Prostorna studija.pdf

malo rimsko kazalište pula
1 / 53
Sadržaj:
Impressum
Naziv: Malo rimsko kazalište Pula - prostorna studija
Izrađivači: Emil Jurcan i Helena Sterpin
Produkcija: zadruga Praksa
Naručitelj: Arheološki muzej Istre
2013., Pula
------------------------------------------------Izrada nacrta: Emil Jurcan i Helena Sterpin
Tekst: Emil Jurcan
Izrada makete: Helena Sterpin
Fotografije: Emil Jurcan, Darko Komšo, Helena Sterpin,
arhivske
Fotografije makete: Edna Jurcan
Grafički dizajn i prelom: Emil Jurcan
Konzultacije: Mladen Baćić (povijest), Ivana Debeljuh
(arhitektura), Vjekoslav Gašparović (arhitektura), Marko
Martinčić mlađi (statika), Jerolim Mladinov (arhitektura),
Marko Perčić (arhitektura)
Uvod...............................................................................................................3
Općenito o tipologiji rimskog kazališta..................................4
Dosadašnja istraživanja malog rimskog kazališta.............6
Otkriće teatra.......................................................................................7
Novija istraživanja i prve rekonstrukcije................................8
O odnosu grčkog i rimskog teatra.............................................9
1 - kazalište iz perspektive krajolika.......................................10
Putevi.......................................................................................................11
Rubovi.....................................................................................................13
Pogledi...................................................................................................14
Mjesta.....................................................................................................15
2 - Kazalište iz perspektive ruševina......................................16
Obrisi teatra........................................................................................18
Središnja tribina................................................................................19
Trijem.....................................................................................................20
3 - Kazalište iz perspektive proizvodnje spektakla.......22
Gledalište............................................................................................23
Konstrukcija tribine........................................................................24
Idejno rješenje rekonstrukcije kazališta..............................26
Situacija na kopiji katastarskog plana...................................27
Izvod iz PUP-a Stari grad.............................................................28
Situacija na geodetskog podlozi, mj. 1:500........................29
Tlocrt idejnog rješenja, mj. 1:200.............................................30
Presjeci, mj. 1:200.............................................................................31
Pogled, mj. 1:200..............................................................................32
Prostorni prikaz................................................................................33
Prilozi..........................................................................................................34
Prilog 1 - Projektantski troškovnik...........................................35
Prilog 2 - A. Gnirs, Die Römische Torangle auf dem
Kastellhügel in Pola, 1904, str. 347 -356...............................38
Prilog 3 - Š. Mlakar, Antička Pula, 1958., str. 32-33............41
Prilog 4 - Š. Mlakar, Iz inventara svjedočanstva o
kazališnom životu u antičkoj Puli, 1981. str. 91-107..........42
Prilog 5 - V. Girardi-Jurkić, Arheološka spomenička
baština u urbanim cjelinama i pejzažnom prostoru Istre,
1995, str. 17-20....................................................................................51
Prilog 6 - Bibliografija o malom rimskom kazalištu.........53
malo rimsko kazalište pula
2 / 53
Uvod
Prostornom studijom je malo rimsko kazalište u Pula sagledano
iz tri različite perspektive korištenja i doživljavanja prostora.
Perspektiva krajolika danas je naizraženiji oblik korištenja te
lokacije, građani Pule koriste tokom cijele godine kazalište kao
javni prostor urbanog zelenila. Tijekom pretežno ljetnih mjeseci
kazalište se koristi i kao antički spomenik čije ruševine razgledava određeni broj turista u Puli, a jedna od svrha ove studije je intenziviranje i dodatno valoriziranje ovog oblika korištenja. Treća
percepcija kazališta kao mjesta proizvodnje spektakla danas ne
postoji, ali je bila prisutna prije desetak godina kada se lokacija
koristila za izvođenje glazbenog programa. Ponovna uspostava
ove treće percepcije kazališta osnovni je motiv za pokretanje
procesa rekonstrukcije malog rimskog kazališta.
Studijom je obuhvaćen povjesni pregled dosadašnjih
istraživanja na ovom antičkom nalazištu, a kao prilozi studije
dodani su pojedini članci koji opisuju različite faze istraživanja
kazališta. Kao zaključno poglavlje studije izrađeno je idejno
rješenje rekonstrukcije malog rimskog kazališta koje se temelji
na principu integriranja triju percepcija prostora teatra u jedinstvenu arhitektonsku cjelinu.
malo rimsko kazalište pula
3 / 53
Općenito o
tipologiji
rimskog
kazališta
Kazališta su se u doba rimskog carstva gradila po relativno standardiziranim principima gradnje koje detaljno opisije Vitruvije:
Oblik samog kazališta treba učiniti ovako: pošto se smjesti središte,
opiše se kružnica budućeg opsega na dnu. U nju se upišu četiri
istostranična trokuta koji u jednakim razmacima dodiruju kružnicu,
onako kako to rade astrolozi u nacrtu dvanaest nebeskih znakova
prema glazbenoj harmoniji zvijezda. Od tih trokuta, stranica onog
koji je najbliže sceni, tamo gdje siječe kružnicu neka bude pročelje
scene. S tim se mjestom paralelno kroz središte povuče crta koja će
odvajati tribinu proscenija od prostora orkestre. Tako se dobiva šira
tribina nego ju grade Grci, jer kod nas svi glumci igraju na sceni, a
u orkestri se predviđaju sjedala za senatore. Visina te tribine neka
ne prelazi pet stopa da oni koji sjede u orkestri mogu vidjeti kretanje svih glumaca. Odjeljenja za gledatelje u teatru dijele se tako
da kutovi trokuta koji idu oko kružnice određuju pravac uzlazima
i stubama između odjeljenja do prvog prolaza. Prolazi gornjih
odjeljenja idu naizmjenično od sredine donjih. Sedam kutova u dnu
određuju pravac stuba, a ostalih pet raspored pozornice. Srednji od
njih stoji u pravcu kraljevskih vrata, a oni desno i lijevo određuju
položaj soba za goste; dva krajnja gledaju na prolaze do kulisnih
prizmi. Stube za gledaoce, gdje se stavljaju sjedala, neka budu visoke
najmanje stopu i dlan, a najviše stopu i šest palaca; njihova širina
neka ne bude veća od dvije stope i pol, ni manja od dvije stope. Krov
trijema na vrhu gledališta neka se gradi vodoravno s visinom scene.
