bosnaunited.net
Mhairi McFarlane
Ljubav na prvi pozdrav
1
bosnaunited.net
Za Jenny, koju sam pronašla na fakultetu
2
bosnaunited.net
3
bosnaunited.net
Prolog
Joj, dovraga i bestraga, koji peh... Što je? - upitala sam.
Mlatnula sam jednu posebno smionu i nezaustavljivu pčelu s limenke Coca-cole.
Ben je rukom zaklanjao lice na način koji čovjeka čini samo još više uočljivim.
- Profesor McDonald. Znaš ga, doktor Hambić. Već mu tjedan dana kasnim s
esejom o Keatsu. Je li me vidio?
Ogledala sam se. S druge strane dvorišta prošaranog poslijepodnevnim suncem,
profesor se zaustavio kao ukopan i počeo oponašati pozu Lorda Kitchenera1 1,
uključujući i bezglasno izgovaranje riječi “TI!”
- Ovaj... je.
Ben je provirio kroz prste i pogledao me.
- Možda ili sto posto?
- Onako, kao da je punašan, proćelav, škotski krstareći projektil u tvidu dobio tvoje
koordinate pa sada šiba kroz travu da te sredi.
- Dobro, u redu, misli, Bene, misli... - mrmljao je Ben zagledan u krošnju stabla pod
kojim smo sjedili.
- Zar se kaniš popeti na drvo? Naime, profesor McDonald djeluje mi kao tip koji je
spreman do mraka čekati da se pojave vatrogasci.
Ben preleti pogledom po ostacima užine i našim torbama, kao da će u njima pronaći
spas. Ne vjerujem da bi Karrimorov ruksak bačen u lice uglednog akademika poboljšao
stvar. Pogled mu se zaustavi na mojoj desnoj ruci.
- Posudiš mi prsten?
- Naravno. Ali moram te upozoriti, nije čaroban. - S mukom sam ga skinula s prsta i
pružila mu ga.
- Možeš malo ustati?
- Ha?
- Malo ustani.
Podigla sam se na noge i otresla travu s traperica. Ben je održavao ravnotežu
klečeći na jednom koljenu i iznad glave podigao komad gotičarskog, srebrnog nakita
koji sam za četiri funte kupila na studentskom placu. Počela sam se smijati.
- Jao... idiote jedan...
Profesor McDonald stigao je do nas.
- Bene Morgane... !
- Oprostite, gospodine, uhvatili ste me usred nečega strašno važnog.
Ponovno se okrenuo meni.
1 Lice s plakata koji poziva na novačenje u britansku vojsku.
4
bosnaunited.net
- Znam da nam je tek dvadeset godina i da je ova prosidba naprasno ubrzana
uslijed... vanjskog pritiska. Ali, nevezano s tim, smatram da si nevjerojatna. Znam da
nikada neću susresti ženu do koje bi mi bilo stalo kao do tebe. Taj je osjećaj svakoga
dana sve jači i jači...
Profesor McDonald prekrižio je ruke, ali se, za divno čudo, nasmiješio. Da čovjek ne
povjeruje. Benova je drskost opet trijumfirala.
- Jesi li siguran da taj osjećaj nije hladna osveta onih tortilja s kukuruzom i
hrenovkama iz limenke koje ste ti i Kev sinoć napravili? - upitala sam.
- Nikako! Bože moj - posve si me obuzela. Moju glavu, srce, utrobu...
- Oprezno, momče, na tvom se mjestu ne bih niže spuštao u tom nabrajanju - reče
profesor McDonald. - Ramena vam pritišće teret povijesti. Mislite na nasljedstvo. To će
vas zasigurno nadahnuti.
- Hvala, gospodine.
- Ne treba tebi žena nego Imodium2 - kažem mu.
- Trebaš mi ti. Što kažeš? Udaj se za mene. Imat ćemo skroman obred. Poslije toga
se možeš useliti u moju sobicu. Imam luftmadrac i stari ručnik koji si možeš smotati pod
glavu umjesto jastuka. A Kev usavršava recept za patatas bravas u kojem se krumpiri
kuhaju u Heinzovoj juhi od rajčice.
- Pa to je stvarno divna ponuda, ali žao mi je, Bene. Ne. Ben se okrene profesoru
McDonaldu.
- Morat ću nekoliko dana izbivati s fakulteta zbog duševnih boli.
2 Lijek protiv proljeva.
5
bosnaunited.net
1
Stignem sama kući prilično kasno i kroz vrata me gurne ona karakteristična
manchesterska kiša koja istodobno uspijeva padati vodoravno i okomito. U kuću sam
unijela toliko vode da se čini kako me nanijela plima i ostavila na dnu stubišta poput
busena morske trave.
Prijateljsko je to, nepretenciozno uređeno mjesto, barem mi se tako čini. Dovoljan bi
bio i dvominutni obilazak da nas okarakterizira kao “profesionalce” u ranim
tridesetima, bez djece. Uokvireni plakati Rhysovih glazbenih heroja. Krasi nas stil
“pohabani šik” u kojem preteže pohabanost. Tu je i sjajna, tamnoplava boja na podnim
letvicama zbog koje moja mama diže nos: “To mi izgleda strašno amaterski, kao neki
projekt društvenog centra.”
Kuća miriše na večeru, toplo i aromatično, ali u zraku se ipak nedvojbeno osjeća
neka hladnoća. Osjetila sam da je Rhys loše raspoložen čak i prije negoli sam ga
ugledala. Čim sam ušla u kuhinju, nešto u napetosti njegovih ramena dok stoji poguren
nad štednjakom jasno mi je pokazalo da se ne varam.
- Dobra večer, dragi - kažem izvlačeći natopljenu kosu iz ovratnika i rasplićući šal.
Drhtim, ali korak mi je lak zbog nadolazećeg vikenda. U petak mi je sve mrvicu lakše
podnijeti. On progunđa nešto nerazumljivo, što bi moglo biti i pozdrav, ali ne obazirem
se na to da slučajno ne bih ispala kriva za početak sukoba.
- Jesi li bila na tehničkom? - upita.
- Joj, sranje. Zaboravila sam.
Rhys se naglo okrene vitlajući nožem. Bio je to zločin iz strasti, časni sude. Mrzi
šlampavost kad je riječ o papirologiji za produženje registracije.
- Jučer sam te podsjetio! Danas je već istekla.
- Oprosti. Sutra ću.
- Nisi ti ta koja će morati voziti neregistrirani auto. Također nisam ona koja je
zaboravila otići na tehnički prošloga vikenda, sudeći prema podsjetniku koji je
njegovim rukopisom zapisan na kalendaru. Ne spominjem to. Ulažem prigovor, časni
sude: svjedok je svadljiv.
- Pauk ih nosi na otpad, znaš, čak i kada su parkirani na pločniku. Nikome ne
gledaju kroz prste. Nemoj mene kriviti kada ga sprešaju na veličinu Zvonkovog autića
pa ćeš se morati voziti autobusom.
Zamislila sam se u plavoj noćnoj kapici sa zvoncem na vrhu.
- Sutra ujutro. Ništa ne brini.
Okrene mi leđa i nastavi komadati papriku na kojoj je možda zamislio moju facu.
Sjetim se da imam kocku šećera pa se sagnem ne bih li iz mokre vrećice iz Treshersa
izvadila butelju crnog.
Natočim nam dvije divovske čaše i kažem:
- Nazdravlje, Uško.
6
bosnaunited.net
- Uško?
- Iz Zvonka. Ma, nema veze. Kakav ti je bio dan?
- Sve po starom.
Rhys radi kao grafički dizajner u marketinškoj tvrtki. Mrzi svoj posao. Još više mrzi
pričati o njemu. Međutim, prilično voli slušati šarolike priče s prve crte bojišnice
novinskog izvještavanja sa suđenja na Manchesterskom kaznenom sudu.
- Pa, danas je jedan tip na izrečenu doživotnu kaznu bez mogućnosti pomilovanja
odvratio besmrtnim riječima: “Pizduni jedni, to je jebena nepravda.”
- Ha-ha. Ima li pravo?
- Da je jebena nepravda? Ne. Stvarno je pobio gomilu ljudi.
- Smiješ li napisati “jebena” u Manchesterskim večernjim vijestima?
- Jedino sa zvjezdicama umjesto slova. Definitivno ću morati smisliti neki
eufemizam za ono što je izvikivala njegova obitelj i napisati: “S galerije su se čuli
emocionalni uzvici i vapaji”. Jedina riječ koju su uputili sucu a da nije psovka, bila je:
“Stari”.
Rhys uz hihot nosi čašu u dnevnu sobu. Slijedim ga.
- Danas sam malo istraživala javno mnijenje na temu glazbe - kažem mu i sjednem.
- Mama mi je sjela na kičmu sva u panici jer je nećak Margaret Drummond iz kluba
slastičarki imao DJ-a u bejzbolskoj kapi koji je puštao “opscene i kakofonične skladbe o oblinama i
rupama”prije negoli su dječica otišla na spavanje.
- Zvuči super. Može li nam nabaviti njegov broj? Ipak, možda bi bilo bolje da bude
bez kape.
- Mislila sam da bismo mogli imati pjevača. Netko s posla unajmio je Elvisova
imitatora, Elvisa iz Macclesfielda. Genijalno zvuči.
Rhysovo se lice smrkne. - Neću da mi neki otrcani, debeli, stari jebač s kosom
punom briljantina pjeva “Love me tender”. Ženimo se u Manchesterskoj gradskoj
vijećnici, a ne u kapelici Little McWedding u Vegasu.
Progutala sam to, premda s mukom. Oprosti mi što pokušavam u cijelu stvar unijeti
malo zabave.
- Oh. OK. Mislila sam da bi moglo biti fora, znaš, da se svi malo opuste. Što si ti
imao u vidu?
On slegne ramenima.
- Nemam pojma.
Njegova mi ratobornost i nedvosmislen pogled dadnu do znanja kako mi je nešto
promaklo.
- Osim ako... ti želiš svirati? Pretvara se kao da razmišlja o tome.
- Aha, možda bismo i mogli. Pitat ću dečke.
Rhysov bend. Nazovite ih mini-Oasisom i ubit će vas. Ipak, sve je puno parki i
razmirica. Ono što oboje znamo, premda nikada o tome ne govorimo, jest kako se nadao
7
bosnaunited.net
kako će njegov prethodni bend koji je imao nekoć u Sheffieldu, postići nekakav uspjeh
dok je ovaj samo hobi grupice tridesetogodišnjaka. Oduvijek sam bila pomirena s tim
da Rhysa moram dijeliti s njegovom glazbom. Jedino nisam znala da ću isto morati i na
vlastitu vjenčanju.
- Mogli biste odsvirati prvih pola sata, tako nešto, a onda može preuzeti DJ.
Rhys iskrivi lice.
- Ne pada mi na pamet natjerati ih da uvježbaju stvari i slože instrumente samo da
bismo tako kratko svirali.
- Dobro, onda malo duže, ali zapamti da je to naše vjenčanje, a ne gaža.
Osjećam kako se nabiru i komešaju crni oblaci, a sigurno će skoro i zagrmjeti.
Njegov temperament i ovakve prepirke poznajem kao vlastiti džep.
- A neću ni DJ-a - nadoda.
- Zašto ne?
- Uvijek su šugavi.
- Znači, sam se hoćeš pobrinuti za glazbu?
- Složit ćemo kompilaciju na iPodu, možda na Spotifyju, svejedno. Stavimo ih na
shuffle i to je to.
- OK.
Trebala bih dići ruke i pokušati ponovno kad bude bolje volje, ali ne činim to.
- Imat ćemo Beatlese i Abbu i nešto za stariju generaciju, nadam se? Neće im se
svidjeti budu li pankeri i metalci stalno urlali sa zvučnika.
- ”Dancing Queen?” Nema jebene šanse. Čak i ako se tvoj bratić Alan želi tresti uz
nju. - Napući usne i počne mahati rukama u visini bradavica oponašajući pokrete Patka
Orvillea koji bi se mogli nazvati jeftino provokativnima.
- Zašto se moraš ponašati kao da ti je sve to samo užasna gnjavaža?
- Mislio sam da želiš da se vjenčamo pod našim uvjetima, na naš način. Tako smo se
dogovorili.
- Da, pod našim uvjetima, a ne tvojim - odvratim. - Htjela bih da imaš prilike
porazgovarati s našim prijateljima i obitelji. To je tulum, za svakoga.
Pogled mi padne na zaručnički prsten. Zašto se ono uopće ženimo? Prije nekoliko
mjeseci napili smo se uzua3 u grčkom restoranu slaveći pristojan bonus koji je Rhys
dobio uz plaću. Vjenčanje nam se učinilo kao super stvar na koju bismo ga mogli
potrošiti. Svidjela nam se zamisao o tulumu i složili smo se da nam je već “vrijeme”.
Prosidbe nije bilo, samo je Rhys napunio moju čašu do vrha, namignuo mi i rekao:
“Jebeš sve, zašto ne, ha?”
Ta mi se odluka učinila toliko sigurnom, ispravnom i očiglednom te večeri u tom
zagušljivom, bučnom restoranu. Gledali smo kako trbušna plesačica vuče penziće da se
3 Grčka rakija s okusom anisa.
8
bosnaunited.net
uvijaju uz nju, valjali se od smijeha dok nas trbusi nisu zaboljeli. Voljela sam Rhysa, a
pretpostavljam da je u mojem pristanku bilo i suočavanja s pitanjem koje sam si
postavljala: čuj, za koga ćeš se inače udati? Da, živjeli smo s vječnom primjesom
nezadovoljstva. Ali, kao i s pjegama plijesni od vlage u kutu kupaonice, trebalo bi jako
mnogo truda da se to popravi, a nekako nikada nismo pronašli vremena.
Premda smo dugo čekali, zapravo nikada nisam dvojila da ćemo ozakoniti našu
vezu. Iako je Rhys još nosio neukrotivu grivu i odoru vječnog studenta koju čine prljave
majice s imenima bendova, iznošene traperice i starke, znala sam da se ispod te
vanjštine krije osoba koja prije klinaca želi imati papir. Po dolasku kući odmah smo
nazvali oba para roditelja, prividno zato da s njima podijelimo radosnu vijest, ali
vjerojatno i stoga da se trijezni ne bismo predomislili. Nije bilo serenade pod
mjesečinom ali, kako bi rekao Rhys, život nije takav.
Sada zamišljam taj dan, koji bi navodno trebao biti najljepši u našim životima, kao
dan prepun kompromisa i zatomljene živčanosti uz Rhysa koji je sav nepristupačan i
posvećen isključivo ekipi iz benda, kakav je bio i kada sam ga prvi puta vidjela, kada je
članstvo u njegovoj škvadri bilo sve za čim je moj nerazvijeni srčani mišić čeznuo.
- Do kada će taj bend biti treća osoba u našoj vezi? Misliš li odlaziti na probe i dok
ću ja čamiti kod kuće s uplakanim djetetom?
Rhys odvoji čašu od usana.
- Otkud sad to? Što, hoćeš reći da moram postati druga osoba, dići ruke od nečega
što volim kako bih bio dovoljno dobar za tebe?
- Nisam to rekla. Jedino smatram da nam tvoja svirka ne bi smjela onemogućiti da
budemo zajedno na dan našeg vjenčanja.
- Ha. Poslije toga ćemo cijeli život biti zajedno.
Kaže to kao da je riječ o služenju zatvorske kazne zajedno s grupnim tuširanjem,
tjelovježbom u šest ujutro i krijumčarenjem poruka ljudima onkraj rešetaka. Ne. Pušta.
Me. U. Birtiju...
Duboko sam udahnula i osjetila tvrd, težak uteg usred prsnoga koša, bol koju bih
mogla pokušati rastopiti vinom. To je u prošlosti znalo upaliti.
- Nisam sigurna da je to vjenčanje dobra zamisao. Izgovoreno je. Ta pomisao koja
mi nije davala mira iskočila je iz podsvijesti ravno u svijest i produžila dalje, van iz
mojih usta. Iznenadilo me što je uopće ne želim povući. Rhys slegne ramenima.
- Lijepo sam rekao da trebamo zbrisati u inozemstvo. Ti si željela da to obavimo
ovdje.
- Ne, htjela sam reći da nisam sigurna je li svadba u ovome trenutku dobra zamisao.
- Čuj, svi će nas jebeno čudno gledati ako sada otkažemo.
- To nije dovoljno dobar razlog da ne odustanemo.
Daj mi razlog. Možda sam ja ta koja očajnički odašilje šifrirane poruke. Uvidjela sam
da sam se osvijestila, probudila se, a Rhys uopće ne čuje zvono za uzbunu. Izgovorila
sam nešto što obično prešućujemo. Oglušiti se na to nije zadovoljavajuća reakcija.
9
bosnaunited.net
On ispusti ekstravagantan uzdah, prepun neartikulirane iscrpljenosti uslijed
užasnih kušnji života sa mnom.
- Bezvezarija. Nabrušena si i samo si čekala da se posvađamo otkako si došla.
- Nije istina!
- A sada ćeš se početi duriti i pokušati me prisiliti da pristanem na nekog DJ-a koji
će puštati smeće za tebe i tvoje debilne prijateljice kad se nacvrckate. Nema problema.
Unajmi ga, napravi sve po svom. Nemam volje za prepucavanja.
- Debilne?
Rhys otpije gutljaj vina i ustane.
- Ja ću nastaviti s večerom, može?
- Zar ne misliš da bismo iz činjenice da se oko ovoga nikako ne možemo dogovoriti
trebali izvući neku pouku?
On se ponovno zavali u naslonjač.
- O, Rachel, nemoj praviti dramu iz toga, imao sam težak tjedan. Nemam snage za
djetinjaste ispade.
I ja sam umorna, ali ne od petodnevnog radnog tjedna. Umorna sam od napornog
pretvaranja. Spremamo se potratiti tisuće funti na običan privid, pred ljudima koji nas
najbolje poznaju, a ta me pomisao ispunja strašnom nelagodom.
Ako ćemo pravo, Rhysovo nerazumijevanje je posve shvatljivo. Njegovo je
ponašanje svakodnevna rutina. Ovo mu je svakodnevna rutina. Ja sam ta u kojoj se
nešto prelomilo. Neki je djelić mojega mehanizma napokon dotrajao, baš kao što neki
pouzdan kućanski aparat radi i radi, a onda jednoga dana samo prestane.
- Ova svadba nije dobra zamisao i točka - kažem. - I to zato što nisam sigurna da je
dobro to što smo nas dvoje uopće zajedno. Nismo sretni.
Rhys djeluje pomalo zatečeno. Zatim mu lice ponovno otvrdne, pretvori se u masku
prkosa.
- Nisi sretna?
- Ne, nisam sretna. Ti jesi?
Rhys čvrsto zažmiri, uzdahne i prstima pritisne korijen nosa.
- Baš čudno, ali u ovom trenutku nekako i nisam.
- A inače? - ustrajna sam.
- Hajde, za potrebe ove rasprave, reci mi što je to sreća? Skakutanje po livadama u
napušenoj izmaglici i prozirnoj bluzi berući tratinčice? Ako je tako, onda ne, nisam
sretan. Volim te i mislio sam da i ti mene voliš dovoljno da se malo potrudiš. Ali
očigledno nije tako.
- Postoji i nešto između napušenih tratinčica i vječnog prepucavanja.
- Daj odrasti više, Rachel.
Rhysov specijalan odgovor na bilo koju moju dvojbu oduvijek je bilo grubo “daj
odrasti” ili “prihvati to”. Svi na svijetu znaju da su veze jednostavno takve, a samo ti
10
bosnaunited.net
imaš nerealna očekivanja. Nekoć mi se sviđala ta njegova uvjerenost. Sada više nisam
toliko sigurna u to.
- To mi nije dovoljno - kažem mu.
- Što hoćeš reći? Želiš se odseliti?
- Da.
- Ne vjerujem.
Nakon svog tog vremena, ni sama ne vjerujem u to. Bilo je to poprilično ubrzanje,
od nule do prekida u svega nekoliko minuta. Gotovo su mi se obrazi napuhali kao
pilotu mlažnjaka dok probija zvučni zid. Možda nam je zato bilo toliko važno da se
službeno obvežemo. Znali smo da će brak izoštriti određene mutne stvari.
- Sutra ću početi tražiti stan.
- Zar ti naših trinaest godina toliko malo vrijede? - upita. -Nećeš da vjenčanje bude
po mom - onda pa-pa, vidimo se?
- Znaš da zapravo nije riječ o vjenčanju.
- Baš interesantno kako te ovi problemi salijeću upravo sada, kad nešto ne može biti
po tvom. Ne sjećam se da je bilo ovakvog... samopreispitivanja dok sam kupovao prsten.
Ima pravo. Jesam li namjerno izazvala ovu svađu kako bih dobila razlog? Jesu li
moji razlozi dovoljno čvrsti? Kolebam se. Možda se sutradan probudim i zaključim da
je sve ovo bila velika pogreška? Možda će se ovo mračno, apokaliptično ozračje užasne
jasnoće razići poput kišnih oblaka iz kojih još lijeva kao iz kabla. Možda bismo sutra
mogli izići na ručak, nažvrljati zajednički popis pjesama na salvetu, ponovo osjetiti
zanos...
- OK... ako želimo da nam to upali, nešto moramo promijeniti. Moramo prestati
cijelo vrijeme napadati jedno drugo. Otići na bračno savjetovanje, bilo što.
Ako mi ponudi i najmanju sitnicu, ostat ću. Toliko je bijedna moja odlučnost. Rhys
se namršti.
- Ne pada mi na pamet sjediti u kutu dok ti nekom drkarošu u cvikerima iz Centra
za obitelj govoriš da se prema tebi ponašam kao gad. I ne pada mi na pamet odgađati
vjenčanje. Ili se ženimo, ili zaboravi na cijelu priču.
- Ja ti govorim o našoj budućnosti i o tome imamo li je uopće, a tebi je jedino stalo
do toga što će ljudi misliti ako odgodimo vjenčanje?
- Pa nisi ti jedina koja smije postavljati ultimatume.
- Tebi je ovo nadmetanje?
- Ako nakon ovoliko vremena još nisi sigurna, nikada nećeš ni biti. Tu se nema o
čemu pričati.
- Kako hoćeš - kažem drhtavim glasom.
- Ne, kako ti hoćeš - ispljune. - Kao i uvijek. Nakon svega što sam za tebe žrtvovao...
To me obori i obuzme me takav bijes da mi se čini kako lebdim metar od tla jer
imam raketne mlaznice na petama.
11
bosnaunited.net
- Nisi se ti ničega odrekao radi mene! Selidba u Manchester bila je tvoj izbor!
Ponašaš se kao da si mi učinio uslugu koju ti nikada neću moći vratiti, a to je čisto
sranje! Taj bi se bend ionako raspao! Nemoj mene kriviti za svoj NEUSPJEH!
- Koje si ti sebično, razmaženo derište! - zaurla na mene pa također ustane, jer
dernjava iz sjedećeg položaja nikada nije toliko efektna. - Važno ti je samo ono što ti se
prohtije, a nikada ne razmišljaš o tome čega se sve ljudi moraju odreći ne bi li ti to
priuštili. Isto je i s ovim vjenčanjem. Sebična si na najgori mogući način, jer misliš da
uopće nisi sebična. A što se benda tiče, pas ti mater, kako se usuđuješ tvrditi da znaš što
bi se dogodilo. Da se mogu vratiti i promijeniti...
- Ma nemoj mi reći! - zavrištim.
Stojimo tako jedno nasuprot drugome, teško dišući u nekakvoj revolveraškoj patpoziciji s riječima umjesto pištolja.
- Kako hoćeš. Dobro - naposljetku će Rhys. - Idem kući preko vikenda - ne pada mi
na pamet ostati ovdje i gutati takva govna. Počni si tražiti neko drugo mjesto za život.
Klonem natrag na sofu i ostanem sjediti s rukama u krilu. Slušam ga kako treska
nogama gore na katu i puni putnu torbu. Suze mi teku niz obraze i dalje u ovratnik
košulje koji se tek počeo sušiti od kiše. Začujem Rhysa u kuhinji i shvatim da gasi plin
ispod tave s čilijem. Na neki način, taj sićušni trenutak brižnosti gori je od svega što je
mogao reći. Zagnjurim lice u dlanove.
Nakon nekoliko minuta, prene me njegov glas tik pokraj uha.
- Imaš li drugoga?
Blijedo ga pogledam. - Molim?
- Čula si me. Imaš li drugoga?
- Naravno da ne.
Rhys oklijevajući zastane, zatim doda:
- Ne znam zašto plačeš. Dobila si što si htjela.
Na izlasku zalupi vrata tolikom žestinom da tresak odjekne poput pucnja.
12
bosnaunited.net
2
Šokirani mojim iznenadnim samačkim statusom, moja najbolja prijateljica Caroline i
naši zajednički prijatelji Mindy i Ivor okupili su se oko mene i postavili mi pitanje koje
samo najsuosjećajnije duše znaju postaviti:
- Hoćeš da svi zajedno iziđemo i napijemo se ko majke?
Njima Rhys neće nimalo nedostajati: on je ionako moje prijatelje doživljavao
isključivo kao moje. Usto je znao reći kako Mindy i Ivor “zvuče poput voditelja dječjeg
programa na televiziji”. Mindy je Indijka, a njeno je ime izvedenica od Parminder. Kaže
da joj je “Mindy” pseudonim u svijetu bijelaca. “Tako među vama ne upadam u oči.
Osim po tome što sam smeđa od glave do pete.” Ivorov je, pak, tata volio nordijsku
mitologiju. To mu je ime postalo svojevrstan kamen oko vrata, zahvaljujući izvjesnom
dječjem animiranom klasiku. Ivor je morao trpjeti da ga ragbijaši u našem studentskom
domu nazivaju “strojovođom” i tvrde kako za vrijeme intimnih odnosa puše kao
lokomotiva: “ću, ću, ćihu-huu”. Ti su isti ragbijaši za okladu ispijali jedan drugome urin
i slinu, a Ivora tjerali na kat da upozna djevojačke sobe. Tako smo postali četveročlano
miješano društvo. Zbog našeg platonskog društva u kombinaciji s njegovom kratko
ošišanom kosom, naočalama crnih okvira i ljubavi prema modernim japanskim
tenisicama, mnogi pretpostavljaju da je Ivor gej. Naposljetku se zaposlio kao programer
računalnih igara, a s obzirom na činjenicu da u toj branši praktički uopće nema žena,
smatra da zbog te pogrešne predodžbe propušta brojne dragocjene prilike.
- To je suprotno logici - uvijek se žali. - Zašto bi muškarac okružen ženama morao
biti homoseksualac? Za Hugha Hefnera nitko to ne misli. Očito bih cijeli dan trebao
hodati u kućnom ogrtaču i papučama.
Kako bilo, nisam se još spremna suočiti s društvom iz koktel-barova pa se odlučim
za cuganje u kućnom aranžmanu, što je nepobitno krajnje pogubnija opcija.
Carolinein dom u Chorltonu oduvijek je bio najlogičnije mjesto sastanka, budući da
je, za razliku od nas, udana, a i nevjerojatan je. (Mislim na dom, ne na supruga - premda
protiv Graemea nemam ništa protiv. On je na jednom od svojih čestih golferskih
vikenda s dečkima.) Caroline je izvrsno plaćena računovotkinja golemog lanca
supermarketa, prava odrasla žena: ali, mora se priznati da je uvijek bila takva. Na
fakultetu se odijevala u podstavljene prsluke i bila članica veslačkog kluba. Kada bih
društvu znala izraziti divljenje njezinoj sposobnosti da ustane rano i ode na trening
nakon cjelonoćnog lumpanja, Ivor bi ošamućeno promrmljao:
- To ti je plemićka krv. Normanski geni. Jednostavno je tjeraju na osvajačke pohode.
Možda bi mogao biti u pravu što se njezina podrijetla tiče. Visoka je i plava, a crte
lica mogle bi se nazvati orlovskima. Za sebe tvrdi da izgleda kao mravojed, ali ako je
tako, onda izgleda kao mravojed koji izgleda kao Grace Kelly.
Dobila sam zaduženje da narežem limetu i posolim rubove čaša na Carolineinoj
besprijekorno glatkoj, Corianovoj radnoj plohi dok ona miksa led, tekilu i Cointreau u
svojem multipraktiku crvenom poput kandirane jabuke. U stankama između tog
13
bosnaunited.net
zaglušujućeg miksanja, Mindy nas sa svojega kraljevskog prijestolja nasred sofe kao i
obično obasipa Mindynim mudrosnicama.
- Razlika između tridesetog i trideset prvog rođendana je razlika između pogreba i
korote.
Caroline počne točiti margarite.
- Trideseti rođendan je pogreb?
- Pogreb tvoje mladosti. Puno pića, suosjećanja, pažnje i cvijeća, a i okupe se svi koje
poznaješ.
- A na trenutak smo zamalo pomislili da će usporedba biti neukusna - kaže Ivor
podigavši naočale navrh nosa. Sjedi na podu ispruženih nogu, a jednom je jednako
ispruženom rukom uperio daljinski prema nekom oblom uređaju, vjerojatno glazbenoj
liniji. - Zar su unutra stvarno Eaglesi, Caroline, ili je riječ o nekoj bolesnoj šali?
- Trideset prvi je kao korota - nastavi Mindy. - Zato što je još gore, ali više nitko ne
očekuje da se požališ.
- Oh, očekujemo mi da se požališ - kažem oprezno joj pružajući plitku čašu koja
izgleda kao tanjurić na visokom dršku.
- Modni časopisi tjeraju me da se osjećam tako staro i nebitno, kao da bih trebala
početi kupovati pelene za inkontinenciju. Smijem li ovo pojesti? - Mindy izvadi krišku
limete s ruba čaše i prouči je.
Ona je, u najkraćim crtama, nevjerojatan spoj izuzetne poduzetnosti i krajnje
blesavosti. Mindy je studirala ekonomiju, ali cijelo je vrijeme tupila kako je krajnje
nesposobna i da nikada neće preuzeti obiteljsku tvrtku koja se bavi prodajom tekstila u
Rusholmeu. Onda je diplomirala s najvišim ocjenama i preuzela posao preko ljeta,
osmislila naručivanje poštom i prodaju putem interneta, učetverostručila dobit i
nevoljko prihvatila mogućnost da ipak ima dara, a i karijeru. A opet, na nedavnom
ljetovanju u Kaliforniji, kada je turistički vodič rekao da se s toga mjesta za vedra dana
dalekozorom može vidjeti kitove, Mindy je uzviknula: “Kiltove? Joj, Bože dragi, zar se
vidi sve do Škotske?”
- Limetu? Ovaj... ona se obično ne jede - odvratim.
- Oh. Mislila sam da si je možda nečim natopila. Pokupim drugu čašu i isporučim je
Ivoru, a zatim se
Caroline i ja s vlastitim čašama uputimo prema naslonjačima.
- Živjeli - kažem. - Nazdravimo mojim raskinutim zarukama i budućnosti lišenoj
ljubavi.
- Za tvoju budućnost - prekori me Caroline. Podignemo čaše, srknemo, malo se
stresemo - tekila se u koktelu prilično snažno osjeća. Od nje mi utrnu usne, a želucem se
razlije toplina.
Slobodna. Ta se riječ tako dugo nije odnosila na mene da se još uopće ne osjećam
slobodno. Kao da sam negdje drugdje, u limbu: hodam na prstima po vlastitoj kući,
14
bosnaunited.net
spavam u gostinjskoj sobi, izbjegavam bivšeg zaručnika i njegovo ljutito, usijano
razočaranje. Ima pravo: to je bila moja želja pa imam manje razloga za bijes nego on.
Kako to izgleda, sada kada još živite skupa? - oprezno upita Caroline kao da mi čita
misli.
- Još nismo počeli pred vratima razapinjati klavirske žice u visini grkljana. Mičemo
se jedno drugome s puta. Moram malo požuriti s traženjem stana. Ionako samo tražim
izgovore da svaku večer iziđem iz kuće.
- Kako je tvoja mama to prihvatila? - Mindy se ugrize za donju usnu.
Mindy, kao jedna od dvije kandidatkinje za djeverušu, zna da je ona jedina osoba
na svijetu koja je bila jednako uzbuđena kao moja mama.
- Ne baš najbolje - odvratim vješto ublažavajući činjenice. Bilo je grozno. Telefonski
razgovor odvijao se u etapama.
Prva faza: “Prestani zbijati neslane šale.” Zatim pariranje: “Malo si se uplašila, to je
sasvim normalno.” Pa prijedlog: “Pričekaj nekoliko tjedana da vidiš kako ćeš se
osjećati.” Bijes, nevjerica, cjenjkanje i na kraju - barem se nadam - kakvo-takvo
prihvaćanje. Tata me pitao je li pravi razlog briga zbog troška i rekao da će oni, ako
treba, sve platiti. Tada sam briznula u plač.
- Nadam se da mi nećeš zamjeriti što te pitam, ali nikada nisi rekla... - upitno će
Mindy. - Koji je bio povod svađi zbog koje ste ti i Rhys prekinuli?
- Aha... - odvratim. - Elvis iz Macclesfielda.
Nastupi stanka. Među nama obično vlada čista zezancija. Međutim, kako je propast
moje epsko razvučene veze nastupila tek prošloga tjedna, nitko još nije siguran kako bi
se trebao ponašati. Isto je kod svake gadne tragedije: čovjek se pita kada je OK početi sa
slanjem internetskih viceva.
- Ševila si se s Elvisom iz Macclesfielda? - kaže Ivor. - I, kako je to kad ti ga Kralj
zabije?
- Ivore! - zavapi Mindy. Ja se nasmijem.
- Oooh! - odjednom uzvikne Caroline, što za nju inače nije uobičajeno.
- Jesi li sjela na nešto? - upita Mindy.
- Zaboravila sam vam reći. Pogodite koga sam nekidan srela?
Pokušavam se domisliti koja bi mi slavna osoba trebala biti najuzbudljivija. Možda
je riječ o nekome o kome sam pisala, ali ja provodim dane tražeći isključivo osobe koje
su slavne iz pogrešnih razloga. Sumnjam da bi odbjegli silovatelj izazvao toliko
oduševljenje.
- Coronation Street ili Manchester United? - upita Mindy. To su dva glavna izvora
slavnih osoba u gradu, časna riječ.
- Ni jedno od toga - kaže Caroline. - A pitalica je samo za
Rachel.
Slegnem ramenima drobeći komadić leda kutnjacima.
15
bosnaunited.net
- Uf... Darrena Daya?
- Ne.
- Lembita Opika?
- Ne.
- Mog tatu?
- Zašto bih vidjela tvog tatu?
- Možda je došao iz Sheffielda jer potajno ljubaka s nekom ženom mami iza leđa.
- I u tom bih ti slučaju prenijela vijest u obliku pitalice?
- OK, predajem se.
Caroline se zavali u naslonjač s pobjedonosnim izrazom lica.
- Engleskog Bena.
Istodobno me obuzme vrelina i smrzavica, kao da sam odjednom dobila gripu.
Nagle promjene topline u stopu slijedi lagana mučnina. Aha, analogija drži vodu.
Ivor izvije vrat da pogleda Caroline.
- Engleski Ben? Kakav je to nadimak? A kakav bi trebao biti?
- Je li u nekakvom srodstvu s Big Benom? - upita Mindy.
- Engleski Ben - ponovi Caroline. - Rachel zna na koga mislim.
Osjećam se poput Aleca Guinnessa u Zvjezdanim ratovima kada se Luke Skywalker
pojavi u njegovoj špilji i počne se raspitivati o Obi Wan Kenobiju. E, to je ime koje dugo,
dugo nisam čuo...
- Gdje si ga vidjela? - upitam.
- Išao je u Središnju knjižnicu.
- Zašto ne kažete svom dobrom, starom “Dvonošcu Ivoru” o kome pričate? - zamoli
Ivor.
- Ja bih mogla biti “Hindi Mindy”, predloži Mindy, a Ivor je pogleda kao da joj je
kanio nešto objasniti, ali se smjesta predomislio.
- Bio mi je prijatelj na faksu, sjećaš se - kažem i sakrijem usta čašom za slučaj da mi
lice otkriva više nego što želim. - S mojega smjera. Što će reći, s engleskog. Ben.
- Ako ti je bio samo prijatelj, zašto se Caroline tako... uzvrpoljila? - upita Mindy.
- Ben joj se oduvijek sviđao - odvratim, zadovoljna što je to bar istina, premda se ne
bih u sudnici mogla zakleti i da je “cijela istina, tako mi Bog pomogao”.
- Ah - Mindy me odmjeri od glave do pete. - To znači da se tebi nije sviđao, jer su
tvoj i Carolinein ukus u muškarcima -nebo i zemlja.
Zbog toga bih Mindy najradije cmoknula.
- Istina - suosjećajno kimnem.
- Još je uvijek zgodan - kaže Caroline, a moj se želudac počne koprcati poput živog
jastoga na putu do lonca u kineskom restoranu. - Nosio je božanstveno odijelo i
kravatu.
16
bosnaunited.net
- Odijelo, veliš? Pa taj je čovjek fascinantan! - kaže Ivor. -Kakav lik. Žudim doznati
više. Oh. Ne, čekaj malo - lažem, nije me briga.
- Jeste li se ikada... - Mindy upita Caroline. - Pokušavam ga smjestiti...
- Bože, ne, nisam bila dovoljno glamurozna za njega, mislim da nijedna od nas to
nije bila, zar ne, Rach? Bio je pomalo ženskaroš. Ali i u tome je imao stila.
- Aha - procvilim.
- Čekaj! Sjećam se Bena! Sav ušminkan, pametan i samouvjeren? - kaže Mindy. Mislili smo da je jako bogat, ali ispalo je da nije, nego da se samo... licka. - Pogleda
Ivora, a ovaj zagrize mamac.
- Oh, sad se mutno prisjećam. Pozer koji je znao govoriti... -Ivor podigne ovratnik ... “Je li ovdje i inače ovako zgodno ili je to samo zato što sam ja ušao?”
- Nije bio takav! - nelagodno se nasmijem.
- Potpuno si izišla iz kontakta s njim? - upita Caroline. Nije ti čak ni prijatelj na Facebooku?
Prekinula svaki kontakt. Kontakt je bio rastrgan napola, kao ciljna traka kad trkač
protrči kroz nju.
- Ne. Hoću reći, da. Bena nisam vidjela od faksa.
A mojih sedamsto osamdeset jedno pretraživanje u Googleu nije urodilo plodom.
- Već sam ga nekoliko puta vidjela u knjižnici, ali tek mi je sada kliknulo pa sam
shvatila da ga poznajem. Sigurno živi u Manchesteru. Hoćeš da mu se javim ako ga još
koji put vidim, dam mu tvoj broj mobitela?
- Ne! - odvratim s nekakvom paničnom notom u glasu koju nisam uspjela sakriti.
Slutim da se moram opravdati, pa nadodam: - To bi moglo izgledati kao da trčim za
njim.
- Ako ste bili samo prijatelji, zašto bi automatski to pomislio? - logično upita
Caroline.
- Slobodna sam nakon toliko vremena. Ne znam, moglo bi se krivo protumačiti. A
ne tražim... Ne želim ispasti kao osamljena frendica koja te moli da dijeliš njezin broj
telefona muškarcima na ulici - izmotavam se.
- Čuj, pa nisam ti kanila nalijepiti oglas na telefonsku govornicu! - otresito će
Caroline.
- Znam, znam, oprosti. - Potapšam je po ruci. - Potpuno sam izišla iz štosa.
Stanka popraćena suosjećajnim osmjesima Mindy i Caroline.
- Upoznat ću te s nekim komadima čim budeš spremna. -Mindy me potapša po
ruci.
- Uf! - kaže Ivor.
- Što?
17
bosnaunited.net
- Sudeći po muškarcima s kakvima ti izlaziš, pokušavam zamisliti kakvi su oni koje
prepuštaš drugima. Mozak mi šalje poruku: server je razumio vaš zahtjev, ali odbija ga
ispuniti.
- Čuj, poznavajući tvoje ofucane droljice, rugala se sova sjenici.
- Ne, onaj tvoj ragbijaš Bruno je izgledao kao sova, sjećaš se?
- Hrm, ali imao je i slatku guzu.
- Evo nas, tu smo - prekine ih Caroline. - Jesmo li te uspjeli razvedriti? Je li ti sada
malo manje mračno u životu?
- Aha. Pojavio se nekakav radioaktivan sjaj - odvratim.
- Može jedan sokić za odrasle? - upita Caroline. Dignem čašu.
- Jedan ko nijedan.
18
bosnaunited.net
3
Bena sam upoznala po završetku našeg prvog tjedna na Manchesterskom
sveučilištu. Isprva sam mislila da je na drugoj ili trećoj godini jer se družio sa starijom
ekipom koja je u kantini mojega studentskog doma postavila montažne stolove s kojih
su dijelili studentske iskaznice. Zapravo je počeo kao mušterija, jednako kao i ja. Poslije
sam otkrila da im je na svoj tipično brbljav, velikodušan način ponudio pomoć pa
preskočio stolove čim su se požalili da nemaju dovoljno ljudi.
Sama ne bih bila na nogama, ali mamurluk me probudio i rekao mi da očajnički
treba gusti sok. U devet ujutro dvorište studentskog doma pusto je kao u cik zore.
Iskapila sam bocu šećući iz dućana pod jesenjim suncem i vidjela ljude kako čekaju u
vijugavom, ali ne predugačkom redu ispred kantine. Budući da sam Britanka i da sam
bila usplahirena brucošica, pomislila sam kako će biti najbolje da i sama stanem u red.
Kada sam stigla na početak reda i vidjela da se ispred Bena otvorilo slobodno
mjesto, prišla sam mu.
Iz njegova blago zatečena, ali ugodno iznenađena izraza lica jasno se dalo iščitati:
“Opa, a tko si, pak, ti?”
Zbog toga sam i sama ostala zatečena, najviše zbog toga što je nekako uspio ne
ispasti pohotljiv. U dobre dane (a taj definitivno nije bio takav) bila sam prilično
zadovoljna svojim izgledom, ali takvih pogleda nisam mnogo privukla. Kao da je netko
pustio glazbu, popravio mi frizuru, osvijetlio me reflektorom i viknuo: Snima se!”
Ben uopće nije bio moj tip. Pomalo mršav, pomalo proziran s tim smeđim, srnećim
očima i uglatom vilicom i, kako bi rekao Rhys, totalni običnjak. (Rhys je bio nedavno
ušao u moj život, zajedno sa svojim isključivim pogledom na svijet, koji je polako
postajao i moj.) Mogla sam suditi samo po gornjem dijelu Benova tijela, ali nosio je
sportsku majicu na način koji je odavao kako se stvarno bavi sportom. Privlačni
muškarci, po mojemu osamnaestogodišnjem mišljenju, svirali su gitaru, a nisu ganjali
loptu. Bili su ofucani i mrzovoljni, imali trodnevne brade i - nedavna dopuna temeljena
na terenskom istraživanju - dlake na prsima u kojima bi se i hrčak izgubio. Ipak, bila
sam dovoljno širokogrudna da priznam kako je Ben zasigurno mrak mnogim drugim
curama, što mi je njegovu pažnju učinilo ludo laskavom. Tmurni oblaci mojega
mamurluka počeli su se razilaziti.
Ben je rekao:
- Bok.
- Bok.
Prošao je trenutak dok smo se oboje pokušavali prisjetiti što ovdje zapravo radimo.
- Ime? - upitao je Ben.
- Rachel Woodford.
- Woodford... W... - Počeo je listati kutije pune iskaznica. -Evo te.
19
bosnaunited.net
Izvadio je pravokutni komad kartona s imenom našeg doma na kojoj je bila
zalijepljena moja fotografija za putovnicu. Smetnula sam s uma da sam poslala šaku
fotografija s jako lošeg fotkanja u kabini trgovačkog centra. To je bio stvarno loš dan, u
Meadowhallu, uoči menstruacije. Lice kao da sam se probudila tijekom vlastite
autopsije. Mogla sam znati da će me te slike vječno proganjati.
- Nemoj se smijati fotografiji - rekla sam užurbano i potencijalno
kontraproduktivno.
Ben se zagledao u nju. - Vidio sam i gorih danas. Gurnuo je moju iskaznicu u
uređaj, plastificirao je i ponovno je proučio.
- Znam da je gadna - rekla sam ispruživši ruku. - Izgleda kao da pokušavam
pokakati zmajevo voće.
- Nemam pojma što je zmajevo voće. Osim što nagađam da je riječ o nekakvom
voću.
- Bodljikavo je.
- Ah. OK. Dobro. Pretpostavljam da bi to moglo malo zapinjati.
Evo ga na. To je baš divno ispalo. Osnove zavođenja: natjeraj zgodnog dečka da te
zamišlja kako se naprežeš na zahodu.
Usput rečeno, to je rečenica iz kataloga mojih najvećih hitova. Najbolje od Rachel,
Upoznajte Rachel, Jednostavno Rachel. Kada se od njega nešto traži, lingvistička funkcija
mojega mozga pravi je hazard, poput jednorukog džeka. Povučeš ručku i napeto čekaš
da izbaci nekakvu otrcanu kombinaciju riječi.
Ben mi je dobacio osmijeh koji se pretvorio u smijeh. I ja sam se šeretski nasmiješila.
Zadržao je iskaznicu izvan mojega dohvata.
- Upala si na engleski?
- Da.
- I ja isto. Nemam pojma gdje se sutra trebamo javiti. Znaš ti?
Dogovorili smo se da sutradan ujutro dođe po mene kako bismo zajedno istražili
odsjek za humanističke znanosti. Pronašao je olovku. Nažvrljala sam mu broj svoje sobe
na prvo što mi se našlo pod rukom, razmočeni podmetač za kriglu. Da barem nisam
provela prošlu večer lakirajući svaki nokat u drugu boju. Pod dnevnim svjetlom
djelovali su prilično blesavo. Pod njega sam urednim, odvojenim slovima naštampala
“Rachel”, kao da ispisujem naljepnicu za vješalicu u osnovnjaku.
- Što se fotke tiče - rekao je uzevši podmetač - dobro izgledaš, ali idući puta malo
podigni stolac. Ovako izgledaš kao Ronnie Corbett.4
Ponovno sam je izvadila da provjerim. Iznad moje raščupane glave zjapilo je bijelo
polje zrakopraznog prostora. Zacrvenjela sam se i prasnula u smijeh.
- Zavrti ga - tiho je šapnuo Ben vrteći zamišljen stolac u foto-kabini.
Još sam se jače zacrvenjela i glasnije se nasmijala.
4 Škotski komičar niskog rasta.
20
bosnaunited.net
- Ja sam Ben. Vidimo se sutra.
U maniri prometnog policajca, Ben me otpravio mahnuvši jednom rukom dok je
drugom dozvao iduću osobu u redu s teatralnom autoritativnošću.
Zaobilazeći ostatak reda, pitala sam se je li elokventna cura u sobi do moje
prestrogo odgojena u duhu više srednje klase da mi se pridruži na ljekovitom, masnom
doručku. Na odlasku sam se nagonski osvrnula prema Benu i vidjela da me prati
pogledom.
21
bosnaunited.net
4
Na nekim radnim mjestima, svatko na stolu drži hrpu uokvirenih obiteljskih
portreta, čašicu punu onih popularnih olovki sa šarenim perjem na vrhu i šalicu za
kavu sa svojim imenom. S vremena na vrijeme plaču u zahodu i povjeravaju se jedni
drugima, a svaka se osobna vijest proširi cijelim uredom odmah ujutro, prije negoli se
po drugi put pristavi kava. Riječi poput “policistični jajnici”, “Tramadol”5 i “uhvatila
sam ga kako oblači moju haljinu” razmjenjuju se u duhu potpunog razotkrivanja.
Moje radno mjesto nije takvo. Manchesterski kazneni sud je prepun ljudi koji se po
njemu kreću žustro i svrhovito, zamahuju haljama i izmjenjuju odsudne informacije
prigušenim glasom. Ozračje je izrazito muško - ne potiče razgovore koji nemaju veze s
trenutačnim zaduženjima. Stoga sam zamaskirala fizičke dokaze svojih emocionalnih
previranja dodatnim slojem šminke, ispravila ramena i krenula u boj čestitajući sama
sebi na tom blijedom, poluprozirnom prividu snažne žene.
Upravo čekam da iz automata Kaznenoga suda nadaleko poznata kava s okusom
balege nakapa u plastičnu šalicu koja je toliko tanka da ti svaki put oprlji jagodice na
prstima, kadli začujem:
- Što je bilo, Woodfordice, divlji vikend? Izgledaš ko smrt na dopustu!
Jaooo, Gretton. Mogla sam znati da će mi pokvariti dan.
Pete Gretton je slobodnjak, ono što novinske agencije nazivaju “stringerom”6 i koji
nikome ne polaže račune. Pročešljava popise tražeći najneugodnije ili najsmješnije
slučajeve, a ono što pod tim zajedničkim nazivnikom pronađe prodaje najboljem
ponuđaču. Često me slijedi kvareći mi svaku priliku za ekskluzivnu vijest. Nedjela i
nesreće njegov su kruh svagdašnji. Ako ćemo pravo, isto se može reći za svaku plaćenu
osobu u zgradi, ali većina nas je dovoljno pristojna da se time ne naslađuje. Gretton,
međutim, nikada nije naišao na grozomorno višestruko ubojstvo koje mu se ne bi
svidjelo.
Okrenem se i pogledam ga prikladno iscrpljenim pogledom.
- Dobro jutro i tebi, Pete - kratko odvratim.
Stalno trepće kao da je u šoku od danjega svjetla pa me podsjeća na sablasnu ribicu
ružičastih škrga koju je moj tata jednom pronašao u crnome mulju na dnu vrtnog
jezerca. Gretton se evolucijski prilagodio podneblju zgrade suda opstajući samo na kavi,
pljugama i slatkišima u plastičnim omotima, bez potrebe za vitaminom D iz sunčevih
zraka.
- Samo se šalim, medena. Još uvijek si najzgodnija cura u zgradi.
Nakon razgovora s Grettonom čovjek bi se najradije izribao grubom četkom pod
mlazom kipuće vode.
5 Jako sredstvo protiv bolova.
6 Novinar koji novinskim kućama prodaje vijesti ili fotografije.
22
bosnaunited.net
- Što je bilo? - nastavi. - Previše rujnog vinca? Ili te onaj tvoj dečko potpuno iscrpio?
- Usto i namigne tako da mi se okrene želudac.
Otpijem gutljaj kave s aromom svježe prepečene zemljoradnje i stočarstva.
- Sa zaručnikom sam prekinula prošli mjesec.
Njegove sitne, krmeljave oči prikuju se za moje, očekujući poantu vica. Vidjevši da
je neće dočekati, kaže:
- Joj meni... žao mi je što to čujem.
- Hvala.
Ne znam ima li Gretton nekakav privatni život ili mu u pola šest uz mnogo
specijalnih efekata naraste rep pa nestaje u otvorenom šahtu zaklonjen oblakom
fluorescentnog zelenog dima. Ovim smo razgovorom zalutali na potpuno nepoznat
teren. Naše znanje o privatnom životu onoga drugoga svodi se na: a) ja imam
zaručnika, sada u prošlom glagolskom vremenu, i b) on je podrijetlom iz Carislea. I to
nam posve odgovara.
Nelagodno se promeškolji.
- Jesi li čula nešto o suđenju švercerima heroina koje danas počinje u Devetki? Priča
se da su ga skrivali u kolostonijskim vrećicama.
Odmahnem glavom.
- Tako su barem s pravom mogli tvrditi da prodaju izvrsno sranje!
Zahihoće se vlastitom štosu već potpuno zaboravivši na moje raskinute zaruke.
- Mislila sam se držati onog ubojstva iz časti u Jedinici -kažem mu, bez smiješka. Čuj, ti sredi drogu, ja ću ubojstvo pa u poluvremenu možemo razmijeniti bilješke.
Pete me sumnjičavo odmjeri, pitajući se kakva se to dijabolična taktika krije iza ove
“diplomacije u duhu obostrane koristi”.
- Aha, može.
Premda me znaju zatući bezlični slučajevi, volim svoj posao. Volim biti na mjestu s
jasno definiranim pravilima i ulogama. Bez obzira na sva siva područja u dokaznom
postupku, sam je proces crno-bijel. Naučila sam čitati jezik sudnice, predvidjeti zatišja i
bure sudskog procesa, razumjeti masonska šaputanja među pravnicima. Izgradila sam
odnose s pojedinim odvjetnicima, postala stručnjak za čitanje lica porotnika i naučila
brzo klisnuti iz sudnice prije negoli me bijesni članovi obitelji uspiju dostići i reći mi
kako ne žele da se ta priča pojavi u prokletim novinama.
Iskapivši ostatak smrdljive kave, bacim šalicu u koš i zaputim se prema Sudnici 1,
kadli za leđima začujem bojažljiv ženski glas.
- Oprosti? Jesi li ti Rachel Woodford?
Osvrnem se i vidim djevojče s grivom kovrčave kose boje slame, pomalo kukasta
nosa i napeta lica. U školskoj odori prošla bi kao dvanaestogodišnjakinja.
- Ja sam nova novinarka koja će te danas pratiti - kaže.
23
bosnaunited.net
- Dobro. - Napregnem mozak tražeći joj ime i sjetim se razgovora koji sam o njoj
vodila s upravom agencije prije, kako mi se sada čini, desetak tisuća godina.
- Zoe Clarke - pomogne mi.
- Zoe, naravno, oprosti, danas mi mozak strašno slabo radi. Danas radim na slučaju
ubojstva, hoćeš li mi se pridružiti?
- Da, hvala! - Osmijeh joj je vedar kao da sam joj ponudila da za vikend prošećemo
Lakesom.
- Dobro, hajdemo onda promatrati kako se ljudi u perikama svađaju jedni s
drugima - kažem. Uprem prstom u Grettona koji odlazi. - I čuvaj se onog znojavca koji
se pravi da ti je prijatelj, a zatim ti ukrade vijest.
Zoe se nasmije. Naučit će.
24
bosnaunited.net
5
U pauzi za ručak, otvorim laptop u sobi za novinare - što je otmjeni naziv za ćeliju
u podrumu Kaznenog suda, bez prozora, požutjelu od nikotina, namještenu pisaćim
stolom od furnira, nekoliko stolaca i otkrhnutim uredskim ormarićem - i provjerim
poštu. Stigne mi poruka od Mindy.
- Možeš razgovarati?
- Mogu - utipkam i pošaljem.
Mindy ne voli slati mailove kad može pričati, zato što obožava pričati, a engleske
riječi piše po sluhu. U porukama meni i Caroline znala se služiti riječju “Vwalah!” za
koju smo pretpostavljale da je indijski uzvik, ali iz razgovora nam je postalo jasno da je
zapravo željela reći “Voila”.
Zazuji mi mobitel.
- Bok, Mind - kažem, ustanem i iziđem iz sobe za novinare.
- Jesi li već našla stan?
- Nisam - uzdahnem. - Još gledam oglase u nadi da će se cijene nekim čudom
strmoglaviti u iznenadnom slomu tržišta nekretnina.
- Tražiš nešto u centru, ne? Ne smeta ti podstanarstvo? Rhys me odlučio isplatiti za
moju polovicu kuće. Odlučila sam tim novcem kupiti stan. Najprije sam željela stan u
centru grada gdje bih mogla uživati u kozmopolitskom životu slobodne žene, ali cijene
su mi bile hladan tuš. Mindy smatra kako bih trebala nešto iznajmiti na šest mjeseci, da
se malo sredim. Caroline smatra da je najam stana mrtav kapital. Ivor kaže da mogu
dobiti njegovu gostinjsku sobu i tako mu dati razlog da konačno izbaci svoju ludu,
znatiželjnu cimericu Katyu. Kako Mindy kaže, to bi ionako mogao učiniti da “ima
muda”.
- Daaaa...? - oprezno odgovorim. Mindy je poznata po tome da izgovori razumnu
rečenicu, a poslije je proširi u nešto potpuno suludo.
- Obustavi potragu. Partnerica s kojom surađujem je puna para i na šest mjeseci seli
u Bombay. Ima stan u Sjevernoj četvrti. Mislim da je riječ o preuređenoj predionici
pamuka ili slično, a navodno je ge-ni-ja-lan. Traži pouzdanu osobu koja bi joj čuvala
stan, a ja sam joj rekla da si ti najpouzdanija na svijetu pa je rekla da će u tvom slučaju
sniziti cijenu.
- Ovaj...
Mindy izbaci mjesečnu svoticu koja je poprilična. Iznos nije nedostižan, a zasigurno
nije ni velik za stan o kakvom mislim da je riječ. Ali: Mindy je na granici ludila. Stan će
vjerojatno doći u kompletu s inkontinentnim maltezerom po imenu Pukovnik GadFaffy koji jede samo najskuplji suši od plavorepe tune i mora četiri puta dnevno u
šetnju.
25
bosnaunited.net
- Hoćeš da ga poslije posla skupa pogledamo? - nastavi Mindy. - Putuje u petak, a
neki je njezin rođak bacio oko na stan. Kaže da je gutač prašine i nema povjerenja u
njega. Dakle imaš prednost, ali moraš biti brza.
- Gutač prašine?
- Ma znaš. Koka. Prah za debile.
- Aha.
Moram razmisliti. Zapravo sam tražila nešto na duže, ne samo na striktnih šest
mjeseci. Možda šest mjeseci s mogućnošću produljenja. Ali ovako bih mogla živjeti u
snu dok tražim nešto malo realističnije.
- Dobro, može.
- Super! Vidimo se u pola pet kod Afflecka?
- Vidimo se.
Vraćajući se u sobu za novinare, postane mi jasno zašto sam toliko otezala sa
selidbom iz kuće, koliko god da mi je nelagodno u njoj bilo. Moja će se odluka da
ostavim Rhysa pretvoriti iz riječi u djela, postat će stvarna. Stvarna kao dijeljenje
popola, razdioba naših zajedničkih dobara, kasni dolasci u samotne odaje i golemo,
crno ždrijelo samotne budućnosti. Jedan dio mene, onaj piskutavi, kukavički dio
najradije bi vrisnuo: “Čekaj! Stani! Nisam tako mislila! Povlačim sve što sam rekla!”
Obuzima me morska bolest.
Međutim, sjećam se poruke koju mi je Rhys prije nekoliko dana poslao, a iz koje
sam iščitala jednaku dozu tuge i bijesa: “Nadam se da tražiš stan jer jedva čekam da
ovakav zajednički život napokon završi.”
Otvorim laptop i zapitam se želim li još jednu balegastu kavu.
Uđe Zoe i stane pokraj mene, naelektriziranih živaca.
- Slobodno idi nešto pojesti. Možeš ostaviti stvari ovdje -kažem joj.
- Hvala. - Spusti kaput i torbu na pod pa oprezno odloži bilježnicu na stol.
- Osim ako ne želiš sa mnom u pivnicu na ručak? -nastavim, pitajući se odakle mi
tolika velikodušnost. Valjda se pokušavam iskupiti za ono što sam učinila Rhysu. Na
strani dobrih djela Velike vage života nikada neće biti dovoljno utega da to pretegnu.
- To bi bilo sjajno!
- Daj mi pet minuta pa ću ti pokazati zašto je Dvorac zavrijedio laskavu titulu
“pivnice najbliže sudu”.
Zoe kimne i sjedne prepisati svoje stenografske zabilješke. Bacim pogled tipkajući.
Znala sam - stenografija joj je toliko savršena da bi se mogla fotokopirati za primjer u
udžbeniku.
Dogega se Gretton i počne škiljiti čas u mene, čas u Zoe.
- Što je sad? Zar smo danas trebali dovesti svoju djecu na posao?
Zoe zatečeno podigne pogled.
26
bosnaunited.net
- Dobrodošla u obitelj - kažem Zoe. - Gretton ti je nešto kao ujak koji te tjera da mu
jašeš na koljenu.
27
bosnaunited.net
6
Kada smo stigli u pivnicu, ispričala sam se Zoe na tome što ne pijem alkohol. U
takvim se trenucima osjećam kao da sam iznevjerila struku. U svakoj novinskoj agenciji
neprestano slušaš legende o veličanstvenim mitskim zvijerima iz davnina koje su mogle
popiti cijeli tanker cuge, a ipak završiti posao u roku, ustati idućega dana u cik zore i
sve to ponoviti. U legendu su ušli uglavnom zato što su pomrli s pedeset.
- Na sudu uvijek vlada fjaka, valjda zbog grijanja i svog tog dosadnog tupljenja.
Ako se dohvatim boce, najvjerojatnije ću zahrkati.
- Oh, nema frke, ja sam ionako perolaka kategorija - kaže Zoe. - I ja ću kolu bez
šećera.
Pregledamo plastificirane menije na šanku s grčem u želucu. Menije u Dvorcu
jamačno su pisali marketinški menadžeri koji smatraju da se dobro služe stranim
jezikom po imenu “fora”.
Pokušamo jednostavno pokazati prstom što bismo naručile kako bismo se spasile
poniženja. Međutim, s debilnim konobarom nema vrdanja.
- Kratkovidan sam - kaže, kao da je to nešto što bih morala znati.
- Oh - uzrujano odvratim pokušavajući uhvatiti posljednju priliku za bijeg. - Onda
ćemo svaka po jednog Orača.
- Golog, svinjskog ili ljutog?
K vragu. - Svinjskog, - promrmljam poražena. - Ona će golog.
- Zapečenog? - uzdahne kao da želi reći kako većinu svjetskih problema izazivaju
ljudi poput nas koji traže zapečenog.
Odlučimo da želimo zapečenog, ali obje odbijemo štrcaj kuharovog specijalnog
umaka, budući da se nismo ni upoznali.
Ćaskamo o nevažnim stvarima, prepiremo o rasponu glasa Marie Carey i raznim
televizijama dok nam napokon dva tanjura iz mikrovalne ne tresnu pod nos.
- Evo što sam napisala - kaže Zoe čim je pojela, zatim obriše mrvice s dlanova,
izvadi notes spiralnog uveza i pronađe željenu stranicu. - Prepisala sam rukopisom.
Malo me razdraži što očekuje da joj budem mentorica dok još jedem, ali progutam
to skupa s golemim zalogajom gumastoga sira. Bacim pogled na njezin članak spremna,
ako već ne na automobilsku nesreću, onda barem na ulubljeni branik. Ali, dobar je.
Zapravo, za prvi puta piše iznimno tečno i samouvjereno.
- Ovo je dobro - kimnem, a Zoe zablista. - Pogodila si pravu stvar naglasivši kako
otac i stric ne poriču da su otišli posjetiti njezina momka.
- Što ako poslijepodne iskoči nešto bolje? Držiš li se prvog instinkta?
- Premda je moguće, to se uglavnom ne događa. Kotačići se jako sporo okreću.
Danas vjerojatno nećemo ni stići do momkovih dokaza. Vratim joj notes.
- Nego, koliko si dugo ovdje? - upita me.
28
bosnaunited.net
- Predugo. Tu sam studirala, poslije sam stažirala u Sheffieldu, a zatim došla u
Večernji vjesnik kao vježbenica.
- Sviđa ti se raditi na sudu?
- Aha, zapravo da. Uvijek mi je bolje išlo pisanje nego pronalaženje vijesti, tako da
mi ovo posve odgovara. A i slučajevi su najčešće zanimljivi. - Zastanem, pobojavši se da
zvučim poput dosadnjakovićke koja pravi zabilješke o poljskome cvijeću. - Naravno,
ponekad bude jako gadno.
- Kako je ovdje? - upita Zoe. - Urednik me malo plaši.
- O, da. - Tupom stranom noža odgurnem hrpu ljepljive salate od želja koja mora da
je bila na tanjuru kad su ga podgrijali. - Rad s Kenom je kao hrvanje s krokodilom. Svi
se možemo pohvaliti ožiljcima od ugriza. Je li ti već postavio pitanje o osmorkama?
Zoe odmahne glavom.
- Žena rodi osmorke, devetorke, svejedno. Dobiješ prvi intervju, dok je još u
bolničkom krevetu, sva omamljena od analgetika. Koje ćeš pitanje obavezno postaviti
prije negoli odeš?
- Ovaj... je li boljelo?
- Planirate li imati još djece. Vjerojatno će u tom trenutku pokušati zavitlati na tebe
zdjelu s grožđem. Ti si novinarka i uvijek razmišljaj kao novinarka. Traži udicu.
- Dobro - namršteno će Zoe. - Zapamtit ću to.
Obuzme me ona beznadna čežnja da nekome prištedim onih milijun zajeba koje
sam na početku karijere sama napravila i da ga, premda znam da će smisliti vlastite
originale, ipak pokušam spasiti.
- Budi samouvjerena, ne muljaj i ako zezneš stvar, a znaš da će se otkriti, budi
frajerica i priznaj. Ken će urlati na tebe, ali će ti idućega puta vjerovati kada mu kažeš
da nisi kriva. Laganje mu je crvena krpa.
- Dobro.
- Ništa ne brini - ohrabrim je. - Isprva može djelovati zastrašujuće, ali prije ili poslije
uspiješ razaznati da se cjelokupno ljudsko iskustvo može svesti na pet-šest raznih
tipova priče i točno znaš kako agencija želi da budu napisane. To je, naravno, trenutak u
kojem si dostigla neophodnu razinu cinizma i trebala bi potražiti drugi posao.
- Zašto si poželjela postati novinarka? - upita Zoe.
- Ha! Zbog Lois Lane.
- Stvarno?
- O, da. Brineta nad brinetama. Odvažna, suprotstavlja se šefu, ima vlastiti stan na
vrhu zgrade i lepršavi, plavi negliže. Usto se spetlja sa Supermanom. Mama bi mi
puštala filmove s Christopherom Reeveom svaki put kada zbog bolesti ne bih išla u
školu pa bi ih stalno premotavala. “Uhvatio si me, ali tko je uhvatio tebe?” Briljantno.
29
bosnaunited.net
- Nije li neobično kako važne odluke u životu temeljimo na najčudnijim, potpuno
nasumičnim stvarima? - upita Zoe sišući kolu na slamku sve dok ne počne srkati. Mislim, da je tvoja mama puštala Batmana, možda sada ne bismo ovdje sjedile.
- Hmm - nerazgovjetno promrmljam i promijenim temu.
30
bosnaunited.net
7
Mindy se vidi i s udaljenosti od nekoliko kilometara u svom ljubičastom kaputu i
crvenim cipelama. Izgleda kao zraka bollywoodskog sunca u usporedbi sa mnom u
jednoličnom, socrealističkom crno-bijelom.
Naziva to svojim indijskim svračjim kompleksom - ne može odoljeti jarkim bojama
i sjajnim stvarčicama. Ali najsjajnija stvarčica na njoj oduvijek je kosa. Otkako poznajem
Mindy, vječno koristi neki jeftini šampon od kokosa koji stvara svjetlosnu aureolu oko
njezine vrane kose. Jednom sam ga isprobala i završila s kosom nalik na valovito
akrilno platno napravljeno od slame.
Primijeti me i stane mahati ključem na vrpci poput hipnotizera džepnim satom. Napokon!
Mindy se nije šalila kad je rekla da je stan u centru. Za samo pet minuta stignemo
do njega i stanemo pred viktorijansku zgradu od crvene opeke koja je od hrama teškoga
rada pretvorena u i uzu elegantnog dokoličarenja za bogatune.
- Četvrti kat - kaže Mindy pogledavši uvis. - Nadam se da ima lift.
Lift postoji, ali ne radi pa se uz sinkronizirano lupkanje potpetica s mukom
uspnemo stubištem.
- Nema parkirno mjesto - podsjeti me Mindy. - Hoće li auto pripasti Rhysu?
- O, da. S obzirom na dosadašnji tijek pregovora, drago mi je što nemamo djece ni
kućnih ljubimaca.
Sjećanje me vrati u one sate mojega života za koje bih dobrano platila da se mogu
izbrisati. Sjeli smo za stol i pokušali smisliti kako da razdvojimo dva potpuno
izmiješana života, pri čemu sam ja uglavnom govorila: “Samo nosi, sve to uzmi!” na što
bi Rhys bjesnio: “Zar ti toliko malo znači?”
Mindy gurne ključ u bravu naoko bezimenog Stana 21 i raskrili vrata.
- Jesem ti gajde! - uzdahne puna strahopoštovanja. - Rekla je da je lijepo, ali nisam
znala da je ovako lijepo.
Stanemo nasred prostrane sobe sa zidovima od gole opeke. Pred nama se prostre
prava pustinja parketa od svijetlog drveta. Po njoj su razasuta jezerca svjetlosti boje
meda koje dopire iz okomitih papirnatih svjetiljki koje izgledaju kao izvanzemaljske
ličinke ili kao da bi iz njih svaki čas mogli izići članovi benda Spinal Tap. Kutna
garnitura golema je poput jutra snježne tundre i načičkana jastucima u svim nijansama
slonovače i bež boje. U glavi smjesta prekrižim bilo kakav objed koji uključuje umak od
soje, crno vino ili čokoladne mrvice. To znači da je većina mojih uobičajenih subotnjih
večeri propala.
Mindy i ja lutamo naokolo kao dva zombija uzdišući: “Joooooj” i pokazujući
prstom kad god otkrijemo kakvu kupaonicu s tušem bez kade i staklenim
umivaonikom ili veliki krevet pod srebrnim, svilenim prekrivačem ili ružičasti Smegov
hladnjak boje sladoleda. Djeluje kao dom u kojem bi mogao obitavati lik iz nekog
31
bosnaunited.net
erotskog trilera ili serije u kojoj svi nevjerojatno dobro izgledaju i imaju poslove koji ne
zvuče baš uvjerljivo, ali su svejedno unosni i ostavljaju im dovoljno vremena za
dokoličarske doručke i divlji seks.
- Ovo mi se baš i ne sviđa - kažem pokazavši na krzno ispred kauča. Izgleda kao
koža nečega što bi trebalo veličanstveno izgledati u Serengetiju, a ne raskrečeno ležati
pod Healovim stolićem. Zamalo mi pozli od tih grubih, dlakavih busena jetrene boje. Ima čak i rep. Brrr.
- Pitat ću smiješ li to maknuti - kaže Mindy i kimne.
- Reci joj da sam alergična na... bizone? - Lažno je, uvjeravam samu sebe. Sto posto.
Stojeći nasred dnevnog boravka još se nekoliko puta otvorenih usta okrenemo za
360 stupnjeva. Jasno mi je da Mindy već planira tulum. Za slučaj da smo iole sumnjale u
prvotnu namjenu stana, na jednom je zidu golemim, ulaštenim zlatnim slovima
pričvršćena riječ “PARTY”. Tu je također grafika u Warholovom pop-art stilu - mlada
Indijka zastrašujuće geometrije lica u četiri boje kraljevski nas motri svisoka.
- Je li to ona?
Mindy mi priđe. - Aha, ona je. Rupa stvarno ima ego velik ko Arndale7. Vidiš taj
nos?
- Ovaj nasred njezinog lica?
- Aha. Poklon za šesnaesti rođendan. Prije toga...
Mindy položi prst na korijen nosa pa njime opiše veliki luk zrakom i na kraju ga
zaustavi na gornjoj usni.
- Stvarno? - Pomalo me peče savjest što raspravljam o ženinim golemostima u
njezinu vlastitu stanu.
- Kažem ti. Tata joj je jedan od najboljih plastičnih kirurga u zemlji pa je dobila
popust. Nego, kako ti se čini stan? - upita pomalo suvišno.
- Čini mi se kao da je izišao iz one reklame u kojoj boca votke prolazi ispred prizora
običnoga života, a kada se kroz nju pogleda, sve se čini ludo i uzbudljivo.
- Sjećam se te reklame - odvrati Mindy. - Međutim, svaki me put podsjeti na tipove
s kojima sam završila u krevetu dok sam bila pijana. Mogu joj javiti da pristaješ? Hoćeš
li se useliti u nedjelju?
- Kamo ću sa svojim stvarima? - Ogledam se grizući usnice. Pokvarila bih dojam
već i da sjednem u njega.
- Imaš ih mnogo? - upita Mindy.
- Odjeću i knjige. I... kuhinjske stvari.
- Pokućstvo?
- Da. Cijelo trosobno kućanstvo.
- I stvarno ga jako voliš?
7 Najveći trgovački centar u Manchesteru.
32
bosnaunited.net
O tome moram razmisliti. Neki mi se komadi prilično sviđaju. Na kraju krajeva,
sama sam ih izabrala. Ali u slučaju požara, ne mogu se zamisliti kako se zaštitnički
bacam na neki komplet stolića na izvlačenje ili pohabani crveni kauč iz Ikee dok ga ližu
plameni jezici.
- Pitam te zato što bi se mogla dogovoriti s Rhysom da mu ga ostaviš. Rekla si da će
zadržati kuću? Bit će mu skupo kupovati nove veće komade, a to je i velika gnjavaža.
Neka ti za njih da novac pa kupi novo pokućstvo prikladno stanu koji ćeš odabrati. Ili
možeš prodati sve što imaš i kupiti jedan genijalan komad, na primjer Eamesovu
rekamijeru ili Conranovu jajastu fotelju!
Mindyn paradoks: razum i bezumlje zajedno u jednokrevetnoj sobi - možda čak u
istom krevetu, poput Erica i (ne baš mudrog) Erniea.8
- Možda bih mogla. Sve ovisi o tome koliko me se žarko Rhys želi riješiti nasuprot
tome koliko mi žarko želi zagorčati život. Neizvjesno je što će prevagnuti.
- Mogu ja s njim porazgovarati, ako hoćeš.
- Hvala, ali... prvo ću sama pokušati.
Priđemo prozoru, a pred nama se prostre panorama gradskih krovova i svjetala
koja nam namiguju iz sutona.
- Tako je glamurozno - uzdahne Mindy.
- Možda malo previše glamurozno za mene.
- Prestani se ponašati kao Rachel koja stalno odgovara samu sebe od svega što bi
moglo izići na dobro.
- Zar sam takva?
- Povremeno. - Mindy mi prebaci ruku preko ramena. -Treba ti promjena okoline.
Uzvratim joj prebacivši ruku preko njezina. - Hvala ti. Ovo se zove okolina.
Nekoliko je trenutaka bez riječi proučavamo. Uprem prstom.
- Čekaj malo, nije li ono...?
- Što? - Mindy zaškilji.
- ...Škotska?
- Daj odjebi.
8 Britanski komičarski dvojac.
33
bosnaunited.net
8
Mindy mora kući da sastavi izvješća za sutrašnji sastanak pa se oprostimo ispred
stana. Hodam prema autobusu kojim ću se odvesti kući, ali stopala me povedu prema
knjižnici. Nekoliko dana prije, dok sam se motala po Waterstonesu, palo mi je na pamet
da bih, počnem li učiti talijanski, mogla ponavljati u knjižnici. Ponavljati i za večernju
školu u koju ću se također uskoro upisati. A ako tada naletim na Bena, bit će to samo
slučajnost. Samo sudbina koja nas blago gura u pravome smjeru.
Dok prilazim knjižnici, držanje mi se blago ispravlja i dobivam nekoliko
centimetara na visini. U hodu nastojim ne gledati ni lijevo ni desno, ali ne mogu se
suzdržati pa mi oči šibaju amo-tamo kao da sam neki sitni lopov u akciji. U Središnjoj
knjižnici vlada svečano ozračje kao u katedrali - to je tako spokojno i dubokoumno
mjesto da ti kvocijent inteligencije poraste za nekoliko bodova čim prijeđeš prag.
Unutra raspakiram knjige iz serije Buongiorno, Italia! koje slučajno nosim sa sobom,
osjećajući se neopisivo komično. Okej, dakle... čovječe, za jedan romanski jezik, ovaj je
teži negoli sam zamišljala. Nakon deset minuta neprijelaznih glagola i sama se osjetim
posve neprijelazno. Hajde da radije pokušamo s konverzacijskim izrazima: Rezervacija
sobe... Upoznavanje... i um mi već odluta...
Prvoga dana nastave Ben mi je pokucao na vrata u ranu zoru premda ne dovoljno
rano da pretekne Caroline koja tako rano rani da tri sreće grabi. Zabrinuto sam velikom
četkicom za rumenilo nanosila na lice nijanse škotski vrijesak/engleske opekline od
sunca, pućeći usne pred sićušnim zrcalom zakucanim iznad umivaonika. Caroline je
istegnula noge kao flamingo po mojem krevetu, držeći hektolitar čaja u šalici za juhu iz
vrećice. Pao mi je kamen sa srca kada sam ustanovila da djevojke u mojem domu nisu
poremećene, iskusne partijanerice ovisne o seksu kakve sam zamišljala u noćnim
morama nego druge napete, uzbuđene tinejdžerice koje čeznu za domom i koje su
odande dovezli roditelji s paketima potrepština koje podsjećaju na dom, za hitne
slučajeve.
- Tko te sad opet traži? - upita Caroline.
- Jedan tip s mojeg smjera. Dao mi je studentsku iskaznicu.
- Taj? Je li simpatičan?
- Djeluje jako simpatično - odgovorim bez razmišljanja.
- Onako simpatično?
Predomišljala sam se bih li joj ugodila. Bile smo prijateljice samo tjedan dana i
premda je djelovala kao razumna osoba nisam se željela uvjeriti u suprotno kada
odjednom počne jodlati po cijelome domu: “Mojaj frendica se zateleeeeeeebala u tebeee!”
- Aha, prilično je simpatičan - odgovorim nonšalantno kao da to nije bogzna što.
- Koliko simpatičan?
- Tolerabilno.
34
bosnaunited.net
- Valjda ne mogu očekivati da obaviš sveobuhvatnu smotru - odvrati Caroline
gledajući fotografiju mene s Rhysom na mojem radnom stolu.
Slikana je u pivnici i oboje smo natiskani u kadar dok ja držim fotoaparat iznad nas.
Oslonjeni smo glavom o glavu -njegova kuštrava crna kosa miješa se s mojom ravnom i
smeđom tako da je teško reći gdje je točno granica među nama. Rhys i Rachel. Rachel i
Rhys. Imena nam vezuje aliteracija što jamačno znači da smo stvoreni jedno za drugo.
Sanjarila sam o isprepletenim “R”-ovima koje bismo stavili na šminkerske pozivnice za
vjenčanje i pucala bih si u glavu da on to ikada dozna.
I ja sam bacila pogled na fotografiju pa osjetila kako me potresa lagani drhtaj. Stvari
su bile nove, strastvene i nestabilne kakve nove i strastvene stvari obično jesu, a sada
nas je dijelilo šezdeset kilometara. Bila sam ushićena kada je rekao kako želi da
nastavimo hodati.
Upoznali smo se nekoliko mjeseci ranije u lokalnom bircu. Zalazila sam onamo sa
škvadrom iz srednje pa bismo sjedile uz krigle piva sa sirupom od crnog ribizla i blejale
u fora frajere u lokalnom bendu. Imali su čak aute i poslove tako da je tih nekoliko
godina razlike u dobi među nama predstavljalo golemu provaliju u pogledu
poznavanja svijeta i zrelosti. Dugo smo ih tako idolizirale izdaleka. Nikada im nije
nedostajalo ženskog društva i očito im je odgovaralo da jato srednjoškolskih
obožavateljica drže na sigurnoj udaljenosti. A onda sam se jedne večeri s jednim od njih
nehotice našla u igri izazova i odgovora na džuboksu. Kad god bih ja stavila neku
pjesmu, Rhys bi izabrao iduću tako da se nadovezuje na moj naslov. Kad sam ja izabrala
Blue Monday, on bi ustao i pustio True Blue i tako dalje. (Rhys je bio u fazi ironičnog
slušanja kuruze. Prava šteta što ga je prošla davno prije negoli smo počeli planirati
vjenčanje.)
Naposljetku, nakon mnogo hihotanja, došaptavanja i kovanica od dvadeset centi,
Rhys se ležerno došetao do našeg stola.
- Žena tvojega ukusa zavrijedila je da je se počasti pićem.
U trenutku sabranosti kakvu poslije nikada poslije nisam dostigla, ispalila sam
odgovor: - A muškarac tvojega ukusa zavrijedio je da ga plati.
Moje prijateljice su blenule, Rhys se nasmijao, a ja dobila malibu s limunadom te
poziv da se ja i moje društvo pridružimo njegovoj škvadri u kutu pivnice koji su
kolonizirali. Nisam mogla vjerovati vlastitim očima, ali činilo se da Rhysa iskreno
zanimam. Od tog trenutka nadalje naš se odnos vratio u dinamiku u kojoj je on iskusan
muškarac, a ja fascinirano nevinašce. Poslije sam ga pitala zašto mi je te večeri uopće
prišao.
- Bila si najzgodnija cura u pivnici - rekao je. - A ja sam imao pun džep kovanica.
Na vratima moje spavaće sobe začulo se kucanje pa je Caroline u hipu ustala da ih
otvori.
Čula sam kako muški glas govori: - Oprosti. Pogriješio sam sobu.
- Nisi, u dobroj si sobi - pijevnim će glasom Caroline širom otvorivši vrata kako bi
me Ben vidio, a i ja njega.
35
bosnaunited.net
- Ah - nasmiješeno će Ben. - Znam da je jučer bilo mnogo brucoša i iskaznica, ali
svejedno sam bio prilično siguran da nisi plavuša.
Caroline mu se umiljato smješkala odvagujući znači li to da se broji u muškarce koji
više vole plavuše. Pogledao me, očito se pitajući zašto mi je put boje jastoga i hoću li ih
upoznati.
- Caroline, ovo je Ben, Bene, ovo je Caroline - rekla sam. -Da krenemo polako?
Ben je rekao: “Bok”, Caroline zacvrkutala: “Zdravo”, a ja sam se zapitala želim li da
prva osoba koju sam srela u domu zabrije s prvom osobom koju sam srela na odsjeku.
Imala sam predosjećaj da ne želim, temeljen na činjenici da bi mi bilo neugodno ako ta
veza ne uspije i da bih ostala osamljena ako uspije.
- Uživaj u danu - rekla je Caroline s nagovještajem putene malaksalosti koja se
činila čudnom s obzirom na to da je bilo tek vrijeme doručka, a zatim se odvukla iz
moje sobe i vratila u svoju.
Zgrabila sam torbu i zaključala vrata. Zamalo smo izišli iz hodnika bez incidenta,
ali uto je Caroline doviknula za mnom.
- O, još nešto, Rachel, sjećaš se o čemu smo raspravljale? Tolerabilno nije ispravan
pridjev. Kad već studiraš engleski, to bi morala znati!
- Zbogom, Caroline! - zagrmila sam osjećajući kako mi se srce strmoglavilo u pete.
- O čemu se radi? - upitao je Ben.
- Ma ni o čemu - promumljala sam, razmišljajući kako mi to prokleto rumenilo nije
trebalo.
Vidjevši kako oko autobusa mili gužva slična onoj na koncertu Live-Aid, Ben je
predložio da prošećemo nekoliko kilometara do zgrade fakulteta. Šutirali smo
žutosmeđe lišće hodajući uz prometnu gužvu na Oxford Roadu i popunjavali
biografske praznine - odakle smo, gdje smo išli u školu, obitelji, hobiji, razno.
Ben, dečko iz Južnog Londona, odrastao je s mamom i mlađom sestrom budući da
je njegov otac dao petama vjetra kad mu je bilo deset godina. Kada smo prošli pokraj
zgrade koja sliči divovskom, betonskom tosteru, već sam doznala da je kao
dvanaestogodišnjak slomio nogu u padu sa zidića. Proveo je toliko vremena u ležećem
položaju da mu je dosadilo gledati jutarnji program pa je iz očaja pročitao sve u kući, od
klasika do maminih romana Catherine Cookson, prije negoli je podmitio sestru da se
radi njega učlani u knjižnicu. Prijelom fibule bio je kolijevka njegove ljubavi prema
književnosti. Nisam mu rekla da je moja potekla iz toga što me nitko nije zvao da se
zezamo na zidiću.
- Ne zvučiš mi kao da si sa sjevera - rekao je nakon što sam mu ukratko opisala
svoje korijene.
- To ti je sheffieldski naglasak, što si očekivao? Kladim se da smatraš kako sjever
počinje kod Leicestera.
Nasmijao se. Stanka.
36
bosnaunited.net
- Dečko mi kaže kako mi je bolje da se ne vraćam s manchesterskim naglaskom dodala sam.
- On je iz Sheffielda?
- Je. - Nisam se uspjela spriječiti. - Svira u bendu.
- Svaka čast.
Primijetila sam Benovu pristojnu ozbiljnost i to što nije izvalio nijednu foru o tome
kako veze na daljinu traju kraće od brucoške prehlade, na čemu sam mu bila zahvalna.
- Pokušavate furati na daljinu?
- Aha.
- Neka ti je sa srećom. Ja u našim godinama to ne bih mogao, ni pod razno.
- Ne bi? - upitala sam.
- Ovo je vrijeme za istraživanje terena i zafrkanciju. Nemoj me krivo shvatiti,
jednom kad se smirim s nekim, bit ću potpuno smiren. Ali do tada...
- Kaniš sakupiti jako puno podmetača za kriglu - dovršila sam rečenicu umjesto
njega pa smo se zafrkantski nasmijali.
Kada smo se približili zgradi fakulteta, Ben je iz džepa izvadio preklopljeni list
papira s planom prostorija. Primijetila sam da su rubovi još oštri, za razliku od mojeg
lista koji se od nebrojenog živčanog otvaranja i preklapanja znojnim prstima raspadao
poput drevnog pergamenta.
- Onda, gdje bi mogle biti prijave? - upitao je.
Oboje smo se nadvili nad plan i zapiljili se u krug označen fluorescentnim žutim
markerom, pokušavajući se orijentirati. Ben ga je okretao na jednu pa na drugu stranu,
zatim još malo piljio. - Imaš kakvu ideju, Ronnie?
Moja je veselost isparila i postalo mi je nelagodno. Koliko je cura jučer upoznao?
- Zovem se Rachel - ukočeno sam rekla.
- Za mene ćeš uvijek biti Ronnie.
Uto sam se prisjetila našega razgovora o patuljastoj fotografiji za iskaznicu pa sam
se iz olakšanja i srama malčice preglasno nasmijala. Jamačno je primijetio moj trenutak
nesigurnosti jer sam i u njegovu smijehu začula dašak olakšanja.
Najbolja se prijateljstva najčešće tiho prišuljaju, tako da se rijetko pamti trenutak u
kojem su započela. Ali u tom je trenu među nama definitivno nešto kliknulo, tako da
sam znala kako se nećemo uljudno rastati čim se prijavimo i prepišemo raspored.
Ponovno sam pogledala kartu, a kada sam se nagnula nad nju mogla sam osjetiti
svjež, limunski miris njegova praška za rublje. Samouvjereno sam pokazala prema
prozoru.
- Tamo. Soba C 11.
Ne treba niti napominjati da sam bila u krivu i da smo zakasnili.
37
bosnaunited.net
9
Sva se nada iz mene iscijedila, skupila se u baricu ispod mojih nogu i isparila prema
krovu Središnje knjižnice stopivši se s oblakom ljudske mrzovolje u Zemljinoj atmosferi.
Nema Bena, samo neizbježan dokaz o tome koliko sam ga željela sresti. Kada bolje
razmislim, nisam čak ni sigurna da se Caroline nije prevarila. Nosi leće i počela ju je
hvatati ona sredovječna boljka da više ne zna razlikovati dečke od cura ako se oblače
kao darkeri.
A ako je Ben i bio ovdje, bila je to samo usputna posjeta povodom nekog opskurnog
istraživanja pa je sada već opet u svojem divno namještenom stanu, negdje iza sedam
gora. Odlaže svoju aktovku marke Paul Smith na crno-bijele pločice hodnika, prelistava
poštu, dovikuje pozdrav svojoj jednako super-uspješnoj dragoj kojoj se vratio. Blaženo
nesvjestan da je žena koju je nekoć poznavao dotakla takvo dno da patetično sjedi
tristotinjak kilometara daleko i neprestano iščitava jednu te istu rečenicu: “Oprostite,
znate li put do Španjolskih stuba?”.
Ustanem sa stolice i stanem lutati prostorijom pokušavajući pritom djelovati
dubokoumno zamišljena i uronjena u učenje. Parket boje karamele ulašten je do tolikog
sjaja da svjetluca poput fatamorgane. Dok prelazim prstom po hrptovima knjiga,
prenem se ugledavši smeđokosog muškarca tridesetih godina koji mi je okrenut leđima.
Sjedi za stolom uguranim među police s knjigama koje omeđuju rub prostorije, tako da
gledane odozgo podsjećaju na klipove u kotaču.
On je. On je. Bože moj, to je on.
Srce mi žestoko bubnja, kao da mi je neka medicinski osposobljena osoba
posegnula kroz presječena rebra i sada ga svom silinom stišće ne bi li me oživjela.
Došećem do njegove stolice i pretvaram se da sam pronašla knjigu koja me posebno
zanima pa čučnem pokraj njegova stola da je dohvatim. Izvučem je i počnem
proučavati. Na strašno neuvjerljiv način, čitajući, odsutno se okrenem i nađem se s njim
licem u lice. To je bilo toliko nametljivo da sam mu isto tako mogla baciti papirnati
avion u glavu i sakriti se ispod klupe. Riskiram pogled. Muškarac me pogleda i namjesti
naočale bez okvira na nos.
Nije on. Pokraj nogu mu je ruksak s mačjim očima, rubovi hlača su mu vezani
biciklističkim štipaljkama. Klonem shvativši da je i Caroline zasigurno njega morala
vidjeti pa odlučim skupiti svoje stvari i otići. Spakiram se u nekoliko sekundi ne trudeći
se više izgledati privlačno, u očajničkoj nadi da će po zakonu peha upravo sada
odnekud iskrsnuti.
Nisam smjela doći ovamo. Nisam svoja i ponašam se hiper-iracionalno uslijed
posttraumatskog stresa nakon prekida s Rhysom. Nemam pojma što bih Benu rekla ni
zašto ga želim vidjeti, ali razlozi ne podnose propitkivanje.
Grupica ljudi u vestama i šeširima, čini se u obilasku s turističkim vodičem,
zapriječi mi izlaz iz knjižnice. Vratim se natrag poput nestrpljivog lokalca i obiđem ih.
Zadubljena u misli, tresnem ravno u nekoga tko dolazi iz suprotnog smjera.
38
bosnaunited.net
- Oprostite - kažem.
- Oprostite - promrmlja i on meni, po onom starom britanskom običaju da se
nagonski ispričavaš zato što bi se netko drugi trebao ispričati.
Kako bismo otplesali kratki tango mimoilaženja, izmijenimo rastresene poglede.
Nema apsolutno nikakve šanse da bi ovo mogao biti Ben. Znala bih, osjetila bih da je
ovako blizu. Svejedno mu ovlaš pogledam lice. Prvo ga smjestim u kategoriju
“nepoznat”, ali potom se njegov lik pretvori u nešto prisnije, što prati onaj neobičan, tup
udarac spoznaje.
O, Judinih mi skuda! Evo ga. EVO GA! Iščupan ravno iz mojega sjećanja sletio je u
stvaran svijet i sada je tu, sav u boji i visokoj rezoluciji. Kosa mu je nešto duža od
vojničke frizure koju je nosio u studentsko doba, premda je još uvijek dovoljno kratka
da djeluje poslovno, a crte lica ispod nje definitivno su njegove i na prvi me pogled
pošalju vremeplovom deset godina u prošlost. K tome, usprkos najdužem napetom
iščekivanju nečijeg povratka još od nestanka Lorda Lucana, Caroline je imala pravo - od
njegova izgleda još uvijek zastaje dah.
Lice mu je izgubilo onu pomalo bezličnu, dječju punašnost i izoštrilo se u neku još
osebujniju naočitost. U kutovima očiju sada su mu lepeze laganih bora, usne nešto
čvršće zategnute. Tijelo mu se malo popunilo u usporedbi s negdašnjom dječačkom
štrkljavošću.
Nema čudnijeg osjećaja na svijetu negoli gledati nekoga koga istodobno dobro znaš
i o njemu ništa ne znaš. I on zuri, premda je to zurenje svojevrsna Kvaka-22: možda zuri
zato što ja zurim. U jednom groznom trenutku pomislim da me Ben ne prepoznaje ili što je još gore - da se pravi kako me ne prepoznaje. Ali ipak nije pobjegao. Otvori usne,
a zatim zastane kao da se mora prisjetiti kako se s pomoću glasnica, jezika i nepca
proizvode riječi.
- ...Rachel?
- Ben? - (Kao da si u ovom kvizu već nisam dala nepravednu prednost.)
Čelo mu ostane namršteno od iznenađenja, ali usne mu se razvuku u osmijeh, a
mene zapljusne val olakšanja i radosti.
- O, Bože dragi, ne mogu vjerovati. Kako si? - upita me ispod glasa, kao da će naši
glasovi odjeknuti i omesti nekoga u knjižnici na katu.
- Dobro sam - procvilim. - Kako si ti?
- I ja sam dobro. Trenutno malčice u šoku, ali inače dobro. Nasmijemo se, još uvijek
razrogačenih očiju koje kao da govore: ovo je ludo. Još je luđe nego što misli.
- Nadrealno - složim se, oprezno opipavajući put prema prisnosti, kao kad teturaš
po vlastitoj sobi u mrklome mraku pokušavajući se prisjetiti gdje je što.
- Živiš u Manchesteru? - upita me.
- Da. U Saleu. Spremam se preseliti u centar. Ti?
- Isto, u Didsburyju. Prošli sam mjesec doselio iz Londona. Zatrese aktovkom poput
premijera s proračunom.
39
bosnaunited.net
- Nećeš vjerovati, ali ja sam ti sada dosadni, stari odvjetnik.
- Stvarno? Prošao si neki tečaj za preškolovanje?
- Ne. Upao sam na prijevaru. U jednom mi je trenu postalo jasno kako sam
odgledao dovoljno televizijskih serija da upoznam gradivo. Otprilike kao u filmu Uhvati
me ako možeš.
Lice mu je ozbiljno, a ja sam toliko u šoku da mi treba nekoliko da shvatim kako se
šali.
- Aha - kimnem. Zatim brže-bolje dodam: - Ja sam novinarka. Nešto slično.
Izvjestiteljica s Kaznenog suda za mjesne novine.
- Znao sam da ćeš ti biti ta koja će stvarno uspjeti iskoristiti diplomu iz engleskog.
- To se baš i ne bi moglo reći. Nitko ne traži moja opažanja o Thomasu Hardyju dok
izvješćujem o milijuntoj pljački auta.
