Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Amruševa 2/2
po sucu toga suda
Mislavu Kolakušiću
66. vijeće
Ustavni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Trg Svetog Marka 4
ZAHTJEV
podredno
PRIJEDLOG
ZA OCJENU USTAVNOSTI
pojedinih odredbi Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi
(„Narodne novine“ - dalje NN, broj 108/12, 144/12 i 81/13 - dalje ZFPN), te njihovo
ukidanje, kako slijedi:
1.
članka 12.a stavka 2. ZFPN (NN 81/13), zbog povrede članka 5. i 14. stavak 2.
Ustava Republike Hrvatske,
2.
članka 27. stavak 5. ZFPN (NN 144/12), zbog povrede članka 5., 14. stavak 2. i
članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine“, broj 56/90, 135/97,
8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10 i 85/10),
3.
članka 30. stavka 4. ZFPN (NN 108/12), zbog povrede članka 5., 14. stavak 2. i
članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske
4.
članka 33. stavka 2. ZFPN (NN 108/12), zbog povrede članka 5., 14. stavak 2. i
članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske,
5.
članka 60. stavka 2., 3. i 4. ZFPN (NN 108/12) zbog povrede članka 3., 5., 14., 48.
i 49. Ustava Republike Hrvatske
6.
članka 60. stavka 2., 4. i 5. ZFPN (NN 144/12) zbog povrede članka 3., 5., 14., 48.
i 49. Ustava Republike Hrvatske,
7.
članka 60. stavka 2., 5. i 7. ZFPN (NN 81/13), zbog povrede članka 3., 5., 14., 48. i
49. Ustava Republike Hrvatske,
8.
članka 66. stavka 15. ZFPN (NN 81/13), zbog povrede članka 5. i 29. Ustava
Republike Hrvatske,
9.
članka 72.a ZFPN (NN 144/12), zbog povrede članka 3., 5., 14., 48. i 49. Ustava
Republike Hrvatske,
10.
članka 81. stavka 2. ZFPN (NN 144/12), zbog povrede članka 3., 5., 14., 48. i 49.
Ustava Republike Hrvatske,
11.
članka 81. stavka 2. i 3. ZFPN (NN 81/13), zbog povrede članka 3., 5., 14., 48. i
49. Ustava Republike Hrvatske.
1
OVLAST ZA PODNOŠENJE ZAHTJEVA
Odredbom članka 37. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike
Hrvatske („Narodne novine“ broj 99/99, 29/02 i 49/02 - dalje Ustavni zakon) odreĎeno je
da ako sud u postupku utvrdi da zakon koji bi trebao primijeniti, odnosno pojedina
njegova odredba nisu suglasni s Ustavom, zastat će s postupkom i podnijeti Ustavnom
sudu zahtjev za ocjenu suglasnosti zakona, odnosno pojedine njegove odredbe s
Ustavom.
Odredbom članka 120. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90,
135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10) odreĎeno je da se
sudačka dužnost povjerava osobno sucima.
Odredbom članka 7. stavak 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13
dalje -ZOS) propisano je da u pravnim stvarima iz sudske nadležnosti u prvom
stupnju sudi sudac pojedinac.
Odredbom članka 98. stavak 2. Sudskog poslovnika („Narodne novine“, broj
158/09, 03/11, 34/11, 100/11, 123/11, 138/11, 38/12, 111/12, 39/13, 48/13, 59/13 i 91/13)
propisano je da odluke i ostale akte koji se odnose na predmete u kojima sud postupa
u obavljanju sudbene vlasti potpisuje sudac koji rješava predmet.
Odredbom članka 30. Zakona o sudovima propisano je da je predsjednik suda sudac koji
uz sudačku duţnost obavlja i poslove sudske uprave sukladno zakonu i Sudskom
poslovniku.
Odredbom članka 31. Zakona o sudovima predsjednik suda u obavljanju poslova
sudske uprave donosi upravne i druge akte, izdaje naredbe i daje upute u okviru svojih
ovlasti.
Slijedom rečenih odredbi, proizlazi da sud u sudskom postupku donosi odluke
putem suca kojem je predmet dodijeljen u rad. Predsjednik suda nema ovlast donošenja
odluka u sudskim predmetima koji mu nisu dodijeljeni u rad, pa samim time nije ovlašten
donijeti niti rješenje o zastoju u sudskim postupkom u predmetu koji je dodijeljenom u rad
drugom sucu.
Ustavni zakon ne pravi razliku u definiciji pojma "sud" prilikom davanja ovlasti za
zastajanje s postupkom i podnošenje zahtjeva za ocjenu ustavnosti.
Trgovački sud u Zagrebu po sucu toga suda Mislavu Kolakušiću odlukom Stpn-7/13 od
22. srpnja 2013. zastao je s postupanjem u predmetu predstečajne nagodbe, te sukladno
odredbi članka 37. stavak 1. i članka 35. Ustavnog zakona, podnosi ovaj Zahtjev.
Podredno,
ukoliko Ustavni sud utvrdi da Trgovački sud u Zagrebu po sucu Mislavu
Kolakušiću nije ovlašten podnijeti Zahtjev, podnosim prijedlog temeljem odredbe članka
38. stavak 1. Ustavnog zakona kojom je odreĎeno da svaka fizička i pravna osoba ima
pravo predloţiti pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i ocjenu
suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom, kao Mislav Kolakušić, Zagreb, Bribirska
22, OIB: 54436333737, slijedom čega svi navodi u tekstu zahtjeva koji su navedeni sa
"Sud" prevode se u "Mislav Kolakušić".
Sukladno odredbi članka 50. Ustavnog zakona, Trgovački sud u Zagrebu po sucu
pojedincu Mislavu Kolakušiću (dalje Sud), predlaţe da ukoliko Ustavni sud smatra
potrebnim odrţi javnu raspravu.
Temeljem odredbe članka 39. stavak 2. Ustavnog Zakona podnositelj u zahtjevu
2
moţe navesti i druge činjenice od značenja za ocjenu stvari, kao i svoje mišljenje o tome
treba li osporeni propis ukinuti ili poništiti.
Odredbom članka 128. Stavak 1. točka 1. i 3. Ustava RH, odreĎeno je da Ustavni
sud RH odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom, koji su prestali vaţiti ako od tog
prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije prošlo više od
godine dana.
Temeljni prigovor odredbama ZFPN-a je da nisu osigurani mehanizmi kontrole
zakonitosti postupka utvrđivanja tražbina, a što posljedično dovodi do nezakonitih i
neustavnih raspolaganja.
ODNOS UTVRĐENJA NEZAKONITOSTI U SUDSKOM POSTUPKU I OCJENE
NEUSTAVNOSTI POJEDINIH ODREDBI ZAKONA
Sud smatra da je ocjenu Ustavnosti pojedinih odredbi Zakona potrebno promatrati
kroz oblike njegove primjene u praksi. Pojedine odredbe Zakona stječu svojstvo
neustavnosti, ako omogućuju njegovu zloupotrebu, odnosno ako se njime grubo vrijeĎaju
odredbe Ustava.
Zloupotreba Zakona u korist pojedinaca ili društava u pojedinačnom slučaju
primjene zakona predstavlja nezakonitost, dok učestale istovrsne povrede Zakona
predstavljaju povredu Ustava, jer tada odredbe zakona postaju alat za povredu Ustava RH
na štetu fizičkih i pravnih osoba te Republike Hrvatske.
Zakonske odredbe postaju neustavne kad njihova primjena u konkretnim odnosima
dovodi do neustavnih posljedica.
UVODNO O ZAKONU O FINANCIJSKOM POSLOVANJU I PREDSTEČAJNOJ
NAGODBI
Ideja predstečajne nagodbe je dobrodošao institut, jer se putem dogovora izmeĎu
vjerovnika i duţnika pokušavaju ostvariti njihovi zajednički interesi u cilju nastavka
poslovanja društava uz podmirenje dijela obveza vjerovnika, a sve temeljem njihovog
dobrovoljnog pristanka. Temelj svake nagodbe pa tako i predstečajne nagodbe je
dobrovoljnost svih stranaka nagodbe.
Moţe se reći da je ZFPN-om ponovno uveden institut prisilne dobrovoljnosti, jer
nekoliko ili većina vjerovnika sklapa nagodbu u ime svih vjerovnika kojih moţe biti
nekoliko desetaka, stotina ili tisuća, što je i razumljivo, jer je nerealno očekivati da će se
baš svi vjerovnici sloţiti s predloţenim planom financijskog restrukturiranja.
Predmetni institut je već ranije postojao u hrvatskom zakonodavstvu i to u Zakonu
o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji ("Narodne novine", broj 53/91, 9/94 i 54/94
pročišćeni tekst), postupak se vodio pred trgovačkim sudovima.
Neka od temeljnih načela ZFPN-a su:
Načelo dobrovoljnosti; članak 21. “Predstečajna nagodba smatra se sklopljenom
ako na nju dobrovoljno pristanu dužnik i vjerovnici čije traţbine čine potrebnu većinu
iz članka 63. stavka 2. ovoga Zakona.”
Načelo jednakog postupanja prema vjerovnicima; članak 22. “U postupku
3
predstečajne nagodbe dužnik je dužan jednako postupati prema svim vjerovnicima
istog položaja i ne poduzimati radnje koje bi za posljedicu imale dovoĎenje vjerovnika u
nejednaki poloţaj.”