To je zato da glas kad se diže jednako dolazi do najviših sjedala i
do krova. Ako to nije jednako, tad se glas na onom mjestu, gdje je
niže, prekine na onoj visini do koje najprije dođe. Što se tiče orkestre,
neka se od promjera između najdonjih sjedala uzme šestina. Prema
toj se mjeri na krajevima s obje strane kod ulaza okomito odrežu
donja sjedala. Gdje se dobije presjek, tu se učine svodovi prolaza.
Tako će njihovi svodovi imati dovoljnu visinu. Dužina scene mora
biti dvostruki promjer orkestre. Visina podija od ravnine pozornice s
vijencem i profilacijom neka bude dvanaestinu promjera orkestre.1
1
Tlocrt i presjek rimskog kazališta prema Vitruviju
Vitruvije, Deset knjiga o arhitekturi, Zagreb, 1999, str. 108-110
malo rimsko kazalište pula
4 / 53
Same scene imaju svoja pravila. Srednja vrata neka imaju ukras
kraljevske aule, desno i lijevo su sobe za goste. Pokraj toga je prostor
za dekoraciju, a ta mjesta Grci zovu periaktoi, po tome što su tu strojevi koji imaju prostrane okretne trostrane prizme, svaku s tri dekoracije. Kad je promjena u radnji ili dolazak bogova s neočekivanom
grmljavinom, one se okreću i mijenjaju vrst dekoracije na licu. Kraj
tih mjesta izlaze istaci koji čine prilaz sceni, jedan s foruma, drugi
od izvan grada. Tri su vrste scena; jedna se zove tragičnom, druga
komičnom, a treća satiričnom. Njihove su dekoracije međusobno
različite; za tragične se oblikuju sa stupovima, zabatima, statuama
i drugim kraljevskim predmetima; za komediju služe privatne kuće
i balkoni i izgled redova prozora što oponaša obične zgrade. Za
satirične ukrašavaju se drvećem, špiljama, brdima i ostalim seoskim
predmetima, oblikovano kao krajolik.1
1
A: rezonatori, B: galerija scene, C: pokretne dekoracije
Vitruvije, Deset knjiga o arhitekturi, Zagreb, 1999, str. 110
malo rimsko kazalište pula
5 / 53
Dosadašnja
istraživanja
malog rimskog
kazališta u Puli
Postoji nekoliko tumačenja dosadašnjih nalaza po kojima se
utvrđuje vrijeme izgradnje malog rimskog kazališta u Puli.
Štefan Mlakar spominje mišljenje A. Degrassija i B. F. Tamaro,
objavljeno 1936. godine, po kojoj je kazalište građeno netom
nakon osnivanja pulske kolonije, u drugoj polovici I.st.p.n.e.,
međutim navodi da je gradnju moguće smjestiti u doba Augustove vladavine pa sve do kraja I.st.n.e.1 Ovo mišljenje prihvaća
i Attilio Krizmanić.2 No Mlakar u knjizi Antička Pula spominje
podatak da je kazalište građeno u II st.n.e3. Taj podatak navode u
svojim djelima i Vesna Girardi-Jurkić te Robert Matijašić.
Nakon propasti Rimskog Carstva samo postojanje ovog
kazališta ubrzo se zaboravlja. U srednjem je vijeku veći dio
izvorne građe kazališta recikliran kao građevinski materijal, a
na vrhu brežuljka izgrađena je srednjevjekovna utvrda pulske
komune.
Pretpostavlja se da je segment srednjevjekovnog potpornog
zida u zapadnom dijelu teatra, između današnjeg gledališta i
Kaštela, sačuvani ostatak bedema iz tog razdoblja.4 U tom su
vremenskom razdoblju preostali ostaci kazališta prekriveni
zemljom i raslinjem te je njihovo postojanje izbrisano iz memorije, stoga kazalište nije vidljivo ni u Kandlerovoj rekonstrukciji
antičke Pule iz 1858. godine. No Kandler na ovoj karti u zoni
kazališta pozicionira mogući istočni prilaz pulskom Kapitoliju,
za kojeg smatra da se nalazio na mjestu današnjeg Kaštela. Prva
istraživanja ove lokacije krajem XIX st. bila su vođena ovom
Kandlerovom pretpostavkom.
