Godina VII. Broj 75 1. prosinca 2010.
REGIONALNI INFORMATIVNO-POLITIČKI MAGAZIN
PRILOG
Moj Božić
KRAPINA
MARIJA
BISTRICA
HUM NA SUTLI
ĐURMANEC
KLANJEC
RADOBOJ
TUIHELJ
JESENJE
STUBIČKE
TOPLICE
SV. KRIŽ
ZAČRETJE
TEMA BROJA
EUROPSKO ISTRAŽIVANJE VREDNOTA:
GLAS ZAGORJA
Što nam je važno
i kome (ne) vjerujemo?
1
150 godina proizvodnje stakla
u Humu na Sutli
PriËa o uspjehu najËeπÊe je jednostavna ∑ pravi potez u pravo vrijeme, znanje, iskustvo i vrijedni
i predani ljudi. Kada je Michael von Poschinger 1860. u malom zagorskom selu uz Sutlu sagradio
glaæutu, nije ni slutio koliko je odredio buduÊnost ovdaπnjih stanovnika. Jer, tvornica stakla je kroz
150 godina svoje povijesti uvijek bila, ona je to i danas, srce i duπa ovog kraja.
2
GLAS ZAGORJA
sadržaj
impressum
iz sadržaja:
•Direktorica društva:
Tanja Gregurović
•Glavni urednik:
Zvonko Franc
•Zamjenik glavnog urednika:
Drago Kozina
8
•Redakcija:
Nada Vincelj, Monika Briševac,
Dragan Kušec, Tomislav Lež
•Vanjski suradnici:
Zdravko Mršić, Zlatko Vitez, Vlasta Krklec,
Milorad Videković, Kristina Pavlović, Milivoj
Pašiček, Rajko Fureš, Nikola Dunaj, Elvis
Lacković, Ana Kruhak, Dunja Horvatin,
Mario Krog, Darko Fiket, Maja Šimunić,
Dražen Zetić, Stjepan Kralj
•Direktorica marketinga:
Renata Novak
•Marketing:
DRAGUTIN ŠPILJAK
Kad bi se kod nas poslovalo s moralom, plaćalo u rokovima
kao u Švicarskoj, kad bi se vodilo računa o konkurentnosti
naših tvrtki, pogotovo izvoznika, kad bi postojao konsenzus
o razvojnim programima po pojedinim sektorima gospodarstva i društvenih djelatnosti – onda bi ulazak u EU imao
pravi smisao. Jer, teško da će sva ta pitanja umjesto nas riješiti netko drugi. Ako ih i bude rješavao, radit će to u svom
interesu, a ne našem.
Klementina Cerovečki
[email protected]
•Dizajn i oblikovanje:
•Nakladnik:
Radio Hrvatsko zagorje Krapina d.o.o.
Šetalište hrvatskog narodnog preporoda 13,
49 000 Krapina
T: 049 372 665
F: 049 372 068
E-mail: [email protected]
•Grafička priprema i tisak:
VJESNIK d.d., Zagreb
Slavonska avenija 4, Zagreb
Svi tekstovi suradnika odražavaju osobna promišljanja autora i ne mogu se dovoditi u vezu sa službenim stavovima redakcije. Rukopisi se ne vraćaju. Članci i fotografije vlasništvo su uredništva i ne
mogu se objavljivati bez dogovora s redakcijom.
TEMA BROJA: EUROPSKO ISTRAŽIVANJE VREDNOTA
Što nam je važno i kome (ne) vjerujemo? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
Vrijeme nade - riječ urednika: Zvonko Franc. . . . . . . . . . . . . . . . . 7
INTERVIEW: Dragutin Špiljak: Hrvatska mora sama riješiti
svoje probleme, jer drugi će ih rješavati sebi u korist. . . . . . . . . . 8
Odvojeno mišljenje - kolumna: mr. sc. Zdravko Mršić. . . . . . . . . . 11
Političari govore - Stjepan Muhek: Ima nas svakakvih,
al’ raditi i surađivati treba. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
Pogled s Opatovine - kolumna: Zlatko Vitez. . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
Krapina - zagorska metropola . . . . . . . . . . . . 16-19
ZAGORJE INFO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20-51
MOJ BOŽIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31-46
Mislim dakle jesam - kolumna: Elvis Lacković . . . . . . . . . . . . . . . . 49
Reč zagorskog muža - kolumna: Rajko Fureš. . . . . . . . . . . . . . . . . 51
KULTURA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52-53
Glas srca - kolumna: Stjepan Kralj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
KULTURA INFO. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54-55
Vremeplov / Pjesnička riječ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
Preporuke iz knjižnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
12
Hyper dizajn d.o.o.
AKTUALNO
STJEPAN MUHEK
Ima ljudi koji smatraju da je ono što oni predlože najbolje,
isključivo to i ništa drugo. A ima i onih koji puno prigovaraju, a ideja nemaju nikakvih. Ima takvih i u Općinskom vijeću, bez obzira na stranačku pripadnost. Ali Bože moj, em
smo ljudi, em smo Zagorci, pa kak i drugač bi bilo kad ne bi
imali različitih mišljenja. No, to je nešto što ne treba uzimati generalno. Ima nas svakakvih, ali treba raditi i surađivati.
IZ UMJETNIČKE RADIONICE
Stanko Posavec: Bljesak ljepote misli u odrazu crteža i boja . . . . 58
SPORT INTERVIEW
35 godina košarke i Yetija u Krapini:
Najjači i neuhvatljivi za sve . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60
SPORT INFO. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62-63
Pod Strahinjčicom - kolumna: Milorad Videković . . . . . . . . . . . . . 65
SERIJAL
SLJEDEĆI
BROJ GLASA
ZAGORJA –
KRAPINSKOG
VJESNIKA
POTRAŽITE
1. SIJEČNJA
2011.
15
ZLATKO VITEZ
Hrvatski narod razumio je Franju Tuđmana, unatoč sramnom
nerazumijevanju onih koji su mu, intelektualno i ljudski, bili
inferiorni te mu zavidjeli, jer je učinio ono što oni sami nisu
ni znali niti mogli. (...) Budite ljudi – i budite Hrvati! Bile su to
njegove posljednje riječi upućene hrvatskoj javnosti.
GLAS ZAGORJA
Veliko čileansko domoljubno srce. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
Junak našeg doba - Nada Cerovečki:
Prva majstorica kozmetičarka u Zagorju. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
O njima se govori: Andrijana Čelec. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
Mali Zagorci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
ZANIMLJIVOSTI
Udruge . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
Običaji. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
Iz drugog kuta - kolumna: Dražen Zetić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
3
TEMA BROJA
01. PROSINCA 2010.
Uredio
Zvonko Franc
EUROPSKO ISTRAŽIVANJE VREDNOTA:
Što nam je
važno i kome
(ne) vjerujemo?
O vrednotama se u posljednjim desetljećima puno raspravlja i piše, štoviše provode se empirijska istraživanja na svjetskoj i europskoj razini, ali i u Hrvatskoj. Jedno od takvih istraživanja
je Europsko istraživanje vrednota (European Values Study), kojemu se Hrvatska priključila prvi
put 1999./2000. godine. Novo istraživanje vrednota provedeno je 2008./2009. godine i obuhvatilo je 44 europske zemlje. U tekstu donosimo neke od najzanimljivijih rezultata istraživanja
predstavljenih 15. listopada 2010. godine u Zagrebu. Rezultate istraživanja možete pronaći u
objavljenom znanstvenom članku metodologa projekta prof. dr. sc. Ivana Rimca - „Komparativni pregled odgovora na pitanja u anketi Europskog istraživanja vrednota 1999. i 2008.“, BS
2/2010., na internetskoj stranici www.hrcak.srce.hr
4
GLAS ZAGORJA
TEMA BROJA
Povjerenje Hrvata u
pojedine ustanove i važne
čimbenike društva različito
je unutar Hrvatske, i u
odnosu na istraživanje
iz 1999./2000., ono je u
daljnjem opadanju.
Hrvati najveće povjerenje imaju u Crkvu, odgojno-obrazovni
sustav i vojsku, a najmanje povjerenje iskazuju prema tisku,
Hrvatskom saboru, sustavu
socijalnog osiguranja, sindikatima i na zadnjem mjestu prema
političkim strankama. Vrlo su
skeptični prema tisku, Saboru,
zdravstvenom sustavu, javnim
službama, sindikatima, pravosudnom sustavu, velikim poduzećima, sustavu socijalnog osiguranja, zdravstvenom sustavu,
pa i policiji. Tek 18,6% hrvata
ima povjerenje u NATO, a samo
oko 40% ima povjerenje u Europsku uniju i Ujedinjene narode. U vojsku u Hrvatskoj vrlo
veliko i veliko povjerenje ima
46%, u Crkvu 53,1%, u odgojnoobrazovni sustav 55,3% Hrvata.
To isto povjerenje samo 14,6%
Hrvata iskazuje prema tisku u
Hrvatskoj; 10,5% prema Saboru; 29,2% prema sustavu socijalnog osiguranja; 18,8% prema
sindikatima i porazno za politiku
i političare u Hrvatskoj, tek 6,7%
Hrvata ima veoma veliko i veliko
povjerenje u političke stranke.
Rezultati dobiveni „Europskim
istraživanjem vrednota“ u Hrvatskoj tjeraju na razmišljanje
sve relevantne ustanove u Hrvatskoj, a istodobno i nositelje
tih ustanova, kao i obnašatelje
pojedinih funkcija u hrvatskom
društvu. U Hrvatskoj se nad
svojim poslom moraju zamisliti
novinari i političari, intelektualci i svećenici, suci i policajci, ali
bez odgovornosti nisu ni učitelji
i profesori. Uočljivo je da se ni
za jednu ustanovu nije opredijelilo dvije trećine Hrvata. Nadalje je uočljivo da su, poslije
vojske, najbolje rangirani Crkva
i odgojno-obrazovni sustav. Za
te dvije ustanove u odnosu na
budućnost važne su dvije činjenice; s jedne strane, one se moraju još više profilirati i još više
staviti u službu čovjeka, a s druge strane, ne bi bilo dobro da
povjerenje u njih opada u bližoj
ili daljoj budućnosti. U društvu
01. PROSINCA 2010.
divljeg kapitala, neoliberalnog
tržišta, te profita pod svaku cijenu upravo su svećenici, učitelji,
vjeroučitelji i profesori pozvani
na promicanje i svjedočenje temeljnih vrednota čovjeka, ali i
na promicanje specifičnih konfesionalnih vrednota.
Nisko rangiranje tiska i Sabora
dokazuje da su tiskovni mediji u
rukama stranog kapitala i nije im
brak samo sociološki konstrukt
odnosno neka privremena civilizacijska stečevina. Tako se svega
14,6% ispitanika slaže s tvrdnjom
da je brak zastarjela ustanova, a
80,9% ne slaže se s tom tvrdnjom. No, kada se istodobno
promatraju rastave brakova u
Europi i rastakanje obitelji koje
su različite od države do države,
kada se u obzir uzme visoki so-
cijalni fertilitet osobito u Hrvatskoj, kada se u vidu imaju privremena i trajnija neozakonjena
bračna zajedništva, te kada se u
obzir uzmu drugi, treći i četvrti
brakovi pojedinih osoba, dolazi
se do neoborive spoznaje i gorke
istine raskoraka između ideala i
konkretne životne zbilje, odnosno do raskoraka između deklarativnog i stvarno življenog.
U vojsku u Hrvatskoj vrlo veliko i veliko povjerenje ima 46%, u Crkvu
53,1%, u odgojno-obrazovni sustav 55,3% Hrvata. To isto povjerenje samo 14,6% Hrvata iskazuje prema tisku u Hrvatskoj; 10,5%
prema Saboru; 29,2% prema sustavu socijalnog osiguranja; 18,8%
prema sindikatima i, porazno za politiku i političare u Hrvatskoj,
tek 6,7% Hrvata ima veoma veliko i veliko povjerenje u političke
stranke.
odviše stalo do hrvatskih nacionalnih interesa, a hrvatskim sabornicima u prvom su planu uski
stranački, a nerijetko i osobni interesi, a ne opće dobro naroda i
budućih hrvatskih naraštaja.
Skeptičnost prema nekim ustanovama pokazuje da te ustanove
ne obavljaju svoju primarnu zadaću već se odviše koncentriraju
na sebe, a što je na dulji rok neodrživo i može imati nesagledive
posljedice za hrvatsko pučanstvo. Teško narodu i građanima
koji previše misle samo na sebe
i na svoje sada, a premalo misle
na svoje i tuđe sutra, te na budućnost nadolazećih naraštaja.
Brak i obitelj i dalje su važni
Hrvatima i nisu zastarjele
ustanove, premda jedna
i druga ustanova prolaze
razne krize i katarze, te
doživljavaju pokušaje
određenog redefiniranja.
Prema „Europskom istraživanju
vrednota“ 2008./2009., obitelj
je vrlo visoko pozicionirana
osobna vrednota u društvu.
Naime, 77,0% hrvatskih građana smatra da obitelj u njihovom
osobnom životu zauzima vrlo
važno mjesto, a važno mjesto kod
21,2% ispitanika. Istodobno, protivno onome što se češće može
pročitati u novinama i vidjeti
na televizijskim programima,
brak nije zastarjela i prevladana
osobna i društvena ustanova.
To ujedno opovrgava tezu da je
Koliko su nam važni?
Posao?
postoci
veoma važno
1999.
47,6
2008.
41,4
važno
46,5
48,0
nevažno
4,1
6,2
posve nevažno
0,3
1,2
ne znam
0,7
0,6
nema odgovora
broj ispitanika
0,8
1003
4,9
2,6
1523
4,7
pogreška +Prijatelji i poznanici?
1999.
2008.
veoma važno
postoci
36,1
31,6
važno
60,5
62,8
nevažno
2,6
3,5
posve nevažno
0,0
0,3
ne znam
0,4
0,2
nema odgovora
broj ispitanika
0,4
1003
4,9
1,6
1523
4,7
pogreška +-
77,0% hrvatskih građana smatra da obitelj
u njihovom osobnom životu zauzima vrlo
važno mjesto, a važno mjesto kod 21,2%
ispitanika. Istodobno, protivno onome što
se češće može pročitati u novinama i vidjeti na televizijskim programima, brak nije
zastarjela i prevladana osobna i društvena
ustanova.
GLAS ZAGORJA
5
TEMA BROJA
01. PROSINCA 2010.
Što nam je važno kod posla?
Slobodno vrijeme?
postoci
1999.
2008.
veoma važno
24,2
23,4
važno
60,4
63,1
nevažno
13,0
Obilježja posla koja ljudi drže važnima:
postoci
1999.
2008.
dobra plaća
86,3
83,5
11,2
dobra sigurnost radnog mjesta
81,0
67,0
76,5
62,0
posve nevažno
0,6
0,6
zanimljiv posao
ne znam
1,0
0,5
posao koji odgovara vlastitim sposobnostima
74,1
56,2
0,8
1003
4,9
1,2
1523
4,7
ugodni kolege na poslu
76,2
62,5
povoljno radno vrijeme
68,9
54,8
posao s kojim možete nešto postići
65,6
52,9
bez previše pritiska
63,4
47,5
susretanje s ljudima
62,2
36,2
58,8
28,7
nema odgovora
broj ispitanika
pogreška +Politika?
postoci
1999.
2008.
veoma važno
4,4
3,1
rad koristan za društvo
važno
24,4
19,8
uvažava obiteljski život
58,2
nevažno
49,5
48,7
jednak tretman osoba na radnom mjestu
57,2
posve nevažno
19,8
26,1
mogućnost samoinicijative
55,8
29,4
ne znam
1,0
0,7
dugi godišnji odmor
47,8
34,4
0,8
1003
4,9
1,6
1523
4,7
odgovoran posao
44,4
32,0
nema odgovora
broj ispitanika
pogreška +-
Gledano komparativno s rezultatima istraživanja iz 1999. godine zamjetno je da
posao Hrvatima postaje sve manje važan
i zapravo nužno zlo, što nije znak lijenosti
kako to u zadnje vrijeme ističu u našim medijima „uspješni“ hrvatski menadžeri, nego
ponajprije posljedica društvenog uređenja
i gospodarskog sistema u kojem na prvom
mjestu nije čovjek nego što veći profit.
učenje novih vještina
37,9
sudjelovanje u donošenju važnih odluka
30,0
broj ispitanika
pogreška +-
Iz priloženih rezultata istraživanja vidljivo je nekoliko činjenica: plaća i dalje ostaje glavni
motiv za posao, zatim slijede
dobra sigurnost radnog mjesta,
zanimljivost posla i ugodni kolege na poslu, no gledano komparativno s rezultatima istraživanja iz 1999. godine zamjetno
Autor: Sina
6
GLAS ZAGORJA
1003
4,9
1523
4,7
je da posao Hrvatima postaje
sve manje važan i zapravo nužno zlo, što nije znak lijenosti
kako to u zadnje vrijeme ističu
u našim medijima „uspješni“
hrvatski menadžeri, nego ponajprije posljedica društvenog
uređenja i gospodarskog sistema u kojem na prvom mjestu
nije čovjek nego što veći profit.
U prilog tome govori na poseban način veliki pad važnosti
koji su ispitanici u odnosu na
ispitivanje iz 1999. godine dali
važnosti rada korisnog za društvo odnosno mogućnosti samoinicijative.
Ljudi u današnjem hrvatskom
društvu sve više postaju robovi, prezaduženi i stjerani u kut
sa sve manje optimizma u neku
normalnu budućnost. U takvim
okolnostima pukog preživljavanja, sasvim je logičan podatak
o sve većem nepovjerenju ponajprije u institucije, a onda i u
ljude.
Podatak o padu važnosti dobre
sigurnosti na radnom mjestu
implicira dodatno tešku ekonomsku situaciju i nezaposlenost koja ljude u Hrvatskoj tjera na prihvaćanje bilo kakvog
posla.
TEMA BROJA
Umjesto zaključka
Hrvatska se uistinu nalazi na višestrukoj povijesnoj prekretnici.
Uz ostalo, nalazi se i na prekretnici u odnosu na vrijednosnu
orijentaciju.
Pojedinac kao i cjelokupno hrvatsko društvo morali bi u svojoj
sadašnjosti, kao i u svojoj budućnosti, ostvarivati dva temeljna cilja.
Prvi cilj sastoji se u tome da pojedinac i hrvatsko društvo u svim
svojim, osobito odgojno-obrazovnim ustanovama (obitelj,
Crkva, škola), a jednako tako i u
svojim sredstvima javnog priopćavanja, a onda i zakonima, trajno i uvjerljivo promiču temeljne
čovjekove vrednote zajedno
sa specifičnim konfesionalnim
(krš­ćanskim) vrednotama.
Na putu takvog jasnog pojedinačnog i nacionalnog opredjeljenja bit će puno oponenata
i zagovaratelja relativiziranja
vrijednosne orijentacije; bit će
aktivnosti i projekata koji će tu
europsku judeo-kršćansku ukorijenjenost nastojati difuzno
razvodnjavati i zagovarati nešto
univerzalno-globalno, ustvari
sinkretističko. Usprkos tome,
pojedinac i hrvatsko društvo ne
bi trebali tražiti neku drugu nejasnu alternativu.
Drugi cilj sastoji se u tome da,
prije svega pojedinac, u odnosu
na vrednote, bude trajno svjestan činjenice raskoraka između
deklarativnog i naviještanog s
jedne strane i stvarno ostvarivanog i življenog s druge strane.
Taj se raskorak ne može tumačiti kao zločestoća ljudske osobe,
iako ima i toga, već naprotiv, kao
ljudska slabost i neuspješnost u
braku, obitelji, poslu, politici,
jednostavno kao neuspješnost
u životu.
Što će pojedinac biti uspješniji
u prevladavanju toga raskoraka, to će ujedno biti i sretniji u
svom životu i tako davati veći
doprinos cjelokupnom hrvatskom društvu. Što su pojedinac
i društvo otvoreniji i zauzetiji za
vrednote, to će im biti sigurnija
budućnost.
VRIJEME NADE – RIJEČ UREDNIKA
R
iječi iz naslova zapravo su riječi iz
pjesme Crvene jabuke pod nazivom
Sanjati. Većina ju je barem jednom čula.
Sjetio sam se te pjesme tražeći misao kojom bih započeo ovaj uvodnik Glasa Zagorja koji primate u ruke u prosincu, mjesecu u kojem se mnogi snovi ostvaruju.
U prosincu mnogi novi snovi nastaju u
toplini doma, u zagrljaju voljene osobe
pod svjetlima raznobojnih lampica i božićnih ukrasa. No, u prosincu mnogi naši
neostvareni snovi otimaju se okovima
naših samokontrola, iznova nas suočavaju s našim strahovima, životnim promašajima i bolnim gubicima. Mnogi će se
da vam muž zaspi… Rano u božićnu noć,
ipak ćete zaspati…
Neki od Vas očeva gledat ćete tužna lica
svoje djece koja pod borom neće naći
darove, jer vi ste ostali bez posla i nemate ni za osnovne životne potrebe… Leći
ćete kraj svoje supruge, poljubiti ju, reći
joj da će se već naći posao, da neka ne
brine, neka zaspi u miru, i pritom ćete
znati da sve to nije istina i da to zna i to
vama najdraže biće koje iscrpljeno leži
kraj Vas u krevetu i kojoj ste jednom
obećali da ćete biti uz nju u dobru i u zlu
sve dok vas smrt ne rastavi… I ne, nećete dugo zaspati… Čekat ćete da ona koja
01. PROSINCA 2010.
potaknuo da učinimo sve što možemo
da božićni san svima bude lijep. Kako bih
nas potaknuo da u ovim adventskim danima, a osobito za Božić ne zaboravimo
naše stare, roditelje, bake i djedove, susjede. Sigurno barem nekoga poznajete
u našem Zagorju tko je sam, tko nema
nikoga… posjetite ga, donesite mu malo
radosti i nade… Možda nema drva i ozebao čeka zrake sunca kako bi barem na
trenutak osjetio toplinu i život.
ožda poznajete neku obitelj u kojoj
se teško živi, muža i oca neke obitelji kojeg je život slomio i više se ne zna
nositi s njime pa svoj bijes i bol istresa na
M
Sanjati – ne
može nam
nitko to uskratiti
Piše
Zvonko Franc
[email protected]
složiti sa mnom da je najgora ona tišina
koja vrišti tisućama sjećanja i mnoge od
nas ljudi ta će tišina pogađati upravo najjače u one dane kada bismo se barem na
trenutak trebali i mogli opustiti i prepustiti toplini, radosti i smijeha.
Neki od Vas starih bit ćete sami, zaboravljeni i ovih blagdanskih dana i to najčešće
od onih kojima ste dali najveći dar – život. Na badnju večer vaša će kuća biti u
mraku, a vi kraj prozora svjesni da nikoga
nemate… i tek će suza, vruća suza, čuvati
neku nadu da ćete na vratima čuti kucanje ili onaj toliko dragi glas vašeg sina ili
kćeri koji žive nekim svojim životom u
nekom dalekom selu ili gradu. No, oni
ipak neće doći, a vi ih toliko volite… Ni
vaši susjedi neće vam doći, jer oni imaju
svoju obitelj i žele Božić podijeliti s njima.
Rano u božićnu noć, ipak ćete zaspati…
eke od vas žena i majki na Božić nećete osjetiti zagrljaj svoga muža, toplinu koju ste već zaboravile, a za kojom
toliko čeznete progonjene sjećanjima na
prve dane vaše zaljubljenosti. Umjesto
toga gledat ćete hladno lice svog muža,
izgubljenog u vremenu i prostoru, pregaženog i prevarenog životnim problemima. Neke od Vas umjesto iskrenog i
nježnog poljupca čut će uvrede, ponižavanja… Neke ćete noć provesti skrivene
kod susjeda ili vani pod vedrim nebom
oslonjene na hladni zid kuće čekajući
N
vam je sve, zaspi, onda ćete se iskrasti iz
postelje, otići van u božićnu noć i gorko
zaplakati, onako kako to samo muškarac može nakon što popuste sve brane
muškog ponosa i srama… Nakon što se
budete iz srca isplakali, od topline suza
umorili, vratit ćete se u svoj krevet, čvrsto zagrliti to jedino biće koje vam daje
razloge nade i smisla i rano u božićnu
noć, ipak ćete zaspati…
eke od vas djevojaka, ovaj Božić
dočekat ćete uplakane i zatvorene
u svoje sobice, skrivene od svih, s osjećajem gorčine i onog bolnog stezanja u
trbuhu koje nastaje kada vas povrijedi
osoba kojoj ste dali najvrednije od sebe
– srce… Neke od Vas držat će prozeblim
prstima u ruci zajedničku sliku iz vremena kada ste mislili da je čitav svijet vaš i
njegov i gledat ćete suze kako padaju
i raznose poput vala u daljinu te slike
iznova ih vraćajući s još jednim neodgovornim – a zašto? Kad zadnji val sjećanja
hukne poput vjetra kraj razrušene kule
Vašega sna rano u božićnu noć, ipak ćete
zaspati…
Svi ćemo, dragi moji čitatelji i čitateljice
zaspati…, ali, svi ćemo nešto sanjati…
I nisam Vam sve ovo opisivao, a što će se
sigurno događati po ovom našem svijetu, kako bih Vas rastužio, pokvario vam
radost adventskog iščekivanja Božića,
nego upravo suprotno, kako bih nas sve
N
GLAS ZAGORJA
svojim najmilijima? Sigurno mu nekako
možete pomoći. Znam da je teško biti s
onima koji su bolesni na bilo koji način,
ali učinite to barem ovog adventa za ovaj
Božić.
Možda poznajete nekoga tko je ostao
bez posla, oca malene dječice, kakvog
sam opisao, pomognite mu ako ikako
možete, ako nikako drugačije, riječju
ohrabrenja i nade…
Možda poznajete neku djevojku ili mladića koji su srce povjerili krivoj osobi na
čuvanje i koji od boli ne vide ništa drugo
osim sliku izdaje i prevarenosti, pozovite
ih na kavu, barem jednom i slušajte ih
koliko treba, ma kako to naporno i uvijek
isto bilo, ali to je najbolji lijek za njihove
boli… ali zapamtite, čuvajte to što će vam
reći, jer to su dijelovi duše koji vam ne
pripadaju i koje ne smijete dijeliti bezobzirno drugima…
Učinite sve kako bi oni koji se boje Božića koji nam dolazi, mirno u ranu božićnu
noć zaspali, usnuli najljepši san i sretno
se probudili.
Sanjati, ne mogu nam to uskratiti! Dobro, zlo, sve će se to jednom vratiti. Mi
moramo sanjati, nakon kiše sunce donijeti, jer igre sve i bez nas će se igrati, ali
mi moramo sanjati!
P. S. Ovo nije čestitka za Božić! To ću učiniti sljedeći put!
7
INTERVIEW
01. PROSINCA 2010.
Dragutin Špiljak
Razgovarao
Zvonko Franc
Hrvatska mora sama riješiti
svoje probleme, jer drugi će
ih rješavati sebi u korist
Danas svakom posjetitelju općine Hum na Sutli pažnju ponajprije privuče velebna tvornica
stakla, koja je do 1996. nosila ime Straža po katastarskom dobru na kojem je izgrađena, a od
te godine nadalje Vetropack Straža, zato što se nalazi u vlasništvu Vetropack holdinga iz Švicarske. Utemeljena je davne 1860. kao mala šumska „glažuta“ koja je proizvodila staklenke za
punionicu mineralne vode u obližnjoj Rogaškoj Slatini. 150 godina poslije, mala šumska glažuta jedna je od najmodernijih staklana u regiji i jedna od najuspješnijih tvrtki Vetropack grupe.
O uspjehu i mogućnostima hrvatskoga gospodarstva razgovarali smo s direktorom Vetropack
Straže, gospodinom Dragutinom Špiljkom.
8
GLAS ZAGORJA
INTERVIEW
Tvornica koja život znači u
Humu na Sutli ove je godine
proslavila 150. obljetnicu utemeljenja. Gospodine Špiljak,
jeste li 1992., kada ste preuzeli
Stražu, mislili da će ona samo
18 godina poslije postati dijelom međunarodno-respektabilnog koncerna s najsuvremenijom opremom i regionalnim
tržištem?
Krajem 1992., kad sam izabran
za generalnog direktora Tvornice stakla Straža, nisam baš puno
razmišljao o tako dalekoj budućnosti tvornice. Bilo je to vrijeme
rata i teške ekonomske krize.
Raspadom Jugoslavije izgubili
smo tržište. Trebalo je preživjeti, a to smo mogli jedinom mogućom poslovnom strategijom
- preusmjeravanjem prodaje
na zapadnoeuropska tržišta i
rezanjem troškova. Samo je na
taj način bilo moguće opstati i
stvoriti uvjete za daljnji tehnologijski i organizacijski razvoj tvor-
01. PROSINCA 2010.
dakle, sreću što su nas preuzeli
Švicarci, čiji je glavni business
proizvodnja staklene ambalaže.
U Vetropack Stražu je od
1996. u različite projekte
uloženo oko milijardu kuna
Godine 1996. Straža je postala
dio Vetropack grupe. Što je sve
pozitivnoga donijelo to preuzimanje?
Suradnja s Vetropackom počinje već krajem 1993., potpisivanjem ugovora o know-how
suradnji. Intenzivno se radilo
na poboljšanju tehnologije i
organizacije, na školovanju zaposlenika. U Vetropack Stražu
je od 1996. u različite projekte uloženo oko milijardu kuna,
pa je ova tvornica stakla danas
jedna od najmodernijih staklana u regiji i jedna od najuspješnijih tvrtki Vetropack grupe.
Kao poduzetnik, prokomentirajte nam aktualnu gospodarsku situaciju u našoj
Krapinsko-zagorskoj županiji
Nama je, nažalost, cilj postati članicom EU, a ne urediti zemlju. Šteta je što do svega toga ne možemo
doći sami, kako je to npr. napravila Švicarska, a članstvo da nam bude samo usputni cilj
nice. Uz izvoz pod svaku cijenu
bilo je jasno da treba pronaći
strateškog partnera koji će tvornici omogućiti dokapitalizaciju
i brzo operativno, tehnološko
i poslovno restrukturiranje. To
nam je dolaskom Vetropacka i
uspjelo.
Vratimo se u 1992. kada je započeo proces privatizacije. Opišite nam malo to vrijeme i što je
bilo ključno u cijelom procesu
da Straža ne završi kao još jedna
loša privatizacijska priča?
Privatizacija Straže je provedena
na način da su radnici i penzioneri upisali dionice u vrijednosti
51% poduzeća, dok je 49% dionica pripalo fondovima. Dvije
godine kasnije je austrijska tvrtka Hofmann&Pankl od države
kupila paket Stražinih dionica,
a zatim i od radnika Straže te
time postala većinskim vlasnikom staklane. U rujnu 1996.
Hofmann je svoj udjel u Straži
prodao Vetropacku. Imali smo,
i kako Vi vidite razvoj županije, koje su to temeljne točke
razvoja?
Gospodarstvo naše županije
je u 2009. ostvarilo veći izvoz
Kad bi se kod nas poslovalo s moralom, plaćalo u
rokovima kao u Švicarskoj, kad bi se vodilo računa
o konkurentnosti naših tvrtki, pogotovo izvoznika,
kad bi postojao konsenzus o razvojnim programima
po pojedinim sektorima gospodarstva i društvenih
djelatnosti – onda bi ulazak u EU imao pravi smisao.
Jer, teško da će sva ta pitanja umjesto nas riješiti netko drugi. Ako ih i bude rješavao, radit će to u svom
interesu, a ne našem.
nego uvoz, dok je godinu prije ta bilanca bila negativna.
Ostvarena je i veća bruto dobit
nego u 2008. Plaće su narasle
za 2,5%, BDP je pao za 0,6%
(hrvatski prosjek je 5,8%). Po
ovim se pokazateljima može
zaključiti da i nije tako loše, da
nema nekih problema. No, nije
baš tako. Naročito je teško u
građevinskoj industriji. Veliki je
problem nezaposlenost i likvidnost – nepoštovanje rokova
plaćanja. Ipak, uz sve te teškoće vidim svjetlo na dnu tunela.
Nemamo kuda nego preko
“mosta prijateljstva”
Prilikom 150. obljetnice Straže,
otvorili ste skladište na slovenskoj strani Sutle koje je s poduzećem povezano mostom. Tom
prilikom „most prijateljstva“
otvorili su hrvatski i slovenski
predsjednik. Kao poduzetnik
koji je upoznat s poslovanjem
u Europskoj uniji, koje su prednosti ulaska Hrvatske u EU?
Usporedimo li stanje standar-
GLAS ZAGORJA
da, gospodarstva, pravila ponašanja koja se u državama
Europske unije poštuju u svim
sferama, bez obzira jesu li ili
nisu propisana zakonom, vidimo koliko nam Unija treba.
Nama je, nažalost, cilj postati
članicom EU, a ne urediti zemlju. Šteta je što do svega toga
ne možemo doći sami, kako je
to npr. napravila Švicarska, a
članstvo da nam bude samo
usputni cilj. Kad bi se kod nas
poslovalo s moralom, plaćalo
u rokovima kao u Švicarskoj,
kad bi se vodilo računa o konkurentnosti naših tvrtki, pogotovo izvoznika, kad bi postojao
konsenzus o razvojnim programima po pojedinim sektorima
gospodarstva i društvenih djelatnosti – onda bi ulazak u EU
imao pravi smisao. Jer, teško da
će sva ta pitanja umjesto nas riješiti netko drugi. Ako ih i bude
rješavao, radit će to u svom interesu, a ne našem. No, tu smo
gdje smo. Nemamo kuda nego
preko “mosta prijateljstva”.
9
INTERVIEW
01. PROSINCA 2010.
Vratimo se opet u prošlost,
početke tvornice. Kako je to
nekad bilo u proizvodnji i radu
sa staklom i razmišljate li o
otvaranju muzeja staklarstva
u Humu?
Povijest proizvodnje stakla je
vrlo zanimljiva, posebice ručna
proizvodnja – puhanje stakla,
koje još uvijek možemo vidjeti
posjetimo li npr. tvornicu kristala u Rogaškoj Slatini. U Straži je
ručna proizvodnja balona trajala do 1960-ih godina. Sačuvali
10
Gospodarstvo naše županije je u 2009. ostvarilo veći
izvoz nego uvoz, dok je godinu prije ta bilanca bila
negativna. Ostvarena je i veća bruto dobit nego u
2008. Plaće su narasle za 2,5%, BDP je pao za 0,6%
(hrvatski prosjek je 5,8%). Po ovim se pokazateljima
može zaključiti da i nije tako loše, da nema nekih
problema. No, nije baš tako.
smo nešto alata iz tog vremena, te zbirku staklenih boca,
balona i staklenki proizvedenih
u 2. polovici prošlog stoljeća.
Ne razmišljamo o otvaranju
muzeja staklarstva, zasad nam
je cilj da u predvorju upravne
zgrade postavimo trajnu izložbu o povijesti naše tvornice.
Vetropack Straža trenutačno
zapošljava šestotinjak djelatnika. Kako vidite budućnost
poduzeća i općenito budućnost Hrvatske?
Naša tvornica trenutno zapošljava 620 radnika. Jasno je da
razvoj tehnologije pretpostavlja i sve veću automatizaciju,
GLAS ZAGORJA
a time i manji broj djelatnika.
Zato će se u budućnosti broj zaposlenih dalje smanjivati. Tvornica postoji već 150 godina, u
kojima je prošla razdoblja uspona i padova, uvijek uvjetovanih
vanjskim utjecajima. I u sadašnjoj krizi nije lako poslovati, ali
to neće trajati zauvijek. Zato ne
strahujem za našu staklanu, a
ni za poziciju staklene ambalaže među alternativnim vrstama
ambalaže. Optimist sam i kad je
u pitanju budućnost Hrvatske.
ODVOJENO MIŠLJENJE
P
ohvalno je od hrvatskih biskupa
to, što prigovaraju nositeljima
vlasti u svojoj i našoj domovini, iako
biskupi imaju dvojno domovinstvo:
zemaljsko i nebesko. (Pripadnici
nekih hrvatskih etničkih skupina
imaju dvije zemaljske domovine.)
Međutim, s obzirom na postupak
propadanja cijele hrvatske političke zajednice, koja se srozava na
društvo, biskupi kao metu svojeg
napada nisu odabrali opće propadanje naroda, nego neočekivane
i posebne teme: hajku tužilaštva i
medija na znane i neznane, iako ne
sve moguće, počinitelje kriminala i
dijela korupcije te ponašanje u ino-
01. PROSINCA 2010.
„opasnih namjera“ ili opakih nakana, nego je tvrdokorna stranka,
a tvrdokornost zna biti opakijom
od opakih nakana. Tvrdokornost,
krutost i nepopustljivost su nedostatci svih ideologija. Ideologije
obično nastaju na dobrim idejama. Međutim, dok ideja ima samo
zasade ili načela i svrhe, ideologija
je opća doktrina, koja ima tvrda,
nepromjenjiva pravila i propise.
Stoga, ideologija u promjenjivom
svijetu vrlo brzo prestane služiti
izvornoj svrsi i počne služiti opravdanju prakse, neprimjerene izvornim svrhama. Stoga će nositelji
vlasti braniti svoju sadašnju prak-
P
rve sam se šale prisjetio i Vama
je priopćujem, jer najnovije
vodstvo HDZ-a za sve okrivljuje dr.
Ivu Sanadera. Ipak, s obzirom na
razvitak političkog, gospodarskog,
sigurnosnog, ljudskog i pravosudnog stanja u našoj domovini, možda bi i za narod i za nositelje vlasti
(i za biskupe) bilo najbolje da HDZ
i njegova koalicija, bez reorganizacije ili rekonstrukcije vlade odmah
preda vlast i zakaže nove izbore.
Bolje je i za nositelje vlasti da od
naroda ne kupuju godinu dana vremena, jer narod nema nimalo vremena za odgađanje dizanja otpora
propadanju.
PROPADANJE NARODA
I NESTABILNOST VLASTI
Valja najhitnije promijeniti izborni sustav kao
dio političkog sustava i uvesti većinski izborni
sustav, po kojem će se u Sabor birati osobe, a
ne popisi ili liste.
zemstvu njihovih i naših nositelja
vlasti. Neočekivano je i biskupsko
tumačenje da je korupcija uvriježena u društvo još u starom režimu,
što je u neskladu sa silnim siromaštvom, koje je Josip Broz ostavio
svojim baštinicima.
Iako je naširoko sročena te iako
nije sažeta u izraz poput onoga o
„grijehu struktura“, prošlomjesečna biskupska osuda ponašanja ljudi vlasti mogla bi biti shvaćena kao
potez, koji vodi trajnom prestanku
HDZ-ove vlasti u Hrvatskoj. Ako tako
bude, bit će dobro. Ta je stranka
našoj domovini trajno davala vodstvo, koje se nije htjelo i nije znalo
brinuti za ostvarenje svrha naroda.
Ona je, što je neobično pogibeljno i
što se pokazalo pogibeljnim, uspostavila politički poredak ili režim,
koji sprječava narod da raste, da se
razvija i da modernizira zemlju.
pak, uza sve zakašnjelo nastojanje biskupa da se zaustavi propadanje države, naroda, obitelji
i ljudi, vladajuća stranka će – uz
potporu svojih vrlih koalicijskih
ortaka – i dalje tvrdokorno nastaviti sadašnji način vladanja našom
domovinom. HDZ nije stranka
I
su, bez obzira na to, što ona vodi
narod u propast.
lasti neće poslušati biskupe.
One se neće ni pokajati, a kamoli prihvati pokoru ili čak izvesti
obraćenje, ali bi narod mogao počuti biskupe i na svoju ruku prisiliti
nositelje vlasti na predaju. Za nositelje vlasti bi bilo bolje da to učine sad, čim se izglasa proračun za
sljedeću godinu, nego o izborima
nagodinu.
Nekad je kolala poslovna šala o
potjeranom direktoru poduzeća,
koji je svojem sljedniku ostavio tri
zapečaćene kuverte, označene brojevima od 1 do 3, u kojima su bili
savjeti novom direktoru, ako i pod
njim tvrtka zapadne u tegobe. U
prvoj kuverti je pisalo, Okrivljuj svojeg prethodnika! U drugoj, Provedi
reorganizaciju! U trećoj, Pripravi tri
kuverte! Ima jedan logički paradoks,
koji kruži među matematičkim logičarima o tome kako je krvnik rekao
osuđeniku prije smaknuća: Izreci
jednu suvislu tvrdnju. Ako bude istinita, odrubit ću ti glavu, a ako bude
lažna, objesit ću te! (Osuđenik je rekao, Objesit ćete me!, jer je znao da
se vješa samo za laž.)
V
Piše
mr. sc.
Zdravko Mršić
Naime, ako dr. Sanader prođe
kroz zatvor u Remetincu, kroz koji
je prošlo mnogo hadezeovaca, ali
kroz koji nitko od njih još nije stigao
do Lepoglave, možda i on prihvati
položaj pokajnika pa svoju moguću
krivnju raspača ili distribuira na dio
sadašnjeg vodstva HDZ-a. To nije
nemoguće, s obzirom na izvješća
o profinjenoj praksi, koja se bila
nastavila i nakon ostavke dr. Sanadera. Situacija je toliko osjetljiva da
ni dr. Andrija Hebrang nema riječi!
Ako, pak, dr. Sanader ne zakorači u
istražni zatvor, stanje će biti jednako osjetljivo kao i u prvom slučaju.
Stoga sam se sjetio smicalice sa
srednjovjekovnog stratišta.
otrebu skore ostavke vlade,
uza svu vladinu tvrdokornost,
nameću mnogi razlozi. Glavni je
to, što treba hitno upriličiti otpor ukupnom propadanju naše
domovine. (Ja taj izraz rabim već
godinama.) Međutim, do pravog
otpora neće doći samo promjenom nositelja vlasti. Valja promijeniti hrvatski politički sustav.
Valja najhitnije promijeniti izborni
sustav kao dio političkog sustava i
uvesti većinski izborni sustav, po
P
GLAS ZAGORJA
kojem će se u Sabor birati osobe,
a ne popisi ili liste. Treba odreda
spriječiti političke stranke – i one
iz sadašnje oporbe – da budu rasadnici antipolitičara, koji su dobri
borci za vlast, ali koji ne shvaćaju
u čemu je politika i koji se ne trse
oko općeg dobra.
Za promjenu političkog poretka u
Hrvatskoj neće biti dostatni jedni
parlamentarni izbori, nego najmanje dvoji. Na prvi sljedećim izborima treba izabrati ljude, koji će biti
pripravni brzo promijeniti izborni
zakon i početi mijenjati cijeli politički poredak pod kojim domovina
propada. Prvi izbori bi trebali biti
hitno održani, a sljedeći poslije
toga za manje od godinu dana. Ako
se vrijeme dobro ne iskoristi – a
sad je vrijeme vrjednije od novca
– propadanje će prijeći granicu nepovratnosti, izvan koje domovina
može biti izgubljena. U opasnosti
je domovina! Valja misliti na to
da se političke zajednice stvaraju,
propadaju, rastavljaju, rasipaju i
sastavljaju. Hrvati u svemu tome
imaju bogato iskustvo.
edavno je provedeno jedno ispitivanje raspoloženja birača,
iako njegovi rezultati iz neobičnih
razloga nisu bili objavljeni. Obaviješteni ljudi kažu da je anketa, koja
je provedena na uzorku od 2.100
birača pokazala da je 26% ispitanih birača za SDP, 17% za HDZ, a da
50% birača nije ni za jednu stranku.
Po toj anketi je popularnost stranačkih prvaka tako niska da se za
dr. Ivu Josipovića, kao najpopularnijeg političara, izjasnilo čak 70%
ispitanika.
Nije teško zaključiti da bi građani
željeli da se treća politička snaga
pojavi putem širokog raspona područnih nezavisnih lista. Političko
stanje u RH se burno mijenja pa
ne treba isključiti nemogućnost, ne
samo da jedna od dviju dosad velikih političkih stranaka sastavi novu
vladinu koaliciju s rojem malih stranaka, nego ni da sastavi koaliciju sa
svojim glavnim suparnikom. I to će
vjerojatno voditi opetovanom upriličenju izbora i povećanoj potrebi
da se mijenja izborni sustav, koji će
ako se ne preinači, održavati dugoročnu političku nestabilnost u našoj
domovini. Već dugo naglašavam da
je politika prva hrvatska nevolja.
Politička nestabilnost može se toliko povećati da lako zasjeni teško
hrvatsko gospodarsko stanje.
N
11
POLITIČARI GOVORE
01. PROSINCA 2010.
Stjepan MUHEK,
načelnik općine Marija Bistrica
Piše
Elvis Lacković
Ima nas svakakvih,
al’ raditi i surađivati treba
Ima ljudi koji smatraju da je ono što oni predlože najbolje, isključivo to i ništa drugo. A ima i
onih koji puno prigovaraju, a nemaju nikakvih ideja. Ima takvih i u Općinskom vijeću, bez obzira na stranačku pripadnost. Ali Bože moj, em smo ljudi, em smo Zagorci, pa kak i drugač bi
bilo kad ne bi imali različitih mišljenja. No, to je nešto što ne treba uzimati generalno. Ima nas
svakakvih, ali treba raditi i surađivati.
Marija Bistrica, jedna od većih općina u Krapinsko-zagorskoj županiji,
često se osjećala zapostavljenom,
a svoju budućnost prije svega vidi
u razvoju turizma, kako vjerskog,
tako i u svim ostalim smjerovima.
Prometno još uvijek nepovezana,
ne može se pohvaliti s bajnom
gospodarskom situacijom. Na čelu
Općine u svom trećem mandatu je
dipl. inž. Stjepan Muhek, s kojim
smo razgovarali o 2010., godini na
izmaku.
Na kraju godine zbrajaju se obično rezultati, odnosno sve pozitivo
12
i negativno u jedinicama lokalne
samouprave, pa tako i u Općini
Marija Bistrica. Mnogi su predviđali tešku godinu. Jesu li za Mariju
Bistricu predviđanja bila točna?
