Dragutin Feletar, Zoran Stiperski GEOGRAFIJA 3 udžbenik za treći razred gimnazije STR. 5. NUŽNE IZMJENE/DOPUNE U TEKSTU OZNAČENE SU CRVENOM BOJOM. KORIGIRANI DIJAGRAMI I TEMATSKE KARTE PRILOŽENI SU UZ PRIPADAJUĆU STRANICU UDŽBENIKA. 2.odlomak, 7. redak, (a danas ih samostalnih ima 197) Na kraju stranice, na naslovnici postera mijenja se godina: BRUTO NACIONALNI DOHODAK PO STANOVNIKU U DRŽAVAMA SVIJETA 2012. (u međunarodnim dolarima) Podaci za korigiranu kartu na posteru (nova karta je na str. 42): Redni broj Država GNI PC (ID) 2012. 1. Lihtenštajn 89400 2. Katar 84670 3. Monako 70700 4. Norveška 64030 5. Luksemburg 63000 6. Singapur 61100 7. Švicarska 54870 8. SAD 50610 9. Brunej 50500 10. Kuvajt 49230 11. Nizozemska 43360 12. Austrija 43220 13. Australija 43170 14. Švedska 43160 15. Kanada 42690 16. Danska 42620 17. Ujedinjeni Arapski Emirati 42380 18. Njemačka 41370 19. Belgija 39260 20. Tajvan 38500 21. Finska 38210 22. Andora 37200 23. Francuska 36460 24. Japan 36320 25. San Marino 36200 26. Ujedinjeno Kraljevstvo 35800 27. Irska 35110 28. Island 33550 29. Italija 32280 30. Španjolska 31780 31. Republika Koreja 30890 32. Novi Zeland 29960 33. Bahami 29740 34. Cipar 29400 35. Izrael 28070 36. Malta 26990 37. Slovenija 26470 38. Sejšeli 25760 39. Oman 25580 40. Barbados 25500 41. Saudijska Arabija 25010 42. Grčka 24790 43. Portugal 24670 44. Češka 24550 45. Slovačka 24370 46. Litva 22760 47. Ruska Federacija 22760 48. Trinidad i Tobago 22400 49. Estonija 21990 50. Čile 21590 51. Bahrein 21420 52. Latvija 21020 53. Poljska 20920 54. Mađarska 20200 55. Hrvatska 19760 56. Antigua i Barbuda 19260 57. Ekvatorska Gvineja 18880 58. Argentina 18200 59. Panama 17830 60. Turska 17500 61. Sv. Kristofor i Nevis 17280 62. Palau 17150 63. Meksiko 16630 64. Malezija 16530 65. Bocvana 16520 66. Rumunjska 16310 67. Mauricijus 15820 68. Urugvaj 15570 69. Bugarska 15390 70. Bjelorusija 15210 71. Libanon 14400 72. Gabon 14290 73. Crna Gora 13930 74. Libija 13300 75. Venezuela 13120 76. Iran 13100 77. Kostarika 12590 78. Dominika 12190 79. Kazahstan 11950 80. Brazil 11720 81. Makedonija 11570 82. Južna Afrika 11190 83. Srbija 11180 84. Sveta Lucija 11020 85. Sv. Vincent i Grenadini 10810 86. Grenada 10300 87. Peru 10240 88. Kuba 10200 89. Kolumbija 10110 90. Dominikanska Republika 9820 91. Turkmenistan 9640 92. Ekvador 9590 93. Tajland 9430 94. Azerbajdžan 9410 95. Albanija 9390 96. Bosna i Hercegovina 9380 97. Tunis 9360 98. Kina 9210 99. Jamajka 9100 100. Surinam 8500 101. Maldivi 7690 102. Alžir 7550 103. Namibija 7470 104. Kosovo 7400 105. Ukrajina 7290 106. Armenija 6990 107. Belize 6880 108. Salvador 6790 109. Egipat 6640 110. Istočni Timor 6410 111. Butan 6310 112. Jordan 6130 113. Šri Lanka 6120 114. Gruzija 5860 115. Paragvaj 5610 116. Angola 5490 117. Sirija 5200 118. Tonga 5140 119. Mongolija 5100 120. Maroko 5040 121. Nauru 5000 122. Gvatemala 4960 123. Bolivija 4960 124. Fidži 4880 125. Svazi 4840 126. Indonezija 4810 127. Vanuatu 4500 128. Filipini 4400 129. Zelenortska Republika 4340 130. Irak 4300 131. Samoa 4270 132. Mikronezija 4090 133. Nikaragva 3960 134. Honduras 3890 135. Indija 3840 136. Uzbekistan 3750 137. Moldavija 3690 138. Kongo, Rep. 3510 139. Vijetnam 3440 140. Gvajana 3400 141. Kiribati 3380 142. Tuvalu 3300 143. Maršalovi Otoci 3200 144. Pakistan 3030 145. Papua Nova Gvineja 2780 146. Laos 2730 147. Džibuti 2700 148. Mauretanija 2520 149. Zapadna Sahara 2500 150. Nigerija 2420 151. Kambodža 2360 152. Kamerun 2320 153. Jemen 2310 154. Kirgistan 2260 155. Tadžikistan 2220 156. Lesoto 2210 157. Solomonovi Otoci 2170 158. Bangladeš 2070 159. Sudan 2030 160. Bjelokosna Obala 1960 161. Gana 1940 162. Senegal 1920 163. Gambija 1860 164. Sv. Toma i Princip 1850 165. DNR Koreja 1800 166. Kenija 1760 167. Zambija 1620 168. Tanzanija 1590 169. Benin 1570 170. Burkina Faso 1510 171. Nepal 1500 172. Afganistan 1400 173. Mijanmar 1400 174. Sijera Leone 1360 175. Čad 1320 176. Ruanda 1250 177. Haiti 1240 178. Komorska Unija 1230 179. Gvineja Bisau 1190 180. Mali 1160 181. Etiopija 1140 182. Uganda 1140 183. Mozambik 1020 184. Gvineja 980 185. Madagaskar 950 186. Togo 920 187. Južni Sudan 900 188. Malavi 880 189. Srednjoafrička Republika 860 190. Niger 650 191. Liberija 600 192. Somalija 600 193. Burundi 560 194. Eritreja 560 195. Zimbabve 500 196. Kongo, D.R. 370 197. Vatikan NP Izvor: World Development Indicators, World Bank, 1.7.2013. 9. Primjeri porasta ili pada industrijske proizvodnje u odabranim državama 12. 15 najvećih svjetskih izvoznika roba i usluga 2012. godine (izvor: World trade report 2013, WTO) 13. 15 najvećih svjetskih uvoznika roba i usluga 2012. godine (izvor: World trade report 2013, WTO) Razlika između vrijednosti izvoza i uvoza (roba i usluga) 10 najvećih svjetskih sudionika u trgovinskoj razmjeni 2012. godine Struktura svjetskog izvoza 2012. godine Korekcija osnovnog teksta: Izravna strana ulaganja značajno su se povećala tijekom posljednjih 20- ak godina. Tako su 1990. godine izravna strana ulaganja u svijetu bila gotovo 200 milijardi američkih dolara, da bi 2000. godine dosegla gotovo 1200 milijardi, a 2011. više od 1500 milijardi. To govori da se strano vlasništvo u raznim tvrtkama, nad zemljištem, zgradama i slično, povećalo. Doduše, 2003. godine izravna strana ulaganja su se prepolovila u odnosu na 2000. godinu, a maksimum je ostvaren 2007. s gotovo 2000 milijardi američkih dolara. To je posljedica osjetljivosti izravnih stranih ulaganja na društvene i gospodarske potrese, primjerice svjetsku krizu koja je zahvatila većinu država svijeta 2008. godine. 15. Prostorni raspored sjedišta 500 najvećih multinacionalnih kompanija u svijetu (2013.) (izvor: Forbes Global 2000) Vodeće multinacionalne kompanije prema prihodima 2012. godine rang 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. MNK Royal Dutch Shell Walmart Stores Exxon Mobil Sinopec Group China National Petroleum BP State Grid Corporation of China Toyota Volkswagen Total država djelatnost UK/Nizozemska SAD SAD Kina Kina UK Kina Japan Njemačka Francuska nafta maloprodaja nafta nafta nafta nafta nafta automobilska industrija automobilska industrija nafta prihod (mlrd. USD) 481,7 469,2 449,9 428,2 408,6 388,3 298,4 265,7 247,6 234,3 Vodeće multinacionalne kompanije prema profitu 2012. godine rang 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 9. 