Š. Mlakar, Iz inventara svjedočanstva o kazališnom životu u antičkoj
Puli, u Antički teatar na tlu Jugoslavije, Novi Sad, 1981. str. 91-107
2
A.Krizmanić, Antička Pula s Amfiteatrom, Pula 1999. str. 132
3
Š. Mlakar, Antička Pula - III prošireno izdanje, Pula 1978., str.33
4
D.Komšo, usmeni izvor
1
P. Kandler, Forma Urbis Polae (preuzeto iz B. F. Tamaro, Pola, 1925)
malo rimsko kazalište pula
6 / 53
Otkriće teatra
Izvorni dijelovi kazališta ostali su sačuvani ispod zemlje
preko tisuću godina, tako da su prvi fragmenti otkriveni su
tek početkom XX stoljeća. Prilikom arheološkog istraživanja
gornjeg dijela antičkog grada pronađen je 1900. godine veći
odlomak natpisne ploče na kojoj se spominje curator theatri,
izgradnja portika i ukrašavanje vrata,1 a 1903. godine je iskopano
monumentalno stubište s lukom za koje je voditelj istraživanja
Anton Gnirs pretpostavio da je riječ o istočnom ulazu koji je
vodio prema rimskom Kapitoliju,2 budući da su istraživanja bila
vođena Kandlerovim pretpostavkama o mogućoj morfologiji
antičke Pule. Tek su osam godina kasnije, kada se 1911. godine
pristupilo izgradnji predviđenog školskog igrališta između
Njemačke gimnazije (današnje zgrade Arheološkog muzeja
Istre) i Njemačke pučke škole (današnje Sveučilišne knjižnice),
pronađeni ostaci zidova za koje su A.Gnirs i E. Reisch utvrdili da
se radi o fasadnim zidovima scenske zgrade rimskog kazališta,
što su povezali s ranijim otkrićima ploče i monumentalnog
stubišta.3
Sljedeća istraživanja lokacije vršena su periodično između
1927. i 1938. godine, o čemu svjedoče članci istraživača A. Degrassia, R. Grimanija, B. Forlati Tamaro i M. Mirabella Robertia.
U tom je periodu iskopana orkestra, otkriven kanal za spuštanje
zavjese i pronađen rub prve polukružne stepenice sjedišta
gleditelja. Prema dotadašnjim saznanjima M. Mirabella Roberti
1939. godine izrađuje prvi tlocrt moguće rekonstrukcije malog
rimskog kazališta s posebno označenim istraženim dijelovima i
pretpostavljenim dijelovima koji još nisu bili iskopani. 4
Š. Mlakar, 1981. str. 98
A. Gnirs, Die Römische Torangle auf dem Kastellhügel in Pola,
Mitteilungen der K.und K. Zentral Kommission zur Erforschung und
Erhaltung der Daudenkmalr III, 1904, str. 347-356
3
Š. Mlakar, 1981. str. 98
4
V. Girardi-Jurkić, Arheološka spomenička baština u urbanim cjelinama i pejzažnom prostoru Istre, Histria Antiqua br. 1/1995, str. 18
1
2
A. Gnirs, Nacrti sjevernog ulaza u kazalište s lukom, 1904
malo rimsko kazalište pula
7 / 53
Novija
istraživanja
i prve
rekonstrukcije
Istraživanje u 30-im godinama (Foto Archivio Storico Trevigiano)
Nakon II svj.rata istraživanjem kazališta bavi se od 1960. do
1973. godine Štefan Mlakar. Tada su izvedeni konzervatorski
radovi i rekonstrukcija izljevnog kanala za oborinsku vodu,
završni zid orchestre i scene te tri reda stepeništa sa sjedištima za
gledatelje.1 Sam Mlakar također publicira tlocrt rekonstrukcije
kazališta prema već poznatoj shemi M.Mirabella Robertia, potkrijepljenoj novim podacima prikupljenim prilikom istraživanja
(za Mlakarov detaljan opis dimenzija izvorne građevine vidi Prilog
3 ove studije). Nakon Mlakara istraživanje vodi Vesna GirardiJurkić od 1981. do 1986. godine kada je završen iskop devet
redova stepeništa, te konzervirani i definirani izlijevni kanali.2
Ponovnom istraživanju lokacije pristupilo se 2012. godine, a
u sklopu ovog djelovanja pristupilo se i projektiranju rekonstrukcije dijela tribina i okolice što je rezultiralo ovom prostornom studijom.
1
2
Istraživanje početkom 70-ih (preuzeto iz V. Girardi-Jurkić, 1995)
Š. Mlakar, rekonstrukcija tlocrta kazališta (preuzeto iz V.
Girardi-Jurkić, 1995)
V. Girardi-Jurkić, 1995, str. 18
Ibid., str. 18-19
malo rimsko kazalište pula
8 / 53
O odnosu grčkog
i rimskog teatra
Tip rimskog kazališta razvio se u posljednjem stoljeću p.n.e.
iz grčkog modela kazališnog prostora. Prilagođavajući svoju
funkciju novom vremenu rimski teatar stvara svoju specifičnu
prostornu organizaciju koja se bitno razlikuje od grčkog izvora, stoga posljedično rimski teatar formira i novu koncepciju
kazališnog prostora. U Grčkoj je kazalište uklopljeno u organički
prostor prirode, kod Rimljana ono je unutrašnji prostor samostalne
građevine, potpuno odvojene od okolice (autarkičan prostor).
Arhitektura je u izrazitoj opreci prema prirodi, tehnika je oslobađa
od konstrukcijske povezanosti sa strukturom zemljišta i od optičke
povezanosti sa krajolikom. (...) Za razliku od Grčke nedostaje povezanost s vjerom. Predstava je od samog početka namijenjena zabavi
publike. Diktatori i carevi podupiru kazališta poput svih drugih
ustanova koje imaju utjecaja na raspoloženje javnosti.1 Budući da
se teatar u Rimskom Carstvu koristi za potpuno drugačiji oblik
obreda, njegovi elementi preuzeti iz grčkog modela - gledalište
(cavea), površina za predstave (orchestra) i pozornica sa kulisom
(proscenij) - potpuno mijenjaju svoju funkciju, te posljedično, i
oblik. Središnji protagonisti predstave izmještaju se iz geometrijskog centra teatra (orchestre) na uzvišenu pozornicu scene, koja
dobiva visoku kulisu u obliku fasade sa koje gledalac ne upija
više ambijent krajolika, kao u grčko doba, nego artificijalne
vizualne kodove (kulisa posjeduje sistem pomičnih panela koji
se rotiraju ovisno o determiniranom ambijentu predstave). Jednom kada je središte teatra oslobođeno od sadržaja (budući da
u konceptu teatra kao spektakla, za razliku od vjerskog obreda,
interakcija publike i protagonista više nije potrebna) ono se u
rimskom kazalištu reducira na polukrug i prenamjenjuje u parter
za gledaoce, u prvom redu sjedišta za senatore.2 Orkestra prelazi
iz mjesta rezerviranog za ljude od vjere u mjesto za ljude od
povjerenja.