Iako su mnoge situacije bile poznate već prošle godine, nije se ipak
moglo procijeniti koliko duboko će
neke stvari otići ili ne. No, da će ova
godina biti teža od prošle, vrlo je
rano bilo svima jasno. Tako je i slučaj
u Općini Marija Bistrica. Iako, što se
tiče osnovnog dijela proračuna situacija nije tako katastrofalna. Uspjeli
smo zadržati prihode, koji su ipak
nešto manji nego prošle godine,
no osiguravaju osnovnu djelatnost
i sve ono što smo zacrtali na našem
lokalnom nivou. Prije svega mislim
tu na asfaltiranje naših nerazvrstanih putova i cesta, proširenje javne
rasvjete, zatim socijala, dječji vrtić,
pomoć školi, financiranje udruga,
društava i drugo. No, puno lošija
situacija je kada su u pitanju pomoći od određenih ministarstava ili
fondova. Nažalost, projekt pročistača otpadnih voda u Mariji Bistrici,
morali smo i zaustaviti, iako imamo
idejni projekt i lokacijsku dozvolu,
GLAS ZAGORJA
kao i suglasnost Hrvatskih voda,
ali nova koncepcija odvodnje KZŽ
nameće drugačije rješenje. Također, u ovoj godini nije bio raspisan
natječaj Fonda za regionalni razvoj,
što govori i o financijskoj situaciji
na razini države. Ali ima još jedna
stvar, s kojom osobno, a vjerujem i
mnogi drugi, nisu zadovoljni. Neka
sredstva se još uvijek na neki način
dijele po stranačkoj pripadnosti, a
ne po onome što određena jedinica lokalne samouprave ima, kad su
u pitanju projekti. Nadam se da će
takva praksa u sljedećim godinama
POLITIČARI GOVORE
01. PROSINCA 2010.
Neka sredstva se još uvijek na neki način dijele po stranačkoj pripadnosti, a ne po onome što određena jedinica lokalne samouprave ima,
kad su u pitanju projekti. Nadam se da će takva praksa u sljedećim
godinama nestati. Također, sredstva ne mogu dijeliti lokalni moćnici
i čelnici pojedinih stranaka, čiji su ljudi u poziciji, u određenim ministarstvima i tajništvima, pa se onda s lokalne razine određuje tko će
dobiti sredstva, što je često puta povezano s politikantstvom, osobnim
animozitetima, a ne s onime što je vezano uz projekte koje jedinice
lokalne samouprave imaju. Vjerujem da će toj praksi jako brzo, pa već
i sljedeće godine doći kraj.
nestati. Također, sredstva ne mogu
dijeliti lokalni moćnici i čelnici pojedinih stranaka, čiji su ljudi u poziciji, u određenim ministarstvima
i tajništvima, pa se onda s lokalne
razine određuje tko će dobiti sredstva, što je često puta povezano s
politikantstvom, osobnim animozitetima, a ne s onime što je vezano
uz projekte koje jedinice lokalne
samouprave imaju. Vjerujem da će
toj praksi jako brzo, pa već i sljedeće godine doći kraj.
smo smanjiti zamućenje. S daljnjim
tehničkim rješenjima zamućivanje
ćemo u budućnosti otkloniti. Iluzorno bi bilo reći da ćemo iduće godine riješiti pitanje vodoopskrbe na
području cijele općine, ali u sljedećih nekoliko godina svakako ćemo
odraditi veliki dio posla, odnosno
završiti značajniji dio toga projekta.
Sigurno ne sve, jer bojim sa da će
iduća godina biti, prema predviđanjima stručnjaka, još teža od ove,
dio koji je donosio pomutnju, a Zagorski vodovod će biti distributer.
Mi ćemo nastojati da naš vodovod
u Općini poveže sve što je moguće
povezati, da će imati vodu iz vlastitog izvorišta, a koja će biti cijena
vode za građane koji su praktično
financirali izgradnju vodovoda i sve
ostalo ćemo svakako, ili mi ili netko
drugi, razgovarati. Po meni ne mora
biti da će to biti cijena koju sada
ima Zagorski vodovod.
Jedno od ključnih pitanja za žitelje
Marije Bistrice i sve hodočasnike
koji u velikom broju dolaze svake
godine, zasigurno je pitanje vodoopskrbe. Svjedoci smo i zamućivanja vode u određenim razdobljima. S obzirom na činjenicu da su i
neka očekivana sredstva zakazala,
postoji li predodžba o konačnom
rješavanju pitanja vodoopskrbe u
Mariji Bistrici?
Pitanje vodoopskrbe nije samo pitanje Općine Marija Bistrica, već ga
treba promatrati u širem kontekstu,
pa i u svjetlu novog zakona o vodama, koji je usvojen, i pitanje je što
i tko će moći raspolagati s vodnim
resursima. Mali lokalni vodovodi,
tzv. seoski vodovodi, već su davno
trebali biti stvar prošlosti, no sigurno će još neko vrijeme egzistirati.
Također, mora se znati tko će biti
distributer vode, kako u Mariji Bistrici, tako i šire, u Zagorju. Mislim
da je novim zakonom to i definirano, tj. da će tvrtka Zagorski vodovod d.o.o., čiji su vlasnici općine
i gradovi, a u ovom trenutku i županija s određenim postotkom, ali
samo kao netko kome su određene
jedinice lokalne samouprave dale
na upravljanje svoje udjele, biti ta
koja će kreirati pitanje i politiku i
Zagorskog vodovoda i opskrbe pa
i cijene vode. Pitanje zamućenja u
ovoj godini je daleko manje od problema koje smo imali prošle godine.
U ovoj godini nekim tehničkim rješenjima, koja nisu ni gotova, uspjeli
Foto: Ured Predsjednika RH
Vodoopskrba – ključno
pitanje
gdje je veliki dio otpadao na sredstva sa strane (oko 5 i pol milijuna).
Ono što se nije realiziralo i za što je
jasno da do kraja godine neće biti
realizirano maknuli smo iz proračuna, tako da proračun prema izmjeni iznosi 12,833.000 kn. Najveći
dio prihoda je iz poreza na dohodak od samostalnog i nesamostalnog rada. Do kraja godine sigurno
će biti određenog smanjenja, pogotovo što je od 1. srpnja stupio
na snagu novi zakon kojim su ponovno uskraćena sredstva jedinicama lokalne samouprave, mada
se država klela da pomaže iz svojih
resursa ljudima da više sredstava
ostaje, no praktički sve ono što je
iz toga učinjeno rađeno je preko
jedinica lokalne samouprave, koje
će do kraja godine morati računati sa znatno manjim sredstvima.
A sva ta sredstva prvenstveno se
ugrađuju u komunalnu infrastrukturu, u socijalu, u potrebe na svim
razinama, koje, na žalost, u ovom
trenutku rastu i koje će biti još
izraženije. Tu prvenstveno mislim
na socijalnu komponentu proračuna, koja je u Općini Marija Bistrica
prisutna već niz godina. Svi kojima
je potrebna pomoć nikada nisu u
Općini naišli na zatvorena vrata.
Tu su redovita sufinanciranja prijevoza, pa potom pomoć kod školovanja, odnosno stipendije, sufinanciranje vrtića, briga za starije
i nemoćne kroz projekt Pomoć u
kući, zatim jednokratne pomoći za
one koji nemaju za osnovne potrebe i drugo. Rebalansom su čak povećana sredstva za socijalu, a nisu
smanjena sredstva kojima Općina
redovito financira brojne udruge
i društva koja djeluju na području
Marije Bistrice.
Prometna (ne)povezanost
ali ipak bez obzira na sve, nismo
stali s aktivnostima, a kakve će one
biti u 2011., teško je procijeniti.
Kada će kompletni vodovod u Mariji Bistrici prijeći u sustav Zagorskog vodovoda? Dio mještana je
u sustavu Zagorskog vodovoda, a
i cijena nije ista? Distributeri više
neće moći biti općine. To je ono što
je već trebalo i biti, odnosno zakonska rješenja su vodila prema tome.
Sporazumom i ugovorom je zaključeno da će u trenutku kada ćemo
imati riješeno pitanje vodoopskrbe
na cijelom području Općine, distribuciju definitivno preuzeti Zagorski
vodovod, ili možda i ranije ukoliko
će zakonski propisi u tom trenutku to nalagati. Ono što je važno
napomenuti je da će izvorište kao
izvorište ostati općinsko i to je onaj
Kraj je godine. Iza Vas je rebalans
proračuna. On je smanjen prije
svega za sredstva koja su izostala
iz državne razine. Kakav je proračun u brojkama?
Naš proračun za 2010., odnosno
prijedlog je bio 17,299.500 kn,
Mariju Bistricu godišnje posjeti
oko 800 tisuća hodočasnika, no
prometna povezanost već dugo
nije na nivou koji Marija Bistrica
zaslužuje. Kakve su informacije
načelnika Marije Bistrice o dugo
očekivanoj i često spominjanoj
Pitanje vodoopskrbe nije samo pitanje Općine Marija Bistrica, već ga treba promatrati u
širem kontekstu, pa i u svjetlu novog zakona
o vodama, koji je usvojen, i pitanje je što i tko
će moći raspolagati s vodnim resursima. Mali
lokalni vodovodi, tzv. seoski vodovodi već su
davno trebali biti stvar prošlosti, no sigurno
će još neko vrijeme egzistirati. Također, mora
se znati tko će biti distributer vode, kako u
Mariji Bistrici, tako i šire, u Zagorju.
GLAS ZAGORJA
13
POLITIČARI GOVORE
01. PROSINCA 2010.
U starom sustavu Poglavarstvo je kao kolektivno tijelo odlučivanja, dijelilo i nekakvu odgovornost za stvari koje su se događale. U ovom
segmentu sada izgleda da čovjek ima više mogućnosti, ali su i odgovornosti daleko veće. Marija Bistrica ima više od šest i pol tisuća stanovnika i nije uvijek lako reći ovdje ćemo ovako, a ovdje onako. Potrebe su velike, mogućnosti nisu takve. Ja sam svjestan da su u mnogim
situacijama ljudi očekivali više. I ja sam očekivao više, ali razgovarati
možemo samo u granicama mogućeg i realnog.
brzoj cesti, koja bi trebala proći
kroz Mariju Bistricu? Načelnik Općine Marija Bistrica trebao bi biti
obaviješten o razvoju događaja
kad je u pitanju izgradnja važne
prometnice za mjesto, no u praksi
to, nažalost, nije tako. Mi smo digli glas protiv nekih rješenja koja
su Mariju Bistricu trebala dovesti
u nešto što nema smisla. Brza cesta trebala je proći stotinjak metara od Kalvarije i Crkve na otvorenom i razdijeliti bistričku dolinu
na dva dijela. Našim prijedlozima
većina tih stvari je promijenjena u
projektu, no ono što je neizvjesno
je kada će brza cesta proći našom
općinom, jer Marija Bistrica je u
prometnom zapećku. Iako imamo
šest prilaza prema Mariji Bistrici,
od toga dvije državne ceste, ali
ova cesta nam je prijeko potrebna. No, to nije problem samo
Marije Bistrice, već kompletnog
istočnog dijela županije. Bez prometne infrastrukture iluzorno je
očekivati da će netko doći i u industrijske zone, koje su niknule u
istočnom dijelu županije, a zjape
prazne, a upitan je i ostanak ljudi u ovim krajevima. Mislim da
političke strukture, i županijske i
one na državnoj razini, pa i naši
zastupnici, bez obzira kojoj strani
pripadaju, morali bi naći i interes
i snagu da se politika konačno odmakne od nečega što je svakodnevna potreba svih građana naše
županije.
14
Razvoj kroz turizam
Cesta će jednoga dana, nadamo
se, stići. Neki su krenuli s poduzetničkim zonama i na taj način vide
mogućnost razvoja svojih mjesta.
Danas-sutra kada cesta stigne,
razmišljate li i vi o poduzetničkim
zonama ili imate neku drugu viziju
razvoja Marije Bistrice?
Općina Marija Bistrica kao cjelina,
pa i dio područja koji je povezan
uz Mariju Bistricu imaju zajedničku
komponentu prvenstveno turizma. I
Općina Marija Bistrica mora se razvijati u tom smjeru, bilo da je to vjerski
turizam ili ostali prisutni oblici. U posljednjih nekoliko godina odmaklo
se od onoga što je bilo prije u tom
turizmu i Marija Bistrica je konačno postala prepoznatljiva turistička
destinacija. Sve više ljudi dolazi ovdje ne samo zbog duhovnog, nego
i zbog nekih drugih sadržaja, koji bi
se u sljedećem periodu trebali i razvijati i biti garancija značajnijeg duljeg zadržavanja ljudi u Mariji Bistrici.
Imamo sve uvjete da bude turističko
središte u kojem ne očekujemo nekakav veliki razvoj industrije. Mi smo
u prostornom planu previdjeli postojanje nekoliko zona, među njima
jedna značajna gospodarska zona
u čiju realizaciju će se ući tek kada
se utvrdi da li postoji ekonomska
opravdanost i interes za ulaganje u
takvu zonu i mogućnost da ta zona
donosi zapošljavanje i da bude isplativa. Dakle, na prvo mjesto ipak stavljam turizam.
Iz nekih vaših odgovora vidljivo
je da niste zadovoljni odnosom
države prema općini. To se često
dovodi u vezu sa nepodudarnošću
vlasti na državnoj i lokalnoj razini. Kako ste zadovoljni odnosom
prema županiji gdje su vlasti podudarne?
Do sada je bilo raznih kombinacija,
kada su u pitanju podudarnosti ili
nepodudarnosti vlasti, ali po mom
mišljenju, ni jedna kombinacija
nije puno napravila za Krapinskozagorsku županiju. Možemo si
lagati, ali istočni dio županije je u
raskoraku sa zapadnim dijelom. Pa
i političke elite iz svih stranaka su
više naklonjene zapadnom dijelu. I
unutar moje stranke takva je situacija, što se ne sramim reći, mada u
zadnje vrijeme mogu reći, postaje
sve bolja komunikacija i suradnja
sa županijom i iskazano je javno da
će u sljedećem periodu značajnija
potpora krenuti prema istočnom
dijelu županije. Ja sam optimist, ali
ipak neke stvari prihvaćam s rezervom, dok se s riječi ne prijeđe i na
djela.
Prošla je godina i pol mandata,
malo drugačijeg mandata s obzirom na promjenu zakona. Kakva
je suradnja s Vijećem i kako je
sada funkcionirati bez Poglavarstva?
Situacija je definitivno drugačija.
U starom sustavu Poglavarstvo je
GLAS ZAGORJA
kao kolektivno tijelo odlučivanja,
dijelilo i nekakvu odgovornost za
stvari koje su se događale. U ovom
segmentu sada izgleda da čovjek
ima više mogućnosti, ali su i odgovornosti daleko veće. Marija Bistrica ima više od šest i pol tisuća
stanovnika i nije uvijek lako reći
ovdje ćemo ovako, a ovdje onako. Potrebe su velike, mogućnosti
nisu takve. Ja sam svjestan da su
u mnogim situacijama ljudi očekivali više. I ja sam očekivao više, ali
razgovarati možemo samo u granicama mogućeg i realnog. Lokalna
bi samouprava trebala biti oslobođena politike i političkih sukoba. Sve nas vežu isti problemi i svi
smo vezani uz te probleme. Vrata
su svima otvorena i svi trebamo
shvatiti da živimo zajednički život s
ljudima i da nam je zajednički inte-
res da Općina Marija Bistrica sutra
izgleda drugačije nego danas, ali u
pozitivnom smislu.
Ukratko, što
očekujete od 2011.?
Za 2011. ne možemo očekivati i
najavljivati neke velike projekte,
ali ono što imamo u osnovnom
segmentu, asfaltiranja, javne rasvjete i ostale osnovne potrebe
stanovništva, ćemo rješavati. Također, očekujem da će socijalna
komponenta biti još više zastupljena. Svi oni koji imaju problema u tom segmentu naići će na
otvorena vrata, prema mogućnostima. No, do sada nismo nikoga
ostavili na cesti pa će tako biti i u
budućnosti. Nemamo za čim puno
plakati, jer tako nam je, kako nam
je. Iduće godine su izbori na razini
države. Svi smo nezadovoljni ovim
ili onim. Pa, riješimo to na izborima! Ja se nadam da će jedanput u
ovoj državi biti izabrana vlast koja
će shvatiti da treba služiti narodu,
a ne narod njoj.
POGLED S OPATOVINE
S
mrt utemeljitelja Republike Hrvatske i njezinog prvog predsjednika
dr. Franje Tuđmana zamrzla je riječi
na našim usnama. Nakon njegova
odlaska Hrvatska se morala suočiti
sama sa sobom. Otišao je znanstvenik, akademik, političar, robijaš, državnik, vojskovođa, ali gotovo uvijek
i nadasve pobjednik. Bio je realan
i hrabar čovjek, u svakom času promišljen, nepokolebljiv i odlučan. Kad
me pitaju kakav je bio, odgovaram:
Bio je topao i emotivan čovjek!
Predsjednika Tuđmana upoznao
sam davne 1976. u stanu Vlade Gotovca, kad se Vlado vratio s robije
poslije četiri godine strogog logora
01. PROSINCA 2010.
preostaje samo odlazak. Prisjećam se
oproštajnog ručka s Predsjednikom:
Dobro – rekao je – bio si na listi za
Županijski dom – ideš tamo! Kratko
i jasno. Nije volio rastanke s bliskim
suradnicima. Kad smo se opraštali, rekao je: Ali među nama ostaje i
dalje sve isto – mi smo frendovi! Lagao bih kad bih kazao da mi nije bilo
teško. Bok, frend! – procijedih kroz
zube. Viđali smo se, naravno, i dalje.
Znao me pitati kako mi je u kokošinjcu, a ja sam odgovarao Čkomim i čekam pemziju! Smijući se rekao je: A,
nadelal se ti još budeš. Sad si na pričuvnom položaju! Volio je sa mnom
kajkati.
mi zagorčaju život. Da sam za dobar
honorar sklepao priredbu po uobičajenim šablonama, vjerojatno bih
zaslužio više odobravanja; uvjerenja,
osjećaji, pa i znanje, slabo su kotirali
onda kao i danas.
Kad je sve završilo, Predsjednik me
zagrlio i rekao: Znam da sam te uvalil
u nevolje, ali sam veroval da samo ti
to možeš dobro napraviti. Odgovorio
sam: Ja sam vaš vojnik, gospodine
Predsjedniče!
Ti si moj frend! – uzvratio je.
u istu večer, prateći ga prema
izlazu iz kazališta zamolih ga da
otpjevamo zajedno Suzu za zagorske brege. Gospođa Ankica nije bila
T
Budite ljudi – i
budite Hrvati
U povodu 11. obljetnice smrti
dr. Franje Tuđmana
Piše Zlatko Vitez
Stara Gradiška (po pričanju svih koji
su robijali za Hrvatsku, Gradiška nije
bila zatvor nego logor). Kao nekakav
isprekidani film naviru mi sjećanja na
mnogobrojne susrete, formalne i neformalne, drukanje do fanatizma za
naše plave dečke, trenuci trijumfa, ali
i tuge za poginulim borcima Domovinskoga rata. Prisjećam se i njegova
višegodišnjeg inzistiranja da uđem
u žrvanj politike i, makar zvučalo
neskromno, njegove simpatije prema meni, što baš i nije uobičajeno u
disciplini koja je u današnjem svijetu
zasigurno jedna od najtežih, a zove
se – hrvatska politika.
ažalost, pokazalo se da mu nisam bio baš sretan odabir: nisam bio po volji mnogih iz njegova
okruženja, a ni oni nisu bili po mome
ukusu. Moje savjetovanje protiv uvođenja PDV-a na knjigu i kulturu, u kojem sam se našao gotovo sam pred
ironičnim licem financijskih stručnjaka, pomoglo mi je da shvatim koliko
malo cijene i mene, i kulturu te da mi
N
U stanu obitelji Tuđman nalazi se prekrasan zagorski krajolik Ljube Babića.
Jednoć mi je Predsjednik ispričao da
je ta slika bila prva vrijedna stvar koju
su gospođa Ankica i on kupili poslije
vjenčanja. Kad su došla teška vremena, robija, zabrana javnog djelovanja,
neimaština i sve što uz to ide, mnogi
su mešetari i preprodavači slika pokušali iskoristiti priliku. - Možemo biti
gladni, prodati sve iz kuće, ali Babićevo Zagorje – nikad! – bio je Predsjednikov odgovor.
puno ljubavi i mara radio sam
predstavu za njegov 75. rođendan
Seh križnih putov konec i kraj. Nažalost, i kako to obično biva u Hrvata,
bilo je brojnih podmetanja, tračeva,
ljubomore. Nekoliko dana prije svečanosti u Hrvatskom narodnom kazalištu pitao me Predsjednik je li sve u
redu. Naravno, a kaj ste mislili? Dodao je: Dobar si, još si na nogama!
Opozicijska me štampa nemilosrdno
derala, a državotvorna prešućivala.
I neki su se dragi kolege trudili da
S
baš oduševljena, jer je Predsjednik
već bio iscrpljen bolešću, umoran
od cjelodnevnih poslova, ceremonija. Našlo se tu odmah dobrih pjevača… i potekla je suza. A onda je
krenulo... i dalmatinske, i slavonske,
i ličke, i istarske i Nikom te ne dam,
majko Hercegovino... i tako skoro još
sat vremena. Gospođa Ankica bila je
u pravu – nisam trebao započinjati... Bolje bi bilo da je sve ostalo na
krležijanskoj megli jer se pjevanju
nije videl ni konec ni kraj. Sutradan
je primio umjetnike koji su sudjelovali u programu, bio je razdragan,
razgovaralo se o novim kulturnjačkim idejama i pothvatima. Poklonio
je svakome svoju knjigu S vjerom u
samostalnu Hrvatsku. Rekao bi Fric
Krleža – to su bili dnevi.
Kad smo već kod Krleže sjetih se i
jedne malo žešće rasprave s Predsjednikom. Tuđman je znao za moju
strast prema nogometu i na određen
je način kumovao mom izboru za
predsjednika Skupštine NK Croati-
GLAS ZAGORJA
je. Naravno da su se i u Tuđmanovo
vrijeme u klubu ispreplitali mnogi privatni interesi. Tako se jednog
bivšeg igrača Dinama lobiranjem
kod Tuđmana pokušalo nametnuti
za sportskog direktora kluba. Cijenio sam ga kao igrača, ali nisam bio
uvjeren da bi svojim obrazovanjem
mogao nositi tu osjetljivu dužnost.
Kad je na Predsjedništvo kluba stigao
prijedlog za njegovo imenovanje, pri
glasovanju svi su bili za njega osim
mene. Prigovorih Ćiri Blaževiću što je
i on glasovao za tog čovjeka, a pouzdano sam znao da ga Ćiro ne smatra
doraslim toj dužnosti. Ćiro se branio:
Predsjednik Tuđman je za njega, ne
mogu protiv Predsjednika! Ponudio
sam svoju ostavku, a Predsjedništvo
je odgodilo odluku – na zaprepaštenje novinara koji su već imali gotovu
vijest. Sutradan me Predsjednik pitao
zašto sam protiv tog čovjeka. Rekao
sam mu moje argumente, a ključni je
bio da ne govori nijedan strani jezik
i da nema odgovarajuću školu. Tuđman mi je, mrtav hladan, uzvratio: A
tvoj Krleža ima!? Kako god bilo, Tuđman je poslušao moj savjet, a oni koji
su htjeli angažirati tog čovjeka pokrili
su se ušima i nikad ga više nisu spominjali.
imohod hrvatskih građana,
koji je dva dana i dvije noći, po
hladnom i kišnom vremenu, u dostojanstvenoj šutnji neprekidno tekao
pored Predsjednikova odra i danas
uvjerljivije govori o Predsjedniku negoli sve riječi. Hrvatski narod razumio
je Franju Tuđmana, unatoč sramnom
nerazumijevanju onih koji su mu, intelektualno i ljudski, bili inferiorni te
mu zavidjeli, jer je učinio ono što oni
sami nisu ni znali niti mogli. Iz Rima,
gdje je u Vatikanskom muzeju otvorio
velebnu izložbu naslovljenu Hrvatska
– kršćanstvo – kultura i umjetnost
vratio se vidljivo iscrpljen. Primijetili
su to i novinari kojima je na njihovo
pitanje, svjesno umanjujući ozbiljnost
svoga zdravstvenog stanja, rekao: Vi
uvijek tražite senzacije. Zar čovjek ne
može biti umoran ili malo nahlađen?
Budite ljudi – i budite Hrvati! Bile su
to njegove posljednje riječi upućene
hrvatskoj javnosti.
M
15
KRAPINA - ZAGORSKA METROPOLA
01. PROSINCA 2010.
Grad krapINa I slUŽBENo JE doBIo statUs Grad - prIJatElJ dJECE
Nagrada za skrb o djeci
U Starogradskoj vijećnici u Zagrebu (18. studenoga) održano je Savjetovanje vezano za
gradove i općine prijatelje djece, a u njegovom svečanom dijelu, gradonačelnik Grada
Krapine Josip Horvat primio je povelju Grad
Krapina - prijatelj djece.
Status Grada prijatelja djece dodjeljuje Središnji koordinacijski odbor
akcije Gradovi i općine - prijatelji
djece, a samu Akciju vode Savez društava Naša djeca Hrvatske i Hrvatsko
društvo za preventivnu i socijalnu
pedijatriju, uz pokroviteljstvo UNICEF-ovog Ureda za Hrvatsku.
Dr. Dubravka Lipovac (članica Povjerenstva koje je u Krapini ispitalo
točno stanje na terenu) istakla je u
obrazloženju zašto je Krapina zaslužila ovaj prestižan status - radi se o
motivirajućoj, sigurnoj i uređenoj
sredini u kojoj je prisutno zajedništvo ustanova, udruga, odjela i poje-
dinaca koji kontinuirano, sustavno i
dugoročno promišljaju i brinu o kvaliteti života djece u Gradu Krapini.
Stalna ulaganja u poboljšanje uvjeta
u školskim ustanovama, praćenje rasta i razvoja djece kroz rad čak dva
pedijatra, bogata mreža patronažnih
sestara, provođenje kontinuiranih
programa za sigurnost djece u prometu, suradnja ustanova i udruga
na međunarodnoj razini, športske
aktivnosti usmjerene prema djeci i
mladima, samo su neke od točaka
koje je Povjerenstvo željelo posebno
naglasiti i pohvaliti. Gradonačelnik je
u svom prigodnom govoru zahvalio
svim sudionicima akcije, te naglasio
da se u Gradu mnogo radi za djecu i s
djecom i ovaj će prestižni status biti
poticaj i obveza za daljnje projekte i
akcije za najmlađe.
Uz gradonačelnika, svečanosti su nazočile i članice Dječjeg gradskog vijeća Enola Mišković i Adela Podoreški,
predsjednica Koordinacijskog odbora Gradovi i općine - prijatelji djece
za Grad Krapinu, Mirjana Laginja, te
članice KO-a: Jasna Buconjić, dr. Nevenka Radak i Martina Živičnjak.
Grad Krapina je osim ovog prestižnog
statusa na svečanosti u posebnoj
kategoriji Naj - akcija 2010. dobio i
Pohvalu Središnjeg koordinacijskog
odbora akcije za uspješno provedenu akciju Prepoznaj sebe kojom je
poboljšan i uljepšan život djece. A
kako najmlađi vide Krapinu najbolje
ocrtava misao djevojčice Karmen iz
Dječjeg vijeća: Ljudi u našem gradu
su veoma složni i svima je stalo da
svako dijete ima sretno djetinjstvo.
UrEĐENJE ŠkolskIH prostora
Kad si sretan pljesni dlanom ti o dlan
Otvaranje novouređenih prostora
PŠ Škarićevo samo je početak ostvarenja projekta školske infrastrukture kojim Grad Krapina osigurava
iste uvjete rada svim svojim školarcima. Uz Dan grada Krapine otvara
se nova zgrada PŠ u Podgori, u pripremi je rekonstrukcija i dogradnja
područnih škola u Lepajcima i Donjoj Šemnici, i naposljetku, slijedi
projekt nove zgrade matične O.Š.
Ljudevita Gaja.
Kad si sretan pljesni dlanom ti o
dlan - pjevali su poznatu pjesmu
16
mališani Područne škole Škarićevo,
3. studenoga ove godine, prilikom
predstavljanja novouređene prostorije, s novim klupama, ormarima, podovima…
Ulaganje u obrazovanje, najbolja je
investicija za bolju budućnost i svojevrsno jamstvo prosperiteta. Upravo zbog toga Grad Krapina izdvaja
značajna sredstva za izgradnju,
dogradnju i rekonstrukciju svojih
škola. Primjerice, ulaganja Grada i
Ministarstva znanosti, obrazovanja
i športa u Područne škole Podgora i Škarićevo
iznose oko 10
milijuna
kn.
Ovaj projekt je
inicirao Grad i
uložio 50% potrebnih sredstava.
Uređenje škole
trenutak je koji
će ostati zlatnim
slovima
upisan u povi-
jesti Škarićeva, naglasio je ponosno
pred okupljenim uzvanicima ravnatelj škole Milorad Videković.
Za Dan grada Krapine otvara se i
nova zgrada
PŠ u Podgori,
u pripremi je
rekonstrukcija i dogradnja
područnih
škola u Lepajcima
i
Donjoj Šemnici, i naposljetku,
slijedi projekt nove
zgrade matične O.Š.
Ljudevita
Gaja. - Zaokružit će
se tako
projekt školske infrastrukture, i ostvariti isti uvjeti rada za
sve učenike grada Krapine… - izjavio
je gradonačelnik Josip Horvat. Uvijek se pronađe način i model za sve,
ako se za nešto ima volje i želje, a svi
GLAS ZAGORJA
učenici zaslužuju ovakve prostorije,
dodaje gradonačelnik.
Vlč. Ivan Tompić, župnik petrovski,
blagoslovio je adaptiranu područnu
školu, a svečanost je završila glazbeno-recitatorskim
programom koji
su pripremili sadašnji, kao i bivši
učenici ove škole - Gordana Ivanjek, Miljenko Golub i Nikola Mikulec.
(M. B.)
KRAPINA - ZAGORSKA METROPOLA
01. PROSINCA 2010.
ČlaNovI GradskoG vIJEĆa krapINE doNIJElI sU odlUkU
o dodJElI prIZNaNJa Grada krapINE Za 2010.
Plakete i Povelje zaslužnima
Povelje Grada Krapine
dodijelit će se:
Zlatku Vitezu – za osobit doprinos u stvaranju i promicanju kajkavštine, te doprinos kulturnom
životu Grada Krapine. Zlatko Vitez sustavno radi na promicanju
kajkavskog kulturnog stvaralaštva kroz svoj osebujan umjetnički rad (piše, glumi, pjeva i
recitira kaj), djeluje u kreiranju
kulturnih događanja Grada Krapine kroz sudjelovanje na festivalima Kajkavskih popevki, na
ZGF Krijesnica te kroz realizaciju
Glumačkog festivala u Krapini
– barem jedna predstava svake godine na GFUK-u dolazi od
Glumačke družine Histrion, čiji
je osnivač i umjetnički ravnatelj
i kroz koju kontinuirano radi sa
zagorskim glumcima uz čiju je
pomoć postavio 40-ak predstava na kajkavskom jeziku.
Ivici Cerovečkom – za osobit
doprinos unapređenju gospodarstva Grada Krapine. Jedan je
od osnivača Županijske gospodarske komore Krapina, svojim
je predanim radom u krapinskim
tvrtkama – KTI-u, Privrednoj banci, Kotki te u HGK – Županijskoj
komori Krapina, čiji je bio pred-
sjednik 16 godina, pridonio gospodarskom i sveukupnom razvitku Grada Krapine.
Ivanu Hršaku – za osobit doprinos zaštiti i očuvanju prirodne
baštine te promicanju kulturno-turističkih posebnosti grada
Krapine. Ivan Hršak godinama
prati jedini preostali primjerak
autohtone sorte vinove loze iz
19. stoljeća – Krapinske bjeline
(plemenite europske loze) te
je glavni inicijator proglašenja
navedene sorte zaštićenom prirodnom vrijednošću. Podigao
je vinograd od 220 čokota zasađenih navedenom sortom, te
je autor iscrpnog elaborata Krapinska bjelina kojim će obogatiti
turističku ponudu Grada Krapine – Gajevo vino.
Svake se godine poveljom nagrađuju pojedinci koji nesebično
daju krv sto i više puta. Tako će
ove godine ovo priznanje za osobit doprinos promociji dobrovoljnog davanja krvi i promicanju
zdravstvenih programa Hrvatskog Crvenog križa, biti uručeno:
Stjepanu Kralju – za 102 puta
danu krv, Mirku Gretiću i Vladimiru Staroverškom – za sto puta
danu krv.
Muzeju krapinskih neandertalaca – za osobit doprinos
promociji Nalazišta krapinskih
neandertalaca Hušnjakovo te
značajni doprinos unapređenju
kulture i turizma Grada Krapine.
Muzej krapinskih neandertalaca
od otvorenja u veljači ove godine posjetio je rekordan broj
posjetitelja – više od 120.000
u odnosu na druge muzeje u
Hrvatskoj i svijetu, kroz svoje
brojne aktivnosti – od suradnje
sa svjetski poznatim muzejskim
institucijama, domaćinstva raznim znanstvenim susretima i
simpozijima, iznimnom radu s
najmlađima kroz Ljetnu i zimsku geološku školu, velikim brojem inozemnih posjetitelja te
korištenjem novih, naprednih
tehnologija i suvremenih znanstvenih dostignuća nametnuo
se kao značajan čimbenik u promociji Grada Krapine i svjetskim
razmjerima.
Plakete Grada Krapine
primit će:
Gradska knjižnica Krapina – za
doprinos unapređenju kulturne djelatnosti i 165. godišnjice
tradicije knjižničarstva u gradu
Krapini. Gradska knjižnica svojim
68%27$SURVLQFD
3(7$.SURVLQFD
VDWL
1LNROLQMH²SURJUDP]DGMHFXXRVQRYQLP
åNRODPD*UDGD.UDSLQH
VDWL
'DULYDQMHQRYRURćHQHGMHFH*UDGD.UDSLQH
]D1LNROLQMH
*UDGVNDYLMHĄQLFD
VDWL
2WYRUHQMH L]ORçEH /LNRYQRJ GUXåWYD Å(
7RPDåHYLĄ .UDSLQD´ L GRGMHOD SUL]QDQMD
7=JUDGD.UDSLQHXDNFLML
´9ROLP+UYDWVNX²=HOHQLFYLMHWµ
0DODGYRUDQD328.UDSLQD
VDWL
1RĄ NUDSLQVNLK QHDQGHUWDODFD ² RWYRUHQD
YUDWD0X]HMDJUDćDQLPD*UDGD.UDSLQH
0X]HMNUDSLQVNLKQHDQGHUWDODFD
VDWL
.UDSLQVNLPHGHQLVHMHP
L]DEDYQRJOD]EHQLSURJUDP
äSRUWVNDGYRUDQD2ä´/M*DMµ
LåDWRUNRG2ä´/M*DMµ
VDWL
2WYRUHQMH L]ORçEH ´.UDSLQD QD VWDULP
UD]JOHGQLFDPDµ
*UDGVNDNQMLçQLFD.UDSLQD
VDWL
.D]DOLåQDSUHGVWDYD´-DOQXåHYĆDQLµ
'UDPVNDVNXSLQD.8'D.UDSLQD
)HVWLYDOVNDGYRUDQD
1('-(/-$SURVLQFD
Franjo Cerovec – za postignute
uspjehe na zaštiti i spašavanju
ljudskih života i imovine građana
Grada Krapine. Franjo Cerovec
nositelj je brojnih odličja u vatrogastvu kao što su Srebrna i Zlatna medalja Vatrogasne zajednice
Hrvatske, Plamenica za hrabrost
i požrtvovnost sa zlatnim obilježjem, Priznanje DVD-a Krapina za
poseban doprinos u vatrogastvu i
Odlikovanje Hrvatske vatrogasne
zajednice za posebne zasluge,
izniman je njegov rad na osposobljavanju mladih i na jačanju
operativnih mogućnosti DVD-a
Krapina .
Sve navedeno piše u obrazloženju prijedloga Odluke o dodjeli
priznanja Grada Krapine koja će
dobitnicima biti uručena na svečanosti, 6. prosinca, povodom
Dana grada Krapine. (D. K.)
Dan grada Krapine 2010.
321('-(/-$.SURVLQFD
8725$.SURVLQFD
VDWL
1LNROLQMH ² SURJUDP ]D GMHFX X GMHĆMLP
YUWLĄLPD*UDGD.UDSLQH
VDWL
3ULMDWHOMVNDUXNRPHWQDXWDNPLFD
æHQVNDUXNRPHWQDUHSUH]HQWDFLMD
=DJUHEDĆNHçXSDQLMHLæ5.=DJRUHF
.UDSLQD
äSRUWVNDGYRUDQD6UHGQMHåNROH.UDSLQD
VDWL
6YHWDPLVD
æXSQDFUNYD6Y1LNROH
VDWL
2WYRUHQMH]JUDGH3RGUXĆQHåNROH3RGJRUD
3ä3RGJRUD
VDWL
7UDGLFLRQDOQLEU]RSRWH]QLåDKRYVNLWXUQLU
0DODGYRUDQD328.UDSLQD
VDWL
6YHĆDQL SURJUDP SRYRGRP 'DQD *UDGD
.UDSLQH
)HVWLYDOVNDGYRUDQD
²VDWL
.UDSLQVNLPHGHQLVHMHP
L]DEDYQRJOD]EHQLSURJUDP
äSRUWVNDGYRUDQD2ä´/M*DMµ
LåDWRUNRG2ä´/M*DMµ
VDWL
2WYRUHQMHL]ORçEH6WDQND3RVDYFD
´&YLMHĄHµ
*DOHULMDJUDGD.UDSLQH
LVDWL
.D]DOLåQDSUHGVWDYD]DGMHFX´.UDOMHYLĄL
SURVMDNµ
)HVWLYDOVNDGYRUDQD
radom kontinuirano pridonosi
unapređenju kulturne djelatnosti u Gradu Krapini kroz brojne
aktivnosti – od rada s djecom na
Dječjem odjelu kroz pričaonice,
likovne radionice, interaktivne
igrokaze, igraonice i razne projekcije, pa do izložaba i predstavljanja književnih djela.
VDWL
.RQFHUWL]FLNOXVD´2UJXOMH+HIHUHUµ
æXSQDFUNYD6Y1LNROH
GLAS ZAGORJA
VDWL
6YHĆDQRRELOMHçDYDQMHREOMHWQLFH*'
&UYHQRJNULçD.UDSLQD
0DODGYRUDQD328.UDSLQD
VDWL
3UYHQVWYHQDUXNRPHWQDXWDNPLFD3UHPLMHU
OLJH 5. &URDWLD RVLJXUDQMH =DJUHE L 5.
0HćLPXUMHąDNRYHF
äSRUWVNDGYRUDQD6UHGQMHåNROD.UDSLQD
65,-('$SURVLQFD
VDWL
7UDGLFLRQDOQLNRQFHUW7DPEXUDåNRJ
RUNHVWUD+57D
´9HVHOMHYDPQDYMHåĄXMHPRµ
)HVWLYDOVNDGYRUDQD
17
KRAPINA - ZAGORSKA METROPOLA
01. PROSINCA 2010.
UsUsrEt daNU Grada krapINE
Krapina s početka 20. stoljeća
Na Nikolinje, 6. prosinca, Krapina slavi Dan
grada. I prije gotovo stotinu godina ovaj grad
bilježi iznimno bogat društveni kulturni život.
Prisjećamo se tih dana iz pera prof. Ive Vrancea zabilježenih u tekstu “Moje uspomene iz
Krapine”.
Životni standard većine seljaka i
malih obrtnika bio je vrlo nizak.
Stanovali su većinom u malim,
neuglednim, slamom pokrivenim
kućicama, odijevali su se u odijela načinjena od domaćeg platna,
a hodali su veći dio godine bosi.
Glavna hrana bio im je kukuruzni
kruh, dok su meso, bijeli kruh i kolače jeli samo o velikim praznicima
i drugim izvanrednim zgodama.
Naslovljavanje i pozdravljanje ljudi ravnalo se prema položaju koji
je pojedinac zauzimao u društvu.
Dok se one iz tzv. viših društvenih
slojeva oslovljavalo sa preuzvišeni,
prečasni, presvijetli, premilostivi,
veleučeni, velemožni, gospodin i
milostiva, dotle se onima nižima
govorilo gospon, gospa, kumek,
kumica, Janko, Štef, Miško, Jalža
itd. Najveća je uvreda za nekoga iz
viših društvenih slojeva bila, kada
bi ga tko pozdravio sa dobar dan, ili
moguće, da se nekome od krasnoga spola ne bi poljubila ruka. Više
se pozdravljalo sa kistihand, ljubim
ruke i falembog.
U samoj Krapini govorilo se u ono
vrijeme prilično iskrivljenom kajkavštinom, protkanom mnogim
njemačkim i slovenskim riječima.
U modi je bilo da se pojedini građani, a pogotovo bolje situirani
ljudi, u međusobnom razgovoru
služe njemačkim jezikom.
Krapina je bila privredni, kulturni i
politički centar ne samo tadašnjega krapinskog kotara, već i cijelog
Hrvatskog zagorja. Tu se nalazilo i
nadaleko poznato Knajpovo lječilište, koje je u ljetnim mjesecima
svake godine posjećivalo preko
300 bolesnika i turista. Mjestom
je u to vrijeme upravljao vrlo agilan, sposoban i energičan načelnik
Vilibaldo Sluga. Za njegova načelnikovanja izvršeno je otkriće u cijelom svijetu poznatog krapinskog
pračovjeka, gradnja vodovoda i
kanalizacije, uređenje i parkiranje
Staroga grada, kupališta i Dolca,
Sufinanciranje poljoprivrede
Na desetoj sjednici Gradskog vijeća,
održanoj 3. studenoga, uz ostalo,
usvojen je Program razvoja poljoprivrede na području grada Krapine
za ovu godinu. Za tu je namjenu
u gradskom proračunu osigurano
160.000 kuna.
Do utroška toga iznosa, za bespovratno financiranje, novac je osiguran za više namjena. Vezano uz
stočarsku proizvodnju financirat će
se pripust kobila (200 kn po jednom
pripustu), umjetno osjemenjivanje
krava i junica, krmača i nazimica (po
100 kn). Novac za ovo sufinanciranje doznačuje se Veterinarskim stanicama prema njihovoj evidenciji,
odnosno dostavljenoj dokumentaciji o izvršenim uslugama.
Subvenciju mogu koristiti obiteljska
poljoprivredna gospodarstva koja su
upisana u Upisnik i koja, u ovoj godini, imaju u uzgoju najmanje 200
zagorskih purana. Maksimalan iznos
18
subvencije, po korisniku, je 10.000
kuna.
Oni koji se bave vinogradarstvom
(isto tako koji su u evidenciji Upisnika)
mogu računati na potporu do 20.000
kuna, za sadnju (najmanje 400) loznih cijepova preporučenih sorti za
ovo podneblje. Isti, maksimalan iznos
subvencije predviđen je i za one koji
se bave voćarstvom. Minimalna količina sadnica tu varira i kreće se od
najmanje 50 sadnica oraha ili pitomog kestena, 500 sadnica jabuke, do
2.000 komada sadnica maline…
Za kapitalna ulaganja (izgradnja,
adaptacija pogona za preradu voća,
opremanje hladnjača, vinskih podruma, mini destilerija… maksimalan
iznos ove subvencije je do 30.000 kn
po korisniku.
Kako bi se ostvarilo pravo na spomenuta sredstva, potrebno je podnijeti
zahtjev, s pripadajućom dokumentacijom. (D. K.)
otvorenje niže realne gimnazije,
izgradnja zgrade pučke škole, te
velebna proslava 100-te godišnjice
rođenja slavnog ilirskog preporoditelja i krapinskog sina dr. Ljudevita
Gaja.
Zabavni život bio je razvijen. Priredbi kulturnog i zabavnog karaktera bilo je na pretek. U ljetno
doba, na otvorenom prostoru,
pred vatrogasnim spremištem, u
kupalištu, Dolcu ili na Starom gradu, a u zimsko doba u dvoranama.
Od političkih stranaka na području krapinskog kotara postojale su
tri stranke. Vladina stranka Hrv.
srpska koalicija, Hrvatska seljačka
stranka i Hrvatska stranka prava.
Glavna borba vodila se između Hrv.
srp. koalicije i Hrvatske seljačke
stranke. Pravo glasa na izborima za
Sabor imalo je na području cijelog
kotara samo oko 1500 ljudi, a glasalo se za čitavo područje kotara u
Krapini. Izborna borba bila je žestoka i nemilosrdna. Na dan izbora
dobivali su mnogi, koji su glasali za
vladinu stranku – Hrv. srp. koaliciju
– gulaš i litru vina, a u pojedinim
slučajevima i cipele i novac.
U političkom i društvenom životu
isticali su se, osim viših činovnika,
advokata i svećenika, još i bogatiji
trgovci i obrtnici. Glavno božanstvo
toga vremena bio je novac, i vrijednost nekoga mjerila se po tome, koliko ima novaca, koliko je bogat. To
nam ne smije biti ni toliko čudno,
jer je novac imao veliku vrijednost
i teško se do njega dolazilo.
krapINa – radoBoJ – ĐUrMaNEC –
JEsENJE – pEtrovsko
Preko milijun kuna za
nabavu komunalne opreme
Gradonačelnik Krapine Josip
Horvat i načelnici općina Đurmanec, Jesenje, Petrovsko i
Radoboj - Branko Horvat, Ivan
Maligec, Ivan Šanjug i Anđelko
Topolovec, u krapinskoj Gradskoj vijećnici potpisali su s predstavnicima Fonda za energetsku
učinkovitost pet ugovora za nabavu komunalne opreme, ukupno vrijedne 1,037.315,76 kn.
Nabavit će se 7.147 PVC kanti za
sakupljanje komunalnog otpada, što će Fond sufinancirati sa
449 .138,82 kn .
Također je zaključen Ugovor o
sanaciji divljih odlagališta komunalnog otpada na području
Grada Krapine za koju je namjenu Fond odobrio 106.574,54 kn.
Dakle, Fond je zaključivanjem
ukupno 6 ugovora odobrio oko
556 tisuća kn. Što se tiče sufi-
GLAS ZAGORJA
nanciranja nabave komunalne
opreme Gradu Krapini odobreno je nešto više od 238 tisuća
kn, općini Radoboj 64,5 tisuća
kn, općini Petrovsko nešto više
od 40 tisuća kn, općini Jesenje
oko 30 tisuća kn, te općini Đurmanec 76,5 tisuća kn.
Ovo ulaganje u komunalnu infrastrukturu poboljšat će sustav
prikupljanja komunalnog otpada jedinica lokalne samouprave
kao i standard i kvalitetu života
stanovnika ovog područja. Istaknuta je dobra suradnja s Gradom Krapinom, što svjedoče 26
projekata za koje je Fond odobrio oko 12 milijuna kn.
Od navedenog 16 projekata se
odnosi na područje energetske
učinkovitosti, a 10 na područje
zaštite okoliša i gospodarenje
otpadom. (N. Vincelj)
KRAPINA - ZAGORSKA METROPOLA
01. PROSINCA 2010.
krapINa/ZaGrEB
Hvala darivateljima krvi
Ima ljudi koji su prva škola čovječnosti. Na traže ništa, a spremni su
uvijek pomoći. Svoj odmor nalaze
čineći dobro. Važno im je spasiti
život.
U organizaciji Gradskog društva
Crvenog križa Krapina, ekipa Hrvatskog zavoda za transfuzijsku
medicinu iz Zagreba u posljednjoj
ovogodišnjoj akciji prikupljeno
je 698 doza krvi. To je rekordan
broj u povijesti Gradskog društva
Crvenog križa Krapina, odnosno
od 1953 . od kada se provodi ova
humanitarna akcija. Akcijama se
odazvalo 753 dobrovoljnih davatelja krvi, a 55 njih zbog zdravstvenih
razloga nije moglo dati krv.
U dva dana u Srednjoj školi Krapina prikupljeno je 148 doza, u Kotki
Krapina 22, u dva dana u Pučkom
otvorenom učilištu u Krapini 427
doza i u akciji u Restoranu Zagorka
u Đurmancu 101 doza krvi. Ukupno je u 2010. prikupljeno 2.546
doza, odnosno 9,96% na sto stanovnika. - Izuzetno smo zadovoljni
s odazivom i posebno zahvaljujemo na gostoprimstvu onima gdje
su akcije održavane - ističe Davor
Šimunović, ravnatelj Gradskog
društva Crvenog križa Krapina.