10. MNK Exxon Mobil Apple Gazprom Industrial&Commercial Bank of China China Construction Bank Volkswagen Royal Dutch Schell Chevron Agricultural Bank of China Bank of China država SAD SAD Ruska Federacija Kina Kina Njemačka UK/Nizozemska SAD Kina Kina profit u mlrd USD 44,9 41,7 38,1 37,8 30,6 27,9 26,6 26,6 23,0 22,1 Vodeće multinacionalne kompanije prema broju zaposlenih 2011. godine rang 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 16. MNK Walmart Stores China National Petroleum Corporation State Grid Corporation of China Sinopec Hon Hai Precision Industry China Post Group US Postal Service Volkswagen China telecomuncation Aviation Industry Corp od China država SAD Kina SAD Kina SAD Kina Tajvan Kina SAD Njemačka Kina Kina Zaposleni (u tisućama) 2200 1668 1583 1022 961 889 602 502 491 480 1. rečenica mijenja se i glasi: Multinacionalne tvrtke ostvaruju više od polovice svjetske trgovine 19. Najvažnije regionalne integracije u svijetu (regionalni trgovinski blokovi) (vidjeti korekcije za stranicu 80. razine ekonomskih integracija) 4. red: U svijetu danas djeluje nekoliko snažnih regionalnih trgovinskih integracija te četrdesetak manjih. 5. red: briše se rečenica Ukupno ih u svijetu ima 37. 21. Nastanak i širenje Europske unije Novi tekst umjesto poglavlja Europska unija i drugi savezi (tematska karta prebačena na str. 53): REGIONALNE INTEGRACIJE U EUROPI Najjača europska i svjetska regionalna integracija je Europska unija (EU). To je udruženje 28 europskih država koje su međusobno gospodarski i civilizacijski vrlo slične. Udruženje je utemeljeno 1951. godine i nekoliko puta proširivano. Veliko i važno proširenje bilo je 2004. godine kada se EU pridružilo osam tranzicijskih, postkomunističkih država istočne Europe te dvije sredozemne države. Rumunjska i Bugarska ušle su u EU početkom 2007., a Hrvatska 2013. godine. Turska, Island, Makedonija, Crna Gora i Srbija su počele pregovore o priključivanju, koji obično potraju nekoliko godina. Europska unija nije običan trgovinski blok, nego zajedničko tržište s društvenom vizijom. Konačni cilj za mnoge arhitekte EU je stvaranje »Sjedinjenih Europskih Država« po uzoru na Sjedinjene Američke Države. No, taj konačni cilj još je vrlo dalek. Osim Europske unije, u Europi djeluju još nekoliko regionalnih integracija. Euromediteranski prostor slobodne trgovine (EMFTA; Euro Mediterranean Free Trade Area)) formirale su članice Europske unije i mediteranske države sjeverne Afrike i jugozapadne Azije (Maroko, Alžir, Tunis, Egipat, Jordan. Libanon, Izrael, uključujući palestinski teritorij). Povlaštenu trgovinu s članicama EMFTA imaju Turska i članice EFTA-e. EFTA (European Free Trade Association; Europsko udruženje slobodne trgovine) osnovana je 1960. godine kao odgovor na osnivanje Europske ekonomske zajednice. Pristupanjem većine država-članica Europskoj zajednici (današnjoj Europskoj uniji), regionalna integracija je značajno oslabila. U članstvu su danas (2013.) četiri države (Norveška, Švicarska, Island i Lihtenštajn). Od 1994. djeluje Europski gospodarski prostor koji su formirale članice EU-a i EFTA-e. Sjedište EFTA-e je u Genevi. CEFTA (Central European Free Trade Agreement; Srednjoeuropski sporazum o slobodnoj trgovini) regionalna je integracija koju su u Krakovu 1992. godine osnovale Poljska, Mađarska i Čehoslovačka. Smatrana je »čekaonicom« za punopravno članstvo u Europskoj uniji pa su joj pristupile europske države u tranziciji, kandidati za članstvo u EU. Od 2006. godine u članstvo mogu pristupiti i države koje nisu kandidati za EU. Ulaskom u EU, države napuštaju CEFTA-u. Bukureštanski ugovor o novoj CEFTA-i 2006. godine potpisale su Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Crna Gora, Hrvatska, Kosovo, Makedonija, Moldavija, Rumunjska i Srbija. Nakon zadnjeg kruga širenja Europske unije, CEFTA ima 7 članica. Nakon raspada SSSR-a, 11 novonastalih država pristupilo je Udruženju nezavisnih država (CIS). CIS-u nisu pristupile Estonija, Latvija i Litva, a Gruzija se priključila 1993. i istupila 2008. godine. Posljednjih godina to se udruženje transformiralo u Euroazijsku gospodarsku zajednicu (EurAsEC) čije su članice Rusija, Bjelorusija, Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan i Uzbekistan (a promatrači su Armenija, Moldavija i Ukrajina). Od 2010. godine EurAsEC osniva zajednički gospodarski prostor i carinsku uniju koji će djelovati na dva kontinenta. Koje regionalne ekonomske integracije djeluju u Europi? Po čemu se razlikuju države koje su njihove članice? 22. Umjesto postojećeg teksta, novi tekst: REGIONALNE INTEGRACIJE U AMERIKAMA NAFTA (North American Free Trade Agreement; Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini) je gospodarsko udruženje Sjedinjenih Američkih Država, Kanade i Meksika, a osnovan je 1994. godine. NAFTA je zona slobodne trgovine bez društvene vizije. Utemeljenjem NAFTA-e, odnosno uključivanjem različitih ekonomija u jedno tržište, stvorio se temelj za rast proizvodne učinkovitosti u cijeloj regiji. Cijenu toj učinkovitosti platili su američki i kanadski industrijski radnici jer su američke i kanadske korporacije masovno premještale svoje industrijske pogone iz SAD-a i Kanade u Meksiko kako bi stekle veću zaradu na temelju jeftinije radne snage, manje strogih ekoloških i radnih propisa u Meksiku. U Latinskoj Americi djeluje više regionalnih trgovinskih blokova, od kojih je za sada najuspješnije Zajedničko tržište juga (MERCOSUR) i CARICOM (Udruženje karipskih država). MERCOSUR (Mercado Comun del Sur) ili MERCOSUL (Mercado Comum do Sul) ili NEMBY NEMUHA je regionalna integracija koju su osnovale Argentina, Brazil, Paragvaj i Urugvaj u cilju