Danas malo rimsko kazalište u Puli nije više građevina nego
ruševina, ono više nije autarkičan prostor odvojen od krajolika
nego integrirani dio tog krajolika (posebno u dijelu tribine u
kojem se i izvorno kazalište oslanjalo na matičnu stijenu). U jednom bitnom segmentu po kojem se grčki i rimski teatar razlikuju
može se konstatirati da je, razgrađivanjem zgrade, malo rimsko
kazalište u Puli grcificirano. Polazeći od ove situacije moguće
je zamišljati daljnju grcifikaciju teatra - moguće je orijentirati
gledatelje oko orkestre koja je danas prazan napušten prostor
bez pripisanog značenja, moguće je vratiti centralitet sadržaju
i smjestiti u središte kruga buduće aktivnosti na ovoj lokaciji.
Međutim, proces grcifikacije ima svoj realni domet u trenutnim
društvenim uvjetima. Unutar kapitalizma teatru se pripisuje
uloga proizvodnje spektakla, a u spektakl se ne vjeruje već ga
se konzumira. Stoga je ovoj lokaciji, kao i mnogima sličnim,
namijenjena klasična rimska uloga ustanove koja ima utjecaj na
raspoloženje javnosti.
1
2
V. Gunther, W . Müller, Atlas Arhitekture I, Zagreb, 1999, str. 239
Vitruvije, Deset knjiga o arhitekturi, Zagreb, 1999, str. 108
malo rimsko kazalište pula
9 / 53
1
Kazalište
iz perspektive
krajolika
Jednom kada su aktivnosti na malom rimskom kazalištu
zamrle, a građevina raznesena i integrirana u različite dijelove
pulske morfologije, samo mjesto prelazi u dugotrajan topografski stadij, u kojem lokaciju definira isključivo krajolik. Tek se
prvim iskopavanjima postepeno počeo isticati obris nekadašnje
građevine, no lokacija je i nakon istraživanja zadržala dobar
dio svoje pejzažne osobine. Iskapanjem tribina krajem 60-ih
godina XX stoljeća otkrivena je stepeničasto obrađena matična
stijena na koju su se polagali kameni blokovi gledališta. Budući
da se lokacija i dalje nije koristila u programske svrhe, ova je
obrađena padina postala podloga za stvaranje nekoliko pješačkih
pravaca između Arheološkog muzeja Istre i Kaštela. Dnevnim
korištenjem stvorene su različite staze koje se služe prirodnim
terenom, obrađenom stijenom i dijelom ostataka kazališta kao
elementima za premošćivanje preko deset metara visinske razlike između grada i vrha bedema Kaštela. Staze povezuju nekoliko zaravnatih dijelova terena (poput orkestre, platoa iznad
srednjevijekovnog zida i ravnice vrha bedema Kaštela) na kojima je moguće zadržavanje i razgledavanje lokacije, ali i promatranje šire gradske okolice. U točkama križanja puteva i otvaranja
vizura stvaraju se specifična mjesta zadržavanja - definirani javni
prostori istočne padine starog grada.
foto: H. Sterpin
malo rimsko kazalište pula
10 / 53
Putevi
Danas je malo rimsko kazalište izrazito bitna pejzažna spona
rimske
terme
katedrala
dvojna
vrata
3
Kaštel
1
franjevački
samostan
4
5
2
AMI
sveučilišna
knjižnica
giardini
galerija
sv. Srca
Malo rimsko kazalište kao sjecište puteva u gornjem dijelu Starog grada
grada i Kaštela, preko njega prolaze tri od ukupno pet postojećih
pješačkih komunikacija. Sagledavajući širi prostor starogradskih
uspona i ulice Castropola vidljiva je centralna pozicija malog
rimskog kazališta u povezivanju istočnog i zapadnog dijela
gradske jezgre. Mogućim probojima novih pravaca kretanja
uz sjevernu stranu Arheološkogi muzeja Istre i zapadnu stranu
Sveučilišne knjižnice ova bi se uloga kazališta, kao krajolika koji
povezuje Stari grad, mogla još dodatno intenzivirati uvođenjem
pravaca kretanja Dvojna vrata - Arheološki muzej Istre - malo
rimsko kazalište - Kaštel, te Giardini - Sveučilišna knjižnica malo rimsko kazalište - Kaštel. Suprotno tome, bilo koja ideja
zagrađivanja kazališta i suzbijanja današnjih pješačkih tokova
preko Kaštela imala bi negativne posljedice na širi prostor komunikacije starogradskom jezgrom.
Trenutno je aktivan samo jedan pristup lokaciji kazališta, uz
Sveučilišnu knjižnicu, koji se nalazi na koti od 20 m nadmorske
visine. Iz ove točke smjerovi kretanja se granaju preko scene
kazališta prema sjeveru u koridor koji vodi do monumentalnog
stubišta sa lukom (nekadašnji sjeverni ulaz u kazalište), te preko
orkeste i stepenasto isklesane matične stijene prema srednjevijekovnom zidu i livadi iza Sveučilišne knjižnice. Sa gornjih
dijelova gledališta kazališta putevi se šire prema antičkoj cisterni,
ulazu u austrijske podzemne tunele te preko strmog uspona kroz
zid bedema Kaštela. Mjesto na kojem se susreću svi ovi pravci
kretanja je plato samog bedema, kao najviša točka u krajoliko na
33 m nadmorske visine.
malo rimsko kazalište pula
11 / 53
kaštel
cisterna
bedem
kaštela
livada
srednjevijekovni
zid
sveučilišna
knjižnica
sjvereni ulaz
u teatar
Prostornom studijom su obuhvaćeni svi opisani pravci kretanja, naglašena je njihova važnost, a u procesu projektiranja
predložena su dva načina tretiranja staza:
1 - postojeći putevi se uređuju na način da se čelo stubišta oblaže
limenim pločama debljine do 5 mm, koje služe spriječavanju
daljnje erozije tla u zonama gdje je protok pješaka intenzivan.
