VELIKA GOSPA 2012. K A R A V A J Glasilo Župe Svetog Duha Tisno Godište VIII Godina 2012. -Broj 2 (18) Velika Gospa 2012. O PRISLAVNA BOŽJA MATI O prislavna Božja Mati, dostoj nam se milost dati, da ja ljubim Sinka tvoga, moga Boga pridobroga. Da sve moje govorenje, dilovanje i mišljenje, vazda budem upravljati, kako ću mu ugađati. O Marijo, Majko, slatki moj spomene, tebe, Majku moju, tebe vik ću zvat. Štovani čitatelji Karavaja! Mnogo toga prolazi, ali neke vrednote ostaju zauvijek. Ponovo želim naglasiti neprolazno i najvrjednije pravilo koje nam je još u V. st. ostavio sv. Benedikt, a glasi: „Moli i radi!“ On je također rekao: "Božjem djelu ili Božjoj službi ništa drugo ne smije se pretpostaviti!" U našoj situaciji, u kojoj se često govori o krizi ove riječi, pravilo sv. Benedikta jest pravi put kojim treba svaki pojedinac krenuti, svaki narod, još bolje reći - svaka obitelj. Često zanemarujemo jedno od toga, molitvu ili rad, a najčešće molitvu, sakramente, ispovijed, pričest, sakramenat svete ženidbe, a događa se, iako rijetko, da se krštenje djece odgađa. Kao vjernici također smo pozvani da svoju Domovinu izgrađujemo po Božjem planu, da utječemo na donošenje zakona koji će biti po mjeri čovjeka, a ne nekih drugih interesa. Da uvijek stanemo na stranu čovjeka, rođenog ili još nerođenog. Poslušajmo neprolazno pravilo sv. Benedikta za naše dobro, za Božji blagoslov. Za pomoć, za ustrajnost, molimo i našu nebesku Majku, Gospu od Karavaja! Don Lazar Čibarić, župnik 2 ZATON 212. Prošlo je već 18 godina kako se okupljamo pred Mali Uskrs u župi Zaton na manifestaciji Puče moj. Zahvaljujući tom najvećem okupljanju pučkih pivača u našoj biskupiji, otrglo se zaboravu mnoštvo prekrasnih pučkih napjeva naše Šibenske biskupije u kojoj se glagoljalo i Boga slavilo na svom narodnom jeziku, što je u Crkvi bila iznimka (inače je liturgija smjela biti samo na latinskom ili grčkom jeziku). Dio pučke tradicije smo i mi, Pučki pivači iz župe Tisno. Koliko je važno da zapjevamo pučkim napjevima, toliko je važno i da druge čujemo i upoznamo. Posebno nam je drago čuti pivače iz naše Zagore. Ove godine bilo je 15 župa, što je veliki odaziv, a bila je prisutna i jedna obitelj iz Knina, doseljenici iz Bosne, koji su predstavili svoju duhovnu baštinu. Posebno mi je drago što smo mi iz Tisnoga redoviti sudionici tog događaja i tako prezentiramo svoju bogatu baštinu i svoju vjeru. F.P. VELIKI TJEDAN Iako je bilo dosta neugodno i vjetrovito, proslava Cvjetnice i početak Velikog tjedna počeli smo, sada već tradicijski, ispred crkve Sv. Roka i procesijom u župnu crkvu. Nakon svečane svete mise na kojoj se pjevala Muka po Marku, nastavilo se klanjanjem cijelo nedjeljno popodne i sve do Velike srijede navečer kad je svečano završeno 40-satno klanjanje. Svaku večer, po već ustaljenom običaju, pjevali smo svečano povečerje, a propovijed tri večeri imao don Marinko Mlakić, generalni vikar Šibenske biskupije. Misao vodilja bile su poznate riječi svetog Augustina: “Za sebe si nas stvorio, Bože i nemirno je srce naše dok se u tebi ne smiri.“ Tim mislima uveo nas je u otajtsvo Velikog tjedna. 