Među onima koji su krv dali prvi
put su: Nataša Horvat, Anja Borlinić, Klaudija Tepeš, Jasna Murk,
Anja Očko, Hrvoje Pavlović, Hrvoje Keleman, Anđelko Grzelj, Filip
Jurinjak, Anamarija Leljak, Ljiljana
Varjačić, Matija Cigula, Tomislav
Presečki, Petra Herceg, Vedran Bukvić, Mario Menjački, Alen Kiseljak,
Mateja Mraz, Sabina Vincelj, Marko
Smiljanec, Matija Bešenski, Renata
Belačić, Anita Gregurović, Dalibor
Hajdinjak, Matej Bigec, Dražen Pondeljak, Ivan Kozina, Ivan Golub, Ivica
Ilinić, Helena Papeš, Danijel Hrček,
Željko Ovčar, Brigita Križanec, Tomislav Halužan, Gordana Varjačić,
Antonio Benc, Branimir Škada, Siniša Ptičar, Matija Borovečki, Suzana
Alar Šekelja, Marija Mihajlović, Krunoslav Herceg, Tatjana Belošević,
Matija Sever, Ivančica Peček, Mirko
Ranogajec, Mirjana Fruk, Mario
Medvedec, Milena Vidović, Robert
Ščapec i Petra Klasić.
Zahvalnice višestrukim
davateljima krvi
Obilježavajući Dan dobrovoljnih
davatelja krvi u Zaboku je, 29. listopada, održana svečanost na
kojoj su se okupili dobrovoljni
darivatelji krvi s područja cijele
Zagorske jubilarce u Starogradskoj vijećnici
u Zagrebu primio je i predsjednik Republike
Hrvatske Ivo Josipović koji im je uručio odličja Reda Danice Hrvatske s likom Katarine
Zrinske. Iz GDCK Krapine odličje su primili
Andro Herak, Franjo Petrović, Vladimir Barlović, Franjo Bajcer, Janko Leljak i Viktor Belošević kojemu je pripala čast da zahvali na
primljenom odličju u ime 139 odlikovanih iz
cijele Hrvatske.
Krapinsko-zagorske županije. S područja Gradskog društva Crvenog
križa Krapina priznanja su primili:
Zahvalnicu i mali srebrni znak za
35 DDK: Biserka Košutić, Marija
Šoštarić i Dunja Špoljar; Zahvalnicu
i mali srebrni znak za 50 DDK: Božo
Antolić, Darko Barušić, Darko Belošević, Branko Cerovec, Dragutin
Fruk, Ivan Golec, Darko Halužan,
Mirko Haramina, Željko Haramina,
Darko Herceg, Damir Hmelina, Vlado Jugec, Mijo Jurinjak, Branko Koprivnjak, Zvonko Kovačec, Dražen
Kralj, Ivan Krsnik, Rikard Kunštek,
Zdravko Mišak, Josip Mlakar, Ivan
Mutak, Dragutin Ranogajec, Josip
Svedružić, Zlatko Tušek, Mladen
Varjačić, Alojz Vincelj, Milan Vojnović i Željko Zaplatić; Zahvalnicu i
veliki srebrni znak za 75 DDK: Josip
Dunaj, Ivan Ferk, Mladen Hršak,
Željko Klasić, Anđelko Suhodolčan,
Marija Suhodolčan, Nikola Škrlec i
Vladimir Vučilovski.
Stotine susreta
s dobrotom
Na Dan darivatelja krvi Gradsko
društvo Crvenog križa Krapina or-
ganiziralo je prijem za darivatelje
koji su u prošloj i ovoj godini dali
krv 100 puta. One s područja grada Krapine primio je gradonačelnik Josip Horvat. Načelnik općine
Đurmanec Branko Horvat bio je
domaćin Janku Leljaku, Viktoru
Beloševiću i Branku Cesarcu, a Ivan
Zajednička snimka, za uspomenu,
gradonačelnik Grada Krapine
Josip Horvat i davatelji krvi
više od 100 puta (zdesna):
Franjo Bajcer, Franjo Petrović,
Andro Herak, Vladimir Barlović,
Vladimir Staroverški, Mirko
Gretić i Stjepan Kralj
Maligec, načelnik Općine Jesenje
primio je Stjepana Kovačeca.
Gradsko društvo Crvenog križa
Krapina je po broju davanja krvi
u Krapinsko-zagorskoj županiji,
unatrag dvije godine, na prvom
mjestu od 110 društava Crvenog
križa u Hrvatskoj.
Tako su u 2009. ostvarili rezultat
od 2.646 doza krvi što je 10,34%
na 100 stanovnika. Provedene su
23 redovne i 1 izvanredna akcija
DDK. Prosjek u Hrvatskoj je 3,8%,
u našoj županiji 6,37%, a u EU
5%. S tim je rezultatima upoznat
i župan Siniša Hajdaš Dončić na
prigodnom prijmu 9 darivatelja
koji su u prošloj godini krv dali
100 puta.
Izviđačka promocija grada Krapine
Tradicionalno za Dan grada Krapine Odred izviđača Hrvatsko zagorje organizira akciju upoznavanja
izviđača iz ostalih krajeva Hrvatske
s gradom Krapinom, njezinim znamenitostima, kulturnim nasljeđem,
povijesti i običajima. Ekipe izviđača
u sastavu od 7-12 članova, 4. prosinca (subota) uz pomoć dnevnika
puta i plana grada, obilazit će grad
i pronalaziti razmještene kontrolne
točke i tako ga upoznavati.
Naravno, pri tome se prakticiraju
tradicionalne izviđačke vještine,
kao što je signalizacija semaforom,
vezivanje čvorova, izrada panoramskog crteža, rješavanje raznih
GLAS ZAGORJA
pitanja vezanih uz povijest Krapine,
njezinih poznatih građana i kulturnih znamenitosti.
Uz to, članovi Odreda izviđača Hrvatsko zagorje Krapina pripremaju
se da predstojeći Božić i božićni
blagdani za sve prođu kao vrijeme
darivanja. Kako postoje mnogi koje
ove godine na božićno jutro neće
dočekati darovi, cilj je da izviđači
svojim odricanjem pomognu upravo takvima. Svaka udruga može
dati svoj doprinos trajnim namirnicama (ulje, šećer, brašno, tjestenina, sol i slično), koje će izviđači
podijeliti potrebitima u dogovoru s
krapinskim Caritasom. (D. K.)
19
01. PROSINCA 2010.
GRAD KLANJEC
Obnavlja se Spomen-park starog groblja
Pohvale
vatrogascima
U obilasku Klanjca kako bismo zabilježili aktualna događanja na području grada, zastali smo na ulazu
u Spomen-park starog klanječkog
groblja. Da podsjetimo. Staro klanječko groblje bilo je u uporabi od
1877. do 1954. godine.
Danas je ono uređeno kao spomenik parkovne arhitekture i spomen-područje na kojem su ostali
sačuvani originalni grobovi autora
hrvatske himne Antuna Mihanovića (1796. - 1861.), Otona Ivekovića - slikara hrvatske povijesti
(1869. - 1939.), a kasnije su na ovo
groblje preneseni posmrtni ostaci
antifašista Krste Ivekovića na čijem je grobu skulptura “Nošenje
ranjenika” Antuna Augustinčića.
Osnovna prostorna koncepcija
groblja je vrlo jednostavna i sa-
stoji se od dvije okomite
aleje na čijem je križanju
bila manja grobljanska
kapela .
Privodi se kraju obnova
portala koji je sagrađen
1909. godine. Gradio
ga je Adam Augustinčić,
sa zakašnjelim karakteristikama neobaroka, a
zatvaraju ga vrata od kovanog željeza. U samom
završnom uređenju zatekli smo Ivana Šlogara, Obnova portala na ulazu u staro klanječko
vlasnika krovoprokrivač- Spomen-groblje privodi se kraju
ko-limarskog i izolaterskog obrta iz Desinića. - Radimo na na Ivekovića. Uz to, kada će Grad
uređenju, odnosno obnovi glavnog Klanjec osigurati novac i ako mi
portala i uređenju staza koje vode dobijemo taj posao, predviđeno je
do preostala tri sačuvana groba i ograđivanje ovoga cijeloga proD. Kozina
Antuna Mihanovića i Krste i Oto- stora.
Bez Županije i ŽUC-a ne bi bilo asfalta
Tema radnog sastanka župana Siniše
Hajdaša Dončića, ravnatelja ŽUC-a
Jasmina Krizmanića i gradonačelnika Grada Klanjca Željka Kolara, bili
su radovi na području grada, vezani
uz sakralni program. Županija sufinancira 800 m2 asfalta uz crkvu Sv.
Florijana u omjeru 40:60%, te 50%
za cestu prema gradskom groblju
dužine 1.000 m2, Dol Klanječki pre-
ma Gorkovcu. Vrijednost ove investicije iznosi 180 tisuća kuna. Nakon
radnog sastanka, obišli su dionice
županijskih cesta koje su posljednjih
mjeseci presvučene novim slojem
asfalta, a uz to u pripremi je uređenje 250 m nogostupa koji će obnoviti
ŽUC.
- Ovom prilikom zahvaljujem za sufinanciranje modernizacije cesta do sa-
kralnih objekata i na ovim malo većim
investicijama na području Klanjca. Naime, na dijelu prometnica bila je već
upitna sigurnost građana. S obzirom
na to da je Fond za regionalni razvoj
ukinut, pa nije bilo ni natječaja, bez
Županije i ŽUC-a ove godine ne bi bilo
ni asfaltiranih putova na području našeg grada - izjavio je za Glas Zagorja
gradonačelnik Željko Kolar. (M. B.)
Rasvjeta i na groblje
Dvadesetak mještana Mjesnih odbora Novi Dvori - Gredice i Lučelnica, uredili su groblje na Sv. Filipu i Jakovu u Letovčanu Tomaševečkom. Najviše truda uložili su u radove
za novu rasvjetu. Iskopani su kanali za podzemne električne kablove, izvedena je elektroinstalacija, izbetonirana
postolja za rasvjetne stupove, te ponovno uređene staze
i okoliš groblja.
Nova rasvjeta i uređeno groblje obradovali su sve one koji
su ga pohodili za blagdan Svih svetih. Među inima i gradonačelnik Željko Kolar, sa svojim suradnicima. Položili su
cvijeće, te zapalili svijeće na grobovima zaslužnih i poznatih Klanjčana; pjesnika Antuna Mihanovića, slikara Otona
Ivekovića, kipara Antuna Augustinčića, te antifašista Krste
Ivekovića.
20
GLAS ZAGORJA
Vatrogasne jedinice s područja grada
Klanjca održale su vatrogasnu vježbu,
zamišljenu kao požar u Mješaonici
stočne hrane smještene u povijesnoj
gospodarskoj zgradi obitelji Erdödy.
Građane Klanjca neobično je iznenadio i uznemirio prolazak kroz grad
nekoliko vatrogasnih vozila s uključenim sirenama i rotirajućim svjetlima.
Na mjesto požara prva je stigla ekipa
DVD-a Mihanović iz Gredica s vatrogasnim kombi vozilom, a odmah potom
DVD Klanjec s navalnim vatrogasnim
vozilom. Budući da su u zgradi ostali
radnici koji nisu na vrijeme izašli, odmah su dvije vatrogasne ekipe opremljene izolacijskim aparatima krenule
u potragu za njima. U međuvremenu
su stigle plinska i elektro služba, koje
prekidaju elektro i plinsku mrežu, kako
bi vatrogasci mogli započeti unutrašnjom i vanjskom navalom gašenja požara. Ekipa postrojbe DVD-a Lučelnice
gasila je južnu vanjsku stranu objekta,
a vatrogasci DVD-a Rakovec upućeni
su da samostalno preuzmu gašenje
požara na zapadnoj strani objekta, te
kotlovnice u kojoj je smještena cisterna puna lož ulja. Hitna služba Doma
zdravlja Klanjec preuzimala je unesrećene i ozlijeđene osobe. Požar je lokaliziran i ugašen, a voditelj cijele akcije,
zapovjednik vatrogasne zajednice grada Klanjca Nedjeljko Babić, svim jedinicama izdao je zapovijed Posprema.
Cijelu vježbu pratili su gradonačelnik
grada Klanjca Željko Kolar, zamjenik
zapovjednika vatrogasne zajednice
KZŽ Stjepan Skuliber, zapovjednik Zagorske javne vatrogasne postrojbe
Dražen Sinković, predsjednici i dužnosnici vatrogasnih društava vatrogasne
zajednice Grada Klanjca, te okupljeni
mještani. Smotru postrojenih vatrogasnih jedinica obavio je gradonačelnik . U svom obraćanju vatrogascima
zahvalio je na svim akcijama i čestitao
na uspješno izvedenoj vježbi. Čestitke
uz kratak osvrt na vježbu postrojenim
vatrogascima uputio je i Stjepan Skuliber, zamjenik zapovjednika VZ KZŽ.
GRAD KLANJEC
01. PROSINCA 2010.
Zde se borimo s listjem
Među onima koje ćete obavezno,
naći negdje u nekom dijelu naselja, odnosno u nekoj od klanječkih ulica su radnici Komunalnog
pogona Klanjec. Budimo iskreni
pa priznajmo, da ih zapravo i ne
zamjećujemo, jer obično dolazimo ili hodamo Klanjcem s nekim
drugim ciljem. No, pravilo uvijek
ima izuzetak.
Zatekli smo ih, a kako bi i drugačije, usred posla. Marijan Čukac i
njegov kolega upravo su zadnjim
pokretima metle, odnosno lopate na tačke stavljali lišće kojeg je
ovih jesenskih dana u izobilju.
Već sam ulazak u grad Klanjec,
govori nam o vrijednim rukama
koje brinu o njegovom ukupnom
uređenju i izglednosti
USPUT ZABILJEŽENO
Sigurnije kroz
proširene zavoje
Uz rješavanje cestovne problematike vezane uz pojavu klizišta, na području grada Klanjca
radi se i ono što spada u redovni
program. U to svakako možemo
ubrojiti pripremu i asfaltiranje
nogostupa na nekoliko dionica.
Riječ je o nogostupima koji vode
prema mjesnom groblju te onome, na drugom kraju Klanjca, uz
cestu koja vodi prema sportskim Postavljanje
terenima.
cijevi za odvodnju
Među aktivnostima koje su se oborinske vode
događale sredinom studenog,
na prostoru grada Klanjca zabima jugozapadu, bilo je vrlo živo.
lježili smo radove na županijskoj U jednom dijelu postavljane su cicesti Klanjec – Kraljevec na Sutli. jevi za odvodnju oborinske vode.
U dijelu ceste koji se spušta pre- Njihovim ukapanjem u grabe
dobio se prostor za dodatno proširenje, tako da
će vožnja tim zavojitim
dijelom ove ceste, zbog
proširenja, ubuduće biti
sigurnija. Ovi radovi, u što
ubrajamo i dodatno asfaltiranje, proširenog dijela
uz postavljeni rubnik, dio
Asfaltiranje
su ovogodišnjeg prograproširenog
ma pojačanog održavanja
dijela ceste
Županijske uprave za ceste. (D. K.)
- Najte, a kaj bute nas slikali! Mi
samo delamo svoj posel.
- A kaj u to sve spada? - pitamo.
- Pa, sve kaj treba, zde se borimo s listjem. Inače, kroz godinu
ima puno posla na održavanju
zelenih površina, čistimo grabe
radi bolje odvodnje oborinske
vode, kopamo, flaksamo, a tu je
i obavezno uređivanje cvijeća.
Ko bi se sad baš svega zmislil.
Znate, kak je, jedino kaj se ne
more biti u isto vreme na više
strana, ali sve se napravi, pa tjedan ima pet-šest radnih dana, a
mjesec više od dvadeset. Šalim
se, nadodaje Marijan, jer sve
treba biti uredno, ne samo radi
nas domaćih nego i zbog turista.
- Znate, njih ima dosta, ak se dobro promovira kakav događaj.
A onda oni na sve gledaju, sve
mora biti posloženo onak kak
treba. To vam je kak da doma
svoj okoliš održavaš. Čim se na
nečije dvorišče dojde, mam se
Sad, u jesen, je tak, sve očistiš, i
još se prav ne okreneš već lišće
šušti pod nečijim nogama
vidi kakvom si gazdi došel. Tak
je i s gradom, po celoj okolici se
vidi kakvi su tu ljudi po svojoj
urednosti, a da ne govorimo, za
sam Klanječki trg. Tu je spomenik našem Mihanoviću, autoru
hrvatske himne i to onda sve
mora biti izgledno, kak to negdo
takav i zaslužuje.
Liza Brljiza i r kao rakija
U Gradskoj knjižnici i čitaonici Antuna Mihanovića u Klanjcu, u Mjesecu
hrvatske knjige 2010., gostovala je
književnica za djecu Sonja Zubović,
koja je ujedno predstavila svoju
novu knjigu Čudesna kuharica Lize
Brljize koju je ilustrirala Marijana
Jelić.
Zbog velikog odaziva u čak dva susreta, djeca su oduševljeno kroz
igru i učenje o slovima, pjesmicama,
ljubavi i receptima, upoznala Sonju
Zubović.
Riječ je o književnici, rođenoj u Zagrebu 1962. Do završetka studija odrastala je i živjela u Jastrebarskom.
Diplomirala je 1978. jugoslavenske
jezike i književnost na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavila veći broj pripovijetki i zbirki pjesama.
GLAS ZAGORJA
Na kraju susreta djeca su plesala na
uglazbljene stihove naše gošće, a
smišljalo se i nekoliko novih stihova.
Kako nam je rekla ravnateljica Maja
Vukina Bogović, posebno je zanimljiva bila tema o kojoj se razgovaralo,
hihotalo i veselilo te sramilo – tema o
ljubavi i zaljubljivanju. A nešto što bi
moglo postati anegdota ovog književnog susreta je: Kada je Sonja pozvala
djecu neka kažu koja slova znaju na
R, a da lijepo miriši, jedan dječak je
kao iz topa povikao: Rakija!
Na ovom susretu, potvrđuje nam
knjižničarka Mirjana Čelec, bili su
učenici nižih razreda iz osnovnih
škola: Lijepe Naše Tuhelj, Pavla Štoosa Kraljevec na Sutli, Josipa Broza
Kumrovec i Antuna Mihanovića Klanjec. Sve zajedno oko 300 učenika u
dva susreta. (D. K.)
21
OPĆINA HUM NA SUTLI
01. PROSINCA 2010.
20. obljetnica smrti vlč. Antuna Grahovara
Tončiju na spomen i diku
Piše
Monika Briševac
Pod pokroviteljstvom Općine Hum na Sutli, a u dogovoru i suradnji s
Josipom Firštom, župnikom župe Taborsko i Antunom Motočićem,
župnikom župe Prišlin, 10. studenog održano je svečano obilježavanje
20. obljetnice tragične i mučeničke smrti Antuna Grahovara, Taborčana
i Humčana, župnika župe svete Marije u Sisku.
Program je započeo na groblju u
Lastinama. Mons . Josip Ćorić, generalni vikar Sisačke biskupije, predvodio je komemoraciju prvoj žrtvi
Domovinskog rata. Nakon toga, u
Župnoj crkvi sv. Petra u Prišlinu,
služena je misa zadušnica u koncelebraciji taborskog i prišlinskog
župnika, župnika župe sv. Marije u
Sisku, te ostalih svećenika, Tončijevih prijatelja. U crkvi ispunjenoj
do posljednjeg mjesta brojnim
župljanima, od kojih se većina još
čiju na spomen i diku. Vlč. Drago
Bosnar te glasnogovornik Zagrebačke nadbiskupije Zvonko Franc
prisjetili su se Tončija u stihovima,
a Branko Koretić, župnik župe sv.
Marije u Sisku, župe u kojoj je Antun Grahovar kao kapelan službovao, istaknuo je lijepa sjećanja na
svećenika: - O vlč. Grahovaru čuo
sam podosta i svih se dojmio svojom jednostavnošću, poniznošću,
skromnošću… Još uvijek, nakon
20 godina, Tonček je svježe lice,
…svih se dojmio svojom jednostavnošću, poniznošću, skromnošću… Još uvijek, nakon 20 godina, Tonček je svježe lice,
duh, osoba među pukom u Sisku. Obilježio je župu sv. Marije i
činio sitna, ali važna djela.
dobro sjeća župnika Tončija kako
su ga od milja zvali, svećenici su
podsjetili na Grahovarovo stradanje. Nakon svečane mise uslijedio
je prigodni spomen program Ton-
22
duh, osoba među pukom u Sisku.
Obilježio je župu sv. Marije i činio
sitna, ali važna djela. Ljudi pričaju
da je bio dobričina, prema svakome je blago pristupao, pomagao
je posebno starijima i
nemoćnima, usamljenima, i na temelju te
njegove dobrote kao
spomen je osnovana
dobrotvorna
udruga Antun Grahovar.
Udruga nastoji kroz
volontere djelovati na
području grada Siska.
Svi oni koji su dolazili u
susret s njime, pamte
ga kao čovjeka koji je imao evanđeosko srce, osvajao je ljude i približavao ih Bogu.
Vlč. Josip Firšt obećao je da ćemo
se Tončeka i idućih godina sjećati
i čuvati u uspomenama. - Župljani
župe Taborsko izuzetno su ponosni na Tončeka, poznavali su ga od
djetinjstva. Osobno sam ga poznavao, bio na njegovom sprovodu….
Ovih 20 godina prošlo je doista
brzo, ali mi kao župljani i idućih
ćemo ga se godina sjećati… iz
poštovanja prema njemu, prema
njegovu životu i prema onome što
je učinio za nas, za našu župu i crkvu, istaknuo je vlč. Firšt. Ono što
je vrijedno, ostaje kao spomen, pa
tako i Tončekov život. Njegov rad i
primjer trajna je i univerzalna vrijednost koja će i dalje nadahnjivati
buduće generacije…
Na ove dirljive riječi nadovezao
se župnik župe Prišlin Antun Motočić, zahvalivši Tončeku uz obećanje da će njegovo svećeničko
služenje ostati trajni spomen za
budućnost.
Na kraju se nazočnima obratio
i načelnik općine Hum na Sutli,
ujedno i prijatelj Antuna Graho-
GLAS ZAGORJA
vara. - Tonček nije među živima,
ali je Tonček uvijek među nama,
istaknuo je načelnik, koji se posebno rado sjeća svećenika koji ga je
vjenčao sa suprugom Blaženkom…
svećenika koji mu je krstio djecu…
i svećenika s kojim je prijateljevao
u studentskim danima…
Inicijator i promotor ove obljetnice bio je Božidar Brezinščak Bagola, književnik i autor biografskog
Ono što je vrijedno, ostaje kao spomen, pa tako i
Tončekov život. Njegov rad
i primjer trajna je i univerzalna vrijednost koja će i
dalje nadahnjivati buduće
generacije…
romana o ubijenom svećeniku.
- Držim da bi Tončijevu mučeničku
smrt trebalo podići na jednu višu
razinu i dati joj primjereno čovjekoljubno i domoljubno značenje,
istaknuo je.
Ovu svečanost u Župnoj crkvi sv.
Petra u Prišlinu upotpunili su pjevački zbor KUD-a Rikard Jorgovanić
i ženski vokalni ansambl Sotelia.
OPĆINA HUM NA SUTLI
01. PROSINCA 2010.
Menadžer godine – Darko Ranogajec
Samozatajni frontmen
Ponosan sam na to priznanje jer je prepoznat sav
trud i zalaganje proteklih godina
Nagradu za menadžera 2010. u
inozemnim poduzećima Hrvatskog udruženja menađera CROMA dobio je Darko Ranogajec,
čelnik još jedne uspješne humske tvrtke OMCO Croatia. Inače,
dobitnici nagrada čelnici tvrtki
koje ulaze među vodeće unutar
svojih grupacija, a po pokazate-
ljima konkurentne sposobnosti
i ekonomskog rasta mogu se
ubrojiti među 500 najuspješnijih
domaćih poduzetnika.
- Mislim da je to u prvom redu
priznanje OMCU i svim zaposlenicima na trudu i zalaganju, a ja
sam frontmen koji tu nagradu
preuzima. Ponosan sam na to
priznanje, jer je prepoznat sav
trud i zalaganje proteklih godina,
istaknuo je za Glas Zagorja direktor Ranogajec.
Inače, OMCO Croatia bavi se alatima za izradu staklene ambalaže,
a veći dio proizvoda plasiraju na
inozemno, europsko i izvaneuropsko tržište. Darko Ranogajec
u tvornici radi od 1990., godine
1994. postaje direktor tvornice,
te od 1997. direktor BMT-OMCO
Grupe, koncerna sa sjedištem
u Belgiji. U skladu s konceptom
pomen
s
Vrazu na
jedinstvenog nastupa grupe na
tržištu tvrtka je tijekom 1999.
preimenovana u OMCO, dioničko društvo za proizvodnju alata
i proizvoda od metala odnosno
skraćeno OMCO d.d. Poduzeće
raspolaže dobro opremljenim
strojnim parkom, sa suvremenim
strojevima za obradu metala s
numeričkom kontrolom, ima iskusne zaposlenike, tehnologe i strojarske inženjere, a u proteklih 6-7
godina u novu opremu investirali
su više od 30 milijuna eura.(M.B.)
Sutla nas veže i spaja
Narodna knjižnica Hum na Sutli
organizirala je književnu manifestaciju Sutla nas veže i spaja
u povodu obljetnice rođenja
slovenskog i hrvatskog pjesnika
Stanka Vraza.
U dvorani Općine o uvodnim temama – Značenje materinskih
govora, izlagali su Božidar Brezinščak Bagola iz Huma na Sutli i
Mateja Kosi iz Ljutomera, koja je
prikazala prleško narječje unutar slovenskih, uz predstavljanje
najznačajnijih
vinogradarskih
i podrumarskih izraza. Stanko
Vraz, slovenski i hrvatski pjesnik
iz štajerske Prlekije, ustrajavao je
gotovo tvrdoglavo na nekim glasovnim i gramatičkim posebnostima svog materinskog govora, prleškog narječja, a danas se upravo
te posebnosti materinskih govora
itekako cijene i njeguju. Prema
tome, Vraz je ustrajavao na nečemu što je vrijednost doživjelo gotovo dvjesto godina kasnije. Iz tog
je razloga i manifestacija posvećena materinskim govorima, materinskom govoru Huma na Sutli
koji je Ministarstvo kulture 2007.
proglasilo nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske,
te prleškom narječju u Ljutomeru
i njegovoj okolici.
Asfaltirane ceste
Završeno je asfaltiranje pet dionica cesta - Medekovec, Grletinec,
Mali Tabor, Klauže i Zalug, sve zajedno oko 1000 m. Radove je
financirala općina u omjeru 75%, a 25% građani, a vrijednost je
oko 350 000 kn. Također, asfaltirano je i parkiralište na groblju u
Lastinama, na kojem se može parkirati 70-ak vozila. (M. B.)
U prigodnom literarnom recitalu
nastupili su Olga Antič-Ostrčeva sa
svojim pjesmama na prleškom narječju, Vlado Podgajski s pjesmama
na materinskom govoru općine
Petrovsko, Matilda i Vera Slavič sa
čitanjem i pjevanjem na materinskom govoru sela Bučečovci kod
Ljutomera, te Vladimir Poljanec,
član Društva hrvatskih književnika, sa čitanjem Popevki od harca
pravednega na materinskom govoru općine Tuhelj. U glazbenom
dijelu nastupili su ŽV Sotelia KUD-a
Rikard Jorgovanić Hum na Sutli,
Siniša Miklaužić i Kristijan Sinković, naravno, otpjevavši pjesme na
humskom govoru. (M. B.)
darivanje novorođenih
U općini Hum na Sutli krajem studenog održan je prijem za osmero novorođenih Humčana u posljednja dva mjeseca i tom je prigodom podijeljeno 28.000 kn. Prigodnu čestitku roditeljima predao je načelnik Zvonko Jutriša. Ovo je inače posljednji prijem za
novorođene u ovoj godini, a ove, 2010., iz općinskog proračuna
za novorođene je isplaćeno sveukupno 186.000 kn. Novorođeni
u posljednja dva mjeseca su: Leo Ivić, Lea Kunštek, Ivor Bogović,
Nika Drašković, Luka Hustić, Teja Špiljak, Sunčica Drenški i Vita
Kantoci. Za prvo dijete Općina daruje 2.000 kn, za drugo rođeno
dijete 4.000 kn, za treće 6.000, i tako redom. – Mislim da je to
jedan simboličan čin i iznos, ali vrijedan pažnje, gdje općina sudjeluje u prvim počecima stvaranja pretpostavke za život i razvoj
djeteta, naglašava načelnik Zvonko Jutriša. (M. B.)
GLAS ZAGORJA
23
OPĆINA SVETI KRIŽ ZAČRETJE
01. PROSINCA 2010.
Razgovarala
Nada Vincelj
Cvrkutići proslavili 20. rođendan
Vjernost publike
najveće priznanje
Svečarskim koncertom u prepunoj
pastoralnoj dvorani Župnog dvora
Sveti Križ Začretje, mališani Dječjeg
zbora Cvrkutići (14. listopada) proslavili su 20 godina uspješnog djelovanja. Tijekom ovih godina nanizali
su brojne uspješne koncerte kako u
Krapinsko-zagorskoj županiji tako i
u mnogim gradovima i mjestima diljem Hrvatske, a gostovali su i u inozemstvu. Razgovarali smo s umjetničkom voditeljicom Dječjeg zbora
Cvrkutići, Martinom Jakuš.
Čestitamo vam na uspješnom djelovanju i brojnim priznanjima. Možete li uopće izdvojiti najdraže priznanje?
- Hvala na čestitkama. Ovih se dana
svi osjećamo slavljenički jer je nakon
mnogo proba i priprema dvorane,
pozornice i poklončića za publiku,
koncert bio jako veseo i svečan. To
nam je najveće priznanje, a od onih
konkretnih svakako izdvajamo Povelju Općine Sveti Križ Začretje koja
nam je uručena 14. rujna ove godine
uz Dan općine.
Pastoralna dvorana Župnog dvora bila je premala za sve one koji
su došli na koncert u povodu 20.
obljetnice. Mnogi su ostali pred
24
vratima. Što to znači djeci i Vama
osobno?
- Mi smo oduševljeni odazivom, a
najviše nas veseli posjet svih roditelja, djece i uzvanika koji su uz rad
Cvrkutića bili vezani prije mnogo godina. Stariji Cvrkutići već su navikli na
puno publike, a najmlađima je ovo
bio prvi koncert, pa su imali priliku
odmah pobijediti eventualnu tremu
i upoznati se s pravom pozornicom.
Red je i predstaviti slavljenike. Koliko djece pjeva u Cvrkutićima, koliko
ih je prošlo kroz Udrugu Cvrkutići?
Koliko je njih nakon odlaska iz Cvrkutića ostalo pjevati?
- Trenutno je u zboru 55-ero djece
podijeljenih u dvije skupine, predškolsku i školsku. Također je važno
spomenuti, većina djece svira glazbeni instrument, pa sve pjesme i
uživo sviraju na nastupima. Kroz
Cvrkutiće je prošlo više od 200 djece, a mnogi se i dalje bave glazbom.
Recimo da je jedan naš bivši član u
Kvartetu Gubec, četiri djevojke pjevaju u skupini Kirjales, mnogi imaju
svoj band - Luna, Venera, Fakini, Zvona starine...
Dodajemo da su obje voditeljice
Cvrkutića, Martina Jakuš i Vesna Petanjek također bivši Cvrkutići. Kako
pjevaju Cvrkutići zabilježeno je i na
nosačima zvuka.
- Dva nosača zvuka Cvrkutići i Rože
ljubavi, izdali smo prije nekoliko godina, a trenutno razmišljamo i o trećem koji ćemo vjerojatno realizirati
nakon Nove godine.
Možemo li najaviti i neke nastupe?
Što nam Cvrkutići pripremaju?
- Sada slijedi priprema za proslavu
Nikolinja u intimnijoj atmosferi, božićni koncert, a nakon zimskih praznika vjerojatno ćemo krenuti u realizaciju CD-a. Također smo otvoreni
za sve nastupe u Županiji i šire.
Kim Verson
gošća koncerta
Za koncert dječjeg zbora Cvrkutići kojim je proslavljen njihov 20. rođendan interes publike bio
je velik, pa mnogi, nažalost, nisu uspjeli ući u
dvoranu. Voditelj programa bio je Danijel Likar.
Program su osmislile i pripremile voditeljice Vesna Petanjek i Martina Jakuš. Posjetitelji su imali
prilike vidjeti izložbu fotografija s nastupa u proteklih 20 godina, kao i uniforme koje su Cvrkutići
nosili. Voditeljicama, bivšim predsjednicama i
zaslužnim članovima dodijeljene su zahvalnice i
cvijeće. Prisutne su pozdravili i Cvrkutićima čestitali godišnjicu, načelnik općine Ivan Kranjčić i
zamjenica župana za društvene djelatnosti Sonja
GLAS ZAGORJA
Kim Verson, gošća na rođendanskom koncertu
Cvrkutića
Borovčak. Kao gost koncerta nastupila je Kim
Verson. Nakon koncerta svi su uživali u torti i slasticama kojima su roditelji počastili sve prisutne.
OPĆINA SVETI KRIŽ ZAČRETJE
01. PROSINCA 2010.
Obnova spomenika
Ima još ornih za oranje
Sredinom mjeseca koji smo upravo ostavili u nepovratnoj povijesti
lijepo vrijeme omogućilo je obavljanje preostalih poljoprivrednih
radova. U te spada i to da se njiva
mora izorati ili, kako se to kaže,
sprašiti. (Sprašiti, za one koji ne
znaju, dolazi od riječi prašina.)
Svaki pravi gazda, u ovo jesensko
doba vodi brigu da već sada pripremi oranicu za proljetnu sjetvu, kako bi njiva bila podatnija za
obradu. Izorane brazde će se, nakon smrzavanja zimi, prolaskom
tanjurača lako usitniti – pretvoriti u prašinu iz koje će ono što će
biti u nju posađeno ili posijano u
zemlju iz nje lakše nicati.
Mi smo jesensko oranje fotografski ovjekovječili na području
Galovca Začretskog, a tamo ima,
kao što se vidi i onog drugog zemljišta koje već dugo nije nitko
posjetio s plugom. (D. Kozina)
Demontaža
spomenika
Lavoslavu Vukeliću
prije odvoženja
u Zagreb na
restauraciju
Prema onome što se može vidjeti na našim oranicama, tamo je više
onih vremešnijih koji su orni za oranje (bez zamjere za osobu koja je
fotografirana)
Chopinu i Schumannu u čast
Koncert flautistice Ivane Zahirović
i pijanistice Mie Elezović održan
je krajem listopada u baroknom
dvorcu Sveti Križ Začretje. Mlade
hrvatske glazbenice blistave karijere nastupale su već diljem svijeta, u vili Boveri u švicarskom Badenu i u jednoj od najprestižnijih
glazbenih kuća - Carnegie Hallu
u New Yorku. Izvrsno sastavljenim programom koji su u dvorcu
u Začretju činila djela W. A. Mozarta, R. Schumanna, B. Kunca, P.
Taffanela, F. Chopina, K. Odaka i P.
A. Genina, umjetnice su iskazale
svoju muzikalnost, lakoću sviranja, virtuoznost i sklonost prema
glazbi modernijih autora. Osobitu
reakciju publike i buran aplauz
dobile su izvedbama Chopinovih
varijacija na Rossinijevu temu i
Geninovu Fantaziju Traviata G.
Verdija op. 18. Nije ni čudo što
je koncert oduševio sve prisutne,
kad pogledamo bogate glazbene
biografije umjetnica.
Mia Elezović iza sebe ima brojne
nastupe, izvodeći solo recitale,
kao i koncerte komorne glazbe u
Hrvatskoj, širom Europe, SAD-u
i Japanu, a nagrađivana je na
uglednim državnim i međunarodnim natjecanjima.
Flautistica Ivana Zahirović ostvarila je do sada brojne koncerte s
međunarodno poznatim glazbenicima, a svoj solo album snimila
je u Švicarskoj. Osvojila je prvo
mjesto na Alexander & Buono
International Flute Competition
2010. u New Yorku. Organizatori:
Društvo sv. Juraj iz Gornje Stubice, Kajkaviana i Dvorac Sveti Križ
Začretje ovim su se koncertom,
ulaz je bio slobodan, pridružili
obilježavanju 200. obljetnice rođenja glazbenih velikana Chopina i Schumanna. (M. B.)
Prebožićni program 18. prosinca
Među onima koji će kraj i ove
godine ispratiti s prigodnim programom, odnosno priredbom,
su članovi Kulturno umjetničkog
društva Sveti Križ Začretje. Kako
saznajemo, oproštaj s 2010. bit će
18. prosinca u svetokriškoj osnovnoj školi. Kako je to već uobičajeno u takvim predbožićnim pri-
likama, začretski KUD-ovci neće
biti sami. Njima u goste dolaze
članovi KUD-a Lisinski iz Našica,
Ženska vokalna grupa Kajde iz
Mača. Bogatstvo i raznovrsnost
programa svojim će nastupom
upotpuniti i članovi Amaterskog
dramskog kazališta Sveti Križ Začretje. (D. K.)
Svisveti su iza nas, manje obilazimo groblja, no ipak ne prestaje
brigama o njihovom sustavnom
uređenju. U Svetom Križu Začretju započela je obnova jednog
spomenika, koji, složit će se svi,
na Začretskom groblju ima dominantnu poziciju. Riječ je o spomeniku znamenitom Lavoslavu
Vukeliću (čije ime nosi začretski
KUD).
Da podsjetimo: Pjesnik Lavoslav
Vukelić (Gornje Kosinje, 20. ožujka 1840. – Sveti Križ Začretje 26.
ožujka 1879.) je u Senju završio
osnovnu i srednju školu, a u Beču
upravni tečaj za Vojnu krajinu.
Službovao je u Lici kao časnik u
mnogim mjestima. Napisao je
ukupno 79 pjesama i pet crtica iz
krajiškog života koje su objavljene u knjižici pod naslovom Knji-
ževno cvijeće Lavoslava Vukelića.
Pred kraj života kao časnik je
premješten u Sveti Križ Začretje,
gdje je obavljao dužnost podžupanova tajnika.
Spomenik Lavoslava Vukelića na
začretjanskom groblju, projektirao je poznati austrijski arhitekt
Herman Bole, krajem 19. stoljeća. Trenutno spomenika nema,
jer je 11. studenog demontiran
i odvezen na restauraciju. Kako
nam je rekao pročelnik dipl. oec.
Marko Kos, riječ je o vrijednom
djelu naše povijesne i kulturne
baštine. Njegova obnova je dosta
zahtjevna, jer je stotinjak godina
ostavilo traga. Novac za restauraciju, 44 000 kn, zajednički su
osigurali Družba Braće hrvatskog
zmaja i Općina Sveti Križ Začretje. (D. K.)
Natječaj za
dodjelu stipendija
U Općini Sveti Križ Začretje raspisan je natječaj za dodjelu stipendija. Pravo sudjelovanja imaju
učenici srednjih škola i studenti,
hrvatski državljani na redovnim
studijima koji imaju prebivalište
na području općine Sveti Križ
Začretje, te čija oba roditelja,
odnosno skrbnici, također imaju prebivalište na području ove
općine.
Za učenike srednjih škola visina
stipendije je 400 kn mjesečno, a
dodijelit će se sedam stipendija.
Za studente je visina stipendije
800 kn mjesečno i dodjeljuje se
pet stipendija. Odobrene stipen-
GLAS ZAGORJA
dije isplaćivat će se za školsku
godinu 2010./11., a isplata će
početi od siječnja 2011., kada će
se isplatiti i zaostatak stipendije
za protekle mjesece od početka školske, odnosno akademske
godine. Kriteriji za dobivanje stipendije temelje se na uspjehu u
školi i nadarenosti, socijalnom
kriteriju, te kadrovskim potrebama općine. Rok dostave zamolbi
je 6. prosinca 2010.
Sve potrebne tiskanice mogu se
podići u Jedinstvenom upravnom
odjelu općine Sveti Križ Začretje,
Trg hrvatske kraljice Jelene 1,
gdje se i dostavljaju zamolbe.
25
OPĆINA ĐURMANEC
01. PROSINCA 2010.
Osnovnoškolci
kod bačvara
Položen kamen temeljac
Čekali, čekali i dočekali
Neostvarena želja stanovnika općine Đurmanec o izgradnji sportske dvorane stara je 27 godina.
Naime, toliko je prošlo
od izgradnje sadašnje
školske zgrade, a koja
je građena zahvaljujući
samodoprinosu građana koji je bio prekratak
za gradnju i sportske
dvorane. No, čekanju
se, ipak, primiče kraj.
Za najviše pet godina
358 učenika trebalo bi
konačno dobiti odgovarajući prostor za izvođenje tjelesne
nastave. Zadovoljstvo je reći da je
konačno počela izgradnja školske
dvodijelne sportske dvorane u općini
Đurmanec, položen je prvi beton u
temelje zgrade, 22. studenog 2010.
iako se s pripremnim radovima počelo u listopadu ove godine i nakon
raspisanog natječaja i izbora najpovoljnijeg izvođača radova – krapinska
tvrtka Krakom gradnja. Istaknuto
je to na svečanom označavanju početka radova u kojem su sudjelovali
župan Siniša Hajdaš Dončić, njegovi
zamjenici Sonja Borovčak i Anđelko Ferek-Jambrek. Njihovi domaćini
Branko Horvat, načelnik Đurmanca i
Zlata Hrček, ravnateljica škole, u pozdravnom govoru zahvalili su Županiji
na pomoći u financiranju izgradnje i
pritom naglasili kako je ovaj projekt
zalog za budućnost djece i učenika s
područje cijele općine Đurmanec.
Načelnik Horvat dodao je kako ga posebno veseli da su sve političke stranke u Đurmancu prepoznale nužnost
pokretanja ovog projekta, te kako
izgradnja dvorane uživa jednoglasnu
potporu Općinskog vijeća. Vrijednost
investicije izgradnje Sportske dvorane doseže 14 milijuna kn. (D. K.)
GSS spašavala na Brezovici
Kad bi netko, prije 14. studenog 2010. godine, rekao da će na području
općine Đurmanec biti potrebna intervencija Gorske službe spašavanja,
sigurno bi mu rekli da taj ima bujnu maštu jer da kod nas takvih teško
pristupnih terena nema. No, znate ono – Nikad ne reci nikad!
Dok se obitelj Peček iz Goričanovca već mirila s tim da su zauvijek izgubili psa čuvara, s druge strane Brezovice Marijan Varjačić je nekoliko dana
slušao zavijanje psa. To mu se, kako mi to kažemo, presmililo, i prvo je
pozvao vatrogasce. No, pokazalo se da su oni, zbog nedostatne opreme,
nemoćni. Jedino rješenje, maKujica
kar su neki bili skeptični - jer kaj
Jagoda
nam buju ljudi rekli da ih zovenašla se
mo zbog jednog običnog pesebrzo u
ka. No, prevladala je želja da se
sigurnim
spasi životinja i tako su, nakon
rukama
Zlatka
zvanja 112 – Županijske službe
Pavića,
za zaštitu i spašavanje stigli prizapovjedpadnici Gorske službe spašavanika DVD-a
Đurmanec nja iz Zagreba, koji su nesretnu
životinju, koja se zaglavila na
litici, ubrzo spasili. (D. K.)
26
Program izrade bačava i drugih
ukrasnih unikatnih predmeta,
bačvarske radnje obrtnika Dragutina Peteka, prije dvije godine
nagrađen je na sajmu obrtnika
za turizam. Učiteljica OŠ Đurmanec Biserka Leljak od tada male
osnovnoškolce uči o tom zanatu.
Tako je već drugoj generaciji učenika trećeg razreda omogućila
upoznavanje s ovim zanatom.
Učenike upoznaje s procesom
izrade bačve i ostalih predmeta
- od početne obrade odnosno
sušenja drva pa do završnog premazivanja. Na radionici su djeca
bila podijeljena u četiri radne
grupe; za alate za izradu, vrste
drva, proces nastanka te finalni
proizvod. Umjetnički radovi koji
su nastali u Bačvarskoj radnji krase sada panoe u njihovoj školi.
Natječaj otvoren do 20. prosinca
Općina Đurmanec nastavlja
provođenjem aktivnosti na realizaciji Programa poticane stanogradnje.
Raspisan je natječaj za prikupljanje zahtjeva za kupnju stana
putem Programa POS-a, pa se
svi oni koji su zainteresirani za
rješavanje stambenog pitanja na
ovaj način, pozivaju da se jave u
Općinu Đurmanec gdje se mogu
upoznati sa svim potrebnim detaljima natječaja, odnosno dobiti
potrebne obrasce. Rok za podnošenje zahtjeva, sa svom potrebnom dokumentacijom je 20.
prosinca 2010.
Javljanje na natječaj ujedno je jedini službeni način evidentiranja
onih koji se žele uključiti u postupak nabave stana putem Programa POS-a.
GLAS ZAGORJA
Važno je napomenuti da je to
temelj za daljnje dogovore i ocjenu opravdanosti realizacije ovog
Programa od strane Agencije, jer
ukoliko neće biti dovoljno zainteresiranih, projekt se neće moći
realizirati.
Nositelj investitorskih poslova u
svezi s izgradnjom i prodajom stanova je Agencija za pravni promet
i posredovanje nekretninama
(Agencija), a zemljište i komunalnu infrastrukturu osigurava Općina Đurmanec.
Cijena stana može iznositi najviše do 1.109,37 Eur/m², odnosno
ovisi o postignutoj cijeni troškova
gradnje stanova i poticaja Općine.
Cijena se plaća jednokratno ili na
rok koji ne može biti duži od 31
godine od dana sklapanja ugovora o kupoprodaji. (D. K.)
OPĆINA JESENJE
01. PROSINCA 2010.
Novi upravitelj župe
Dosadašnji jesejanski župnik Ivica
Košutić, koji je vodio župu sv. Ivana
Krstitelja od 1979., zbog narušenog
zdravlja smješten je u svećenički
dom u Varaždinu. Tamo ga je, krajem
listopada, posjetila delegacija općine Jesenje koju je predvodio načel-
Na misi zahvalnici u Gornjem
Jesenju mnogi su upoznali novog
privremenog upravitelja župe
patera Josipa Krčmara
nik Ivan Maligec. Po dolasku u Dom
bili su ugodno iznenađeni sa smještajnim komforom i potrebnom pažnjom i skrbi kojom je njihov župnik
okružen. Članovi delegacije poželjeli
su mu brzo ozdravljenje, te ga pozvali da im se pridruži na tradicionalnoj
župskoj zahvalnici - 7. studenog.
No, njegov odaziv, zbog pogoršanog
zdravstvenog stanja je izostao, pa
je misno slavlje predvodio krapinski
gvardijan Petar Antun Kinderić uz
dekana Stjepana Voriha. Njihov
domaćin bio je novi, privremeni,
upravitelj jesejanske župe pater Josip Krčmar.
Na misnom slavlju, u župnoj crkvi
sv. Ivana Krstitelja okupio se veliki
broj vjernika, a posebno svečani
ton misi zahvalnici dali su i predstavnici jesejanskih udruga lovaca,
vatrogasaca i AKUD-a, a posebno
učenici osnovne škole Gornje Jesenje koji su recitacijama na simpatičan način predstavili pojedine
plodove zemlje koje su donijeli na
blagoslov i tako, još jednom, zahvalili na urodu koji će nas prehranjivati
preko zime. (D. K.)
Dva zlata Ivici Janžeku
Proslava Martinja koju tradicionalno organizira Udruga vinograda sv.