- Zašto si ovdje?
Ostanem zatečena, klasičan slučaj nečiste savjesti.
- Hoću reći, zašto si došla u knjižnicu? - nadoda Ben.
- Oh, ovaj, ponavljam za večernju školu. Učim talijanski -kažem oduševljena time
što rad na sebi lijepo zvuči premda se istodobno i lecnem svjesna da lažem. - A ti?
- Ispiti. Tim prokletinjama nikad kraja. Ali, ako ništa drugo, bar će mi povisiti
plaću.
Svjetina u vestama gura se oko nas i znam da nema još mnogo vremena za
razgovor nastavimo li stajati ovdje.
- Ovaj, imaš vremena za kavu? - ispalim kao da je riječ o suludom prijedlogu koji
mi je iz vedra neba pao na pamet, sva napeta od straha da će panično potražiti neki
izgovor.
- Budući da moramo pretresti cijelo desetljeće, možda će nam trebati i dvije - bez
oklijevanja odvrati Ben.
Sva se zapalim. Vani bi se beskućnici mogli skupiti oko mene da zagriju promrzle
ruke.
40
bosnaunited.net
10
Napeto ćaskamo o ponavljanju, kako stvarnom tako i izmišljenom, dok ne uđemo u
poluprazni suterenski kafić. On se zaputi na šank po kave, za mene kapučino, a za njega
filtericu. Ja sjednem za stol, otrem znojne dlanove o haljinu i promatram Bena dok stoji
u redu.
Traži sitniš u džepu hlača od odijela ispod skupog, sivog kaputa krojenog u
vojničkom stilu. Vidim da se još odijeva kao da glumi u autobiografskom filmu. Nema
potrebe da se kao pravnik tako dotjeruje. On bi trebao lješkariti na jahti u nekoj reklami
za losion poslije brijanja, a ne probijati se kroz običan život s nama smrtnicima,
nabijajući nama ostalima to na nos.
Shvatila sam da nije jedino njegov izgled zaslužan za to što su mu se žene oduvijek
bacale pod noge, premda mu nije niti odmagao. Imao je ono nešto, ono što glumci
nazivaju “pojavom”. Ili kako bi Rhys rekao, šepuri se kao da je cijeli svijet njegov. Kreće se
kao da su mu spojevi zglobova opušteniji nego ostalim ljudima. A tu je i njegov bridak
humor: lake, brze dosjetke koje čovjek nekako ne očekuje od tako naočita muškarca.
Dresirani smo očekivati da lijepi ljudi zbog ravnoteže nisu previše pametni.
A ipak, dok zurim u njega i osjećam kako mi se utroba topi, on posve prirodno i
opušteno ćaska sa sredovječnom konobaricom. Za mene, ovo je monumentalan
događaj. Za njega, ja sam povijesna fusnota. Taj golemi nesklad znači i golemu nevolju.
Da je ovo bajka, upravo bih skapavajući od žeđi piljila u bocu na kojoj piše OTROV.
Ovako će imati okus kave s mlijekom.
Kad se Ben vrati i odloži moju šalicu na stol, kaže:
- Bez šećera, ne?
Kimnem oduševljena što pamti takve trivijalnosti. Potom na njemu primijetim
novu, nimalo trivijalnu pojedinost -jednostavan srebrni prsten na trećem prstu ljevice.
Premda sam bila apsolutno sigurna da mora biti tako, osjećam se kao da sam dobila
šamar.
- Znaš, Talijani piju kapučino samo ujutro. To im je piće za doručak - ispalim bez
ikakvog razloga.
- To si naučila na tečaju? - prijazno upita Ben.
- Ovaj, da. - U tom mi se trenutku sudbina posere na glavu pa ispadne da je Benova
supruga napola Talijanka. Prospe nekoliko lirskih fraza na talijanskom, a ja se moram
pretvarati da sam tek odslušala prvih nekoliko lekcija. Benova supruga.
- Zar si godine od faksa do sada provela zaleđena u hibernaciji? - nastavi Ben. Izgledaš potpuno isto, dovraga. Da se čovjek naježi.
Lakne mi što ne djelujem ofucano i pokušam spriječiti crvenilo koje bi bilo
nerazmjerno udijeljenom komplimentu. -U sudnicu ne dopire sunčeva svjetlost koja
postaruje kožu, to je.
41
bosnaunited.net
- Ista si, osim kose, naravno - doda i ukaže na kratkoću moje kose oponašajući
prstima škare u visini vrata. Na fakultetu je bila duža, a zatim sam se odlučila na
profesionalniju frizuru do ramena, nakon što su me na sudu u nekoliko navrata
zamijenili za djevojku nekog optuženika. Samosvjesno zataknem uvojak za uho.
- Oh, da.
- Pristaje ti - ovlaš reče.
- Hvala lijepo. I ti jako dobro izgledaš. - Oštro udahnem. -Onda, pričaj mi o sebi.
Oženjen, dva cijela četiri djeteta, ludnica od mirovinskog plana?
- Oženjen jesam - odvrati Ben.
- Fenomenalno! - pobrinem se da svaki pojedini slog odjekne gorljivim
oduševljenjem. - Čestitam.
- Hvala. Olivia i ja prošloga smo mjeseca proslavili drugu godišnjicu braka.
Od tog me imena nešto štrecne. Na našem su se odjelu sve male bogatašice iz
privatnih škola i s vlastitim ponijima zvale Olivije, Tabithe i Veronice, a naša im je
neotmjena, dvočlana banda nekoć objavila rat. A sada se izdajnički oženio jednom od
njih. Kada bih barem imala nekog Tobyja da mu ga osvetnički zavitlam u lice.
- Svaka čast - nastavim okolišati. - Jeste li imali veliku, raskošnu produkciju, sve u
bijelom?
- Fuj, ne - Ben se strese. - Matični ured u Maryleboneu. Unajmili smo prastari
londonski autobus na kat i održali svadbeni doručak s otmjenim mesnim pitama u
prostorijama iznad pivnice. Hoću reći, pivnica je bila jako dobra, Liv ju je odabrala. Sve
je bilo jako idilično s klincima koji trče naokolo po dvorištu, a imali smo i sjajno vrijeme.
Ja kimnem, a on se odjednom zabrine.
- Možda malo zvuči kao klišej, kao nekakav pomodni Chas'n'Dave9 u stilu
Beefeaterskog Londona, ali svidjelo nam se.
- Zvuči bajno.
Stvarno je zvučalo bajno. I fora. I romantično. Ipak, ne želim znati što je mlada
nosila niti vidjeti album sa slikama. No dobro, želim.
- Aha, bilo je. Izbjegli smo bezličan hotel, DJ-a s lažnim američkim naglaskom, tri
milijuna rođaka koji mrzovoljno prčkaju po švedskome stolu koji košta tri milijuna funti
i sva ostala, slična sranja.
- To ti je samo funta po uzvaniku. Sjajna ponuda.
Ben se odsutno nasmiješi, a ja vidim kako mu se kotačići u glavi okreću dok se
prisjeća nečega što nema veze s ovotjednom šalom, nečega što mi ne kani spominjati.
Osjetivši njegovu nelagodu, na trenutak se začudim vlastitu mazohizmu. Zar
stvarno želim sjediti i slušati kako je ostatak života obećao drugoj? Zar to ne mogu
prihvatiti kao datost? Zar želim pronaći slomljena muškarca? Ne. Želim samo da bude
9 Britanski pop-rock duet na čiji je izričaj utjecala folklorna glazba.
42
bosnaunited.net
sretan i to je ono što zapravo najviše boli. Upravo je iz tog razloga sve to bila strašno
loša zamisao. Bio je to jedan od razloga.
Pijuckamo svatko svoju kavu. Diskretno obrišem usta da mi slučajno ne ostanu
brkovi od čokoladnih mrvica.
- Klinaca još nema - nastavi. - Mirovinskog fonda ima i to mi ozbiljno opterećuje
budžet za zabavne stvari u životu.
- Još uvijek znaš trošiti više od skupe sponzoruše? Pamtim kako sam slijedila Bena
po buticima, čekala ga pred kabinama za presvlačenje uživajući u obrnutim ulogama.
Čak je slušao moje savjete o odijevanju - kao da je moj stari Ken odjednom dobio
mozak. (“Nije baš dobio puno mozga kad se ponaša ko' južnjačka tetkica”, rekao je
Rhys.)
- Još kako - odvrati Ben. - Moram skrivati vrećice od Liv jer imamo zajedničku lovu.
Pogubno za moju muškost. A što je s tobom? Jesi li se udala? - Podigne žličicu i
promiješa kavu, premda nije stavio šećera, a zatim na trenutak obori pogled. -Za Rhysa?
Da smo prikačeni na detektor laži, crte bi postale vijugavije.
- Neko smo vrijeme bili zaručeni. Zapravo, nedavno smo prekinuli.
Ben djeluje iskreno zgroženo. Super, preskočili smo naslađivanje tuđom nevoljom i
prešli ravno na prezrivo sažaljenje. - Bože, jako mi je žao.
- Hvala. U redu je.
- Trebala si me spriječiti da blebećem o vjenčanju.
- Sama sam te pitala. U redu je.
- Zato se seliš?
- Aha - kimnem glavom.
- Nemaš klince?
- Nemam.
- Baš neobično. Iz nekog sam razloga bio siguran da ih imaš - reče Ben bez dlake na
jeziku. - Neku curicu istog problematičnog ponašanja kao i njezina mama, u istim
blesavim rukavicama.
Tiho se osmjehne i ponovno zagleda u šalicu. Ta toplina -spomen nečega
opskurnog što samo nas dvoje razumijemo, činjenica da je razmišljao o meni - natjera
me da ispustim slabašan, prigušen zvuk blizak hihotu. Zatim me, u idućem trenutku,
natopi tuga. Kao da mi je prsni koš do vrha ispunjen kišnicom.
Izbjegnemo se pogledati u oči i promijenimo temu. Ben mi priča o pravnom uredu
u kojem radi, o tome kako mu je žena također pravnica. Preselila se iz londonske
središnjice u manchestersku podružnicu kako bi mogla ovdje stanovati s njim. Upoznali
su se na domjenku Odvjetničke komore. Soba puna ljudi, svečana, crna odijela. Prizor
mi se odigrava pred očima poput foršpana za film Richarda Curtisa10 kojeg definitivno
ne bih željela gledati.
10 Scenarist romantičnih komedija među kojima su Dnevnik Bridget Jones i Ja u ljubav vjerujem.
43
bosnaunited.net
Na kraju se našali:
- Ako sam ja odvjetnik, a ti sudska izvjestiteljica, možda uopće ne bismo smjeli
razgovarati?
- Ovisi. U kojem si odjelu?
- Obiteljsko pravo.
- Brakorazvodne parnice i slično?
- Aha, skrbništvo nad djecom. Ponekad bude gadno. Ali kada se postigne pravo
rješenje, ima tu i nekog mrgodnog zadovoljstva.
Shvaćam zašto želi raditi u tom području, a on zna da to znam, stoga mu kimnem. Mislim da bismo bili u većem sukobu interesa da si u kaznenom.
- Ne bih mogao podnijeti radno vrijeme. Prijatelj koji mi je pronašao posao radi u
kaznenom. Stalno ga zovu, nepodnošljivo je. Zapravo, spomenuo mi je da želi
razgovarati s novinarima o nekom slučaju. Hoćeš njegov broj?
- Naravno - odvratim u želji da mu se dodvorim i stvorim što čvršću vezu.
Stignemo do kraja prve kave pa Ben, usprkos mojoj ponudi da popijemo još jednu,
pogleda na sat i kaže kako bi rado, ali da mu je već vrijeme za polazak.
- Aha, sad sam se sjetila da i ja moram ići - slažem pogledavši sat na zapešću a da
pritom nisam vidjela koliko je sati.
Ben uslužno pričeka dok oblačim kaput. Nadam se da neće primijetiti šest
kilograma koje sam nabacila od studentskih dana. (“Šest kila”, znao je posprdno reći
Rhys. “Otkad je to šest kila irsko kao dvanaest? Zar sam propustio zadnju kretensku
direktivu iz Bruxellesa?”)
Zajedno iziđemo na ulicu.
- Jako mi je drago što smo se vidjeli, Rachel. Ne mogu vjerovati da je prošlo deset
godina. Pravo čudo.
- Aha, nevjerojatno - složim se.
- Trebali bismo ostati u kontaktu. Liv i ja ne poznajemo mnogo ljudi u gradu. Mogla
bi nam otkriti neko dobro mjesto za izlaske u Manchesteru.
- Jako rado! - Kao da znam neko. - Pozvat ću Caroline, Mindy i Ivora da nam se
pridruže.
- Oho, zar se još viđaš s njima?
- Aha. Non-stop.
- To je stvarno super. - Ben kimne, ali meni se učini kako je to samo još jedan dokaz
mojega desetljetnog gliba, kao da u stilu gospođice Havisham sjedim u krinolini s
promocije koje su izgrizli moljci i slušam pucketavu snimku Pulpovog “Disco 2000”. Javit ću ti za onu reportažu. Koji ti je broj?
Ben ga utipkava dok se ja pokušavam prisjetiti ispravnog niza brojeva sva puna
adrenalina.
44
bosnaunited.net
Ponovno pogleda na sat. - Sranje, već kasnim. Što je s tobom? Da te otpratim do
stanice?
- Ne trebaš se mučiti, odmah je tu, iza ugla. Samo idi.
- Sigurno?
- Da, hvala ti.
- Vidimo se brzo, Rachel. Nazvat ću te.
Sagne se i poljubi me u obraz. Zadržim dah u šoku od kontakta i dodira i topline
njegove kože na mojoj. Potom uslijedi zastrašujuće trapav trenutak kada me on
neočekivano pokuša poljubiti i u drugi obraz, onako u stilu londonskih medijskih
ličnosti i profinjenih Europljana. Kretnja me uhvati na prepad pa se zamalo sudarimo
glavama tako da se moram rukom osloniti na njegovo rame kako bih zadržala
ravnotežu, a potom me uhvati panika da djelujem prenapadno pa pretjerano reagiram
naglim skokom unatrag.
- Vidimo se! - kažem mu, premda bih cijelu tu akciju najradije ponovila tako da ne
ispadnem netaktična glupača, onako kako razmaženo dijete upravlja igrom u svojem
dnevnom boravku. “Dobro, a sada ti stani ovako, a ja ću opet ovdje i... sad!”
Krenem prema stanici napola u transu dok mi oko glave kruže zvjezdice kao iz
crtica, a dva mi se nedavno poljubljena mjesta žare na obrazima. U meni se grešno
uzbuđenje zbog toga Što sam ga vidjela - a on želi da se opet vidimo! - miješa s ubojitom
potvrdom da je njegov život sjajan, radostan i sređen, a moj nije.
Jedan sat nakon povratka kući, kad mi se ukočeni smiješak izbrisao s lica i dok
gledam staru telku u gostinjskoj sobi, pustim da mi se suze sliju niz obraze. Jednom
kada brana popusti, nastane potop. Oženjen. Sretno. Olivia. Što li uopće stavljaju u
otmjene mesne pite?
Osjećam se kao da sam se probudila iz kome, kao da me u život prenula omiljena,
stara pjesma. Nisam sigurna da mi se sviđa to što vidim iz kreveta. Susret s Benom
jednom se riječju može opisati kao gorkosladak.
Uto se usred svih tih suza, sluzi i unutrašnje oluje uobliče dva posve jasna pitanja:
što ću ako nikada ne nazove? I kakva će korist biti od toga ako nazove?
45
bosnaunited.net
11
Ne molim Rhysa da mi posudi auto kako bih prebacila stvari znajući da će mu
trebati ne bi li se na dan moje selidbe odvezao što je dalje moguće od kuće. Predzadnje
večeri iziđem ispod tuša s ručnikom omotanim oko tijela i drugim oko glave. Brzo
hodam jer se svaki suvišan dio gole kože u ovom razdoblju poslije raskida čini
nedoličnim. Rhys jurne uza stube. Pomislim da će me zaobići ili me ukoriti zbog
rasipanja tople vode, ali zaustavi se preda mnom i zagleda mi se u oči. Njegove su
neočekivano vlažne.
- Ostani - nejasno reče.
Pomislim da nisam dobro čula. Potom shvatim.
- Ne mogu - promrmljam.
On samo kimne, ni bijesan ni žalostan. Sjuri se opet niza stube i ostavi me da
uzdrhtala stojim na odmorištu. Ispada da ti se posljedice važnih odluka ne sruče na
glavu sve odjednom, kao kad se otvori prenatrpani kuhinjski ormarić, nego te stalno
zapljuskuju u valovima.
Kada sam rekla Caroline da kanim unajmiti kombi za selidbe, upita me što mislim
ponijeti i zaključi da se sve može prevesti njezinim autom u nekoliko navrata. U
nedjelju se pojavi rano ujutro i zatekne me kako, pomalo oznojena, stojim u hodniku
pretrpanom svim mojim pokretninama. Na neki se neobičan način osjećam kao uoči
puta na fakultet, samo što je ondašnju žarku nadu zamijenio mračan očaj.
Rhys je pristao na Mindyn plan za pokućstvo. Na njegovu sam licu vidjela kako mu
glavom najprije prolazi misao - “Ne pada mi napamet olakšavati joj život” - a zatim
kako zamišlja ona niska kolica iz IKEA-e, da bi na kraju mrzovoljno pristao. Preostaju,
dakle, odjeća, knjige, filmovi na DVD-u, iznenađujuće kabast teret kupaonske
kozmetike te “sitnice i gluposti”, što je kategorija koja zvuči kao da bi trebala biti
najmanja, ali se na kraju ispostavila najvećom. Albumi s fotografijama, sobno bilje,
modni dodaci, slike... Bila sam skrupulozno poštena kad god bih naišla na nešto čega u
kući ima samo jedan komad - termofor, kanta za pranje poda, aparat za kavu,
zaručnički prsten - i sve to ostavila Rhysu.
Caroline odmjeri nagomilane drangulije i procijeni da će ćemo to prevesti u dvije
ture, najviše tri. Počnemo natrpavati prtljažnik njezina Audija i, uz spuštena sjedala i
malo odlučna naguravanja, uspijemo dosta toga pokupiti.
- Definitivno dvije ture - zaključi Caroline dok ja zaključavam ulazna vrata misleći
to isto, samo uz dodatak da se grozim tog drugog, posljednjeg povratka.
Krenule smo, a ja blebećem o stanu kako bih si odvratila pažnju od unutrašnjeg
nemira dok me Caroline zabrinuto pogledava svaki put kad uspije odlijepiti pogled s
ceste.
- Ne moramo ići, znaš? Ako si se predomislila... - započne, a ja se žestoko ugrizem
za usnu i mahnito zatresem glavom da joj pokažem kako sada nije pravi trenutak za to.
46
bosnaunited.net
Caroline me potapša po koljenu i upita za smjer. Kada stignemo do stana, zahvalna
sam na svakom zadatku koji mi zaokuplja pažnju - plaćanje parkinga, otključavanje
stana, trčanje štafete s punim naramcima krame i slično. Naposljetku sve leži na hrpi i
vrijeme je da krenemo po ostalo. Duboko udahnem i otpuhnem zrak poput
gimnastičara koji se priprema na veliki napor.
Kad se vratimo do moje kuće, odnosno kuće koja je nekada bila moja, s ostatkom
pakiranja završimo za svega nekoliko minuta.
Ne mogu još otići. Ne mogu. Sjednem na stubu pred ulaznim vratima i pokušam se
sabrati, ali umjesto toga uvidim da se raspadam. Mali šmrcaj prometne se u jecaje koji
mi potresaju cijelo tijelo i osjetim Carolineinu ruku na svom drhtavom ramenu.
Nakon što podignem svoje umrljano lice s koljena, progovorim kroz svu onu
tekućinu koja mi napušta tijelo putem očiju, nosa i usta:
- Nemam u čemu spavati.
- Kako to misliš? - upita Caroline čučnuvši pred mene. - Zar Rupa nema krevet?
- Ne - pokažem rukom prema dolje. - Nemam što odjenuti. Uvijek sam nosila jednu
Rhysovu majicu. Onu s Velvet Undergroundom. Ostavila sam mu je. - Obrišem oči. - Je
li moja? Ili je njegova? Više ni sama ne znam.
Nastavim ridati dok mi Caroline masira leđa.
- Jako ste dugo bili zajedno, a ovo se dogodilo u hipu. Sigurno si znala da će boljeti,
Rach.
Ima nešto u Carolineinoj nježnoj prizemljenosti što te doista trgne kada si na putu
prema ponoru. Zna biti suosjećajna, a da ti pritom ne podilazi. Kao kada se s ogrebenim
koljenom obratiš školskoj bolničarki umjesto majci.
- Nedostajat će mi - kažem.
- Znam da hoće. - Počne me snažnije masirati, kao da ću uspjeti iskašljati bol i tako
je izbaciti iz sebe.
- Ali ne smijem mu to reći.
- Zašto ne?
- Zato što ga napuštam! - zaridam i ponovno se slomim. Ona sjedne pokraj mene na
stubu, a ja se pomaknem, obje se praveći da ne vidimo klince koji napucavaju loptu
preko puta i znatiželjno nas pogledavaju.
- Gle - malčice spusti glas - ne želim zvučati kao psihijatar, ali mislim da je prirodno
to što te peče savjest i što si tužna. Jednostavno moraš to osjetiti. Nemoj se zbog toga
mrziti. Tako je, kako je. Bože, ovo zvuči tako otrcano...
- Ne, ne zvuči. Zapravo ima smisla.
- Stvarno? Onda, super. Pola minute sjedimo u tišini.
- Ne moramo danas završiti želiš li ostati još jednu noć -doda.
To me iznenadi. Caroline je obično predstavnica škole “čvrste ruke”. Imam dojam
kako bi rado da se predomislim, da mu se vratim.
47
bosnaunited.net
- Ne, ne, dobro sam - ustrajem. - Želim odmah završiti s tim.
Ili je to samo bila njezina prokleta obrnuta psihologija. Caroline ustane, otre prašinu
s koljena i ispruži ruku kako bi mi pomogla da ustanem.
- Nazvat ću Mindy da ti izabere neku spavaćicu. Znaš koliko voli zadatke koji
imaju veze sa šopingom.
Slabašno se nasmiješim, prihvatim ruku i povučem se na noge.
- Jesi li sigurna da mu toliko toga želiš ostaviti? - upita Caroline dok provjerava je li
dobro zatvorila prtljažnik. - Znam da Mindy smatra kako je to dobra zamisao, ali ona je
i za svoja tri posljednja momka smatrala da su dobra zamisao.
- Sigurna sam. Imat ću dovoljno novca da sve ponovno kupim. Ne bih rekla da baš
toliko toga ostavljam za sobom.
Podignem pogled prema kući, a ona me blijedo pogleda, kao da smo se dogovorile.
Pomislim na omotnicu koju sam ostavila pokraj telefona s prstenom koji više ne nosim.
Caroline ne izgovori više ni riječ, samo me potapša po ramenu i sjedne za volan.
Duboko, drhtavo udahnem i obiđem auto do suvozačkog mjesta.
To je to. Odlazim. A to ničime neće biti obilježeno. Čak ni znakovitim pogledom
koji bih izmijenila s Rhysom. Možda je uvijek tako. Osjeća se potreba nekog formalnijeg
rituala: službeno rukovanje, ceremonija prekida veze, neki certifikat. Kao što Rhys kaže,
zar trinaest godina tako malo vrijedi?
48
bosnaunited.net
12
Na kraju Caroline prekine tu razmočenu šutnju na prednjim sjedalima Audija. - Bila
sam u krivu što se tiče kupovine stana. Možda je Mindy imala pravo pa je ova...
međuigra upravo ono što ti treba.
- Hvala. Mislila sam kako smatraš da se Mindynu rasuđivanju ne smije vjerovati.
- Nije uvijek tako.
Znam da su raspravljale o meni i zabrinule se za mene, a postoji jedno pitanje koje
više ne mogu odlagati nego ga moram postaviti.
- Mislite li svi da činim ogromnu pogrešku? Uslijedi napeta stanka.
- Nema tu “svi”...
- O, Bože. - Prekrijem lice rukom. - Tri različite vrste neodobravanja.
- Nije to neodobravanje. Napunila si trideset prvu. Ni nas troje ni itko drugi nema
prava reći što je za tebe dobro, a što nije. Samo sam ostala iznenađena što prije nisi
spominjala nikakve probleme i to je sve.
- Nisam željela govoriti Rhysu iza leđa. Ako ćemo iskreno, ni sama nisam znala što
osjećam. Bila sam se zanijela planovima
O vjenčanju, a onda je on počeo srati pa je sve provalilo iz mene i sad smo tu gdje
jesmo.
- Zar se ne bi isplatilo da si ga pozvala na red i rekla mu neka se popravi jer ćeš ga
inače nogirati? Po mojem mišljenju, nikada nisi dovoljno ustrajavala na onome što želiš i
to je vjerojatno dovelo do... lijenosti.
- Pokušala sam mu predložiti da odemo na savjetovanje, bilo što. Nije bio
zainteresiran.
- Sumnjam da te želio izgubiti. Samo je tvrdoglav...
- Ne možeš od nekoga tražiti da bude nešto što nije. Dotle smo došli.
- Nisi li mogla... da si možda...
- Caro, molim te. Ne mogu sada prolaziti kroz to. Uskoro ću moći, uz koju butelju
vina, satima. Možemo pretresati cijelu priču sve dok ti ne dojadi. Ali ne sada.
- Oprosti.
- Sve je u redu. Promijenimo temu.
Hmm. Nisam sigurna kada će stići to “uskoro”. Najradije bih pričekala do 2064.
godine kada će si moći gurnuti memorijsku karticu u uho i presnimiti sve podatke
ravno u frontalni korteks.
A zatim nepromišljeno dodam:
- Oh, vidjela sam Bena.
- Bena? Bena s faksa? Gdje? Mislila sam da ga ne kaniš potražiti? Kako je?
49
bosnaunited.net
Sretna sam što me Caroline može samo kratko pogledavati jer mora paziti kamo
vozi.
- Uf, u knjižnici. Odlučila sam naučiti talijanski u sklopu projekta “Nova ja” i
naletjela sam na njega. Popili smo kavu.
Čini se da je dobro. Oženjen je.
Caroline frkne nosom. - Ha! Pa, drukčije nije moglo biti. Svakoga tko je zgodan i
može se lijepo pripitomiti netko ugrabi najkasnije do kraja dvadesetih.
- Svatko tko imalo vrijedi već se oženio?
Caroline shvati što je rekla i iskrivi lice. - Ma, ne! Mislila sam na muškarce poput
njega. Više je dobrih žena nego muškaraca pa zakoni ponude i potražnje nalažu da se
njemu slični gotovo odmah razgrabe.
- Znači, mojoj potrazi za pravim muškarcem loše se piše. Caroline stegne mjenjač i
izgleda kao ona egipatska glava od terakote koju sam jednom vidjela u Britanskom
muzeju. -Nisam mislila... joj, znaš već što...
- Ništa ne brini - kažem. - Slažem se s tobom. Benu je ionako oduvijek bilo suđeno
da se oženi, a izbor muškaraca iznad tridesete možda i nije bajan. Ipak, uskoro kreću
razvodi. Pokupit ću nekoga u drugome krugu.
Caroline mi se nasmije, više iz zahvalnosti nego zbog duhovitosti. - Snaći ćeš se ti.
- Mindy i Ivor su još uvijek samci, a normalni su i dragi ljudi. Dobro, napola
normalni.
- Upravo tako!
Ne osjećam se ni upola tako opušteno kako nastojim zvučati, radi nas obje. Novi
početak. Od nule. S nekim tko nema pojma o milijunu važnih i usputnih stvari o meni,
tko ne govori tečno jezikom duge veze koji sam tolike godine s Rhysom uzimala zdravo
za gotovo. Kako će itko drugi ikada toliko znati o meni i obrnuto? Hoću li pronaći
nekoga tko bi to uopće želio naučiti? Zamišljam neki skraćeni priručnik o Rachel
Woodford u stilu York Notesa. Ili možda stranicu na Wikipediji s mnogo Rhysovih
članaka s upozorenjem da vjerodostojnost izvora nije potvrđena.
A što ako je to okrutna istina i svi dobri već su zauzeti? Zar je pronalazak srodne
duše nekakva božićna rasprodaja u kojoj tko rano rani, dvije sreće grabi? Kupiš li krivu
stvar, moraš je vratiti i zamijeniti, ali ostalo je samo ono što nitko drugi nije htio. Na
takvo sam mišljenje moje mame znala prezrivo otpuhivati, ali uvijek sam prezrivo
otpuhivala iz sigurnosti stalne veze. Sada kada moram provjeriti istinitost te tvrdnje,
mnogo sam nesigurnija u svoj stav nego dok sam joj se rugala da se ponaša poput
Stepfordske supruge.
Nekoliko krugova oko bloka u potrazi za parkirnim mjestom jasno pokazuje zašto
je dobro da je Rhys zadržao auto.
- Ostat ću ovdje da me ne digne pauk - kaže Caroline. -Vidim li policajca odvest ću
se iza ugla pa nemoj paničariti da sam ti maznula ručnike i zbrisala.
50
bosnaunited.net
Trčeći od auta do vrata stana otkrila sam u kako sam lošoj formi, a Caroline je cijelo
to vrijeme uspjela izbjeći kaznu za parkiranje.
Kada uzmem i posljednju stvar, kaže mi:
- Rado bih ostala, ali sigurno ćeš željeti pokazati stan mami, sada kada je ovdje?
- Molim? Moja mama nije ovdje.
- Eno je.
Caroline pokaže prstom preko mojega ramena. Mama broji novčiće iz svoje goleme
torbe i ubacuje ih u preokrenuti šešir nekog čovjeka s psom na užetu dok joj crni
Windsmoorov šal vijori na vjetru poput plašta profesora Snapea. Uvijek je
besprijekorno dotjerana, pljunuta Anne Bancroft iz doba Diplomca. Mislim da se
neprestano pita kako je moguće da je rodila desetak centimetara nižu kćer s daleko
šugavijim i prostačkijim životnim navikama, premda bi djelomičan odgovor na to
pitanje doznala da se malo bolje zagleda u mojega tatu.
- Joj, k vragu...
Caroline se nasmiješi i uskoči natrag u auto mahnuvši pritom mojoj majci.
- Zdravo, najdraža! Zar je to bila Caroline? Krasna djevojka. Vidim da joj
metabolizam još uvijek radi kao hrtu. Neki ljudi baš imaju sreće, ne?
- Bok, mama. Nego, ovaj, što ćeš ti tu?
- Baš sam krenula na Samanthinu probu šminke u Johnu Lewisu s Barbarom. Hoćeš
s nama?
- Da se pojavim na probi šminke za vjenčanje obiteljske prijateljice koju nisam
vidjela petnaest godina dok razmišljam o tome kako sam upravo otkazala svadbu i
svima kvarim zabavu?
- Joj, gluposti. Svi bi te rado vidjeli.
- Bila sam dovoljno loše društvo još dok sam se trebala udati. A koliko se sjećam,
Sam je nekakva “kisi-kisi” cura.
- Kisi-kisi?
- Iju-ju! Bokić-cmokić! Daj 'ajmo na slatkač da se malo istračamo!
Mama se sagne i poljubi me u obraz. - Hajde, hajde, nitko ne voli kisele face. Pokaži
mi svoju novu gajbu.
Pođemo stubama umjesto dizalom, a ja se vučem teškim korakom čovjeka koji je na
putu prema električnoj stolici, a ne dizajnerskom stanu s ružičastim hladnjakom.
Izvučem ključ iz džepa i otvorim nam vrata. Stan čudno miriše, ne miriše na dom. S
mržnjom se zagledam u minijaturnu planinu mojega smeća koje onečišćuje
besprijekorno manikiran stan.
- Joj meni, vulgarne li razmetljivosti. Kao da su šezdesete pokvarile želudac.
- Baš ti hvala, mama! Meni se sviđa.
- Hmm, dobro da je tako, to je jedino važno. Vidim da je osebujno.
Osebujno je inače bezazlena riječ, ali jedna je od maminih najgorih osuda.
51
bosnaunited.net
Skine torbu s ramena i sjedne pokraj mene. Točno znam što slijedi. Nakašlje se. Tu
smo...
- Slušaj. Ti i Rhys. Jasno mi je da prolazite kroz krizno razdoblje.
- Mama! Ne prolazim kroz to kao kroz neki iznenadan pljusak na putu prema
vjenčanju. Prekinuli smo.
- Samo dopusti da završim, ipak imam četrdesetogodišnje iskustvo u braku...
Nadureno cupkam šav na sofi.
- ...Brak je prilično gadan. Ići ćete jedno drugome na živce. Nema predaha. Jako je,
jako teško, a da budem iskrena većinu ćeš vremena željeti da ode i baci se s mosta, čak i
u najboljem periodu.
- Onda mi i nije previše žao što to propuštam!
- Samo sam htjela reći da je to što osjećaš - posve normalno.
- Ako je veza sve što smo ikada imali, radije ću biti sama. Stanka.
- Možda odbacuješ jedinu priliku da imaš djecu. Jesi li svjesna toga?
Sva sreća što mama nije odabrala karijeru motivacijske govornice.
- Nećeš vjerovati, ali to mi je i samoj palo na pamet, no svejedno ti hvala na brizi...
- Samo želim da budeš posve sigurna kako si donijela ispravnu odluku, ništa
drugo. Ti i Rhys bili ste jako dugo zajedno.
- Upravo sam zato i sigurna. - Stanka. - Puno bi mi značilo kad bi me ozbiljno
shvatila i prihvatila činjenicu da ipak ja najbolje znam za koga se želim ili ne želim
udati, mama. I bez toga mi je već dovoljno teško.
- Dobro, ako si baš apsolutno sigurna.
- Jesam. - Naravno, čim izgovorim tu riječ, uvidim da nisam apsolutno sigurna.
Sigurna sam onoliko koliko pretpostavljam da trebam biti, s obzirom na to da nikada
nisam prekinula zaruke pa ne znam s čime bih to usporedila.
Mama ustane.
- Tata i ja uskoro ćemo te posjetiti. Javi nam trebaš li da ti donesemo neke sitnice
koje si zaboravila.
- U redu, hvala. - Grlo mi se odjednom stegne i čvrsto je stegnem u zagrljaj udišući
poznat miris njezinog YSL-ovog parfema Rive Gauche umjesto novog mirisa Rupina
stana.
Nakon majčina odlaska, usprkos olakšanju, osjetim se gotovo jednako osamljenom
kao i nekoć kada sam mahala roditeljima dok odlaze s parkirališta studentskoga doma.
Treba mi divovska šalica čaja, neka koja ima ručke s obje strane da bi je mogao podići. I
unutra malo viskija.
Zagledam se kroz prozor i odjednom mi se prostranost više ne učini glamuroznom,
već zloslutnom. Zamislim kako bih sićušno izgledala s druge strane stakla. Sitna,
uplašena, tužna, beznačajna prilika koja zuri u manchesterske krovove pred sobom.
52
bosnaunited.net
U trenutku slabosti obuzme me tolika nostalgija da zamalo glasno vrisnem: hoću
doma! Ali dom je nemoguće odvojiti od Rhysa.
53
bosnaunited.net
13
Kasno poslijepodne, dok sam popunjavala zrakoprazan prostor neosobnom
glazbom s radija, sobom odjekne dodatan, neobičan zvuk za koji ustanovim da je
zvonce na vratima. Skinem lanac i otvorim vrata pred kojima zateknem eksploziju
ljubičastog i bijelog cvijeća, a pod njima dvije noge u štucnama.
- Sretno useljenje! - vikne Mindy.
- Zdravo, oho-ho, pa to su ljiljani. Koji usto i govore. Jako lijepo od tebe.
Mindy se progura kroz vrata, a za njom i Ivor s rukama u džepovima. Priđe i
poljubi me u obraz. Iz njegovog nevoljkog držanja jasno mi je da mu je Mindy na putu
ovamo održala predavanje pod naslovom “Čestitaj joj na odličnom izboru”. Pruži mi
vrećicu iz Marksa & Spencera.
- Ovo ti je od mene, ali moram te upozoriti da nisam ja birao - kaže Ivor. - Kako vele
ljudi, ni luk jeo, ni luk mirisao. Provirim unutra. Pidžama. Stvarno lijepa, od bež svile.
- Nećeš se valjda rasplakati? - kaže Ivor. - Račun je u vrećici.
- Neću se rasplakati - kažem suznih očiju. - Hvala ti.
Dok se Mindy vrti amo-tamo tražeći odgovarajuću površinu da odloži cvijeće,
ostavi dugačku mrlju narančastog polena na besprijekornom zidu boje svadbene torte.
- Cvijeće je također od Ivora - doda pronašavši metu i žustrim korakom krene
prema stoliću za kavu otresajući putem još finog, vatrenog polena s drhtavoga cvijeća.
Nenametljivo prekrijem usta rukom promatrajući sav taj nered.
- Nema na čemu! - pijevnim će glasom Mindy kad se okrenula i vidjela me pa
pomislila da sam ganuta darom.
Ivor prati moj pogled. - Slobodno možemo reći da je cvijeće od tebe. Počistit ću,
može? - doda ispod glasa.
- Onda, što misliš, Ivore? - dovikne Mindy okrećući se oko sebe poput voditeljice
TV-prodaje da pokaže kako misli na stan.
- Mislim da izgleda kao jazbina ženskog američkog psiha. Patricije Bateman. - Ispere
jelensku kožicu pod mlazom iz pipe koja je na jednom od onih fleksibilnih držača kakvi
se obično viđaju u profesionalnim kuhinjama. - Ali ne u lošem smislu.
Dok Mindy baulja naokolo u cinober gležnjačama razgledavajući stan po drugi put,
Ivor se živahno baci na počinjenu štetu. Okrene se prema meni i kimanjem me obavijesti
kako mrlja ipak silazi, a zatim mi da znak neka se pridružim Mindy.
- Čaj? - pitam pokušavajući se sjetiti gdje mi je čajnik i odakle tla stvorim mlijeko.
- Zapravo, ne mogu ostati. Imam sudar - kaže Mindy.
- Sa Skoc... Robertom? - upitam.
- Skockani Bobby je dobio košaricu - ubaci se Ivor prekinuvši čišćenje.
54
bosnaunited.net
Robert je uvijek od glave do pete u odjeći All Saints, a iz stražnjega džepa vise mu
lanci za bicikl pa mu je Ivor prišio nadimak “Skockani Bobby”. Nažalost, kada ga je
jednom izgovorio, više ga se nije moglo odšiti.
- Aha, otpilio je moj obiteljski ručak zbog paintballa sa šogorom. Mindy odmahne
rukom. - To je prelilo čašu. Trebao bi postojati neki TripAdvisor11 za dečke, gdje bi se na
kraju dijelili dojmovi. “Lijep pogled. Loša usluga. Rezervirati jaaaako unaprijed.”
- Male porcije - nakašlje se Ivor u šaku.
- Odakle je ovaj, iz “Guardianovih srodnih duša”? - upitam.
- Iz “Slobodnih prijatelja”.
- To je ono gdje te prijatelj mora preporučiti?
- Aha. Prijavila sam se pod muškim imenom i izreklamirala sebe kao nezahtjevnu
koku koja “radi kao luda i zabavlja se kao luda”.
Preokrenem očima.
- To samo znači “dobrostojeća, neovisna, moguć seks” -doda Mindy. Ivor iskrivi
lice.
- Da, znam - kažem. - Zar te nije trebao preporučiti netko drugi?
- Kako bi me itko opisao bolje od mene same?
- Zašto si onda otišla na stranicu gdje je upravo to poenta? Mindy slegne ramenima.
- Muškarci vjeruju drugim muškarcima. Preporuke žena najčešće zvuče kao “vrckava,
bogat društveni život”, a frajeri odmah pomisle “aha-ha, nacvrckani gabor”.
- Narcizam i obmana, klasičan početak svakog zdravog odnosa - kaže Ivor spustivši
se na sofu pokraj nas.
- Kako bilo. Moram priznati da sam “Guardianove nesrodne duše” zericu previše
izlovila. Čekam da se obnovi zaliha. Ovome su dvadeset tri. - Mindy se ugrize za
usnicu. - I voli metal.
Mislim na glazbu, znaš, ne kovinu. Sam Bog zna o čemu ćemo razgovarati.
- Pa o njemu, ako ćemo suditi po tvojim prijašnjim iskustvima - kažem, a Ivor se
nasmije.
- Ali njegova fotka na profilu - isti mladi John Cusack. -Mindy uzdahne.
Ivor me samo pogleda. Uzvratim mu pogled. Oboje držimo jezik za zubima. Mindy
ima svoju teoriju o kompatibilnosti i nitko je od nas nije uspio natjerati da promijeni
mišljenje. Tvrdi da je tjelesna privlačnost na prvi pogled preduvjet svake uspješne veze ili je definitivno ima od samog početka ili je neće ni biti. Stoga želi imati posla isključivo
s dečkima koji su joj zgodni, smatrajući tla mora pronaći naočitog muškarca s kojim ima
nešto zajedničko. Ni nebrojeni primjeri koji ukazuju na suprotno ni kritike na račun
njezine plitkosti nisu joj pomakli mišljenje ni za centimetar. To, naravno, znači da je
izlazila s pravom vojskom prinčeva na bijelom konju s dušom žapca.
Pogledam na sat.
11 Internetska stranica s recenzijama hotela i sl. koje pišu sami gosti.
55
bosnaunited.net
- Kada imaš taj sudar? Zar se nalazite na kasnoj užini?
- Tek u osam, ali moram se spremiti. Idem na tretman čistim kisikom i srediti obrve
kod kozmetičarke.
- Znaš kako to ide. Mindy ide u pred-produkciju poput holivudskog blockbustera s
prenapuhanim budžetom. Pravi produkcijski pakao - kaže Ivor.
- Očito bih trebala samo presvući majicu i cijela se zaliti bocom Axeovog Cavemana obrecne se Mindy i ustane.
- Bolje nemoj - smireno će Ivor. - Axe je miris za muškarce. Mindy odmahne glavom
gledajući Ivora pa me zagrli. Počni planirati tulum. Tko zna, ako ovo dobro prođe, možda dovedem i Jakea.
- Jake - prezrivo će Ivor. - Već se po imenu čuje da je rođen nakon '85.
- Kaže jedan Ivor.
- Moje ime nikada nije bilo u modi pa ne može iz nje niti izaći. Po mojem se imenu
čuje samo da sam rođen nakon devetog stoljeća, draga.
- Zaboli me! Bok, Rach.
- Sretno s ljubiteljem antikviteta! - dovikne Ivor dok je ispraćam.
Mindy se okrene na pragu i pokaže mu srednji prst.
Sručim se na sofu i čvrsto zagrlim sedefasti jastučić, ali smjesta osjetim da je sav
svjež, jedar i krut kao da je stigao ravno iz dućana pa shvatim kako ti jastučići nisu za
grljenje i vratim ga na mjesto.
- Misliš li da će Mindy ikada promijeniti tu svoju nemilosrdnu politiku da je izgled
na prvome mjestu, zatim dugo ništa pa osobnost, dok kompatibilnost uopće ne igra
ulogu?
- Vjerojatno neće.
Oboje odmahnemo glavom.
- Kakvi su ti planovi? Hoćeš da ostanem? - upita Ivor, a ja se zapitam zašto mi se
cijeli dan čini kao niz uljudnih odbijanja. -Ili da odem?
- Hm - kažem pokušavajući odgonetnuti koji bi odgovor želio čuti. Kao da me
proganja neka neobična stigma. Sada mi je pomalo jasno zašto ljudi koji su nedavno
izgubili dragu osobu čeznu za ljudima koji oko njih ne gaze kao po jajima.
- Planirao sam iskoristiti to što Katye ovoga vikenda nije kod kuće i uživati u
maratonskom igranju Grand Theft Auta uz razne svinjske prerađevine iz plastičnih
omota - nastavi. -Slobodno mi se pridruži.
- Aha, ne bih hvala. Sasvim mi je dobro. Slobodno uživaj u ubijanju prostitutki.
Ispratim Ivora i strogo si kažem da moram biti zahvalna što imam prijatelje koji me
podržavaju i da samački život podrazumijeva da se čovjek navikne na samoću i ne
izmišlja razloge da zadrži ljude uza se. Ali ništa mi od toga ne pomogne da se
razvedrim. Najnovija spoznaja: moraš ponovno naučiti biti sama. Rhys i ja nismo imali
56
bosnaunited.net
zajedničke interese. Nismo bili nerazdvojan par. Ipak, tiha praznina stana proteže se
oko mene kao otok, a grad je ocean iza njegovih obala.
Nastavim s raspakiravanjem kadli naletim na staru, uokvirenu fotografiju s faksa i
rasplačem se, a intenzitet poriva da nazovem Rhysa i kažem mu da sam se predomislila
naraste na razinu najgore ovisničke krize. Sjednem pretražujući imenik mobitela u
potrazi za njegovim imenom. Ne moram reći ništa što bi odalo koliko sam očajna. Samo
ću provjeriti kako je. Zaustavim se. Kroz štogod danas prolazila, moram ga ostaviti na
miru. Otišla sam predaleko da mu oko toga iole pomognem. Zamišljam ga samog u
onom krevetu i pomislim: zapravo sam sretna. Dobila sam novi početak u novom
okružju. Njemu je ostalo mjesto našeg negdašnjeg života, samo bez mene u njemu.
Mozak mi sam od sebe počne vrtjeti montirani kolaž naših najboljih dana. Prva noć
koju smo zajedno proveli u njegovu starom stanu, kada sam pala s kreveta i sletjela na
njegovu gitarsku efekt-pedalu, što je bilo vatreno krštenje nove ljubavi -tako sam
vrisnula da su popucala stakla na prozorima i zaradila modricu veličine dlana na
leđima. Trka do ljekarne po tablete protiv bolova i doručak koji mi je sutradan priredio,
za koji je trebalo sedam tava i tri tipa jaja. Dan kada sam upoznala njegovu obitelj, kada
sam od živaca doslovno bila na iglama i Rhys koji mi na pragu kaže: Zavoljet će te. Ne
zato što te ja volim. Zato što te svatko s očima i ušima jednostavno mora voljeti.”
Vikend u Brightonu nakon najgore vožnje na svijetu, sumnjiv pansion s nacističkim
gazdama koji nije bio ni blizu mora i bistro s užasnim konobarima. Moglo je biti grozno,
ali pamtim da smo se cijela dva dana neprestano hihotali kao dva osnovnoškolca. Dan
kada smo uselili u našu kuću i pili šampanjac iz šalica za čaj sjedeći na stubama u
nenamještenoj pustinji s tapisonom boje pijeska i raspravljali o tome pokazuje li njegova
zastrašujuća fotografija Iggyja Popa previše stidnih dlačica da bi bila prikladna za zid u
“primaćoj sobi”. Nebrojene prisne šale, zajednička prošlost i specifično znanje koje ne
vjerujem da ću ikada izgraditi i sa kim drugim, barem ne bez Tardisa12 da me prebaci
natrag u dvadesete.
Što mi je došlo da sve to odbacim? Zar se sve urotilo da mi pokaže kako sam trebala
ostati s Rhysom? Činim li najveću pogrešku u životu? Vjerojatno ne, sudeći po tome da
je ta nagrada već dodijeljena.
Kažem sebi da je ovaj dan loš taman koliko treba biti. Ovo je dan koji treba
pregrmjeti. Učini mi se kako će mi ga biti lakše pregrmjeti u nesvjesnom stanju.
Odvučem se do golemog kreveta, pokrijem lice dlanovima i ridam dok ne zaspim.
Dok tonem u san, zamišljam Indijku manekenskog izgleda kako oživljava s
portreta, gleda me svisoka i kaže:
- Čuj, tome ovaj stan uopće ne služi.
12 Vremeplov doktora Whoa u obliku telefonske govornice.
57
bosnaunited.net
14
Probudi me neobična buka, nešto poput pčele zarobljene u limenci i nečega što
pretrčava preko tvrde površine. Pridignem se brzo poput munje i pomislim kako će se
Mindy loše provesti ako mi je zaboravila spomenuti najezdu nekakve gamadi iz
hororca. Otjeravši san, shvatim da zvuk dopire iz mojega mobitela kojega vibracije
guraju po noćnom ormariću. Podignem ga prije negoli tresne o parket i vidim daje na
liniji Caroline.
- Jesi li mi ipak maznula ručnike? - pospano promrmljam.
- Zar si pijana?
- Ne! Spavala sam. - Protrljam oči nadlanicom. - Premda mi ta ideja zvuči jako
zanimljivo.
- Željela sam provjeriti čime je urodio moj plan da te ostavim u potpunoj izolaciji.
Počela me peči savjest, a to me prilično živcira.
- Kako to misliš?
- Svima sam zapovjedila da te večeras puste na miru.
- Ma bravo! - otresem se u žaru razdražljivosti koji me u djeliću sekunde obuzeo.
- Kad bismo večeras došli i napili se, prvu bi samotnu noć u novome stanu provela
u mamurnoj tuzi nedjeljne večeri. Ovako smo to skinuli s dnevnoga reda.
- Ili ste mi samo natovarili još jednu ružnu stvar na hrpu -progunđam.
- Tako se osjećaš? U tom slučaju, mogu smjesta doći. Ogledam se po neobičnom
novom krajoliku. Rupa je, čini se, ovisna o nekakvoj vilinskoj rasvjeti: buketi crvenih
ruža čiji su tučci zamijenjeni sićušnim žaruljicama, one zmije od prozirnih cijevi kroz
koje pulsira razigrana svjetlost. Čak i kroz sivu koprenu tuge, moram priznati da
izgleda prekrasno. Naravno, kao i uvijek, Caroline je znala što je za mene najbolje.
- Ne treba, izdržat ću.
- Otvori si butelju vina i naruči dostavu iz restorana pa se vidimo sutra.
Prekinuvši vezu otkrijem da nisam gladna, ali sjetim se kako sam na Rupinoj polici
opazila bocu Bombay Sapphirea13. Dograbim je i kažem si da ću je prije odlaska barem
dvaput nadomjestiti. Nemam nikakvog tonika da si smiješam Rapper's delight od džina,
soka i džusa. Kad upalim televizor i pustim da me zaokupi neka bolnička sapunica, na
površinu ispliva jedna druga briga. Ona koju nisam željela priznati da me muči. Ben još
nije nazvao. A počinjem vjerovati da niti neće.
Ne bih smjela o tome razmišljati. Stvarno je neukusno, on je oženjen muškarac, nije
potencijalan dečko. Ali ako uopće ne nazove, to bi mi jako mnogo reklo. Bila bi to
krajnje elokventna tišina.
13 Džin marke Bacardi.
58
bosnaunited.net
Pola sata s tobom bilo mi je dosta. Zapravo, bilo je i previše, ali namjestio sam osmijeh i
otrpio. Prošlost je prošlost, a u njoj živiš još samo ti. Vidimo se opet... nikad. I, samo da ti kažem,
s ovom frizurom izgledaš kao Tom Hanks u Da Vincijevu kodu.
U dubini duše znam da to govori moja pa ranoidna savjest, a ne Ben. Ben je osoba
koja se iracionalno ispričala samo zato što je spomenula svoje vjenčanje nakon što sam
mu rekla za raskid vlastitih zaruka. Zašto onda, kada toliko puta pretresam svaku riječ
koju smo izmijenili, gubim tu činjenicu iz vida? Neprestano razmišljam o jednoj bitnoj
sitnici - uzeo je moj broj, ali mi nije ponudio svoj, zar ne?
Ali on je taj koji je predložio da iziđemo, utješi me anđeo na desnom ramenu.
To se obično kaže iz pristojnosti po završetku susreta, ali najčešće od toga ne bude ništa,
uzvrati vrag s lijevog.
Joj, Bože, nikada me neće nazvati, a ja ću na Bena i njegovu Oliviju Trojansku
naletjeti dok biraju skupu posteljinu u Johnu Lewisu i u žustrome bijegu ljosnuti preko
nekoga u invalidskim kolicima.
Kada pacijent na televiziji upadne u nešto što se zove ventrikularna fibrilacija, a tim
liječnika krene u akciju, odlučim se za teoriju koja odgovara i mojemu fatalizmu i
poznavanju Benova karaktera. Iskreno je mislio kada je rekao kako bi bilo sjajno da
iziđemo. Tražio je moj broj iz iskrenih pobuda i vjerojatno je vjerovao da će me stvarno
nazvati. Zatim je malo promislio, zamislio se kao da me opisuje supruzi. Već bi i to bilo
dovoljno da se predomisli i shvati da to i nije tako dobra zamisao. Mogu nabrojati
priličan broj uspomena koje bi mu pomogle da dođe do tog zaključka. U tom je
trenutku potražio moje ime u mobitelu i obuzela ga je grižnja savjesti. Zatim je skupio
hrabrost, pritisnuo “izbriši” i nastavio sa svojim ugodnim životom bez Rachel.
Pola sata poslije, na ekranu mobitela zabljesne dolazni poziv.
Sigurno je mama, pomislim. Skupim snagu za lažnu pozitivnost u idućih pet
minuta. Pogledam zaslon: nepoznat broj.
- Bok, Rachel?
Istoga trena prepoznam topao, muški glas. U hipu se iz osobe koja u šest popodne
već napola spava pretvorim u najbudniju ženu na svijetu. Nazvao je! Nisam mu grozna!
Nije lagao! Potres adrenalina praćen cunamijem endorfina.
- Bok!
- Jesi li dobro?
- Super sam!
- Ovdje Ben.
- Zdravo, Bene! - kažem to glasom kojim rokeri na koncertu obično pozdravljaju
grad u kojem sviraju.
- Jesi sigurno dobro? Čudno zvučiš.
- Jesam, samo sam... samo sam... - Kriste, ne želim priznati da sam prespavala
poslijepodne, kao da mi je osamdeset godina.
- Malo sam prilegla.
59
bosnaunited.net
- Aha. Dobro. Sve mi je jasno. - Benu kao da je neugodno pa naslutim kako misli da,
budući da živim samačkim životom, poslijepodne provodim u krevetu s muškim
društvom. - Nazvat ću poslije.
- Ne! - doslovno dreknem. - U redu je, časna riječ. Kako si? Baš je neobično što si
sada nazvao, upravo sam razmišljala o tebi.
Jezik: pregrižen. Zemljo: otvori se.
- Samo lijepe stvari, nadam se - nelagodno će Ben.
- Naravno! - zacičim s čujnom notom histerije.
- Ovaj, htio sam te pitati želiš li se idućega tjedna naći s mojim kolegom, jedne
večeri nakon posla, da porazgovarate o reportaži?
- Da, to bi bilo sjajno.
- Može četvrtak? Došao bih i ja, ako nemaš ništa protiv?
- To mi potpuno odgovara. - Potpuno, nevjerojatno, predivno odgovara.
- Simon nije loš dečko, ali je malo prepotentan. Nemoj mu dopustiti da se razmaše
kad počne raspredati o zlim stranama novinarstva.
- Sigurna sam da mu mogu uzvratiti istom mjerom.
- Znam - u smijehu će Ben. - Dobro, poslat ću ti poruku s mjestom i vremenom
negdje početkom tjedna.
- Super.
- Lijepo se provedi ovoga vikenda. Puštam te da se vratiš u vodoravan položaj.
- Sada već stojim okomito, a mislim da ću tako i ostati.
- Kako god te volja.
Formalno se oprostimo i prekinemo vezu, a mene obuzme neka neobična, lagodna,
vrtoglava napušenost. Pacijentu na ekranu vratio se puls.
60
bosnaunited.net
15
Trebala bih slušati pojedinosti o događajima 26. kolovoza prošle godine kada je
Michael Tallack iz Verne Drivea u Levenshulmeu, s nakanom ostvarivanja bespravne
koristi, navukao bratovu metalnu protezu i zatražio lažnu invalidsku mirovinu.
Umjesto toga, u glavi se nalazim jednom davno, iza sedam gora: dio sam društva koje
u jesen moje prve godine fakulteta gleda vatromet sjedeći u parku Platt Fields.
Uzdahom bih popratila svaki prasak koji bi se raspršio i pretvorio u paučinu svjetlucave
prašine. Osvrnula sam se da nešto kažem Benu i vidjela da uopće nije zagledan u noćno
nebo nego u mene. Bio je to napet pogled od kojega me obuzeo osjećaj sličan onome
kada u lunaparku pomisliš da se vrtuljak zaustavio, ali zapravo nije.
- Ovaj... - Progutala sam riječi koje su mi bile navrh jezika.
- Hladno mi je.
- U ovima? - sumnjičavo je upitao Ben pokazujući moje rukavice. Bile su iz Fair
Islea, u svim duginim bojama. Iskreno, bile su velike poput pletenih navlaka za
termofor.
- Baš su lijepe!
- Jesu, ako si prvoškolka.
- Zar tebi nije hladno? - upitala sam ga.
- Zapravo nije - odvratio je Ben. - Nisam obraćao pažnju. Oči su mu zaiskrile. Na
ledenom sam zraku osjećala kako mi površinom kože struji vrelina. Duboko sam
udahnula i pritisnula rukavice jednu uz drugu.
Neka nam se cura pridružila i prisno ga primila pod ruku. Okrenula sam im leđa, a
kada sam se opet osvrnula da im nešto kažem, već su nestali. Zatekla sam se kako
izvijam vrat pokušavajući ih pronaći u svjetini. Osjećala sam se pomalo napušteno. Što
je bilo smiješno i definitivno ukazivalo na to koliko mi nedostaje Rhys.
- Ustanite, dolazi sud - zagrmi sudski službenik prenuvši me natrag u sadašnjost.
Pristojno pričekam da svi iziđu prije mene umjesto da ih na svoj nadrkani, poslovan
način preteknem kako bih presjekla najkraćim putem do izlaza. Mozak mi je
usredotočen na sastanak s Benom nakon posla. U podjednakim me dijelovima hvata
užas, iščekivanje, uzbuđenje, osjećaj krivnje, zbunjenost...
Kupim si balegastu kavu pa odem u sobu za novinare da je miru popijem. Vidim da
je Zoe stigla prije mene. Usprkos svojim dvojbama, briljantan je sudski izvjestitelj. Dar
pronalaženja dobre priče nikoga se ne može naučiti, a ona ga bjelodano ima. Također
ima dovoljno samopouzdanja da napusti sudnicu u kojoj se ništa ne događa i potraži
nešto bolje. Meni su trebale godine da se na to odlučim. Sjedila bih prikovana za klupu i
slušala sitničava, ljutita prepucavanja pogledavajući stisnutih očiju s jednog kraja
sudnice na drugi poput portreta u ukletoj kući.
61
bosnaunited.net
- Prokleti Gretton - kaže mi umjesto pozdrava ne dižući pogled s kutije brze hrane
dok bijelom, plastičnom vilicom nabada diskove krastavca i slaže ih na otvoren
poklopac.
Otpijem gutljaj kave. - Tebe je počeo uhoditi? Primijetila sam da ga rjeđe viđam.
- Aha. Naletjela sam na krasnu priču o herojskom, borbenom penziću koji je otjerao
huligane iz svojega vrta. Taman sam pomislila da je imam samo za sebe, a onda sam se
osvrnula i vidjela ga kako mi puše za vrat.
- Joj, nadam se da nije provalio neku neukusnu foru o motkama?
- Ubojit i opasan predmet ovoga su puta, nasreću, bile grablje.
- Prihvati to kao kompliment. Da te ne smatra dobrom novinarkom, ne bi se toliko
trudio.
- Valjda imaš pravo.
Pomislim kako sam više u pravu nego što mi je po volji. Spoznaja da se Gretton
tako brzo prebacio na Zoe neugodno me iznenadila. Zar sam tako lako zamjenjiva? U
zadnje vrijeme i nemam nekih velikih hitova. Mora da se filmske zvijezde na zalasku
karijere upravo ovako osjećaju kada im se opsesivni obožavatelj prebaci na mlađu
suparnicu. Čak i glodavci poput njega napuštaju krstaricu Woodford koja tone. Mora se
priznati da Zoe djeluje kao žena koja će daleko dogurati. Mislim da su ljudi to nekoć i
za mene govorili. Sada kada sam raskinula zaruke, ta me činjenica brine više nego prije.
Začudno je kako, kada ti se jedan dio života uruši, ostali počinju izgledati nekako
krhko. Oduvijek sam vjerovala da imam dobar posao. Sada, pak, razmišljam o tome
kako se nikada nisam trudila napredovati, a tu je i Zoe koja će me za nekoliko tjedana
vjerojatno preteći i prebaciti se na nešto drugo.
- Danas ću zbrisati čim mi završi radno vrijeme. Pitaju li nešto u agenciji, reci da
sam ostala do kraja - kažem. - Do sutra ne moram ništa predati, a stvari u sudnici
odvijaju se predviđenim tokom.
Zoe salutira. - Na zapovijed. Nešto zabavno?
- Što, u sudnici?
- Ne, tamo kamo ideš.
To je dobro pitanje. - Piće s nekim kojega sam poznavala.
- Oho. Poznavala ili samo poznavala?
To mi pitanje iz nekog razloga digne živac. - S prijateljicom, ženski rod - obrecnem
se, a zatim shvatim da me na tu osornost natjerao osjećaj krivnje.
Zoe kimne i nabode krišku pljesnive rajčice, a zatim se baci na krumpir poput
vrtlara koji prekopava vrt.
62
bosnaunited.net
16
Suđenje Tallacku se nastavlja, a meni poslijepodne prolazi u sličnim sanjarijama.
Ovoga sam puta vraćena natrag u doba učenja za ispite prve godine. Ben mi je u ladici
stola na Odsjeku za povijest umjetnosti ostavio zagonetnu poruku s vremenom,
mjestom i naputkom da “dođem sama”, kao da smo tajni agenti.
Nikada nisam bila u Središnjoj knjižnici na Trgu svetoga Petra, budući da mi je
fakultetska knjižnica John Rylands oduvijek bila dovoljna. Znajući to, a i zato da bi me
zezao, Ben mi je nacrtao detaljnu kartu s opisom cijele rute na čijem se cilju nalazilo
nešto nalik na šarenu tortu nacrtanu kemijskom, s toskanskom kolonadom umjesto
svjećica. Iznad nje je nacrtao lik iz crtica, naslovio ga “Ben” i povukao strelicu koja
pokazuje da je unutra.
Na ulazu sam, diveći se arhitekturi, opazila Bena kako mi maše s jednog od stolova.
- Bok. Što ćemo ovdje? - šapnula sam i sjela na stolicu do njegove.
- Nisam želio da nas itko čuje u fakultetskoj knjižnici -šapnuo je Ben. - Usto, ovo se
računa kao izlet. Vidi ovo.
Prema meni je gurnuo svežanj testova.
- Stari pismeni? - upitala sam.
- Aha. Malo sam ih proučavao i pronašao očigledne pravilnosti. Pitanje o Beowulfu
pojavljuje se svake druge godine.
- Dooobro... - rekla sam. - Pa što?
- Bilo je na prošlogodišnjem ispitu pa nema šanse da ga ponove ove godine. To ne
moramo učiti.
- Riskantna strategija.
- Sto posto sam siguran da će upaliti.
- Zbilja? - podsmješljivo sam upitala. - Sto posto? Jednako si siguran kao u zakon o
gravitaciji ili zakon o... o...
- Ne znaš ni jedan drugi zakon, ne?
- Murphyjev?
- No dobro, onda neka bude devedeset posto.
- Ima i jedan plan B za koji je jednako sigurno da neće podbaciti.
- Da?
- Dok profesori ništa ne slute, nas dvoje potajice napunimo glave gradivom. Potom
ga, skrivenog iza naših lica, prokrijumčarimo na ispit. Nitko nas neće otkriti.
Ben je zatomio smijeh. - Pametnjakovićka. Znao sam da nećeš znati cijeniti moj
trud.
Uprla sam prstom u natpis na stropu.
“Početak je mudrosti: steći sebi mudrost.”
63
bosnaunited.net
Ben je odmahnuo glavom. - Najvažnije je steći diplomu, a ne propovijedati, Ronnie.
- Slušaj me. Ne kažem da ne bi moglo upaliti, ali bistar si, ne trebaju ti trikovi.
- Joj, kad mrzim staroengleski.
- Što bi tvoja mama rekla da zna što smjeraš?
Ben se namrštio. - Samo nemoj petljati moju mamu u ovo.
Benovu mamu upoznala sam slučajno, prošloga tjedna. Svratila sam do stana koji je
dijelio s cimerom da mu vratim skriptu i pred vratima zatekla vitku, mladu ženu kratke
kose i Benovih pravilnih crta lica kako ćaska s njime zveckajući ključevima automobila.
- Bok, ja sam Benova mama - rekla je dok sam prilazila, tonom iz kojeg se dalo
naslutiti kako zadirkuje Bena obraćajući se njegovim prijateljima protiv njegove volje.
- Zdravo, ja sam Rachel. Benova prijateljica s faksa - dodala sam kako slučajno ne bi
pomislila da je riječ o posjetu radi seksa “na brzaka”.
- Oooh, Rachel - rekla je. - Ti si ona zgodna, pametna djevojka čiji dečko svira u
bendu.
- Ovaj, da - odvratila sam, polaskana što me uopće opisao, a kamoli tako lijepo.
- A tvoj dečko živi u - čekaj, čekaj - sjetit ću se... - Benova mama podigla je ruku da
pokaže kako joj treba vremena da razmisli.
- Mama - zarežao je Ben, sav crven u licu.
- U Sunderlandu! - ispalila je.
- U Sheffieldu - ispravila sam je. - Ipak, pogodili ste slovo “S”. I to da je na sjeveru.
Zapravo, bili ste jako blizu.
- Časna riječ, nemaš pojma koliko je zdravo za mojega sina da se druži s djevojkom
koja je imuna na njegov šarm. Bogu hvala na tebi i tvojemu dečku iz Sheffielda ili
Sunderlanda.
- MAMA! - dreknuo je Ben grčeći se od muke dok sam se ja hihotala.
U knjižnici sam rekla:
- Svidjela mi se tvoja mama.
- Aha, ne moraš me podsjećati. I ti si se njoj svidjela.
- Usto, ako padneš prvu godinu, s kime ću sjediti na predavanjima? - upitala sam
Bena.
Netko se pokraj nas znakovito nakašljao da nas utiša. Otvorili smo knjige. Nakon
desetak minuta podigla sam pogled i vidjela da je Ben duboko usredotočen. Imao je
naviku držati se desnom rukom za lijevo rame i osloniti bradu o prsa dok škilji u tekst.
Obuzeo me iznenadan poriv da pružim ruku i nadlanicom pomilujem mramornu
glatkoću njegove jagodice.
Podigao je pogled. Brzo sam na lice namjestila izraz prenaglašene dosade i
odglumila zijevanje.
- Idemo na kavu? - šapnuo je.
64
bosnaunited.net
- Trostruki espreso s mljevenim kofeinskim tabletama ProPlus - rekla sam zalupivši
knjigu, napola očekujući da se iz nje podigne oblak prašine.
Kada smo sjeli u kantinu, Ben je rekao:
- Ne smijem pasti prvu godinu. Moram dobiti diplomu i početi zarađivati jer ona
propalica od mog starog nema namjeru nimalo pomoći mami i sestri.
- Viđaš se s njim? Odmahnuo je glavom.
- Samo kad je neizbježno, a i njemu tako odgovara. Obraza naslonjena o dlan
slušala sam kako govorim o očevu iznenadnom odlasku, majci koja je morala raditi dva
posla, osjećajući se krivom što sam se ikada požalila na dosadnu predvidivost vlastitoga
obiteljskog života. Također sam pomislila kako postoje određeni ljudi s kojima ti nikad
ne ponestane tema za razgovor.
Kada je Ben stigao do dijela priče u kojem je pronašao tatu, a tata mu je rekao da ne
želi biti pronađen, na naše se obostrano iznenađenje našao na rubu suza.
- Nisam mogao vjerovati, znaš, mislio sam kako će biti dovoljno da mu kažem
koliko ga trebamo pa da uskoči na idući vlak ili mami pošalje novac. - Benove su oči
postale sjajne, glas promukao. - Osjećao sam se kao zadnja budala.
Osjetila sam da traži slamku spasa iz ovoga trenutka. Željela sam steći status osobe
kojoj se može povjeriti. I željela sam mu
- znajući da ga je barem jedna važna osoba u životu na tom polju iznevjerila - biti
podrška. Suosjećajno sam rekla:
- Znam da ti je on otac i nadam se da te neću uvrijediti ako kažem da ga smatram
zadnjim gadom. Posve si ispravno postupio pokušavši ga natjerati da se suoči sa
svojom odgovornošću. Da nisi niti pokušao, zauvijek bi zbog toga žalio i pitao se što je
moglo biti. Ovako znaš da je sve sto posto njegova krivica. Misliš da ti je to donijelo
samo bol, ali je istodobno otklonilo i svaku sumnju. Smatraj to nečim što si morao
učiniti radi vlastitog duševnog mira.
Ben je kimnuo, zahvalan što je dobio vremena da ponovno ovlada osjećajima.
- Hvala, Ron.
U tom sam trenutku shvatila da je ispod te dobro krojene odjeće i nonšalantna
držanja Ben zapravo nedovršena osoba, kao i svi mi ostali. Samo se naizgled bolje nosio
s tim.
65
bosnaunited.net
17
Ustanite, molim! - zagrmi sudski službenik, posljednji puta toga dana.
Nakon što petljajući spremim notes i isplivam iz sudnice, iz tog mojeg polusna
grubo me prene Gretton koji kipi od bijesa.
- Slobodno reci onoj kuji s kokošjom facom neka me se čuva, dobro? Klin se klinom
ne izbija! - reče zapljuvavši se od ljutnje.
Nisam bila svjesna da Gretton poštuje neki kodeks časti. Mora da je posrijedi nešto
retroaktivno, sigurno zato što je ostao bez reportaže.
- Kome...?
- Onoj svojoj maloj pomoćnici!
- Misliš na Zoe? Što je bilo?
Pokušam ga natjerati da spusti glas tako što sama tiho govorim u nadi da će
oponašati moj ton. Nekoliko nas ljudi znatiželjno pogledava.
- Ona je NAMJERNO...
Budući da mi je taktika propala, zgrabim ga za lakat i odvučem ga za sobom. Pssst, nećemo to ovdje. Dođi sa mnom.
Grettona malčice smiri to što ga shvaćam ozbiljno pa nekako uspije zatomiti bijes
dok se ne nađemo na ulici.
- Petljala mi je po rasporedu suđenja.
- Kako to misliš?
- Nedostajale su mi stranice dva i tri, a kada sam otišao po zamjenske, vidio sam da
su današnje najbolje reportaže baš na njima.
- Kako znaš da je to Zoeino maslo? Zar ti te stranice nisu same mogle ispasti?
Otkvačiti se sa spajalice?
Vjerojatno je bila riječ o rastresenosti. Svatko od nas ujutro dobije svoj računalni
ispis rasporeda suđenja u zapečaćenim omotnicama koje nam podijele portiri na ulazu,
stoga ne vidim kako je taj trik mogao biti izveden.
- I to baš stranice na kojima su njezini slučajevi? Pa nisam baš toliki kreten, majku
mu!
U tom trenutku doleprša Zoe.
- Sve u redu, Pete? - upita hladna poput krastavca koji ne jede.
- Dobro znam što si učinila, kravo jedna podla - zareži Gretton.
- Prestani joj se obraćati tim tonom - kažem mu.
- U čemu je problem? - upita Zoe djetinjasto razrogačivši oči.
- U tome što si istrgnula stranice s mojega popisa. Ako hoćeš rat, dobit ćeš ga.
Lijepo sam te upozorio. A ti... - Naglo se okrene i upre u mene prstom. - I ti se čuvaj.
- Zašto? Što sam ti ja skrivila?
66
bosnaunited.net
Odjuri zaglađujući jednom rukom razbarušenu kosu dok drugom kopa po džepu
tražeći cigarete.
Zoe popravi torbu na ramenu. Nisam niti primijetila koliko je zgodno pohabana i
nedovoljno poslovna - kao da je kupljena na studentskom sajmu rabljene robe: boje su
joj razvodnjene, načičkana je šljokicama i ogledalcima. To me podsjeti koliko je još
zelena u ovom našem poslu. Prvu će aktovku vjerojatno dobiti od roditelja za Božić.
Smiješi se pomalo prezadovoljno.
- Kako ti je to uspjelo?
- Istrgnula sam stranice iz svojeg popisa i zamijenila ga s njegovim dok je bio
zaokupljen zurenjem u odvjetnicu s dobrim nogama kojoj je halja zapela o kvaku.
Samo se pogledamo i prasnemo u smijeh.
- Ovo je početak pokreta otpora - kaže Zoe.
Grettona sam oduvijek trpjela kao prirodnu katastrofu, ali Zoe se pokazala mnogo
domišljatijom. Da sam ja prije desetak godina imala toliko energije, možda sada ne bih
bila tu gdje jesam.
Pružim joj ruku da se rukujemo. - Trebala bi biti jako ponosna na svoj prvi radni
tjedan.
- Idemo na piće? - upita Zoe.
- A, ne. Drugi put. Danas se nalazim s prijateljima.
- Ženskim prijateljima - kaže i kimne.
Na trenutak zaboravim što sam joj slagala i blijedo je pogledam.
- Lijep provod - kaže Zoe, premda imam dojam da mi njezin podsmijeh poručuje
kako me pročitala.
Šutke se udaljim, ponavljajući u sebi: Sjeti se da učiš talijanski, sjeti se da učiš talijanski.
- Lijepo si se skockala - kaže Caroline kad me ugleda na dogovorenom mjestu
pokraj Piccadilly Gardensa u haljini na kopčanje i za mene neuobičajeno visokim
potpeticama. - Samo za mene, hm?
- I ti lijepo izgledaš - obrambeno odvratim.
- Na poslu sam uvijek ovako sređena.
- Razmetljivice.
Nadala sam se postići “profesionalan i samozatajan” izgled. I pritom, priznajem,
privući pokoji pogled. Do sada sam zaradila samo Grettonov neukusan komentar: “Ulala, zar svjedočiš protiv neke svoje mušterije po članku 12. Zakona o prekršajima protiv
javnog reda i mira? Javi se u sudnicu broj 7!”
Zamolila sam Caroline da mi se pridruži u napadaju nesigurnosti prije ulaska u
ring, kada mi je postalo jasno da mi treba podrška u suočavanju s Benom i njegovim
strašnim kolegom. A možda mi se također učinilo da četvero ljudi lakše razgovara u
parovima. Znala sam da će Caroline objeručke ugrabiti priliku da se sa sigurne
udaljenosti malo divi Benu.
67
bosnaunited.net
- Graeme nije imao ništa protiv da dođeš, ne? - upitam je nakon što smo krenule,
pokušavajući držati korak s Carolineinim dugim nogama. - Žao mi je što si večeras
morala mijenjati planove.
- Aha, uništila si nam godišnji izlazak u kino. Ja prekrižim svaki film s
podmornicama, on prekriži svaki u kojem glumi Meryl Streep pa stojimo u predvorju i
prepiremo se dok me Gray ne potkupi čokoladnim bombonima.
- Oprosti...
- Šala mala. Ionako smo već otkazali. Otpilio me nekom glupošću o proračunskim
tablicama kako bi ostao na poslu i turpijao nokte. Nego, s kime se ono još nalazimo?
Osim s Benom?
- S njegovim prijateljem, Simonom. Ona podigne obrvu.
- O čemu se radi? Spoj naslijepo?
- Ne budi blesava. Nije to u Benovu stilu.
- Ovaaaj...
- Što? - razdraženo upitam.
- Bena nisi vidjela cijelo desetljeće i stil mu se mogao posve promijeniti.
68
bosnaunited.net
18
Ben je predložio mondeni kafić u centru grada koji još nisam stigla posjetiti, tako da
je propala moja zamisao o tome kako bih ja njemu mogla pokazivati mjesta za izlaske.
Sve je bilo prepuno ulaštenih površina od lijevanog betona s dramatičnim, prigušenim
svjetlima, aranžmanima tropskoga cvijeća i fotelja koje su toliko niske da ti se na kraju
čini kako razgovaraš s brdom koljena i nosnica.
Odmah s ulaza ugledam Bena za stolom u udaljenom kutu kako ćaska s visokim,
plavokosim muškarcem od oko trideset pet godina, iz čijeg se razmetljivog govora tijela
može iščitati da je cijeli svijet zabavna emisija čiji je on voditelj. Kad priđemo stolu, taj
nas imitator Michaela Parkinsona14 opušteno i bez žurbe odmjeri od glave do pete
poput skenera u zračnoj luci.
- Bok... Bene, sjećaš li se Caroline? - kažem.
- Naravno - sa smiješkom će Ben. - Drago mi je što te vidim. Simone, ovo je Rachel
koja radi za novine.
Ben ustane, još poslovno odjeven u lijepo nabranu plavu košulju (koja bi na nekom
običnom smrtniku izgledala zgužvano) i tamnoplave hlače od odijela, a sako sa žarko
šarenom podstavom mu je prebačen preko naslona stolice. Jedan dio mene, onaj za
kojega Caroline s pravom tvrdi da je zaboravio kako je prošlo jedno cijelo desetljeće, želi
vrisnuti od radosti i baciti mu se oko vrata. To si ti! To sam ja! Znam da moram prestati s
tim. Ovo ne znači ništa. Ovo je samo piće s bivšim znancem iz studentskih dana. Sagne
se i poljubi Caroline u obraz, a ona se, naravno, sva raspekmezi. Ben i ja samo kimnemo
glavom jedno drugome dajući si do znanja kako smo ljubljenje u obraz obavili nekidan i
nemamo želje za reprizom.
Simon raspetlja svoju kolekciju dugačkih udova pa također ustane.
- Jako mi je drago. Što pijete, moje dame?
- Uf, ne treba, sama ću naručiti. Što vi pijete? - Kažem istodobno shvativši da je
svaki otpor uzaludan: alfa-muškarac Simon to mi nikada neće dopustiti. Previše sam
navikla na društvo lijenih pivopija.
- Nikako. Što ćete? - nepopustljivo ponovi.
- Votku s tonikom - kaže Caroline Simonu, slatko me pokopavši.
S iščekivanjem se okrene prema meni.
- Džin i tonik? Hvala.
- Kako si, Bene? Rachel kaže da si oženjen i da radiš kao odvjetnik? - upita Caroline.
- Aha, obiteljsko pravo. Supruga mi je parničarka.
- Zar nisi studirao engleski? - upita Caroline.
- Aha. Promašio sam smjer - bez okolišanja odvrati Ben. -Nema od toga koristi.
14 Britanski televizijski voditelj i zabavljač.
69
bosnaunited.net
To me zaboli. Ne zato što sam strašno ponosna na svoje kvalifikacije. Više zbog
toga što ne bismo proveli tri godine zajedno da se odlučio za drugi smjer.
- Nema koristi ako smatraš da školovanjem moraš steći zvanje - razdraženo kažem.
- Dobro, oprosti, nisam htio reći da nema baš nikakve koristi - ti si se očigledno jako
dobro snašla - odvrati Ben sjetivši se s kim razgovara, a ja primijetim kako je i sam
iznenađen vlastitom netaktičnošću. - Ja sam nakon faksa ostao bez prebijene pare, to je
sve, a bio sam kvalificiran samo za nastavak školovanja. Više se ne može niti predavati
engleski u inozemstvu bez certifikata TEFL. A za razliku od Rachel, jednostavno nisam
stvoren za novinara. Nikada ne bih mogao zapeti i poštovati sve te rokove poput nje.
Znam da pokušava popraviti štetu nanesenu s “nema od toga koristi” ali, premda
mi je zbog toga drago, ipak sam još malo povrijeđena. Osjećam kako me gleda pa
glumim kako petljam vješajući kaput na stolac ne bih li mu izbjegla pogled.
Simon se vrati s krupnim, trbušastim čašama punim leda. -Limun u votki, limeta u
džin-toniku.
- Hvala - zacvrkućemo uglas.
Naručio je rundu a da pritom sebi nije donio novo piće? Morat ću javiti Rhysu da
takvi muškarci stvarno postoje. Vjerojatno bi predložio da Simon donira svoj mozak za
medicinska istraživanja. I to smjesta.
Obavimo neophodnu količinu ćaskanja da se bolje upoznamo, a kad Simon dozna
da je Caroline računovotkinja, upusti se s njom u gorljivu raspravu.
- Kako je Abigail? - upitam Bena.
Abigail, Benova buljooka, mršava mlađa sestra kojoj je u doba kada smo studirali
bilo oko trinaest ili četrnaest godina. Ben je bio lud za njom, kao što starija braća obično
jesu. Prije negoli sam je upoznala, Ben me upozorio da pati od Aspergerovog sindroma,
što znači da izgovara sve što joj padne na pamet bez ikakvog razmišljanja, zadrške ili
društvene ograde. Po tome se nimalo ne razlikuje od mog dečka i cijele moje obitelji, našalila
sam se, premda sam u dubini duše bila zabrinuta. Što ako me upita zašto imam zaliske?
Kada sam je upoznala, uvidjela sam da je jedna od onih rijetkih osoba koje gotovo i
nemaju niskih pobuda i grubih misli pa joj bolest nije smetala koliko bi inače mogla.
Divila se šeširu koji sam kupila na studentskome sajmu i upitala: “Mogu li i ja dobiti
takav, molim te?” Ben je ostao bez riječi.
Poslije sam joj poslala isti takav. Ben je rekao kako se “ono malo derište toliko
razveselilo da je bilo na rubu suza”, premda joj je bio prevelik pa je izgledala “kao
svemirac iz filma Mars napada”. Sve mi je to javio u pismu, odlučivši se na neuobičajen
potez da mi piše preko ljetnih praznika.
- Abi je zapravo jako dobro. - Ben se nasmiješi. - Radi u turističkoj agenciji. Tamo je
zaposlena i moja teta pa pazi na nju. Još živi s mamom pa mi je drago da ni jedna ni
druga nisu same.
Pamtim koliko ga je to brinulo. - Sjajno.
Sjetim se kako se Abigail nekoć vezala za mene pa kažem:
70
bosnaunited.net
- Sigurno joj je jako drago što ima šogoricu. Ben iskrivi lice. - Isprva joj je bilo.
Upitno ga pogledam.
- Abi je pretpostavila da će biti djeveruša na našem vjenčanju. Ali Liv je već pitala
svoje dvije prijateljice. Rekla je da ne misli otpiliti jednu od njih samo zato što se Abigail
želi ubaciti. Liv je još rekla i da bi, kada bi joj Abi bila djeveruša, morala pozvati i svoje
demonske nećakinje, što je pod svaku cijenu željela izbjeći. Pokušao sam joj objasniti da
Abi nije manipulatorica, da to neće razumjeti. Znaš kakva je.
- Zar nisi mogao nekako intervenirati? - upitam. - Dobro znam kako te stvari znaju
biti zaguljene.
Još kako dobro znam.
- Želio sam. Pokušao sam. Ali, na kraju, nije na meni bilo da određujem koga će Liv
odabrati za djeverušu.
- Jasno mi je.
- Abi se namjerila glavom kroza zid, tvrdoglavo odlučila da će biti djeveruša ili
ništa. Između moje mame, Abi i Liv vodio se pravi diplomatski rat. Ja sam se držao po
strani. Kako bilo, otada među njima vlada blaga napetost. Bolje rečeno, između mame i
Liv. Abi je zaboravila cijelu priču. Siguran sam da će se naposljetku pomiriti.
Pomislim na opušten smijeh Benove mame kad smo se upoznale i na djelić sekunde
zamislim paralelni svemir u kojem sam ja njezina snaha, a Abi moja djeveruša i kako se
svi izvrsno slažemo. Opet ta moja epska fantastika: trebala bih ubaciti i nekoliko
vilenjaka da bacaju latice.
- Puno mi je pozdravi kad je vidiš.
- Naravno. Nekoć je stalno pitala za tebe.
Oboje se zamislimo nad tim “nekoć”. Kako li je objasnio kraj našeg prijateljstva,
pitam se? Što je o meni mislio? Ako je uopće mislio...
Ovo je prva konverzacijska prepreka na putu koji je pred nama želimo li opet biti
prijatelji, jedna od mnogih. Moguće je da Ben ovo ne doživljaja kao nov početak, nego
samo kao uslugu prijatelju. Izlet alejom sjećanja, brzo polukružno okretanje pa istim
putem natrag uz gas do daske.
Ben bjelodano razmišlja o istoj stvari jer kaže:
- Ovo je ludo, ne? - Pokaže mene, sebe, nas dvoje zajedno. -Kamo li je sve to vrijeme
nestalo?
Sigurna sam da je tebi brže prošlo, pomislim kimajući glavom. Caroline i Simon još
uvijek vode privatan razgovor o svijetu financija i ne pokazuju da ga brzo kane dovršiti.
Ben stoga bjelodano zaključi da ima dovoljno vremena za pitanje:
- Što je bilo s tobom i Rhysom? Naravno, ako želiš o tome razgovarati. Potpuno te
razumijem ako ne želiš...
- Bilo je sve i ništa određeno. Jednostavno smo stigli do kraja. Cockfosters.
- Molim?
71
bosnaunited.net
- Zadnja stanica. Podzemna u Londonu? Zaboravi.
- Aha. - Ben se uljudno nasmiješi, sav zbunjen.
Sigurna sam da bih ga na faksu uspjela nasmijati. Više ga ne poznajem. Promijenio se.
Možda da pokušam s nekom boljom šalom.
Pola se mojeg bića želi baciti Benu u naručje i ispričati mu svaku pojedinost,
mahnuti konobaru da nam donese ostatak boce, a Caroline i Simonu reći da nas
slobodno mogu ostaviti same. Druga polovica zna da ovo nije prava osoba za žicanje
suosjećanja, jer ne bih mogla podnijeti da u njegovim očima opazim mrvicu - ni
najmanju trunčicu - olakšanja. Olakšanja što se maknuo od mene.
- Pustimo sad to. Kako to da si se odlučio doseliti natrag ovamo? - upitam, pomalo
iz očaja.
- Osim činjenice da mi je Simon javio kako njegov ured ima slobodno radno mjesto?
Ne bih baš znao reći - dozlogrdio mi je London, ne podnosim prigradska naselja, ne bih
mogao živjeti na selu, a ovo je jedini drugi veliki grad koji volim i poznajem.
- Zar se i tvoja žena žarko željela preseliti?
- Baš i nije. Tu smo odluku donijeli nakon ozbiljne, zrele rasprave. Uz mnogo, ovaj,
kompromisa i... ustupaka.
Simon to čuje pa se ubaci:
- Zapravo želi reći da su sad tu, ali odsada Olivia vodi glavnu riječ dok ih smrt ne
rastavi.
Zatim nadoda: - A kad smo već kod zahtjevnih žena, Caroline misli da bi nam Ben
trebao otići po još pića.
- Nisam to rekla! - pobuni se Caroline uživajući u Simonovu zadirkivanju. Oduvijek
je voljela drske tipove.
Ben odglumi prijekorno odmahivanje glavom. - Lakše malo, Caroline. Više ne
eksamo kao u sindikalnoj birtiji. Na faksu je bila prava zvijer...
- Stvarno? - upita Simon zamišljeno gledajući Caroline i bjelodano se nadajući da je
“zvijer” šifra za “pristupačna”.
- A kakva je bila Rachel? - upita Simon Bena.
- Još gora - promrmlja Ben i brže-bolje ustane.
72
bosnaunited.net
73
bosnaunited.net
19
Nego, hoćeš li razgovarati s Rachel o reportaži? - Ben po povratku upita Simona.
Bilo bi mi draže da smo još neko vrijeme održali iluziju kako ovo nije poslovan
sastanak. - Da, o čemu je riječ? Baš sam znatiželjna - ipak mu kažem.
- Mogu li ti vjerovati? Ovo je neslužben razgovor, ne? -oprezno reče Simon
nagnuvši se nad stol i strijeljajući očima po kafiću kao da se moji kolege u civilu motaju
oko automata s cigaretama.
- Obično ne zalazim u kafiće ozvučena skrivenim mikrofonima.
Simon me mrko pogleda.
Prekrižim se vrškom prsta. - Kunem se da nikome neću reći. Života mi. Slobodno
mi sve ispričaj.
Simon se još više nagne prema meni. - Imam važnog klijenta koji je spreman dati
intervju. Pravim novinama, naravno.
- Ne možemo isplatiti velik honorar - kažem.
- Rekao sam pravim novinama, a ne novinama koje najbolje plaćaju.
- O kome je riječ?
Simon se ponovno nasloni proučavajući mi lice kao da je karta koja skriva ključ
mojega poštenja. - Žensko je. Natalie Shale. Dakle, da se ispravim, supruga jednog
klijenta.
Puls mi se ubrza, a zatim ga moj prirođeni pesimizam vrati u normalu.
- Ona ne daje intervjue.
- Nije ih davala, ali ja joj savjetujem drukčije.
- Drukčije nego tko?
- Prethodni odvjetnik njezina muža - reče Simon i trzne usnicom, vjerojatno
razdražen što ga propitkujem. - Preuzeo sam ga od kolege koji je pretrpan poslom.
- Sigurno ti dobro ide kada si ga uspio dobiti...?
- Simon je idući na redu da mu ponude partnerstvo - ubaci se Ben.
- Onda, prihvaćaš ili ne? - upita me Simon.
- Natalie bi pristala na intervju u četiri oka, fotografiranje, cijeli paket?
Ekskluzivno?
Prošlo je poprilično mnogo vremena otkako sam se istinski zagrijala za neku priču,
ali sada sam osjetila kako se prava novinarka u meni budi iz dugog, dubokog sna kao
novi Rip Van Winkle. Moj urednik skakat će do stropa od sreće.
- Da. Ali bez ikakvog odavanja novih dokaza za žalbeni postupak i moraš mi
jamčiti da neće biti čeprkanja po muževoj mutnoj prošlosti. Možeš i sama zamisliti
koliko je na to osjetljiva. Ne želi vidjeti ništa što bi pomutilo njegovu slavu jednom kad
bude oslobođen.
74
bosnaunited.net
- Što ako ga ne oslobode? - upita Caroline.
- Oslobodit će ga - kaže Ben. Ja ispustim zvuk odobravanja.
- Kako to? - ustraje Caroline.
- Zato što nije kriv... i zato što ima sjajan odvjetnički tim -odvrati Ben i nagne bocu
kako bi se kucnuo sa Simonom. Vječni optimist.
Caroline me samo pogleda, ali znam da misli kako to nije nikakva garancija. Vječni
pragmatik.
- Treba izvanredne parničare - ravnim glasom nastavi Simon.
- A budući da je nepravedno osuđen, trebat će mu i podrška javnosti kako bi Sucu
Sudiću postalo jasno da se tolika svjetina ne okuplja mašući transparentima i pušući u
vuvuzele ako za to ne postoji vraški dobar razlog. Moramo privući oko javnosti.
Natalien bi nam intervju u tome pomogao.
Simon govori tako književnim naglaskom da se pitam je li pohađao neku
snobovsku školu kao Eton ili Harrow.
- A mediji jako vole Natalie - zaključi. - Ako napraviš posao kako treba, pobjeda je
zajamčena.
- Mislila sam da si rekao kako ne razgovara s medijima? -upita Caroline.
- Hoće reći da je jako zgodna - odvratim.
- Istina - kaže Simon i zavali se toliko opušteno da je gotovo zalegao, kako
figurativno, tako i doslovno.
75
bosnaunited.net
20
Prijatelji s fakulteta koji studiraju računovodstvo, poslovno upravljanje i kognitivnu
znanost (osim činjenice da će u budućnosti svi biti daleko bolje plaćeni od mene) značili
su samo jednu stvar: da sam imala mnogo, mnogo više “rupa među predavanjima” za
smucanje naokolo.
Ben i ja smo, naravno, položili sve ispite tjedan dana prije svih ostalih. Iz nekih
razloga koji su nestali u bespuću povijesti, proslavili smo kraj godine u grozomornoj
kvazi-škotskoj pivnici po imenu MacDougal's u Fallowfieldu. Ako je uređena u čast
drevnoga klana MacDougal, radije ih ne bih željela upoznati. Imala je karirane zavjese,
presvlake boje žive rane i smrdjela je po sredstvu za čišćenje tepiha i duhanu za lulu.
Ben se odmah počeo sprdati sa škotskim naglaskom.
Premda smo Ben i ja gotovo svaki dan provodili zajedno i toliko se opušteno
zabavljali jedno s drugim da bismo bili u stanju umirati od smijeha i u zatvorskoj ćeliji,
u dubini sam duše bila posve sigurna kako nema opasnosti da se u njega zatreskam. Ne
samo zato što nije bio moj tip, nego i zato što bi to bilo suviše lako. Privlačnost, kako
kažu, zahtijeva suprotnosti. Temeljena je na sukobu, tajanstvenosti i distanci. Rhys je
ponekad znao biti tvrdoglavo hladan i to na više načina. Čak mi je rekao da prestanem
dolaziti na njegove koncerte jer mu “kvarim raspoloženje”. Prema meni se ponašao loše,
a budući da nikada u životu nisam izlazila izvan granica klišeja, sama sam tražila još.
- Stvarno sam dobra u eksanju žestice - objavila sam Benu nakon dvije votke s
kolom.
- Ma nemoj? - sumnjičavo me upitao.
- Još kako. Pijem votku kao vodu - rekla sam.
- Ali popila si samo dvije.
- Ma ti bi pao pod stol da popiješ koliko ja! - viknula sam s oduševljenjem osobe
koja je iskapila nekoliko velikih čaša na prazan želudac pa se preserava koliko je teška.
Ben se zahihota u čašu.
- Evo, ti biraj - dodala sam i naglasila riječi pljesnuvši dlanom o stol. - Izaberi piće
da vidimo tko može više popiti, a onda ću te odnijeti kući.
Ben je nakrivio glavu. - Jesi li ikada probala plameni Drambuie?
- Nisaaaam. Samo daj.
Odjurio je do šanka i vratio se s jeftinom kutijom šibica i dvije čaše s po tri
centimetra bakrene tekućine. Pod Benovim smo ih umjetničkim vodstvom zapalili i
pretvorili u plamena jezerca, a zatim poklopili čaše dlanom da ih ugasimo. Prije
ispijanja pokušali smo ih zavrtjeti iznad glave s predvidljivim rezultatom.
- Potpuno si drukčija od svih cura koje znam - blago je rekao Ben brišući usta nakon
druge runde koja nam je sada, umjesto u čaši, gorjela u želucu.