3 Dođe mi napast da napišem kako je prava šteta i, rekli bismo, „smrtni grijeh“ da tako nadahnute misli i prelijepi uvod u Veliki tjedan naši mladi i oni malo stariji olako propuste i ne obogaćuju se na vječnom vrelu prelijepe duhovne baštine stvarane na dubokoj vjeri naših djedova. Ponekad smo osjetljivi na puno beznačajnije stvari ako nije sve kako smo zamislili, a tolika duhovna bogatstva nudi nam se potpuno besplatno, samo se trebamo srcem i dušom uključiti. Sve dane Velikog tjedna, uključujući i proslavu našeg najvećeg blagdana Uskrsa, proslavili smo uistinu svečano i dostojanstveno kako i priliči jednoj živoj župnoj zajednici. Tih dana trebalo je uistinu potruditi se da nas ništa ne omete, najprije u duhovnom raspoloženju. Olako nađemo isprike zašto ne sudjelujemo u svetom bogoslužju, a nismo u pravu. Uskrsli Gospodin neka nam uvijek iznova daje snagu da uskrsnemo iz svojih zloća i zabluda i neka nas uvijek hrabri Duh Sveti Utješitelj. F.P. 4 ČUVARI NA SMOTRI U VODICAMA I ove godine Čuvari Božjega greba, nakon obaveza Velikog tjedna u našoj župi, na Uskrsni ponedjeljak, kao i svake godine, proveli su na smotri žudija. Smotra se ove, nakon šest godina, opet održala u Vodicama. Festival žudija bio je najbrojniji dosad. Na njemu je sudjelovalo 30 grupa iz cijele države. Program je počeo svetom misom u župnoj crkvi, nakon koje su prodefilirali mjestom došavši do porta na rivi na kojoj je slijedilo slikanje grupne milenijske fotografije. Potom je uslijedilo predstavljanje običaja svake župe koje se održalo u amfiteatru ispred spomenika na rivi. Nakon završetka službenog dijela programa nastavljeno je druženje uza zajednički ručak, koje je potrajalo do kasnih popodnevnih sati. Sljedeća smotra održat će se u Rogotinu blizu Ploča te se nadamo da ćemo i tada prisustvovati ovom festivalu koji je već postao tradicija. K.J. 5 PRIJATELJSTVO OPĆINE TISNO I GRADA CARAVAGGIO Povelju o prijateljstvu 1995. godine potpisali su župa Tisno i svetište Caravaggio, a 17 godina kasnije došao je poziv od strane grada Caravaggia, a preko glavnog konzula u Milanu Đanija Maršana, na adresu Općine Tisno o bratimljenju. Dana 19. svibnja na sjever Italije otputovala je delegacija Općine Tisno u sastavu: načelnik Ivan Klarin, donačelnik Miljenko Meštrov, predsjednik TZ Filip Henjak i član župnog vijeća i predsjednik MO Tisno Kristijan Jareb. Na dolasku u Caravaggio dočekali su nas predstavnici koji su nas uputili u protokol te odveli do hotela unutar svetišta gdje smo prenoćili. Sutradan ujutro nakon doručka razgledali smo svetište, grad i okolicu kojim su nas proveli Đani Maršan i njegov suradnik Mario Kezić. Protokol potpisivanja je počeo u 17 sati u velebnoj gradskoj vijećnici prezentacijama i govorima sudionika. Kristijan Jareb iznio je prezentaciju o povijesti župe Tisno i 6 povijesnim vezama dvaju gradova. Slijedeći je govorio Filip Henjak o razvoju turizma u Tisnome i njegovoj okolici, potom su uslijedili prigodni govori načelnika Općine Tisno, Ivana Klarina i gradonačelnika grada Caravaggia Giuseppea Prevedinija. Potom je uslijedilo potpisivanje Deklaracije o prijateljstvu. Sve je završilo razmjenom poklona i zajedničkim druženjem uz večeru. K.J. GOSPA OD KARAVAJA Pomalo redovito i, rekao bih, za nas Tišnjane, od jednog velikog, nažalost malo gurnutog u stranu, blagdana Blagovijesti, Gospa nam se sigurno uvlači pod kožu, zahvaća nas. Svakom sljedećom nedjeljom bliži smo Gospinu ukazanju u Caravaggiu, koje većini Tišnjana znači puno. Ponekad nismo ni svjesni da nam je Gospa pod kožom, samo ove dane ispliva i zahvaća nas cijele. Dok smo u Tisnome, to se toliko ne osjeća, ali pitajmo one koji su se odselili kako je to proživljavati dane „prid Gospu.