Gazišta se nasipavaju zemljom te se na taj način stubište integrira u krajolik (puna linija na karti).
2 - novi pješački pravci, koji se predviđaju zapadno od
Sveučilišne knjižnice i sjeverno od Arheološkog muzeja Istre,
predstavljaju zahtijevniju intervenciju u postojeći krajolik i
premošćuju veće visinske razlike pa je i način izvođenja tih pravaca drugačiji. U tim dijelovima se predviđa izvođenje armiranobetonskog stubišta koje se uscijeca u krajolik i povezuje kote čija
je razlika u visini preko 4 metara (isprekidana linija na karti).
orkerstra
scena
arheološki muzej istre
pozicije stubišta
detalj zemljanih stubišta
malo rimsko kazalište pula
12 / 53
M. i G. Carmassi, rudnik RaviMarchi, 1999-2003
Rubovi
Bitan segmen krajolika malog rimskog kazališta su rubovi barijere, linije razgraničenja i prepreke - koji određuju kretanje
lokacijom i njeno korištenje. Iako su neki rubovi prirodni, a neki
artificijalni oni se danas čitaju kao jedinstven pejzažni sustav na
kojega je moguće reagirati prilagođavanjem buduće intervencije
postojećim razgraničenjima (odnosno naglašavanjem rubova) ili
njihovim negiranjem (odnosno premošćivanjem razgraničenja).
Vanjski rubovi koji omeđuju prostor malog rimskog kazališta
su: Kaštel sa zapadne strane, Arheološki muzej Istre sa istočne
strane i Sveučilišna knjižnica sa južne strane. Sjeverni rub nije
jasno izražen kao ostali, ali je svejedno trenutno neprohodan
zbog zarasle vegetacije. Ovi rubovi stvaraju jasnu definiciju
mjesta kazališta, dovoljno su naglašeni jer se radi o visokim zgradama dok su ostali elementi lokacije horizontalnog i topografskog karaktera. Međutim, trenutno su ti rubovi i neprohodne
barijere koje se projektom planiraju permostiti dodavanjem
dvaju novih stubišta (vidi poglavlje Putevi, str. 12).
Unutarnji rubovi lokacije sastavljeni su pretežno od ostataka
zidina nekadašnjeg kazališta, ali i kasnijih srednjevijekovnih
slojeva. Izgradnjom čelične tribine iznad dijela nekadašnjeg
gledališta premostit će se dobar dio ovih internih ograničenja
u prostoru teatra (vidi poglavlje Konstrukcija tribine, str. 24), a
u dijelovima gdje je premošćivanje rubova nemoguće, poput
uzvisine iznad monumentalnog stubišta sa lukom ili srednjevijekovnog zida, predviđa se postavljanje manjih segmenata čelične
ograde visine 1 m sastavljene od rukohvata izvedenog od 40 mm
široke limene trake te ispune od čeličnih tondina promjera 12
mm postavljenih na razmaku od 8 cm. Ograda se sidri u teren, a
štiti se od korozije premazom crvene temeljne boje za metal.
detalj ograde
malo rimsko kazalište pula
13 / 53
Pogledi
veli vrh
arena
MSUI
elektromlin
foto: E. Jurcan
Oko je, uz tijelo i njegovo kretanje, bitan alat za otkrivanje i per-
AMI
Tone Peruško
FINA
cipiranje krajolika. Ako kretanje tijela definira putanje i barijere,
oko definira poglede, vedute i vidikovce. Stupnjevitim uzdizanjem različitih slojeva terena na lokaciji kazališta (izvorna kota
orkestre, plato srednjevijekovnog zida, bedem Kaštela) krajolik
stvara izrazitu dinamiku pogleda. Veduta na sam grad se postepeno dramaturški otvara - od zatvorene intime kolijevke teatra
do pogleda na gotovo cijelo šire središte Pule. Ljudskim okom
označena su tri specifična mjesta u krajoliku teatra:
Kota scene (21 m n.v.): dvije su karakteristične vedute sa same
scene teatra. Jedna se uočava sa položaja današnjeg južnog
prilaza lokaciji, gdje se promatraču otvara pogled na više slojeva
krajolika i ruševina, brišući prostornu distancu između njih i
spajajući više planova u nejasnu topografiju koja se tek kretanjem promatrača otvara i rasčlanjuje. Druga veduta je sjeverno
od same scene (gdje se predviđa novi pristup od dvojnih vrati).
Iz te točke promatrač uočava visoki sjeverni zid teatra, koji mu
zaklanja pogled na veći dio gledališta. Oko ga sa te pozicije vodi
prema monumentalnom stubištu sa lukom gdje se tek sa vrha
stubišta naglo otvara pogled na čitavo kazalište.
Kota srednjevijekovnog zida (29 m n.v.): osam metara iznad
scene nalazi se plato poduprijet srednjevijekovnim zidom sa
kojeg seže pogled na cijeli opseg kazališta. Vidik je fokusiran na
sam teatar jer mu pogled omeđuju zgrade Arheološkog muzeja
Istre i Sveučilišne knjižnice.