- Više prostačim? - upitala sam.
76
bosnaunited.net
- Ne, htio sam reći da si... znaš. Kao moji najbolji prijatelji kod kuće. Nisi hihotava
djevojčica. Britka si.
Posljednju je riječ samo promrmljao tako da sam morala napeti uši da je čujem dok
se on pravio zauzet popisom koktela.
- Nećeš mi valjda reći da nikada nisi sreo inteligentnu žensku osobu?
- Nisam to mislio. Jednostavno se nikada nisam toliko dobro zabavljao s
prijateljicom kakva si ti.
Mogla sam pretpostaviti da Ben nije imao baš mnogo platonskih prijateljstava sa
ženama, ali nisam mu željela spuštati ego nagađanjima o mogućim razlozima.
- I ti si drukčiji od svih drugih momaka koje sam srela -rekla sam razvezanim
jezikom osobe koja je zavirila u čašicu ne obazirući se pritom na činjenicu kako taj slijed
misli radije ne bih slijedila do izvorišta.
- Kako?
- Izgledaš kao da bi mogao pjevati u boy-bendu - ispalila sam uz pijani hihot.
Benovo se lice iskrivilo u grimasu iskrene povrijeđenosti. -Joj, goni se.
- Zašto? Pa to je baš lijepo!
- Ne, nije.
Uporno sam nastavila tvrditi da je to bio kompliment, a Ben je mumljao nešto o
tome kako bi tako nešto mogao reći samo da su mu skupa sa slijepim crijevom izvadili i
osjećaj za stid. Požalila sam što mi iskrenost tako loše ide od ruke.
Kad se vrijeme počelo zbijati i rastezati u toploj, pripitoj izmaglici, pridružili su
nam se i Benovi prijatelji iz zgrade pa sam se zatekla kao jedina djevojka u razuzdanoj
škvadri od sedam frajera. Da stvar bude gora, pozdravili su nas s “Opaaa!” i “Opet si
doveo ženicu, ha?”
To me nije smetalo, pogotovo u onom opuštenom stanju, ali kada sam pogledala
Bena, kipio je od bijesa.
Za divno čudo, uvjeti natjecanja u eksanju koje sam postavila ubrzo su bili
pooštreni: jedan se od njih vratio za stol s punom bocom tekile na kojoj je bio čep u
obliku plastičnog sombrera, golemom kutijom kuhinjske soli iz dućana i hrpom usahlih
krišaka limuna.
- Boca istine! - objavi kolovođa po imenu Andy. - Jesi za? -obratio se izravno meni.
- Ona ne igra - odrješito je rekao Ben. Okrenula sam se prema njemu. - Molim?
- Ron, jedina si cura ovdje. Svaki će se izazov sastojati od toga da podigneš majicu.
Otvorila sam usta da se usprotivim.
- Vjeruj mi, mnogo bolje podnose alkohol od tebe i imaju mnogo niže standarde dodao je.
- Zašto je zoveš Ron? - upitao je jedan od momaka, Patrick.
- Duga priča - odvratio je Ben.
- Njih ti dvoje imaju dvočlano tajno društvo - rekao mu je
77
bosnaunited.net
Andy.
- Oho, je li bilo zanimljivih rituala za primanje u članstvo? -upitao je Patrick i
prostački se nacerio.
- Zašto morate biti toliko djetinjasti? - rekao je Ben.
- Jedan od tih rituala je i preosjetljivost kad je ova cura u pitanju - Andy će Patricku.
Osjećala sam kako Benova povrijeđenost postepeno raste ne znajući kako da mu
pomognem. Nisam željela biti krotka ženica usred sve te zezancije i dobacivanja, ali
slutila sam da bi svaka moja riječ bila okrenuta protiv nas pa sam radi Bena držala jezik
za zubima.
- Onda, igraš li ili moraš raditi što ti gazda kaže? - upitao me Patrick glasom vođe
debatnoga kluba. Osjetila sam da mi se Patrick izrazito ne sviđa.
- Tako je! Pusti curu da igra! Ovo je doba feminizma, ne? -viknuo je Andy.
- Čuj, nisam neki neandertalac, samo te želim zaštititi. Što bi Rhys savjetovao da
učiniš u ovoj situaciji? - tiho mi je rekao
Ben.
Spomen mojega dečka urodio je željenim učinkom. Rhys bi već zasukao rukave i
pozivao da iziđu s njim na ulicu.
- Počela sam davno prije vas, pa ću ovu rundu propustiti. -Rekla sam i nasmiješila
se, na što su me svi isfućkali.
Boca je kružila po društvu, a za njom su slijedila priznanja zločestih fantazija o
seksu u troje sa strogim profesoricama, ispijanje krigli u jednom dahu i Andy koji trči
do prozora i pokazuje golu guzicu prolaznicima. Konobarica se samo mrštila i
nastavljala listati časopis koji je čitala za šankom, zadovoljna što smo joj, usprkos
pokazivanju dupeta, više nego udvostručili utržak budući da preko tjedna obično nema
mnogo mušterija.
- Bene, Bene, BENE, BENNY! - zaurlao je Andy. - Na tebi je red. Istina ili izazov?
Andyjev pogled zlokobno je poletio prema meni. Obuzeo me iracionalan strah da bi
se “istina” nekako mogla odnositi na mene. Ali kakve bih se to istine trebala plašiti?
- Uf. Izazov - rekao je Ben.
Andy se nagnuo prema Patricku pa su se počeli savjetovati šapatom kojeg je
prekidalo zlobno smijuljenje. Čvrsto sam stegnula rukohvat stolice.
- Evo Benova izazova! Poljubi je - rekao je Andy pokazavši prstom na mene.
- Nema šanse, ona ne igra - odvratio je Ben odmahnuvši rukom.
- Pa što? Zar su ljudi na ulici koji su uživali u mojim slatkim guzovima igrali?
Benovo lice postane ledeno odlučno. - Nema. Jebene. Šanse. Istina, ili ne igram više.
- Nemaš više pravo birati - Andy odmahne glavom. - Baci se na posao. - Zapalucao
je jezikom prema meni.
- Blja. Posljednji ti puta kažem da neću - rekao je Ben. Znam da je smiješno i
iracionalno, ali tim znakovitim “blja” duboko me povrijedio. Benova odlučnost bila je
78
bosnaunited.net
razumljiva i pohvalna, ali i toliko fanatična da sam se morala zapitati nije li mu zamisao
uistinu odbojna. Dobro, smatrao me “britkom”... ali to nije isto kao da me smatra
vješticom, ne? Svi se divimo djelima Charlesa Dickensa, ali to ne znači da želimo ljubiti
njegove brčine.
- Dobro, znači Ben je papak. Istina! Istina. - Andy je ozbiljno mahnuo rukama
zatraživši tišinu i pozornost u pivnici. - Može.
Andy i Patrick ponovno su se zagrlili i zahihotali, a zatim se ubrzo razdvojili.
- Budući da ostavljaš dojam pravog jebača, reci nam istinu -koga si sve povalio
otkako si došao? Imena i pojedinosti.
- Eeeej, čujte, gospoda znaju da se o tome ne priča - rekao je Ben, ali lupanje po
stolu već je započelo.
- Nema izvlačenja, izazov il' istina! - viknuo je Andy. -Istina-istina-istina-istina...
Ben se ugrizao za usnu. Obuzela me neodoljiva želja da ne čujem njegov popis
lovina. To mi nije smetalo, ali njegovo je ženskarenje bilo posve odvojeno od našeg
prijateljstva. Pretpostavljala sam da je pristojno odbijao primijetiti Carolineinu
zatreskanost zato što mi je bila prebliska prijateljica. Kada bi se svi ti njegovi susreti
našli na dugome popisu uz pripadajuća imena, mislim da bih osjetila neobičnu želju da
im pridružim lica i biografske crtice poput pokajničkog plaćenog ubojice koji se prisjeća
životnih priča svojih žrtava.
- To nije fer... - Ben je pokušavao nadglasati buku nagovaranja i dozivanja. - Nije fer
prema curama o kojima bih pričao, zar ne?
Cure. Evo te množine koja ukazuje na nepregledna prostranstva njegovih osvajanja.
Drambuie mi je teško pao na želudac.
- Ma koji ti je? Pa ne tražimo da nam opisuješ pušenje za pušenjem - haha - rekao je
Patrick. - Nemaš se čega sramiti.
Svaki dobar lovac vješa rogovlje na zid.
- Evo, ja ću početi umjesto tebe. Prvoga tjedna bila je tu Glasna Goga... - rekao je
Andy zlokobno se cereći. Čvršće sam stegnula šake, tako da su mi zglobovi pobijeljeli.
Ben je bacio podmetač za kriglu preko stola. - Ne, neću se upuštati u ta sranja.
- Joj, ne tjeraj nas da te kaznimo - rekao je Andy. - Neće ti biti drago kad otkriješ da
kazna uključuje let bez gaća i slijetanje naglavce u onu kantu za smeće.
Bilo ih je mnogo, a Benov je borilački tim brojao samo mene. Sada sam se već
stvarno zabrinula za njega. Nisam željela pokazati koliko sam zaštitnički raspoložena.
Već me dovoljno mučilo što sam sama to otkrila. Kao kći jedinica, nikada nisam imala
brata za kojega bih se brinula na igralištu, ali pretpostavljam da bih se slično osjećala
kada bi mu netko zaprijetio. Prilično iskonski osjećaj.
- Prihvati izazov - podbola sam Bena u rebra glumeći bezbrižnost. - Svejedno mi je.
- Stvarno? - rekao je djelujući prilično užasnuto. Dobro, sada me stvarno uvrijedio.
Ponudila sam mu pijuk, a on se ponaša kao da njime mora iskopati vlastiti grob, a ne
tunel za bijeg.
79
bosnaunited.net
- Ahahhha! - vrisnuo je Andy pa se lupanje po stolu nastavilo.
- Ben, koga briga, čovječe? - protisnula sam. - To je samo poljubac, znamo da nema
veze ni sa čim. Ako se možeš prisiliti...
Kimnula sam mu da ga ohrabrim, a on se zagledao u mene i odvagnuo.
Žurno se sagnuo i dao mi čvrst poljubac stisnutih usana koji je trajao svega
nekoliko sekundi. Usprkos kratkoći, uzvratila sam mu strastvenijim poljupcem, lagano
razdvojenih usana. (Nakon svega onoga, nisam željela da pomisli kako se loše ljubim.)
Malo je uzmaknuo, kao da će prestati. Potom se neočekivano približio i ponovno
me poljubio, ovoga puta onako kako treba, otvorenih usana tako da su nam se vršci
jezika dotaknuli. Na boku sam osjetila njegovu ruku kojom se pridržao da vrati
ravnotežu.
Imao je okus po alkoholu s aromom soli i, Bože moj, potpuno sam se neočekivano
rastopila poput kocke šećera u šalici kipućeg čaja. Premda mi je um ostao na pravome
putu, tijelo se pobunilo. Kao da je registriralo superioran genetski materijal i smjesta
zapovjedilo mojem živčanom sustavu da izrodi ovoj osobi trinaestero djece bez obzira
na to sviđao li mu se njegov glazbeni ukus ili ne. U trenutku sam prešla granicu na kojoj
se moja volja da surađujem do nekog prihvatljivog standarda pretvorila u iskonsku
strast. Ah, te životne lekcije. To je razlog zašto se prijatelja ne smije poljubiti u igri.
Ben se naglo odvojio od mene, uopće me ne gledajući. Brzo smo počeli eksati tekilu
kako bismo se nečim zaokupili i s usana sprali okus jedno drugoga dok su ostali
pljeskali. Tako dakle, pomislila sam sređujući misli: problem se nije krio u lošem
poljupcu, nego u dobrom. Možda čak i spektakularnom. Nisam mogla poreći da među
nama ima neke mehaničke, tjelesne kemije, premda me Ben nije privlačio. Osjećala sam
se kao da hitno moram sjesti u kadu s ledom.
Također sam znala da sam počinila svoj prvi zločin prema Rhysu, onaj na kojega
me strogo upozorio dok sam napuštala Sheffield. Je li poljubac stvarno poljubac i kada
služi drugoj svrsi, kada je dan na silu kako bi se nekoga spasilo od grube neslane šale?
Zasigurno nisam ništa gore zgriješila od žene koju zarobi zlikovac pa je natjera da
odjene bikini ili večernju haljinu dok ne dođe glavni junak i spasi stvar...? Hoću reći,
Han Solo nikada nije ništa spočitavao Leiji - samo je bio zahvalan na tome što je
odmrznut i ni za što je nije krivio. Da ne ulazimo u to tko je u tom mojem scenariju
gospodin Solo.
- Dobro je bilo - rekao je Andy, odlučan u namjeri da još malo zakuha stvar. - Jeste li
vas dvoje ikada razmišljali o onim stvarima?
- Znam da ti je to posve nepojmljivo, ali mi smo samo prijatelji - rekao je Ben. - Kao
da ljubim sestru. Izazov završen.
- Jao, jao - rekao je Andy i pogledao me da vidi moju reakciju. Aha, pogodio je
ravno u sridu. I to gadno. Sakrila sam bol kaubojskim potezanjem iz čaše.
Ispod stola sam, na svoje iznenađenje, osjetila kako Ben poseže za mojom
slobodnom rukom i steže je u znak podrške. U svojem sam polusvjesnom stanju
80
bosnaunited.net
pokušala prokljuviti što se uistinu među nama dogodilo. Osjećala sam da drhtim kao
prut na vodi.
Kada je cirkus te večeri napokon završio, Ben me otpratio nekoliko metara do moje
zgrade studentskoga doma. Oboje smo bili fascinirani nizom neutralnih tema i uskakali
jedno drugome u riječ kako ne bismo dopustili da zavlada tišina.
- Hej, jako mi je žao zbog toga što se dogodilo s onom gomilom kretena - rekao mi
je na rastanku. - Trebao sam odustati čim je igra počela. Kriva je cuga. I žao mi je zbog
onoga. Znaš, onoga što sam rekao.
- Nema frke! - rekla sam, očajnički ga pokušavajući spriječiti da to ponovi ili pokuša
objasniti pa zdušno dodala: -Laku noć!
Benu je to iskustvo bjelodano bilo živa muka, ali ja sam znala samo da meni ništa
nije bilo mučno u onih nekoliko trenutaka koliko su nam usnice bile spojene. Dugi ljetni
praznici stigli su u pravi čas.
81
bosnaunited.net
21
Nisam željela priznati razmjere vlastita neznanja pred svima - kaže mi Caroline dok
se vraćamo taksijem kući, a ja pokušavam zatomiti mučninu koncentrirajući se na
figuricu trola u dresu Manchester Uniteda koja visi s retrovizora. Sjedišta su prekrivena
antistresnim navlakama s drvenim masažnim kuglicama, valjda kako bi poništile
učinke loše vožnje. - Ali pretpostavljam da je intervju s Natalie Shale velika stvar?
- Bilo bi sjajno da ga dobijem. Sjećaš se tog slučaja?
- Samo da je bilo nešto jako ružno.
- Oružana pljačka u osiguranom skladištu, zaštitar je dobio po glavi drškom pištolja
i izgubio oko. Optužnica protiv Lucasa Shalea bila je uglavnom na slabim nogama.
Nitko ga od novinara ionako nije smatrao krivim. Dvadeset je godina bio čist, ima
prelijepu ženu i kćerkice blizanke. Svi su mislili kako će njezino svjedočenje u kojem je
prisegnula da su te večeri bili kod kuće biti dovoljno za oslobađajući presudu. U to je
vrijeme vladalo opće mišljenje da je policija pod velikim pritiskom da što prije pronađe
krivca jer je zločin bio toliko nasilan.
- Zašto nije prije dala intervju?
- Pretpostavljam da za to nije imala razloga, sve do žalbenog postupka. Razlog bi
bio samo novac, a ne izgleda mi kao da joj je potreban. To je sve. Na sudu viđam
kojekakve ljude i ovo mi dvoje djeluju sasvim pristojno.
- Pa, drago mi je zbog tebe. Dobro je imati nešto da ti skrene pozornost sa... svega
ostalog.
- Da - kažem, znajući da mi se kad noćas legnem na spavanje po glavi zasigurno
neće vrtjeti slučaj.
- A onaj Simon je slobodan? Dobar posao, zgodan, pametan... - Caroline nabraja na
prste.
Stanka.
- Ti to ozbiljno?
- Zašto ne?
- Zato što - pobunim se kao da me uvjerava da svijet vodi koalicija guštera
skrivenih u bunkeru - kao prvo, nije moj tip.
- Spominjanje “tipa” trebalo bi prestati u približno isto vrijeme kad prestaneš lijepiti
postere na zid. Smatram da imam sretan brak, a nikada nisam gledala Take That i
pomislila: “Joj, da je među njima barem jedan prerano osijedjeli koji nosi mokasine” .
- Znam, ali daj, budimo realne. Pa Simon nije ni do koljena Rhysu.
- Zar ti stvarno moram ukazati na to kako tvoj plan da pronađeš nekog sličnog
svom bivšem ima jednu užasnu manu?
82
bosnaunited.net
- Uludo tratiš riječi. Ne sviđa mi se, a muškarcima poput njega ne sviđaju se ovakve
kao što sam ja nego žene poput tebe. Ili se barem ožene za takve poput tebe, a sviđaju
im se kubanski dječaci uskih bokova.
- Kako tipično.
- Sto?
- Provedeš jednu večer sa savršeno šarmantnim muškarcem, ali ga smjesta otpišeš
samo zato što dolazi iz drukčije sredine, a usto ga još proglasiš latentnim
homoseksualcem i pedofilom. Pa ti si pravi prikriveni snob!
- Nisam doslovno mislila da je pedofil. I drukčija sredina nije dovoljno širok pojam.
Izgovara “zdravo” kao da se ta riječ sastoji od šest samoglasnika. Tako zavlači u govoru
da zvuči kao da su mu baterije pri kraju.
- U našim je godinama teško upoznati nove ljude. Imaš li nekog potencijalnog na
poslu?
- Uf. Nemam, ako ne kanim prijeći na druge životinjske vrste.
- Ali, Ben. Vaaaau. - Caroline tiho zazviždi. - Oprosti što ću se poslužiti Mindynim
rječnikom, ali, s tog bih se izvora rado napila!
Zaškrgućem zubima.
- Zar nikada nisi pala u iskušenje?
- S Benom? - frknem nosom, pomalo glumatajući.
- Da. Hoću reći, znam da Ben ne izgleda kao da ga treba dobro izribati, za razliku
od tipova kakvi ti se obično sviđaju, kao što smo maloprije spomenule.
- Ma, ne. Više mi je bio kao brat kojega nikada nisam imala. Aha, možda kao brat s
kojim sam odrasla u izoliranom kultu negdje usred vrištine, pod budnim okom
specijalne policije.
- Znači, bila si mu savršena prijateljica. Steta što niste ostali u kontaktu. Kako to?
- Zar je to toliko neobično?
- Valjda i nije. Samo što tebi takve stvari obično polaze za rukom, a čini mi se da si
mu draga.
Sutim jer bi odgovor bio previše riskantan i previše bolan.
- Nego, uspijemo li ustvrditi da je Simon barem biseksualan, svejedno ne bi imao
šanse? - upita Caroline.
- Molim te, pusti me da budem makar pet minuta sama prije negoli me gurneš u
novu vezu, može? Bože mili!
- Sala mala - kaže Caroline. Pokuša se nagnuti prema meni da me prijateljski
podbode pod rebra, ali taksi naglo skrene i odbaci je natrag prema vratima.
83
bosnaunited.net
22
Moje uzbuđenje zbog vijesti o ekskluzivnom intervjuu s Natalie Shale koju sam
pošla prenijeti glavnome uredniku, Kenu, na trenutak zamre jer me Vicky spazila čim
sam zakoračila na tapison i uronila u žamor novinske agencije. Vicky je zamjenica
urednika, napola djevica, a napola zmijurina, kao biće iz grčke mitologije.
- Rachel! - drekne.
Tako prizvana, provučem se između stolova i stanem pred nju.
- Ona vaša reportaža sa suđenja lažnom invalidu koje je konačno završilo - kaže
tapkajući po zaslonu vrškom olovke izražavajući se ljupko kao uvijek, medenim glasom
s primjesom arsena - ili, bolje rečeno, došepalo do kraja. Zašto je Michael Tallack pet
odlomaka poslije preimenovan u Christophera?
Osjećam žarenje u obrazima.
- Stvarno? - upitam dok mi na gornjoj usnici izbijaju kapljice znoja. Nedavno sam
završila reportažu o izricanju kazne za ubojstvo pa mi je ova priča već samo davna
uspomena. - Žao mi je.
- Da. A brat našeg Hromog Dabe oslobođen je svake sumnje, je li tako?
- Je, žao mi je... - Sranje, sranje.
- Ubuduće pokušajte iz svojih članaka izbaciti klevete koje bi mogle uroditi tužbom,
ako vam to nije suviše teško.
- Stvarno mi je žao, Vicky, ne znam gdje mi je bila glava.
- Imate sreće što sam to primijetila - zaključi Vicky.
- Da, hvala vam.
Kladim se da nije, sigurno joj je na to ukazao pomoćnik urednika. Izvjesni članovi
uredništva poznatiji su po izvlačenju tuđili grešaka nego po hvalevrijednom radnom
učinku. Kako je to jednom prilikom opisao moj prijatelj Dougie, “u jednoj ruci jahaći bič,
u drugoj kremšnita”. Na kraju mu je dozlogrdilo gunđanje pa je otišao u Skotsku i
postao uspješan kriminalistički dopisnik. Nije mi prvi puta da se osjećam kao
priljepcima obrastao kamen oko kojega vrijeme prolazi kao voda.
U novinarstvu se, vjerojatno kao i u većini zanimanja, javlja paradoks da što je
čovjek uspješniji to manje radi ono što ga je tom poslu privuklo: u mojemu slučaju, to je
pronalaženje i pisanje novinskih priča. Mogla sam se natjecati za urednički posao, ali
onda bih cijeloga dana visjela na telefonu i natezala se s ljudima. Usto bih morala sjediti
pokraj nekoga kao što je Vicky.
- Je li Ken ovdje?
- Da, mota se ovuda. - Vicky izgubi zanimanje za mene i podigne slušalicu.
- Otkud ti, Woodfordice? Cime smo zaslužili ovakvu čast? Osvrnem se i ugledam
Kena, glavnog urednika, kako prekapa po vrećici grickalica s novinama zataknutim pod
mišku.
84
bosnaunited.net
Na glavi mu je busen guste, sijede kose koja djeluje kao da je oblikovana u kocku
vrtlarskim škarama. Mogla bih se okladiti da je svaki puta kada ga vidim sve uglastija.
Mogao bi nositi kartonsku kutiju umjesto šešira.
- Skoknula sam prenijeti vam dobru vijest.
- Bože. Nisi valjda trudna?
- Nisam...
Mislim da u cijelome životu nisam bila ovako daleko od trudnoće. Baš ti hvala, Kene.
- Hvala dragome Bogu.
Ken Baggaley poznat je po tome što je “strog ali pravedan”, premda je jako strog i
nije baš posebno pravedan. Rečeno novinarskim jezikom, to je zato što njegov bijes
odražava aktualna zbivanja, a nije izraz neke urođene psihološke manjkavosti.
- Dobila sam intervju s Natalie Shale - kažem mu. Ostane hladan. - Održat će
konferenciju za novinare?
- Ne, samo nama. Ekskluzivni intervju. Na nagovor njezina odvjetnika.
Ken podigne obrve i nešto promrmlja pa osjetim da sam se nakratko popela do
prvog mjesta njegove ljestvice interesa, odmah iznad napuhane smjese od kikirikija s
okusom sira.
- Jako dobro. Kada?
- Datum još nije određen, ali sve se mora brzo obaviti, prije negoli žalba Lucasa
Shalea bude dana na čitanje.
- Javi mi kako je prošlo. Svaka čast, Woodfordice.
Ken se baci na fotelju i nastavi ofenzivu na čips. Iziđem iz ureda poskakujući od
veselja: znači ovako izgleda kada je Ken zadovoljan. Ben je pravi srećonoša.
Vraćajući se prema sudu, odlučim poći zaobilaznim putem preko Marksa &
Spencera. Kada sam raspakirala svoju trošnu kolekciju donjega rublja (iz “L'Amour
Longtemps”, linije za potpuno samozadovoljstvo), postalo mi je jasno da treba obnoviti
zalihu. Isprva sam pomislila: “Ali tko će me u skorije vrijeme vidjeti u njima?”, ali zatim
sam to spomenula Mindy. Ona me uputila u feng šui seksi donjega rublja koji glasi:
“Nosiš li staro, izblijedjelo, razvučeno pamučno rublje koje ti je jedan broj premalo
nećeš naći sreću, čak i kada je ne tražiš”. Nisam sigurna da dijelim njezino mišljenje.
Ne osjećam se ni zericu seksualno osnaženijom dok se zdušno bakćem s
podstavljenim košaricama od tirkizne čipke. Pitam se hoće li me itko ponovno poželjeti
vidjeti golu ili, da budem preciznija, vidjeti me golu prvi puta i potom poželjeti da me
viđa golu na redovnoj bazi, opetovano s tendencijom napredovanja, kako bi rekao Ken.
Dio pakta kojim se reguliraju duge veze odnosi se na ono što takva veza unosi u
život, ali u jednakoj mjeri i na ono što iz njega izbacuje. To više nije vlakić u lunaparku,
više sliči međugradskom vlaku, što znači da izbjegava padove, ali i uzlete. Kad ti
voljena osoba bane u kupaonicu i zatekne te sagnutu sa škembom nalik na pregaču od
mekanog sira, neće pobjeći od tebe niti očekivati da se uvlačiš u nešto s dekolteom do
pupka i tange, svježe depilirana usred tjedna. Prihvatio te, kupio što se nudilo. Samački
85
bosnaunited.net
život, nova veza: sve što imaš moraš nanovo zapakirati i ponuditi na tržište, kako dušu
tako i tijelo.
Takve, ne baš inspirativne misli prolaze mi glavom dok natežem ljubičasti trokutić
nečega što izgleda kao da je napravljeno od mrežice i gumice. Oglasi se mobitel. Ben.
Njegov broj sada nosi njegovo ime. Opet ona drhtavica.
- Bok, Rachel! Kako si? Htio sam ti samo zahvaliti što si pomogla Simonu s onim
intervjuom.
Crvenim se. Upravo stojim zagledana u sićušne gaćice dok mi obrazi gore zato što
su došli u dodir s Benovim glasom. Pa nije ovo “Seks i grad”.
- Nema na čemu. I hvala tebi što si nas spojio. To je sjajna priča i nimalo mi neće
naškoditi na poslu. Dugujem ti uslugu.
- Nema frke, zapravo si riješila Simonov problem. Nije znao kako da se poveže s
tvojim novinama. Misli da su novinari nekakvi divljaci. Sav se ukočio od straha.
Onaj ludo samouvjereni Simon?
- Teško mi je zamisliti Simona ukočenog.
- Onda ga zamisli kako se sav raskravio od straha.
- Neeee! Oslijepit ću! - kažem kroz hihot, svjesna vatrometa radosti koji mi je
zaiskrio u grudima zbog ove sićušne obnove našeg negdašnjeg šegačenja.
Ben se nasmije. - Jako te nahvalio. Kaže da si puna “safta”.
- Time je htio reći da sam bila bezobrazna.
- Rekao sam ti da mu treba malo izazova. Voli to. Kako bilo, još sam te nešto želio
pitati.
- Da?
- Aha, pitam se jesi li slobodna u subotu navečer da dođeš do nas? Liv sprema
večeru pod nazivom “Upoznajmo ljude u Manchesteru”. Što reći, u zadnje se vrijeme
ponašamo kao pravi buržujski gadovi. Liv te jako želi upoznati.
- Tako dakle - odvratim obuzeta strahom. Zašto bi Olivia mene željela posebno
upoznati, osim da procijeni u kojoj sam joj mjeri prijetnja? Možda bi joj trebao reći da
stvarno nema razloga za brigu. Stupanj opasnosti za MI5: zakuhaj i odmakni se. O,
Bože, Bože - koliko toga zna? Razum mi kaže da je čula službenu verziju, što ovaj poziv
jasno dokazuje. Osjećaji mi nalažu da upotrijebim ove tange kao praćku i ispalim
mobitel ravno u kutiju s jeftinim gaćicama pa zbrišem u šumu.
- Hoćeš doći? - upita Ben budući da šutim.
- Svakako.
- Ne bih ti želio potpuno upropastiti nabrijanu, samačku subotnju večer. Znam da
smo samo stari, dosadni bračni par.
- Šališ se? Baš bih voljela doći.
- Stvarno? To je sjajno.
86
bosnaunited.net
Premda sam riječ “voljela” izgovorila s golemom porcijom usranosti od straha, Ben je
zazvučao toliko sretno da je gotovo postala istinita.
- Velika sam obožavateljica hrane. I osjećam veliko strahopoštovanje prema
svakome tko je spreman spravljati hranu za goste - kažem.
- Pa ti sjajno kuhaš, zar ne?
- Ma kakvi. Prestala sam kuhati kad sam se uselila s Rhysom. On je bio glavni
kuhar u kući.
- Aha. - Nelagodna stanka. - Liv pita hoćeš li nekoga dovesti? Možda dečka?
Ovo je trenutak u kojem bi mi na pamet trebala pasti luckasta zamisao da unajmim
pratnju kako bih se mogla s nekim pokazati. U trenutku ludosti razmislim o tome, ali
ipak odbacim tu mogućnost. Jedan od Mindynih ofucanih internetskih zavodnika nekoć
je radio kao eskort. Što je najgore, nosio je teksaška odijela od debelog trapera. I
kaubojske čizme. I odvratne košulje. Ivorov nadimak: Pero Poliester.
- Ovaj. Neću.
Prekinuvši vezu, procijenim svoj broj i, igrajući na sigurno, kupim naramak rublja
crne boje. Počelo je.
87
bosnaunited.net
23
Na drugu godinu vratila sam se s blago preplanulim tenom čiji sam rok trajanja
pokušavala produžiti Niveinom kremom za samotamnjenje. Pocrnjela sam zahvaljujući
dvotjednom odmoru na Paksosu koji mi je darovao Rhys.
Dok su moje prijateljice iz ulice hodale sa svojim vršnjacima koji su za džeparac
prali suđe ili brali jagode, ja sam imala odraslog muškarca s pravim, redovitim
prihodima koji me znao iznenaditi nenajavljenim putovanjima u inozemstvo. Moji
roditelji nisu bili toliko oduševljeni: Rhys se pojavio u mjesnom dućanu s koferom koji
je za mene spakirao pa sam zbog njega ostala bez zarađene tjedne plaće i izgubila posao
zato što sam otišla usred smjene. Zaboravio je, međutim, da mi treba i putovnica, pa
smo ipak morali proći kroz drvlje i kamenje koje su na nas sasuli moji mama i tata,
nezadovoljni našim lakomislenim odnosom prema sezonskim zaposlenjima i
putovanjima u inozemstvo.
Uzbuđeno sam cijelu tu dramu u najkraćim crtama prenijela Benu u vešeraju dok
sam punila perilicu rubljem. Normalno bi bilo da početak druge godine i život izvan
kuće podrazumijeva posjedovanje perilice rublja. Naša je bila pokvarena, a zbog
nedostatka slobodnog vremena između putovanja i povratka na faks bila sam u
zaostatku s prljavom odjećom. Ben se dragovoljno ponudio da mi pravi društvo dok se
sve ne opere pa da poslije odemo na kavu. Dijelio je stan s momcima iz zgrade i,
premda je pročistio one najgore, ni najbolji među njima nije bio mamino zlato. (Na
primjer, morao me upozoriti kako ne bi bilo pametno da operem rublje u njihovom
Zanussiju jer bih po povratku s kave mogla zateći njegove cimere kako hodaju s mojim
gaćicama na glavi.)
- Kako je uspio spakirati tvoj kofer, a da se pritom nije javio tvojim roditeljima? upitao je Ben dok sam se ja hvalisala smaragdnim morem i razgledanjem kulturnih
znamenitosti.
- O, nije spakirao moje stvari. Otišao je u Boots i kupio mi četkicu za zube i bikini. I
još neke stvari.
Zapravo, njegov izbor je bio komično oskudan (u dvostrukom smislu), prava
muška maštarija o tome što bi ženi moralo dostajati za iznenadni bijeg u tople krajeve.
Posjet mojoj kući pružio mi je priliku da uzmem svoje stvari, a da mu pritom ne
povrijedim ponos.
- Aha. - Ben je spustio pogled i zagledao se u ono što mi je bilo u ruci pa sam
užasnuto shvatila da držim izvezeni, čipkasti grudnjak u stilu seksi školarke i u boji tek
nekoliko nijansi blažoj od drečave. Brže-bolje sam ga gurnula u perilicu, zalupila
poklopac i napunila je kovanicama.
Sjeli smo jedno uz drugo na rebrastu drvenu klupu.
- Trebao si vidjeti pogled kojim me ispratila vještica kod koje smo odsjeli! Zavrištala sam. - Bilo je sjajno!
- Baš dobro zvuči. Grčka s Rhysom - rekao je Ben.
88
bosnaunited.net
- Bilo je nevjerojatno!
- Siguran sam. Puno sunca i... plivanja i koječega još? - Ben se počešao po bradi.
- Aha. - Uzdahnula sam. Znala sam da sam nepodnošljiva. Zaglibila sam u ono
gadno, samodopadno stanje kad samo blebećeš uopće ne slušajući sugovornika, ali
nisam se mogla zaustaviti.
Oglasilo se zvonce na vratima vešeraja, a zatim je ušla djevojka. I to od onih koje se
naziva djevojkama isto kao što se Aston Martin Vanquish naziva autom: bila je to
Georgina Race. Njezino ime nijedan pripadnik muške studentske populacije nije mogao
izgovoriti bez uzdaha. Bila je smjesta prepoznatljiva po slapu nevjerojatno sjajne,
bakrene kose čija je boja bila toliko intenzivna da se činilo da hoda po svijetu praćena
reflektorima s pozornice Royal Albert Halla. Ne zaustaviti pogled na njoj bila je
nemoguća misija - a kad bi se pogled na njoj zaustavio, kako bi rekao moj tata, više nije
bilo mrdanja. Imala je porculansko, lutkasto lice koje je djelovalo kao nacrtano za
naslovnicu jeftinog ljubica. Moglo je se bez po' muke zamisliti kako se u rastrganoj bluzi
otima u mišićavim rukama arogantnog princa Xavieroa.
Georgina je bila sa mnom u klasi. Umjetnost ulaska u učionicu svladala je do
savršenstva: zastala bi pred vratima i ogledala se po polupraznim redovima klupa
tražeći slobodno mjesto, svjesna da je svaki muškarac u prostoriji pokušava mislima
natjerati da sjedne pokraj njega. Ben bi me obično treknuo laktom i pod stolom sklopio
ruke kao u molitvi, na što bih mu ja uzvratila pokretom šake koji ga opisuje kao
nedoraslog drkoša. Svi su, međutim, ostali kratkih rukava: kružile su glasine da izlazi s
nekim londonskim glumcem iz sapunica.
Georgina je izgledala svježe poput tog rujanskog jutra: nosila je zeleni šal boje
jabuke oko bijela, labuđeg vrata i kratku, lepršavu haljinicu s uzorkom koja je služila da
istakne duge, duge noge, cijelom dužinom jednako vitke. Na to je odjenula tamnoplavi
dugi blejzer koji joj se pripijao uz struk, a zatim se u naborima širio oko violinskih
bokova. Sve u svemu, izgledala je kao da bi trebala šetati Carnaby Streetom u doba prije
nekoliko desetljeća dok muškarci nalik na mladog Michaela Canea spuštaju naočale na
nos i zvižde za njom.
Bilo je bjelodano da je prava kučka. Samo sam još trebala pronaći dokaze za to.
- Bok, Bene! - zacvrkutala je primijetivši ga i dolepršala do nas. - Što ćeš ti ovdje?
Poznaje Bena? I što, dovraga, misli da Ben ovdje radi? Naručuje omlet, mijenja ulje u
kočnicama, čeka rezultate biopsije temporalne arterije?
- Čekam s Ronom. Crkla joj je perilica.
Georginine su se oči nevoljko zaustavile na meni, samo na trenutak. - Joooj. Noćna
mora, ha?
Kimnula sam. Iživciralo me što sam ostala ošamućena čarima te prelijepe cure, kao
da mi se obratila slavna osoba, pa sam ostala bez teksta.
- A što ćeš ti ovdje? - upitao je Ben. - Da pogodim, došla si oprati rublje?
89
bosnaunited.net
- Donijela sam nekoliko stvari na kemijsko - rekla je, skidajući s ramena neke
najvjerojatnije nemoguće skupe krpice u torbicama za rublje s monogramom, kako bi
nam to zorno pokazala. - Kašmir i slično.
Nisam mogla ne primijetiti da ima ruke poput glatko obrađene vrbovine i sitne,
lepršave, profinjene prste nalik na tuljce od flis-papira. Na genetskoj lutriji izvukla je
superbingo.
- Čuj, što kažeš da onaj naš plan obavezno provedemo u djelo? Onu večeru? - rekla
je.
- Svakako. Javi kad ti paše.
- Naravno - rekla je mačkasto napućivši usne i namignula seksi našminkanim
okom. - Vidimo se brzo, može?
Ostavila je odjeću u kemijskoj čistionici, odlepršala van i na odlasku zavodljivo
mahnula Benu vršcima prstiju.
- Uh-uh - rekla sam trudeći se iz petnih žila da ne zvučim kao ogorčena, znatiželjna
gnjavatorica, ali bezuspješno. - A kakav vam je to plan?
Bila sam posve sigurna da će mi Ben pružiti neko nezanimljivo obrazloženje i reći
da kane u lokalnoj piceriji iskoristiti posebnu ponudu “smaži dvije, plati jednu”.
- Izlazimo na spoj.
- Spoj? - ponovila sam kao da je rekao: “Guzit ćemo vidre držeći im se za brkove”.
- Aha. Ludo, ne?
- Nisam znala da izlazi sa studošima. Mislila sam da je rezervirana za uspješne
starije muškarce iz velikih gradova.
- Misliš, kao ti? - podsmješljivo će Ben. Pun pogodak. Ali prije negoli sam išta
uspjela odgovoriti, Ben je nastavio: - Svi su samo nagađali pa sam je odlučio sam pitati.
Hrabrost se isplati.
Sve gore i gore. On je pitao nju? Nisam mogla poreći da su na neki način
bogomdani par: kralj i kraljica mature engleskog jezika i književnosti.
- Kašmir i slično - rekla sam oponašajući je.
Ben nije zagrizao udicu. Imala sam osjećaj da sam na karmičkoj razini prejako
gurnula vrata pa su mi se odbila u nos.
90
bosnaunited.net
24
Krajem tjedna sjednem u novinarsku klupu s Peteom Grettonom pratiti početak
suđenja čovjeku optuženom zbog nesavjesnog liječenja. Radi se itekako preuranjenoj
smrti dvadesetdevetogodišnje žene tijekom liposukcije, a dva liječnika zdravstvenog
zavoda i jedna bolničarka iz privatne prakse optuženi su za liječnički nemar i ubojstvo.
Tu je i nekolicina honoraraca iz novinskih agencija - zemljopisno pokretljiviji, manje
okoštali tip slobodnjaka nego Gretton. On je ovdje zato što smo čuli da će se iznositi
krvave pojedinosti o komplikacijama u operativnom zahvatu i zalutalim česticama
masnog tkiva. I sam Grutton je neuhvatljiva nakupina tkiva koja plovi arterijama
zgrade uzrokujući opasna povišenja krvnog pritiska gdje god se zaustavi.
- Ne mogu svi biti krivi - promrmlja prije početka suđenja. -Koliko je ljudi potrebno
da ti zabiju infuziju u ruku? Tužilaštvo je jednostavno bacilo šaku blata u nadi da će se
na nekome zadržati. Hoćeš bombon?
Odmahnem glavom na ponuđen paketić. - Ne, hvala.
- Na dijeti si?
- Goni se.
Gretton iskezi žute sjekutiće. - Ne brini, većina muškaraca više voli da ljulja nego
da žulja. Nego, kad smo već kod toga, mislim da je ona tamo malo pretjerala. Priča se da
ima preko 130 kila. Slonica.
Glasno žvače pokazujući mi napola prožvakani slatkiš u ustima.
- Daj začepi - zasikćem na njega, na brzinu pogledavši pretilog člana obitelji u
gledalištu pa se okrenem od njega najviše što mogu. Moram nabaviti majicu s natpisom:
“Ne poznajem ovog kretena”.
Pravni savjetnici se šaptom dogovaraju s odvjetnicima, šuškaju papiri, ljudi u
gledalištu kašljucaju i vrpolje se na sjedalima.
Dvojica pripadnika “bratstva perika i halja” tiho se hihoću oko nečega što je
vjerojatno strašno smiješno ako si upućen u zavrzlame nesavjesnog liječenja, ali vidim
da obitelj zuri u njih sa zgražanjem i nevjericom. Suosjećam s njima. Teško je
povjerovati da je nesreća s kojom se srušio cijeli tvoj svijet samo običan radni dan za
ljude koji ovdje zarađuju za život.
Novinari su većinom radoznali turisti koji su u stanju shvatiti samo najosnovnije
postavke. Pas ugrizao čovjeka, čovjek ugrizao psa, čovjek ugrizao čovjeka jer ga je
njegov pas krivo pogledao i tako dalje. Kod ovakvih slučajeva novinar mora na brzinu
postati stručnjak za usko područje struke koja zahtijeva golemo školovanje. Svaki put
kada sudac zajedljivo upozori odvjetnika ili svjedoka da pojednostavi terminologiju
izlaganja kako bi ga porotnici razumjeli, s klupe za novinare otme se gotovo čujan
uzdah olakšanja.
Kada u stanci za ručak iziđem iz sudnice, ugledam Zoe kako razgovara s nekom
ženom koju sam vidjela u gledalištu. Gretton mi je, po običaju, za petama.
91
bosnaunited.net
- Što sad smjera, majčicu joj poljubim?
- Razgovara - odvratim.
Zoe i žena nas pogledaju. Zoe urotnički pogne glavu.
- Ti bi napokon trebala pronaći negdje muda - kaže mi Gretton. - Razgovara s
nekim tko ima veze sa slučajem. Zar te nije briga?
- Zapravo i nije. Koliko ja znam, možda ju je samo pitala koliko je sati.
- Koja si ti jebena naivka.
- To se zove povjerenje, znaš?
- Povjerenje? Ta bi cura prodala i rođenu mamu.
- Zamrzio si je na prvi pogled, je li?
- Znam ja takve kao što je ona.
Nasmiješim se. - Svaka ptica svome jatu leti, ha? Gretton spremi bombone u džep i
odjuri bijesno raširenih nosnica.
Zoe mi priđe. - Pivnička pauza?
Kimnem. Kada sam Zoe odvela u Dvorac, pretpostavila je da je to dio tjednog
rituala. Na vlastito sam iznenađenje prešutno pristala i, čak štoviše, u tome uživala.
Obično bih stanke za ručak provodila u ljubomorno čuvanoj poluosami sobe za
novinare. Nisam se očekivala ni sa kim sprijateljiti.
Kada smo izišle, rekla sam:
- Gretton se sav zajapurio zato što si razgovarala s onom ženom. Tko je ona?
- Pogodi!
- Sestra moje žrtve s liposukcije?
- Mama. Vidjela sam ih kako se motaju ovuda prije suđenja i odmah prokljuvila
koja će se od njih proglasiti jezičavom glasnogovornicom pa sam odlučila požuriti i
preteći ostale. Rekla sam joj da je Gretton rekao kako bi njezina kći još bila živa da je
operativnim zahvatom dala ukloniti žlicu iz kante sladoleda.
Ukipim se. - Nisi valjda?
- Jesam, a savjetovala sam joj i da se obrati tebi ako poslije poželi s nekim
razgovarati.
- Ali... Gretton je to rekao u sobi za novinare.
- Pa što?
- Znam da je Gretton prevršio mjeru, ali ondje svi s vremena na vrijeme izgovorimo
pokoju neumjesnu dosjetku o slučaju koji pratimo. To se ne bi smjelo širiti.
- Zašto ne?
- To se jednostavno ne radi.
Zoe se ugrize za usnu. - Otišla sam malo predaleko, ha?
Nastavimo hodati, a ja prebacim torbu s jednog ramena na drugo. - Čuj, to je
definitivno prljava igra. Ako Gretton to otkrije, podivljat će.
92
bosnaunited.net
- Žao mi je. Bio je stvarno odvratan pa sam mislila da je to zaslužio.
- Znam. Samo imaj na umu da si nas sve mogla uvaliti u probleme. Javnost nije
sklona praviti veliku razliku između dobrih novinara i grettonaca. Glavnina ih uopće ne
razumije pojam javnoga suđenja. U čudu su što nas ne smiju izbaciti iz sudnice.
- Stvarno mi je žao.
- No, dobro... osjećajni intervjui o bolu zbog gubitka nisu mu jača strana i ne mogu
ga zamisliti kako se umiljava mami pa mislim da to uopće neće prerasti u neki problem.
Ionako će ih otjerati od sebe pričama o eksploziji guzice koje će tijekom suđenja dijeliti
šakom i kapom.
Prekinule smo razgovor prelazeći ulicu. Kad nastavimo dalje, Zoe reče:
- Moja mama je golema.
- Stvarno? - Sumnjičavo odmjerim njezine usahle udove.
- Naslijedila sam tatin metabolizam - odvrati. - Aha, čak je u jednom trenutku
zatražila želučanu premosnicu. Ali već je bila predebela za to.
- Kako to... - ponovno zaustim. - Zar nije u tome stvar? Zoe promrmlja nešto o
riziku pri anesteziji i operativnom zahvatu.
- Zatim je konačno smršavila i ugradila si premosnicu, ali počela je piti one
proteinske napitke s okusom čokolade za bodybuilding.
- Jasno. Tekućina je isprva najbolje rješenje. Zauzima malo mjesta.
- Ali ne ako ih ločeš po cijeli dan i dosegneš istu kilažu kao kada su te odbili
operirati.
- Joj - kažem. Sirota Zoe - njezina eksplozivna ambicioznost vjerojatno je plod želje
da pobjegne što dalje pobjegne od obiteljskih problema.
- Gretton me pogodio u živac - zaključi.
Zapeče me savjest zbog očitane bukvice. Stegnem joj rame.
- Gretton sve nas pogađa u živac. Ne zamaraj se time.
- Da povučem to što sam rekla? Kažem mami da sam krivo čula ili nešto slično?
- Sumnjam da bi oprostila šalu sa sladoledom. Ne, pusti to. Usput, hvala ti što si je
uputila na mene - dodam ne želeći ispasti nezahvalna.
- I drugi put odvrati Zoe. - Mi smo tim. Danas ja častim. Kušat ću Ribarsku pitu.
- Ribarsku kitu?
- Pitu od dimljenog lososa.
- Oh.
- Izmislila sam to ime.
- Hvala Bogu.
- Zovu je Sočna ribica.
- Ti naručuješ - kažem otvorivši vrata pivnice i propustim Zoe unutra. - Ionako već
trpim previše poniženja da bih sama tražila još.
93
bosnaunited.net
25
Hej! - viknula je Caroline da nadglasa huku mlažnjaka koju je proizvodilo moje
putno sušilo za kosu. Ugasila sam ga. - Ben te zove!
Sjurila sam se niza stube našeg studentskog smještaja i sišla u predvorje. Rijetko
smo nekoga zvale - stanodavac je ugradio telefonsku govornicu na kojoj je sam odredio
cijenu poziva pa je gutala kovanice poput oznojenog dijabetičara s vrećicom Smartiesa.
- Ron! Kulinarski S.O.S.! - rekao je Ben. - Kuham večeru za Georginu i SVE SAM
ZASRAO!
- Ti kuhaš? - rekla sam smijući se i istodobno zaviđajući Georgini na tome što je tip
žene radi koje su se muškarci voljni znojiti nad flambiranim poslasticama ne bi li je
zadivili. - Zašto ne izađete u restoran?
- Nešto je krivo shvatila, a ja nisam znao kako da se izvučem. Odjednom mi je
rekla... - Ben je počeo oponašati mazni glas starleta iz pedesetih kojim se ona s toliko
uspjeha obraćala muškarcima - “..Jedva čekam kušati nešto iz tvoje kuhinje, Bene.”
- Haha, fenomenalno! Najbolje ti je da se obratiš onom medvjediću sa smrznute
klope.
- Mislim da nije od onih cura kojima bi bilo ludo zabavno da im poslužim
podgrijane štrukle.
Ben je stanovao s dečkima koji su rabili prljave tanjure i preko njih lijepili prozirnu
foliju samo da ih ne bi morali prati. Georgini će trebati čelično zdravlje i sva moguća
cjepiva, pomislila sam.
- Ne znam ima li smisao za humor, ali nikada nisam vidjela da se uopće nasmijala.
Čak ni na onim urnebesnim jezičnim vježbama na lingvistici.
- Upomoć! Što da radim? • Teatralno sam uzdahnula.
- Koliko vremena imaš prije negoli ti zakuca na vrata?
- Tri sata... Ne, čekaj, dva sata i četrdeset pet minuta.
- I koliko smijem potrošiti u supermarketu na putu do tebe?
- Koliko god treba! Ti si moj anđeo.
- Da, da.
Pojavila sam se pred Benovim vratima u pletenoj kapi, držeći u rukama dvije
nabrekle vrećice čije su se drške počele nezaustavljivo istezati i stanjivati.
- Pusti me unutra, puknut će mi! - rekla sam projurivši trijemom i nemarno ih
pustila da padnu na pod u hodniku.
- Joj, Ron, Bog te blagoslovio. - Ben je uhvatio tubu creme fraichea koja se kotrljala
prema vješalici za kapute.
- Donijela sam i cvijeće - rekla sam izvadivši iz vrećice tuljac od celofana s bijelim
ružama iz staklenika. - Osjećam se kao da zavodim nekoga putem posrednika, kao
Cyrano de Bergerac.
94
bosnaunited.net
- Genijalno!
To je značilo da mi je Ben jako prirastao srcu jer Georginu Race inače ne bih
zavodila ničim drugim nego buketom kopriva, odrezanim štakorskim repovima i
končićima tampona. A svejedno sam očito pristala.
Uz pomoć ideja za recepte iz supermarketa, uspjeli smo prirediti prilično
hvalevrijednu večeru: šparoge za predjelo, punjena pileća prsa, gratinirani krumpir,
kremu od bijele čokolade s malinama. Govorila sam Benu što da radi, a on je pustio
glazbu da nam svira dok kuhamo. Pokazao se odličnim pomoćnim kuharom. Hladnjak
se postupno napunio jelima zamotanim u foliju.
- Nisam znao da znaš kuhati - rekao je.
- Zapravo i ne znam. Ovo mi je prvi put.
- Sad mi kažeš.
- Ovdje su ti upute - naškrabala sam temperature za pećnicu na komadić papira i
zataknula ga iza kuhala za vodu. - Slijedi ih ovim redoslijedom i daj joj šampanjca čim
dođe. Svašta može proći kad si nacvrckan. Što ćeš obući?
- Majicu? - nesigurno će Ben. Nosio je crvenu majicu sa natpisom Svjetskog
nogometnog prvenstva 1966. To se izravno kosilo s člankom 7.1 Rhysovog pravilnika o
papčinama koji zabranjuje reklamiranje događaja kojima nisi nazočio, mjesta na kojima
nisi bio i bendova koje zapravo ne slušaš.
- Razmisli o nečem elegantnom. Bez sportskih majica.
- Na zapovijed.
- Idem sada da se stigneš spremiti.
Obukla sam kaput, nataknula kapu. - Sretno ti bilo - rekla sam.
- Ti si moj anđeo i Bog će ti platiti - rekao je Ben.
- Kad već nitko drugi neće - progunđala sam.
Putem kući nešto me peckalo, a to nije bila činjenica da sam skuhala večeru koju
neću okusiti.
Prijateljsko muvanje s Benom - hvatanje zavidnih pogleda djevojaka koje su
pogrešno protumačile naš odnos - prikrilo je činjenicu koju bi svako uspješno eugeničko
istraživanje potvrdilo: dečki poput njega izlaze i stvaraju potomstvo s djevojkama
poput Georgine Race. Ni s jednim od njih dvoje nisam željela izlaziti, još manje stvarati
potomstvo, ali svejedno je bilo nečeg ponižavajućeg u tome što se ta teorija potvrdila i u
praksi.
U mislima sam se vratila na onaj vatromet i prisjetila se da postoje cure za zabavan,
seksi, tajni provod, a da je za sve ostalo tu dobra, stara, pouzdana Ronnie. Prava
majstorica za pronalazak jeftinijeg kruha u supermarketu.
***
Sutradan smo se sreli na jutarnjem predavanju. Ben se spustio na klupu do mene sa
samodopadnim smiješkom na licu.
95
bosnaunited.net
- Ondaaa... kako je prošlo? - upitala sam nasmiješivši mu se i zagrizla poklopac
kemijske.
- Jako dobro - odvratio je Ben. - Oduševila se večerom. Totalno se oduševila. Hvala
ti.
- Bit ćete zajedno? - upitala sam.
- Čisto sumnjam - odvratio je Ben odmahnuvši glavom.
- Joj. - Nisam znala smijem li postaviti još koje pitanje, niti želi li to Ben ili ne.
Pomislila sam da je okrenuo glavu kako bi okončao razgovor o toj temi, ali uto sam
shvatila da se samo ogledava kako bi se uvjerio da nas netko ne prisluškuje.
- Bila je dosadna! Kriste, kako je ta žena dosadna. Isprva sam mislio da su za to
krivi živci, ali tupa je. I zaljubljena sama u sebe. A što je najgore, više mi nije čak ni toliko
lijepa. Sjaj se nekako isprao. Zgodna je cura, to stoji. Ali... nije za mene.
Ignorirala sam toplinu radosti koja mi je poput munje prostrijelila utrobom.
- Nema veze. Ako ništa drugo, ja sam ti obavila cijelu kupovinu. Ti si samo uzalud
skoknuo na kiosk po kondome...
- O, na kraju se ipak jesmo - odvratio je Ben. - Nisam smio pustiti da propadne sav
onaj trud oko razgovora o privatnim školama u Hertfordshireu i skupljanju Tiffanyjevih
privjesaka za narukvice.
Pogledala sam ga. Lice mu je bilo ravnodušno. Prisjetila sam se razgovora u
MacDougal'su o pravom pastuhu. Toplinu radosti u trbuhu zamijenilo je nekakvo
bućkanje.
- Molim? To je grozno!
- Ha?
- Ne sviđa ti se kao osoba, a ipak si se poševio s njom? To je plitko i odvratno. Jadna
Georgina, sad kad ti je postala još jedna recka na uzglavlju tvrdiš da je dosadna? Baš si
pravi gad. -Rachel Woodford u obrani čednosti Georgine Race. Nečuveno.
- Dobro, smiri se. •
- Imala sam bolje mišljenje o tebi - rekla sam.
- Ljudi se ponekad upuštaju u neobavezan seks u ovom našem nesavršenom,
stvarnom svijetu, znaš? Ne treba uvijek na to gledati kao na neki agresivan čin prosiktao je Ben.
- Što bi to trebalo značiti?
- Hoću ti reći kako nemamo svi toliko sreće da budemo u vezi sa srodnom dušom,
ali to ne znači da moramo živjeti u celibatu dok čekamo da se ona pojavi.
Mogla sam dobaciti nešto o tome kako ne gajim iluzije da živi kao redovnik u
samostanu, ali Benov je pravednički bijes po žestini bio ravan mojemu. Nikada još
nisam bila toliko zahvalna na tome što počinje predavanje.
Srodna duša. Zar sam se ikada tako izrazila? Možda tijekom trućanja o praznicima u
Grčkoj? Joj, Bože. Možda i jesam. Uvidjela sam da sam sve dobrano nakitila iz bojazni
96
bosnaunited.net
da je Ben ono prošlogodišnje prepuštanje njegovu poljupcu shvatio ozbiljno. Ako ćemo
iskreno, Ben i ja definitivno smo prerasli doba zaljubljenosti. To što su se profesori na
fakultetu ophodili prema meni kao sebi ravnoj umanjilo je moju toleranciju za Rhysovo
pomalo dominantno, naduto držanje zbog kojega sam na početku veze vjerovala da je
pljunuti gospodin Darcy. On me zauzvrat optužio da sam “digla nos”. Kada bih prema
sebi bila posve iskrena, bilo bi mi jasno da je svrha tog neočekivanog putovanja bila da
mi Rhys pokaže tko u našoj vezi vodi glavnu riječ, a ne ljetna ljubavna pustolovina i
grčke delicije.
Nakon nekog vremena Ben gurne skriptu prema meni i pokaže mi što je napisao na
margini: “Zezam te.”
Namrštila sam se ne znajući što mi želi reći, ispod toga nacrtala upitnik i gurnula
mu skriptu natrag.
“Nismo se”, napisao je podcrtavši prvu riječ nekoliko puta da jasno naglasi na što
misli. “Što ti je?”
Dobro pitanje. Pročitala sam, slegnula ramenima, gurnula skriptu natrag. Zar sam
stvarno toliko zaguljena da od prijatelja očekujem da žive po mojim pravilima?
Kada je predavanje završilo, imali smo konzultacije svaki u drugom dijelu zgrade.
U sekundi sam ustala sa stolice, sišla stubama i izišla iz predavaonice. Ben me dostigao i
zgrabio za ruku prije negoli sam stigla nestati.
- Čuj, pravio sam se frajerom, a tebi to obično bude zabavno - rekao je ispod glasa.
Grubo sam mu otresla ruku s moje, premda mu je stisak bio blag.
- Samo da se zna, ništa nismo radili niti mi je bilo do toga -dodao je. - Premda ne
vidim zašto bismo zaslužili moralnu osudu i da jesmo.
- Ništa me se od toga uopće ne tiče - osorno sam rekla dok mi je srce snažno
udaralo o prsni koš kao da želi pobjeći i odjuriti na “Viktorijanske esejiste” prije mene.
Po mojem bi se vladanju reklo da bih se u tom razdoblju osjećala kao kod kuće.
- Bolje bih se proveo da si ti ostala na večeri - rekao je Ben pogodivši ravno u
središte onog što me mučilo, i to neugodno precizno.
- Zašto to tako kažeš? Kao da je riječ o nečemu najgorem? “Bolje bih se proveo čak i
da je Ron ostala.”
- Nisam to rekao.
Nije, a ni sama to nisam mislila. Ne želim da želiš to raditi s njom. Zato što je potpuno
drukčija od mene. Što me spopalo?
Ben je pogledao kroz prozor, zatim opet u mene, otvorio usta da nešto kaže,
pokolebao se.
- Znam kuhati - rekao je jasno i glasno.
- Molim? Navukao si me da ti odem u dućan? Prostrijelio me pogledom. Ja sam
prostrijelila njega.
- Baš mi je drago što vidim da ste vas dvoje toliko pozorno slušali predavanje pa ste
započeli gorljivu književnu debatu -prekine nas profesor. - A siguran sam da su one
97
bosnaunited.net
poruke koje ste izmjenjivali bile vezane uz utjecaj koji je uspon srednje klase u
četrnaestom stoljeću imao na Canterburyjske priče.
- Upravo tako - rekao je Ben kimajući.
- A sad brišite na predavanje u jedanaest, da vas ne vidim -rekao je profesor, a mi
smo ga poslušali.
98
bosnaunited.net
26
Mnogo je modnih priloga pod naslovom “Što odjenuti za upoznavanje s njegovim
roditeljima?” ili “Koju odjeću ponijeti na ladanje?”, ali ja bih voljela da se pozabave
stvarno škakljivim temama kao na primjer: “Što odjenuti za upoznavanje sa suprugom
svoje davno izgubljene ljubavi?”
Znam da se na toj zabavi ne mogu pojaviti ni u čemu što trenutačno imam u
ormaru. Izbor je strašno uzak - i to ne u smislu da unutra ima išta usko - stoga se
odlučim za taktiku spaljene zemlje, većinu toga bacim na hrpu i odnesem u najbližu
dobrotvornu organizaciju.
Moj je altruistički žar začas splasnuo čim sam s dvije vreće za smeće ušla u ured
Age UK15. Žena za pultom nosi sijedu kosu vezanu u punđu i naočale na vezici oko
vrata poput neke mile bakice iz pripovijetke Roalda Dahla koja bi te usvojila nakon što
ti roditelji u prvom poglavlju stradaju na ovaj ili onaj crnohumorni način.
- Samo da tu odložim? - vedro upitam, nadajući se da ću moći samo ostaviti vrećice
i zbrisati.
Ona učini pokret poznat diljem svijeta - i to ne baš najljubaznije - odnosno, nekoliko
puta zaredom savije ispružen prst što znači: “Donesi to ovamo.”
Predam joj vrećice misleći si kako pojma nisam imala da za besplatne donacije
najprije treba proći audiciju. Ona počne vaditi sadržaj vreća i slagati ga preda me, a
zatim prezrivo ponjuši jedan kardigan i upita:
- Pušite?
Prije negoli sam stigla dati negativan odgovor, baka cikne od jada kao da je
pronašla nazubljeni dildo veličine saharskoga kaktusa.
- Mislim da bez ovoga možemo... - kaže uhvativši kažiprstom i palcem zalutali par
čarapa i ispruživši ruku da ih odmakne što dalje od sebe.
Hmm, moje termo čarape s gumenim potplatima protiv klizanja u obliku šapica.
Sigurna sam da bi nekome dobro došle. Priznajem, da prihvatiš nečije rabljene čarape
ne bi samo trebao biti slabijeg imovinskog stanja, nego spasti na kopanje po
kontejnerima. Ali ovo je čist slučaj “tko tebe kruhom, ti njega kamenom”. Željela sam
dreknuti: “Ma tko ste vi, grofica od kemijske čistionice:
Umjesto toga sam promrmljala “otkudtoovdje” i nastavila šoping s čarapama
naguranim u džepove kaputa zaklevši se da od sada starije osobe i njihove zlobne
predstavnice mogu same sebi pomagati, vrag ih odnio.
Trebala mi je odjeća koja govori: “odrasla, ali ipak mlada duhom”, “ušminkana, ali
opuštena” i “nije laka, ali nije ni za otpis”.
Kao što se moglo očekivati, potraga za nečim u granicama mojega budžeta što
istodobno: a) pristaje i b) zadovoljava svih šest kontradiktornih zahtjeva, pokazala se
15 Dobrotvorna udruga za pomoć starijim osobama.
99
bosnaunited.net
kompliciranom. Pretpostavljam da nosim broj 40 i tvrdoglavo se držim tog uvjerenja
premda svi dokazi upućuju na više. Ili u slučaju bradavica u jako uskoj haljini, upućuju
nadolje i na stranu.
Nakon klipsanja gore-dolje po buticima King Streeta usred subotnje
poslijepodnevne gužve, ostala sam izbezumljena i na rubu suza. Zaključim da za to ima
samo jedan lijek pa nazovem Mindy. Ona sasluša moje tegobe i brzo propiše recept.
- Izgubila si orijentir i više nisi u stanju donositi kvalitetne odluke. Otiđi u neki
skuplji butik, recimo Reiss, pronađi jednostavnu crnu koktel-haljinu. Kupi broj veću ako
ti bolje stoji, progutaj ponos. Nemoj žaliti novca. Na nju obuj bilo koje štikle u kojima
znaš hodati. Bum, tres, gotovo.
- Ali crno sam nosila zadnji put kada sam se našla s Benom! I njegovim prijateljem!
- užurbano sam dodala.
- Osim ako nisi bila u nojevom kostimu Bernyja Cliftona, nitko se neće sjećati što si
nosila. Vjeruj mi.
Njezine se upute pokažu jednostavnima i učinkovitima. Vratim se kući sva poletna,
ali veselje mi bude kratkoga vijeka jer ubrzo otkrijem da, premda me rasvjeta iz
videospotova koja bliješti u svlačionici pretvorila u curu iz spota “Addicted to love”, na
blijedome danjem svjetlu više sličim mafijaškoj udovici koja je u koroti liječila tugu
brdima tortelina. Mogla bih pokušati popraviti stvar ili jednostavno popiti votku s
kolom bez šećera da malo smirim živce dok čekam taksi. To me mnogo više privlači od
mahnitog, kako se kaže, glancanja balege. Prisjetim se mudre Mindyne izreke: “Balegu
ne možeš izglancati, ali je možeš uvaljati u šljokice.”
Odlučim se za votku i još malo šminke.
Opsesivno razmišljam o tome kakva će biti Olivia. Znam da je plavuša, barem mi se
tako učinilo kada sam bacila pogled na zaslon Benova mobitela. Ben je oduvijek padao
na očigledne “seks bombe” pa nije bilo razloga da pomislim kako će žena s kojom se
skrasio biti drukčija. Zamišljam je kao Patsy Kensit dok je pjevala u Eighth Wonderu,
odjevenu poput Betty Draper iz serije Momci s Madisona. S konverzacijskim vještinama
Dorothy Parker i... ma, fućkaš sve to.
Najgore se već dogodilo. Ona nije ja. Večeras na jelovniku: Rachelino srce iskosano
u tartarski biftek, posluženo s jajetom.
100
bosnaunited.net
27
Ben i Olivia žive u viktorijanskoj dvojnoj kući s bijelim zabatima i sjajno lakiranim,
tirkiznim ulaznim vratima pokraj kojih stražari ukrasno lovorovo drvo kuglaste krošnje
u četvrtastoj tegli za cvijeće. Pozvonim na mjedeno zvonce i pričekam slušajući živahan
žamor iza vrata. Prođu me srsi. Pokraj mene više nema Rhysa. Nisam shvaćala koliko si
osamljen kao samac. Da sam barem trgnula dvije votke.
Ben otvori vrata noseći u ruci butelju u koju je zabijen vadičep, odjeven u bež
košulju i blago raščupane kose, kao da je sišao sa stranica Land's Manova kataloga. On i
Olivia vjerojatno odlaze na duge šetnje u džemperima od aranske vune i jednakim
samtericama boje čokolade tijekom kojih bacaju štap štenetu koje su spasili iz azila i
smiju se u nebo.
- Rachel, bok! - Nagne se da mi udijeli čedan cjelov u obraz, a ja se sva ukočim. - Daj
da ti objesim kaput.
Otplešem svoj nespretan ples pruživši mu vino koje sam donijela, odmotavši se iz
kaputa i potom zamijenivši kaput za bocu.
Dok mi Ben vješa kaput, osvrne se preko ramena i kaže:
- Ovo je Liv. Liv, Rachel. Srce mi zabubnja u ušima.
Priđe mi žena sitne građe, nasmiješi se i po drugi me puta oslobodi butelje.
Zadrhtim. Vjerojatno očekivano, nakon sve one tjeskobe, ona je tek obična lijepa žena.
Sitna, pačje žute kratke kose, savršena ovalna lica, zlatnog tena. Očekivala sam nekakvu
inačicu savršene ženstvenosti, a Olivia djeluje kao da umjesto znoja ispušta kapljice
Chanela No. 5. Tu dakle, nema iznenađenja.
Kada bih željela biti kučka - što bjelodano nisam, ali ako bih željela biti - po izgledu
se kao Benov tip provukla samo za dlaku. Na fakultetu je obično hodao s dinamičnim,
jedrim, mišićavim curama filmskoga osmjeha nalik na Carly Simon. Curama čiju je
živahnu ljepotu nemoguće poreći, kao što je nemoguće gledati u sunce bez škiljenja.
- Drago mi je - kaže ona.
- I meni je drago. Hvala na pozivu.
- Uđi i pozdravi se s ostalima, a ja ću ti natočiti piće.
Dok je slijedim, opazim da nosi nabranu majicu od džerseja koja prati konture tijela
i pripijene trapezice u više nijansi sive. Naravno, nije to siva koju dobiješ kad bijelo
rublje slučajno opereš s crnim, nego su to sve nijanse s imenima kao što su mjesečev
kamen, grafit i granit koje vise poput lelujavih iveraka s tapeciranih vješalica u buticima
u kojima vlada ozračje njujorških noćnih klubova. Onih butika u kakve se toga
poslijepodneva nisam usudila ući bojeći se da će me istjerati metlom. Toliko je
samozatajno i profinjeno odjevena da se odjednom u svojoj pretencioznoj haljinici
osjetim kao da sam išetala s reklame za instant-kavu iz osamdesetih. Olivia me uvede u
dnevni boravak spojen s blagovaonicom i odvede me na upoznavanje s visokom ženom
s izvučenim pramenovima u boji vanilije i karamele. Izgleda kao smečerica napadačke
101
bosnaunited.net
postave odbojkaškog tima suparničke škole koja zna tako snažno udariti loptu da
padneš na tur od straha. Pogled mi skrene na muškarca pokraj nje, koji je niži, nabijeniji
i odjeven u ružičastu košulju boje lososa koja mu ističe preplanuli ten.
- Lucy, Matt, ovo je Rachel. A mislim da si Simona već upoznala...?
Simon, koji je proučavao policu s knjigama, podigne čašu za šampanjac u znak
pozdrava i dovuče se do nas. Još uvijek izgleda kao da je došao ravno s posla.
- Može li ti ponuditi koktel sa šampanjcem, Rachel? - upita Olivia.
- Možeš slobodno, a ja ću ga prihvatiti - odvratim pokušavši pogoditi pravu
partijanersku notu, ali zazvučim kao uobražena koza. - Prekrasna ti je kuća, Olivia. Ne
mogu vjerovati da ste tek nedavno uselili.
Ovo je pravi dom odraslih ljudi, u to nema sumnje. Zrnati tepih pod našim nogama
debeo je i mekan, visoke crkvene svijeće trepere u prostranom kaminu izgrađenom kad
i kuća, a zidove krase crno-bijele fotografije Barcelone ili Berlina ili nekog trećeg mjesta
na koje su tijekom udvaranja odlazili na romantična putovanja s Nikonom u ruci.
- Oh, još nemamo pojma ni gdje smo ni što smo, samo smo prigušili svjetla da to
prikrijemo - dovikne Olivia i izgubi se u kuhinji.
- Liv je previše skromna. Gdje god da se pojavi za sobom ostavlja red, onako kako
većina ljudi za sobom vuče nered - javi se Ben stojeći pred pećnicom.
Stol u blagovaonici namješten je odgovarajućim svijetloplavim ubrusima i debelim
svijećama, a središnji je ukras ružičasta orhideja u kadici s oblucima. Neki ambijentalni
chill-out-dub ili što ti ja znam što dopire sa zvučnika Bang & Olufsenove linije. Budući da
se Ben još uvijek tek uspinje na poslovnoj ljestvici, zaključim da Olivia zasigurno mora
biti krupna riba, sudeći po ozračju mekog spokoja i nenametljiva bogatstva. Zamislim
svoj stari dom u Saleu i odmah mi postane jasno u koliko se različitim društvenim
krugovima Ben i ja zapravo krećemo. Opet nehotice pomislim na sigurnost koju bi mi u
ovome trenutku pružio Rhys, ali smjesta procijenim koliko bi mi to uistinu vrijedilo. Sav
bi se narogušio na ovu klišeiziranu viziju zadovoljstva s novinskih oglasa i vjerojatno
bih se nadala da neće popiti previše i postati “zloćko”.
Olivia se vrati i u ruku mi tutne čašu za pjenušac s tekućinom u kojoj plivaju
maline.
- Jesmo li sada svi na okupu, Liv? - upita Lucy.
- Jesmo.
- Dobro, onda - zdravica. Liv i Bene, dobro nam došli u Manchester.
- Živjeli - promrmljam kucnuvši se s ostalima.
- Živio, Bene! - viknu svi, jer je Ben još u kuhinji.
To su svi? Nas šestero, dva para i dvoje samaca - Simonu i meni namještena je
puška. Znači, to nisu tek puke glasine: ovakva nezamislivo napadna, uparivanja stvarno
se događaju. Je li i Simonu jednako nelagodno što me bacaju njemu u naručje? Lucy i
Mat znatiželjno me mjerkaju. Morat ću stisnuti zube i praviti se da ne znam što se
događa. Moj uobičajen modus operandi.
102
bosnaunited.net
Iz očaja se okrenem prema Simonu grčevito se smiješeći.
- Kako si? - upitam.
- Razgovarao sam s Natalie i pristala je na intervju - odvrati, a meni bude drago što
imamo zajedničku temu.
- Sjajno.
- Javit ću ti točan datum. Odgovara li ti da razgovarate kod nje?
- Idealno.
- Nemaš ništa protiv da i ja budem nazočan?
- Radije bih da ne budeš, ako se slažeš.
- Baš ti hvala.
- Nisam nezahvalna...
- Ma nemoj? A kako bi ti to nazvala?
Ostao je potpuno zblenut pa sam se morala nasmijati.
- Budeš li bio s nama - kažem mu - cijelo će vrijeme biti napeta i pogledavati te
tražeći odobrenje za svaku sitnicu pa će cijela stvar ispasti izvještačena. Znam da je
priča velika, ali ona ipak nije Barbra Streisand. Sve će biti u redu.
- Razmislit ću o tome - nasmiješeno će Simon.
- To su ti moji uvjeti - kažem i uzvratim mu osmijeh, nadajući se da ne ispadam
odviše osorna. - A ti sa svojim uvjetima slobodno idi u nacionalne novine, sretno ti bilo.
Zapravo, svake bi nacionalne novine odgrizle Simonovu ruku do lakta. Po onome
što sam doznala od Bena, prilično sam sigurna da će Simon zadržati smisao za humor i
do kraja ostati pri svojoj odluci.
- Čime se baviš u životu? - prekine nas Matt.
- Ja sam sudska izvjestiteljica za lokalne novine. A ti?
- Bavim se poslovnim savjetovanjem. Većinom za blue chip, odnosno dobrostojeće,
svjetski poznate tvrtke.
Ne mogu se domisliti pitanja kojim bih nastavila razgovor, stoga Matt promijeni
temu:
- Koji je najzločestiji slučaj za koji si čula među tim tvojim zatvorskim ptičicama?
- Uf. Zločestiji od serijskih ubojstava?
- Ma ne to, mislim na bizarne slučajeve. Smiješne.
- Vi odvjetnici takvih ste se stvari vjerojatno nagledali više od mene, ne? - obratim
se Lucy.
- Ja se bavim parničnim postupcima, kao i Liv - kaže Lucy. -Znači, ništa od toga.
Samo međe i prava prolaza.
- Svi za stol - kaže Olivia pa svi posjedamo na svoja mjesta. Lucy i Matt jurnu ravno
prema sredini, a Simonu i meni ne preostane drugo nego sjesti pokraj njih, sučelice
103
bosnaunited.net
jedno drugome. Zašto me Ben nije upozorio? To nije njegov stil. Ali više nemam pojma što
je uopće “njegov stil”, podsjetim se.
Vino teče u potocima pa iskapim koktel da ispraznim čašu, a zatim se pred nama
nađe predjelo. Pokušam se prisjetiti što sve spada u pristojno čavrljanje tražeći pritom
neki smisao u jednadžbi koja glasi: “Ben plus Olivia jednako prijatelji kao što su Lucy i
Matt”. Dio čudesnosti mojega i Benova prijašnjeg života činio je i radar koji nam je
pokazivao kakve nam osobe odgovaraju, a kakve ne. Kao da smo naše prijateljstvo
započeli zajedničkim rječnikom, moralnim kompasom i kartom, s time da smo se na
stvarnom rasporedu predavaonica na fakultetu mnogo slabije snalazili. Ovakav razvoj
događaja govori mi da se, kako tvrdi Caroline, posve promijenio ili samo nastoji biti
dobar domaćin i dobar suprug. Ne znam što bi mi od toga bilo draže.
- Kako ste se snašli ovdje? - upita Matt Oliviju. - Sviđa vam se Men-čest-aa?
Izgovorio je to podrugljivim šljakerskim naglaskom iz Burnagea,16 koji u meni
izazove laganu napetost.
- Sviđa mi se Harvey Nicks17 - kaže Olivia, a Lucy se zahihoće. - Zbilja. Više mi sliči
Londonu u malom negoli sam se usudila nadati.
To mi baš i ne zvuči kao neka luda pohvala. Je li pozitivno hvaliti nešto opisujući to
kao minijaturnu verziju onoga na što si navikla? Jedino ako je riječ o guzi,
pretpostavljam.
- Znaš kako Ben vječno raspreda o tome kako mu je ovdje bilo prekrasno studirati...
- nastavi. Bravo, Bene.
- Didsbury18 je mrak - kaže Lucy.
- Aha, čini se da tu imamo sve što nam treba. Morat ćemo provjeriti kakve su škole zagonetno nadoda Olivia.
- Oho, imate li kakvih vijesti? - uzbuđeno će Lucy zgrabivši Oliviju za ruku.
Počnem žvakati toliko snažno da se ugrizem za unutrašnjost obraza.
- Ne, samo razmišljamo unaprijed - kaže Olivia uputivši pogled Benu.
- A, joooj... - zatepa Lucy.
Obuzela me beskonačna tuga i već sam lagano pripita, što je spoj koji neizbježno
prethodi katastrofi. Primjećujem, međutim, da Ben također izgleda kao da mu treba
Heimlichov hvat.
- Nemojmo brzati - kaže Oliviji. - Za sada nam je dovoljan i psić. Bolje da se
usredotočimo na to da se ovdje najprije udomaćimo, ništa više - kaže Ben gledajući u
stol.
- Nemojte previše odlagati jer ne znate koliko će vam vremena trebati - kaže Lucy. Koliko smo ono mi pokušavali s Milesom?
16 Sirotinjsko predgrađe Manchestera.
17 Harvey Nichols, britanski lanac robnih kuća s luksuznom robom.
18 Otmjeno predgrađe Manchestera.
104
bosnaunited.net
- Osamnaest mjeseci - odgovori Matt.
- A pokušavali smo gotovo svake noći - nadoda Lucy. Odjednom mi se pitanje je li
lišće u mojoj salati doista cikorija učini gorućim i posve me zaokupi.
- Baš sam nekidan u Mailu pročitala članak nekog specijalista za planiranje obitelji nastavi Lucy. - Kaže da stvaranje obitelji treba dovršiti do trideset treće. Koliko bi djece
željela, Liv?
- Troje. Dvije curice i dečka.
Ben teško uzdahne. - Pa ne možeš ih naručiti iz Grattana19...
- A koliko ti je godina? Trideset i jedna? Moraš odmah početi, istoga trena! - kaže
Lucy, udari šakom o stol i zahihoće se.
- Ne doslovno istoga trena, nadam se - kiselo će Simon, a ja se nasmijem.
- Prestani je huškati, Lucy - kaže Ben s napetošću u glasu koju Lucy bjelodano
uopće ne primjećuje.
- Ma daj, Bene! - ciči Lucy. - Ako dama traži, mora joj se dati. Hopa-cupa je najbolja
zabava!
Moram se ogledati po sobi da provjerim jesam li dobro čula. Stvarno je rekla “hopacupa”?
- Ili misliš da pucaš ćorke? - nadoda Matt posve ozbiljno, na što Ben napravi
grimasu kao da ne može povjerovati što sluša.
Ideš. Dijete Marta i Lucy mora da je strašan proizvod, pomislim. Matt i Lucy na
kvadrat.
- Doći će on pameti - kaže Olivia tapšajući Bena po ruci. Ben uznevjereno iskapi
čašu.
- A ti, Rachel? - kaže Olivia, na što se sve oči okrenu prema meni. - Želiš li i ti
jednoga dana djecu?
- Uf. - Vilica prepuna zelene, lisnate tvari zaustavi mi se na pola puta do usta pa je
spustim natrag na rub tanjura kako ne bih izgledala poput gorile u magli koja žvače
vegetaciju dok me promatra pet Dian Fossey. - Nije mi to prva točka dnevnoga reda.
Ali, da. Zašto ne? Ako uspijem pronaći nekoga s kime bih ih imala.
Uslijedi neugodna tišina: neugodna uglavnom zbog njihova pokušaja da me spoje
sa Simonom. Nastavim baljezgati: - I, kažem ti, ništa se ne brini zbog stručnjaka za
planiranje obitelji. Njima je posao da ti kažu kako moraš požuriti i izroditi gomilu beba.
Sigurna sam kako bi nam stručnjak za jetra rekao da se ne smijemo opijati, a kardiolog
da ne smijemo pržiti na maslacu.
Ponovno rječita tišina, još glasnija od prve. Ben mi se ohrabrujuće osmjehne. Nije
čudo: zauzela sam njegovo mjesto u govnima do grla.
- Često se opijaš? - upita Matt ravnodušnim glasom, loveći list rukole po tanjuru.
19 Britanska trgovina s kataloškom prodajom.
105
bosnaunited.net
- Ma ne... uf. Ne ispijam boce jabukovače pa pišam po ratnim spomenicima. Ali nije
da se baš svaki put zaustavim na drugoj čaši. To je normalno, ne?
- Nije, ako imaš djecu - kaže Lucy.
- Naravno, besane noći... i sve to - nagađam.
- Usto, Milesu je sada gotovo četiri i ne želim da nas vidi... pod utjecajem alkohola.
- Slažem se - kažem. - Tako mali, a nateže bocu.
Lucy me doslovno shvati, užurbano žmirkajući. - Prestao se hraniti na bočicu i jede
krutu hranu. Ima tri godine.
- Ovaj, znam. Mislila sam... - glas mi zamre u pola rečenice. Lucy se okrene Oliviji i
kaže:
- Joj, Bože, skoro sam ti zaboravila reći - napokon smo dobili ključeve vile!
Počne kopati po torbici i vadi fotografije. Lucy ih pruži Oliviji i Benu pa njih dvoje
stanu ispuštati zvukove zainteresiranosti i odobravanja. Čini se da fotografije neće
kružiti dalje.
- Kriva smo publika za ovaj posljednji vic, bojim se -promrmlja Simon nadolivši
moju odjednom polupraznu čašu za vino.
- Jesam li nešto krivo rekla? - došapnem mu.
- Nikako. Samo sam čekao da se svjetla reflektora upere na pokretljivost mojih
spermija. - Spusti pogled među svoje noge. -Dečki, izbjegli smo katastrofu.
Odjednom kao da sam opet u školi, hihoćem se u zadnjoj klupi. Kada se
prestanemo smijati, vidimo da nas ostatak stola promatra sa zanimanjem.
106
bosnaunited.net
28
Mora se priznati da su Matt i Lucy pobijedili u večerašnjem nadmetanju. Pokazalo
se da je za svaku temu - posao, obitelj, putovanja, stanovanje - postojao ispravan i
pogrešan odgovor. Ubrzo su zaključili da je svaki moj odgovor pucanj u prazno i
izgubili svaki interes za mene. Nikada nisam bila na skijanju, živcirala me prosječna
potrošnja određenih marki karavana, nisam jela u restoranima s Michelinovom
zvjezdicom niti imala čvrsto stajalište o poreznoj politici ove ili one stranke.
Nije tu riječ o dašku samodopadnosti, to je više nalik na gust smog. Tolika se
gramzivost čini nevjerojatno napornom. Pitam se kako li će ta igra završiti, hoće li
završiti u staračkome domu nadmećući se čiji je slušni aparatić bolji?
Iskreno se nadam da su Lucy i Matt među onim malobrojnim poznanicima koje Ben
i Olivia imaju ovdje pa se zato oko njih posebno trude. Sve moje interakcije s Olivijom
upućuju na to da je draga osoba, ali kada je u društvu s Lucy, postaje nekako Lucyčasta.
Ben je tih, čak bih rekla da je podčinjen.
Nakon što je i glavno jelo posluženo, pojedeno i raspremljeno, ispričam se i odem
na zahod.
- Dolje je u prizemlju. Prije kuhinje, lijevo - kaže Olivia. Prostorija je besprijekorna
kao i ostatak njihove kuće pa me zaboli činjenica da sam izgubila dom. On više nije u
Saleu. A nije ni u Rupinoj palači.
Usred ispiranja ruku nekom mirišljavom tekućinom iz bijele, porculanske pumpice
za sapun, iznenadi me prigušen razgovor Bena i Olivije koji dopire odozgo. Sudeći po
zveckanju, rekla bih da razgovaraju pokraj perilice posuđa. Nešto u melodiji njihovih
glasova daje mi naslutiti kako vjeruju da ih nitko ne čuje. Vjerojatno se nisu još upoznali
s akustikom svoje nove kuće.
Nakon kraće prepirke o tome kako treba složiti tanjure, Olivia ispod glasa kaže:
- Rachel je baš slatka.
Ukipim se posežući za ručnikom. Ben odvrati:
- Jest, slažem se. Stanka.
- I zgodna - nadoda Olivia. Ben dvosmisleno zagunđa. -Nazvati je običnom bilo je
pomalo grubo od tebe.
Na te riječi oštro uvučem zrak. Pogledam se u zrcalo. Obične, pomalo zakrvavljene
oči na običnome licu. Pomislim: “Sama si to tražila. Gurala si nos, izazivala vraga, znala
si što te čeka, a sada si to dočekala i, čudna mi čuda, gle! Sada ti se sve to gadi.”
Rastresena, ponovno počnem prati ruke.
- Znaš da ne primjećujem druge žene, draga. Samo me ti zanimaš - kaže Ben s
prenaglašenom udvornošću, a Olivia frkne nosom.
- Simonu se sviđa - kaže ona. - Sve se lijepo razvija, rekla bih.
- Aha, Liv, samo nemoj ništa forsirati, može?
- Ne forsiram!
107
bosnaunited.net
- Rachel je nedavno izišla iz duge veze, sigurno je malo labilna.
- Bili su zaručeni?
- Aha. I to ozbiljno - čujem Bena kako nastavlja. - S Rhysom je provela cijelu
vječnost. Bili su zajedno već u vrijeme vremena kada smo se družili.
- Možda joj upravo zato treba avantura.
- Zašto se žene u sve moraju miješati?
108
bosnaunited.net
29
Nakon još dva slijeda, cuga je stvarno učinila svoje. Lucy se počela glasnije hihotati,
Mattove su anegdote postajale sve škakljivije. Simon se opustio, ali dobro podnosi piće
pa se i ne vidi da je popio. Promatra me dok podižem salvetu, ponovno sjedam i punim
si čašu. Osjećam se toliko prazno da čeznem za time da me nešto ispuni - makar piće.
Uhvatim kraj rasprave o tome koja je dob najbolja za ženidbu. (Da pogodim, nije li
to možda baš dob u kojoj su Matt i Lucy stupili u brak?)
- Znači, ti si protiv braka? - upita Lucy Simona, prekrivši usta rukom da prikrije
štucanje.
- Nisi protiv, nego samo još nisi pronašao onu pravu, zar ne, Simone? - kaže Olivia.
Krišom me pogleda - Isuse Kriste, pa ona to govori radi mene.
- Nisam protiv braka kao takvog, ali protiv sam većine brakova - reče Simon. Protivim se razlozima iz kojih se ljudi obično žene.
- Kao što je prava ljubav, na primjer? - upita Lucy.
- Većina ljudi ne stupi u brak s osobom koju najviše vole, nego se ožene za onoga s
kim su god slučajno u vezi kad napune tridesetu - odvrati Simon. - Što se, dakako, ne
odnosi na ovdje nazočne.
Što se ne odnosi na ovdje nazočne tako je elegantna uvreda, pomislim, budući da
zapravo znači što se pogotovo odnosi na ovdje nazočne. Stoji rame uz rame sa uza sve dužno
poštovanje, što znači bez trunke poštovanja.
- Ma čuj ti ovo. Simon tvrdi da se svatko ženi za onoga s kim se zatekne u vezi kad
napuni tridesetu i da ljubav tu ne igra nikakvu ulogu - kaže Olivia povukavši Bena za
rukav nakon što nam je podijelio zdjelice za desert i sjeo za stol.
- Nisam rekao da ljubav pritom ne igra nikakvu ulogu. -Simon prekriži ruke. Vidiš, upravo je to problem kada se o toj temi raspravlja sa ženama. Podignu se na
stražnje noge. Misli li većina ljudi pri stupanju u brak: “Ova mi je osoba zapisana u
zvijezdama!” ili misle: “Tlaka mi je gnjaviti se i tražiti nešto drugo, kosa mi se
prorijedila, a trbuh nabreknuo, dovoljno mi se sviđaš, zadovoljit ću se tobom?”
- Čak i ako se oženiš s takvim stavom, zar ipak nije najvažnije kaniš li poštovati
bračne zavjete ili ne? - upita Ben.
- Ej! - Olivia ga u šali pljesne po ruci.
- Naravno, ne tvrdim da je sa mnom bilo tako, samo kažem da u teoriji motiv igra
manju ulogu od nakane.
- Svaka veza ovisi o tajmingu - kažem, pazeći da gledam isključivo Simona.
- Moguće - kaže on.
- Da provjerim jesam li dobro razumio - kaže Matt zauzevši stav poslovnog
savjetnika, kao da mu je dobavljač tonera za kopirku ispostavio prevelik račun pa sada
109
bosnaunited.net
traži pogrešku u računici. - Što ima loše u tome da se čovjek skrasi, a da se pri tom ne
gnjavi “tražeći nešto drugo”? Kako znaš da je to “nešto drugo” uopće bolje?
Simon slegne ramenima. - Ne znaš, ako ne tražiš. Ja želim izabrati život kakav ću
voditi, a ne dopustiti da život bira mene. Samo to kažem. Ne treba učiniti “pravu stvar”
samo da bi se nagradilo partnera za dugogodišnji staž, premda ste ga se zasitili. Treba si
postaviti malo viši cilj.
Mattove se oči toliko suze da mu gotovo nestanu s lica. -Čak i ako želiš djecu, a
biološki ti sat otkucava, odbacit ćeš stabilnu vezu...
- Stabilnu? Stabilnost je za police! - kaže Simon, uživajući u ulozi provokatora. Lucy
i Matt su zabezeknuti.
- Ali, to ipak znači da vjeruješ u “onu pravu”? - upita Lucy hvatajući se za slamku.
- Ne, draga, nipošto. Ja sam ti tvrd orah. Ili, da upotrijebim svoju omiljenu riječ,
odrastao čovjek.
- Tko je onda ta dama koju čekaš, ako nije “ona prava”? -ustrajno će Lucy.
- Čini mi se da miješaš marketinške koncepte romantičnih komedija s dokazanim
znanstvenim fenomenima - kaže Simon, a ja protiv svoje volje prasnem u smijeh.
- A što se ti cerekaš, Woodfordice? - dovikne Ben s drugog kraja stola, prisilivši me
da ga prvi puta pogledam nakon onoga “obična”.
- Simon je kriv - tako je oštrouman, odvjetnički bridak. -Mahnem rukom. - Nemoj
stati. Pričali ste o “onoj pravoj”.
- Takva, znači, ne postoji? - nastavi Lucy.
Simon uzdahne. - Na planetu postoji određeni postotak ljudi s kojima čovjek može
biti zadovoljavajuće sretan. “Ona prava”, zapravo je jedna od otprilike šest tisuća. Dalje
sve ovisi o tome s kime ti se putovi sretnu i kada. Važan je središnji period dok još imaš
kontrolu nad mjehurom i probavom. Naći se u klubu od nula, nula, nula, nula i nešto
posto među šest milijardi kandidata ipak je hvalevrijedno postignuće. Žena koja to ne
zna, ne razumi je osnove matematike.
- Ili ne shvaća koliko ima sreće što je upala u tvoj klub s onih preostalih šest tisuća kažem.
Pokušavam ga zafrkavati. On to shvati kao zaključak.
- Upravo tako - složi se i namigne mi.
Za oko mi zapne Lucy koja djeluje revoltirano, budući da je moju rečenicu shvatila
kao izdaju ženskoga roda. Imam osjećaj kako joj među ušima vlada toliki propuh da bi
joj mogao pokvariti frizuru.
- Nadam se da si svjestan kako si upravo potpisao smrtnu presudu svojoj
simpatičnosti? - kaže Ben.
- Svi ste vi gomila cinika - odvrati Simon. - Sve je ovo zapravo bio očajnički vapaj za
romantikom.
110
bosnaunited.net
- Ne bih se složio da je to što govoriš romantično - kiselo će Ben. - Svatko na svijetu
prije ili poslije prestane biti nov i uzbudljiv. Veće su ti šanse za sreću s nekim koga
dobro poznaješ nego s nekom neuhvatljivom alternativom koju si stavio na pijedestal i
bezglavo trčiš za njom. Ljubav na prvi pogled i sve slično tome čista je glupost. To je
samo uzbuđenje nastalo uslijed puštanja mašte s lanca zbog nedostatka informacija.
Trenutak u kojemu netko može biti bilo tko. Ali to jako brzo prođe. A najgore od svega
je što je upravo tvojom krivicom to razočaranje postalo potpuno neizbježno.
Oči mi se nezadrživo prikuju za Bena, a on to osjeti i brže-bolje svrgne pogled.
- Imati visoke standarde ne znači da nikada nisi zadovoljan, znači samo da nisi
zadovoljan često ni s bilo kime, Benji. -Simonov glas postane nijansu oštriji. Lucy više
nije jedina kojoj propuh u glavi ne dopušta shvatiti o čemu je zapravo riječ.
Osjetim se dužnom prekinuti nastalu šutnju.
- Evo što mi nikako ne ide u glavu. Brak u kojem je par ludo zaljubljen neko
vrijeme, a kada zaljubljenosti nestane svatko ode na svoju stranu, smatra se propalim
brakom. S druge strane, mogu biti desetljećima nesretni, a da brak bude službeno
uspješan, samo zbog njegove trajnosti. Kad netko ostane udovac, nitko ne kaže da mu je
brak propao.
- Zato što bi brak trebao trajati dok vas smrt ne rastavi. Ako se rastavite, a oboje ste
još živi, brak je po definiciji propao -kaže Ben, mirno me gledajući. - Isto je i ako ubijete
jedan drugoga.
- Dobro... ali kriteriji ipak ne bi smjeli biti toliko kruti. “Uspješan tijekom određenog
perioda” umjesto “propao”. I možda bi “uspješan” trebalo zamijeniti riječju
“podnošljiv” kod brakova koji su trajni, ali nesretni.
- Joj, Bože - kaže Simon. - Ti mora da si od onih koje misle da bi trebalo zabraniti
natjecateljske sportove u školskim natjecanjima.
- Ja sam ti jedna od onih koja misli da bi trebalo zabraniti školska natjecanja uopće.