“ Ima onih daleko koji nikako ne mogu doći i koji tu udaljenost doživljavaju posebno teško, a ima i onih koji su malo bliže i danima planiraju obaveze i poslove kako bi mogli bar na kratko skočiti do Gospe ako baš ne mogu biti cijeli dan. To sam doživio samo jednom u životu, biti daleko, i nadam se da se to više neće ponoviti. Naslušao sam se priča naših Tišnjana rasutih po svijetu, a posebno onih iz Australije, kako im je to najteži dan kroz cijelu godinu, a sama pomisao na Gospu i Tisno tog dana daje im jedan poseban osjećaj. Sjećam se kao dijete odlaska naših ljudi u nepoznato. Svi su se nadali boljem životu, ali se većina nije otisnula na more života prije nego li se pomolila u Gospinu svetištu i platila svetu misu. Velikoj većini tih misa bio sam 7 prisutan kao ministrant našem velikom don Rafi, ali i don Mirku dok je u Tisnome čekao premještaj u novu župu. To je bilo u drugoj polovici 60-tih kad je većina Tišnjana otišla. Onda, kao dijete, nisam shvaćao svu težinu i posljedice tih odlazaka, ali kad danas o tome razmišljam, osjećaji su pomiješani i neodređeni. Nagledao sam se suza i naslušao plača. Skoro su svi nakon odlaska bar jednom bili u Tisnome i prva pomisao je bila „pojti na Karavaj“. Nažalost, bilo je onih koji su svoju vjeru zapustili ili napustili, ali su svjedno došli na Karavaj. U takvom raspoloženju i mislima počeli smo slaviti ovogodišnji blagdan. Na prvi dan trodnevnice, koja se polako ustaljuje, bili su nam Primoštenci, veliki Gospini štovatelji koji slave Gospu od Loreta, ali i Gospu od Karavaja. Primošten Burni koji u velikom broju hodočasti u Tisno, oduševljen je pozivom i rado je s nama pozdravio Gospu, a don Ivo Babačić, nekoć tišnjanski župnik i upravitelj svetišta Karavaj, rado se prisjetio kako je obnavljao svetište i počeo s malim pobožnostima: put križa i blagoslov djece, što je posebno bilo istaknuto u uvodnom dijelu za misu s 8 papom Benediktom XVI. u Zagrebu prošle godine. Don Ivo je s posebnim osjećajima u svojoj propovijedi ispričao kako je njegovom ocu Blažu Gospa od Karavaja spasila jedno oko nakon što mu je mina eksplodirala ispred očiju. U znak zahvale cijeli je život hodočastio Gospi od Karavaja. Nakon mise održali su lijepi koncert duhovnih pjesama, a zatim nastavili u dvoru župne kuće zajedničkim druženjem uz prikladnu zakusku. Drugi dan trodnevnice svetu misu je predvodila župa Gospe od Loreta iz Zadra (Arbanasi) sa svojim zborom. Njih je ovog puta Gospa doslovno smočila, ali nisu odustali već su odševljeno s nama slavili „našu Gospu.“ Možda bi netko i odustao, ali su rekli: „ Nema veze, pjevat ćemo i slaviti Gospu i Boga kao da se ništa nije dogodilo.