Načelo postupanja u dobroj vjeri; članak 23. “Vjerovnik i duţnik tijekom
predstečajne nagodbe ne smiju poduzimati radnje kojima se moţe prouzročiti šteta.”
Potrebno je spomenuti da je ZFPN u manje od 10 mjeseci dva puta gotovo u
cijelosti izmijenjen, 1. listopada 2012. donesen je osnovni zakon koji je sadrţavao 89.
članaka, 21. prosinca 2012. donesena je Uredba Vlade RH iz NN 144/12 kojom je
izmijenjeno 39 članaka tog zakona, a 29. lipnja 2013. donesen je Zakon o izmjenama i
dopunama ZFPN-a (NN 81/13), kojim je izmijenjeno 63 odredbi toga Zakona i to sve bez
argumentirane javne rasprave. Dakle u manje od 8 mjeseci ţivota tog Zakona s 89.
članaka izmijenjeno je ukupno 102 članka.
Uredba vlade RH donesena je na temelju članka 1. Zakona o ovlasti Vlade
Republike Hrvatske da uredbama ureĎuje pojedina pitanja iz djelokruga Hrvatskoga
sabora (»Narodne novine«, broj 108/2012) kojim se ovlašćuje Vlada Republike Hrvatske
da uredbama ureĎuje pitanja tekuće gospodarske politike iz djelokruga Hrvatskoga sabora,
osim izmjena drţavnog proračuna i propisivanja poreza te onih pitanja koja prema Ustavu
Republike Hrvatske moţe ureĎivati samo Hrvatski sabor u razdoblju: od 15. prosinca
2012. do 15. siječnja 2013. i od 15. srpnja 2013. do 15. rujna 2013.
Odredbom članka 89. stavak 3. Ustava RH propisano je da zakon stupa na snagu
najranije osmi dan od dana njegove objave, osim ako nije zbog osobito opravdanih razloga
zakonom drugačije odreĎeno.
Odredbom članka 93. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi
(NN 108/12) odreĎeno je da ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u "Narodnim
novinama".
Odredbom članka 40. Uredbe Vlade RH o izmjenama i dopunama Zakona o
financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN 144/12) propisano je da Uredba
stupa na snagu danom objave u "Narodnim novinama".
Odredbom članka 64. Zakona o izmjenama Zakona o financijskom poslovanju i
predstečajnoj nagodbi (NN 81/13) odreĎeno je da ovaj Zakon stupa na snagu prvoga dana
od dana objave u "Narodnim novinama".
Sud iz odredbi ZFPN nije uspio razaznati o kojim se to posebno opravdanim
razlozima radilo da je stupanje na snagu zakona i svih njegovih izmjena, odreĎeno za
odmah.
UOČENI POZITIVNI I NEGATIVNI UČINCI ODREDBI ZFPN-a
Izuzetno pozitivan efekt ZFPN-a je uvoĎenje načela potpune transparentnosti,
odnosno javne objave cjelokupnog spisa predmeta, odluka tijela te svih podneska putem
WEB stranica Financijske agencije.
Naime, Trgovački sud u Zagrebu bez pristupa cjelokupnoj dokumentaciji putem
WEB-a Financijske agencije u postupcima predstečajne nagodbe, posebice prijavama
traţbina vjerovnika, ne bi bio u mogućnosti postupati sukladno zakonima Republike
Hrvatske, odnosno podnijeti ovaj Zahtjev, jer mu predmetna dokumentacija nije
dostavljena u pisanom obliku uz prijedlog od strane predlagatelja-duţnika, niti naknadno
od strane Financijske agencije.
4
Podnositelj Zahtjeva smatra da bi predmetni princip, trebalo unijeti i u Zakon o
sudovima, te centralizirano objavljivati sve odluke hrvatskih sudova, izuzev odluka u
kojima je sukladno zakonima isključeno sudjelovanje javnosti, a sve uz primjerenu zaštitu
osobnih podataka.
Rečenim bi se u potpunosti otklonila "dogma" da u sudskim odlukama postoji
nešto "skriveno", u prilog tome ide i Zakon o parničnom postupku kojim je odreĎeno da
su sudska ročišta javna, te se i rješenje kojim se isključuje javnost mora javno objaviti.
Odredbom članka 60. stavak 2. ZFPN-a odreĎeno je da se traţbine u pogledu kojih
postoji suglasnost izmeĎu duţnika i vjerovnika o postojanju i visini traţbine tog
vjerovnika smatraju utvrĎenim traţbinama.
Slijedom rečene i kasnije navedenih odredbi ZFPN-a, duţnik se moţe osloboditi
obveza u potpunosti ili preteţitom dijelu, na štetu vjerovnika bez njihovog pristanka, a sve
temeljem potvrde i rješenja Nagodbenog vijeća o utvrĎenim traţbina, te kasnije rješenja
Trgovačkih sudova kojim odobravaju sklopljene predstečajne nagodba u kojima su
sadrţane nevjerodostojne traţbine, uz uskraćivanje temeljnih zakonskih ovlaštenja
Trgovačkim sudovima u pogledu nadzora nad zakonitošću postupanja duţnika.
Nadalje, vjerovnici su uskraćeni da nadleţni Trgovački sud donese pravorijek o
osnovanosti njihove traţbine, već o njihovoj traţbini odlučuje duţnik koji im ni ranije nije
ţelio platiti.
U cijelom tekstu ZFPN-a ni jednom riječju se ne spominje mogućnost da su
Trgovački sudovi ovlašteni donijeti rješenje kojim se odbija prijedlog za sklapanje
predstečajne nagodbe.
Temeljna funkcija sudova RH je suĎenje, odnosno donošenje odluka o
postavljenim zahtjevima, prijedlozima, tuţbama na način da se isti uvaţavaju ili odbijaju,
odnosno odbacuju u slučaju formalnih nedostataka. Odredbama ZFPN-a uloga Suda
pretvara se u puko izdavanje potvrde o činjenicama utvrĎenim u postupku pred FINA-om,
a koje se temelje na utvrĎenju samog duţnika, a što je prema mišljenju podnositelja
Zahtjeva protivno Ustavu RH, Zakonu o sudovima te drugim zakonima RH.
Iako Trgovački sudovi temeljem odredbi ZFPN-om "nisu ovlašteni ocjenjivati" je
li u postupku priznavanja traţbina došlo do povreda zakonitosti, isti su temeljem odredbi
članka 321. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11 dalje: ZPP), „stranke mogu tijekom
cijelog postupka pred parničnim sudom do njegovog pravomoćnog okončanja zaključiti
nagodbu o predmetu spora (sudska nagodba)“, u svezi odredbe članak 321. stavak 4. ZPPa, „pred sudom ne moţe zaključiti nagodba u pogledu zahtjeva kojima stranke ne mogu
raspolagati (članak 3. stavak 3 ZPP-a)“, te odredbe članka 3. stavak 2. ZPP-a, sud neće
uvaţiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i propisima
javnog morala“, ovlašteni odbiti prijedlog za sklapanje predstečajne nagodbe.
Odredbom članka 66. stavak 14. ZFPN-a, bilo je propisano da se u postupku pred
sudom na odgovarajući način primjenjuju pravila parničnog postupka u postupku pred
trgovačkim sudovima, sada je odredbom članka 66. stavak 15. ZFPN-a (NN 81/13)
propisano da se primjenjuju pravila izvanparničnog postupka u postupku pred
trgovačkim sudovima.
Predmetnom izmjenom ZFPN-a oduzima se Trgovačkim sudovima i ono malo
ovlaštenja u pogledu utvrĎenja zakonitosti postupanja u prethodnom postupku
5
predstečajne nagodbe, propisanih Zakonom o parničnom postupku.
Nadalje, uočeno je da duţnici često podnose prijedloge za otvaranje postupaka
predstečajne nagodbe bez prilaganja ZFPN-om propisane dokumentacije, iz čega je lako
zaključiti koji je cilj takvog postupanja.
Naime, Financijska agencija sukladno odredbi članka 27. stavak 4. i 5. ZFPN-a,
„ako je postupak predstečajne nagodbe obustavljen, a postoje razlozi za otvaranje
stečajnog postupka, Financijska agencija duţna je, u roku od osam dana, podnijeti
prijedlog za pokretanje stečajnog postupka“.
U slučaju kada Financijska agencija prema odredbama ZFPN-a podnosi prijedlog
za pokretanje stečajnog postupka, osloboĎena je plaćanja pristojbi i troškova vezanih za
pokretanje stečajnog postupka.
Sud nema zakonske osnove da obveţe duţnika na plaćanje troškova tog postupka,
jer isti nije predlagatelj, a što je i bio cilj duţnika da izbjegne plaćanje troškova stečajnog
postupka koji se onda prevaljuju na teret Fonda za pokriće troškova stečajnog postupka,
odnosno drugih vjerovnika.
Temeljem odredbe članak 39.a Stečajnog zakona propisano je da je vjerovnik koji
predlaţe pokretanje stečajnoga postupka duţan pri podnošenju prijedloga uz sudsku
pristojbu na prijedlog za pokretanje stečajnoga postupka uplatiti i dodatnu pristojbu u
iznosu od 10.000,00 kuna radi osnivanja Fonda za pokriće troškova stečajnog postupka
koji se ne mogu namiriti iz imovine duţnika.
Fond je osnovan Zakonom i korišten za pomirenje troškova u stečajnim
postupcima koje pokreću radnici s obzirom da su isti osloboĎeni plaćanja sudskih
pristojbi, troškova prethodnog te stečajnog postupka.