Martin iz Jesenja održana je u Domu
kulture u Gornjem Jesenju. Na početku je upriličena podjela diploma
za ocjenjivana vina prošlogodišnje
berbe. Vrijedno je spomenuti da je
od 47 ocijenjenih uzoraka čak devet
osvojilo zlato. To prestižno priznanje
za svoja su vina dobili: Ivica Janžek 2 zlatne medalje za miješano bijelo,
Slavko Kovačec za muškat žuti, Ivan
Maligec i Slavko Švaljek za miješano
bijelo, Marijan Lonjak za sauvignon,
Stjepan Vorih za rajnski rizling i miješano bijelo te Željko Polančec za
muškat žuti.
Podijeljeno je i 26 srebrnih i 10
brončanih medalja. Na kraju podjele diploma okupljenima se obratila
enologinja Dunja Mežnarić, čestitala
je na osvojenim odličjima te napomenula da Udruga sv. Martin ima,
računajući broj ocjenjivanih uzoraka,
najviše osvojenih zlatnih medalja.
Zaslužnima su dodijeljene zahvalnice
koje su primili: Kamenolom Gorjak
za novčanu potporu u ovoj godini,
vlč. Stjepan Vorih koji sudjeluje na
svim manifestacijama koje održava
udruga, te Obiteljsko poljoprivredno
gospodarstvo Ivice Janžeka za najbolje održavani vinograd, uspješno podrumarenje i predstavljanje udruge
na sajmu vina u Zelini.
Nakon podjele diploma i zahvalnica
uslijedilo je krštenje mošta koje su
uspješno i na duhovit način obavili
članovi Vinske akademije iz Petrovskog. Nakon toga i dalje su se za dobar štimung pobrinuli domaći dečki
koji su zabavljali goste. (I. H.)
Čestitka Ivici Janžeku, primjerenom
vinogradaru i iznimno uspješnom
podrumaru
Obiteljski blagdan protkan dobrotom
Katičin i Slavkov zlatni pir
U početku su živjeli skromno. SlavPiše
ko je bio iz obitelji s osmero sinova,
I. Habjanec
a i Katica je bila iz siromašne obitelji. No svojom su ljubavlju i zajed- još mnogo lijepih dana, bile su popraničkim trudom prigospodarili sve ćene i prekrasnim vatrometom.
potrebno za podizanje djece.
No, tu iznenađenjima nije bio kraj.
Na blagdan Sv. Martina bračni par Načelnik Ivan Maligec slavljenike je
Katica i Slavko Herceg iz Jesenja, a pozvao u prostorije Općine i tamo im
čemu se pridružilo njihovo troje dje- uručio prigodan poklon. - Čast mi je
ce, četvero unučadi, te brojna rodbi- ugostiti bračni par koji može biti uzor
na i susjedi proslavili su 50. obljetnicu mladima kako njegovati obiteljske
zajedničkog života. Supružnici Herceg vrijednosti, međusobno poštovanje i
došli su na misu u župnu crkvu sv. Iva- razumijevanje - istaknuo je načelnik
na Krstitelja gdje su točno prije pola Maligec.
stoljeća izrekli svoje bračne
zavjete. Sada su ih obnovili
pred upraviteljem župe paterom Josipom Krčmarom, i
svojih najmilijih koji su tako
posvjedočili svečanost jednog tako vrijednog bračnog
jubileja. Pater Krčmar čestitao im je na dugogodišnjoj
vjernosti i ljubavi, poklonivši
im tom prilikom Bibliju, te Katica i Slavko Herceg okruženi najužom
njihovom doprinosu crkvi i obitelji, proslavili su 50. obljetnicu braka
zajednici ove župe.
Zajedničko slavlje nastavljeno je u
Čestitari – načelnik,
njihovu domu, nakon brojnih čevatrogasci…
stitara, Katica i Slavko zaplesali su i
Nakon uzbuđenja koje je donijelo prisjetili se mladih dana. U početku
podsjećanje na dane mladosti uz če- su živjeli skromno. Slavko je bio iz
stitanje u crkvi, pred njezinim ulazom obitelji s osmero sinova, a i Katica je
čekalo ih je još veće iznenađenje. bila iz siromašne obitelji. No svojom
Slavku kao dugogodišnjem aktivnom su ljubavlju i zajedničkim trudom
članu DVD-a Gornje Jesenje došli su prigospodarili sve potrebno za podičestitati njegovi kolege. Slavljenike su zanje djece. Slavljenici su morali radočekali u špaliru, u svečanim odora- zrezati i veliku tortu, a sve to trebalo
ma i pozdravili ih i zvucima sirene s je zaliti - sa sokom, jer Slavko nikad u
vatrogasnih vozila. A iskrene želje, za životu nije popio kap alkohola!
Dvije brane i na jesejanskom području
Nakon izrađene studije utjecaja na
okoliš, Sustava obrane od poplava
na području općine Đurmanec i grada Krapine, te okolnih naselja, nastavljene su potrebne radnje kako bi
se prišlo realizaciji tog projekta. Uz
izgradnju retencijskih brana, na području općine Đurmanec, dugoročno
je predviđena i izgradnja dviju brana
na dijelu potoka Ravninščice koji se
GLAS ZAGORJA
nalazi na području općine Jesenje.
Tako je ovih dana izvođeno probno
bušenje tla na Maloj Ravninščici.
Radilo se to na mjestu predviđenom
za izgradnju brane kako bi se moglo
prići izradi nacrta. Kako smo uspjeli
saznati od izvođača, već na malim
dubinama nalazi se tvrdo tlo do kojeg, radi stabilnosti, moraju doprijeti
temelji buduće brane. (I. H.)
27
OPĆINA MARIJA BISTRICA
01. PROSINCA 2010.
OŠ Marija Bistrica obilježila Dan sjećanja na Vukovar
Osnovna škola Marija Bistrica ove je
godine na poseban način obilježila Dan
sjećanja na žrtvu Vukovara, 18. studeni. Riječ je o projektu koji je osmislila
vjeroučiteljica u školi Barbara Sipina
pod nazivom I u mojoj školi živi Vukovar. Projekt traje cijelu školsku godinu,
Golubice mira
a njegov vrhunac bio je upravo na dan
sjećanja na žrtvu Vukovara, 18. studenog. Toga su dana svi učenici bistričke
škole sudjelovali na molitvi i na oltar
odložili prije izrađene bijele vukovar-
ske golubice. Potom su upalili lampaše
na putu od škole prema vrhu bistričke
kalvarije, a nakon toga se vratili po golubice i odnijeli ih svojim kućama, kao
sjećanje na Vukovar. Također, svoje
dojmove o Vukovaru učenicima je na
predavanjima iznio fra. Zlatko Špehar,
vukovarski gvardijan u periodu od
Zahvalnica u Svetištu MBB u Mariji Bistrici
Vrednovanje života
U nedjelju 31. listopada zahvalnicom
je označen završetak ovogodišnje sezone hodočašća u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke u
Mariji Bistrici.
Uz brojne župljane hodočasnike, već
tradicionalno na nedjelju zahvalnice
Majci Božjoj Bistričkoj hodočastili su i
članovi Družbe Braće hrvatskog zmaja .
Na samom početku misnog slavlja u
Crkvi na otvorenom blaženog Alojzija
Stepinca, rektor bistričkog Svetišta vlč.
Zlatko Koren, osvrnuo se na potvrdu
dolaska pape Benedikta XVI. u Hrvatsku sljedeće godine, već sada upućujući zahvalu svetom ocu. Na kraju mise,
čuvar bistričkog Svetišta, zahvalio je
28
svima koji su na bilo koji način pripomogli Svetištu u proteklih godinu dana.
Misu je predvodio vrhbosanski nadbiskup i metropolit kardinal Vinko Puljić,
koji se u svojoj propovijedi osvrnuo na
vrijeme u kojem živimo napomenuvši
da, nažalost, danas živimo u vremenu
kada se nameću javnosti kultura smrti
i civilizacija smrt. Život se ne vrednuje,
izglasuju se zakoni da se život smije
ubiti prije rođenja i to se smatra napretkom i demokracijom. Mi želimo
upravo vratiti vrednovanje života, od
njegovog začeća do prirodne smrti. I
shvatiti da život ima svoju vrijednost,
ima svoje dostojanstvo bez obzira na
svoju slabost i grješnost. Želimo to
vratiti u našu kulturu, u našu povijest,
u naš život. Kardinal Puljić osvrnuo se
na činjenicu da Europa ima danas najveću smrtnost, ne od prirodne smrti,
nesreće ili ratova, nego prema broju
abortusa, te poručuje kako ta Europa,
napredna, kulturna, mora vratiti svoje dostojanstvo i vrednovati život. A
gdje se on rađa, gdje nam je najljepše
bilo – pita se kardinal Puljić i odgovara:
‘Najljepše nam je bilo u zagrljaju majke. No, nažalost, danas se ne vrednuje
svetost braka i obitelji, kolijevka života.
I upravo želeći sebe prepoznati, želimo
prepoznati gdje smo nikli, gdje smo rasli, gdje smo učili živjeti, gdje smo učili
ljubiti, gdje je izvor radosti, u ljubavi, u
tome da smo voljena bića.
Na kraju nadahnute homilije vrhbosanski nadbiskup poručuje: Nije moja
sigurnost u ovoj prolaznoj zemlji, moja
je sigurnost u osloncu na Boga. Neka
svatko, kad se vratimo danas kući, na
nama pročita, bili smo kod naše majke,
prepoznali smo da smo djeca Božja, da
smo voljena bića, nosimo radost života jer smo se oslobodili od zla, okajali
smo grijehe, da nam istinski srce bude
tamo gdje Bog živi, gdje Bog stanuje.
Tog Isusa unesimo u svoje kuće, u svoje
obitelji, u naš zajednički život.
U misnom slavlju su već tradicionalno
sudjelovale brojne bistričke udruge:
Udruga Hrvatska žena Marija Bistrica,
vatrogasci, kuburaši i drugi.
GLAS ZAGORJA
1999. do 2008. Pokušavajući prenijeti
sve probleme i strahove, koje su proživljavali stanovnici Vukovara nakon
rata i koje još uvijek proživljavaju, fra
Špehar je želio djecu potaknuti na razmišljanje i usaditi im određene vrijednosti, koje su u današnje vrijeme sve
više u drugom planu. (E. L.)
Udruga vinogradara Marija
Bistrica proslavila Martinje
Štef ga krstil,
a ja ga bum pil
U restoranu Dobro nam došel prijatel u
Mariji Bistrici, održana je tradicionalna
manifestacija Martinje u organizaciji
Udruge vinogradara Marija Bistrica.
Ceremonijal krštenja mošta vodio je i
ove godine prof. dr. Stjepan Pepeljnjak,
popularni biškup Štef s pomoćnim biškupom Željkom Novoselom uz podršku
članova KUD-a Lovro Ježek i uz pratnju
glazbenog sastava Bistrički licitari. Manifestaciji su se pridružili prijatelji iz
Buzeta - grada prijatelja Općini Marija
Bistrica, kao i brojni gosti, koji su uživali u bogatom programu u režiji prof.
Pepeljnjaka, koji obred krštenja mošta
prezentira na tradicionalan, pomalo
već arhaični način uz bogat glazbeni i
govorni program. (E. L.)
OPĆINA RADOBOJ
01. PROSINCA 2010.
Zeleni otok i na Gorjanima
Zbog neostvarivanja planiranih prihoda Proračun općine Radoboj je
za ovu godinu smanjen za oko 790
tisuća kn i iznosit će nešto manje od
12,1 milijuna kn. No, to neće utjecati na ostvarenje nekih planiranih
radova i aktivnosti. U takve možemo
ubrojiti i nastavak akcije na daljnjem
stvaranju uvjeta da područje ove jedinice lokalne samouprave bude primjereno ekološki uređeno. Uz razvijanje svijesti kod ljudi kako bi divlja
odlagališta komunalnog otpada što
prije postala prošlost, vodi se briga i
o sakupljanju sekundarnih sirovina.
Osmi Zeleni otok postavljen je 18.
studenoga, u Gorjanima Sutinskim.
Od sada će i
stanovnici ovog
dijela općine
Radoboj moći
na primjeren
način odlagati papir, staklo, plastiku
i baterije.
(D. K.)
Postavljanje posuda za
odvajanje i sakupljanje
sekundarnih sirovina na
Gorjanima Sutinskim
Jedni asfaltiraju, a drugi...
Sredinom mjeseca na čijem smo izmaku,
konačno je uslijedio završetak radova na
izgradnji nogostupa na nekoliko dionica
uz županijsku cestu Radoboj – Krapina.
Ove radove zajednički financiraju Općina Radoboj i Županijska uprava za ceste. Kao što se i na priloženoj fotografiji
vidi, ima i onih koji imaju vremena za
nadgledanje radova (možemo se malo
našaliti s obzirom na to da se ne vidi o
kome je riječ). U to isto vrijeme neki
drugi Radobojci, izgleda, nisu imali
vremena za razgledavanje. Oni su se
primili pukanja repe. Ljepše je ovako
dok još nije hladno, bio je toplo
Fotografski smo ovjekovječili detalj asfaltiranja
nogostupa u Jazvinama, odnosno pri Mikšima.
A repu su pukali i drugdje, ali mi smo zabilježili
ovaj slučaj koji je slučajno u blizini Mirne –
Radobojčani znaju o čemu je riječ
pa nije
trebalo hukati u ruke, kako
je to znalo biti u studenom
kad se repa pospravlja .
Kao što iz svega ovoga,
što smo uhvatili i zabilježili vidimo, Radobojčani
su se nakon što su prošli
mjesec slavili Dan općine, opet vratili u uobičajenu kolotečinu života
koja donosi razne aktivnosti. (Zahvaljujemo na
fotkama.) (D. K.)
GLAS ZAGORJA
Povećane
grobne
naknade
Članovi Općinskog vijeća Općine Radoboj, donijeli su uz ostale i odluku o utvrđivanju visine naknade i grobnih usluga na
mjesnom groblju u Radoboju. Spomenut
ćemo cijene nekih usluga: shodno toj odluci godišnja naknada za korištenje: jednog grobnog mjesta iznosi 65 kn; grobnice
200 kn i grobnice za urne 100 kn. Naknada za dodjelu grobnog mjesta bez okvira
iznosi 2.000 kn, a za dva 4.000 kn. Iskop i
zatrpavanje grobne jame i uređenje groba nakon ukopa stoji 600 kn, a naknada
za korištenje kontejnera za uklanjanje
vijenaca 150 kn. Otvaranje i zatvaranje
grobnice s podzemnim ulazom naplaćuje se 300 kn, obične grobnice i grobnice
za urne 200 kn. Upotreba mrtvačnice do
24 sata je 100 kn, a svaki daljnji sat 4 kn.
Naplaćuje se i upotreba kolica, upotreba razglasa i upotreba kolica za vijence;
sve po 50 kn. Ukoliko se izvode određeni
radovi na groblju, za 8 sati se naplaćuje
80 kn kao naknada za struju i vodu, dok
naknada za izmjeru po jednom grobnom
mjestu i odobrenje za betoniranje okvira
iznosi 140 kn. (D. K.)
29
OPĆINA STUBIČKE TOPLICE
01. PROSINCA 2010.
Radili dobro, postigli još bolje
Indeks razvijenosti preko 100%
Visoka pozicija Općine Stubičke Toplice, rezultat je dobrog planiranja,
strateškog ulaganja i realiziranja razvojnih projekata. Proračun za ovu
godinu planiran je u iznosu od 18
milijuna kuna, a gospodarstvo Općine usmjereno je razvoju malog i
srednjeg poduzetništva.
Prema odluci Vlade RH o razvrstavanju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave prema stupnju
razvijenosti, općina Stubičke Toplice
svrstana je u IV. skupinu jedinica lokalne samouprave, čija je vrijednost
indeksa razvijenosti između 100% i
125% prosjeka RH. Ocjenjivanje je
provelo Ministarstvo regionalnog
razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva, a kao kriterije Ministarstvo
je za izračun uzelo stopu nezaposlenosti, dohodak i proračunski prihod
po stanovniku, opće kretanje stanovništva, te stopu obrazovanosti.
Treba naglasiti i opremljenost mjesta komunalnom infrastrukturom,
zapažene rezultate i kvalitetan rad
Osnovne škole i Dječjeg vrtića Zvirek.
Kulturni život Općine bogat je događanjima i manifestacijama koje
kreira Turistička zajednica i brojne
udruge, a tu je i briga o zaštiti okoliša
i hortikulturnom uređenju koja je rezultirala vrijednim priznanjima Zeleni cvijet. Vizija Općine je afirmacija u
prepoznatljivu turističku destinaciju.
U prilog ovom razvoju govori predstojeća izgradnja zdravstveno-turističkog centra Stubaki koji obuhvaća
tri hotela visoke kategorije, wellness
centar, termalnu rivijeru, specijalnu
bolnicu, sportsku dvoranu i eko-
Tradicionalna Adventska izložba
Udruga Hrvatska žena Stubičke Toplice u suradnji s općinskom Turističkom zajednicom organizirala je sada već tradicionalnu adventsku izložbu.
Pokroviteljstvo je preuzela Općina Stubičke Toplice. Svojim radovima, u
tri dana, predstavile su se članice Udruge Hrvatska žena, članovi Društva
Naša djeca Stubičke Toplice, Ivka Šturlan, Zrinka Košić, Dragica Čehovij
i Božidar Staroveški. U prigodnom programu na otvorenju, sudjelovali
su učenici Osnovne škole Stubičke Toplice, članovi Društva naša djeca,
polaznici Dječjeg vrtića Zvirek i Ljubica Komljenović. (M. B.)
Proširenje vodovodne mreže
Veliki investicijski projekt u Stubičkim Toplicama je izgradnja kolektora fekalne
kanalizacije Stubičke Toplice-Strmec Stubički-Pila. Završeni su radovi i na proširenju mreže lokalnog vodovoda Sljeme-Pila-Strmec Stubički.
Izvođeni su u novoj građevinskoj
zoni u naselju Pila, uz Županijsku
cestu koja vodi od centra Pile
prema Sljemenu. Vodovodna
mreža proširena je za dodatnih
504 m, a vrijednost investicije u
koju je uključeno i postavljanje
nadzemnih, vatrogasnih hidranata iznosi oko 160 000 kn. Sada je
na tom području riješena sva potrebna infrastruktura, te će nakon ugradnje visokotlačnih 10-barskih cijevi biti
omogućeno i priključivanje novih korisnika ovog lokalnog vodovoda. (M. B.)
30
etno, kao i druge
atraktivne sadržaje.
Realizacijom istog
Stubičke
Toplice
postaju visoko kvalitetna, poželjna i europski orijentirana
turistička destinacija
koja donosi mogućnosti zaposlenja i
snažan gospodarski
prosperitet Općine.
(M. B.)
Općina - prijatelj djece
Općina Stubičke Toplice prihvatila je inicijativu tamošnjeg Društva Naša djeca
i pridružila se akciji stjecanja počasnog naziva Općina - prijatelj djece. Velikim
dijelom ispunjen je program potreban za stjecanje tog statusa.
Unatrag nekoliko godina izgrađeno je
i uređeno šest dječjih igrališta, vodi se
briga o školi i školskoj djeci, sufinancira
se prehrana i prijevoz djece do škole.
Izgrađen je i Dječji vrtić čiji rad također
podupire i financira Općina, te se načelnik Vladimir Bosnar nada da će ubrzo biti
ispunjeni svi potrebni zahtjevi, odnosno
da će Stubaki i formalno biti proglašeni
Općinom – prijateljem djece. (M. B.)
Otvorenje nove školske knjižnice
U OŠ Stubičke Toplice održana je svečanost u povodu otvorenja nove školske
knjižnice i promocije priče Moj san učenice drugog razreda Anamarije Pilarić.
Podsjetimo, Anamarija je osvojila treće mjesto na državnom natječaju Moja
prva knjiga za učenike osnovnih škola u pisanju i ilustriranju vlastite priče.
Učenici su upriličili igrokaz prema priči, čitali pohvaljene radove na istom natječaju, a u povodu otvorenja knjižnice školski zbor otpjevao je prigodnu pjesmu, donirana su sredstva za nabavu knjižnične građe kupnjom straničnika
koje su u Mjesecu hrvatske knjige izrađivali učenici škole.
Svečanosti su nazočili načelnik općine Stubičke Toplice Vladimir Bosnar, pročelnik Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, sport i tehničku
kulturu, mlade i udruge Krapinsko-zagorske županije Ivan Lamot, recenzentica Vlasta Gmaz,
direktorica TZ Bernarda Sokač,
književnik Hrvoje Kovačević,
učenici i djelatnici škole, roditelji i brojni drugi predstavnici
općinskih i županijskih institucija i udruga. (M. B.)
GLAS ZAGORJA
MOJ BOŽIĆ
01. PROSINCA 2010.
Rodil nam se Bogec
Dragutin Domjanić
PAHULICE
Pahulice padaju,
Ni ih niti čut,
Da bu našem Božiću
Tih i mehek put.
Da mu v lugu kmičnomu
Cesta se sveti,
Kad bu nosil vnogomu,
Kaj si on želi.
Če bi rekel Božiću,
Kaj želim si ja,
Rekel bi, naj vsakomu
Puno srca da.
Da bu narod narodu
Kak i bratu brat,
I da zadovolen bu,
Jenput i Hrvat.
31
MOJ BOŽIĆ
01. PROSINCA 2010.
UsUsrEt BoŽIĆU
- Mama, a zakaj si tak svetešne opravljena - pitao sam mamu gledajući ju odjevenu u svečano odijelo, najbolje koje
je imala, jednog Badnjaka za stolom u
našoj staroj zagorskoj hiži. - Još male
pa bu nam se rodil Bogec - odgovorila
mi je. - A kad bu to točne - nastavio sam
sa svojim dječjim upitima. - Buš čul po
cajtu kad bu došel - kratko mi je odgovorila . - A kak Bogec zgledi? - nastavio
sam dalje, no odgovora nisam dobio jer
je netko snažno pokucao na vrata hiže,
kak u mojoj rodnoj Višnjici nazivaju sre-
na drveni pod kraj vratiju i sjeo na njega, leđima se naslonivši na zid. Mama je
ustala te mu sa stola dodala veliki hljeb
kruha, još uvijek topli, koji je po svom
obliku bio poseban. Zove se peniznica i
još uvijek se u nekim dijelovima Zagorja
peče posebno za Božić.
Tata je skinuo svoju kapu, prekrižio se i
zagrizao koliko god je mogao u hljeb te
ga vratio mami. Kad je progutao zalogaj
kruha, mama mu je dodala flašu vina da
se okrijepi i njime. Tata se opet prekrižio,
te otpio gutljaj vina, nakon čega je ustao
Piše
Zvonko Franc
slamom koje je donio sa sobom u platnenoj vreći koju je stavio kao pokrov, a dio
slame i sijena stavio je pod stol. Tako pripremljen stol zajedno je s mamom prekrio svečanim stolnjakom koji se koristio
samo za Božić i Uskrs i koji je donio iz Njemačke gdje je kao i mnogi naši ljudi bio
otišao u potragu za boljom budućnošću.
Kad je to dovršeno, svi smo se prekrižili i
glasno izmolili molitvu Oče naš. Tako je
to bilo godinama dok sam odrastao i dok
nisam otišao od kuće.
Isusovo Kraljevstvo
dišnju prostoriju u kući, danas bi to bio
dnevni boravak. Mama je žurno ustala i
otvorila vrata.
Na vratima je stajao tata, ali on nije bio
svečano odjeven, nego upravo suprotno, izgledao je kao bogec, pod jednom
je rukom držao platnenu vreću punu
sijena i slame, a u drugoj štap o koji se
oslonio . - Hvaljen Isus i Marija - pozdravio je glasno te nastavio - ja sum vam
bogec, putujem z dalekega kraja i Božić
Vam nosim. Nišče me neće prijejti pod
krov. A me očete vi prijejti pod svoj krov
i dati mi male kruha i vode da se okrijepim? - Zatim je stavio vreću sa sijenom
32
i obratio se riječima: Bog Vam ne bu to
pozabil kaj ste mene siromaha prijeli u
svoju hižu, kaj ste me gladnoga okrepili
i žejnega napojili. Bog nek vas se blagoslovi zdravljem, veseljem, slogu i sakim
blagoslovem. To je se kaj Vam ja za hvalu
morem dati. - To nam je dojsti. Nič nam
druge ne treba. Ak bu Božjega blagoslova, sega bu bile! – odgovorila je mama te
mu se obratila molbom da pripremi božićni stol, odnosno božičeka.
Tata se zaputio stolu te uzeo zdjelu sa žitom i kukuruzom koja je čekala spremna
na klupi kraj stola. Od zrnja je na stolu
napravio veliki križ, prekrivši ga sijenom i
Danas kada se sjećam tih slika iz djetinjstva, ne mogu kao teolog suspregnuti
udivljenje nad dubinom simbolike koja
se skriva u tom starom i tako jednostavnom običaju dočekivanja i primanja Božića u svoj dom. Sva teologija koju sam
studirao sadržana je u opisanom običaju. Zapravo, ako se prisjetite opisa Isusova rođenja iz Evanđelja, njegova života i
učenja, ne možete ne prepoznati identičnosti. I Isusove roditelje, siromahe,
nitko nije htio primiti, pogotovo Mariju
kao trudnu ženu.
Dom su pronašli u štali, u okružju siromašnih i priprostih pastira. I danas Bog
svakodnevno kuca čovjeku na vrata njegove savjesti, njegova doma i traži utočište, ne kako bi ga kontrolirao i ograničavao njegovu slobodu, nego kako bi mu
podario sebe i svoj blagoslov. I baš kao
i tada, vrata mu otvaraju ne bogataši,
ovozemaljski moćnici, nego u najvećem
broju slučaja jednostavni siromašni ljudi. Siromašni po materijalnom imetku,
ali beskrajno bogati duhom.
Nadalje, imajući sliku oca kako od zrnja
žita i kukuruza pravi križ na stolu, ne
mogu ne ostati zadivljen tom sličnošću
s euharistijom. Pitam se jesu li moj otac
i djed i mnogi drugi prije njih uopće bili
svjesni dubine simbolike tih svojih čina?
Možda i nisu, zapravo svakako nisu to
tako shvaćali, nego su vjerojatno koristili
zrnje kao simbol kruha i života, te su zato
to činili pri čemu je križ opet u njihovom
shvaćanju bio simbol muke, žrtve, ali
što je najvažnije, blagoslova, bez kojega
nema kruha ni života. I zašto su na stol
Kak veljiki kober imaš, z takvim se pokrij
Sto put daj, a jenput naj, kak da nigdar nesi dal
MOJ BOŽIĆ
01. PROSINCA 2010.
stavljali samo taj posebni kruh peniznicu
i flašu najboljeg vina koje su imali? Danas
to ne mogu protumačiti drugačije nego
kao simboliku i sliku oltara, euharistijskog
stola na kojem kruh i vino postaju Tijelo
i Krv Kristova.
Danas pred još jedan Božić u svom životu, prisjećajući se slika adventskih i božićnih dana iz svoga djetinjstva, dobivam
odgovor na ono davno svoje pitanje koje
sam onomad mami postavio o tome kako
izgleda Bog. Bog je jednostavan. Progovara svakodnevno čovjeku iz nebrojenih
sitnica koje u svojoj izgubljenosti i nametnutoj mu trci za blagostanjem zanemaruje. Razmišljajući o svemu tome,
ga. To je istinska poruka Božića proslavu
kojega smo, nažalost, sveli na jedan dan
u kalendarskoj godini, a zapravo, događa nam se svakodnevno, samo ga ne primjećujemo.
Svakodnevno nam Bog kuca na naša vrata, ponekad i doslovno, u osobi drugoga
kojemu je potrebna pomoć, ljubav, iskrena i topla riječ, oproštenje i zahvalnost…
Mnogi će reći da živimo u vremenu koje
je strašno, obilježeno teškim krizama,
strahovima, patnjama. Mnogi naši bližnji proklinju svoju sadašnjost, vrijeme
i život koji su im darovani. I možemo se
složiti da je današnjica vrlo teška, no ne
smijemo zaboraviti jednu evanđeosku
vjere i ljubavi prema Bogu koji kao pravi
otac ne može odbaciti svoje dijete. Imamo li mi, današnji Isusovi učenici pravo
na strah? Ususret Adventu, ne smijemo
se zaustaviti unatoč svim mukama koje
pritišću naše hrvatsko društvo i društvo
u cjelini na početnom zazivu 22. psalma,
nego moramo poput Isusa nastaviti moliti sve do kraja psalma, a već u 20. retku
psalmist govori Bogu sljedeće:
Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi;
snago moja, pohiti mi u pomoć!
Dušu moju istrgni maču,
iz šapa pasjih život moj.
Spasi me iz ralja lavljih
Nebesko na zemlji
danas shvaćam zašto je Isus rekao - što
god učiniste jednome od najmanje moje
braće, meni učiniste.
Danas mi je jasnije zašto je Bog uistinu
postao čovjek, živio poput čovjeka u
svemu mu sličan osim u grijehu, zašto
je morao umrijeti i jasnije mi je da smrt
nije prokletstvo kojem čovjek mora uzmicati, skrivati se od nje u lažne sigurnosti, strahovati od nje, nego da je smrt
za pravednika svetkovina života, trenutak osobne proslave, trenutak rođenja
za nebo. Ako to pogledamo iz tog kuta,
ne možemo ostati ravnodušni i bez odgovora na pitanje ima li uskrsnuća. Ima
činjenicu koja je konstanta cjelokupne
ljudske povijesti, a to je činjenica da što
je više zla, to je veća prisutnost Božje
Milosti u ljudskoj povijesti ma kako mi
možda u svojoj slabosti i sumnjali u to.
Tome svjedoči i Isusov krik molitve s
križa – Bože moj, Bože moj, zašto si me
ostavio!
Smijemo li onda proklinjati svoje vrijeme
i život i smijemo li prestati vjerovati i nadati se? Kad je Isus razapet na križu zavapio prije spomenute riječi, tada to nisu
bile riječi čovjeka shrvanog odbačenošću
od ljudi, od najbližih, od društvenih struktura, nego čovjeka punog pouzdanja,
i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!
A sada, braći ću svojoj naviještat’ ime
tvoje,
hvalit ću te usred zbora.
“Koji se bojite Jahve, hvalite njega!
Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!
Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!
Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika,
i nije sakrio lice svoje od njega;
kad ga je zazvao, on ga je čuo.”
Zato ću te hvaliti u zboru veliku,
pred vjernicima tvojim izvršit’ zavjete.
Siromasi će jesti i nasitit će se,
hvalit će Jahvu koji traže njega:
nek’ živi srce vaše dovijeka!
Spomenut će se i Jahvi se vratit’
svi krajevi zemlje;
pred njim će nice pasti
sve obitelji pogana.
Jer Jahvino je kraljevstvo,
on je vladar pucima.
Njemu će se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji,
pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze.
I moja će duša za njega živjeti,
njemu će služiti potomstvo moje.
O Gospodu će se pripovijedat’
sljedećem koljenu,
o njegovoj pravdi naviještati narodu budućem:
“Ovo učini Jahve!”. (Ps 22, 23-32)
Zar to nije ono Kraljevstvo Nebesko koje
Isus u svom Evanđelju naviješta čovjeku?
I zar to nije najveća radosna vijest koju je
čovjek u svojoj povijesti čuo?
Nišči te ne pita kaj si tihe bil, već kaj si povedal
Sit lačnemu ne veruje
33
MOJ BOŽIĆ
01. PROSINCA 2010.
Blagdani
u prosincu
Prosinac je mjesec u kojemu službeno završava
jesen i počinje zima. U prosincu kršćanski svijet
slavi obljubljene vjerske i pučke blagdane. Izreka:
Kad prosincem traju snijeg i zima, onda zemlja
žitom rodit ima.
- ADVENT. Adventsko razdoblje ili Došašće je
vrijeme duhovne pripreme za dolazak i rođenje Isusa Krista. To su dani priprave na svetkovanje Božića.
- Sv. Franjo Ksaverski (3. prosinca), zaštitnik je
misionara, misija, turista, doseljenika, vjerovjesnika, brodara, mornara, od oluje, kožnih bolesti.
- Na spomendan sv. Barbare (4. prosinca) sije
se božićna pšenica koja se na Badnjak stavlja u
božićne jaslice pod božićnu jelku.
Pučka simbolika ovog običaja nadahnjuje se božićnim žitom kao blagoslovom ljetine, odnosno
prizivanjem dobre ljetine. Sv. Barbara je zaštitnica rudara, vatrogasaca, vojnika, puškara, od
oluje i groma, od požara, vrućice.
- Sv. Nikola (6. prosinca). Večer uoči Nikolinja
djeca stavljaju na prozore čizme očekujući darove koje te noći dijeli sv. Nikola obilazeći od kuće
do kuće. Sv. Nikola je dobročinitelj i oličenje dobrote. Zaštitnik je mornara, putnika, trgovaca,
ljekarnika, neudatih djevica, ženidbe pa čak i zatvorenika i lopova. Uz sv. Nikolu vezuju se brojne
legende o dobročinstvima prema sirotinji i djeci.
Sv. Nikola ima pratioca - rutavog crnog Krampusa (vraga) koji nosi ružnu masku s dugim isplaženim crvenim jezikom i rogovima na glavi.
Zveckajući lancima neposlušnoj djeci dijeli pozlaćene šibe. Na leđima nosi koš u koji trpa zločestu djecu da bi ih odvukao u pakao.
34
- Bezgrešno Začeće Blažene Djevice Marije
(8. prosinca). Vrijeme Došašća nosi naglašeno
marijansko obilježje koje se na poseban način
odražava u zornicama, ranim jutarnjim misama
na čast Majci Božjoj.
- Sv. Lucija (13. prosinca) je zaštitnica djevojaka.
Na spomendan sv. Lucije običaj je sijati božićno pšenično zrnje u tanjurić ili zdjelicu zaliveno
vodom. Ovo božićno žito bit će ures na stolu ili
pod jelkom. Od sv. Lucije do Božića ima dvanaest dana. Po pučkom vjerovanju, svaki od ovih
dvanaest uzastopnih dana pretkazuje redom
kakvo će biti vrijeme za svaki mjesec sljedeće
godine. Ova glasovita pučka prognoza jednako
vrijedi i za dane od Božića (odgovara siječnju) do
Sv. tri kralja. Sv. Lucija je zaštitnica slijepaca, poljodjelaca, staklara, pisara, obraćenih bludnica,
od bolesti očiju.
- Badnjak i Božić (24. i 25. prosinca). Nema
ljepšeg blagdana u godini nego što je Božić! Na
Badnjak, dan uoči Božića, počinju obilne pripreme za veliki blagdan. Domaćica peče kolače (božićno pecivo, gibanicu, orehnjaču i makovnjaču)
i priprema se božićna pečenka (purica, guska,
odojak). Stara izreka kaže: Na Božić svega obilja.
Nekad je na Badnjak bio strogi post. U peći se
palio posebni panj - badnjak. U sumrak na badnju večer domaćin je na obredni način donosio
pod stol božićnu slamu na kojoj su se igrala i spa-
Od mučanja glava ne boli
Teri visoke leti niske pane
Piše
Marijan Tenšek
vala djeca. Na drveni strop i grede pričvršćivale
su se božićne zelene grane jelke i bora koje su
se kitile pozlaćenim orasima, jabukama i raznim
vjenčićima. Božićnu svijeću koja gori cijelu noć
pali domaćin. Danas se kiti božićna jelka ispod
koje se stavljaju jaslice, božićna isklijala pšenica
i jabuka božićnica. Običaj je pod božićno drvce
stavljati darove.
Nekada su se momci i djevojke osobito darivali
crvenim jabukama božićnicama. Božićnim zelenilom simbolički se naglašava životna snaga koja
se svojim zelenilom i vitalnošću prenosi na okolinu. Nakon badnje večeri ukućani se zabavljaju
razgovorom i šalom, a pjevaju i božićne pjesme.
Nakon toga odlazi se na polnoćku, svečanu ponoćnu misu.
Božićna noć sveta je noć. Božić se po tradiciji
svetkuje unutar same obitelji. Božić je rođenje
Isusa Krista, blagdan obitelji. Na taj dan je uobičajeno čestitanje Božića, a poželjno je da prvi
čestitar bude muški. Riječ badnjak izvodi se od
glagola bdjeti, jer se sve do svanuća u domovima bdije. Izreka: Bijel Božić, zelen Uskrs; zelen
Božić, bijel Uskrs.
- Sv. Stjepan Prvomučenik (26. prosinca). Na
Štefanje je običaj međusobnog posjećivanja i
ide se u čestitanje o imendanu. U nekim krajevima drže ga zaštitnikom konja.
- Sv. Ivan ap. (27. prosinca). Na Januševo se nosi
u crkvu na blagoslov vino koje se poslije ulijeva
među ostala vina u podrumu.
- Heroduševo (Roduševo) je dan Nevine dječice
(28. prosinca). Taj dan bio je običaj šibanja. Već
zarana nastala bi borba šibama i čitava strka po
kući, a znalo je biti i plača. Vjeruje se da šibanje
daje životnu snagu, pomlađuje, jer pobuđuje
kolanje krvi. Stari su znali govoriti da će onaj dio
tijela koje na Roduševo dosegne šiba biti cijelu
godinu zdrav. Spomenuto šibanje je spomen na
nevinu mušku djecu koju je dao pogubiti kralj
Herod, ne bi li među njima umorio i novorođenog Isusa.
MOJ BOŽIĆ
01. PROSINCA 2010.
Betlehem
Orehovički i Jaslice srca
Piše
Zvonko Franc
Zima, bijeli bregi, granje stabala koje cvili pod ujedima zime, dim iz dimnjaka naših
domova, prozebli vrapci stisnuti na gredama
naših krovova, slike su koje su mnogi pjesnici
opisali u svojim pjesmama govoreći o Božiću,
i to nisu nevažne slike, kako nam se možda
čini u usporedbi s onim što Božić predstavlja. Sve su to simboli kojima se čovjek služi
kako bi opisao ono što osjeća u sebi, a što
ne može izreći. Jedan od božićnih simbola su
nezaobilazno i jaslice, stoga vam u ovom prilogu predstavljamo dvije velike znamenitosti
našega Hrvatskoga zagorja. Jedna od njih je
„Betlehem Orehovički“. Naime, svake godine
udruga „Angeljeki“ iz Orehovice u suradnji
s drugim udrugama centar Brestovca Orehovičkog pretvaraju u Betlehem Orehovički.
Za mnogobrojne sudionike i gledatelje to je
prilika da na nov način dožive Božić uz prikaz živih jaslica u kojima sudjeluje i više od
100 kostimiranih sudionika. Koliko je to lijep
događaj svjedoče i slike koje prate tekstove
ovog našeg priloga, a koje su ujedno i pozivnica da u božićne dane koji nam predstoje ne
propustite otići do Brestovca Orehovičkog vidjeti Angeljeke i njihov Betlehem.
Druga znamenitost koju Vam želimo predstaviti su marijabistričke „Jaslice srca“. Riječ je o
jaslicama izrađenima od licitarskih srca. Prve
takve izrađene u medičarsko-svjećarskom
obrtu i suvenirnici “Mahmet” pod vodstvom
Gordane Mahmet Habazin i s. Samuele Premužić bile su izložene na 34. svjetskoj izložbi
jaslica u Rimu te su objavljene na naslovnoj
stranici kataloga izložbe, a od ove godine
dobile su i svoju minijaturnu formu. Male
marijabistričke „Jaslice srca“ ove su godine
osvojile Zeleni cvijet sa zlatnim znakom kao
najoriginalniji suvenir u akciji Hrvatske turističke zajednice za područje naše županije.
Ako tome dodamo da je Umijeće izrade licitara 16. studenoga 2010. godine uvršteno na
UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine svijeta tada naš ponos
dobiva dodatno na težini. U konačnici, ako
bismo morali odabrati nešto što bi na najbolji način opisivalo i simboliziralo
Božić i ono što on predstavlja,
tada nimalo ne bismo pogriješili povezujući ga s licitarskim srcem kao darom od
srca za srce, čovjeka čovjeku i čovjeka Bogu.
35
Naj nigdar lukati h lucki tenier, jie svojuga
Teri babu zeme radi blaga, nameri se na vraga. Blaga nestane, a vrag ostane
MOJ BOŽIĆ
01. PROSINCA 2010.
Adventski vjenčić
Četiri nedjelje uoči Božića vrijeme je priprave. To razdoblje naziva se Advent ili Došašće.
Adventska priprava među vjernicima i u Crkvi započela je u 4. st. na Istoku, a od 7. st.
ustaljena je i na Zapadu. Prva nedjelja došašća najbliža je blagdanu Andrije Apostola
koji se slavi 30. studenoga. Kako uči Crkva,
kroz vrijeme došašća vjernici se pripravljaju
na osobni susret s Kristom kroz liturgijska
slavlja, molitvu, pokoru i odricanja. Vrijeme
Adventa i u nas bi trebalo još više pobuditi
zauzetost za naše ukućane, prijatelje, ljude
koje susrećemo, jer ni Boga nećemo znati
dočekati s više gostoljubivosti no što svoje
najdraže dočekujemo.
Adventski vijenac
Sve prisutniji znak Adventa, koji ukazuje na
dolazak Božića je adventski vijenac, obično
ispleten od zimzelenih grančica s četiri voštane svijeće. Stavlja se na stol prve nedjelje
Adventa kad se i zapali prva svijeća. Plete se
tako da nema početka ni kraja pa označuje
Boga koji je vječan. Svijeće označuju četiri
godišnja doba, odnosno četiri razdjelnice u
ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, ot-
36
kupljenje i svršetak. Adventski vijenac poziv
je na obiteljsku molitvu.
Kako izraditi adventski vijenac
Zelenilo vijenca simbol je vječnog života kršćana, a crvene trake označavaju svečanost blagdana. Božićni vijenac ima takav oblik jer nas
podsjeća na krunu od trnja koju je nosio Isus.
No, ne mora uvijek biti klasičan, uz malo ma-
šte sami možete napraviti svoj vlastiti vjenčić.
Potrebni materijal: prsten od slame ili stiropora, ukrasne borove grančice, božikovina,
razni ukrasi – kuglice, licitari, sušeno voće,
češeri, orasi, žirovi… 3 m ukrasne trake, 4 držača za svijeće, četiri svijeće (prema izvornoj
tradiciji koriste se 3 ljubičaste i 1 ružičasta
svijeća - ljubičasta je boja pokore, a ružičasta
označava dolazak svjetla).
Izrada adventskog vjenčića fotografirana je u
cvjećarni Tratinčica, Krapina.
Advent u Zagorju
Već petu godinu u našoj se Županiji održava humanitarna manifestacija
Advent u Zagorju. Organizator je Turistička zajednica Huma na Sutli, a
ovogodišnje pokroviteljstvo ističe Siniša Hajdaš Dončić, župan Krapinsko-zagorski.
Ovogodišnji program počeo je nedjelju 28. studenoga u kinodvorani,
u Humu na Sutli, paljenjem prve adventske svijeće. Na humanitarnom
koncertu nastupili su Ines Miklaužić, Gordana Ivanjek, Željko Kokorić,
Siniša Miklaužić, Kristijan Sinković, GS Podvinčani, ŽVG Sotelia, ŽVG i
Tamburaški sastav KUD-a Đurmanec, te domaćini mješoviti zbor KUD-a
Rikard Jorgovanić. Sva prikupljena sredstva bit će donirana potrebitim.
Četvrta adventska svijeća biti će upaljena u Svetištu u Mariji Bistrici.
Ni saki den Božić
Drobni je ptič prepelica, al hmori konja i junaka
MOJ BOŽIĆ
01. PROSINCA 2010.
Božićne pjesme
Uz običaje, božićne pjesme pridonose
osobnom proživljavanju Božića, ali nas i
podsjećaju na osnovne ljudske vrijednosti koje se očituju u međusobnom čestitanju, darivanju, opraštanju, mirenju…
Svojom toplinom i osjećajnošću razvijaju odnos spram malog Isusa, rođenog
doduše na slamici, ali okuženog neizmjernom roditeljskom ljubavlju. Uče
nas solidarnosti sa svim ljudima koji trpe
i kojima je teško i možda su zato tako
istinski prihvaćene, jer u Zagorju nikad
život nije bio lagan pa su žitelji ovog kraja navikli na borbu s krutom stvarnošću.
Jedna od najpoznatijih pjesama naših
krajeva je Narodi nam se kralj nebeski.
Svim na zemlji
Svim na zemlji mir, veselje,
Budi polag Božje volje.
To sad nebo navješćuje
I glas s neba potvrđuje.
Dobre volje svaka duša
grijeha neka već ne kuša
Nego hvali, diči Boga,
Što je posl’o Sinka svoga.
Sinka svoga, Boga moga,
S Ocem, Duhom jednakoga
Duhom Svetim začetoga
Od Djevice rođenoga.
Veselje ti
navješćujem
Veselje ti navješćujem,
puče kršćanski.
Jerbo se kralj u Betlemu
rodi nebeski.
Još mali, u štali,
Kog stvorenje svako slavi
Štuje, diči, jer je pravi
On naš Spasitelj
i Otkupitelj.
Pored njega stoji Majka,
Djeva Marija.
Pa sveg svijeta Spasitelja
lijepo povija.
Njeg doji i goji,
Uspavljuje njegujući
Spavkaj, spavkaj pjevajući
U toj štalici,
sve na slamici.
Radujte se narodi
Radujte se narodi, kad čujete glas,
da se Isus porodi u blaženi čas.
Svaki narod čuj, čuj,
i Betlemu pristupljuj,
pristupljuj.
Vidi Božje otajstvo u podrtoj štalici
I tko trpi uboštvo na toj tvrdoj slamici.
To otajstvo čuj, čuj,
i k jaslicam pristupljuj!
Pristupljuj!
Raduje se Marija s Josipom gledeći
Anđeo pjeva “Glorija” po zraku leteći
I ti, svijete čitavi,
Spasitelja pozdravi!
Pozdravi!
U to vrijeme
godišta
U to vrijeme godišta
Mir se svijetu navješta
Porođenjem Djetešca
Kom je Majka Djevica.
Anđeli se javili
Rajsku pjesmu slagali
Slava Bogu pjevali
A mir ljudma prosili.
Djeva Sina rodila,
Đavlu silu slomila,
Svijetu Spasa podala,
Nama majka postala.
Narodi nam se
Narodi nam se kralj nebeski
Od Marije, čiste Djevice.
Na tom mladom ljetu
veselimo se,
Mladoga Kralja mi molimo.
Po njemu slijedi sveti Stjepan
Prvi mučenik Gospoda Boga.
Na tom mladom ljetu
veselimo se,
Mladoga Kralja mi molimo.
Daj nam Bog zdravlje, k tomu veselje
Na tom mladom ljetu svega obilja
Na tom mladom ljetu
veselimo se,
Mladoga Kralja mi molimo.
Dobre je bile, gda se za sram znale
Lehke je žabu h vodu naterati
37
MOJ BOŽIĆ
01. PROSINCA 2010.
oNI sU posEBNI
Originalni božićni pokloni
Pravi je dar onaj koji osobi kojoj ga darujemo nije prijeko potreban, ali kojeg
se, kada ga dobije, ne bi više odrekla ni
za što na svijetu.
Najdražim prijateljima pripremite originalne darove. Društvo za pomoć MRO
Krapina pokrenulo je radionice izrade
suvenira Zagorja. Osobe s invaliditetom
okupljaju se tako i uz druženje izrađuju
nakit, keramičke purane, škropilnice,
oslikavaju tanjure i druge inovativne
predmete, što kod njih stvara osjećaj korisnosti i zadovoljstva. Javnim prezentacijama skrenuta je pozornost na udrugu
i prepoznavanje njene uloge u društvu.