Kota bedema Kaštela (33 m n.v.): najviša točka lokacije nalazi
se na zaravnatom dijelu bedema utvrde Kaštel, u sjeni visokih
alepskih borova. Sa ove pozicije se promatraču otvara pogled na
sjeverni i istočni dio Pule, od Velog vrha i Valelunge na sjeveru do
Arene i zvonika sv. Antona, zatim je pogled djelomično prekinut
zgradom Arheološkog muzeja Istre, ali se ubrzo ponovo otvara te
propušta pogled na zgradu FINA-e na Giardinima, na školu Tome
Peruško i ostale više građevine u istočnom dijelu središta Pule.
malo rimsko kazalište pula
14 / 53
Mjesta
Analizirajući kretanja u krajoliku malog rimskog kazališta
sjeverni ulaz
2
sjeverno
stubište
bedem
kaštela
+33 m.n.v.
3
matična
stijena
5
AMI
plato 4
+29 m.n.v.
scena
+21 m.n.v.
orkestra
+20 m.n.v.
cisterna
antički ulaz
livada
+ 24 m.n.v.
legenda:
mjesto
zapadni ulaz
1
put
prilaz
mogući prilaz
rub
pogled
čvorište
sinteza analize krajolika prema metodi K. Lyncha
sveučilišna
knjižnica
južni ulaz
uočavaju se čvorišta - mjesta gdje se križaju dve ili više putanja. Analizirajući pak poglede dolazi se do vidikovca - mjesta
gdje se otvaraju vizure na uži i širi krajolik. Preklapanjem
čvorišta i vidikovaca dobijaju se definirana mjesta u krajoliku
- zone zadržavanja i boravljenja. Malo rimsko kazalište sastavljeno je od pet takvih mjesta koja su u ovoj studiji nazvana
scena, orkestra, plato, livada i bedem Kaštela.
Scena - mjesto dolaska. Sa dvije rubne točke scene vidljiv je
čitav teatar, a sama zona je definirana ostacima nekadašnje scene.
Za ovo mjesto je predviđeno intenziviranje zadržavanja posjetitelja uvođenjem elementa trijema koji stvara hladovinu (vidi
poglavljeTrijem, str. 20).
Orkestra - središnje mjesto. Nekadašnji parter teatra danas je
ispražnjen geometrijski jasan polukrug obložen izvornim kamenjem po rubu i zemljanom podlogom u središtu. Ovo mjesto
se ne tretira ni jednim novim elementom u studiji, već se njegova praznina stavlja na raspolaganje različitim oblicima korištenja
(mogućnost održavanja predstava ili postavljanja pomičnih
sjedala za gledatelje).
Plato - mjesto u sjeni borova. Budući da se plato poduprijet srednjevijekovnim zidom nalazi unutar gabarita nekadašnjeg gledališta
teatra u ovom se mjestu kontinuitet tribina prekida. Zaravnati
teren okružen gledalištem i natkriven visokim alepskim borovima
tako postaje jedinstveno mjesto pogleda na teatar, a zadržavanje
na njemu se intenzivira uvođenjem klupa i zaštitnog rukohvata.
Livada - zeleno mjesto. Izvođenjem stubišta uz zapadnu
stranu zgrade Sveučilišne knjižnice ovo će mjesto postati
zapadni ulaz u teatar. Iznad njega se studijom predviđa
izvođenje čeličnih tribina (vidi poglavlje Konstrukcija tribine, str. 24) koje će ujedno služiti kao nadstrežnica i sjenilo
za ovu zelenu površinu. U budućnosti je moguće zamisliti i
pozicioniranje servisnih sadržaja na ovo mjesto, poput sanitarnih prostora i lokala, no taj program nije obuhvaćen ovom
studijom.
Bedem Kaštela - mjesto pogleda. Vrh bedema, također u
sjeni alepskih borova, mjesto je zadržavanja promatrača Pule
i malog rimskog kazališta. To je mjesto ujedno i ishodište za
nastavak šetnje krajolikom oko samog Kaštela. Zadržavanje na
ovoj lokaciji je podržano uvođenjem klupa, urbane opreme i
rukohvata.
malo rimsko kazalište pula
15 / 53
2
Kazalište
iz perspektive
ruševina
Malo rimsko kazalište je ruševina. Uvođenjem ove bitne
činjenice u analizu lokacije ona nije više percipirana samo kao
krajolik , nego i kao antički lokalitet, mjesto povijesti, muzej
in situ. Ruševine daju presudan karakter lokaciji, one je čine
kulturnom baštinom, ali i divljinom u središtu grada. Ruševine
su mjesto sjećanja na devastaciju, neizbježnu pojavu koja se
ciklično javlja kroz povijest, jednako kao i gradnja.
Kako bi se zadržao današnji karakter lokacije studijom su
predviđeni zahvati koji naglašavaju upravo karakter ruševina.
Za razliku od metode rekonstrukcije primjenjene početkom
70-ih, kada je izvedena replika dijela tribina i zidova, ovim
rješenjem se predlaže metoda rekonstrukcije koja zatečeno
stanje prepušta arheološkoj prezentaciji, a nove intervencije
dilatira od postojećih materijala, svjesno razdvaja novu intervenciju kako bi čitanje novoga sloja bilo što jasnije. Koristeći
se tom metodom reprodukcija nekadašnjeg oblika kazališta
pojavljuje se samo mjestimice, gledatelju su dane koordinate
nekadašnje visine, dubine i perimetra teatra, ali je potpun izgled
prepušten osobnoj imaginaciji. Vođeni tim projektantskim
načelom ruševine se i dalje tretiraju kao fragmentirani svjedoci
devastacije, a mjesto teatra ostaje divljina koja se svakodnevno
nanovo otkriva.
foto: D. Komšo
malo rimsko kazalište pula
16 / 53
ulaz
stubište
gledalište
potporni
zidovi
orkestra
potporni
zidovi
vanjski
zid
proscenij
scena
antički sloj ruševina na lokaciji
malo rimsko kazalište pula
17 / 53
Obrisi teatra
Rekonstrukcija obrisa teatra , koja se predlaže umjesto potpune
rekonstrukcije, nije rezultat samo projektantske odluke. Rekonstrukciju nekadašnjeg rimskog kazališta u svom punom opsegu
nije ni moguće ostvariti jer su mjestimice izvorni dijelovi teatra
prekriveni kasnijim povjesnim slojevima.