jačanja gospodarske suradnje između latinoameričkih država. Kasnije je pristupila i Venezuela, a Paragvaj je suspendiran 2012. godine. Sjedište je u Montevideu. Zašto je došlo do premještanja brojnih američkih i kanadskih industrijskih pogona u Meksiko? OSTALE REGIONALNE INTEGRACIJE Istočna Azija nije udružena u neki čvrst regionalni trgovinski blok zbog svoje iznimne heterogenosti. Tamo su goleme ekonomske i civilizacijske razlike. Dok se Kina razvija na temelju izvozno usmjerene industrije jeftine radne snage, Japan temelji svoj razvoj na visokim tehnologijama i istraživanjima. To su dva potpuno suprotna ekonomska sustava. Civilizacijski gledano, postoji razlika između kineske civilizacije kojoj pripada Kina i Koreje te japanske civilizacije. Ipak, 1990. godine osnovan je regionalan trgovinski blok pod imenom Azijskopacifička gospodarska suradnja (APEC) koji je okupio 21 državu. APEC je za sada prilično labav blok koji se nije značajno razvio, ali svijet ga promatra jer u slučaju da se APEC preoblikuje u zonu slobodne trgovine tada će, vjerojatno, to biti najveća zona slobodne trgovine u svijetu (40% svjetskog stanovništva, 45% BDP-a, oko 45% svjetske trgovine). To je razlog zašto je i SAD članica APEC-a. Na jugoistoku Azije egzistira stara ekonomskodruštvena integracija ASEAN (Association of Southeast Asion Nations; Udruženje država jugoistočne Azije), osnovana 1967. godine, čije su članice Indonezija, Filipini, Brunej, Singapur, Vijetnam, Laos, Malezija, Kambodža, Mijanmar i Tajland. U tijeku je produbljivanje integracije kao političko-sigurnosne, ekonomske i socio-kulturne zajednice. Sjedište ASEANa je u Jakarti. Afrika u cjelini, a posebice Subsaharska, je tek na početku gospodarskog udruživanja. Važnu ulogu u regionalnoj suradnji imaju Južnoafrička carinska unija (SACU) te Ekonomska zajednica zapadnoafričkih država (ECOWAS). Usporedite obilježja i važnost regionalnih integracija na pojedinim kontinentima. U čemu je važnost APEC-a? Pojmovnik Regionalni trgovinski blokovi čine skupinu država koje oblikuju zajedničko tržište radi jačanja unutarnje konkurencije i zaštite od vanjske konkurencije ispred Dodaje se nova nastavna jedinica: 23. POLITIČKO I GOSPODARSKO ORGANIZACIJA ZNAČENJE REGIONALNIH I SVJETSKIH Uz ekonomsko integriranje na razini država, za političke i gospodarske odnose u svijetu važno je udruživanje država na regionalnoj i svjetskoj razini. Uloga regionalnih i svjetskih organizacija prije svega je politička i vojna, no sve veću važnost imaju i u gospodarstvu. Najveća svjetska organizacija su Ujedinjeni narodi. ORGANIZACIJA UJEDINJENIH NARODA OUN je međunarodna organizacija koja promiče i olakšava suradnju u međunarodnom pravu, sigurnosti, gospodarskom razvoju, društvenom napretku, ljudskim pravima i zalaže se za očuvanju mira u svijetu. Osnovana je 1945. godine u San Franciscu, a danas je sjedište u New Yorku. Godine 2013. ima 193 članice, a članice nisu Tajvan, Palestinski teritorij, DAR Sahara, Vatikan i Kosovo. Najveća je i najvažnija svjetska organizacija. Službeni jezici su arapski, kineski (mandarinski), engleski, francuski, ruski i španjolski. Glavna tijela UN-a su Glavna (opća) skupština, Vijeće sigurnosti, Tajništvo, Ekonomsko i socijalno vijeće i Međunarodni sud. Najviše nadležnosti ima Glavna skupština jer odlučuje o članstvu, proračunu, pitanjima iz Osnivačke povelje te imenuje glavnog tajnika. Vijeće sigurnosti zaduženo je za očuvanje mira i sigurnosti u svijetu, ima 5 stalnih članica s pravom veta (SAD, UK, Francuska, Ruska Federacija i Kina) i 10 nestalnih članica koje se izmjenjuju svake dvije godine. Na čelu Tajništva s petogodišnjim mandatom je glavni tajnik. Ban Ki-moon je glavni tajnik od 2007. godine. Vijeće sigurnosti politiku očuvanja mira i sigurnosti provodi kroz djelovanje mirovnih snaga. O sporovima među državama odlučuje Međunarodni sud pravde sa sjedištem u Haagu (treba ga razlikovati od Međunarodnog suda za ratne zločine s područja bivše Jugoslavije, koji također zasjeda u Haagu). Ekonomsko i socijalno vijeće pomaže Glavnoj skupštini u promicanju međunarodne ekonomske i socijalne suradnje i razvoju. Za pojedina područja u sastavu UN-a djeluju brojne specijalizirane organizacije, agencije i fondovi (FAO sa sjedištem u Rimu, UNESCO sa sjedištem u Parizu, UNICEF sa sjedištem u New Yorku, IAEA i UNIDO sa sjedištem u Beču, WTO sa sjedištem u Madridu, UNHCR, WHO, WMO, UNWTO i UNCTAD sa sjedištem u Genevi, WB i IMF sa sjedištem u Washingtonu). Kakva je uloga UN-a u svjetskim geopolitičkim odnosima? Istraži ulogu Hrvatske u djelovanju UN-a. OSTALE VAŽNIJE POLITIČKO-EKONOMSKE ORGANIZACIJE Vijeće Europe (Council of Europe) osnovano je nakon Drugog svjetskog rata kako bi se spriječile ponovne ratne kataklizme. Ta se organizacija zalaže za promicanje suradnje među europskim i euroazijskim državama, razvoj demokracije, promicanje ljudskih prava, rješavanje društvenih problema i stvaranje europskog kulturnog identiteta. Članicom može postati svaka europska država koja zadovolji posebne provjere (demokracija, sloboda medija, ljudska prava…), potpiše konvenciju o ljudskim pravima i prihvati nadležnost Europskog suda za ljudska prava kojemu je sjedište u Strasbourgu. Članice Vijeća Europe (2013.) su sve europske države osim Bjelorusije i Kosova te Armenija, Azerbajdžan, Cipar, Gruzija i Turska. Sjedište je u palači Europe u Strasbourgu. OAJ (Organizacija afričkog jedinstva) osnovana je 1963. u Addis Ababi, u cilju borbe za dekolonizaciju Afrike, ujedinjenje i suradnju afričkih država na svim područjima. Prerasla je u ekonomsku integraciju s ciljem stvaranja jedinstvenog afričkog tržišta, bez protekcionističkih i drugih ograničenja u međunarodnoj trgovini. U članstvu su bile 53 afričke neovisne države (sve osim Maroka jer se protivio članstvu Demokratske Arapske Republike Sahare) i Zapadna Sahara. Integracija je raspuštena 2002. godine i zamijenila ju je Afrička unija (African Union). Glavni cilj Afričke unije je promicanje demokracije, ljudskih prava i ekonomskog