Na tržištu su posebno prepoznati keramički purani – ističe Jasna Vukoja i zahvaljuje županu Siniši Hajdašu Dončiću
koji upravo ovim puranima promovira
našu županiju.
Preporučujemo Vam
njihove suvenire za
božićne poklone i čestitke kao izraze najljepših želja najmilijima. Pomoći ćete
aktivnostima Društva za pomoć MRO
Krapina, a njegujete i
tradicijske vrijednosti
Zagorja.
38
Dragim osobama možete pokloniti - iskrenost, postojanost, blagost, opraštanje, strpljivost, povjerenje i vrijeme. Nećete utrošiti mnogo novaca, a život
ćete učiniti lijepim. Kod darivanja važna je, naime,
povezanost koja nas raduje, ispunjava zadovoljstvom i još više zbližava.
Pozabila sekrva da je sneha bila
Hodi kak muha bez glave
MOJ BOŽIĆ
01. PROSINCA 2010.
Čestitke
Čestitke obično bilježimo uz
važne dane u našim životima.
Upućujemo ih i primamo, razmjenjujemo dobre želje kako u
prigodi velikih svetkovina tako
i uz osobne dane koje pamtimo
po nečemu što nam se lijepo
dogodilo. Dijelimo ih prvo s našim najbližima, obitelji s kojom
živimo, potom prijateljima, a u
prigodi velikih blagdana i svim
mještanima.
Čestitanjem Božića želimo povećati radost slavljenja tog
blagdana. Iako smo već pomalo
zaboravili na klasične čestitke iz
poštarove torbe i sve više posežemo za SMS porukama, Vašim
najdražima srce će biti ispunjeno toplinom upravo posredstvom starih dobrih čestitaka.
Pokušajte ih izraditi sami, one
tada mogu donijeti poseban
ugođaj i atmosferu… čaroliju.
Poželite dobro zdravlje, sreću,
uspjeh blagostanje, no obavezno ih ispišite svojom rukom.
Meni su još u lijepom sjećanju
ostale sličice iz djetinjstva… pahuljice pokrivaju moju ulicu…
Piše
Tanja Gregurović
sjedim uz prozor i čekam
poštara s velim tobom
punom čestitaka… ja ih
puna oduševljenja otvaram, okrećem, gledam,
a baka nekom toplinom
u srcu čita.
Potom ih slažem na
policu i čekam mamu i
tatu… kad se vrate s posla, prenijet ću im pristigle dobre želje. Danima…
go d i n a m a …
čuvala sam te
čestitke…
Budite kreativni
i obradujte prijatelje vlasatim
čestitkama.
Ipak, ne uspijete
li probuditi umjetnika u sebi kupite
čestitke od članova
Društva za pomoć
mentalnoretardiranim Krapina. Njihove
čestitke zrače tom toplim i ljubavlju o kojoj
sam vam pisala .
mob: + 385 (0)98 / 228 - 013
+ 385 (0)98 / 228 - 096
tel: + 385 (0)49 / 227 - 810
fax: + 385 (0)49 / 227 - 870
e-mail: [email protected]
[email protected]
Bog pari ljidi, a cigani peneze
Moja hižica, moja slobodica
39
MOJ BOŽIĆ
01. PROSINCA 2010.
krapINska pUrGErska kUHINJa
Pripremila
Tanja Gregurović
Božićni mirisi i okusi
Baka Ana Töpfer za mlade domaćice sabrala je u svojoj knjizi Krapinska purgerska kuharica,
iskušane stare recepture poznatih krapinskih obitelji: Löw, Toldy, Mališ, Kompare, Fizir, Davila,
Barbot… Pomogle su joj u tome majke, bake, prabake koje su godinama jedna od druge
prepisivale recepte i tako ih sačuvale do današnjih dana.
Baku Anu i danas ćete susreti u šetnji krapinskim ulicama, a zastanete li, iz razgovora s ovom
simpatičnom Krapinčankom doznat ćete još poneku krapinsku tajnu iz bogatog društvenog i
kulturnog života ovoga grada s kraja devetnaestog i dvadesetog stoljeća.
Poštivali su se običaji, jelo se bogato i raznoliko, a živjelo zanimljivo i sadržajno.
Uz dopuštenje bake Ane, donosimo dio blagdanskih ugođaja iz spomenute knjige i nekoliko
poznatih recepata starih Krapinaca, koje vam u predstojećem blagdanskom ozračju toplo
preporučujemo.
NEZAOBILAZNI KOLEDNJAK
… Domaćice su dva tjedna prije Božića, u
poslijepodnevnim satima, pekle one kolače
koji su trebali stajati da bi bili ukusni. Kako
se Božić približavao, tako su se pekli i oni kolači, koji, da bi bili ukusni, nisu trebali dugo
stajati. Tjedan dana prije Božića domaćice
su počele s pripremama za izradu dobrog
biškupskog kruha ili kolednjaka… Osnova
ovog ukusnog kolača je dizano tijesto i sušeno voće (voće su purgerice same sušile
tijekom ljeta).
Suho voće se moralo, najmanje dan-dva,
namakati u rumu, rakiji ili mješavini ruma i
nekog domaćeg likera, pa se tek zatim pristupalo izradi kolednjaka. Prema staležu, odnosno imovinskom stanju, u Krapini su pekli
Biškupski kruh na tri načina. Vrlo skup – s više
badema, smokava, datulja, suhog grožđa i uz
dodatak domaćih vrsta sušenog voća. Za pripremu ove vrste koristilo se dizano tijesto…
U nešto jednostavnijem obliku pripreman je
kolednjak od biskvitne mase, a najjednostavnije bilo je pripremiti kolednjak na oblatnama…
…U to vrijeme služile su se rane mise zornice
te su domaćice rano ustajale da bi prisustvovale ovom obredu. Da bi nadoknadile vrijeme, pekle su kolače do kasno u noć. Osvijetljena kuhinja, prije stotinjak godina lampom
na petrolej, a kasnije električnom rasvjetom,
ispunjena mirisima i žurbom domaćice, bila
je nešto osobito i lijepo.
ENGLESKI KOLEDNJAK
Koliko teži 6 jaja, toliko se uzme tučenog
šećera. Žumanjci i šećer se izmiješaju, doda
se snijeg. U to se stave narezane višnje iz
šećera ili kompota, orasi, citronat, arancini,
malo cimeta, klinčića i sitno narezana korica
limuna.
Sve se dobro izmiješa, doda toliko
brašna da se na dasci može napraviti duguljasta štruca. Peče se na
umjerenoj vatri.
POST UZ BOGEC JUHU I CVIBAK
…U cjelodnevnom poslovanju i užurbanosti, došao je Badnjak. Iako dan
posta, dan pun priprema za Božić
bio je jedan od najljepših u godini…
Djeci svih generacija ostao je u sjećanju trenutak kad se u kuću unijelo
božićno drvce, kićenje blještavim
šarenim kuglicama… Pobožne žene
i one koje su imale zagovor strogo
su postile i nisu gotovo niša jele.
Pile su čaj, onaj čuveni, koji su same
40
Ne vredi sakemu verovati
Ni za guske seno
pripremale i sušile tijekom ljeta, a umjesto
keksa pržile su kruh. Za zajutrak, svi ukućani
osim djece, pili su čaj s kuglofom – nabujkom,
domaćim keksima ili cvibakom. Cvibak je bio
toliko cijenjen da su ga pripremali u gotovo
svim kućama…
CVIBAK – recept obitelji Kompare
Uzmite 4 cijela jaja i miješajte sa 28 dag šećera. Ovome dodajte 28 dag brašna te 28
dag nasjeckanih oraha.
Pecite u duguljastom, dobro namašćenom
limu. Vrući kolač režite i komadiće uvaljajte
u šećer.
…Ručak je bio skroman. U imućnim kućama
pripremali su bogec juhu, prežganu juhu ili
pak juhu od sušenih vrganja. Bogec juhom
su željeli istaknuti da je post i da se ne smije puno jesti, a pripremali su je od sirutke ili
stepke sa žličnjacima od grisa… Nakon juhe
jela su se kuhana jaja sa šalatom od bažulja
ili krumpira. Jelo se malo i na brzinu, jer post
je, a i domaćice su još imale posla s posljed-
MOJ BOŽIĆ
01. PROSINCA 2010.
PURAN NADJEVEN
NADJEVOM OD BADEMA – recept
Đurđice pl. Toldy-Barilar
Lijepo očišćenog i nasoljenog purana nadjenite sljedećim nadjevom: 4 dag maslaca pomiješajte sa 2 cijela jaja i 1 žumanjkom, pomiješajte malo soli, 10 dag namočene i ocijeđene
žemlje, 8 dag tučenih ili mljevenih badema, 4
dag narezanog citronata i 8 dag grožđica. Purana zalijte vrućom mašću i pecite u pećnici
dok ne omekša i ne dobije lijepu mrku boju.
se u cijelom gradu pripremala juha i to govedska sa žličnjacima od jetre i grisa, ili pak juha
od puranjske sitneži, zatim pečenjka – šopana
purica s mlinci, razne salate od kiselih krastavaca, paprike, kiselog zelja. Bile su tu orehnjača, makovnjača, kolednjak, obilje sitnih kolača
i kao kruna svemu, obavezno domaća torta…
BOŽIĆNO OBILJE
NA BLAGDANSKOM STOLU
njim pripremama. Pripremale su dizano tijesto, orehnjaču, makovnjaču i cimtaču… Bližila
se večer i trebalo je pripremiti malo obilniju
večeru. Riba je bila obavezna. Krapinčani su
je nabavljali od seljaka iz Trakovčana… ili su
je sami ulovili u Krampušnici. Za večeru su
pripremali juhu od rakova i šarana na riži u
vrganjima ili s umakom od vrganja. Riba se
pripremala u zemljanoj posudi koja je imala
šupljikavi uložak na koji se stavljala riba, a
ispod uloška sa stavljala riža. U obitelji Low,
riba je bila poslužena s umakom od badema.
Večeru su prekidali jer se u tim trenucima
unosila, kako se govorilo, hojka – smrekovo ili
jelovo drvo. Svi purgeri su imali lijepe hojke,
jer je svaki građanin imao pravo dobiti drvce
iz šume Jelovice koja je bila u vlasništvu grada Krapine .
…Odlazak na polnoćku poslije večere bio je
događaj koji se pamtio. Zvuk zvona kroz mrak,
ponekad uz blago lepršanje snježnih pahuljica
i uz zvuke gromkih glasova koji su orili crkvom
pjevajući Narodi nam se kralj nebeski… Zatim
povratak s polnoćke, susreti s rođacima, znancima i susjedima, čestitanje i dobre želje za
blagdan… Po povratku s polnoćke jelo se razno
pečenje s prilogom, orehnjača i makovnjača…
…Mladež je odlazila u crkvu, a majke domaćice su spremale ručak – svečani objed. Za Božić se pored uobičajenih jestvina posluživalo i
mnogo drugih specijaliteta… Za božićni ručak
U samostanu se uvijek jelo skromno, ali dobro, no recepture su iz njih vrlo teško ili
nikako izlazile. Naime, u samostanima nije bila zaposlena ženska radna snaga, već su
u kuhinjama radili franjevci laici koji, zbog svoje obaveze šutnje, nisu kontaktirali s
vanjskim svijetom.
Tek u razdoblju od tridesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme kad je u samostanu radila obitelj Juraja Benca, recepture su počele curiti do krapinskih purgerica. Jedna od
njih je i receptura za pripremu Klošter kiflina, koji su postali omiljeni specijalitet u svim
krapinskim kućama, tim više što se za dobivanje recepture trebalo dobrano potruditi.
KLOŠTER KIFLINI
Uzmite 25 dag brašna, 2 žumanjka,
2 rebra ribane čokolade za kuhanje,
16 dag putra, 5 dag šećera s mirisom
vanilije te 14 dag mljevenih i prženih
oraha ili lješnjaka.
Od navedenih sastojaka zamijesite
glatko tijesto, oblikujte kiflice i ispecite
na umjerenoj vatri. Još vruće uvaljajte
u šećer u prahu s dodatkom vanilije.
Klin se klinom zbija
Teri je sebi vrag, kak bu drugemu dobar
41
MOJ BOŽIĆ
01. PROSINCA 2010.
Božićne arome
Božićni blagdan u našim domovima uvijek okupi najmilije.
Božić podrazumijeva bliskost i osjećajnost, a upravo u
prožimanju ljubavi, praštanja i darivanja više vremena
provedemo zajedno, pa i uz blagdanski stol koji odiše
tradicijom.
Neki nas mirisi neodoljivo podsjećaju na Božić, neke
doduše pamtimo još iz djetinjstva. Nezamislivi su tako
božićni kolači i topli napitci bez arome cimeta, anisa,
vanilije, ili oraha, lješnjaka, meda… Prisjetimo se nekih.
Pripremila
Tanja Gregurović
ORASI
Pogodni za ukrašavanje. Mljeveni, okusom i bojom, kolačima
daju jesenju notu.
PIMENT
Začin od sušenih bobica tropskog
drveta. Koristi se mljeven ili čitavi
plodovi, uglavnom za medenjake,
paprenjake i kolače s medom.
PINJOLI
Sjemenke iz češera pinije, po
okusu slične bademu. Samljeveni pinjoli upotrebljavaju se umjesto badema kao dodatak tijestu,
a cijeli kao ukras za kolače.
PISTACIJE
CIMET
Začin od suhe kore
cejlonskoga cimetovog drveta. Vjerojatno
najčešći začin
božićnih kolača.
Koristi se u prutićima i prahu.
ĐUMBIR
Svježi se koristi u pripremi slanih i slatkih jela, dajući ljutu,
ali i osvježavajuću
aromu marinadama, prženim
jelima,
juhama,
žitaricama, te svježem
povrću. Fini miris dat će
poširanom voću, kompotima, tijestima za pripremu kolača i napicima. Sušeni đumbir ne
može zamijeniti svježi. Najbolje
ga je koristiti u pripremi biskvita,
peciva i klasičnog pudinga.
GROŽĐICE
Grožđe sušeno na zraku. Prije
upotrebe, operite ih toplom vodom i osušite.
42
LJEŠNJACI
MAK
Koriste se u pripremi kolača u
svježem obliku ili blago popečeni
na tavi bez dodatka ulja. Nasjeckani se koriste u pripremi
tijesta za slastice
ili kao posip na
tijestu, dok se fino mljeveni lješnjak koristi za pripremu biskvita.
Dobro se slaže s kavom i medom,
s mrkvom u salati ili sa zobenim
pahuljicama i limunovom koricom u nadjevu za piletinu. Mljeveni lješnjaci mogu djelomično ili
u potpunosti zamijeniti brašno u
kolačima.
Sjeme istoimene biljke koje se
samljeveno upotrebljava za nadjev tijestu. Mak u zrnu vrlo je
ukusan posip za kruh i pecivo.
KOKOSOVO BRAŠNO
Sitnije ili krupnije naribana srž
kokosovog oraha. Kokosovo
brašno možete posipati po voćnim salatama, nabujcima od riže
ili čokoladnim desertima. Sladak,
bogat okus kokosa osobito se
dobro slaže s jako začinjenim slanim jelima.
MARCIPAN
Smjesa za oblikovanje dobivena
od 10 dag oguljenih i samljevenih
badema i 10 dag šećera u prahu
pomiješana s 1 bjelanjkom.
MED
Nezaobilazan začin u medenjacima i kolačima od
meda. Ušećereni med ponovo postaje
tekućina u
vrućoj vodi.
MUŠKATNI
ORAŠČIĆ
Zbog intenzivne
arome treba ga
upotrebljavati u
umjerenim količinama.
Plod istoimenog drveta. Upotrebljava se uvijek oguljen i sitno
narezan za dodatak tijestu, a krupnije narezan ili raspolovljen za
ukras.
SEZAM
Sjemenke istoimene biljke koje
sadrže visokokvalitetna ulja.
Upotrebljavaju se kao dodatak
tijestu i kao ukras ili posip za pecivo i kruh.
VANILIJA
Od štapića ove egzotične biljke
uglavnom koristimo unutrašnji
dio – srž. Mahuna
se također melje
u vanilin prašak
za pečenje.
ZAČIN ZA MEDENJAKE
Anis, zvjezdasti anis, klinčac, kardamom, cvijet muškata, muškatni oraščić, vanilija, cimet i piment
– na vama je koji od ovih ukusnih
začina odabrati, i kako ih pomiješati.
Ne vredi sakem loncu poklopec biti, a ni sakoj juhi zafrig
Rane se zbudi teri dalke putuje
MOJ BOŽIĆ
Stara škola
Blagdanski
jelovnici
Sarma škola
Stara
01. PROSINCA 2010.
:k]VeZeV
Stara škola
POTREBNI SASTOJCI:
50 dag mljevene govedine, 50 dag mljevene svinjetine, glavica kiselog kupusa i 1kg narezanog kupusa, 8 dag riže, 2 glavice luka, 10 dag dimljene slanine, sol, 10 dag dimljenog mesa,
2 žlice brašna, papar, mljevena paprika.
U meso, dodati sitno narezanu slaninu, posoliti i popapriti.
Dodati, rižu poprženu na malo ulja i crvenu papriku te sve
dobro izmiješati. Listove kiselog kupusa oprati i nadjenuti
mjesnom smjesom te saviti i dobro učvrstiti krajeve. Na dno
posude stavite narezane listove kupusa i na njih posložiti sarme. Prekrijte preostalim narezanim kupusom te sve prelijte
vodom i kuhati oko dva sata na laganoj vatri. Na ulju popržiti
žlicu brašna, dodati razrijeđeni koncentrat rajčice, prokuhati i
preliti preko sarma.
Patka s mlincima
POTREBNI SASTOJCI:
patka, ulje 1,5 dl, sol, papar i juha za podljevanje
mlinci:
brašno 1 kg, 1 jaje, 5 g masti mlake vode i soli po potrebi
Patka se mora dobro očistiti od perja i žila, oprati, obrisati,
može se nabosti i slaninom, posoliti i neko vrijeme ostaviti da
navlači sol, a zatim se veže špagom. Ovako pripremljenu patku
naglo porumeniti na plitkoj ugrijanoj masnoći, podliti juhom i
peći u pećnici na 220˙C dok meso ne omekša. Za vrijeme pečenja često podlijevati vlastitim sokom.
Miješanje mlinaca: od brašna, jaja, mlake vode i soli zamijesiti
polučvrsto tijesto. Tijesto podijeliti u više loptica, razvaljati i
peći na srednje ugrijanoj ploči. Ispečene, mlince izdrobiti, staviti ih u posudu, zaliti kipućom slanom vodom, pokriti poklopcem i pustiti oko 30 minuta da se moče. Namočene mlince
ocijediti i još vruće zamastiti masnoćom soka od pečenja.
Ako Vam ovi recepti nisu uspjeli
možete si rezervirati doèek Nove godine
u Staroj školi u Mirkovcu.
MENU: aperitiv, hladna novogodišnja zakuska, goveđa
juha s domaćim rezancima, patka s mlincima, pureća
rolada s roladom od povrća, svinjski medaljoni u
maramici s kroketima, razne salate, čokoladne kocke,
pjenušac, sarma i kobasice, kava, 1/2 l vina, 1/2 l
mineralne vode.
Cijelu noæ zabavljat æe Vas “Fortuna” band,
a cijena je 390,00 kuna po osobi.
Istražite
seoski turizam
baret,
team-building, ca acija,
kre
restoran, sobe, re i zabava
ti, sport
vjenčanja, inven
Izletište Stara škola je mjesto na
kojemu ćete se moći opustiti i
uživati u domaćem ozračju te
bogatoj gastronomskoj ponudi
Hrvatskoga zagorja.
Provedite nezaboravne trenutke
u ovom toplom i autentičnom
okruženju, sa svojom obitelji,
prijateljima i poslovnim
partnerima.
Posjetite nas s punim
povjerenjem i provjerite
kvalitetu naših usluga uz
super povoljne cijene.
Mirkovec 16 • Sv. Križ Začretje •
www.stara-skola.hr • Tel: + 385 (0) 49 228 091
Lenuh dvaput hodi, a škrtec dva put plača
Tri babe, jena guska – celi sejem
43
MOJ BOŽIĆ
01. PROSINCA 2010.
dvIJE MalE rIJEČI
Oprosti mi
Mnogi od nas ne bi pristali uzeti lijek za koji
znamo da ima štetne popratne učinke, a kad se
radi o mislima u našoj glavi, nismo baš pretjerano
izbirljivi, niti smo svjesni otrovnog učinka koji te
misli ostavljaju na našem tijelu.
Siguran sam, nema čovjeka na svijetu koji se
barem jedanput u životu nije posvađao, isto
tako nema čovjeka koji kasnije nije žalio što
je došlo do svađe. Svađe ne znaju za prostor
i vrijeme, ne znaju za spol i dob, ponekad čak
ne znaju ni za sram. Nespretno ili nenamjerno izgovorene riječi nekad ranjavaju teže od
mača. Dovoljna je mala iskrica, krivi pogled
ili krivo nenamjerno izgovorena riječ da zapali vatru što rezultira sukobima, bijesnim
ispadima, svađama i neslaganjima.
A opraštanje? Imamo li dovoljno snage da
jedni drugima kažemo oprosti, žao mi je...
Dvije male riječi, koje tako puno znače. Zapitamo li se ikada zašto je tako lako nekoga
svađom povrijediti, a kasnije je teško reći
oprosti. Više nam je stalo do našeg ponosa,
nego do osobe koja se iskreno i od srca kaje.
Teško nam je opraštati jer smo ranjeni nepravdama i jer nam opraštanje izgleda kao
slabost, popuštanje jačemu, nešto što nalikuje na puzanje.
Puno puta smo se naljutili na nekoga tko nam
je drag i blizak i uvijek se sve jednostavno posloži na mjesto. Mislili smo, ta osoba za mene
više ne postoji, na znači mi ništa. Kako nakon
svega ima srca tako se ponašati, i dobijemo
osjećaj kao da je ne poznajemo, a godinama
se družimo. Ljudima je urođeno opraštanje i s
vremenom se sve zaboravi i ishlapi...
Najčešći uzrok kušnji prijateljstva upravo je
svađa. Prijateljstva najčešće pucaju zbog neiskustva i nezrelosti u rješavanju problema.
S druge strane, svađa je i pravi povod da se
nešto nauči o prijatelju ili prijateljici.
Svađe obično nastaju kada nastanu razlike
između dvoje dugogodišnjih prijatelja, ako
44
dođe do nesporazuma, ako se gube zajedničke karakteristike ponašanja i načina življenja,
zajednički interesi, ako se ima sve manje i
manje vremena...
Kako postupati nakon svađe?
Prva reakcija je durenje, a ne želja da se osobe pomire. Nakon toga slijede tračevi i biranje lijepih riječi za prijatelja ili prijateljicu. To
je znak nezrelosti koja se s iskustvom savladava .
Pravi prijatelji se nakon svađe suoče s iskrenim razgovorom u kojem su spremni mirno
i iskreno iznijeti svoje viđenje stvari, te sa-
Griješiti je ljudski, a
opraštati božanski. U
ovo vrijeme Adventa,
učinimo svatko od nas
barem jedan oprost.
slušati drugu stranu. Pritom nije važno tko je
kriv niti čekati da onaj tko je započeo svađu
pozove na razgovor.
Nakon takva razgovora može se vidjeti koliko je svađa uistinu bila potrebna, a drugi put
kad nastanu problemi, velika je vjerojatnost
da će svađu zamijeniti iskreni prijateljski razgovor.
Kakav god bio uzrok problema, uvijek je dobro imati na umu činjenicu da su pravi prijatelji rijetki i dragocjeni, te da ih ne treba
Pripremio
mr. sc. Željko Kokorić
bez razloga zanemarivati ili čak izgubiti jer
prijatelje stvara sreća, a nesreća samo provjerava.
Duhovna granica
između dobra i zla
Opraštanje je staza prema unutarnjem spokojstvu i sreći, staza prema duševnom miru.
To je odluka da se više ne pati, da se iscijeli
srce i duša i to je ujedno i otpuštanje želje
za ranjavanjem drugih ili samih sebe zbog
nečega što već pripada prošlosti. Opraštanje
je nevidljiva duhovna granica između dobra i
zla, duhovne slobode i duhovnog ropstva.
Mnogi od nas ne bi pristali uzeti lijek za koji
znamo da ima štetne popratne učinke, a kad
se radi o mislima u našoj glavi, nismo baš
pretjerano izbirljivi, niti smo svjesni otrovnog
učinka koji te misli ostavljaju na našem tijelu. Znanstvena istraživanja pokazuju da zbog
neopraštanja, odnosno prepuštanja ljutnji,
strahu i boli, na naše tijelo i zdravlje utječemo negativno. Ljutnja, strah i bol stvaraju
napetost koja utječe na fiziološke sustave o
kojima ovisi naše zdravlje. Ti osjećaji djeluju na protok krvi u našem tijelu, djeluju na
uspješnost našeg sustava imuniteta. Izazivaju
napetost u srcu, mozgu, glavobolju, bolove u
želucu, depresiju, umor, nemir, strah, manjak
energije…
U životu smo često stavljeni na različite kušnje u kojima se jasno odražava tko smo i kakvi
smo. Opraštanje je konkretan izraz naše ljubavi. Često se pogrešno misli da će praštanje
prouzročiti još veću nelagodu, a zapravo je
mučnina koja se u nama javlja upravo posljedica nepraštanja. Praštanjem se oslobađamo
srdžbe i zadobivamo unutarnji mir. Srdžba
šteti samo onima koji se srde. Negativni osjećaji koje gajimo prema drugima jesu bumerang koji nam se vraća razarajući nas same,
a da ne govorimo o silnoj energiji koja biva
uzalud potrošena. Mržnja jedino pogađa i rastužuje samog mrzitelja. Kada učinimo nešto
loše drugome, tražimo njegovo oproštenje
kako bismo obnovili naše zajedništvo. Oprost
se ne daruje jer je netko to zaslužio, već je to
odluka da nećemo imati ništa protiv osobe,
usprkos onome što nam je učinila. Griješiti je
ljudski, a opraštati božanski.
U ovo vrijeme Adventa, učinimo svatko od
nas barem jedan oprost.
Bez dobrega prijatela življenje je tuga
I černe krave daju bele mleke
MOJ BOŽIĆ
01. PROSINCA 2010.
stJEpaNova HUMaNItarNa akCIJa
Glas srca za sve
koji na bilo koji način pate
Početkom 2010. pokrenut je humanitarni projekt na Radiju Marija Bistrica, emisija Glas srca
koju kao volonter urednik i voditelj vodi Stjepan
Kralj. Emitira se svake srijede od 19 do 20 sati.
Uz svesrdnu pomoć svih djelatnika RMB-a, a
svojom potporom pridružili su nam se i Radio
odbija, već mu se pomaže onoliko koliko dozvoljavaju mogućnosti.
U šetnji s dobrotom
Tako se u Gotalovcu, nedaleko od Konjščine, u
kojem živi samohrani, nezaposleni otac Martin
Šekrst sa svoje tri malodobne kćeri: Martinom,
Ivanom i Katarinom, završava gradnja. Obitelj
Šekrst se redovito posjećuje i pomaže prema
potrebi, te im se donose kućne potrepštine,
špeceraj i slatkiši za djecu.
U Selnici, nadomak Marije Bistrice, peteročlanoj
obitelji Babić je osiguran materijal za izgradnju
njihove kupaonice jer to sami nisu bili u mogućnosti nabaviti. Također im se pomaže kućnim potrepštinama. U Tugonici se uređuje kuća obitelji
Bajs u kojoj živi bakica Agata (88 god.) sa svojim
nezaposlenim sinom Josipom. Uz redovite po-
U manje od godinu dana, svima koji pate, a javili
su se u emisiju Glas srca, pomoglo se s preko
25.000 kn. No, najvredniji je onaj nemjerljiv i naoko
nevidljiv trag. Događa se dobro i nikog potrebitog
Stjepan ne ostavlja samog i zaboravljenog.
Hrvatsko zagorje Krapina i Glas Zagorja, Stjepan
obavlja svoju humanitarnu misiju na način da
poziva slušatelje kojima je potrebna pomoć da
se jave u emisiju. Upravo to se i događa. Javljaju
se slušatelji sa svojim potrebama, i nikoga se ne
sjete i donošenje osnovnih živežnih namirnica i
špeceraja, dostavljena su im i drva za ogrjev. Kod
obitelji Bajs planiramo dovršiti uređenje dijela
stambenog prostora gdje će moći dostojanstveno živjeti. Vjerujemo da ćemo uz Božju pomoć
uskoro doći do svakog željenog cilja.
Molitva za sve ljude
dobre volje u potrebi
Također, Stjepan redovito posjećuje dom za starije osobe slabijeg psihičkog stanja Loborgrad, u
kojemu je udomljeno 350 štićenika, te dom za
starije i nemoćne osobe Svetec u Mariji Bistrici,
ali i svi stariji, bolesni, usamljeni, siromašni, te
ljudi koji imaju potrebu za prijateljstvom. Dovodi
se slušatelje u svetište Majke Božje Bistričke koji
izraze želju, a nemaju mogućnosti: nepokretni,
slijepi, bolesni... Ne pravi se razlika među ljudi-
ma, pa često u emisiji istovremeno gostuju oni
kojima je potrebna pomoć i oni koji pomoć daju,
a isto tako ugošćuju se i slušatelji koji izraze želju
javno izreći svoje svjedočanstvo doživljaja Božje
ljubavi. U emisiji sudjeluju i sastavi duhovne glazbe, crkveni zborovi, pjevači, pjesnici, znanstvenici, predstavnici humanitarnih udruga... Obrađuju
se teme vezane za duhovnost. Potiče svijest ljudi
na solidarnost, uzajamno pomaganje, prijatelj-
stvo i život po Božjim zapovijedima. Pokrenuta
je i zajednička molitva svake srijede u 20,30 sati,
neposredno nakon emisije, a koja je na nakanu
za sve pobožne ljude u nevolji, kao i za uspješnost ovog humanitarnog projekta.
Dragi čitatelji, ukoliko ste u bilo kakvoj nevolji i imate neku potrebu: duhovnu, materijalnu, potrebu za prijateljstvom, slušajte
emisiju Glas srca svake srijede od 19 sati i javite se, ili nam pišite na adresu Radija Marija
Bistrica, Trg pape Ivana Pavla ll. 32. 49246
Marija Bistrica s napomenom Za emisiju
Glas srca te e-mail adresu pjesnik.stjepan.
[email protected]. Također, pozivamo i sve
Vas ljude dobre volje koji ste u mogućnosti
pomoći onima kojima je pomoć potrebna,
javite nam se i svojim glasom potvrdite da
u ovome svijetu obilježenom svakakvim mukama, glas dobroga srca nije utihnuo. Svi ljudi dobre volje – dobro nam došli.
Hvala svim našim dobročiniteljima!
Vaši:
Radio Marija Bistrica, Radio Hrvatsko zagorje
Krapina i Glas Zagorja
Zemi tam gde ima preveč i dieni tam gde falji
Kak je došle, tak je prešle
45
MOJ BOŽIĆ
01. PROSINCA 2010.
Ulaznice kupite u redakciji Radija Hrvatsko zagorje Krapina
46
Naj biti jaljen nekomu gdo ima
Mamo dva vuha kaj bi već čuli, a jena usta kaj bi menje brbljali
OPĆINA TUHELJ
01. PROSINCA 2010.
Pjevački zbor KUD-a Naša lipa Tuhelj
sudjelovao na manifestaciji 2. koprivnički kaj
U nastojanju da osim zborskog pjevanja njeguje i kajkavski dijalekt, Mješoviti pjevački zbor KUD-a Podravka po drugi puta je organizirao manifestaciju „Koprivnički
kaj“.
Riječ je o smotri zborova koji pjevaju na
kajkavskom narječju, a
koji je održan u subotu
20. studenoga u koprivničkom Domoljubu.
Uz domaćine na susretu Zborova sudjelovali
su Gradski zbor „Franjo
pl. Lucić“ iz Velike Gorice, MPZ KUD-a „Ivan
Vitez Trnski“ iz Novigrada Podravskog i KUD
„Naša Lipa“, Tuhelj. Sve
su to zborovi s višegodišnjom prisutnošću na glazbenoj sceni, iza kojih su brojni
nastupi u zemlji i inozemstvu, a prijateljstvo i suradnja sežu još iz novigradskih
susreta.
Zborovi su izvodili pjesme poznatih autora kao što su Emil Cossetto, Franjo Lucić,
Domjanić-Paljetak, te izvorne narodne popijevke na kajkavskom.
Zbor KUD-a Naša lipa Tuhelj izveo je skladbe: JOŠ JENPUT, PJESMA ORAČA, ZAGORSKA VEČER, LETOVANIĆ I LADARKE. Tuhljani su svojim izvedbama oduševili
koprivničku publiku te im na kraju zahvalili i dodatkom programa (bisom).
Dramska sekcija KUD-a Naša lipa Tuhelj
sudjelovala na manifestaciji Rega 2010.
Dramska družina KUD-a “Naša lipa”,
Tuhelj predstavila se na manifestaciji “REGA 2010.” koja je održana u
subotu 20. studenoga na petnaest
lokacija u Varaždinskoj županiji. Dramska družina KUD-a Naša lipa Tuhelj
predstavila se sa svojom predstavom Audicija za film To je moj život.
Predstava naše dramske družine oduševila je publiku društvenog doma u
Novoj Vesi kraj Petrijanaca, što potvrđuje i činjenica da je proglašena najboljom predstavom na ovogodišnjoj
županijskoj smotri kazališnih amatera
Krapinsko-zagorske županije čime je
stekla pravo sudjelovanja na jubilarnom 50. Festivalu hrvatskih kazališnih
amatera koji je održan u Starom Gradu
na otoku Hvaru.
“REGA” je ove godine imala više od 300
sudionika, što glumaca, a što pratnje, a
ukupno je odigrano čak 28 predstava u
2 grada i 6 općina.
„Rega preko brega” uspješno prelazi
preko svih bregova i predstavama gostuje po cijeloj Varaždinskoj županiji.
Martinje u Vatrogasnom domu Tuhelj
U organizaciji Turističke zajednice općine Tuhelj, Udruge umirovljenika općine Tuhelj i Etno udruge Kolovrat iz
Pristave prošli petak, 12. studenog ove
godine, održana je proslava Martinja
u vatrogasnom domu Tuhelj. Okupilo
se 170 uzvanika zajedno s njihovim
gostima, a cijelu večer glazbeni sastav
Vedra srca držao je uzvanike u veselom
ozračju. Ovogodišnjoj proslavi Martinja
prisustvovali su i gosti iz Termi Tuhelj,
grupa od 20 Slavonaca koja se odlično
zabavila i cijelu večer družila s Tuhljanima. Ceremonijal krštenja mošta obavio je Rudolf Žlender iz Pristave, zajedno sa svojim kolegama iz Etno udruge
Kolovrat. Kum i kuma mladog vina na
proslavi povezali su dvije regije: Slavoniju i Zagorje, budući da je kuma bila iz
Vrpolja, a kum iz Tuhlja.
KUD Naša lipa i puhački orkestar Lipa Tuhelj
proslavili Sv. Ceciliju
U ponedjeljak 22. studeni ove godine na Dan svete Cecilije, zaštitnice
pjevača, svirača, pjesnika i slijepih,
KUD Naša lipa i Puhački orkestar
“Lipa” Tuhelj proslavili su blagdan
Svete Cecilije svetom misom u Župnoj crkvi Uznesenja BDM Tuhelj i
zajedničkim druženjem poslije svete mise u vjeronaučnoj dvorani Župnog dvora.
Športsko
društvo Tuhelj
Članovi ŠD Tuhelj iznimno su
aktivni u svojim aktivnostima.
Ove jeseni započela je županijska stolnoteniska liga i u 1. kolu
stolnotenisači ŠD Tuhelj pobijedili su momčad Zaboka rezultatom 7:3. Nadamo se da će se
uspjesi naših športaša nastaviti
i ubuduće.
Također valja spomenuti da su nogometni veterani - ekipa ŠD Tuhelj sudjelovali u
hrvatsko-slovenskoj malonogometnoj ligi zajedno s još 7 klubova i tamo osvojili
1. mjesto. Mlađi članovi ŠD natjecali su se također u proljetnoj malonogometnoj
ligi u Zagorskim Selima.
Taekwondo klub
Hrvatski vuk Tuhelj
Ovog je mjeseca sudjelovao na 5. međunarodnom ITF TAEKWONDO kupu
u Sarajevu. Rene Javorić-Ilić osvojio je 1. mjesto u kategoriji do 35 kg.
Redovni treninzi kluba održavaju se
ponedjeljkom, srijedom i petkom u
sportskoj dvorani u Tuhlju.
GLAS ZAGORJA
47
ZAGORJE INFO
01. PROSINCA 2010.
KRAPINA
Piše
Drago Kozina
Zajednička snimka svih
nagrađenih s čelnicima
Hrvatske i Županijske
obrtničke komore
Priznanja obrtnicima
Među onima koji su prvi sumirali ostvareno u dijelu 2010. su
članovi Obrtničke komore Krapinsko-zagorske županije. Godina koja je na isteku nije bila
jednostavna, ali obrtnici, ionako
rijetko kad plove mirnim vodama, pa će mnogi od njih, nadaju
se uspješnije, zaploviti u neko
post-krizno ozračje.
Na svečanoj sjednici, dodijeljena
su tradicionalna priznanja.
Brončana plaketa kao priznanje
obrtnicima za postignute uspjehe i doprinos razvoju obrtništva
na području Obrtničke komore
Krapinsko-zagorske
županije,
dodijeljena je slijedećim obrtni-
cima: Anici Sys, iz Poznanovca,
Renati Stepan, iz Donje Stubice,
Ivici Mlinariću iz Klanjca, Mirjani
Stupnišek dipl. ing. iz Zagreba,
Verici Špoljar iz Vrtnjakovca,
Aniti Grofelnik iz Huma na Sutli,
Zdenkici Žnidarec iz Dubrovčana, Franji Piljek iz Mirkovca i Nadici Žučko iz Zlatara.
Srebrna plaketa kao priznanje
obrtnicima pojedincima i institucijama u zemlji i inozemstvu
koji su svojim djelovanjem i iskazanom potporom OKKZŽ dali
značajan doprinos njenom radu
i razvoju obrtništva, za 2010.
dodijeljena je Zagrebačkoj banci
d.d. - Regija zagrebački prsten.
Odluka o dodjeli ovog priznanja
bazirana je na korektnosti koju
Zagrebačka banka njeguje s partnerima kroz povjerenje i odličnu
suradnju s obrtnicima diljem regije, a posebice Krapinsko-zagorske županije.
Zlatna plaketa kao najveće priznanje OKKZŽ, uglednom i časnom obrtniku za dugogodišnji
doprinos u organizaciji strukovno-cehovskog rada, strukovnog
obrazovanja za potrebe obrtništva te organizaciju kulturnoumjetničkih i sportskih aktivnosti
obrtnika na području Obrtničke
komore Krapinsko-zagorske županije, dodijeljena je: Katarini
Brundula iz Udruženja obrtnika
gradova Donja Stubica, Oroslavje
i općina Marija Bistrica, Gornja
Stubica i Stubičke Toplice, Vlasnica je obiteljskog obrta Vodolim Brundula, iz Donje Stubice koji je
osnovan 1973. Aktivno sudjeluje
u radu Skupštine i Upravnog odbora Udruženja obrtnika Stubica,
te Skupštine OKKZŽ.
Dobitnik Zlatne plakete OKKZŽ je
i Ivica Cerovečki njezina dodjela
predstavlja posebnu zahvalu za
dosadašnji rad, uvažavanje obrtništva u KZŽ te suradnju između
županijske Obrtničke i Gospodarske komore, a na čijem je čelu
Cerovečki bio 16 godina.
LJEKARNA
KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE
LJEKARNIČKA JEDINICA ZABOK
M. Gupca 63, Zabok, tel: 049/221-618
e-mail: [email protected]
Radno vrijeme od 7 do 20 sati,
nedjeljom i blagdanom od 9 do 12 sati, izvan toga dežurstvo
LJEKARNIČKA JEDINICA SVETI KRIŽ ZAČRETJE
Trg dr. Lembergera 1, Sv. Križ Začretje, tel: 049/228-027
Radnim danom od 8 do 16, subotom od 8 do 11 sati.
LJEKARNIČKA JEDINICA KRAPINA
Magistratska 11, Krapina, tel/fax: 049/370-582
Radnim danom od 7 do 20,
subotom od 7,30 do 14, a nedjeljom od 9 do 12 sati.
48
GLAS ZAGORJA
ZAGORJE INFO
MISLIM DAKLE JESAM
Svjetski dan dijabetesa
Obilježavajući Svjetski dan dijabetesa patronažne sestre Doma zdravlja
Krapinsko-zagorske županije provele su niz akcija besplatne kontrole
krvnog tlaka i šećera u krvi. Završna akcija održana je u prostorijama
Udruge umirovljenika u Zlataru, gdje
je šećer u krvi došlo prekontrolirati
70 građana. Prije Zlatara, ovakve su
akcije održane i u Klanjcu, Zaboku,
Donjoj Stubici i Krapini. Građani su
se odazvali akcijama u velikom broju
i na taj način pokazali da vode brigu
o svojem zdravlju.
193 novi broj vatrogasne službe
Od 5. studenog ove godine vatrogasna služba može se dobiti na telefonske brojeve 193 i 93, ali će se
93 ugasiti u roku 6 mjeseci. Do tada
je, naime, prijelazno razdoblje za
funkcioniranje novog vatrogasnog
broja 193, izvijestili su iz Zagorske
javne vatrogasne postrojbe. (N. V.)
Licitari - nematerijalna
kulturna baština svijeta
UNESCO-ov Odbor za nematerijalnu kulturnu baštinu svijeta, nakon
upisanih sedam fenomena prošle
godine, 16. studenoga je na svom
zasjedanju u Nairobiju na UNESCOovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine svijeta uvrstio
i Umijeće izrade licitara.
Hrvatska tako sada ima 10 fenomena na toj UNESC0-voj listi od kojih
su dva vezana za Hrvatsko zagorje.
Naime, među sedam posebnosti iz
Hrvatske koju je odbor UNESCO-a
prošle godine na sastanku u Abu
Dhabiju uvrstio na Reprezentativnu
listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva je i tradicionalna
proizvodnja drvenih igračaka iz Hrvatskog zagorja. Kao što je poznato,
tradicijske drvene igračke živopisna
su obilježja najvećeg hrvatskog marijanskog Svetišta, Marije Bistrice te
proštenja, sajmova i izložaba u našoj
i Zagrebačkoj županiji. A tu zasigurno
svoje mjesto i mjesto u srcima mnogih imaju baš licitari. (N. Vincelj)
BRESTOVAC OREHOVIČKI
Misa zahvalnica
Svečanim misnim slavljem, misom
zahvalnicom, u malenoj župi Orehovica župljani su zahvalili za primljene
i priskrbljene ovogodišnje plodove.
Iako je zagorska zemlja tvrda i škrta,
marljive ruke seljaka tijekom cijele godine uspiju zasijati, njegovati i ubrati
obilan plod. Ova godina je bila dosta
nepovoljna za poljoprivredne radove.
kiša i sve vremenske neprilike koje su
nas pratile tijekom godine uvelike su
otežale rad seljaka i smanjile plod kao
da nas Bog opominje da zastanemo na
trenutak i da preispitamo svoje stvarne potrebe. Misa zahvalnica je upravo
vrijeme za to da zahvalimo Bogu za
sve, ali i preispitamo svoju savjest te
da se još čvršće stisnemo uz Boga.
Misu zahvalnicu predvodio je domaći župnik vlč. Ivica Šestak, a svečanu
notu dali su i mladi iz udruge Angeljeki i KUD-a sv. Ivan Krstitelj koji
su bili odjeveni u narodne nošnje.
Pjevanjem misu su animirali mladi iz
Udruge Angeljeki koji su uz zahvale
prinosili darove. (Anica Herceg)
KRAPINA
Kućni broj na kući - obavezan
Poznato je da je Sabor Republike Hrvatske 15. srpnja ove godine donio
Zakon o popisu stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj
u 2011. Popisivanje će se provesti
od 1. do 28. travnja 2011. Popis priprema, organizira i provodi Državni
zavod za statistiku, uz koji u tome
sudjeluju i ministarstva: vanjskih
poslova i europskih integracija; unutarnjih poslova; obrane; pravosuđa i
Državna geodetska uprava.
Svu potrebnu tehničku dokumentaciju o prostornim jedinicama, ulicama i kućnim brojevima zgrada za
popis stanovništva izradit će Državna
geodetska uprava i ona će odražavati stanje na dan 31. prosinca 2010. S
obzirom na to da službenici Državne
geodetske uprave obilaze područja
jedinica lokalne samouprave građani
bi trebali, ako još nisu, dodijeljene
kućne brojeve istaknuti na svojim
stambenim objektima. D. K.
01. PROSINCA 2010.
I u mojoj školi
živi Vukovar
Zanima me koliko nas se uopće
sjeća tog 18. studenog 1991.? I
u kakvom sjećanju održavamo taj
Piše
dan, to vrijeme? U današnje vrijeElvis Lacković
me, u kojemu nam razni povijesni
znalci pokušavaju dočarati neku
drugu sliku naše nedavne povijesti, jako je važno prisjetiti se velikih datuma naše povijesti. Ovaj je zasigurno
jedan od najtragičnijih, ali baš zato je važno ne izbrisati
ga iz kolektivnog i pojedinačnog sjećanja.
Do 18. studenog imao sam raznih ideja za
kolumnu. Mjesec prosinac je mjesec darivanja, mjesec neke posebne atmosfere,
mjesec u kojem iščekujemo kraj godine, u
nadi da će valjda sljedeća biti bolja, mjesec u kojem iščekujemo i Božić, puku tako
omiljen kršćanski blagdan, koji je odavno
zahvaljujući komercijalizaciji izgubio svoje
pravo značenje. Zaista pregršt tema za promišljanja i raznih sadržaja za kolumnu. Do
18. studenog stvarno sam pomislio pisati o
svemu i svačemu i uvjeren sam da bih pronašao nešto zanimljivo, što bi mene učinilo
relativno zadovoljnim, a onda valjda (ili
možda) i ponekog čitatelja. Ali 18. studenog sve te teme učinile su mi se jako smiješne (da ne velim glupe).
Osnovna škola Marija Bistrica ove je godine odlučila na poseban način obilježiti
Dan sjećanja na Vukovar. Toga su dana svi
učenici bistričke škole sudjelovali na molitvi i na oltar odložili prije izrađene bijele
vukovarske golubice. Potom su upalili lampaše na putu od škole prema vrhu bistričke kalvarije. Prije toga svoja sjećanja na
Vukovar, grad heroj ispričao im je poseban
gost – bivši gvardijan vukovarski fra. Zlatko
Špehar. Imao sam prilike poslušati njegovo predavanje, ili točnije rečeno njegov
doživljaj Vukovara u vrijeme nakon rata,
kada su mnogi prestali razmišljati da je u
Vukovaru i dalje situacija očajna, i počeli
vjerovati da je sporazumom u Erdutu problem riješen. Nakon mog svjedočenja tom
događaju, samo je jedna tema bila moguća za prosinačku kolumnu. Pišući je, imam
samo jednu želju - da bar netko od čitatelja
razmisli malo o stavovima ili jednostavno o
činjenicama ovdje iznesenim.