- Jesi li sigurna da nisi digla ruke od braka samo zato što si raskinula zaruke? upita Lucy, naivno otkrivši da “obična” nije jedina informacija o meni koja je procurila
u javnost.
To me ostavi bez riječi. Prevršilo je svaku mjeru, čak i s mojim koeficijentom
alkohola u krvi.
- Nisam digla ruke od braka - kažem prigušenim glasom.
- Tko je za kavicu? - vedro upita Ben.
111
bosnaunited.net
30
Dan poslije, čeka me važna i po živce mnogo manje pogubna društvena prigoda:
spremam pečenje za ručak s troje najbližih prijatelja. Obično bih zažalila što gulim
mrkvu umjesto da se sladim i mastim u skupom restiću, ali sinoćnja me večera
podsjetila na to koliko mi je drago što imam prijatelje koji nisu ni: a) Matt, ni b) Lucy.
Rupina palača isprva se čini dobro opremljenom, uglavnom zbog antiknog
štednjaka. Nakon detaljnije se istrage pokazalo da je ovaj stan ekvivalentan onim
ultraotmjenim, modernim hotelima s pribijenim vratašcima na ormarićima i bez ijedne
plohe na koju možeš odložiti neseser. Čak i moj tovar sastojaka koje sam dovukla iz
Tescoa na tom uskom pultu djeluje poput školske izložbe jesenskih plodova. Dok se
znojim nad tavama i otvaram vrata pećnice pa ih s treskom opet zatvaram u želji da pile
izgubi moju boju puti i poprimi Olivijin ten, razmišljam o tome kako Benova supruga
lebdi uokolo na baršunastom oblačku, klizeći kao na kotačićima. Sinoć se nije niti
oznojila služeći večeru za šestero i sve je radila sa samouvjerenim poletom. Kada ja
kuham za goste, usplahireno gledam kako počinju žvakati, spremna započeti s
isprikama. I ništa ne mogu obaviti bez stresa. (Samo postavi rustikalnu zdjelu tjestenine
nasred stola i reci svima da navale, što može biti lakše od toga? RESTORAN.) Krajičkom
oka uhvatim sablast vlastitog izmučenog lica koje se zrcali u Rupinoj staklenoj stijenci
pod napom i pomislim kako bi se prije reklo da Olivia i ja pripadamo različitim vrstama
negoli istome spolu.
Zbunjuje činjenica da Rupa ima ekstravagantni servis za jelo - bijeli, kvadratni,
obrubljen srebrnim listićima - stoga mi je jednostavno ukrasiti stol, ali nema pribora, a ja
sam većinu svojega ostavila Rhysu. Kada je stigla Caroline, morala sam otrčati natrag u
kuhinju i promiješati mrkvu nožem za kruh te provjeriti tvrdoću pileta kineskim
štapićem za jelo.
- Fascinantno je gledati nutricionističkog stručnjaka kako radi u svojem prirodnom
okruženju - kaže. - Kao u gastronomskom laboratoriju Hestona Blumenthala. Joj, vidi!
Pjenica!
Uhvatim lonac trenutak prije negoli je prekipio.
- Kučko nezahvalna!
- Haha. Zar čekamo da vidimo hoće li Ivor doći u onoj svojoj smiješnoj
željezničarskoj kapi kako bi imala u čemu poslužiti pire?
Vještičje se naceri i zgrabi maslinu iz posudice na pultu, a zatim ta neotkoštena
“španjolska zelena” nestane u unutrašnjosti ljepljivog kružića koji tvore njezine sjajilom
namazane usne. Znate kako nedjeljom sve cure u društvu svojih najbližih nose malo
udobnije hlače i vežu neopranu kosu u rep? E, Caroline nije jedna od njih.
- Živjela - kaže mi Caroline i podigne čašu vina, a zatim otpije dobar gutljaj. - Joj,
super je malo pobjeći od kuće.
Zatvori oči 1 nasloni se na zid.
112
bosnaunited.net
- Mogla si dovesti i Graema - kažem, ali potajno mi je drago što nije. Uvijek je sav
na iglama kad nije na domaćem terenu. Sada bi njuškao po stanu, proučavao svaku
pojedinost i pronalazio mane. Ne kažem da imam išta protiv Graema, a on i Caroline
očigledno si jako pašu. Samo što njemu pašu svi oni dijelovi Caroline koji su posve
različiti od mene. Kad razmišljamo o svojim ulogama u njezinu životu, uvijek se s
blagim čuđenjem pitamo što li to vidi u onom drugom.
Caroline naglo otvori oči.
- Ovih je dana strašno zlovoljan. Ubija ga posao. Sve vrijeme provodi u radnoj sobi
ili posvuda hoda s mobitelom zalijepljenim za uho. Vidjela sam ga kako u vrtu
pokušava s nekim razgovarati dok kosi travu. Morala sam ga zaustaviti, inače bismo
čeprkali njegove odsječene nožne prste iz noža kosilice.
- On je jako, ovaj, ambiciozan - kimnem.
- Meni pričaš. Ponekad se pitam kani li ikada malo stati na loptu. Imamo veliku
kuću, automobile, putovanja. Ali dijelimo samo Dnevnik i Waitroseove gotove
tajlandske večere za dvoje. Spremna sam za promjenu.
Caroline i Graeme dogovorili su se da će iduće godine započeti raditi na bebi.
Budući da su oboje superorganizirani rukovodioci, napravili su striktan raspored.
- Morat će malo usporiti kad ostaneš u drugom stanju. Na to mi Caroline odvrati
skeptičnim gunđanjem.
- Rachel, smijem li te nešto pitati? Nešto osobno?
Još nekoliko puta porazbacam pečeni krumpir po posudi, gurnem ga u pećnicu,
uzmem u ruku čašu vina i odlučno kažem:
- Smiješ.
Lijepo je opet biti među ljudima koji smatraju da je pristojno zamoliti za dopuštenje
prije postavljanja osobnih pitanja.
- Kako je tebi i Rhysu bilo u krevetu?
- Uf...
- Bez brige, ne moraš mi reći.
- Ne, ne. Uf. Bilo je više-manje okej. Ali rutinski. Obično bi se Rhys nakon izlaska s
dečkima uvukao u krevet smrdeći po cigaretama premda je, kao, prestao pušiti i šapnuo
mi: “Mogu li te dobiti na jednu malu ševicu?” Ja bih, naravno, odgovorila: “Prije ćeš me
odbiti nego dobiti.”
- Ma, baš sjajno. - Caroline zakoluta očima.
- Prekinuli smo - podsjetim je.
- Znam! Zato sam i zakolutala očima. Par koji je prekinuo seksao se češće nego ja i
Gray.
- Caroline, Rhys i ja nismo prekinuli zbog seksa niti zbog nedostatka istog.
- Znam. - Počne cupkati nit svojega širokog, fino pletenog džempera. - U posljednje
vrijeme Gray ima seksualni nagon kao panda.
113
bosnaunited.net
- Je li to puno ili malo?
- Čuj, zoološki vrtovi dovode im družice avionom iz Kine, a kad neka zatrudni to
objave u svim svjetskim novinama.
- Aha. Kužim. Čuj, te stvari rastu i padaju, sve će opet doći na svoje.
Ona kimne, dohvati još jednu maslinu. Prekine nas zvonce na vratima. Pozdravim
Mindy i Ivora pa i njima natočim piće.
- Za Rachelin novi početak - nazdravi Mindy, a kucanje čaša podsjeti me na istu
zdravicu Benu i Oliviji.
Otkako sam upoznala Oliviju, jedva da sam i pomislila na to koliko joj zavidim. Ne
zato što joj ne bih zavidjela nego zato što, jednom kad bih počela, ne bih mogla prestati.
Promijenila bih boju poput onih ribica koje dolaze kao dar uz dječje časopise, korodirala
kao vapnenac pod pljuskom kisele kiše. Premda je prava šteta Što nema više smisla za
humor jer Ben ima najbolji smisao za humor na svijetu. Kada je Lucy cendrala o tome
kako se boji da joj sin ima ADHD, Simon je rekao: “Može li mi prodati gram, dva? Po
uličnoj cijeni?” Ben i ja smo umrli od smijeha, ali Olivia je samo namreškala svoj
prelijepi nosić. Mislim da je Ben uz prelijepi nos trebao potražiti i poneku klaunovsku
crtu.
Premda je svatko morao popiti koju čašu više negoli sam predvidjela, ručak je
napokon spreman, čak i jestiv. Kad odložimo posude za serviranje na kuhinjski šank,
uspijevamo se stisnuti oko Rupina rustikalnog stola.
- Reci nam kako ti je prošao spoj, Mindy - kažem kada su svi tanjuri napokon
napunjeni.
- Čuj, bilo je zabavno - kaže. - U četvrtak ćemo isprobati onaj novi restoran u
Deansgateu. Jake piše magisterij iz međunarodnog poslovanja pa smo puno razgovarali
o poslu.
- Možda da ga zaposliš kao pripravnika? - kaže Ivor.
- Ja barem izlazim s nekim, Ivore, bez obzira na to pamti li vladu Johna Majora ili
ne.
Ivor samo zagunđa i posluži se još jednim krumpirom.
- Nego, kako je prošla ona tvoja večerica? - upita me Caroline.
- Nije bilo loše. Malo sam zahrđala što se tiče prezentacije vlastitih postignuća i
sličnih samodopadnih blezgarija, ali mislim da sam se uspjela nekako provući.
- Onda, daj reci više, kakva je Benova supruga?
- Jako lijepa... - odvratim.
- Prirodno - kaže Caroline.
Ma vraga prirodno, izgleda kao da se svakodnevno prži pod plavim suncem solarija,
pomislim prije negoli uspijem sasjeći takve misli u korijenu.
- ... i draga. Nisam uspjela s njom duže razgovarati, jer su došli i neki njihovi
prijatelji. Njima je razgovor očigledno jača strana.
114
bosnaunited.net
Usput se, među ostalim, dotaknem i one rasprave o djeci.
- Benova te žena pitala kaniš li imati djecu?
- Aha.
- To se ne smije.
- Stvarno?
- Aha, to se ne govori nekome tko je tek prekinuo sa zaručnikom, ne? Što bi bilo da
imaš ginekoloških problema koji se kriju u pozadini cijelog tog prekida?
Ivor zastenje ispod glasa.
- Što sam krivo rekla? - ustraje Mindy. - Ozbiljno to mislim. Što bi bilo da je Rach
odgovorila: “Maternica mi je u potpunom rasulu”? “Cerviks mi je kao stara kanta?” Što
bi društvo učinilo?
Zamalo ispljunem prokulicu.
- Vjerojatno bi svim srcem željeli da to nisu čuli, baš kao ja sada? - kaže Ivor.
- Oslabljeni cerviks stvaran je problem, moja ga je teta imala! Dok je rađala moju
sestričnu Ruksheen. Morala je ležati u krevetu skoro tri mjeseca. To uopće nije bilo
vrijedno cijele traume. Ruksheen je mrzovoljna kuja.
- Nevjerojatno - kaže Ivor.
- Što?
- Od Racheline večere do spolnih organa članova obitelji, sve u jednom glatkom
potezu.
- Hvala ti na brizi - kažem joj kad dođem do daha od smijeha.
- Ljudi iskorištavaju tvoj smisao za humor - strogo će Mindy.
- A kako si ti ovih dana? - upitam Ivora.
- Dobro, hvala na pitanju. Katya napokon odlazi, odjavila se iz stana. Putuje u
Južnu Ameriku krajem ovog mjeseca.
- Din-don, mrtva je veganska vještica - kaže Mindy zategnuvši svoju
paunovskoplavu haljinu preko koljena.
- Ma, nije bila tako loša - kaže Ivor trljajući oko.
- Joj, Ivore! - zavapi Mindy. - Koliko smo često morali slušati: “Katya je ovakva,
Katya je onakva”? “Katya mi je bacila kobasice u smeće!” “Katya je prikucala afrički
simbol plodnosti na zid i napravila ogromne rupe u žbuci!” “Katya me natjerala da
gledam video Prijatelja životinja o farmama obojenih leoparda pa cijeli tjedan nisam
mogao spavati!”
- Ne vjerujem da sam spomenuo baš cijeli tjedan - kaže Ivor gledajući Caroline i
mene.
- Sad kada odlazi više ti “nije tako loša”? Koji si ti mlakonja.
- Samo kažem da mi ju je lakše podnijeti sada kada se nazire kraj.
115
bosnaunited.net
- Taj je kraj mogao doći i ranije da si... - Mindy zašuti kad Ivor rukom počne
imitirati gakanje guske.
- Onda, planiraš li se nastaviti viđati s Benom i njegovom ženom? - upita me
Caroline.
Teško pitanje. Vrijeme je za asa iz rukava.
- Možda. Imam spoj sa Simonom.
- Onim Simonom kojega sam upoznala?
- Aha. Benov prijatelj, odvjetnik - dodam radi Ivora i Mandy.
- To je super! Kako to da si se predomislila? - upita Caroline, zamalo ispustivši
vilicu iz ruke od iznenađenja.
Bojim se priznati da me upravo želja za ovakvom reakcijom nagnala da promijenim
mišljenje. Budu li svi budno pratili što se događa sa Simonom, nitko neće mikroskopom
proučavati ostatak mojega života. Zavaravanje protivnika. Za idući ću trik, međutim,
trebati pomoćnika.
- Obuzeo me avanturistički duh - serviram joj neodređen odgovor.
- Sjajno, Rach.
- Kakav je? - upita Mindy.
- Da, molimo potpuno izvješće o vitalnim funkcijama, koliko kila utega može podići
i tko bi ga glumio u biografskom filmu - izbrblja Ivor gledajući Mindy.
- Visok, plav, otmjen, samouvjeren, oštra jezika. Hmm, poblajhani Christian Bale?
Rupert Penry Jones u televizijskoj produkciji?
- Dobar ulov - zaključi Caroline usta punih pečene piletine.
Želim li upecati Simona? Prilično sam sigurna da ne želim.
- Znam da je još rano, ali moraš ugrabiti svaku priliku -nadoda progutavši.
- Aha, i sama sam tako razmišljala - kažem razmišljajući o tome kako uopće o tome
nisam razmišljala. Sjećam se kako me Simon na odlasku uhvatio za lakat i promrmljao:
“Hoćemo li se opet vidjeti?” Učinilo mi se da je jedini pristojan odgovor “da”. Usto,
pomalo mi je laskalo što je netko tko je upravo održao govor o tome kako “treba samo
težiti najboljem od najboljega” bacio oko na mene, premda se nadam da je veći dio te
poze arogantnoga gada samo gluma.
- Kada će biti taj čvenk?
- Nemam pojma. On me pitao za izlazak, rekao da će me nazvati. Još uvijek mislim
da si nikako ne pašemo, ali nije šteta još jednom provjeriti, barem tako mislim.
- To je pravi stav. - Zadovoljna, Caroline otpije gutljaj iz čaše i s odobravanjem se
ogleda po prostoriji. - Znaš, stan je gotovo vrijedan tih novaca. Ne skroz, ali skoro.
Usprkos činjenici da su Rupini kredenci jednako prazni kao i u našoj studentskoj izbi.
- Je li sada pravi čas da se postavi pitanje što umak radi u vazi? - nadoveže se Ivor.
116
bosnaunited.net
31
Prevarantska telefonska govornica u našem studentskom smještaju nije bila jedini
dokaz da nam je gazda pravi južnomanchesterski Fagin20. Naša se “prilika iz snova” u
Fallowfieldu reklamirala kao trosobna - u to smo vrijeme bile bez Ivora, koji je pauzirao
godinu zbog vježbeničkog staža.
Na kraju obilaska kuće, Caroline je pokušala otvoriti vrata u prizemlju i upitala:
- A što je ovdje?
Gazda se uznemirio kao da je Caroline nova nevjesta koja pokušava provaliti u
kulu Plavobradog.
- Tu je Derekova soba - rekao je gazda, kao da svaka kuća koja se iznajmljuje
neizostavno uključuje i jednog Dereka. - On tu stanuje. Zato je stanarina toliko niska.
Nas smo se troje samo pogledali. Nije baš bila toliko niska.
- Derek. - Gazda je pokucao stisnutom šakom. Na vratima se pojavio Derek nekakav golem, masnjikav tip - i promrmljao nešto u znak pozdrava. Bio je na
postdiplomskom iz astrofizike, što je trebalo opravdati teleskop na njegovu prozoru.
Ispričale smo se i brže-bolje otišle, a zatim smo na kavi u najbližem kafiću odlučile
da ni pod kojim uvjetima nećemo useliti u kuću s osamljenim stalnim stanarom. Potom
smo popile još koju kavicu, pojele kolač od mrkve i počele raspravljati o tome koliko su
sobe prostrane, po koliko smo se vlažnih, smrdljivih rupetina povlačile i kako Derek
nije toliko odbojan ako se zauzme blagonaklon stav i začepi nos. Nazvale smo gazdu i
rekle da prihvaćamo.
Nasreću, pokazalo se da je Derek aktivan uglavnom noću i da većinu vikenda
provodi kod obitelji u Whitbyju. Tamo gdje je onomad pristao Drakula. Nemam više
pitanja, časni sude.
Nije ga bilo kod kuće ni one večeri kada se održavao prvi važniji društveni događaj
nakon preseljenja, odnosno proslava Noći vještica u prostorijama studentske udruge.
Dan sam provela sa želučanom virozom, redovito sam povraćala svakih sat vremena
tako da mi se pružila prilika da dobro proučim sve kutove koje smo u kupaonici
propustile oribati. Strašno me ljutilo to što me u ovo stanje nije doveo alkohol, a viroza
će me očito spriječiti i u svakom daljnjem pokušaju opijanja.
U prizemlju su seksi vampirica i tamnoputa vještica u prugastim tajicama s
golemom plastičnom bocom jabukovače oslonjenom na bok blenule u mene kad sam
došepala u hodnik da se oprostimo.
Caroline mi je na čelo položila svoju ugodno hladnu ruku crno nalakiranih noktiju.
- Išaš višoku šempeatušu.
- Molim?
20 Pokvareni Židov iz Dickensovih romana.
117
bosnaunited.net
Izvadila je plastične očnjake. - Imaš visoku temperaturu. Hoćeš da ostanem s
tobom?
- Ne, bit će sve u redu.
- Popit ćemo koju i za tebe! - rekla je Mindy podigavši bocu jabukovače i namjestila
obod vještičjeg šešira.
Osjetila sam kako mi se diže želudac.
- Fala - rekla sam ukočena jezika, kao da i sama govorim kroz lažne zube.
Sat vremena poslije, netko je zakucao.
- Tko je? - viknula sam, ali nisam kanila otvoriti.
- Prokleto promrzao, smrznuti putnik namjernik - začuo se poznat glas.
Otvorila sam vrata. Ben je bio do nosa zakopčan u kaput. Spustio je ovratnik kako
bi mogao govoriti.
- Kako ti je?
- Totalno sam sjebana - profinjeno sam odvratila i pomaknula se kako bih ga pustila
da uđe.
Bilo mi je neugodno što me vidi u širokoj, pamučnoj, udobnoj pidžami. Imala je
pomalo psihodeličan uzorak domaćih životinja koje sa smiješkom nalik na kriške
lubenice sviraju glazbala.
- Zašto se nisi prerušio? - upitala sam Bena da mu odvratim pažnju.
- Maskenbal je grozan način da se uništi dobar tulum. Baš smiješno, tamo su se svi
pojavili prerušeni u kosture i duhove, a ti više sličiš mrtvacu nego itko od njih.
- Došao si samo zato da mi to kažeš?
- Ne. Došao sam provjeriti kako si. Koje si lijekove uzela?
- Dva aspirina, još davno.
Dva aspirina bez kutije koje sam pronašla na dnu torbice sa šminkom. S jednoga
sam morala maknuti dlaku. Osjetila sam kako mi se ponovo diže želudac.
- Dobro - rekao je Ben. - Idem u nabavku, a ti mi sačuvaj mjesto na kauču.
- Bene, stvarno ne moraš.
- Znam, znam.
- Evo, izvoli - rekao je po povratku, pružajući mi tablete s čašom vode dok sam ja na
kauču glumila onemoćalost. - Ove su dobre, ali jake. Jesi li na nekim drugim lijekovima
za koje bih trebao znati?
- Samo na antibebi pilulama.
Ben iskrivi lice. - To mi nisi morala reći. Ubacila sam ih u grlo i progutala bez vode.
- Isuse - zabezeknuo se Ben.
- Imam hektolitre sline u ustima - objasnila sam uprijevši prstom.
- Baš super. - Zgađeno se osmjehnuo.
118
bosnaunited.net
Istresao je sadržaj vrećice iz dućana: mineralna voda, slane grickalice, kola sa
šećerom, multivitaminske šumeće tablete i još aspirina. Sjeo je pokraj mene i počeo
mijenjati programe.
Sumnjičavo sam ga pogledala.
- Zar ti nije žao što propuštaš tulum?
- Recimo to ovako. Koktel dobrodošlice zvao se Kučkin kotao.
- Oho, misliš da je bio napravljen od pravih kujica?
- Teško je reći.
- Pokušaj se sjetiti. Je li imao okus po Georgini Race?
Ben me tresnuo po glavi TV vodičem. - Caroline je rekla da si na odlasku izgledala
kao siroto mladunče marmozeta u ponedjeljak ujutro. Pomislio sam: “Joj sranje, dobro
mi je poznat taj izgled”, nakon čega mi savjest nije dopuštala da ostanem.
- Siroče marmozeta! - nasmijala sam se, neobično dirnuta njegovom privrženošću.
Udobno sam se zavalila na svojem kraju kauča, a zatim smo se počeli veselo
prepirati oko toga što ćemo gledati. Izbor je pao na film The Beakfast Club.
- To si, jednom riječju, ti - rekao je Ben nakon nekoliko minuta, uprijevši prstom u
Ally Sheedy koja proviruje pod krznenom kapuljačom parke.
- Luđakinja i patološka lažljivica? A ti si štreber u tijelu frajerčine. Anthony Michael
zarobljen u Emiliju Estevezu.
- Uf, kakve li pomisli. - Ben zastane. - Ali barem ne misliš da sam neka glupa
frajerčina. Znaš kako me jedna cura iz studentskog prošle godine nazvala? Bljutavi Ben.
Blaben.
- Molim? Zašto?
- Rekla je da sam... - Vidjela sam kako Benovo lice crveni.
- ...Rekla je da sam “standardizirana krojačka lutka” i “ugodno društvo”, da se sa
svima slažem i da sam jednostavno bla. BLA-BEN. Najgore je kad te netko smatra
dosadnjakovićem, ne? Ako te netko nazove đubretom barem se možeš potruditi da to
više ne budeš. Ali ako dosadna osoba pokuša biti interesantna... vjerojatno će samo
ispasti još dosadnija.
- Kakva kravetina! - dreknula sam. - Kladim se, ne, sigurna sam da ju je u srednjoj
nogirao neki dečko koji ti sliči pa se sada samo iskaljuje na tebi. Nema ništa loše u tome
da si drag.
- Drag - Ben se nasmiješio, ali se ipak istodobno lecnuo.
- U redu, onda dobar. Pažljiv. Da nisi kreten. Da se uz tebe ljudima ugodno.
Omiljen. Nisi ti bljutav. Ne poznaje te dovoljno da bi uvidjela kako tvoja osobnost nema
veze s tvojim izgledom. Mislim da se zabunila i pristojnost zamijenila za dosadu.
Shvatila sam da sam izgovorila više negoli sam željela pa sam prikovala pogled uz
televizor.
- Hvala - rekao je zvučeći zadovoljno, možda čak i pomalo iznenađeno.
119
bosnaunited.net
Ben je otvorio vrećicu grickalica Hula Hoops i nagnuo je prema meni da mi je
ponudi. Uzela sam jedan zalogaj, zatim skočila s kauča i jurnula uza stube u kupaonicu,
pokušavajući potisnuti mučninu dok mi školjka ne bude na vidiku. Nakon što sam
triput oprala zube, vratila sam se u dnevnu sobu sva blijeda i zelena.
- Po zvuku bih rekao da su ti barem pluća još snažna -rekao je Ben. - Nije smak
svijeta.
- Samo smak želuca - odvratila sam, a on je prekrio rukom usta, odložio grickalice
na stol i podigao palac.
Pola sata poslije, usprkos tome što mi preko usana nije prešlo ništa osim mineralne
vode, mučnina se vratila. Nisam imala vremena otrčati uza stube pa sam jurnula kroz
Derekovu sobu ravno u njegovu kupaonicu, trudeći se da ne pogledam ništa što bi
moglo ležati naokolo. Maknula sam kosu s puta i povratila tako da me cijelo tijelo
zaboljelo od napora. Kada je bilo gotovo, povukla sam vodu i naslonila lice na hladni
porculan školjke. Dovukla sam se do umivaonika i isprala usta. Na vratima se začulo
tiho kucanje, a zatim je Ben promolio glavu.
- Bolje?
Kimnula sam. Više me nije bilo briga kako izgledam. Na rubu suza, u tom sam se
očajnom stanju ponovno osjetila kao mala djevojčica pa sam plačnim glasom rekla:
- Neću više biti bolesna, Bene. Ne mogu više.
- Znam.
- Hoću svoju mamu - dodala sam, samo napola u šali.
- Što bi tvoja mama učinila? - upitao je, nimalo retorički. Podigla sam ruke i njima
bespomoćno zamlatarala po zraku.
- Zagrlila me? Napravila vruću limunadu.
- Morat ćeš se zadovoljiti sa mnom i šumećim vitaminima. Ben je ušao i uzeo me u
naručje. Bilo mi je lijepo u zagrljaju nekog jačeg i zdravijeg od mene, kao da bih to
mogla upiti nekakvom osmozom. Naslonila sam glavu na njegovu majicu. Na trenutak
smo samo tako stajali. Naslonila sam se na njega punom težinom, zaboravivši svako
suzdržavanje.
- Ti si baš krasna mama - promrmljala sam.
- Oduvijek sam se nadao da će mi žena mojih snova izgovoriti te riječi - rekao je
gladeći me po ispovraćanoj kosi. Željela sam ga udariti u rebra da mu se osvetim, ali
izdale su me motoričke sposobnosti.
120
bosnaunited.net
32
Najveća izmišljotina u televizijskim sudskim dramama nije učestalost odvjetničkih
prigovora niti marširanje po sudnici uz izravno, emotivno obraćanje poroti. To je brz,
žustar dijalog. Zaboravite sve one briljantne preokrete koji rješavaju slučaj u tren oka:
pravi sudski slučajevi utjelovljenja su zatupljujuće pedanterije, a činjenice se prosijavaju
kroz neophodno, ali nevjerojatno sitno sito i rešeto.
Tužitelj u suđenju optuženima za izazivanje smrti tijekom estetske operacije
posljednjih je pola sata proveo pročešljavajući najsitnije pojedinosti postupka davanja
anestezije s iscrpljenom medicinskom sestrom. Spopala me žestoka glavobolja i čvrsto
sam odlučila da nikada ne pristanem čak niti na lasersku liposukciju. Ima slučajeva u
kojima se sudski postupak kreće tako puževom brzinom da sam uvjerena kako nikada
neće završiti i da ću prije odlaska u mirovinu u njega morati uputiti svojega nasljednika.
Sudac najavi skori prekid suđenja kako bi mogao proučiti najnovije podneske. Aha. I on
želi u miru prelistati jeftine tabloide.
U sobi za novinare otvorim laptop i provjerim poštu. Među porukama mojih kolega
s obeshrabrujućim naslovima poput: “FWD: Ne otvaraj na poslu: Krepala sam od
smijeha!!!!???????!!!!!” naiđem na poruku Bena Morgana.
Srce mi napravi bada-bum.
Zatim se oštro ukorim pa otvorim poruku.
“Bok! Jesi li se dobro zabavila u nedjelju? Žao mi je što je Simon bio... Simon. Ben.”
Nakon što sam poruku nekoliko puta pročitala, otipkam:
“Pozdrav! Bilo je jako zgodno, hvala što si me pozvao. Odakle ti moja mejl adresa?”
Odgovor pod naslovom “Nadam se da se ne baviš istražiteljskim novinarstvom” stigne
za manje od minute. U poruci piše: “...pa nalazi se ispod svakog tvog novinskog članka.”
Naglas se nasmijem pa odgovorim: “Baš sam genije. Inače, Simon je zabavan...”
Ben odvrati: “Nismo vas pokušavali spojiti, oprosti mi ako ti se tako učinilo. Nekoliko nam
je ljudi otkazalo pa smo tek prekasno shvatili da bi se to moglo pogrešno protumačiti.”
Sudeći po razgovoru koji sam prisluškivala, sigurna sam da to, ako je uopće istina,
vrijedi samo za Bena, a nikako za Oliviju. Ne mislim da je Simon rekao Benu da smo
dogovorili izlazak. Nisam sigurna da i sama u to potpuno vjerujem.
“Sve je bilo u redu”, natipkam. “A zauzvrat pozivam tebe i Oliviju na tulum povodom
useljenja u novi stan.”
Molim? Zar radim tulum za useljenje? Baš hvala mojoj podsvijesti što me o tome
obavijestila.
Ben odvrati: “Jedva čekam! Samo mi javi kada/gdje. Kako bilo, sad moram natrag u žrvanj.
B.”
Natipkam mu veseli pozdrav i ponovno pročitam cijelu korespondenciju. U tome
me prekine Gretton kojemu odjeća smrdi po duhanskome dimu.
121
bosnaunited.net
Pjevuši sebi nešto u bradu dok prelistava hrpu tabloida i traži je li objavljena koja
od njegovih priča. Budući da nije njihov zaposlenik, većina novina objavi članak pod
tuđim imenom ili ga potpiše samo kao “dopisnika”. Članak mu svejedno plate, a drugo
ga i ne zanima.
- Nešto si mi cvrkutav - sumnjičavo primijetim.
- Čiju, ćiju, ćrip, ćrip - kaže Gretton tapkajući se prstom po nosu. - Došla maca i
pojela ptičicu.
- Čega si se to napušio, Pete?
Iz hrpe novina izvuče Sport, teatralno ga raširi i nestane iza njega.
Stigne mi Simonova poruka s pojedinostima o intervjuu s Natalie Shale. Na dnu
piše i: “P.S. - hajdemo na ono piće kad sve bude gotovo. Znaš već, prvo posao, onda razonoda.”
To me natjera da se osmjehnem. Simon je dovoljno promišljen da me ne odvede na
večeru prije negoli za njega obavim posao. Obavim posao... ne očekuje valjda da ga
pozovem u stan nakon prvog izlaska, ili se možda varam? Mislim da to nije izgledno,
ali toliko sam dugo izvan samačkoga ringa da su se sva pravila već odavno mogla
promijeniti. Nisam baš sigurna bih li trebala izlaziti s nekim koga ni u ludilu ne bih
poželjela pozvati u stan, ali Caroline kaže da moram, a Caroline je razumna žena.
Uto uđe Zoe i baci svoju folijom umotanu užinu na stol.
- Zoe - kažem - možeš li u petak preuzeti ovaj slučaj s liposukcijom? Skoro sam
završila s pozadinom cijele priče. Bude li presude, poslat ću ti poruku.
- Nema problema - odvrati. - Spomenut ću to uredništvu, ali sigurna sam da neće
imati ništa protiv. U petak trebaš vremena za onaj svoj intervju?
- Aha.
- Svaka čast. Treba li netko nešto iz kafića? Odmahnem glavom, a Gretton isprati
Zoe pogledom. – Gdje ti je ponos, Woodfordice?
- Molim?
- Ta je mala rođena kradljivica. Nemoj očekivati da se ispod te reportaže za koju si
se toliko namučila pojavi i tvoje ime.
- Jesi li ikada nekome poklonio povjerenje i za to bio nagrađen, Pete?
On otvori slinava usta i stane zamišljeno coktati. - Moram priznati da je odgovor
“ne”.
- Trebao bi iz toga izvući pouku.
- S obzirom na to da sam deset godina stariji od tebe, ti si ta koja treba izvlačiti
pouke.
- Deset? Najmanje petnaest, rekla bih.
122
bosnaunited.net
33
Dom Natalie Shale predratni je dvojni objekt od opeke s izbojcima, kuća za kakvu
su se manchesterska predgrađa specijalizirala. Pritisnem zvonce i oslušnem milozvučne
note kako odzvanjaju hodnikom. Otresem noge pitajući se gledaju li me susjedi skriveni
iza zavjesa. Natalie otvori vrata, a ja ponovno ostanem zatečena njezinom ljepotom,
premda je odjevena u dnevnu majčinsku odoru koja se sastoji od veste i donjeg dijela
trenirke.
- Rachel? - oprezno me upita, kao da joj je tijekom jutra na vrata lupala cijela
povorka lažnih Rachel Woodfordica. U glavi mi se stvori slika Grettona pod crnom
vlasuljom, s dlakavim nogama koje strše iz preuske suknjice. Fuj...
- Ja sam. Simon je sve dogovorio...? Najljepša vam hvala što ste nam ponudili dati
intervju.
- Nema na čemu, samo uđite.
Slijedim ju u dnevni boravak, spustim se na sofu i izvadim bilježnicu, ali primijetim
da je Natalie već pripremila diktafon i odložila ga na stolić.
Primijeti kako ga mjerkam i upita:
- Vi ne kanite snimati?
- Ne, draža mi je stenografija. Ne vjerujem diktafonima.
- Oh. - Zbunjeno pogleda spravicu, kao da bi je mogla ugristi. - Simon je rekao da
sve moram snimiti, žao mi je.
Zašto me to ni najmanje ne čudi, pitam se?
- Naravno - odvratim, a Natalie mi je očito zahvalna na tome što ne pravim oko
toga problem.
- Fotograf dolazi u dva - podsjetim je. - Odgovara li vam to?
- Potpuno. - Nasmiješi se. - Ništa ne brinite, do tada ću se presvući. Čaj?
- Hvala. Bijeli, bez šećera.
Dok voda u čajniku dokono krčka, ogledavam se po Natalieninoj dnevnoj sobi i u
glavi pravim bilješke kojima ću svojemu članku udahnuti “života”. Mogla bih hvatati i
prave bilješke, ali čini mi se nepristojno bilježiti pojedinosti o njezinom domu dok ona
namače vrećice Tetleyjeva čaja. Gotovo je svaka slobodna površina prekrivena
fotografijama njezinih kćeri. I sama bih bila u napasti da se šepurim kada bih rađala
tako prelijepu djecu poput njezinih blizanki. Na posljednjim su fotografijama snimljene
u identičnim OshKoshevim hlačicama na tregere, kose podignute u čupave oblake afrofrizure. Na većini se fotografija hihoću otvorenih usta i pokazuju sitne, smiješne
mliječne zubiće. U ogromnom okviru formata nogometnog igrališta nalazi se slika
Natalie s djevojčicama na kojoj su poredane kao da sjede u nevidljivu kajaku, držeći
jedna drugoj ruke na ramenima.
To je jedan od onih studijskih portreta gdje su svi opušteni i odjeveni u traperice,
koji se svim silama trude prikazati sretnu obitelj, a mene podsjećaju samo na one
123
bosnaunited.net
problematične američke obitelji u kojima neprilagođeni sin s tikovima i brčićima na licu
prije ili poslije stjera sve u garažu i sredi ih sačmaricom.
Televizija je stišana do jedva čujnog šuma, a na programu je neka žarko osvijetljena
studijska sapunica uvezena iz Amerike. Vlada ozračje zadovoljstva i spokoja. Ni traga
traumi koju ukućani proživljavaju.
- Nadam se da nije preslab - kaže Natalie vrativši se sa šalicom čaja. - Lucas uvijek
kaže da mi je čaj poput mliječnog napitka - zove ga čajem za bebe.
Dok mi pruža šalicu, primijetim da na njoj piše “Najbolji tata na svijetu”. Pitam se je
li i ona to primijetila ili se usredotočila samo na kuhanje čaja.
- Dobar je - kažem otpivši gutljaj. Na poslu sam popila nebrojeno mnogo sumnjivih
čajeva - okrhnute šalice, miris ustajalog mlijeka, loše opran porculan iz ruku ljubaznih
domaćica lošega vida, obično uz spektakularno loše kekse - ali svaki sam popila do
kraja. Na koncu, rijetko im trošim vrijeme zato što imaju dobre vijesti.
- Nisam vidjela slađe djevojčice - kažem pokazavši fotografije.
- Hvala - odvrati Natalie. - U vrtiću su, inače bi ovdje bila ludnica. Imate li djece?
- Nemam. - Pobojavši se da ta eklatantna činjenica može zazvučati kao da je
osuđujem zato što ih ona ima, nadodam: -Ali jedva čekam.
Nastane kratka šutnja dok pijuckamo čaj.
- Znači, Simon kaže da smijemo razgovarati o svemu osim o pojedinostima
žalbenog postupka? - upitam.
- Aha, to će biti sasvim u redu. - Natalie odloži telefon na stolić pokraj diktafona.
Okrenem prvi čist list u bilježnici i zapitam se odakle da počnem... od početka, kada
su se ona i Lucas upoznali, ili da presiječem ravno na dramatične događaje i krenem
unatrag? Ponekad ljudima koje intervjuiram treba da se malo zagriju, dok drugi imaju
jako slabu moć koncentracije.
- Evo je! - cikne Natalie poput djevojčice, što znači da pripada ovim potonjima.
Izvivši vrat zagleda se kroz prozor. -Moja prijateljica Bridie, upravo se vratila s puta pa
moram porazgovarati s njom u vezi mačke... oprostite, nećete mi zamjeriti?
- Ne, ne - odvratim. - Samo naprijed.
Pogledom pratim Natalie koja je projurila kroz dvorište i iz zasjede zaskočila
krupnu, raščupanu Bridie. Gotovo je jajastog oblika, umotana je u crn džemper i izgleda
kao redovita čitateljica dnevnih horoskopa.
Natalie počne gestikulirati, pretpostavljam da priča o mački, a meni se učini da je
čudesno što je u stanju skrbiti o susjedinu ljubimcu dok joj je druga polovica u zatvoru
zbog zločina koji nije počinila. Okrenem glavu i pokušam se koncentrirati na telku, na
kojoj se sada vrte reklame. Odvjetnici i kamatari koji te mogu spasiti iz šaka svih ostalih
kamatara za skromnu mjesečnu naknadu i neka naprava s pomoću čijih višenamjenskih
oštrica sjeckanje povrća postaje mačji kašalj.
Ako se oko ove ekskluzive malo potrudim i nadodam dovoljno umnih primjedbi,
pomislim, mogla bih dobiti novinarsku nagradu. Onda će Natalie biti ponosna kada
124
bosnaunited.net
sazna da me njezina trauma poslala na laskavu strukovnu zabavu u Birmingham ili
London gdje ću pijuckati bijelo vino iz pariških čaša, zaraditi mlaki pljesak i braniti se
od neželjene pažnje pripitih sportskih urednika.
Natalie još brblja sto na sat. Na njezinu preklopnu telefonu zapišti signal za SMS, a
okrugli prozorčić zasvijetli plavo.
Doleti mi zločesta pomisao, toliko zločesta da ostanem zatečena. Pročitaj poruku. Tu
si, sama samcata s njezinim telefonom - zašto ne? Većina novinara koje znam ne bi niti
trepnuli. Već dovoljno mešetarimo, lažemo, varamo i muljamo samo da se uvučemo u
nečije domove, tako da se nepristojna radoznalost, jednom kada smo unutra, ne čini
velikim prijestupom. Neki bi reporteri smatrali da si loš novinar ako ne pročitaš poruku.
Jesam li i ja jedna od njih?
Mozak mi počne raditi punom parom. Naravno, morala bih je izbrisati, inače će
znati da sam je pročitala. Što ako je nešto hitno, a ja joj to neću moći prenijeti ako pritom
ne priznam što sam učinila? Ili, što ako osoba koja je poslala poruku želi znati zašto nije
dobila odgovor, spomene kada ju je poslala pa shvate da sam u to vrijeme bila sama s
mobitelom... ?
Joj, Rachel, prestani biti takva koza, kažem samoj sebi. Većina poruka nisu ništa
važnije od onih koje Rhys obično šalje iz pivnice krišom tipkajući ispod stola tijekom
kvizova: “Koje je godine izišao Prljavi ples? Brzo!” Ili zabavne poput maminih: “Jesi li ti
ove godine napravila papa-test? Kolegici s posla dijagnosticirali su rak jajnika.” Rak je pravi
razlog za bojazan, a ne čitanje tuđih SMS-ova.
Ispružim ruku, ali je smjesta povučem. Što me spopalo? Pa gdje su mi moralni
principi? Pogledam kroz prozor gdje Natalie još razgovara. Prolaze sekunde.
Iduća pomisao, od presudne važnosti: sigurno je Simon koji pita kako ide. Mora
biti. Hoće li reći nešto loše o meni? To je osoba s kojom kanim izaći. Vidjeti dokaz da
zna biti nesmiljen uštedio bi mi mnogo živciranja. Ma, k vragu i sve, pomislim. Jedno
malo spuštanje na niske grane i potpuna diskrecija o onome što sam pročitala. Natalie
nikada neće saznati. Odgovorno njuškanje. Provjerivši je li još na sigurnoj udaljenosti i
zadubljena u zamršen život susjedine mačke, otvorim mobitel i pritisnem poruku. Na
znojnom mi se dlanu pokažu neznančeve riječi.
“Kako si mi danas, N? Strašno mi nedostaješ. Ne mogu prestati razmišljati o prošloj noći.
Xxx PS Što imaš na sebi?”
Razrogačenih očiju pogledam kroz prozor, zatim opet poruku pa opet kroz prozor,
pokušavajući dokučiti o čemu je riječ. Mobitel joj ne prepoznaje broj pošiljatelja iz
imenika, samo broj.
Poruku joj sigurno šalje muž, uvjerim samu sebe, zatvorim mobitel i vratim ga na
mjesto. Očigledno je tako. Sigurno je nekako došao do mobitela. Nije li istina da ih neki
zatvorenici švercaju u zatvor skrivene na raznim poganim mjestima? Da, tako je. To je
objašnjenje.
125
bosnaunited.net
Ali - spomenuo je “prošlu noć”. Lucas sa svojom suprugom već godinu dana nije
imao “prošlu noć”. Ah - krivi broj! Da, sigurno je krivi broj. Ne. Ne može biti. U poruci
je netko oslovljava s “N”.
Opet bacim pogled kroz prozor. Natalie još razgovara. Obuzme me panika: nisam
obrisala poruku. Znat će da sam je pročitala. Ponovo uzmem mobitel, otvorim ga,
zapišem broj telefona. Na brzinu ću ga usporediti sa Simonovim brojem, a zatim ga se
odmah riješiti. Izbrišem poruku i vratim mobitel na stolić, pažljivo ga okrenuvši prema
mjestu na kojem je sjedila Natalie. Otpijem ogroman gutljaj čaja, kao da će svaki čas ući,
odmjerim razinu u šalici i kažem:
- Još je dva mililitra previsoko.
Čekam dok mi srce pleše step, a misli se sapleću jedna o drugu.
- Jako mi je žao što ste čekali, ali mačak joj je pobjegao dok sam ga hranila. Pravi
košmar - kaže Natalie i sruči se natrag na sofu. Provjeri je li je tko zvao. Srce mi
zabubnja badabum-bada-bum-badabum.
Uključi diktafon i provjeri radi li.
- Onda, odakle da počnemo? Pročistim grlo.
- Kako ste se osjećali kad je porota pročitala presudu?
126
bosnaunited.net
34
I za Nataliene krhke vanjštine krije se čelična odlučnost, onakva kakva je potrebna za
podizanje dvoje male djece bez ičije pomoći, upravljanje suprugovom kampanjom za pobjedu
pravde i, više od svega, vjeru da će uskoro biti pušten na slobodu. Može li još imati povjerenja u
sustav koji je, kako vjeruje, njezina supruga nedužnog poslao iza rešetaka? Njezin odgovor na to
pitanje pokazuje nam kako je ta bivša prodavačica u optičarskoj radnji iz Buryja završila ubrzani
tečaj o pravnome postupku i moći pozitivnog razmišljanja.
“Sudovi znaju griješiti. Da nije tako, žalbeni postupak ne bi postojao”, kaže, “a Lucasov je
odvjetnički tim siguran da će novi dokazi biti dovoljni za pobijanje svih točaka optužnice bez
odredbe o ponavljanju sudskoga postupka.”
Za njezinih posjeta Lucasu, kaže, nikada nisu spominjali mogućnost da žalba bude odbijena.
“Razgovaramo samo o djevojčicama i tome jesam uplatila račune. Zvuči dosadno, ali Lucas kaže
kako mu to čuva zdrav razum.”
Dok se ostatak obitelji i prijatelja slomio te otvoreno briznuo u plač kada je Lucasu pročitana
presuda, Natalie je ostala sabrana. Što li joj je u tim užasnim trenutcima prolazilo glavom?
“Znala sam da radi mojega muža moram ostati snažna”, objašnjava. “Jedino je važna
činjenica da je nedužan, istina će već izići na vidjelo. Da sam se slomila, kako bih mu time
pomogla? On od mene traži da mu budem podrška. Oslanja se o mene.”
Podignem pogled s bilješki, a u glavi mi se nekako zavrti, kao da mi tlo pleše pod
nogama.
Ako je onako kako se čini i ako Natalie ima ljubavnika, pitam se je li ta veza
započela još prije Lucasova uhićenja. Nekoć bih bila zgrožena tom činjenicom. Ali
zapravo: samo dvoje ljudi stvarno znaju što se u vezi događa. A ponekad i manje od dvoje,
kaže mi neki glas u glavi.
Sat vremena poslije, provjeravam pravopis i spremam se proslijediti članak
uredništvu. Nije ništa bolji od rutinski obavljena posla, ne odskače od konkurentskih
mjerila, ali želim ga što prije završiti, riješiti ga se. Ne želim razbijati glavu telefonskim
brojem koji nije Simonov.
Ken mi za dvadesetak minuta pošalje odgovor. “Zgodno štivo”, piše u poruci.
“Čuvat ćemo ga za tjedan u kojem se završava žalbeni postupak. I fotke su super.”
Da smo na telefonu, sigurna sam da bi dodao: “Mala je prava bomba!” Što se
internetske pošte tiče, pravi je političar: nikada mu se ne događa da nehotice stisne
“odgovori” umjesto “proslijedi”, nikada ne ostavlja pisani trag.
Fotograf me nazove da provjeri je li ispravno napisao imena blizanki.
- Baš čudno da nije imala nijednu muževljevu fotografiju, nije li? Morala je
pretražiti cijelu kuću da nam nađe neku za objavljivanje.
- Vjerojatno joj je previše bolno da ga stalno ima pred očima - odvratim i prekinem
razgovor.
127
bosnaunited.net
Svaki posao nosi svoja sitna zadovoljstva, a moj dolazi s povremenim komičarskim
ispadima ili, da nazovemo stvar pravim imenom, nepoštovanjem suda. Kada god neki
otkačeni ili teatralni lik iziđe pred sud, glas se odmah proširi. Nisu tu samo novinari šaputanju se pridružuju odvjetnici i sudski službenici. Poruke poput “brzo u dvojku”
šire se poput šumskog požara - i sudnica se odjednom napuni ljudima koji se pretvaraju
da ondje imaju razloga biti. Omiljena je poza sjedanje u zadnji red i zabrinuto zvjeranje
po sudnici kao da morate prenijeti bitnu poruku nekome koga ne možete pronaći, a ne
želite ometati zasjedanje.
Među najvećim su hitovima uličarka koja je sucu pokazala tetoviranu sisu i rekla
mu da joj “izgleda kao mušterija” (Gretton je to propustio, bio je kod zubara na vađenju
živca - ne znam što ga je više zaboljelo, zub ili propuštena cica), čovjek s poremećajem
višestrukih osobnosti koji je na svako pitanje odgovarao drugim naglaskom i
drum'n'bass DJ koji je smrtno ozbiljan na optuženičkoj klupi skinuo košulju i otkrio
majicu na kojoj piše “Samo mi Bog može suditi”. (I to pred suhoparnim okružnim
sucem koji je samo spustio naočale i kiselo rekao: “Na vašu nesreću, On je odluku o
donošenju presude prepustio meni.”)
Stoga u ponedjeljak, u vrijeme stanke za ručak, kada krakati dečko iz lokalnog
tjednika promoli glavu u sobu za novinare i bez daha kaže: “Jeste li čuli...?” smjesta
pomislim da je netko ošamario kraljeva savjetnika21 ili pred prepunom sudnicom
izjavio da je visokopozicionirani scijentolog i da je, kao takav, upućen u većinu misterija
našeg bijednoga, ljudskoga svijeta.
Prekinem pretipkavati navode iz intervjua s Natalie Shale.
- Ne, što je bilo?
Umjesto da nas izvijesti o mjestu radnje i odjuri dalje, uđe i na stolu raširi izdanje
Večernjih vijesti. Prelista do rubrike s malim oglasima.
- Evo ga - kaže uprijevši prstom u oglas najvećeg mogućeg formata, ispisan fontom
veličine 16, u debelom, crnom okviru.
Piše: “Očajnički tražim Kitu. Zoe Clarke iz Večernjih vijesti u uzaludnoj je potrazi. Imate
li ikakvih saznanja o tome gdje se može naći Kita, molim vas javite na Tu je naveden broj
mobitela. “Za svaki podatak da je bogatu nagradu.”
- Genijalno. Kakva majstorska igra riječima. Čije je to maslo? - upitam.
Krakati se momak zahihoće, slegne ramenima. - Očigledno je nekome stala na žulj.
- Ali ovo je stvarno pretjerano - kažem i odjednom shvatim zašto je Gretton bio tako
neuobičajeno veseo. - Kako si saznao za to?
- U tvojoj redakciji svi bruje o tome. Stigla je anonimna dojava.
Prelistam ostatak novina i naiđem na dvije stranice priče o slučaju s liposukcijom
koji je završio s dvjema okrivljujućim presudama za liječnike i jednom oslobađajućom
za medicinsku sestru. Korišteni su moji neslužbeni podaci i sve je potpisano mojim
imenom, dok se Zoeino uopće ne spominje, premda je prvih osam paragrafa isključivo
21 Najviša odvjetnička titula u Velikoj Britaniji.
128
bosnaunited.net
njezin rad. Po drugi put pročitam oglas pa pođem u potragu za Zoe, ali bez uspjeha.
Naposljetku je ugledam kroz prozor.
- Nemoj se smijati, molim te. Cijeli sam dan izvan sebe. Stalno mi netko dahće na
telefon i svega mi je dosta - kaže povlačeći dim cigarete s glađu bivšeg eksperta koji je
spektakularno digao ruke od dugotrajnog nepušenja.
- Nije mi smiješno, užasno je. Jesi li se požalila uredništvu? To nije smjelo biti
objavljeno.
- Aha. Ken je rekao da smo svi ispali budale i nazvao oglasnu službu pa ih izgrdio
što nisu uključili mozak kada su primili oglas, ali to je sve. Ali to ionako nije važno. Svi
znamo tko stoji iza toga.
- Ako je krivac Gretton, tako ću ga opaliti nogom u guzicu da će odletjeti nebu pod
oblake.
- Sigurno je on.
Zamalo kažem: “Osim ako se i nekom drugom već nisi uspjela zamjeriti”, ali
pregrizem jezik.
- Najvjerojatnije.
- Divno je razgovarati s nekim kome to nije urnebesno smiješno.
- Uopće nije smiješno. Gretton je osvetoljubivi gad. I hvala ti što si članak o
liposukciji potpisala mojim imenom. Trebala si nas obje navesti, napravila si gomilu
posla.
Zoe ostane zatečena, misli su joj još negdje drugdje.
- Nema na čemu. Podaci koje si mi ostavila bili su stvarno iscrpni. Vidi se da si već
dugo u poslu.
- Ne varaš se. Jesi li za piće s ovom staricom, negdje potkraj tjedna?
- Da, molim. Poslat ću ti novi broj, čim ga dobijem.
- Novi broj?
- Ovaj ne mogu zadržati, na njega me zovu svi perverznjaci u Manchesteru.
Uhvatim se za slamku ne bih li je razveselila. - Dođeš idući vikend na moj tulum za
useljenje? Okupit će se tek omanje društvo.
Zoe se razvedri. - Može.
Ostavim Zoe da si obnovi dobro raspoloženje i uđem u zgradu potražiti Grettona.
Mislim da je ovo prvi put da ja njega ganjam po hodnicima.
- Čekaj malo, moramo popričati - kažem i povučem ga za rukav, uhvativši ga
trenutak prije negoli je zašao za ugao.
- Woodfordica?
- Ono što si učinio Zoe stvarno je pretjerano i strašno bezobrazno.
Gretton se vampirski naceri. - Tko vjetar sije, buru žanje.
129
bosnaunited.net
- Dobra je u onom što radi, mlađa je od tebe, a još je i žensko. Taj trostruki udarac
očigledno je prejak za tvoj krhki ego.
- Ako je tako, kako to da smo si nas dvoje još dobri?
- Zato što ja trpim tvoje gluposti. Zoe ti se, za razliku od mene, odlučila
suprotstaviti, ali ti si u svojoj odmazdi otišao predaleko.
- Dopusti da ti kažem nešto, znam da si sva smućena otkako ti je ljubavni život
otišao k vragu...
Prekrižim ruke i napućim usne. Gad jedan bezobrazni. Nisam ja smućena. Ili
možda jesam?
- ...ali nije se ona samo suprotstavila nego je u punoj ofenzivi, a ljudima poput nje
treba pokazati gdje im je mjesto. Trebala si je vidjeti na kraju suđenja onoj bačvi masti,
kako me laktom gurnula s puta ne bi li prva stigla do obitelji. Poslije su me svi gledali
kao da sam ubojica... Sigurno im je nešto natuknula.
- Evo vidiš, upravo je u tome problem, Pete. Suđenje “bačvi masti”. Je li ti ikada
palo na pamet koliko takvim izrazima vrijeđaš Zoe?
- Zašto? Pa Clarkeica nije debela. Ima facu ko' kopačku, ali nije debela.
- Nemaš ti pojma o njezinoj prošlosti ni djetinjstvu ni... Slušaj, to je jedan od razloga
zašto civilizirani ljudi ne koriste izraze poput “bačve masti”.
- Obuzdaj se, draga. Idi radi za gradsko vijeće ako ti je do političke korektnosti.
- Taj glupi oglas je posljednja takva spačka, u redu? Nema više prepucavanja. Pusti
Zoe na miru. Obećaj mi.
- Ako ona prva počne...
- Ja ću zauzvrat nju držati pod kontrolom. Obećaj mi!
Gretton namreška nos. - Dobro, ali samo radi tebe. Tebi ništa ne zamjeram.
- Hvala.
- Makar, moram ti reći da je tvojem uredniku bilo jako smiješno.
- Ha?
- Anonimno sam nazvao Baggaleyja da mu kažem kako je oglas objavljen, a on se
razvalio od smijeha, časna riječ.
Dame i gospodo - predstavljam vam rukovoditelja nadređenog mojoj štićenici.
- Jesi li za pivicu nabrzaka? - upita Gretton, neuobičajeno prijateljski.
Odmahnem glavom.
- Nažalost, imam već neki dogovor.
130
bosnaunited.net
35
Probijajući se kroz gužvu dobro obuvenih oposlijepodnevnih kupaca i uredskih
službenika, pred trgovinom Holland & Barrett ugledam Rhysa koji djeluje kao netko
kome bi dobro došao koji gutljaj umirujućeg čaja od gospine trave. Nosi tamnoplavu
parku, a lice mu je namršteno od silnog razmišljanja. Pamtim kako sam mu znala
zategnuti uzice kapuljače da mu je zategnem oko vrata dok bih ga ljubila na rastanku.
Sada bih to učinila samo da mu prekinem dovod zraka.
Očekujem da me gadno štrecne u srcu - grozila sam se ovog susreta protekla
dvadeset četiri sata - ali sada, kada smo se našli licem u lice, u meni nema ni trunke bola
nego samo nekakva rezignirana tuga. Nas dvoje sada smo samo ljudi koji su se nekoć
jako voljeli, a sada se više jednostavno ne slažu.
- Bok - kažem.
- Skoro sam odustao. Rekli smo u jedan.
- Pa tek je jedan i pet... - pogledam na sat. - Jedan i deset. Oprosti. Suđenje se
otegnulo. - Uf. Slučaj spore žene i modnog časopisa.
Rhys mi pruži platnenu vrećicu. - Izvoli.
- Hvala. - Otvorim je i zavirim u nju. Knjige, ogrlica, čajnik koji sam zaboravila da je
moj. Kako li sam uspjela toliko toga previdjeti?
- Zašto si ostavila toliko stvari? Što da radim s njima? -upita Rhys.
- Mislila sam kako smo se dogovorili da sve ostavim.
- Da, ali samo kad je riječ o namještaju. Nisam ti rekao da ostaviš devedeset posto
svojih gluposti razbacanih po stanu. Zar si mi htjela zorno prikazati koliko brzo želiš
odande pobjeći da su za tobom ostali tragovi guma?
- Ne. - Iza Rhysove maske vječite nabrušenosti opazim obris istinske povrijeđenosti.
- Nisam željela sitničariti, to je sve. Ako hoćeš da odnesem još stvari, doći ću po njih.
Rhys slegne ramenima.
Pitam se trebam li predložiti da odemo na ručak.
- Kako to da nisi na poslu?
- Uzeo sam slobodan dan za kupovinu novog auta.
- Nećeš zadržati stari?
- Zaželio sam se promjene. Tebi je to dobro poznat osjećaj. Stanka.
- Znači, sada stanuješ u centru? - upita Rhys.
- Da. U sjevernom dijelu. Svrati ponekad, ako želiš.
Rhys iskrivi lice. - Kako da ne. Zašto? Na grickalice i koju epizodu X Factora?
- Tek onako, znaš. Da budemo civilizirani ljudi.
- Uf. Kakav je?
- Stan?
131
bosnaunited.net
- Ne, X factor. Naravno da te pitam za stan.
- Čuj, stan je... - Nemam pojma zašto mislim da bih ga uvrijedila kada bih rekla da
je stan nevjerojatan, ali imam takav dojam pa promrmljam: - Sasvim u redu. Pomalo je
pretrpan.
- Pretrpan premda je u njemu jedna osoba bez ijedne svoje stvari. Mora da je dva sa
dva.
Moram promijeniti temu.
- Jesi li ručao?
- Aha - odvrati Rhys isturivši bradu.
- OK.
- Nemoj se ljutiti, ali ne pada mi na pamet ručati s tobom kao da se ništa nije
dogodilo.
- Nisam to tako mislila.
- Siguran sam da bi te tako manje pekla savjest.
- Rhyse, nemoj tako...
Podignem pogled prema licima koja prolaze pokraj nas, a kada među njima
ugledam i Benovo, zagrcnem se kao da me netko udario u trbuh. Istodobno opazimo
jedno drugo pa više nemam vremena okrenuti leđa. Skrene s puta kako bi me
pozdravio, ali osmijeh mu se sledi kad shvati s kim sam.
- Dobar ti dan! - kažem pokušavši zvučati opušteno. Rhys ga odmjeri. - Rhys, sjećaš
li se Bena, s faksa? Doselio se u Manchester.
Vjerujem da se dobro držim. Ben je, međutim, sav obamro.
- Bok. Prošlo je sto godina. - Ben pruži ruku. Rhys se rukuje s njim. - Baš. Kako ide?
- Dobro. Tebi?
- Super.
Očito smo time iscrpili sve moguće teme za razgovor. Ben pogleda vrećicu koju
držim u ruci i počne se udaljavati od nas, sudarajući se s prolaznicima.
- Jako žurim - kaže. - Na poslu nema kašnjenja. Drago mi je što smo se vidjeli.
- Bok - kažem.
- Aha, bok - nadoda Rhys.
Ben se ponovno uključi u pješački promet i baci se u pretjecanje brzom trakom.
- Koji neugodnjak - kaže Rhys, a ja ga iznenađeno pogledam, sva zbunjena.
- Zašto?
- Uopće se ne sjećam tko je taj tip.
132
bosnaunited.net
36
Jedno je sigurno, kad uđeš u treće desetljeće, a život ti se raspada, kile se
jednostavno tope. U usporedbi s ostalim dijetama za mršavljenje, ova je možda pomalo
ekstremna. Stara, crvena haljina koju sam izvukla za tulum povodom useljenja
odjednom mi dobro pristaje i lijepo pada preko mojih “dvostrukih zračnih jastuka i
postraničnih zaštitnih odbojnika”, kako se moj bivši zaručnik znao izraziti.
Kad Caroline i Mindy stignu praćene svojim drugim polovicama i spuste svoju
noćnu prtljagu pokraj vrata, nagrade je oduševljenom cikom i vriskom. Caroline me
zamolila da prespava kod mene jer je uplatila početni sat u teretani s početkom u pola
devet ujutro (uvijek ista priča), a kada je Mindy to doznala, poželjela je i ona prespavati.
- Mindy, stanuješ na deset minuta vožnje odavde - rekla sam joj.
- Ako ona ostaje, ostajem i ja. - Nije popuštala. - Bit će nam kao nekada!
- Upravo se toga i bojim - odvratila sam pamteći kako smo u studentskom domu
znale razgovarati do jutra. U današnje mi je doba san prijeko potreban. Mindy je riješila
stvar rekavši da u Rupinu krevetu ima dovoljno mjesta za troje, što nisam mogla poreći.
- Rach, ovo je Jake - kaže od glave do pete skockana Mindy, a tamnokos, plah
muškarac sitne građe uđe za njom u stan. Nerado kažem da djelujemo staro, ali on
uistinu djeluje mlado.
- Drago mi je - kažem. On se zacrveni. Da, jako, jako mlado. Mindy napravi piruetu
u crnoj, šljokičastoj haljini. – Izgleda li ova haljina kao da govori “Studio 54” ili “za
pedeset funta može i on gledati”?
Prije negoli stignem odgovoriti, u riječ mi upadne Ivor:
- Ti nikada ne izgledaš tako jeftino, Mind.
Ona zagrize jezik i okrene se prema njemu. - A sad slijedi fora.
- Haljina govori: “Može gledati za sto funta, plus dodatak za kemijsko čišćenje i ne
po licu”.
- I evo je! - kaže Mindy.
Ivor podigne vrećice u kojima nešto zvecka. - Kamo s ovim?
- Eno tamo - kažem pokazujući prema ružičastom hladnjaku.
- Pa ti si se već nacvrckala, je li, Rach? Jesu li ti se obraščići zarumenjeli od cuge? kaže Graeme.
- To ti je rumenilo - kažem. - Pokušala sam oponašati šminku versajskih dama.
S Graemeom se jedino može izići na kraj ako prihvatiš njegovu igru. Bolje rečeno,
jedini način da se s njime iziđe na kraj kad je oženjen za jednu od tvojih najboljih
prijateljica.
Graeme se zagleda u sudoper.
- Što se tu dogodilo, dođavola?
133
bosnaunited.net
Začepila sam ga i napunila bijelim cvijećem, božurima, ljiljanima i ružama čije su se
peteljke svijale i ispreplitale ispod razine vode. Taj sam blistavi stilski zahvat vidjela na
nekom domjenku novinara modnih časopisa i otada ga žarko željela kopirati. Što nije
dolazilo u obzir dok sam živjela s Rhysom. Pitao bi me gdje da u tom slučaju stavi
limenke piva, a ja bih mu, po svemu sudeći, rekla kamo ih slobodno može zabiti.
- Zar ti je ponestalo vaza? - upita Graeme.
- Gray - reče Caroline. - Prestani se ponašati kao nabrijani trgovac.
- Vaze su za umak - reče Ivor. Graemea to nije iznenadilo.
- Prekrasno si sredila stan - kaže Caroline ogledajući se oko sebe, a i sama se moram
pohvaliti, jer je posve u pravu. Nanizala sam svjećice u prozirnim čašicama duž svake
ravne površine kao da osvjetljavam piste, a prostorijom su razmješteni i mali vodoskoci
bijelih gladiola u staklenim vazama. Dok sam stanovala u Saleu nisam bila posebna
ljubiteljica gladiola, ali njihova kraljevska dugonogost posve odgovara ovom prostoru.
- Prava pogrebna kapelica, samo bez mrtvaca - kaže Graeme s fakinskim osmjehom
za koji pogrešno vjeruje da ga oslobađa svake krivnje.
- To se lako može ispraviti - reče Caroline prekriživši ruke.
- Nego - Graeme se zagleda u mene staklastim pogledom -Gospo naša od
neprimjerena luksuza, kolika ti je stanarina?
- Što te briga? - odvratim u nadi da ne zvučim grubo.
- Brinem za tebe. Vraćaš se na tržište nekretnina s jednom plaćom, a kladio bih se
da će ti šest mjeseci ovdje dobrano isprazniti fond za otplatu.
Potražim pogledom Caroline da ga ušutka, ali ona se već iskrala i otišla po piće.
- Ne mogu još kupiti stan.
- Zašto ne?
- Zato što sam upravo prekinula s osobom s kojom sam provela pola života i
nemam pojma što želim ni gdje želim živjeti.
- Uvijek će ti trebati krov nad glavom, ne? Ne kaniš valjda preći u Beduine?
- Ne možeš uvijek raditi samo ono što ima smisla... Već imam piće, Caro, hvala ti.
Ona kimne, pruži čašu Graemeu, otpije iz svoje i obori pogled.
- Život od danas do sutra posve je u redu kad ti je dvadeset, ali u nekom trenutku
treba početi planirati budućnost - nastavi Graeme. Znam da zapravo želi reći kako više
nemam nikoga da to učini za mene. - Stvari neće sjesti na svoje mjesto same od sebe.
- Možda.
Kada se baci u još jedan monolog, prekinem ga.
- Graeme. Tu-lum. Imenica, dva sloga, društveno okupljanje u cilju dobre zabave.
Ben, Olivia i Simon stignu dok sam ja zaokupljena brisanjem prolivena pića s poda
pa im Caroline otvori vrata. Uvede ih u kuhinju, a kada im se pridružim, čujem Simona
kako joj govori:
134
bosnaunited.net
- ...otišli smo na koktele u neki bar u Kanalnoj ulici ili, bolje rečeno, analnoj. Ben
kaže da je za miješanu klijentelu, da tamo zalaze i homo i hetero, ali ako je tako, jedina
žena u toj prostoriji imala je adamovu jabučicu veličine teniske loptice. Svi su momci
spadali među one koji znaju odabrati ukrasne jastučiće, kažem ti.
Adamove jabučice na stranu, nadam se da se Simon samo zafrkava.
- Donijeli smo ti jednog homofoba i ovo - kaže Ben dok mi Olivia predaje ljiljan
mira u zlatno lakiranoj teglici - da ti stan bude ljepši.
Ben je odjeven u sive traperice koje su nove, ali isprane da djeluju staro i crni
pulover. Sjajno, kao i uvijek. Olivia je u finoj, pripijenoj sivoj haljini. To dvoje očigledno
obožavaju sivu boju.
On se sagne i ponovo me dvaput poljubi u obraz. Ovoga puta sam bolje
pripremljena za to, ali svejedno se smetem, sretna što držim biljku koja odvraća pažnju
od mene.
- Fantastično je - Ben će Oliviji gledajući stan, prebacivši joj ruku oko ramena. - Zar
ne, Liv?
- Vaša je kuća još ljepša, a usto je i stvarno vaša - iskreno kažem Oliviji, a ona se sva
ozari.
135
bosnaunited.net
37
Zaboravila sam da samo otprilike četiri posto tuluma, baš kao i četiri posto noćnih
izlazaka u klubove, uistinu ispadne genijalno, i da radi njih uludo rasipamo lovu,
sićušno donje rublje i nadu na preostalih devedeset šest posto. Ali za divno čudo, izvan
svih očekivanja, moj je tulum za useljenje nekako upao u tu čarobnu manjinu. Razgovor
je živahan, piće teče u potocima, glazba svima odgovara, dekor je vrijedan divljenja,
društvo se izmiješalo i svi se lijepo slažu, moj izbor grickalica lijene domaćice (četvrtasti
čips, okrugli čips, ono što sliči na minijaturne komadiće slanine) dobro je prihvaćen, ili
barem pojeden.
Zoe se, izgleda, ludo zabavlja i neprestano se smije u muškom društvu posve
zaboravivši na Grettonov oglas.
Kao da sam se dugo i mukotrpno uspinjala na planinu, a sada se odjednom sunce
probilo kroz oblake i pronašla sam lijepo mjesto da sjednem na kabanicu i divim se
pogledu. Rhys mi je cijelo vrijeme nedostajao, poput fantomskoga svraba u
amputiranom udu, ali u ovom mi trenutku uopće ne nedostaje. Vrijeme je za još jedno
piće.
Večer odmiče, a Mindy u jednom trenutku preuzme kontrolu nad glazbom, pa
stvari postanu malo razuzdanije. Jake mi mahne na odlasku objasnivši da mora rano
ustati kako bi ponovio gradivo dok je Ivor kolutao očima iza njegovih leđa. Caroline je
zadubljena u razgovor s Olivijom. Ja se nađem pred panoramskim prozorom s Benom i
Simonom.
- Natalie mi kaže da je intervju dobro prošao - reče Simon.
- Super, baš mi je drago - odvratim ne obraćajući pažnju na nelagodu. - I meni se
tako čini.
- A kada te smijem izvesti na večeru? Ben razjapi vilicu od iznenađenja.
- Kad god poželiš - odvratim. Benu je sada vilica već do poda.
- Voliš talijansku hranu? - upita Simon.
- Naravno. Volim hranu općenito.
- Rachel uči talijanski - kaže Ben.
- I ja znam ponešto talijanskog, proveo sam neko vrijeme u Pisi na razmjeni
studenata - kaže Simon. - Parli bene?
- Uf... non.
- Non?
Joj, sranje. Sranje! Mijenjaj temu, smjesta.
- Baš sam danas čitala savjete kako probiti led - počnem baljezgati. - Dok sam se
spremala za tulum. Mogu li iskušati nekoliko njih na vama dvojici? OK. Ispričajte ono
najneugodnije što vam se prošle godine dogodilo. Vrijeme, sad.
136
bosnaunited.net
- Prošli tjedan me moja spremačica iz Latvije uhvatila kao od majke rođenog - kaže
Simon.
- Stvarno?
- Dohvatio sam najbližu stvar koja je bila dovoljno velika da pokrije moju
malenkost.
- A to je bilo?
- Isplatni listić plaće.
- Budalo! - Nasmijem se protiv svoje volje, što mi se sa Simonom sada već redovito
događa.
Vidim da nas Ben pomalo zabrinuto gleda, bjelodano pokušavajući odgonetnuti
zašto smo pristali izići jedno s drugim na spoj. Uspije li pronaći odgovor, voljela bih da
ga i meni otkrije.
- Taj je štos unaprijed pripremio - kaže Ben.
- A što je s tobom?
- Osim činjenice da se nikako nisam mogao sjetiti kako se zoveš kad sam naletio na
tebe nakon deset godina? Čekaj da razmislim...
- Nisi mogao? - Koljena mi klecnu kao da su krivo nasađena.
- Zezam te, kozo jedna.
Benov zabezeknut izraz lica kao da me pita: “Kako si to makar na trenutak uspjela
povjerovati?”
Zato što pomisao da si me izbrisao, kliknuo mišem i odvukao me do mentalne ikonice koša za
smeće kao nepotreban fajl, pripada istom rangu košmara kao i onaj u kojem zorom bauljam
gradom posve gola i skrivam se iza kontejnera za smeće.
- Onda kad sam u tramvaju ponudio albino djevojci da sjedne. Vidio sam je samo s
leđa pa sam pomislio da su joj sedamdeset dvije godine, a ne dvadeset dvije. - Ben se
ugrize za usnu, Simon se nasmije, a ja zastenjem.
- Od manjka pigmenta znaju jako boljeti noge - rekne Simon.
- Čuj, barem si imao dobre namjere - kažem.
- Aha, jesi li čuo, Simone? - Ben gurne ruku u džep dok ispija piće.
Učini mi se da se Ben i Simon nadmeću. Za što, da mi je znati? Za moju pažnju?
Nemoguće. Barem ne Ben. Oženjen je. Zar to što se smijem s njima dvojicom može
izgledati kao flert?
Već zamišljam kako Olivia na putu kući sipa otrov: “Toliko je gostoljubiva da bi
najradije zažvalila goste.”
- Još pića? - upita Simon i ode u kuhinju. Promeškoljim se na neudobnim
potpeticama i nakašljem se da smislim neko opravdanje za spoj sa Simonom.
- Joj, Bože dragi, kao da smo se vratili u prošlost. Teenage Fan-club? - upita Ben
obrativši pažnju na glazbu koja dopire kroz žamor. - Smijala bi se da vidiš moj i Livin
prvi ples.
137
bosnaunited.net
Vjerojatno se i ne bih baš jako smijala, pomislim.
- Kako to misliš?
- Bio je to prvi kompromis bračnoga života. Dao sam joj da izabere što hoće.
Zatim nečujno izgovori “Coldplay” i iskrivi lice.
- Aha. Čuj, i sama sam nedavno planirala vjenčanje. Drago mi je da ste zaobišli
razdor oko DJ-a ili žive svirke. Za mene i Rhysa bio je to pojas Gaze.
Spopadne me čežnja, i to poprilično jaka, da ispričam Benu što se dogodilo. Da
pričam o pravom životu - a ne o glupim temama za probijanje leda - s pravim
prijateljem.
- Pomisao da se ženimo pomogla nam je da si mnogo toga osvijestimo - kažem, a
Ben kimne. - Znaš kako vjenčanje nazivaju najsretnijim danom u životu? Pa, mislim da
je to dvosjekli mač. Ako zapravo nisi sretan, teško ćeš to sakriti.
- Je li se to dogodilo iznenada? Ili si već duže bila nesretna?
- Hmm. Teško je reći. Muljali smo tijekom dvadesetih. Imali smo svatko svoje
ispušne ventile kao što su njegov bend i moje prijateljice. Ali kad smo ušli u tridesete došlo je vrijeme za odluku, vjenčanje, klince. Shvatila sam kako nismo dovoljno sretni
da nam taj idući stadij uspije. Razumiješ što hoću reći?
- Donekle - Ben ponovno kimne. - Jako se dobro držiš, čini se.
- Nekad više, nekad manje - odvratim. Uputi mi sjetan, meden osmijeh i obori
pogled.
- Koja je to Coldplayeva pjesma bila? - upitam pokušavajući popraviti raspoloženje.
- Ne, ne, čekaj, pusti da sama pogodim. Ide li možda: “Dum dum dum da dum dum...
Trenutno su sve linije zauzete. Bit ćete spojeni s prvim slobodnim operaterom.”
Ben se nasmije, a oko očiju mu nastanu zgodne bore. -Nimalo se nisi promijenila.
Prava zajebantica...
- Čuj, ti si me na to natjerao, moraš priznati.
- Na što si natjerao Rachel? - upita Olivia kad nam se ona i Simon pridruže.
- Upravo je okrutno ismijavala naš inkontinentni izbor alternativne glazbe za prvi
ples - odvrati joj Ben.
- Nisam! Ti si prvi rekao... - Ne mogu ponoviti činjenicu da se Ben prvi počeo
sprdati, jer bi to bilo još nedoličnije. Znam da će ovu uvredu Olivia primiti u posve
drukčijem duhu od njega. Baš ti hvala, Bene. - Volim neke pjesme od Coldplaya... Traljavo dodam.
- Aha, baš! - kaže Ben pogoršavši stvar.
- A što bi ti željela za svoj prvi ples? - oštro me upita Olivia. Ben je prostrijeli
pogledom, vjerojatno da joj dadne do znanja kako osobu koja je tek raskinula zaruke
nije pristojno pitati kakav bi joj bio svadbeni ples.
- Rhys je rekao da bi najradije onu pjesmu u kojoj Pet Shop Boysi pitaju: “Što sam
skrivio da me ovo snađe?” Tako da sam se lijepo izvukla.
138
bosnaunited.net
- Ali što bi ti odabrala? - ustrajno će Olivia.
- Liv... - negodujući će Ben, ne shvaćajući zašto je toliko napasna, ali ja i Olivia se
savršeno razumijemo.
- Kako smo krenuli, vjerojatno bi to moralo biti “Napokon” Ette James. I neki mlađi
dragovoljac koji bi meni i mladoženji pomogao da ustanemo sa stolaca. - Nitko se nije
nasmijao. - Za prvi smo ples odabrali “Nemoj nikad” Johna Martyna.
Ben zadivljeno kimne. - Krasan izbor.
- Nikad čula - obrecne se Olivia. A joj, onda mora da je smeće.
- Možda malo, samo mrvicu prebrz tempo? - reče Ben. – Ja bih se odlučio za
njegovu “Ne bih te mogao jače voljeti”.
Kimnem i ja njemu. Tomu se nema što dodati, osim zapovjediti zjenicama da se
suze i nastaviti piti dok mi se jetra ne pretvori u sočan, papren odrezak od 500 grama.
- Zašto to onda nisi tražio? - otrovno ga upita Olivia.
- Želio sam da dobiješ ono što ti želiš - odvrati Ben.
- Mislim da si za prvi ples trebao odabrati nešto što voliš, a ne nešto kul - kaže
Olivia namjerno gledajući u mene, još mi ne želeći oprostiti.
- Nitko te ne može optužiti da si odabrala Coldplay kako bi ispala kul - kroz smijeh
će Ben. Nadrapat će kao žuti kad stignu kući, a jadnik toga nije svjestan. Olivia prekriži
ruke i fiksira me pogledom. Ja zurim u kockicu leda u čaši.
- Oho, ova mi je poznata - kaže Simon naćulivši uši da čuje glazbu s linije. “Nedovršena simfonija”.
- ”Nedovršena simpatija” - ispravim ga.
- To sam i rekao.
139
bosnaunited.net
38
Na kojoj strani obično spavaš? - upita me Caroline nakon što smo smjestile ozbiljno
unesrećenog Ivora da odspava na kauču. Kada je došao taksi, on je već ležao u nekoj
vrsti koktelske kome pa smo odlučile kako je najbolje da ostane ovdje. Ušuškale smo ga
s ručnikom pod leđima, lavorom nadohvat ruke i bezbrojnim papirnatim ručnicima oko
glave. Bio je mrtvački blijed i ležao s rukama prekriženim na prsima, pa je sve sličilo
drevnom egipatskom pogrebu faraona koji je posjedovao samo nekoliko šugavih stvari.
- Još ne postoji “obično”. Ne stanujem ovdje još dovoljno dugo.
Zapravo želim reći da više ne trebam birati stranu, sada kada više nema goleme
Rhysove tjelesine.
- Onda ćeš u sredinu - kaže i razgrne perinu. - Ja ću ovdje, Mindy na drugu stranu.
Mindy se vrati s pranja zuba odjevena u predivnu skrletnu kinesku pidžamu. Uz
Carolineinu čipkom obrubljenu, crnu spavaćicu na bretele s cvjetnim uzorkom, drago
mi je što sam ostavila svoju zubnom pastom umrljanu majicu Velvet Undergrounda.
- Ivor se probudio - obznani Mindy. - Ispustio je zvuk nalik na: BLJORK. BLJORK.
BLJOOORK. Zatim je odjurio u zahod.
- Je li nešto završilo na pokućstvu?
- Ne. Gurnula sama ga s leđa i potjerala ga brzinom većom od brzine bljuvotine.
- Jako dobro.
Namjestimo se u krevetu, a zatim ugasimo svjetlo.
- Kako li je Rupa uspjela dovući ovoliki madrac uza one stube? - upitam.
- Mislim da su ga podigli dizalicom i unijeli kroz prozor -odvrati Mindy.
Osjetim kako mi se mišići opuštaju na mekim oprugama.
- Nego, što je s tobom i Benom? - kaže Caroline. Sva se napetost vrati, čak se i
pojača.
- Kako to misliš? - Pokušam ostaviti dojam krajnje zabezeknutosti, premda sam u
vodoravnom položaju i zaštićena od Carolineina pogleda, ali sam uvjerena da ipak
može osjetiti vrelinu izdajničkog znoja koji me oblio.
- Paaaaa... - nastavi Caroline. - Čudno mi je to.
- Što je čudno? - Ukočena sam i ravna kao uskličnik između dvije zagrade. Sve ću
poricati. U vijeke vjekova.
- Kada je pregorjela ona žarulja pa si stala na stolac da je promijeniš, a Simon te
držao za noge, vidjela sam kako vas je Ben odmjerio pravim pogledom.
- To je zato što smo grubo prekršili sva pravila protupožarne zaštite.
Muk. Jeftine fore ovdje ne pale.
- Bio je jako napet, jako ozbiljan. A kada ti je Simon pomogao da siđeš i pritom te
uspio zašlatati po guzi, zaklela bih se da se malčice lecnuo.
140
bosnaunited.net
- Nije baš lud za Simonom. Mislim da je uvjeren kako je naš izlazak jako loša
zamisao - nadodam u nadi da sam učinila dovoljno da zatvorim tu temu.
- Aha. Valjda je u tome stvar. Da ne znam što je po srijedi, rekla bih da je riječ o
pravoj, dobroj, staroj, žestokoj muškoj ljubomori - kaže Caroline. - Zašto se zapravo
protivi tvojem izlasku sa Simonom?
- Nasreću, znaš što je posrijedi - odvratim. - Usto, Ben je jako sretan u braku.
- A zato što je sretan u braku, ne može se zagledati u tebe?
- Ne.
- OK. Kao prvo, sretni brakovi ne postoje...
- Joj, Caroline! - zavapi Mindy. - Dosta više!
- Nisam završila.
- Znam da nisi, po tome što mi je u srcu ostao još tračak nade - kaže Mindy.
- Ne postoji sretan brak koji bi bio neuništiv. Svaka veza ima svojih slabosti i loših
strana.
- Ne moraš biti u braku da ti to bude jasno - kažem.
- Znam, znam - reče Caroline pokušavajući me utješiti. - Ne govorim sada o onome
što si imala s Rhysom. On se cijelo vrijeme družio s ostalim dečkima iz benda. Nikada te
nisu morale zabrinjavati njegove prijateljice.
- Još mi nije jasno što želiš reći.
- Želim ti reći da, ako sam u pravu i Ben se stvarno zagledao u tebe, moraš biti jako
oprezna. Ne želiš ga uvaliti u nevolje time što ga nehotice potičeš. Niste li na faksu bili
jako bliski? Jesi li u to doba išta posumnjala?
- Nisam! A Ben se nikada ne bi upustio u preljub. -Napokon smijem reći nešto s
potpunim uvjerenjem.
- Kako znaš?
- Znam. Časna riječ. Znam to kao što znam vlastito ime. Nema šanse da bi Ben
ikada pristao na takvo što. Strašno drži do časti. A ni ja ne bih spavala s oženjenim
muškarcem. Nadam se kako me dovoljno poznaješ da to znaš.
- Znaaaam - kaže Caroline, nesvjesna muke koju mi ovaj razgovor donosi. - Ali
mislim da bi se mogla naći u središtu nečeg gadnog, ni kriva ni dužna. Vas dvoje
zablistate kao dva božićna drvca svaki put kad zapodjenete razgovor. Nijedan tinejdžer
ne puši iza šupe očekujući da dobije rak pluća.
- Ne smješkam se Oliviji i ne pozivam je na tulume samo zato što joj barim muža!
- Ne kažem da ga bariš - reče Caroline.
- Slušaj - nastavim suhih usta, što se ne može dokraja pripisati dehidraciji od
alkohola - Ben i Olivia su vjenčani i Bena ja ne zanimam na taj način. Ne ganjam ga i
idem na spoj sa Simonom. I to je kraj priče.
141
bosnaunited.net
- Nisam baš sigurna da Oliviji i Benu cvjetaju ruže. Imam dojam da im je selidba
teško pala. Miljama je daleko od obitelji i prijatelja, a mislim i da joj nedostaje stari
posao - reče Caroline.
Stanka.
- Ako hoćeš moj savjet, Rach, moraš se zabrinuti tek kada spomene da su stvari kod
kuće komplicirane - kaže Mindy. -Nikada nije komplicirano. “Komplicirano” znači samo
da ima drugu, ali želi i s tobom u krevet.
- Zapravo žele reći: “Nije toliko komplicirano koliko bih želio da ispadne” - kroz
smijeh se nadoveže Caroline.
Meni nije smiješno.
- Joj, žao mi je, nisam te željela uzrujati - kaže mi Caroline. - Ako Ben išta osjeća,
onda je to samo nostalgija za vremenom kada imaš dvadeset jednu. Hoću reći, da ste
bili suđeni jedno drugome, završili biste skupa još na faksu.
- Istina - procijedim, zahvalna na mraku koji me skriva.
- Svi mi s vremena na vrijeme dobijemo gadan napadaj pitanja “što bi bilo kad bi
bilo”.
- Aha.
Zaželimo jedna drugoj laku noć pa Caroline i Mindy utonu u san.
Ja ležim posve budna, a mozak mi radi sto na sat.
142
bosnaunited.net
39
Ako si kul klinka, petak navečer rezerviran ti je za izlazak u nekakav narkomanski,
rasplesani klub ili, ako više voliš pivo i gitare, za Petu aveniju ili Četrdesetdrugu ulicu.
Ako si nešto manje kul studentica, odlaziš među lovce na mlado meso gdje nije
dopušten ulaz u trapericama i tenisicama, a pušta se glazba koja je trenutno na topljestvici. A ako si doista tragičan slučaj, petkom ostaješ u disku studentskog doma, piješ
jabukovaču iz plastične boce i plešeš po prostoriji koja se tijekom dana pretvara u
kantinu, a zatim u pola dva teturaš po sendvič na kiosk preko puta.
Kako bilo, bez love su svi jednaki pa se uslijed skupoće “života izvan kuće” tijekom
druge godine mnoštvo ljudi koje smo poznavali izmiješalo u ovoj potonjoj instituciji.
Među desetak nas koji smo se te noći okupili bili su Ivor, koji je došao na vikend s
prakse, i Ben sa svojom najnovijom curom Emily.
Bili su zajedno već nekoliko mjeseci - pravi uspjeh za Bena.
Bila je kul na način koji meni nikada nije bio dostižan -visoke tenisice, odrezana
traper-minica, dvobojni izblajhani pramenovi navrh glave. Izgledala je istodobno kao
seksualna grabežljivica i konvencionalna ljepotica, kao da govori: “Ne moram se
previše truditi; toliko je očigledno koliko sam zgodna da se ne mogu boriti protiv toga”.
Primijetila sam da je u spektru boja oduvijek naginjao plavim nijansama. Nisam je imala
priliku dobro upoznati i ostala sam razočarana vidjevši da su sjeli za udaljeni kraj stola i
samo mi mahnuli u znak pozdrava. Ako sam željela upoznati Benove djevojke, morala
sam kovati željezo dok je vruće. Nijedna mu nije trajala duže od jednoga semestra. Koja
god jednoga dana uspije Bena vezati za sebe, mislila sam, ta će morati biti prava mustra.
Kada je na Bena došao red da pozove rundu, odlučila sam uhvatiti priliku da
proćaskamo. Odgurnula sam stolicu i otišla za njim da mu pomognem donijeti pića.
Kad sam se približila šanku, vidjela sam da je banda lokalnih štemera s njim
zapodjenula razgovor. Ben je igrao ragbi i imao XY kromosom pa je u njihovim očima
postojao kao ljudsko biće, a ne samo meta dobacivanja.
- Oho, lijepi pozdrav. Znaš kako te zovemo? - rekao je jedan od ragbijaša kad sam
im se pridružila. - Ben zna. Ej, Bene! Reci Rachel kako je zovemo.
Benu je očigledno bilo jako neugodno. Namrštila sam mu se.
- ”Rado bih” Rachel. Ahahahahaha!
- E pa, ja je baš i ne bih - promrmlja Ben.
Kao i onoga dana kad smo igrali “bocu istine”, nisam bila načisto kako da primim
tu izjavu. Ben i ja trčali smo štafetu od šanka do stola, dodajući si po dvije, tri krigle na
pola puta.
Osjetila sam kako cijelo društvo zuri u mene i smjesta poželjela da nisam odjenula
nove crne samterice koje su mi pomalo tijesne oko stražnjice. Dok sam odnosila drugu
turu čaša za naš stol, osjetila sam da me netko snažno - i, istini za volju, bolno uštipnuo za dupe.
143
bosnaunited.net
- Jao!
- On je. - Svi su međusobno pokazivali jedan na drugoga, ispreplevši ruke kao u
nijemoj komediji.
Nisam mnogo mogla poduzeti s punim rukama pa sam se zadovoljila jednim
ozbiljnim, ubilačkim pogledom. Kada sam se vratila po ostatak pića, odlučila sam svima
pokazati da se ne dam lako zastrašiti i bacila prezrivi pogled u smjeru svojih
neprijatelja. Greška: time sam samo izazvala na novi val sprdnje.
- Nemoj to krivo shvatiti, ali stvarno volimo kad nam okreneš leđa - rekao je jedan
posebno ružan primjerak koji je bio nizak, nabit i posut aknama. Jasno se vidjelo da
nesigurnost zbog svojih nedostataka prikriva ponašajući se još gore od ostatka ekipe.
- Daj, crkni. Samo ponovno pokušaj i opalit ću ti šamar. Rachel protiv desetorice
ragbijaša. Od tog omjera snaga teško da će napuniti gaće od straha, ali smatrala sam da
se moram nekako obraniti.
- Neću ništa ponovno pokušavati - rekao je hobitski ragbijaš.
- Smijem li samo provjeriti je li i ovo zabranjeno? Ispružio je ruku i stisnuo mi lijevu
dojku, kao da je truba na starinskom autu. Ragbijaši su počeli meketati od smijeha.
- Hej! - dreknula sam. - Kretenu jedan!
- Oprosti, oprosti, to nije bilo u redu - rekao je. - Zapravo mi je za oko zapela ova
desna.
Ponovio je istu odurnu stvar i s mojom desnom dojkom pa sam ga pokušala
ošamariti. Jako. Uhvatio me za zapešće prije negoli se moj dlan spojio s njegovim
debelim obrazom. Tu sam kretnju vidjela samo u jeftinim sapunicama i nisam vjerovala
da itko u pravom životu može imati tako dobre reflekse. Imao je užasan, vlažan stisak,
snažan poput škripca. Nisam se mogla osloboditi i počela me hvatati panika.
- Miči ruke s mene! - vrisnula sam, što je izazvalo još razuzdaniju salvu smijeha. Još
sam uvijek osjećala otiske njegovih gadnih, grubih prstiju. Izgubila sam prisebnost i
osjetila kako me steže u plućima.
Odjednom sam postala svjesna da netko stoji pokraj mene. Zapešće mi je iznenada
bilo oslobođeno. Osvrnula sam se na vrijeme da vidim kako Ben nasrće na prištavog
šlataroša i šaku kako snažno udara u njegovu vilicu uz vlažan, mesnat zvuk.
- Au! - viknuo je. - Nisam...
Nije dobio priliku nastaviti rečenicu jer ga je Ben ponovno udario i to prilično
žestoko, tako da je ovoga puta izgubio ravnotežu, odletio i prosuo se po podu. Na
trenutak sam se zabrinula da bi mu prijatelji mogli priskočiti u pomoć i baciti se na
Bena. Umjesto toga, razmaknuli su se i gledali ga kako pada. Krasni momci.
- Ispričaj se! - viknuo je Ben. Došlo je do pravog pravcatog nasilja i mislila sam da
ću povratiti. Ovo je studentski klub, a ne sumnjiva pivnica u Moss Sideu.
- Oprosti - rekao je bubuljičasti tip trljajući bradu u strahu da ne dobije još jedan
desni kroše.
- Ne meni, njoj!
144
bosnaunited.net
- Oprosti - nadureno je rekao dobacivši mi vrlo kratak pogled.
- Kretenčino - rekao je Ben ispunivši tu riječ dubokom mržnjom. Uzeo je posljednje
dvije krigle, a ja sam se zaputila za njim prema našem stolu.
Dok smo se udaljavali, bubuljičavi je za nama povikao toliko glasno da se cijeli klub
ukipio - ili barem onaj manji dio kluba koji još nije skamenjeno promatrao što se
događa:
- Bene, nisam znao da ti je to cura! - Stanka. - NISAM ZNAO DA TI JE CURA!
Lecnula sam se. Bila sam apsolutno sigurna da se i Ben lecnuo. Kad smo stigli za
naš stol, cijelo je društvo željelo znati što se zapravo dogodilo.
- Ponašali su se kao idioti - promrmljao je Ben vrativši se na stolicu pokraj Emily.
- Seksualno me napastovao! - zavapila sam, prikrivajući nelagodu teatralnošću.
- Kako to misliš? - upitala je Caroline.
- Zgrabio me za cice - rekla sam, osjećajući se dužnom objasniti da je Benova
reakcija bila posve opravdana.
- A ti si ga zveknuo? - Caroline je zadivljeno upitala Bena, a njezina je zatreskanost
bjelodano probila plafon.
- Čestitam - rekao je Ivor. - Nadao sam se da će netko to učiniti još otkako sam ih
prvi put vidio.
- Aha, svaka čast, bilo je to junačko djelo - rekla sam zahvalivši Benu po prvi put.
Činilo se da je želio izbjeći moj pogled, zapravo svačiji pogled, pa se sakrio iza krigle
koju je praznio dugačkim gutljajima.
- Nisam znala da si takav frajer! - rekla je Mindy. - Možda ću ti od sada postati tajna
obožavateljica.
- Nisam frajer, šaka me boli za poludjeti - rekao je Ben spustivši čašu i trljajući ruku.
- Ne znam jesam li ga pravilno udario.
- Kakvog sjajnog tipa imaš - zacvrkutala je neka cura iz društva obraćajući se Emily.
Tek sam tada primijetila ošamućen izraz njezina lica. Kao da je nju netko nokautirao.
Sigurno se strašno zabrinula da će Ben dobiti batine, pomislila sam. Premda nisam tražila da
me netko zgrabi za sekundarna spolna obilježja niti da Ben stane u njihovu obranu,
osjećala sam se neobično uznemirenom i krivom.
Nakon tjedan dana, saznala sam da su Ben i Emily prekinuli.
145
bosnaunited.net
40
Kad se Mindy i ja napokon izvučemo iz kreveta, vidimo da je Ivor već budan jer ga
je Caroline prenula iz sna spremajući se za odlazak u teretanu. Leži pridignut na kauču
s naočalama na nosu i gol do pojasa, a kada nas opazi, pokrije golotinju dekom.