razvoja Afrike, posebice putem izravnih stranih ulaganja kroz program Novo partnerstvo za razvoj Afrike. Uz navedeno, zalaže se za veće jedinstvo i solidarnost među afričkim državama, obranu suvereniteta, integriteta i neovisnosti svih članica, promicanje zajedničkih kontinentalnih interesa, poticanje međunarodne suradnje, promicanje mira, sigurnosti i stabilnosti, promicanje održivog razvoja na gospodarskom, društvenom i kulturnom području, podizanje životnog standarda, promicanje znanstvenih i tehnoloških istraživanja, iskorjenjivanje bolesti i poboljšanje zdravstvenog stanja stanovništva. U članstvu su sve afričke države (54) osim Maroka, a države koje zahvati politička kriza Komisija privremeno suspendira (npr. 2013. suspendirani su Madagaskar, Srednjoafrička Republika i Gvineja Bisau). Sjedišta glavnih institucija Afričke unije su u Addis Ababi (skupština, komisija i tajništvo) i Midrandu (parlament). Posebnu ulogu ima Vijeće za mir i sigurnost koje odlučuje o upućivanju mirovnih misija u pojedine države. Mirovne snage intervenirale su u Burundiju, Darfuru, Somaliji, Maliju, a Unija je posredovala i u dijalogu sukobljenih strana u Gvineji, Republici Kongo, Čadu te u regiji Velikih jezera. Arapska liga je regionalna organizacija država Sjeverne Afrike i Jugozapadne Azije, osnovana 1945. godine. Organizacija promiče međudržavnu političku, ekonomsku, kulturnu i znanstvenu suradnju, socijalne programe i interese arapskog svijeta. Sjedište integracije je u Al-Qahirahu (Kairo).Danas ima 22 članice (Egipat, Irak, Jordan, Libanon, Saudijska Arabija, Sirija, Jemen, Alžir, Bahrein, Komorska Unija, Džibuti, Kuvajt, Libija, Mauretanija, Maroko, Oman, Katar, Somalija, Sudan, Tunis, Ujedinjeni Arapski Emirati i Palestinska samouprava). Od ostalih brojnih regionalnih organizacija koje djeluju na kontinentalnoj razini treba izdvojiti COLOMBO PLAN (Colombo plan za kooperativni gospodarski razvoj u južnoj i jugoistočnoj Aziji). Osnovan je 1950. godine u cilju financijske i tehničke pomoći slabo razvijenim državama Južne i Jugoistočne Azije, a danas broji 26 članica. Sjedište je u Colombu. Važnu ulogu u globalizaciji svjetskog gospodarstva imaju OECD, Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond, G 8 i OPEC. OECD (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj) je osnovana 1961. godine. Zalaže se za demokraciju i tržišno gospodarstvo, zajedničko rješavanje problema u području ekonomije, okoliša i društvenih pitanja, zajedničku unutarnju i vanjsku politiku. Godine 2013. imala je 34 članice, države s visokim HDI. Sjedište OECD-a je u Parizu. Na poticaj SAD-a i zapadnoeuropskih država, pobjednica u Drugom svjetskom ratu, u američkom mjestu Bretton Wood održana je višemjesečna konferenciju 1944. godine. Dogovoreno je osnivanje više međunarodnih organizacija koje će nakon rata promicati interese »zapadnih« država. Među tim su organizacijama GATT, MMF i Svjetska banka koji su počeli djelovati nakon rata. Svjetska banka je međunarodna organizacija za financijsku pomoć srednje i slabije razvijenim državama svijeta. Zalaže se za kapitalne programe, smanjenje siromaštva i poticanje izravnih stranih ulaganja. Ima 170 članica, a sjedište je u Washingtonu. Međunarodni monetarni fond (MMF ili IMF) je međunarodna organizacija za nadziranje globalnog financijskog sustava. Cilj organizacije je stabilizacija međunarodnih tečajeva i liberalizacija ekonomske politike. Slabije razvijenim državama koja poštuju navedena načela osigurava zajmove ili pomoć. Sjedište je u Washingtonu, a ima 188 članica (2013.). G 8 (Group of Eight) je forum kojeg čini osam industrijski najrazvijenijih država svijeta. Nakon osnivanja 1975. djelovao je kao Grupa šestorice, zatim kao Grupa sedmorice, a 1997., pridruživanjem Ruske Federacije kao Grupa osmorice. Ministri pojedinih resora raspravljaju o globalnim pitanjima ili pitanjima zajedničkog interesa (zdravlje, zakonodavstvo, radni odnosi, gospodarski i društveni razvoj, energetika, okoliš, vanjski poslovi, pravosuđe, unutarnji poslovi, terorizam, trgovina). Forum nema administrativnu strukturu kao svjetske organizacije niti stalno sjedište. Njihove redovite godišnje sastanke redovito prate burne demonstracije antiglobalista. U proizvodnji i trgovini naftom i plinom važnu ulogu imaju članice OPEC-a. OPEC (Organizacija država izvoznica nafte) ima sjedište u Beču, osnovan je 1960., a okuplja države članice s tri kontinenta. Organizacija određuje godišnju količinu proizvodnje i cijene sirove nafte. Prema procjeni, OPEC raspolaže s 2/3 svjetskih rezervi nafte, a proizvodi oko 1/3 nafte u svijetu. Po čemu je Afrička unija slična Europskoj uniji? Koje probleme u razvoju afričkih država pokušava riješiti Afrička unija? Koje države imaju glavnu ulogu u djelovanju AU-a? Usporedi ulogu Vijeća Europe i Afričke unije na kontinentima Staroga svijeta. Objasni kako Arapska liga promiče interese arapskog svijeta? S kojim su ciljem osnovane Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond? Kakva je uloga G 8, a kakva OPEC-a u svjetskom gospodarstvu? U kojim su gradovima koncentrirana sjedišta svjetskih organizacija? Članice OECD-a, OPEC-a, G 8 i NATO-a NATO – NAJVAŽNIJA SVJETSKA VOJNO-POLITIČKA ORGANIZACIJA NATO (Sjevernoatlantski vojni savez) je osnovan 1949. godine u cilju zajedničke obrane članica. Danas je glavni čimbenik mira i sigurnosti u svijetu. U članstvu je 25 europskih država te SAD, Kanada i Turska. Sjedište je u Bruxellesu a vodeću ulogu u tom savezu ima SAD. Republika Hrvatska je punopravna članica od 2009. godine. Na inicijativu SAD-a 1994. godine pokrenut je program Partnerstvo za mir (PFP) kao oblik suradnje NATO-a s bivšim socijalističkim državama Europe, državama nastalim raspadom SSSR-a i politički neutralnim državama Europe. Preko PFP-a pomiruje se želja za članstvom u NATO-u i odluka o neširenju vodeće vojno-političke organizacije svijeta. Članice PFP-a su Irska, Švedska, Finska, Švicarska, Austrija, BiH, Crna Gora, Srbija, Makedonija, Kosovo, Moldavija, Ukrajina, Bjelorusija