog. Mustafa se digne od stola i upita: “[ta je to toliko
va`no zbog ~ega me uznemirava{?”
Sluga je jedno vrijeme {utio kao nijem, sav uzbu|en i
blijed, te se tresao od straha. Mustafa ga jo{ jednom upita:
“Izusti ne{to, ~ega se boji{? Dr`i{ me u nedoumici!” Hasan
odgovori: “Gospodaru, va{ brod potonuo je na povratku iz
Indije, sa svom robom na njemu!”
Mustafa je malo pognuo glavu zbog te bolne vijesti,
pa je samo rekao: “Nema izlaza ni pomo}i bez Svevi{njeg
Allaha! Vrati se lijepo nazad u du}an. To je Bo`ija volja i
ni{ta ne mo`e promijeniti moju sudbinu koju je odredio
Allah.”
Mustafa je u{ao u svoju ku}u i vratio se za stol da
dovr{i ru~ak sa svojom `enom i djecom. Nije se `alostio ni
jadikovao, ve} je prepustio svoju sudbinu Bo`ijoj volji,
iako je taj brod ~inio tri ~etvrtine njegovog imetka. Vratio
se svom poslu, pun elena i volje, s odlu~no{}u da vrati {to
prije svoje izgubljeno bogatstvo.
Nakon nekoliko dana, pogodila ga je kobna vijest o
pogibiji njegovih sinova. Sru{io se na njih stari zid, pa su
umrli pod ru{evinama, iako su ih ljudi nastojali izvu}i `ive.
slika - poru{eni zid
82
Zbirka pri~a
Otac ih je oplakivao i `alio za njima, ali uskoro se
pribrao, jer je znao da mora strpljivo podnositi sve neda}e,
te je molio Allaha da mu oprosti a njih prihvati u Svoje
okrilje.
Njegovu bol i tugu ubla`ila je pomisao da su njegovi
sinovi bili dobri i poslu{ni svojim roditeljima. Prepustio je
potpuno svoju sudbinu Allahu, d`.{., jer On {titi koga ho}e.
Mustafa je ostao sa svojom `enom i malom k}eri.
Me|utim, njegov posao vi{e nije tekao glatko kao prije i
njegova zarada postajala je sve manja. Morao je prodati
svoju veliku ku}u i kupiti manju, skromniju. Du}an vi{e
nije bio pun skupocjene robe, pa se i broj kupaca sve vi{e
smanjivao. Sluge su ga napu{tale tra`e}i bogatije gospodare.
I Mustafin je ugled splasnuo, tako da je na kraju morao
napustiti svoj grad, jer ga je bilo stid gledati ljudima u o~i.
Postao je slikovit primjer bogatog ~ovjeka koji se naglo
srozao i postao siromah. Nakon rasko{i i prelijepih odijela,
sada nosi samo dronjke. Imao je nekada oko sebe sluge i
znao ~esto pomagati sirotinji, a sada je jedva `ivotario.
^vrsto je odlu~io napustiti svoj grad, a mo`da }e Allah, d`.{., promijeniti uskoro njegovo finansijsko stanje
nabolje. Mo`da promjena donosi sre}u. O tome je
razgovarao sa suprugom, pa je ona pristala na to i ohrabrila
ga da tako u~ini. Ni ona nije mogla vi{e podnositi zlobne
poglede i ogovaranja zluradih `ena, {to je nakon silnog
bogatstva ostala bez i~ega i {to je njihovu obitelj napustila
Zbirka pri~a
83
sre}e. Trpjela je podsmijehe i nastojala, unato~ svemu,
poduprijeti supruga u njegovoj nevolji i nagovoriti ga da
ne napusti svoj grad. Me|utim, sada je stanje postalo
nesnosno i odlu~ili su zajedno napustiti svoje dosada{nje
prebivali{te i potra`iti bolju zaradu i sretniji `ivot.
ODLAZAK
Mustafina je strpljiva supruga pripremila malo hrane i
{to je bilo potrebno za put. On je gledao tu`no svoj grad
kroz maleni prozor, prisje}aju}i se svojih sretnih dana. ^uo
je, kao kroz san, svoju suprugu kako mu dovikuje da je
sve pripremila za put. Uzeo je malu u ruke i nje`no je zagrlio,
a u o~ima su mu se pojavila suze, koje je poku{ao sakriti od
supruge. Njegova je `ena uzela ono malo hrane za put. Bila
je dobra, strpljiva i poslu{na supruga. Nekad je bila bogata,
ali uvijek prema svakom uljudna. Kad su osiroma{ili, mirno
je prihvatila sudbinu koju im je namijenio Allah, d`.{. Ostala
je i u ovim te{kim trenucima uz svog mu`a i zajedno se s
njima odupirala nevolji. A sada odlazi s njim u nepoznato,
iako je bila u devetom mjesecu trudno}e i poro|aj je mogao
slijediti za koji dan.
Putem su se Mustafa i njegova `ena odmarali i kupili
slika - ku}a
Zbirka pri~a
85
neke potrep{tine u selu kroz koje su prolazili. Nakon te{kog
i dugotrajnog puta, stigli su do jednog velikog grada, kamo
su i nakanili do}i. Neposredno prije ulaska u grad, po`ali
se njegova `ena na bolove. ^ini se, do{ao je trenutak
poro|aja. Mustafa je na{ao neku staru napu{tenu ku}u na
kraju grada, bez vrata i krova, i tu se smjesti{e. On je zatim
pohitao u grad da kupi ne{to hrane, a ve} se spu{tala no}.
Do{ao je u grad, ali nije ni{ta uspio kupiti, jer je ve} sve
bilo zatvoreno, pa i restorani. Obilazio je ulicama grada i
srce mu je molilo Allaha ne bi li ipak nai{ao na koji otvoren
restoran. Na kraju je na{ao jedan i srce mu zaigra od sre}e.
KRAJ NEVOLJAMA
Mustafa je u restoranu kupio mlijeka i ulja. Prodava~
ga je upitao: “Gdje ti je }up?” Mustafa je odgovorio: “Ja
sam stranac i nemam }upa.” “Onda plati kauciju za }up!”
Mustafa se rastu`i i upita ga koliko tra`i. “Pet dirhema!” odgovori prodava~. Mustafa zanijemi. A prodava~ }e: “[ta
je s tobom ~ovje~e?” Mustafa: “Nemam, imam samo jedan
dirhem! Dajte mi, a ja vam obe}avam da }i ga vratiti!”
Dobri prodava~ shva}ao je {ta je siroma{tvo i Mustafina
potreba, te se smilovao, napunio mu }up mlijekom i nalio
slika - mlijeko
Zbirka pri~a
87
nad njim ulje. Dao ga je Mustafi, s rije~ima: “Ne zaboravi
da mi ujutro vrati{!” Mustafa mu zahvali i obe}a da }e vratiti
}up bez zaka{njenja. Uzme u ruke }up te, veseo i radostan
krene, zaboraviv{i na trenutak svoje probleme. U~inilo mu
se kao da je nosio skupocjen dar svojoj `eni. ^ekat }e je
ukusna hrana nakon bolnog poro|aja. Shvati da je ona na
kraju grada u ru{evnoj, napu{tenoj ku}i i uhvati ga
odjednom strah da joj se nije ne{to kod poro|aja dogodilo,
mo`da joj je trebala pomo}. Ubrzao je korake prolaze}i
mra~nim gradskim ulicama, gdje se nije moglo vidjeti kuda
~ovjek hoda. Nije vi{e nigdje bilo prolaznika. Ljudi su oti{li
svojim ku}ama da se odmore nakon napornog dana.
Kako je mustafa sve br`e kora~ao, spotakne se odjednom
i padne, a }up s mlijekom izleti mu iz ruku i razbije se u
komadi}e. Popipao je Mustafa rukom oko sebe, ne bili na{ao
}up, ali napipao je samo mokre komadi}e razbijenog }upa.
Mustafa je sjedio na putu pokraj komadi}a razbijenog }upa,
neopisivo nesretan. Pred njegovim su se o~ima redale slike iz
njegovog `ivota - rasko{, bogatstvo, a sada jad, bijeda, brige
i tuge. Ma koliko bio strpljiv, to vi{e nije mogao podnijeti.
Otvorio je Allahu svoje slomljeno srce i ispraznio svu tugu u
gorkom pla~u. Plakao je i ridao tako glasno kako jo{ od
djetinjstva nije plakao. Njegov je pla~, u ti{ini no}i, dopro
do bliskih ku}a. Jedan je ~ovjek otvorio prozor, trude}i se da
kroz mrak vidi ko to pla~e, te dovikne: “[ta ti je, ~ovje~e?
Za{to pla~e{?” Mustafa okrene glavu prema prozoru
slika - razbijena posuda
Zbirka pri~a
89
i odgovori: “Pao mi je }up s mlijekom i razbio se!” ^ovjek
s prozora re~e: “O Bo`e, pa zar odrastao ~ovjek kao vi,
pla~e {to mu je pao }up s mlijekom; pa zar ste sluga tako
{krtog gospodara? [ta s ljudima ovih dana? Ometaju ljude
i di`u ih iz sna zbog par dirhema!” Potom je zalupio prozor.
Mustafa re~e: “Neka ti Bog oprosti!” Odmah je skrenuo
pogled na krhotine }upa i na tlo, mokro od razlivenog
mlijeka i sjetio se svoje `ene, koja }e roditi, a ne}e imati {ta
jesti. @ivot je bio crn u njegovim o~ima, a osobito kad je
pomislio da se njegovoj `eni ne{to lo{e dogodilo. Mo`da
je ve} mrtva, a mo`da je i njegova mala djevoj~ica umrla s
njom.
Odjednom brizne u pla~ na sav glas, da nema ni
prebijene pare, otkud }e nabaviti hranu?! Ponovo onaj
~ovjek otvori prozor i ukori ga: “Pa zaboga, u{uti ~ovje~e!
Za{to nam smeta{? Pusti nas da spavamo i idi! Ljudima
se doga|aju puno gore stvari, pa ne zapoma`u niti pla~u!”
Mustafa na to re~e: “Neka ti Allah oprosti! Ja sam prije
deset godina izgubio nov~anik sa tri hiljade dinara, pa,
Allaha mi, ni suzu nisam ispustio niti sam tugovao, jer
sam bio bogat! Sada, vidi{, pla~em zbog nekoliko
dirhema, jer ni{ta vi{e nemam!” A ~ovjek upita: “[ta si
izgubio?” A Mustafa: “Nov~anik sa tri hiljade dinara!”
^ovjek: “Allaha ti, opi{i mi ga!” Mustafa: “Zar me jo{ i
ismijava{? Pusti me, {ta imam od toga ako ti ga opi{em?”
^ovjek: “Allaha ti, opi{i mi ga, mislim ozbiljno i ne {alim
se!” Mustafa je za{utio i re~e u sebi: “Nema izlaza, ni
pomo}i, ni snage bez Svevi{njeg Allaha, pa ja sam u ovoj
slika - hrana
Zbirka pri~a
91
bezizlaznoj situaciji, a ovaj ~ovjek tra`i da mu opi{em
nov~anik koji sam igubio prije deset godina. Pa on se ho}e
zabavljati!”
Odjednom iz ku}e, s ~ijeg je prozora ~ovjek razgovarao
sa Mustafom, iza|e taj isti ~ovjek i uputi se prema Mustafi,
uhvati ga za ruku i re~e ponovo: “Opi{i mi izgubljeni
nov~anik!”Mustafa odgovori: “Re}i }u ti, kako bi me
kona~no pustio - to je crni nov~anik, {ivan crvenim koncem
i sastoji se od tri d`epi}a; u svakom je bilo po hiljadu dinara.
Jesi li sad zadovoljan? Pusti me, Allah ti se smilovao!”
^ovjek upita: “Kome si nosio hranu?” Mustafa:
“Svojoj `eni, koju sam ostavio u napu{tenoj ku}i pri
poro|aju, a mo`da je sad ve} i rodila, a nema joj ko
pomo}i!” ^ovjek: “Ti i tvoja `ena bit }ete moji gosti!
Hajdemo do nje da je dovedemo!”
Mustafa je bio sretan zbog iznenadne plemenitosti ovog
~ovjeka. Po`urili su zajedno da dovedu `enu i njenu k}er.
Na{li su je i doveli, a `ena jo{ nije rodila. Dao im je sobu i
tra`io od svoje `ene da se pobrine za Mustafinu `enu.
Usred no}i, Mustafina `ena je rodila sina. Mustafa je
bio sretan i zahvalio se Allahu, d`.{.
92
Zbirka pri~a
RADOST
Ujutro je doma}in donio Mustafi doru~ak i, dok su
jeli, zapo~eo je razgovor. Zapita doma}in Mustafu: “^ime
se bavi{?” Mustafa re~e: “Bio sam trgovac i znam taj posao,
ali sada sam siroma{an ~ovjek, kao {to vidite, i nemam ~ime
trgovati. Ovamo sam do{ao tra`iti posao, mo`da kod nekog
drugog trgovca.”
Doma}in kaza: “[ta misli{, da sudjeluje{ sa mnom u
jednom malom trgova~kom pothvatu? Dat }u ti sada sto
dinara kako bi mogao po~eti, potom }emo podijeliti zaradu!”
Mustafa se veselio tom prijedlogu i velikodu{nosti toga
~ovjeka.
Uzeo je tih sto dinara i po{ao na pazar. Tamo je kupio
neku robu, jednom je prodao i zaradio ne{to. I tako svaki
dan je Mustafa radio i zara|ivao. Nakon nekoliko dana,
vratio se svom doma}inu i novom prijatelju i rekao:
“Trgovao sam i zaradio pedeset dinara; vama od toga pola!”
^ovjek mu re~e: “Dodaj ovu zaradu glavnici i s tim trguj,
kako bi jo{ vi{e zaradio!”
Vratio se Mustafa pazaru, pun volje za rad. Napustio
ga je strah od neima{tine, te vi{e nije gledao crno na `ivot.
Allah daje i Allah zabranjuje. Allah ga je spasio od siroma{tva
slika - nov~anik
94
Zbirka pri~a
kad mu je bilo najte`e, zato sada radi neumorno, i svoj
jezik i srce koristi da stalno slavi i hvali Allaha, d`.{.
Znao je iskazati duboku zahvalnost i svom doma}inu
za ukazanu pomo}. Vratio se kad je isteklo nekoliko sedmica
i dao mu pola zarade.
^ovjek re~e Mustafi: Prijatelju, ho}u ti re}i sada ne{to,
nakon {to si uspio i vratio mir i spokoj svome srcu.”
Mustafa zapita: “[ta ho}e{, brate, da ka`e{?”
^ovjek re~e: “Sje}a{ li se da si izgubio nov~anik?”
“Da, sje}am se, to nikad ne}u zaboraviti!”
^ovjek: “Pitao sam te da mi opi{e{ nov~anik i ti si to
u~inio.”
Mustafa: “Da, to sam u~inio one no}i kad sam plakao!”
^ovjek pru`i ruku prema sanduku ukra{enom
sedefom: “Je li ovo tvoj nov~anik?”
Mustafa je te{ko uzdahnuo i gotovo mu je du{a iza{la
kad je ugledao svoj nov~anik. Pao je u nesvijest od
uzbu|enja i goleme radosti. Kad je do{ao sebi, re~e ~ovjeku:
Za ime Boga, recite mi otkud vam on?”