- Nadaš se da ćemo se diviti tvojim mišićima i zaboraviti na bljuvanje? - upitam.
- Majica mi je bila prilično zaprljana - odvrati Ivor. - Bože, jesam li bio u jako
gadnom stanju?
- Je li bio u gadnom stanju, Rach? - Mindy se podrugljivo okrene prema meni s
rukom na boku. - Je libio u jako gadnom stanju?
Počešem se po glavi, zijevnem. - Kako da se najtočnije izrazim? Bila je to lomača
koja je tvoj ponos pretvorila u pepeo, Johnsone.
Skuham nam svakom po šalicu slatkoga čaja, a kada ih donesem u dnevni boravak,
vidim da se Mindy uvukla pod pokrivač s Ivorom.
- Čujem da si pokušavao dvadesettrogodišnjaku pokazati kako se pije? - kažem
vrativši se sa svojom šalicom i zavalim se u naslonjač.
- Pili smo bijele ruse - odvrati Ivor pušući u čaj. - Više su sličili smeđim rusima od
tog silnog likera od kave. Osjećam se posrano. Jezik mi je kao dvopek.
- Znači Jake je pobijedio?
- O nikako - odvrati Ivor - Ja sam pobijedio - Pokaže rukom na svoje polugolo
izmučeno obličje - Ovo je miris pobjede, moje dame Parfem uspjeha Duboko udahnite
Mindy i ja prasnemo u smijeh.
- Mislim da sam u piću tražio zaborav - kaže odloživši čaj i protrljavši oči ispod
naočala, tako da su poskočile gore-dolje kao u vodviljskom gegu. Ivor bez naočala jako
čudno izgleda. -Preksinoć sam gadno prekardašio mjeru.
- Što, prekipjelo ti je kada je u World of Warcraftu trol belgijskog tinejdžera prešao na
višu razinu prije tebe? - upitam.
- Jok...-Protrlja čelo. - Katya.
Mindy naglo podigne glavu koju je naslonila na njegovo rame.
- Nisi joj valjda produžio boravak? Ivore, jesi li poludio?
- Ma ne, još uvijek odlazi.
- Pa? - upitam.
- Satrli smo se njezinim domaćim vinom od šljive. Ivor mi se vragolasto, stidljivo
osmjehne. Mislim da sam ispravno zaključila što to znači.
- Nisi je valjda natjerao da stavi meso u usta? - upita Mindy ispod njegovog pazuha.
Ivor se počne smijati, a zatim se lecne. Nemoj me nasmijavati, boli.
- Zašto ti to smiješno.
- Smiješno je u kontekstu onoga što smo radili.
146
bosnaunited.net
Uslijedi stanka, a zatim Mindy odskoči od Ivora kao da ju je odbacila vlastita
verbalna eksplozija.
- MOLIM?
Ivor se prene od žestine njezine reakcije i na trenutak ostane bez riječi.
- Poševio si je? - ustraje Mindy okomivši se na njega.
- Uf. Malčice.
- To uopće nije smiješno, Ivore! Odvratno je!
- Bili smo pijani. Jednom i nikad više. Neću je moliti da ostane ni išta slično.
- Ne radi se o tome, nego o činjenici da si spavao s njom. Premda je mrziš!
- Pa nije toliko loša... - promrmlja Ivor.
- Neprestano si se žalio na nju! A čim ti se ukaže prva prilika ti joj uskočiš u krevet?
Što mi to govori o tebi?
- Nije to bila prva prilika. Stalno spravlja voćna vina.
- Kada smo ti rekle da je vrijeme da Katyi pokažeš kako imaš muda, nismo
DOSLOVNO mislile!
Otpijem gutljaj čaja da zatomim smijeh, jer vidim da Mindy cijelu ovu situaciju ne
nalazi ni najmanje komičnom. Zapravo, sada se više ni Ivor ne smije, lice mu je crveno
od stida ili možda bijesa. Možda oboje?
- Ma nemoj, molim te. Zar sada moram slušati bukvicu od miss površnosti 2012.,
ha?
- Što bi to trebalo značiti?
- Trebalo bi značiti da tvoji isprazni šminkerčići nisu ništa bolji od Katye, znaš?
Valjda sam je trebao upoznati preko “osamljenih srdaca” i zanemariti sve njezine loše
strane samo zato što je dovoljno fotogenična?
Ivor je, u tom pogledu, u pravu. Pogleda me tražeći podršku, ali nema šanse da se
umiješam u situaciju koja velikom brzinom postaje jako neugodna.
- Da, normalni ljudi to rade - drekne Mindy obrušivši se na njega poput paklenske
furije u crvenoj pidžami. - Hodaju! Ne iskorištavaju pijane žene koje im moraju plaćati
stanarinu. Zar joj zauzvrat kaniš oprostiti prošlomjesečnu rentu?
- Mindy... - uznemireno je prekinem.
- Iskoristio?! Zar stvarno pokušavaš reći da je to bilo neka vrst silovanja? - zagalami
Ivor.
- Samo kažem da već jako dugo nisam čula veću ogavnost. Ivor ustane odjeven
samo u bokserice, posve zaboravivši na stid.
- Ogavnost uopće nije riječ. ŠUPLJOGLAVKO jedna!
- Goni se, debilu! - zavrišti Mindy, brizne u plač i otrči natrag u spavaću sobu.
Ivor se zavali natrag na kauč, otvorenih usta.
- Isuse - kaže nakon nekog vremena s rukom na čelu. - Što je to bilo, jebote?
147
bosnaunited.net
- Pao šećer?
- Ne ponosim se time što sam učinio, ali zar je to stvarno toliko ružno? Ponaša se
kao da sam nekoga prisilio na snošaj. Ako misli da sam... - Ivor otpuhne s nevjericom. Ne mislim provoditi vrijeme s nekim tko me smatra sposobnim za takvo što. Neka se i
ona goni.
- Treba nam dobar doručak da se smirimo. Mindy je osjetljiva pa burno reagira, to
je sve.
Drago mi je što Ivor ne pita zašto je osjetljiva. Ni sama nisam sigurna.
- A što bi mi rekla da izlazim s dvadesettrogodišnjakinjama? Zar njezin život pruža
svijetao primjer drugima pa joj to da je pravo da me naziva smećem?
- Zašto ne bismo popili još jednu šalicu čaja...
- Ne, odlazim, Rachel - kaže tražeći majicu na podu. - Žao mi je, nisi ti kriva.
- U redu.
Odem potražiti Mindy. Pronađem je kako potrbuške leži na krevetu, glave zabijene
u jastuk.
- Hej - kažem tapšajući je po boku. - Ivor odlazi. Mislim da smo svi zlovoljni zato
što smo previše popili.
Mindy sjedne u krevetu, raščupane kose. - Reci tom seksualnom manijaku s
cvikerima da ga lijepo pozdravljam. Brže-bolje zalupim vratima. - Uf. Kako da ne.
Radije ne bih.
Što ti je?
Ona šmrcne, ali ne kaže ni riječ.
- Je li sve u redu s Jakeom? Mindy lagano slegne ramenima.
- Hoćeš da popričamo o tome? Odmahne glavom.
- Jesi za jedan divovski engleski doručak? Ponovo odmahne glavom.
- Onda idem ispratiti Ivora.
Kad stignem do vrata, Mindy kaže:
- Rachel, možda bih mogla malo tog engleskog. Kad ode. Ulazna se vrata s treskom
zalupe.
- Ups - kažem.
- Jesam li bila pregruba?
Nakrivim glavu i otvorim usta da sastavim diplomatski odgovor koji ne glasi: Čuj,
meni si utjerala strah u kosti, a bila sam samo nedužna promatračica.
- Znaš što, zapravo me nije briga! - obrecne se Mindy. -Ono što je učinio bilo je...
- Bilo je ono što ljudi obično rade - prekinem je. - Ne kažem da je pametno postupio.
- Aha, ljudi, ali samo ako misliš na pohotljivce s jako niskim standardima. Na
stranu sve ostalo, ali nisam mislila da je Ivor tip koji bi poševio sve što se miče. A ta
Katya. Žena nosi kroksice. Na čarape. Kroksice s čarapama! Mislim da sam je vidjela u
148
bosnaunited.net
Reebokovim japankama koje nosi kao da su prave cipele. Kako mu se uopće mogao dići
na takvu?
- Možda je osamljen.
- Zašto bi bio osamljen? Pa ima nas.
- Koliko nas god ja smatrala genijalnima, ne vjerujem da možemo zadovoljiti sve
njegove potrebe. Već jako dugo nema curu. Još od one, kako li se zove, koja se odselila u
Kopenhagen.
- Hannah. - Mindy šmrcne i otre oči. - Ispucani vrhovi, loši maniri za stolom.
“Zajednička” plata s tapasima ne znači da smiješ počistiti sve moje boqueronese, halo.
Bolje mu je bez nje.
Sjednem na krevet pokraj nje. - Što je tu stvarno posrijedi?
- Posrijedi je ono što je posrijedi.
- Dobro. Stanka.
- Joj, ne znam. Jake je u redu, ali... Staviš kvačicu iza svake kvalitete na popisu i
pronađeš idealnog partnera, ali se pokaže da nije idealan. Na taj se način ne biraju
prijatelji. Pogledaj mene, tebe i Caro. Potpuno smo različite. Ona je otišla na koncert
Simona i Garfunkelsa u Hyde Park.
- Garfunkela. Da. Znam što hoćeš reći. - Možda nije najbolje vrijeme da predložim
Mindy da malo proširi potragu i na muškarce koji ne spadaju u njezinu kategoriju
“čvrste desetke”.
Svi kažu da ti u tridesetima sve sjedne na svoje mjesto, znaš, čitaš intervjue s
glumicama i sve govore: Joj, nikad se ne bih vratila u dvadesete, bile su tako turbulentne, a
sada me obuzeo ovaj... nevjerojatan osjećaj spokoja i točno znam kakva mi odjeća pristaje, klasični
modeli, bla, bla i ostale gluposti. Dvadesete su predjelo koje se zove Ne mora ti još sve u
životu biti jasno. A tridesete su više kao nekakvo zgusnuto glavno jelo pod imenom
Možda će ti ovako biti zauvijek. Još nisam susrela nikoga s kim bi se isplatilo stupiti u
ozbiljnu vezu. A već mi je trideset jedna. Tko kaže da će se do moje četrdeset prve išta
promijeniti?
- Nemaš razloga za brigu. U najboljim si godinama i imaš još gomilu vremena da
nekoga upoznaš.
Dvoličnost: ne pamtim da je ta fraza meni ijednom pomogla.
- Ozbiljno ti kažem, Rachel. Što ako ne uspijem? Imam dojam da su svi odrasli,
napredovali u životu i uozbiljili se, a ja sam ostala na mjestu. To je vjerojatno razlog
zašto izlazim s dvadesettrogodišnjacima. U tim sam godinama zapela.
- Aha. Poznat mi je taj osjećaj kada znaš da nisi sretna, ali ne znaš kako da to
promijeniš.
- Ali ti si barem bila u ozbiljnoj vezi. S Rhysom si provela trinaest godina. Bili ste
zaručeni.
- Još je samotnije biti s pogrešnom osobom nego biti sama. Ili si bar jednako
osamljena, samo na drugi način. Vjeruj mi. Nisam izlazila niti tražila onog idealnog kao
149
bosnaunited.net
ti. Nema mi druge nego da se pitam jesam li, čekajući da Rhys i ja profunkcioniramo,
potratila sve vrijeme koje mi je bilo na raspolaganju za pronalazak onog pravog.
- Stvarno? - reče Mindy. - Nije nam se tako činilo. Vas ste se dvoje doimali sasvim
OK.
- Kad je riječ o poznavanju vlastitih osjećaja, Mind, ja sam ti promašen slučaj. Kao
da čuvam tajne od same sebe.
Stanka.
- Ali ti barem imaš posao koji si sama našla. Ivor misli da sam nekakva glupa
gazdina kći, razmažena indijska princeza kojoj je sve servirano na tanjuru. Nisam ja
Rupa!
- Ne misli on to.
- Čula si ga. “Šupljoglavka”.
- To je bilo u afektu. Nije ozbiljno mislio.
- Je. U žaru svađe ljudi kažu ono što stvarno misle.
- Kažu ono za što misle da će najviše zaboljeti. Stanka.
- Prijeko mi je potrebno da Ivor bude dobra osoba, Rachel. Ako je i on đubre, onda
dižem ruke od svega. Časna riječ.
- Dobar je on. Učinio je nešto što ti se ne sviđa, to je sve. A izgleda da se to ni njemu
nije svidjelo, čim je svanulo trijezno jutro.
Mindy mi nasloni glavu na rame, a ja je zagrlim. - A možda, jednom kada se oboje
pomirite i ako baš poželiš tjerati mak na konac, možeš Ivoru spomenuti da “ogavnost”
stvarno jest prava riječ, usprkos tome što si se malo nespretno izrazila. Mindy podigne
glavu i ozari se.
- Stvarno? Ha! Evo ti ga na, Johnsone.
150
bosnaunited.net
41
Suton je, potpetice mi po pločniku odzvanjaju klip, klop, klip, klop, a kada pogledam
na sat i bacim se u kas, klipklopklipklop-klipklop. Otkrila sam da je najbolja stvar kod
života u centru grada to što možeš svugdje pješice, a da je najšugavija stvar kod života u
centru grada to što svugdje moraš pješice.
Prilično me uznemiruje spoj sa Simonom ali, da budem iskrena, ne mogu reći kako
taj nemir proizlazi iz mogućnosti da bih mogla dočekati novu ljubav širom raširenih
ruku, čak niti da bih mogla pasti u krevet širom raširenih nogu. Zgodan je, to je i meni
jasno. Međutim, sviđa mi se uglavnom na onaj objektivan, izvanjski način, samo zato
što se jamačno sviđa i drugim curama. Ali, Caroline je u pravu kad kaže da se moram
ponašati kao slobodna žena i odmah početi izlaziti na spojeve, umjesto da taj korak
ostavim za iduću godinu. Ako se već sada osjećam zahrđalo, to će se s vremenom samo
pogoršati.
Ponekad mislim da bih za remen trebala objesiti nekakav odlučan uređaj za
navigaciju kroz život. Čim bude moguće, polukružno se okrenite...
Stignem pred ugao nadomak restorana i usporim, instinktivno zagladivši stražnji
dio haljine kako bih bila sigurna da mi nije zapeo za gaćice. Nakon što sam dovde
došepala pogrbljena poput glumca iz Montyja Pythona u haljini kućanice, sada se
pokušam kretati fluidnijim koracima, njišući bokovima i stavljajući jednu nogu točno
pred drugu.
Negdje sam pročitala da su otisci stopala debitantice u pijesku jedna duga crta, a ne
dvije koje vode usporedo. Zanemarim oštru bol u lijevoj peti koja me upozorava da
manchesterski pločnici nisu plaža, a da ja nisam ljepotica koja vješto hoda s knjigom
navrh glave. Pokušam namjestiti blažen izraz lica koji govori kako sam upravo
dolepršala na namirisanu povjetarcu.
Nakon što sam rekla da mi je posve svejedno gdje večeramo, sinulo mi je da sa
Simonom nipošto ne želim na neko zastrašujuće otmjeno mjesto, što bi ga navelo na
velika očekivanja. Predložila sam talijanski restorančić u blizini Printworksa22 koji je
zapravo tek uljepšana picerija i očekivala da se usprotivi kako bi dokazao da ima ukusa,
ali složio se bez pogovora. Jamačno među engleskim džentlmenima vrijedi pravilo da se
damin izbor nikada ne dovodi u pitanje. A možda su mu se svidjele pristupačne cijene.
Vidim Simona kako me čeka pred vratima, očigledno poštujući pravilo engleskih
džentlmena prema kojem se u restoran nikada ne ulazi bez pratnje. Vjerojatno me čuo
kako dolazim: klepetala sam ulicom poput psa kojem bi trebalo podrezati kandže.
- Dobra večer - pozdravi me. - Izgledaš fantastično.
Hoćemo li?
22 Zabavni centar u Manchesteru s mnoštvom restorana i klubova.
151
bosnaunited.net
Ne izgledam ni izdaleka tako ispeglano, pribrano i očigledno odjeveno za prvi spoj
poput njega - bijela košulja i nešto što bi moglo biti, jao meni, kaki-hlače - ali drago mi je
što je obziran pa odgovorim potvrdno.
Smjestili su nas prvo na sofu u predvorju, skrivenu iza divovske palme u tegli. U
restoranu svira simfonija zveckanja čaša, kuckanja jedaćeg pribora po porculanu i
žamora. Osoblje u crnim odijelima leprša naokolo izvodeći brižnu konobarsku
koreografiju. Znači, ovdje ostatak ljudskoga roda provodi subotnje večeri umjesto da
sjedi u postelji već prije deset navečer s jeftinim ljubićem dok im partner lista Sportske
novosti.
Simon je dobio vinsku listu i dok autoritativno lista stranice od lažnog pergamenta,
upita:
- Nego, koliko dobro poznaješ Bena? Ne valjda i Simon.
- Kako to misliš?
- Jeste li nekoć bili skupa?
- Ne. Samo smo stari prijatelji. Zašto?
- To je i on rekao. Ali ipak mi je očitao strogu bukvicu o tome kako moram paziti na
tebe i bla, bla, bla... kao da sam zločesti vuk koji ti se želi uvući u košaricu s kolačima.
Dirnuta sam i iznenađena. Pokušam to prikriti.
- Ima mlađu sestru. To je uobičajen sindrom - starija braća se po analogiji uvijek
zaštitnički ponašaju i prema prijateljicama.
- Aha. Znači, nikada se nisi ukrcala na taj vlakić?
- Molim?
Pita me ono što nitko na svijetu ne bi postavio kao prvo pitanje? Da sam u nekom dječjem
stripu, nacrtana bi Rachel stisnula usta kao kokošje dupe, a u oblačiću bi pisalo
“GUMPF”.
- Nikada nisi naskočila na našeg Benjija?
Šok preraste u smijeh izazvan samom drskošću tog pitanja.
Trebala sam mu odgovoriti: “Pogledaj mene, pogledaj Bena. Pogledaj Oliviju. Što ti
misliš?”
Konobar nas izvijesti da je naš stol slobodan.
Simon ustane i zakopča dugme sakoa, kao da nas se spremaju izvesti na podij
svečane dodjele nagrada, zataknuvši vinsku kartu pod pazuh kao fascikl. - Poslije tebe.
Kad nam donesu jelovnike, nagnem se preko stola i šapnem mu:
- Naravno da nisam. Ne mogu vjerovati da me to pitaš. Prijatelj ti je. Zašto njega
nisi pitao?
- Ljude uvijek treba odvojeno ispitati.
- Ah, naravno. Možda bi ti bilo draže da ovo odradimo u sobi za istražni postupak
kaznionice u Ulici Bootle?
152
bosnaunited.net
- Rasvjeta nije dovoljno romantična. - Simon se nasmiješi. -Volim znati kako stvari
što je.
- Vidim.
- Zapravo... - Simonu postane nelagodno, što kod njega prvi put vidim. - Zadnja
žena za koju sam se zagrijao bila je udana. Dovoljno je reći da mi je to donijelo gomilu
komplikacija.
- Što se dogodilo?
Pravi se da me nije čuo i čupka nevidljiv končić s rukava.
- Nisam želio razgovarati o tome prije nego što stigne vino.
- Ja sam za to da razgovaramo. Ionako ne poznajem pravilnik za moderne izlaske.
- Zagrijao sam se za nju. Pokazalo se da je udana. Suprug nas je otkrio. Ostala je s
njim. Kraj anegdote.
- Kunem ti se da nisam udana.
- Toliko već znam. Nemaš neku drugu strašnu tajnu na duši koju bi željela
podijeliti?
- Samo to da pojma nemam o vinima.
- Dopusti meni - reče Simon, ponovno u svom elementu. -Što ćeš za glavno jelo?
Meso ili ribu? Nisi valjda jedna od zaguljenih, ha?
- Zaguljenih?
- Vegetarijanaca, veganaca, humanitaraca? Ili pripadnica bilo kojeg drugog
eufemizma za nesnošljivost prema užitku?
- Ne jedem ništa što ima oči - kažem glumeći finoću.
- O, ne brini. Svemu što kanim naručiti oči su odsječene zajedno s glavom.
***
Brinula sam se da će biti teško ravnopravno sudjelovati u razgovoru sa Simonom,
jednom kad iziđemo na spoj. Nisam trebala. Vješto prebacuje lopticu nizom uljudnih
pitanja. Priča mi o živopisnim klijentima. Ja njemu pričam o živopisnim sudskim
slučajevima. Izmjenjujemo anegdote o odvjetnicima i sucima koje oboje poznajemo.
Ljuti se na znatiželjne, nepromišljene novinare, ja mu se zauzvrat žalim na odbojne,
nepotrebno zatvorene odvjetnike.
Izgleda da ga sve to iskreno zanima i zabavlja pa nakon nekog vremena shvatim
koliko mi godi što me netko pozorno sluša. Njegova je pažnja opojna, ali ne toliko
opojna kao crno vino koje je naručio.
Rhys bi ovdje samo sjedio i gunđao lupkajući nogom po podu dok mu oči svako
malo bježe prema izlazu i na svaku moju riječ samo pokazivao kako jedva čeka da ode.
Ne računajući probe s bendom, volio se kretati isključivo dobro utabanom trasom
između vrhova trokuta - kuća, posao, pivnica - a svako skretanje s puta u njemu je
rađalo nemir, čak i odbojnost.
153
bosnaunited.net
Premda mi je drago zbog kontrasta, polako mi postaje jasno da, premda je Rhys bio
grub i neotesan, Simon je sav sazdan od izglačanih, skliskih površina. Ne postoji ništa
za što bi se čovjek mogao uhvatiti i malo ga bolje upoznati. Samo u jednome trenutku
njegova fasada malčice popuca, i to onda kad mu spomenem kolegu za kojim uzdišu
sve cure s kaznenoga suda.
- Ma nemoj? - obrecne se Simon kao da mu je to posve neshvatljivo pa brže-bolje
promijeni temu. Sve se pitam je li možda ljubomoran po prirodi.
Razgovor skrene na parove koji rade na istome odjelu u Simonovoj tvrtki i kako
među takvim zaposlenicima često planu bračne svađe.
- Oduvijek sam smatrao da je jako loše biti s osobom iz iste branše. Previše je
razgovora o poslu, previše suparništva.
- Čini se da Ben i Olivia sasvim dobro izlaze na kraj s tim -kažem.
- Imaju i oni svojih trenutaka.
- Stvarno? - Nisam baš sigurna što to znači, ali pokušam sakriti znatiželju.
Simon istoči posljednjih nekoliko centimetara vina.
- U njihovoj kući Liv nosi hlače, to je sigurno. Mislim kako je selidba ovamo prvi
puta da je Ben na nečemu inzistirao, a ona se još nije uspjela pomiriti s tim. Lijepo sam
mu rekao da se ne valja ženiti s nekim tko zarađuje toliko više od tebe. Odmah će si
umisliti da u braku može biti direktorica. I, vidi vraga...
- Zar Olivia toliko više zarađuje?
- Nije problem u tome koliko zarađuje, nego to što ima i obiteljsko bogatstvo.
Njezin je otac prodao golemu prijevozničku tvrtku i otišao u mirovinu s četrdeset.
Olivia uopće ne treba raditi.
Bože mili, uza sve one darove, još je i bogatašica.
- Možda joj je stalo do vlastite neovisnosti - kažem.
- O, svakako. Nemoj me krivo shvatiti. Mislim da je super kada curke probijaju
klasne barijere.
- Veći dio svega što kažeš, misliš ironično, ne?
- Do sada sam šovinist jedino po tome što za uspjeh Jamesa Blunta krivim isključivo
ženski rod. Idemo na još jedno kasno piće? - upita Simon dozivajući konobaricu da
donese račun.
- Danas bih nas ja voljela počastiti - odlučno kažem pa i ja pokažem da želim račun.
- Dobro je znati.
Konobarica procijeni odnose moći pa račun na tanjuriću pruži Simonu. On ga
prekrije kreditnom karticom i smjesta joj ga vrati.
154
bosnaunited.net
42
Kad je Simon rekao da “zna jedno dobro mjesto”, zamislila sam baršunast, otmjen
klub s raskošnim naslonjačima, prugastim antiknim tapetama i vatricom u kaminu.
Simon će samo pokazati člansku iskaznicu ili se masonski rukovati s vratarom, a vrata
će se širom otvoriti.
Umjesto toga, provučemo se kroz loše osvijetljenu uličicu do nekakve prljave
jazbine kroničnih pijanaca koji dižući nos poput klinca s reklame za Bisto mogu
izdaleka nanjušiti dozvolu za rad iza ponoći.
- Molimo za oprez, gadost na putu - Simon će glasom konduktera u podzemnoj,
zgrabivši me za lakat kako bi mi pomogao da zaobiđeni bljuvotinu veličine poklopca
kante za smeće pokraj vrata. Birtija je označena samo bijelim, osvijetljenim znakom za
neku marku piva. U blizini je grupica sumnjivih tipova koji nam smjesta nagonski
okrenu leđa kako ne bismo uočili dovoljno detalja da ih prepoznamo na policijskim
fotografijama.
- Baš znaš što cure najviše vole, ha? Ovdje obično nalaziš klijente?
- Hajde, hajde, nemoj tako. Rachel koju sam počeo upoznavati ne treba čipkasti
tabletić pod čašom.
On mi otvori vrata i pridrži ih. Iznenada mi postane naglo, neočekivano privlačan i
istodobno primijetim kako je visok i koliko mi još malo treba da budem pijana kao letva
te da mi se jako sviđa to me neprestano iznenađuje.
Prljavi eksterijer skrivao je još prljaviji interijer, podrum s barskim stolcima i veliki
Wulitzerov džuboks koji izgleda poput predimenzionirane plastične igračke ili nekakav
ostatak sa snimanja Doktora Whoa. Svjetlost je podešena na “prigušeno”, zrak
naparfimiran prepoznatljivom, kiselom aromom prljavog zahoda.
- Omiljeno ti je piće votka s tonikom, ne?
- Hvala. - Kimnem, premda to nije moje omiljeno piće, nego Carolineino. Nisam
sigurna je li ta pogreška znakovita ili ne. Pronađem separe. On odloži pića na stol i
spusti se na sjedalo sučelice meni, a hlače mu zaškripe po vinilnoj presvlaci.
- Ovo mi nikako ne sliči na Simonovo mjesto za izlaske -kažem mu. - Izvodiš fintu
da vidiš kako ću se snaći.
- Nakon prvog izlaska ili, bolje rečeno... - Zadigne manžetu da pogleda na sat koji
je, čini se, marke Breitling, što samo potvrđuje moju poentu - vjerojatno će mu netko
prelomiti ruku kao suhu grančicu da ga se domogne. - ...nakon dvije trećine prvog
izlaska, kako uopće znaš kakva su to mjesta na koja Simon izlazi?
- Ma daj, znaš da sam u pravu. - Zastanem. - Nego, odakle ti sve ono o dvoličnosti
brakova što si pričao na večeri kod Bena i Olivije?
Simon se posprdno osmjehne. - Baš sam se pitao kada će to doći na dnevni red.
- Ne pitam te zato što mi smeta - kažem odrješito, ali sa smiješkom.
- Nego zašto?
155
bosnaunited.net
- Većina gostiju obično izbjegava iznositi takve uvrede.
- Zar je toliko kontroverzno reći da je većina ljudi, ponesena željom da se skrase,
jednostavno digla ruke? Kladio bih se da se slažeš sa mnom. Ali, pitanje je koliko bi itko
u tom pitanju mogao biti brutalno iskren dok uz njega sjedi bračni partner.
- Znači, nisi mislio ni na koga osobno?
Simon podigne obrvu. - Poslušat ću vlastiti savjet i suzdržati se od komentara.
Zašto ti radije meni ne bi ispričala ponešto o tim zarukama koje si raskinula?
- Moram?
- Čuj, običaj je da par na prvom spoju dozna nešto osobno jedno o drugome, a ja
sam do sada saznao samo da ne voliš ciklu.
- Ne može se tu bogzna što reći. Dugo smo bili zajedno, zaručili smo se, postalo je
bjelodano da ni jednom ni drugom nije do vjenčanja, a ja sam bila ta koja je to izrekla
naglas.
- On nije želio prekid?
- Nije.
- Ima li šanse za pomirbu?
- Čisto sumnjam.
Usprkos nadljudskim naporima, grlo mi se stegnulo.
- Koliko ste dugo bili u vezi?
- Trinaest godina.
- Joj. I pretpostavljao sam da mora biti jako dugo. Sigurna sam da mu je Ben sve to
već rekao, ali udovoljim mu i pitam kako to misli.
- Imaš onaj progonjeni, usplahireni pogled serijski monogamne osobe koja je
neočekivano zalutala u samačku džunglu i zaboravila ponijeti mačetu.
Nasmijem se.
- Ženama je teže - kaže Simon. - Neoženjeni muškarci u tridesetima djeluju
izbirljivo dok žene brine da djeluju kao žrtve muške izbirljivosti.
Zabezeknem se, a Simon doda:
- Čak i kada za to nema nikakvih osnova. Kako bilo, ima i gorih stvari. Kao, na
primjer, Matt i Lucy. Koje su to mustre!
Nasmijem se i živahno kimnem.
- Ben je, kažeš, na faksu bio pravi frajer? - nastavi.
- Aha, imao je dosta cura.
- Baš me iznenadilo što nisi jedna od njih.
- Zašto? - Ponovno nemir. Nadam se da neće skoknuti na tržnicu po dvadeset deka
najjeftinijih komplimenata i reći da je to zato što sam neodoljiva. Sumnjam da bi to bio
iskren odgovor.
Simon slegne ramenima i iskapi zadnji gutljaj svoje čiste votke.
156
bosnaunited.net
- Zgodna si, a vas dvoje nekako ste baš slatki zajedno.
- Kao što sam rekla, trinaest sam godina u vezi. Nisam bila slobodna - odvratim. Za neke ljude to nije dovoljno da ih spriječi.
- Nemoj mi reći da tragaš za tračevima koje bi mogao širiti pokraj aparata za vodu u
uredu?
Simon se nasmije. - Bože dragi, sve cure s posla sline za njim.
- Aha, to je taj poznati “Benov efekt”. - Nasmijem se, u nadi da zvučim bezbrižno. Zašto si me pozvao na spoj? - kažem ne bih li promijenila temu, ali zažalim čim mi to
pitanje prijeđe preko usana. - Hoću reći, mislila sam da nisam tvoj tip.
- A što misliš, kakav je moj tip?
- Uf. Zara Phillips23? Neka zločesta ždrebica koju ipak možeš dovesti kući i pokazati
mamici?
Simon se na to od srca nasmije. - Zaključila si da sam nekakav idiot iz bogataških
krugova, ne? Ne brzaj s lijepljenjem etiketa.
- Ha, kao da i sam nisi učinio isto?
- Nisam, časna riječ. Volim osobe s tajnom. - Simon protrlja praznu čašu dlanovima.
- Nešto skrivam?
- O, sto posto. Definitivno postoji nešto što mi tajiš. Po prvi puta, bridak mi
odgovor nije navrh jezika.
***
Nakon dva pića u sumnjivom baru krajolik mi počne plesati pred očima. Ne želim
izgubiti prisebnost pa kažem kako je vrijeme za odlazak kući, a Simon nema ništa
protiv.
Ustraje na tome da me otprati do stana i natukne kako odande jednako lako može
uzeti taksi kao i odavde, da slučajno ne pomislim kako ima skrivene namjere.
Sviđa mi se grad noću, glasna glazba i jarka svjetlost koja dopire iz noćnih barova
koji su još otvoreni, grupe šareno odjevenih partijanera, trubljenje taksija u prolazu i
mastan, slan miris mesa i luka iz kioska s brzom hranom. Hodamo žustrim korakom,
zaobilazeći grupice ljudi koje povremeno blokiraju pločnik pa pred moj stan stignemo
toliko brzo da se čini kako je pijani montažer izrezao dio filma. Na izlasku mi je za tu
istu udaljenost trebalo trostruko više vremena.
- Onda, laku noć. Hvala ti na lijepoj večeri - kažem, iznenađena što očito u
organizam nisam unijela dovoljno alkohola da mi prestane biti neugodno. Prokleti
svježi zrak.
- Dođi ovamo - reče Simon ispod glasa i privije me uza se, a ja pomislim kako je baš
svojstveno Simonu da umjesto nježnih riječi izdaje zapovijedi.
23 Unuka engleske kraljice Elizabete II, vrsna jahačica.
157
bosnaunited.net
Poljubi me točno onako kako bih i pretpostavila da se ljubi, da sam o tome imalo
razmišljala: čvrsto, gotovo nametljivo, kao da će po završetku poljupca jedno od nas biti
proglašeno pobjednikom. Nije mi neugodno, ali odlučila sam da mu neću dopustiti da
uključi i jezik pa sam se odmaknula. Mislila sam da će moj prvi poljubac nakon Rhysa
biti nekakva prekretnica, ali zapravo je bio - koja je prava riječ? Prozaičan. Kao da onih
trinaest godina zapravo nije postojalo.
- Onda, sudska izvjestiteljice, kakva je presuda? Hoću li te češće viđati? - upita, tiho
i suviše sugestivno.
Polaskana sam i pijana. I iznenađujuće izgubljena. Jedan djelić mene želi odgovoriti
potvrdno. Ali veći dio zna da to nije ono što želim, nego samo ono što je ponuđeno.
- Čuj - Simone.
- Čuj - Simone - oponaša me, nešto glasnije. - Jao meni.
- Stvarno sam uživala. Mnogo više negoli sam očekivala.
- Snaga tog komplimenta ovisi o tome koliko si zapravo očekivala, ne?
Pitam se postoji li neki osvježavajući trenutak u kojem Simon nije toliko artikuliran
i svadljiv. Vjerojatno je tu vještinu izbrusio do savršenstva u svakodnevnim bitkama s
državnim tužiteljima.
- Malo mi je prerano, nakon Rhysa i svega što je bilo. Možemo li za sada ostati samo
prijatelji? Ne znam gdje mi je glava i mislim da nije pošteno da se itko sa mnom zamara
dok sam ovakva.
- Dobro. Čuj, bjelodano bi mi bilo draže da smo se bacili jedno na drugo kao zečevi,
ali neka bude po tvome.
Nasmijem se osjetivši dašak olakšanja zbog toga što sam izbjegla intimne odnose s
čovjekom koji upotrebljava frazu “kao zečevi”.
- Hvala ti.
Stanka. - Onda, laku noć - kažem.
- Noć.
Iskopam ključ iz torbice. Dok odlazim, Simon vikne za mnom:
- Znaš zašto mi to uopće ne smeta, Rachel? Osvrnem se i odmahnem glavom.
- Zato što si itekako vrijedna čekanja - kaže podignute ruke.
- Laku noć.
Nakon trećeg pokušaja uspijem ugurati ključ u bravu i zapitam se je li to stvarno
kompliment, ili tek pretpostavka.
158
bosnaunited.net
43
Nakon dugotrajne - no dobro, ne baš dugotrajne -unutarnje debate o tome je li to
dolično ili nije, pošaljem Benu mejl u kojem mu ispričam kako je prošlo sa Simonom. Ne
želim da pomisli kako sam nekakva prevrtljivica koja voli tjesteninu.
Pošaljem: Bok - pomalo čudna situacija, dobro sam se provela sa Simonom, ali nisam
sigurna hoćemo li se ponovno vidjeti. Sve mi je malčice prebrzo, itd. Nadam se da se ti i Olivia
ne smatrate odgovornima za nas.
Vrativši se za računalo tijekom sudske stanke zateknem ovaj odgovor: Znaš... samo
te molimo da se udaš za njega kako bi nam na idućoj večeri bilo lakše odrediti gdje će tko sjediti.
Zar tražimo previše?
Na to se zahihoćem kao budala, a potom primijetim P.S. u kojemu piše: Pokušavam
zdravo živjeti tijekom pauze za ručak pa u jedan kanim uzeti sendvič i prošetati po Plattovoj
poljani da malo pobjegnem iz ureda... hoćeš doći da malo popričamo? Nema frke ako nećeš, nisam
baš najbolji Lastan koji liječi slomljena srca čitateljima.
Smjesta mu potvrdno odgovorim i uskočim u autobus, premda mi Plattova poljana
ni izdaleka nije toliko usput koliko ću, pita li me, tvrditi da jest. Kako se kaže, promjena
je jednako korisna koliko i odmor.
Na ulazu u park ugledam Bena kako kleči na tlu držeći dvije smeđe vrećice u
rukama i razgovara s djevojčicom u crnom montgomeriju. Dok im prilazim, pridruži im
se i neka izmučena četrdesetogodišnjakinja.
- Evo moje prijateljice! Bok, Rachel - kaže Ben glasom voditelja dječjih emisija.
- Zdravo! - odvratim odlučivši se za veseli ton premda ne znam trebam li
odzdraviti odraslima ili djetetu.
Kad se udaljimo, Ben promrmlja ispod glasa:
- U današnje doba, ako se obratiš nečijem izgubljenom klincu prije će te uhititi nego
ti zahvaliti. Hvala Bogu što si došla.
- A možda misle da radimo u paru, kao Brady i Hindley?24 -kažem.
Ben se nasmije.
- Već sam zaboravio koliko mi nedostaje tvoj bolestan smisao za humor. - Prije
negoli stignem odlučiti trebam li biti tužna zato što sam zaboravljena ili sretna zato što
mu nedostajem, on nastavi: - Jesi li ponijela klopu?
Shvatim da sam to zaboravila u žurbi.
- Kupio sam ti ovaj. Još voliš šunku s kiselim krastavcima? Pruži mi jednu od
smeđih vrećica. Zavirim unutra i vidim sendvič u šlapici, omotan ubrusom. - Hvala!
Nikada mi nije palo na pamet izaći da bih se divila prirodi usred prenatrpanog
radnog dana u sudnici, ali proljetna ljupkost parka i ljeskanje sunca na površini jezera
smjesta me obore s nogu.
24 Serijski ubojice djece iz okolice Manchestera.
159
bosnaunited.net
- Znači... Simon i Rachel nisu zaživjeli? - upita Ben. Nasmije mi se punim ustima
dok žvačemo rubove sendviča. Svaki put pomislim da su te šlapice sjajna stvar, ali na
koncu uvijek žvačeš ciglu posutu cementnom prašinom. Odustanem i počnem vaditi
šunku iz kruha, skrivajući se iza vrećice da Ben ne bi vidio kako izgledam kao da sam
zagnjurila glavu u vreću brašna.
- Izašli smo na večeru i bilo je iznenađujuće ugodno...
Dok oklijevam razmišljajući kako da se najbolje izrazim, primijetim da je Ben
odjednom poprimio izraz pubertetlije koji je prisiljen slušati priču o vlastitom začeću. Dooobro... Neće valjda biti dijelova koji su zabranjeni za djecu mlađu od trinaest
godina... ?
Vidjevši njegov prestravljen izraz, ne mogu odoljeti da ne nastavim:
- Bojim se da hoće, zato što kada se muškarac i žena jedno drugome jako sviđaju,
znaš, legnu i zagrle se na poseban način...
- Auh, dosta, stani! Bože, sama pomisao na Simona koji lupa šakom po uzglavlju i
viče: “Bravo! Cilj je postignut! Spreman za uranjanje: tri, dva, jedan..- Ben se strese. Nađi si drugo uho za te stvari.
- Zezam te! - kažem uz salve smijeha, premda pomalo napetog. - Bila je to samo
dinner a deux, home un une.
Ben odglumi olakšanje brišući čelo ubrusom.
- Simon se, naravno, o svemu izrazio mnogo zagonetnije. “Oh, ona je stvarno
posebna cura, Bene.” Podigne obrvu poput Rogera Moorea glumeći Simona, a zatim
napravi gadljivu grimasu.
Nasmijemo se.
- Zapravo ne znam pašemo li si uopće ili ne - kažem. - Jako je pametan i oštrouman,
ciničan i tako dalje. Mislim da smo posve različiti. Da budem iskrena, pomalo me plaši.
- Hmm, nije mi posve žao što to čujem.
Sjetim se onoga što mi je Caroline rekla nakon tuluma za useljenje. Ovo Benovo
iskreno priznanje više pokazuje kako u njegovu ponašanju nema skrivenih motiva.
Osjetim olakšanje i trunku nečega što bi moglo biti razočaranje.
- Nije?
Ben odmahne glavom pa sažvače i proguta zalogaj. -Slažemo se, ali u njega zapravo
nemam povjerenja. Ne bih mogao čiste savjesti savjetovati prijateljici da prohoda s njim.
Prijateljica. Opet sam mu prijateljica.
- Liv, s druge strane, misli da sam smiješan i da biste vas dvoje bili sjajan par pa me
možda ne treba slušati.
Kada je o meni riječ, prije ću poslušati tebe nego nju, pomislim, ali to prešutim.
- Da budem iskren, pomalo me iznenadilo što si uopće pristala izići s njim.
160
bosnaunited.net
Izvučem još jedan listić šunke. - Kada je pravo vrijeme da se počne izlaziti nakon
trinaestogodišnje veze? Kako da budem sigurna s kim bih se trebala viđati, a s kim ne?
Caroline je rekla da moram pokušati i mislim da je imala pravo.
- Trebala bi više vjerovati vlastitoj intuiciji. Caroline je super, ali Carolineini su
odabiri njezini, a ne tvoji.
Dirnuta sam tim riječima. Toliko dirnuta da blebećem:
- Jako brižno od tebe. Spadaš u kategoriju momaka za koje se kaže da su “gej taman
koliko treba”.
Ben odmahne glavom i ustima punim kruha kaže:
- A ja sam, jadan, samo želio biti na tvojoj strani. Je li ti itko već rekao da si vještica
bez srca?
- Aha, nekoć davno, neki tip na faksu. - Odmahnem rukom. Otišli smo predaleko. Ben
proguta stegnutoga grla, a zatim razvuče usne u mlak osmijeh. Usprkos rehabilitaciji,
žiganje na mjestu stare ozljede podsjeti nas da ne pretjerujemo, da se ne
preopterećujemo.
Što smo Ben i ja jedno drugome? Ne postoji riječ kojom bi se to moglo opisati.
Nismo bivši, a usprkos njegovim riječima i onome u što želim vjerovati, nismo baš ni
prijatelji. Nije čudo što svi oko nas traže da im razjasnimo naš odnos. Čeznem načeti tu
temu. Ali time bih sve upropastila.
- Znači, ponovni izlazak sa Simonom nije baš izgledan? -upita Ben, ali mislim da to
pita samo zato da prekine šutnju.
- Nije izgledan. Ali ne kažem da je posve nemoguć.
- Reći ću Liv da je tvoj odgovor “definitivno možda”. Tako će ti se skinuti s vrata, a
ni Simon se neće uvrijediti bude li je ispitivao o tome.
- Dobra ideja - zahvalno odvratim. - Ipak, mora mu se priznati da ima zanimljive
stavove.
- Ha. Kao onaj na večeri, o tome kako smo svi u braku s pogrešnim partnerom?
Koliko sam do sada uspio vidjeti, on nema ni trunke poštovanja prema tuđim vezama reče Ben.
- Mislim da znam na što misliš. To jest, ako se dotičeš njegove prošlosti. Spomenuo
mi je to.
- Oh. Što ti je rekao?
- Da se zagrijao za nečiju suprugu, a ona se vratila mužu. Ben kimne. - I meni je to
ispričao. Dobro mu je poznato što ja mislim o tome. Čak i da je bio ludo zaljubljen u nju,
nije smio ništa pokušati.
Vidiš, Caroline, pomislim, takav ti je Ben. Kolikogod imao uspjeha kod žena, ne podnosi
lovce na suknje niti se ubraja među njih.
- Ali ipak ti je prijatelj?
161
bosnaunited.net
Ben slegne ramenima. - Poznaje Liv još s fakulteta i dobar je kolega. Ali ne bih
hodao s njim. - Namršti se. - Žao mi je ako sam te otjerao od njega. Samo pamet u glavu,
a i nikad se ne zna. Možda ga upravo ti promijeniš. Samo ne vidim kakve bi ti koristi od
njega mogla imati.
- Možda da ne umrem stara i sama?
Ben se nasmije. - Malo sutra. Smijem li ja, zauzvrat, pitati tebe za jedno mišljenje?
- Naravno.
- Liv želi da se za godinu dana odselimo natrag u London.
- Oh. - Neću mu dijeliti nepristrane savjete. Ovo me šutnulo ravno u srce.
- Pristanem li na to, nećemo imati dovoljno novca za kuću kakvu imamo ovdje.
Traži da dopustim njezinim roditeljima da nam daruju golemo zdanje u blizini
njihovog. Ponudili su da će nam ga kupiti kako bi vratili svoju curicu natrag pod svoje
okrilje. Odbio sam. Jesam li nerazuman?
- A tvoji razumni razlozi su... ?
- Osim što su se odlučili za grozomornu kućerinu u Surreyju, smatram da je to
previše. Ne želim da me zbog raskoši njezini roditelji drže u dužničkome ropstvu.
Nemoj me pogrešno shvatiti, krasni su to ljudi. Ali ne želim biti ničije vlasništvo. Znam
da su mi prije vjenčanja utjerivali strah u kosti. Ali ova pravodobna darežljivost navodi
me na zaključak da sam ih zapravo podcjenjivao.
- A ne nude vam novac da ovdje kupite kuću?
- Ma kakvi. - Ben se mrko osmjehne. - Ne kažem da bih prihvatio, ali ne. Takva
pogodba nije ponuđena.
- A što o tome misli Olivia?
- Misli da sam sebičan. Da ugrožavam sreću svoje supruge i sigurnost buduće djece
zbog nekog apstraktnog hira. Kaže da će taj novac ionako jednoga dana biti njezin. Da
se nju pita, sutra bi otišla. Kaže da je radi mene pokušala živjeti na sjeveru i da joj se ne
sviđa. Eksperiment završen, dužnost ispunjena. A ja već godinama nisam bio ovako
sretan.
Znam da sam patetična i da to nema nikakve veze sa mnom, ali zbog posljednje ga
izjave poželim zagrliti.
- Teška situacija.
Svjesna sam da svaka moja riječ može biti prenesena Oliviji i da u sve to ne bih
smjela zabadati nos. Prije samo nekoliko minuta, slušala sam kako je moj sud bolji od
Carolineina, ali nekako mi se jezovito jasno čini da me upozorila upravo na ovakvu
stvar. Hrabrim se pomišlju kako Ben sigurno nema s kim drugim o tome razgovarati.
Sve je u redu. Mi smo samo dvoje prijatelja koji ćaskaju. Usprkos tome što riječ
“prijatelji” nije posve točna.
- Jasno mi je zašto se tako osjećaš. Morao bi postojati neki kompromis, recimo da im
u određenom roku vratiš sav novac?
162
bosnaunited.net
- Riječ je o iznosu koji nikada ne bih mogao vratiti, Rachel. Otplata ne dolazi u
obzir. Čim se ondje smjestimo, počet će razgovori o punjenju prostorija...
Pusti da mu glas zamre. Pitanje klinaca. Ne pada mi na pamet potezati tu temu.
- Mislim da si u pravu što želiš sačuvati neovisnost - kažem. - A što se sigurnosti
tiče, ne može se reći da je Didsbury sirotinjski geto u Sowetou, zar ne?
Ben odmahne glavom. - Nije.
- Olivia će promijeniti mišljenje, jednom kad joj se Manchester uvuče pod kožu dodam.
Ben podigne obrve i zagleda se u daljinu, a zatim promrmlja nešto nerazgovijetno.
Imam dojam da bi mi još koješta mogao reći, ali se i ovako osjeća kao izdajnik.
Zavlada bremenita šutnja.
- Iz kakve je Simon obitelji? - upitam, budući da je sada na mene red da pronađem
neku temu.
- Zar ne znaš?
- Ne, što?
- Roditelji su mu poginuli u automobilskoj nesreći kad mu je bilo sedam ili osam.
Starateljima su imenovani njegovi stric i strina, ali oni baš nisu bili brižni i roditeljski
tipovi pa su ga otpravili u internat. Mislim da su to platili novcem od životnog
osiguranja njegovih roditelja.
- O, ne. To je grozno. - Ja sam grozna. Lecnem se pri pomisli kako sam ga
zafrkavala za “mamicu”. - Zadirkivala sam ga da je bogatunčić...
Ben slegne ramenima.
- Nisi mogla znati.
Sunce zađe za oblak. Zagledam se preko ravnog, makadamskog vodenog
prostranstva na kojemu je vjetar namreškao milijune sitnih bora. - Upravo zato to nisam
smjela reći.
Raspoloženje nam je splasnulo. Otrgnem komadić preostalog kruha.
- Smijem li ovo podijeliti s patkama?
- Slobodno, samo naprijed.
Uslijedi vatromet zelenih, bež, crnih i žutih boja kad ptice nahrupe na komadiće
razmočene šlapice.
- A što je s onim kržljavcem koji ne uspijeva uhvatiti ni komadić? - upita Ben.
- Gdje?
- Eno! Tamo otraga. Siroti bijednik.
Pružim Benu komad šlapice, a on mi se nasmiješi. Nije to bilo kakav osmijeh, već
pomalo dirljiv smiješak s nedjeljne matineje, snimljen sa žutim filterom preko objektiva,
osmijeh koji te tjera da se raspekmeziš i kao da kaže ma vidi ti nas dvoje. Počne lomiti
kruh i bacati ga snažnije i živahnije od mene.
163
bosnaunited.net
- Uspio je! Evo izvoli, prijatelju moj. Život nije toliko okrutan kao što misliš.
- Oho-ho, jest, vjeruj mi! - kažem.
Ben me pogleda ispod oka. Osjetim kako se rađa “trenutak iskrenosti”.
- Znaš li što nas dvoje sada zapravo radimo? Ubijamo ribice - kažem. - Navodno
ostaci kruha trunu pa se u vodu ispušta previše dušika, ili tako nešto.
- Joj, prava si majstorica za ubijanje romantike - kaže Ben. -A ja sam, jadan, mislio
da radimo nešto lijepo.
164
bosnaunited.net
44
Dok napola visim s najvišeg rukohvata u autobusu, gubim se u mislima o siročetu
Simonu koji je, po najnovijem, postao vrijedan suosjećanja i nježnosti, usprkos tome što
je mutio s udanom ženom. Premda Benu bespogovorno vjerujem, moram se zapitati
koliko je Simonova verzija priče vjerodostojna. Razmišljam o tome kako sam Natalie
Shale progledala kroz prste i raspravi koju sam vodila s Caroline pa mi se učini kako
bih vjerojatno trebala stisnuti zube i zgrabiti uzde, kako bi rekao Rhys.
Mobitel mi zacvrkuta prigušenim ptičjim pjevom negdje iz bezdana torbice.
Oslonim je na bok i brže-bolje iskopam telefon. Ken. To nije dobar znak.
- Halo?
- Woodfordice?
- Kako ti se čini Zoe Clarke?
- Čini? Mislite, na poslu?
- Ne, u bračnoj postelji. DA, NA POSLU, ŠTO DRUGO?!
- Ona je, ovaj... - Zabijem kažiprst u uho u pokušaju da prigušim prometnu vrevu i
žamor oko sebe. - Izvanredna je. Odlična je reporterka i ne treba je stalno držati za ruku.
Dobro surađujemo i znam da će, povjerim li joj neki novinarski zadatak, uvijek
napraviti dobar članak.
- Dobro. Razgovarao sam s urednikom i željeli bismo povećati njezinu satnicu na
sudu.
Jao i pomagaj... nisam valjda samoj sebi sredila ostanak bez posla?
- Zato želimo napraviti preraspodjelu rada, čisto kao eksperiment...
Mišići mi se počnu stezati. Svaka će rasprava biti uzaludna. Jednom kada Ken
donese odluku, pogotovo kad o tome brže-bolje izvijesti i urednika, postaje
nezaustavljiv. Imala bih veće šanse skrenuti jureći tanker s kursa tako da mu postavim
nogu.
- Od sada će puno radno vrijeme provoditi na sudu...
Ne vjerujem vlastitim ušima. Neće mi valjda reći da se moram vratiti u ured kao
obična reporterka sa svim onim hitnim rokovima, sastancima vijeća i noćnim smjenama.
Ne. Ne pristajem. Dat ću otkaz. Aha, sigurno... a tko će ti onda plaćati onaj glupi, bogataški
stan koji ti ionako već prazni novčanik?
- ...kao tvoja zamjenica. Da te odtereti kako bi mogla više vremena posvetiti
pozadinskim pričama poput one o Natalie Shale. Jako nam se dopala, znaš. Napisana je
s mjerom i bez napuhavanja.
- Oh, dobro, hvala... - počnem zamuckivati.
- Počinješ u ponedjeljak, može? - upita Ken.
- Nema problema.
165
bosnaunited.net
Spusti slušalicu bez pozdrava. Ken Baggaley jedina je osoba koja to čini u stvarnom
životu, a ne samo na filmu.
Kada se vrata autobusa otvore uz hidraulično siktanje, siđem i duboko udahnem
ugljičnim monoksidom zatrovan zrak manchesterskog gradskog centra, puštajući da
onaj panični očaj koji me prije nekoliko trenutaka obuzeo počne blijedjeti.
Zamjenica. Imat ću vremena zagristi u veće priče, možda ponovno pronaći strast za
posao kojim se bavim. Znala sam da će mi ekskluzivni intervju s Natalie Shale biti
perjanica karijere. Nisam očekivala da će mi donijeti i stvarno promaknuće. Osmjehnem
se sama sebi i počnem koračati prema poslu.
Caroline je napomenula da bi mi ponovno druženje s Benom moglo donijeti svašta
lošega. Do sada mi je donijelo samo sve najbolje.
***
Željela bih da naše zajedničko promaknuće proslavimo u skupom restoranu, ali
zbog stanarine sam stvarno dekintirana. Čak i uz povišicu plaće, sumnjam da Zoe pliva
u novcu pa završimo u Dvorcu proklinjući vlastitu predvidljivost. Zoe ode po piće dok
ja proučavam igrama riječi ispunjen letak o posebnoj ponudi četvrtkom: “Slobodna večer
u rukama Indijca!” Vrati se s dvije goleme čaše bijeloga vina pa održim zdravicu našoj
suradnji na sudu.
- Za timski rad - kažem i podignem čašu da se kucnem sa Zoe. - I za Petea Grettona,
koji nam je od prvoga dana omogućio da imamo nešto zajedničko - neprijatelja.
Srknemo.
- Dobro znaš da je to samo tvoja zasluga, Rachel.
- Ne budi smiješna, to možemo zahvaliti i činjenici da si već u nježnim godinama
postala jebeno dobra novinarka.
- Šalu na stranu. Sjećam se onih prvih dana kad nisam znala gdje mi je glava. Hvala
ti što si imala strpljenja sa mnom.
Bacimo se na tračanje kolega s posla, a kad stigne druga runda, zaključim da bih
slobodno mogla malo olakšati dušu.
- Zoe, znaš li čuvati tajnu?
- Ooh, obožavam tajne. Naravno.
- Dok sam intervjuirala Natalie, pročitala sam poruku s njezina mobitela. Mislila
sam da je nešto o meni. Izišla sam na spoj s njezinim odvjetnikom. Ne kažem da je to
opravdanje.
- I? - Zoine se zelene oči razrogače.
- Poruka je bila od... ljubavnika. Barem mislim.
- Jebote! Muž joj je u zatvoru, a ona muti s drugim. Pa gora je od Winnie Mandele.
- Pitala sam se je li to tip s kojim sam se viđala. Ali pokazalo se da to nije njegov
broj.
- Zapisala si ga?
166
bosnaunited.net
Promeškoljim se. - Aha. Ali samo zato da provjerim je li Simonov.
- Nisi ga nazvala?
- Pa neću mnogo doznati čujem li neki nepoznat glas.
- Sačuvala si broj?
- Zašto, što si naumila?
- Ukratko, nazvati ga bez predstavljanja.
- I što ćeš ga pitati - “Jeste li vi muškarac koji spava s Natalie?”
- Ne.
- Poziv u kojem mu ništa ne kažeš niti ga išta pitaš? Zvuči mi kao potpuni gubitak
vremena.
- Vidjet ćemo.
- Kuneš se da ništa ne riskiramo?
- Ni najmanje. Vjeruj mi.
Izvadim bilježnicu iz torbe, otvorim je. Prilično glasan unutrašnji glas kaže mi da
bih mnogo pametnije postupala da nisam iskapila veći dio butelje na prazan želudac.
Broj je nažvrljan na unutrašnjem dijelu kartonskih korica, odmah pokraj riječi
ODLIČAN VODOINSTALATER, koje sam napisala za slučaj da mi Gretton škicne
preko ramena i počne zapisivati anonimne brojeve u nadi da jedan od njih pripada
Natalie.
- Pročitaj mi ga - kaže Zoe i spremno podigne kemijsku iznad nadlanice. Izdiktiram
joj broj, a ona ga grebući po koži zapiše razmrljanom, plavom tintom.
- Dobro. Slijedi me. - Zoe sklizne sa stolca i ogleda se po pivnici tražeći telefonsku
govornicu. Prebacim kaput preko naslona, objesim torbicu na rame i krenem za njom.
Ubaci kovanice i okrene broj dok ja držim stražu, premda ne znam zašto i radi koga.
Kada začuje zvuk za zvonjavu, Zoe iskrivi lice u grimasu “ludog uzbuđenja” kao
da joj je hitno sila na zahod. Glavna konobarica sumnjičavo pogleda prema nama.
Ovako se nisam osjećala još otkako sam kao petnaestogodišnjakinja markirala i bježala
u trgovinu s pločama.
- Halo, je li Liz kod kuće? - upita Zoe u slušalicu. - Oh, oprostite. Krivo sam
nazvala.
Spusti slušalicu. - Muškarac je.
- Ne bih rekla da smo se time kvalificirale za osvajanje istražiteljske medalje
Woodward i Bernstein.
- Strpi se malo - prekori me, a ja se zapitam otkada je to Zoe postala moja
mentorica.
Ponovno nazove onaj broj.
- Što to radiš? - šapnem joj, a ona podigne kažiprst pred usta.
Ovoga puta ne kaže ni riječ, nego samo spusti slušalicu.
167
bosnaunited.net
- Pun pogodak.
- Što je bilo?
- Ljudi se jako rijetko na pogrešan broj javljaju dvaput. Dobila sam automatsku
sekretaricu.
- I?
- Natalie Shale ševi nekoga tko se zove Jonathan Grant i tko se ovoga trenutka nije
u mogućnosti javiti, svinja jedna lažljiva. Sada nam preostaje samo doznati tko je taj
Jonathan - veselo će Zoe pa nastavi brbljati. - Mogli bi nam pomoći birački popisi. Znaš
što, zvučao mi je nekako otmjeno, nije neki mafiozo s kamenjara... jesi dobro?
- Zoe, mislim da znam o kome je riječ - kažem.
- Jebote. O kome?
- On je bivši odvjetnik Lucasa Shalea.
Zagledamo se jedna u drugu, a Zoe zaprepašteno blene.
- To, mater ti! - vikne neki momak pokraj nas kad mu automat za poker izbaci
nekoliko žetona kao iz strojnice.
168
bosnaunited.net
45
Valja razmisliti bistre glave - kažem i naglasim tu izjavu podižući do usana treću
punu čašu vina, a Zoe ozbiljno kimne glavom.
- S jedne strane, to je definitivno vijest - bespotrebno ustvrdim očiglednu činjenicu.
Zoe podigne tintom zamrljanu šaku. - Na ovoj ovdje ruci. Tu je jedan fenomenalan
članak. - Oči joj se zacakle, odjednom postanu svjetlije i bistrije. - Koja si ti legenda.
Usprkos dojmu da sam podigla kamen i pronašla ljigavu gadariju, osjetim kako mi
se nos pomalo diže u zrak. Ako ništa drugo, Zoe se ludo zabavlja sa mnom.
- Legenda koja je u novinarskim krugovima posve nepoznata. Ipak, hvala na
komplimentu.
- A s druge strane... ?
- S druge strane, Natalie Shale živu će rastrgati. Lucasova žalba mogla bi biti
ugrožena tolikim publicitetom. Zamisli da čamiš u zatvoru zbog nečega što nisi učinila i
još doznaš takvu vijest? Jonathan Grant vjerojatno će izgubiti posao. Ne znam točno
kako to ide u pravničkoj struci. Mislim da te kada učiniš nešto toliko neprofesionalno,
izbace iz komore.
- Istina. Ali ona je sama odlučila ševiti muževog odvjetnika i vice versa. Nisi ti za to
odgovorna.
- Znam, ali ne bih to otkrila da nisam njuškala dok sam bila gošća u njezinoj kući.
- Gdje je bila dok si joj čačkala po mobitelu?
- Vani. Razgovarala je sa susjedom.
- Ali, moraš imati na umu da je stvar ogromna - kaže Zoe. -To je priča koju će svi
spominjati na tvom ispraćaju u mirovinu. Usto, uvijek možeš nazvati Natalie i pitati je
želi li s tobom o tome porazgovarati.
- Nekako si mislim da za to ne postoji ni najmanja mogućnost, a ne mogu samo
iskušati metlu i pritom ne podići veliku prašinu. Novi odvjetnik njezina muža moj je
prijatelj. -Možda i više od prijatelja. - Na kraju će svi pošiziti i zahtijevati od mene da
povučem intervju, sigurna sam.
Zoe se ugrize za usnu.
- Da nisam nazvala taj broj, sada ne bi imala razloga za brigu.
- Sve u redu - pripito promrmljam. - Idem lijepo na zahod, a kada se vratim, znat ću
što moram učiniti.
Dok nepotrebnom žestinom izvlačim papirnate ubruse iz držača, pripita si pomisao
progrize put do mojega mozga, poput crva u truloj jabuci koja mi služi umjesto glave.
Pusti Natalie i njezinu ljubavnu pustolovinu na miru, sve ih pusti na miru, jer odakle
meni pravo da kažem na koji način netko mora tražiti sreću. Koliko ja znam, Lucas je
možda pravi tiranin. Možda ju je Jonathan oborio s vitkih nožica. Možda će do
Lucasova izlaska iz zatvora već sve biti svršeno. Možda je to bio samo “trenutak
169
bosnaunited.net
bezumlja” zbog kojega je gorko zažalila, kako to obično kažu političari. Ali zapravo mi
nije stalo do nemoralnosti njihova čina ni do priče s naslovnice. Najviše mi je stalo do
muškarca iz južnog Manchestera. Želim učiniti sve da se ponosi mnome, čak i ako
nikada o tome ne dozna ni riječ. Postoji li način kako da objavim tu vijest a da pritom ne
razbjesnim Simona i ne otjeram Bena od sebe? Da postoji, bih li izručila Natalie i
odjahala u suton? Zgužvam papirnate ručnike, bacim ih prema košu za smeće i
promašim.
Pridružim se Zoe koja me s nestrpljenjem iščekuje.
- Onda? - upita.
- Nije bilo groma iz vedra neba. Što me jako frustrira, jer u zahodu Dvorca obično
svaki put doživim prosvjetljenje.
Zoe se nasmije. Meni se digne živac.
Vrijeme je da prestanem glumiti, kad dobro znam što ću učiniti.
- Ne, neću se petljati u to, Zoe - kažem. - Nije to najodvažnija odluka koju sam u
životu donijela, ali barem ću mirno spavati.
- Stvarno? - upita Zoe.
- Stvarno. Iz onoga što sam učinila ne može proizići ništa dobro. Krivo sam
postupila. Svaki djelić intuicije koji imam savjetuje mi da se klonim te priče.
- Mislim da si donijela ispravnu odluku.
- Znaš što? Posve sam sigurna da je ispravna. Osjećam to.
- Bože dragi, pomisli samo što bi Gretton učinio da ugrabi takvu vijest u svoje
prljave čaporke? - Zoe se zahihoće. - Umro bi i otišao u raj.
- Neće Gretton u raj, pretplatio se za vrelije krajeve -kažem.
- Kad smo već kod vrelih stvari, što kažeš na to da utopimo sve ovo u jednom
ljutom kariju?
170
bosnaunited.net
46
Svoj dvadeset prvi rođendan obilježila sam ručkom u indijskom restoranu u
Rusholmeu. Bio nam je najdraži u nizu restorana u ulici poznatoj kao “Indijska milja”:
konobari su nas poznavali, strašno se trudili oko nas i donosili nam besplatne indijske
sladolede, bombone od mentola i vruće ručnike namirisane umjetnom aromom limuna.
Kada sam rezervirala stol spomenula sam i kojom prigodom dolazimo pa smo po
dolasku vidjeli da su ljubazno ukrasili stol girlandama koje su se na koncu svima
umakale u chutney od manga. Nije to bila neka posebna proslava, kakvi dvadeset prvi
rođendani znaju biti, ali bilo je to potkraj ispitnih rokova pa smo svi bili pomalo
iscrpljeni, napeti i premoreni.
Budući da Ben nije dobro poznavao moje prijatelje, doveo je svoju najnoviju
djevojku, Pippu, o kojoj se govorkalo da je već odavno zaljubljena u Bena. Pitala sam se
je li i on zaljubljen u nju. Čula sam kako je jedan Benov prijatelj opisuje kao “komplet u
kojem ništa ne fali”. Time je pogodio upravo ono što mi kod te sićušne Pippe nije dalo
mira. Ben je izlazio s mnogim slatkicama, ali nikada ni sa jednom toliko dražesnom. Slap
kose boje bijele čokolade, obline poput Palčice iz pornića i, što je najgore od svega,
nutrinu koja odgovara vanjštini.
- Prekrasno izgledaš - iskreno mi je rekla, lagano otežući dublinškim naglaskom
zbog kojeg je zvučala još iskrenije.
- Hvala na komplimentu!
To nije bila istina. Provela sam sat vremena uvijajući kosu u frizuru Shirley Temple.
Zamišljala sam opuštene, sjajne uvojke, onakve kakvi u reklamama federiraju poput
žice telefonske slušalice. Umjesto toga sam djelovala pomalo mahnito, poput policijske
fotografije kraljice mature koja je uhvaćena kako se s kraljem mature ljubaka na
parkiralištu.
Dok je Rhys tamanio indijsko pivo Cobra, Caroline ga je upitala što mi je darovao
za rođendan.
- Tipične ženske stvari. Parfem, seksi donje rublje. Iako je seksi donje rublje zapravo
za mene.
- Zar si transvestit? - upita Caroline trpajući u usta komad indijskoga kruščića s
ljubičastim lukom.
- Uživat ću gledajući je u tome. Trebaš vidjeti što inače nosi... kao da je cura iz
internata.
- Začepi - dreknula sam prekrivši usta da ne poprskam stol komadićima prženog
predjela.
- Nekim se muškarcima to sviđa - rekla je Caroline.
- Ali ne ono čvrsto, sportsko rublje kao da se sprema za sat tjelesnog.
- Rhyse!
171
bosnaunited.net
- Oh, mislim da se grdno varaš - odvrati mu Caroline praveći žlicom po tanjuru
šare umaka od metvice.
- Jedan od mojih momaka natjerao me da se igramo maharadže - ubacila se Mindy,
ali svi smo se pristojno pravili da to nismo čuli.
- Ima čak gaćice s likovima iz crtića - nastavi Rhys. - Kako se zove onaj štrumpf s
ogledalom?
Zažarenih obraza, čemu je još pripomogao i ljuti vindaloo, ispod stola sam snažno
tresnula Rhysa u cjevanicu.
- Au, jebote! Kako boli!
Bacim pogled prema Benu da provjerim je li išta čuo. Zbog mene se pretvarao da je
udubljen u jelovnik zbog čega mi je bilo još neugodnije.
- Medeni - rekla je Caroline.
- Tebi je to medeno? Pa slomila mi je cjevanicu!
- Ma ne - onaj štrumpf se zove Medeni.
Popravljajući haljinu na povratku iz zahoda, primijetila sam da Bena nema za
stolom. Vidjela sam ga vani, leđima naslonjenog na izlog. Za stolom je piće teklo u
potocima. Svi su još grabili iz posuda sa sivosmeđim jalfrezijem, dhansakom, kormom i
mravinjacima od žute riže načičkane klinčićima. Neprimijećena sam se prošuljala
restoranom i klisnula kroz vrata.
- Što radiš tu?
Ben se prenuo čuvši moj glas.
- Trebalo mi je zraka. A zašto si ti ovdje?
Potapšam nabrekli trbuh pod čipkastom haljinom. - Oborila sam rekord u
proždiranju piletine tandoori. Osmjehnuo se.
Pokraj nas je projurio auto sa sportskim auspuhom kroz čije je otvorene prozore na
sav glas treštala seljačka glazba. Šutjeli smo dok buka nije zamrla i lagano drhturili na
hladnoći rane večeri na sjeveru Engleske. Zrak je mirisao na ugljen i pikantna pileća
krilca koja su cvrčala iza vrata.
- Dvadeset jedna, ha, Ron? Život kuca na vrata.
- Ha. Baš.
- Imaš li plan? Sve ti je zacrtano? Karijera, brak, klinci i to?
- Daleko od toga.
- Ali svakako se kaniš vratiti u Sheffield?
- Pa, da. S obzirom na to da me čeka stažiranje u novinarskoj redakciji.
To me pitanje pomalo iznenadilo. Budući da sam poslala molbu, bila primljena i na
sav glas to razglasila, što mi je drugo preostalo?
- A ti? Završit ćeš veliku svjetsku turneju u Irskoj? - upitala sam.
172
bosnaunited.net
Ben i njegov prijatelj Mark planirali su šestomjesečni put oko svijeta još otkako su
napunili petnaest. Ben je njegovao tako pohvalnu radnu etiku da je vjerojatno sjedio na
golemoj ušteđevini. Nedavno su kupili karte i Ben mi je uzbuđeno pokazao plan puta
na karti Azije koju je rasprostro na stolu u kantini.
Njegov skorašnji odlazak natjerao me da se suočim s mišlju koju sam pokušavala
izbjeći: kako da ostanemo u kontaktu, kako da stvarno budemo uključeni jedan
drugome u život, kako postići da nam se druženje ne svede tek na pokoju razglednicu?
Hoće li me njegove ozbiljne djevojke prihvatiti? Hoće li Rhys početi zbijati šale o
mojemu “drugom dečku” tako da će nam svima postati neugodno?
Ben i ja pripadali smo tom ekskluzivnom dvočlanom klubu s prešutnim
dogovorom da se osim nas nitko u njega ne može učlaniti. U toj se zatvorenosti
vjerojatno krije i naša propast. Uza sve čvrste i dobre namjere, nikako nisam mogla
zamisliti na koji bi način, uza jaz među spolovima, preživjeli još i zemljopisnu
razdvojenost. Kad bi me itko upitao hoćemo li Ben i ja ostati prijatelji odgovorila bih
potvrdno, ali da me odvedete u sobu za ispitivanje, uperite mi lampu u oči i zatražite da
priznam istinu i samo istinu, prilično sam sigurna na koju bi stranu jezičac vage
pretegnuo. Više neće biti “kasnonoćnih izlazaka i spavanja kod njega” jednom kad
prođe vrijeme i kada će sumnjičave bolje polovice morati odobriti svaki naš pokret.
Pisma i telefonski pozivi sadržavat će pozive u posjet, a oboma će nam postati
nelagodno pretvarati se da ćemo ih ostvariti pa će kontakt postepeno zamrijeti. Suočeno
s raznim praktičnim problemima koji će se tijekom godina samo umnažati, prijateljstvo
će usahnuti, a što je najgore od svega, mi ćemo dopustiti da se to dogodi i sve prepustiti
zaboravu jer je tako lakše.
- Misliš da bih se trebao preseliti u Irsku?
- Pippa mi djeluje kao jako dobra djevojka - iskreno sam mu odvratila.
Oboje smo bacili pogled prema restoranu gdje je živahni Rhys svijao balon u neki
komičan oblik zabavljajući hihotavu Pippu.
- Nisam te to pitao.
- Nitko drugi osim tebe ne zna trebaš li to učiniti, Bene.
- Istina. Ali ne znam ni ja.
Reci nešto dubokoumno, pomislila sam. Reci mu da ćemo ostati prijatelji i da
razdvojenost uopće nije važna.
- Od svih mojih prijatelja, jedino mene nikada ništa nije brinulo - rekao je Ben. Mislio sam da će se sve posložiti samo od sebe. Sada sam promijenio mišljenje. Ako
ništa ne poduzmeš, ništa se neće dogoditi. Život ovisi o odlukama. Ili ih donosiš sam ili
ih netko drugi donosi za tebe, ali ne možeš ih izbjeći.
- Ne moraš učiniti ništa što ne želiš.
Njegova je tuga bila gotovo opipljiva, poput vlage u zraku koja najavljuje kišu.
Budući da je ovo Manchester, vjerojatno se stvarno spremala kiša. Vidjevši Bena tako
loše raspoloženog, bilo mi je žao što večer nije bolje prošla.
173
bosnaunited.net
- Oprosti zbog Rhysa i onoga što je rekao. Ponekad pretjera - rekla sam.
Uslijedila je tišina tijekom koje sam očekivala da Ben kaže kako je sve u redu, ali to
nisam dočekala.
- Zašto to podnosiš?
Želudac mi se, premda prepun, zgrčio. - Molim?
Ben nikada nije kritizirao Rhysa. Kad god bih mu prenosila naše razmirice, Ben bi
neizostavno držao Rhysovu stranu. Glumila sam da mi to ide na živce, ali to je zapravo
bilo utješno, obzirno od njega. Baš kao što obzirni prijatelji znaju da ti ne smiju
povlađivati kad pljuješ po vlastitoj obitelji.
- Nemam dojam da ste posve ravnopravni. Ti znaš biti prekrasno samouvjerena, ali
u njegovoj se blizini to jednostavno gubi. To mi nema smisla.
Nelagoda preraste u razdraženost. Što je sad ovo, dovraga? Pa rođendan mi je.
- Vratim ja njemu istom mjerom - samo se ne volim svađati u javnosti, to je sve. Čuj,
znam da si potišten, ali nemoj se zato iskaljivati na nama.
Ono “nama” bilo je namjerno. Mi smo par, čak i dok Rhys pravi životinje od balona
drugoj djevojci. Ben se namrštio i šutke zapiljio pred sebe. Nikada ga prije nisam vidjela
takvog. Zapitala sam se poznajem li ga uopće tako dobro kako sam mislila.
Naposljetku je rekao:
- Ako ćemo pravo, prilično je bizarno nositi narcisoidnog štrumpfa na međunožju.
Kakvu to poruku šalje? “Ja sam sebi najljepša?”
Napetost je popustila. Prihvatila sam maslinovu grančicu.
- Bio je to Vicko, s darom.
- Ah, Vicko. To ima mnogo više smisla kada je o zavođenju riječ. Povlačim sve što
sam rekao.
- Odzada je slika eksplozije i piše “Iznenađenje!”
- Hmm. Samo mogu reći kako bih, da si moja cura, očajnički želio da ih što prije
svučeš - rekao je Ben napokon mi uputivši onaj svoj razoružavajući osmijeh, premda me
njegova neuobičajeno vrckava izjava već dovoljno razoružala.
- Bolje da se vratimo unutra - uznemireno sam rekla.
Čim nas je zapahnuo topao miris začina praćen notama sitara, zaorio se razuzdan
refren pjesmice “Sretan rođendan”.
Pojavila su se dva konobara noseći tortu od sladoleda sa šlagom iz koje je virilo
pregršt svjećica. Kada se Ben vratio na mjesto pokraj Pippe i svi zapljeskali, puhnula
sam i ugasila svjećice, lagano se poklonila i sjela za stol.
Rhys je ustao i podignuo kriglu Cobre.
- Ako smijem, volio bih reći nekoliko riječi...
- Rhyse - rekla sam. - Što sad izvodiš... ?
- Znam da je ovo previše službeno za proslavu dvadeset prvog rođendana, ali svi
ćete ubrzo diplomirati pa je ovo možda posljednji puta da večeram s vama. Želim vam
174
bosnaunited.net
reći: Rachel ne samo da je najbolja cura na svijetu... - Zastao je zbog neizbježne salve
uzdaha koja se otela ženskim pripadnicama društva. Najbolja cura? Stvarno to misli? ...nego ste me i vi, otkako sam prije tri godine počeo posjećivati Rach u Manchesteru,
prihvatili kao prijatelja. Hoću vam reći koliko sam vam na tome zahvalan. Čak sam čuo
da je Ben premašio svoje obveze i u moje ime nokautirao tipa koji je to zaslužio.
Pippa je vrisnula od divljenja i zagrlila ga, na što mi je laknulo jer sam se pobojala
da će ona taj incident doživjeti kao Benova bivša djevojka. Ben je samo zatečeno gledao.
- Sjajan si ti momak. A ja sam, budala, mislio da mrzim studente i južnjake, a
studente južnjake više od svega. Ti si trebao biti moj kriptonit.
Smijeh. Rhys je podigao čašu prema Benu, a Ben je zauzvrat podigao svoju, ali je još
djelovao ošamućeno i smušeno.
- Za moju curu, Rachel. Sretan joj dvadeset prvi i živjeli.
- Živjeli - promrmljala sam pa smo svi podigli čaše i kucnuli se pa otpili.
Osjetila sam zavidno-udivljeno zujanje kolektivne svijesti okupljenog društva: prava
sretnica, sjajan tip, baš lijepo od njega. Bila sam sretna. Rhys se široko osmjehnuo i
namignuo mi dok je sjedao natrag za stol, tako da sam mu onaj prijestup s Medenim
odmah izbrisala iz dosjea. Osmjehnula sam se i ja njemu, zahvalna, zadivljena i pomalo
dirnuta. Da je u toj sekundi škljocnuo veliki fotoaparat života, zabilježio bi kako mi je
sve nadohvat ruke i kako imam sve što sam željela: odanog dečka, sjajne prijatelje,
planove za budućnost i naan s češnjakom.
Nešto, međutim, nije bilo kako treba. Netko tko mi je jako bitan bio je nesretan.
Kada je počela rasprava o tome tko će koliko platiti i kamo ćemo dalje u izlazak,
ogledala sam se po zadovoljnim licima oko stola i pokušala tu sliku pred očima sačuvati
za uspomenu. Prisilila sam se u nju uključiti i Bena. On se duboko mrštio nad tanjurom
jedva taknute bhune od janjetine.
Sjetila sam se one fraze koja kaže da nisi svjestan što imaš dok to ne izgubiš. Sada
mi je nedostajao Benov optimizam. Bjelodano je napustio fakultet prije njega.
175
bosnaunited.net
47
Trčeći u kino, pogledam na sat i shvatim da je zahvaljujući nekom prljavom triku
zapadnoeuropskog računanja vremena, negdje između ulice Sackville i moje trenutačne
pozicije, sat skočio deset minuta unaprijed. Još jedan nedostatak života u gradu i
kretanja pješice jest taj što za kašnjenje ne možeš kriviti prometni krkljanac.
Caroline me potapša po ramenu i prekriži ruke.
- Ne troši riječi - kaže vidjevši da se spremam baciti na isprike.
- Možeš mi se ispričati tako što ćeš mi kupiti grickalice. Ovoga smo petka navečer
odlučile izaći u grad jer je
Graemeu jutros pukla žilica u oku pa se mora naspavati. Caroline je rekla da će
previše popiti ostanemo li kod mene, a sutra joj u posjet stiže svekrva.
Odlučnim korakom prijeđe predvorje Odeona, sva vitka i visoka u tamnoplavom
traperu, i počne trpati jeftine grozote u papirnatu vrećicu. Ja kupim galon gaziranog
pića bez šećera pa uletimo u dvoranu. Ispunjena je jedva trećina mjesta, na platnu ništa.
- Kako to da još nije počelo? - upitam i promijenim ruku kojom držim mokro, teško,
kartonsko vjedro s tekućinom.
- Zato što sam ti rekla da počinje pola sata ranije nego što stvarno počinje. Eno
naših mjesta.
Otvorim usta da se pobunim, ali shvatim da je cilj opravdao sredstvo. Krenem za
Caroline pa zauzmemo svoja mjesta.
- Kako je prošao spoj sa Simonom prošloga tjedna? - upita trpajući gumeni bombon
oblika gliste u usta.
- Dobro. Zabavno. Večera, pusa za laku noć. Ništa više. Caroline žvače s
popriličnom mukom, s obzirom na to da jede nešto što je više plastika nego hrana.
- Super! - kaže ljepljivih usta. - Kada ćeš ga ponovno vidjeti?
- Ovaj - nisam sigurna.
- Zar glumi neuhvatljivog?
- Moram malo usporiti. Ne želim hrliti grlom u jagode.
- Hrliti na još jednu lijepu večeru? Joj, nipošto!
- Znaš što hoću reći. Nisam sigurna što da mislim.
- Ali, sviđa ti se?
- Daaaaa. Zabavan je. Premda je pomalo ekscentričan i plaši me.
- Pa tebi treba netko ekscentričan. Ti si ekscentrična.
- Ne laži, nisam!
- Razumljivo je da se ne smatraš ekscentričnom. Nitko sam sebe tako ne doživljava.
Kao što nitko za sebe ne misli da ima loš ukus.
- Ja imam loš ukus?
176
bosnaunited.net
- Ne.
Glasno srknem piće i promiješam led slamkom.
- Olivia kaže da se Simon raspitivao za tebe kod Bena i da je, navodno, jako zagrijan
- reče Caroline.
Činjenica da je Caroline upotrijebila istu riječ koju sam od Olivije čula tijekom
tuluma navede me na zaključak da se radi o točnom navodu. Olivia je jamačno znala da
će mi Caroline to prenijeti, pa taj podatak djelomično odbacim kao puku propagandu.
Mnogo mi je zanimljivije to što se Caroline vidjela s Olivijom. Zgrči mi se želudac od
osjećaja nesigurnosti koji me obuzeo.
- Vidjela si se s Olivijom?
- Otišle smo u kasni šoping. Željela je neku stani-pani haljinu za vjenčanje, pa sam je
odvela u Selfridges.
- Otkuda ti uopće njezin broj ili njoj tvoj?
Znam da je to pitanje ljubomorne osobe. Kojim si autobusom išla? Jesi li poslije ostala
na piću? Priznaj, mala, gdje si sinoć spavala?
- Razmijenile smo brojeve na tvojem tulumu. Kao što sam rekla, mislim da joj ovdje
jako fali prijateljica. Trebale bismo s njom izići na ručak.
- Hmm - kažem, sjetivši se otrovnih strelica koje su joj sijevale iz očiju tijekom
razgovora o glazbi za svadbeni ples.
Stanka.
- Kaže da se Ben pomalo udaljio od nje.
- Aha.
Uslijedi stanka koja se ubrzo pretvori u stanku koja čeka objašnjenje posljednje
rečenice.
- Meni on ništa ne govori, ako me to pitaš.
- Nisi se vidjela s njim?
Dobila sam nepogrešiv dojam da Caroline zna odgovor na to pitanje.
- Pojeli smo sendvič tijekom pauze za ručak. Glavna tema razgovora bio je Simon.
- Olivia me ispitivala o vas dvoje, u kakvim ste odnosima bili tijekom studija.
- Ma nemoj? Što si joj rekla?
Da prikrijem napetost, počnem kopati po njezinoj vrećici s grickalicama i izvučem
bijeloga miša ispunjenog radioaktivnom, ružičastom želatinom.
- Da ste bili prijatelji.
- To je otprije znala.
- Znam. Baš me zanima što ju je potaklo da posumnja u to. Ubacim miša u usta. Nemoj mi reći da je bila ozbiljno zabrinuta.
177
bosnaunited.net
- Neee... - popusti Caroline loveći nešto po unutrašnjosti vrećice sa slatkišima. Mislim da je samo bila znatiželjna i željela doznati nešto o Benovoj prošlosti, kao i svaka
supruga.
- Sigurno.
- Otkako su se doselili, ni oko čega se ne mogu složiti. Kanili su ovdje ostati
zauvijek, ali više se ne slažu je li to dobra odluka ili ne. Prema Olivijinim riječima, on
nema sluha za to koliko joj nedostaje obitelj ni za njezinu želju da planira budućnost na
jugu zemlje.
- Zašto su se uopće selili, kad ona stalno lobira za povratak?
- oprezno upitam.
- Ako planiraju imati klince, razumljivo je da želi biti blizu svoje mame.
- To mi baš nije Benov stil. Obično je jako popustljiv.
- Nisu li svi takvi, osim kada je o njihovoj boljoj polovici riječ? - Caroline djeluje
vidno razdraženo dok ubacuje nekoliko gumenih bočica kole duboko u grlo.
- Hmm - kažem. Imam dojam da mi u ovom razgovoru neodređeno glasanje ide u
prilog, dok mi izražavanje vlastitog mišljenja može samo naštetiti.
- Usput, kada sam pozvala Ivora i Mindy da nam se večeras pridruže, oboje su mi
odgovorili isto: “Neću ako si pozvala Ivora
- kosa crta - Mindy” - kaže Caroline. - Zar se još kolju zbog onoga s Katyom?
Stvarno mislim da bi Mindy morala malo pripaziti da joj jezik ne bude brži od pameti.
- Aha, ta je svađa bila krš i lom. Mindy je bila luda ko' šišmiš. Mislila sam da je to
sve bila posljedica mamurluka, ali izgleda da se ne kane pomiriti. Ivor kaže da je smrtno
uvrijeđen i prijeti da nikada više neće s nama izići u četvero. Moramo ih zatvoriti u istu
prostoriju i pustiti neka se ispušu. Ne zna se tko je od njih dvoje tvrdoglaviji.
- Imam teoriju o tome.
- A to je?
Svjetla utrnu i započnu reklame. Nakon sat i pol hihotanja na blesavu komediju,
zaboravim ponoviti pitanje.
178
bosnaunited.net
48
Nikako ne mogu nagovoriti Caroline da ostanemo vani na piću.
Grayevi roditelji primijete mamurluk na kilometar, a sama pomisao da ću ih morati
trpjeti tjera me da pijem dok ne padnem, što je jako opasna kombinacija.
Stoga ode ravno na tramvaj, a ja se zaputim prema stanu, pitajući se kako da
protratim ostatak vikenda. Što je čovjek stariji, život bi mu trebao biti ispunjeniji, a
platno pretrpanije: Renoirov kafić umjesto neke od Lowryjevih industrijskih pustara. A
meni, eto, teku tridesete, a manje sam zauzeta nego dok sam bila tinejdžerica.
Dok sam bila s Rhysom, raspored je uključivao petke s prijateljima i subote s njim
nakon njegove probe s bendom. Otišli bismo u kvartovski restoran ili u pivnicu, a
najčešće bismo proveli večer kod kuće gdje bi Rhys skuhao nešto frajersko sa svježim
čilijem pa bismo oboje iskapili previše butelja vina. Ne mogu reći da mi je gubitak veze
otvorio golemu rupu u društvenom životu, ali život udvoje pred društvom je dovoljan
alibi da opravdaš način na koji provodiš slobodno vrijeme. Razmišljam o tome da si
uplatim samački vikend u Parizu na datum kada smo se trebali vjenčati. Grad ljubavi...
možda ipak ne. Vjerojatno ću vidjeti neki zaljubljeni par kako se ljubi kao na onoj
slavnoj ratnoj fotografiji pa će me morati vaditi iz Seine.
Zazvoni mi telefon pa se ponadam da je Caroline promijenila mišljenje o
apstinenciji i zaputila se do mene. Na ekranu se pokaže Simonov broj pa se, prije negoli
se stignem suzdržati, počnem smiješiti obuzeta iščekivanjem.
Ne zamara se s pozdravima.
- Zar ti moram poslati trubadure pod prozor da ti otpjevaju “Take a Chance On
Me” ili što?
- Bok, Simone. Zašto bi to učinio?
- Iz nade da ćeš još jednom izići sa mnom.
- Ha! To bi ti ubilo zadnju nadu, i to zauvijek.
- Znači da neka mala nada ipak postoji?
- Nikad ne reci nikad.
- Dakle, samo smo prijatelji? Mogu li muškarac i žena uopće biti prijatelji ili im se
seks uvijek ispriječi na putu, kako nas klišej uči?
Pokraj mene prođe banda frajera u košuljama neuvučenim u hlače, svih boja iz
palete Teda Bakera, koji uobičajeno zaurlaju čim spaze žensku osobu. Drago mi je što
mi onemogućavaju da mu odgovorim.
- Zar te ometam na književnoj večeri? - upita Simon.
- Upravo se vraćam iz kina.
- Sama? To znači da moramo razgovarati dok se ne uvjerim da si sigurno stigla
kući.
- Jako si ljubazan.
179
bosnaunited.net
- Samo da provjerim, je li Ben kojim slučajem mutio vodu? Prislonim mobitel uz
drugo uho. - Molim?
- Mislio sam da ti je Ben možda pričao nešto o meni. Možda sam u krivu. Međutim,
ako je istina, onda bih radije da me sudiš po onome što sama vidiš.
- Zašto bi bilo problematično ako sam razgovarala s njim?
- Jako je zaštitnički raspoložen prema tebi, sjećaš se?
- Ne misliš valjda da bi te Ben, ovaj, opanjkavao? - Samo što je upravo to i učinio.
- Kada me pitao kako je prošao naš izlazak, imao sam osjećaj kao da sjedi na trijemu
u stolici za ljuljanje sa sačmaricom u krilu. Jesi li stvarno sigurna da se nikada niste
sudarili bez odjeće?
To me u jednakoj mjeri zbuni i uznemiri. Čeprkanje, čeprkanje, čeprkanje. Čini se
da je Ben suviše prisutan u našim razgovorima, a ne mogu shvatiti zašto. Razmišljam o
tome da spomenem kako Simon stalno čačka mečku. Ali to bi podrazumijevalo da oboje
priznajemo kako postoji mečka koju se može čačkati. Nema šanse. Uvijek ispitujem ljude
odvojeno. Jasno mi je zašto su mu ponudili partnerstvo u tvrtki.
- Sigurna sam, Simone. Mislim da bih se sjećala. Zašto te ta tema toliko opsjeda
kada si već dobio odgovor?
- Ja sam odvjetnik, Rachel. Mi ne odustajemo dok ne dobijemo odgovor u koji
vjerujemo.
- Baš zgodno. Odvjetnici koje ja poznajem zadovolje se odgovorom za koji misle da
će proći kod službujućeg policajca.
- A i ti si majstorica u izmotavanju, zar ne?
- Zašto su svi naši razgovori mudrijaško prepucavanje?
- To ti meni reci.
- Ha. Pa... evo me pred kućom. Hvala na društvu.
- Ugodnu večer - uglađeno će Simon.
Imam još tri bloka do stana, ali razgovor je otišao i dalje negoli sam željela.
180
bosnaunited.net
49
Probudim se bunovna u nedjeljno jutro sa zrakama edoga sunca na licu. Rupine
lepršave, ljubičaste svilene zavjese koje se u slapovima prosipaju do poda u svakom su
pogledu fenomenalne, osim kad treba zadržati sunčevu svjetlost.
Provela sam grozničavu subotnju večer gledajući filmove i pijuckajući vino sama,
bez ortaka u piću koji bi mi pomogao da prikrijem koliko sam popila. Toliko sam dugo
spavala da su mi kosti omlohavile. Zbog cvrkuta ptica na trenutak pomislim da je zora,
ali postepeno shvatim da taj ptičji pjev dopire iz mobitela zatrpanog odjećom razasutom
po podu. Ustanem iz kreveta, sklonim kosu s lica i prokunem svakoga tko pretpostavlja
da mu je dopušteno uznemiravati me.
Zvonjava prestane čim podignem mobitel. Provjerim propuštene pozive. Pete
Gretton. Što li on, dovraga, hoće? Ne sjećam se zašto smo uopće razmijenili brojeve
telefona, ali sigurna sam da se to dogodilo pod prešutnim dogovorom da ih nikada
nećemo upotrijebiti. Primijetim da je zvao već četiri puta. Nije poslao poruku. Dok
smišljam kakvu ću mu jezikovu juhu sutra servirati, ponovo nazove. Razdraženo se
javim.
- Što hoćeš, Pete?
- Probudio sam te? - nezainteresirano upita.
- Da, jesi.
- Jesi li vidjela nedjeljno izdanje?
- Budući da sam još u krevetu, očito nisam. - Jao, fuj, spomenula sam Grettonu da
ležim u krevetu.
- Ustani i kupi Mail.
- Zašto?
- Neću ti reći. Kupi novine i nazovi me.
- Slušaj, stvarno mi dižeš živac. O čemu trabunjaš, Pete?
- Ustani i otiđi po novine.
Dok mi srce kuca malo brže nego što sam mu zapovjedila, navučem vestu preko
gornjeg dijela pidžame i potražim nekakve cipele.
Na putu do kioska čvrsto odlučim da ih neću listati pred trgovinom, kako bih
udarac, kakavgod me čekao, mogla primiti u privatnosti. Osoba u redu ispred mene
kupuje srećke instant-lutrije i kutiju Benson & Hedgesa trateći neizdrživo mnogo
vremena na brojanje sitniša. Gotovo otrčim natrag do stana, zalupim za sobom vrata,
bacim novine na pod i kleknem nad njih. Stranice se lijepe jedna za drugu dok ih
prelistavam. Možda je riječ samo o nekom grotesknom preokretu u slučaju s
liposukcijom.
Naiđem na članak koji se proteže preko dvije stranice, pod naslovom: Naoružani
razbojnik, njegova supruga, njegov odvjetnik - njezin ljubavnik.
181
bosnaunited.net
Tu su teleskopskim objektivom slikane fotografije Natalie Shale kako pogrbljena i
maskirana šeširom poput pop-zvijezde napušta hotel, a na drugoj stoji pred vratima
kuće koja nije njezina. Vrata joj je otvorila mršava, krakata silueta u kojoj prepoznam
Jonathana Granta, odvjetnika od dvadeset i kusur godina koji se često šepuri na sudu
dižući nos do neba ili očijuka s uglednim odvjetnicama. Uz njih je policijska fotografija
uhićenog Lucasa Shalea i jedna na kojoj Natalie potišteno stoji iza Granta koji se pred
sudnicom obraća okupljenim novinarima. Jedva se koncentriram na članak pa samo tu i
tamo hvatam poneku frazu. Skroviti sastanci u Grantovu ljubavnom gnijezdu u
Chorltoncum-Hardyju procijenjenom na 350. 000 funti... Pred očima javnosti, Natalie Shale bila
je odana majka i supruga koja zagovara suprugovu nedužnost, ali privatno je, prema riječima
njezinih poznanika, postajala sve očajnija te je utjehu potražila u Grantovu zagrljaju...