Zanima me koliko nas se uopće sjeća tog
18. studenog 1991.? I u kakvom sjećanju
održavamo taj dan, to vrijeme? U današnje vrijeme, u kojemu nam razni povijesni
znalci pokušavaju dočarati neku drugu sliku naše nedavne povijesti, jako je važno
prisjetiti se velikih datuma naše povijesti.
Ovaj je zasigurno jedan od najtragičnijih,
ali baš zato važno ga je ne izbrisati iz kolektivnog i pojedinačnog sjećanja. Baš stoga
me se iznimno dojmila ova akcija u Osnovnoj školi Marija Bistrica, gdje je vjeroučiteljica Barbara Sipina pokrenula čitav projekt
GLAS ZAGORJA
pod nazivom I u mojoj školi živi Vukovar, čiji
je vrhunac bio upravo na Dan sjećanja na
Vukovar, opisan na početku.
I najstariji učenici Osnovnih škola danas,
rođeni su nakon 1991., i ne dovodeći u
pitanje ono što mogu naučiti na satovima
povijesti, ne mogu se oteti dojmu da ih
jako malo zna što se uistinu događalo u Vukovaru. A kako će i saznati?! Sjećam se prije par godina, kada je na državnoj televiziji
odmah iz dnevnika petkom prikazivan sjajan dokumentarni film o vukovarskim herojima. Znamo svi da (iako ja nikada neću
shvatiti zašto) dnevnik redovno ima najveću gledanost, valjda negdje oko 50% (neprovjereni podaci), no jasno se sjećam da
sam tada negdje pročitao da je gledanost
spomenutog sjajnog dokumentarca nakon
dnevnika rapidno padala, a istovremeno
rasla je gledanost neke emisije na jednoj
komercijalnoj televiziji. Riječ je o, oprostite
na izrazu, po mom mišljenju, idiotskoj emisiji, u kojoj zatvore skupinu ljudi u određeni
prostor i snimaju svaki njihov korak, a jednom tjedno gomila nestrpljivih gledatelja,
uz rezime tjednih putešestvija zatvorenika
po tom prostoru, odlučuje koga će izbaciti
van, i za to, naravno, još potroše nekakve
peneze. Takva emisija u Hrvata ima daleko
veću gledanost od dokumentarnog filma o
herojima Vukovara. Pa se normalan čovjek
ipak mora zapitati, gdje smo pogriješili? U
kakvom društvu živimo? Da li je to zaista
normalno i da li je to sloboda izražavanja,
mišljenja ili, ako baš želite, sloboda odabira? U današnjem modernom vremenu
često se usađuju neke druge vrijednosti,
uslijed čega imamo sve više nasilja među
mladima, nasilja u obitelji i općenito. Stoga
mi se ova akcija i ovakav način prisjećanja
na žrtve Vukovara čini ispravnim. Uvjeren
sam da će iz ovoga mnogi učenici OŠ Marija Bistrica izaći bogatiji ne samo za spoznaje o nekim povijesnim činjenicama, već
i bogatiji u promišljanju o pravim vrijednostima, o boli, ali i o opraštanju, uz nadu da
nitko više u ovoj našoj Hrvatskoj neće morati proći ono kroz što je prošao Vukovar.
Želja mi je da bar netko od čitatelja ovog
teksta naziv akcije OŠ Marija Bistrica I u
mojoj školi živi Vukovar, pretvori u poruku
samom sebi: I u mojoj svijesti živi Vukovar.
49
ZAGORJE INFO
01. PROSINCA 2010.
Izbori u udruženjima obrtnika
Krapinsko udruženje obrtnika i dalje će
predvoditi Stjepan Mužek
Povjerenje opet istima
Protekli mjesec listopad, gledano s pozicije obrtničkog organiziranja, protekao je u znaku
održavanja izvještajno-izbornih
skupština. Prikupili smo nekoliko
dostupnih informacija o imenima
onih koji će predvoditi gradska
udruženja obrtnika, za mandat
2010.– 2014.
Na konstituirajućoj sjednici Skupštine Udruženja obrtnika grada
Krapine i općina Đurmanec, Jesenje, Petrovsko i Radoboj, koja
je održana 26. listopada, za predsjednika je, opet, izabran Stjepan
Mužek, a za dopredsjednike Vladimir Vidović i Zdravko Presečki.
U Pregradi je zajednička sjednica Skupštine Udruženja obrtnika
grada Pregrada i općina Hum na
Sutli i Desinić održana 27. listopada. Za predsjednika Udruženja
obrtnika ponovo je izabran Milan
Burić, a za potpredsjednika Josip
Grofelnik.
Skupština Udruženja obrtnika
općine Bedekovčina održana je
22. listopada. Za predsjednika
ovog Udruženja izabran je Darko
Ban, a za potpredsjednicu Vesna
Mitrečić.
Konstituirana je Skupština Udruženja obrtnika Zlatar za mandat-
no razdoblje 2010.– 2014. koja
broji 15 članova. Za predsjednika
je izabran Ivan Štahan, a za dopredsjednika Darko Varga.
U Zaboku je 15. listopada održana zajednička sjednica Skupštine Udruženja obrtnika grada
Zaboka. Za predsjednika Udruženja izabran je Davor Pleško, a
za dopredsjednike Miro Čaržavec
ZABOK
i Tomislav Mihelić. Na sjednici
Skupštine Udruženja obrtnika
Stubica, koje pokriva gradove
Donju Stubicu, Oroslavje, te općine Mariju Bistricu, Gornju Stubicu i Stubičke Toplice, 21. listopada za novog predsjednika opet
je izabran Marijan Raček, koji je
na čelu ovog najvećeg udruženja
u Zagorju od 1989. D. K.
PREGRADA
Srednja škola Zabok u Modernoj Europi Otvoren sveučilišni
studij sestrinstva
U Bratislavi je održano šesto međunarodno natjecanje ugostiteljsko-turističkih škola na temu
Moderna Europa. Sudjelovalo je
dvadeset škola iz Slovačke, Češke, Poljske i Hrvatske. Po treći
puta natjecanju je prisustvovala
i Srednja škola Zabok kao predstavnik hrvatskih škola, te postigla odlične rezultate te proglašena jednom od najuspješnijih
natjecateljskih ekipa.
U natjecanju su sudjelovali učenici 4. razreda, smjera Turističko-hotelijerski komercijalist te
postigli ove rezultate: 1. mjesto u pripremanju slatkih jela
kod stola gosta,
osvojile su učenice Martina
Laštovica i Beatricia Srečić.
2. mjesto u
posluživanju
svečanog
menija za
šest
osoba osvojili
Ministar znanosti, obrazovanja i športa,
Radovan Fuchs (10. studenoga) svečano je otvorio, odnosno označio početak rada sveučilišnog preddiplomskog
studija sestrinstva u Pregradi. Riječ
je o dislociranom studiju sestrinstva
Medicinskog fakulteta Sveučilišta
Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.
U prigodnim govorima istak­nut je
značaj ovog studija ne samo za Grad
Pregradu nego i šire. Pregradska gradonačelnica Vilmica Kapac naglasila
je kako će dan njegova otvorenja biti
zlatnim slovima upisan u povijest Grada Pregrade. (N. V.)
su učenici Vedran Tuškan i Ivan
Škalec. U ostalim disciplinama
ekipa Srednje škole Zabok nalazi
se pri samom vrhu plasmana, te
je proglašena najatraktivnijom i
najinovativnijom školom natjecanja.
Za osvojena mjesta primljeni su
pehari te prigodni pokloni i diplome. U relativno kratkom razdoblju priprema, uz veliki trud
i zalaganje, učenici i njihovi voditelji Ivan Petek, Zdravko Perković i Irena Bilić kao pratitelj,
zadovoljni su svojim nastupom.
(N. V.)
50
GLAS ZAGORJA
ZAGORJE INFO
REČ ZAGORSKOG MUŽA
KRAPINA
Gospodarstvo i politika
Iz krize poštenjem
i vodstvom države
U mogućem izlasku iz krize
Gavranović zagovara bolje poslovno
povjerenje i uvođenje poštenja u
poslovno-tržišne odnose, a Mršić
očekuje, u nedostatku privatnih
inicijativa, da se državu vodi na
način da ona postane poduzetnik,
jer gospodarski oporavak neće se
dogoditi sam od sebe.
Na poziv Rotary kluba Krapina,
istaknuti novinar i kolumnist
Ante Gavranović u Krapini je
održao prigodno predavanje o
aktualnoj gospodarskoj situaciji
i događanjima na hrvatskoj političkoj sceni.
Situaciju u Hrvatskoj opisuje izuzetno teškom. No, ona se, smatra,
može prevladati, samo što ne postoji politička volja za to, kako kod
vladajuće garniture, tako i kod
O svojem viđenju sadašnjeg
gospodarskog stanja govorio je
i Zdravko Mršić, nekadašnji ministar vanjskih poslova i autor
nekoliko knjiga u kojima analizira sadašnje gospodarsko stanje
uz navođenje argumentiranih
mogućih pravaca izlaza iz trenutnih ekonomskih teškoća.
U mogućem izlasku iz krize Gavranović zagovara bolje poslovno povjerenje i uvođenje pošte-
Slijeva: Zdravko Mršić, Ivica Cerovečki, Stjepan Pavić,
Ante Gavranović i Vid Šanjug
oporbe. Tome u prilog govori i to
da se ekonomski model u posljednjih 16 godina svodi na održavanje stabilnosti valute i servisiranje
vanjskog duga, dok se o razvoju
zemlje ne vodi računa. Što se
tiče dolaska MMF-a u Hrvatsku,
Gavranović smatra da to ne bi
bilo pametno, jer u tom slučaju
svi ćemo morati biti spremni na
drastične poteze koji će izazvati
ozbiljne socijalne poremećaje.
nja u poslovno-tržišne odnose,
a Mršić očekuje, u nedostatku
privatnih inicijativa, da se državu vodi na način da ona postane poduzetnik, jer gospodarski
oporavak neće se dogoditi sam
od sebe.
Ako je Hrvatska do sada propadala kao dio zapada, mora vući
poteze kao što to čine druge zapadnoeuropske zemlje koje su
na putu izlaska iz krize. (D. K.)
Čist da
verovati
nemreš...
G
do bi bez srama dojti mogel h fižu
k nekomu teromu je noža h pleče
zabil?! Te more same unie teri srama
nema čistem nič, teri ili nie praf pameten ili je pak tak pokvaren da te nič ga
se ne dotikavlje ili je pri njem jedne i
une druge.
Nie ljehke te nekomu za rastumačiti.
Još gorše ti je unda gda štel bi sam sebe
povedati kaj se te dogodile, kak te moči
je na jemput doživeti zločicu najvekšu
od unoga teromu si furt pri ruke bil, teri
od tebe vekšega pajdaša nie mel. Još ti
je težejše razmeti i te da te je tie najdraši pajdaš hništil, e sam ili po direktivice
nektere, denes ti je vse te skup čist vse
jedne, jer nihči drugi potpisa svojega
del nie – nek same un. Najgorše i najtežejše ti je unda gda te tak nehči hpiči,
još je gorše gda te je unie za teroga si
mislil da nemre biti človek pokvareni.
Vsemu se tomu nadal niti niesi, pak i
zdej čistem da verovati nemreš da ti te
dohčerajnji pajdaš napravil je, jer ak za
nekoga si mogel reči da ti pajdaš je – te
za njega si mogel. A kak se veli, h vsemu se moreš prevariti – same ne h pajdašu, do ti vse te skup nie zišle tak kak
je zišle – tak da se videti je mogle da
nie ti nigdar niti bil te za kaj delal se je.
Pajdaš nigdar hkanil pajdaša nebi, niti
bi mu noža h pleče hpičil, kak unie teri
ti najvekši čifut je. Za mrčnjaka takvoga
znaš da mrčnjak je i znaš kak se prema
njemu i postaviti. H iste vrieme za unoga za teroga misliš da pajdaš ti je, niti se
ne nadaš da hkanil te bi i bu. Na dušice
nie ti ljehke, jer vse ti se te dogodile od
unoga človeka teri ti zaistinu napravil
je najvekšu zločicu življenjsku, i još nie
mu dost nek poveda kak ste si najbolši.
Denes najvekši su mu pajdaši uni po
terami do hčera največ pljuval je, pak
bez srama h klecalu kleči i oprosta zazava za une kaj je i kaj bu predobroga
napravil. Same zločica bu za njem ostala, nič dobroga, jer radi svoje riti un bi
vsakoga hkanil, tak da ti je i najgorše
kaj nikak vse te skup razmeti nemreš.
Probaš si rastumačiti te tak da morti
mu se nekaj je i spošumerile ili te tak
triebale bi i biti?! A praf za praf te niti
tak trieba je a niti mu se kaj spošumerile, zdaj kak vse te vidiš – ciele je vrieme
poljek tebe bil mrčnjak kaj je same zase
delal, živel i vse druge hništaval same
radi ritesnic si.
GLAS ZAGORJA
01. PROSINCA
01. PROSINCA
2010.
2010.
Piše
Rajko Fureš
Najtežejše ti je gda dohčerajnji pajdaš
te hkani, gda jamu ti skopa i gda vse
napravi tak kak nihči niti gorše mogel nebi. Vsakoga med nami te boljeti
mora, mora boljeti ak srčeke ma i nemreš se skriti tak i tam za nekterem
drugem. Bez srama same ak si je, ak češ
nekaj drugač od poštenja, unda prie ili
kesnejše dojdeš same do toga da su ti
najvekši mrčnjaki penezi i vse naopačne postali pajdaši najvekši, tak da kak
i mnogi prie tebe vrageku dušicu si dal.
Tuj gde si ti skrenul Bogeka i vere nie, a
pitanje je e si do njeh igdar kaj i držal ili
si same kak glumček najvekši glumicu si
najbolše hsavršil. A penezeki došli buju
i prešli, tie kaj te zdaj trepljeju iste tak
te buju zritali tak kak si i ti denes pajdaše svoje, tak da se pririhtaš na te da buš
završil tak kak vsi uni kaj su sram zgubili
i kaj su vragu dušu dali.
ez srama se more živeti, te denes
normalne je postale, moreš bez srama dojti i h fižu unomu teromu si najvekšu zločicu napravil, vse se te more,
ali une kaj se nemre je te da ak vragu
si dušicu prodal i ak si vučitela dobre
posluhnul, ak si navuka dobre zaštuderal - unda ti zaistinu niti drugač moči
razmeti niti nebu zločicu nek kak une
kaj najbolše je.
A da zločica i mrčnjaki nesmeju biti une
kaj za uzora trieba je meti - te povedati
trieba, te trieba je odelati navek i furt,
jer na zločicu se same z dobrem odgovoriti trieba.
A kak zdaj i vse te skup bolše pogledaš
– vse te skup ti je i za razmeti, jer same
ti je jedne za povedati, da nie nigdar bil
niti pajdaš a niti človek, jer da človek je
i pajdaš - pajdašu zločicu nebi napravil
nigdar. I vse te skup same radi svoje riti,
e bila tenka ili debela čist je vse jedne,
same na kraju ostala same una i bu.
pajdaštve, kaj ž njem, e pajdaštve je
une za kaj se vriedi boriti, e pajdaštva zaistinu na svietu je?! Odgovor, kak
god da nam je žmehke nemre drugački
biti, nek da pajdaštve je jedine i da od
pajdaštva vekšega i lepšega ni. Jedine
kaj zdaj moreme povedati a sigurne je
i te da vsi se bi z tem složili – je te da
nikomu med nami takveh pajdašeh nie
trieba, pajdašeh teri same čakaju za vugličem kak bi ti h pleče noža zapičili.
B
A
51
KULTURA
01. PROSINCA 2010.
krapINa
UZ MJEsEC HrvatskE kNJIGE
Jedinstveno djelo u Hrvatskoj
Četiri zavičajne monografije iznimne kvalitete u četiri godine,
jedinstveno je djelo u Hrvatskoj
– istaknuo je prof. Željko Vegh
u Gradskoj knjižnici Krapina na
predstavljanju monografija općina Radoboj, Petrovsko, Đurmanec i Jesenje, autora Drage
Kozine. Prof. Vegh ujedno je kao
posebnu vrijednost naglasio či-
U ovogodišnjem Mjesecu hrvatske knjige u
Gradskoj knjižnici u Krapini promoviran je
veliki broj knjiga. Završetak manifestacije, za
najmlađe, obilježen je kazališnom predstavom
Razgovor dviju knjiga, a za odrasle poklonike
knjige promocijom monografija pod zajedničkim nazivnikom Kozinin četverolist.
njenicu što su u ovim monografijama ljudi u prvom planu, a upravo su oni ta posebnost koja svaki
dio Hrvatskog zagorja čini specifičnim, drugačijim od ostalih sre-
dina, jer svako se naselje i njegovi
stanovnici razvijalo kroz povijest
kroz različite mikro ekonomske
i društvene uvjete. Poznati krapinski novinar i publicist, Drago
Prof. Željko Vegh, Drago Kozina i Marina
Krpan Smiljanec, prilikom predstavljanja
Kozinog publicističkog rada
Kozina, povijest i sadašnjost ovih
općina ukomponirao je na ukupno 1.444 stranice.
- Njegov dugogodišnji rad rezultirao je iznimnom povijesnom,
kulturnom, etnografskom i dokumentarnom vrijednošću monografija ove četiri općine koje
tvore prsten oko grada Krapine
– rekla je uz ostalo ravnateljica Gradske knjižnice Krapina,
Marina Krpan Smiljanec. Da su
ZaBok
promocija zbirke poezije vlč. Marijana Culjaka
Zabočki župnik vlč. Marijan Culjak
pokazao je svoju dušu. Rasprostro
ju je pred nas hrabrošću jednog
umjetnika koji svoje osjećaje mora
podijeliti s publikom. Kako sam
morao fotografirati događaj da
ga mogu prezentirati čitaocima,
uspio sam fotografirati svakog govornika osim jednog… taj jedan je
Marijan Culjak. Slušajući ga kako
govori svoju pjesmu, odlutao sam
u mislima zajedno s njim na morsko žalo. Tek kad je sjeo, shvatio
sam da ga nisam fotografirao. Nemojte mi zamjeriti na neprofesionalnosti, ali ipak sam ja umjetnik
koji je igrom sudbine morao ući u
novinarske vode .
Govoreći o zbirci, velečasni Josip Komorčec-Pepek, rekao je
kako je njen sadržaj dio prošlosti
izrečen i zapisan u sadašnjosti, a
služi budućnosti. Recenzent knjige dr. Rajko Fureš rekao je kako
će nas čitanje pjesama vratiti u
dane djetinjstva koje svi nosimo
u sebi, a urednik zbirke gospodin
Vladimir Poljanec izrazio je zadovoljstvo što mu je pripala čast
52
Pjesme za dušu
U zabočkoj osnovnoj školi Ksavera Šandora
Gjalskog u srijedu 17. studenoga održana je
promocija prve zbirke pjesama zabočkog župnika Marijana Culjaka pod nazivom Pjesme
za dušu. Knjigu su predstaviti vlč. Josip Komorčec-Pepek, dr. sc. Rajko Fureš – recenzent
te hrvatski književnik Vladimir Poljanec – urednik, kao i sam autor vlč. Marijan Culjak.
uređivanja takve zbirke pjesama.
U svojem obraćanju prisutnima
vlč. Culjak je spomenuo kako mu
netko može i prigovoriti da takve
pjesme i takve slike može svatko
raditi, ali razlika je u tome što oni
mogu, a on jest. Samom tom rečenicom opisao je sve strahove,
ufanja i nade svakog umjetnika.
Večer je svojim čitanjem pjesama upotpunila Gloria Kalac, a za
glazbeni dio pobrinuo se ženski
vokalni sastav Kiriales iz Svetog
Križa Začretja. Kao jedan od pri-
GLAS ZAGORJA
monografije naišle na izuzetno
dobar prijem, u ime čelnih ljudi
spomenutih općina, potvrdio je
i načelnik općine Jesenje Ivan
Maligec, kao i posjetitelji književne večeri koju su sa zanimanjem pratili predstavljanje autora i monografija. U glazbenom
dijelu programa nastupili su
učenici Osnovne glazbene škole
pri OŠ Augusta Cesarca Krapina.
(N. Vincelj)
Tekst i foto:
Nenad Kralj
sutnih gostiju publici se obratio
i pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić te naglasio kako je
glas duše Marijana Culjaka našao
odjeka u dušama publike.…
Sav prihod s druženja namijenjen
je Caritasu. Hvala Marijanu na
lijepo provedenoj večeri i Hrvatskoj udruzi Muži zagorskog srca
na izdavanju ove zbirke pjesama.
KULTURA
GLAS SRCA
MARIJA BISTRICA / KRAŠIĆ
Sjećanje na župnika
Matiju Burju
(1930. – 2010.)
PROSINCA
2010.
01.01.
PROSINCA
2010.
RADUJTE SE
NARODI JER
BOG NAM
DOLAZI
Piše
Stjepan Kralj
Rođenje našeg Spasitelja po svemu nadilazi sve događaje kao takve, te ih objedinjuje.
Božić je utkan u sve pore društva i povezuje
zlatnim nitima čitavo čovječanstvo.
S
vakog čovjeka njegov životni put
često dovodi do raskrsnice na kojoj mu je teško donijeti odluku kojim
smjerom ići dalje. Riskantno nam se
čini nasumično odabrati i krenuti, te
se pouzdati u sretan odabir. Riskiranje
nas može dovesti do nesavladive prepreke, stranputice ili klizavog terena
na kojemu se lako pada. Što nam je
činiti u takvim trenucima?
ko nam se dogodi blokada uma,
ili ako nam se čini da smo nezreli za dobar odabir strane koja će nas
dovesti do željenog cilja, ne moramo
očajavati zbog frustracije koja nam
donosi strah i nelagodu. Sjetimo se
u takvim trenucima našeg Spasitelja
Isusa Krista. Ta, On je upravo iz tih razloga i došao na ovaj svijet, da nam
bude putokaz, sigurnost i svjetlost
koja će nas voditi kroz ovu dolinu
suza, koja za nas male ljude ponekad
znade biti teška, surova i zagonetna.
Nisam siguran da postoji neko križanje u zapadnom kršćanskom svijetu
na kojemu nije postavljeno raspelo s raspetim Isusom, ili kapelica, a
nerijetko i crkva. Dragi čitatelji, ako
znadete takvu raskrsnicu putova u
svom životnom okruženju, molim sve
Vas pobožne ljude da ispravite taj,
vjerujem, nenamjerni propust. Zašto
to mora biti tako? Na križanju uvijek
skrećemo na neki novi put, a Isus je
tu da nas podsjeti kako nema sigurnosti putovanja ako nas ne vodi Sveta
Božja Ruka. I zato od davnina postoje
raspela ispred kojih su se ljudi križali
i molili, te tako dobivali najsigurniju
pratnju i zaštitu do svakog cilja. To je
što se tiče putovanja. Ali, gledajući
simbolički, mi u životu imamo mnogo
raskrsnica kada moramo donijeti pravilnu i ispravnu odluku. Npr. pomoliti se dragome Bogu za uspješnost
posla koji započinjemo. Ili, pomoliti
se pri odabiru bračnog partnera s ko-
A
U rodnom je Krašiću, 3. studenog,
pokopan prečasni Matija Burja,
supsidijar (duhovni pomoćnik)
župe Uznesenja BDM u Mariji Bistrici. Na svetoj misi u 13 sati
okupilo se osamdesetak svećenika
te preuzvišena gospoda biskupi:
mons. Juraj Jezerinac, mons. Josip
Mrzljak, te mons. Valentin Pozaić
koji je predslavio sv. misu i sprovodne obrede.
Sprovodu su prisustvovali i mnogi
vjernici iz rodne župe Krašić, iz Krapine (150 župljana), Marije Bistrice,
Karlovca, te iz ostalih župa u kojima
je prečasni Burja djelovao.
U svojoj oporuci, zapisao je: Želim
umrijeti kao dijete Božje, kao svećenik Katoličke crkve, okrijepljen
svetim sakramentima, moleći Boga
da mi udijeli tu milost, i biti pokopan najjednostavnijim svećeničkim
sprovodom; ako bi bilo moguće, na
župnom groblju u Krašiću… Želim da
se od moje ostavštine uzdržava jedan sjemeništarac, svećenički kandidat za vrijeme srednjeg školovanja. Također neka se tako uzdržava
i jedan bogoslov Zagrebačke nadbiskupije. Tako činim da na neki način
vratim dug svojoj nadbiskupiji za
svoje školovanje. U svojoj oporuci
mislio je na sve nas, na cijeli svijet…
Osobitu brižnost iskazao je zemljoradnicima, molitveno je zagrlio cijeli
svijet kada je zapisao: Neka se dade
neki iznos samostanima bosonogih
karmelićanki…
Prečasni Matija Burja rođen je 15.
srpnja 1930. u Brezariću u župi
Krašić kao drugo od osmero djece
Josipa i Barbare rođene Stepinac.
Nakon završene osnovne škole u
Krašiću odlazi u međubiskupijsko
sjemenište na Šalati u Zagrebu. Na
Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu
završava teološke studije i svećeničku formaciju. Za svećenika je
zaređen 29. lipnja 1957. Iste godine prima službu kapelana u Koprivnici. Od 1958. do 1962. obavlja župničku službu u Sveticama, a
nakon toga imenovan je župnikom
u Lukaču kod Virovitice gdje ostaje
do 1974. U jesen 1974. imenovan
je župnikom u župi sv. Nikole u Krapini gdje je do 1999., kada je imenovan supsidijarom u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Mariji
Bistrici i duhovnikom u Karmelu
Majke Božje Bistričke i Blaženoga
Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici.
GLAS ZAGORJA
jim ćemo provesti najveći dio života.
Također, pomoliti se za odabir zanimanja kojim se želimo baviti. Dobro
je moliti za našu djecu, zbog njihove
nezrelosti, i predati ih u krilo Božje
sigurnosti, kako bi svaki njihov odabir
bio ispravan.
jesec je prosinac. To je vrijeme
koje nam donosi puno lijepih
uzbuđenja. Djeci svakako sv. Nikola
sa svojim darovima i snijeg koji daje
bezbroj mogućnosti igre i zabave. U
prosincu slavimo i lijepe imendane:
sv. Barbara, sv. Lucija, sv. Nikola, sv.
Stjepan, sv. Tomo, sv. Ivan... Započinje
i zima, vrijeme godišnjeg doba u kojemu su obitelji najčešće okupljene u toplini svoga doma. U zadnjem mjesecu
godine stvaraju se i bilance stanja poslovnih djelatnosti, te se slave uspjesi i
progresivnost. A Božić, rođenje Kristovo, namjerno ne izdvajam kao neki posebno lijepi događaj koji treba spominjati u kontekstu niza gore navedenih.
Rođenje našeg Spasitelja po svemu
nadilazi sve događaje kao takve, te ih
objedinjuje. Božić je utkan u sve pore
društva i povezuje zlatnim nitima čitavo čovječanstvo. Naš najveći kršćanski
blagdan jest Uskrs, ali blagdan rođenja Isusova je svakako najradosniji i od
njega zapravo sve i počinje: spasenje
ljudskoga roda, čovjeka, obitelji i svakog pravednog društva. Gospodinov
dolazak je glavna i središnja točka čitavog čovječanstva. Nulta točka od koje
započinje i mjerenje vremena. Središnjica svake raskrsnice koju može zamisliti ljudski um. Zašto smo najradosniji
upravo u božićno vrijeme? Neki zbog
purice s mlincima, reš pečenog odojka i gibanice. Neki zbog mirisa lijepo
okićenog bora i skupnog odlaska na
polnoćku. Ali svi zbog dolaska Pastira među svoje ovčice. Pa pripremimo
Mu zato, Njemu najmiliji doček – čista
srca.
M
53
KULTURA INFO
01. PROSINCA 2010.
MARIJA BISTRICA
FIAMP festival u Šangaju
Nagrada Muzeju
krapinskih neandertalaca
Natječaj za
Recital Željka Boc
Općinska knjižnica i čitaonica Marija Bistrica i Radio Marija Bistrica
objavili su natječaj za 8. recital ljubavne poezije Željka Boc 2011. Sudjelovati mogu autori koji pošalju
najviše pet, do sada neobjavljenih
pjesama, na standardnom jeziku,
ljubavne tematike.
Pjesme moraju biti prepisane strojem u 5 primjeraka i označene istom
šifrom. Uz pjesme treba poslati zatvorenu omotnicu u kojoj se nalazi
ime i prezime autora, broj telefona,
adresa i šifra kojom su pjesme ozna-
čene. Najuspješniji radovi, koje će
izabrati Stručni ocjenjivački sud, bit
će javno izvedeni na večeri 8. recitala, na Valentinovo, 14. veljače 2011.
Natječaj je otvoren do 6. siječnja
2011., a pjesme se šalju na adresu:
Općinska knjižnica i čitaonica Marija
Bistrica, p.p. 25, 49 246 Marija Bistrica, s naznakom ‘’za Recital Željka
Boc’’. Pjesme poslane na natječaj se
ne vraćaju, a rezultati Natječaja bit
će poznati početkom veljače. Informacije na brojeve telefona: 049/468
860 i 049/ 468 696 (E. Lacković)
KRAPINA
Tijekom održavanja Generalne
konferencije ICOM-a u Šangaju
(Kina), uručene su i nagrade koje
dodjeljuje AVICOM (Međunarodni komitet za audiovizualne
medije i nove tehnologije) na
festivalu FIAMP (The Festival International de l’Audiovisuel &
du Multimédia sur le Patrimoine) koji je bio organiziran 10.
studenog. Sam festival promovira multimedijalne sadržaje koje
koriste muzeji u svojim postavima i projektima kao i produkcije
koje se odnose na baštinu.
Škola informatike
U informatici nikad dosta znanja. Približiti razne spoznaje mladima, briga
je za njihovu budućnost, a time i za
naše društvo. Sve to motivira organizatore da i iduće godine organiziraju
još jednu Zimsku školu informatike.
Ona će se održati u vremenu od 2.
do 9. siječnja 2011. Organizator je
Hrvatski savez informatičara, Srednja
škola Krapina i Krapinski informatički
klub KRIK. Škola informatike održava
se pod pokroviteljstvom Grada Krapine, Krapinsko-zagorske županije,
Ministarstva znanosti, obrazovanja i
športa, te Hrvatske zajednice tehničke kulture.
Prijave se primaju do 15. prosinca na
e-mail [email protected].
KAZALIŠNI AMATERIZAM
I naši na REGI 2010.
Na području Varaždinske županije
20. studenoga prošao je u znaku
održavanja tradicionalne manifestacije REGA 2010. Na ovogodišnjoj smotri Regionalnog amaterizma u pučkom teatru nastupilo
je tristotinjak sudionika, što glumaca, a što pratnje, a ukupno je
odigrano čak 28 predstava u dva
grada i šest općina.
Pokroviteljstvo nad ovom manifestacijom preuzela je Turistička
zajednica Varaždinske županije,
a na nju sudionici dolaze iz čak
četiri županije - Varaždinske, Međimurske, Krapinsko-zagorske i
Karlovačke. Naravno, u organizaciji su sudjelovali gradovi i općine na čijem se području REGA
održava. Ulaz na kazališne predstave je besplatan. U četiri godine broj posjetitelja povećao se s
početnih 400 na gotovo 3000. Na
ovogodišnjoj REGI našu županiju
54
predstavljali su: Dramska družina
KUD-a Naša lipa, Tuhelj nastupila
je u društvenom domu Nova Ves s
predstavom Audicija za film To je
moj život. Članovi AKUD-a Žensko
kazalište Gornje Jesenje s predstavom Ramzo i Ančica, a KUD Sv.
Ivan Krstitelj Martinec Orehovečki
Bedekovčina s predstavom Gužva
u čekaoni, nastupili su u Bednji i
Cvetlinu. Amatersko dramsko kazalište Sveti Križ Začretje imalo je
nastup u Vrbnom s predstavom
Prvi put na more.
Podsjetimo, s održavanjem REGE
počelo se 2007. u Bednji na tri
lokacije. Bio je kao pilot projekt,
kojim se, pod sloganom Ide Rega
preko brega uspješno prešlo bednjanske okvire i danas se kazališne
predstave održavaju po cijeloj Varaždinskoj županiji (2008. na jedanaest, a 2009. na dvanaest lokacija). (D. K.)
Muzej krapinskih neandertalaca primio je treću nagradu
u kategoriji multimedijalnih
sadržaja u muzejskom postavu za izvedbu info-kioska. Ovo
je prvo veliko međunarodno
priznanje novome Muzeju koji
je zahvaljujući suradnji autora
projekta i realizacije arhitekta
Željka Kovačića i paleontologa
Jakova Radovčića s brojnim suradnicima svakako jedan od najuspješnijih muzejskih projekata
u Hrvatskoj. Izvedbu info-kioska realizirao je studio Novena,
koji se bavi izradom virtualnih
sadržaja za muzejske ustanove.
Info-kiosci na inventivan način
objedinjuju edukativne i zabavne sadržaje za posjetitelje
muzeja tako što kombiniraju
pitalice, dopunska znanja o pojedinim temama prisutnima u
postavu s mogućnostima foto-
GLAS ZAGORJA
grafiranja ili pak informacijama
o snimanju filma.
Nagradu su primile ravnateljica
Muzeja Goranka Horjan i voditeljica Vlasta Krklec, koje su sudjelovale i u radu Generalne konferencije međunarodnog muzejskog
savjeta.
KULTURA INFO
01. PROSINCA 2010.
Filmski kutak Božić na filmskom platnu
e k ra n u
naše nam
televizije
opet spremaju pro-
Piše
Mario Krog
Neki kažu kako je vrijeme
konstantno i ne mijenja se,
no vjerujem, složit ćete se,
kako je 2010. prošla poput
vjetra. Tek smo se nedavno
vratili s godišnjih odmora i
počeli se privikavati na radne
u Krapini. Tijekom cijelog prosinca Turistička zajednica grada Zagreba organizira brojne
svečane koncerte i popratne
sadržaje za građane tako da
lačića u Zagrebu, pa u Splitu,
Zadru, Osijeku, a vjerojatno i
nam ove zime neće nedostajati zimskih radosti.
vjerenu televizijsku shemu.
Prvi dio prosinca bit će laganiji filmovi i završetak gotovo
svih showova
odnosno Plesa
sa zvijezdama,
Hrvatskog top
ZANIMLJIVOST
U videotekama potražite nove hitove ovog Božića: Ljepotica i
zvijer: Božićna čarolija, Božićna priča, Čudo u 34. ulici, Gremlini, Vilenjak i dr. ili se počastite odlaskom u kino na projekcije
filmova: Harry Potter i darovi smrti 1. dio, Kronike iz Narnije:
Plovidba broda Zorogaza, Dozvola za male Fockere i mnogi
drugi.
obaveze, a već su nas snašli novi praznici, zimovanja i
dr. Ponovno smo se našli u
novim kreditima i božićnim
shoppinzima, te se polagano
pripremamo za tople obiteljske ručkove i večere uz nezaboravne filmove i serije.
Ove godine u kina dolaze
brojni očekivani spektakli poput Harryja Pottera i darova
smrti 1., dio, Kronike iz Narnije: Plovidba broda Zorogaza,
Sammy na putu oko svijeta,
Dozvola za male Fockere i
mnoštvo drugih filmova. Kao
što ste mogli primijetiti, ovog
prosinca očekuju nas ponajviše isprobani recepti odnosno
samo nastavci hitova koji su
donijeli najviše zarade hol­
lywoodskim produkcijama,
tek tu i tamo se nađe poneki
originalni i novi igrani ili crtani film.
Bez obzira da li ćete ići u kino,
na domaćem televizijskom
Parizu, New Yorku, Londonu
ili nekom sličnom svjetski poznatom gradu. Sve one manje
dubokog džepa očekuju programi na trgu bana Josipa Je-
modela by Vanja Rupena,
Supertalenta i drugih, a televizijske kuće fokusirat će se
na stranu blockbuster produkciju.
Kao i svake godine moći
ćemo osvježiti svoje pamćenje nezaboravnim filmom
Sam u kući 1-4, zatim bit će
dosta filmova o Djedu Božićnjaku te nekoliko epskih
crtanih filmova o Isusu i Mojsiju. Nedjeljom nas i dalje na
HRT-u očekuju domaći filmovi pa ćete tako moći vidjeti
neke od novijih naslova poput filma Vjerujem u anđele
i mnogih drugih.
Dakako uz mnoge filmove
pripremaju se dočeci Nove
godine na malim ekranima
kao i na raznim trgovima
glavnih gradova, te u mnogim
metropolama diljem svijeta.
Ako ove godine imate dovoljno novca, zasigurno ćete
si priuštiti neki od dočeka u
Film mjeseca
Ubojice
Bez obzira na Božićno raspoloženje film mjeseca definitivno je
odlična akcijska komedija Ubojice odnosno Killers u kojoj glavnu
ulogu igraju Katherine Heigl, poznata po ulozi u seriji Uvod u
anatomiju i Ashton Kutcher, poznat po brojnim filmovima. Cijela radnja događa se oko Katherine Heigl i njezinog godišnjeg odmora s roditeljima, s time da je ona u kasnim tridesetima, bez
dečka. Upravo na godišnjem upoznaje muškarca svojih snova
kojeg tumači Ashton. Ubrzo nakon godišnjeg oni se vjenčaju, a
ona ni ne sluti kakvim se poslom njezin muž bavi. Njezin muž je
plaćeni ubojica, no nakon vjenčanja njegova glava postaje metom ostalih ubojica. Tako da u filmu gotovo svi susjedi rade zajedno kako bi ubili Ashtona, a njegova supruga uopće ne shvaća
u čemu je riječ.
Dakako i ona
se pod velikim
pritiskom baca
u posao plaćenih ubojica i to
stvarno izgleda
poprilično smiješno. Film je
režirao Robert
Luketić, a scenarij potpisuju
Bob DeRosa i
Ted Griffin. Ako volite ovaj nezamjenjiv par te akciju prepunu
komedije i romanse, svakako pogledajte ovaj film bez obzira na
niske recenzije i mnoge filmske kritike koje ga prate.
GLAS ZAGORJA
55
01.
01.STUDENOGA
PROSINCA 2010.
2010.
FRANJO GETU GETS, novinar i stenograf
Rođen: 2. prosinca 1855. u Ladislavcu kraj Zlatara
Umro: 12. prosinca 1944. u Ladislavcu
Djelovao je kao promicatelj stenografije u
Zlataru i Varaždinu gdje je 1900. u kući Alojza
Pichlera otvorio privatnu stenografsku školu.
Surađivao je u Prijatelju naroda, Varaždinskom
vjesniku i Hrvatskoj. Autor je Leksikona hrvatskoga objavljenog 1903. u vlastitoj nakladi kojemu je cilj bio povjesnica hrvatskog naroda.
ALEKSANDAR HORVAT, političar
Rođen: 6. prosinca 1875. u Sutinskim Toplicama
Umro: 8. svibnja 1928. u Zagrebu
Nakon završene gimnazije u Zagrebu, počeo je
studirati pravo što je prekinuo zbog sudjelovanja u spaljivanju mađarske zastave za posjeta
Franje Josipa I. Zagrebu. Osuđen je, te udaljen
sa svih sveučilišta u Ugarskoj. Studij završava u
Beču, a doktorat prava 1898. u Zagrebu. Pridružuje se pravašima. Sa Z. Vukelićem i K. Bošnjakom 1903. pokrenuo je pučki list Hrvatska
zastava. U nekoliko navrata izabran je za zastupnika kotara Novi Marof. Predsjednik HSP-a
je od 1916.-18., iz političkog života povlači se
1921. Nakon petoprosinačkog krvoprolića na
Jelačićevu trgu u Zagrebu uhićen je i bez suđenja zadržan u zatvoru šest mjeseci premda je
imao zastupnički imunitet. Horvatov politički
protivnik S. Pribićević u svojim memoarima
ocijenio ga je velikim saborskim govornikom,
a saborske govore objavio je u brošuri Govori
dr. Aleksandra Horvata, zastupnika naroda kotara novomarofskoga na Hrvatskom saboru u
Zagrebu. Zimsko zasjedanje 1906/07. Političke priloge objavljivao je u novinama: Hrvatsko
pravo, Hrvatske novosti… Bio je član Družbe
Braća hrvatskog zmaja, te predsjednik pjevačkog tipografskog društva Sloga. .
FRANJO KRLEŽA, kemičar
Rođen: 8. prosinca 1908. u Krapini,
Umro: 20. listopada 1988. u Krapinskim Toplicama
Kemiju je studirao na Sveučilištu u Zagrebu i
Innsbrucku. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je i doktorirao 1941. Radio
je kao gimnazijski profesor, te u vremenu od
1943.-1945. bio glavni urednik časopisa Priroda. Objavio je niz stručnih, te pedesetak znanstvenih radova. Imenovan je za člana Nobelova
komiteta 1977. Pisao je studije o Krapini. Autor
je i nekoliko vrijednih napisa iz krapinske kulturne prošlosti: Krapinsko kazalište za Gaja,
600. godišnjica Krapine, Krapinsko kazalište u
19. stoljeću, Franjevački samostan u Krapini…
JANKO BOROVEČKI, kulturni djelatnik
Rođen: 10. prosinca 1826. u Krapini
Umro: 14. ožujka 1882. u Loboru
Na akademiji u Zagrebu 1846. obranio je tezu
s područja geometrije, a 1851. završio teologiju. Bio je kapelan u Vrbovcu, Kostajnici, Martinskoj Novoj Vesi, a 1861.–1862. župnik u Loboru. Od 1855.–1858. bio je tajnik i blagajnik
Društva za jugoslavensku povjesnicu i starine,
a 1858 . nadstojnik naukah C. kr. plemićkog
konvikta u Zagrebu. Godinu dana potom zahvaljuje na objema dužnostima. Zapisnike sa
sjednica Društva objavio je u Narodnim novinama i Arhivu za povjesnicu jugoslavensku.
EDUARD HALPER, sudac
Rođen: 14. prosinca 1824. u Škarićevu
Umro: 28. kolovoza 1877. u Škarićevu
Završio Prirodoslovnu akademiju 1843. u Zagrebu. Imenovan podbilježnikom i kotarskim
pristavom Varaždinske županijske skupštine,
obavljao je dužnost kotarskog suca u Pregradi.
Na svome posjedu dao je sagraditi obiteljsku
spomen-kapelu, a njegova supruga Terezija pl.
Halper, r. Rozgaj, dala je sagraditi mauzolej na
krapinskom groblju, prema projektu zagrebačkog arhitekta Stjepana Podgorskog (1911). Uz
56
VREMEPLOV
PJESNIČKA RIJEČ
sudačko službovanje u Krapini bio je član više
preporodnih ustanova, te aktivni kao glumac
u ilirskom amaterskom kazalištu.
JANKO CAR, pisac i političar
Rođen: 20. prosinca 1822. u Škarićevu
Umro: 30. svibnja 1876. u Zlataru
Potomak je zagorske plemićke obitelji podrijetlom iz Crikvenice. Osnovnu školu završio je
u Zlataru, a gimnaziju i studij prava u Zagrebu.
Radio je u upravnoj službi u Hrvatskom zagorju, a potom je obnašao dužnost savjetnika u
hrvatskom ministarstvu u Budimpešti, člana
Kraljevskog odbora i delegata Hrvatske na
zajedničkom saboru u Budimpešti. Od 1861.
do 1871. bio je zastupnik Krapine u Hrvatskom
saboru. Književne priloge objavljivao je u Danici ilirskoj i Zori dalmatinskoj.
JURAJ RATKAJ (RATTKAJ), hrvatski povjesničar
Rođen: 22. prosinca 1612. u Velikom Taboru
Umro: 1. rujna 1666. u Zagrebu
Sa dvadeset godina u Leobenu pristupa isusovačkom redu. Studirao je filozofiju u Grazu
i teologiju u Beču. Zagrebačkim kanonikom
imenovan je 1640., 1643. čazmanskim, a
1644. kalničkim arhiđakonom. Godine 1649.
bio je izaslanik hrvatskih staleža na Ugarskom
saboru u Požunu. Sudionik je Tridesetogodišnjeg rata i rata protiv Osmanlija u bitkama kod
Kladuše, Petrinje i Kostajnice. Biskupski sud
mu je oduzeo časti i kanoničke prihode 1664.
nakon čega se povukao na posjed Kraj na Sutli. Autor je djela Spomen na kraljeve i banove
Kraljevstva Dalmacije, Hrvatske i Slavonije…
pisanog djelomično na temelju vlastitih doživljaja.
IVO STRAHONJA
Rođen: 7. rujna 1924. u Varaždinu
Umro: 29. prosinca 1989. u Zagrebu
Novinar i književnik. Školovanje je započeo
u Varaždinu, a diplomirao na Ekonomskom
fakultetu u Zagrebu. Kao novinar zaposlio se
na Radio Zagrebu i zapamćen je po uspješnim
reportažama iz svakodnevnog života, posebno
po emisiji Z naših bregov. Pisao je priče,
novele, humoreske, radio-komedije, scenarije za dokumentarne filmove... Objavljivao je
u Vjesniku i Varaždinskim vijestima, te
napisao knjige Podravski zapisi i Zagorska
kronika .
BRANKO KALLAY, atletičar
Rođen: 30. prosinca 1908. u Grančarima kraj Zlatara
Umro: 18. studenog 1995. u Zagrebu
Gimnaziju je završio u Zagrebu, a građevinu
diplomirao 1934. u Berlinu gdje je bio i član
atletske grupe. Za jugoslavensku atletsku reprezentaciju nastupio je 14 puta. Osvajač je
državnih prvenstava u preponskom trčanju na
110 metara, u štafetnom na 4x100m, u skoku
u dalj, u troskoku, u desetoboju. Na Olimpijskim igrama u Amsterdamu 1928. sudjelovao
je u desetoboju, a na Balkanskim igrama 1930.
postavio državni rekord. U Zagrebu je postavio
državni rekord na 4x100m.
UKRATKO
JOSIP MEDVED, učitelj - rođen 2. prosinca
1859. u Kraljevcu na Sutli - umro 10. lipnja
1932. u Zagrebu
ANTE KOVAČIĆ, književnik - rođen 6. lipnja
1854. u Oplazniku kraj Marije Gorice - umro
10. prosinca 1889. u Zagrebu
JANKO LESKOVAR, književnik i učitelj - rođen
12. prosinca 1861. u Valentinovu - umro 4. veljače 1949. u Valentinovu
MATIJA SKURJENI, slikar - rođen 14. prosinca
1898. u Veternici kraj Golubovca - umro: 4. listopada 1990. u Zagrebu
IVAN LOVRENČIĆ, slikar - rođen 28. prosinca
1917. u Svetom Križu Začretju - umro 10. svibnja 1994. u Zagrebu
VESNA PARUN
Piše
TI KOJA
IMAŠ NEVINIJE RUKE
Ti koja imaš nevinije ruke samo je na
prvi pogled previše očekivan izbor, ali
se kroz tu pjesmu svatko zaljubljuje u
Vesnu Parun, to je najnesebičnija slika ljubavi - istaknula je Irena Delonga, ovogodišnja dobitnica nagrade
za mlade pjesnike Goranova proljeća
netom poslije smrti pjesnikinje. Vesna Parun, bogatim opusom s preko
60 objavljenih knjiga pripada među
najpoznatije suvremene hrvatske
pjesnike. Pripalo joj to mjesto zbog
iznimno velikog broja tema i motiva
koje je svojim raskošnim pjesničkim
izrazom u svojoj stvaralačkoj plodnosti objavila.