^ovjek: “Na{ao sam ga prije deset godina na putu za
had`. Dao sam jednom ~ovjeku da naglas vi~e ko je izgubio
nov~anik, ali niko se nije odazvao, pa sam ga ~uvao i molio
Allaha, d`.{., da mi pomogne ne bi li se mo`da pojavio
njegov vlasnik. Ja ne volim jesti haram. Hvala Allahu, d`.{.,
koji te je poslao u ovaj grad kako bih ti mogao vratiti
nov~anik onda kad ti je novac najpotrebniji! To je halal
zara|eni novac. Uzmi svoj nov~anik i novac koji si nedavno
Zbirka pri~a
95
zaradio, jer ja sam ti dao sto dinara iz tvoga nov~anika!”
Mustafa je zahvalio ~ovjeku za sve {to je u~inio i
zamolio Allaha, d`.{., da mu jo{ vi{e pomogne za njegovo
po{tenje i plemenitost.
@ivot se ponovo probudio u Mustafi i njegovoj
porodici, nakon {to mu je prijetila potpuna propast:
“Muslimanski svijet jo{ je pun dobra i po{tenja, kad ima
takvih kao {to ste vi. Allah isku{ava svoja stvorenja. Kao
da vam je Allah dao u amanet ovaj novac kako bi mi ga
vratio kad mi bude najpotrebniji.”
Potom je citirao iz ^asnog Kur’ana:
“I koji o povjerenim amanetima i obavezama svojim
brinu. I koji molitve svoje na vrijeme obavljaju - oni su
dostojni nasljednici, koji }e D`ennet naslijediti; oni }e u
njemu vje~no boraviti.”
In{allah!
96
Zbirka pri~a
POUKE IZ PRI^E “IZGUBLJENI NOV^ANIK”
1. Musliman - trgovac du`an je da zahvaljuje
Allahu, d`.{., i da se ~vrsto dr`i islama, a imetak
ni u kom slu~aju ne mo`e biti zamjena za vjeru.
Mustafa nije bio ohol i pored toga {to je bio
trgovac.
2. Kada muslimana zadesi kakva nesre}a
(smrtni slu~aj) treba kazati: “Inna lillahi ve inna
ilejhi rad`iun” (Mi smo Allahovi i Njemu se
vra}amo). Mustafa je tako postupio kada se
potopila njegova la|a i utopilo njegovo dvoje
djece.
3. Imetak i zdravlje muslimana mogu da
nestanu u jednom danu, kao {to se desilo Mustafi
koji je postao siroma{an, nakon {to je bio bogat.
4. Allah, d`.{., ponekad isku{ava muslimana
nesre}ama, da vidi ho}e li on biti strpljiv ili srdit
i plahovit. Mustafa je u ovoj pri~i bio strpljiv,
nadaju}i se nagradi kod Allaha, d`.{.
5. Supruga - muslimanka treba biti strpljiva i
da, `ive}i s mu`em, poma`e da on prebrodi `ivotne
Zbirka pri~a
97
probleme, te da ga ne ostavi samog, ve} treba da
ga stalno opominje, savjetuje i preporu~uje mu
strpljivost, kao {to je to radila Mustafina supruga
prilikom smrti njihove djece.
6. Prodava~ treba da opra{ta dugove, onoliko
koliko mo`e, siroma{nim i bijednicima, kada ne{to
kupuju od njega, kao {to je postupio prodavac
kahve prema Mustafi.
7. Musliman treba {to vi{e upu}ivati dovu
Allahu, d`.{., a naro~ito kada ga zadese kakve
neda}e. Uzvi{eni Allah ka`e: “Onaj koji se
nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo
otklanja.”
8. Musliman treba pratiti stanje svoje bra}e
muslimana i pomagati im kao {to je uradio ~ovjek
koji je ~uo Mustafin pla~ u no}i, a zatim ga ugostio
kod svoje ku}e.
9. Musliman je povjerljiv i on ne tro{i tu|i
imetak, pa makar mu bio na dohvat ruke. Tako je
postupio povjerljivi ~ovjek koji je na{ao Mustafin
nov~anik.
98
Zbirka pri~a
10. Musliman ne o~ajava od Allahove, d`.{.,
milosti i ponekad nesre}a dugo traje, a zatim
prestaje, kao {to se desilo s Mustafom, prvo je bio
bogat, zatim siroma{an, sav u isku{enjima i na
kraju je postao ponovo bogat s Allahovim
blagodatima.
Zbirka pri~a
99
IZNENA\ENJE
Peta pri~a
slika - pastiri
slika - pletenje
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
IBRAHIMOVO DJETINJSTVO
Bio je bistro i `ivahno dijete. Me|utim, nije imao
mogu}nosti za {kolovanje. Otac mu je umro kad je imao tri
godine. @ivio je u siroti{tu, a hranila ga je i brinula se o
njemu njegova majka. Radila je kod ku}e, predu}i vunu,
koju bi potom prodala na pazaru, kako bi mogla od
zara|enih nekoliko dirhema kupiti hranu sebi i Ibrahimu.
Sirota majka nije poznavala vrijednost znanja, jer nije bila
u~ena `ena. ^itava se njena briga sastojala u tome da isprede
{to vi{e vune, kako bi zaradila za odje}u i hranu za sebe i
svoga sina Ibrahima.
Ponekad je gledala djecu iz susjedstva kako idu u
mekteb da nau~e ~itati i pisati. No, uop}e nije razmi{ljala o
tome da i ona svoga sina po{alje u mekteb da tamo ne{to
nau~i. Prolazili su dani. Ibrahim je rastao i navr{io {est
godina. I ku}ni izdaci su narasli, a s njima i Ibrahimove
potrebe. Trebalo mu je vi{e obu}e, odje}e i hrane. Zato mu
104
Zbirka pri~a
je majka rekla: “Ibrahime, {ta misli{, da se zaposli{ kako bi
ne{to zaradio?”
Ibrahim se nije usprotivio svojoj majci, jer je bio vrlo
odan i poslu{an. Rekao joj je: “Kako god ti ka`e{ majko!”
Sljede}eg dana, uputili su se do jednog trgovca i majka
je zamolila da njenog sina Ibrahima zaposli kao pomaga~a.
Trgovac jepristao, pod uvjetom da Ibrahim bude po{ten i
marljiv radnik. Ona mu je odgovorila: “Moj sin je stasao na
mojim rukama, odgojen je s ljubavlju prema radu i u
po{tenju!” Trgovac joj je povjerovao, te je Ibrahimu dao
klju~eve svoga velikog du}ana i zatra`io od njega da svako
jutro do|e rano, o~isti du}an i poslo`i robu.
Ibrahim se s veseljem prihvatio posla, te radio
neumorno i po{teno. Na`alost, trgovac je bio jako {krt te je
dao Ibrahimu kao nadnicu za svaku sedmicu samo jedan
dirhem. Taj jedan dirhem nije Ibrahimu bio dovoljan za
hranu, pi}e i odje}u. Ibrahim se stoga po`alio mami na
{krtost toga trgovca. Ona mu je rekla neka se strpi dok ne
nau~i zanat, pa }e mu trgovac pove}ati nadnicu.
Otada je pro{la godina dana, a trgovac je ibrahimu jo{
uvijek davao istu nadnicu - jedan dirhem sedmi~no. Ibrahim
je odlu~io da napusti toga trgovca i tra`i neki drugi posao.
Niko ga nije htio primiti, jer je trgovac zaprijetio ostalim
trgovcima, rekav{i: “Ibrahim je moj najamnik! Ko ga primi
na posao, prekinut }u s njim saradnju i ne}u vi{e s njim
razgovarati!”
Zbirka pri~a
105
Trgovci su se pobojali te prijetnje, te su odbili zaposliti
Ibrahima. Tako je Ibrahim ostao bez posla, te je sjedio kod
ku}e, tu`an i pun briga.
slika - u d`amiji
Zbirka pri~a
107
POUKA U D@AMIJI
Ibrahim je obi~avao i}i u d`amiju, da obavlja namaz.
Pred d`amijom su se svakog dana poslije podnevnog
namaza odr`avala predavanja. Ibrahim je nakon namaza,
pa`ljivo slu{ao predavanje {ejha, te je gutao svaku rije~ o
poslu{nosti roditeljima, i o ljubavi prema radu, te `elji svakog
~ovjeka da zaradi svoj kruh. Allah, d`.{., naredio je svojim
robovima da rade i zarade za `ivot, a ne da besposli~are.
Jednom, kad je Ibrahim iza{ao iz d`amije, razmi{ljo je
putem o pouci koju je odr`ao {ejh govore}i o radu i zaradi,
te se zapitao: “Ja sjedim kao lijen~ina, a kako mogu ne{to
imati ako ne zaradim - moram raditi! Ali nastojao sam da
radim, me|utim trgovci su me odbili kad god sam od njih
tra`io posao!” Potom se, u mislima, vratio {ejhovu
predavanju i pomislio da se nije dovoljno potrudio. Pomislio
je da bi mogao oti}i raditi u drugi grad, kad su mu ve} u
njegovom gradu zatvorena sva vrata. Razgovarao je o tome
sa svojom majkom i iskazao joj svoju odlu~nost da ode u
drugi grad potra`iti posao. Me|utim, njegova se majka
bojala i strepila za njega, jer je jo{ bio mali. Ibrahim ju je
uvjerio da je sposoban raditi izvan svoga grada i da se ne
mora brinuti zbog njega. Njegova majka se ne}kala da mu
dopusti napustiti grad. Kako da se od njega odvoji?! Ali
108
Zbirka pri~a
kada se sjetila kako su trgovci nepravedno postupili prema
Ibrahimu i odbili ga zaposliti, morala je pristati da njen sin
ode raditi u drugi grad.
TRAGANJE ZA POSLOM
U DRUGOME GRADU
Ibrahim je odredio dan putovanja te je zamolio majku
da mu za put pripremi ne{to hrane da mu se na|e za nekoliko
dana. Kada je do{ao trenutak odlaska, uzeo je hranu za put,
halalio se s majkom, te zatra`io od nje da moli Allaha za
njega. Napustio je svoj grad i zaputio se u nepoznato.
Ibrahim je putovao cijeli dan, te se tu i tamo odmarao
putem u hladovini drve}a, jeo i klanjao namaz, te molio
Allaha da mu pomogne, kako bi ostvario svoj naum.
Navra}ao je u sela i tamo tra`io posao, ali na`alost, ni{taod
toga, tako da je morao i}i dalje. Istekla su tri dana. Ibrahim
je potro{io svu hranu, pa je izgubio nadu da }e na}i
posao i bio je o~ajan. ^esto mu se sje}anje vra}alo na
ono {to je ~uo od {ejha u d`amiji - da mora biti uporan
i nastaviti tra`iti posao, a ne o~ajavati, kako bi bio
mirnog srca i spokojne du{e. Kad je zaspao u hladu
nekog drveta, nakon {to je bio iscrpljen od dugog puta
i nedostatka hrane, nai|e jedan ~ovjek s nekoliko
slika - mu`enje
110
Zbirka pri~a
ovaca, te odlu~i da se i on odmori u hladovini toga velikog
drveta. Opazio je Ibrahima kako spava, sjeo pokraj njega i
izvadio ne{to hrane da pojede. Ibrahim se probudio upla{en
blejanjem ovaca. Ali ~ovjek mu fino nazva selam, kako bi
ga smirio. Ibrahim se smiri, a ~ovjek ga pozva da jede s
njim. Ibrahim bija{e veoma gladan te mu to dobro do|e.
^oban se potom di`e da pomuze ovce, te i Ibrahimu dade
mlijeka, a ovaj mu se na svemu toplo zahvali. ^ovjek upita
ibrahima kuda se zaputio, a ovaj mu sve odreda ispri~a.
^ovjek se nasmija, te re~e: “Ne jadaj se, ako tra`i{ posao,
kod mene }e{ ga na}i, a ja }u ti dobro platiti!” Ibrahim
uzbu|eno upito kakav je to posao, a ~ovjek odgovori da
treba ~uvati ovce. Ibrahim se obradova tom poslu, osobito
{to }e raditi kod toga dobrog i velikodu{nog ~ovjeka.
Objeru~ke je prihvatio posao i zaputio se s ~ovjekom u
njegovo selo. Smjestio se kod njega, a ve} sutradan je dobio
malo stado ovaca da ga goni na pa{u. Pasao je ovce po
brdima i dolinama, a predve~er se vratio ku}i.
Ibrahim je bio savjestan radnik. Svoj pastirski posao
obavljao je po{teno i marljivo, iako je morao ovce ~uvati i
od gladnih vukova.
Obavljao je Ibrahim svoj posao kod ~obanina Re{ida
na najbolji na~in i dosta dugo. Tu je na{ao svoju sre}u i
mir. Re{id je bio krajnje po{ten prema njemu i rad mu dobro
pla}ao. Odnosio se prema Ibrahimu kao i prema svojim
sinovima. Ibrahim je u Re{idu na{ao voljenog oca, te je
slika - pastir
112
Zbirka pri~a
zaboravio na svoj grad. Ipak se ~esto sje}ao svoje majke i
`elio da i ona bude s njim, kako bi u`ivala u svemu {to on
ima.
Protekle su tri godine otkako je Ibrahim kod Re{ida.
Re{idovo stado je postalo veliko. No, Ibrahim je za`elio
vidjeti svoju majku i zatra`io je dozvolu od Re{ida da je
posjeti. Ovaj mu odgovori: “Nema problema, samo idi
vidjeti svoju majku. Ostani tamo mjesec dana, pa se vrati,
jer si mi potreban. U tebe imam veliko povjerenje!” Ibrahim
mu obe}a da }e se vratiti.
POVRATAK KU]I
Kao dio svoje zarade koju je zaslu`io rade}i tri godine
kod Re{ida, Ibrahim uze sa sobom nekoliko ovaca. Kod
Re{ida je ostavio ostatak svojih ovaca, kao amanet da }e se
vratiti. Poselamio se s njim te se uputio ku}i, svojoj majci.
Ibrahim tako sti`e ku}i sa svojim ovcama i s ne{to
novca u d`epu. Majka mu se jako obradovala, jer se ve}
pitala da mu se nije {togod dogodilo, da nije negdje
nastradao ili poginuo? Nikad, otkad je oti{ao, nije o njemu
imala nikakvih vjesti. Zatio je njena radost sada bila
neizmjerna. Zagrlila ga je i rekla: “Puno si mi nedostajao i
zbog toga sam bila u tuzi i brizi! Nemoj vi{e i}i od mene!”
slika - kov~eg s novcem
114
Zbirka pri~a
Ibrahim joj odgovori: “Majko, radio sam kod dobrog
i velikodu{nog ~ovjeka. Bio je dare`ljiv i po{teno mi pla}ao,
a kod njega sam ostavio jo{ toliko ovaca koliko sam doveo
ku}i, te sam obe}ao da }u se vratiti!” Majka ga prekine:
“Ma koliko si mi pri~ao o po{tenju i plemenitosti Re{idovoj,
ne `elim da ponovo ide{, jer ne}u podnijeti ponovni rastanak
s tobom!”
Ibrahim je poslu{ao svoju majku, te odlu~io da se ne
vra}a Re{idu. Upitao ju je {ta }e tu raditi, a majka mu je
odgovorila: “Radi bilo {ta, idi na pijacu i prodaj te ovce.
Kupi magarca, te ga koristi za no{enje, radi kao hamal
(nosa~)!”
Ibrahim je u~inio {to mu je majka rekla i po~eo raditi
kao hamal. Dio svoje zarade tro{io je na izdr`avanje sebe i
majke, a ostalo je {tedio. Od u{tede je napravio ku}u i potom
se o`enio. Njegov posao bio je da nosi ljudima stvari ili
`itarice do mlina.
IBRAHIMOVA PORODICA
Broj ~lanova Ibrahimove porodice pove}avao se, tako
da je nakon deset godina u braku imao petero djece, a s
njim i njegovom suprugom `ivjela je i njegova majka.