U središnjem dijelu gornjih tribina nalazi se srednjevijekovni
zid zbog kojeg je nemoguće rekonstruirati puno gledalište iznad
12. reda. Početkom XX. stoljeća je u južnom dijelu kazališta
izvedena Njemačka pučka škola sa dvoranom (današnja
Sveučilišna knjižnica i arhiva) zbog čega je rekonstrukcija
tribina još dodatno reducirana, a nemoguće je prezentirati niti
potpune konture nekadašnje scene. Posljedica ovakve zatečene
situacije je izvođenje rekonstrukcije kazališta u obliku fragmenata - središnjeg dijela tribine postavljenog direktno na matičnu
stijenu (vidi poglavlje Središnja tribina, str.19), rubnih dijelova
tribine izvedenih kao samostojeće čelične konstrukcije (vidi
poglavlje Konstrukcija tribine, str. 24) i trijema iznad dijela ruba
pozornice (vidi poglavlje Trijem, str. 20).
Pomoću ove tri intervencije određene su tri koordinate oblika nekadašnjeg teatra - vrh čelične tribine definira visinu i
perimetar nekadašnjeg kazališta, a sjena trijema definira rub
pozornice. Tim točkama nije zadan vanjski gabariti nekadašnjeg
objekta nego oblik percipiranog unutarnjeg prostora teatra.
Budući da se kazališni prostor percipira kao unutarnji prostor
između kulise i zadnjeg reda gledališta idejnim rješenjem se
naglašava upravo takva percepcija prostora.
antički opseg kazališta
srednjevjekovni sloj
austrijski sloj
redukcija opsega tribina
malo rimsko kazalište pula
18 / 53
Lola Domenech, Rimski forum u Empuries, Španjolska, 2010
Središnja tribina
Dva temeljna principa dodavanja novih elemenata na ruševine
antičkog kazališta ovom studijom postaju transparentnost i
dilatacija.
U središnjem dijelu teatra je nakon iskopavanja ostala vidljiva
isklesana matična stijena na koju je bio položen dio tribina. U
ovom dijelu se rekonstrukcijom predviđa postavljanje osam
novih redova tribina čije će gazište biti dilatirano od stijene i
izvedeno kao horizontalna ploha, kako bi matična stijena ostala
vidljiva na mjestima čela tribina. Osim što izvođenje ploha tribina bez čela omogućava vidljivost matične stijene (koja je bitan
element kvalitete današnjeg prostora teatra), horizontalni potezi
tribina dodatno naglašavaju linije klesanja stijene.
Princip dilatacije primjenjen je u središnjem dijelu kako bi se
naglasila matična stijena, ali i kako buduća erozije ne bi oštetila
spoj nove podloge i kamene stijene. Horizontalne ploče tribina
izvode se u modulima od 1,5 do 2 m dužine i 74 cm širine te se
pričvršćuju na podkonstrukciju koja se sidri u stijenu. Idejnim
rješenjem su obuhvaćene dvije mogućnosti primijenjenog materijala za gazišta tribine - prefabricirani beton i laminirano drvo.
Daljnje ispitivanje od odabira konačnog materijala vršit će se
prilikom izrade glavnog projekta rekonstrukcije.
pogled na središnju tribinu
malo rimsko kazalište pula
19 / 53
detalj konstrukcije trijema
Trijem
Iznad ruševina nekadašnje scene smješta se montažna čelična
konstrukcija trijema sa sjenilima kako bi se transparentnom
strukturom, koja ne ometa pogled prema zgradi Arheološkog
muzeja Istre, naznačila dubina nekadašnje pozornice. Iako
je rub nekadašnje pozornice bio naznačen punim pročeljem
visine preko 10 metara, da bi se dobila naznaka i stimuliralo
zamišljanje ruba pozornice dovoljno je izvesti inverziju i postaviti horizontalni element trijema uzdignutog 3,5 m iznad kote pozornice. Tom arhitektonskom gestom se diskretno definira rub
nekadašnjeg unutrašnjeg prostora teatra te se suzbija današnja
negativna karakteristika ovog prostora, a to je da se prostor
scene rastače preko zaravnatog terena sve do obližnjih zgrada.
Trijem se izvodi montažno, sastavljen je od dva IPN 160 profila
na koja naliježu vertikalne limene ploče debljine 5 mm. Profili
su dodatno ukručeni zategama i poduprijeti čeličnim stupovima
koji se postavljaju u različitim rasponima, kako bi se prilagodili
specifičnom prostoru ruševina. Cijela konstrukcija se temelji
nadzemno i štiti se crvenim temeljim premazom za metal.
Ovom intervencijom moguće je neposredno i efikasno definirati prostorne odnose unutar teatra, a rješenje može biti privremeno i izvedeno u prvoj fazi rekonstrukcije dok se ne pristupi
integralnom uređenju prostora scene i pokosa između kazališta i
Arheološkog muzeja Istre.
pogled na trijem
malo rimsko kazalište pula
20 / 53
pogled na trijem
malo rimsko kazalište pula
21 / 53
3
Kazalište
iz perspektive
proizvodnje
spektakla
Svrha izvođenja projekta rekonstrukcije malog rimskog
kazališta je predviđanje potrebne infrastrukture za izvođenje
kulturnih manifestacija na toj lokaciji. No to izvođenje kulturnih
manifestacija ne može, u današnjim društveno-političkim odnosima, biti drugo osim proizvodnje spektakla.