UTJECAJ ZFPN-a NA BROJ STEČAJNIH PREDMETA PRED TRGOVAČKIM
SUDOVIMA
Na dan 26. srpnja 2013. prema podacima iz ICMS sustava, na Trgovačkom sudu u
Zagrebu zaprimljeno je 984 prijedloga Financijske agencije prema naprijed rečenim
odredbama ZFPN-a, što uz minimalni trošak za Stečajnim zakonom, propisane dvije
obvezne objave oglasa u Narodnim novinama, prema cjeniku Narodnih novina, od po
400,00 kn svaki, iznosi ukupno 787.400,00 kn.
Prema podacima koji su nedavno prezentirani javnosti proizlazi da je podneseno
4.692 prijedloga za otvaranje postupka predstečajne nagodbe, te da su do sada prijedlozi
2.863 društava-duţnika odbačeni ili obustavljeni, odnosno da je pokrenuto 650 postupaka
predstečajne nagodbe.
Slijedom rečenog, lako je uočiti da bi kao rezultat primjene ZFPN-a moglo biti
pokrenuto oko 4.000 stečajnih postupaka pred Trgovačkim sudovima povodom prijedloga
Financijske agencije, za što je potrebno 3.200.000,00 kn samo za objave oglasa u
Narodnim novinama, na teret vjerovnika ili drţavnog proračuna RH.
U Fondu Trgovačkog suda u Zagrebu nema niti pribliţno dovoljno sredstava za
podmirenje navedenih troškova.
Odredbom članka 90. stavak 2. Ustava RH odreĎeno je da u zakonu čija primjena
traţi financijska sredstva, moraju se predvidjeti njihovi izvori.
6
OSVRT NA POJEDINE ODREDBE ZFPN
Odredom članak 60. stavak 2. ZFPN-a odreĎeno je da se traţbine u pogledu kojih
postoji suglasnost izmeĎu duţnika i vjerovnika o postojanju i visini traţbine tog
vjerovnika, smatraju utvrĎenim traţbinama.
Odredbom članka 72.a ZFPN-a (NN 144/12) odreĎeno je da solidarni duţnici i
jamci duţnika te banke garanti, izdavatelji akreditiva prijavljuju u postupak predstečajne
nagodbe svoja dospjela i nedospjela potraţivanja s osnova jamstava, solidarnog duţništva,
garancija, akreditiva, s tim da po izvršenom plaćanju nakon sklapanja predstečajne
nagodbe imaju pravo isto naplatiti od duţnika u skladu s predstečajnom nagodbom.
Solidarni duţnici i jamci duţnika te banke garanti/izdavatelji akreditiva na osnovu
prijavljenih potraţivanja imaju pravo glasa sukladno članku 62. ovoga Zakona po osnovi
solidarnog duţništva, jamstva ili garancije dane prije otvaranja postupka predstečajne
nagodbe.
Primjenom rečenih odredbi, duţnici su priznajući nepostojeće - fiktivne traţbine
putem direktno ili indirektno povezanih trgovačkih društava u potpunosti obezvrijedili
potraţivanja-imovinu stvarnih vjerovnika - pravnih i fizičkih osoba te Republike Hrvatske.
Naime, odredba jasno propisuje da se traţbina o kojima su se sporazumjeli duţnik
i vjerovnik smatra utvrĎenom, bez ikakve ocjene neovisnog tijela.
Pitanje ustavnosti se pojavljuje s obzirom da se na strani duţnika i vjerovnika često
nalaze "iste" osobe, naime u Republici Hrvatskoj uobičajena je situacija u kojoj jedna ili
više fizički udruţenih osoba, ima kontrolu nad nekoliko trgovačkih društava, u kojima su
osnivači, članovi uprava ili direktori, odnosno putem udjela u društva u vlasništvu drugog
društva, te u stvarnosti ne postoji odnos duţnik vjerovnik.
Nadalje, duţniku je ostavljeno pravo da bez ikakvog osnova ospori valjanu
traţbinu vjerovnika i da o toj činjenici ne raspravlja nadleţni sud u propisanom postupku,
jer isto nije predviĎeno ZFPN-om.
Da je predmetna odredba 1991. godine unesena u zakonodavni okvir, zasigurno ne
bi dovela u sumnju aspekte njezine primjene, ali naţalost ne moţemo izaći iz konteksta
vremena u kojem danas ţivimo.
Sva tijela u postupku predstečajne nagodbe izuzeta su od bilo kakvog prava
odlučivanja.
Nagodbeno vijeće samo u tablice unosi ono što je duţnik priznao ili osporio, te na
temelju toga, bez prava na kritičku ocjenu donosi rješenje o utvrĎenim i osporenim
traţbinama.
Trgovački sud prema svim odredbama ZFPN-a moţe samo donijeti rješenje kojim
odobrava sklopljenu predstečajnu nagodbu ili eventualno rješenje o odbacivanju
prijedloga ukoliko duţnik nije priloţio neki od nuţnih dokumenta.
Sudu je prema odredbama ZFPN-a uskraćena osnovna društvena uloga, da o
svakom podnesenom zahtjevu, prijedlogu ili tuţbi, odluči temeljem pravilne primjene
zakona.
Potraţivanje pojedinca ili pravne osobe u postupku predstečajne nagodbe moţe biti
priznato ili osporeno.
Rečena odredba članka 60. stavak 2. ZFPN-a, pruţa velike mogućnosti za
zloupotrebu prava u postupku predstečajne nagodbe radi stjecanja nepripadne materijalne
7
koristi duţnika, njegovih povezanih društava i pojedinih vjerovnika na štetu ostalih
vjerovnika, drţavnog proračuna putem porezne evazije, te samim time i svih graĎana
Republike Hrvatske.
Oštećenje vjerovnika uključujući Republiku Hrvatsku moţe nastupiti uslijed
neosnovano visokog postotka umanjenja potraţivanja vjerovnika, odnosno unosom
potraţivanja vjerovnika u temeljni kapital društva duţnika protivno volji vjerovnika, koje
će biti kasnije obrazloţeno.
Oštećenje Republike Hrvatske, odnosno drţavnog proračuna, moţe nastupiti s
osnova neosnovano visokog otpisa potraţivanja, te putem porezne evazije, odnosno
neosnovanog korištenja prava na pretporez kroz zahtjeve za povrat ili odbitak poreza na
dodanu vrijednost temeljem nevjerodostojnih traţbina utvrĎenih u postupku predstečajne
nagodbe. U slučaju kada se zatraţi povrat ili utvrdi odbitak pretporeza (PDV-a) temeljem
potraţivanja koja su kao vjerodostojna utvrĎena rješenjima Financijske agencije, te
rješenjima Trgovačkih sudova o odobravaju sklapanja predstečajne nagodbe, prema ocjeni
Suda teško se mogu s uspjehom osporiti takvi zahtjevi naknadnim ispitivanjem
predmetnih traţbina s obzirom da su iste utvrĎene kao vjerodostojne pravomoćnim
odlukama Financijske agencije i Trgovačkih sudova.
S obzirom da traţbine vjerovnika u sebi sadrţe Porez na dodanu vrijednost, te na
činjenicu da se u postupcima predstečajne nagodbe utvrĎuju traţbine od nekoliko desetaka
milijardi kuna, u njima sadrţani PDV iznosi nekoliko milijardi kuna. Samo 66. vijeće
Trgovačkog suda u Zagrebu zaprimilo je prijedloge za sklapanje predstečajnih nagodbi u
ukupnom iznosu od preko 5.000.000.000,00 kn (petmilijardikuna).
ODREDBA ČLANKA 12a. STAVAK 2. ZFPN (81/13)
Zakonom o izmjena i dopunama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj
nagodbi (NN 81/13) člankom 6. uveden je članak 12.a stavak 2. ZFPN-a, pod naslovom
Posljedice duţnikova zakašnjenja s ispunjenjem novčane obveze, a koji odreĎuje: „Stopa
zakonskih kamata na kašnjenje s plaćanjem u poslovnim transakcijama izmeĎu
poduzetnika i izmeĎu poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava
dužnik novčane obveze jednaka je referentnoj stopi uvećanoj za 8 postotnih poena.“
Takvim odreĎivanjem stopa zateznih kamata je u dijelu u kojem je odreĎeno „u
kojima je osoba javnog prava duţnik novčane obveze“ došlo do povrede Ustava
Republike Hrvatske i to na jednakost svih pred zakonom iz članka 14. stavak 2. Ustava
RH.
Kako su i nadalje na snazi odredbe članka 29. Zakona o obveznim odnosima
(Narodne novine 35/05, 41/08 i 125/11) u slučaju kada je osoba javnog prava vjerovnik
novčane obveze onda se njoj plaćaju zatezne kamate koje se obračunavaju na način da se
eskontna stopa Hrvatske narodne banke uvećava za osam postotnih poena, kada osoba
javnog prava kasni sa plaćanjem onda ona plaća kamatu koja je jednaka referentnoj stopi
uvećanoj za osam postotnih poena. To konkretno od 1. srpnja 2013. znači da osobe javnog
prava u slučaju zakašnjenja plaćaju zateznu kamatu po stopi od 13,40 % (5,40+8), a kada
druga pravna osoba kasni s plaćanjem osobi javnog prava plaća zateznu kamatu po stopi
od 15% (7+8).