Tro{kovi su se pove}ali za hranu, odje}u i {kolovanje djece.
slika - magarac
116
Zbirka pri~a
Ibrahim je ~vrsto odlu~io da sva njegova djeca budu
u~ena, da ne `ive kao on, nepismena i u neznanju. Zato je
svojoj djeci morao osigurati sve {to je potrebno za u~enje,
te hranu i odje}u.
Jednog dana, kad je vodio svoga magarca natovarenog
te{kom vre}om `ita, tjeraju}i ga da ide {to br`e, magarac je
posrnuo, pao na glavu i ubrzo uginuo. Ibrahim se ra`alostio
i po~eo brinuti {ta }e sada kad vi{e nema magarca, a nema
ni u{te|evine da kupi drugoga. Do{ao je ku}i, tu`an i jadan,
sa suzama u o~ima. Mora hraniti porodicu, a ne mo`e do}i
do zarade. Nije izlazio iz ku}e, a njegovu djecu zaokupio je
strah, jer je njihov otac postao siroma{an.
Vidjev{i ga takvoga, stara mu se majka obratila rije~ima:
“Ibrahime, sine, za{to tu sjedi{ kao `ena? Nisam te jo{ vidjela
da si tako o~ajan i bez posla, a da ne tra`i{ izlaza iz toga
stanja. Idi tra`iti posao!”
Ibrahim je odgovorio: “[ta }u, kad je moj magarac, na
kojemu sam radio i zara|ivao, uginuo? Otkud }u nabaviti
drugoga?”
“Mora{ sve u~initi da bi ne{to zaradio, a ne tu sjediti i
o~ajavati. Zar se ne sje}a{ kako si kao mali dje~ak oti{ao u
drugo mjesto tra`iti posao? Zar sada, kada si sna`an
mu{karac, i ima{ veliku porodicu, mo`e{ bez posla? Djeca
su ti gladna!” Tu se Ibrahim sjetio Re{ida i svojih ovaca
kod njega. Smjesta je ustao i, gaje}i nadu koja bi se mogla
ostvariti, rekao je majci:
“Oti}i }u ponovo k Re{idu, sada sam se sjetio, moje
Zbirka pri~a
117
ovce su kod njega. Kad bi mi ih vratio, mogao bih kupiti
drugoga magarca!” Majka ga je na to upozorila: “Zar si se
sad sjetio Re{ida i svojih ovaca? Sve se moglo promijeniti
nakon toliko godina. Kome }e{ dokazati nakon toliko
vremena da kod njega ima{ ovce?! Ko zna, mo`da je i umro.
Na|i neku drugu zamisao!”
Nakon toga, Ibrahim je sjeo zabrinut, izgubiv{i nadu.
IZNENA\ENJE
Te no}i, Ibrahim nije mogao spavati. Pun briga i s
golemom tugom, razmi{ljao je {ta }e sutra dati djeci za jelo.
^im ga je san savladao, pojavile su se pred njegovim o~ima
ovce {to ih je ostavio kod Re{ida - oko njega bleje i kao da
ga pozivaju da ih uzme. Radosno je zami{ljao da grli ~as
jedno ~as drugo janje. Ali, na njegovu `alost, to je bio samo
san! Budio se po cijelu no} u brizi, a kad bi ~askom usnuo,
ponovo bi ga dozivale njegove ovce.
Ujutro je odlu~io da ode u Re{idovo selo. Zatra`io je od
majke dozvolu, oprostio se od `ene i djece, te po{ao na put.
Tamo je stigao nakon tri dana. Raspitivao se za Re{ida, jer
slika - sanjanje
Zbirka pri~a
119
se selo razvilo i jako promijenilo. Kad je do{ao k Re{idu,
ugledao je starca. Re{id je sjedio na bre`uljku i promatrao
svoje ovce, koje su ispunile dolinu. Ibrahim mu je pri{ao i
nazvao mu selam, te rekao: “Gospodine, ja sam Ibrahim,
sje}ate li se mene?”
Re{id je na to odgovorio: “Dobro do{ao! Dobro te se
sje}am!”
Potom Ibrahim nastavi: “Sje}ate li se, gospodine, da
sam kod vas ostavio ne{to ovaca. Sada mi trebaju!”
Na to se Re{id nasmije i upita: “Za{to si oti{ao i nisi se
vi{e vratio, a obe}aosi da }e{ se vratiti?”
Ibrahim odgovori: “Slu{ao sam majku, a ona mi nije
dala da se vratim. Tra`ila je da ostanem s njom. Poslu{ao
sam je i ostao. Sada sam do{ao k vama i molim vas da mi
vratite moje ovce, Allah vam dao svako dobro!”
Re{id re~e: “Gledaj u dolinu i reci {ta vidi{!”
Ibrahim }e: “Va{e ovce!”
A Re{id: “One su tvoje. Uzmi ih i idi ku}i!”
Ibrahim mu odgovori: “Ja tra`im samo svoje ovce.
Bile su ~etiri, ili ~ak tri, a vi meni: ’Uzmi ovce koje su
ispunile ~itavu dolinu!’ [ta je s vama, u~itelju moj?! Zar
me ismijavate?”
Re{id mu ozbiljno odgovori: “Istinu ka`em, nikada
nisam nikoga ismijavao, pa ni sada tebe. Ovo su sve tvoje
ovce. Porasle su, pa se namno`ile i sada ih je toliko koliko
ih vidi{. Pazio sam ih i ~uvao za tebe, ne bi li se vratio i
uzeo ih jednog dana. Hvala Allahu, do{ao si u pravi ~as!
120
Zbirka pri~a
Sine moj, sad sam dosta star i bojao sam se da ne umrem
prije nego ti vratim ovce. Uzmi ih i vrati se, neka ti Allah
pomogne. Vrati se, Allah te blagoslovio!”
Ibrahim je bio neizmjerno radostan i zahvalan.
“Te ovce vrijede tisu}e i tisu}e! Hvala i slava Allahu,
postao sam bogat! Djeca }e biti sretna kad me vide. Jo{
uvijek na ovom svijetu ima dobrih i po{tenih ljudi. Hvala
Allahu!”
slika - dva pastira
122
Zbirka pri~a
POUKE IZ PRI^E
1. Dijete musliman treba da bude pokorno
svojoj majci, pru`aju}i joj to kao nagradu za njen
trud i napor koji je ulo`ila oko njega, kao {to je
bio i Ibrahim.
2. Muslimanska omladina treba se uklju~iti u
sekcije i udru`enja po d`amijama u kojima se
izu~ava nauka i u~enje Kur’ana.
3. Trebamo ~initi dobro~insvo prema
siroma{nima i bijednicima, kao {to je to u~inio i
~oban prema Ibrahimu, kada ga je na{ao ispod
drveta.
4. Musliman ne smije iznevjeriti dano mu
povjerenje, nego treba biti pouzdan kao {to je bio
~oban Ibrahim u svom poslu.
5. Musliman se treba truditi da zara|uje halal
opskrbu, pa makar to iziskivalo veliki trud i napor.
Musliman ne smije biti zadovoljan s haram
zaradom.
Zbirka pri~a
123
6. Mladi} musliman ne smije ostaviti svoju
majku i otputovati ukoliko mu ona to ne dozvoli.
7. Musliman nikada ne gubi nadu. On se mora
uvijek oslanjati na Uzvi{enog Allaha, i ne smije
biti lijen.
8. Musliman ne smije jesti imovinu drugih na
nepravedan na~in, nego postupiti onako kako je
to uradio Re{id.
9. Kada musliman stekne puno imetka, to ga
ne smije zavarati, nego se treba zahvaliti Allahu,
d`.{., isto onako kako je to uradio Ibrahim kada
mu je Re{id dao stado ovaca.
Zbirka pri~a
125
GLAVNI ZGODITAK
[esta pri~a
slika - brojevi
slika - cipele
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
SA ZAHVALOM ALLAHU, D@.[.,
TRAJU BLAGODATI (NIMETI)!
Ebu-Gassan `ivio je u svojoj novoj ku}i, sretan i
zadovoljan, sa vojim sinom Gassanom i bogobojaznom
`enom Ummu Gassan. Ona je prije braka strpljivo `ivjela
nekoliko godina u mra~noj podstanarskoj sobi.
Danas, nakon ~etiri godine braka, donijela je na svijet
bliznace kojima su dali imena Hasan i Imtinan, a Allahova
providnost podarila je ocu da ima svoj mali du}an u kojem
prodaje i popravlja cipele. Njegova je `ena bila dobra
odgajateljica i doma}ica i dr`ala se Allahovih rije~i: “AKO
BUDETE ZAHVALNI, JA ]U VAM ZACIJELO JO[
VI[E DATI.” (Ibrahim, 7)
130
Zbirka pri~a
SRE]A DOLAZI S RADOM,
A NE S LUTRIJOM!
^ovjek nikad ne zna {ta mu dani nose, pa je EbuGassan po~eo polahko skupljati novac i {tedjeti. Svaki dan
rano ustaje i naporno obavlja svoj posao.
Jednom je njegovu pa`nju privukao glas prodava~a
sre}aka, koji je na vje{t na~in znao okupiti ljude
primamljivim rije~ima:
“Ovogodi{nja velika lutrija! @ivot je lutrija! Uskoro
izvla~enje - dvjesto pedeset hiljada maraka! Sretni~e, sre}a
ti se osmjehuje za samo pet maraka!”
[EJTAN NIKAD NE ODUSTAJE
Ebu-Gassan je ina~e znao odbaciti te {ejtanske misli iz
glave kad bi mu pale na pamet. Ali ovaj put, pohlepa je u~inila
svoje i tiho i neprimjetno zauzela svoje mjesto. Po~eo je
ponavljati: “Dvjesto pedeset hiljada maraka!!! Prilika koju ne
smijem propustiti! Platiti samo pet maraka da bi ti sre}a {irom
slika - brojevi
132
Zbirka pri~a
otvorila svoja vrata... Ruko, idi u d`ep, izvadi tih pet maraka,
to je klju~ sre}e! Prodava~u, daj sre}ku i daj Allahu, da
dobije glavni dobitak!”
Trebao je re}i “{ejtane”, umjesto da koristi Bo`ije ime.
Jer, Allah ne nare|uje da se ~ini ne{to ru`no i neispravno.
On zabranjuje da uzimamo ono {to su drugi znojem i
naporom stekli, a kamoli nepravdom, kockanjem i bez
napora.
DOBRO PRIPADA DOBRIMA!
Ebu-Gassan zaboravio je da dobrobit dolazi samo kroz
jedna vrata. Allah prihva}a jedino ono {to je dobro. EbuGassan je kupio sre}ku koja ima broj 456789. [ejtan mu se
motao u glavi da sre}a po~inje brojem ~etiri i brojevima
koji slijede iza njega...
“Sre}ko, budi na najsretnijem mjestu u bubnju za
mene... Dobit }u, dobit }u prvi zgoditak za neznatne novce,
za samo pet maraka! Moja je nakana dobronamjerna. Allah
}e usli{iti moju molbu. Bo`e, nemoj da drugi dobije... Neka
budu slasti, pala~a i sva dobra meni! Bo`e! Ti }e{ to usli{iti
i omogu}iti!”
Zbirka pri~a
133
ZNA SE [TA JE HARAM, A [TA HALAL!
“Allahu, nisam o tome govorio pred svojom `enom
Ummu Gassan. Ona je ispravna i bogobojazna `ena.
Prihva}a samo halal. Ne vjeruje u lutriju i ne}e da ~uje za
sre}ke. Jednom, ona to naziva kockanjem, a drugi put
prokletstvom, ali ovaj put bit }e to za nju iznena|enje, bez
sumnje. Broj sre}ke je nevjerovatan, sastoji se od po redu
nanizanih brojki.”
Odjednom je u du}an u{ao susjed Ebu-Jasir, nakon
{to je njegovu pa`nju iza prozora du}ana privukao EbuGassan koji je ljubio sre}ku, te primjeti: “[ta je s tobom,
~ovje~e, da ljubi{ sre}ku?! Ebu-Gassane, to je haram... Ovaj
tvoj ~in je haram, makar izgradio tim dobitkom mesd`ide
(d`amije) i {kole, te pomogao onima kojima je pomo}
najpotrebnija!”
134
Zbirka pri~a
DOBRO IDE S DOBRIM!
Ebu-Gassan je na to cini~no i podrugljivo odgovorio:
“Ja to znam, i re}i }e{ mi: ’Allah je dobar i prihva}a samo
{to je dobro...’ A ja, {ta sam u~inio? Nikoga nisam ubio!
Nisam ukrao!!! Jedan plus jedan su dva, i marka je marka...
To je ljudski princip, Ebu-Jasire! Ja }u se pokajati Allahu.
I}i }u na had`! Bit }u kao nevino dijete, kako ka`ete vi
bogobojazni!”
Ebu-Jasir napusti du}an a da nije zavr{io razgovor, a
Ebu-Gassan ostade sav u snovima, ple{u}i u i{~ekivanju
trenutka izvla~enja.
Nedugo nakon toga, saznao je da je sre}ka s brojem
456789 postigla glavni zgoditak!
slika - novine
136
Zbirka pri~a
ZAVIDNI... ^AK I NA HARAMU!
Srce je Ebu-Gassanu otplovilo u more snova. Svi su
pognuli glave, samo je njegova ostala uzdignuta. Sve sre}ke
su se izjalovile, osim sre}ke prodava~a cipela. Ona je zasjala
kao sunce iznad svih glava... Ne mo`e se usporediti njen
sjaj ni sa sjajem zvijezda.
“Koliko si slatka, sre}o... 250 000 hiljada maraka u
gotovu, to }u sada dobiti. Idem ih uzeti, maknite mi se s
puta!”
Sve su ga o~i gledale zavidno, kao da mu ka`u: “Svijet
je tvoj, Ebu-Gassane! Sve {to }e{ za`eljeti, imat }e{ i radit
}e{ sve {to ho}e{. Stanovat }e{ u najljep{oj ku}i! Imat }e{
trgovinu cipela. Niko ti nije ravan!”
IMETAK ZASLJEPLJUJE!
Pohitao je Ebu-Gassan uzdignute glave, sa {irokim
osmijehom na licu do blagajne - vi~u}i: “Ja, ja sam dobio
glavni zgoditak, dajte mi moj novac! Letim od sre}e... svijet
je moj! Slikajte me, novinari! Neka moja slika bude na prvoj
slika - novac
138
Zbirka pri~a
stranici va{ih novina... Ja sam Ebu-Gassan! Lud sam za
novcem!!! Ja!!! Ja!!!
Stvarno je bio kao lud, lu|ak bez premca... prvak u
sre}i, dobitku i ludilu. Nastavio je urlikati ne vode}i ra~una
ni o ~emu, osim novca.
[EJTANSKA POSLA
Nemojte ni pitati koliko je Ummu Gassan bila tu`na
kad je pro~itala {ta je bilo napisano ispod slike njenog
supruga u novinama: “Obi~ni prodava~ cipela dobija prvu
premiju u izvla~enju!!!”
Zami{ljala je njegovu sliku na Sudnjem danu s napisom
na njegovom licu - D@EHENNEM. To je dan kad ne
poma`u ~ovjeku ni imetak, ni djeca, nego samo u~injena
dobra djela.
Sada Ebu-Gassan sjedi, usred ku}e, pored novca. ^as
ga gladi, ~as broji, ~as ljubi. “Putovat }u, trgovat }u, kupit
}u puno sre}aka. Imat }u pala~e... svilu... divnu odje}u,
udobne postelje...”