Dvadesetsedmogodišnji odvjetnik u svojoj tvrtki slovi za najveću zvijezdu u usponu...
Potom spazim o čemu je riječ. Činjenicu kojom se ovako loša vijest pretvara još u
stotinu puta goru. Članak je potpisan imenom poznatog Mailovog reportera. Ali pod
njim je navedeno još jedno ime.
Mnogo više vremena negoli je prihvatljivo za osobu kojoj nisu dijagnosticirane
poteškoće u razvoju, posvetim pitanju postoji li još neka Zoe Clarke.
Ne znajući što da drugo učinim, nazovem Grettona.
- Vidjela si?
- Jesam.
- Suosjećam s tobom, Woodfordice, časna riječ. Ovo što ti je učinila jebena je
sramota. Pretpostavljam da si tu priču čuvala za pravo vrijeme, a ona ti ju je maznula?
- Ne. - Manta mi se kao da imam gripu. Gretton jamačno nije jedini koji drži da sam
upetljana u to. Daleko od toga.
- Kako je onda došla do toga?
- Ne znam.
- Čuj, kako bilo, izmaknula ti je stolicu i pljunula u facu, to je sigurno.
- Ne mogu vjerovati... Ne mogu vjerovati da je to učinila. Time bi mogla upropastiti
žalbu Lucasa Shalea... Jonathan Grant izgubit će posao...
- Clarkeici se svejedno mora čestitati što je imala muda srediti si zaposlenje u
zamjenu za tu priču.
- Molim?
- Čujem da je u petak na kraju radnog vremena obavijestila uredništvo kako se više
ne vraća.
- Dala je otkaz u petak? Zašto mi nitko nije javio?
- Pokušao sam te nazvati, ali mobitel ti je bio isključen. Ostavio sam ti poruku.
Kino s Caroline. Nakon što sam završila razgovor sa Simonom, primijetila sam da
me čeka glasovna poruka, ali odlučila sam da može pričekati jutro. Prokletstvo.
182
bosnaunited.net
- Nije navela razlog otkaza - nastavi Gretton, a ja shvatim da uživa kao prasac. Samo im je rekla da prema ugovoru o radu ne treba odraditi otkazni rok i pokazala im
dobri, stari srednji prst. Mislim da će te u ponedjeljak dočekati loše vijesti.
Mobitel mi počne pištati jer imam drugi poziv. Lako mi je pretpostaviti tko zove.
Oprostim se s Grettonom.
- Jesi li vidjela Mail? - upita Ken.
- Jesam - protisnem. Da sam barem imala više vremena za odluku kako bi se bilo
najbolje postaviti u ovoj situaciji.
- Onda se nadam da će tvoje objašnjenje biti jebeno fantastično.
- Nemam pojma što se događa.
- Neće proći! - rikne toliko glasno da moram udaljiti slušalicu od uha. - Neće proći
koliko ni taksi po makadamu! Probaj ponovo! Dobiješ jedini intervju s tom ženom, a
tvoja prijateljica sa suda odmah dostavi ovakvu vijest nacionalnim novinama! Zar me
stvarno pokušavaš uvjeriti da je to slučajnost? Zar misliš da sam jučer rođen, dostavljen
s jutarnjim mlijekom?
Imam jebenu srebrnu kosu pa si mislila da je čep?
Kada se Ken zadubi u svoj retorički repertoar, znaš da si u govnima do grla.
- Nisam imala ništa s tim, kunem se.
- Odakle joj onda ta priča?
- Ne znam.
- Čuj, ako ti je stalo do ostanka u radnom odnosu, moraš se dobrano potruditi.
- Kolale su glasine. - Očajnički pokušavam razmišljati tri koraka unaprijed dok mi
srce bubnja u ušima, a mobitel klizi iz znojave šake. - Na sudu se nedavno širio trač da
je Natalie suviše bliska sa svojim odvjetnikom i da je vjerojatno iz tog razloga udaljen sa
slučaja Shale. To je sve. Zoe je ugrabila priliku i isplatilo joj se.
- Aha, bogami joj se isplatilo. Znači, vođena pukim predosjećajem, otišla je ravno u
Mail, a tebi nijednom nije spomenula što kani?
- Pretpostavljam kako je sve tajila od mene znajući da će mi time uništiti priču i da
bih vas sigurno upozorila. - To je već bolje, Rachel, dobar izgovor. Nitko ne zna za onaj
SMS. O, Bože, što ako je Zoe razglasila ljudima što sam učinila pa Ken samo provjerava
hoću li biti iskrena? Sranje, jebeno sranje.
- Zašto ti nisi te glasine ozbiljno shvatila?
- Nitko od nas nije.
- Osim nove cure?
- Čini se da je tako - protisnem slabašnim glasićem.
- Reći ću ti što ja mislim. Ja mislim kako ti je Natalie Shale priznala da ševi
odvjetnika tijekom nekakve vaše djevojačke ispovijesti u četiri oka, a ti si, umjesto da
nam doneseš tu priču, tračala s reporterkom-početnicom koja se, zanemarimo li to što je
prevarantska, prijetvorna kuja, ipak ponijela kao kakva-takva jebena novinarka!
183
bosnaunited.net
- Zašto bi mi Natalie Shale išta rekla? Onaj intervju mi je dala samo zato da si
priskrbi pozitivan publicitet. Sigurno ne bi htjela da se takvo što objavi u novinama.
- Ovo nam je potpuno i dokraja sjebalo taj ekskluzivan intervju, zar ne?
- Tako je - potišteno se složim.
Kad prvotni šok malčice popusti i postanem svjesna svega što se uistinu dogodilo,
njegovo mjesto zauzme poprilična poniženost. Kad samo pomislim da sam vjerovala
Zoe. Kad samo pomislim kako je glumila slaganje s mojom odlukom da ništa ne
poduzmem. Zoe me vjerojatno cijelo vrijeme prezirala, a ja sam se uživjela u ulogu
stare, iskusne učiteljice.
- Morat ću sve objasniti uredništvu, a ti si mi dala govno od ovce - nastavi Ken. Imam ti još mnogo toga za reći, a znadeš li što je za tebe najbolje, sjetit ćeš se i što bi ti
meni još mogla ispričati. Nacrtaj se u mojem uredu u cik zore. - Spusti mi slušalicu. Ako
ništa drugo, barem se to nije promijenilo.
Ushodam se po stanu pokušavajući se sabrati, srediti misli. Dobro. Dobro. Udahni,
izdahni. “U cik zore” - to vjerojatno znači da neću izgubiti posao. Da mi Ken kani dati
nogu, trebalo bi mu više vremena da se posavjetuje s uredništvom i provjeri je li to
izvedivo bez rizika da ću podići tužbu. Ali ako Zoe ikome ispriča za poruku, loše mi se
piše.
Na kraju krajeva: ono što sam učinila bilo je protuzakonito. Pokušavam se prisjetiti
davnog štrebanja o novinarskom pravu. Mislim da je dopušteno pogledati prvu
stranicu dokumenta ostavljenog u tvojoj blizini, ali okrenuti je i zaviriti unutra smatra
se povredom privatnosti. Uzimanje telefona i otvaranje poruke definitivno bi upalo u tu
kategoriju, odluči li Natalie pokrenuti sudski postupak. Gomila je novinara redovito
prelazila slične granice, znam neke koji su krali obiteljske fotografije. Razlika je u tome
jesi li uhvaćen na djelu ili ne. Sigurna sam da Ken Baggaley ne bi imao ništa protiv da
me ostavi na cjedilu, ako ni zbog čeg drugog, onda zato da me kazni za istinski zločin
prepuštanja važne priče u tuđe ruke.
Obnevidjela od bijesa nazovem Zoe tresnuvši prstom po njezinu broju u adresaru, a
zatim se živčano ushodam čekajući da se javi. Birali ste broj koji se ne koristi. Sjetim se
kako je stalno ponavljala da mora promijeniti broj nakon one neslane šale s oglasom, ali
da to nikako ne stiže učiniti - baš je imala sreće što je ovoga vikenda uhvatila vremena
za to.
Prije negoli uspijem samu sebe odgovoriti od tog nauma, pretražim brojeve u
adresaru i nazovem Simona.
- Da? - upita. Zvuči bahato i nepristupačno, ali on većinu vremena tako zvuči.
Možda je s nekim u sobi.
- Simone, moraš pročitati Mail, ono što piše o Natalie. Kunem ti se da s tim nemam
nikakve veze...
- Vidio sam.
- Jesi? - O, hvala ti Bože. Pročitao je, a čini se da nije izvan sebe od bijesa. - Simone,
ja...
184
bosnaunited.net
- Ovoga sam vikenda već dovoljno razgovarao o poslu. Nađimo se na Trgu svete
Ane, sutra u jedan.
- Naravno, doći ću.
Začujem tuu-tuu-tuu što znači da je prekinuo vezu. Sigurno je s nekim kolegom s
posla i zato je toliko nagao. Barem se nadam.
Nakon još malo živčanog marširanja, čupanja kose i psovanja, odlučim nazvati
Caroline što urodi nezadovoljavajućim razgovorom koji se, s njezine strane, vodi na
terenu za golf gdje igra s Graemeovim roditeljima. Možda zato što je ometam u igri, ali
čini se da ne shvaća zašto zbog svega ispadam - i osjećam se - toliko loše.
- Ako nitko ne može dokazati da je Zoe to doznala od tebe, onda je ona jedini
krivac, zar ne?
- Ali sumnjaju na mene.
- Mogu oni sumnjati koliko ih volja, Rach, ali potreban im je čvrst dokaz. Stisni
zube i sigurno ćeš izgurati do kraja.
- A što ako već sve znaju i samo provjeravaju hoću li biti iskrena?
- Onda si ionako nadrljala, stoga i dalje drži jezik za zubima.
- Valjda imaš pravo. - To me nimalo ne tješi.
Iz pozadine čujem Graemeov glas koji je doziva:
- Caro, daj požuri, već mahovina raste po nama.
- Moram ići - kaže mi. - Jesi li razgovarala sa Simonom?
- Oko tri sekunde. Želi da se sutra nađemo i popričamo.
- Da, dobro, Gray - moram ići. Javi mi kako ti je prošao razgovor sa šefom.
Kada mi nakon sat vremena zazvoni telefon, gotovo mi izrastu krila pa jednim
skokom preletim sobu i javim se, nadajući se da je to Ben koji će mi prenijeti povjerljive
podatke s izvora. Međutim, to je Rhys. Po prvi puta od prekida, pomisao na njega ne
ispunja me grižnjom savjesti, nego razdraženošću. Trenutno nemam snage za još jedan
izvor zlovolje. Pretpostavljam da je riječ o logistici i zaostalim selidbenim stvarima.
- Bok. Što ima?
- Želio sam porazgovarati s tobom - kaže Rhys.
- Dobro, ali kaniš li mi nešto predbacivati, upozoravam te da moraš uzeti broj i
pričekati red.
- Isuse, što je s tobom? Zvučiš kao da si na rubu živaca.
- I jesam.
Uslijedi stanka tijekom koje mi se učini da Rhys odvaguje što će dalje. Kada
ponovno progovori, zvuči tako pomirljivo kako ga već dugo nisam čula. - Zapravo,
zovem da provjerim jesi li možda za to da iziđemo na piće. Idući tjedan imam svirku u
centru pa sam mislio da bismo se mogli naći prije nastupa. Da povučemo crtu ispod
svega onog ružnog. Ali, zvučiš mi kao da si prezauzeta.
185
bosnaunited.net
- Nisam - oprezno odvratim. - Nisam. Bilo bi mi drago. Samo moram riješiti dosta
toga na poslu. Javi kad ti paše, može?
- Naravno. Ovaj... pazi na sebe.
- Hoću. Hvala.
Nakon što smo se pozdravili, osjetim kako mi Rhys jako, jako nedostaje. Nedostaje
mi to što bi zbog ovoga opsovao kao kočijaš kojemu je konj stao na nogu, zagrlio me i
izvalio neku foru o tome kako mi taj njihov ušljivi posao ne bi niti trebao kad bih
napokon počela proizvoditi bebe.
Zvučao je drukčije. Manje ljutito. Ovo je bila prva razmjena riječi tijekom koje je
zvučao kao da želi da razgovaramo kao odrasli ljudi, a ne kao da smo dobro ukopani
neprijatelji u beskrajnom građanskom ratu. Raduje me što čujem da zvuči malo sretnije i
jako bih voljela da budemo prijatelji, koliko god to bilo realno. Samo što se zbog našeg
dogovora osjećam kao prevarantica, jer mi se “idući tjedan”, kada ću već prebroditi
sutrašnju buru, u ovom trenutku čini kao neki fantastičan, narnijski svijet u kojem bih
mogla imati noge kao začarana koza.
186
bosnaunited.net
50
Pokušam odlučnim korakom projuriti kroz ranojutarnji metež zajedničkog ureda
dok u sebi ponavljam mantru: “Nikog nije briga, bilo pa prošlo, stara vijest”. Jedino što
se “stara vijest” ne računa kao stara kada se dogodi u nedjelju, a danas je ponedjeljak i
prva prilika da se o njoj raspreda, a usto je i ovako sočna.
Svi se osvrću za mnom, a kada priđem Kenu koji je trenutno zauzet grđenjem
kolege iz redakcije, zaklela bih se da je zavladao muk iščekivanja. Stojim i čekam dok mi
Vicky ne kimne, a zatim se Ken okrene prema meni i uperi u mene pogled Meduze.
Žustro ustane sa stolice i uputi se prema svojem uredu, a ja se odvučem za njim
osjećajući brojne poglede kako me bodu u leđa.
- Zatvori vrata - kaže spustivši se u stolicu za svojim radnim stolom. Zatvorim ih i
ostanem stajati.
- Pregledat ću ti kroz prste zato što sam te jučer uhvatio na prepad. Danas,
međutim, želim istinu.
Otvorim usta da mu odgovorim, ali Ken me prekine:
- I od sveg ti srca savjetujem da dobro razmisliš prije odgovora, ako ne želiš
provesti svoju novinarsku karijeru ispravljajući pravopis u pismima čitatelja
Oxfordshireskog Banbury Cakea.
Balansiram na rubu ponora. Na rubu ruba ponora. U ušima mi odzvanjaju
Carolineine riječi o tome kako se moram držati priče. Obližem suhe usne.
- Natalie Shale tijekom intervjua ni jednom riječju nije spomenula ljubavnu
avanturu. Ime toga odvjetnika nijednom nije bilo izgovoreno niti mi je on bio veza. Zoe
je radila po vlastitu nahođenju i uništila mi priču. To je sve što znam i ne mogu se
braniti ili objašnjavati nešto o čemu ništa ne znam, čak i ako djeluje sumnjivo jer smo
Zoe i ja radile zajedno, a ja sam intervjuirala Natalie.
Očekujem da Ken počne sipati drvlje i kamenje. Umjesto toga, samo kimne.
- Više, nažalost, nisam niti očekivao.
- To je istina.
- Je li?
- Jest.
- Dobro, a sada dopusti da ja tebi kažem par utvrđenih istina. Dva su razloga zašto
još imaš posao, Rachel Woodford. Prvi je taj što te ne mogu otpustiti bez dokaza da
lažeš. Vjeruj mi na riječ, dobro sam sve proučio jer ne podnosim lažljivce ni novinare
koji nisu odani svojim novinama, a ti si se, po mom mišljenju, kvalificirala u obje te
skupine. Pronađem li dokaz, stvari će se promijeniti. Kao drugo, nemam nikoga koga
bih mogao poslati na sud da te zamijeni. Barem za sada. U međuvremenu, krajem
svakoga tjedna slat ćeš mi popis slučajeva o kojima kaniš izvještavati, uključujući i one
koje ne stižeš pratiti. A čuješ li da kruži neka sočna glasina o tome kako supruga
optuženika ševi muževljevog odvjetnika, toplo ti preporučujem da je uključiš u izvještaj.
187
bosnaunited.net
Ja ću odlučiti čemu treba posvetiti pažnju. A otkrijem li da se takva vijest pojavila u
drugim novinama, a ona koju mi držimo na sudu puno radno vrijeme pusti da joj klizne kroz
jebene šake i ne podastre je nama, zapitat ću se zašto te držimo na plaći.
Ken zastane kako bi mu ogromna, nabrekla vratna arterija malčice splasnula.
- A sad se lijepo vrati do Shaleove (Mighty) i zatraži intervju o najnovijem obratu u
sagi. Upotrijebi svu svoju moć uvjeravanja i znaj da ovdje dugo, dugo nećeš ući u izbor
za dodjelu nagrada, čak ni na božićni domjenak nećeš biti pozvana dok se ne latiš kante
i krpe za pod te se baciš na ribanje ovog jebeno ogromnog sranja. Je li ti jasno?
- Onda mi se gubi s očiju.
Okrenem se na peti, otvorim vrata i suočim se s prepunim novinarskim uredom
koji je s naših usana pročitao svaku jasno artikuliranu riječ izgovorenu s druge strane
staklenog odjeljka. Čim se uvjere da nisam uplakana, svrgnu pogled i prave se da me ne
primjećuju. Koliko god bilo neugodno sjesti u magareću klupu, moglo je i gore proći.
Tražiti novi intervju s Natalie posve je uzaludno, što Ken dobro zna, a isto tako zna i da
to ne smijem reći naglas. Imam otprilike jednake šanse za uspjeh kao i pobijediti u
Burghleyjskoj konjičkoj utrci s preponama vozeći se u električnim invalidskim kolicima.
Kada se sve smiri, pretvarat ću se da sam pokušala. Ili ću pitati Simona.
Već sam gotovo nadomak slobode, kadli me dozove Vicky:
- Rachel!
Nemam ni najmanju želju razgovarati s njom, ali ne mogu si priuštiti još jednog
neprijatelja.
- Što vam je Ken rekao? - upita bacivši pogled da se uvjeri kako nije izišao iz ureda.
- Nije baš sretan - ravnodušno kažem. - Ali nije jedini.
- Rekla sam mu da bi Zoe Clarke mogla nešto takvo učiniti -kaže.
Uopće ne sumnjam u to, Nostradamuse u Zarinoj odjeći. -Stvarno?
- Aha. Izbio je cirkus kada se nekim tjednim novinama predstavila kao viša
izvjestiteljica, a uopće nije položila državni novinarski ispit. Poslali su nam pismo da
nas upozore, ali ona je sve opovrgnula. - Otvorim usta da joj postavim još pitanja, ali
priča je ionako prilično jasna, a Vicky je uzela zamah. - A ne zaboravimo ni ono što vam
je učinila u vezi članka o estetskoj operaciji.
- Što je učinila?
- Onaj slučaj smrti uslijed liposukcije. Zamijenila vas je na izricanju presude, ne?
Poslala je članak pod svojim imenom. Primijetila sam to i upitala Kena: “Kako li je
uspjela napisati toliki članak u samo sat vremena?” Uto nam je postalo jasno da je
potpisala vaš sažetak. Dobrano ju je izgrdio i zabranio da se njezino ime pojavi ispod
članka. Niste znali?
- Nisam.
- Pretpostavljala sam da niste, kako i biste? Nije bilo šanse da vam sama to kaže.
- Voljela bih da ste mi vi to rekli - ukočeno odvratim. - Bila bih opreznija u njezinoj
blizini.
188
bosnaunited.net
- Ah, imate pravo... U svakom slučaju, kao što sam rekla, Ken je sve sredio. Nisam
željela ispasti davež.
Suzdržim se od žalosna smiješka. U jednom ludom trenutku pomislim da će Vicky
izgovoriti nešto uistinu utješno, ali uto provjeri vrijeme na Sky Newsu i kaže:
- Zar jutros ne počinje ono suđenje švercerima droge? Što znači: ne možeš si
priuštiti još jedan zajeb.
Kao da ne znam.
Okrene glavu prema zaslonu da mi pokaže kako je moja audijencija završena.
- Tako je, upravo krećem onamo - kažem njezinim leđima. Posve sam zaboravila na
to pa se dadem u nedostojanstven trk čim iziđem iz ureda.
189
bosnaunited.net
51
Nakon jutra provedenog u hvatanju bilježaka rukopisom toliko drhtavim i
nepovezanim da izgleda kao da se oporavljam od moždanog udara, izbjegnem Grettona
i išuljam se iz zgrade suda na svjež zrak. Zaputim se prema Trgu svete Ane dok mi se
želudac okreće poput perilice rublja.
Napetost u meni raste svakim korakom. Sada kada mi se Simon popeo na vrh
dnevnog reda imam više vremena za razmišljanje o tome kako se osjeća, ali zaključci ne
slute na dobro. Sa zakašnjenjem se sjetim koliko je zazirao od novinara i kako mu se ovo
sigurno odbilo u glavu jednako gadno kao i meni. Počinjem se pitati hoće li Simonovo
otmjeno, uglađeno držanje ostati nepoljuljano kao što se nadam. Naznake koje sam
prikupila tijekom našeg telefonskog razgovora suviše su oskudne.
Odgovor dobijem čim primijetim Simona kako živčano hoda amo-tamo pokraj
vodoskoka i isteže vrat ne bi li me opazio u gužvi. Jasno je da ima ubilačke namjere.
- Zdravo. - Pokušaj da zazvučim samouvjereno neslavno propadne, a Simon na
mene gotovo iskezi zube. Tek tada ugledam Bena koji stoji pokraj njega i mršti se. Ovo
je previše. Već bih i sa samim Simonom imala pune ruke posla. Ne mogu podnijeti da
mi još i Ben čita bukvicu. To ne bih podnijela niti da je sam.
- Došao si ga držati za ruku? - ispalim.
- Došao sam kako bih ga zaustavio ako prevrši mjeru -odvrati Ben, djelujući
povrijeđeno. - Kako se držiš?
Toliko sam zatečena njegovim pitanjem koje još nikome nije prešlo preko usana da
ne znam što bih rekla.
- Je li istina da je jedna od novinarki zaslužnih za članak u Mailu tvoja kolegica sa
suda? - upita Simon.
- Da. Zoe. Bila mi je kolegica, sada je prešla u Mail.
- Što se dogodilo?
- Ne znam, Simone. Iskreno govoreći, šokirana sam kao i ti.
- I to je najbolje što si uspjela smisliti? Što je to, tvoj automatski odgovor kao onda
kad te nema u uredu? Rachel trenutno koristi godišnji odmor od razuma?
Pokušam glumiti doraslost situaciji. Prsnim košem i grlom razlijeva mi se panika.
- To nije isprika, nego istina. Intervju nam je potpuno upropašten...
- Joj, ma nemoj, zar stvarno?
- ...Zašto bih uništila vlastitu priču?
- Blefirala si. Vjerojatno si joj dojavila što si doznala pa ste odlučile podijeliti novac,
a da ti pritom zadržiš posao i čiste ruke. Kako mi ide, ha? Jesam li bliže istini?
Postariji par koji sjedi na susjednoj klupi i musavo jede sendviče od jaja s
majonezom naćuli uši.
190
bosnaunited.net
- Nikada to ne bih učinila - kažem. - Zar ti izgledam kao da mi ide sve po planu?
Misliš da sam toliko drska?
- Nemoj me tjerati da ti odgovorim. Kako je tvoja kolegica doznala za tu aferu?
Promeškoljim se.
- Ne znam. - Stanka. - Jesi li ti znao? Simon iskrivi lice. - To je posve nebitno.
- Ako su kružile glasine, mogle su stići i do Zoe.
- Zar me ozbiljno smatraš kretenom koji će povjerovati da ti s tim nisi imala nikakve
veze?
Pokušam izmoliti milost, znajući da je uzaludno. - Simone, uzrujana sam koliko i ti,
a na poslu sam u govnima do grla.
- Ti si u govnima?!
Par sa sendvičima od jaja mrvi svud po sebi, razrogačenih očiju. Ben pokuša utišati
Simona, ali to je kao da pokušava ugasiti kuću u plamenu prstohvatom izmaglice.
- ...Jonathan Grant je suspendiran. Mene smatraju krivcem za bistru zamisao o
uključivanju medija i, čik pogodi, ne kane mi tako skoro ponuditi partnerstvo. Žalba bi
lako mogla biti odjebana. Natalie Shale i njezina djeca moraju se skrivati od novinarskih
gadova koji joj kampiraju na pragu. Reci mi, koga je jebeno briga kakav je tebi dan?
- Znam da grozno izgleda, vidim to i sama, ali ne mogu nadzirati postupke svojih
kolega.
- Otpočetka si mi bila sumnjiva. Ben je jamčio za tebe -optužujuće pogleda Bena - ali
trebao sam vjerovati vlastitoj intuiciji.
Budući da Simon ne štedi udarce, moram sama stati u svoju obranu. Pogledavam
njega pa Bena.
- Toliko sam puna mana da si me pozvao na spoj?
Simon izgleda kao da me želi ščepati za grlo. - A zašto si ti pristala, pitam se,
pitam? Za tebe je to bilo samo prikupljanje podataka. Spomenula si Jonathana da vidiš
hoću li zagristi udicu. A kad je posao bio obavljen, jednostavno si zatreptala i
zacvrkutala da još nisi preboljela zaručnika...
- Simone, nemoj tako - prekine ga Ben, kojega je očito sram u moje ime.
- Nije li neobično kako si, kada sam te nazvao u petak, a tebi je priča već bila u
torbi, jedva čekala da me skineš s telefona? - nastavi Simon.
- Kako to misliš? Pa razgovarali smo.
- Ali samo nekoliko minuta, prije nego što si rekla da si stigla kući.
- Tako je.
- Jesi li stvarno bila stigla?
- Jesam.
- Nazvao sam te na fiksnu liniju i pustio da zvoni oko minute, želeći ti zaželjeti laku
noć i provjeriti jesi li sigurno stigla. Mislio sam da ćeš cijeniti tu gestu. Međutim, nisi se
javila.
191
bosnaunited.net
- Isuse Bože, što je sad ovo? - zapjenim se. - Jonathana sam spomenula samo zato
što je razmetljivi odvjetnik koji se svima sviđa. Bila je to puka slučajnost. Te noći smo
razgovarali o gomili ljudi s posla. Pamtim da sam ga spomenula samo zato što si na to
čudno reagirao. A rekla sam ti da sam kod kuće zato što sam stigla pred zgradu.
Nemam lift i nisam doslovno gurnula ključ u bravu, a nisam imala ni pojma da ti je
stalo.
- Sereš koliko si teška. Slutio sam da imaš skrivenih motiva da se spetljaš sa mnom,
a ja sam opet zanemario intuiciju. Baš mi je drago što si dokazala kako si u stanju
mrtva-hladna lagati nekome u lice ako ti to donosi korist.
Nemoćno podignem ruke u znak predaje. - Nemam pojma što hoćeš od mene niti
što bih ti rekla.
Moj pravednički očaj čista je gluma. Ako Natalie i Jonathan shvate da sam bila
nasamo s telefonom u trenutku kada je poslao poruku koju nikada nije primila, svemu
je kraj. Karijeri, stanu, profesionalnom ugledu... prijateljstvu s Benom. Uza sve to,
nestalo bi ovog majušnog zrnca sumnje koje sprečava Simona da mi otkine glavu.
Koljena mi doslovce klecaju.
- Samo sam želio čuti istinu o onome što si učinila, ali očigledno tražim previše, je
li?
Prešutno obećam sama sebi da ću, ako ništa drugo, u jednom trenutku sve priznati
Benu.
- Kunem ti se da nisam imala ništa s time što je Zoe prodala priču.
- Ništa s tim što ju je prodala ili nikakve veze ni sa čim? Odvjetnici. Na trenutak
oklijevam.
- Nikakve veze ni sa čim.
- Dobro, sada si dobio odgovor - kaže Ben. - Potpišimo primirje i vratimo se u ured.
- Ti se ne miješaj! - grubo drekne.
- Neće ići - kaže Ben, a ja nastavim gledati kako se zbog mene dvojica muškaraca
svađaju, što je daleko neugodnije nego slični prizori u filmovima. - Prestani se iskaljivati
na njoj. Nije ona kriva što se ta žena spetljala s Jonom i nije ona kriva što je to netko
objavio u novinama.
- Što je to među vama dvoma? - upita Simon gledajući čas mene, čas Bena i glumeći
zaprepaštenje. - Zar je nakon vašeg prekida sačuvala negative, ili što?
Ben se ne obazire na to. - Dovoljno poznajem Rachel da znam kako ti ne bi zabila
nož u leđa. Da te preveslala i da je za to boli ona stvar, ne bi se danas došla vidjeti s
tobom, ne?
- Možda je došla samo radi tebe? - kaže Simon i ružno iskrivi usta.
- Kako, kad nije znala da ću biti ovdje? - odvrati Ben. Hvala ti, Bene. - Kad se smiriš,
postat će ti jasno da nije zaslužila ovakvo zlostavljanje.
Ubilački sjaj u Simonovim očima napokon počne gasnuti. Dopustim si da ponovno
uhvatim dah, ali Simon to osjeti, uspravi se do pune visine i krene na nokaut.
192
bosnaunited.net
- Ti si lažljivica. Bijedna, ništavna, prezira vrijedna mala lažljivica koja nas je sve
prodala za sitne pare, a nema muda to priznati.
- Isuse, dosta više! - vikne Ben.
Ali Simon se ne zaustavlja:
- Imao bih bolje mišljenje o tebi da si stala pred mene, priznala što si učinila i u lice
mi rekla da te nije briga. Vidim li te još ikada u životu, bit će to tisuću godina prerano.
Ramena mi se pogrbe i jasno mi je kako ne bih mogla izgovoriti nijednu
razgovijetnu riječ, čak ni kad bih htjela. Borim se zadržati kapi u očima, usredotočena
na ravnomjerno disanje, stegnute vilice.
- Dobro - kaže Ben, vjerojatno zaključivši da će stvari neizbježno izmaći kontroli pa
se ispriječi među nama. - Dosta je, Simone.
Kada se uvjeri da je Simonov verbalni napad završen, ponovno se skloni u stranu.
- Dođi. - Položi ruku na Simonovo rame. - Idemo. Simon ga se otrese.
Posljednji puta pokušam umiriti glas i prostenjem:
- Reci mi mogu li učiniti išta što bi ti pomoglo da ispraviš ovu...
- Šališ se? - prezrivo će Simon. - Jer jednako si duhovita kao i liječnik kad te
obavijesti da se rak proširio na kosti.
- Ne šalim se.
- Stvarno pokušavaš još nešto izmusti iz svega ovoga?
- Nisam to...
Simon pogleda Bena. - Čime god da te drži, na tvojem bih je se mjestu otarasio.
Udalji se žustrim koracima. Ostala sam posve bez teksta. Žmirkajući pogledavam
Bena. On zuri u mene.
- Jako je to primio k srcu - kaže Ben. - Kao što si i sama mogla primijetiti.
- Ben, ovo je bio totalni košmar, nikada mi nije bilo ni na kraj pameti... - Pokušam
progutati ono što mi steže grlo. Moj idući pokušaj govora pretvori se u nekakav jecajući
jezik koji bi se također mogao opisati kao adenoidno zavijanje. - Nisam niti sanjala da bi
se ovo moglo dogoditi. Radila sam sa Zoe i bila mi je prijateljica, nisam vjerovala da bi
mogla nešto ovakvo učiniti...
Ben pogleda lijevo pa desno, kao da smo usred primopredaje droge, a zatim me, na
moje krajnje iznenađenje, obujmi u zagrljaj. Koliko god to bilo neočekivano, istodobno
je nevjerojatno dobrodošlo, posebice zato što odvraća poglede znatiželjne populacije
Trga svete Ane koja zuri u mene. Prvi među njima je par s jajima i majonezom koji
vjeruju da su nabasali na nekakav suvremeni gerilski ulični teatar, nekakvu iznenadnu
izvedbu prizora iz američke sapunice. Usto mi je draže da me Ben grli nego da me
gleda, jer moje ridanje nije sličan mekim fokusom snimljenom plaču “nimfe u nevolji”,
kakvim se diči Julia Roberts.
- Znam da nisi željela da se ovo dogodi - kaže da me utješi.
193
bosnaunited.net
- Ti si jedini koji to misli - šmrkavo odvratim skrivajući lice u debeloj tkanini
njegova kaputa.
- Nemoj Simonov biblijski bijes shvaćati odviše ozbiljno. Imao je užasan vikend.
Novinari su cijelu subotu nazivali Natalie i nagovarali je da “iznese svoju stranu priče”,
a ona je totalno pukla, nazvala Simona, vrišteći u suzama, tako da su se djeca morala
skloniti kod susjede...
Sigurno kod Bridie, pomislim. Kod vesele, bedaste Bridie s odlutalim mačkom.
Osjećam se kao najveća bijednica.
- Onda je on nazvao tebe? - upitam podigavši pogled. Ne znam zašto me to uopće
zanima.
- Tako je, u pravu si. Uvjeravao sam ga da sigurno nemaš ništa s tim. Zabranio mi je
da te zovem. Zaključio sam kako je bolje da ne razgovaramo jer nas tako neće moći
uhvatiti u laži. Ne treba mu još goriva za te njegove teorije zavjere. Koliko ti je gadno na
poslu?
- Najgadnije moguće, a da nije otkaz.
Obrišem lice rukavom i ponovno spustim glavu na Benovo rame. On mi položi
ruku na zatiljak.
- Hajde, hajde, sve će to ubrzo biti zaboravljeno...
Malčice pomakne ruku pa pomislim da je kani maknuti. Ne. Čekaj. On to mene miluje po kosi? Ukipim se, zadržim dah. Možda je to osjetio jer smo se smjesta
istodobno odmaknuli jedno od drugoga.
- Oprosti, oprosti, skroz sam u komi - promrmljam ponovno razmazujući maskaru
rukavom kaputa.
- Ti meni moraš oprostiti, Rachel. Mislio sam da ti pomažem spojivši te sa Simonom
- reče Ben zericu preglasno, vrativši nas u formalniji odnos.
- I jesi! - usprotivim se. - Ja sam ta koja se treba ispričati.
- Predložio bih da popijemo nešto žestoko - kaže Ben. - Ali slutim kako ne bi bilo...
politički mudro da danas budem viđen kako zalazim s tobom u kafić. Razumiješ što
hoću reći?
Kimnem i uspijem se slabašno osmjehnuti.
- Već sutra će sve to biti stari papir. Zapravo, već danas. Dok mi ovdje
razgovaramo, ljudi njime već oblažu dna mačjih zahoda. Glavu gore.
Ponovno kimnem.
- Izdao te netko kome si vjerovala. Svima nam se to u životu dogodi - kaže.
194
bosnaunited.net
52
Još nismo bili diplomirali, ali nad nama se nadvila sitnica zvana diplomski bal.
Najboljim se činio onaj koji priređuje Društvo kemičara u izblijedjeloj raskoši hotela
Palace pa smo svi masovno kupili karte. Dolazak s partnerom, ako ga imaš, činio se
važnijim nego obično pa sam, ponesena njegovim govorom za moj dvadeset prvi
rođendan, pozvala Rhysa.
Njegov unajmljen frak visio je na vratima ormara u plastičnoj vreći kemijske
čistionice, odmah pokraj moje zvonaste maturalne haljine. Kako se bal bližio,
neprestano sam ga podsjećala. Kako bilo, poziv koji sam na neki način očekivala stigao
je dan uoči proslave. Ostala sam u blaženoj osami jer su Caroline i Mindy otišle kući da
otpreme prvu turu svojih stvari, Ivor se vratio u studentski dom na treću godinu, a
Derek je, Bogu hvala, otišao nekamo nekim svojim sociopatskim poslom. - Rach. Što se
onoga tiče, one zabave...
- Mojeg diplomskog bala?
- Aha. Ne mogu doći. Imamo gažu i moram se pojaviti na svirki.
- Rhys! - povikala sam. - Kad ste to dogovorili?
- Žao mi je, mala. Bilo je u zadnji čas. Ne mogu se izvući, Urokani Ed bi mi odsjekao
jaja.
U ovom sam natjecanju očito izgubila od Urokanog Eda. Budući da se nismo
natjecali u tome tko se može žešće urokati, to mi nije baš služilo na čast.
- Ali to mi je zbilja jako važno. Obećao si!
- Joj, daj. Bit će i drugih zabava.
Njegovo uporno proglašavanje diplomskog bala “zabavom” diglo mi je živac. Bio je
to svršetak jedne ere, posljednja proslava studentskih dana, oproštaj od Manchestera,
života koji sam vodila i prijatelja koje sam stekla.
Iskreno govoreći, sve je već pomalo gubilo sjaj. Benove riječi na proslavi mojeg
dvadeset prvog rođendana ostavile su na mene trag. U glavu mi je posijano sjeme
sumnje, a ja sam mu dopustila da proklija. Rhysova želja da upravlja mojim životom
sve mi je manje djelovala kao podrška, a sve više kao nadzor. Njegovo superiorno
znanje o svakoj temi sve mi se manje činilo impresivno, a sve više uobraženo i oholo.
Njegovo zakleto preziranje “studentskih tikvana” sve ga je češće sprečavalo da mi
dolazi u posjet, premda sam ga upozoravala na to da dolazi kako bi se družio sa mnom,
a ne cijelom studentskom populacijom.
Kada bih ja radi njega otišla u Sheffield, završila bih uvijek u istoj pivnici među
njegovim prijateljima iz benda i pitala se kako to da nisam prije primijetila da ih niti
najmanje ne zanima išta što bih ja mogla reći. Usto, usprkos tome što je govor za
dvadeset prvi rođendan bio predivan, nešto me uporno kopkalo. Naposljetku sam
shvatila da je “to nešto” zapravo izraz “najbolja cura na svijetu”. Znao je govoriti da su
njegove cipele i gitara također najbolje na svijetu. Bila sam Rhysova čuvana
195
bosnaunited.net
dragocjenost, dokaz njegova dobra ukusa, ali moje je mišljenje cijenio jednako kao i
mišljenje svojih “starki” ili gitare Les Paul. Rhys je pretpostavljao, a da se pritom uopće
nisam sjećala da smo tako nešto odlučili, da ćemo po završetku mojega studija početi
živjeti zajedno. Život je skup odluka, mislila sam. A za mene je odluke donosio netko
drugi.
Znala sam da će Rhys odustati zato što bi jedini razlog za odlazak na bal bio taj da
mi udovolji. Ali sada za to više nije bilo potrebe: vraćala sam se kući, k njemu. Bilo je to
doba svršetaka i novih početaka. U glavi su mi se počele rađati izdajničke,
revolucionarne misli.
- Imaš li pojma koliko sam se namučila? Potrošila sam pravo bogatstvo u Moss
Brosu.
- Vratit ću ti lovu.
- Uopće se ne radi o lovi, znaš?
- O čemu se onda radi?
- Hoću da budeš sa mnom.
- Što da ti kažem? Ne možeš uvijek dobiti sve što hoćeš, princezo Rachel.
- Super, baš ti hvala. Ovo bi ti trebalo biti važnije od svirke. Bit će i drugih gaža, a ja
imam samo jedan diplomski bal u životu.
- Ma hajde, molim te. Postoje i druge stvari u životu, mimo tvog skučenog svijeta,
znaš? Ionako nećeš primijetiti jesam li tamo ili nisam već nakon prvih pola sata tog
gadnog rigoleto-festivala.
- Zašto se vječno trudiš da sve što mi je važno iz tvojih usta zazvuči glupo?
- Mogao sam pretpostaviti da se iz ovoga neću uspjeti izvući bez dreke i
zanovijetanja.
- Izvući iz ovoga?
Rhys uzdahne. - Kako bilo. Kad se vratiš, našao sam nam stan u Crookesu koji bi
vrijedilo pogledati.
- Nisam rekla da želim živjeti s tobom.
- Ha? Kako to?
- Nikada me nisi pitao. Uzimaš me zdravo za gotovo. Osjećam se kao niža suradnica
ili nekakva vježbenica. Nismo ravnopravni.
- Čuj, počni se ponašati kao odrasla osoba pa ću te tako i tretirati, mala.
Zakuhala sam. Prekipjelo mi je. Rekla sam:
- Znaš što, Rhys? Mislim kako bi bilo najbolje da se složimo kako nam je došlo
vrijeme za razlaz.
Zaprepaštena tišina.
- Otkantala si me zato što ne mogu doći na tu tvoju zabavu?
- Nije to jebena zabava, to je moj diplomski bal. “Otkantala” sam te zato što više
nisam tinejdžerica i ne dam da me gaziš.
196
bosnaunited.net
- Stvarno hoćeš da prekinemo?
- Da.
Rhys je u ovome sukobu od početka glumio ravnodušnost i bjelodano nije uvidio
razlog da promijeni taktiku. - Čini mi se da malo pretjeruješ.
- Kažem ti što osjećam.
- Kako hoćeš. Onda je to valjda to. Ponovno tišina.
- Zbogom, Rhyse! - S treskom zalupim slušalicu.
Nakon trenutka oklijevanja okrenem drugi broj na stanodavčevu telefonu i slušam
kako mojih pedeset penija uz glasan zveket pada u taj gusarski kovčeg prepun
srebrnjaka. Jedne noći smo ga pijane pokušale otvoriti odvijačem, ali bez uspjeha.
- Zdravo, Bene, što ima? Hoćeš da se napijemo večeras?
- Već sam obećao da ću izaći na partiju biljara s cimerima. Hoćeš s nama?
- Mislim da ću noćas biti jako šugavo društvo.
- Ako je tako, baš ti hvala što si me pozvala!
Počela sam se smijati. - Htjela sam reći da mi više odgovara tiho druženje jedan na
jedan.
- Onda, fućkaš biljar. Ovo mi bolje zvuči.
- Ne želim ti upropastiti druženje sa cimerima.
- Nema frke, sutra ionako idemo na bal. Tamo ćemo se nadružiti do mile volje.
- Onda super. U Woodstocku? Za dobra, stara vremena?
- Zar je moguće imati stara vremena kad ti je dvadeset jedna? - zadovoljno je upitao
Ben.
***
Stigla sam u Woodstock prije njega, naručila rundu i pronašla nam stol za piknik u
dvorištu. Počela sam prebrzo piti na sparnoj vrućini, uživajući u travi koja mi je
škakljala gole noge u ljetnoj haljinici i sandalama. Znala sam da je najgori način za
prebolijevanje prekida s Rhysom sutrašnje suočavanje sa stvarnošću popraćeno
paralizirajućim mamurlukom, ali to me ni na trenutak nije smelo.
Pitala sam se što će Ben na to reći. Nisam željela da otvori sezonu lova i počne s
onim “lijepo sam ti rekao”, da mi otkrije kako već posljednje tri godine smatra da sam
to odavna trebala učiniti. Naravno, nisam željela niti da drekne na mene i kaže mi da
sam luđakinja. Iskreno rečeno, pojma nisam imala što bih željela da mi kaže. Pojavio se
na drugoj strani travnjaka držeći još dva pića u rukama i nasmijao se od uha do uha
vidjevši da nećemo ostati žedni. I ja sam se njemu osmjehnula. U Benovu će društvu biti
sve u redu. Nije ovo bila uvriježena ceremonija koja obično slijedi nakon prekida s
dugogodišnjim dečkom. Gdje je prežderavanje čokoladom, nizanje protuoptužbi, Gloria
Gaynor? U odsustvu djevojačkog zbora mojih prijateljica, bila sam slobodna izmisliti
novi protokol.
197
bosnaunited.net
- Da prvo riješimo razgovor o završnom ispitu? Zbog njega si toliko nedruštvena? upita Ben odmah nakon pozdrava. -Ako je tako, onda nemaš brige. Ti si kraljica eseja.
Princeza Rachel okrunjena za kraljicu eseja. Nisam sigurna da mi se sviđa način na
koji me doživljavaju muškarci u mojem životu.
- Hmm... - Slegnula sam ramenima da kažem “valjda”, jer još nisam smogla snage
da pustim glas.
Ben je kažiprstom obrisao kapi s krigle. Ja sam se poigravala drškom svoje dopola
pune čaše za vino, uživajući u učinku prve popijene polovice.
- Kako je Pippa?
- Ne bih znao. Prekinuli smo.
Ostala sam zatečena. Vjerovala sam da će Pippa biti “ona prava”.
- Jao, Bože. Baš mi je žao što to čujem. Kako to?
- Kada sam dobro promislio, shvatio sam da nakon povratka s putovanja ne kanim
svako malo letjeti u Irsku i natrag. Učinilo mi se kako bi bilo poštenije odmah prekinuti.
- Kako je ona to prihvatila?
Ben je odmahnuo glavom. - Ne baš najbolje. Ali, što je, tu je. Bolje sada nego poslije.
- Žao mi je. Bili ste dobar par.
Ideš. Nije se odlučio za Pippu. Ljepotica poput nje računala se kao vrhunski ulov na
faksu s kakvim bi se većina momaka šepurila po rodnome mjestu kao da su osvojili
Ligu prvaka. Mašta mi se na trenutak poigrala likom nedostižne božice nalik na
Kleopatru koja će natjerati Bena da se napokon skrasi.
- Kako bilo, sada si se slobodan upucavati raznim Pollyannama25 iz Richmondupon-Thamesa - dodala sam.
- Kome?
- Zanesenim bogatašicama na tajlandskim zabavama pod punim mjesecom koje
otkrivaju svijet onkraj materijalističkog trošeći tatine dolare.
- Ah. Njima. - Ben je slegnuo ramenima i uhvatio se dlanovima za potiljak.
- Znači, oboje uživamo u samačkom životu - rekla sam.
- Ne mogu reći da baš posebno uživam. Pričekala sam da mu stigne do mozga.
- Jesi li ti to rekla “oboje”?
- Aha. Raskrstila sam s Rhysom.
Ben me pogledao ispod oka očekujući da kažem kako ga zafrkavam. Zatim je
zaprepašteno blenuo u mene. - Stvarno?
Kada?
- Maloprije, preko telefona. Otpilio me za diplomski bal bez ijednog dobrog
razloga. U zadnje smo se vrijeme stalno svađali. Izgubila sam živce i rekla mu da je s
nama svršeno. Bilo je i dosta dreke.
25 Junakinja dječjeg klasika Eleanor H. Porter, tipična dobrodušna djevojčica.
198
bosnaunited.net
Znam zašto sam preuveličala priču. Željela sam podcrtati činjenicu da se znam
boriti za sebe.
- Zauvijek?
- Rekla bih.
- Žao mi je - rekao je Ben oborena pogleda.
- Ne treba ti biti žao - odvratila sam.
Izbjegla sam daljnja pitanja skrenuvši u površno čavrljanje. Izgledala sam i zvučala
kao i obično. U dubini sam se duše pitala tko sam sada kada više nisam Rhysova
Rachel. Rhys i Rachel, Rachel i Rhys.
I Ben je izgledao kao da mu se u glavi okreću zupčanici, kao da ispravlja predodžbu
koju je do sada imao o meni. Nisam bila sigurna jesu li njegovi duži, dublji pogledi u oči
tek plod moje mašte ili moćne kombinacije dehidracije, nostalgije i jeftinog Pinot Grigia.
- Budući da sam slobodna, imat ću više vremena za posjećivanje prijatelja koji žive
na drugom kraju zemlje - rekla sam negdje na pola večeri, kad je sunce već zašlo i
zamijenile su ga svjetiljke.
- Aha, ti susreti jednom godišnje bit će totalno ludilo -odvratio je Ben, pomalo gorko.
- Ej, pa mogli bismo mi i više nego jednom - rekla sam gurkajući ga u rebra.
- Dvaput?
- Zašto si tako negativan?
- Neće biti isto kao sada, ne?
- Ništa neće biti isto. Fakultet je kao mali svijet za sebe, mjehurić vremena odvojen
od svega što je bilo prije i svega što dolazi poslije.
199
bosnaunited.net
53
Te me noći Ben otpratio kući kroz tihe, drvoredima obrubljene ulice predgrađa
osvijetljene žarkonarančastom svjetlošću koja se probijala kroz lišće stabala. Premda je
bilo kasno, zrak je bio težak i gust, kao da smo na Mediteranu. Kao da nam je sam
Manchester priredio oproštajni tulum i naručio izuzetno lijepo vrijeme. Stigli smo pred
moja ulazna vrata.
- Uf, ne želim unutra - šapnula sam Benu. - Ne znam je li ljigavi Derek otišao ili ne.
Zaključao se u sobu. Vjerojatno će oko tri ujutro početi lupati i režati kao vukodlak.
- Sama si? Cure su otišle?
- Vraćaju se samo na sutrašnji bal.
Pogledali smo kuću. Negdje se ugasilo unutarnje svjetlo pa je utonula u mrak.
- Brrr - rekla sam Benu.
- Ako te Derek toliko brine, mogu prespavati kod tebe -odvrati Ben.
- Stvarno?
- Stvarno. Imaš kauč i rezervnu deku?
- Negdje imam vreću za spavanje.
- Onda ću kampirati na podu.
- Zbilja bi to učinio? Ne šališ se?
- Osim ako hrčeš.
- Super!
Ben je glumio namrgođenost, a ja sam se smiješila kao debil. Kuća je djelovala
čudno, poput ogoljene ljušture lišene dekora i Mindyne hrpe šarenih cipela koje su u
hodniku ležale poslagane kao na sajmištu. Bili su to naši “posljednji dani”. Ali Derek će
vjerojatno i njih preživjeti, poput žohara nakon nuklearnog rata.
- Mislim da imam bocu Pernoda s gumenim čepom, ako si za čašicu prije spavanja?
- rekla sam.
- Pernod? Hvala, ne treba. Sutra je bal. Mislim da ne bismo trebali prizivati gadne
mamurluke.
- Slažem se.
Spremila sam se na spavanje u kupaonici na katu, oprala zube i odjenula pidžamu
sa životinjskim likovima. Razmišljala sam o tome da odjenem spavaćicu, ali bila je
stvarno prekratka, a tješila sam se mišlju da me Ben ionako već vidio u toj grozoti.
Obuzeo me val gnušanja nad samom sobom što navlačim nešto toliko smiješno dok
dijelim sobu s nekim toliko zgodnim. Dječje šlape, gaćice s likom iz crtica, pidžama za
predškolski uzrast. Da si moja cura, očajnički bih želio da ih svučeš. Lecnula sam se, isprala
zube, ispljunula vodu.
200
bosnaunited.net
Po povratku u sobu prekrižila sam ruke i bacila se prema plahtama ne želeći se
izlagati njegovu pogledu. Ben si je na podu uredio mjesto za spavanje. Budući da je vino
iz mene hlapilo, situacija mi se učinila mnogo intimnijom negoli sam očekivala.
- Posudiš mi nešto u čemu bih mogao spavati?
Skrenula sam s kursa i prekopala po ormaru. Pronašla sam samo sivu majicu
veličine XL s otisnutom reklamom za festival piva, na kojoj je kartonski umetak ostavio
zgužvane tragove. Protresla sam je i raširila.
- Osvojila sam je na kvizu u pivnici i nisam još našla vremena da je bacim.
- Ako je to bila nagrada, što li su tek dijelili gubitnicima?
- Nema problema, slobodno spavaj u odjeći za van. Bacila sam majicu na njega.
Ulovio ju je u zraku.
- Ne, ne, poklonjenom konju ne gleda se u zube. Čovjek mora biti zahvalan i proučio je natpis na leđima - biti totalno lud za hmeljem.
Ugasila sam stropno svjetlo. Soba je ostala osvijetljena mojom astro-svjetiljkom u
obliku rakete.
- Ostavit ćeš je upaljenu? - upitao je Ben.
- Obično je pustim neka gori, nemaš ništa protiv?
- Nema problema. Rooxxaannnne...
Zahihotala sam se gledajući kako se kuglice skrletne želatine lijeno odvajaju,
sudaraju i odbijaju plivajući u marsovskoj vodi.
- Sada malo zažmiri, moram se presvući.
Poslušala sam ga i pokrila lice jastukom kako bi bilo sigurno da ne virim, a zatim
slušala meko šuštanje odjeće koja pada na tepih, zveckanje kopče remena, šuškanje
majice dok je prevlaci preko glave. Sve je to bio dokaz intenzivno platonske naravi
našeg odnosa. Obuzeo me snažan poriv da škicnem, ali zato što sam, jasno vam je, ipak
samo čovjek.
- Jesi li odjeven?
Dogmizala sam do ruba kreveta i pogledala dolje. Ben se do pazuha začahurio u
plavi najlon.
- Kako je? - upitala sam.
- Kao da ležim na golom podu, Rone. - Promeškoljio se.
- Ako hoćeš, možemo zamijeniti mjesta.
- Nema potrebe.
Privukla sam se i legla na rub kreveta, što je moguće bliže njemu.
- Kakav čudan dan - uzdahnula sam. - Slobodna sam. Bolje mi je da se naviknem.
- Mmm.
Stanka. - Znaš što, umirem od straha zbog toga što sam opet sama.
Očekivala sam lavinu plitkoumnosti poput “snaći ćeš se već ti”, ali izostale su.
201
bosnaunited.net
- Tebi šetanje iz veze u vezu tako dobro polazi za rukom. A vidi mene - rekla sam.
Ben još nije rekao ni riječ.
- Hoću reći, čak si i Pippu bio spreman pustiti od sebe -nastavila sam brbljati.
- Što bi to trebalo značiti?
- Ništa, samo što je Pippa prelijepa, bistra i ima taj nevjerojatni irski naglasak koji
svi vole, a ipak je dobila nogu. Pitam se kakve su meni šanse da ikoga zadržim.
- Žao mi je, ali nije mi jasna tvoja logika - rekao je Ben, osjetno hladnim glasom. Šokantno ti je što se različite žene nalaze u različitim situacijama?
- Ona je divna. Ja sam manje divna od nje. Teško da ću bolje proći u životu.
- O čemu ti to?
- A uza sve to - imala sam dojam da se spremam izreći nevjerojatnu glupost zbog
koje ću trijezna gorko zažaliti, ali riječi su mi već navrle iz grla - one večeri, kad smo
obavili zadani poljubac u škotskoj pivnici, i sam si rekao da ti je bilo kao da žvališ
sestru. Sranje. Nitko me neće niti pipnuti.
Uslijedila je škripava tišina. Što li sam željela, što sam očekivala da Ben kaže? Znala
sam da nisam fer i da nam je zbog mene oboma nelagodno. Usprkos tome, odjednom
me spopala snažna želja da mi naočita osoba suprotnog spola napumpa ego
uvjeravanjem da nisam baš jako odbojna.
- Prestani me tlačiti - rekao je ravnodušnim glasom.
- Molim?
- Prestani me tlačiti i žicati komplimente.
- Ne radim to! - Nisam to radila. Ili možda ipak jesam? Jao. Aha, jesam.
Još jedna blesava stanka.
- Nema potrebe da privlačiš pozornost glumatanjem da ti je uzdrmano
samopouzdanje.
- Lako je tebi reći.
- Zašto? - U Benovu se glasu osjećala neka napetost. Pretpostavljam da sam ga
nečime što sam rekla jako uvrijedila, ali nisam mogla razabrati što bi to moglo biti.
Možda je bilo netaktično spominjati Pippu dok je raskid još tako svjež.
- Tebi je visoko samopouzdanje prirođeno. Jednako kako neki ljudi imaju dobre
zube ili genetski povišen kolesterol.
Ben uzrujano uzdahne.
- Ponekad te ne razumijem. Ali bojim se da ti mene nikada nisi razumjela.
Zapitala sam se zašto se svađamo i kad ćemo početi lagodno čavrljati o tome kako
ću se lijepo provoditi kao slobodna djevojka.
- Glupa sam - rekla sam, a Ben je potvrdno zagunđao. - Ali ako znaš neke lovačke
trikove koje bih mogla primijeniti na zapadnjačke dečke i požnjeti jednaki uspjeh kakav
ti imaš s južnjačkim curama, bila bih ti zahvalna da ih podijeliš sa mnom.
202
bosnaunited.net
- Ne pada mi na pamet.
- Zašto ne? Baš si sebičan! Withingtonski Don Juan sigurno ima korisnih savjeta.
- Što time želiš reći? Da ne biram? Da sam ženskaroš?
- Ne! Samo da si jako popularan među ženskim stanovništvom. Hej, ako mi ne želiš
pomoći da odvučem nekoga u krevet - neka ti bude.
- Rone, ti si žensko. To ti uopće neće biti problem.
- Aha - uzdahnula sam. - Problem je u pronalaženju onih dobrih, ne?
- Nemaš razloga za brigu - rekao je.
- Ali ako pred potencijalnim dečkom počnem izvoditi jako odbojne stvari, onda od
tebe, kao od najboljeg muškog prijatelja, očekujem da me upozoriš.
- Zar stvarno želiš da ti odgovorim na ta pitanja? Nastaviš li ih postavljati,
odgovorit ću ti. Posljednji te put upozoravam.
- Koja pitanja?
- Pitanja o onom poljupcu, mojoj bivšoj curi i tvojoj potrazi za novim dečkom.
- Aha, rekla bih da sam stvarno postavila sva ta pitanja -rekla sam, odjednom sva
odvažna i neformalna, usto i nemalo uplašena. Njegova me razdraženost navela da se
zapitam kani li mi reći kako sam ga zapravo prisilila da on bude taj koji će mi napokon
reći da smrdim kao zečja jazbina.
Uslijedila je veoma glasna tišina.
- Onda dobro. Žao mi je ako ti zbog ovoga što ćeš ćuti bude neugodno. Ali i ja
imam svojih granica - rekao je Ben. - Zar sam rekao da je ljubljenje s tobom isto kao
ljubiti se s vlastitom sestrom? Jesam, ali samo zato što su nas huškali jedno na drugo. Je
li bilo isto kao ljubljenje sa sestrom? Ne, bilo je jebeno nevjerojatno, kao kad se ljubiš s
nekim tko ti se dugo i jako, jako sviđa...
Na te sam se riječi prenula, trznula cijelim tijelom, a srce mi je počelo lupati
brzinom djetlića na speedu. Zar je rekao da mu se sviđam? Ne - nemoguće. Krivo sam ga
čula.
- Je li Pippa bila sjajna? Je, bila je. Problem uopće nije bio u njoj. Problem si bila ti.
Ostavio sam je iz istog razloga iz kojeg sam prekinuo sa svim djevojkama u posljednje
tri godine. Muškarci koji su beznadno zatreskani u drugu djevojku obično su jako loši
partneri...
Oblio me hladan znoj. Kad netko kaže da ne vjeruje vlastitim ušima obično
pretjeruje, ali u mojem je slučaju ta fraza posve odgovarala istini. Uši su sve uredno
dostavile, ali mozak nije želio preuzeti pošiljku. Uporno sam vjerovala da će u razgovor
ubaciti neko seksi žensko ime poput Beth ili Freya, na što ću ja reći: “Oooo, a ja
mislila...”, a zatim si pucati u glavu zbog onoga što sam pomislila.
- ...Hoćeš li uspjeti pronaći nekog drugog? Ti si najoštroumnija, najzabavnija,
najdraža, najljepša, premda povremeno i najiritantnija cura koju poznajem, stoga, da,
siguran sam da će te salijetati gomila momaka. Ali, s obzirom na to da sam zaljubljen u
tebe, sama pomisao da si s nekim drugim u meni budi ubilačke namjere, stoga te molim
203
bosnaunited.net
da mi oprostiš što te neću poticati korisnim savjetima i davati ti upute kako da u krevet
dovučeš nekoga tko nisam ja.
Prsa su mi se nadimala i spuštala od šoka. Ostala sam nijema. A kad bih i bila u
stanju govoriti, ne bih znala što da mu kažem. Zaljubljen. Rekao je da je zaljubljen.
- I što je bilo ono zadnje? “Imaš li nekih odbojnih osobina?” Jedino što mi je kod
tebe smetalo bilo je to što si s nekim drugim. To mi je, međutim, dopuštalo da maštam
kako je to jedini razlog zašto nisi sa mnom. Eto. Kraj priče.
Prsti su mi stezali krevet kao da se taj komad pokućstva odjednom nagnuo pod
oštrim kutom.
- Žao mi je ako ti je sada strašno nelagodno - dodao je Ben. - Reci mi ako želiš da
odem. Razumjet ću.
- Sve u redu - protisnula sam stegnuta grla. Stanka.
- Sranje, baš umiješ pogoditi pravo vrijeme, Bene, dok ležiš posred njezine spavaće
sobe - rekao je i sjetno se nasmijao, bez imalo razdraganosti u glasu. - I, samo da ti
kažem, ne moraš mi objašnjavati da ti mene nikada nisi gledala na taj način. Dobro
znam da je tako, vjeruj mi. To je moj problem. Ujutro ćemo jednostavno popiti vraški
nelagodnu šalicu čaja i reći jedno drugome zbogom.
Sutrašnje jutro. Nikako nisam mogla zamisliti svijet izvan ove spavaće sobe, onaj
koji će se nastaviti okretati i donijeti svitanje, nove dane. I zbogom?
- Zar stvarno nisi pojma imala? - upitao je.
- Nisam - procvilila sam.
- O, Bože. Oduvijek sam mislio da slutiš, samo ne znaš koliko je jako.
Zašutio je iščekujući da nešto kažem, ali kada je vidio da sam ostala bez riječi,
nastavio je:
- Kriste, barem reci: “Fuuj, odvratno”. Ova tišina me ubija.
- Nije odvratno - rekla sam, loveći riječi u psihološkom kovitlacu.
Gdje da pronađem riječi koje su mi trebale? Benove su me riječi natjerale da se
suočim s osjećajima koje sam ignorirala, preobličivala i poricala protekle tri godine. Kao
da biljci nisam davala dovoljno svjetlosti i jako je rijetko zalijevala, ali sjeme je ipak
čučalo u zemlji.
Zar je prema meni gajio sve te nevjerojatne misli i osjećaje? Riječi poput “i ja tebe”,
“ideš” ili “Isuse i Marijo, jupi, huraaaa!” nisu bile dostojne trenutka.
Iznenadila sam samu sebe donijevši iznenadnu odluku. Svukla sam divovski gornji
dio pidžame preko glave. Izmigoljila sam se iz donjeg dijela i stresla ga s nogu
plivačkim pokretima. Zgužvala sam pidžamu u gnijezdo tkanine još tople od tijela i
bacila ga s kreveta. Mislila sam da sam time dovoljno jasno pokazala svoje namjere, ali
Ben uopće nije reagirao.
- Bene.
- Molim?
204
bosnaunited.net
- Hoćeš li doći na krevet?
- Nije mi toliko loše na podu, hvala. Odgovor je - neću.
- Ma, ne. U krevet. Sa mnom. - Potom sam, poput blagoglagoljive, erotične
avanturistice našega doba, dodala: -Skinula sam pidžamu.
Smetena stanka.
- ...Jesi li sigurna? - tiho je upitao u tamnocrvenom polumraku.
- Sto posto.
Na ovom bi se mjestu prizor trebao blago zamutiti i prijeći u baršunasti usporeni
snimak uz ritmove s mnogo basa. Umjesto toga, Ben se zapetljao u vreću za spavanje jer
bi bio brži da nije toliko brzao u nastojanju da se bez majice izvuče iz kvalitetnog
pribora za kampiranje koji mi je tata kupio u Milletu.
- Sranje - progunđao je pokušavajući se izvući iz vreće u kojoj je zapeo.
- Povuci zatvarač - rekla sam hihoćući se. - Pomogla bih ti, ali skroz sam gola.
- Ne moraš mi to nabijati na nos, stižem odmah! - rekao je Ben, a ja sam se opet
zahihotala.
Bilo je nečeg apsolutno fantastičnog u tome što smo se u ovoj situaciji našli kao
dobri prijatelji. Odjednom je prestalo biti čudno što činimo ovo što činimo, a postalo je
čudno što to nismo već odavna učinili.
Ben se iskobeljao iz vreće i popeo na krevet. Nakon što smo se uspješno pohrvali s
njegovim boksericama (Rachel kreće u napad, ali bez uspjeha, preuzima Ben i
oduševljava rezultatom), odjednom se koža našla na koži, posvuda, cijeli Ben i cijela
Rachel priljubljeni jedno uz drugo. Osjećaj je bio čudan, ali jako, jako, jako lijepo čudan.
Rhys je bio čvrst, ali utješno mek na rubovima i maljav; Ben je bio vitka, atletski
građena, glatka suprotnost. Nisam znala da tijela mogu imati toliko malo masnog tkiva
a da još uvijek služe svrsi. Mislila sam da ću se zbog njegovog stasa osjećati kao
debeljuca, ali zapravo sam se osjećala jako ženstveno, nekako bolje nego obično u
vlastitoj koži.
Zapetljali smo se u plahte pa smo ih ubrzo posve zbacili s kreveta. Premda moram
priznati da me gledao pod svjetlom na kojem bi i postariji dekan našeg fakulteta
izgledao poprilično seksi, Benu bjelodano ni najmanje nije smetala potpuna,
necenzurirana verzija mojeg izgleda. Bio je jako samouvjeren, a znala sam i zašto. Ovo
mu očigledno nije bio prvi rodeo, a ja sam se svim srcem nadala da ću ispuniti, možda
čak i nadmašiti, njegova očekivanja - moje iskustvo uključivalo je samo nekoliko
pokušaja s nespretnim dečkom iz srednje i Rhysa.
Tek sam tada otkrila da postoji ona intenzivna žudnja koja graniči s mučninom.
Napokon sam shvatila o čemu svi raspredaju bajke. Tko bi rekao da je vanjska granica
požude okretanje želuca?
Usprkos tome što me partner vještinom nadigrao, nisam strepila da taj osjećaj nije
obostran: kada sam mu na uho šapnula neku slatku besmislicu u tom smislu, samo bez
spominjanja da bih svaki čas mogla povratiti, Ben je vatreno odvratio:
205
bosnaunited.net
- Nikada nisam nikoga ni išta na svijetu želio kao tebe.
Zatim me nastavio ljubiti tolikom žestinom da sam pomislila kako će mi rastrgati
usne. Nnnnggg.
Zatim je, u trenutku kada smo prešli iz nečega što smo se spremali učiniti u nešto
što definitivno činimo, glasno je uzdahnuo, zagnjurio lice u moj vrat i izgovorio mi ime.
Moje pravo, stvarno ime. Prvi put.
206
bosnaunited.net
54
Prve riječi, nakon što nam se disanje manje-više vratilo u normalu, bile su važne. Ja
sam bila ta koja ih je trebala izgovoriti.
- Volim te - rekla sam. Znala sam da je to činjenica, ali ipak sam se iznenadila kada
sam je čula izgovorenu naglas. Proces zaljubljivanja bio je postupan, ali shvatila sam da
je u ovome trenutku potpuno dovršen. Dok sam ga izbjegavala, činio mi se kompliciran.
Kada sam se napokon s njime suočila, sve je postalo nevjerojatno jednostavno.
- Stvarno? - upitao je Ben okrenuvši se na bok i napeto me pogledao u oči.
- Apsolutno.
- Bože, ne mogu vjerovati.
Kako to da ne možeš vjerovati da te netko voli, pomislila sam. Činilo se da je Ben upravo
stvoren za to da bude voljen.
Presijavali smo se od znoja, a ja sam se osjećala ushićeno kao da sam na drogama.
Kroz poluotvoren prozor doprla je dreka nekih pijanaca koji se kasno vraćaju kući.
Odmah sam pomislila na Dereka i otkrila da me baš briga čuči li u svojem sobičku glave
umotane u aluminijsku foliju, s opremom za snimanje i dozvolom za odašiljanje.
- Naravno da te volim - rekla sam.
- Ovaj, Rachel...
- Da? - Još mi je uvijek bilo neobično uzbudljivo čuti vlastito ime iz njegovih usta.
Pridigla sam se na lakat i poljubila ga u obraz. Pomaknuo mi je ruku i položio je na svoj
goli, mišićavi trbuh. Naslonila sam mu glavu na rame.
- Ne mogu reći da se to baš podrazumijevalo samo od sebe. Hoću reći, jako nam je
dugo trebalo da se nađemo ovdje gdje jesmo.
- Da, istina je.
- Znači, moja me luđački zatelebana predanost uopće nije odala?
Nasmijala sam se i čvrsto ga stegnula.
- Nije. Premda sam sretna što si zbog mene nekoga odalamio.
- Jaaao, ne spominji mi to... - Ben se pljesnuo dlanom po čelu.
- Zašto? Baš je bilo super.
- U tom mi se trenutku činilo kao da sam kucnuo vilicom po čaši i rekao:
“Oprostite, trenutak pažnje molim, moram vam svima obznaniti da sam totalno lud za
ovom ovdje curom. Je li svima jasno? U redu, onda nastavite uživati u večeri i budite
upozoreni da nitko od nazočnih ne smije prići njezinoj stražnjici!”
- To mi nije bilo ni na kraj pameti.
- Pa, Emily jest. Te mi je noći rekla: “Ne prekidamo zbog toga što si se za nju
potukao, nego prekidamo zbog pogleda koji sam uhvatila na tvom licu dok su je
kinjili.”
- Stvarno? Bože. Žao mi je.
207
bosnaunited.net
- Nisi ti kriva. Sravnio bih ga sa zemljom i da je u rukama držao novorođene
blizance. Sve joj je bilo jasno. Mislio sam da je svima jasno. Ne mogu vjerovati da tebi
nije bilo.
- Ha. Stajala sam daleko od tebe. Pritom su me još i kinjili. Oprosti mi još jednom,
molim te.
Pogladio me po ruci.
- Užasavao sam se našeg rastanka.
- I ja.
- Sutra sam ti sve kanio reći. Na balu.
- Stvarno? - Podigla sam pogled prema njemu. - Što bi mi rekao?
- Samo bih ti otkrio što osjećam prema tebi i da smatram kako sam ti to morao reći
za slučaj da se time može nešto promijeniti. Scenarij je pisao Jack Daniel's. Za stid je
zaslužan Calvin Klein.
- Stid?
- Pa nisam znao da ćeš biti slobodna, ne? Činjenica da si zauzeta bila je jedina stvar
koja me tri duge godine sprečavala da od sebe napravim budalu. Ovo mi je trebala biti
posljednja prilika pa sam odlučio napraviti iznimku.
Ponovno sam ga čvrsto stisnula uza se.
- Pojma nisam imala. Tvoj nevjerojatni vrtuljak prekrasnih djevojaka nije uključivao
nijednu nalik na mene. Na njemu su se vozile većinom plavuše. I to jako samouvjerene
plavuše.
- Pa zašto bih, pobogu, želio biti s curama koje me podsjećaju na tebe, kad tebe
nisam mogao imati?
Rekao je to tako oštrim glasom da je grižnja savjesti nadjačala moj napumpani ego.
Ne računamo li ono čudno ponašanje ispred indijskoga restorana, nisam niti slutila da
mu naš odnos nanosi bol.
- Oprosti mi što sam ovako lud - rekao je. - Već tri godine pokušavam ne gubiti
nadu u beznadnoj situaciji. Još uvijek ne vjerujem da se ovo stvarno događa.
- Meni se ono maloprije činilo jako, jako stvarno. - Ovoga se puta Ben nije nasmijao
mojoj vrckavosti.
Ležali smo u tišini. Željela sam izgovarati ekstravagantne riječi kojima bih opisala
koliko je Ben sjajan, koliko mi je super s njim u krevetu, ali premda mi je glava bila
preplavljena, istodobno kao da je bila prazna. Još sam bila prezauzeta osjećajima da bih
mogla misliti. Ben me voli. Ja volim njega. Vodili smo ljubav. Pravila su se promijenila i
moja je pidžama završila na podu.
- Što sad? - upitao je Ben.
- Kako to misliš?
- Želiš li da od sada budemo zajedno?
- Zezaš me? Pa naravno da želim - odvratila sam.
208
bosnaunited.net
- Vraćaš se u Sheffield na postdiplomski tečaj iz novinarstva.
- Tako je.
- A ja ću idućih šest mjeseci putovati po svijetu.
- Tako je.
- Možeš li sjesti na avion i posjetiti nas? Tijekom praznika ili kad god ti bude
zgodno? - upitao je.
- To mi zvuči sjajno. Međutim, pivnica u mojem kvartu nudi mi da se vratim na
stari posao. A stvarno mi treba lova.
- Pivnica u tvom kvartu? Ona u koju Rhys redovito zalazi?
- Da. Ali to nema nikakve veze.
- Ta mi se pomisao ni najmanje ne sviđa.
Ben se namrgodio. Doslovno se moglo čuti kako mu se obrve skupljaju.
- Zar me smatraš toliko povodljivom da ću opet završiti s Rhysom istočim li mu s
vremena na vrijeme pokoju točenu Stellu? - rekla sam. - Što želiš uz pivo - čips, kikiriki
ili mene?
Ben je ostao ozbiljan.
- Baš ti hvala na ukazanom povjerenju - rekla sam glumeći uvrijeđenost.
Šalu na stranu, stekla sam dojam da putujemo različitim brzinama. Meni je bilo
posve dovoljno ležati u blaženstvu nakon snošaja i uživati u njegovoj blizini. On je
zahtijevao odgovore, a ja još nisam niti počela razmišljati o pitanjima.
- Ne mogu otkazati putovanje. Karte su odavna rezervirane. Ne mogu iznevjeriti
Marka, svisnuo bi.
- Jasno mi je. Već se jako dugo veseliš tom putovanju i moraš ići. Ne tražim od tebe
da ostaneš.
- Znam - rekao je Ben, ali nekako turobno.
Ležala sam pokušavajući dokučiti gdje smo i što smo. Imao je pravo. Idućih godinu
dana prilično ćemo teško uskladiti rasporede. Meni se to nije činilo nemogućom
misijom kao njemu. Najvažnije je bilo to što smo sada oboje znali što osjećamo jedno
prema drugome. Čudo se dogodilo, sve je ostalo bila samo birokracija.
Ben je pružio ruku i dotaknuo moju.
- Otputuj sa mnom. Bez razmišljanja. Rezerviraj kartu.
- Ne mogu. Kao prvo, ne mogu si to priuštiti.
- Ja te častim. Imam dovoljno ušteđevine.
- Znaš da to ne mogu prihvatiti.
- Naravno da možeš. Što je moje, tvoje je. Neka bude pozajmica, ako ti je tako lakše.
- Kladim se kako bi Mark bio oduševljen da sazna kako će nam na putovanju iz
svojih snova morati držati svijeću.
- To te brine? Markovi osjećaji? Ili se zapravo radi o tvojim osjećajima?
209
bosnaunited.net
- Molim?
- Punit ćeš krigle do fajrunta u onoj rupčazi s Rhysom dok sam ja u Kanchanaburi.
Kad se vratim, tijekom tjedna ćeš slušati predavanja na faksu, a vikendom ćeš raditi.
Kako ćemo se ikada vidjeti?
- Znam da će biti teško - ali prebrodit ćemo i to. Čak i ako ću morati čekati godinu
dana da budem s tobom kako Bog zapovijeda, spremna sam na to.
Uslijedila je duga, duga stanka, tolika da sam zamalo poželjela provjeriti nije li u
međuvremenu umro. Nadala sam se da pokušava pojmiti svu veličinu komplimenta
koji sam mu uputila. Pridigao se.
- Godinu dana? Zar me stvarno pokušavaš uvjeriti kako je posve u redu da se u
idućih godinu dana gotovo uopće ne vidimo?
- Nisam rekla da je u redu, nego da sam spremna čekati. Ako nema drugog rješenja.
- Osjećaš li prema meni stvarno isto što i ja prema tebi?
- Da, stvarno.
- Da budem iskren, ne vjerujem da ste Rhys i ti uopće prekinuli. Sve mi je to više
zvučalo kao svađa dvoje ljubavnika negoli pravi raskid.
- Ne budi lud, Bene. Da sam radije željela biti s Rhysom, ne bih sada bila u krevetu s
tobom.
- Jesi li mi išta kanila reći prije odlaska?
- Uf. - Nisam. Strašno mi je, strašno žao, ali nisam. Po prvi sam se puta suočila s nekom
od vlastitih mana, a nisam se imala kamo sakriti. Da, bila sam zaljubljena u njega. Ne,
nisam željela riskirati i izjaviti mu ljubav, jer bila sam posve sigurna kako nema šanse
da mi ljubav bude uzvraćena. Varala bih samu sebe, uvjeravala se da ga ne volim i na
kraju ga pustila da ode. Takvu kontradiktornost nisam mogla raspetljati a da pritom
sama sebi nešto ne priznam. To je, prijatelji moji, bio čisti kukavičluk. -Nisam ništa
unaprijed planirala, ali...
- Znači, odgovor je “ne”.
- Nisam znala da i ti dijeliš moje osjećaje!
- Kako si i mogla znati kad nisi pitala?
- Nisam željela riskirati da te izgubim kao prijatelja.
- Mislim da smo oboje dobro znali da bi sutra ionako bio kraj svemu što smo imali.
Bila je to istina, a Benu nisam mogla ponuditi odgovor koji je tražio. Kako objasniti
nekome toliko hrabrijem i toliko više cool od tebe da toliko snažni osjećaji mogu živjeti
rame uz rame s krajnjim kukavičlukom.
- Voliš li još uvijek Rhysa? Sigurno ga voliš. Tek ste danas prekinuli.
- Ne znam - odvratila sam. - Ne možeš samo okrenuti prekidač. Što god za njega
osjećala, to ne znači da sam zaljubljena u njega i da želim ostati s njim.
Ponovno duga stanka tijekom koje sam se pokušavala domisliti što da kažem.
Činilo mi se da smo naletjeli na rupu u cesti pa sad treba čvrsto zgrabiti volan kako
210
bosnaunited.net
bismo nastavili u pravom smjeru. Moja taktika da izgovorim što god mi prvo padne
napamet do sada se pokazala izrazito štetnom.
- Koje sranje! - odjednom je opsovao Ben.
Skočio je iz kreveta kao da ga je netko ubo iglom u stražnjicu. U istom su mi
trenutku glavom prošle dvije proturječne misli: nešto se loše događa i oho, kakav lijep prizor.
Shvatila sam da traži svoju odjeću, a zatim je navukao bokserice tolikom brzinom da ga
je ošinula gumica i gurnuo noge u traperice.
- Što se događa? Bene? - Pridigla sam se u krevetu, odjednom manje samouvjerena
u svojoj golotinji. Dograbila sam jastuk i čvrsto ga privila.
- Žao mi je, ali moram ići - rekao je, a dio riječi ostalo je prigušeno majicom koju je
za to vrijeme navlačio preko glave. -Nisam smio... Nisam te mogao odbiti. Sranje...
- Ne odlazi! Bene? Ne razumijem! Sve ćemo riješiti. Otputovat ću s tobom, ako to
želiš...
Zastao je i pogledao me.
- Nije riječ o tome da moraš raditi ono što ja želim. Moraš odlučiti što ti zapravo
želiš, i to ne samo zato što smo završili faks i napili smo se, a ti si se posvađala s
Rhysom. Previše te volim za tako nešto. Moram ići.
- Nije se ovo samo zato dogodilo!
Sagnuo se da zaveže cipele, a zatim se naglo uspravio.
- Poševio si me pa sad bježiš? - rekla sam očajnički se hvatajući za slamku
pozivanjem na međunarodni kodeks ponašanja u krevetu.
- Nema to veze s tim. Ne mogu ja umjesto tebe odlučiti kako ćemo dalje. Premda
znam da si na to navikla.
- Želim da dalje nastavimo tako što ćeš sada ostati sa mnom.
- Ne mogu - nisi ti kriva - ali, ne mogu... - Zastao je i pročistio grlo. - ...Ne mogu ti
biti ovako blizu vjerujući da je riječ o seksu za jednu noć.
Dograbio je novčanik i ključeve s mojega stola, a ja sam s nevjericom gledala kako
brza prema vratima spavaće sobe. Podigla sam plahtu s poda, omotala je oko sebe kao
da sam neka patuljasta grčka skulptura i dala se u potjeru. Vrijeme koje sam utrošila na
to da je podignem koštalo me vremena potrebnog da ga dostignem.
- Bene, molim te! Ne idi! - povikala sam jurnuvši niza stube. Ali, otišao je, a ja sam
ostala na vratima i s praga dozivala njegovo ime.
Začula sam korake iz Derekove sobe pa sam pobjegla natrag na kat i hvatajući dah
pokušavala shvatiti kako je moguće, dovraga, da se najljepši sati u hipu pretvore u
najružnije.
211
bosnaunited.net
55
Pokušavam prisiliti svoj preopterećeni mozak da prati zamršeno suđenje dilerima
droge i hvatam opsežne bilješke u nadi da ću time svoju podivljalu maštu uspjeti vezati
uz gole činjenice. Tijekom poslijepodnevne stanke za konzultacije s odvjetničkim
timom, zaputim se do sobe za novinare, ali na putu me presretne Gretton, koji je danas
rumeniji no inače.
- Jesi li je vidjela?
- Koga?
- Clarkeicu! Ostavila je diktafon u sobi za novinare. Kaže da je ionako morala
pokupiti stvari iz stana, pa joj je bilo usput da dođe po njega. Čelična muda, rekao sam
ti.
Diktafon joj je važniji od želje da mi se kloni s puta. E, prava si mustra, Zoe. Naglo
se okrenem i pogledom pročešljam sudnicu. Optuženikova rodbina i prijatelji
sumnjičavo me odmjere.
- Krenula je prema Piccadillyju - reče mi Gretton gledajući na sat. - Čuo sam kad je
nekome na telefon rekla da hvata vlak u petnaest do. Ako požuriš...
Pogledam Grettona. Oboje znamo da mi je besramno bacio mamac, kao i to da ću
ga zagristi. Pogledam na sat.
- Zabilježit ću sve s onog tvog slučaja ako počne prije negoli se vratiš. Časna
izviđačka.
Gretton me pozdravi na skautski način podigavši tri prsta do čela. Ovoga puta
vjerujem da ne laže.
Izjurim kroz vrata i zaputim se kroz grad vijugajući kroz poslijepodnevnu gužvu.
Uspnem se uzbrdicom do Piccadillyja uobičajenim korakom čovjeka koji kasni na vlak
za posao, napola kasom, napola galopom, uz pokoji kratkotrajan, nedostojanstven
sprint. Na postaju stignem s ukomiranim plućima i bolnom slezenom. Auh. Ovakvu
muku ne pamtim još od trčanja na tjelesnom. Bacim pogled na raspored polazaka i
ugledam najizglednijeg kandidata za Zoein vlak. Čini se da je već stigao na peron. Ako
je već prošla konduktera, nadrapala sam. Ponovno pogledam na sat. Nema sumnje da
se vozi vagonom prve klase i uživa u plodovima svojeg nepošteno stečenog imutka. No,
dobro. Barem sam pokušala. U ime svog samopoštovanja, kakvo god ono bilo.
Okrenem se želeći se vratiti istim putem. Uto se trgnem ugledavši glavu s gustom
kovrčavom kosom kako poskakuje samo nekoliko metara dalje od mene, pokraj kioska s
kavom. Aha! Ne želim si dati vremena da se usplahirim.
- Zoe! - kažem jurišajući prema njoj.
Ona me pogleda iznenađeno, ali nimalo šokirano i nimalo prestrašeno, a zatim
uspravi plastični kofer s cvjetnim uzorkom koji je vukla za sobom.
- Bok, Rachel - reče pristojnim glasom, ali s notom lakonske rezigniranosti, kao da
sam neka oštrokondža iz ulice koja je svaki put gnjavi zbog rasporeda iznošenja smeća.
212
bosnaunited.net
Duboko udahnem.
- Samo jedno pitanje - kako si mogla?
- Joj, čuj, žao mi je, stvarno. Mail to nije trebao ovako brzo objaviti, ali nešto im je u
zadnjem času otpalo, a ovo je bilo spremno za tisak pa... Kanila sam te upozoriti.
- To se dalo zaključiti po tome što si me nebrojeno puta pokušala nazvati u nedjelju
navečer. Što si mi kanila reći? Oprosti što sam te totalno sjebala, ali ukazala mi se sjajna
prilika?
Zoe ispusti nešto između uzdaha i ogorčenog otpuhivanja. -Kako si i sama rekla,
bila je to sjajna priča, a ti je nisi željela iskoristiti.
Nadam se da u blizini nema nekog od naših kolega, jer bi ovo u suprotnom postao
školski primjer Pirove pobjede.
- Toliko sjajna da ću zbog nje dobiti otkaz.
- Pa ne misle valjda da si ti kriva? - reče Zoe, glumeći nevinašce. - Nikome nisam
rekla da si pročitala onaj SMS, časna riječ.
- O, jebote, hvala ti do neba - obrecnem se, premda sam odahnula. - Zar te uopće
nije briga što si učinila Natalie? Ili Jonathanu?
- Nevjernoj mafijaševoj ženi i njezinu uspaljenom priležniku? Ne, ni najmanje.
- Pa, nadam se da ti je redovno zaposlenje u nacionalnim novinama za dvadeset pet
somova godišnje vrijedno svih ljudi koje si morala pregaziti da bi ga se domogla. Baš mi
je drago što smo se upoznale.
- Bila si stvarno draga prema meni, žao mi je što je ovako ispalo.
- Aha, i meni je stvarno žao što sam bila draga prema tebi. Tek sam tada primijetila
da Zoe ima potpuno mrtve oči, kao u krpene lutke bačene na smetlište.
- Znam da nisi to očekivala, ali ne može se reći da u svemu nisi odigrala ključnu
ulogu.
- Molim?
- Zašto si pogledala poruku, Rachel? Zašto si zapisala broj telefona? Proradili su ti
novinarski instinkti i željela si otkriti priču, ali uplašila si se posljedica pa si je predala
meni.
- To je priča koju si sebi ispričala da umiriš savjest? Da sam cijelo vrijeme
podsvjesno željela da učiniš to što si učinila? -kažem joj, ali se smjesta zapitam ima li u
tome istine.
- Čudno bi bilo tako postupiti s pričom koja te ne zanima. Jasno mi je zašto se
uzrujavaš, ali mislim da malo i lažeš samu sebe.
Osjetila sam kako mi je krvni tlak šiknuo nebu pod oblake. Toliko je bezobrazna da
se uopće nema potrebu ponašati kao da je nešto skrivila. Jesmo li Simon i ja zamijenili
uloge?
- Nisam ti davala trag da ga slijediš. Razgovarala sam s tobom misleći da ti mogu
vjerovati.
213
bosnaunited.net
Nadureno zastane, kao da me snagom volje želi natjerati da joj se skinem s one
stvari. - Samo sam iskoristila nešto s čime ti nisi željela imati posla, ništa više. Kao da
sam prekopala po kanti za smeće.
- Ako je to jedino što si učinila, zašto me nisi pitala za dopuštenje?
- Zato što bi se uzrujala baš kao sada i brinula se je li to fer prema osobama
uključenim u priču. Oprosti, ali jebe mi se za njih. Hoću više. Nije na nama da se igramo
Boga i odlučujemo što treba objaviti, a što ne...
Vrisnula sam u nevjerici. - Pa ovog nigdje nema! Zar si sada utvaraš i da si nekakva
zagovarateljica slobode govora?
- Ja sam novinarka. Radim ono što novinari rade. Možda bi trebala potražiti neko
drugo zvanje ako ti je ovo toliko ogavno.
Isto me tako mogla uhvatiti za ramena i šutnuti koljenom ispod pojasa. Jedno je kad
mi Ken Baggaley kaže da sam osramotila profesiju. Ali kada mi to kaže netko tko je još
prije pet minuta sjedio u studentskoj klupi...
- Ima nas dobrih i loših. Ti, koliko vidim, nisi ništa bolja od svih Grettona ovoga
svijeta i način na koji tretiraš ljude sigurno će ti se obiti o glavu.
- Pretjeruješ.
- Dok mi karijera visi o niti? Većina bi ti ljudi ogulila lice s glave i navukla ga kao
masku.
- Ne mogu ti dati otkaz zbog nečega što sam ja učinila!
- Naravno da mogu, Zoe, ali nemoj se ni slučajno početi pretvarati da si uopće
pomislila na štetu koju bi meni i svima ostalima mogli nanijeti tvoji postupci. Učinila si
što si htjela i pustila druge da plate račun.
Zašutjela je.
- Imam samo još jedno pitanje - kažem joj. - Je li ti mama debela?
Zoeino se samopouzdanje malčice poljulja. - Molim?
- Nije teško pitanje - je li ti mama pretila?
- Pojma nemam o čemu govoriš.
- To sam si i mislila. Pretpostavljam da je sve te silne laži teško upamtiti.
Napokon joj se lice zažarilo od nešto malo stida pa pomislim kako je to najviše što
se iz svega ovoga može izvući. Okrenem se na peti i ostavim je da stoji s onom svojom
slatkasto smiješnom prtljagom, dražesno raščupanom kosom i srcem od prevrtljiva
kamena. Čekam da mi se puls vrati u normalu dok koračam nizbrdo prema gradskome
ždrijelu, natrag na posao.
Hoću više. Ne samo da mi je propala veza, nego uzmemo li sve u obzir, još i loše
obavljam svoj posao. Dopustim samoj sebi da se pet minuta osjećam kao zadnja
gubitnica, potom razmislim o onome što sam izgubila. Mislim da sam ispala loša osoba
samo kad sam pročitala onu poruku, a kada sam to podijelila s njom, ispala sam
214
bosnaunited.net
glupača. Ako to što me iskoristila mene pretvara u lošu novinarku, a nju u dobru i
sposobnu, no u takvom mi je nadmetanju milije izgubiti.
- Onda, kolika je šteta? - upita me Gretton kad se približim zgradi suda. Izašao je na
čik-pauzu pa u ruci drži zapaljenu cigaretu i izgleda kao mačak koji je progutao
sladoled. Zajedno s ribljim štapićima i kuglicom sa zvoncem. - Hoće li preživjeti i vratiti
se u bitku?
- Hoće, ali ne ovdje.
- Upozorio sam te. Lijepo sam ti rekao da je se i ti moraš čuvati. Sjećaš se?
- Oh, sad se prisjećam. - Zaškiljim prema suncu. - Mislila sam da se zafrkavaš.
- Paranoična si.
- Ne, nisam dovoljno paranoična.
- Jesu li se glavonje ohladile?
Uzdahnem i nasmiješim se. - Aha, zanima te hoće li umjesto mene poslati neku
neiskusnu početnicu pa ćeš mjesec dana imati najbolje priče samo za sebe?
- Ne - kaže Gretton i otrese pepeo na pločnik, prilično dobro oponašajući čovjeka
kojemu je povrijeđen ponos. -Zapravo, mislim da ti i ja dobro surađujemo. Oboje
poznajemo pravila. Nadam se da ćeš ostati.
- Dirnuta sam - odvratim. - Preživjela sam, krvava, ali podignuta čela. Bolje rečeno,
krvava i pognuta čela, ali nisam izgubila posao.
- Nisi ti kriva što je otprve nisi nanjušila - reče Gretton s nevjerojatnom
velikodušnošću. - Ja ipak imam malo više prijeđenih kilometara u ovome poslu. Već
sam se susretao s ljudima njezina kova.
- Nadam se da više nikada neću susresti nekoga njezinog kova.
- Spalila je sve mostove. Neće se vraćati u regionalne novine ni ovdašnje agencije, to
je sigurno. Baggaley je veliko zlopamtilo. Ne, preostaje joj London ili ništa. Bolje joj je da
ostane u Mailu.
- Baš ti hvala. - Zamalo se nasmijem. - Da utjeha može biti hladnija, zvala bi se
tekući dušik.
215
bosnaunited.net
56
Na dan diplomskoga bala neka je hrabrija, dinamičnija i pametnija osoba mogla
toga jutra-nakon-prošle-noći ustati i iz istih se stopa baciti na ispravljanje krivih drina s
novootkrivenom i novoizgubljenom ljubavi svojega života.
Ja sam grizla nokte, triput promijenila majicu, strepila od susreta s njim po danjem
svjetlu i prisjećala se svega što smo radili u polumraku. Kuhala sam šalice čaja,
odugovlačila, u glavi usavršavala govore i gubila vrijeme. Zatim su došle cure s
vrećicama punim spužvastih uvijača za kosu, hrpom šminke sa šljokicama i bocama
toplog, već smiješanog Buck's Fizza26. Odlučila sam pričekati da mi alkohol podari
dovoljno hrabrosti koju ću večeras ponijeti na bal. Usred konstruiranja Carolineine
frizure u obliku košnice kakva se nosila šezdesetih, trošeći zamalo smrtonosne količine
laka za kosu, odjednom sam shvatila kako postoji mogućnost da Ben uopće ne dođe.
To me natjeralo da zastanem usred začešljavanja, na što je Caroline rekla:
- Što ne valja? Zar izgledam kao lik iz filma Johna Watersa?
Vozila sam na autopilotu: pretvarala se da mi je stalo kako izgledam, kakva mi je
frizura, smiješila se za fotografije. Ali zapravo mi je samo bilo važno da stignem do
hotela Palace.
Po dolasku smo popile aperitiv u bezličnom, kičastom predvorju, a ja sam za to
vrijeme pogledom očajnički pretraživala prostoriju tražeći ga u gužvi večernjih odijela,
ali uzalud. Primijetila sam nekolicinu Benovih zalutalih prijatelja, ali nisam uspijevala
vidjeti gdje se okupljaju, a plesna je dvorana, namještena za svečanu večeru, bila
jednostavno prevelika za učinkovitu potragu.
Kad je večera poslužena, već sam bila uvjerena da se neće pojaviti. Počela sam
kovati plan. Kad na mene nitko ne bude obraćao pažnju, iskrast ću se i sjesti na taksi
koji će me odvesti do njegove kuće. Kako je vrijeme odmicalo, jedva sam se suzdržavala
da ne zavitlam predjelo od škampa u najbliži zid tako da na njemu ostane velika, mokra
mrlja boje lososa, prevrnem stol i u visokim potpeticama odjurim niz ulicu Oxford.
A onda, kad je smazan i posljednji komadić pite od limete, kada je započela glazba i
kada sam počela smišljati kako bih najbolje pobjegla, ugledala sam ga. Stajao je točno u
sredini dvorane, kao da se na žici spustio sa stropa poput provalnika. Ben u večernjem
odijelu. Da netko u njega uperi kameru, blještalo bi kao da snima ravno u sunce.
Očigledno je tek stigao jer je neka djevojka za njegovim stolom skočila i ovila mu
ruke oko vrata - od čega me probolo u želucu - a prijatelj mu je dodao pivo. Vidjela sam
kako Ben otpušta leptir-mašnu, kuštra si kosu i objašnjava zašto kasni. Znala sam da će
ispasti pomalo glupo, ali već sam dovoljno dugo čekala.