Kako je riječ o evidentnoj povredi ustavnog pravila o jednakosti svih pred
zakonom, zahtjeva se od naslova da u postupku za ocjenu suglasnosti s Ustavom i to
članka 12.a stavka 2. ZFPN u dijelu u kojem se u tom članku navodi „u kojima je osoba
8
javnog prava duţnik novčane obveze“ donese temeljem članka 55. stavak 1. i 2. Ustavnog
zakona slijedeću odluku:
Ukida se odredba članka 6. Zakona o izmjenama Zakona o financijskom
poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine", broj: 81/13) u dijelu koji se odnosi
na čanak 12.a stavak 2., jer je ista protivna članka 5. i 14. Ustava Republike Hrvatske
(„Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10,
85/10).
U pogledu dijela predmetne odredbe se predlaţe ukidanje jer su njime osobe
javnog prava stavljene u povoljniji poloţaj u odnosu na druge pravne osobe, a riječ je o
propisu koji se primjenjuje od 1. srpnja 2013.
Neovisno o prethodno navedenom skreće se pozornost naslovu da su pravila o
zateznim kamatama kada duţnik kasni sa ispunjenjem novčane obveze odreĎena u Zakonu
o obveznim odnosima te da su predmetne odredbe usklaĎene sa pravnom stečevinom
Europske unije.
ODREDBA ČLANKA 30. STAVAK 4. ZFPN (108/12)
odreĎuje da: „Ţalba se podnosi prvostupanjskom tijelu koje je donijelo rješenje. O
ţalbi odlučuje Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni
postupak.“,
ODREDBA ČLANKA 33. STAVAK 3. ZFPN (108/12)
odreĎuje da: „Predsjednika i članove nagodbenog vijeća imenuje ministar
financija. Predsjednik i članovi nagodbenog vijeća moraju biti hrvatski drţavljani sa
završenim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim
preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili specijalističkim diplomskim
stručnim studijem – pravne ili ekonomske struke. Predsjednik vijeća mora biti magistar
prava.“
Kako nagodbeno vijeće čije članove imenuje ministar financija, odlučuje o
pokretanjima postupka predstečajne nagodbe, o privremenim mjerama te o utvrĎenjima
traţbina kao i o tome da li je za plan financijskog restrukturiranja glasovala potrebna
većina vjerovnika, a Ministarstvo financija je jedan od vjerovnika u svakom postupku
predstečajne nagodbe došlo je do neravnopravnosti svih ostalih vjerovnika u odnosu na
vjerovnika – ministarstvo financija. Time je povrijeĎeno načelo jednakosti svih pred
zakonom i to iz članka 14. stavak 2. Ustava RH. Pored toga, o ţalbama protiv odluka
nagodbenog vijeća opet odlučuje Ministarstvo financija RH, odnosno jedan od vjerovnika.
S obzirom na posljedice koje nastupaju u postupku predstečajnih nagodbi, sama
činjenica da se taj postupak najvećim dijelom vodi pred tijelom kojeg imenuje ministar
financija dovodi do brojnih sumnji u nepristranost tijela koje vodi postupak i koje
priprema postupak prije dolaska na nadleţni sud. Stoga moţe doći i do povrede iz članka
29. stavak 1. Ustava RH u dijelu u kojem je navedeno da svatko ima pravo da zakonom
ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim
pravima i obvezama.
Kako je riječ o povredi ustavnih pravila, zahtjeva se od Ustavnog suda Republike
Hrvatske da u postupku za ocjenu suglasnosti s Ustavom, donese temeljem članak 55.
9
stavak 1. i 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske slijedeću odluku:
Ukidaju se odredbe članka 30. stavak 4. i 33. stavak 2. Zakona o financijskom
poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 108/12), jer su iste protivne
članku 5., 14. stavak 1. i članku 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne
novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10).
Predlaţe se zakonodavcu dodijeliti primjereni rok u kojem mora uskladiti
predmetna pravila sa Ustavom RH.
Pored toga se predlaţe naslovu da prilikom ukidanja predmetnih odredaba
preporuči zakonodavcu da omogući sudovima odluku o tome da se odreĎeni postupci
predstečajnih nagodbi odlukom suda vrate na ponovni postupak pred neovisno tijelo.
Naime, u dosadašnjoj je sudskoj praksi zamijećeno kako nije moguće prihvatiti
prijedlog za sklapanje predstečajne nagodbe, iako je u prethodnom postupku izglasan plan
financijskog restrukturiranja s obzirom da su u postupku počinjene teţe povrede prisilnih
propisa drugih zakona.
Ističe se da temeljem Ustava Republike Hrvatske sudovi sude na temelju Ustava,
zakona, meĎunarodnih ugovora i drugih vaţećih izvora prava. To znači da sudovi moraju
provjeriti da li je predmetni postupak i sam prijedlog predstečajne nagodbe u skladu
izmeĎu ostalog sa pravima dioničara i imatelja poslovnih udjela temeljem Zakona o
trgovačkim društvima (Narodne novine 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07,
146/08, 137/09 111/12, 125/11, 68/13), zatim sa drugim prisilnim propisima kao i
Lisabonskim ugovorom (naročito dio koji se tiče drţavnih potpora jer Europska komisija
ima mogućnost i 10 godina od sklapanja predstečajne nagodbe istu proglasiti nelegalnom
ako nisu poštivana pravila o drţavnim potporama).
Dakle, obveza je sudova da nakon primitka prijedloga za sklapanje predstečajne
nagodbe izvrše provjeru predmetnog prijedloga te ako utvrde da je u prethodnom
postupku došlo do povreda Ustava odnosno drugih zakona te meĎunarodnih ugovora
sudovi mogu samo odbiti prijedlog za sklapanje predstečajne nagodbe. Kako sud nema
mogućnost ispravka ranije napravljenih pogrešaka, već moţe samo odbiti sklapanje
predstečajne nagodbe, bilo bi korisno omogućiti poduzetnicima provoĎenje novog
postupka u skladu sa Ustavom.
U tijeku stečajnog postupka utvrĎuje se osnovanost traţbina vjerovnika na način da
vjerovnici imaju rok od oko 6 mjeseci za prijavu traţbine a prijavu ispituje stečajni
upravitelj no i ostali vjerovnici mogu osporavati neosnovanost prijave tražbine.
Temeljem ranijeg Zakona o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji (Narodne novine 54/94,
pročišćeni tekst), traţbina vjerovnika se smatrala utvrđenom ako ju nije osporio
dužnik, upravitelj prisilne nagodbe ako je određen ili koji od prisutnih vjerovnika
čija su potraživanja utvrđena, a prihvaćena prisilna nagodba je imala učinak prema svim
vjerovnicima u istom omjeru isplate traţbine.
No, prema Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi vjerovnici
gube sva prava ako u roku od 30 dana nisu prijavili svoje traţbine te ako iste traţbine nije
prijavio niti duţnik. Uz to, kako se o osnovanosti prijavljene traţbine očituje samo duţnik,
moguće je da se priznaju traţbine povezanih društava (neovisno o tome da li su stvarno i
nastale), a vjerovnici ne mogu dokazivati neosnovanost takve traţbine.
Takva pravila o prijavi traţbine kao i o tome da se već kod osporavanja 25%
10
traţbina obustavlja postupak predstečajne nagodbe omogućuje i nesavjesnim osobama da
laţno prijavljuju traţbine jer im duţnik ne smije osporiti traţbinu s obzirom na posljedice.
Dakle, i na ovaj se način mogu oštetiti savjesni vjerovnici.
Pitanje visine utvrĎenih traţbina je nuţno povezano sa ukupnim iznosom duga
prema trećima kao i u pogledu glasovanja odnosno da li je potreban broj vjerovnika
glasovao za odreĎenu nagodbu ili nije.
ODREDBA ČLANKA 60. STAVAK 2., 3. i 4. ZFPN (108/12)
Pravila o načinu i posljedicama utvrĎenja traţbina su sadrţana u slijedećim odredbama
Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi:
"(2) Traţbine u pogledu kojih postoji suglasnost izmeĎu duţnika i vjerovnika o
postojanju i visini traţbine tog vjerovnika te traţbine za koje postoji ovršna isprava
smatraju se utvrĎenim traţbinama, osim ako duţnik raspolaţe javnom ili javno
ovjerovljenom ispravom kojom dokazuje da je traţbina prestala. (3) Nagodbeno
vijeće sastavlja posebnu tablicu ispitanih traţbina u koju za svaku pojedinu traţbinu
unosi u kojoj je mjeri utvrĎena, odnosno osporena. (4) Na temelju tablice iz stavka 3.
ovoga članka nagodbeno vijeće donosi rješenje kojim odlučuje o tome u kojem su
iznosu utvrĎene, odnosno osporene pojedine traţbine."