Zbirka pri~a
139
LJUDIMA SE ^INI DA JE LIJEPO
SAMO ONO ZA ^IM @UDE
Taj dan nije ni pro{ao, a Ebu-Gassan prodao je sve iz
svog du}ana, pa i du}an. Zatra`io je od svog susjeda, EbuJasira, da mu vrati dug. Vratio se ku}i, sav sretan, s golemim
imetkom koji je stekao bez muke i znoja. Najljep{e od svega
bilo je to, {to je od novca na~inio prostirku... Obi{ao je oko
njega sedam puta.
Zaplakala je njegova `ena zbog njegovog smije{nog
pona{anja i rije~i: “Svi susjedi bit }e ti zavidni. Imat }emo
samo nove stvari! Sre}a je na{a! Hajde, zaple{imo oko
novca! Hajde, do|i!”
HRANJENJE HARAMOM JE HARAM!
Zastao je kad je zapazio krupne suze na licu svoje
`ene... Nasmijao se kao lud i rekao: “Zar nisi sanjala o putu
na more...? Odlazak na najljep{a mjesta? Raduj se sa mnom
i spremaj se na put - da obi|emo ~itav svijet, da okusimo
slika - oko
Zbirka pri~a
141
sre}u i osjetimo bogatstvo... Nema boga, osim Allaha!”
“Svaka stvar u svoje vrijeme ima svoju slast i ljepotu.”
Potom je rekla Ummu Gassan: “Kako da se radujem
tu|im novcima, otkinutim od tu|ih usta! Ovi novci su meni
haram. I svaki zalogaj od toga vodi nas D`ehennemu. Idi
sam do kraja svijeta i nosi taj novac od ku}e. Allah }e nam
pomo}i i ne}e nas haram spajati.”
MA[TA LU\AKA
GRADI KULE U OBLACIMA!
Odbila se pozdraviti s njim kad je uzeo ne{to novca, a
ve}i dio ostavio. Po{ao je uzdignute glave prema
autobusnom kolodvoru. Svi su ga zavidno promatrali, kao
da mu ka`u: “Sluge smo ti, samo zapovijedaj...” Java je
bila sli~na snu... Kralj bez kraljevstva! Pri ulasku u autobus,
slatko se nasmijao i kao da se pozdravio sa svojim snovima...
Ali, {ta je sa Ebu-Jasirom? Iznenada je dojurio na svom
motociklu do kolodvora. S ~ela mu se slijevao znoj i vikao
je izdaleka: “Ebu-Gassan, silazi iz autobusa, nemoj
putovati!”
142
Zbirka pri~a
ALLAH JE BIO S NJIM!
Brzo je si{ao Ebu-Gassan iz autobusa, te se gotovo
onesvijestio kad je ~uo {ta mu ka`e Ebu-Jasir: “Hajde ku}i,
spasi svoju `enu i djecu! Elektri~ni kvar izazvao je po`ar u
tvojoj ku}i! @ena ti je jedva spasila djecu od zahuktale vatre
koja je ubrzo progutala cijelu ku}u. Sjedni sa mnom na
motor da idemo po hitnu pomo}!”
Ebu-Gassan osjetio je kao da su mu te{ki `eljezni ~eki}i
udaraju po glavi.
I tako je ~ovjek s prvim zgoditkom - postao prvi u
nevolji!!!
NE GUBITE NADU
U ALLAHOVU MILOST!
Novac je izgorio, du}an je prodan... I {ejtan ga je
napustio. I kao da mu je rekao: “Nemoj mene proklinjati,
nego samog sebe!”
U ~asu su mu se snovi izjalovili. Pao je u nesvijest. Kad
slika - ku}a u plamenu
144
Zbirka pri~a
je otvorio o~i, primjetio je kako mu Ebu-Jasir bri{e ~elo i
suze.
“Nemoj se `alostiti Ebu-Gassane! Allahovo odre|enje
niko ne mo`e izmijeniti! Hvala Njemu, u svakom slu~aju.
Ozdravit }e ti `ena i djeca, a Allah prihva}a pokajanja
svojih sluga. Okreni se k Njemu! On pra{ta sve grijehe!”
Ebu-Gassan stisnuo je ruku svoga susjeda i, kroz pla~,
re~e - o~iju uprtih prema nebu: “Hvaljen neka si! Nema
boga, osim Tebe! A ja sam zaista grije{io prema sebi!” (El Enbija, 87)
slika - ruke
146
Zbirka pri~a
POUKE IZ PRI^E
1. Ponekad je siroma{tvo dobro za muslimana,
jer bogatstvo ~esto pokvari ~ovjeka.
2. [ejtan nikad ne odustaje, zato i mi ne
trebamo odustajati od tra`enja Allahove za{tite
od njega.
3. [ejtan ljudima predo~ava da je sre}a u
sticanju harama, a ustvari je obrnuto. Sre}a nije u
imetku ve} u bogobojaznosti.
4. Musliman se treba posavjetovati s dobrim
i u~enim ljudima, kada `eli uraditi ne{to za {to
sumnja da li je halal (dozvoljeno) ili haram
(zabranjeno).
5. Kom{ija treba savjetovati i upu}ivati na
dobro svoga kom{iju kada ga vidi da ~ini grijehe,
kao {to je Ebu-Jasir savjetovao svog kom{iju.
Zbirka pri~a
147
6. Musliman se ne treba radovati kada neko
iz njegove porodice stekne ne{to na nedozvoljen
(haram) na~in, ve} treba da je tu`an, kao {to se
rastu`ila Ummu Gassan kada je Ebu-Gassan dobio
na lutriji.
7. Kada musliman stekne (zaradi) imetak, ne
treba se oholo pona{ati prema muslimanima kao
{to je radio Ebu-Gassan.
8. Ako se kod muslimana - grije{nika na|e
imetak ste~en na ne dozvoljen na~in, nije mu
dozvoljeno da se iz tog imetka hrani, kao {to je i
Ummu Gassan rekla svome mu`u: “Tvoj imetak je
za mene haram.”
9. Onome ko stekne imetak na nedozvoljen
na~in Allah, d`.{., iz tog imetka odstrani beri}et
ili,pak, halal imetak nestane zajedno s haram
imetkom, kao {to je bio slu~aj kada je izbio po`ar
u ku}i Ebu-Gassana.
10. Musliman se treba pokajati Allahu, d`.{.,
zbog na~injenih grijeha, i da iz nesre}e koja ga
zadesi izvu~e pouku, kao {to se pokajao EbuGassan izgovaraju}i: “Lailahe illa ente subhaneke
148
Zbirka pri~a
inni kuntu mine-z-zalimin.” (Nema boga osim Tebe,
Allahu, slavljen neka si Ti, ja sam, zaista, bio od
onih koji su zulum}ari bili).
Zbirka pri~a
149
ZAVR[ETAK GROZDA
Sedma pri~a
slika - vo}e
slika - vo}e
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
ZAVR[ETAK GROZDA JE MAZA
Ja sam Jedno zrno grozda. Ostala zrna su moja bra}a.
Do{li su na svijet prije mene. Na{ se grozd sastoji od ~etiri
zrna. Bila su mala, potom su narasla i postala zrela.
Bio sam stvarno maza. Allah je odredio da budem
zadnje zrno u grozdu, tako da sam dobio taj nadimak kojim
sam ukrasio na{ niz.
@ivot djeteta - maze krcat je pri~ama {to ih je do`ivjelo.
Ovaj put }u vas ugostiti i ispri~at }u vam tri. Znak dobrog
ugostitelja su lijepe rije~i.
154
Zbirka pri~a
KRADLJIVAC BRESKVE
Imao sam pet godina. Jednog dana, iza{ao sam sa
svojim biciklom, koji ba{ i nije bio u najboljem stanju, a
zbog silnog kori{tenja. ^as ga moram vu}i za sobom, ~as
uz sebe, sve dok nisam stigao do jednog mjesta koje se
zove El-Bevvaba (kapija), nedaleko od na{eg naselja. Bio
je tu prodava~ masla, Ebu-Kasime, i postolar, Ebu-Mari, a
bila je tu i ~esma. Znao sam se ~esto pretvarati da pijem
vodu, ne bih li potpuno smo~io svoju odje}u, {to mi je
godilo. Nasuprot ~esmi, bila je prodavnica vo}a, EbuSelima, koji stoji usred vo}a, vi~u}i: “Crveno i zrelo..., crveno
i zrelo!”, a usput je ure|ivao i slagao breskve u sanduku.
Bio je zadovoljan {to privla~i mu{terije svojim dobrim
glasom.
Zastajao sam pored vodene cijevi po navici, a moje su
o~i gledale breskve koje su se, lijepo slo`ene, doimale
jo{ ljep{im. I tu se odigrala {ejtanova igra “heroj i
lopov”, kad je Ebu-Selim iznio sanduk bresaka pred
du}an. Da li }e ta igra uspjeti? Do tada jo{ nisam iskusio
ulogu lopova. Popipao sam d`ep, bio je prazan.
Pribli`io sam se oprezno sanduku, koriste}i trenutak kad
je prodava~ bio zauzet jednim kupcem. Pru`io sam hitro
i vje{to ruku, bez dje~ije nevinosti, te se odjednom
velika breskav na{la u mom d`epu. Brzinom munje,
slika - breskve
156
Zbirka pri~a
zaustavio sam se biciklom ispred svoje ku}e. Prije nego {to
sam pokucao na vrata, izvadio sam breskvu i slasno
zagrizao.No, trag kra|e ostao mi je na usnama. Kad je mama
otvorila vrata, ugledala je te tragove, obuhvativ{i jednim
pogledom moj d`ep i ruke. Kad me zapitala: “[ta to jede{?”
shvatio sam da sam otkrivan.
Nisam navikao majci lagati. Ona me u~ila iskrenosti,
unato~ tome {to me mazila. Odgovorio sam zbunjeno: “Imam
breskvu, od koje sam malo pojeo.”
Postavila je pitanje: “Odakle ti?”
Odgovorio sam: “Ukrao sam je iz du}ana Ebu-Selima!”
Naljutila se, ali mi nije zaprijetila. Ubrzo je do{la k
sebi, zgrabila me za ruku i povela do du}ana. Zatra`ila je
pola kilograma bresaka, platila i uzela malu kesicu vo}a. Iz
kesice je izvadila zrelu, crvenu breskvu i vratila je u sanduk,
a da to Ebu-Selim nije vidio. Za~udio sam se {to to radi, pa
to smo mi platili!!!
Vratili smo se ku}i. Prije nego {to sam po~eo jesti
breskve, moja po{tena i bogobojazna majka po~ela me tu}i,
toliko bolno da je to bila prava suprotnost u`itku prvog
ugriza oprane breskve.
To mi je bila prva i posljednja lekcija o po{tenju. Nakon
toga mi vi{e nije trebao nikakav savjet da me podu~i
po{tenju.
Ako me Ebu-Selim nije vidio kako kradem breskvu,
Allah, koji nam je podario te slasne breskve, vidi sve {to
~ine mali i veliki.
slika - vozovi
158
Zbirka pri~a
ZABORAVLJENA ZADA]A
Na kraju sedmice, kad sam se vratio iz {kole (~etvrtak,
29. aprila 1956.), do{ao je ~as da napi{em svoju zada}u:
“Reci, Suzan, `ivio babo, ta, ti, tvoj, truba, talac,...”
Kad sam zavr{io zada}u, opustio sam se i utonuo u
divne snove, divne kao djetinjstvo: kako }u sutra, u petak,
i}i s majkom do parka El-Ajn El-Hadra (Zelenog izvora) i
kao }u se voziti vozom po trgu El-Hid`az.U`ivao sam,
razmi{ljaju}i o tome.
Moji snovi su se ostvarili. Izlet je protekao radosno i
veselo i vratio sam se sretan i zadovoljan.
Do{ao sam ku}i umoran, jer sam se do iznemoglosti
naigrao pored izvora. Na krevetu sam pipaju}i tra`io svoju
torbu da bih se uvjerio da je zada}a na mjestu. Ali, od velikog
umora, utonuo sam u duboki san. Moram se naspavati, kako
bih se dobro odmorio. Spavao sam dokasno. Majka me vi{e
puta poku{avala probuditi. Ustao sam nakon pola osam i
izvinio sam se mami. Obavio sam jutarnju molitvu, koju
sam prespavao. Uzeo sam torbu na brzinu i ponio lepinju
namazanu s malo maslaca i maj~ine du{ice, te pohitao u {kolu.
Stigao sam, hvala Allahu, prije zvona u {kolu (koja se
nalazila u mahali El-Suejke). Nisam osjetio napor, jer sam
slika - torba
160
Zbirka pri~a
volio {kolu. Tu se u~i i odgaja. Moja se {kola isticala
odli~nim i u~itivim u~enicima, poput mene, hvala Allahu!
U razredu smo zapo~eli s “Bismillah!” U~itelj Osman
zatra`io je da izvadimo teke, kako bi vidio zada}e. Ali, eto
jada!!! Kad sam gurnuo ruku u torbu, moje teke nije bilo!!!
Mo`da je ostala spavati u mojem krevetu?! Ho}e li mi u~itelj
vjerovati? Nikad u proteklih sedam mjeseci, nisam propustio
napisati zada}u!
Do{ao je red na mene i u~itelj je zapitao: “Gdje ti je
zada}a?”
Krupna suza potekla mi je niz obraz. Nisam navikao
ispri~avati se za tako ne{to. Ali kako }u dokazati da nisam
kriv? Uputio sam se do mjesta kazne, a u~itelj nas nije odmah
kaznio. U tome je bila sre}a. Neko je pokucao na vrata.
Do{ao je spas!!! Jedna `ena nosi teku i pita: “Imate li u
razredu jednog malog plavog dje~aka koji je zaboravio teku?
Molim vas, oprostite mu! Evo teke i dajte mu ovu malu
vre}icu. Nasmije{io sam se majci, i zahvalio joj pogledom
za brigu. Otvorio sam vre}icu, i u njoj je bilo 99 gro`|ica...
Za{to nije sto? Moja majka ne zaboravlja, ali mi je htjela
dati lekciju, da ne bih zaboravio.
Hvala ti, majko, jo{ jednom! Tvoje dijete - maza dobilo
je lekciju o po{tenju i iskrenosti u prvoj pri~i, a tvoj dolazak
sada, dao mi je jo{ jednu lekciju - da ne zanemarujem
obavljanje svog posla i da ne zaboravljam.
slika - olovke
162
Zbirka pri~a
ZADNJI POGLED
Savjetovali su mi da molim Allaha da spasi moju
majku, ~ija je bolest bila sve ja~a. Zavr{io sam osnovnu
{kolu i pre{ao u sedmi razred. Ali, moja me majka ovaj put
nije pratila. Njeno zdravlje se jako pogor{alo. Bojao sam se
da }e me napustiti i pre}i u svijet ti{ine i spokoja, bez bolesti
i boli.
Napale su je ~etiri bolesti odjednom... Jedan doktor
ulazi, drugi izlazi, i svaki od njih tra`i da se kupi novi lijek
i da joj pru`imo vi{e njege i zabranimo posjete.
Ali, {to je najgore, posjetiteljice su navalile da je vide.
Svaka od njih savjetuje da tra`imo nekog lije~nika do kojeg
je te{ko do}i, ili preporu~uje lijek koji mozak ne mo`e
prihvatiti, a kako bi tek stomak moje majke mogao provariti.
Jer, ona je postala jako slaba, od velikih bolova koje podnosi
bez pogovora, i ni{ta drugo ne ka`e, osim: “Hvala Allahu!”