Rođena je 10. travnja 1922. na otoku
Zlarinu blizu Šibenika. Provela je vrlo
težak život, okušala više patnje i stradanja nego radosti. Potpuno se predala književnom radu postavši prva
žena u hrvatskoj književnosti koja živi
od književnosti i za književnost. Umrla je 25. listopada 2010. u Stubičkim
Toplicama u 88. godini života.
Donosimo izbor poezije pjesnikinje
koju uz Tina Ujevića mnogi smatraju
najboljim hrvatskim pjesnikom.
Stablo
Rekao si: budi stablo.
I bijah stablo.
Rekao si:
budi plaha.
Ustih
Tvoje su oči za me
lisnata, topla streha.
Našla sam biser - ka
I ne usudih se
me
u školjci tvog osmjeh n
zatreperiti lišćem.
a.
Rekao si: budi vjerna U grlu mi je srce,
u srcu mi je ptica.
I ja čekah.
Sva sam zvučno zrn
ce
Onda si ušutio.
bistra večernjica.
A stablo je još tu.
I ne usudi se
zatreperiti lišćem.
NE PITAJ VIŠE
Ne pitaj više zašto te ljubim. Pitaj
zašto raste trava i zašto je nemirno more.
Pitaj otkud stiže vjetar proljetni
i bijelom lađom snova tko krmani
kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.
Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce.
Znaš li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti
ali ti živiš daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pećina
o koju se uzalud razbija moj život.
Ne pitaj zašto te ljubim.
Pristupi k meni! Tužno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava.
GLAS ZAGORJA
Tanja Gregurović
TI KOJA IMAŠ RUKE
NEVINIJE OD MOJIH
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.
Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.
Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.
Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.
Ja ne dočekah najljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.
Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj šumi.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice, dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu.
Pripremila
Vesna Šaronja
PREPORUKE IZ KNJIŽNICE
Archibald Brooks
VAMPIROLOGIJA: prava
istina o Palim anđelima
Ni vještice, ni čudovišta, pa ni duhovi i
ostala svita nadnaravnih bića ne uspijeva
nas toliko zaintrigirati kao što to s lakoćom u posljednje vrijeme čine - vampiri.
I još prije Edwarda Cullena, kao glavnog
lika - vampira u Meyerovoj kvadrilogiji,
Sumrak-sagi, bili smo „prisiljeni“ gledati
te zgodne, bljedopute, nedostižne i bolno nadmoćne (muške) likove u Bradu
Pittu, Tomu Cruzu, Garyju Oldmanu. No,
takvi filmovi se možda i ne bi ostvarili bez
književnih predložaka (Sumrak /S. Meyer,
Intervju s Vampirom /A. Rice), a književni
predlošci možda i ne bi nastali da netko
nije zavirio u Bram Stokerovu ostavštinu
ili još ranije u 15. st. vladavine Vlade III.
Tepeša i iščeprkao dragocjene vampirske
činjenice kako bi kasnije književni vampirofili mogli ispreplitati priče u vlastitim
romantiziranim verzijama. Vampiromanija je zahvatila književnost. A književnici
i vampiri, netko je već ranije primijetio,
srodne su duše. I jedni i drugi zarobljenici su svojih ovisnosti (prvi su ovisni o
pisanju, a drugi o krvi) i uvijek traže nove
„žrtve“ koje će podvesti pod svoj utjecaj.
Ne vjerujete? Zašto se onda vampiropisci
ne mogu zaustaviti na jednoj knjizi, nego
ih redovito pišu u nastavcima koji prelaze trilogije (Kuća noći ima čak sedam
nastavaka!)? I još k tome vrlo uspješno
„podjarmljuju“ i okorjele nečitače? Hm,
ima tu nečeg... nadnaravnog.
Šalu na stranu, pred nama nije roman
nego priručnik – Vampirologija. On nam
poručuje da smo u opasnosti, jer pošast
zvana vampiri nije folklor niti fantastika,
već noćna mora iz koje se čovječanstvo
mora probuditi. Riječ je o autoru koji
se, za razliku od indoktriniranih vampiropisaca koji ih slave, protiv njih bori i
poziva ostale u zajedničku misiju. Da bi
pobijedio neprijatelja, moraš ga upoznati. Prvo, poručuje autor, na njih treba
gledati kao na zastrašujuću stvarnost, a
ne kao na glamuroznu izmišljotinu. Kroz
kulturne povijesti raznih zemalja saznajemo ponešto o vampirima ili Palima. Da
li ste znali da porijeklo vuku od tri anđela – Moloka, Ba’ala i Beliala – koji su
se pobunili protiv Boga i pali u nemilost?
Sigurno se pitate zašto nisu u potpunosti preuzeli Zemlju i pokorili ljudski rod
s obzirom na njihove moći? Vampirolog
nam otkriva zašto. Obred preobrazbe
ljudskoga bića u vampira, osjetljiv je i
precizan postupak, u knjizi objašnjen u
šest koraka. Vampirsku moć moguće je
podijeliti u pet kategorija, kao što su žustrina, nadzor uma i promjena obličja. Što
sve izdaje vampire, kako ih prepoznati,
a kako se
zaštititi,
doznajemo od
g. Brooksa,
koji je
i sam
postao
Za-
Top-lista
najtraženijih knjiga
01. STUDENOGA 2010.
u studenom 2010.
ODRASLI:
Krentz, J. A.
Kasno je za vjenčanje
(Leo commerce)
Larsson, S.
Kule u zraku
(Fraktura)
Mead, R.
Sestre po krvi
(Znanje)
DJECA:
Scott, M.
Alkemičar
(Algoritam)
Gray, A.
Kako postati vampir: krvavi
vodič za pridošlice u svijetu
neživih
štitnik. Saznajemo
da su vukodlaci zapravo saveznici Zaštitnika u zajedničkoj borbi protiv tih
krvopija. Svi smo čuli za grofa Drakulu u
romansiranoj priči, no ovdje pokušavamo ući u trag činjenicama. U poglavlju
„vampiri kroz povijest“ iskrsavaju imena povijesnih ličnosti, među kojima se
našao čak i Napoleon Bonaparte. Kroz
cijelu knjigu provlače se i intimna pisma
Brooksova prijatelja Joshue i grofice
(Mozaik knjiga)
Novik, N.
Zmaj njegova veličanstva
(Algoritam)
Magdalene D’Amigliani, čiji razgovor nešto opasno naslućuje...
Vampirofili, vampirofobi, vampirolozi,
udružite se, jer još jedno literarno djelo
čeka da utaži vašu čitateljsku glad.
Igrokaz “Koje brige muče dvije knjige”
Puuuuno djece prošetalo je odjelima
naše knjižnice u studenom, bilo zbog
tematskog programa, integrirane nastave ili informativnog posjeta. Posebno nam je bilo drago susresti se s
djecom iz vrtića „Gustav Krklec“ i „Mali
kaj“, koji, možemo reći, već tradicionalno u „Mjesecu hrvatske knjige“ dolaze upoznati knjižnicu kroz „knjižnični
igrokaz“, kojeg za tu svrhu osmisle i
odigraju djelatnice dječjeg odjela. Cilj
takvih igrokaza je na zabavan način
one najmlađe naučiti ponešto o vrstama knjiga, odnosu prema knjizi, te
knjižničnim pravilima. Preko razgovora
dvaju glavnih likova – Pauka Pletka i
Dalmatinera, koji su ispali iz knjiga (odnosno iz svojih priča), saznaju se lijepa i
ona malo manje lijepa iskustva vezana
uz tretman knjiga kada izađu iz knjižnice. Poznati lik Dalmatiner iz slikovnice
101 Dalmatiner je popularan i omiljen,
često izlazi iz knjižnice i pamti brojne
uzbudljive trenutke. Za razliku od njega
lik pauka Pletka iz istoimene slikovnice
pati jer ga djeca ne posuđuju, štoviše,
izbjegavaju u velikom lugu, jer ipak je
on dlakavi zastrašujući pauk. To ipak
ima neke prednosti, jer Pletko poznaje
svaki kutak knjižnice, zna sve o knjigama, jer se druži s njima, poznaje pravila
knjižnice i velikodušno dijeli svoje spoznaje neupućenom Dalmatineru. Ipak,
svoje znanje želi zauzvrat za tajnu koju
mu samo Dalmatiner može otkriti…
Cilj takvih igrokaza je na zabavan način
GLAS ZAGORJA
one najmlađe naučiti ponešto o vrstama knjiga, odnosu prema knjizi, te
knjižničnim pravilima. Djeca su naučila
što knjigama „smeta“, kako se postupa
s njima, što su enciklopedije i zašto se
ne „druže“ sa slikovnicama na istoj polici, saznala da postoji cijelo bogatstvo
priča i likova koji čekaju svoj izlazak iz
knjižnice. Nepopularni pauk na kraju je
stekao naklonost djece, a dokaz tome
je posuđena knjiga s glavnim likom pauka – „Pustolovine pauka Ota“. Djeca
su nas također počastila svojim ilustracijama glavnih likova naše priče.
57
IZ UMJETNIČKE RADIONICE
01. PROSINCA 2010.
Piše
Dunja Horvatin
Stanko Posavec
u nekim oblicima shvaćanja svjetlosno biće: u pomanjkanju drugih poriva krenut će uvijek prema
svjetlu, kao domu. Zato je ugođaj,
tako reći, s praga, domaći.
- Toliko motiva cvijeća, detalja iz
prirode - je li to revolt na beton, sivilo grada? Povratak korijenima?
- Ne, to je jedan od ciklusa… - razuvjerava domaćin, Stanko Posavec,
likovni umjetnik, od ranih sedamdesetih. Listajući mnogobrojne
radove, pronalazi jedan oslikan
obostrano: na jednoj strani cvjetni
motiv, s druge slika gradske vreve.
Jedna od nekoliko dvoličnih slika .
Prepoznatljivo ispreplitanje gradskih horizontala i vertikala, odrazi
samotnih svjetala u crvenilu smiraja dana. Ni traga sivilu…
CRESCENDO MISLI
STANKA POSAVCA
Bljesak ljepote misli
u odrazu crteža i boja
Tromo se vukući nad Klupcima,
olovni su oblaci zapinjali u golim
krošnjama stabala. Dan, siv i sumoran zamijenio je prošle, zlatne, fatalne crvenokose jeseni na
odlasku, označujući nevidljivom
crtom cikluse kojima nas Priroda
priprema na sljedeći: zatišje. U
usporedbi s njom, Čovjek, sitan u
svojoj grandioznosti i golem u svojoj neznatnosti, nadoknadit će svu
58
svoju nesavršenost stvaralaštvom,
težeći savršenstvu ukupne kreacije: one koja ga okružuje i one unutar sebe.
U ateljeu s pogledom na zapadni
dio svetokriškog pejzaža – proljeće. Razigrane boje, vjetrom razbarušene cvjetne glavice, okupane
nevidljivom sunčevom svjetlošću
i toplinom što se sa slika i zidova
prelijeva na gledatelja. Čovjek je
- Slike su najčešće odraz unutarnjeg stanja umjetnika. Sudeći po
živosti boja - Vi ste optimist.
- Samo u slikarstvu. Ima i mračnih
slika, toliko mračnih da nisu za pogledati!
Lijepo, simbol kojem nije lako složiti definiciju, jer svaka osoba ima
svoj vlastiti sistem procjenjivanja.
A među slikama ovog umjetnika
crescendo misli, sloboda asocijacija, osjećaj slobode. Izbljesne
ljepota kakve singularne misli,
savršen crtež, eksplozija boja, sve
međusobno toliko dobro pomiješano. Razlučivanje simbola ili
shvaćanje pojmova, velikim je dijelom nametnuta rutina, ali kad
razmišljamo samostalno, mnogo
se toga mijenja i poprima odraz
osobnih zaključaka. Dokaz da nikakva zajednička simbolika, nijedna
zajednička kulturološka podloga,
ni zajednički jezik, nikada nisu
uspjeli postati garancijom jednakoga shvaćanja. Svatko je za sebe
autor svojih slika, svojih pripovijesti, a uspjeh ili neuspjeh svakog
Ako ikada bude izgleda da realnost i konačnost našega svijeta privedu svijesti našu kratkovidnu rastrošnost i beskonačnost htijenja,
bit će to dan kad ćemo ljude poštovati zbog
veličine njihovih unutarnjih vrijednosti. Time
i neprolazne vrijednosti umjetničkih djela.
Stanko Posavec svoja umjetnička djela pokazat će na izložbi Cvijeće u krapinskoj gradskoj
galeriji upriličenoj uz Dan grada Krapine.
GLAS ZAGORJA
IZ UMJETNIČKE RADIONICE
otiska krije se u labirintu kojim huji
kovitlac autorova života.
- Neobično za muškog umjetnika da
s tolikom prepoznatljivošću ocrta
cvijet. Svojim virtuoznim crtežom
dočarao je uz pomoć boje najelementarnije, bitno kod cvijeća. Toliko živosti, veselja iz njegovih slika
Svatko je za sebe autor
svojih slika, svojih
pripovijesti, a uspjeh ili
neuspjeh svakog otiska
krije se u labirintu kojim
huji kovitlac autorova
života.
dominira prostorom! - komentirao
je radove iz ciklusa Cvijeće na izložbi Stanka Posavca u Zaboku, njegov kolega Drago Cvijetić.
Ciklus slika Cvijeće počeo se oblikovati krajem 2008. - Tijekom prve
godine rada na tom ciklusu pretežno sam slikao akril emajlom na ljepenkama i drvu, a u drugom dijelu,
2009., voštanim pastelom na papiru. Taj prijelaz na voštani pastel
pokazao se presudnim za ubrzanje
razvoja temeljne zamisli motiva
cvijeća i njegove realizacije. Nai-
01. PROSINCA 2010.
me, s voštanim pastelom i pastelom uopće, imam dobro dugogodišnje iskustvo koje mi je u ovom
slučaju pomoglo da radikaliziram
neke njegove mogućnosti. Mislim
prvenstveno na crtačko korištenje voštanog pastela, zahvaljujući
čemu je ekspresivni crtež dobio na
snazi i autonomnosti, a boja, do
koje mi je podjednako stalo, ušla
je u dijalog kako sa crtežom, tako
i s bjelinom koja okružuje sliku pojašnjava umjetnik svoje tehnike
rada .
će se da nikad u znanoj povijesti
nije postojala istina koja bi bila
nedvojbena, jedna, jedina, apsolutna.
Iskreno i spontano autor otkriva
svoju istinu o ciklusu aktova: Svatko tko je očekivao golotinju,
ostao je zatečen... - Jasno. Stara
zagorska izreka kaže da svake oči
imaju svojeg
malera. Tako,
očima i kistom
Stanka Posavca
nastaju prepoznatljive slike:
bilo da slika
cvijeće, akt ili
pejzaž. Te slike
imaju osobnost, esencija
su sebe.
Kako se danas
prodaju umjetničke slike?
- Slabo. Kao prvo, većina se ljudi
bavi egzistencijalnim pitanjima,
preživljavanjem. Osim toga, nemamo prodajnih galerija i - nemamo naviku kupovanja i darivanja
umjetnina.
CRTICA O UMJETNIKU
Nazivi stvaralačkih ciklusa, kao Zavičajne slike, Varijacije o zavičaju, Ljeto
u Zagorju, Zagorski bregi… odaju rođenog Zagorca privrženog rodnom
kraju. Odnedavno Stanko Posavec je
život u metropoli zamijenio mirnijim
domom u Svetom Križu Začretju.
Poslije završenog studija na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu,
1969., intenzivno se posvećuje
svojoj mladalačkoj ljubavi – likovnoj umjetnosti. Sudjelovao je na
brojnim skupnim izložbama, a po-
KAKO OKVIROM
UHVATITI SUNCE?
Njegove slike nastaju brzo, impulzivno, razvijajući se spontano, često iz imaginarne točke na podlozi,
često iz kapi boje skliznule s kista;
bez ograničavajućih linija skice,
prelijevajući bogatstvo unutarnje
riznice na podlogu pod kistom.
Zagledajući slike pomnije, u gledatelju se nesvjesno javlja otpor
prema onom što običajno slijedi
na kraju svake slike: okvir! Kako
okvirom uhvatiti sunce, kako uokviriti vjetar, kako zauzdati misao,
slobodu…?
Tkogod ima, razumije ili odgaja
privilegiju slobode misli podsjetit
Dolaze dani u kojima ćemo, htjeli ne htjeli, morati spoznati kako
nas je mnoga sjajna iluzija prevarila, kako nije u dućanu sve što
izlog obećava. Svjetlucava čarolija
nametnutog običaja kupovanja,
izmamit će u prosincu iz dubine
novčanika i posljednju rezervu za
često nepotrebne predmete koji
će već početkom siječnja završiti
kao beskorisni…
Ako ikada bude izgleda da realnost
i konačnost našega svijeta privedu
svijesti našu kratkovidnu rastrošnost i beskonačnost htijenja, bit
će to dan kad ćemo ljude poštovati
zbog veličine njihovih unutarnjih
vrijednosti. Time i neprolazne vrijednosti umjetničkih djela.
GLAS ZAGORJA
Na izložbi Cvijeće Stanka
Posavca u krapinskoj
Gradskoj galeriji bit će
izloženo četrdesetak
slika. Otvorenje izložbe
je na Nikolinje, u
ponedjeljak 6. prosinca
2010. u 18 sati.
slije prve, 1975. u Velenju, izložba
u Gradskoj galeriji, uz Dan grada
Krapine, 33. je njegova samostalna
izložba. Član je Hrvatskog društva
likovnih umjetnika, a slike mu se
nalaze u fundusima brojnih likovnih
ustanova i privatnim kolekcijama.
Radi i živi u Zagrebu, odnedavno i u
Svetom Križu Začretju.
59
SPORT INTERVIEW
01. PROSINCA 2010.
35 godina košarke i Yetija u Krapini
Piše
Tomislav Lež
Najjači i
neuhvatljivi za sve
Ime su dobili po snježnom čovjeku s Himalaja, vjerojatno nastalom od tibetanskih riječi “yeh”
(kamenit kraj) i “the” (životinja)! Na nepalskom, kako je poznato, Yeti simbolizira snažnog divljeg snježnog čovjeka! Iako priču o njemu znanstvenici nisu potvrdili, ovi krapinski Yetiji uvijek su
bili na vrhu – najjači i neuhvatljivi za sve.
Prošle smo godine pisali
kako je malonogometni klub
Yeti iz Krapine veselicom i
turnirom sve četiri generacije proslavio 35. obljetnicu
postojanja. Ove godine 35.
obljetnicu obilježio je Košarkaški klub Yeti.
Pobjednici do kraja
Košarkaši Yetija odigrali su
40 turnira, a osvojili 80 nagrada. Tu su gomile pehara,
vaza, medalja, maskota, diploma, priznanja. Pobjednici
60
su prvog turnira u Zaboku
održanog 15. lipnja daleke
1975., zatim u Oroslavju,
Svetom Križu Začretju, Druškovcu, na dva bratska susreta u Brežicama i Krapini. Festivalski turnir osvojili su dva
puta, 5 puta Festivalski hakl,
6 puta bili su prvi na otvorenim turnirima u Krapini,
drugi u Kumrovcu i Svetom
Križu Začretju, treći na turniru Kaptola i u Humu na Sutli.
Posebno se pamte veliki rezultati na zimskim kupovima
u Krapini, kada su od 1984.1996. nastupili na 12 od 13
turnira i od toga 8 puta bili
prvi, 3 puta drugi i jednom
treći. Ljubitelji košarke prisjetit će se uzbudljivih finala
kao što su KK Yeti - KK Zabok.
U pobjedama Krapinčana
i Zabočana bilo je 3:3, a izdvojit ćemo pobjede Yetija
protiv Zaboka na Festivalskim turnirima 1976. i 1977.
Priliku odjenuti dres Yetija
imala su 73 košarkaša među
kojima su, vjerojatno i najza-
GLAS ZAGORJA
služniji, Boris Vodolšak, zatim
Božidar Seljan, Milan Vojnović, Zdravko Hrvoj, Boris Bočkaj, Darko Vodolšak, Ivica Belošević, Željko Kantolić, Ivica i
Željko Konjić, Robert Jurman,
Zdravko Senčar, Zoran Brna,
Vlado Kavač, Krešo Leljak,
Dragutin Golub, Zvonko Artić, Mario Mirt, Ranko Marjanović, Zoran Sertić, Željko
Rumbak, Dubravko Đerić,
Antun Mikulec, Zdravko Bogdanić, Zoran Strehovec, Miroslav Ciglenečki…
SPORT INTERVIEW
Prijateljske tekme i
druženje
U sportskoj dvorani srednje
škole okupilo se dvadesetak igrača i prijatelja kluba.
Odigran je susret starije i
mlađe generacije. Stariji su
vodili dok su imali energije
(na poluvremenu 14:12), u
nastavku je odlučila snaga,
pa je pobjeda pripala mlađoj
ekipi 28:22. Košarkaši Yetija malo su predahnuli te su
bacili hakl gdje je u velikoj
borbi pobijedila starija ekipa
22:20. Kao finale prijateljskonatjecateljskog dijela uslijedilo je gađanje trica u kojem
je pobijedio Zoran Stehovec
(inače predsjednik današnjeg
KK Krapina), ispred Antuna
Mikulca i Dubravka Đerića.
Nakon natjecateljskog dijela, uslijedilo je druženje u
trofejnim prostorijama glavnog osnivača i igrača Borisa
Vodolšaka. Tu su košarkašima uručeni prigodni darovi,
a podsjetili su se i na brojne
turnire i pobjede.
36 godina
nogometaša Yetija
Tri tjedna kasnije obljetnicu
su proslavili i nogometaši Yetija, trideset i šestu!!! Na terenima u Podgori okupilo se
30 igrača i prijatelja kluba i po
01. PROSINCA 2010.
tradiciji su odigrali dvije utakmice između starih i mladih .
Ove godine mladi su pobijedili u oba susreta 8:5 i 6:4.
Nakon rekreacije, uslijedio
je legendarni roštilj i turnir u
belotu. Dodajmo ovome da
je proslavama uz 35. obljetnicu košarkaša i 36. nogometaša završen jedan veliki
ciklus koji je proslavio i Boris
Vodolšak – voditelj Yetija.
Proslavio je 40 godina bavljenja malim nogometom
i košarkom, te 15 godina
vodstva športskog društva
Yeti gdje je u prvom planu
rekreacija u vidu stolnog tenisa, kuglanja, boćanja, šaha
i, naravno, kartanja.
Snovi postali
blijeda stvarnost
Zanimljivo je dodati da se na
ovoj 35. obljetnici košarkaš-
Nakon 40 održanih turnira, Boris Vodolšak je
uredno zbrojio i posložio listu strijelaca. Brojku
od 100 premašilo je njih 11, a listu predvode Milan Vojnović (713), Zdravko Hrvoj (526),
Krešo Leljak (438) itd.
kog kluba Yeti dogodilo ono
o čemu je ta generacija, a i
mnoge druge samo sanjala –
zaigrali su u novoj krapinskoj
dvorani. U toj dvorani danas
vježbaju srednjoškolci, studenti, te udruge i klubovi.
Tužni dio priče je cijena
najma dvorane. Ovim zaljubljenicima ostvario se
GLAS ZAGORJA
san o izgradnji dvorane.
Stvarnost je mnogo bljeđa,
jer troznamenkaste cifre
najma dvorane, teško je
platiti, pa je krapinska ljepotica danas nedostupna
običnim građanima.
Oni su doduše platili njenu izgradnju, no ljudima
koji se žele baviti sportom
- koji se žele rekreirati,
zbog visine najma vrata su
zatvorena.
Inače, košarka u Krapini
javlja se 1959. kada Dragutin Grđan, učitelj tjelesnog
odgoja, pokreće akciju za
izgradnju rukometnog i
košarkaškog igrališta kraj
Osnovne škole Ljudevit Gaj.
Nakon što su učenici Škole
učenika u privredi Krapina
izradili golove za rukomet
i nosače za koševe, koje je
skicirao i nacrte izradio Dragutin Grđan, možemo govoriti o počecima košarke u
Krapini koja, nažalost, brzo
zamire.
Nadajmo se kako visoke
cijene najma neće oslabiti
danas probuđeni interes za
košarku, napose ljubitelja
okupljenih u KK Krapina.
61
SPORT INFO
01. PROSINCA 2010.
Jesenski prvaci
Mladost Zabok i Pregrada
Piše
Elvis Lacković
Krajem studenog završila su
natjecanja u nogometnim ligama KZŽ. Iako je još u rujnu
vrijeme malo remetilo natjecanja, kasnije se sve skupa stabiliziralo i završilo bez
zaostataka, barem kada su u
pitanju seniorska natjecanja.
Naslove jesenskih prvaka
osvojili su Mladost iz Zaboka
u 1. i Pregrada u 2. ligi.
1. zagorska nogometna liga
U posljednje 13. jesensko
kolo 1. zagorske nogometne
lige Mladost iz Zaboka i Rudar
Oroslavje, koje je u zadnjem
kolu svladalo Zagorec iz Velikog Trgovišća sa 4:0, sakupili
su po 25 bodova. Na dnu ljestvice velika gužva. U svom
premijernom nastupu u 1. ligi
Omladinac iz Dubrovčana u
polusezoni upisao je 4 boda
i na najboljem je putu da se
vrati u drugoligaško društvo.
No, kako će iz 1. lige ispasti
još pokoji klub, proljetni dio
bit će i te kako zanimljiv. Teško je povući crtu iznad koje bi
netko bio siguran u opstanak,
Mladost iz zaboka u zadnjem kolu osigurala
naslov jesenskog prvaka
iz Mihovljana ušli su bodovno
poravnati, pa je odluka o jesenskom prvaku pala u samoj
završnici jesenskog dijela natjecanja. Mladost je u Zaboku
no teška borba sasvim sigurno očekuje Stubicu Klanjec,
koji imaju po 12 bodova, te
Ivančicu i Jedinstvo, koji su
sakupili po 14 bodova.
Donosimo rezultate 13. kola (posljednjeg jesenskog), kao i ljestvicu
1. zagorske lige.
PRVA ŽNL SENIORI Kolo: 13
DOMAĆIN
REZUTAT
1. MLADOST
13 9 1 3 34 13 28
- KLANJEC
4:3
2. RUDAR D
13 7 4 2 33 17 25
OMLADINAC - STUBICA
0:1
3. RUDAR M
13 8 1 4 31 16 25
JEDINSTVO
- GOST
T A B L I C A: PRVA ŽNL SENIORI
RUDAR D
- RUDAR M
3:1
4. OROSLAVJE
13 7 4 2 28 16 25
MLADOST
- IVANČICA
4:1
5. OŠTRC
13 7 2 4 25 20 23
OŠTRC
- STRAŽA
4:0
6. ZAGOREC VT 13 6 1 6 30 27 19
RADOBOJ
- INKOP
0:1
7. INKOP
13 5 4 4 19 19 19
OROSLAVJE
- ZAGOREC VT
4:0
svladala Ivančicu sa 4:1, a u
okršaju dva Rudara u Dubravi Zabočkoj slavili su domaćini sa 3:1. Zabočani su tako
osvojili jesenski naslov sa 28
bodova, a oba Rudara, kao i
8. RADOBOJ
13 6 1 6 17 20 19
9. STRAŽA
13 5 3 5 21 28 18
10. IVANČICA
13 4 2 7 21 24 14
11. JEDINSTVO
13 4 2 7 17 25 14
12. KLANJEC
13 3 3 7 22 32 12
13. STUBICA
13 3 3 7 14 26 12
14. OMLADINAC
13 1 1 11 13 42 4
Donosimo rezultate posljednjeg jesenskog kola 2. zagorske lige,
kao i ljestvicu.
T A B L I C A: DRUGA ŽNL SENIORI
DRUGA ŽNL SENIORI Kolo: 9
REZUTAT
1. PREGRADA
9 7 0 2 26 9 21
MILENGRAD - MATIJA GUBEC
1:0
2. MILENGRAD
9 6 1 2 17 11 19
LOBOR
- MLADOST MB
7:1
3. VATROGASAC 9 5 1 3 26 12 16
MLADOST B
- PREGRADA
1:0
4. TOPLICE
9 5 1 3 24 12 16
ĐALSKI
- VATROGASAC
0:9
5. LOBOR
9 5 1 3 22 15 16
SLOGA
- TOPLICE
1:1
DOMAĆIN
- GOST
6. MATIJA GUBEC 9 5 1 3 12 8 16
2. zagorska nogometna liga
Naslov jesenskog prvaka
Pregrada je osigurala još
dva kola prije kraja jesenskog dijela natjecanja. No,
taj podatak mladoj momčadi Pregrade, kao da je prerano označio slavlje. Jer u posljednja dva kola uslijedili su
neočekivani porazi, najprije
od Lobora na domaćem te-
7. SLOGA
9 3 2 4 10 12 11
8. MLADOST B
9 2 1 6 12 31 7
9. MLADOST MB 9 2 0 7 15 30 6
10. ĐALSKI
došli pod sam vrh 2. lige. I
dok je Lobor pozitivno iznenađenje, Mladost iz Marije
Bistrice svakako je negativno, Iako je riječ o vrlo mladoj momčadi, iako je bilo i
Pregrada sjajnih sedam pobjeda kompromitirala u zadnja dva nastupa
renu, a potom i u Belcu od
Mladosti 0:1 u posljednjem
jesenskom kolu. Prvo mjesto je zadržano, ali umjesto
očekivanih osam bodova
prednosti, Pregrada će u
proljetni dio startati sa samo
dva boda ispred Milengrada, a na ne tako dalekih pet
bodova smjestila su se čak 4
kluba: Vatrogasac, Toplice,
Lobor i Matija Gubec. Svi
oni još gaje nadu da je prva
liga uhvatljiva. Posebno pozitivno iznenađenje druge
lige je Lobor, koji se nekoliko
godina jedva ‘’krpao’’, da bi
ove godine prikupili momčad, i uz nekoliko pojačanja
puno pehova s ozljedama,
nakon prva dva kola u kojima su bistrički nogometaši
zabilježili pobjede sa po 5
zabijenih golova, teško je
bilo vjerovati da do kraja jesenskog dijela neće osvojiti
više niti bod. No, nakon dva
nesretna poraza na domaćem terenu od Sloge i Vatrogasca, pad je bilo nemoguće
zaustaviti. Trener Berislav
Tomorad podnio je ostavku,
a momčad će u proljeće voditi Alojz Jakopec, legenda
bistričkog kluba, ali i Inkopa
iz Poznanovca.
Veliki izbor brand name rabljenih raÆunala idealnih za PC kase, internet, uredski rad, uÆenike i studente
e
NAJLAKŠI PUT DO RA¡UNALA
RaÀunala ve¾ od 490 kn!
www.gigabit.hr
62
9 1 0 8 10 34 3
Cijena
1.697 kn
Lenovo Thinkcentre M55p,, Core 2 Duo E6400 2,13 GHz / 1024 MB / 300 GB / DVD-RW
GLAS ZAGORJA
SPORT INFO
01. PROSINCA 2010.
Piše
Hrvatska
Milorad Videković
stolnoteniska reprezentacija
u Krapini slavila 3:1
Hrvatska stolnoteniska reprezentacija (23. studenoga) u dvorani Srednje
škole Krapina, pobijedila je Mađarsku 3:1. Iako su Mađari došli u najjačem sastavu, to nije bilo dovoljno za
susret za prvo mjesto u skupini igrati početkom iduće godine u Dugoj
Resi. Europska liga stolnoteniskih
reprezentacija igrala se prvi put u
dvorani Srednje škole Krapina, a Kra-
Reprezentativac Tomislav Kolarek
protiv Kristijana Nagya
pobjedu nad našom raspoloženom
ekipom. Dvije pobjede odnio je Tomislav Kolarek, a jednu Ivan Juzbašić. Boje Hrvatske branili su Kolarek,
Juzbašić i Roko Tošić. Hrvatska je
prva na tablici s utakmicom više od
Francuske, tako da će se odlučujući
pina je i prvi put u povijesti ugostila
jednu hrvatsku nacionalnu selekciju,
odnosno reprezentaciju - i to vrlo
uspješno. Za organizatore Hrvatski
stolnoteniski savez i Stolnoteniski
klub Zagorec Krapina kao i Grad Krapinu same pohvale.
Vježbanje
u Srednjoj školi
Vježbanje za umirovljenice u Srednjoj školi
Krapina organizirala je Udruga umirovljenika
Krapina, a vodi ga fizioterapeutkinja Biserka
Bogdanić-Presečki. Vježbe su prilagođene
dobi, a održavaju se ponedjeljkom, srijedom,
četvrtkom i petkom.
GLAS ZAGORJA
63
01. PROSINCA 2010.
64
GLAS ZAGORJA
POD STRAHINJČICOM
01. PROSINCA 2010.
Što se događa u
Zagorcu?!
Piše
Milorad Videković
I svakako takav odnos prema Zagorcu – i još uvijek nebriga najodgovornijih ljudi pogotovu sportskog direktora koji se, nakon što je najavio med i mlijeko, uopće ne pojavljuje na utakmicama svog
kluba, a kamoli na pripremama – mogao je rezultirati samo onim što smo mi koji smo pohodili te
utakmice i očekivali. Poraz za porazom i čvrsto posljednje mjesto.
Još jedna godina približava se
svom kraju. Još jednom moramo polako, ali sigurno zavirivati
u ostvarenja naših klubova. Koliko su uspješni? Jesu li opravdali
sredstva uložena u njih? Možda se moglo bolje? A uvijek se
može, tako kaže narod!
Kao kroničar sportskih događanja u Krapini u ovom trenutku
mogu nekako podvući crtu (ne)
uspjeha samo jednog kluba
koji će u trenutku kada budete
držali ovaj broj Glasa Zagorja u
rukama imati iza sebe odrađenu
sezonu u svom natjecanju. Svakako – radi se o nogometašima
Zagorca koji su jesenski dio prvenstva završili pri samom dnu
ili su se u međuvremenu, ne
znam rezultat posljednjeg kola
jer tekst mora u tisak prije odigranog posljednjeg kola četvrtoligaške karavane, pomaknuli
prema sredini tabele.
Što napisati o njima? Jednom ili
s više riječi ova godina Zagorca
mogla bi se opisati – turbulentna sezona puna preokreta!
Sve je počelo još u kolovozu kada
su nogometaši Zagorca uporno
pitali najodgovornije – trenera,
predsjednika kluba i sportskog
direktora kluba – kada će već
jednom početi pripreme za dolazeću sezonu. I nekako se krenulo, ali su te pripreme koje je
vodio Domagoj Kosić više sličile
na igru malih dječaka negdje na
livadi, negoli ozbiljnim pripremama za prvenstveno natjecanje. I,
svakako, takav odnos – i još uvijek nebriga najodgovornijih ljudi pogotovu sportskog direktora
koji se, nakon što je najavio med
i mlijeko, uopće ne pojavljuje
na utakmicama svog kluba, a
kamoli na pripremama – mogao
je rezultirati samo onim što smo
mi koji smo pohodili te utakmice i očekivali. Poraz za porazom
i čvrsto posljednje mjesto. Tada
reagira predsjednik kluba i dovodi nakon petog kola, kada Zagorec ima samo jedan osvojeni
bod, novog trenera, Marijana
Mrzlečkog Maksa i tada se vidi
što znači dobar učitelj. Maks u
četiri prvenstvena kola osvaja
devet bodova i Zagorec se malo
POD
POVEĆALOM
uvjerljivo osvojen naslov
jesenskog prvaka veterana
Zagorca i osvojeno treće
mjesto na prvenstvu
Hrvatske u Rovinju
ne smije se svesti
organizacija Zagorca na
ono što će učiniti tajnik
kluba, šef omladinske
škole ili oružar, jer koliko
god željeli nekog pohvaliti
onda možemo samo njih
trojicu, uz tetu koja se
zdušno brine o dresovima
podiže na ljestvici. No, tada se
dogodilo nešto što je u Božjim
rukama – Maks mora na liječenje, a Zagorec u sljedeća tri kola
uspijeva primiti čak 16, a postići
samo jedan pogodak. Srećom,
Maks se vraća i odmah u dva
posljednja kola prije kraja jesenskog dijela prvenstva upisuje dvije pobjede i Zagorec kolo
prije kraja dovodi do zadovoljavajućeg broja osvojenih bodova,
16 - s kojima se može mirno prezimiti i krenuti u proljeće.
I sve bi bilo lijepo da ne postoji
jedan veliki ALI...
Ne smije se dozvoliti da nogometaši Zagorca svoju posljednju
prvenstvenu utakmicu u Zagrebu protiv Tekstilca Ravnice odigraju sami, odnosno da ih ne
prati nitko iz Uprave kluba. Ne
smije se odgoditi da završi jesenski dio prvenstva, a da nitko
s tim mladićima ne razgovara
i ponudi im svoju viziju kluba
– gdje smo, kako ćemo dalje,
što nam je cilj, tko će od igrača
ostati, tko će otići, tko će doći...
i još mali milijun takvih pitanja
o kojima treba otvoreno razgovarati s onima koji daju maksimum za boje Zagorca na terenu.
Ne smije se svesti organizacija
kluba na ono što će učiniti tajnik kluba, šef omladinske škole
ili oružar, jer koliko god željeli
nekog pohvaliti, onda možemo
samo njih trojicu, uz tetu koja
se zdušno brine o dresovima, a
ostali – znači najodgovorniji da
ih sada više ne nabrajam, moraju sjesti, stisnuti glave skupa i
kazati otvoreno žele li voditi Zagorec ili ne!?
GLAS ZAGORJA
Vrijeme je, dragi moji, ako već
nije prekasno, da se pokrenete.
I za kraj – mogu samo kazati –
bravo dečki! Dali ste maksimum
na terenu, a bilo bi i bolje da
ste imali potrebnu logistiku koja
je nužna u svakom natjecanju!
Bravo Maks! Uspio je u ovoj
polusezoni uključiti u prvi sastav neke nove klince, kojima je
oduvijek obilovala omladinska
škola Zagorca, kao što su Kovačec, Vragović, Kavač, Ranogajec,
Koprivnjak, Zaplatić, Jurinjak, i
ine predvođene starom gardom
Mariom Malarićem, Marijanovićem, Medvedom, Šemničkim
i inima .
Za kraj vrlo kratko o lijepim temama kojima ću se pozabaviti
u sljedećoj kolumni – veterani
krapinskog Zagorca osvojili su
jesenski naslov prvaka osvojivši
maksimalan broj bodova – 13
kola 13 pobjeda uz 46 postignutih i samo 4 primljena pogotka,
a time su zaokružili uspješnu
godinu jer su na malonogometnom prvenstvu Hrvatske u Poreču osvojili četvrto mjesto da bi
u Rovinju na prvenstvu Hrvatske
osvojili odlično treće mjesto i,
vjerujem da će samo ovi mali
detalji dati dovoljnu argumentaciju da budu najuspješniji klub
Krapine, jer ne vidim nikoga
drugog osim njih s takvim rezultatima na nivou Hrvatske. Kadeti košarkaškog kluba Krapine i
dalje uspješno igraju svoju ligu
i unatoč porazu u derbiju nalaze se na drugom mjestu tablice
s pravom se nadajući da će na
kraju prvenstva biti na samom
vrhu.
65
SERIJAL
01. PROSINCA 2010.
svJEtska pUtovaNJa: od santiaga do Nazorove
Naša čitateljica nastavlja razgovor sa svojim dragim prijateljem,
otkrivajući mu ljepote Santiaga, važnost sklada duha i tijela,
sjetne uspomene na djetinjstvo i najdražu crkvu na svijetu.
YOGA ZA SKLAD DUHA I TIJELA
Spominješ mi Gorana Milića. On je tako šarlatanski preletio kroz Santiago da sam ja bila konsternirana kako je gotovo cijelu emisiju, osim ribarnice
i predsjedničke palače Moneda, potrošio na intervju s vlasnikom jednog tunolovca na Pacifiku, o
ubojitim lignjama i na razgovor s jednim vlasnikom
ukrasno drveće, fikusi, hibiskusi, neko drveće koje
cvate plavo ili lila poput naših jorgovana, da lageristremija… Sad sam je posadila u veliku teracota
teglu na mojoj terasi u Zavali kao uspomenu na
ljeto u Čileu i put do Yoga instituta koji je bio baš
zato impresivan jer su cvale lageristremije. Umjesto betonskih prilaza ispred svake kuće zasađeni
Piše
Vesna Gruica
SIMBOL USKRŠNJIH OTOKA
U Santiagu nema turista, a engleski govore samo
oni koji su završili privatne engleske koledže. Ali
drago mi je da Te je i to malo što sam Ti poslala i napisala odvelo u mislima daleko do mene i
mogao si me pratiti kako kažeš arround the clock.
Nakon yoge družila sam se s mojim domaćinima.
Tereza je agronom i bavi se eko navodnjavanjem
kap na kap. Njezin suprug Memo je Čileanac francuskih korijena, poznat kao visoko cijenjeni pedi-
Veliko čileansko d
Vježbanje yoge
restorana u Santiagu, nikad čula... A Santiago je
grad s najljepšom modernističkom arhitekturom
na svijetu, možda i zato jer tamo trese skoro svaki
dan i potresi su zbog blizina Anda ponekad vrlo
snažni. Svi su na to navikli, mene su odmah na to
upozorili i dva puta sam osjetila kako podrhtava.
Pa taj kontrast između nebodera ludih oblika, većinom od stakla, s visećim vrtovima ili s neobičnim,
maštovitim armaturama poput pletera. Neki podsjećaju na one rešetke od tijesta kojima domaćice
ukrašavaju pite od jabuka... Pa vile iz pedesetih,
pa zelenilo, avenije platana i neobične i nesvakidašnje zelene instalacije ispred svake zgrade i vile/
Tipični dućani voća i povrća
66
su debeli travnjaci koje sluge
(teta Marica ima jednu Čileanku, Gloriju, i jednog Peruanca)
navodnjavaju ujutro i navečer.
Koliko puta su me šmrkovima
pošpricali na putu za Yogu,
uvečer i ujutro.
Da, čim sam doletjela u Santiago, moja Tereza, kćerka tete
Marice, upisala me na Institute Agni i Shala Yoge, gdje sam
ujutro i navečer intenzivno učila znanja iz kundallini i asthanga yoge, koje se sastojalo u
svladavanju pravilne tehnike
disanja i istovremenog istezanja mišića, toliko različite dis-
Put prema
Yogashala
Centru
...Santiago je grad s najljepšom modernističkom arhitekturom na svijetu, možda i
zato, jer tamo trese skoro svaki dan i potresi su zbog blizina Anda ponekad vrlo
snažni. Svi su na to navikli, mene su odmah na to upozorili i dva puta sam osjetila
kako podrhtava. Pa taj kontrast između nebodera ludih oblika, većinom od stakla, s
visećim vrtovima ili s neobičnim, maštovitim armaturama poput pletera. Neki podsjećaju na one rešetke od tijesta kojima domaćice ukrašavaju pite od jabuka...
cipline, a toliko zajedničke u svom krajnjem cilju,
ostvarenje potpunog sklada između duha i tijela... Jedna savršena disciplina koja ima za rezultat
unutarnji mir, sklad i blaženstvo, na spiritualnom
polju, dok se fizičkim, teškim vježbama jača muskulatura tijela. Radi se na elastičnosti kralježnice
i masaži unutarnjih organa. Pri povratku iz Santiaga, sada kao osposobljena trenerica yoge, vodim
jedan mali tečaj u Krapini koji je odlično prihvaćen
od mladih djevojaka. Malo sam se više zadržala na
opisu yoge, jer mi je boravak u Santiagu omogućio
to nevjerojatno bogatstvo tisuće pokreta. A gurui
su mi nasnimali glazbu i mantre. Shanti, shanti...
riječi su koje smo često u pjesmama spominjali,
a one znače mir, mir... Jednom kad se sretnemo,
pripremit ću Ti par najzanimljivijih fotki i malu
knjigu-vodič kroz Čile na engleskom. Na moju žalost, tamo svi govore španjolski (oni to zovu kastilijanski), a ne vole Španjolce jer su prije nekoliko
stoljeća bili njihovi osvajači.
GLAS ZAGORJA
jatar za djecu i doslovce je 24 sata na raspolaganju
po cijelom Santiagu, koji ima oko 8 milijuna stanovnika .
Prelazim ponovno na nacionalne ljepote Čilea... Eastern Islands su 5 sati leta od Santiaga,
skoro blizu Tahitija i granice sa SAD-om… To otočje
još pripada Čileu. Tu su oni ogromni isklesani kipovi s oblicima ljudskih glava koje su nesrazmjerne s tijelom, simbol Uskršnjih otoka, i to je na razglednicama koje sam Ti poslala pod nazivom My
destinations da se malo napravim važna... Neki,
koji su bili tamo iz Hrvatske, nagovarali su me da
obavezno moram otići na te otoke. Ali, meni se to
čini luksuz, voziti se 5 sati da bih pogledala ples
urođenika koji priređuju za turiste, jednu malu
uvalu i te ogromne kipove... A nisu ti letovi prema nacionalnim ljepotama Čilea ni jednostavni,
ni jeftini. Ako hoćeš otići do St. Pedra Atakame
moraš promijeniti ponekad i tri leta do odredišta
Calame... Moje tijelo bilo je već iscrpljeno i umor-
SERIJAL
01. PROSINCA 2010.
PRIJATELJSTVO
MEDITERANSKOG ĐARDINA
Predsjednička palača Moneda
no od silnih istezanja mišića, od ručkova i posjeta
i samo sam čeznula da legnem i da zatvorim vrata
sobe. Ona je bila pretrpana ogrlicama od školjaka, različitih veličina i oblika za istjerivanje zlih
Obećavam Ti da ću Te i dalje voditi putovima svog
života. Putovanje ne mora biti transatlantsko. Dovoljno je da odem do Nazorove, ulice mog djetinjstva, gdje su upravo ocvale višnje. Snimala sam ih
drugo jutro nakon uskršnje ispovijedi, 27. ožujka,
kad sam ih registrirala spuštajući se niz moju strmu ulicu, koju ne mogu zaobići kad idem u crkvu.
Snimala sam i prozor na prvom katu kuće u kojoj
smo živjeli od 1958. do 1961. Iz Nazorove i moga
dvorišta krenula sam u prvi razred osnovne škole.
Već u drugom smo se preselili u najelitniju zgradu
do kina, gdje su tada živjeli samo visoki kotarski
dužnosnici. U našem stanu je živio predsjednik
Nikada, da, baš nikada ne prođem
ovuda, a da mi misli ne odlutaju u
veliku dnevnu sobu gdje nas je po
zimi grijala piljevinska peć ili u kuhinju, gdje nas je mama kupala u nekoj
kadi od gusa, boje morske nevere...
orgulja da mi se netko smilio i pokupio me doma.
Bio je to duboki emotivni šok koji nikad nisam zaboravila. Da, i mama me je jako ukorila! Sada odlazim
bez ikakve zabrane na nedjeljnu misu, Nazorovom,
prolazeći uz kuću mog djetinjstva do crkve Sv. Nikole. Nikada, da, baš nikada ne prođem ovuda, a da mi
misli ne odlutaju u veliku dnevnu sobu gdje nas je
po zimi grijala piljevinska peć ili u kuhinju, gdje nas
domoljubno srce II
kotara Jureković. To su djeca napisala na unutarnjem zidu velikog balkona, pa sam tako zapamtila
prezime. Stari ispucali drveni prozor, na sreću, nije
ni taknut od nekada i za mene je to neprocjenjiva
dragocjenost i uspomena. Mogućnost povratka u
rano djetinjstvo i prisjećanje dana kad sam baš s
tog kuhinjskog prozora skrivećki bacala debelo namazane šnite kruha i putra, koje su mi cure koje su
nas čuvale servirale svakog jutra na stolu.