i Ruska Federacija. U čemu je važnost članstva u NATO-u za Hrvatsku? Istraži ulogu Hrvatske u misijama NATO-a. Kakva je važnost NATO-a u odnosima zapadnih država i Ruske Federacije? Zanimljivost I NATO se širi na istok Europe I sjevernoatlantski obrambeni pakt NATO značajno se širi na istok Europe. Još prije samo dvadesetak godina to je bilo nezamislivo! U ožujku 2004. u NATO su svečano pristupile i europske tranzicijske države: Estonija, Latvija, Litva, Slovačka, Slovenija, Rumunjska i Bugarska. Time se broj članica tog saveza proširio na 26 država te apsolutno predstavlja najveću vojnu silu na svijetu. NATO je osnovan potpisivanjem Sjevernoatlantske povelje 1949. godine u Washingtonu, kao vojna pozadina početka hladnoratovskih odnosa s komunističkim istokom. Tada je u NATO ušlo 12 država: Belgija, Kanada, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Island, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Norveška, Portugal i, naravno, SAD. Godine 1952. u NATO pristupaju i Grčka i Turska. S obzirom na to da je francuski predsjednik Charles de Gaulle prosvjedovao zbog dominacije američkih zapovjednika u NATO-u, sjedište NATO-a je 1967. preseljeno iz Pariza u Bruxelles. Godine 1982. u NATO ulazi i Španjolska. Prve vojne operacije snaga NATO-a dogodile su se tek 1995. godine, i to u Bosni (protiv snaga pobunjenih Srba). Prve države iz istočne Europe, koje su bile članice nekadašnjeg ruskog Varšavskog bloka, pristupile su u članstvo NATO-a 1999. godine, a bile su to Češka, Mađarska i Poljska. Godine 2003. snage NATO-a prvi put interveniraju izvan Europe, i to u afganistanskom Kabulu. 23.25. Aktualizirana nastavna jedinica: PROMJENE U ORGANIZACIJI I LOKACIJI POSLOVANJA Industrija je i danas pojedinačno najvažnija grana svjetskog gospodarstva, po udjelu u zaposlenosti, dohotku i prostornim promjenama. Industrijska proizvodnja organizira se i locira prema novim zahtjevima. Stare industrijske zone i regije danas se prestrukturiraju. Nove industrijske regije razvijaju se u slabije razvijenim državama pod utjecajem multinacionalnih kompanija, a u visoko razvijenim državama pod utjecajem zahtjeva lokacije industrije visokih tehnologija. Organizacija i lokacija industrije i s njom povezanih djelatnosti koncentrira se u poslovne zone i tehnološke parkove. PROMJENJIVOST LOKACIJSKIH FAKTORA Na lokaciju i razvoj industrije u određenom prostoru djeluje mnogo međusobno povezanih lokacijskih faktora. Hijerarhija (redoslijed) lokacijskih faktora prema važnosti promjenjiva je u prostoru i vremenu. Ona neće biti jednaka za sve vrste industrija. U vrijeme druge industrijske revolucije ili doba klasične industrijske proizvodnje za smještaj i razvoj industrije važna je bila blizina (trošak prijevoza) sirovina, poluproizvoda i energije. Tada je industrija dosta ovisila o raspoloživosti radne snage i kapitala. Tijekom 20. stoljeća došlo je do velikog pada cijena prijevoza i sirovina te do razvoja svjetskog tržišta kapitala. Masovna industrijska proizvodnja postaje sve prilagodljivija jer treba odgovoriti učestalim promjenama zahtjeva tržišta. Ključni faktori proizvodnje postaju znanje i inovacije. Vlasnici industrijskih tvrtki su, zapravo, stješnjeni između ćudi potrošača i samouvjerenih nositelja znanja. Sve češće se govori o industrijama budućnosti: to su one industrije na kojima će se u sljedećem razdoblju ostvarivati iznadprosječni rast. Mikroelektronika, biotehnologije, nanotehnologije, znanstvene industrije novih materijala, telekomunikacije, alatni strojevi i roboti te slično neke su od industrija budućnosti. Odmah je vidljivo kako je za njihovo djelovanje potrebna golema količina znanja i inovacija. U visoko razvijenim državama, zbog promijenjene strukture industrije, javljaju se nove lokacije u prostoru (u bilo kojem dijelu grada, u rekreacijskim zonama, uz sveučilišta, laboratorije, uz trgovinskoposlovne zone i sl.). Nove lokacije posebice su karakteristične za elektroničku industriju. Presudni lokacijski faktori su kvalificirana radna snaga (kreativna, spremna na inicijativu), razvijenost infrastrukture, ekološka ograničenja, cijene zemljišta, državna regulativa, kapital, faktori susjedstva. U srednje i slabije razvijenim državama svijeta stanje je posve drugačije. Industrija se uglavnom locirana u prigradskim zonama, na rubnim dijelovima gradova i uz prometna čvorišta na ulazu i izlazu iz gradova. Za lokaciju industrije u tim državama karakterističan je redoslijed lokacijskih faktora iz druge industrijske revolucije. Lokacija industrije ovisi i o lokacijskim zahtjevima pojedine industrijske grane. U prvu skupinu lokacijskih zahtjeva ubrajamo one zahtjeve koji proizlaze iz tehnoloških obilježja industrije (veličina zemljišta, infrastruktura i prirodno-geografska obilježja prostora kao što su nagib terena, razina podzemne vode, snaga i učestalost vjetrova, otjecanje površinskih voda, vodovod, kanalizacija za otpadne vode, prometnice, električna mreža, telekomunikacijske veze itd). Drugu skupinu čine zahtjevi dostupnosti koji se odnose na prometnu mrežu potrebnu za prijevoz sirovina, proizvedene robe i radne snage, a treću lokacijski zahtjevi koji proizlaze iz međusobne povezanosti jedinica u proizvodnom procesu. Novu skupinu faktora čini međusobni odnos industrije i ostalih djelatnosti u prostoru. Objasni što su to lokacijski faktori i njihova hijerarhija. Zašto su znanje i inovacije postali ključni faktori proizvodnje? Usporedi redoslijed lokacijskih faktora u visoko razvijenim državama i novim industrijskim državama. Objasni prostorne promjene u lokaciji industrije u posljednjih tridesetak godina. Zašto velike kompanije proizvodne pogone rijetko lociraju u afričkim državama? KONCENTRACIJA INDUSTRIJSKE PROIZVODNJE Industrijska proizvodnja uvijek je težila koncentraciji. Na početku razvoja industrije, industrijski pogoni bili su manji i razbacani unutar same gradske jezgre ili uz nju. U željezničkoj fazi industrija se već grupira uz željezničke pruge i terminale. Koristi od koncentracije