Sve sam mogao zamisliti, osim njene smrti i rastanka
od nje. nisam mogao zamisliti kako pla~em kad umre! Ne,
ne, ne}e umrijeti... ne}u plakati! Ona }e ozdraviti. Niko od
mojih ro|aka nije umro prije duboke starosti.
Moja majka se nalazi u ~etvrtom desetlje}u svoga `ivota.
Oko nje je gotovo onoliko razli~itih i ineispijenih biljnih lijekova
koliko ima godina! Oti{ao sam spavati u sobu svog starijeg
slika - stetoskop
164
Zbirka pri~a
brata. Kao da me neki melek probudio, bez prethodnog
dogovora, prije jutarnje molitve. Ostao sam u postelji a da
nisam prestao moliti za svoju majku: “Bo`e, otkloni te ~etiri
bolesti od moje majke! Ona je svjetlo mog `ivota! Neka i
dalje osvjetljava na{u ku}u. Ona je takva u djelu i u du{i...”
Allah je usli{io po~etak moje dove... ali na takav na~in
na koji nisam ni pomislio. Kad je rekao mujezin: “E{hedu
en la illahe illallah”, moja je majka za njim to ponovila.
Kad je mujezin zavr{io, zavr{io je i `ivot moje majke!
Pokucala je moja bak na vrata, rekav{i: “Allah je uzeo
svoj amanet i ozdravila je, drago dijete, tvoja majka! Vi{e
nisu potrebni lije~nici, lijekovi iposjete!”
Slavio sam i zahvalio Allahu. Oti{ao sam da vidim
majku koja je ozdravila i da joj ~estitam. Nisam mogao
zadr`ati svoje suze. Tra`ili su od mene da se oprostim od
nje. Ugledao sam njeno smireno i blago lice, i shvatio sam
ono {to moja bra}a nisu shvatila... poruku njenog osmijeha,
iako je mrtva: “Nasmij se, sine, `ivotu i budi strpljiv u
njegovom bolu! Nemoj se predati, makar sva nevolja pala
na tebe odjednom. Budi kao mjesec {to osvjetljava put sebi
i drugima oko sebe.”
Ako mi je mama oti{la i umrla, Allah, Vje~no @ivi je
uz ispravne vjernike: “Allah je, doista, na strani strpljivih.”
(El - Bekara, 153)
Shvatio sam onda {to je Allah usli{ao prvi dio moje
dove. Ma`eni dje~ak bit }e svjetlo umjesto svoje majke, koje
}e pokazati pravi put svojoj bra}i. Njena tre}a lekcija ostat }e
slika - ruke
166
Zbirka pri~a
mu trajno u sje}anju.
Nek ti se Allah smiluje, majko! Tvoja mala maza plave
kose pla~e za tobom. Koja }e mu nje`na ruka gladiti sada
kosu? I koji divan glas }e ga podsjetiti na tre}u lekciju kad
je zaboravi, ili zaboravi dio nje? Tvoja je maza, majko, bila
povod da te napadaju drugi, jer su ti prebacivali da ga previ{e
mazi{!
Ali danas je tvoj mali postao veliki i postalo mu je
pero veliko. Njime pi{e djeci o onome {to je do`ivljavao
pri odrastanju i zreloj dobi. Ostao je vjeran i nezaboravljiv.
Osmijeh se ne odvaja od njegovih usana, uprkos o~iju
zavidnika i zla smutljivaca, koji smutnje sniju.
Allah ti se smilovao, majko maloga i velikoga!
Jo{ mu tvoje nezaboravne i dobre rije~i i savjeti
osvjetljavaju retke, da tka slova u rije~i i re~enice, i da ih
prenosi djeci i unucima, pri~aju}i im svoje do`ivljaje s tobom
i pri~u “Zavr{etak grozda”.
Zbirka pri~a
167
POUKE IZ PRI^E
1. Musliman ne la`e ljudima a pogotovo ne
la`e roditeljima; tako npr. Zrno gro`|a nije slagao
svojoj majci i pored toga {to je pogrije{io.
2. Musliman mora drugima vratiti njihova
prava, ako ih je uzeo od njih bez njihovog znanja,
kao {to je vratila i majka Zrna gro`|a.
3. Roditelji trebaju kazniti djecu ako ukradu,
pa makar se radilo o sitnoj stvari, kako im kra|a
ne bi postala navika.
4. Allah, d`.{., nas vidi, male i velike, zato Ga
se moramo bojati i stalno osje}ati Njegov nadzor,
kao {to je to osje}ao i Zrno gro`|a i pokajao se
{to je ukrao breskvu.
5. Dijete, musliman, redovno obavlja namaz i
ako ga neki od namaza pro|e, na vrijeme }e ga
naklanjati, kao {to je uradio i Zrno gro`|a kada
je prespavao sabah.
168
Zbirka pri~a
6. Kada se pribli`i smrt, ona je neizbje`na, jer
Allah, d`.{.: “Svaka osoba }e okusiti smrt.” I pored
toga {to je veliki broj ljekara lije~io majku Zrna
gro`|a, oni je nisu mogli spasiti od smrti.
7. Djeca trebaju moliti Allaha, d`.{., za svoje
roditelje, bili oni `ivi ili mrtvi, a Zrno gro`|a je
molilo Allaha, d`.{., za svoju majku dok je bila
bolesna, a i poslije njene smrti.
8. Musliman mora strpljivo podnositi nesre}e
koje ga zadese, kao {to je Zrno gro`|a podnio
smrt svoje majke i pored toga {to je bio mali.
9. Dijete, jetim, treba da izvr{ava savjete i
naloge svojih roditelja dok su `ivi, a i poslije
njihove smrti.
Zbirka pri~a
169
MAJKA [EHIDA
Osma pri~a
slika - d`amija
slika - d`amija
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
MAJKA [EHIDA
Zar nisi ~uo, drago dijete, za pjesnikinju El-Hansa?
Zove se Tumazer, k}i Amra, sina El-[erida. Ona je bila
najistaknutija `ena svoga plemena Beni-Sulejm.
Ro|ena je prije dolaska islama, u vremenu El D`ahilija (vremena neznanja). Bila je pravi predstavnik
svoga plemena po pona{anju i navikama - dobrim i lo{im.
Nije znala za islam niti ~ula za njega. Najvi{e ju je zanimalo
recitiranje pjesama i znala je pri~e o Arapima i njihovim
predanjima. Znala se nadmetati s pjesnicima i sudjelovala
je sa svojim plemenom u bitkama protiv neprijatelja, te je
poticala i hrabrila ratnike u borbi.
Rasplamsala se tako bitka izme|u njenog i
neprijateljskog plemena i izmjenjivali su se napadi. El -Hansa
ohrabrivala je na borbu i osvetu. Kad je njen brat Sahr pao
u borbi, oplakivala ga je i dugo `alovla za njim! Obukla je
crninu od o{tre vune. Znala je ~esto okupiti `ene i ~itati im
svoje tu`ne pjesme, u kojima je oplakivala svoga brata, tako
174
Zbirka pri~a
da su po~ele sve skupa plakati, kidati svoje haljine i ~upati
kose!
Ponekad je lutala po brdima, pa i planinama, oplakuju}i
brata i recitiraju}i pjesme o njegovim vrlinama, ugledu i
slavi, spominju}i njegovu mladost i snagu, i opisuju}i
njegovo herojstvo i po`rtvovanost. O njemu je stvorila sliku
neustra{ivog heroja, koji pobje|uje svakog ratnika i od
kojega se tresu brda. Bio je u stanju ubijati divlje zvijeri i
raditi nemogu}e.
Tako je osje}ala pjesnikinja El-Hansa za vrijeme ElD`ahilije. Bio je to odraz pona{anja u onom vremenu, koje
je i na nju vr{io sna`an utjecaj. Znala je za osvetu i ratovanje.
Poznavala je bajke o obo`avanju kipova i kultu li~nosti, ali
njegovala je i dobre obi~aje onog vremena, kao {to je
gostoprimstvo, pri`anje pomo}i unesre}enima, iskrenost,
vjernost i ~estitost.
Zbirka pri~a
175
ISLAM MIJENJA PONA[ANJE EL - HANSE
Islam se po~eo {iriti me|u arapskim plemenima i ljudi
su mu masovno pristupali. Mijenjao im je navike i pona{anje
koje su imali u vrijeme El-D`ahilije. Sada ih je obuhvatilo
dostojanstvo i plemenitost. Uzdigle su se du{e i smek{ala
srca, tako da ljudi, koji su u{li u islam, po{tuju njegove
odredbe i uzvi{ene puteve kojima ih poziva na bratstvo i
dobra djela za dobrobit islama i korist svih muslimana.
Musliman pojedinac vi{e ne misli samo na sebe, nego
i na dobrobit svih muslimana.
Tako se i El-Hansa promijenila nakon {to je prihvatila
islam. Po~ela je raditi za dobrobit svih muslimana i
promijenio se njen pogled na `ivot i svijet koji je okru`uje.
Vi{e nij mislila da se `ivot zavr{ava smr}u i da je to kraj za
~ovjeka. Sada ona zna da }e Allah, d`.{., ponovo o`iviti
ljude nakon smrti, a kad do|e Sudnji dan, i da }e procijeniti
njihova djela, oni koji su ~inili dobra djela i}i }e u D`ennet,
koji je velik kao i nebo i Zemlja, i tamo }e vje~no ostati.
Ako su ~inili zla djela, u}u }e u D`ehennem i tamo ostati
dovijeka.
Zato El-Hansa vi{e ne oplakuje mrtve, kao {to je
oplakivala brata, jer islam je zabranio jecanje nad mrtvima,
kidanje odje}e i grebanje lica kao znak `alosti. Islam nare|uje
strpljivo u~enje dove u `elji da mrtvima bude dobro na
176
Zbirka pri~a
onome svijetu.
Allah je otvorio El-Hansino srce islamu, tako da je
postala iskrena vjernica i vjerovala u Allaha kao Stvoritelja,
islam kao vjeru i u Muhammeda, a.s., Allahovog poslanika
i prenositelja Njegove poruke svim ljudima. On ih upu}uje
na pravi put, put dobra, kako bi ga slijedili i upozorava ih
da ne idu putem zla. To je poruka islama - da budemo
poslu{ni Allahu i Njegovom Poslaniku.
EL-HANSA RADI ZA ISLAM
Budu}i da je El-Hansa bila neobi~no inteligentna i
ispravno shvatila islam i njegove odredbe, stavila se na
raspolaganje, svim `arom, svojoj novoj vjeri. U tome je
osjetila sre}u koja joj je ispunila srce, te zadovoljstvo i spokoj
du{e. Vi{e je ne potresaju nikakve nevolje i neda}e, jer sada
vjeruje da je sve {to se doga|a u svijetu odre|eno od Allaha,
d`.{., po Njegovoj `elji i htijenju. Ni jednom ~ovjeku ne
mo`e se desiti ni dobro ni zlo, a da to Allah nije odredio.Ona
je ~itala i shvatila Kur’an.
“Reci: ’Dogodit }e nam se samo ono {to nam Allah
odredi, On je gospodar na{.’ I neka se vjernici samo u Allaha
pouzdaju!” (Et - Tevba, 51)
slika - sablja, pu{ka
178
Zbirka pri~a
Zna~enje rije~i iz Kur’ana doprlo je do dubine njene
du{e.
Njena inteligencija i vrhunsko poznavanje jezika
omogu}ili su joj da shvati kako su to jedino Bo`ije rije~i,
rije~i stvoritelja ovoga Kosmosa, jer ljudi koliko god se
trudili, ne bi mogli stvoriti nikada Njemu sli~no.
Slu{ala je i Hadis Bo`ijeg Poslanika i u njemu otkrila
kristalno jasnu istinu i poziv na slu`enje Allahu i samo
Njemu. Bogobojaznost je zauzimala najve}e mjesto u
njenom srcu i prepustila se u potpunosti Bo`ijoj volji.
U jednom hadisu, {to ga je Bo`iji Poslanik uputio IbnAbbasu, kad je taj jo{ bio dijete, (nije jo{ navr{io deset
godina), Poslanik je rekao: “U~im te sinko rije~ima: ’Pazi
na Allaha, On }e te ~uvati; pazi na Allaha, On }e ti pru`iti
pomo} u nu`di; kad tra`i{ pomo}, tra`i je od Allaha, a kada
pita{, pitaj Allaha! Znaj, kad bi ti svi htjeli nanijeti zlo, ni{ta
ti se ne}e dogoditi, osim onoga {to je Allah odredio; a kad
bi ti svi htjeli dati neku korist, ne}e ti se ni{ta od toga desiti,
osim onoga {to je Allah tebi odredio!”
Za{to je El-Hansa bila spokojna u svom `ivotu, jer
sve {to se desi, odre|eno je od Allaha. Nije se vi{e obazirala
na smrt. Sjetila se {to je ~inila kad joj je umro brat Sahr, kad
je poderala svoju odje}u i `ivjela u `alosti niz godina.
Obe}ala je Allahu, nakon {to joj je otvorio srce islamu, da
}e poslati svoja ~etiri sina u d`ihad da se bore na Bo`ijem
putu i da odbrane islam i ku}e muslimana, i da {ire vjeru
islama, kako bi nestalo mnogobo{tvo i neznanje. Ili }e oni
Zbirka pri~a
179
pobijediti neprijatelja, ili }e pasti mrtvi na Bo`ijem putu!
Bodrila je svoje sinove da stupe u muslimansku vojsku
pod vodstvom Sa’da ibn Ebi-Vekkasa, koji se uputio u Irak
da sa svojom vojskom ratuje protiv perzijanaca i da uni{ti
metdaizam - slu`enje vatri i ~injenje svega nedozvoljenog
po islamu.
Pohitali su sinovi El-Hanse i pristupili islamskoj
nezaustavljivoj vojsci. Pratila ih je El-Hansa i bodrila na
strpljivost u borbi i hrabrosti, te ih podsjetila na Bo`iju
nagradu strpljivima i ~itala im:
“O vjernici, budite strpljivi i izdr`ljivi, na granicama
bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono {to `elite!” (Ali
Imran, 200)
Podsjetila ih je na nagradu junacima od Allaha na
Onome svijetu i {to im je Allah obe}ao da }e im obilato
uzvratiti:
“Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom
putu izginuli! Ne, oni su `ivi i u obilju su kod Gospodara!”
(Ali Imran, 169)
^itala im je hadis Bo`ijeg poslanika, a.s.:
“Na Sudnjem danu {ehid dolazi i rana mu krvari i iz
nje se osjeti miris mo{usa”, te im dodala: “[ehidu se opra{ta
sve {to je grije{no u~inio...!”
I tako je u njima pobudila `elju da sudjeluju u borbi
kako bi dali svoje `ivote na Allahovom putu, te ih upozorila
na sramotni ishod bje`anja. Pri tom ih je uputila na Bo`ije
rije~i:
180
Zbirka pri~a
“O vjernici, kad se s nevjernicima sukobite, a njih
nastupa mnogo, le|a im ne okre}ite. A onaj koji im tada
le|a okrene - osim onoga koji se povu~e s namjerom da se
ponovo bori ili drugoj ~eti pristupi - vratit }e se natovaren
Allahovom srd`bom; prebivali{te njegovo bit }e
D`ehennem, a on je u`asno boravi{te!” (El-Enfal, 15, 16)
Tako je El-Hansa u~ila svoje sinove istinitoj i ~vrstoj
vjeri, tako da su pri`eljkivali stupiti u borbu kao `edan za
vru}ih ljetnih dana hladnoj vodi. Dojila ih je kad su bili
mali mlijekom ljubavi i nje`nosti, a sada ih hrani ~istim
islamskim uvjerenjima. Ako je mlijeko hrana za tijelo,
islamska ~ista uvjerenja su hrana za du{u i razum. Njena su
djeca bila poslu{na i u djetinjstvu i u mladosti. Nikad je
nisu razo~arala. Obukli su svoju ratnu odoru i uputili se u
d`ihad.