ODREDBE ČLANKA 60. STAVAK 2., 4. i 5. ZFPN (144/12)
“(2) Traţbine u pogledu kojih postoji suglasnost izmeĎu duţnika i vjerovnika o
postojanju i visini traţbine tog vjerovnika te traţbine za koje postoji ovršna isprava
smatraju se utvrĎenim traţbinama, osim ako duţnik raspolaţe javnom ili javno
ovjerovljenom ispravom kojom dokazuje da je traţbina prestala. (4) Nagodbeno vijeće
sastavlja posebnu tablicu ispitanih traţbina u koju za svaku pojedinu traţbinu unosi u
kojoj je mjeri utvrĎena, odnosno osporena. (5) Na temelju tablice iz stavka 4. ovoga
članka nagodbeno vijeće donosi rješenje kojim odlučuje o tome u kojem su iznosu
utvrĎene, odnosno osporene pojedine traţbine.“
ODREDBE ČLANKA 60. STAVAK 2., 5. i 7. ZFPN (81/13)
"(2) Traţbine u pogledu kojih postoji suglasnost izmeĎu duţnika i vjerovnika o
postojanju i visini traţbine tog vjerovnika te traţbine za koje postoji ovršna isprava
smatraju se utvrĎenim traţbinama, osim ako duţnik raspolaţe javnom ili javno
ovjerovljenom ispravom kojom dokazuje da je traţbina prestala. (5) Nagodbeno vijeće
sastavlja posebnu tablicu ispitanih traţbina u koju za svaku pojedinu traţbinu unosi u
kojoj je mjeri utvrĎena, odnosno osporena. (7) Na temelju tablice iz stavka 5. ovoga
članka nagodbeno vijeće donosi rješenje kojim odlučuje o tome u kojem su iznosu
utvrĎene, odnosno osporene pojedine traţbine.
S obzirom na posljedice koje nastupaju u postupku predstečajnih nagodbi, kako
gubitka svih prava vjerovnika koji traţbinu nisu prijavili u roku od 30 dana od poziva
objavljenog na web stranicama FINE, tako i mogućnosti da duţnik odreĎenim osobama
prizna nepostojeće traţbine kao i da treće osobe prijave nepostojeće traţbine kako bi ih
duţnik priznao neovisno o tome što ne postoje - dolazi do povreda kako članka 3., tako i
članka 14. koji jamči jednakost svih pred zakonom, zatim članka 48., kojim se jamči pravo
vlasništva te članka 49. Ustava RH koji ističe da su poduzetnička i trţišna sloboda temelj
gospodarskog ustroja Republike Hrvatske te da drţava osigurava svim poduzetnicima
11
jednak pravni poloţaj na trţištu.
Kako je riječ o povredi ustavnih pravila, zahtjeva se od Ustavnog suda Republike
Hrvatske da u postupku za ocjenu suglasnosti s Ustavom, donese temeljem članak 55.
stavak 1. i 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske slijedeću odluku:
Ukidaju se odredbe članka 60. stavak 2., 3. i 4. Zakon o financijskom poslovanju i
predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 108/12), jer su iste protivne člancima 3.,
14., 48. i 49. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98,
113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10).
Ukidaju se odredbe članka 22. Uredbe Vlade RH o izmjenama i dopunama Zakona
o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 144/12),
kojima su izmijenje odredbe članka 60. stavak 2., 4. i 5. , jer su iste protivne člancima 3.,
14., 48. i 49. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98,
113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10).
Ukidaju se odredbe članka 33 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 81/13), kojima
su izmijenje odredbe članka 60. stavak 2., 5. i 7., jer su iste protivne člancima 3., 14., 48. i
49. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00,
124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10).
Predlaţe se da se te da se zakonodavcu odrediti rok u kojem mora uskladiti
predmetna pravila sa Ustavom RH i omogućiti da traţbine ospore i vjerovnici odnosno
treća nepristrana osoba kao i da se prihvatljivo propišu posljedice duţnikova
neprijavljivanja traţbina vjerovnika.
Pored toga se predlaţe naslovu da prilikom ukidanja predmetnih odredaba
preporuči zakonodavcu da omogući sudovima odluku o tome da se odreĎeni postupci
predsteačjnih nagodbi odlukom suda vrate na ponovni postupak radi utvrĎivanja točnog
iznosa traţbina ako iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je proveden postupak
utvrĎivanja traţbina na način da je doveo do oštećenja vjerovnika zbog nesavjesnosti
duţnika odnosno zbog nesavjesnosti odreĎenih vjerovnika.
ODREDBA ČLANKA 66. STAVKA 15. ZFPN (NN 81/13)
“(15) U postupku pred sudom na odgovarajući način se primjenjuju pravila
izvanparničnog postupka u postupku pred trgovačkim sudovima.”
Kao što je ranije rečeno, odredbom članka 66. stavak 14. ZFPN-a, bilo je
propisano da se u postupku pred sudom na odgovarajući način primjenjuju pravila
parničnog postupka u postupku pred trgovačkim sudovima, sada je odredbom
Predmetnom izmjenom ZFPN-a oduzima se Trgovačkim sudovima i ono malo ovlaštenja
u pogledu utvrĎenja zakonitosti postupanja u prethodnom postupku predstečajne nagodbe,
propisanih Zakonom o parničnom postupku.
Kako je riječ o povredi ustavnih pravila, zahtjeva se od Ustavnog suda Republike
Hrvatske da u postupku za ocjenu suglasnosti s Ustavom, donese temeljem članak 55.
stavak 1. i 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske slijedeću odluku:
Ukidaju se odredbe članka 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 81/13), kojima
su izmijenje odredbe članka 66. stavak 15., jer su iste protivne člancima 5., i 29. Ustava
12
Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01,
41/01, 55/01, 76/10, 85/10).
ODREDBA ČLANKA 72.a ZFPN (144/12)
Uredba o izmjenama i dopunama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj
nagodbi (NN 144/12), uvela članak 72.a koji je glasio:
„Prava solidarnih duţnika, jamaca i banaka garanata/izdavatelja akreditiva
Članak 72.a (1) Solidarni duţnici i jamci duţnika te banke garanti/izdavatelji akreditiva
prijavljuju u postupak predstečajne nagodbe svoja dospjela i nedospjela potraţivanja s
osnova jamstava/solidarnog duţništva/garancija/akreditiva, s tim da po izvršenom
plaćanju nakon sklapanja predstečajne nagodbe imaju pravo isto naplatiti od duţnika u
skladu s predstečajnom nagodbom. (2) Solidarni duţnici i jamci duţnika te banke
garanti/izdavatelji akreditiva na osnovu prijavljenih potraţivanja imaju pravo glasa
sukladno članku 62. ovoga Zakona po osnovi solidarnog duţništva, jamstva ili garancije
dane prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe.“
Predmetna odredba je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o financijskom
poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj 81/13) u cijelosti
promijenjena, ali temeljem prijelaznih i završnih odredaba osporavani tekst članka 72.a se
i nadalje primjenjuje u postupcima gdje su do stupanja na snagu izmjene utvrĎene
traţbine, stoga postoji interes da se predmetna odredba poništi neovisno kasnijim
izmjenama.
Naime, osporavane odredbe omogućavaju da se u postupku predstečajne nagodbe
većem broju jamaca-povezanih društava daju glasačke ovlasti neovisno o tome što oni tu
traţbinu nisu podmirili umjesto duţnika, te traţbina nije niti nastala.
Iako odredba govori o stjecanju glasačkih prava, duţnici su redom priznavali
traţbine temeljem jamstava svojih povezanih društava, nakon čega su utvrĎene traţbine
temeljem rješenja Financijske agencije, slijedom čega su svi jamci-povezana društva
glasovali o prijedlogu financijskog restrukturiranja te o predstečajnoj nagodbi, a kasnije
imaju i pravo na isplatu tog potraţivanja koje nikada nije ni postojalo.
Konkretno, to primjerice znači da je duţnik prije otvaranja predstečajne nagodbe s
financijskom institucijom ugovorio kredit u iznosu od 1.000.000,00 kn, pritom su kao
jamci ili suduţnici označeni duţnikovih 5 povezanih društava, a u postupku predstečajne
nagodbe će se nevraćeni kredit priznati u punom iznosu priznati kao traţbina kako banci
tako i svih pet povezanih društava (dakle, imati će traţbinu od 6.000.000,00 kn od čega je
5.000.000,00 kn traţbina povezanih društava).
Temeljem tako „utvrĎenih“ traţbina su vjerovnici glasovali za odreĎeni tekst
predstečajne nagodbe, a uslijed višestrukog računanja traţbina temeljem jamstava je došlo
do znatnog oštećenja vjerovnika.
Postojanje predmetnog problema je uočio i zakonodavac, no nova pravila se
primjenjuju samo u novim postupcima pa je dio ranije voĎenih postupaka predstečajne
nagodbe obuhvaćen teškom povredom jednakosti svih vjerovnika iz članka 14., članka 48.
kojim se jamči pravo vlasništva te članka 49. Ustava RH koji ističe da su poduzetnička i
trţišna sloboda temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske te da drţava osigurava
svim poduzetnicima jednak pravni poloţaj na trţištu.
Kako je riječ o evidentnoj povredi ustavnog pravila o jednakosti svih pred
zakonom, prava vlasništva te poduzetničke slobode, zahtjeva se od Ustavnog suda da u
13
postupku za ocjenu suglasnosti s Ustavom i to članka 72.a Zakona o financijskom
poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine br. 108/12 i 144/12) donese temeljem
članka 55. stavak 1. i 2. Ustavnog zakona slijedeću odluku:
Ukidaju se odredbe članka 31. Uredbe Vlade RH o izmjenama i dopunama Zakona
o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 144/12),
kojima su uvedene odredbe članka 72.a, jer su iste protivne člancima 3., 14., 48. i 49.
Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00,
28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10).
Pored toga se predlaţe da Ustavni sud prilikom ukidanja predmetne odredbe
preporuči zakonodavcu da omogući sudovima odluku o tome da se odreĎeni postupci
predstečajnih nagodbi odlukom suda vrate na ponovni postupak radi utvrĎivanja točnog
iznosa traţbina ako iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je proveden postupak
utvrĎivanja traţbina temeljem jamstava doveo do oštećenja vjerovnika.