postajale su sve očitije. Naime, industrija je trebala sve složeniju infrastrukturu, ali koncentracija je pružala i prednosti pri nabavi, plasmanu, upotrebi kadrovskih potencijala i slično. Uvođenjem linijske proizvodnje u tvornicama automobila Ford u SAD-u (1913. g.) nastaje nov organizacijski oblik industrijske proizvodnje koji predstavlja novu stepenicu u masovnoj, serijskoj proizvodnji, dakle još većoj koncentraciji proizvodnje. Koncentracijom različitih industrijskih grana i planskim mjerama unutar gradova ili na rubu gradova nastale su industrijske zone. Prva planirana gradnja industrijske zone bila je 1932. godine u Newcastleu, SAD. Lokacija industrijskih zona zahtijeva poštovanje odgovarajućih prirodnogeografskih, ekoloških, infrastrukturnih, društvenih i urbanističkih uvjeta. Industrijske regije vezane su i za procese litoralizacije (koncentracija gospodarstva i stanovništva uz obalu). Na taj su se način razvile velike lučko-industrijske zone u kojima je smještena teška industrija (metalurgija, rafinerije nafte), ali i razne lake industrije. Smještajem industrije uz luke te gigantizmom (gradnjom velikih brodova) u pomorskom prometu, uvelike su smanjeni troškovi prijevoza robe. Tipičan primjer litoralizacije je istočna obala najvećega japanskog otoka, otoka Honshu. Od kraja 20. stoljeća proces litoralizacije sve je prisutniji i u slabije razvijenim državama. Stare industrijske zone posljednjih se 30-tak godina transformiraju pa su neke od starih tvornica u njima pretvorene u muzeje, zaštićene objekte industrijske arhitekture, a neke čak i u restorane, klubove i sl. Lokalna uprava odlučuje o ulaganjima i sudbini pogona na tim lokacijama (brownfield lokacije). Širenjem industrijalizacije nastale su industrijske regije odnosno veća cjelovita geografska područja u kojima je industrija najvažniji činitelj preobrazbe okolice. U klasične industrijske regije ubrajamo Ruhr (Njemačka), sjeveroistok SAD-a, srednju Englesku, Lombardiju (Italija), Donbas (Ukrajina) itd. Mnoge od tih klasičnih industrijskih regija u razvijenim su se zemljama djelomično deindustrijalizirale te se brojno industrijsko radništvo zaposlilo u uslužnim djelatnostima. Pod utjecajem globalizacijskih procesa i ekspanzije multinacionalnih kompanija, posljednjih 20-tak godina nove industrijske regije niču u obalnom dijelu Kine i drugim državama istočne i jugoistočne Azije, u novim industrijskim državama Latinske Amerike. Industrija se u novije vrijeme seli iz gradova u okolicu, odnosno na rubne dijelove grada, zbog potrebe za velikim slobodnim površinama (greenfield lokacije) te radi rasterećivanja samoga grada od industrije. Lokalna vlast može potaknuti lokaciju i razvoj industrije i drugih djelatnosti na zajedničkim lokacijama na kojima izgradi temeljnu infrastrukturu. Na tim lokacijama mogu djelovati pojedinačni industrijski pogoni (tvornice), industrijska poduzeća (kompanije), industrijski distrikti, klasteri, kompleksi i industrijski parkovi. Industrijski park je područje koje okuplja poslovne subjekte koji primarno obavljaju aktivnost proizvodnje, a tehnološki parkovi integriraju znanstvena istraživanja, razvoj novih tehnologija, proizvodnju i usluge. Termin tehnološki park češće se koristi u Aziji, dok se isti oblik prostorne koncentracije u Europi naziva tehnopolis (ili znanstveni park). Danas vodeći tehnološki park Europe, Sophia Antipolis osnovan je1969. godine, a prvi i najpoznatiji tehnološki park na svijetu Silicijska dolina (Silicon Valley) sredinom 20. stoljeća u blizini San Francisca (SAD), točnije u blizu sveučilišta Stanford. Danas u Silicijskoj dolini sve važnije svjetske kompanije imaju svoja predstavništva. Iz SAD-a se tehnološki parkovi šire po zapadnoj i sjevernoj Europi te Dalekom istoku (Japan). Obično se smještaju uz velika cestovna čvorišta ili zračne luke. Od velike im je važnosti i briga za okoliš, tako da u njima prevladavaju zelene površine, što je potpuna suprotnost starim industrijskim regijama u kojima su dominirali visoki dimnjaci i otrovni ispušni plinovi. Tehnološki parkovi osnivaju se i u starim industrijskim regijama u cilju industrijske obnove. Lokalna vlast može usmjeravati lokaciju poslovnih djelatnosti osnivanjem poduzetničkih zona, s nizom povlastica za kompanije koje lociraju svoju djelatnost u njima. U poduzetničkim zonama lociraju se različite institucije i djelatnosti koje mogu biti horizontalno i vertikalno povezane. Što su industrijske zone, a što industrijske regije? Što obilježava nove industrijske regije u slabije razvijenim državama, a što u najrazvijenijim državama? Zbog kojih se sve razloga industrijske zone grade na rubovima gradova? Koja su najvažnija obilježja tehnoloških parkova? Zanimljivost Inovativna Bavarska Tijekom 50 godina Bavarska je imala snažan gospodarski razvoj čiji je današnji stupanj veći od europskog ili njemačkog prosjeka. Takav rast mogu zahvaliti dugotrajnom opredjeljenju inovacijama i sudjelovanju u vodećim tehnološkim industrijama. Bill Gates je jednom rekao: »Bavarska je europska visokotehnološka meka«. Pojmovnik Tehnološka promjena je promjena procesa proizvodnje ili uvođenje takvih novih proizvoda da se veća ili poboljšana proizvodnja može dobiti iz iste količine utrošaka. To dovodi do pomaka krivulje proizvodnih mogućnosti dalje od ishodišta. 