“ Treći dan, uoči blagdana, po običaju ujutro u 7 sati je misa za članove bratovštine i tradicijski agape koji nije ostao samo na kolačima i prošeku. Šteta što se članovi brzo raziđu. Popodne Jezerani u svom stilu, svaka čast, dolaze hodočasnički moleći krunicu i pjevajući noseći u procesiji barjak i sliku Gospinu. Navečer Put križa po 29. put s velikim brojem hodočasnika. Izgleda da je ove godine bilo okupljeno najviše svećenika. Sabranost i tišina, pa pjesma, doživljaj neopisiv, sveta misa na 9 otvorenom unatoč vjetru. Nitko se nije bunio. Fra Špiro u svom stilu, nadahnut Božjom riječju, Gospinim blagdanom i uzrokom svjetskih kriza upozorava i daje rješenje za krizu: otvoriti se Bogu, biti poput Marije, službenik Gospodnji. Posebno je istakao da nam treba dar mudrosti i jakosti, tj. ustrajnosti u dobru. Razišli smo se puni dojmova, rekli bismo „punih baterija.“ Od umora nisam mogao nastaviti noćno bdjenje. Neki su nastavili molilti krunicu i cjelonoćno bdjenje s Perom iz Biograda uz pjesmu i molitvu. Došli su neki mladi, vjerojatno iz Vodica, slavili Boga i Gospu na svoj mladenački način. Dobio sam dojam kao da sam u raju na zemlji. Ujutro sam se vratio u ranu zoru na Karavaj. Susrećem one što su tu cijelu noć, umorni ali zadovoljni i, čini mi se, neizmjerno sretni. Ujutro od četiri sata smjenjuju se svete mise i hodočasnici koji dolaze i odlaze. Svečanu svetu misu započinjemo meditacijom i krunicom koja je ove godine posvećena hrvatskim mučenicima novijeg doba, žrtvama fašizma, nacizma i komunizma (često i antifašizma). Simbol tih mučenika je bl. Alojzije Stepinac čije smo litanije molili pred samu svetu misu u 10:30 sati, koju je predvodio don Marinko Vidović, profesor na KBF u Splitu. Između ostalog, naglasio je Gospine riječi: “Što god vam rekne, učinite!“ Popodnevno slavlje započinje u 16:30 sati meditacijom kao i ujutro. Već četiri godine posebno se obilježava ura ukazanja u 17 sati. Tada zazvone zvona u Tisnome i na Karavaju, a svi hodočasnici ostanu kratko u tišini i onda zapjevaju gromkim glasom: „Zdravo, zdravo, Marijo.“ Onda smo izmolili večernju Gospi od Karavaja. Šteta što neki pjevači zaborave doći. Nakon što smo čuli povijest ukazanja, tj. lekcije, zanosnim Josinim pjevanjem, nastavili smo krunicu do početka svete mise koju je, prvi puta navečer, predvodio mons. Ante Ivas, biskup. Otac biskup je nadahnuto govorio uoči blagdana Duhova. Između ostalog naglasio je važnost obitelji, oca i majke, za odgoj djece i 10 opasnost novog zakona koji naša vlada planira donijeti. Zakon koji manipulira začetim ljudskim životom. Na kraju mise Otac biskup je blagoslovio djecu uz naglasak da nema ljepšeg prizora od onoga kad majka drži svoje dijete u naručju. Na kraju su pjevači sve ispratili pjevajući Gospine pjesme uvjereni da ćemo i sljedeće Godine svečano slaviti Boga i Gospu. F.P. KRIŽ NA BRDU HARTIĆ Povodom tisućite obljetnice krunidbe kralja Tomislava, prvog hrvatskog kralja, naši stari Tišnjani su na brdu Hartić 1925. godine podigli spomen križ. Nakon Drugog svjetskog rata i dolaskom režima koji nije baš pretjerano volio isticanje simbola vjere i hrvatstva, križ je zarastao u borovoj šumi, napušten i zaboravljen. 