Skočila sam na noge i zaputila se do njegova stola.
- Možemo li popričati?
26 Koktel od šampanjca i soka od naranče.
216
bosnaunited.net
Ben je iznenađeno podigao pogled i odložio piće. Mislila sam da ću pred svima biti
grubo odbijena, ali hrabrost mi se isplatila. Slegnuo je ramenima i rekao:
- Naravno.
Uhvatila sam ga za ruku i povela na plesni podij. Otkrivanje dubokih osjećaja na
balu bio je njegov plan, ali sada sam ga ja kanila provesti u djelo.
Pogledala sam ga u oči.
- Slušaj me, Bene...
- Pokušavam. Stvarno želiš da ovdje razgovaramo? Mislila sam da je plesni podij
jedino mjesto gdje možemo nasamo razgovarati, ali problem su nam predstavljali
decibeli. Iz zvučnika je treštala Blurova “To the end”. Bili smo okruženi ljudima koji su
popili dovoljno pjenušca da prvi dotrče na plesni podij i sada su zdušno pjevali uz
glazbu.
- Trebalo je postaviti još jedno pitanje...
- Molim? - upitao je Ben i okrenuo uho prema meni.
- Još jedno pitanje. O onome što osjećam. Sinoć! Kad si me pitao jesam li još
zaljubljena u Rhysa... - Zabila sam prst u uho da isključim Damona Albarna i uključim
Bena.
- Što si rekla? - upitao je, zbunjeno škiljeći.
- Hajdemo na neko tiše mjesto! - viknula sam.
- Može.
- Žao mi je - iskreno sam rekla. Ben mi je bar nešto napokon uspio pročitati s usana.
- I ja tebi moram nešto reći - viknuo je odmahnuvši glavom. Osmijeh. Nasmiješio se.
U jednom blještavom trenutku, opet je sve bilo u redu. Približila sam se da opet
isprepletemo prste i osjetila kako mu se ruka ovija oko mojega struka. Zataknuo mi je
uvojak iza uha i nagnuo se posve blizu da mi nešto šapne. Osjetila sam vrelinu njegova
daha na vratu i zadrhtala pa zatvorila oči.
Ono što je uslijedilo odvijalo se kao na usporenoj snimci, ali ne u očekivanom stilu
holivudskih poljubaca pod raštrkanim odbljescima disco-kugle nakon kojega slijedi još
samo vjenčanje pa odjavna špica. Osjetila sam da me Ben odgurnuo. Otvorila sam oči.
Ugledao je nešto iza mojega ramena i osmijeh mu je spao s lica, a ruka s mojega struka.
Okrenula sam se i ugledala Rhysa kako nam se približava odjeven u frak, smiješeći
se od uha do uha. Bio je to Rhys, nimalo nalik sebi, prerušen u člana jazz-orkestra. Čak
je pokušao ukrotiti kosu i zalizati je na razdjeljak u stilu uglađenog trojca iz Rat Packa.
Ponovno sam pogledala Bena. Rhys je stigao do nas.
- Iznenađenjce! - rekao je Rhys raširivši ruke poput mađioničara koji mi pokazuje
da ništa ne skriva u rukavu.
Ben je prekrižio ruke, pogledao mene pa njega. Čekao je. Čekao je riječi koje bi, da
su bile izgovorene, bile jedva čujne, ali ipak daleko bolje od šutnje.
217
bosnaunited.net
- Sve u redu, prijatelju? Nemaš ništa protiv da se ubacim, ne? - zaderao se Rhys s
podsmješljivom intonacijom.
Ben nije odgovorio, samo me pogledao stegnute vilice.
- Ne! - rekla sam. Bio je to refleksni odgovor, umetnut kako bi mi osigurao malo
vremena da razmislim na koji ću način razriješiti tu prokletu situaciju. - Ali, ovaj... Ben i
ja smo upravo... Upravo smo...
Upravo smo sepoševili i izjavili si ljubav?
Prije negoli sam uspjela dovršiti rečenicu, Rhys je viknuo: -Dolaz' vamo, mala! Zatim me uhvatio u medvjeđi zagrljaj i na silu me odvukao za sobom u ritmu prisilnog
valcera.
- Stani, stani! - Osjećala sam kao da se utapam, hvatam kisik zarobljena u stisku
memljivog poliesterskog pamuka, muškog parfema Issey Miyake, obnevidjela od
panike. - Rhyse!
Stani!
- U čemu je problem?
Kada sam se iskobeljala na slobodu, Bena više nije bilo na vidiku. A na vidiku ga
nije bilo ni idućih deset godina.
218
bosnaunited.net
57
Dva tjedna nakon masakra na Trgu svete Ane, stigne mi Benov poziv na piće poslije
posla.
- Isuse i Marijo - reče Ben vidjevši kako mu prilazim ispred Royal Exchangea. Kasniš samo minutu ili dvije. Uračunam li mogućnost da mi sat malčice brza, moglo bi
se reći da si stigla točno na vrijeme. Imaš li neko logično objašnjenje za to?
- Snažna želja za pićem? - odvratim.
- Dođe mi da ovo proslavim vatrometom. - Nasmiješi se hodajući uz mene.
- Za toliko ti se toga moram ispričati.
- Ne budi blesava.
- Nije ti se išlo u kino s Olivijom i Lucy?
Primijetila sam da je Ben imao potrebu objasniti zašto nam se Olivia neće pridružiti.
Gajila sam određene sumnje da su u hrvačkome meču između Simona zvanog Uragan i
Skrhane Rachel, Ben i Olivia nisu navijali za istoga borca.
- Na film koji one idu gledati mogle bi me odvući samo ako me vežu za bolnička
kolica i zabiju mi injekciju za umirenje u venu. On je moj muškarac, ili nešto slično. Ona je
prava. Gdje je nestala pamet?
- Čuj, bruji se da će Gdje je nestala pamet? dobiti Oskara.
- Ma nije to brujanje, nego zujanje muha koje su se na njega skupile.
Nasmijemo se.
- Zašto ne bismo sjeli ovdje? - nenadano upitam dok prolazimo mimo jednog
šarmantnog ulaza, a čim uđemo unutra postane mi jasno da je riječ o sjajnom otkriću.
Trošne drvene stolice i stolovi obojeni u neskladne boje, treperave svjećice, konobarice
koje studiraju na likovnoj akademiji, uokvireni stari filmski plakati na zidovima kompletni hipsterski aranžman.
Smjestimo se ispod plakata za Muškarci više vole plavuše, a Ben nam donese piće,
belgijsko pivo u bocama od smeđega stakla. Zbaci diskretno razmetljivi sivi kaput s
ramena i odloži ga na stolicu, a ja se trudim ne razmišljati o tome kako sivomaslinast
ten i masna kosa od kojih pati cijela uredska populacija nakon šest poslijepodne Benu
samo pomaže da izgleda poput Jamesa Bonda nakon partije baccarata za visoke uloge s
crnogorskim trgovcima oružja. Pomislim kako lijepe crte lica svakom umoru i
zapuštenosti pridaju muževnost. A ja moram provesti deset mahnitih minuta
šminkajući se u zahodu na poslu, rišući oči i vraćajući si usne na lice, kao da bojim
uskršnje jaje.
Dok Ben zasukava rukave, a ja se pravim da ne primjećujem njegove bicepse,
oprezno upitam kako je Simon. Kada sam se pretvorila u perverznjakinju koja slini za
frajerima? (Prekasno, čujem u glavi Rhysov glas.)
On uljudno odvrati:
219
bosnaunited.net
- Nisi prva ženska osoba koju je optužio da mu je uništila život, a nećeš biti ni
posljednja. Nemoj se više zamarati tom temom.
Oštro udahnem i spremim se otkriti Benu cijelu istinu, onu koju se nisam usudila
reći Simonu. Sada se ja kockam s velikim ulogom. Već sam putem ovamo znala da to
kanim učiniti i da bi mnogi to smatrali krajnjom ludošću. U glavi već čujem sablastan
Carolinein vrisak da Začepim. Tu. Blesavu. Labrnjuuuu... Ali, stvar je u tome što ne želim
da se Ben zauzima za mene na temelju mojih laži. Benova odlučnost da zauzme moju
stranu ne znači ni pišljiva boba dok ne dozna sve činjenice.
- Bene - kažem - ako ti otkrijem još nešto u vezi slučaja Natalie Shale, možeš li mi
obećati da nećeš podivljati i cinkati me Simonu?
Oprezno me pogleda.
- Je li riječ o nekom paprenom, neočekivanom obratu koji će sve promijeniti? Baš mi
i ne treba novih iznenađenja u životu.
- Radi se o potpunoj, necenzuriranoj istini o tome kako je Zoe došla do te priče.
Časa mu u ruci zastane na pola puta do usana. Spusti je natrag na stol.
- Samo mi nemoj reći da si stvarno podijelila lovu s njom.
- Ne, kao što sam rekla, nisam imala ništa s prodajom te vijesti.
- Onda, što je posrijedi? Nemoj mi reći ništa što radije ne bih želio znati.
- Nisam imala apsolutno ništa s objavljivanjem te priče niti s time što ju je Zoe
prodala nacionalnim novinama, a da sam išta od toga znala, učinila bih sve da je
spriječim. Ide li mi to u prilog?
Ben je neodlučan.
- Obećavaš da nećeš reći Simonu? - upitam ga.
- Imaš sreće što mu ne želim davati povoda za još veći bijes. Kada si već toliko
daleko zabrazdila, bolje da mi sve ispričaš.
Sve mu objasnim. Potom zadržim dah.
Ben mi neko vrijeme u tišini proučava lice dok razmišlja o onome što je čuo. Ugrabila je priču i objavila je tebi iza leđa?
- Tako je. Kunem ti se.
- Zašto je ti nisi objavila?
- Ne bi bilo pošteno. Razmišljala sam o tome. Nisam mogla biti tako beskrupulozna.
- Ali bila si toliko beskrupulozna da čitaš tuđe poruke, a zatim tračaš o onome što si
doznala?
- Znam. Slobodno reci da sam smeće. Zaslužila sam. Ben uzdahne.
- Zašto si mi imala potrebu sve to ispričati?
- Bio si jako dobar prema meni i ne želim pred tobom imati tajni. - Ali, više od svega,
tražim tvoj oprost. Dobijem li ga, sve ću ostalo lako podnijeti. - Nisam to mogla reći Simonu
jer bi se pobrinuo da zbog toga izgubim posao, a moram plaćati stanarinu. Nisam bila
poštena, ali što je, tu je. Strašno mi je žao zbog cirkusa koji sam ti priredila, Bene. Željela
220
bosnaunited.net
sam napraviti dobar posao. Ne mogu ti opisati koliko me stid. Ovo je moja prava
isprika, iz dubine duše.
Ben ponovno uzdahne i čeznutljivo pogleda prema vratima. Na trenutak pomislim
kako će reći: Odoh ja, djevojko.
- Jao, jao...
- Hoće li ti početi ići na živce nastavim li ponavljati koliko mi je žao?
- Nisi joj smjela njuškati po mobitelu niti o tome razgovarati s drugom novinarkom.
Hotimice ili ne, čini se da si upravo ti bila taj Veliki prasak koji je stvorio svemir prepun
sranja.
- Znam.
- Međutim, mogla si iz toga napraviti veliku priču. Ali nisi. I to da zaštitiš druge
ljude, a ne iz koristoljublja. Istina?
- Istina.
- To znači da smo otkrili skrupulu. Službeno obznanjujem da u tebi postoji
skrupula.
Oprezno se, zahvalno nasmijem, još jednom dobivši dokaz Benove velikodušnosti. Skrupulu. U jednini.
- I to je početak.
Za šankom svira Ella Fitzgerald, čaše su nam još gotovo pune. Daleko sam manje
posvađana sa svijetom nego prije dolaska ovamo, to je sigurno.
- Mnogo si riskirala time što si mi sve ovo ispričala - kaže mjerkajući me preko čaše.
- Smijem li sada ja zauzvrat malo riskirati, u jednako potpunoj vjeri da će sve ostati
među nama?
Osjetim kako su mi se dlačice na potiljku nakostriješile. -Naravno.
- Ovo nikada, nikada ne smije dospjeti do ušiju tvojih kolegica, pod prijetnjom
smrti. Ovo ostaje isključivo među nama, u ovoj prostoriji, u ovom trenutku i nikada
neće izići odavde.
Ushićena sam. - Obećavam.
- Bolje ti je da ispuniš to obećanje, inače smjesta zovem Simona i pričam mu sve o
poruci.
- Svakako. Jasno mi je. Možeš se osloniti na moj nagon za opstankom, kad već ne
možeš na poštenje.
- Tako je sigurnije. - Spustio je glas. - Čuo sam da je, tijekom šaputanja na jastuku,
Natalie priznala Jonathanu kako je lagala ne bi li suprugu priskrbila alibi.
U čudu otvorim usta. - Što će njemu lažan alibi?
- Zašto ljudima općenito treba lažan alibi?
- Lucas Shale je kriv? - zabezeknuto šapnem u nevjerici.
- Ne znam. Stvarno ne znam.
221
bosnaunited.net
- Ali bit će oslobođen nakon žalbenog postupka. Svi vjeruju da je nedužan. Bila sam
sigurna da nije kriv.
Ben slegne ramenima. - To nipošto ne smije doći do partnera u našem uredu. Ako je
istina, onda je veliki, veliki problem to što je Jonathan pustio naš ured da i dalje zastupa
Shalea. To bi mu uništilo karijeru.
- Zar mu karijeru nije već uništila ova ljubavna pustolovina?
- Nije. I to samo zato što mu Natalie nije klijentica. Dobio je žestok udarac po
prstima i prividan otkaz sa šansom da ga potajice ponovno zaposle u Londonu kada se
stvari malo smire.
- Sranje.
- Bolje i to nego potpuna propast.
- Pretpostavljam da Natalie i Jonathan više nisu u kontaktu? S obzirom na to da on
seli u London?
Ben odmahne glavom. Čisto sumnjam. Stanka. - Ipak, to osjetno umanjuje izglede
da će popričati o onoj poruci i shvatiti tvoju ulogu u cijeloj priči, ne?
Lecnem se. - Nisam zato pitala.
- Znam da nisi, samo te zafrkavam. Po mojemu mišljenju, ionako premalo gledaš
svoje interese.
Nadala sam se da će mi Ben, širokogrudan kakav jest, možda moći oprostiti. Ali
evo ga kako uspijeva pronaći riječi pohvale -stvarno nemam pojma zašto oduvijek u
meni vidi samo ono najbolje. Uslijedi zamišljena stanka koja se otegne u ugodnu tišinu
ispunjenu pijuckanjem piva. Gledam kako svjetlucanje svjećica stvara šare na
prozorima, promatram prostoriju. Zgodna konobarica kose vezane u raščupanu punđu
probodenu olovkom uputi mi topao pogled rezerviran za “slatke parove” - Ja joj
smiješkom odgovorim: Eh, kad bi samo znala...
- Sjajno je što možemo ovako, zar ne? - naposljetku će Ben. Hoću reći, sjajno je što
smo nas dvoje ponovno prijatelji. Nakon svih tih silnih godina.
- Nevjerojatno. Jednostavno smo nastavili tamo gdje smo stali - odvratim bez
razmišljanja.
- Ne baš točno tamo gdje smo stali - reče Ben podigavši obrvu.
- Ne, ne baš točno... uf...
Razgovor se oteže. Ella je završila pjesmu. Nasu šutnju, sada nelagodnu, prati neka
užasna, cmizdrava obrada pjesme Brass in Pocket, koju u originalu izvode Pretendersi.
Ben otpije velik gutljaj pića pa pretpostavim da slijedi žustra promjena teme.
Umjesto toga, zagleda mi se u oči.
- Zašto si spavala sa mnom? Hoću reći, shvatio sam razlog, ali volio bih da mi ga
potvrdiš sada kada je prošlo toliko vremena.
222
bosnaunited.net
Njegov me miran, posprdan izraz lica i lagani smiješak duboko uznemire. Vidim da
vjeruje kako ne znam ružnu istinu umotati u lijep celofan. A ja razmišljam o svemu što
bih željela reći, ali nikada ne bih mogla reći oženjenu muškarcu.
- Još sam ti tada rekla pravi razlog. - Trebalo je zvučati odlučno, ali glas mi je ispao
sjetan.
On odmahne glavom. - Sve je u redu, davno je to bilo. Neću se naljutiti. Željela si se
vratiti Rhysu i znala si da me više nikada nećeš morati vidjeti. Svi sretni.
Svi sretni? On to mene zafrkava?
- To nije istina. Bila sam... - glas mi zamalo prepukne - ... stvarno mi je bilo stalo do
tebe.
Bena se ta moja izjava nije vidno dojmila.
- Hmm. Sada kada o tome razmišljam, mislim da se Rhys pojavio na balu u
savršenu trenutku za sve nas.
- Bene. - Dugo, dugo susprezani osjećaji počnu mi navirati poput zvuka violina u
sentimentalnom filmu pa ih pokušam zatomiti. - Uopće nije bila riječ o tome. Stekao si
pogrešan dojam... - Kako da mu natuknem sve ono što ne smijem izreći? Jao, ne. Zar ću
stvarno upotrijebiti onaj idiotski izraz? Čini se da hoću. - ...Komplicirano je.
Sada, pak, začujem odjek Mindyna glasa: Začeeeepiiii višeeee...
- Na kraju sam, međutim, ipak stekao ispravan dojam, s obzirom na to da si ostala s
Rhysom i zaručila se?
Gem, set, meč. Otvorim usta, ali ne mogu izustiti ni riječ. Kad samo pomislim da
sam vjerovala kako će mi razgovor o ovome napokon donijeti spas. Ali stigao je
dvadeset godina prekasno i netko je od nas previše oženjen da bi mi pružio išta osim
pokore.
- Pokušavala sam te nazvati. Pisala sam ti. Jesi li primio moje pismo?
- Ah, jesam. Kako bih... - Čujem kako Ben oklijeva, razmišlja i ublažava ono što je
želio reći. - ...pregrmio sve to, morao sam nešto presjeći u korijenu. Tvoje pismo zapravo
mi nije reklo ništa što već nisam znao.
- Brinula sam se da ga Abi ne otvori. Jednom si mi prilikom rekao da ima tu naviku.
Zaključila sam kako je najbolje da ne duljim. Trebalo te samo natjerati da mi uzvratiš
poziv.
Ben se zagleda u čašu na stolu.
- Žao mi je ako sam ispao okrutan. Nisi to zaslužila, ipak smo bili najbolji prijatelji.
Tijekom zadnje godine faksa glava mi baš i nije bila na mjestu. Što je jako frustrirajuće
budući da mi je, ako ćemo doslovno, ostatak tijela bio na jako zgodnim mjestima.
Prekasno je da sve okrenemo na šalu pa mu se ne mogu pridružiti u tome.
- Jako mi je žao - procijedim tu nedostatnu riječ za koju nikada neće doznati koliko
li je samo nedostatna.
223
bosnaunited.net
- Joj, Bože, nema nikakve potrebe. - Zavrti tekućinu u čaši. - Nisam želio zvučati kao
zlopamtilo. Kada se sada prisjećam te večeri, umirem od stida...
Lecnem se.
- ...Upravo si se bila posvađala s Rhysom, vjerojatno nisi znala gdje ti je glava, a ja
sam te počeo salijetati kao lud radi seksa za jednu noć. Hoću reći, kakav god da si
razlog imala, ipak je to bio seks, tako da se nemam pravo žaliti, ne? Siguran sam da ti
uopće nije bilo jasno što se to, dovraga, događa. Bilo je nevjerojatno što si mi uopće
onoliko izišla ususret. Mnogo vike dvadesetjednogodišnjaka nizašto, ha? Ipak, sada se
svemu tome možemo smijati. Premda se nadam da ipak baš ne umireš od smijeha kad se
sjetiš...
To me sasiječe kao mač. - Nije bilo nizašto. Nije bilo nizašto. Barem ne za mene.
Ben slegne ramenima, nasmiješi se. - Mislio sam da će Rhys sutradan doći i tresnuti
me šakom. Ne bih mu zamjerio.
- Nisam nikome rekla.
- Bilo te previše sram? - Ben napravi komičnu grimasu.
- Željela sam da to ostane među nama.
- Ja sam nekome rekao.
Srce mi počne bubnjati u grudima. O, Bože, samo da nije Oliviji. Samo to ne.
- Nekom Australcu na kojeg sam naletio jedne noći za šankom u Sidneyju pa me
satima morao slušati kako serem o tome. Rekao je kako ću te jednoga dana ponovno
susresti i da ćeš imati sto kila i urlati na četvero djece pa da ću shvatiti kako sam se
dobro izvukao. Nije bio, kako se ono kaže, metroseksualac.
- Bio je u pravu, samo minus četvero djece. I nekoliko kila -glupo se našalim,
osjećajući se skrhano do temelja.
- Bio je posve u krivu. Dobro je sve to staviti iza sebe.
Što da na to odgovorim? Smiješno što je spomenuo kako je lijepo što se vidimo baš
sad kad ja po prvi puta u životu ne želim biti u njegovoj blizini.
- Bene...
Telefon mi počne cvrkutati iz torbe. Opsujem sama sebe što ga nisam stišala.
Pronađem ga i vidim da me zove Caroline.
- Halo? Caro? Jesi li to ti? - Šapnem Benu da je veza jako loša.
Tek što sam to rekla, shvatim da veza uopće nije loša, nego da je Caroline uplakana.
224
bosnaunited.net
58
Pokucam na Carolineina vrata, koja odjeknu nekako šuplje, i premjestim težinu s
noge na nogu. Iz nje sam preko telefona uspjela izvući samo to da nitko nije umro. Ben
je bio pun razumijevanja kada sam izletjela iz kafića i uskočila u taksi.
Caroline otvori vrata, a meni pitanje “Jesi li dobro?” zamre na usnama.
Lice joj je prošarano sivim prugama crne maskare pomiješane sa suzama, koža
ispod vrata sva je upaljena i ružičasta, kao da se živčano grebla noktima.
Priđem joj da je zagrlim, ali ona uzmakne.
- Hvala što si došla - kaže bezizražajnim glasom, glasno šmrcne i vrati se u kuću.
Uđem za njom, nespretno pokušam zatvoriti za sobom vrata i gledam je kako zauzima
pozu u kojoj je, pretpostavljam, bila prije mojega dolaska - ispružena na boku među
papirnatim rupčićima razasutima po prostranoj površini kožnate sofe. Spustim se u
naslonjač njoj sučelice i odmjerim polupraznu butelju vina i napola punu čašu na stoliću
pokraj nje.
- Gdje je Graeme?
- Graeme me vara - kaže ona, a posljednja se riječ nekako sva izobliči od suza koje
nadru i provale istodobno s tom riječju.
- O, Bože, Caro. - Kleknem pokraj sofe i položim joj ruku na rame dok jeca. Strašno
je vidjeti je u ovakvom stanju, posve različitom od njezine uobičajene staloženosti. To
čovjeku izmakne tlo pod nogama kao kad čuje svoje starce u krevetu ili naleti na djeda
prije negoli je stavio zubalo. Ne uspijevam smisliti što bih drugo rekla osim:
- Kako si doznala?
Obriše se palcem ispod očiju pa odgovori kad joj jecaj dopusti da udahne:
- Jutros je zaboravio mobitel. Znam da se ne voli od njega odvajati pa sam ga
odnijela sa sobom na posao. Kanila sam mu ga odnijeti tijekom stanke za ručak. Kada
sam vidjela da ima petnaest propuštenih poziva zaredom od nekoga spremljenim pod
ime “John”, odlučila sam se javiti da vidim što “on” hoće.
Caroline zastane kako bi umirila glas. Pogladim je po nadlaktici nadajući se da je to
tješi, a ne živcira.
- Zatim sam otišla s posla, nazvala ga, vratila se ovamo i pričekala da dođe. Zastane. - Još me i napao da sam povrijedila njegovu privatnost uzevši mu mobitel.
Kretenski, kretenski drkadžija.
- Gdje je sada?
- Ne znam i nije me briga. Sumnjam da je kod nje, s obzirom na to da je udana i ima
djecu.
- Radi s njom?
- Aha. Kaže da je sve to bila glupa pogreška i da mu je laknulo što sam doznala.
Vidiš li koliki je to gad? Prije toga je ispalio svaki poznati klasik redom. “Nismo to
225
bosnaunited.net
planirali”, “Bili smo pripiti i daleko od kuće”, “Nisam znao kako da to prekinem”.
Slušajući tu kuknjavu svatko bi pomislio kako su ga prisilili da spusti hlače nožem pod
grlo.
Na to sam valjda trebala reći kako sam to, od svih muževa na svijetu, od Graemea
najmanje očekivala, ali to baš i ne bi bila istina. Odlučim se za:
- Grozno je što ti je to priredio.
- Kaže mi da sam i ja djelomično kriva zato što sam “udana za posao” i nikada me
nema kad sam mu potrebna.
- Molim? - Pokušavam ne vikati. - Kao da je on imalo bolji! Uvijek je bio ponosan
što ti tako dobro ide. Ne bi mogao biti ni sa kim tko nije kao ti.
- Bjelodano je mogao, i to mnogo puta, na raznim mjestima diljem Velike Britanije i
kontinentalne Europe. Nije čudo da je bio toliko zabrinut radi li mu roaming dok je u
inozemstvu. E, nešto mu je drugo očigledno radilo.
Što više razmišljam o njegovu izgovoru za prijevaru, to više škrgućem zubima.
- Koliko to već traje?
Caroline posegne za čašom i iskapi je u jednom gutljaju. -Nekoliko mjeseci. Pod
pretpostavkom da govori istinu. Ponudio mi je dokaze, ali ne slušaju mi se te gadarije.
Odmahnem glavom.
- Nego, što je s tobom? Jesi za piće? - Caroline se prene i neutješnim pogledom
odmjeri razinu vina u gotovo praznoj boci. - Ima još u hladnjaku.
- Ja ću - kažem joj izvlačeći ruku iz rukava kaputa. - Ti se ne miči.
- Kanim sutra javiti da ne mogu doći na posao jer mi je zlo, pa nema razloga da mi
ne bude stvarno zlo - poviče za mnom.
Otvorim njihov golemi, dvokrilni hladnjak i odaberem jednu od četiri rashlađene
boce. Caroline je dovoljno odrasla da u kući drži više alkohola negoli navečer kani
popiti, što se u ovom kriznom trenutku pokazalo iznimno korisnim. Uzmem čašu iz
ormarića i ponesem je skupa s Chablisom. Možda će kvaliteta poništiti djelovanje
kvantitete.
- Što dalje? - upitam nakon što svaka od nas dobije punu čašu u ruku. - Hoće li
Graeme iseliti?
- Može obilaziti kauče svojih prijatelja, zatim ga čeka izgon u Sibir gostinjske sobe i
mnogo puzanja i kajanja. Tim redoslijedom.
Zaprepastim se. - Znači, definitivno ostajete zajedno?
- Ništa drugo ne dolazi u obzir! Ne pada mi napamet izgubiti dom i odbaciti sve što
smo stvorili zbog neke žaljenja vrijedne, preuranjene krize srednjih godina koja se
odigravala po nizu hotela s tri zvjezdice.
- Oh - ako ti tako kažeš.
Iznenadila me njezina nepokolebljivost u odluci da taj odnos vrijedi spašavati. Ja na
njezinu mjestu više ni u što ne bih bila sigurna.
226
bosnaunited.net
- Je li rekao da mu je žao? Je li se pokajao?
- Pokajao se što sam ga otkrila. - Teško uzdahne. - Kaže da se kaje. Preklinjao me da
ga primim natrag.
Baci pogled na fotografiju s vjenčanja koja stoji na okviru kamina. - Nisam niti
sanjala da će se to meni dogoditi. Da ću se pretvoriti u takav debeli, općepoznati klišej.
- Čekaj malo. Štogod da jesi, debela sigurno nisi. Caroline se blijedo osmjehne.
Pokušam se domisliti nekih dubokoumnih riječi prikladnih za ovu situaciju, a da nisu:
“Oduvijek sam smatrala da se u Graemeu zapravo krije pravi govnar”.
Priznajem da je to moje uvjerenje uglavnom temeljeno na njegovoj navici da pljuje
po Carolineinim prijateljima pod krinkom dobrodušne zafrkancije.
- U čemu sam pogriješila, Rachel? Imala sam vlastiti život i karijeru, a usto sam se i
trudila biti dobra supruga, barem sam tako mislila. Ali time ništa nisam uspjela postići.
- Glupost! - Ponesena osjećajima, prolijem nekoliko kapi vina sebi po krilu. - Ni u
čemu ti nisi pogriješila! Kao što oduvijek tvrdiš, ne postoji savršen brak otporan na
prijevaru i ništa se od ovoga nije dogodilo tvojom krivnjom. Graeme mora preuzeti
punu odgovornost.
- Hmm. Nije li druga osoba samo simptom problema, a ne njihov uzrok?
- To ne znači da je uzrok u tebi. Ako je Graemeu trebalo više pažnje, nije je smio
tražiti na ovakav način.
- Slažem se.
Pijemo. Svjesna sam naših različitosti više no ikada prije. Iz Carolineina kuta
gledanja, što se više trudiš, to bi ishod trebao biti bolji. Ja problem vidim u Graemeovoj
prirodi. Kada je prohodala s Graemeom, ne vjerujem da ga je smatrala divnom osobom,
nego pravom osobom za sebe. Gotovo kao da bira poslovnog partnera: on bi ulagao u
iste dionice, očekivao jednaku dividendu. Ne kažem da je Caroline u duši plaćenica, jer
nije. Jednostavno je praktična do bola. Nije u stanju beznadno se zatreskati u napušenog
pjesnika bez kinte. Beznadnost je protivna njezinoj naravi.
- Pogledaj nas samo. Nismo se ovako zamišljale, zar ne? Zar ne bismo u svojim
tridesetima već trebale imati sređen život? -upita Caroline.
Nasmiješim se. - Možda ti. Ne vjerujem da smo Mindy i ja ikada imale izgleda za to.
- Uključila sam usisavač, znaš? Kako susjedi ne bi čuli da vrištim na muža zato što
ševi nekakvu menadžericu marketinga. Nisam željela otići na idući tulum u kvartu
znajući da svi tračaju o tome. Urlala sam: “Ona je kurvetina, a ti nisi ništa bolji!”
nadglasavajući hučanje Dysonovog usisavača s vodenim filtrom. Osjećam se kao stara
baba.
- Nisi stara.
Caroline protrlja oči, zagladi kosu. - Nego, kakve si imala planove za večeras?
Nadam se da ti nisam upropastila izlazak.
- Bila sam na piću s Benom - kažem i tek se u tom trenu zamislim je li to uopće bilo
mudro spominjati.
227
bosnaunited.net
- S Benom? - Carolineino se lice smrkne. - Samo vas dvoje?
- Oliviji je bilo draže otići u kino.
- O čemu ste razgovarali? - Caroline se namršteno nagne prema meni.
- Ni o čemu posebno. O poslu. Caroline ne reagira.
- Ma znaš, čavrljanje o Simonu.
- A upozorila sam te da upravo to ne smiješ učiniti.
- Caro, on mi je prijatelj.
- Sve dok se on i Olivia ne popnu jedno drugome navrh glave, njegovo lijepo,
muževno lice poprimi neki čudan, sanjarski izraz, ti se osjetiš pomalo osamljeno...
- On to nikada ne bi učinio. Vjeruj mi. Nema šanse da se takvo što dogodi, jedva da
se ikada i vidimo. Večeras je bilo jednom i nikad više.
- Mogu li ti nešto savjetovati? Pritom priznajem da je prihvaćanje mojih ljubavnih
savjeta u ovome trenutku najironičnija od svih ironija.
Kimnem, znajući da mi neće reći ništa što bih željela čuti. Caroline se nagne prema
meni i natoči si još vina u čašu.
- Pomiri se s Rhysom. Postigla si što si htjela u vezi vjenčanja, vjerojatno se to
moralo učiniti. Nemoj povući vodu za tim tipom. Stvoreni ste jedno za drugo.
Odmahnem glavom.
- Znam zašto mi to govoriš i hvala ti na tome, ali s njim nisam bila sretna.
- Jesi li bila nesretna ili ti je samo bilo dosadno i išao ti je na živce? Svaka veza prije
ili poslije na tome završi, vjeruj mi.
Ono što Caroline vjerojatno misli, a ne usuđuje se reći, jest: moglo bi se dogoditi da
bude Rhys ili nitko.
- Nije u tome stvar. Problem je u tome kako utječemo jedno na drugo. Ja njega
sputavam, a on meni reže krila. Nema to veze s lošim navikama. To ti je čista kemija,
kao kad pomiješaš dvije tvari i svaki put dobiješ istu reakciju. Samo to.
- I to ti trinaest godina nije smetalo?
- Ne kažem da mi nije smetalo... pustila sam da me nosi inercija. Izbjegavala sam se
zapitati je li mi to dovoljno, a kada se približilo vjenčanje, to pitanje više nije bilo
moguće izbjeći.
- Ona laž “i živjeli su sretno do kraja života” glavni je krivac za mnogo toga na
svijetu - reče Caroline zagledavši se u daljinu. - Ni sa kim ne možeš biti sretna do kraja
života. Samo odabireš osobu koja je dovoljno vrijedna truda da s njom ostaneš i to je
sve. A ono “i odjahali su zajedno u suton”, gdje je sve okupano ružičastim sjajem. Jesam
li jedina koja primjećuje u čemu je jebeni problem - da je suton mjesto do kojega nikada
ne možeš stići? Da se nikada se ne nalazi tamo gdje si ti sada?
- Je li mi dopušteno reći da jesi?
Caroline se nasmiješi. - Budem li ikada imala kćer, u ovoj će kući bajke biti
zabranjene, časna riječ.
228
bosnaunited.net
- Ne očekujem da budem sretna do kraja života. Samo sretnija.
- Ali sve se svodi na ono što smatramo srećom. Mislim da smo generacija koja
previše razmišlja o onome što nema umjesto o onome što ima.
Postane mi jasno da sada nije pravi trenutak za prepirku s Caroline. Ona me
pogleda u oči.
- Na faksu sam ti zavidjela, Rach. Na neki način, i danas je tako.
Zamalo mi ispadne čaša iz ruke.
- Meni? Zašto bi, pobogu, ti...
- Zabavna si. Muškarci te smatraju zabavnom curom. Ja nisam zabavna. Ne mogu si
pomoći, jednostavno sam takva. Zato si ti na svojem tulumu završila zabavljajući se s
Benom dok sam ja pričala o prijavi poreza s njegovom suprugom. Jednim dijelom
vjerujem da je upravo to ono što je Graeme tražio. Ne seks. Nego bar malo smijeha.
- Ti si - glas mi postane promukao - apsolutno, genijalno zabavna. Doduše, ne u
ovom trenutku, sada si plačljivi, živčani cirkus. Ali inače, jesi.
- Hvala - protisne kroz naše slabašno hihotanje. Potom upita: - Hoćeš li barem
razmisliti o onome što sam ti rekla za
Rhysa?
Kimnem. - Mislim da stvari nikada nisu onoliko jednostavne koliko se izvana čine.
- Znam. Ali Rhys te voli. Stvarno te voli i nada se budućnosti s tobom. Znam da
vjeruje kako si za njega jedina na svijetu i sve bi za tebe učinio. S moje točke gledišta,
takvo se što u životu ne nalazi na svakom koraku.
Najviše jednom u životu, znam. Ispunila sam svoju kvotu. Sada je na meni red da
posegnem za bocom.
229
bosnaunited.net
59
Rhys se pojavio pred kućom mojih roditelja, nenajavljen, tri tjedna nakon što sam se
vratila sa studija. Još sam se uvijek bila pentrala preko kutija punih smotanih postera,
fascikala, tava i lonaca, boreći se s blagom depresijom uzrokovanom antiklimaksom koji
je označio kraj školovanja i početak ostatka mojega života.
Moj tata pustio ga je unutra pa su njihovi glasovi odjekivali uza stube kad je Rhys
zapodjenuo razgovor o mukama koje prate izmjene pločica u kupaonici, koji je
trajanjem prešao minimalnu granicu nužne ljubaznosti. Uvijek se trudi oko mojih
roditelja, zahvalno sam pomislila.
- Bok - rekao je Rhys napokon se pojavivši usred kaosa mojih tek raspakiranih
stvari. - Kako si?
- Dobro sam, hvala na pitanju - odvratila sam. Iznenadio me i bilo mi je drago što
ga vidim. Mislila sam da smo sve raščistili - nismo se zavadili, samo smo sve raščistili one večeri na balu.
Posjela sam ga za stol pokraj šarenim reflektorima obasjanog plesnog podija i
objasnila mu da njegov dolazak, premda ga izuzetno cijenim, među nama ništa važno
neće promijeniti. Izostavila sam dio priče u kojem sam se zaljubila u drugog dečka i
poševila ga, procijenivši da bi to bila bespotrebna okrutnost. Strah od izbijanja incidenta
da i ne spominjem. Primio je to prilično dobro, premda je krotko naglasio da je popio
pivo na putu do Palacea, da bi rado popio još jedno i prešao dopuštenu granicu, pa da
me lijepo moli da mu dopustim prespavati na podu. Imala sam osjećaj da je užasno
važno što prije pronaći Bena, ali oglušila sam se na taj snažan nagon da prekinem
razgovor i jurnem za njim, odlučivši da ću radije ovu stvar obaviti kako treba. Bit će
vremena i sutra. Pristala sam.
- Kako si ti? - upitala sam dok je Rhys nestrpljivo čekao na vratima.
- Ah, dobro.
- Jesi li za šalicu čaja? Nakon što sredim ovu policu? -Upravo sam vraćala knjige na
mjesto. - Sigurna sam da je mama već pristavila vodu.
Rhys je zakoračio u sobu i gurnuo za sobom vrata tako da su se zatvorila uz
škljocaj.
- Razmišljao sam o onome što si mi rekla, da sam te uzimao zdravo za gotovo.
Vjerojatno si bila u pravu.
Kimnula sam, nesigurna kako da odgovorim.
- Koji su ti planovi za dalje? - upitao je Rhys pronašavši kutiju koja je bila dovoljno
puna da na nju može sjesti.
- Završit ću tečaj novinarstva, a zatim se vraćam u Manchester. Zaposlit ću se u
nekim od tamošnjih novina.
- Stvarno?
- Čini se da će i neki moji prijatelji onamo doseliti.
230
bosnaunited.net
- Želiš li našoj vezi dati drugu priliku, otići ću s tobom.
- Molim? A što ćeš s bendom?
Rhys se promeškoljio. - Ed kaže da se planira odseliti u London. Čak i ako se ne
odseli, mislim da je jasno što želi reći. Usto, mogu putovati ovamo na probe.
- Učinio bi to za mene? Mislila sam da ti se Manchester uopće ne sviđa.
- Ma, vremenom bih ga zavolio. Onda, što kažeš? Novi početak. Ravnopravno
partnerstvo. Zajednički stan isključivo ako budeš željela. Moja tjestenina sa zapečenim
sirom povremeno za večeru, ali samo ako budeš jako dobra.
Rhys se nasmiješio od uha do uha. Ne može se poreći da je izgledao jako privlačno
s tom razbarušenom, gustom kosom u crnoj, Levi'sovoj traper-jakni i s
novopronađenom čežnjom za mojim odobravanjem. Bio je dobrodošao trofej mojih
odraslih godina usred ruševina dječje sobice s tapetama cvjetnoga uzorka i krevetom s
baldahinom.
Razmislila sam o njegovu prijedlogu. Razmislila sam o osobi koja je, kako sam dan
prije doznala, bez pozdrava otputovala iz zemlje. Ona noć prije diplomskog bala
postala je nekako nestvarna, kao da nije sigurno je li bila java ili san. Možda je,
naposljetku, Ben uistinu u pravu kada kaže da je to bio tek trenutak ludila, kako to vole
reći političari, uzburkani osjećaji i lude nade, ali bez doticaja sa stvarnim životom.
Možda je shvatio kako je strast koju je prema meni osjetio bila samo strah od promjene
pa je ščepao najbližu poznatu stvar koja mu se našla pri ruci. Doslovno, ščepao.
A Ben sada nije sjedio preda mnom nudeći da svoj život oblikuje prema mojemu.
Njegov se život nastavio na drugoj strani svijeta, bez mene. S tom sam se činjenicom
morala suočiti. Što god osjećali i što god izgovorili, bilo je jasno da je otišao zauvijek.
Mama je viknula iz podnožja stuba da je pristavila čajnik, s ciljem da obeshrabri
bilo kakvo nedolično ponašanje. Bit će mi teško kod kuće dok ne pronađem vlastiti stan,
a nakon toga me čeka samoća.
Preda mnom se prostirao lagodan put i jedna beskrajno teža alternativa. Nisam se
obazirala na intuiciju koja mi je govorila koji je od ta dva puta pravi. Pristala sam.
231
bosnaunited.net
60
Rhys je predložio da se nađemo u Ruby Longueu, klubu u Sjevernoj četvrti gdje
poslije ima svirku u okviru tjednog programa predstavljanja lokalnih bendova. Mogli
bismo popiti piće, objasnio je, dok čeka da se ostali članovi benda skupe prije tonske
probe. Na prvi bi se pogled moglo učiniti da sa mnom samo krati vrijeme, ali cijenim
njegov naum. Oboma nam je draže susresti se na druženju koje neće završiti “zadnjom
rundom”, što bi moglo biti jako riskantno i prerasti u ljubakanje ili svađu.
Rhys me čeka pred vratima zabačene glave, jednom se nogom oslanjajući na zid iza
sebe. Isprva ga nisam prepoznala zbog kose - prestao ju je bojiti u crno i vratio se
prirodnoj smeđoj. Tu sam boju vidjela samo na njegovim slikama iz djetinjstva. Mrzi je
jer ima bakrenasti odsjaj pa tvrdi da je riđa. Tek sam mjesec dana nakon što smo
prohodali saznala da njegovi bajronovski uvojci dolaze iz boce. (“Ne postoji nijedna
riđokosa kul rok-zvijezda, znaš?” govorio bi kada sam ga nagovarala na prirodan
imidž. “A Mick Hucknall?” pitala bih. “Rekao sam rok i kul”, odvratio bi on.)
Ruby Lounge je podrum drvenoga poda i niskoga svoda koji sjajno izgleda noću
kad je osvijetljen ljubičastim reflektorima, a tebi su uši ispunjene bukom i pogled
zamućen od alkohola. Danju djeluje neobično ogoljeno i blijedo, poput kabaretske
plesačice iz Folies Bergerea s mrežicom za kosu i hidratantnom maskom na licu.
Pozornica je pretrpana bubnjevima, gitarama, zamršenim kablovima i stalcima za
mikrofon.
Zamišljam kako bi bilo da ostanem na koncertu. Vidjeti Rhysa pognute glave s
remenom gitare preko ramena vremeplovom bi me vratilo u tijelo one tinejdžerice koja
ga je zadivljeno, gotovo s obožavanjem, gledala iz publike opijena ponosom. Možda je
sve krenulo po zlu kada mi je zabranio da dolazim na probe.
- Piće? - upita Rhys nagnuvši se preko šanka. - Smjesti se gdje god ti paše.
- Može kola, hvala ti - kažem, a on izvadi dvije čaše i štrcne nam piće iz grgljavog
aparata za sokove.
Pustim da mi torba sklizne s ramena i pronađem stol, a zatim me obuzme onaj
neobičan osjećaj koji se javlja kada moraš prolaziti formalnosti s prisnom osobom. Rhys
privuče stolac i sjedne. Primijetim da nije glatko obrijan i da je nekoliko kila mršaviji.
Dobro izgleda. Jako dobro. Premda mi je drago što se dobro drži, nisam baš ponosna što
moram priznati da mi je ego pomalo povrijeđen. Jedno je reći nekome da će mu biti
bolje bez tebe, a drugo kada ti se pred nosom nađe čvrst i nepobitan dokaz te izjave.
- Sjajno izgledaš - kažem mu.
- Ma - ukočeno odvrati.
- Dobro ti stoji ova boja kose.
- Aha, što je, tu je - odvrati. - Ne mogu se više pretvarati da je Clariol u kupaonici
tvoj, ne?
232
bosnaunited.net
Pitanje tko to zaviruje u njegove kupaonske ormariće nameće se samo od sebe.
Ipak, samo ponovim:
- Sviđa mi se.
Rhys se baci na priču o procjeni kuće pa oboje nađemo utočište u razgovoru o
dosadnim praktičnim pitanjima. Imam snažan dojam da me pozvao kako bi mi rekao
nešto što još nije do kraja domislio.
- Što se to događalo onaj dan kada sam te nazvao? - upita.
- Oh... - Toga se još ne želim prisjećati. - Osjećam se kao da sam zaigrala glavnu
ulogu u pilot-epizodi za seriju Svi mrze Rachel i iskreno se nadam da neće dobiti zeleno
svjetlo za nastavak snimanja. Pretpostavljam da, otkako smo prekinuli, nisi stekao
nekakve svemoguće božanske moći pa da mi malo pomogneš?
- Da jesam, Bladesi bi osvojili FA Kup, a one dvije zgodne lezbijke iz naše ulice već
bi me pozvale kod sebe na fondue.
Nasmijem se. - Lako je moguće da hoće.
- Nema šanse. Ona šugava četvorka cijelu sezonu igra kao da ima dvije lijeve.
Oboje se nasmijemo. Među ruševinama naše veze primjećujem ono što nas je
privuklo jedno drugome, temelje na kojima smo nastavili graditi. Bilo je to toliko davno
da se ne može nazvati poviješću nego arheologijom.
Rhys svrne pogled i šakama si obujmi laktove kojima se oslonio na stol. Držanje mu
postane manje prijateljsko.
- Razmišljao sam o nama i želim da nešto raščistimo - kaže.
- Oh?
- Kada su stvari među nama postale loše... Ne govorim sada o vjenčanju, premda
znam da je sva ona muka oko planiranja pogoršala stvar. - Otvorim usta da iznesem
svoje mišljenje o tome, ali on mi izrazom lica da znak kako nije završio. - Bilo je to još
prije. Mnogo prije. Negdje u doba kada si završila s faksom. I sa mnom, makar na neko
vrijeme.
Mišići mi se stegnu. Pitam se kamo to vodi? Usto se i opirem želji da mu ukažem na
to kako je upravo priznao da u našoj vezi nešto nije bilo u redu, što je temeljit zaokret u
njegovu dosadašnjem stavu.
- Mislim da znam što je tomu bio uzrok - nastavi Rhys. Pokušam sakriti zabrinutost.
- Ne znam jesi li to znala ili samo slutila, ali - neko sam se vrijeme viđao s drugom.
Tres! Ravno iz mrtvog kuta. - Molim?! S kim?
- S Marie. Iz Lađe.
- Ona velika, debela pankerica koja je uvijek sa svima očijukala? Šankerica?
- Imala je raskošne obline.
Oglušim se na taj loše plasiran štos. - Kada?
- Nekoliko mjeseci prije tvog povratka s fakulteta. I još kratko nakon toga. Kada
smo se preselili u Manchester, među nama je već bilo posve svršeno.
233
bosnaunited.net
- Kako? - Kad sam već počela, mogu ispaliti svako veliko “K” iz arsenala: s kim,
kada, kako i koji ti je ku...?
- Nabacivala mi se. Mislio sam da ćemo se skrasiti nakon što diplomiraš. Nismo se
često viđali pa sam, valjda, pretpostavio da mi je to zadnja prilika da se malo opustim.
Što zvuči kao zadnje sranje, ali što je, tu je.
Zastanem da si sve to posložim u glavi. - Jesi li bio zaljubljen u nju?
Rhys posprdno frkne nosom. - Ma kakvi. Iskreno ti govorim. Ni najmanje.
- Jesi li ikada pomislio da bi me mogao napucati radi nje?
- Nikad.
- Zašto?
- Ničega tu nije bilo. Nas je čekala budućnost. Barem sam tako oduvijek vjerovao.
- Zato nisi htio da ti dolazim na probe? Da ti ne rastjeram obožavateljice?
- Ne, stvarno si me gušila. Jedan od razloga zašto ti nikada nisam priznao za Marie
jest i to što sam znao da bi me počela sumnjičiti za sve i sva. Nemam ti više zašto lagati,
ne? Nije bilo nikoga drugog.
Kad se samo sjetim kako sam bahato pretpostavila da poznajem mušku prirodu
bolje od Caroline.
- Zašto mi sada to govoriš?
- Već je bilo vrijeme da doznaš, samo to. Mislio sam da bi trebala to znati. Žao mi je
što ti prije nisam rekao, ali znaš kako je...
- Ne, nemam pojma. Prekinuli smo, a ti si zaključio kako je sada pravo vrijeme da
me opterećuješ s tim?
- Mislio sam da ćeš poludjeti i ostaviti me. Ali to si i bez toga obavila.
- O, Isuse, ako je riječ samo o tebi i tome kakve bi posljedice mogao otrpjeti, onda
svakako, sve mi slobodno ispričaj!
Toliko o službenoj uljudnosti. Najradije bih dograbila jedan od stolaca i zavitlala
mu ga u glavu. Izgleda mi kao neobična mješavina ustrašenosti i zahvalnosti u omjeru
3:1. Kao da traži dokaz da mi je bilo stalo do njega. To me samo još više razbjesni.
Posložim si datume u glavi. - One večeri kad si trebao doći na moj diplomski bal,
imao si dogovor s njom, ne? Nije bilo nikakve svirke, je li tako?
Rhys se počne migoljiti. - Ne sjećam se.
- O, dobro se ti sjećaš.
- U redu, možda. - Otpije gutljaj kole. - To je bilo ružno od mene. Ali na koncu sam
se ipak iskupio i došao.
- Joj, oprosti, zar bih možda trebala biti zahvalna što si mi se vratio?
- Nikada te nisam ostavio!
234
bosnaunited.net
- Nisi, zato se to i zove varanje. Meni si srao kako jedva čekaš da se vratim i da
počnemo zajedno živjeti, a cijelo si vrijeme nju trošio sa strane? To je tako... podlo i
nisko. I bijedno...
Počeše se po glavi i kimne, zagledan u čašu. Odvagnem što točno osjećam. Ljuta
sam. Jako ljuta. Još uvijek ne mogu procijeniti koliko te ljutnje otpada na jednostavnu
činjenicu da mi je Rhys bio nevjeran, a koliko na to što je pogreška koju sam one večeri
napravila sada mnogostruko uvećana.
- I svi su tvoji prijatelji to znali? David... i Ed...?
- Nekima je od njih bilo jasno što se događa.
- Sigurno su mi se smijali iza leđa. I više no obično.
- Nisu! Govorili su mi da sam idiot... Bio sam napola siguran da si i ti nekoga našla
na faksu. Valjda sam nešto samome sebi išao dokazivati jer mi je ona bila pri ruci, a
ništa me nije sprečavalo.
- Nešto kao polica osiguranja za sve udarce koje bih u budućnosti mogla nanijeti
tvojemu egu?
- Aha, točno to. Puno si vještija s riječima od mene.
- I što bih ja sada trebala učiniti s tim podatkom, osim da se pjenim i želim ti
iščupati tu mrkvičastu kosu?
- Želio sam ti reći istinu. Da budemo načisto. Oduvijek sam vjerovao da si nešto
naslutila ili da ti je netko rekao - nastavi Rhys.
- Posvađali smo se oko one tvoje zabave. Zatim si, nakon fakulteta, postala drukčija.
Nekako hladna. Željela si nametati pravila. I mislim da se u tom razdoblju među nama
sve promijenilo. Jednostavno više nije bilo isto.
- Nije?
- Nije. Željela si se preseliti natrag u Manchester. Pobjeći od života u Sheffieldu.
- Zar me smatraš toliko povučenom da ti, kada bih u takvo što posumnjala, ne bih
rekla ni riječ?
- Ionako pola vremena pojma nemam što ti je na pameti, Rachel. Što najbolje
pokazuje ono tvoje: “Želim da nam DJ pušta glazbu na svadbi. Ne, zapravo želim da
prekinemo.”
- Nisam niti slutila - kažem mu. Kada se sada toga prisjećam, jedini znak da se
nešto događa bio je taj što mi je Marie jako sporo donosila piće, ali to me nije izdvajalo
od ostalih mušterija.
- Nisam ti ovo rekao da bih te povrijedio, Rachel, časna riječ. Nisam bio siguran da
ću ti išta reći, s obzirom na to koliko je vremena prošlo i sve što se dogodilo. Želim biti
posve iskren, podići ruke i priznati da sam bio pravo smeće. Položiti karte na stol.
Znam da misliš kako za to nisam sposoban, ali jasno i glasno priznajem da sam mogao
biti bolji. I da si bila bolji čovjek od mene.
Sada se već počinjem hrvati s vlastitom savjesti. Rhys mi je možda bio nevjeran, ali
među nama ima mnogo manje razlike nego što bih željela. Ne znam je li bolje ili gore to
235
bosnaunited.net
što ništa nije osjećao za tu drugu osobu. Ipak, jedno je sigurno. Više mu ne dugujem
blaženo neznanje.
- Spavala sam s Benom na kraju faksa - odvažno kažem. Ispod njegovane trodnevne
bradice, Rhysovo lice promijeni boju. - Ben?
- S mojeg smjera. Znaš ga. Sreli smo ga nekidan.
- Molim? Onaj tip koji te pozdravio u gradu?
- Da.
- Kada?
- Kad smo prekinuli. Noć uoči diplomskog bala.
Vidim kako je Rhys u glavi zbrojio dva i dva pa brže-bolje zaključio da ne može
prevrnuti stol i nazvati me nevjernom droljom.
- Ben - ispljune, kao da je to ime pod navodnicima, kao da bi on na mojemu mjestu
radije lagao nego ga izrekao. - Dvolični drkoš. Majmunčina bez muda.
Poigra se s podmetačem za kriglu i udari svakim njegovim rubom po stolu. Jednom? Kimnem.
- To mi nije tvoj stil.
- Znam. - Nelagodno mi je od Rhysova nepovjerljiva pogleda. - Nemam pojma koji
je vrag ušao u mene.
- Da ti ga nacrtam? Lecnem se.
- Mora da ševa i nije bila nešto posebno kad si se odmah vratila meni - kaže Rhys. Išla si sebi nešto dokazivati?
- Baš i ne.
- Nego? Poznajem te. Nisi cura za seks na jednu noć.
- Zar je jedna noć gora od nekoliko mjeseci?
- Ja sam jednostavno prihvatio što se nudilo na pladnju. Tebi je sigurno trebao
dobar razlog.
- Sviđao mi se.
- Zato si prekinula sa mnom? Onaj prvi put? Odmahnem glavom. On se pokuša
nasmijati, ali smijeh mu zazvuči nekako ledeno.
- Stvarno? Kakve li slučajnosti. Pa-pa Rhyse, zdravo Bene, zbogom gaćice.
- Nije tako.
- Mislio da smo imali problema zato što ja švrljam sa strane, a kad tamo, švrljala si
ti.
- Zapravo, uopće nisam švrljala. Prekinuli smo.
- Ma hajde, molim te. Ne pada mi na pamet reći da je ono što sam ja učinio u redu,
ali oboje smo u tridesetima pa bi bio red da se, za promjenu, tako i ponašamo. Spavati s
nekim drugim već nekoliko sati nakon raskida nije baš grom iz vedra neba. Očigledno
se to kuhalo još dok si bila sa mnom.
236
bosnaunited.net
Ima pravo.
- I sada si ponovno s njim u kontaktu? - upita Rhys, mršteći se.
Kada sam se odlučila na priznanje, nisam planirala ovoliko unaprijed.
- Više-manje. Naletjela sam na njega, ništa drugo.
- Ne viđaš se s njim?
- Ne. Oženjen je.
Nelagodna tišina.
- Ali ipak se pokušavaš uvući u one njegove Diorove bokserice, zar ne?
Planem od stida. - Naravno da ne. Mislila sam da ga se uopće ne sjećaš.
- Čuj, sada kada sam doznao da mi je petljao sa curom, nekim mi se čudom vratilo
pamćenje. Podmukla južnjačka seljačina.
Primijetim da je prije riječi “cura” propustio reći “bivša”. Vjerojatno je i Rhys to
uočio.
- Dobro - kaže kada se malčice pribrao. - Premda mi se pomisao na to da si bila s
njim sviđa jednako kao i krvarenje u mozgu, nisam te ovamo pozvao da bismo se
svađali.
- Zašto si me pozvao?
- Da te posljednji puta zamolim. Prekinimo sve ovo i ostanimo zajedno. Da sam
lukav, sada bi s razglasa zapjevao Al Green. Ali nisam, a usto i ne znam pustiti glazbu s
DJ-eva pulta.
Da sam malo razmislila o svemu, znala bih o čemu je riječ. Rhys ne bi predložio
ovakav susret samo zato da bi se netko od nas bolje osjećao. Ne zbog toga što je zao,
nego zato što nije čovjek za velike geste. Što vidiš, to i dobiješ. Ali ako ga duže ne vidiš,
dobije ga poblajhana plavuša u mrežastim čarapama i krvavocrvenim martensicama.
Želim li mu se vratiti? Moram preispitati osjećaje.
- Zbilja te volim - nadoda Rhys s vidnim naporom, jer očigledno nije ni čovjek od
velikih riječi.
Pomislim na ono sto mi je rekla Caroline, da se samo igram prekida zato što mi je
dosadno u životu. To me zapeče poput najgore žgaravice na novogodišnje jutro.
Pomislim na to kako sam se izgubljeno osjećala na onome spoju sa Simonom. Na
Carolineinu bijednu situaciju. Na Ivora i Mindy koji se vucaraju s ljudima koje ne
poštuju. Možda smo Rhys i ja u usporedbi s velikom većinom najbolji mogući par.
Nemamo svi tu sreću da budemo u vezi sa srodnom dušom, rekao je Ben. Kako li smo samo
zamijenili mjesta.
- Volim i ja tebe - kažem i to iskreno mislim. Uvijek ću ga voljeti. Da nije tako, bilo
bi mi ga neizmjerno lakše ostaviti. Ponekad nam je jedno s drugim bilo dosadno, ali
ipak je oduvijek bio uz mene. Pouzdan je. Kako kaže Caroline, želi me i to se nikada
neće promijeniti.
237
bosnaunited.net
Rhys kimne. - Otputujmo negdje na more. Ako hoćeš, čak sam spreman sjediti na
plaži dok mi se guzica ne napuni pijeskom. Zatim ćemo opet razmisliti o vjenčanju.
Možda bismo mogli imati manju svadbu jer oduvijek smatram da nam je popis
uzvanika predugačak.
- I dalje želiš da se vjenčamo?
- Naravno. Zašto ne?
- Toliko ti u ovome trenutku ne mogu obećati.
Rhys protisne zrak kroza stegnute zube, kao da mu se probušila guma.
- Sve ili ništa. Ne dam se više zajebavati.
Sjetim se kako je prije jednoga desetljeća Rhys sjeo na kutiju i dao mi ponudu za
koju sam smatrala da je nemam razloga odbiti. Sada se spremam učiniti istu grešku, iz
istih kukavičkih razloga. Uto uvidim kako uopće nema veze to što još uvijek volim
Rhysa, kao ni to što za mene možda ne postoji nitko drugi, kao ni ono što Caroline
misli. Nije to računica ni pristajanje na najmanje štetnu mogućnost. Rhys zaslužuje više.
Ja zaslužujem više.
Uspijem pronaći riječi. - Rhyse, nećemo više biti skupa.
- Ali rekla si da me voliš.
- I volim te. Ali to ne mijenja činjenicu da nam je bolje jednom bez drugoga. I sam si
svjestan toga. Već godinama nismo razgovarali kao danas. Možda bismo još neko
vrijeme funkcionirali, ali ubrzo bismo se vratili na staro. Volimo se, ali jedno iz drugoga
ne izvlačimo ono najbolje.
- Spremna si olako odbaciti punih trinaest godina, a za što? Sve tratiš uludo.
- Samo zato što se nismo oženili i ostali cijeli život zajedno, ne znači da je naše
vrijeme bilo protraćeno.
- Znači, Rachel. Protraćen trud, protraćeno vrijeme. Onaj Ben. Jesi li ga voljela?
Oklijevam.
- Sve mi je jasno. To barem objašnjava zašto je nekidan izgledao kao da ga je netko
uštipnuo za jaja.
Rhys obori pogled na stol, a blage mu se bore između obrva prodube i postanu dva
procjepa u obliku broja jedanaest. Pitam se kako će mu izgledati supruga, hoće li djeca
biti dečki ili curice, kako će izgledati kad ostari. Toliko se toga moram odreći. Nitko ne
vjeruje da vučem pametan potez. Obuzme me međugalaktička osamljenost, kao da se
okrećem oko sebe lebdeći u svemiru, odvojena od matičnog broda, promatrajući kako
mi se zaliha kisika postupno smanjuje.
- Nije mi jasno - kaže Rhys ali, na moje iznenađenje, ne zvuči ljutito. - Nije mi jasno.
Nije mi jasno što se to promijenilo.
- Ja sam se promijenila. Ne znam zašto. Žao mi je. Ponovno stanka.
Rhys pritisne leđa uz naslon stolice, iz dubine džepa traperica izvuče moj
zaručnički prsten i položi ga pred mene na stol.
238
bosnaunited.net
- O, ne, ne mogu.
- Zadrži ga. Meni više ne treba.
Rhys se nagne preko stola i poljubi me u obraz. - Neka ti je sa srećom, Rachel.
- Hvala ti - kažem, ali riječi mi zapnu u grlu koje se odjednom grčevito stegnulo.
Rhys vidi da se spremaju suze pa ustane, jasno dajući do znanja da je razgovor
završen. Odvuče se prema pozornici, a ja se uspijem pribrati i zaputim se prema izlazu.
Kada se na odlasku osvrnem, Rhys petlja po stalku za mikrofon, podešava visinu i u
krušku mikrofona mrmlja: - Jedan, dva, jedan, dva.
Povučem vrata i otvorim ih.
Iz zvučnika zagrmi Rhysov pojačani glas: - Založi ga pa ćeš možda uspjeti skucati za još
koji mjesec u onoj svojoj Vili Šupendari.
239
bosnaunited.net
61
Posve sam zaboravila na vjenčanje svoje prijateljice iz djetinjstva, Samanthe, a lako
je moglo i duže ostati zaboravljeno jer je pozivnica stigla na adresu mojih roditelja.
Mama se očigledno libila da me podsjeti, što joj inače nije običaj.
Kada me napokon nazvala da se dogovorimo gdje će me pokupiti u subotu
poslijepodne, suočila sam se s potpunom nespremnošću, kako doslovnom tako i
psihološkom, da sudjelujem u nečijem “najsretnijem danu”. Morat ću pretrpjeti
dvanaestosatni podsjetnik da je moje vjenčanje propalo i pritom sjediti uz svoje roditelje
koji misle to isto. To mi se učini neobično okrutnim.
- Jesi li vidjela Rhysa? - upita mama iskolačivši na mene oči u retrovizoru dok
nanosi još jedan sloj maskare. Jurimo cestama obrubljenim raskošnim živicama, zalazeći
sve dublje u zemlju bogatih nogometaša.
- Jesam. Nekidan smo bili na piću - odvratim. Možda zvučim kao da se gušim od
navale osjećaja, ali zapravo me u struku davi crnoplava haljina u stilu četrdesetih u
kompletu s odgovarajućim bolerom koje me Mindy natjerala da kupim. (Na vjenčanje
ideš kao slobodna žena pa se pravila mijenjaju -pokaži obline da muškima poteku sline)
Steznik mi trenutačno sprečava dotok krvi u noge, što je dobro jer više ne osjećam
koliko su mi visoke potpetice.
Uslijedi tišina tijekom koje moja mama bira riječi i odbacuje one koje su toliko
zapaljive da bi zbog njih smjesta buknula svađa. Po mojem mišljenju, nije ih izbacila
dovoljno.
- Kako je?
- Zapravo, jako dobro. Sjajno izgleda. Ima gažu.
- Vjerojatno se samo pravi hrabar. Zaškripim zubima, ali ne kažem ništa doli:
- Tata, možeš li pojačati radio? Mislim da slijedi izvješće s jednog od mojih sudskih
slučajeva...
- Na Capitalu?
- Ako nije, okreni na Five Live!
Vjenčanje Toma i Sam održat će se u cheshireskoj seoskoj crkvi, u blizini njihova
doma gdje žive u svoj raskoši uspješnih i bogatih, a nakon toga slijedi pir pod šatorom
na obližnjoj livadi. Vjenčanje na otvorenom u ovo doba godine u Britaniji čini se
poprilično ambicioznim pothvatom, ali rano im je ljeto donijelo sreću s vremenom:
ugodno je i ne puše. Zahvalna sam za tu malu milost jer je cijeli događaj u potpunoj
suprotnosti s mojim nesuđenim gradskim vjenčanjem.
Nakon što parkiramo, otkrijem da je izlazak sa stražnjeg sjedišta Toyote Yaris u
ovoj haljini izazov koji bi trebao biti uključen u neku perolaku zabavnu emisiju sa
šaljivim kućnim video-snimkama.
- Tridesetjednogodišnjakinja - kaže moj tata odmahujući glavom dok me promatra
kako se mučim poput hrušta na leđima i nogama okrećem pedale nevidljivog bicikla.
240
bosnaunited.net
Pruži mi ruku i pomogne da ustanem. Osmjehnemo se jedno drugome. Odjednom se
mnogo bolje osjećam. Mama još isijava nezadovoljstvo, ali tata je već prebolio cijelu
priču, a jednoga će je dana preboljeti i ona. Tko zna, možda ću sresti nekoga tko će im se
svidjeti i udati se za njega. Priznajem da ne zvuči baš izgledno.
Nabadam potpeticama po šljunčanom puteljku kroz crkveno dvorište i pridržavam
se za tatu da održim ravnotežu. Crkva je lijepa kao s razglednice, sva od trošnih cigli
boje meda sa šiljastim, škriljevcem popločenim krovom, a pred njom stoji grupica
atletski građenih djevera, svi do jednoga mrzovoljni što moraju stajati odjeveni u frak sa
sivim cilindrom na glavi, kravatu boje šampanjca i prugaste hlače.
- Jao meni, jao meni - promrmlja tata. - Sve sami Fred Astaire do Freda Astairea.
- Baš su zgodni - kaže mama.
- Izgledaju kao debili.
Moja mama oduševljeno cikne ugledavši neke ljude koje poznaje i potrči k njima. Ja
se držim postrani, ali ipak dovoljno blizu da povremeno začujem kako se spominje
moje ime, praćeno s paničnim šaputanjem i žurnim objašnjenjima da nisam ja “iduća na
redu”.
- To će u jednome trenutku prestati, zar ne, tata? - kažem.
- Da, naravno. - Stanka. - Prije ili poslije proglasit će te okorjelom usidjelicom. Isto
kao što je tvoj bratić Alan proglašen “vječnim neženjom”.
- Molim vas, ustanite. Dolazi mlada.
Oštro udahnem ne obazirući se na graju iza mojih leđa koju stvaraju sažaljive misli
mojih roditelja. Obuzme me lagani osjećaj gubitka i čežnje, ali dok gledam Samanthu
kako jedri pokraj mene u francuskoj čipki, znam da bih na njezinu mjestu djelomično
morala i glumiti. A djelomično je u ovom slučaju previše.
Dok mumljajući pjevušim uz crkvene pjesme, pitam se približavam li se situaciji u
kojoj ću s nekim morati razgovarati. Neki zgodan muškarac iz trećeg reda ispred mene
okrene glavu, a ja, vidjevši mu crte lica, pomislim - Ben? Jao, saberi se, ženska glavo.
Pripišimo to svadbenoj groznici.
Svi posjedamo jer slijedi izgovaranje zavjeta. Vireći kroz šumu okruglastih,
natapiranih frizura i dizajnerskih šeširića u bojama slatkiša, uhvatim još pokoji pogled
na onog naočitog čovjeka i pomislim, dobro, možda sam bijedni monomanijak, ali s leđa
mu još uvijek nevjerojatno sliči. Posebice zato što taj Benov blizanac sjedi s plavušom
koja ima istu frizuru kao Olivia...
Čekaj malo. Koje sranje, pa moj je život stvarno crna komedija... nije li ono Simon?
Ovoga puta nema zabune: rimski profil i govnarsko držanje. Sve mi je to toliko
nadrealno da samo čekam popa da zbaci mantiju te pod njom otkrije šljokičasti
grudnjak i tangu, a mene budilica probudi u Rupinu krevetu.
Drhtavim rukama gužvam raspored obreda i pokušavam dokučiti kako je to
moguće, dođavola. Dok blagoglagoljiv kum u naočalama čita biblijske stihove o tome
kako se ljubav ne hvasta i ne nadima se, očajnički kopam po bazama podataka tražeći
241
bosnaunited.net
neku poveznicu. Samantha nije pravnica... Možda poznaju Toma? Ne, to nije moguće,
smješteni su na mladenkinoj strani crkve, isto kao i mi. Djeveri rukovode cijelom
predstavom kao vojnim pohodom, nesumnjivo u pokušaju da si vrate malo muškog
dostojanstva.
Gledamo novopečenog gospodina i gospođu kako izlaze iz crkve, a ja se okrenem
za 180 stupnjeva u nadi da neću susresti pogled nikoga iz te skupine. Njihova se klupa
isprazni prije naše pa se dok prolaze pokraj mene pretvaram da tražim nešto što se
zagubilo u dubinama moje sićušne ručne torbice. Žamor zbunjenih glasova dade mi do
znanja da sam otkrivena.
Nakon mukotrpnog izlaska u koloni po jedan, moji roditelji odlutaju čestitati
roditeljima mladenaca, a ja se zapitam kakvo bi držanje bilo najbolje zauzeti želim li
izgledati kao nesputana, samouvjerena, slobodna žena koja vodi ispunjen život prema
vlastitim pravilima.
Hmm, fućkaš to. Napravim brzu procjenu ponuđenih mogućnosti. Koliko je
uvredljivo otići odmah nakon obreda i ne pojaviti se na piru... ? Mogla bih se pretvarati
da me shrvala tuga. Mogla bih skinuti štikle i otrčati kroz selo, pokušati uhvatiti taksi.
Sprečava me samo pomisao na posljedice koje bi snosili moji roditelji.
Osjetim tapšanje po ramenu, a zatim se preda mnom pojavi nasmiješeni, premda
lagano sluđeni Ben. Nosi usko krojeno, vuneno odijelo boje ugljena s bijelom košuljom i
crnom kravatom. Izgleda kao da je sišao s jedne od onih rasklopivih naslovnica Vanity
Faira gdje buduće glumačke zvijezde na ljestvama vise jedni po drugima.
- Ne vidim te deset godina i sada te odjednom srećem na svakom koraku?
- Joj, Bože mili - nasmijem se glumeći iznenađenje po drugi puta u nedavnoj
prošlosti. - Odakle ti ovdje?
- Poznaješ Sam? Ili Toma?
- Samanthu. Stanovale smo u istoj ulici dok smo bile klinke.
- Liv je s njom pohađala faks u Exeteru.
- Nisam znala da je Samantha završila pravo.
- Samo prvu godinu. Prebacila se na matematiku ili nekakav drugi smrtno dosadni
smjer. - Zastane. - Simon je bio s njima na godini. I on je ovdje.
- Superiška! - kažem s dovoljno sarkazma da mu izmamim suosjećajan osmijeh na
lice.
Zmija uzvanika počne vijugati prema šatoru pa zaključim da će Ben biti persona non
grata ako ostane sa mnom.
- Izgleda da svi trče na drugi dio - kaže. - Vidimo se tamo.
- Definitivno - odvratim mu, premda bih to najradije izbjegla.
Dok odlazi, opirem se želji da poput Basila Fawltyja zaprijetim šakom prema Božjoj
kući iz koje smo upravo izišli i kažem: “Hvala ti, Bože, baš ti hvala.” Zar nije dovoljno
što moram otrpjeti ovo vjenčanje, nego ću sada to još morati izvesti uz Bena, Benovu
suprugu i svojeg zakletog neprijatelja?
242
bosnaunited.net
- Bože mili, ovo je kap koja je prelila čašu - prosikće mama nakon što mi se
pridružila s tatom, koji na licu nosi mrk izraz vojnika spremnog na juriš iz rova.
- Molim?
- Barbara nosi isti šeširić s fazanovim repom koji sam kupila za tvoje vjenčanje. A
koliko god ta snobica dizala nos, znam da ga je kupila u Debenhamsu.
Taj slučaj modističkog oponašanja u trenu rasvijetli koliko nam ovaj dan svima
teško pada.
- Znaš što, koga briga tko nosi kakav šešir - kažem i uhvatim mamu ispod ruke. Hajdemo pronaći grog.
243
bosnaunited.net
62
Šator za vjenčanje je kolosalan i progutao je gotovo pola livade. Na bijelom su
platnu prozirne ploče u obliku kićenih lučnih prozora, vjerojatno u nadi da će onaj tko
malo zaškilji pomisliti da umjesto šatora vidi golemu, kolonijalnu vilu, poput onih na
Long Islandu u doba Velikog Gatsbyja.
Upadnemo u uobičajeni preludij kada sretni mladenci poziraju za bezbroj
fotografija, a nekakva pravila ponašanja nalažu da gosti ne smiju uči u šator prije njih primijetila sam kako se Barbara zamalo onesvijestila kada je neki uzvanik dotaknuo
platno na ulazu - pa se svi muvamo po travi s čašama pjenušca. Neki mi je student
medicine jednom objasnio da te pjenušac toliko tresne zbog brzine kojom se apsorbira u
tankome crijevu. Voljela bih da ta čarolija ima još brže djelovanje: najradije bih ga
unijela intravenozno, tako da se zlatna boja pomiješa s crvenom i oboji mi krv u lijepu
narančastu nijansu umaka Tabasco. Zapahne me zanimljivo atavistički miris cigareta jer
su pušači primijetili kako su na polju pa mogu raditi što ih volja.
Kruže pladnjevi s kanapeima, a kako nalaže tradicija, služe ih tinejdžeri iz
ugostiteljske škole kojima je vidno jako neugodno. Budući da je riječ o izrazito
elaboriranim kanapeima, svakoga treba i službeno predstaviti.
- Ovdje imamo quenelle s paštetom od suše na listu endivije... ovo su medaljoni s
bakalarovom ikrom...
- A šta su ovi koji izgledaju ko mali drekeci?
Moj tata na formalnim događanjima uvijek glumi pravoga Jorkširca.
- To su kraljevske datulje punjene sirom Stiltonom, gospodine.
- Kad se samo sjetim da sam ja na svojemu vjenčanju imao čačkalice s kockicama
sira i ananasa! - kaže moj tata sedamnaestogodišnjoj konobarici koja se žarko zacrveni,
kao da je tata upotrijebio eufemizam na neku prostotu.
Kada se udalji, roditelji mi počnu gunđati zato što se nigdje ne može sjesti. I meni
bolno treba oslonac, ali ne za stražnjicu, nego onaj koji bi mi pružila blizina prijatelja.
Čim se pojavi neka prijetnja, instinktivno te zaštite tijelima poput agenata tajne službe.
Plava Kokoš je krenula, ponavljam...
Ben, Simon i Olivia dio su otmjenoga društva koje se šepuri vlastitom uspješnošću,
u društvenom prstenu najbližem Saturnu mladenaca. Olivia je u opravi koju bi
muškarci nazvali “zelenom haljinom”, ali Mindy bi prepoznala da je posrijedi
“dijagonalno rezana oprava boje šartreza s tankim naramenicama, gotovo sigurno iz
Flannelsa koja, premda otkriva malo gole kože, ne bi stajala nikome tko nema Olivijin
nimfski stas. Oko glave joj se uvijaju zlatne žice sa sedefastim perlicama koje čine
supermodernu, dekonstruiranu tijaru.
Mahnem im, Ben mi uzvrati dlanom podignutim u znak pozdrava, a Olivia mi
letimično kimne glavom kao mi govori “Oh, ti si još tu”, uz trzaj usnice koji bi netko
dovoljno očajan mogao nazvati osmjehom pa se vrati razgovoru sa Simonom. Simon je
odjeven u prugasto odijelo burzovnih mešetara i u mojemu smjeru uputi brz pogled
244
bosnaunited.net
koji znači “Jebi se, za mene više ne postojiš”. Vidim kako je Ben vidio da me Simon
vidio. Osmjehnem se Benu jednim od onih osmjeha koji govore “Eto, što se može, takav
je život”, a on mi ga sažaljivo uzvrati.
Stojimo na suncu pa skinem jaknu, a mama se zaprepasti.
- Otkada to uzvanici na svadbama smiju biti toliko vamp?
- Pa ništa se ne vidi - obrecnem se.
- Ali svašta se nazire. Nosiš push-up bez naramenica ili imaš nekakav steznik? gnjavi me mama onako kako sve majke svijeta misle da imaju pravo gnjaviti svoje kćeri.
- Mama!
Tati prizor nekolicine krava koje pasu na susjednoj livadi odjednom postane
neodoljivo zanimljiv.
Kao da to već nije dovoljno grozno, užasnuto primijetim da nam prilazi Ben. Već je
preblizu da uključim alarm a da pritom ne čuje kako glasno šapćem “Mamaaaa,
prestaniii!” u pokušaju da se neupadljivo othrvam daljnjoj istrazi. U trenutku kada Ben
stane pokraj nas, mama dlanovima gurka donji dio mojega poprsja u nekoj verziji
zahvata kojim se transvestiti iz humorističnih emisija služe da poprave lažne grudi,
kakav je Lesu Dawsonu znao priskrbiti salve smijeha publike.
Pogledi nam se sretnu u strašnom trenutku savršene telepatije pa prenesem Benu
misao: Ti si mi već vidio grudi. Pokazavši empatiju koju bih u nekoj drugoj prilici duboko
cijenila, zatečeni mi Ben bez po' muke prenese neizgovorenu poruku: Aha, jesam.
Blenemo jedno u drugo poput zečeva na autoputu, zaslijepljeni zajedničkom živom
uspomenom.
- Mama, tata, ovaj... - zamucam okrenuvši Benu leđa u uzaludnu pokušaju da
raskinem mentalnu vezu. - Ovo je Ben, on je... - mazio, hvatao i stiskao... - oženjen s
Olivijom, koja je išla na Exeter sa Sam. Obje su upisale pravo... - usnama ljubio bradavice...
- Ovaj, Sam je slušala pravo samo prvu godinu. A ja poznajem Bena jer je studirao... moje grudi i rekao da su prelijepe... - sa mnom na Manchester u. - O, Bože, muškarci su
opsjednuti grudima, zašto jednostavno nisam otišla u kliniku za smanjivanje grudi i riješila ih
se? - Studirao je sa mnom engleski. I na meni. I u meni. Bilo je fantastično.
Dođem do kraja rečenice i nadam se da “odmjerene riječi” nisam nehotice
pomiješala s “uspaljenim mislima”. Činjenica da se moj otac ne previja na tlu uslijed
trostrukog infarkta upućuje na to da se nijednom nisam zabunila.
Ben se zadivljujuće dobro oporavi točno na vrijeme za “drago mi je” i stisne mojem
tati ruku, a zatim se rukuje i s mamom ubacivši pritom i džentlmenski poljubac u obraz
od kojeg se moja mama sva ozari.
- Prelijepo vjenčanje, zar ne? Kakve li su samo sreće imali s vremenom. Baš sam
vam došao reći da ponestaje pjenušca pa da se opskrbite dok još možete.
Klasičan Ben. Ben koji je preskočio klupu i počeo pomagati ljudima onog prvog
dana kada smo se susreli. Sudeći prema količini love i ponosa koji su mladenkini
245
bosnaunited.net
roditelji uložili u današnji dan, čisto sumnjam da će zalihe Laurent Perriera presušiti.
Samo nam da je povoda da se malo pomaknemo s mjesta.
- Ili bismo, možda, nas dvoje mogli donijeti koju čašicu ovamo? - kaže obraćajući se
meni. - Hoćeš li mi pomoći da sve donesem, Rachel?
- To je jako lijepo od vas - kaže mama, a ja se svim silama nadam da nećemo morati
povesti razgovor o tome ima li taj momak nekih slobodnih prijatelja.
Slijedim Bena preko travnjaka. Osvrne se i urotnički progovori preko ramena.
- Samo sam ti želio obećati da te Simon više neće maltretirati - kaže mi kad se
približimo pladnju. - Složili smo se oko politike zaobilaženja u širokom krugu. Ako ti
ipak bude nešto srao, slobodno me zovni, može?
Srce mi je prepuno snažnih osjećaja, a tanko crijevo alkohola. - Mislim da si najbolja
osoba koju sam ikada u životu srela.
- Stvarno? - upita Ben osmjehujući se od uha do uha dok podiže dvije čaše. - Isuse.
Znači, ne lažeš kad kažeš da po cijele dane provodiš vrijeme među silovateljima i
ubojicama.
246
bosnaunited.net
63
Stolovima su nadjenuta imena na temu njujorških znamenitosti, jer u tom je gradu
Tom zaprosio Sam. Glavni je stol Grand Central, a oko njega su Empire State, Queens i
Rockefeller. Upadne mi u oči da su Ben, Olivia i Simon za Chryslerom. Sjajna, vitka i
glamurozna zgrada. Šiljasta. S očiglednim osjećajem za satiru, stol za kojim je smještena
grupa s kojom sam sparena, nazvan je Staten Island.
- Bilo bi točnije da su ga nazvali Rikers Island27 - kažem pokazujući karticu s
imenom Albriktu iz Stockholma, koji radi s Tomom i slabo govori engleski.
Uljudno kimne i kaže:
- Svakako.
Istu je riječ ponovio i na moje prošle tri rečenice. Suosjećala sam s njim dok je
smeteno pokušavao pratiti kumov podugačak govor potpomognut prezentacijom u
PowerPointu. Nisam sigurna koliko su fotografije iz osamdesetih na kojima djeca na
glavi nose cjediljke razumljive ljudima koji nisu gledali Metalnog Mickeya.28
Slijeva mi sjedi njihova pokisla rođakinja po imenu Ellen koju muče svakojake
boljke pa je u glavi zovem teta Alergija. Mršti se na peciva kao da su granate koje
ispuštaju smrtonosne bojne otrove i žali se na svaku sitnicu, tako da ubrzo zaključim
kako mi je bolje da počnem koristiti ono malo Švedskog koji sam naučila od kuhara iz
Muppet Showa.
Nakon silnih govora, za vrijeme plesa, zaputim se popričati s roditeljima koji su u
Central Parku (“Zato što smo svi ovdje na ispaši”, kaže moj tata.), a zadržim se i kada
stol ostane pust nakon što ostatak uzvanika stane u red za desert. Sama sam među
ruševnim ostacima banketa koje čine ružičaste mrlje na stolnjaku, posude za led pune
mlake vode i zgužvani ubrusi. Sjedim dovoljno daleko od plesnog podija da nitko ne
pomisli kako očekujem da me netko pozove na ples, a opet dovoljno blizu da ne
ispadnem nadurena. Usredotočim se na telefon i pomislim kako je mobitel dar s nebesa
za nesigurne samce. Mindy mi pošalje poruku.
Caroline je tu, tjera me da gledam nekakav usrani film s Kevinom Spacyjem. I to ne jedan od
onih dobrih gdje glumi manijaka, nego nešto dosadno s brodovima. Šaptač brodicama. Kako je na
svadbi?Jesu li svi ludi za tvojom haljinom?
Netko me prekine usred slanja odgovora (Ne svi... ali, nikad nećeš pogoditi tko...). To je
Ben koji se objema rukama naslonio na naslon iznajmljene zlatne stolice za bankete.
Skinuo je sako, razvezao kravatu.
- Mogu li zamoliti za ples?
- Joj, ne, sasvim mi je dobro ovako...
- Daj, ustaj na noge junačke. Ne dopuštam da me otpili netko tko sjedi i tipka SMSove kao nadurena tinejdžerica. Narogušim se.
27 Najveća njujorška kaznionica.
28 Britanska dječja televizijska emisija o robotu Mickeyju.
247
bosnaunited.net
- Žao mi je što nisam dovoljno druželjubiva za tvoj ukus. Ali to ne znači da žicam
tvoje sažaljenje.
Ben uvrijeđeno iskrivi lice. Tek sada, kada je prekasno, uviđam da me nije
pokušavao ismijati i da pojma nije imao koliko se šugavo osjećam.
- Što to znači? Zašto bih te imao sažalijevati?
Na to pitanje ne mogu odgovoriti a da pritom ne ispadnem još veća budala.
- Dooođi - zacvili.
Nevoljko se nasmiješim, a on se široko osmjehne vidjevši da ustajem. Pjevač
svadbenog benda je zabrazdio u četrdesete i izgleda poput ofucanog Roberta Palmera
sa sivoplavom, namašćenom pompadur-frizurom. Samouvjereno i grleno obrađuje cijeli
katalog manje poznatih pjesama Beatlesa dok raznobojni reflektori bacaju iskrivljene
snopove ljubičaste, zelene i plave svjetlosti na crno-bijeli tapison pod našim nogama, a
nad glavama nam svjetluca zvijezdama posut nebeski svod. Ne, Rhys bogami ne bi
pristao ni na što slično.
- Moramo li baš? - upitam uprijevši prstom u plesni podij prepun parova koji plešu
valcer držeći se jednom rukom oko struka, a drugom za rame i njišu se na “Something”.
- Ili to, ili raščisti sredinu podija pa objavi da se spremaš zaplesati breakdance, ti
biraš. Ti budi Run DMC, a ja ću biti Jason Nevins.
- Ne spada li to u dužnosti na koje se tvoja supruga obvezala bračnim ugovorom?
- Simon ju je preoteo. - Ben zakoluta očima i pokaže glavom prema njih dvoje koji
se, nasreću, nalaze na udaljenom dijelu podija.
- Čekaj, znoje mi se dlanovi - kažem brišući ih o haljinu, a zatim Ben ispruži ruku i
prihvati moju.
- Anđeo sjevera.
Zapravo se glupiram kako bih smanjila napetost zbog neizbježne tjelesne blizine.
Na plesnom podiju, položim mu desni dlan na lijevo rame i ljevicom mu stegnem
desnicu, a on slobodnu ruku nježno nasloni na dno mojih leđa. Ostatak tijela držim
podalje od njega, kontrolirajući mišiće vještinom primabalerine.
- Zašto si maloprije onako skočila na mene? - Ben me diskretno upita na uho.
U polumraku možemo voditi razgovor a da nitko ne primijeti da išta pričamo,
poput špijuna koji razgovaraju iza raširenih novina na klupi u parku.
- Danas mi baš i nije lako. Mojim roditeljima ovo je trebao biti prvi dio slavlja,
preludij mojemu vjenčanju.
- Ah, shvaćam. Žao mi je. Zabrinuo sam se da si takva zbog Simona.
- To je malo pogoršalo stvar, ali nije pravi razlog. Napravimo nekoliko okreta, a
zatim Ben nadoda:
- Kada te vidim tužnu i sam se rastužim, a kad nešto na mene toliko utječe, onda mi
i službeno postane važno. Cura koju sam poznavao na faksu cijelo je vrijeme bila
nasmijana.
248
bosnaunited.net
- Zato što je bila desetak do trinaestak godina mlađa.
- Joj, nemoj mi opet srati o godinama. Kad ne tipkaš poruke, još si uvijek ista duša i
srce kao nekoć.
Promrmljam zahvalu na komplimentu.
- Oprosti što se i ja znojim - doda i na tren odvoji ruku ne bi li odlijepio prednji dio
vlažne i zavodljivo poluprozirne košulje koja mu se zalijepila za prsa.
To mi je stvarno teško podnijeti, ali ne u smislu u kojem on misli. Prevelik je to
nasrtaj na osjetila, ugodan, muževan miris i pripijenost tijela i šaputanje na uho i
dobrota i zahvalnost i ponavljanje riječi ljubavnik na pozornici. Budući da moram
prestati o tome razmišljati i s obzirom na to da je Ben iskren, odlučim se i sama
pretvarati da sam opuštena.
- Nego, ti oprosti meni na onoj sramoti s pipkanjem. Prije večere.
- O, da, hah. Nije tvoja krivnja što privlače toliku pozornost. Pa ne možeš ih ostaviti
kod kuće, ne?
Nasmijem se.
Ben se odmakne od mene kako bih vidjela pokeraški izraz lica:
- Mislio sam na tvoje roditelje.
- Jasno.
Nastavim se smijati. A zatim, zato što sam pomalo “nacvrckana” i željna pažnje,
kažem:
- Mi, posve obične žene, moramo nekako privlačiti pozornost.
Ben se ponovno odmakne, ovoga puta da pogleda moj izraz lica i provjeri jesam li
ga stvarno citirala. Oborim pogled prema našim cipelama.
On bolje namjesti ruku u mojoj i istegne prste da je čvršće stegne.
- Znaš li koje je najnovije tumačenje riječi “obična” u engleskom enciklopedijskom
rječniku?
- Nemam pojma.
- Naziv za sustavno izbjegavanje iznošenja bilo kakvih pojedinosti o atraktivnoj
djevojci kada ih zatraži supruga. Doslovno, ništa neobično.
- Ah. - Nasmiješim se i ugrizem za usnu.
- Tako da znaš.
- Taj šifriran govor je vrlo korisna stvar. Pjesma završi. Pjevač najavi:
- Najljepfa fam fala, ekipa, a fad flijedi nefto fto sfi dobvo znate, pjefma pod
naflovom Toadall Eclipse of the Hard.
- Joj, super, baš volim Toadall Eclipse oj the Hard - kaže Ben, a ja osjetim kako se trese
od smijeha kada se ponovno privije uz mene. S druge strane podija, Olivia i Simon
razgovaraju mrtvo ozbiljno. Kako ikome ova pjesma može ne biti smiješna?
249
bosnaunited.net
- Znaš, nikada nećemo pobijediti u ovom plesnom natjecanju s mojom ženom i
Simonom ako se malo ne potrudimo - kaže Ben podigavši moju ruku u svojoj iznad
glave i pokaže nalijevo da me upozori na okret koji slijedi tijekom refrena “okreni se... “
Pokorno ga poslušam i napravim lijevi okret, pa desni, a kada pjesma dosegne
zenit, Ben me nagne gotovo do poda i podigne natrag.
- Zamalo sam ispala iz haljine - zadihano protisnem kad se vratimo u stav za valcer,
koji je sada više nalik zagrljaju jer sam ga morala obujmiti rukom kako bih vratila
ravnotežu.
- Onda ćemo definitivno pobijediti - odvrati Ben prigušenim šaptom.
Iznenađeno ga pogledam, a on mi uputi pokajnički, premda pomalo lascivan
pogled. Ljuta na njega, zacrvenim se. Naslonim mu glavu na rame kako ne bismo jedno
drugome gledali u oči. Otišli smo predaleko. Moram ovo raspoloženje sasjeći u
korijenu, isto kao i onomad dok smo hranili patke. Za nekoliko minuta vratit će se ženi,
a ja ću se vratiti na svoju stolicu u Central Parku i ne smije mi zbog toga biti krivo. Ne
mogu biti toliko blizu tebe, znajući da je ovo jednom i nikad više.
Bacim pogled na Simona i Oliviju te vidim da on gleda ravno u nas preko njezine
brončano preplanule lopatice. Izgleda nekako zlokobno i zabrinjavajuće zadovoljno.
Bena brže-bolje ugrabi skupo napirlitana djeveruša s raskuštranim šinjonom iz
kojeg na sve strane vire grančice usahle frezije, kao da ju je netko na leđima vukao kroz
cvjećarnicu. Ispričam se i zaputim preko travnjaka do mračnih zahoda. Goli mi se
dijelovi tijela naježe na hladnoći, u ušima mi odzvanjaju disko-ritmovi, a potpetice se
zabadaju u blato poput stalaka za golf-loptice. Ovi pokretni zahodi su Porschei među
zahodima: dvostruke pregrade, glazba iz zvučnika, ružičasti, rebrasti Andrexov papir i
cvjetni aranžmani među umivaonicima. Spuštajući se niz nekoliko stuba, vidim kako
pred njima stoji Olivia prekriženih ruku, a zbog tijare na glavi izgleda poput
minijaturnog, platinastog Kipa slobode.
- Bok! - kažem. - Ništa ne brini, ostala je još jedna rola papira.
- Možemo li porazgovarati? - upita Olivia, što mi se učini posve suvišnim s obzirom
na činjenicu da već razgovaramo.
- Naravno - odvratim i stanem pred nju, a tijelo mi počne titrati od strepnje.
- Jesi li spavala s mojim mužem?
- Molim? - Osjećam vrtoglavicu i mučninu kao da su me na plesnom podiju deset
puta zaredom nagnuli do poda i to nakon što sam u jednom gutljaju iskapila cijelu bocu
Laurent Perriera.
- Na fakultetu. Jesi li spavala s Benom?
- Bili smo prijatelji.
- Ma nemoj. Ben mi kaže da ste spavali skupa. Zar laže?
O, Bože, o, Bože. Zašto ju je ovako razbjesnio i onda je pustio s lanca na mene?
Kako to da su uopće poveli takav razgovor na svadbenom plesnom podiju uz
250
bosnaunited.net
harmonične zvukove Halla i Oatesa? Mozak mi radi sto na sat. Simonovo lice... zar zna
da joj je Ben rekao što je bilo? Zašto je Ben bio toliko opušten? Zašto me nije upozorio?
- Dakle, tvrdiš da mi muž laže? - ponovi Olivia. - Kako bilo, nešto se sigurno kuha,
zašto bi mi inače lagao?
- Ne! Ben ne laže. Učinili smo to samo jednom, ništa nije značilo.
Samrtna tišina. Žamor i glazba pod šatorom kao da dopiru iz velike, velike daljine.
Negdje u mrklome mraku koji nas okružuje, kao po narudžbi zahukće sova.
- Ako ništa nije značilo, pitam se zašto mi je to zatajio. -Olivijin glas zvuči
nazubljeno i opasno poput razbijenog stakla.
- Ben te vjerojatno nije želio zamarati nečim toliko trivijalnim, što se dogodilo prije
stotinu godina.
Olivijine oči bijesnu kao u Disneyjeve vještice dok baca zlu čaroliju.
- Trivijalno? Ti misliš da je to trivijalno? Odmahnem glavom. - Ne, tebi nije,
naravno da nije.