Nisam baš uvijek uspjela u tim malim nestašlucima.
Uhvatila bi me ponekad cura i bilo bi onda po riti...
Ulazak u Yogashala Centar
duhova iz kuće... Tako uvjeravaju domoroci turiste. A u mojoj je sobi i par dana prije mog dolaska
spavao jedan bračni par s Uskršnjih otoka, koje je
moja Tereza upoznala radeći na izradi bazena za
eko navodnjavanje. Ispod moje sobe i uzduž cijele
kuće sa zapadne i istočne strane kuće tete Marice nalaze se različiti lokali - 2 frizeraja, slastičarnica, snack bar sa čileanskim specijalitetima, kao
što je enpanada-lisnato tijesto s mljevenim mesom i jakim začinima, pa espresso bar, koji su par
puta zatvorili zbog neispravnih papira, a tek su ga
iza Božića otvorili i pojavio se u gastronomskom
listu... U cik zore počeli bi strugati s aluminijskim
stolcima i stolovima u snack baru. Da, taj cik zore
za mene je bilo oko 9 ujutro!
Svatko je odmah znao gdje stanujem kad sam rekla u ulici Las Dalias... mali Pariz, rezidencijalne
četvrti gdje se najviše okupljaju boemi i umjetnici.
Sve je to u vlasništvu tete Marice koja po lokalu
dobiva 400 dolara mjesečno. Danas ona tamo
samo kupi kruh ili ode kod frizera, a nekada su
ona i njezin suprug u tim, sada preuređenim lokalima, prodavali vino. A teta Marica bi k tome svake
subote prodavala svojom rukom izrađene štrudle
i enpanadu... Još uvijek je radi, ali sada samo za
neke svetke, jer je to opipljivi posao... U sve posjete išle smo taksijem koji je gotovo badava.
je mama kupala u nekoj kadi od gusa, boje morske
nevere... Više nema starog oraha u podnožju ulice.
Tu sam provela gotovo cijelu godinu u izradi figurica
od gline. Kada bi ponestalo gline, ja sam strelovito otrčala preko ceste u tvornicu šamotnih peći, u
halu same proizvodnje. Nešto bih smislila, kao da
me je poslao tata, a on je u maloj Krapini bio veliki
autoritet. Tada, u svojim najboljim tridesetim, kao
ambiciozan i zgodan gimnazijski profesor biologije
i kemije po potrebi. Uh, mrzio je tu kemiju, uvijek
je morao učiti iz puno knjiga i onda, kad bi došao iz
škole, bio je sretan kako je prošlo predavanje. Biologiju je volio i uživao u nastavi punoj mikroskopa i
stručnih pomagala. A u kabinetu su se znale naći i
zmije i žabe i svakakve zanimljivosti iz životinjskog i
morskog svijeta u formalinu....
Vjerujem da će ovo vrijeme naših izvanzemaljskih
i beskompromisnih kontakata produbiti vjeru u
naše prijateljstvo koje poprima razmjere mediteranskog đardina punog opojnih mirisa i u njemu
raste plavi jasmin. U njemu cvatu bugenvilija i lagarestremija iz Santiaga. U kutu se nazire nekoliko
stabala višanja. Te višnje sad cvjetaju kao u Japanu. Ali one nisu iz Japana. One su iz Nazorove. One
mirišu na moje najranije djetinjstvo u Krapini...
(Zavala na Hvaru, 16. srpnja 2009.)
Moderne instalacije na ulicama Santiaga
Zvona crkve tako su snažno odjekivala, jer kuća je
bila nekoliko metara ispod Sv. Nikole. Naravno, nije
me se baš smjelo vidjeti na misi nedjeljom, jer moji
roditelji su bili prosvjetni djelatnici, profesori, a to je
bilo doba jednoumlja. Znala bih slušati orgulje koje
su odjekivale iza šarenih vitraja, a ja sam mislila da
je poseban događaj biti u crkvi kad sviraju orgulje. I
onda, jednom, nisam više mogla izdržati, jednostavno sam pobjegla u crkvu. Onako mala, sva uzbuđena i zadihana, provukla sam se kroz teška drvena
vrata među gomilu svijeta. U tu istu crkvu odlazim
ponekad sa sjetnim uspomenama na djetinjstvo i
zato mi je ona najdraža crkva na svijetu. Tako sam
se rasplakala kad sam konačno uživo čula te zvuke
GLAS ZAGORJA
Nazorova ulica
67
JUNAK NAŠEG DOBA
01. PROSINCA 2010.
Piše
Monika Briševac
Nada Cerovečki
[email protected]
Nada Cerovečki u
kozmetičkom salonu
Kompa
Prva majstorica
kozmetičarka u Zagorju
Veliki francuski pjesnik, prozaist i dramatičar Jean Coceau lijepo je rekao:
Nedostatak duše se ne može ispraviti
na licu, ali mana ili nedostatak lica, ako
se ispravi ili ublaži, može pomoći duši.
Nema ljepote koja se ne bi mogla učiniti
još ljepšom, no nema niti proljepšavanja
bez neophodnog znanja i malih žrtava.
O tim riječima treba razmisliti i odlučiti
se učiniti nešto za sebe, i nemojte to već
sutra zaboraviti jer se ljepota ogleda u
očima.
Posljednjih godina kozmetičke znanosti
gotovo su nam svakodnevica, a jutarnja
kava i vijesti iz health & beauty mašinerije postali su česti početak svakog
radnoga dana ili rasprava. Ponekad nas
čak iznenade bombastični naslovi poput
Bez bora za 24 sata!, Celulit nestaje za
5 minuta... vjeruje li netko u to?! I onda
začuđujuća činjenica da ipak ne hodamo
svi po ulicama savršeni poput kakvih
besprijekornih hollywoodskih zvijezda
i glumica, i tko kasnije tješi sve te silne
žene nakon što uzaludno ispeglaju kreditne kartice za čarobni kozmetički proizvod… ah, sve za ljepotu. U svakodnevici
se ljepotom najčešće naziva svojstvo
osobe, predmeta ili ideje koje nas ispunjava osjećajem ugodnosti. Ne postoji
jedinstveno objašnjenje, a brojni pokušaji definiranja ljepote najviše govore o
njenoj zagonetnosti. Vjerujem da je u
potrazi za njom svatko od vas barem jednom ušetao u kozmetički salon, možda
upravo u salon Kompa u Krapini, vlasnice
Nade Cerovečki...
Ljepota ovisi o vašoj želji za
lijepim izgledom
Naša junakinja ovog broja, inače iz Petrovskog, ponosna je vlasnica salona koji
68
je otvorila 1996. Misao vodilja u njezinom salonu je jasna – pomoći vam, ali i
olakšati kako se bolje posvetiti njezi kože
lica i tijela. Činjenica je da se kozmetika
i danas možda nameće kao luksuz i baš
zato svima treba stručna pomoć, savjet
za ljepotu, za njegu lica i tijela. Lijep
izgled, a to znači i ljepota, samo manjim
dijelom dolaze sami po sebi. Veći dio je
u našim rukama, zavisi o našoj volji i želji
za takvim izgledom.
Nada je osnovnu školu završila u Petrovskom, a potom Srednju zdravstve-
kvaliteta i zadovoljni ljudi. Potom smo
se 1996. vratili u Krapinu i tako negdje
krajem listopada otvorili salon Kompa,
prisjeća se naša junakinja.
Kompa - skraćenica za kozmetiku, masažu, pedikuru. Nada i muž joj Branko,
do dana današnjeg ostali su u Krapini.
Negdje devedesetih godina prošlog stoljeća, započela je mahom privatizacija, i
s obzirom na to da su imali bojazan od
gubitka posla u Sloveniji, djeca su bila
mala, a i sami su bili više orijentirani na
Hrvatsku, odlučili su otvoriti svoj salon. prva majstorica obrtnica
na dodjeli priznanja
dermatologom u ambulanti, a potom i
samostalno, dok je njezin muž radio na
masažama i limfnim drenažama kao fizioterapeut, i svakodnevno stjecao nova
znanja. Bio je to rad s Talijanima, Rusima, Austrijancima, arapski svijet dolazio
je u Rogašku... jedan potpuno drugačiji,
bogati svijet, čak i kraljevskog podrijetla,
koji se kod nas u Krapini baš i ne može vidjeti. Stoga ne čudi da su usluge morale
biti vrhunske... a oni drugačijeg nadzora
i mentaliteta, naučeni da si sam moraš
pomoći, da zdravlje treba čuvati, obnavljati, ulagati u njega. - Svijet je to koji je
svjestan da nije zdravlje samo ljepota, i
zato nam nije bio cilj otvoriti klasičan studio ljepote, nego Centar za poboljšanje
fizičke kondicije, nastavlja svoju životnu
priču naša junakinja. - U tvrtki, smo imali
i edukacije, afirmacije u granama koje su
čovjeka zanimale, a već nakon tri godine
nitko nije skužio da nisam Slovenka, jer
sam i jezik super svladala, šali se poznata
krapinska kozmetičarka.
- Povratak u Krapinu značio je polaganje
državnog ispita, a potrebe su tada bile
takve da smo se odlučili otvoriti kozmetički studio. Čak su najveće potrebe
bile za pedikurom dijabetičkih stopala,
nešto još neviđeno u Krapini. Tom medicinskom pedikurom bavimo se i danas
prema potrebi, dodaje.
Naša sugovornica bez ustručavanja
može reći da je radeći u Zdravilišću zaista puno naučila, i da je u Krapinu već
došla tako reći kao iskusna, formirana
kozmetičarka. No nije odbijala edukacije
i raznorazna predavanja u Zagrebu, želeći naučiti još više... - U tih 30-ak godina
mnogo stvari se promijenilo, promijenili
su se standardi u kozmetici, razvila se
tehnologija, a sve se i dalje mora pratiti.
Svatko se danas bavi svačim, no radeći
s ljudskim tijelom, preuzima se i faktor
rizika, stoga me čudi što je toliko toga u
slobodnom tržištu, komentira Nada koja
nam je u nastavku razgovora otkrila i
koje su kozmetičke usluge danas najveći
trend.
U trendu geliranje noktiju
nu u Zagrebu. - Još kao mala djevojčica
uzimala sam baki posudice od lijekova,
kuhala cvijeće, korijene, oduvijek me zanimalo tako nešto, farmacija i slično, započinje svoju priču žena koje je uljepšala
tisuću žena, ali i muškaraca. Od malih
sam nogu i sama šivala oblekicu, nosila
uvijek drugačiju odjeću i znala sam što
ću biti kad odrastem. I tako, od 1979. pa
sve do 1996., muž i ja radili smo u Zdravilišću Rogaška - gdje su sinonim vrhunska
Danas mogu ponosno reći da je kćer Iva
fizioterapeut i kozmetičar, a sin Mihael
fizioterapeut, nadam se da će nastaviti
naš posao i krenuti našim stopama, naglašava Nada.
Prva iskustva stjecana u
Rogaškoj
Svaki posao nosi svoje, tako je vlasnica
Kompe zaista puno naučila u Rogaškoj,
radila je u biokemijskom laboratoriju, s
GLAS ZAGORJA
- Geliranje noktiju, kao i ugradnja umjetnih noktiju - odgovor je bio na to pitanje.
Iako, svaka sezona nosi svoj dio. Tu je i
čišćenje lica, uglavnom kod omladine,
uređivanje obrva i korekcije, detoksikacija, uklanjanje mrlja, mikrodermoabrazija koja postiže lijepe rezultate, šminkanje za svadbe, za koncerte, spotove,
prezentacije od političarki do pjevačica,
gotovo cijeli krapinski celebrity, našalila
se Nada. Također, u salonu Kompa rado
su viđene mušterije iz Zagreba, kojih ima
dosta. Nije samo cijena razlog tome,
nego su to uglavnom domaće cure koje
se rado vrate u Krapinu. Sjeća se Nada i
kad su u Rogaškoj šminkali čak voditelje
za kvizove poput Brojke i slova... a sjeća
se i reportaže o salonu, odnosno o nama
JUNAK NAŠEG DOBA
01. PROSINCA 2010.
Teretana Kozmetičkog studija Kompa
Što se pak tiče same kavitacije, tretmani se u salonu već
rade, zainteresiranih ima, ali bit će ih još više nakon božićnih
i novogodišnjih blagdana. Kavitacija je zasigurno novost 21.
stoljeća, bezbolna i rješenje je za sve koji žele poboljšati svoj izgled,
smršaviti, oblikovati bokove...
kao povratnicima iz Slovenije, poznate
novinarke Ivane Petrović...
Ono što je još posebno aktualno u posljednje vrijeme jesu ti novi tretmani kavitacije, te lasersko odstranjivanje dlaka,
koje postiže odlične rezultate, i čini 90%
godina bio je boom. Mada su i tu ljudi,
posebice djevojke griješile, objašnjava
vlasnica kozmetičkog salona. Solarij bi
se trebao koristiti u zimskom razdoblju,
kada nije visoko UV zračenje. Hladniji
mjeseci idealni su i za spomenute zahva-
su i odlično baktericidno djelovanje.
Uz to, tu je i teretana, tako da se
dijelom ispunila vlasničina želja
da se salon pretvori u Centar
za poboljšanje fizičke kondicije. U teretani imaju sve popularne sprave uz pokretnu
traku, namijenjene različitim
grupama mišića i pogodne za
vježbe različitog intenziteta.
No, ono što joj daje posebnost
je i moderan oblik fitnesa, S faktor. Dakle, uz vježbanje za gubljenje
i dobivanje mase, tu su i ti treninzi koje
vodi kćerka Iva već treću sezonu. Kombinacija je to joge, pilatesa i plesa oko
šipke, a uz to čvrsto oblikuje tijelo. To je
i relativno novi način vježbanja... Danas
se ionako svi premalo krećemo, i fizička
aktivnost je u svakom slučaju zanemarena. Ni Krapinčani tu ne odskaču, mada su
80% teretane ipak muškarci....
Naša se junakinja u svom salonu nasluša zaista i svakakvih priča, ali i susretne
sa svakakvim situacijama, jer ljudi sami
kupuju npr. raznorazne kineske kadice za
pedikuru, za namakanje nogu, liječe se ili
uređuju kod kuće tim spravama, ne čitaju upute, a poslije se čude. A onda traže
spas u ponekad kirurškoj ambulanti, našem salonu, komentira naša junakinja.
Za zdravu kožu važna
relaksacija
Dojmila me se i Nadina priča o majstorskom ispitu. Naime, Nada Cerovečki
prvi je majstor kozmetičar u Hrvatskom
zagorju. Baš kad se vratila u Krapinu,
usvojen je novi Zakon prema kojemu
su svi obrtnici koji su željeli vlastiti
obrt morali imati položen majstorski
sla, bez toga ništa. - Uvijek treba gledati
kako šminku uskladiti s odjećom. Npr. i
u serijama, filmovima uvijek mi pažnju
prvo privuče garderoba i šminka glumice, a ne radnja. A najdraže mi je kad mi
dođe neka jako zahtjevna mušterija. E,
onda se tek rezultat pošteno vidi, ističe
naša junakinja. Kad ti ta osoba kaže da
je zadovoljna, onda znate da je to to.
Čim je veći izazov, veća mi je motivacija.
Znamo svi da je šminka posebna dekoracija, ali i da se njome mogu prikriti
godine, da make up mora biti svjež...
Boje se moraju usklađivati s odjećom,
i s prilikom. A pravila igre postavljena
… najdraže mi je kad dođe neka jako zahtjevna mušterija. E,
onda se tek rezultat pošteno vidi… Kad ti ta osoba kaže da je
zadovoljna, onda znate da je to to. Čim je veći izazov, veća mi je
motivacija. Znamo svi da je šminka posebna dekoracija, ali i da
se njome mogu prikriti godine, da make up mora biti svjež...
klijenata zadovoljnima. Dok, npr. solarij
više nije tako interesantan, a prije par
te laserom ili tretmane kemikalijama,
bilo da je riječ o laserskom tretmanu
proširenih vena, dermoabraziji ili kemijskom peelingu, jesen i zima idealni su za to… a depilacija laserom slobodno kažemo da potiskuje do sad
najpoznatiju depilaciju voskom. Sad
ćete se začuditi, čak se na lasersko
uklanjanje odlučuje više muškaraca
nego žena u posljednje vrijeme, a rezultati su vidljivi već nakon 2 tjedna.
Što se pak tiče same kavitacije, tretmani se u salonu već rade, zainteresiranih ima, ali bit će ih još više
nakon božićnih i novogodišnjih blagdana. Kavitacija je zasigurno novost
21. stoljeća, bezbolna i rješenje je
za sve koji žele poboljšati svoj izgled,
smršavjeti, oblikovati bokove...
No, ni to nije sve što se tiče salona
Kompa, imaju oni i infracrvenu saunu za gubitak kalorija, za koju malo
tko zna, a u nju mogu ići i srčani bolesnici. Infracrvene zrake pokazale
ispit. Tako je Nada mjesecima hodala
na predavanja u Zagreb, položila ispit,
a promociju je imala u zagrebačkom
HNK-u, uz nazočnost državnog vrha.
Ono što bi vam iskusna vlasnica cijenjenog kozmetičkog salona rekla je da su
najvažniji koraci za zdravu i lijepu kožu
relaksacija i uživanje u životu. A za zanimanje kozmetičarke mora se imati smi-
GLAS ZAGORJA
su od Kleopatre, na dalje. Sve je jasno…
zato si uvijek skiciram konačni ishod kad
mi netko dođe, zamišljam kako će to
izgledati i promatram profil žene. A na
kraju ću samo reći da sam sve u svemu
zadovoljna. Služba je služba, družba je
družba, a mitovi o ljepoti najčešće nisu
ništa drugo do izreke koje se godinama
prenose s generacije na generaciju...
Naša junakinja
na seminarima i
edukacijama
69
O NJIMA SE GOVORI
01. PROSINCA 2010.
aNdrIJaNa ČElEC
Piše
Maja Šimunić
Ljepotu
koju opažam slikanjem
prenosim na papir
Od kada je u 12. godini svog života
shvatila da je slikanje ono što je veseli,
Andrijana kist ne ispušta iz ruke. Tada
dječji crteži s vremenom su počeli otkrivati Andrijanin talent koji se uz savjete i mentorstvo stručnjaka počeo
oblikovati i usmjeravati k napretku.
Danas je Andrijana osamnaestogodišnja djevojka koja pohađa Školu za
umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću u
Zaboku, a iza nje je prva samostalna
izložba slika. Osoba koja je Andrijanu
primijetila na likovnim kolonijama
koje je pohađala kao osnovnoškolka
je akademska slikarica Maja Vukina Bogović. Potiče je na daljnji rad,
te joj svojim korisnim i akademskim
znanjem pomaže u nastajanju slika za
izložbu. Prvu samostalnu izložbu Andrijana je održala u gradskoj knjižnici
u Klanjcu koja je, bez preuveličavanja, bila skoro premala da bi ugostila
sve one koji su željeli podržati svoju
mladu sugrađanku u umjetničkom
djelovanju. Iako je dostojanstveno i
samouvjereno stajala pokraj svojih
uradaka i odgovarala na pitanja posjetitelja, Andrijana priznaje da se bojala komentara na slike koje je izložila
u knjižnici. Ipak, ističe kako je primila samo čestitke i pohvale, što joj je
svakako poticaj za daljnji rad i nove
izložbe.
Svaka slika posjeduje komadić moje duše i
dio je moje nutrine. Svaka od njih mi je na
sebi svojstven način posebna jer svi ti radovi
kao mozaik slažu moje dosadašnje stvaralaštvo.
Kada slika, njeni su motivi najčešće
motivi pejzaža i portreti. Dok šeće prirodom zapaža pojave, stanja prirode i
okolinu koja je okružuje te u miru svog
doma to prenosi na papir. Jedna slika
nastaje za otprilike pet do osam sati,
no Andrijana napominje kako joj se
čini da protekne mnogo manje vremena jer dok slika, u potpunosti se prepušta svijetu boja i mašte. – Svaka slika
posjeduje komadić moje duše i dio je
moje nutrine. Svaka od njih mi je na
sebi svojstven način posebna jer svi ti
radovi kao mozaik slažu moje dosadašnje stvaralaštvo – opisuje Andrijana
što za nju znače njene slike i kako ih
ona doživljava.
Za mladu osobu, kao što je Andrijana, važno je imati podršku, ali i uzor.
Kao uzor navela je akademskog slikara
Zorislava Drempetića Hrčića, koji crta
tehnikom prešanog ugljena koja Andrijanu privlači i u kojoj će se, kako kaže,
sigurno okušati u budućnosti. Bez po-
drške obitelji i prijatelja teško da bi bilo
koji uspjeh zračio tolikim ponosom, no
važni su i oni ljudi iz struke koji talent
prepoznaju i potiču ga na razvoj. Akademske slikarice Antonia Čačić i Anuška
Dok slika, zaboravlja na stres, tugu, ljutnju, pa i one
sitne mladenačke probleme. Nekad baš iz tih emocija
koje je tište i rastužuju, nastaju slike ili barem ideje za
neko buduće djelo.
Alfirević velika su potpora i putokaz za
naprijed mladoj umjetnici. Njihovi savjeti, pohvale, pa i kritike Andrijanu formiraju kao slikaricu, kao umjetnicu, ali
i kao osobu koja hrabro korača putem
koji nije nimalo lak. Prijatelji za nju imaju samo riječi hvale te je karakteriziraju
kao veselu djevojku koja se sa svima
spremna našaliti, ali i pomoći kada je
to potrebno. Na pitanje što za nju znači
slikanje, Andrijana je spremno odgovorila da je to za nju “ispušni ventil”. Dok
Andrijana i
Maja Vukina
Bogović
70
slika, zaboravlja na stres, tugu, ljutnju,
pa i one sitne mladenačke probleme.
Nekad baš iz tih emocija koje je tište i
rastužuju, nastaju slike ili barem ideje za
neko buduće djelo.
U slobodno vrijeme, kao i većina srednjoškolaca, Andrijana provodi s prijateljima. Po prirodi vrlo vesela, napominje kako voli pjevati, plesati i šetati
prirodom. Još jedna njena strast je i
fotografiranje koje odražava još jedan
dio njenog kreativnog duha. Na kraju
razgovora istaknula je kako ima velike
planove nakon srednje škole. Želja joj je
GLAS ZAGORJA
upisati Likovnu akademiju, smjer slikarstvo. Svjesna je da to nije lak zadatak i da
na putu do ostvarenja sna stoji mnogo
prepreka te da je potrebno uložiti mnogo truda. No Andrijana se vodi starom
latinskom izrekom Per aspera ad astra
i spremna je pregaziti mnogo trnovitih
putova da bi ostvarila svoju želju. No
put do ostvarenja te želje želi stvoriti isključivo svojim upornim radom, trudom
i ljubavlju koju gaji za slikanje. Mi joj u
tome želimo mnogo sreće!
MALI ZAGORCI
MJEsEC kNJIGE U oŠ lJUdEvIta GaJa
Laptop za Kristinu
Brojnim aktivnostima knjižnica OŠ
Ljudevita Gaja Krapina, obilježila
je Mjesec knjige i Međunarodni
mjesec školskih knjižnica, kojim
se posebno želi naglasiti važnost
knjižnice u suvremenom odgojnoobrazovnom procesu. Ovogodišnja
tema bila je Raznolikost – Izazovi
– Prilagodljivost: školske knjižnice
imaju to sve.
Zahvaljujući timskom radu učiteljica biologije: Slavice Rihtar i Tanje
Dunaj i knjižničarke Suzane Pracaić,
istraživalo se i proširivalo znanje o
genima koji su, uz biljne i životinjske vrste i ekosustave, sastavnica
biološke raznolikosti na Zemlji. Na
integriranom blok satu biologije i
knjižnično-informacijskog obrazovanja u informatičkoj učionici, uče-
ganizirali književni susret učenika
1. - 3. razreda s dječjom književnicom Željkom Horvat-Vukelja, a
petaši su saznali kako nastaje časopis Modra lasta. Bilo je vrlo veselo, lijepo i poučno, a vjerujemo i
nezaboravno, posebno za Kristinu
Miljan iz 3.b koja je ne znajući za
nagradu, tom prigodom dobila
na poklon laptop kao pobjednica
Književnica Željk
Horvat-Vukelja a
Suzana Pracaić
Kako je ova godina od Ujedinjenih
naroda proglašena Međunarodnom godinom biološke raznolikosti
sa sloganom - Biološka raznolikost
je život, naš život! - od početka
školske godine kroz nastavu u
knjižnici, Nacionalni kviz za poticanje čitanja, prezentacije, predavanja, obilježavanja obljetnica i
razne druge aktivnosti, željeli smo
osvijestiti važnost zaštite prirode
kao preduvjeta opstanka čovjeka
na ovom planetu.
nici 8. razreda su pretraživali informacije u časopisima kao knjižničnoj
građi i vrlo važnom izvoru znanja.
Koristili su tiskane časopise i pretraživali online časopise, a satu je
prisustvovao i Zdravko Štefanić, voditelj Matične službe knjižnica KZŽ,
Gradske knjižnice Krapina.
Što bi Mjesec hrvatske knjige bio
bez književnih susreta, promocije
knjiga i časopisa?!!! To je i sastavni dio kulturne i javne djelatnosti
škole. Tako smo 29. listopada or-
nagradnog zadatka u dječjem časopisu Smib .
Mjesec hrvatske knjige
zaokružili smo odlaskom
na međunarodni sajam
knjiga Interliber na Zagrebački velesajam, gdje smo
prisustvovali završnoj svečanosti kviza za poticanje
čitanja i gledali lutkarsku
predstavu Pinocchio. O
svemu se može pročitati i
na web-stranicama škole. (Suzana
Pracaić, školski knjižničar)
oŠ oroslavlJE
Anđeli oroslavskih vezilja
Članice udruge “Oroslavski
vez” odlučile su svoje radove božićni nakit - “heklane” anđele i kuglice najprije predstaviti
osnovnoškolcima. Mali uštirkani anđeli ubrzo su privukli i
one vragolaste koji su ih s naj-
boljim namjerama odmjeravali radoznalim dječjim očima.
Graju bučnih anđela školsko
je zvono prizvalo u razrede, a
mali bijeli anđeli “odletjeli” su
na farof kao donacija udruge
oroslavskoj crkvi.
Učenici 3. razreda su na
satu u knjižnici u svom
prvom kontaktu s dječjim
enciklopedijama istraživali o
životinjskim vrstama u prirodi
GLAS ZAGORJA
71
UDRUGE
01. PROSINCA 2010.
ZABOK
Nada Smrekar:
Piše
Monika Briševac
Multipla skleroza jedan veliki upitnik
Društvo multiple skleroze Krapinsko-zagorske županije je nevladina, neprofitna organizacija osnovana radi očuvanja
i unapređenja socijalno-zdravstvene zaštite osoba oboljelih od multiple skleroze i srodnih bolesti na području Krapinsko-zagorske županije. Udruga djeluje
od 1999., broji preko 160 članova/ica,
a sjedište joj je u gradu Zaboku. Predsjednica udruge je Nada Smrekar, s kojom smo razgovarali za ovaj broj Glasa
Zagorja.
Je li multipla skleroza dovoljno poznata ljudima?
Multipla skleroza je jedan veliki upitnik i bolest koja nije dovoljno poznata
našim ljudima, a to je naša stvarnost,
bolest živčanog sustava. Više obolijevaju žene nego muškarci, a životna dob je
od 25 do 40 godina. Sve više, nažalost,
obolijevaju mlađi ljudi. U našoj županiji, konkretno, kad sam ušla u Udrugu
prije osam godina, bilo je 39 oboljelih,
a sad nas ima oko 160 i mi smo jedna
obitelj, gdje tek upoznajemo sebe. Svi
bolujemo od iste bolesti, nepredvidive,
čudne, teške, neizlječive… Glavni ciljevi
Udruge su uglavnom postignuti, imamo
prekrasan prostor, normalne uvjete za
rad i druženje… Cilj je uvijek popraviti, poboljšati, imati nešto više i bolje.
Imati jednu veliku obitelj, snagu, volju
jer samo tako možemo živjeti s ovom
bolešću.
Uzrok, pa time i izlječenje multiple skleroze nisu još otkriveni. U borbi protiv
bolesti koristi se nekoliko obećavajućih
metoda, a istraživanja su u neprekidnom tijeku. U današnje vrijeme mnogo
bolesnika može potvrditi smanjivanje
simptoma, dok su neki doživjeli i veliko
poboljšanje zdravstvenog stanja, zahvaljujući primjeni nekog od najnovijih postupaka u liječenju multiple skleroze.
72
NEPREDVIDIV
TIJEK BOLESTI
Može li se predvidjeti tijek bolesti?
Kako se oboljelima može pomoći i
kako im olakšati život?
Tijek bolesti nije predvidljiv, i teško je
sve definirati, svaka osoba ima druga-
U našoj županiji, kad sam ušla u Udrugu prije
osam godina, bilo je 39 oboljelih, a sad nas
ima oko 160 i mi smo jedna obitelj, gdje tek
upoznajemo sebe. Svi bolujemo od iste bolesti, nepredvidive, čudne, teške, neizlječive…
čije simptome i drugačiji tijek bolesti.
Ali, može se pomoći dijagnostikom
liječenja, jer naša Udruga surađuje s
vrhunskim neurolozima i s klinikama
iz Zagreba. Kad se nekome postavi dijagnoza, najvažnije je odmah početi s
liječenjem. Pomoć je i to što Udruga
provodi višegodišnje aktivnosti programima i projektima uz potporu lokalne
zajednice. Simptomi i teškoće koje, tijekom vremena, iskuse bolesnici s ovom
bolešću se razlikuju. Neki, primjerice,
mogu u kraćem vremenskom razdoblju
doživjeti veći broj različitih simptoma,
dok će se u drugih pojaviti svega jedan
ili dva simptoma koji će trajati tek nekoliko tjedana ili mjeseci.
Dotaknimo se prava i povlastica koje
oboljeli imaju….
Pa, preko Udruge ostvarujemo razna
prava - pretplata telefona, TV-a, preko
Udruge možemo kao invalidi koristiti Smart kartice na autocestama, ali
najveća povlastica je to da se ne mora
čekati kod specijalista. Oboljeli se jave
u Udrugu i odmah ih naručimo. Psiho-
loška i moralna pomoć stiže odmah…
Moram tu spomenuti i voditeljicu neuroloških savjetovališta - neurologinju dr.
Mirjanu Bakran iz Opće bolnice Zabok,
koja niz godina radi s oboljelima te je
postigla značajnije rezultate u unapređenju zdravlja i kvalitete života njih i
njihovih obitelji.
PROGRAMI I
SAVJETOVALIŠTA POMAŽU
SOCIJALIZACIJI
Društvo multiple skleroze KZŽ dobilo
je od Ministarstva obitelji, branitelja
i međugeneracijske solidarnosti projekt Usluge osobnog asistenta za osobe s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta za četiri svoja člana. Koje biste
programe i projekte još izdvojili?
Tako je, najveći projekt ove godine koji
smo jako dugo čekali je projekt osobnog asistenta. Ove godine imamo ih 4,
a od 1. studenoga imamo i dvije osobe
zaposlene preko javnih radova, jednu
gospođu za Pregradu, drugu za područje Lobora i Mača. Korisnik ne smije
GLAS ZAGORJA
imati više od 65 godina i mora biti s najtežom vrstom invaliditeta. Oni korisnici
koji dobiju asistenta, neće ga izgubiti,
ali bi željeli dobiti još kojeg. Najvažniji
rezultati ovog projekta su omogućavanje osobama s najtežim invaliditetom
pridruživanje u aktivnosti svakodnevnog življenja čime postaju aktivniji sudionici i korisni članovi društva. Projekt
pruža sigurnost osobama, smanjuje njihovu nepotrebnu ovisnost i članovima
obitelji omogućava uvjete života koje
imaju i obitelji zdravih osoba. Također,
u Udruzi imamo raznorazne projekte,
radionice sa socijalnim radnikom, kreativne radionice, predavanje psihologa,
neurologa, grupe za samopomoć… Cilj
svemu tome je da se oboljeli druže uz
radnu terapiju, a prodaja ide u svrhu
kupovanja osnovnih životnih namirnica
kao i vitamini za oboljele.
Gospođo Smrekar, kažimo koju riječ o
samim savjetovalištima, koja su također važni projekti Udruge?
Savjetovališta su jedan od najvažnijih
projekata koje bilo koja udruga može
napraviti. Oboljeli teško prihvaćaju
bolest. Danas je dostupan Internet i
mladi odmah surfaju, saznaju kakva je
to bolest, padaju u depresiju… Savjetovališta tu igraju veliku ulogu, ne samo
za oboljele nego i za njihove obitelji.
Stalnom psihološkom podrškom našim
članovima i njihovim obiteljima, sprječavamo socijalnu isključenost naših
članova, potiču se kvalitetniji odnosi u
obitelji, potiče se odgovornost i aktivnost oboljelih u obitelji, povećava se
samopouzdanje i pozitivna slika o sebi,
što ima dugoročne pozitivne rezultate
u povećanju obrazovanja, zapošljavanja, radne uspješnosti i drugih oblika
uspješnosti u životu naših članova, posebno mladih oboljelih osoba. A cilj neurološkog savjetovališta je informirati
članove i obitelji oboljelih o liječenju,
o najnovijim dostignućima u liječenju
multiple skleroze, te educirati oboljele
kako živjeti s ovom bolešću.
OBIČAJI
01. PROSINCA 2010.
KLENICE
Živili za Martinje
Vincekovo je opet - tak blizu
Ni ove godine, barem prema saznanjima s kojima raspolažemo,
nije uzmanjkalo svečanog proslavljanja Martinja i to na način kak
nam to nalažeju stari tradicijski
običaji. Bilo je to slavljenje kojim
je ispraćena još jedna poljoprivredna, a
time i vinogradarska godina.
Mnogi su se
prisjetili siječnja i Vincekova,
kada su, opet
na tradicijskim
zasadima
naših starih, trsja
oživela.
Bože,
prisjećaju se oni
koji trsje sami obdelavaju, koliko je
dela bilo potrebno (a i penez) prve
rezidbe, pa sve
do vremena kad
se odlučilo da je
grožđe taman tak zrelo da bu dalo
najbolju vinsku kapljicu, kakva se
jedino more spiti kod onoga - gdo
je to zgovoril. No, pustimo Vincekovo, jer bliže nam je ono buduće
nego ono prošlo, pa je bolje nešto
reći o prošlom Martinju.
Kak je bilo po ugostiteljskim
objektima, nije nam poznato, jer tam za ovogodišnje
Martinje nismo stigli. I tak smo se
10. studenog trebali najti pri pajdašu u kleti da bi mu time odali zahvalnost koju je pozvanima ukazal
pozvavši ih da mu budu u društvu
zadnje moštvene večere u godini.
Dogodilo se očekivano. Mošt se
Za ilustraciju, u fotografskoj formi, donosimo djelić atmosfere
kakva je bila pri Horvatima, odnosno u njihovoj obiteljskoj kleti u
Klenicama. Kak je to običaj na tu svetečnu martinjsku večer pilo se
u paru. Za stalak je poslužila jedna brenkina dužica s dve kupice.
A kaj su sve njegova biškupska visost rekli, trebalo je čujti - ostalo
je zapamčeno: da navek treba zdrave pameti ostati i vino jako u
brenki preštimavati, a malo ga bezrazložno h mehur nalevati.
u vino preobrnul, ali to se sigurno ne bi dogodilo da se za to nisu
pobrinuli, za tu večer posebno
pripravljeni i oblečeni pajdaši iz
petrovske Vinske akademije. Uz
njihovu svekoliku pomoć dobiveno je obećanje da bu Božja vinska
kapljica samo razigravala srce i
krepila dušu, a na miru bu pustila
bedastoće i prefrigancije…
RAVNA GORA
Kontra svega à la Ausswinkl
Članovi redakcija Radija Hrvatsko
zagorje i Glasa Zagorja bili su gosti na koncertu Kontra svega održanom u Ravnoj Gori na kojem
su članovi Ausswinkl muzikanata,
predstavili svoj CD prvijenac. Domaćinima su se, na pozornici, pridružile članice Ženskog vokalnog
ansambla Sotelie iz Huma na Sutli,
Tamburaški sastav Savski valovi, te
Siniša Miklaužić. Sve njih u međusobnim poznanstvima povezuje
Zagorski glazbeni festival Krijesnica, na kojem su nastupali.
Publika u dvorani Doma kulture
uživala je, i pljeskom nagrađivala sve izvedbe, kako one vokalne
tako i instrumentalne. Naravno,
najviše pažnje i oduševljenja bilo
je prilikom izvođenja hita Lije-
pa moja Pepa, koji se već vrti na
mnogim radiopostajama. No, live
izvedba je nešto neponovljivo,
jer svaki takav nastup, a posebno
ovaj pred svojom publikom potiče
interpretaciju i čini ju posebnom neponovljivom.
Doprinos RHZK predstavljanju CD-a
Kontra svega bio je i u posudbi voditelja, pa ne treba posebno naglašavati da je Tomislav Lež uspješno
obavio povjereni zadatak.
Što se tiče ostalog dijela ekipe iz
Krapine svakako treba zahvaliti na
gostoprimstvu našim domaćinima
predvođenima gospođom Sanjom,
direktoricom Turističke zajednice.
Što da vam kažemo, jedni su kuglali, drugi su prebirali po raznovrsnim
uradcima vrijednih Vunarica (ne
bismo o detaljima). Naravno, nećemo zaboraviti ni Kotu u Ravnoj
Gori, gdje smo probali razna pića
GLAS ZAGORJA
od šumskog voća. Sve u svemu,
jedno lijepo druženje, uspomena i
rastanak uz riječi - vidimo se.
73
IZ DRUGOG KUTA
01. PROSINCA 2010.
Z
bog čega kršćani počesto prešućuju, prekrivaju oči na sveprisutne probleme: korupcije,
prijevare, licemjerja, prijetvornosti… Pita li se itko, gdje je uzrok
takvome nihilističkome stavu
prema vlastitoj okolini, ljudima,
pojavama! Naprosto, zašto su kršćani zanijemjeli!? Pokatkada mi
se čini kao da je njihova savjest
odlučila prihvatiti sudbinu bjegunca. No, od koga ili pak čega
neprestano skrivamo pogled?
Tko nas to straši? Zbog čega svakodnevno živimo u nevjerici i
prepuštamo stvari u društvu nenadanim, nažalost, naposljetku
i pogubnim posljedicama za naš
vlastiti život!
Samo pitanje straha i nedvojbeno
pomanjkanja odvažnosti za istinitost, skučenost pogleda i prije
svega usmjerenost na sasvim nebitne situacije na širem društvenom planu, nesumnjivo stvaraju
samo još veći privid i osnažuju
ionako dobro potkovane vrutke
demagogije. U informacijskome
dobu, u kojemu i mi sami nepobitno participiramo, nameću se
provizorno projicirane slike pojedinih medijskih kuća, web portala i drugih informativnih glasila.
astajući hrvatski problem
korupcije na svakome pojedinom društvenom nivou, od, kao
što smo ovih dana mogli vidjeti,
sveučilišnoga pa do širega društveno-političkoga, zasigurno svoje temeljno ukorijenje može pronaći u starim boljkama svih velikih
starih civilizacija i kultura. Što bi
se reklo, pod suncem ništa novo!
Stare priče, novi ljudi. Ima li uopće smisla puniti novinske stupce,
dugometražne trake medijskih
prostora tim flash informacijama?
Je li korupcija kao takva neiskorjenjiva pojava... iskorjenjiva? Upravo kao takva bolest suvremenoga
doba, koja već stoljećima stvara
neizlječive migrene, dovodi samo
čovječanstvo kao jednu neizostavnu povijesnu datost uvijek u
pat poziciju. Ima li izlaza…?
revrćući prijašnja pitanja, počesto ostaje pitanje: Kakvo mi
društvo trebamo? Postoji li uop-
N
P
74
će idealno, kao i idealno tržište?
Kako suzbiti monopol? Kakve
stranke trebaju biti na vlasti? Je
li neovisno sudstvo od politike?
Na ova pitanja svi već znamo odgovore. No, kao čovjek se pitam:
Što učiniti, kako poboljšati neotklonjive rak-rane suvremenoga
hrvatskoga društva? Kakve to
ljude danas trebamo? Jer s ovakvima kakve imamo na svim razinama, bojim se da baš nećemo
u skorašnjoj budućnosti uspjeti
izgraditi zdravo i kvalitetno društvo. Dok god se bude naokolo
Svi čekamo da netko nešto daruje. Da se obradujemo. Zaista,
čudan svijet i još čudniji ljudi u
njemu. Možda bi se jedan od odgovora mogao susresti u onima
koji nešto svim svojim snagama
pokušavaju. Možda neki misionari u Gani, medicinske sestre
u bolnicama, pošteni seljak koji
svake godine svojim rukama
obrađuje hektare svojih njiva. U
njima je nada svijeta! Da, upravo
u takvim ljudima. A ne u smušenim bjeguncima koji bezuvjetno
svoju glavu pognu, čim im netko
samo ostavili što ljepši utisak na
nekoga, tko bi nam eventualno
pomagao pri sklapanju nekoga
posla, boljega mjesta na nekoj
sveučilišnoj katedri, prodaji novoga automobila, prodaje dionica… sve to poradi provizije...
U njoj nalazimo svoje neupitno
zadovoljstvo. Nije bitno što smo
prijetvorni, koga briga? Ljudi,
dajte samo pića i igara!
reba reći još samo ponekoliko
riječi o zavisti. Hrvatska bi je
čak mogla izvoziti u inozemstvo,
i ostvariti popriličan suficit. Samo
T
Laži
civilizacije
Piše
Dražen Zetić
šuškalo, a ne konkretno rješavalo, ni jedno društvo ne može izaći
iz svoje zone sumraka. Jer tko će
upaliti svjetiljku i donijeti trunku
svjetlosti u naš iluzorni tunel?
Ako ne mi sami…
Prihvaćajući stvarnost takvu kakva jest, mi se u biti istovremeno
predajemo. Zauzimajući rovovski
stav. Siguran. Bezbrižan, čekajući ukopani s koje će strane doći
izbezumljeni neprijatelji. No, pokušajmo promotriti malo stvari
i s drukčijih smjerova mišljenja.
Gdje su heroji? Zar junaka nema
više? Tko ih je obezglavio? Zar u
onim američkim filmovima nema
više jednoga Supermena, Batmana, Spidermena, Johna Waynea…
koji bi u zadnjem trenutku spasio
svijet. S te strane možda bi bilo
krajnje nepošteno reći da danas
imamo deficitarno kvotu ljudi koji
misle. Jel’ ovaj svijet doista misli?
anašnji svijet je odviše u stavu čekanja. Umrtvljenosti.
Uvijek se naprosto na nekoga
čeka. Djeda Mraza, Sv. Nikolu…
D
malo prstom zaprijeti. Čim netko
malo digne prst u zrak, u njima
nestane i vjere i ljubavi, i nade.
Kakvi ljudi! kada bi tako ptice
selice odustajale od svojih rutina selidbe, jug i sjever više ne
bi imali smisla. Zapravo, ne bi
postojali. Bilo bi krajnje svejedno
na koju bi se stranu letjelo.
uranjem stvari ispod tepiha, šutnja zbog kojekakvih
boljih radnih mjesta, neumorno
kimanje glavom, bespogovorno
izvršavanje postavljenih ciljeva…
stvaraju ljude bez misli. Bez kreativnosti. Na kraju krajeva, koga
mi to zavaravamo, uloge su podijeljene. Mi smo samo pokatkada bolji ili pak lošiji glumci u
ovoj nezaustavljivoj društvenoj
farsi. Dajte pića i igara! Glomaznu arenu. Transparente od kojih
sve nas prvim radnim ponedjeljkom neminovno tišti migrena.
Al, sve to poradi višega cilja, zar
ne! Hura, Hura… živjele laži civilizacije! Živjeli mi koji se umjetno
svakodnevno smijemo, ne bi li
G
GLAS ZAGORJA
da drugi ne uspije, a ako i uspije,
zašto ja nisam uspio? Namjesto
pitanja rada i mukotrpne žrtve,
krvi i znoja, počesto idemo linijom
manjega otpora. Koristimo superlative jedni o drugima. Gubimo se
brže od sjene sunca u rujanskim
mjesecima. Al’ neka, i to treba,
ukotviti se negdje i čekati. Doći će
nam netko danas-sutra na nišan…
U svakome slučaju treba spremno
čekati… i po mogućnosti uzeti minimalno preko desetak funkcija.
Zar može proći nešto bez nas…
kako se samo usuđuju i pomisliti, a
kamoli to naglas izreći? Bezbožnici
jedni… Istina je što mi kažemo da
jest ili pak što se iza zatvorenih vrata dogovorimo. Istina je naša strategija, ko vas pita za mišljenje? Mi
znamo što je dobro za narod, kako
bi to izgledalo kada bi narod mislio… Strašno, ne smijem ni pomisliti… koliko bi samo praznih duša
raskrinkano bilo, koliko… to sam
dragi Bog zna reći… kao da je serijski štancao duše u zagrebačkim
tramvajima. Svi ljudi postaju isti…
HOROSKOP
01. PROSINCA 2010.
KONTRA SVEGA
ZAGORCI OSVAJAJU
RAVNU GORU
RHZ-ekači
u turizmu
Išla redakcija u Ravnu Goru,
to je tam kuda se pelja k moru,
u kraju tom, zna to sako dete,
jako razno šumsko voće cvete
Vidli smo im kuglanu i kegle
Našu u Krapini, zjele su megle,
Malo se kugle hitalo i rušilo
Nastavak, u bircu gde se pušilo.
Kontra svega je na stageu bilo
Sviralo se i popevalo, a ne pilo,
Muzikanti su zapelali i švabicu
Čudi se kobasi, vidiš joj na licu.
Od bobica ti oni sok zažmiču
uklapa se sve u turističku priču.
Tam smo si nekaj gratis spili
A ono za doma smo platili.
Delaju stvari da ti pamet stane
u uratku moreš utoplit i organe,
naj o tome pitat nekog pilca
ZAGORJA
to su GLAS
ti uradci
od pravoga filca.
I onda je svemu došel konec kraj
iz RHZK-a ekipa vrnula se nazaj,
Sotelie prašajte če ne verjamete,
a zna i Siniša, ni on već ni dete.
75
01. PROSINCA 2010.
76
UZ SVETKOVINU SVIH SVETIH
GLAS ZAGORJA

“Božić vrijeme mira i obiteljskoga zajedništva

listić br.15 - Župa sv. Josipa Radnika Osijek

ovdje - zagorje-international.hr.

NIKOLA Br 41(354).pub - Župa Sv. Nikole biskupa – Krapina

Ovdje - besplatne digitalne novine

Župni tjednik - www.croatianchurchnewyork.org

U tebe se, Gospodine, uzdam - Župa bl. Alojzija Stepinca, Zagreb

IZGRADI DUHOVNE JASLICE izgradi-duhovne-j

NIKOLA Br 36(349).pub - Župa Sv. Nikole biskupa – Krapina

106 Datum: 21. prosinca 2014.