BITKA EL - KADISIJA
Vojskovo|a Sa’d ibn Ebi-Vekkas stigao je sa svojom
vojskom do El-Kadisije, jednog malog mjesta u Iraku.
Postrojio je svoju vojsku i strate{ki je pripremio za susret s
vojskom Perzijanaca.
Odvijala se velika bitka izme|u muslimanskih i perzijskih
vojnika. Trajala je nekoliko dana. Svakim se danom bitka
slika - slon
182
Zbirka pri~a
rasplamsavala i pove}avao se broj poginulih i ranjenih s
obje strane. Perzijanci su koristili veliki broj slonova koji
su s lahko}om prodirali kroz muslimansku vojsku, gaze}i
svojim te{kim stopalima muslimanske ratnike. Na svojim
su le|ima nosili perzijanske ratnike koji su ga|ali muslimane
strijelama i kopljima. Za muslimane je to bila te{ka bitka,
ali nisu pobjegli, nego su ~vrsto stajali i odupitrali se
Perzijancima i njihovim slonovima - svojim tijelima i ~vrstim
duhom. Smi{ljali su i lukavstva, kako bi se {to bolje oduprli
neprijatelju i otarasili se slonova, ~ijoj debeloj ko`i strijele i
sablje nisu mogle nauditi. Jer, ~im bi se neko sa sabljom
pribli`io, slonovi bi ga odmah svojim surlama odbacili, ili
zgazili stopalima. Na taj na~in, pao je veliki broj junaka
koji su se poku{ali probiti prema slonovima, ali nisu uspjeli.
Drugog dana, muslimani su smislili jedno lukavstvo.
Obukli su deve u posebnu odoru i stavili im na glave
pokrivala i {titnike, tako da su se doimale zastra{uju}e svojim
izgledom, hodom i skokovima. Slonovi su ih se prestra{ili
i nisu vi{e napadali. Sada su se mogli pribli`iti kopljanici
slonovima i svojim dugim kopljima ga|ali su im o~i.
Slonovi su se razjarili i po~eli bje`ati u suprotnom smjeru,
tako da su gazili svoju vojsku koja je i{la iza njih. Poginuo
je veliki broj perzijskih vojnika, a slonovi su nastavili bje`ati
sve do Eufrata, gdje su se utopili zajedno s vojnicima koji
su bili na njihovim le|ima.
Muslimani su uo~ili katastrofu svojih neprijatelja, pa
su to iskoristili i napali ih sa svih strana. Nastupila je odlu~na
slika - rijeka
184
Zbirka pri~a
bitka, koja je trajala dan i no}. ^uo se zveket sablji, hrzanje
konja i tekbir hrabrih muslimanskih boraca.
Drugoga dana, Perzijanci su dali petama vjetra i
razbje`ali se u svim pravcima, tra`e}i spas, nakon {to su im
vojskovo|e izginule. Tu je izgubilo `ivot na hiljade
perzijskih vojnika i rat je prestao. Muslimani su bili sretni
{to im je Allah omogu}io pobjedu. Po~eli su tra`iti svoje
mrtve da ih pokopaju i ranjenike da im previju rane.
Kada su sakupili poginule u ratnom okr{aju, otkrili su
me|u njima sva ~etiri El-Hansina sina. Bojali su se da joj to
saop}e. Vojskovo|u je to te{ko pogodilo i razmi{ljao je
kako }e to biti potresna i bolna vijest za El-Hansu. Bojao se
da ona ne padne u depresiju od neizrecive `alosti, kako se
dogodilo kad joj je poginuo brat. Zato je izbjegavao da joj
saop}i tu tu`nu vijest.
Potom su poslali grupu muslimana da joj to ka`u i
izraze su}ut. ^im ih je spazila, pohitala im je u susret , jer je
svakoga dana izlazila ne bi li {to saznala o muslimanskoj
vojsci. Zaustavila ih je i pitala, a oni su odgovorili: “Tvoji
sinovi, gospo|o...”
Tu ih je prekinula, rekav{i im: “Nisam vas pitala za
svoje sinove, nego mi recite o ishodu rata!” Odgovorili su:
“Pobijedilo smo i potukli ih do nogu!”
Odgovorila je: “Hvala Allahu, to je Bo`iji dar!”
Nastavila ih je pitati: “Da li su mi se sinovi borili ~asno,
ili su bili kukavice i pla{ljivci?”
slika -
186
Zbirka pri~a
Odgovorili su: “Tvoji su sinovi bili jedni od
najhrabrijih
na{ih boraca. Neustra{ivo su se borili protiv
neprijatelja. Njihov tekbir bio je najglasniji, tako da su i
druge hrabrili za borbu. Mi se ponosimo njima i njihovom
majkom koja ih je rodila i odgojila u ljubavi prema Allahu,
te po`rtvovnosti da istraju na Allahovom putu. Oni su
po~a{}eni {to su dali `ivote u borbi za Allaha!”
Tu je El-Hansa rekla svoje poznate rije~i: “Hvala Allahu,
Koji me je po~astio s njihovim d`ihadom i {to su postali
junaci! Nadam se da }e me Allah spojiti s njima u
prostranom D`ennetu, kako bismo zajedno u`ivali njegovu
naklonost i milost!”
Ni suzu nije pustila, crninu nije nosila, kosu nije ~upala,
ni lice nije ogrebala. Rekla je te svoje rije~i i bila zadovoljna
Bo`ijom voljom, ponosna na to {to su njeni sinovi u~inili
na Bo`ijem putu.
To je bila El-Hansa, `ivi promjer svakoj muslimanskoj
majci i divan uzor `ene na{e nacije. Odgojila je svoje sinove
ispravnim i istinskim islamskim odgojem, a potom ih dala
na dar islamskoj naciji, da se za nju bore i da je odbrane, pa
ih je Allah odabrao da budu u njegovoj blizini, da budu
oni koji u`ivaju Bo`iju milost i naklonost, te da borave u
D`ennetu: “Nikako ne smatraj mrtvim one koji su na
Allahovom putu izginuli! Ne, oni su `ivi i u obilju su kod
Gospodara svoga.” (Ali Imran, 170)
To je pravedno i istinito Allahovo obe}anje
mud`ahedinima na Allahovom putu. Kad se ne bi takvi
junaci borili za ku}e muslimana, ne bi muslimani imali takvu
Zbirka pri~a
187
mo} i slavu, izgubili bi svoje zemlje i zauzeo bi ih neprijatelj.
Neka se Allah smiluje El-Hansi i njenim sinovima junacima! Oni su bili najbolji primjer po`rtvovnostii
nesebi~nosti. Njihova majka bila je najbolja odgajateljica
tim herojima. Zato je zavrijedila da je muslimani nazovu
majkom {ehida.
slika
Zbirka pri~a
189
POUKE IZ PRI^E
1. Islam mijenja lo{e }udi i gradi kod ljudi
plemenite }udi.
2. Musliman nije egoista i ne razmi{lja samo
o sebi, musliman razmi{lja o svim muslimanima i
njihovom dobru i napretku.
3. Smrt nije kraj za ~ovjeka, ve} postoji drugi
`ivot, D`ennet ili D`ehennem.
4. Musliman ne o~ajava jer zna da se sve u
domenu Allahovog, d`.{., odre|enja, te on treba
da je strpljiv i zahvalan Allahu, d`.{.
5. D`ihad - borba na Allahovom putu `ivotima
svojim, ima veliki uticaj u {irenju islama i njega
treba voljeti kako bi se stekla neizmjerna nagrada
kod Allaha, d`.{.
6. Jelo je hrana za tijelo, a islamsko vjerovanje,
akida, hrana je za du{u i um.
190
Zbirka pri~a
7. Nevjernici `rtvuju sve kako bi uni{tili islam
i muslimane.
8. Musliman se ne smije predati, ve} treba
kreirati i inovirati sve {to je u korist islama i
njegovog napretka.
9. Musliman mora biti zadovoljan Allahovom,
d`.{., odredbom i da se nada Njegovoj nagradi za
svaku nesre}u koja ga zadesi.
10. Islam ne}e biti superioran osim ako se
njegovi sljedbenici bore za njega i o~uvanje zemlje
i domovine.
Zbirka pri~a
191
slika - tobogan
USPOMENA NA ^UVARA
BA[^E
Deveta pri~a
slika - korpa s hljebom
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
BA[^A
Nemojte ni pitati koliko smo bili sretni kad su nam
namijenili ba{~u u blizini javnog trga! Sve ono {to se u njoj
nalazi upu}uje na to da je to mjesto ure|eno za djecu. Tu je
deset ljulja~ki, tri visoka vrtuljka s brojnim raznobojnim
sjedalima opasanim ko`nim pojasevima. No, ni{ta se od
toga ne mo`e usporediti s ljupko{}u pa~i}a koji plivaju u
bazenima, te lijepim {adrvanom ~ija voda prska o rubove
bazena, stvaraju}i divan `ubor koji se ulijeva u na{e u{i.
Silne prskaju}e kapi, no{ene vjetrom, kvase na{a lica, ne
nailaze}i ni na kakav protest s na{e strane.
Kako je divna ta na{a ba{~a!
196
Zbirka pri~a
IGRA JE DIO DJETINJSTVA
Znao sam oti}i do ba{~e sat vremena prije zalaska sunca
u pratnji svog malog brata Bi{ra. Tamo smo se dru`ili s
drugom djecom iz na{e mahale. Znali smo ispreplesti preste
te i}i u jednom redu. Bili smo vr{njaci i podjednake visine,
pa su i na{i koraci bili jednaki. Kad u|emo u ba{~u,
otpustimo ruke, na{i pogledi odlutaju {irom ba{~e, a noge
se nadme}u u trci prema ljulja~kama i bazen~i}ima s vodom.
^esto smo, moj brat i ja, mo~ili komadi}e suhoga kruha, te
ih bacali pa~i}ima.
Kad Ebu-Haldun uzme u ruke svoju zvi`daljku, znali
smo da }e vrata ba{~e biti uskoro zatvorena. Vrijeme igre i
zabave je isteklo. Zatim bje`imo od ~uvara, dok on ne
sustigne nekoga od nas. I to je dio na{e omiljene igre.
Zbirka pri~a
197
EBU-HALDUN VAM
@ELI DOBRODO[LICU
Pravedno je re}i: “On je ~uvar vrijedan po{tovanja!”
Promatra nas o~inskim nje`nim pogledom, uvijek
nasmijana lica kad dolazimo u ba{~u. Bio je njen ~uvar jo{
prije nego su je namijenili nama. Nikada ne}emo zaboraviti
kako nas je svake ve~eri, pri izlasku iz ba{~e, mamio {arenim
bombonima da bismo iza{li {to prije. Iako je njegova
zvi`daljka ugodnog zvuka, bomboni su, ipak, ~inili svoje.
I kad napustimo ba{~u, u na{im u{ima jo{ dugo odzvanja
zvuk zvi`daljke. To je Ebu-Haldunova navika, da uvijek
zvi`di svoju omiljenu melodiju.
IGRA I ISPITI NE IDU ZAJEDNO
Do{lo je vrijeme ispita. Sada ne mogu vi{e i}i u na{u
omiljenu ba{~u. Moj otac mi je to zabranio sve dok ne
polo`im ispite s odli~nim. Marljivo se pripremam za ispite.
Ali, kako mogu zaboraviti ljulja~ke i bijele pa~i}e?
198
Zbirka pri~a
Otac je osjetio da me ne{to ti{ti, ali je uzaludno
poku{avao saznati {ta je to. Nisam odgovorio na njegova
pitanja, jer znam da ni ne}e odzvoliti ono {to `elim. U
jednom trenutku, primijetio je da crtam na papiru ljulja~ku
i pa~i}e pored bazen~i}a. Pohvalio je moju sliku, ali me na
uobi~ajeni blag i nje`an na~in upozorio da mislim i na druge
predmete.
BEZBRI@NO IDI NA ISPIT
Ubrzo je ne{to odlu~io u sebi. ^im je zavr{io s ru~kom,
poslao je po mene. Majka me povela do njegove sobe. Pri
ulasku sam ga pozdravio i sjeo mu u krilo. Zagrlio sam ga
oko vrata, osjetiv{i da je do{ao ~as veselja. Rekao mi je:
“Jasere, {ta misli{ o jednom brzom i kratkom posjetu ba{~i?
Mora{ se malo odmoriti. U~enje te zamorilo, pa }e ti
razuman odmor dobro do}i da sutra bezbri`no ide{ na ispit.
Hajde, spremi se, ja te ~ekam!”
Zasjao sam od radosti i zahvalio mu poljupcem u obraz.
Primjetio je: “Zahvali dobrom crta~u, koji me je podsjetio
na to!”
slika - bombone
200
Zbirka pri~a
PONOSIM SE OCEM
Na brzinu sam obuo cipele i u malu vre}icu stavio
suhoga kruha. Pozdravio sam se s mamom koja mi je dala
ne{to opranih vi{anja. Odjurio sam s ocem i s bratom
Bi{rom. Putem sam zapazio kako me kroz prozore
promatraju o~i mojih prijatelja. Molili su Allaha da i njih
o~evi povedu u ba{~u kao {to to ~ini moj babo. Oni, tako|er,
marljivo u~e kao i ja. Ja se dru`im samo s dobrim i marljivim
u~enicima. Molio sam Allaha da usli{i njihove molbe, kako
bismo se zajedno na{li kod Ebu-Halduna, pored pa~i}a i
obojenih {adrvana.
Kako je divan moj dragi babo! Uistinu, ponosim se
njime. On je simbol osje}ajnosti, nje`nosti i odanosti.
DOBRODO[LICA RAVNA
GOSTOPRIMSTVU
Kad nas je Ebu-Haldun ugledao, nasmije{io se tako da su
se vidjeli njegovi `uti i polomljeni zubi. Njegove bijele obrve
zablistale su od sre}e zbog na{eg dolaska. Pohitao je prema
slika - torba
202
Zbirka pri~a
nama, za`eljev{i nam dobrodo{licu, kao dragim prijateljima
nakon duge odsutnosti. Brzo je gurnuo ruku u d`ep da sve
nadoknadi bombonama {to ih je za nas ~uvao ve} sedam
dana. Ko bi nas u tom ~asu vidio, pomislio bi da je EbuHaldun moj prijatelj ve} dvadeset godina, iako je meni tek
deset.
Kako nas je lijepo do~ekao!!! Pozvao nas je da
sjednemo na njegovu omiljenu klupu, na koju je davno
urezao svoje ime i pokraj njega broj: 1956.
USPJEH JE SAVEZNIK MARLJIVIH
Nakon kratkog razgovora s mojim ocem, Ebu-Haldun
mi se obratio rije~ima: “Za{to si nam uskratio svoj
svakodnevni bijeg nakon zvuka zvi`daljke?” Mislim da si
u velikim pripremama za ispite, znam da si vrlo marljiv!”
Nasmije{io sam mu se, a on je nastavio, {ale}i se: “Zbog
tvog upornog izostanka punih sedam dana, dajem ti ocjenu
“nula” iz neredovitog dola`enja i neigranja!!!”
Obradovan njegovom duhovitom upadicom, rekoh:
“Moj brat i ja uvijek smo me|u prvima! Pokazat }u vam
ocjene za koji dan. Sve su petice! Pro}i }emo sa odli~nim
uspjehom!” Potap{ao me po ramenu i rekao: “Lahko je meni s
vama! Otac vam se mo`e ponositi svojim divnim potomcima!”