- Ili mi pokušavaš reći da je bilo loše?
- Molim?
- Je. Li. Bilo. Dobro. Ili. Loše?
Možda nisam odvjetnica, ali sam novinarka pa prepoznajem pokušaj izmamljivanja
izjave koja će, izvađena iz konteksta, zazvučati ili kao hvalisanje ili kao ismijavanje.
- Bilo je... ovaj... - Prisjetim se Mindyne dosjetke o TripAdvisoru, ali to mi u ovom
trenutku samo odmaže. Sjajna opremljenost, požrtvovna posluga, čista petica, svakako ćemo se
vratiti! - Bili smo pijani. Gotovo se ničega ne sjećam.
- Ne želim da se više približavaš mojemu domu ni mojemu suprugu. Jesam li jasna?
Uslijedi stanka tijekom koje se ponadam da ću se uspjeti pristojno udaljiti od nje,
otrčati natrag do šatora, zgrabiti svoje stvari i pobjeći.
- Nismo ti smjeli vjerovati ni Simon ni ja. Rekao je da ste većinu onog izlaska
proveli razgovarajući o Benu.
Obuzme me prvi nalet bijesa. Koji gad. Nabijem ga skupa sa svinjom na kojoj je
dojahao.
- Simon laže.
- Baš smiješno. On kaže da ti lažeš.
- Pa, i to je laž. - Ovaj se razgovor opasno približava farsi. -Simon također misli da
sam otišla s njim na spoj kako bih istražila trač o kojem u to vrijeme pojma nisam imala.
- Zar mi želiš ocrniti prijatelja?
- Ne znam kako bih se drukčije branila kad laže i izmišlja. Oblijeva me znoj, stežem
šake, nokti mi se usijecaju u dlanove.
I haljina mi se usijeca u meso, stopala me kolju. Odjednom sam posve trijezna,
davno je već prošla ponoć pa je prekasno za ulogu Pepeljuge. Znam da je Olivia već
formirala mišljenje o meni. Ipak, trebala bih još jednom pokušati.
251
bosnaunited.net
- Žao mi je što nisi znala za to. Nisam znala je li ti Ben rekao ili ne. Smatrala sam da
takvo što nemam pravo pitati. A što se Simona tiče, već mi je rekao da sam smeće od
čovjeka radi objave priče o Shaleovima. Što god da ti je rekao, osmislio je to kako bi se
što više naljutila na mene. Na našemu je spoju on bio taj koji je neprestano postavljao
pitanja o Benu.
- Da ti nešto kažem, Rachel. Simon me upozorio da nisi iskrena kad kažeš da ste ti i
Ben bili samo prijatelji. Predložio mi je da te uhvatim nasamo i kažem ti da te moj
suprug raskrinkao. Rezultat smjesta postignut. Uuuups. A ti samo stoj tu i pokušavaj me
uvjeriti da ne zna o čemu govori.
Ništa ne brini, Simone, jednoga ćeš dana postati partner, đubre jedno.
- Ako si odlučila vjerovati Simonu umjesto meni, ja ti tu ne mogu pomoći. Ništa se
nepoćudno ne događa.
- Ma nemoj mi reći! Baš je pravo čudo što sam te vidjela na plesnom podiju s Benom
samo sekundu nakon što sam zaplesala sa Simonom.
- On je mene pozvao na ples.
- Aha, sigurno, on ganja tebe.
- Nisam to mislila...
- Znaš li što mi je Simon još rekao o tebi? Rekao je da si onaj tip žene koja počne
loviti tuđe muževe čim zaključi da nju nitko ne želi oženiti. Ti si prava “svačija
ljubavnica, ničija supruga”.
Uzruja me zloba njezinih riječi. Svačija ljubavnica, ničija supruga? Zar smo se
vremeplovom vratile u pedesete? Kad me već bacaju na hrpu odbačenih, posrnulih žena,
zaboravljaju pritom da sam vlastitom odlukom otkazala vjenčanje.
- No, dobro. Kako li je samo drag taj momak kada tako nešto može reći. Ako mi
ljigavi Simon ne kani nataknuti prsten, onda je bolje da si odmah pucam u glavu. Idem
napisati oporuku, a zatim potražiti tatin revolver.
- O, tako je, ti si toliko duhovita, zar ne? - kaže Olivia ošinuvši me tolikom mržnjom
da mi se želudac okrenuo. -Pucaš miljama previsoko, jer ni mojemu mužu ni Simonu
nisi ni do koljena.
Kad se okrenem i počnem udaljavati od nje, Olivia gorko nadoda:
- Ne znam što je Ben vidio u tebi.
Zaustavim se, razmislim, osvrnem. - ...Sebi sličnu?
Pripremim se na to da će Olivia skinuti L.K. Bennettovu štiklu i baciti mi je u glavu.
U tom se trenutku na vratima zahoda pojavi traumatizirana, sredovječna gospođa,
pravi anđeo u haljama boje lavande, poslan s nebesa da nam donese mir.
- Jeste li ikada vidjele tako krasan sapun! U pokretnom zahodu! Sapun!
252
bosnaunited.net
64
Ne moram ni pokucati na Mindyna vrata u Whalley Rangeu jer je čula motor taksija
pa me već čeka na trijemu prekriženih ruku, kao da sam tinejdžerica koja je
prekardašila rok za povratak iz diska. Također je na visoko m stupnju pripravnosti
zbog moje odlučne poruke da sam na putu prema njoj i da ni pod kojim okolnostima ne
ode na spavanje, koliko god da je film Vijesti iz dubine na to tjerao. Kada stignem do nje,
vidim kako joj se Caroline naviruje preko ramena, a objema je čelo naborano od
zabrinutosti.
- Što se događa? - upita Mindy.
Ustuknu kada jurnem pokraj njih u kuhinju i bacim torbicu na Mindyn kuhinjski
stol. Sigurno grozno izgledam: raščupana punđa, večernja šminka pretvorena u
rakunovske kolobare, problemi s disanjem.
- Olivia me na prevaru navukla da priznam kako smo Ben i ja na faksu spavali
zajedno i potpuno je pošizila i rekla da im se više nikada ne smijem niti približiti.
Mindy i Caroline blenu u mene tupih izraza lica, kao da sam stigla s drugog planeta
i govorim nekim izvanzemaljskim jezikom, što večeras i nije daleko od istine.
- Čekaj, stani malo. - Mindy podigne ruku. - Spavala si s njim?
- Jednom. Odmah poslije završetka faksa. Sjećaš se kako smo Rhys i ja prekinuli
negdje oko diplomskog?
- Zločestoćo jedna! - cikne Mindy. - Zašto nam nikada nisi rekla? Kada? Gdje?
- Mindy! - drekne Caroline. - Kakve jebene veze ima gdje su to učinili?
- Samo pokušavam utvrditi činjenično stanje!
- U našoj studentskoj kući. Noć prije diplomskog bala, onda kada ste ti i Caro već
otišle kući.
- Zašto nam nikada nisi rekla? - Caroline ponovi Mindyno pitanje, samo s
drukčijom intonacijom.
Bacim se u stolicu i suspregnem jauk kada osjetim kako mi se šav haljine usijeca u
uzavrelo, hranom i pićem naduto tijelo.
- Bilo je posve neočekivano. Bila sam zaljubljena u njega, ali sve sam nekako
zabrljala i navela ga da pomisli kako baš i nisam zagrijana pa je sve završilo i prije
negoli je počelo. Rhys je banuo na bal, Ben je zbrisao i više mi se nikada nije javio na
telefon, zatim je otišao proputovati svijetom i to je bilo to. Nikada nisam uspjela smoći
snage da o tome razgovaram. Mislila sam da će manje boljeti budem li se pretvarala da
se nikada nije dogodilo.
- Jaaao, Bože - reče Mindy ispod glasa.
- A što je bilo s Olivijom? - upita Caroline.
253
bosnaunited.net
Djeluje mi pomalo suzdržano, ako ne i strogo. Sve ovo suviše podsjeća na njezina
predviđanja. U najkraćim im crtama opišem Olivijine specifične zamjerke i one nešto
općenitije, Simonove.
- Daj, ne seri! - vikne Mindy. - Tko je on da to smije reći? I kakva kučka!
Caroline samo šuti. Ja zagnjurim lice u dlanove.
- Dođi, premjesti se na kauč - kaže Mindy odvodeći me. -Na ovim se stolicama
zapravo ne može sjediti. Kupila sam ih jer sjajno pašu uz stol.
Čim sam smještena na udobnije mjesto, nađem se pod istragom trećega stupnja.
- Bilo je samo na jednu noć? I ti si se Benu sviđala? - upita Mindy.
- Tada je rekao da me voli. Spremao se na putovanje po svijetu, a ja sam upisala
postdiplomski tečaj. Dogodilo se u krivo vrijeme.
Caroline još šuti.
- Ništa ne moraš reći, znam da si bila u pravu - kažem joj. -Nisam smjela riskirati da
ponovno postanem Benova prijateljica.
- Nije mi jasno u čemu si pogriješila. Zar se moraš ispričavati zbog nečega što se
dogodilo mnogo godina prije negoli je sreo svoju suprugu? - upita Mindy.
Ugrizem se za usnu.
- Da nešto raščistimo. Jesi li pokušavala zavesti Bena? -upita Mindy.
- Nisam, ali...
- Onda vam uopće ne zamjeram što to niste razglasili na sva zvona. Ako ste nekoć
bili u vezi i sada o tome šutite, onda u redu, nazvala bih to obmanjivanjem. Sve što je
manje od toga jednostavno je štićenje tuđih osjećaja. Nitko ne predaje cjelovit popis
ljubavnika pri potpisivanju bračnog ugovora. Vrijedi pravilo “šuti i ne pitaj”.
Slabašno se nasmijem, ne mogavši si pomoći. - Kao homoseksualci u američkoj
vojsci?
- Tako je!
Ovlaš pogledam Caroline. Zatim vratim pogled na Mindy. Zar ću stvarno to
izgovoriti? Jedva sam to i sama sebi priznala. Hoću. Morat ću to izreći naglas.
- Nije se bilo mudro ponovno sprijateljiti s njim jer... Dva para očiju razrogače se od
iščekivanja.
- ...kada sam ga ponovno vidjela, shvatila sam smiješnu istinu. Još sam zaljubljena u
njega.
- Stvarno? - bez daha će Mindy.
- Glupo je i tragično, znam - odvratim.
- Ludo je romantično.
- Oženjen je, Mindy - hladno će Caroline.
254
bosnaunited.net
- Tako je, oženjen je, dakle sve je samo žalosno i promašeno - kažem, bolno svjesna
da se Caroline osjeća kao da se od nje traži da suosjeća sa ženama poput one koja je
mutila s Graemeom. - Stajala sam i trpjela Olivijine uvrede vjerujući da sam ih zaslužila.
- Ničime to nisi zaslužila! - kaže Mindy, ali oči joj nesigurno polete prema Caroline.
Stanka.
- Gledajte - Caroline nam se objema obrati - obje se sjajno nosite s činjenicom da se
Graeme ponio kao zadnje smeće, ali imam osjećaj kako od mene očekujete da zauzmem
nepopustljiv stav ili želite sa mnom postupati u rukavicama, a ja sam ista osoba kao
prije. Moji su stavovi nepromijenjeni. Da, Rachel, rekla sam ti kako mislim da moraš
paziti da ne rasplamsaš iskru između sebe i Bena još prije svega ovoga, i prije negoli
sam i sama postala prevarena supruga. Ali, što se ove večeri tiče, mislim da je za tvoju
svađu s Olivijom kriv isključivo Ben.
Čak i uslijed olakšanja jer sam proglašena nedužnom, osjetim zaštitnički poriv.
- Olivia je zaslužila znati cijelu pozadinu priče i njegova je dužnost bila da joj sve
ispriča, a ne tvoja.
- Istina. Što si ti trebala reći? - kaže Mindy. - Dobar dan, drago mi je što smo se
upoznale, a usput ti moram reći da sam spavala s tvojim mužem?
- Usto, tek si nedavno raskinula vlastite zaruke. Normalno je da si ranjiva, a on je taj
koji je u braku. Nije smio dopustiti da stvari odu ovako daleko - zaključi Caroline.
Dugačka stanka. Usprkos neredu koji je za sobom ostavila pandorina kutija, drago
mi je što sam im priznala.
- Hoće li biti zla prema meni ako ti postavim još nekoliko pitanja? - Mindy upre
prstom u Caroline.
- Joj, radi što te volja, Mindy - reče Caroline slegnuvši ramenima, premda vidim da
se počela zabavljati. Tražila je da sve bude kao prije pa neka joj bude.
- Jedna noć, prije deset godina, a još uvijek ga voliš. Onda to mora da je bila strašno
dobra noć, ne?
- Ovaj... tako je.
- Znaš što te pitam. Je li bio fantastičan? Fantastičan pastuh?
- Shvatila sam što pitaš, Mind. Da, bio je.
Mindy podvuče noge pod stražnjicu na kauču, glumeći da joj sve ovo nije ludo
zabavno. Mindy obožava melodrame, a trostruko je zagrijanija kada je u nju uključen
netko tko je sjajan u krevetu. - Kada se sve to promijenilo? Hoću reći, dok si bila na
faksu i hodala s Rhysom, u kojem si trenutku počela osjećati nešto prema Benu?
- Ne bih točno mogla reći. To se događalo postupno, tako da nisam ništa
primjećivala, a kada sam napokon primijetila, uplašila me silina osjećaja. Ignorirala sam
ih a zatim - BLAM! -on kaže “volim te”...
- Blamirao se? - upita Mindy.
- Ne, “BLAM” je zvučni efekt eksplozije u stripovima. Rekao je da me voli...
255
bosnaunited.net
- Oprosti, oprosti! Jasno mi je. Nastavi.
- Eto, to je bilo sve. Rekao je to, a ja sam shvatila da i ja njega volim. Mislila sam da
mi je toliko nedostižan da se to nisam usuđivala niti pomisliti, a kamoli izreći.
- Ali, s obzirom na to da je pobjegao, možda se ipak predomislio? - upita Caroline, a
meni je jasno da ne misli ništa loše, samo želi ublažiti moje kajanje.
- Ne bih rekla. Načeo je tu temu kada smo nekidan izišli na piće. Jasno mi je dao do
znanja da vjeruje kako sam se na balu vratila Rhysu te da mu ne uzvraćam osjećaje.
- A što si ti na to rekla? - zavapi Mindy kao da joj prekidam sapunicu na
najnapetijem dijelu.
- Morala sam, više ili manje, to potvrditi. Nisam mu mogla reći da je sve bio jedan
veliki nesporazum i da mi u svakom prokletom trenutku užasno nedostaje.
- Ne možeš znati jesi li pogriješila ili nisi - reče Caroline. -Možda bi vam se veza
jednostavno urušila nakon samo tri mjeseca uslijed neke gadne svađe u rikši.
- Možda.
- Dobro, skuhat ću nam čaj i u njega uliti malo viskija - kaže Mindy.
Caroline i ja sjedimo neko vrijeme u tišini dok Mindy u kuhinji zvecka posuđem.
- Zar mi nećeš nabiti na nos da si me na sve ovo upozorila? - upitam Caroline. Zaslužila sam i više od toga.
- Ti meni nisi solila pamet zbog Graemea.
- Ali ti nisi bila ni najmanje kriva!
- Ti i Graeme nikada niste bili bliski. Znam da ne trpiš ljude poput njega... Otvorim usta, ali Caroline odmahne glavom i spriječi me da uljudno poreknem. - ...Ali
nikada nisi rekla nijednu riječ protiv njega i nisi ga popljuvala zbog ovog posljednjeg...
prijestupa niti si mi očitala bukvicu zbog odluke da ga primim natrag, što duboko
cijenim. Nitko od nas nije savršen. Upozorila sam te na Bena. Pomislila sam da ćeš
nehotice povrijediti druge ljude. Nisam imala pojma da bezglavo hrliš prema tome da
povrijediš sebe.
- Znala sam da je sve unaprijed osuđeno na propast, Caro, samo sam ga svim srcem
željela opet vidjeti - tužno joj kažem.
- Znam, znam. Svemu je kriva moja brbljava jezičina koja ti je otkrila da sam ga
srela u knjižnici - reče Caroline nagnuvši se da me potapša po ramenu. - Imala si s njim
nedovršena posla.
Nije čudo što te izbacio iz kolosijeka kad ti se ponovno pojavio u životu. Nemoj biti
toliko sigurna da je posrijedi ljubav.
Dobra, stara Caro. S njom je “vječno što na umu, to na drumu”.
Mindy se vrati sa šalicama čaja. Caroline ponjuši svoj i namreška nos.
- Iiiisuse, što je ovo, ubojito jaki čaj za šljakere?
- Tata mi je darovao bocu Glenfiddicha za Božić i bas sam se pitala kako da ga
iskoristim.
256
bosnaunited.net
- Nalila si vrhunski škotski viski u čaj? To je teroristički čin! Otpijem gutljaj. Vruće,
slatko, alkoholno - idealno za oporavak od šoka. Sada mi još samo treba termalni ogrtač
kakvim se služe maratonci.
- Pokušaj zapamtiti što ću ti reći - kaže Caroline, vrativši se temi. - Prava veza s
Benom uključivala bi svađe oko njegove nespretnosti u kućanskim poslovima, stadij u
kojem bi vjerovao da je dopušteno nabrzaka sjesti na zahod dok si ti pod tušem i stalne
odlaske u Dunlem Mill.
- Gdje je Dunlem Mill?
- To je lanac s diskontnom robom. Zapravo želim reći da je život s njim za kojim
žališ savršen samo zato što je plod tvoje mašte, a plod je tvoje mašte zato što je savršen.
Mindy mi utješno položi ruku na rame. - A pogledaj malo i iz drugoga kuta. Ono
što ste ti i Ben imali, ta jedna noć, bila je ideal, kao kad u Casablanci kažu zauvijek ćemo
imati Pariz.
- A mi ćemo zauvijek imati ševu u Wilbraham Roadu?
- Aha. Kako stvari što je, nećete imati priliku sve pokvariti. Nećete se polako hladiti
jedno od drugoga niti gledati kako umirete stari i senilni.
Sklonim znojni pramen s očiju.
- Problem je u tome što, nakon svih tih godina, ne postoji nitko od koga bih se radije
polako hladila i umirala stara i senilna, negoli uz Bena.
257
bosnaunited.net
65
Ako ništa drugo, barem se izreka da novinari imaju “ kratak fitilj, kratko pamćenje”
pokazala istinitom. Nitko nije posve zaboravio što se dogodilo s Natalie, ali iz dana u
dan opažam da taj snijeg sve više kopni premda nije još postao pravi lanjski snijeg.
Preživjet ću i to.
Zoeino se ime redovito pojavljuje u Mailu. Ispada da je šokantna bezobraznost
jedno od “Sedam navika uspješnih ljudi”. Sigurna sam da će do tridesete već imati
vlastitu kolumnu. U njoj će koriti korumpirane političare i dvolične zvijezde zato što
nam lažu, a pokraj imena će joj stajati jedna od onih fotografija na kojoj kolumnist
izgleda kao da prijekorno gleda nekoga tko mu kenja u vrtu.
Kad smo već kod kenjanja i sumnjivih prevaranata, Gretton si je dao u zadatak da
mi svakoga jutra u sobu za novinare donese šalicu balegaste kave. To je lijepo od njega,
ali u meni ipak izaziva blagu nelagodu. Zar sam toliko nisko pala da me čak i Gretton
sažalijeva?
- Jutros mi više izgledaš kao mlaz pišaline nego zraka sunca! - To je njegov tipičan
je ranojutarnji pozdrav.
Usto mi je počeo dijeliti i savjete o tome koje bi priče trebalo popratiti, s
predvidljivo užasnim ishodom.
- Prosjačenje i razgolićavanje u javnosti u Četvorki trebalo bi biti ludo zabavno.
Baba klošarica isprepadala je ljude pokazujući im svoju micu strašilicu ispod suknje rekao mi je jutros. - Policajac koji ju je uhitio kaže da je izgledala kao da rađa Kena
Dodda29.
- Znaš što, Pete, mislim da ću tu vijest prepustiti tebi i tvojem jedinstvenom daru.
Moram na vrijeme natrag do stana jer smo Caroline i ja smislile plan čije ostvarenje
ovisi o tome da se svi strogo držimo satnice. Vratim se kući u šest, Caroline je kod mene
u šest i petnaest, a Mindy se pojavi u petnaest do sedam pa može započeti večer
gledanja filmova uz dostavljenu hranu, s posebnim iznenađenjem o kojem Mindy nema
pojma. U sedam se zvonce ponovno oglasi.
- Dobra večer! - kaže Ivor s vrata. - Zar ste stvarno kupile Xbox? - A zatim: - Uf, što
je sad ovo? - kaže ugledavši Mindy.
- Što on radi ovdje? - drekne Mindy i skoči na noge. Ispriječim se između Ivora i
vrata, gurnuvši ga pritom dublje u sobu.
- U redu. Ja sam si nedavno gadno sjebala život, a Caroline, premda ne svojom
krivnjom, također prolazi teško razdoblje -kažem. - Objema bi nam jako pomoglo kada
biste se vas dvoje pomirili i vratili harmoniju u naš svijet. To se neće dogoditi ne budete
li razgovarali. Zato, razgovarajte. Recite sto vas god volja, ali počnite razgovarati.
- Odlazim iz ovih stopa. Što kažete na takav razgovor? - reče Ivor i okrene se da
ode.
29 Britanski komičar poznat po raščupanoj frizuri.
258
bosnaunited.net
- A da ne odlazi on, otišla bih ja - Mindy će s rukama na bokovima.
- O, za ime Boga, nemogući ste - kaže Caroline.
- Nemam ja s njime što razgovarati - reče Mindy.
- Kao ni ja s njom. Smijem li sada otići? - kaže mi Ivor.
- Čekaj, zar ćete odbaciti godine i godine prijateljstva zato što ste se zakačili oko
Katye? - kažem, gledajući čas jedno, čas drugo. - Zar je vrijedna toga?
- Pitaj Ivora koliko je vrijedna - kaže Mindy. - Četiristo dvadeset funti mjesečno?
Satelitska televizija i hopa-cupa uključeni u ponudu?
- Vidiš? - kaže Ivor. - Nema smisla.
- Dosta više! - kažem, odjednom malčice histerična. - Znam da mislite kako možete
pljuvati jedno po drugome koliko vas volja i da će sve biti u redu i da ništa od toga
stvarno ne mislite. Ivora bi na putu kući mogao zgaziti autobus. Nikada ne znate kada
je posljednja prilika za razgovor. Razgovarajte!
- Gotovo me nazvala silovateljom! - drekne Ivor. - Lijepo je što pokušavate izgladiti
stvar, ali ne uspijete li iz nje izvući duboku ispriku s mnogo puzanja i ulizivanja, ništa
od toga. Bez obzira na to hoću li završiti pod kotačima ili ne.
- Puzanje i ulizivanje? Poljubi me lijepo u dupe - kaže Mindy.
- Dobro, dobro - Caroline skoči na noge i povuče majicu preko konkavnog trbuha. Dosta je bilo! Mindy, sjedi dolje. -Čvrsto uhvati Mindy za rame i gurne je na sofu, a
zatim uperi prst najprije u Ivora, a zatim u naslonjač. - Ivore, ti sjedni ovdje. Smjesta!
Ivor je nadureno posluša, još u kaputu. Ona stane na jednaku udaljenost od njih
oboje. Vidjeti Caroline u ulozi Jeremyja Paxmana30 zastrašujuće je iskustvo.
Držim se blizu nje, kao da sam zaštitar u studiju.
- Mindy - nastavi Caroline - Ivor nije Katyu oslobodio stanarine u zamjenu za
golišave usluge. To dobro znaš. Prestani mu to govoriti. To se jednostavno dogodilo, a
on ima pravo spavati s kim želi. Odrastao je, slobodan muškarac. Mislim da smo svi
svjesni kako bi letjelo perje kada bismo svi jedni drugima predbacivali koga smo
tijekom godina sve odabirali za ševu.
Caroline pomakne pogled.
- Ivore. Ti neprestano gnjaviš Mindy zbog njezina izbora dečki. Ni prema jednom
od njih nisi ljubazan. Možda bi, kada idući puta sretneš Jakea, to trebao ispraviti.
- Jake i ja više nismo zajedno - kaže Mindy.
- Onda se to odnosi na sljedećeg - odvrati Caroline.
- Pa nisu na pokretnoj traci! - kaže Mindy, a Ivor se malčice ozari.
- Žao mi je što to čujem - kažem Mindy. - Mislim na Jakea, ne na pokretnu traku.
- Dobro, bez obzira na Jakea, ako je Mindy pretjerano reagirala na nečiju
indiskreciju, bilo je to zbog dugogodišnjih provokacija - nastavi Caroline.
30 Britanski novinar i televizijski voditelj, poznat po izravnom i agresivnom
259
bosnaunited.net
- Ne bih baš rekao da dobaciti nekoliko pošalica ima istu težinu kao i proglasiti
nekoga silovateljom. Zar griješim?
- Mislim da se oboje morate ispričati i da oboje morate prihvatiti ispriku. Ako se
nijedno od vas ne želi ispričati prvo, možete to učiniti istodobno. Ja ću vam brojati do
tri.
- Pa nismo u vrtiću - Ivor će Caroline. - Ako se ne složimo, nećemo dobiti rižu na
mlijeku?
- Neću ja mijenjati mišljenje na temelju onoga što ga prisiliš da kaže - ubaci se
Mindy. - Ovo stvarno nema smisla.
- Eto, barem se u jednome slažete! - kažem puna optimizma.
Očajnički pogledam Caroline.
- Dobro, sami ste me na to primorali. Razbijam staklo i hvatam se sjekire - kaže
Caroline pa sjedne i prekriži noge.
Mindy i ja zbunjeno se pogledamo.
- Ako nekoga zanima, imam teoriju. Evo što ja mislim da se zapravo događa. Ivor je
već godinama zaljubljen u Mindy, ali ne usuđuje se ništa poduzeti zbog njezina
idiotskog ustrajanja da izlazi isključivo s tipovima određene vanjštine. Otuda sve to
ismijavanje njezinih ljubavnika.
Pogledam Ivora, koji izgleda poput čovjeka koji je jureći u zračnu luku stigao taman
na posljednji poziv za ukrcaj pa shvatio da je zaboravio putovnicu.
- Usto, mislim da je i Mindy počela uviđati da gaji slične osjećaje prema Ivoru. Zato
joj je toliko mrsko ono što je učinio s Katyom. - Caroline se okrene prema Mindy. - Nisi
uvrijeđena, nego ljubomorna.
- Molim? - upita Mindy, koja je problijedjela najviše što joj tamna put dopušta. - Nije
istina!
- Ima smisla, zar ne? Kad svi malo razmislimo o tome, jasno nam je da govorim
istinu. - Caroline prođe pogledom po sobi i odmjeri tri lica na kojima su usta širom
otvorena. - Ponašate se kao luđaci zato što ste ludi jedno za drugim. Jesam li u pravu,
Rachel?
- Uf. Ne znam što da mislim. Zvuči uvjerljivo...
- Svi ste vi gomila... - Ivor je na nogama, zvjera očima, sav se zapljuvao tražeći riječi.
- Odjebite više! Svi skupa!
Izjuri kroz vrata.
- Ovo baš ne bih nazvala poricanjem - reče Caroline, pogleda uprtog u Mindy.
Ona se okomi na Caroline. - Koji je tebi vrag?!
- Kad već nitko od vas dvoje nije želio načeti tu temu, zaključila sam da vas moram
malo pogurati. Godine idu u nepovrat, ne?
- Totalno si, kompletno šenula.
- Zbilja?
260
bosnaunited.net
- Da! - vrisne Mindy grabeći kaput.
- Nikada nisi razmišljala o Ivoru na taj način?
- Nisam!
- I ne misliš da se sviđaš Ivoru?
- Ne!
- Oh.
- Svaka čast što si ionako lošu situaciju učinila još stostruko gorom! Misliš da ćemo
se više ikada u životu poželjeti naći u istoj jebenoj prostoriji?
- Ne idi - kažem slabašnim glasom u trenutku kad Mindy zalupi za sobom vrata.
Slušam kako njezini koraci odzvanjaju stubištem.
- Ovo je bilo jako uspješno, ha? - kažem pridruživši se potištenoj Caroline na sofi. Jesi li sigurna u ono što si rekla?
Caroline se ugrize za usnu. - Bila sam. Možda sam u krivu. Malo sam pretjerala, ne?
- Ako nije istina, bit će to stravično neugodno izgladiti.
- A ako je istina, neće li biti još gore? - upita Caroline.
- Oh, ne, postoji i treća mogućnost. Što ako je za jedno od njih istina, a za drugo
nije? Što onda?
Caroline prekrije usta dlanom. Ja zastenjem i zagnjurim glavu u sofu pa počnem
mlatiti po jastucima. Zatim izronim. -Idem za Mindy. Sve je ovo moja krivica, ja sam
smislila mamac i stupicu.
- Na tvome bih je mjestu pustila da se malo ohladi, ali ako vjeruješ da će to
pomoći...
Sjurim se niza stube i izletim na ulicu. Zahvaljujući Mindynoj ljubavi prema žarkim
bojama, lako je uočim. Izgleda poput zastave boje patlidžana pred zidom od crvene
opeke nekoliko desetaka metara preda mnom. Stoji kao ukopana pa se uplašim da
plače. Sranje. Sada ja njoj dugujem ispriku s mnogo puzanja i ulizivanja.
Kad se malo približim, iznenadim se ugledavši Ivora kako joj stoji sučelice. To mora
da je dobro, ne? Osim ako ne razmjenjuju neke užasne, destruktivne, nepovratne riječi
za konačan rastanak. Po nečemu u njihovu držanju zaključim da to nije slučaj - više mi
djeluju kao par zadubljen u prisan razgovor nego kao par koji se obasipa uvredama.
Promatram ih minutu ili dvije, ali ne uspijevam uhvatiti ni jednu riječ, čak ni intonaciju
razgovora. Kada Mindy ovije ruke oko Ivorova vrata i zagrli ga u znak pomirenja,
zamalo kliknem od radosti. Ali, oni se ne razdvajaju.
Zurim i zurim u ushićenoj nevjerici dok ne uvidim da se ponašam poput bestidne
voajerke koja bi sve mogla upropastiti bude li uhvaćena. Projurivši natrag kroz vrata u
stan, zaletim se u Caroline koja navlači kaput.
- Kamo si krenula? - upitam bez daha.
- U pravu si, najbolje da im se odmah ispričam. Bio je to bespotreban sadizam. Reći
ću da sam izvan sebe i spomenuti Graemea pa će se sažaliti i oprostiti mi.
261
bosnaunited.net
- Kako hoćeš - kažem joj uživajući u svakom trenutku. -Ako ih uspiješ razdvojiti,
reci im da si sve pogrešno shvatila.
- Zar se tuku? - zgroženo upita Caroline.
262
bosnaunited.net
66
Vjerovala sam da Ben ne bi ponovno prekinuo kontakt bez pozdrava, ali također
sam znala da to ne ovisi o njemu. Zatim mi u petak tijekom radnog vremena stigne
njegov poziv. Za većinu je grada danas isplata plaće, a pojavilo se i sunce. Do pola pet,
stolovi pred pivnicama koji prolaze kao mjesta za uživanje na svježem zraku bit će
dupkom puni.
- Nadao sam se da bismo se mogli naći i na brzinu popričati - kaže Ben, brzajući od
nelagode. - Ne bih ti želio oduzeti preveliki komad večernjeg izlaska. Nađemo se na
stubama ispred Gradske vijećnice, nakon posla?
Jasno mi je, neutralan teren - ništa što bi podsjećalo na prijateljsko druženje. Kad
stignem, vidim da je na Albert Squareu postavljen francuski sajam u vidu načičkanih
žuto-bijelih, prugastih tendi koje bacaju sjenu na kolute brieja, brašnastih suhih
kobasica i duguljastih drvenih posuda punih luka i češnjaka. A tu je i ne baš toliko
galski, oportunistički kamion sa sladoledom okružen gomilom kupaca.
Ben me čeka s jednom rukom u džepu, dok drugom drži aktovku. Nosi tamno
odijelo i smeđe cipele, djeluje prigodno zabrinuto i na moju nesreću, s obzirom na to da
ga gledam po posljednji puta u životu, predivno. Kako mu polazi za rukom da s
godinama postupno postaje sve zgodniji i zgodniji? Najradije bih ukrala sladoled na
štapiću djetetu u prolazu i pritisnula si ga na žile kucavice da rashladim vrelu krv.
- Bok - pozdravim ga. - Sacre bleu!
- Zdravo. Merde. Baš sam to sjajno isplanirao.
Stojimo i blejimo jedno u drugo na prijateljski, ali posve uzaludan način. Potrebna
nam je tema za razgovor.
- Krasne cipele - kažem pokazavši njegove elegantne cipele. Lukava si kao lisica,
Rachel. - Moj tata kaže da samo smutljivci nose smeđe cipele na posao. - A slijedi i
briljantna završnica.
Na moju sreću, Ben se nasmije.
- Baš dobro da si to spomenula. Imam sjajnu ponudu za tebe: jesi li ikada čula za
“piramidu”?
Glumi da otvara aktovku.
Oboje se nasmijemo. Potom ponovno zavlada tišina.
- Uf. Pretpostavljam da znaš o čemu želim razgovarati -kaže Ben.
- U najširim crtama - Uznemireno kimnem.
S druge strane trga zasvira harmonika praćena grlenim pjevanjem neke arije iz
mjuzikla o Edith Piaf. Non, je ne regrette rien... A ja zapravo regrette gomilu toga.
- Jesu li ti poznati Vrtovi svetog Ivana? To je drugi dio turističke ture “Ben vas vodi
slavnim manchesterskim parkovima”.
- Mislim da jesu... ti vodiš.
263
bosnaunited.net
Dok šećemo niz Deansgate, Ben nauči mnogo više nego što je ikada želio o “namjeri
raspačavanja droge”, a ja saslušam neka razmišljanja o rezanju budžeta za pružanje
pravne pomoći.
- Prelijepo je - kažem kad stignemo do Svetog Ivana, zelene oaze iza muzeja
Castlefield.
- Zar ne? Nekoć je ovdje bila crkva, barem mislim. Pretpostavljam da je Ben ovuda
šetao tijekom stanke za ručak pokušavajući srediti misli. Sveti Ivan je, na svu sreću,
napola pust, čak i tijekom špice. Sjednemo na jednu od klupa koje okružuju memorijalni
križ. Ben odloži aktovku.
- Nisam vidio kad si otišla s vjenčanja...
- Ne. Ovaj, mislila sam kako je najbolje da se čim prije izgubim.
- Stvarno mi je žao. Želio bih ti se ispričati, u moje i u njezino ime. Liv te nije imala
pravo onako pritisnuti uza zid, a ja sam joj bio dužan reći što se dogodilo među nama.
Našla si se usred nečega što s tobom nema nikakve veze, a to nije pošteno. Meni je to
posve jasno, premda Liv još ne uviđa da je tako.
- Žao mi je što sam te uvalila kad me pitala. Rekla mi je da si joj priznao.
Ben djeluje potreseno. - Nikada mi nije izravno postavila to pitanje pa joj ništa
nisam rekao. To je sve. Da sam i na trenutak pretpostavio kako bi tebe to mogla pitati,
odmah bih joj sve nacrtao i poštedio vas šamaranja riječima.
- Shvaćam zašto joj nisi rekao za ono zadnjeg dana faksa. Pa nismo bili u vezi.
Ben se promeškolji. - U to sam se i sam uvjeravao, ali namjerno sam joj prešutio. Da
je Liv pozvala nekog starog prijatelja na večeru, ne bi mi bilo drago da izostavi sočne
pojedinosti. Ne bih volio da na meni, svome suprugu, izvodi odvjetničke trikove u stilu
“nisi postavio pravo pitanje”.
Ne znam kako bih odgovorila na to, a da pritom ne ispadne da ocrnjujem Oliviju.
- Simon ju je nagovorio da me pita - kažem.
- Znam. Prije dosta vremena imali smo jednu kriznu situaciju. - Umorno protrlja
lice. - Joj, mislio sam pričati u općenitim crtama, ali jebeš to. Još dok smo Liv i ja bili
samo zaručeni, Simon je izjavio vječnu ljubav. Njoj, naravno.
Ova mi vijest spada u kategoriju blagog iznenađenja, ali ne i šoka. U cijeloj toj silnoj
potrazi za dokazima o muškarcu mojih snova, u dubini sam duše prepoznala
simptome. Svi su tragovi, da sam ih odlučila slijediti, upućivali na Oliviju.
- Stvarno?
- Odmah mi je sve ispričala. Riješili smo cijelu priču i ostali prijatelji.
- Znači, o njoj je govorio kad mi je spomenuo udanu ženu koja se vratila mužu?
- Nisu bili ljubavnici. Kada sam čuo što ti je ispričao, zabrinulo me što mu se to
kuha u glavi. Pretpostavljam da je morao izmijeniti nekoliko pojedinosti da ne zbrojiš
dva i dva, ali... Kad si mi rekla da ste o tome razgovarali na spoju, trebalo mi je odmah
postati jasno da nešto muti. Naivno sam se nadao da samo želi otvoriti dušu.
264
bosnaunited.net
- Kako da ne.
- Poslije smo se Liv i ja dogovorili da jedno prema drugome uvijek moramo biti
potpuno iskreni. Ja sam to obećanje prekršio time što joj nisam rekao za tebe. Pritom ne
mislim da je njihova situacija slična našoj - žurno doda. - Ali Simon je uporno počeo
insinuirati da je prestao izlaziti s tobom zato što misli da među nama još nečega ima.
Krivio te za objavu članka i mislim da je krivio mene zato što sam ga spojio s tobom, a
poslije i zato što ti držim stranu. Zakuhati svađu između mene i Liv odgovaralo mu je
na bezbroj načina.
- To je tako...
- Znam - kaže Ben. - Ne želim te previše uzrujati, ali gajim određene sumnje o
pravom razlogu vašeg izlaska. Siguran sam da si ga ionako privlačila.
Podignem ruku. - Molim te, ne zamaraj se time. Iskreno mi se živo fućka za to je li
Simona privukao moj iskričav duh. Pitala sam se zašto se toliko raspitivao o tebi.
- Aha. Pretpostavljam da je od početka istraživao može li te nekako upotrijebiti da
nas zavadi.
- A mene je optužio da imam skrivene namjere.
- Baš tako. Gad. Itekako sam svjestan kako ne bi imao toliko uspjeha da nisam bio
tako lijen. A što se tiče Liv, sa sigurnošću tvrdim da kod nje nema šanse, bio ja u igri ili
ne.
Učini mi se kao da nije želio izreći ono “ili ne”. Ben nastavi:
- Sada sam ionako već ispričao Liv cijelu priču o nama, pa...
- Zar to nisam već i sama učinila?
- Ne, mislim na cijelu priču - tiho će i odlučno Ben, okrenuvši se da me pogleda
ravno u oči. - Moju stranu. Znam da tebi to nije značilo isto što i meni pa sam joj to
morao napomenuti.
Znam da tebi nije značilo isto što i meni. To je to. Pogreška koju nikada neću ispraviti,
riječi koje nikada neću moći povući. Ili riječi koje ne smijem dopuniti.
Sakupim svu svoju pristojnost, za što mi je trebalo dobrih pet ili šest sekundi. Nadam se da je s vama sve u redu. Ne moraš izgovoriti ono što si mi došao reći. Znam
da me moraš izbaciti iz života, i to potpuno. Razumijem te.
- Drago mi je što to kažeš... - Ben zastane. - Liv je otišla.
- Molim? Kada?
Ono što zapravo želim pitati je - napustila te?
- Prije nekoliko dana. Svađali smo se oko niza drugih stvari i prijetila je da će se
vratiti u London.
S mukom pokušavam pohvatati konce. Olivije više nema. Znači li to da se sve
promijenilo?
265
bosnaunited.net
- Liv se nije udomaćila u Manchesteru i kaže da ovdje ne želi podizati djecu. Znaš
za naše razmimoilaženje oko one kuće. Na poslu je već prije zatražila premještaj, a mene
je dovela pred gotov čin i rekla mi tek kad je spakirala kofere.
- Žao mi je. - Ništa ne osjećam. Letim slobodnim padom, pitajući se gdje li ću
sletjeti.
- Ne znam koliko će mi trebati da tamo pronađem neki posao. Ne mogu se
jednostavno prebaciti. Nisam na tako visokom položaju kao ona.
Nije napustila Bena? Napustila je sjever.
- I ti odlaziš?
- Da.
- I slažeš se s odlaskom? Razgovarali ste o tome?
Ben mi se neveselo osmjehne. - Ponekad je čovjek prinuđen ostaviti po strani
pitanje ispravnosti i učiniti što se mora. Nikakvim je riječima ne mogu nagovoriti da se
vrati, što znači da ne mogu ostati ovdje.
Primijetim da uopće ne spominje kuću u Didsburyju. Pretpostavljam da u svijetu
trulih bogataša prodaja kuće nije preduvjet za kupovinu nove.
- Pa - kažem s kamenom u želucu - nedostajat ćeš Manchesteru.
Ben uzdahne. - I meni će nedostajati Manchester. Bilo je divno vratiti se.
Oklijevam. - Hoćeš li prihvatiti da vam njezini roditelji daruju kuću?
On pogne glavu.
- Ne znam. To nije cijena koju želim platiti za spas braka, ali čini se da je ipak to
cijena, što god ja mislio o tome. Molim te, ne ispituj me više. Odgovori me samo
deprimiraju.
- Naravno - odvratim. - Oprosti.
On ponovno podigne glavu. - Reci mi nešto, Rachel, jesi li ikada pretpostavljala da
će biti ovako teško biti odrastao?
- Mislim da sam bila uvjerena kako će mi, kad se napokon riješim ispita, preostati
samo glatko uplovljavanje u domaću luku. Kao sanjkanje nizbrdo.
- Upravo tako - nasmijano će Ben. - Nizbrdo je prava riječ. Da sam znao što me
čeka, ne bih se toliko bunio oko štrebanja staroengleskog.
Nasmijemo se jedno drugome. Zaboli me u grudima.
- Divno je što sam te ponovno sreo - kaže. - Šteta što i ti ne možeš reći to isto za
mene i moje. Prvo te napao Simon, zatim
Liv. Kladim se kako si požalila što si uopće počela učiti talijanski i otišla u
knjižnicu.
Laž kojom je sve ponovno počelo. Sada je na meni red da progovorim, da sve
ustrajno zaniječem, kažem kako je bilo krasno vidjeti ga, zatim ga pustim otići kao da
mi to ništa ne znači. Ipak, Olivia je otišla. Možda neće ostati zajedno čak i ako se odseli
k njoj. Budu li mu podastrte sve činjenice, možda Ben odluči ostati. Ovo bi moglo biti
266
bosnaunited.net
ono pravo. Ovo bi mogla biti naša druga prilika, a zauvijek će se istopiti ako je ne
zgrabim i ne smognem snage da ispravim ono što sam prijašnjega puta propustila.
Ostavi po strani pitanje ispravnosti i učini što se mora, nisu li to Benove riječi?
- Moram ti nešto reći.
Nadam se da ću u njegovu oku ugledati bljesak razumijevanja koji će mi olakšati
stvar. Ali posve je ravnodušan.
- O.K.
- One večeri u knjižnici nisam nabasala na tebe slučajno. Caroline mi je rekla kako
te ondje vidjela pa sam čekala u nadi da ću te sresti.
Ben se namršti.
- Tijekom proteklih deset godina nisam te mogla izbaciti iz glave. Ono što smo nas
dvoje imali ni sa kim nisam uspjela pronaći. Stvarno ne znam zašto mi tada nije pošlo
za rukom da te uvjerim u svoje osjećaje. Kaniš li sada otići, a nisi siguran želiš li, moraš
znati da te još volim. Zaljubljena sam u tebe, Bene.
Moje riječi ostanu visjeti u zraku između nas dvoje i gotovo ne vjerujem da su moje.
Ben stisne oči. - Zafrkavaš me, zar ne? Sprdaš se sa mnom? Samo da znaš, šala ti je
stvarno neumjesna.
- Ozbiljno govorim. Valjda i sam znaš da se ne bih šalila s tim.
Zuri u mene. Prije negoli progovori, duboko udahne kao da se sprema zamahnuti
nečim jako teškim.
- Liv me upozorila da upravo to smjeraš. Moja je supruga rekla da u naš život
puštam osobu koja nas pokušava rastaviti. Rekao sam joj da je smiješna i paranoična.
Do posljednjeg sam daha branio tebe i tvoje dobre namjere, a sada sam ti se još odlučio
ispričavati i kritizirati njezino ponašanje. Želiš mi reći da je cijelo vrijeme imala pravo?
- Nisam vas pokušavala rastaviti...
- Zašto mi onda govoriš da si zaljubljena u mene? Što bih sada trebao učiniti? vikne Ben. - Zašto si me uopće potražila?
- Nisam... nisam samu sebe uspjela spriječiti.
On zastane, načini tešku, bremenitu stanku, kao da mi toliko toga ima za spočitnuti
da najprije mora stati i sve posložiti prema redoslijedu važnosti.
- Ne mogu vjerovati. Nije čudo da me žena napustila. Zar si iskreno vjerovala da
sam tip muškarca koji je spreman na neko vrijeme zanemariti tu sitnu činjenicu da je
oženjen? Da ću pomisliti kako je sjajno što je ona tamo, a ja sam neko vrijeme tu pa
mogu ugrabiti priliku i malo je varati?
- Ne! Ne zanima me ljubavna pustolovina.
- Nego što? - Ben me presiječe pogledom. - Oženjen sam. A to namjeravam i ostati.
Progutam knedlu i klonem kao da me prostrijelio metak. -U redu.
267
bosnaunited.net
- Žao mi je zbog tebe i Rhysa. Trenutačno nisi pri sebi. Jasno mi je. Ali da sam
makar i pomislio da vjeruješ kako je sve ovo na neki način... - zastane tražeći riječ romantično, pobjegao bih glavom bez obzira. Bože mili, zar sam te ja na to naveo?
Najiskrenije, od čistog sam se poniženja mogla sagnuti i povratiti u ukrasno grmlje.
- Nisi ti kriv. Ali, rekao si da je Liv otišla... - pustim da mi glas zamre.
Iz njegova zgranuta izraza lica jasno čitam što misli, jasnije nego da je nabavio još
onih Rupinih zlatnih slova pa da mi njima sve ispiše na zidu. Otkuda ti pada na pamet da
bih bio zagrijan za tebe sve i da nisam u braku?
Trebala sam znati. Ta mi je uspomena postala toliko dragocjena da nisam mogla
uzeti u obzir mogućnost da je Benova onodobna zaljubljenost u mene bila tek trenutak
u prostoru i vremenu, anomalija, neobična zgoda, neka vrst mladenačke ludosti koja se
rado pamti kao i “bambus” od jeftina vina ili dimije u stilu MC Hammera. Dopustila
sam si fantaziju da je brak s Olivijom jedino što ga priječi da bude sa mnom. A sada se i
ona rasplinula.
Ben se nakašlje. - Kako bilo, nisam ja taj kojega želiš. Izgubljena si zbog prekida s
Rhysom. Zapravo, mislim da smo već bili u ovakvoj situaciji. Jebeni deja vu.
- Ne! - zavapim. - Došao je na bal, a ti si nestao.
- Nisam želio napraviti scenu stojeći tamo pokraj njega. Pretpostavio sam da si
odabrala koga želiš. Nije bilo mjesta dvoboju.
Sada se već borim za dah, s mukom tjeram riječi iz grla. -Nisam imala prilike da
odaberem tebe. Otišao si. Nisam mogla ostaviti Rhysa da sam stoji nasred podija. Nije
to zaslužio.
- A je li zaslužio s tobom provesti noć?
- Molim?
- Idućega sam jutra rano prošetao do tebe, da provjerim. Auto mu je bio pred
kućom.
- Da, prenoćio je kod mene, spavao je na podu. Nisam ga mogla izbaciti na ulicu.
Popričali smo, zaspao je, otišao, a ja sam odmah nakon toga otišla do tebe i otkrila da si
otputovao natrag u London. Nisi mi se javljao na telefon, nisi mi odgovorio na pismo.
To je bilo to. Kraj.
Ben samo šuti.
- Zatim mi se, jednoga dana, na telefon javila Abi. Lecne se na te riječi. - Nije tako
mislila.
- Nije bila nepristojna. Zapravo, vjerojatno mi je rekla ono što sam trebala čuti.
Rekla je da si otputovao ranije negoli si kanio i da ne razumije zašto stalno zovem kad
očigledno sa mnom ne želiš razgovarati. Što sam trebala učiniti? Doći i podići šator pred
tvojim vratima? Bila sam dovoljno očajna da to i učinim, ali u to sam vrijeme već postala
sigurna da si se ti predomislio...
268
bosnaunited.net
Ben odmahne glavom. Znam da mu nije do prežvakavanja te teme. Nisam mu
ostavila previše izbora. Poigrava se drškom aktovke, kao da sam sebe uvjerava kako će
ubrzo moći dati petama vjetra.
- Stvarno nisam znao što ti je u glavi. I to tijekom cijelog studija. Rhys je potpuno
vladao tobom, a ti si mu to dopuštala. Ponekad bih pomislio da bi mi osjećaji mogli biti
uzvraćeni, ali najčešće... usto, znao sam da nisi planirala da nas dvoje završimo u
krevetu. Nakon toga nisam mogao dokučiti što zapravo misliš, premda si mi slatko
govorila. Morao sam ti dati malo zraka da doneseš odluku. I donijela si je.
- Nisam. - Odmahnem glavom. - Barem ne onu na koju ti misliš.
- Čekaj malo. S tim si tipom provela sve ovo vrijeme. Zaručili ste se. Zar mi stvarno
pokušavaš reći kako to nije bila tvoja odluka?
- Ne ponosim se time, ali jednostavno sam ponovno upala u kolotečinu s Rhysom.
Smatrala sam se dobrom osobom zato što sam ga poštedjela saznanja o tome što se
dogodilo one noći uoči bala. Na kraju je to ispalo mnogo, mnogo okrutnije. Za sve nas.
Ben se zagleda u mene. Otvori usta, zatvori ih. Zatim kaže:
- U redu, ali čak i da je tako, tri sam ti godine slao sve moguće signale, samo što
nisam skočio na tebe. Gledaš prošlost kroz ružičaste naočale i misliš da nisi imala sreće,
ali kada sam ti bio na raspolaganju, bila si neodlučna. Ono što više ne možeš imati
uvijek postane privlačnije.
- Nikada nisam odlučila da te ne želim. Nikada to ne bih mogla.
- Upravo je to bila tvoja odluka. A čini mi se da upravo tako donosiš sve odluke u
životu, jednostavno ništa ne odlučiš. Pustiš da drugi odlučuju umjesto tebe.
Točnost tih riječi pogodi me poput kugle na lancu. Svakom koščicom u tijelu i
svakim djelićem vlastita bića poželim to opovrgnuti, ali za žalbu ponekad jednostavno
nedostaje dokaznog materijala.
- Žao mi je što sam pobjegao - kaže Ben. - Bilo je to baš jadno od mene. Sranje.
Možda sam sličniji svome tati negoli želim priznati.
Ponovno sjedimo u tišini. Sada kada je istina izišla na vidjelo, čovjek bi trebao
osjećati nekakvu zaokruženost - točka na i, kako se kaže. A ja se osjećam beznadnije no
ikad. I kakvog uopće ima smisla prepirati se o krivnji. Tu smo gdje jesmo. Nije da ćemo
doći do drukčijeg zaključka o prošlosti, koji će iznenada promijeniti ishod sadašnjeg
trenutka.
- Kako se u tu tvoju priču uklapa spoj sa Simonom? -naposljetku upita Ben.
- Zanimala sam ga, to mi je laskalo. Ti si rekao da sam običnjača. - Sada sam
vjerojatno i previše otkrila o načinu na koji razmišljam. - Otprilike pet minuta, mislila
sam da ima šanse. Valjda sam to shvatila kao način da ostanem u tvojoj blizini.
- Iskorištavala si ga?
- Nehotice.
- To će ti pisati na nadgrobnom spomeniku. “Ovdje leži Rachel Woodford.
Nehotice.” - Osmjehne se. - Svejedno, već je bilo i vrijeme da Simon izvuče deblji kraj.
269
bosnaunited.net
Glas mu je smireniji, ali oči mu neprestano bježe prema meni kao da sam čudesan,
jezovit muzejski izložak: mumificirano tijelo s kožom nalik na oprljen pergament, s
očnim dupljama nalik na sasušene rupe otkoštenih marelica.
- Da mi nisi rekao kako je Olivia otišla, nikada ti ništa ne bih priznala. Pustila bih da
odeš.
On si umorno prođe prstima kroz kosu. - Znam. Nije pametno glumiti prijatelja
nekome s kim želiš imati nešto više. Vjeruj mi, govorim ti kao čovjek koji je prošao to
gorko iskustvo.
Sjedimo u tišini.
- Sad bi mi dobro došao vremeplov - kažem glasom koji je trebao zvučati
obješenjački, ali ispao je jednostavno dotučeno.
- I meni - kaže Ben, a zatim pričeka pravi trenutak da doda: - Upisao bih se na
fakultet u Leedsu.
Ali moj mehanizam za smijeh je zatajio. Još jedna bolna istina.
- Bolje da pođem - kaže ustajući. Ja potišteno kimnem, također ustajući i susprežući
želju da ga zgrabim za revere i preklinjem.
- Zbogom - pokušam zvučati hrabro, ali bez uspjeha.
- Hajde, hajde - osvrne se Ben. - Bit će s tobom sve u redu.
- Nedostajat ćeš mi. - Čujem da mi je glas prepukao, očajan, zašto ti nije stalo koliko i
meni, a premda je rekao da mu nije stalo, ne mogu to prihvatiti.
- O, Ron... - Ben se napokon rastuži.
Neočekivano uskrsnuće mojega nadimka niz lice mi prospe nijeme suze. Sve će to
završiti u suzama, rekla je Caroline, a mada nije upotrijebila iste riječi, pogodila je bit.
- Što si mi želio reći? - Otrem suze s lica nadlanicom. -Onda na balu, na plesnom
podiju?
- Ne sjećam se više.
- Oh. - Progutam knedlu.
- Gle, sjećam se. Ali. Više nije važno.
- Meni je važno. Molim te, Bene.
Dvoji bi li mi udovoljio ili ne, i to opravdano, s obzirom na to da sam bjelodano na
rubu živčanog sloma. Osvrne se da se uvjeri jesmo li još sami, ako ne računamo
bosonogog tipa koji s kravatom vezanom oko glave izvodi tai chi ispred spomenika.
- Kanio sam ti reći - blago mi kaže - da sam vratio karte za put kako bismo sve
mogli ponovno rezervirati u vrijeme kad i ti možeš s nama. Kad sam otputovao, nisam
promijenio datum polaska. Kupio sam nove karte i otišao sam.
Zurim u njega pogledom mutnim od suza. Ovo više ne mogu podnijeti. On se
uznemiri i zakorači prema meni kao da će mi dotaknuti rame, ali pusti da mu ruka
padne uz tijelo.
- Tražim nešto zauzvrat - kaže Ben, još uvijek tihim glasom.
270
bosnaunited.net
- Što god hoćeš.
- Molim te, nemoj me više tražiti.
Zatim, u samo nekoliko odlučnih koraka, nestane. Kladim se da se morao
suzdržavati da ne potrči. Kakvo finale.
Hodam u krugovima oko parka pokušavajući obuzdati lice prije negoli ga opet
pokažem u javnosti. Za slomljeno srce ne nalazim lijeka. Provjerim vid čitajući natpis na
križu. Na ovome spokojnom mjestu, mirno nas izvješćuje: “Ovdje leže posmrtni ostaci
više od dvadeset i dvije tisuće ljudi.”
Baš prikladno. Ova rascvjetana idila zapravo je dobro pognojeno groblje.
271
bosnaunited.net
67
Vraća se natrag na jug gdje će živjeti u divovskom zlatnom kavezu kupljenom
novcem njezinih roditelja i bit će nesretan - kažem ušavši u četrdesetosmu minutu
besmislenog prežvakavanja pred strpljivom i izmaltretiranom Caroline, koja je jedina
osoba u publici. Morala je to slušati sve do Tatton Parka, za nagradu što me onamo
dovezla autom.
S ramena mi visi pletena košara za piknik, ona nosi kariranu, vodonepropusnu
deku i rashladnu torbu punu zveckavih boca. Prošli je tjedan bio Carolinein rođendan, a
kao mjesto proslave izabrala je klasičan koncert s vatrometom koji se održava ovdje u
parku i natjerala nas da rezerviramo ulaznice mnogo unaprijed, premda mi se čini da je
otada prošlo cijelo desetljeće. To potvrđuje genijalnost Carolineina uma: kada je ovaj
dan osvanuo, Mindy i Ivoru se izgubio svaki trag, a Rachel je u totalnoj komi. Jedino što
nas veže je trošak na kartici I osjećaj dužnosti.
Ona i Mindy već su, naravno, čule cijelu priču. Nazvala sam jednu pa drugu.
Moram priznati da u priči nije bilo neočekivanih obrata. Obje su slušale s istom onom
rastućom zabrinutošću koja se javlja u hororcu kada tinejdžeri zaključe da su sve to
praznovjerja i zapute se u napuštenu kuću s dječjim džepnim svjetiljkama.
- Hmm - kaže Caroline bacivši deku na tlo i vrškom cipele provjeri je li zemlja pod
njom grbava. - Ne možeš znati hoće li biti nesretan.
Odložim košaru i sklupčam se u bijedno klupko na deki.
- Istina - kažem. - Ne mogu. Ipak, riječ je o kući. Nitko ne bi smio prisiljavati
partnera da učini nešto zbog čega se osjeća toliko loše, zar ne?
- Rachel. Nije čak niti važno miješa li mu martini s cijanidom. Rekao ti je da voli nju,
a ne tebe. Moraš to preboljeti. Kažem ti to kao osoba koja te definitivno voli.
Caroline iz torbe izvadi bocu prošeka i doda mi nekoliko plastičnih čaša za vino,
onih sa stalkom na navoju. Kad bi mi barem alkohol mogao pomoći. Ima okus voska i
prži mi utrobu kao da dezinficiram otvorenu ranu. Sve u svemu, osjećam se kao da je
cijelo moje biće prošlo kroz uredski rezač papira.
- Sretan kraj otpočetka nije bio moguć - blago će Caroline, palcem skine čep s boce i
napuni jednu od čaša. - Moraš okrenuti novi list. Pusti da ti Mindy pomogne oko
spojeva putem interneta.
- Kad smo već kod toga, misliš li da će doći?
Složile smo se da Ivoru i Mindy dugujemo malo poštovanja i prostora. Nismo im
rekle da sam ih vidjela niti smo od njih tražile daljnja izjašnjavanja o Carolineinim
tvrdnjama. Caroline im je poslala poruke i oboje su potvrdili da dolaze. Obje smo to
shvatile kao znak da se dogodilo nešto pozitivno, ali teško možemo biti sigurne.
U tom se trenutku, u tajicama sa cvjetnim uzorkom i kabanici boje fuksije, pojavi
Mindy. Caroline joj mahne slobodnom rukom. Kad nam priđe, pozdravimo se, ali s lica
272
bosnaunited.net
joj se ništa ne da pročitati, što je jako frustrirajuće s obzirom na to da je njezino lice
obično otvorena knjiga.
- Da se počnem ispričavati tek kada nam se i Ivor pridruži?
- upita Caroline dok joj dodajem punu čašu.
- Može - opušteno odvrati Mindy i srkne pjenu prije negoli se prelije preko ruba. Zar je javio da dolazi?
- Ovaj, je - reče Caroline, blago zabrinuta.
Pogledamo jedna drugu. Tko zna što sam zapravo vidjela pred stanom. Uslijedi pet
minuta ukočenog ćaskanja o Mindynu posljednjem poslovnom pothvatu, a zatim se
kroz gužvu probije Ivor, kojega bi se i iz aviona moglo prepoznati po njemu svojstvenoj,
tankoj sportskoj jaknici s narančastim šarama.
- Zdravo - kažem, zaklonivši natečene oči od sunca.
- Dobar dan. Natočimo mu piće.
- Da svršimo s tim - kaže Caroline kad Ivor sjedne prekriženih nogu s punom
čašom u rukama. - Strašno mi je, totalno, posve i krajnje žao zbog onoga što sam rekla.
Pogriješila sam i sagriješila. Molim vas, molim vas, prihvatite moju ispriku.
- Caroline pogleda Mindy pa Ivora. - Ne pada mi na pamet igrati na suosjećanje, ali
ovaj mi je tjedan bio rođendan, a sutra krećem na bračno savjetovanje s nevjernim
mužem pa, ono, imajte milosti.
Ivor ni da trepne. Mindy čupka vlati trave i s visine ih pušta da padaju na hrpice,
pogleda uprta prema pozornici.
- Razgovarali smo i zaključili da je ono što si učinila bilo stvarno grozno, ali
smatramo da bi zbog toga tebe trebalo biti stid, a ne nas - kaže Ivor. - Ono što vas dvoje
ne znate, a Mindy i ja znamo je... Već se dugo hrvam s tim. Vrijeme je da vam svima
kažem. Ja sam gej.
- Ne šališ se? - ispalim. - Ti si gej?
- Aha. Zato je Mindy bila toliko bijesna zbog Katye. Rekla je kako je vrijeme da
prihvatim tko sam i što sam. To što me Caroline optužila da sam zaljubljen u drugu
ženu - nije mi pomoglo u cijelom tom procesu izlaska iz ormara.
- O, Bože, Ivore, tako mi je žao. Ne zato što si gej, znaš što sam htjela reći. Još ti se
jednom moram ispričati zbog toga što sam rekla. Koliko dugo već znaš? - reče Caroline
s jednom rukom na srcu.
Ivor odmahne glavom. - Toliko dugo da je stiglo vrijeme da to prestanem skrivati.
- I meni je žao, jer zamisao da vam postavimo zasjedu bila je moja - kažem. - Ivore,
voljela bih da si nam prije rekao. Premda to ništa ne mijenja na stvari.
On kimne.
- Imaš li... Imaš li dečka? - Zvučim poput šezdesetogodišnjakinje na susretu ženskih
udruga koja pokušava shvatiti sve te suvremene ludorije poput svinganja koje ne
273
bosnaunited.net
uključuje ples ili vezanja i kažnjavanja koje ne uključuje kriminalce. Ova objava
homoseksualnosti toliko je neočekivana da ne uspijevam uskladiti usta s razumom.
- Ne. Nisam još toliko daleko otišao. Imam samo... ma znaš, hrpe beznačajnih
pimpeka koje uspijem upecati u Manto su.
Nije mi palo na pamet da u kućnom bontonu obilježim ljepljivim papirićem
stranicu koja bi mi pomogla u ovakvoj situaciji, pa se obratim Mindy i ponovim joj
ispriku. Ona nagne čašu prošeka, nonšalantno obriše usta i odrješito kimne glavom.
- A kad kažem pimpek, mislim na pimpek i guzicu, jer još nisam odlučio na kojoj mi
je strani ugodnije - nastavi Ivor.
Caroline i ja kimamo i pijuckamo piće jer ne znamo što bismo drugo sa sobom.
Iskrena priroda našeg razgovora u raskoraku je s uglađenim okolišem koji nas okružuje.
Nije prikladno razmišljati o tome voli li tvoj prijatelj više biti naprijed ili straga u toj
gruboj, muškoj igri dok oko nas tri generacije obitelji dijeli Earl Grey iz termosice.
- Žao mi je - kaže Ivor. - Pohađam grupu za podršku, a jednom kada se
komunikacijski zidovi sruše, sruše se do daske, ako znate što hoću reći.
- Zašto nam nisi ranije priznao? - upita Caroline. - Nije da se žalim, ali voljela bih da
sam mogla biti uz tebe.
- Jednom sam vam prilikom zamalo sve rekao. Gledali smo film s Mattom
Damonom koji se penjao po neboderu...
- Bourneov identitet - dobaci Mindy.
- Tako je, hvala, Mindy. Bourneov identitet, kad mi je zamalo izletio komentar o
njegovoj slasnoj guzici i kako bih je s gustom nabo do balčaka! Već mi je bilo navrh
jezika, ali uspio sam se pribrati.
- A to je usto i film o čovjeku koji je zaboravio svoje pravo ja - nadoveže se Mindy.
- Ta mi je ironija posve promakla - reče Ivor. - Možda mi je proradila podsvijest.
Nego, što je u košari? Ima li punjenih jaja?
Caroline, očito zahvalna na skretanju s teme, počne prekapati po košari i izvlačiti
posude Tupperwarea.
- Jao, previše salata. Pa nisam baš toliko gej - reče Ivor. Mindy mu stegne ruku.
Nešto mi ne da mira, a vidjevši taj stisak ruke, postane mi jasno što.
- Čekaj malo - kažem. - Čekaj malo. Mindy je znala. Mindy? Pa kako si je, vrag te
odnio, uspio natjerati da svima ne izbrblja?
Bremenita stanka. Ivor se zaledio sa slancem na pola puta do usta.
- Aha! Jesmo vas! Iznenađenje! Ivor i ja furamo! - cikne Mindy.
Caroline i ja se pogledamo, a zatim uperimo pogled u Ivora koji se ceri poput
zločestog praseta.
- Ivore! - vrisnem. - Lažni izlazak iz ormara, a onda ponovno zatvaranje u njega?
Kako neukusno od tebe!
274
bosnaunited.net
Ivor se skljoka od smijeha. - Trebale ste si vidjeti face, ho-hoo... - guši se. - Slasna
guzica, haha.
Caroline pritisne sljepoočnice kažiprstima. - Ivore, ti nisi gej? A ti i Mindy stvarno
hodate?
- Ne, nisam... i da, hodamo - reče Ivor i pogleda Mindy.
Svi uperimo pogled u Mindy. Ona se stidljivo smiješi. Nikada nije izgledala
stidljivo. Ovo je nevjerojatno.
- Znala sam da sam bila u pravu! - drekne Caroline.
- A odmazda zbog poniženja koje si nam priredila trajala je, koliko, četiri minute? reče Ivor. - Potpuno si zaslužila da ti se ovako osvetimo.
Caroline mi pruži svoju čašu, nagne se i poljubi ga u obraz, a zatim to ponovi i s
Mindy. - Strašno mi je, strašno drago zbog vas dvoje.
- Ne mogu vjerovati da se ponovno zatvaraš u ormar -kažem Ivoru.
- Nema ormara, Woodfordice, je li jasno? Ja sam ti stopostotni ljubitelj ženskog
tijela. Imam diplomu iz heteroseksualnosti s Peterborougbske akademije frajerizma i
sve.
- Međutim, nismo još spavali skupa - reče Mindy. - To će biti neobično.
Ivor se pljesne dlanom po čelu.
- Mindy! Pobijedili bismo na ovom natjecanju u osramoćivanju da nisi to rekla!
- Oprosti. Ali da sam na njihovom mjestu, upravo bih o tome razmišljala.
Nasmiju se, ali ipak pomalo usplahireno. Zvuče nekako drukčije.
- To su fantastične vijesti, osim da vam nije dopušteno reći kako se, ako prekinete,
nikada više ne želite vidjeti. Dogovoreno? - upitam.
- Razgovarali smo o tome. Mislimo da je to bio glavni razlog iz kojeg nam je toliko
trebalo da se odlučimo - reče Mindy opet nas stidljivo pogledavajući. Sine mi da
vjerojatno doživljava posve novo iskustvo hodanja s nekim koga stvarno voli. To joj je
oduvijek nedostajalo.
- Morale bismo napraviti satnicu u kojoj bi oboje imali jednake udjele i po njoj
sastaviti raspored - reče Caroline. - Ali, možda do toga nikad i ne dođe. Ja i Rach mogle
bismo postati tetke prekrasnoj dječici kože boje kakaa odjevenoj u kričave boje. - Šaljivo
zagrize jezik.
- Smijem li ti natočiti šalicu jednog vrućeg “začepi više, jebote”? - upita Ivor.
Održim zdravicu. - Za Ivora i Mindy. S imenima i stilom kakav je vaš, oduvijek
vam je bilo suđeno završiti zajedno. Kucnemo se plastičnim čašama.
- I za Carolinein pedesettreći rođendan - nadoveže se Ivor, ogledajući se po moru
sijedih glava oko nas.
275
bosnaunited.net
68
Spremim udžbenik i promrmljam pozdrave kolegama iz grupe, a zatim se zaputim
u mokar dan. Upisala sam tečaj talijanskog na fakultetu. Razred čini samo pet-šest
stranih studenata i ja, a svi mumljajući posrćemo kroz loš talijanski pod vodstvom jako
vedre, svjetlopute i posve britanske učiteljice, koja uopće ne slici zanosnoj dvojnici Gine
Lollobrigide iz moje mašte.
Oblaci koji su danas poslijepodne bile razvodnjene, sive mrlje tuša na nebu, sada su
se počeli topiti u kapi kiše. Usprkos ustrajnom rominjanju i činjenici da se na idućem
sastanku ne bih smjela pojaviti neuredna, odlučim prošetati. Prođem pokraj Središnje
knjižnice, čija je kupola osvijetljena poput svemirskog broda iz Bliskih susreta treće vrste,
kao da će se svaki tren početi okretati, zvrndati i uzletjeti u zvjezdano nebo. Zastanem i
na nekoliko se trenutaka zagledam u nju, drhteći i stežući revere kaputa. Požurim niz
ulicu jer kiša hvata zalet, prska mi lice i tjera me na žmirkanje. U svjetlucavom utočištu
kafića pronađem stol u udaljenom kutu pokraj prozora, odmah pod filmskim plakatom
Čarobnjaka iz Oza.
- Pristavili smo kuhano vino, jeste možda za šalicu? - upita me konobarica s likovne
akademije pa iz labavog konjskog repa izvuče kemijsku olovku da zabilježi narudžbu. Vani je toliko gadno da smo zaključili kako će svima dobro doći.
- Oho, ako je tako, samo dajte - kažem kao da je doba prohibicije, a ja nestašna stara
bakica koja voli nategnuti bocu, što mi je ionako sudbina.
Stigne u čaši na tanjuriću, pod kojom je preklopljena salveta da uhvati zalutale
kapi. Ušla sam u pravi čas: kišu je uhvatio vjetar i počeo je bacati postrance
zapljuskujući njome u valovima, kao da smo u praonici automobila.
Nekoliko proteklih tjedana bili su mi grozni. Večeras se ne osjećam toliko loše.
Prazna sam, ali puna energije. Obuzima me vrtoglavica kakvu, pretpostavljam, dozive
isposnici u ašramu koji sami sebe uvjeravaju da im to toksini napuštaju tijelo, a ne da im
je želudac počeo probavljati samoga sebe.
Vratila sam se na tvorničke postavke. Čisti list, novi početak, jedini mogući smjer
kretanja je uvis, kako kaže velika filozofkinja Yazz.
Rhys me sinoć nazvao da me izvijesti kako se počeo viđati s izvjesnom Claire.
Počela je raditi u njegovoj tvrtki. Postoji mogućnost da se useli k njemu pa me želio
pitati smeta li mi što se to događa ovako brzo. Iznenadila sam samu sebe time što sam
iskreno odvratila da mi to nimalo ne smeta. Zvučao je kao da bi se najradije
raspekmezio, a to nije nimalo nalik Rhysu kakvog sam poznavala - nova cura već na
njega utječe onako kako ja nikada nisam mogla. Kako je objasnio, nije mu trebao moj
blagoslov ili dozvola, ali još imam ključ i nešto stvari na tavanu. Znala sam da nije riječ
samo o tome. Bio je uzbuđen i želio sa mnom podijeliti vijest. A premda tvrdi da nam
od trinaest zajedničkih godina ništa nije ostalo, ipak smatram da je i to nešto.
Caroline je počela raditi četiri dana u tjednu, a ostatak vremena provodi
volontirajući na hvalevrijednim gradskim projektima. Obožava to. Samo dragi Bog zna
276
bosnaunited.net
kako li će svi oni borci protiv siromaštva iz javnog sektora zarađivati za život jednom
kad riješi problem siromaštva i baci se na idući zadatak. Naši negdašnji petci u četvero
postali su subote. Petak je dan kada ona i Graeme provode večer zajedno, jer im je
bračni savjetnik rekao da moraju “odvojiti vremena za njegu zajedništva i ponovno
povezivanje”. Mindy i ja složile smo se da radi nje moramo udvostručiti napore oko
Graemea. U tome nam pomaže i činjenica da je postao manji od makova zrna pa nas
više ne dira u živac kao prije.
U međuvremenu, Katya je otputovala u Kolumbiju, Ivor više ne gubi vikende na
Playstationu, a Mindy više ne trati vrijeme brinući o Detroitskom tehnu. Nikada nam
nisu otkrili pojedinosti o događajima neposredno nakon što je Caroline na njih bacila
bombu istine, što je u Mindynu slučaju nezamisliva suzdržanost. Jedno sam ipak
uspjela iz nje izvući. Rekla mi je da ga je dostigla te da su se tada pogledali u oči i:
“Jednostavno smo znali. Znali smo da je to istina bez ijedne izgovorene riječi.” Njih
dvoje zajedno, a bez riječi? To je samo po sebi nezapamćeno čudo.
Mindy se još odbija posve odreći svoje teorije privlačnosti. Samo je promijenila
uvjet: sada se temelji na izgledu samo u gaćama, jer tvrdi kako bi se sve dogodilo već
davno prije da je znala kako Ivor ima dobro definirane mišiće. Nitko joj ne vjeruje ni
riječ. Smiješno su, ludo sretni, premda su dovoljno obzirni da to ne pokazuju, ako se
uspiju suzdržati. Previše bi mi nedostajala njihova međusobna podbadanja.
Dopustila sam da me Mindy prijavi na “Slobodne prijatelje”. Inzistirala je da to
učini u moje ime rekavši da su moji izleti na internet “poput Geralda Ratnera31 s
posudom za dekantiranje šerija”. (“Jesi li provjerila pravopis?” upitao me Ivor. “Jedan
od Mindynih oglasa navodi kako traži više školske sperme umjesto višu školsku
spremu. Ipak, dobila je jako mnogo ponuda.”)
- Rachel?
Preda mnom stoji visok, tamnokos muškarac jako mokroga lica.
- Ja sam! Bok! Gregor?
Sjedne i otrese zgužvane novine koje je, pretpostavljam, nosio nad glavom umjesto
kišobrana.
- Što ćeš popiti? - upitam.
- Imaju li jelovnik?
Iščupa isprintani listić papira iz drvenog držača na stolu i stane ga proučavati. Ja se
svim silama trudim ne proučavati njegovu kosu, ali bezuspješno. Što je, dovraga, to?
Nekakav izraženi, poput opsidijana crni busen u obliku slova V. Najzačudnija je,
međutim, činjenica da bjelodano nije načinjen od kose. Najviše sliči... tapisonu ili
nekakvom umjetnom travnjaku za pokrivanje skalpa. Djeluje prišiveno.
Dok obavljamo uvodno ćaskanje i Gregor naručuje pivo, obuzme me neka
razdraženost, a odmah zatim i grižnja savjesti zbog razdraženosti za slučaj da mu je
31 Britanski poduzetnik koji je gotovo uništio svoju tvrtku omalovažavajući njezine proizvode, uključujući i
popularnu posudu za dekantiranje šerija.
277
bosnaunited.net
kosa otpala uslijed traume pa je dopustio specijalistu za regeneraciju vlasišta da ga
zavede na krivi put, zbog čega ga je ostavila žena. Šalu na stranu, zašto skriva te
umetke? Sve njegove fotografije bile su lukavo osvijetljene da to prikriju. Ne bi li bilo
mudrije odmah profiltrirati ljubitelje Hammerovih hororaca i tako izbjeći razočaranje
kod svih ostalih? Mislim, stvarno. I u mojem je životopisu bilo Mindynih preseravanja o
ljepoti, ali zato su moje dobro osvijetljene fotografije služile kao vizualni korektiv.
Prestani biti toliko površna, kažem sama sebi, važna je osobnost. Ovdje si došla
uživati u osobnosti.
- Na koji to koncert ideš? - upitam ga.
- Michaela Balla. Izbor pjesama iz mjuzikala. “Aspects of love” i tako dalje.
Posjećuješ li često West End?
- Ovaj. Ne. To mi je velika želja...
- O, trebala bi, trebala. To je fantastično mjesto za izlazak, znaš? Izvrsna zabava.
Konobarica Gregoru donese kriglu, a meni upadne u oči da joj nije zahvalio, da je
nije čak niti pogledao. Kada je najranije dopušteno reći: nema šanse za nas dvoje?
- Kako to da je zgodna cura poput tebe slobodna?
- Zar zgodne cure ne smiju biti slobodne?
- Bio je to kompliment, ali ako se baš moraš odmah narogušiti...
- Uf, u redu, hvala. Ali, to je veliko pitanje...
Dok razgovaramo, pogled mu svako malo bježi prema mojim grudima pa se
odjednom osjetim kao da mi je ponovno šesnaest i sjedim na spoju s klincem koji misli
da može buljiti u nečije cice, a da se to uopće ne primijeti. Možda je to samo nervozni
tik, možda uopće ne zuri. Ionako nosim crnu vunenu haljinu pa se ništa ne vidi.
- ...A zašto si ti slobodan? - upitam.
Gregor napuše obraze. - Jako mnogo radim. Često putujem u inozemstvo.
- Tako je. Bankarski poslovi.
- Ali zato, ako je godina uspješna, ponekad pokupim i dvadeset, trideset somova
bonusa. Ali, zato traže da im se čovjek poda cijelim tijelom, hah, hah.
Uz riječi “cijelim tijelom”, pogled mu ponovno klizne. Sigurna sam! Škicnuo je!
Nevjerojatno.
Pola sata poslije, najiskrenije se zahvaljujem radnoj etici Andrewa Lloyda Webbera
na tome što Gregorov koncert rano počinje.
- Ovo je baš bilo zabavno. Slobodno me nazovi – kaže gurnuvši stolicu natrag pod
stol. - Ako sam u inozemstvu, možda će te preusmjeriti na govornu poštu, ali vidjet ću
da si zvala.
- Mmm-hmm - kažem, suosjećajno se smiješeći zatvorenih usta i žustro kimajući
glavom, što znači sto posto, čim na vrbi rodi grožđe.
278
bosnaunited.net
Mogla bih priznati poraz i otići kući. Ali, to mi se čini poput postavljanja presedana
da samački izlazak nije zabavan, i da nije dobro kad si sam. Naručim još jedno piće i
zacrtam si da ću idućeg puta svakako ponijeti knjigu.
Evo što sam odlučila. Ben će mi zauvijek nedostajati. Zauvijek ću se pitati Što bi bilo
da sam rekla: “Lijepo od tebe što si došao, Rhyse, i hvala ti na trudu, briljantin ti dobro
stoji, ali sada me ispričaj, jer moram u potjeru za čovjekom u kojeg sam stvarno
zaljubljena.” Ali usprkos tome što je onaj dan u Svetom Ivanu ispao onako grozan, nije
mi žao što sam Benu sve priznala. Barem sam pokušala. Rachelin moto: ponovi
neuspjeh, ali ne dvaput na isti način.
Neki ljudi završe sa srodnom dušom, poput Mindy i Ivora. Neki završe uz partnera
s kojim se treba pomučiti za sreću, kao Caroline i Graeme. Neki dobiju priliku za drugi
pokušaj, kao Rhys i Claire. Neki ljudi dobiju upravo ono što zaslužuju, kao Lucy i Matt.
Neki će parovi vječno ostati zagonetka, kao Lucas i Natalie. On je oslobođen, ponovno
su skupa, više ne daju izjave za novine. Drugi ljudi, kojima ću se možda i sama
pridružiti, završe sami. I to je posve u redu. Sve će biti dobro.
Donijela sam odluku: za dan mojeg nesuđenog vjenčanja uplatit ću si putovanje u
Rim. I pričat ću talijanski. Makar malo.
279
bosnaunited.net
69
Žličicom gurkam krišku naranče i koricu cimeta koji mi plutaju po površini
kuhanoga vina, kadli stolica sučelice meni zaškripi po podu. - Je li ovo mjesto zauzeto?
Podignem pogled. Žličica zazveči tresnuvši o tanjurić.
- Vrijeme je apokaliptično kao iz Blade Runnera, zar ne? Već sam zaboravio kako
sjeverozapad ima naviku lijevati po ljudima kao iz kabla.
Nastavim blijedo zuriti u Bena dok prebacuje kaput preko naslona stolice. Ne
djeluje mi previše natopljeno. Izgleda kao da je spasio svijet točno na vrijeme da stigne
krojaču.
- Vidio sam te pred knjižnicom i slijedio te - kaže. - Jesi li svjesna da si ovamo došla
najzaobilaznijim mogućim putem? Zatim sam sjeo onamo u kut i promatrao te iz
prikrajka kao što to čine smutljivci. - Ben mi se zagleda u čašu. - Ima li u tome alkohola?
- Ima.
- Super.
- Jesi li mi došao uručiti nekakve odvjetničke dokumente o zabrani prilaženja?
- Ne, došao sam naručiti još jedno piće. Ah, sjajno - može ovo što ona pije? Super,
hvala.
Potvrdi narudžbu standardiziranim znakovima konobarici.
- Nego, tko je to bio s tobom? - upita.
Budući da nemam ni najmanjeg pojma što se događa, jednostavno ću odgovarati na
postavljena pitanja.
- Gregor.
- Novi momak?
- Uf. Ne. Voli mjuzikle i svakih mi dvanaest minuta pogledava u sise.
Ben namreška nos. - Koji amater. Svi znaju da moraš uhvatiti što možeš krajičkom
oka, a zatim 3D-sliku sastaviti u mašti.
Odmahnem glavom dok mi se nagon za smijanjem hrva s krajnjom zbunjenošću.
- Ali, počela si ponovno izlaziti?
- Jesam, premda mi jako loše ide.
- Drago mi je što to čujem.
Ben se zahvali na kuhanom vinu, podigne čašu i otpije gutljaj. U tom trenutku
primijetim sićušan, ali znakoviti detalj na njegovoj lijevoj ruci. On primijeti da sam
primijetila. Spusti čašu.
- Liv i ja se razvodimo. Otišao sam k njoj u London, dugo smo razgovarali o tome
što je među nama pošlo po zlu i zaključili da se više ništa ne može spasiti. Mislim da to
nema nikakve veze s onim što se dogodilo na vjenčanju. To je već bio samrtni hropac.
280
bosnaunited.net
Kraj se nazirao već i prije dolaska u Manchester. Selidba je, zapravo, bila samo pokušaj
odugovlačenja.
- Jako mi je žao, Bene.
Uvidim da mi je stvarno žao. Jako, jako mi je žao i tužna sam zbog njega. Voljela bih
da sa sigurnošću mogu reći kako bih isto to osjećala i prije negoli sam izgubila svaki
osobni interes, ali ne znam je li to istina. Ono u što sam sigurna, a potvrdilo se s
Rhysovim najnovijim vijestima, činjenica je da kada nekoga voliš, onda želiš da bude
sretan čak i ako ta sreća ne uključuje tebe. Pa čak i ako je tvoje isključenje preduvjet za
njezinu sreću.
- I meni.
- Sigurno si skrhan.
- Na neki način, bilo mi je gore kada sam znao da bi se to moglo dogoditi ili da bi se
trebalo dogoditi, a još ništa nije bilo izrečeno. Jako sam tužan, ali i rezigniran. Bolje i to
nego da razdiremo jedno drugo dio po dio sve dok ništa ne ostane. Sigurno dobro znaš
o čemu pričam?
Pomislim na Rhysa. - Da, znam.
- Kuhano vino. - Ben otpije još jedan gutljaj. - Jako je fino, premda mu nije sezona.
- Ostaješ u Manchesteru?
- Da.
- Bene - oprezno kažem. - Ako si mi došao reći kako je sada, kad si razveden, u redu
da budemo prijatelji... Nisam sigurna da ću to moći. Imali smo već dva takva pokušaja i
nijedan nije dobro završio. Hoću reći, prijatelji su u stanju jedno drugome pisati
preporuke na “Slobodnim prijateljima”, kao što ih je Mindy pisala za mene. Kada bih ja
morala preporučiti tebe, napisala bih da si najgori šovinist kojega sam ikada upoznala. I
da smrdiš. I da je prije seksa s tobom najbolje odjenuti zaštitno odijelo s gas-maskom.
Ben glumi da se njuška ispod ruke, a zatim zgroženo kaže:
- To mi tek sada kažeš?
- Dobro znaš što hoću reći. Ne mogu ti biti društvo za izlaske niti upoznavati tvoje
buduće cure. Jednostavno neće ići.
- Hmm. - Ben palcem i kažiprstom u čaši upeca koricu cimeta i odloži je na rub
tanjurića. - Ovome je mjesto samo u potpuriju.
Nemam pojma kako je primio moje riječi. Bilo je teško izreći tu jednako teško
stečenu mudrost.
- Što se prijateljevanja tiče. Potpuno se slažem da to ne bi išlo. Bio sam bijesan kad
smo se posljednji puta vidjeli. Kad malo razmislim, znam da sam bio bijesan samo na
sebe. Moraš znati da sam one noći s bala odjurio zato što sam bio siguran -prestravljen da ćeš između nas dvojice izabrati Rhysa pa se nisam želio zadržati toliko dugo da to
moram gledati. Iz istoga sam razloga izbjegavao tvoje pozive. Mislio sam da ću samo
dobiti potvrdu tih loših vijesti. Uvjerio sam samoga sebe kako bi, da si odabrala mene,
jurnula za mnom još u Palaceu. Ali, rekla si mi što osjećaš i nisam imao nikakva prava
281
bosnaunited.net
igrati igrice, tjerati te da išta dokazuješ. Nikada na to nisam gledao iz tvojega kuta. Nisi
ti bila neodlučna, nego sam ja bio nesiguran. Poslije, kada sam sa sigurnošću doznao da
si se vratila Rhysu, utuvio sam si u glavu da je to dokaz, da sam imao pravo sumnjati u
tvoje osjećaje. Sve dok nismo sjeli u onaj park, nikada se nisam suočio s činjenicom da
sam upravo ja glavni krivac za sve. Shvatio sam koliki sam bio kreten.
Otpije gutljaj vina. Nisam sigurna da mogu podnijeti ponovno pretresanje ove
priče.
- Kad sam napokon uspio biti iskren prema sebi u pogledu prošlosti, mogao sam
prema sebi biti iskren i glede budućnosti. Sve sam započeo iz pogrešne namjere,
pokušavajući ti nešto dokazivati zbog glupog, povrijeđenog ponosa.
- Što bi ti uopće imao meni dokazivati?
- Da me baš briga što se dogodilo. Da o tebi uopće nisam razmišljao niti maštao o
tome da je sve drukčije završilo. Ubrzo je plan krenuo nizbrdo pa sam samo sjedio
trudeći se iz sve snage da ne zavapim: Znaš li da si mi slomila srce, ti kučko jedna.
Ben se osmjehne da naglasi kako je riječ o ironičnoj kučki, a nipošto pravoj.
- Usto sam te želio spasiti iz Simonovih masnih prstiju... malčice prerevno. Stvar je
u tome da je, otkako smo se ponovno susreli, sve temeljeno na nesporazumu. Bio sam
siguran da nam prijateljevanje ne može naškoditi. Mislio sam da nema nikakve šanse da
se ponovno u tebe zaljubim, i bio sam posve u pravu.
Duboko udahne.
- Molim te - očajno ga prekinem. - Ako si me došao obavijestiti da si shvatio kako
me voliš kao drugu sestru, hvala ti lijepo, ali ne želim to slušati. Pošalji mi brzojav
sućuti s fotografijom nekakvog šaša. Moja najdublja sućut zbog gubitka seksipila.
- Bio sam posve u pravu kad sam zaključio da se ne mogu ponovno zaljubiti u tebe.
Zato što se nikada nisam odljubio.
- Molim?
- Istina je - veselo će Ben. - Izgleda da mi je prvi put bilo dovoljno da se zauvijek
zarazim. Otada pritajeno ležiš u meni, kao virus. Ili neizlječiva kronična boljka koja se s
vremena na vrijeme razbukta.
Uslijedi dugačka stanka tijekom koje se moj crno-bijeli svijet ispuni šarenilom.
- Ja sam ekcem?
Ben se ozari. - Ekcem srca. To je to. Psorijaza duše.
Cijeli je svijet samo jedan stol pokraj prozora u manchesterskom kafiću i osoba koja
sjedi nasuprot meni. Da se radost može vidjeti Hubbleovim svemirskim teleskopom,
večeras bi znanstvenici zabilježili neobično svjetlucanje na otoku sjeverno od ekvatora.
- S obzirom na sve rečeno, želio bih te pozvati na spoj. Jesi li večeras slobodna?
- Uf - mozak mi je toliko preopterećen da sam u stanju proizvoditi isključivo
slaboumne zvukove - jesam.
282
bosnaunited.net
- Sjajno! Bože, ti si večeras već na svojem drugom frajeru, a ja sam totalno zahrđao.
Moram li se pretvarati da volim mačke, stare filmove i iznenadne ljetne pljuskove?
Čekaj, krivo... U enciklopedijskom članku o Rachel piše da joj se ne sviđa kad netko
kaže da voli “stare filmove”. Filmovi se dijele na dobre i loše. Kad bi netko rekao da voli
“nove filmove” smatrali bi ga glupanom.
- Zar sam ja to rekla?
- Na prvoj godini faksa.
- Ne mogu vjerovati da si to zapamtio.
- Kad je o tebi riječ, nasreću imam dar fotografskog pamćenja. Stoga nema potrebe
za ovime. - Ben odglumi da si masira vrat i krišom baci pogled ispod razine mojega
vrata. Počnem grgutati od smijeha. On se kucne po sljepoočnici. - Sve je tu. Ništa ne
brini.
Prekrije mi ruku dlanom. Ovo se stvarno događa.
- Trebala bih ti toliko toga reći, a ne mogu pronaći ni riječ -izblebećem.
Primijetim da nam je konobarica s olovkom u kosi ponovno uputila osmjeh kojim
kao da kaže kako smo lijep par. Kad bi samo znala.
- Slobodno odgovori na neizrečeno pitanje koje nam visi nad glavom, a glasi: “Što
ćemo dalje?”
- Zar postoji takvo pitanje?
- Aha. Što kažeš na to da odemo na večeru?
Na izlasku iz kafića, upitam:
- Znači li to da nas dvoje hodamo?
- Kako to misliš? Zar si do sada bila u kolicima?
- Da smo... - Želim reći par, ali to mi se učini pomalo drskim nakon 175 ml mlakog
vina. - ... Da smo, ma znaš. Zajedno.
On zastane. - Kao par? Jako smo dugo čekali na prvi spoj. Ne vidim kako bi se išta
što učinimo moglo smatrati brzanjem. Prema onome što smo si upravo rekli, nadam se
da si moja... cura. Jesi li?
- Jesam! - Cura. Dečko. Par! - Ako iskreno želiš ženu koja je na internetskoj stranici za
osamljena srca opisana kao “luda zafrkantica”.
- Zvuči patetično, ali bio sam siguran da želim upravo nju još od prvog susreta. Bila
je to... ne mogu baš reći ljubav na prvi pogled, ali - prisnost. Kao: Oh, bok, pa to si ti. To
ćeš biti ti. Gotova priča.
Imam osjećaj da će mi srce eksplodirati. - Ne mogu vjerovati da napokon mogu biti
s tobom!
Nagne se prema meni i poljubi me s jednom rukom na mojemu zatiljku, prstiju
isprepletenih s mojom kosom, toplim usnama koje mirišu na crno vino sa sokom od
ribiza usred ledenog, svježe opranog zraka koji nas okružuje. Kao i u stara vremena,
reagiram cijelim tijelom, ali naše ponovno spajanje ne ostavlja dojam proživljavanja
283
bosnaunited.net
davne uspomene. Ostavlja dojam nečeg posve novog. Obujmim ga rukama ispod
raskopčana kaputa i čvrsto ga stegnem ne bih li se još jednom uvjerila da je stvaran.
Šećemo držeći se za ruke. Prolaznici ne znaju da se događa čudo. Najradije bih ih
zaustavila da im kažem.
- Ako nas itko pita kako smo završili skupa, bit će to najzamršenija priča na svijetu klepećem. - Većina ljudi može reći: “Sreli smo se na božićnom domjenku u uredu. Oboje
smo strastveni speleolozi i volimo hip-hop. Imamo dvoje djece.”
- Pa, reći ćemo da smo se upoznali na faksu.
- Ali, to nije dovoljno dobar opis. Sve se mora detaljno navesti. Možda sve zapišem
u dnevnik, za slučaj da jednoga dana dobijemo unučad.
- Pripovijest bi trebala započeti prije početka studija, doći do današnjeg trenutka i
završiti, kada, večeras?
- Naravno - kažem. - Ova je večer bila važnija od svih.
- Kako bi glasila zadnja rečenica?
- Oh. Nemam pojma. Nešto otrcano o tome kako je vrijedilo čekati i “zatim sam s
njim otišla na dim sum u Kinesku četvrt, a povrh svega ostalog, još se i vješto služi
štapićima za jelo”?
- Ma ne, bio bi to potpuni antiklimaks, osim ako se ne radi o šifri za nešto drugo.
Ipak smo diplomirali engleski, za ime Boga, sigurno možemo smisliti nešto bolje. Imaj
na umu baštinu, breme povijesti. Mora biti nešto inspirativno. Što kažeš na: “A zatim joj
je to učinio, a njoj se jako svidjelo?”
Krišom ga pogledam ne bih li mu uhvatila izraz lica. Moje je pokeraško.
- Aha, to bi moglo biti ono pravo...
SVRŠETAK
Obrada: Mighty
284

Članak u Sensa

tereza kesovija - voljela bih da te nisam srela

"Triptih od živog kreča" (PDF, 1.4mb)

Sjećam se trenutka kada sam rekla prijateljicama da si

KONTAKT• 060300033 • fiksna linija 1,71 kn/min • mob. 2,92 kn/min

Seks s neznancima - zbirka erotskih kratkih priča

K. Pintarić – Ljubav je sve

ovdje. - "Abakus" Zenica

Izjava o imovini, te o dopuštenju da se izvrši uvid u sve podatke o