26.29. Aktualizirana nastavna jedinica: EKOLOGIJA - PRESUDNI FAKTOR RAZVOJA Ponekad se čini da ništa ne može stati na put industrijskom i sveukupnom gospodarskom razvoju svjetskog društva. Ali, ekološke mogućnosti Zemlje su važno ograničenje. Industrijski razvoj ne može preskočiti neke temeljne zakonitosti i dopuštenja prirode, odnosno ne smije ozbiljno narušiti prirodnu ravnotežu. NARUŠAVANJE PRIRODNE RAVNOTEŽE Gotovo nijedan pomak u razvoju čovjeka i gospodarstva nije ostvaren bez mijenjanja prirodne sredine. Povijesna iskustva pokazuju da su nastankom industrijske civilizacije, više nego ikada, ugroženiji temelji prirode i postojanja Zemlje. Stoga svjetsko društvo mora obratiti pozornost na brojne ekološke probleme. Potreban je ekološki nadzor nad razvojem čovječanstva. U industrijskoj civilizaciji dolazi do snažnog međusobnog sukobljavanja između prirode, tehnike i društva. Na mijenjanje okoliša utječu tri različita sustava: stanovništvo, tehnologija te organizacija društva i prostora. Industrija, ali i ostale gospodarske djelatnosti, posebice promet i poljoprivreda, duboko su upletene u svaki od ta tri sustava. Utjeha nam može biti što uznapredovali oblici industrijske proizvodnje postaju »čišći« pa je onečišćenje sve manje. Sve su viši ekološki standardi koje pred industrijskom proizvodnjom postavlja društvo. Ta se kretanja mogu lako uočiti u visokorazvijenim državama. Time se otvara nada da će bitno biti smanjena emisija CO2 i SO2, da će potrošnja resursa (vode, tla, ruda, energenata) biti racionalnija, a otpad ponovno uporabljen. Time bi narušavanje prirodne ravnoteže bilo usporeno. Kakva je veza između industrijske proizvodnje i prirode? Tko sve mijenja okoliš? POSLJEDICE NARUŠAVANJA PRIRODNE RAVNOTEŽE Posljedice suvremenog onečišćenja okoliša vrlo štetne po okoliš i ljudsko zdravlje su kisele kiše, ozonske rupe i učinak staklenika. Za njihovo je ublažavanje nužna međunarodna suradnja. U cilju obnove ozonskog omotača sklopljen je Montrealski, a za ublažavanje učinka staklenika Kyotski protokol. UN je 2012. godinu proglasio međunarodnom godinom održive energije za sve, uz tri cilja: osiguranje pristupa modernim energetskim uslugama, udvostručenja energetske učinkovitosti i udvostručenje udjela obnovljivih izvora energije u svjetskom energetskom sustavu. Emisija ugljičnog dioksida (CO2) poslužit će ovdje za prikaz prostornog rasporeda glavnih zagađivača u svijetu. Ugljični dioksid nastaje, uglavnom, izgaranjem fosilnih goriva i on se navodi kao glavni krivac za efekt staklenika. Emisija ugljičnog dioksida u svijetu se od 1980. do 2010. povećala sa 18,5 na 33 milijardi metričkih tona. Taj rast proizvodnje ugljičnog dioksida podjednako je prisutan u visoko, srednje i nisko razvijenom svijetu. Gotovo polovicu ugljičnog dioksida proizvedu visokorazvijene zemlje. Budući da u visokorazvijenom svijetu živi mnogo manje stanovnika nego u nisko i srednje razvijenom, visokorazvijeni proizvedu 14 puta više ugljičnog dioksida po stanovniku, nego nisko i srednje razvijeni svijet. Utješno je da su neke visokorazvijene države 2010. proizvele manje ugljičnog dioksida nego 1980. godine. Najveći proizvođači, odnosno zagađivači ugljičnim dioksidom na svijetu 2010. bili su: Kina (24% svjetske emisije), SAD (16%), Indija (6%), Rusija (5%) i Japan (4%). Najveću proizvodnju ugljičnog dioksida po stanovniku imaju Katar (44 tone), Trinidad i Tobago, Kuvajt, Brunej, Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein, Luksemburg, Australija, SAD i Saudijska Arabija (16 tona). Velik dio svjetskog stanovništva živi u gradovima. U Europi, Amerikama i Australiji oko tri četvrtine stanovništva živi u gradovima. U Aziji i Africi živi gotovo 40% stanovništva u gradovima, ali tamo je snažan trend brzog rasta gradova. Zato je posebno važno kakvo je ekološko stanje u gradovima, a tu je stanje nešto drukčije. Siromašni gradovi imaju mnogo više ekoloških problema nego razvijeni. Kada se grad dovoljno razvije u stanju je svesti na minimum brojne ekološke probleme. Zrak je mnogo zagađeniji (sitne čestice, sumporni dioksid) u slabije razvijenim gradovima s obiljem industrijske proizvodnje nego u gradovima iz visokorazvijenog ili vrlo siromašnog svijeta. Tako danas kineski industrijski gradovi prednjače po zagađenosti zraka u svijetu. Primjerice, devetmilijunski Chongquing ima desetak puta zagađeniji zrak od New Yorka, Londona ili Tokija. Vrlo siromašni veliki gradovi imaju problema s osnovnim komunalijama: brojni slamovi, manjak pitke vode, nedostatak kanalizacije i divlja odlagališta otpada. Tko proizvodi najviše ugljičnog dioksida? Koji gradovi, prema razini razvijenosti, imaju najviše ekoloških problema? Proizvodnja ugljičnog dioksida u državama s vrlo visokim, visokim, srednjim i niskim HDI (2010.) Proizvodnja ugljičnog dioksida po stanovniku u državama s vrlo visokim, visokim, srednjim i niskim HDI (2010.) ODRŽIVI RAZVOJ Koncept održivog razvoja zalaže se za poticanje onog razvoja kojim se ne uništava prirodna i društvena okolina. Jasno je da se razvoj ne može spriječiti pa koncept ekološkodruštvene autohtonosti (potpunog nediranja) nije prihvatljiv za većinu svjetskih stručnjaka i javnosti. S druge strane, nije prihvatljivo ni zanemarivanje ekološkodruštvenih mogućnosti (nekontrolirano uništavanje). Stoga se koncept održivog razvoja zalaže za srednji put: poticati razvoj kojim se, doduše, mijenja okolina, ali u podnošljivoj, održivoj, obnovljivoj mjeri. Usporedo s konceptom održivog razvoja razvio se i stav o EKOloškoEKOnomskoj učinkovitosti. Želi se naglasiti da je ekonomska isplativost usko povezana s ekološkim ograničenjima. Stav o EKOEKO učinkovitosti podrazumijeva ostvarivanje zarade i čuvanje okoliša za novo stjecanje zarade. Suprotnost je ekonomski nepoželjna: ostvariti zaradu i potrošiti okolinu, tako da za novo stjecanje zarade treba uložiti mnogo novca i vremena u obnovu okoliša. Na temelju 22 indikatora koji obuhvaćaju stanje okoliša, utjecaj voda na ljudsko zdravlje, utjecaj aeropolucije na ljudsko zdravlje i učinke u okolišu, učinke vodnih resursa u okolišu), stanje bioraznolikosti i staništa, šuma, riba, poljoprivrede te klimatske promjene, 132 države su rangiraju prema indeksu učinka na okoliš (Center for International Earth Science Information Network, Columbia University). Objasni koncept održivog razvoja. Što se podrazumijeva pod pojmom EKOloškoEKOnomska učinkovitost? Države svijeta prema indeksu učinka na okoliš (2012.) Države svijeta s najvišim i najnižim indeksom učinka na okoliš (2012.) EPI rang država EPI rang država 1. Švicarska 123. Libija 2. Latvija 124. BiH 3. Norveška 125. Indija 4. Luksemburg 126. Kuvajt 5. Kostarika 127. Jemen 6. Francuska 128. Južna Afrika 7. Austrija 129. Kazahstan 8. Italija 130. Uzbekistan 9. Ujedinjeno Kraljevstvo 131. Turkmenistan 10. Švedska 132. Irak Zanimljivost Prirodni izvori Ljudi koriste više prirodnih izvora nego ikada prije i zahtjevi prema okolišu će samo rasti. Šume koje sada zauzimaju oko 30% ukupnog kopna nestale su sa 940.000 km2 u posljednjem desetljeću. Najviše šuma nestalo je u Brazilu, Indoneziji i Sudanu. Voda je važna za ekonomski razvoj i opstanak ekosustava, ali više od milijarde ljudi nema pristup čistoj vodi, a 600 milijuna živi u sredinama s nedovoljno vode. Svjetske zalihe vode po stanovniku smanjene su za trećinu u posljednjih 25 godina. Pojmovnik Obnovljivi resursi su oni resursi (poput poljoprivrednog zemljišta) čije se usluge redovito obnavljaju i koji, ako se prikladno gospodari, mogu stalno davati korisne usluge. 