70-tih godina ipak ga se sjetio jedan Tišnjanin te je macom razbio srednju gredu na križu. Saniran je betonom nekoliko godina kasnije. Ove godine u travnju MO Tisno i Čuvari Božjeg greba pokrenuli su inicijativu za uređenje područja oko križa. U nekoliko akcija očišćeno je grmlje, a uz pomoć Općine probijen je put do križa. U zadnjoj akciji, održanoj 1. svibnja, započeta je gradnja suhozida oko njega u obliku hrvatskog grba. Akciji se odazvalo tridesetak, uglavnom mlađih, osoba. Uređenje će se nastaviti u narednoj godini. 11 K.J. SRCE ISUSOVO „Isuse blaga i ponizna srca“ i ove godine je odzvanjalo iz mnoštva koje je ispunjalo crkvu pola sata prije mise. Bio je prisutan priličan broj Jezerana pa su svojim jakim i prepoznatljivim glasovima dali pečat uvodnoj pobožnosti i samoj svetoj misi koju je predvodio don Tuna, jezerski župnik, a don Lazar je bio odsutan. Izmjenjivala se pisma jezerska i tišnjanska, a sve na slavu Božju, Presvetog Srca Isusova. Nakratko, za vrijeme svete pričesti, za orgulje je sjela dubravarska nevjesta iz Jezera Valerija. Uz pohvalu odmah se i govorkalo da bi mogla i češće sjesti za orgulje, iako je vezana za svoja Jezera. Nakon mise prisutni su se okupili ispred crkve, po običaju, na druženje uz prikladnu zakusku koju pripremi domaćin. Sve se to popratilo pjesmom Dubravara, Jezerana i Tišnjana. Netko sa strane ne bi ni primijetio da su tu ljudi iz tri mjesta. Uistinu se na kraju može reći: „Kako je lijepo kad su braća zajedno!“ F.P. FEŠTA U DAZLINI Dana 21. sprnja 2012. hodočastili smo u crkvicu Sv. Ilije, u bivšoj župi Dazlina koja datira još iz XIII. st. Njoj su pripadala mjesta Rakitnica i Okit, a bila je dio Skradinske biskupije. Za vrijeme turskih osvajanja veliko dio stanovništva se raselio, a većina se doselila u današnju župu Tisno gdje su bili dobro prihvaćeni. I tako se župa Dazlina polako ugasila. Uz lijepo vrijeme i još bolju vrućinu na sv. Iliju okupilo nas se oko 40 ljudi iz Dazline, Dubrave i Tisnog. Dazlinjari 12 su crkvicu lijepo očistili, oko nje pokosili tako da se pokazao veliki plato i za parking i za hodočsnike. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je naš župnik don Lazar, a pripomogla su mu i dva pivača župskog zbora Frane i Zvone. U homiliji župnik se osvrnuo na povijest župe Dazlina i same crkvice Sv. Ilije oko koje su se okupljali vjernici. Većina je vjernika prisustvovala sv. pričesti. Poslije mise izmolili smo odrješenje za pokojne koji su tu, oko crkvice, pokopani. Zapjevali smo psalam „Pomiluj mene, Bože“, izmolili Očenaš za pokojne i poškropili grobove oko crkvice. Nakon toga nastavili smo s ležernim druženjem uz agape. Svi su se mogli okrijepiti hranom i hladni pićem rashladiti od vrućine. Druženje se nastavilo dobra dva sata. Sve u svemu, ugodno smo proveli tri sata nadajući se da ćemo se naći i iduće godine. Hodočasnik 13 Kronologija župe Tisno u 2012. 11. travnja 2012. – Bratovština Gospe od Karavaja (Frane Pavić) naručila misnicu s likom Gospe od Karavaja kod časna na Marijanu u Splitu. 12. travnja 2012.- U župnoj dvorani imali smo sastanak ŽV. 22. travnja 2012.- Bila je krizma u župi. Krizmanici su učenici 1. i 2. razreda srednje škole, a bilo ih je 24. U 10:30 sati započela je sveta misa koju je predvodio biskup Ante Ivas, u koncelebraciji je bio i don Roko Glasnović, biskupov tajnik. 