Zbirka pri~a
203
RIJE^I ODRASLIH SU BLAGO
Malo je za{utio. Pogledao me u o~i: “Jasere, obe}avam
ti da }u ti, nakon ispita, ispri~ati jednu zabavnu pri~u kao
nagradu za tvoj veliki trud.”
Sko~io sam od sre}e i uzviknuo: “Zabavnu pri~u?
Znate li zanimljive pri~e za nas? Stri~e, vi ste divni!!!
Unaprijed vam hvala! Tako vam Allaha, ne biste li nam to
sada ispri~ali, kako ne bih na to morao misliti za vrijeme
ispita? Molim vas, Ebu-Haldune,... slu{at }u vas pomno!”
Kimnuo je glavom u znak odobravanja. A ja sam
ubrzo, na vje{t na~in, sakupio jo{ osam svojih prijatelja.
Prijatelji u igri i “partneri” u podjeli bombona, jasno - nakon
{to su dobili odobrenja od svojih o~eva.
Ebu-Haldun im je za`elio dobrodo{licu i zapo~eo svoju
nezaboravnu pri~u.
slika - drvo
Zbirka pri~a
205
SVIJET JE POZORNICA U^ENJA
Utihnuli smo svi kao bubice. Uperio je prst prema
drvetu pod ~ijom kro{njom smo sjedili, te re~e: “Draga djeco,
gledajte ovo drvo! Za njega me ve`u uspomene i korisne
pouke. Neke od njih su bolne, a neke ugodne i lijepe. One
su me nau~ile nezaboravnim lekcijama u mom `ivotu!”
Za~udile su nas njegove rije~i. Kako mo`e jedno drvo
u~iti ~ovjeka? Nastavili smo mirno i tiho slu{ati, a on je
pri~ao: “Najva`niji do`ivljaj, iz kojeg sam izvukao pouku,
zbio se prije deset godina. Ovo drvo bilo je nje`na majka
koja je udomila u donjem dijelu stabla ogromno kraljevstvo
crnih mrava. Jo{ uvijek mo`ete primijetiti njihove tragove!!!
Zaista se mogao vidjeti ulaz u deblo.
MRAVI SU UZOR MARLJIVOSTI
“U to vrijeme, radio sam od jutra do no}i, obrezuju}i
grane, sade}i cvije}e i drve}e, te hrane}i patke. Jednom, moju
pa`nju privukao je jedan crni, duga~ki konopac {to su ga
sa~injavali mravi. Dugo sam ih promatrao, slave}i Allaha
slika - mrav
Zbirka pri~a
207
Koji im je podario marljivost da od rana jutra tragaju
za hranom i sakupljaju je za dane oskudice.
Pribli`io sam im se i nagnuo nad njih, daju}i im, iz
{ale, zapovijed svojom zvi`daljkom. Za~udo, kao da su me
razumijeli! Koliko je ~udan taj njihov svijet! Jedan nosi
mrvicu gline da popravi svoj dom, drugi stoji pola metra
od ulaza, kao da ostalima pokazuje put, tre}i vu~e ogromnog
mrtvog kukca, dok mu ~etvrti juri u pomo}!”
POSAO ^UVARA JE RED I ZAKON
“Sve to mogao sam shvatiti. Ali {ta rade ona dva mrava,
stoje}i nepomi~no pred ulazom? Promatrao sam ih pomno!
Shvatio sam da su to ~uvari koji ne dozvoljavaju ulazak
tu|incima, te promatraju prolaznike i zaposlene. Kako je to
divno!Toliko su mladi, `ivahni i jaki! Nijedan mrav ne mo`e
izma}i njhovoj kontroli, ukoliko se `eli udaljiti, pobje}i ili
ljen~ariti. Kako je njihova zada}a sli~na mojoj u ba{~i,
nakanio sam upoznati ih {to bolje. Poku{at }u ispitati njihovu
mo} rje{avanja te{kih problema, kao {to sam i ja morao
~initi, prilikom dolaska {efa ~uvara u ovu ba{~u!”
208
Zbirka pri~a
NEMA @IVOTA ZA NEUSPJE[NE
“Poku{ao sam, pomo}u jednog {tapi}a, odvojiti zrno
`ita, {to ga je prema ulazu nosio jedan mladi mrav. Ubrzo
je taj mrav pohitao natrag prema zrnu, nastavljaju}i ga vu}i.
Ponovio sam to vi{e puta, i svaki put mrav je zgrabio zrno
i nosio ga prema skladi{tu mravljeg kraljevstva.
Razmi{ljao sam da sakrijem to zrno. Spretno i brzo,
uzeo sam zrno i stavio ga u d`ep. Mrav je tra`io zrno
uzalud... dok se nije uvjerio da ga je izgubio. Odlu~io je
u}i kroz ulaz, ma{u}i svojim praznim kracima, ali izbila je
te{ka bitka!!!”
RUKA KOJA UDJELJUJE
BOLJA JE OD ONE KOJA PRIMA
“Pohitali su mravi - ~uvari prema jadnom mravu i kao
du su neko vrijeme raspravljali s njim. Odjednom, sko~ili
su na tijelo umornog mrava i odvojili mu glavu od trupa,
ostavljaju}i ga da se suo~i sa smr}u, dok nije raskrstio sa
`ivotom.
slika - krevet
210
Zbirka pri~a
Molio sam Allaha za oprost zbog svog ru`nog djela i
zaplakao sam nad mravljim mrtvim tijelom, na koje su
kapale moje vru}e i bolne suze.
^uvari su mislili da se mrav vratio neobavljena posla,
te su ga optu`ili i kaznili za lijenost i besposli~arenje. Osudili
su ga na smrt, jer nema `ivota za one koji `ele biti na teret
drugima, a u stanju su raditi.
Od toga vremena, ovo mjesto postalo je moje posebno
mjesto. Dijelim bombone za na{eg mrava {ehida, ~ija je
smrt bila pouka onima koji imaju razum. Svojom grije{nom
rukom napisao sam na klupi pokraj toga mjesta: “EbuHaldun, 1956. g.”
Zbirka pri~a
211
POUKE IZ PRI^E
1. Priroda sa svojim biljnim i `ivotinjskim
svijetom i svom svojom ljepotom koju je stvorio
Allah, d`.{., istinski je prostor za `ivot i zabavu
djece.
2. Nezaboravni su trenuci zajedni~kih igara
sa djecom iz mahale u velikoj ba{~i.
3. Velika zajedni~ka ba{~a gdje se sastaju
djeca iz mahale ima svog ~uvara koji otvara i
zatvara ba{~u u ta~no odre|eno vrijeme sa svojom
zvi`daljkom.
4. Igre i zabave trebaju biti uskla|ene sa
obavezama u {koli. Na to roditelji stalno
opominju.
5. Roditeljska ljubav i razumijevanje svoje
djece je bezgrani~na. Dje~ju poslu{nost i dobro
u~enje roditelji nagra|uju dozvolom odlaska u
ba{~u radi igre s drugovima.
212
Zbirka pri~a
6. ^uvar ba{~e zvao se Ebu-Haldun. On nije
birao sredstva i na~ina da djecu odobrovolji i
razveseli.
7. ^uvar ba{~e nagra|ivao je djecu finim
pou~nim pri~ama o `ivotu mrava koji bi svojom
organizacijom rada i marljivo{}u mogli biti uzor
ljudima.
Zbirka pri~a
213
TROJICA ZAROBLJENIH
U PE]INI
Deseta pri~a
slika - pe}ina
slika - pustinja
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
TROJICA ZAROBLJENIH U PE]INI
Oprostilo se Sunce od svijeta i nestalo iza beskrajnog
horizonta. A karava ide svojim putem kroz pustinju, gluhu
i pustu unedogled. Ni{ta se nije ~ulo, osim udaraca konjskih
kopita i hrzanja. Na sjeveru pustinje uzdizale su se
zastra{uju}e, ogromne planine... Nadolaze}i mrak
pove}avao je strepnju i nelagodu u srcima trojice putnika, a
planine i pustinja pri~injavale su se jo{ jezovitijim. Ubrzo
se digla `estoka oluja kao razjareno more sa golemim
pje{~anim valovima i ispunila im o~i pijeskom tako da su
gotovo oslijepili.
ODLI^NA IDEJA, PRIJATELJU!
Munje su sjevale, gromovi udarali, nebo je otvorilo
sva svoja vrata i pala je velika ki{a. Bili su u bezizlaznom
218
Zbirka pri~a
polo`aju. Nisu znali gdje da krenu. Gdje da se sklone?
Jedan od njih re~e: “^ini mi se da je na onom obronku
pe}ina, mogli bismo tamo preno}iti, a zatim nastaviti put!”
Odmah su se sva trojica slo`ili: “Odli~na ti je ideja,
prijatelju!”
U{li su u pe}inu. Izvana se ~ulo zavijanje vjetra i
plju{tanje ki{e. Hladno}a se po~ela {iriti po njihovim tijelima,
samo {to se nisu smrzli...!
“POZOVITE ME U POMO]
I USLI[IT ]U VAM MOLBU!”
Jedan od njih re~e: “Kakva no}!” Nije ni dovr{io svoju
re~enicu, a prolomio se stra{an zvuk i ogroman kamen
stvorio se odnekud i zatvorio im ulaz u pe}inu. Obuzela ih
je zabrinutost i nemir. Svom snagom poku{avali su
odgurnuti kamen, ali bez uspjeha. Gotovo su izgubili nadu
da }e ikada iza}i iz pe}ine, te su se predali neizmjernoj tuzi...
Zatim su razmijenili mi{ljenje i slo`ili se da ih ni{ta ne
mo`e spasiti, osim da pozovu Allaha u pomo} svojim
dobrim djelima i da se okrenu Njemu, iskreno i skru{eno.
Mo`da }e im Allah otkloniti njihovu nevolju.
slika - pe}ina
220
Zbirka pri~a
Nije pro{lo ni nekoliko mnuta, a oni su osje}ajno
izgovarali najljep{e i najiskrenije molitve - da bi se kroz
svoja dobra djela pribli`ili Allahu.
NASTOJIM IH ODOBROVOLJITI!
Jedan od njih re~e: “Gospodaru svih svjetova... Ti zna{
i osim Tebe niko ne zna! Imao sam stare roditelje koji su
me othranili i ispravno odgojili. U moje srce usadili su
bogobojaznost. Bio sam im radost i nastojao sam im u svemu
udovoljiti. Moj odnos prema njima bio je onakav kako si
Ti zahtijevao. Neposlu{nost prema roditeljima Ti smatra{
jednim od velikih grijeha... Ti zna{ da mi ni{ta od njih nije
va`nije, ni djeca, ni imetak.
Nosio sam im mlijeko svako predve~erje da piju, sa
zadovoljstvom, prije nego svojoj djeci, supruzi i sebi...
Mojoj sre}i nije bilo kraja kad sam ih vidio kako piju ono
mlijeko {to sam svojim rukama pomuzao. I kad vidim blagi
osmijeh i zadovoljstvo na njihovim licima, onda osje}am
kako tonem u sre}i, jer sam u~inio ono {to mi je Allah
naredio.”
slika - mu`enje
222
Zbirka pri~a
NAJPRIJE MOJI RODITELJI
“Jednog dana, oti{ao sam daleko od ku}e skupljati
granje. Nisam ni osjetio kako je brzo prohujalo vrijeme.
Kad je zalazilo Sunce, pohitao sam svojim roditeljima. Odnio
sam im njihov obrok mlijeka, ali sam ih zatekao kako
spavaju. Gospodaru, Ti dobro zna{ koliko sam tada bio
tu`an i zabrinut {to sam zakasnio! Nisam ih `elio probuditi,
niti da pijemo mlijeko prije njih - ni supruga, ni djeca, ni
sluge. Dr`ao sam punu zdjelu mlijeka u svojim rukama i
~ekao da se roditelji probude, sve dok nije svanula zora.
Oko mojih nogu, djeca gladna, pla~u, a ja u sebi ka`em:
’Prvo moji roditelji, zatim vi, a ja }u biti zadnji koji pije...’”
DOVA ODANOG RODITELJIMA
“Za~uo sam oca kako slavi Allaha i zahvaljuje Mu {to
ga je o`ivio nakon smrti (sna). Pru`io sam njemu i majci
mlijeko i zahvalili su Svevi{njem Allahu. Nastavili su
molitvu da me Allah nagradi za to. Osjetio sam neopisivu
sre}u.
Bo`e, sve sam to ~inio radi Tebe, pa Te molim da nam
slika - dono{enje mlijeka
224
Zbirka pri~a
pomogne{ i da ukloni{ ovaj kamen!”
Odjednom se kamen malo pomaknuo; nije bilo
dovoljno da neko od trojice saputnika iza|e..., mora jo{
neko drugi moliti Allaha da ih spasi ove nevolje.
ODR@ALA OBE]ANJE!
Dignuo se slijede}i i re~e: “Gospodaru... Ti zna{,a drugi
ne zna, da sam imao amid`i~nu, meni najdra`u od svih
ljudi. Svevi{nji joj je Allah podario neopisivu ljepotu. Bila
je ispravna i bogobojazna, nikome od ljudi nije u~inila
na`ao.Podsvjesno sam po`elio da joj ne{to u~inim na`ao,
{to ne bih `elio da se desi mojoj sestri ili majci. [ejtan je
rasplamsao vatru `udnje i naveo me na zle misli prema njoj.
Me|utim, ona nije pristala na to i odbila me...
Bila je ~ista, po{tena i bogobojazna,odr`ala je svoje
obe}anje prema Tebi, da ne}e ~initi ono {to si joj zabranio.”
slika - pe}ina
226
Zbirka pri~a
GLAD JE UBOJITA!
“Jedne te{ke godine, u kojoj nebo nije ki{ilo ni zemlja
rodila, glad je sna{la moju amid`i{nu i skoro je oborila.
Pohitala je k meni i zatra`ila pomo} protiv `ivotne neda}e i
da je ne sna|e smrt. Nije imala ni komadi} kruha da
utoli glad. Njen otac nije joj ostavio ni dinara, pa ni dirhema.
Ja sam bio imu}an i ponovo su me zaokupile zle misli.
Pomislio sam da }e je njena situacija prisiliti da poklekne i
popusti pred onim {to sam zatra`io...
Rekao sam joj: ’Dat }u ti {ta treba{, ali mora{ izvr{iti
ono {to od tebe zahtijevam!’
Odbila je i vratila se otkud je i do{la.
Glad ju je skoro ubila i nije imala ni od koga zatra`iti
pomo}, niti je bila u stanju prositi od drugih.”
OKANI SE [EJTANSKIH MISLI!
“Do{la je, na kraju, k meni i prihvatila nevoljko ono
{to sam od nje tra`io. U njenim o~ima vidio sam suze i duboku
slika -pe}ina
228
Zbirka pri~a
bol. Pru`ila mi je ruke i rekla: ’Brati}u (sin od amid`e)!
Nemoj da te {ejtanove zle misli obore. Nemoj me iskoristiti
na takav na~in, nego samo ispravno i po{teno. O`eni se sa
mnom, prema Bo`ijem [erijatu, i sklopimo `enidbu pred
Allahom i pred ljudima!’
Po~eo sam se tresti od straha i potekle su mi suze od
straha, boje}i se Bo`ije srd`be i kazne. Pru`io sam joj novac
koji je tra`ila. Napustila me sa 120 dinara, zadovoljna i
spokojna {to joj nisam u~inio na`ao i {to je sa~uvala svoju
~ast.”