ODREDBE ČLANKA 81. STAVAK 2. ZFPN (144/12)
"(2) U odnosu na traţbine vjerovnika priznate u postupku predstečajne nagodbe i
obuhvaćene predstečajnom nagodbom, ovršni i upravni postupci pokrenuti prije otvaranja
postupka predstečajne nagodbe obustavit će se, a u parničnim postupcima sud će u odnosu
na te traţbine odbaciti tuţbu, na prijedlog duţnika podnesen nakon pravomoćnosti rješenja
o potvrdi predstečajne nagodbe."
ODREDBE ČLANKA 81. STAVAK 2. ZFPN (81/13)
"(2) Nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajne nagodbe nije
dopušteno pokretanje ovršnog, upravnog ili parničnog postupka protiv duţnika, radi
utvrĎenja i ostvarenja traţbine koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne
nagodbe, a u tom postupku nije prijavljena od strane vjerovnika niti je tu traţbinu
duţnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima iz članka 60. stavka 3. ovoga
Zakona."
Odredbom članka 3. Zakon o upravnim sporovima (“Narodne novine, broj 20/10 i
143/12 – dalje ZUS) odreĎeno je da je predmet upravnog spora: ocjena zakonitosti
pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu
stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek.
Odredbom članka 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine, broj 53/91,
91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13)
propisano je da se Zakonom ureĎuju pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i
odlučuje u sporovima o osnovnim pravima i obvezama čovjeka i graĎanina, o osobnim i
obiteljskim odnosima graĎana te u radnim, trgovačkim, imovinskim i drugim
graĎanskopravnim sporovima, ako zakonom nije za neke od tih sporova odreĎeno da u njima
sud rješava po pravilima kojega drugog postupka.
Odredbom članka 34.b Zakona o parničnom postupku odreĎeno je da Trgovački
sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude: u sporovima izmeĎu pravnih osoba, u
sporovima izmeĎu pravnih osoba i obrtnika, uključujući i trgovce pojedince; u sporovima
14
izmeĎu obrtnika uključujući i sporove izmeĎu trgovaca pojedinaca, ako se radi o sporu u vezi
s njihovom djelatnošću, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek
sude općinski sudovi (članak 34. stavak 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je
zakonom utvrĎena nadleţnost nekoga drugog suda.
Slijedom rečenih odredbi, kroz upravni spor je omogućen odreĎeni oblik sudske
zaštite u postupku predstečajne nagodbe, naime Upravni sudovi ocjenjuju zakonitost u
upravnoj stvari, odnosno povodom tuţbi protiv rješenja Ministarstva financija kojima je
odlučeno o ţalbama protiv rješenja nagodbenih vijeća Financijske agencije.
Sud smatra, uz uvjerenje kako isto smatraju i upravni sudovi, da nisu ostvareni
ustavno-pravni razlozi za takvo prenošenje nadleţnosti s trgovačkih na upravne sudove, u
pravnim stvarima odlučivanja o opstojnosti imovinsko pravnih traţbina.
Nije potrebno ni naglašavati činjenicu da su Trgovački sudovi rješenjima odobrili ili bi
trebali odobriti sklapanje predstečajne nagodbe, zaključene temeljem svojstva izvršnosti
rješenja o utvrĎenim traţbinama i rješenja o prihvaćanju plana financijskog restrukturiranja, a
koja Upravni sudovi mogu naknadno ukinuti, jer ista nisu stekla svojstvo pravomoćnosti s
obzirom da se protiv istih vodi upravni spor, a sve povodom tuţbi vjerovnika.
Sukladno svemu ranije navedenom po pojedinim odredbama ZFPN-a, a posebice u
svezi oduzimanje prava vjerovnicima na zakonito utvrĎivanje ili osporavanje traţbine pred
nadleţnim sudom, radi se o evidentnoj povredi ustavnog pravila o jednakosti svih pred
zakonom, prava da o njegovim pravima i obvezama odlučuje nadleţni sud, zahtjeva se od
Ustavnog suda da u postupku za ocjenu suglasnosti s Ustavom i to članka 81. Stavak 2.
Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine br. 108/12 i
144/12) donese temeljem članka 55. stavak 1. i 2. Ustavnog zakona slijedeću odluku:
Ukidaju se odredbe članka 34. Uredbe Vlade RH o izmjenama i dopunama Zakona
o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 144/12),
kojima su izmijenje odredbe članka 81. stavak 2., jer su iste protivne člancima 5. i 29.
Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00,
28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10).
Ukidaju se odredbe članka 48. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 81/13), kojima
su izmijenje odredbe članka 81. stavak 2., jer su iste protivne člancima 5., i 29. Ustava
Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01,
41/01, 55/01, 76/10, 85/10).
ČINJENIČNA OSNOVA
POJMOVI
povezano društvo - odredbe članka 473. do 478. Zakona o trgovačkim društvima društva kojima upravlja jedna ili više meĎusobno povezanih fizičkih osoba radi
ostvarivanja osobnih ili meĎusobnih ciljeva koji mogu biti zakoniti ili nezakoniti.
vjerovnici u postupku predstečajne nagodbe jesu osobni vjerovnici dužnika koji
u vrijeme otvaranja postupka predstečajne nagodbe imaju imovinskopravnu traţbinu
prema duţniku članak 3. stavak 1. točka 12. ZFPN.
15
jamstvo - odredbom članka 104. ZOO Ugovorom o jamstvu jamac se obvezuje
prema vjerovniku da će ispuniti valjanu (zakonitu) i dospjelu (protekao dobrovoljni rok
ispunjenja) obvezu duţnika, ako to ovaj ne učini. Članak 108. stavak 1. ZOO jamstvo se
moţe dati za svaku pravovaljanu obvezu (stvarno nastalu i zakonitu), bez obzira na njezin
sadrţaj.
Dakle, jamstvo je trostrani pravni odnos, te je potrebno da se treća osoba (koja je plateţnojamstveno sposobna) obveţe vjerovniku da će podmiriti obvezu duţnika. Potraţivanje
jamca prema duţniku nastaje tek s osnove regresa (ako je jamac platio vjerovniku u ime
duţnika odreĎeni iznos i to samo za taj iznos), te tek u tom slučaju nastaje osobna
traţbina.
fiktivno jamstvo – neistinita pravna obveza, nedostaje vjerovnik (duţnik se
obvezuje svom povezanom društvu) ili postoji nesposobnost jamca da plati vjerovniku uz
znanje vjerovnika o "jamčevoj" nesposobnosti, a sve usmjereno na stjecanje prava koja po
zakonu ne pripadaju.
sudužnik - termin često korišten u ugovorima o kreditu. Za stjecanje svojstva
suduţništva potrebno je postojanje vlastite obveze. Kako se u pravilu kod kreditnih
ugovora radi o obvezama treće osobe, razvidno je da se zapravo radi o jamstvenoj obvezi.
Odredbom članka 41. ZOO-a propisano je da je obveza djeljiva ako se ono što se duguje
moţe podijeliti i ispuniti u dijelovima koji imaju ista svojstva kao i cijela činidba i ako
ono tom podjelom ne gubi ništa od svoje vrijednosti, inače obveza je nedjeljiva. Dakle, da
bi se nešto dugovalo, mora se nešto prije i dobiti, a iz spornih ugovora o kreditu o kojima
se govori u ovom zahtjevu evidentno proizlazi da nije niti predviĎeno da "suduţnici" nešto
prime na ime suduţništva.
nevjerodostojna utvrđena potraživanja – predstavljaju priznate traţbine koje
nisu utemeljene na zakonskim osnovama, jer su nepostojeće ili nevaljane (traţbine
priznate temeljem "jamstava" i bankovnih garancija po kojima nije ništa plaćeno, a
prijavljeno potraţivanje je priznato u cijelosti, iako podnositelj prijave traţbine nije osobni
vjerovnik duţnika kako je to ranije navedeno.
1. priznavanje nepostojećih traţbina direktno ili indirektno povezanim društvima
radi stjecanja glasova i donošenja plana financijskog restrukturiranja s ciljem stjecanja
nepripadne imovinske koristi, te oštećenja vjerovnika,
2. priznavanje nepostojećih traţbina povezanih društava ili društava kojima se ţeli
pogodovati radi ostvarivanja prava na pretporez - kroz zahtjev za povrat poreza na dodanu
vrijednost ili njegov odbitak, Sud smatra da je gotovo nemoguće naknadno osporiti
"traţbinu vjerovnika" koja je pravomoćno utvrĎena odlukom Financijske agencije i
Trgovačkog suda.
ČINJENIČNA OSNOVA
Radi lakšeg razumijevanja mogućnosti zloupotrebe postupka predstečajne nagodbe
potrebno je istaknuti primjere utemeljene na konkretnim predmetima i dokumentima koji
su javno objavljeni na WEB stranicama FINE:
SLUČAJ A
Duţnik u prijedlogu za otvaranje postupka predstečajne nagodbe navodi da su
ukupne obveze duţnika prema vjerovnicima 200.000.000,00 kn.
16
U nalazu ovlaštenog revizora predanog uz prijedlog za pokretanje postupka
predstečajne nagodbe potvrĎeno je da je duţnik istinito prikazao svoje ukupne obveze u
iznosu od 200.000.000,00 kn.