24. travnja 2012. – Postavljen križ u spomen stradalim vatrogascima kod ulaza u groblje. 25. travnja 2012. – Sv. Marko. Bila je misa za pokojne članove Bratovštine Presvetog sakramenta i nakon toga bratovština je imala skupštinu. Izabran je novi predsjednik - Kristijan Jareb. 14 4. svibnja 2012. – Sv. Florijan i sv. Konstancije. Ujutro u 10:30 sati krenula je procesija od župne crkve u Jezerima prema brdu, crkvici Sv. Konstancija. Uvečer je u Tisnome u 19 sati bio blagoslov novog križa kod crkve, kod ulaza u groblje, kao spomen stradalim vatrogascima. Križ su financirali Tišnjani iz Australije preko Općine. Mnogi nisu bili na misi za vatrogasce. 5. svibnja 2012. – 12-ero mladih iz Tisna, zajedeno s mladima iz Murtera, Jezera i Vrpolja, ujutro u 7 sati krenulo je na susret mladih u Sisak. Predvodi ih Ante Omazić, đakon privremeno u Murteru. Na susretu u Sisku okupilo se oko 25.000 mladih. 13. svibnja 2012. – Išli smo na Golubinku u Tišnjanskoj Dubravi, ali zbog lošeg vremena skupili smo se u crkvi u Dubravi i tamo imali odrješenje za stradale uz prigodne govore. Bilo je najviše Vodičana, a malo Tišnjana. 17. svibnja 2012. – Uzašašće - Blagoslov kuća na Ivinju započeo oko 14:30 sati kad se don Lazar vratio iz škole. Procesija je započela u 18 sati od kapelice Sv. Nediljice i nastavili smo s misom u crkvi Sv. Martina. Bilo nas oko 50. Nakon mise ostali smo na zajedničkoj zakuski po običaju. 23.-26. svibnja 2012.- Gospa od Karavaja. 23. svibnja – prvi dan trodnevnice je predvodio don Ivo Babačić, sa zborom i časnom Lidijom iz Primoštena. 24. svibnja – drugi dan predvodila je župa Gospe Loretske iz Arbanasa, Zadar, sa župnikom don Tunjom Blaževićem. Uoči 25. svibnja 2012. – po običaju župa Jezera u 18 sati. U 21 sat put križa predvodio je fra Špiro Marasović iz Splita - Sv. Frane. Zbog zdravstevnih problema bio je nesiguran hoće li moći doći, a ipak je došao. 26. svibnja 2012. – Ove godine biskup Ante Ivas prvi puta je predvodio poslijepodnevnu misu u 18 sati s blagoslovom djece. Budući da je ujutro imao krizmu u Gospe van Grada, redovito je do sada svake godine biskup predvodio jutarnju misu u 10.30 sati. 15 7. lipnja 2012. – Tijelovo. Kao obično, misa je započela u 9 sati. Poslije pričesti nastavili smo procesijom s Presvetim kroz mjesto. 10. lipnja 2012. – U restoranu Prova, kod Ante Grubišića, bila je večera za sve koji su pomagali na Gospu od Karavaja. 11. lipnja 2012. –Kupljen je tepih crvene boje 4x3,5m i postavljen kod oltara za misu. Hvala darovateljima. 13. ipnja 2012. – Stigao kameni oltar za crkvu Sv. Martina na Ivinju. 21. srpnja 2012. –Proslavili smo sv. Iliju u Dazlini. Budući da je bila subota, bila je misa na Karavaju ujutro u 7 sati, pa u Dazlini u 9:00. Bilo je 40-tak ljudi. Crkva je bila očišćena i oko nje uređeno, a po običaju poslije smo ostali u zajedničkom druženju uz priređenu zakusku. 30. srpnja 2012. - Stiglo Rješenje Ministartva kulture da nalazište i crkva Sv. Martina na Ivinju ima svojstvo zaštićenog kulturnog dobra, kao spomenik kulture. Posjetite nas na web adresi. www.zupatisno.hbk.hr Izdaje Župa Svetog Duha – Tisno, Rudina dr. Franje Tuđmana 2, 22240 Tisno Tel: 022/439-328 www.zupatisno.hbk.hr e-mail: [email protected] 16
© Copyright 2024 Paperzz