Potrebu uvođenja kulturnih manifestacija na lokaciju valja
opisati ekonomskim terminima. Postavljanjem malog rimskog
kazališta u službu proizvodnje spektakla, ostvaruje se vrijednost
koja nije bila obuhvaćena prethodnim poglavljima vezanim uz
krajolik i ruševine. Uvođenjem kazališta u ekonomiju spektakla
stvara se razmjenska vrijednost.
Budući da je malo rimsko kazalište kulturna baština i kao takva
po definiciji javna i pristupačna svima, ova lokacija ne može ostvarivati svoju razmjensku vrijednost kao većina ostalih lokacija,
putem tržišta nekretnina. Međutim specifičan kapital koji je
moguće crpiti iz baštine je druge vrste i vezan je uz kulturu, a
ne uz nekretnine. Stoga je jedini način da se na ovoj lokaciji,
na kojoj kapitalizam godinama nije akumulirao nikakav višak
vrijednosti, uspostavi proces prisvajanja razmjenske vrijednosti
taj da se aktivira njezin kulturni kapital, odnosno da se na njoj
održavaju kulturne manifestacije.
Tom operacijom kulturno dobro i službeno postaje poprište
proizvodnje spektakla. Instalacijom led-ekrana na fasadu
Arheološkog muzeja Istre će se ta proizvodnja još dodatno
intenzivirati, moguće i do svog ekstrema, budući da je spektakl
kapital u stupnju akumulacije u kojemu on postaje slika.1
1
Guy Debord, Društvo Spektakla, Zagreb, 1999, str.47
malo rimsko kazalište pula
22 / 53
Kapaciteti
kazališta
Metoda projektiranja pogona za proizvodnju spektakla temelji
se na definiranju maksimalnih kapaciteta i projektiranju efikasnog punjenja i pražnjenja prostora. Kako bi se povećao koristan
prostor gledališta, a time i formirao obris prostora koji liči teatru,
uvedeni su elementi novih konstrukcija za gledalište.
Redukcijom tribina zbog zatečenih elemenata u prostoru (vidi
poglavlje Obris teatra, str. 19) stvorena su dva konstruktivna
elementa tribina izvedena od čelične trodimenzionalne rešetke.
Veći element nalazi se južno od srednjevijekovnog zida i sastoji
se od jednog donjeg segmenta tribine, dva gornja segmenta i
jednog stubišta kojim se pristupa na taj element. Manji element
se sastoji od jednog donjeg segmenta i dijela gornjeg segmenta,
a nalazi se iznad postojećeg sjevernog ulaza u kazalište. Forma
nove čelične tribine prati raster nekadašnjih antičkih tribina,
visina čela je 35 cm, a dubina gazišta 74 cm. Između gornjih i
donjih redova tribina smještena je pasaža širine 1,5 m sa koje
se spuštaju i uzdižu stubišta za punjenje i pražnjenje tribina
široka 1,2 m. Ova pasaža zamišljena je kao glavna infrastrukturna kičma kazališta jer se u njenom trupu mogu smjestiti sve
potrebne instalacije.
Ovim rješenjem malo rimsko kazalište razvija kapacitet od
1.700 sjedećih mjesta, a kako bi taj broj posjetitelja efikasnije
cirkulirao prilikom manifestacija predviđeno je ukupno pet
ulaza/izlaza - dva postojeća u donjoj zoni sa kojih se pristupa
direktno na orkestru, jedan postojeći za pristup tribinama preko
stubišta u sjevernom dijelu, jedan revitalizirani antički za pristup
tribinama u zoni pored cisterne te jedan potpuno novi pristup
tribinama sa livade iza Sveučilišne knjižnice.
sustav evakuacije tribina
malo rimsko kazalište pula
23 / 53
Konstrukcija
tribine
Kako se projekt rekonstrukcije ne bi opteretio nepotrebnim
iskapanjima na arheološkom nalazištu projektirane su čelične
konstrukcije koje opterečenje prenose u što manji broj temeljnih
stopa, a dio tribine je projektiran i konzolno. Tako je većina
temeljnih stopa koncentrirana oko pasaže, u dijelu terena koji
je već istražen, dok se tri nove temeljne stope nalaze ispod
zapadnog dijela tribine, a dve nove stope ispod sjevernog dijela.
U statičkom smislu nosiva čelična rešetka zajedno sa nosivim
čeličnim stupovima čini jedan upeti okvir raspona cca 9,50 m
x 4 m. Prilikom proračuna okvira, posebno je vođeno računa o
graničnom stanju upotrebljivosti objekta, te ispunjavanju kriterija minimalne vlastite frekvence (osciliranja konstrukcije) kako
bi se u kasnijoj upotrabi izbjegla pojava rezonance.
Nosiva čelična konstrukcija tribine sastoji se od slijedećih nosivih elemenata:
1 - nosive čelične rešetke tipa Warren, radijalno postavljene na
rasteru od cca 2,35 m u užem i cca 3,45 m u širem dijelu tribine,
sastavljene od IPB1 100 profila u gornjem i donjem pojasu, te dijagonalama sastavljenih od kvadratnih HOP profila 60/60/5mm
i kvadratnih HOP 90/90/8mm profila, kvaliteta čelika S235JR
2 - čeličnih spregova raznih profila, kvaliteta čelika S235JR
3 - čeličnih prostorno rešetkastih stupova, sastavljenih od cijevi
raznih profila, kvalitete čelika S235.
Proračun je izrađen u programskom paketu za strukturalnu i
dinamičku analizu u kojemu su istovremeno objedinjeni svi nosivi čelični elementi konstrukcije, pa tako i elementi temeljnog
nosivog sklopa, a za koji je uzeta pretpostavljena maksimalna
dopuštena vrijednost nosivog tla od cca 600 kN/m2 (pretpostavka kompaktne stijenske podloge).
aksonometrijski prikaz konstrukcije gledališta
malo rimsko kazalište pula
24 / 53
pogled na čelični dio gledališta
malo rimsko kazalište pula
25 / 53