Temeljem prijavljenih traţbina duţnik je priznao, a Financijska agencija utvrdila
rješenjem traţbine vjerovnika u iznosu od 850.000.000,00 kn, ukupan iznos prijavljenih
traţbina iznosi 1.100.000,00 kn, a ukupan iznos osporenih tražbina iznosi
250.000.000,00 kn te da iznos osporenih traţbina ne prelazi 25% vrijednosti prijavljenih
traţbina.
Postavlja se opravdano pitanje kako je moguće da se pojavi toliki nerazmjer u
utvrĎenim traţbinama vjerovnika i traţbinama koje je u prijedlogu naveo duţnik, potvrdio
revizor u iznosu od 200.000.000,00 kn, u odnosu na 850.000.000,00 utvrĎenih i
1.100.000,00 kn prijavljenih traţbina.
Odredbom članka 60. stavak 2. ZFPN-a propisano da traţbine u pogledu kojih
postoji suglasnost izmeĎu duţnika i vjerovnika o postojanju i visini traţbine tog
vjerovnika te smatraju se utvrĎenim traţbinama.
Odredbom članka 45. stavak 3. ZFPPN-om propisano da se Financijskim planom
moţe otpisati 60% ili 70% traţbine vjerovnika, dok je odredbom članka 46 stavak 1. točka
2. ZFPPN-a odreĎeno da se traţbine vjerovnika mogu unijeti u temeljni kapital u postupku
povećanja temeljnog kapitala društva (vjerodostojne i nevjerodostojne traţbine).
Slijedom rečenih odredbi duţnik „samostalno odlučuje“ koje će traţbine priznati, a
koje osporiti, sve u svrhu stjecanja 2/3 nadzora nad traţbinama.
Naime, ako je predstečajni duţnik priznao 650.000.000,00 kn nevjerodostojnih
traţbina svojim povezanim društvima, raspolaţe s 2/3 glasova koji su dovoljni za
prihvaćanje plana financijskog restrukturiranja kojim se moţe bespovratno otpisati 70%
traţbine vjerovnika (odnosno vjerovnici sklapaju nagodbu kojom pristaju da im duţnik
podmiri 30 ili 40% od iznosa traţbine, ali u stvarnosti sve se moţe realizirati i bez njihova
pristanka, jer plan mogu u njihovo ime prihvatiti vjerovnici s nevjerodostojnim
traţbinama).
Nadalje, traţbine vjerovnika mogu se pretvoriti u temeljni kapital u postupku
povećanja temeljnog kapitala duţnika, meĎutim u temeljni kapital unose se i 2/3
nevjerodostojnih traţbina, (sklapanjem predstečajne nagodbe ili kasnije u postupku
pripajanja duţniku).
Slijedom navedenog, duţnik se moţe osloboditi svih obveza bez da je
vjerovnicima platio i jednu kunu dugovanja u slučaju «namirenja» povećanjem temeljnog
kapitala, te pritom steći još veći vlasnički udio putem poslovnih udjela nego što ga je imao
prije sklapanja takve predstečajne nagodbe, naravno ukoliko takav upis odobri Sudski
registar nadleţnog Trgovačkog suda.
Ukoliko se u kasnijem razdoblju otvori stečajni postupak nad duţnikom udjeli u
društvu nerijetko postaju bezvrijedni, naime, sadrţaj članstva u društvu čine članska prava
i članske obaveze čija je ukupnost izraţena poslovnim udjelom. Članska prava dijele se na
upravljačka i imovinska. Upravljačka prava članova društva prestaju danom otvaranja
stečajnog postupka, kao kongentna pravna posljedica otvaranja stečajnog postupka (članka
89. SZ). Od imovinskih prava, po prirodi stvari, članovima društva preostalo je da nakon
zaključenja stečajnog postupka nad društvom, kojeg su članovi, sudjeluju u isplati
eventualnog ostatka stečajne mase, prema odredbi iz čl. 380. st. 1. u vezi s čl. 472. Zakona
o trgovačkim društvima („Narodne novine“ br. 111/93, 34/93, 121/99 i 52/00 u daljnjem
17
tekstu: ZTD), a sve u vezi s odredbom iz čl. 195. Stečajnog zakona. Slijedom čega će doći
do eventualnog namirenja novih vjerovnika dok će raniji vjerovnici ostati u cijelosti
nenamireni.
Nadalje, sukladno čl. 41. st. 1. točka 2. i 4. ZFPN-a, propisano je da prijedlog za
otvaranje postupka predstečajne nagodbe mora sadrţavati izvješće o financijskom stanju i
poslovanju duţnika te izvješće ovlaštenog revizora koje sadrţi pozitivno mišljenje o planu
financijskog i operativnog restrukturiranja.
ZFPN-a ni nakon svih ranije navedenih izmjena ne sadrţi odredbe koje propisuju
obvezu da duţnik pribavi revizorsko izvješće o realnosti i objektivnosti priznatihutvrĎenih traţbina nakon podnošenja prijedloga za otvaranje postupka predstečajne
nagodbe, odnosno potraţivanja temeljem uvjetnih jamstava, jamstava i bankovnih
garancija, a koje duţnik nije naveo u prijedlogu za otvaranje postupka, te iste ne prolaze
nikakvu neovisnu i stručnu procjenu njihove opstojnosti.
Temeljem postupanja u predmetima predstečajne nagodbe utvrĎeno je da duţnik
priznaje potraţivanja koja su "nastala" nakon predaje prijedloga za otvaranje postupka
predstečajne nagodbe, a bez da je iste pregledao revizor, jer ZFPN-om nije propisano da
potraţivanja koja je priznao duţnik podlijeţu naknadnoj reviziji po ovlaštenom revizoru ili
bilo kojem drugom neovisnom tijelu.
Sama činjenica da je duţnik utvrdio 850.000.000,00 kn potraţivanja u postupku u
kojem je uprava društva dala izjavu da ukupne obveze društva (potraţivanja vjerovnika)
iznose 200.000.000,00 kn, jasno ukazuje da su predmetna potraţivanja u najmanju ruku
suspektna, te da ista nisu podlijegala nikakvoj ocjeni realnosti od strane ovlaštenog
revizora, već su upravo u suprotnosti s obzirom da znatno prelaze iznos koje je ovlašteni
revizor u svojem nalazu ocijenio.
Odredbom članka 22. ZFPN-a propisano je da je duţnik u postupku predstečajne
nagodbe duţan jednako postupati prema svim vjerovnicima i ne poduzimati radnje koje bi
za posljedicu imale dovoĎenje vjerovnika u nejednaki poloţaj.
Odredbom članka 322. ZOO-a, izmeĎu ostalog, odreĎeno je da ugovor koji je
protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva je ništetan.
Člankom 54. ZFPN-a propisano je da prijava traţbine sadrţi izmeĎu ostalog,
pravnu osnovu traţbine i njezinu visinu te dokaz o postojanju traţbine i njezine visine.
Povezano društvo duţnika, je prijavilo traţbinu u iznosu od 130.000.000,00 kn
temeljem uvjetnog potraţivanja po jamstvu. Uz prijavu je priloţena samo izjava duţnika,
koja glasi; ”Ovom izjavom o jamstvu duţnik, potvrĎuje jamstvo temeljem meĎusobno
sklopljenog sporazuma kojim se duţnik, obvezalo povezanom društvu, u slučaju uspjeha
tuţitelja u tuţbi, što za posljedicu moţe imati gubitak vlasništva nekretnine za povezano
društvo, nadoknaditi povezanom društvu, vrijednost predmetne nekretnine, prema
vrijednosti transakcije uvećane za kamate iznosi 130.000.000,00 kn.”
Predmetna izjava predstavlja cjelokupnu dokumentaciju koju je vjerovnik priloţio
temeljem članka 54. ZFPN, na ime pravne osnove traţbine i njezine visine i dokaza o
postojanju traţbine i njezine visine.
Dakle, jamstvo se kao što je ranije navedeno, zasniva prema vjerovniku, a ne
duţniku. Jamac jamči vjerovniku da će ispuniti obvezu duţnika u slučaju da isti to
propusti učiniti, a vjerovnik odlučuje o prihvaćanju jamstva s obzirom na plateţnu
sposobnost jamca. U konkretnom slučaju nije ostvaren niti jedan od bitnih elemenata
ugovora o jamstvu.
18
U konkretnom slučaju nije poznato ni tko je vjerovnik niti o kakvoj se traţbini
radi, a nesporno je da duţnik nema jamstvenu sposobnost jer iz naprijed navedenog
izvješća ovlaštenog revizora proizlazi da je društvo iskazalo gubitak za 2011. u iznosu od
11.000.000,00 kn, da je gubitak društva duţnika u prvih osam mjeseci 2012. iznosio
11.000.000,00 kn, a osobito s obzirom na nespornu činjenicu da je društvo nesposobno za
plaćanje, ne nalazi se realna osnova da duţnik moţe vjerodostojno jamčiti za obveze u
iznosu od 130.000.000,00 kn.
Iz izjave o jamstvu ne proizlazi svrha radi koje društvo preuzima jamstvo, odnosno
zašto jamči u navedenom iznosu od 130.000.000,00 kn, do kada vrijedi navedeno jamstvo,
a što sve upućuje da je ovakva isprava nepotpuna i po Zakonu o računovodstvu, jer prema
odredbi članka 6. stavak 3. toga Zakona, knjigovodstvena isprava mora biti takva da
stručna osoba moţe iz nje spoznati poslovni dogaĎaj.