JEDINA MI JE NAMJERA
BILA TVOJE ZADOVOLJSTVO!
Nastavio je ~ovjek svoju pri~u: “Hvala Allahu, Koji
me je uputio na ispravan put! Nisam podlegao {ejtanovoj
napasti, nego sam je odbacio, sve radi Tebe, Gospodaru!
Allahu, bojao sam Te se i pustio sam je da ode s
novcem (iako mi je najmilija). Allahu, ja sam se bojao onog
dana kad budem do{ao pred Tebe da polo`im ra~un. Onda
me ne}e spasiti sav moj imetak. Tog dana ne}e{ prihvatiti
nikoga, osim onoga ko do|e ~iste savjesti...
Allahu, zna{ da sam to u~inio radi tvoje plemenitosti.
Zbirka pri~a
229
Pomozi nam i olak{aj nam ovaj te`ak polo`aj!”
Kamen se jo{ malo odmaknuo, ali jo{ ne toliko da bi
mogao iko od njih iza}i...
Do{ao je red na tre}ega - da zamoli Allaha za spas.
DAJ NAJAMNIKU NADNICU!
Ustao je i tre}i, nakon molitvi svojih saputnika, i rekao:
“Bo`e, Ti zna{ - a drugi ne znaju - da sam imao veliki
imetak i svoje najamnike. S njima sam postupao pravedno
i ispravno i ~astio sam ih onim {to si mi Ti podario, te im
platio nadnicu prije nego se osu{io njihov znoj...
Jednoga dana, tra`io sam jednog od svojih radnika,
ali nisam ga na{ao. Oti{ao je a da nije podigao svoju nadnicu.
Otada je pro{lo mnogo vremena, a ja njegovu nadnicu
ula`em u nove poslove, tako da je donijela veliki imetak...
Jednog dana, navratio je taj radnik k meni, nakon {to
je zapao u nov~ane te{ko}e. Rekao mi je: ’Radio sam davno
kod vas i nisam podigao svoju nadnicu! Sad mi to treba.
Mo`ete li mi platiti?’”
slika - ruke
Zbirka pri~a
231
ALLAHU, SPASI NAS
OD NEVOLJE U KOJOJ SMO SE NA[LI!
“Odgovorio sam mu: ’Sve {to vidi{ u ovoj dolini, tvoje
je, plod tvojih nadnica!’
Usmjerio je svoj pogled prema dolini i ugledao kamile,
krave, ovce, onoliko koliko nije mogao ni sanjati.
Zabezeknuo se i jezik mu se sapleo, no ubrzo se probudio
od lijepog sna koji ga je zadesio, te re~e: ’Zafrkava{ me,
gospodine!’
Odgovorio sam: ’Ne, zaboga, ja sam tvoju nadnicu
investirao i naraslo je iz nje ovo veliko bogatstvo... Uzmi
sve {to ti je Allah podario, neka ti je sa sre}om, i budi
spokojan!’
^ovjek je izveo stado iz velike doline, ne vjeruju}i
svojim o~ima.
’Allahu, sve sam to u~inio radi Tebe i radi Tvoje
plemenitosti. Daj nas spasi od ove nevolje, u koju smo
upali!”
slika - pe}ina
Zbirka pri~a
233
ALLAH NE ZABORAVLJA
NAGRADU DOBRO^INITELJIMA!
I kamen se pomaknuo jo{ malo, ali je sada to bilo
dovoljno da trojica putnika mogu iza}i iz pe}ine. Zrcalio se
osmijeh na njihovim licima i zadrhtale su im usne od sre}e...
Uspjeli su iza}i i nastaviti svoj put, u`ivaju}i u Allahovoj
plemenitosti, vjeruju}i da On nikad ne zaboravlja nagradu
dobro~initeljima.
Allahu, blagoslovi na{a djela i neka budu ~ista, radi
Tebe, Koji usli{i{ na{e dove!
Slava Tebi, Gospodaru svjetova!
234
Zbirka pri~a
POUKE IZ PRI^E
1. Musliman se stalno obra}a dovom Allahu,
d`.{., u dobru, a naro~ito u zlu, kako bi Allah
otklonio od njega nevolje, kao {to su to uradila
trojica ljudi koje je stijena zatvorila u jednoj pe}ini.
2. Jedan od uvjeta da dova bude primljena
jeste da musliman voli Allah, d`.{., i da spomene
svoja najbolja djela, kao {to su to uradila trojica
ljudi.
3. Muslimanu treba zadovoljstvo njegovih
roditelja da bude pre~e od zadovoljstva ostalih
ljudi, pa ~ak i ako se radilo o njegovoj djeci, kao
{to je to uradio drvosje~a, koji nije htio dati mlijeko
djeci i `eni prije nego roditeljima i ~ekao je sve
dok se nisu probudili.
4. Dobro~instvo prema roditeljima jedno je
od najboljih djela. Allah, d`.{., primao je dovu
~ovjeka koji je bio poslu{an svojim roditeljima.
5. Nije dozvoljeno muslimanu da
zloupotrebljava svoje bogatstvo i siroma{tvo
Zbirka pri~a
235
drugih ljudi, tako {to }e od njih tra`iti da rade
ono {to je grijeh ili {to }e im {tetiti, kao {to je htio
uraditi mladi} sa siroma{nom djevojkom.
6. Musliman se treba sjetiti Allaha, d`.{.,
bojati se Njega, sjetiti se da je On mo}an i da ga
vidi i ~uje, te da }e polagati ra~un ped Njim kada
ga {ejtan navrati na zlo. To ga treba sprije~iti od
(~injenja) zla djela, kao {to je i mladi}a kada je
djevojci dao imetak ne nanose}i joj nikakvo zlo.
7. Strah od Allaha, d`.{., i udaljavanje od
bluda spada u dobra djela, jer je Allah, d`.{.,
primio dovu mladi}a koji nije uradio zinaluk kada
je to mogao uraditi.
8. Islam nare|uje ljudima da budu povjerljivi
i da ~uvaju prava drugih, te da im ne ~ine nasilje
otimaju}i im bespravno imetak, kao {to je bio i
trgovac stokom kada je sa~uvao dnevnicu pastira,
i nakon {to se imetak umno`io, vratio mu uve}anu.
9. Predati povjerene stvari njihovim vlasnicima
spada u dobra djela. Zato je Allah, d`.{., primio
dovu ~ovjeku koji je vratio radniku njegovu nadnicu
nakon {to se ona vi{estruko pove}ala.
236
Zbirka pri~a
10. Musliman treba sebi odabrati dobre
prijatelje, koji }e mu biti pomo} i beri}et od Allaha,
i u dobru, i u zlu. Ova trojica dobrih ljudi bila su
od koristi jedni drugima kada im je stijena
zatvorila izlaz iz pe}ine.
Zbirka pri~a
237
SADR@AJ
PREDGOVOR ........................................................................................................................................... 5
DUNJALU^KI SANDUK - PRVA PRI^A ..................................................................................................... 7
DUNJALU^KI SANDUK ...................................................................................................................... 9
SVAKO I[^EKIVANJE IMA KRAJ ................................................................................................... 10
SVE IMA SVOJU CIJENU ............................................................................................................... 12
DOBAR POZNAVATELJ SVOGA ZANATA ....................................................................................... 12
NE VJERUJ U SVE [TO SE KA@E .................................................................................................. 15
NIKAD NE ODUSTAJ - BUDI UPORAN ............................................................................................ 18
UPOTREBLJAVAJ SVOJU PAMET .................................................................................................. 22
“I SLIJEDE NAJISPRAVNIJE” ......................................................................................................... 26
POUKA PRI^E ................................................................................................................................. 26
MALI U^ITELJ - DRUGA PRI^A ............................................................................................................. 29
POSVETA VAMA, DRAGI PUPOLJCI .............................................................................................. 30
MISLILAC VRIJEDAN PO[TOVANJA .............................................................................................. 31
NADARENI DJE^AK JE ^OVJEK, KAO I VI ................................................................................... 32
ALLAHOVA PROVIDNOST .............................................................................................................. 32
“I OD ZLA ZAVIDLJIVACA ...” ........................................................................................................ 34
U^ITELJ NOSI PORUKU ................................................................................................................. 36
OKANI SE BOLESNIH MISLI ........................................................................................................... 38
NEVJERSTVO JE NESNOSNO ........................................................................................................ 40
DA LI SUMNJATI U ALLAHA? ......................................................................................................... 40
RE]I ISTINU ZADIVLJUJU]A JE HRABROST ................................................................................ 42
^OVJEK MO@E POGRIJE[ITI ........................................................................................................ 44
PO[TUJ MI[LJENJE DRUGIH ........................................................................................................ 46
ISTINA - IZNAD SVEGA .................................................................................................................. 46
BOGA POZNAJEMO PO NJEGOVIM STVORENJIMA ..................................................................... 47
POUKE IZ PRI^E ............................................................................................................................ 49
238
Zbirka pri~a
KRALJ I POBO@NI DJE^AK - TRE]A PRI^A ....................................................................................... 53
KRALJ I POBO@NI DJE^AK .................................................................................................. 55
POUKE IZ PRI^E O KRALJU I DJE^AKU VJERNIKU ............................................................ 70
IZGUBLJENI NOV^ANIK - ^ETVRTA PRI^A .......................................................................................... 73
IZGUBLJENI NOV^ANIK ................................................................................................................. 75
ODLAZAK NA HAD@ ........................................................................................................................ 76
JEDNA ZA DRUGOM, NEVOLJE SU SNA[LE MUSTAFU ................................................................ 78
ODLAZAK ........................................................................................................................................ 83
KRAJ NEVOLJAMA ......................................................................................................................... 85
RADOST .......................................................................................................................................... 92
POUKE IZ PRI^E “IZGUBLJENI NOV^ANIK” .................................................................................. 96
IZNENA\ENJE - PETA PRI^A .............................................................................................................. 101
IBRAHIMOVO DJETINJSTVO ........................................................................................................ 103
POUKA U D@AMIJI ........................................................................................................................ 107
TRAGANJE ZA POSLOM U DRUGOME GRADU ............................................................................ 108
POVRATAK KU]I .......................................................................................................................... 112
IBRAHIMOVA PORODICA ............................................................................................................. 114
IZNENA\ENJE ............................................................................................................................... 117
POUKE IZ PRI^E .......................................................................................................................... 122
GLAVNI ZGODITAK - [ESTA PRI^A .................................................................................................... 127
SA ZAHVALOM ALLAHU, D@.[.,
TRAJU BLAGODATI (NIMETI)! ...................................................................................................... 129
SRE]A DOLAZI S RADOM, A NE S LUTRIJOM! ........................................................................... 130
[EJTAN NIKAD NE ODUSTAJE .................................................................................................... 130
DOBRO PRIPADA DOBRIMA! ....................................................................................................... 132
ZNA SE [TA JE HARAM, A [TA HALAL! ...................................................................................... 133
DOBRO IDE S DOBRIM! ............................................................................................................... 134
ZAVIDNI... ^AK I NA HARAM! ...................................................................................................... 136
IMETAK ZASLJEPLJUJE! ............................................................................................................. 136
[EJTANSKA POSLA ..................................................................................................................... 138
LJUDIMA SE ^INI DA JE LIJEPO SAMO
ONO ZA ^IM @UDE ...................................................................................................................... 139
HRANJENJE HARAMOM JE HARAM! ............................................................................................ 139
MA[TA LU\AKA GRADI KULE U OBLACIMA! .............................................................................. 141
ALLAH JE BIO S NJIM! ................................................................................................................ 142
NE GUBITE NADU U ALLAHOVU MILOST! ................................................................................... 142
POUKE IZ PRI^E .......................................................................................................................... 146
Zbirka pri~a
239
ZAVR[ETAK GROZDA - SEDMA PRI^A ............................................................................................... 151
ZAVR[ETAK GROZDA JE MAZA ................................................................................................... 153
KRADLJIVAC BRESKVE ................................................................................................................ 154
ZABORAVLJENA ZADA]A ............................................................................................................ 158
ZADNJI POGLED ........................................................................................................................... 162
POUKE IZ PRI^E .......................................................................................................................... 167
MAJKA [EHIDA - OSMA PRI^A ........................................................................................................... 171
ISLAM MIJENJA PONA[ANJE EL - HANSE ................................................................................. 175
EL-HANSA RADI ZA ISLAM ........................................................................................................... 176
BITKA EL - KADISIJA ................................................................................................................... 180
POUKE IZ PRI^E .......................................................................................................................... 189
USPOMENA NA ^UVARA BA[^E - DEVETA PRI^A ............................................................................ 193
BA[^A .......................................................................................................................................... 195
IGRA JE DIO DJETINJSTVA ......................................................................................................... 196
EBU-HALDUN VAM @ELI DOBRODO[LICU .................................................................................. 197
IGRA I ISPITI NE IDU ZAJEDNO .................................................................................................. 197
BEZBRI@NO IDI NA ISPIT ............................................................................................................. 198
PONOSIM SE OCEM ..................................................................................................................... 200
DOBRODO[LICA RAVNA GOSTOPRIMSTVU ............................................................................... 200
USPJEH JE SAVEZNIK MARLJIVIH .............................................................................................. 202
RIJE^I ODRASLIH SU BLAGO ...................................................................................................... 203
SVIJET JE POZORNICA U^ENJA ................................................................................................. 205
MRAVI SU UZOR MARLJIVOSTI ................................................................................................... 205
POSAO ^UVARA JE RED I ZAKON .............................................................................................. 207
NEMA @IVOTA ZA NEUSPJE[NE .................................................................................................. 208
RUKA KOJA UDJELJUJE BOLJA JE
OD ONE KOJA PRIMA ................................................................................................................. 208
POUKE IZ PRI^E .......................................................................................................................... 211
TROJICA ZAROBLJENIH U PE]INI - DESETA PRI^A ......................................................................... 217
ODLI^NA IDEJA PRIJATELJU! ..................................................................................................... 217
“POZOVITE ME U POMO] I USLI[IT ]U VAM MOLBU!” .............................................................. 218
NASTOJIM IH ODOBROVOLJITI! ................................................................................................. 220
NAJPRIJE MOJI RODITELJI ......................................................................................................... 222
DOVA ODANOG RODITELJIMA .................................................................................................... 222
ODR@ALA OBE]ANJE! .................................................................................................................. 224
GLAD JE UBOJITA! ...................................................................................................................... 226
OKANI SE [EJTANSKIH MISLI! ................................................................................................... 226
240
Zbirka pri~a
JEDINA MI JE NAMJERA BILA TVOJE ZADOVOLJSTVO! ........................................................... 228
DAJ NAJAMNIKU NADNICU! ......................................................................................................... 229
ALLAHU, SPASI NAS OD NEVOLJE
U KOJOJ SMO SE NA[LI! ............................................................................................................ 231
ALLAH NE ZABORAVLJA NAGRADU
DOBRO^INITELJIMA! ................................................................................................................... 233
POUKE IZ PRI^E .......................................................................................................................... 234

VDJE (letak br.369)!

Pitanja i Odgovori – Mektebska Nastava za Prvi Stupanj

Ispravna Božija vjera - PDF

FETVE I SAVJETI - dr. Sukrija Ramic Ima li nade da se

Untitled - Islam Land

Allahova jednoća u božanstvenosti

Cetiri Bitna Pravila

Kratke Riječi

TRI OSNOVNA NAČELA "El

TRI OSNOVNA TEMELJA - Ehlus

ET-TEWHID VJEROVANJE

SVJETLOST U MENI

Odbrana osnove dina i šejhul-islama od tvrdnji nosioca neznanja

Na~ela islamskog `ivljenja