Poslovni dogaĎaj koji nastaje za društvo nije razvidan iz Izjave o jamstvu i isti nije
bilo moguće provjeriti, niti utvrditi po kojem sudskom postupku povezanog društva
nastaje obveza isplate duţnika prema povezanom društvu.
Nadalje, drugo povezano društvo duţnika prijavilo je traţbinu u iznosu od
350.000.000,00 kn temeljem uvjetnog potraţivanja po jamstvu. Uz prijavu je priloţena
samo izjava duţnika, koja glasi; cit. ”Ovom izjavom o jamstvu duţnik, potvrĎuje jamstvo
temeljem meĎusobno sklopljenog sporazuma kojim se duţnik, obvezalo društvu drugom
povezanom društvu, u slučaju uspjeha tuţitelja u tuţbi koje za posljedicu moţe imati
gubitak vlasništva više nekretnina za drugog povezano društvo, nadoknaditi tom
povezanom društvu vrijednost predmetnih nekretnina, prema vrijednosti transakcije
uvećane za kamate iznos od 350.000.000,00 kn.”
Nad drugim povezanim društvom u tijeku je postupak predstečajne nagodbe te je
isto nesposobno za plaćanje, pa Sud nije našao realnu osnovu da duţnik moţe
vjerodostojno jamčiti za obveze u iznosu od 350.000.000,00 kn.
Nevjerodostojnost predmetnog potraţivanja proizlazi već iz same činjenice da ista
premašuje iznos svih potraţivanja koje je duţnik naveo u prijedlogu za sklapanje
predstečajne nagodbe u iznosu od 200.000.000,00 kn, u odnosu na traţbinu drugog
povezanog društva po jamstvu u iznosu od 350.000.000,00 kn.
Temeljem tako prijavljenih traţbina duţnik je priznao, a Financijska agencija
utvrdila rješenjem traţbine vjerovnika u iznosu od 850.000.000,00 kn, ukupan iznos
prijavljenih traţbina iznosi 1.100.000,00 kn, a ukupan iznos osporenih tražbina iznosi
250.000.000,00 kn te da iznos osporenih traţbina ne prelazi 25% vrijednosti prijavljenih
traţbina.
Nadalje, Rješenjem Financijske agencije utvrĎeno je da su za Plan financijskog
restrukturiranja glasovali vjerovnici čije traţbine iznose ukupno 750.000.000,00 kn
(traţbine povezanih društava), dok ukupan iznos utvrĎenih traţbina iznosi 850.000.000,00
kn, te se utvrĎuje da su za Plan glasovali vjerovnici čije traţbine prelaze 2/3 vrijednosti
svih utvrĎenih traţbina, pa se Plan financijskog restrukturiranja smatra prihvaćenim.
Prema planu financijskog restruktuiranja te kasnije prijedlogu predstečajne
nagodbe Potraţivanje Republike hrvatske Ministarstvo financija, Porezna uprava, otpisuje
se 60% utvrĎenih traţbina te utvrĎuje reprogram preostalog iznosa na rok od 5 godina, uz
kamatnu stopu od 4,5 posto godišnje, za povezana društva predviĎen je otpis 12,5 posto
utvrĎenih traţbina te odgoda dospjelosti preostalog iznosa do konsolidacije
(objedinjavanja), dok je za ostale vjerovnike predviĎen otpis 12,5% utvrĎenih traţbina te
unos preostalog iznosa u kapital uz upis dionica.
19
Slijedom navedenog, jasno je da pojedine odredbe ZFPN-a ne mogu udovoljiti
temeljnim načelima tog Zakona; dobrovoljnosti, jednakog postupanja prema svima i
zabrane uzrokovanja štete.
Sud je rješenjem odbio prijedlog za sklapanje takve nagodbe, te se isti smatrao
nedopuštenim. jer je temeljem odredbe članka 321. stavak 4. ZPP-a, utvrdio da su duţnik i
povezana društva podnošenjem i priznavanjem nevjerodostojnih traţbina temeljem
„dokumenata nazvanih jamstva i uvjetna jamstava“ u postupku za sklapanje predstečajne
nagodbe te glasanjem o prihvaćanju financijskog plana restrukturiranja, raspolagali
pravima koja im po Zakonu ne pripadaju te djelovala suprotno smislu Zakona, osobito
odredbe 22. ZFPN-a te protivno javnom moralu graĎana Republike Hrvatske, a sve
temeljem odredbi članka 3. stavak 2. ZPP-a kojom je odreĎeno je da Sud neće uvaţiti
raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i propisima javnog
morala.
Sud je smatrao da je prijedlog trebalo odbiti radi rečenih nezakonitosti te da se radi
o izoliranom slučaju, meĎutim postupajući u drugim predmetima uočen je obrazac
zloupotrebe pojedinih odredbi ZFPN-a i instituta predstečajne nagodbe u cijelosti, te je
sud smatrao da je duţan donijeti rješenje o zastoju s postupkom te podnijeti zahtjev
Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti.
Potrebno je istaknuti da je Sud temeljem rada u ostalim predmetima utvrdio da
opisani obrazac ponašanja nije prisutan u svim postupcima predstečajne nagodbe, slijedom
čega predlaţe ukidanje pojedinih odredbi ZFPN.
Svi dokumenti iz kojih su utvrĎene ranije navedene činjenice dostavljaju se u
prilogu zahtjeva-prijedloga, jer se radi o javno dostupnim podacima putem FINE, čime se
ostvaruje načelo transparentnosti postupka predstečajne nagodbe. Odluka Trgovačkog
suda u Zagrebu o odbijanju prijedloga dostavlja se samo uz Zahtjev, a ne i uz prijedlog, jer
ista nije javno objavljena.
Sud je rečenu odluku dostavio FINA-i upućujući na odredbu članka 66. stavak 11.
ZFPN, kojom je propisano je da će se rješenje iz stavka 10. ovog članka (kojim Sud
odobrava sklopljenu predstečajnu nagodbu) dostaviti Financijskoj agenciji koja će po
primitku bez odgode na svojim WEB-stranicama objaviti činjenicu sklapanja predstečajne
nagodbe. Odredbom članka 28. stavak 1. ZFPN-a odreĎeno je da se pismena (odluke,
pozivi, obavijesti i sl.) doneseni u postupku predstečajne nagodbe koje je potrebno javno
objaviti, objavljuju se na web-stranici Financijske agencije. Slijedom rečenog te
analognom primjenom odredbe 66. stavak 11. ZFPN-a u svezi 28. stavak 1. ZFPN-a,
odluka je dostavljena radi javne objave, meĎutim ista nije javno objavljena.
SLUČAJ B
Duţnik je u prijedlogu za otvaranje postupka predstečajne nagodbe izjavio da
ukupne obveze duţnika iznose 1.600.000.000,00 kn.
Ovlašteni revizor je u svojem izvješću utvrdio da su potraţivanja vjerovnika prema
duţniku realno iskazana u iznosu od 2.400.000.000,00 kn, od kojih se na povezana
društva dužnika odnosi 34.000.000,00 kn.
Rješenjem Financijske agencije utvrĎene su traţbine povezanih društava u iznosu
od 3.200.000.000,00 kn, od kojih se traţbine povezanih društava utvrĎuju u iznosu od
770.000.000,00 kn.
Nadalje iz utvrĎenih traţbina koje je priznao duţnik, proizlazi da se većim dijelom
20
odnose na traţbine povezanih društava i financijskih institucija temeljem istih pravnih
poslova.
Slijedom svega navedenog podnosi se ovaj Zahtjev za ocjenu ustavnosti pojedinih
odredbi Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ dalje NN, broj 108/12, 144/12 i 81/13) s Ustavom Republike Hrvatske.
U Zagrebu, 29. srpnja 2013.
(M.P.)
66. vijeće
sudac
Mislav Kolakušić
21
U prilogu:
1.
Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“, broj
108/12),
2.
Uredba Vlade Republike Hrvatske o izmjena i dopunama Zakona o financijskom
poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“, broj 144/12),
3.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj
nagodbi („Narodne novine“, broj 81/13)
4.
Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu Stpn-59/13 od 16. srpnja 2013., ista se prilaţe
isključivo uz Zahtjev za ocjenu ustavnosti te nije prilog uz Prijedlog za ocjenu ustavnosti
5.
Prijedlog za otvaranje postupka predstečajne nagodbe od 30. studenoga 2012.
6.
Izvješće neovisnog revizora od 30. studenoga 2012.
7.
Prijava potraţivanja od 14. veljače 2013.
8.
Prijava potraţivanja od 12. veljače 2013.
9.
Prijava potraţivanja od 4. veljače 2013.
10.
Prijava potraţivanja od 7. veljače 2013.
11.
Prijava potraţivanja od 12. veljače 2013.
12.
Prijava potraţivanja od 12. veljače 2013.
13.
Prijedlog za pokretanje postupka predstečajne nagodbe od 14. studenoga 2012.
14.
Izvješće neovisnog revizora od 18. prosinca 2012.
15.
Rješenje o utvrĎenim traţbinama od 4. oţujka 2013.
16.
Prijava potraţivanja od 30. siječnja 2013.
17.
Prijava potraţivanja od 29. siječnja 2013.
18.
Prijava potraţivanja od 29. siječnja 2013.
19.
Prijava potraţivanja od 29. siječnja 2013.
20.
Prijava potraţivanja od 29. siječnja 2013.
21.
Prijava potraţivanja od 30. siječnja 2013.
22.
Tablica sa popisom vjerovnika koji imaju pravo glasa.
22
© Copyright 2024 Paperzz