30.33. Aktualizirana nastavna jedinica: VAŽNOST PROMETNIH SISTEMA I PROCESA URBANIZACIJE Gustoća i efikasnost prometnih sustava bitno su utjecali na sve brže procese globalizacije, odnosno efekta »globalnog sela«. Prometni sustavi su sve brži i sve jeftiniji pa lokacija poduzeća sve manje ovisi o faktoru dostupnosti. To omogućava brzu disperziju poduzeća u svijetu te povezivanje i međuovisnost tržišta. Pravu revoluciju u brzini poslovanja unijela je najnovija eksplozija telekomunikacija i zračnog prijevoza. PROMJENE U VAŽNOSTI POJEDINIH PROMETNIH SUSTAVA Prometne mogućnosti bile su u cijeloj povijesti razvoja ljudskog društva bitan činitelj napretka. I obratno: promet se razvijao u skladu s ukupnim tehničkim i tehnološkim razvojem društva. Ta međuzavisnost tempa razvoja prometa i gospodarstva važnija je danas nego ikad prije. Tijekom povijesti, a posebno od vremena pronalaska parnoga stroja do danas, obujam prijevoza pojedinih prometnih sustava bitno se mijenjao. To je ovisilo o brzini, obujmu služnosti i cijenama prijevoza u pojedinim prometnim sustavima. Tako je do sredine 19. stoljeća dominirao kolski prijevoz konjima, a usporedo raste i važnost pomorskog i riječnog prometa. Od polovice 19. stoljeća pravi boom doživio je željeznički promet. Od dvadesetih godina 20. stoljeća svi navedeni prometni sustavi bilježe naglo opadanje (kolski, željeznički) ili relativni pad u odnosu na nove oblike prometa (pomorski, riječni). Tada počinje dominacija cestovnog automobilskog prometa, a od pedesetih godina 20. stoljeća osobito zračnog prometa i telekomunikacija. Promjene važnosti pojedinih prometnih sustava uglavnom se poklapaju i s općim promjenama u napretku gospodarstva i svjetske zajednice. Pojedini prometni sustavi danas se nastoje modernizacijom prilagoditi potrebama suvremenoga gospodarstva te prijevoza ljudi i ideja. To se pogotovo odnosi na željeznicu, ali i na pomorski i riječni promet. Stvaraju se i sustavi tzv. kombiniranog prijevoza, odnosno stvaranje prometnih koridora kojima usporedo teče više vrsta prometa (cestovni, željeznički, eventualno riječnokanalski i sl.). Primjerice, Europa već dvadesetak godina promišlja i planira svoje glavne prometne koridore kako bi prometni sustavi postali još brži i jeftiniji. Za Hrvatsku je najvažniji koridor V (odnosno njegovi ogranci b i c) koji povezuje Mediteran s istočnom Europom te koridor X od sjeverne i srednje Europe prema Orijentu. Nabroji najvažnije prometne sustave. Zašto je došlo do promjene važnosti pojedinih prometnih sustava tijekom povijesti? Što znaš o europskim prometnim koridorima 5 i 10? Gustoća cestovne mreže u nekim europskim zemljama (2011.) Postotni udjel u svjetskom kontejnerskom prometu 2011. godine URBANIZACIJA MIJENJA SLIKU SVIJETA Upravo je razvoj prometnih sustava bitno utjecao i na sve intenzivnije procese urbanizacije (i suburbanizacije). Gradovi, koji su osnovni produkt urbanizacije, nastajali su prije svega na križištima prometnih smjerova. U kasnijoj fazi veća naselja ili gradovi privlačili su gradnju prometnica ili pomorskih i zračnih luka u svoju blizinu. Proces urbanizacije bilježi uzlaznu crtu ubrzanjem ukupnoga gospodarskog i društvenog razvoja čovječanstva. Razina urbaniziranosti u pojedinim regijama ovisi i o diferenciranosti gospodarske ili profesionalne strukture stanovništva. Ako je više stanovništva zaposleno u sekundarnim i tercijarnokvatarnim djelatnostima, razina urbanizacije je viša. To se pogotovo odnosi na ekonomski razvijenije države. U tim je državama, primjerice, oko 1800. godine na primarni sektor (poljoprivreda i sl.) otpadalo čak oko 80 posto stanovništva. Po desetak posto odnosilo se na sekundarni (industrija i sl.) i tercijarni sektor (usluge i sl.). Tada je bilo malo velikih gradova, a porast gradskog stanovništva razmjerno spor. Do sredine 20. stoljeća sudjelovanje primarnog stanovništva smanjeno je na oko 30 posto, a sekundarnog povećano na oko 35 posto i tercijarnog na oko 35 posto. Bilo je to vrijeme početka pravog booma urbanizacije. Taj je proces još ubrzanije nastavljen u posljednjih pola stoljeća jer je u razvijenijim zemljama sudjelovanje primarnog stanovništva smanjeno u prosjeku na samo oko 5 posto, sekundarnog na oko 20 posto, a tercijarnokvartarnog povećan na čak oko 75 posto. Zanimljivo je da proces urbanizacije i u slabije razvijenim državama napreduje mnogo brže od ekonomske preobrazbe, odnosno zbog siromaštva u »provinciji« stanovništvo hrli u gradove jer u njima ima nešto više mogućnosti za preživljavanje. Tako velike gradove, posebno u Subsaharske Afrike, Južne i Jugoistočne Azije i Latinske Amerike karakteriziraju golema područja neplanske gradnje, bez potrebne komunalne infrastrukture (slamovi i divlja naselja). Za slabije razvijene države još je karakterističan boom broja stanovnika glavnoga grada (ili dva ili nekoliko najvećih gradova) čime se nastavlja monocentrični prostorni razvoj. Mali je broj država uspio prostorni razvoj usmjeriti policentrično, odnosno kada se svi dijelovi države približno jednako razvijaju. Porast broja i veličine gradova u posljednja gotovo dva stoljeća, a pogotovo u posljednjih 50 godina, fascinantan je. Godine 1800. samo je London imao više od milijun stanovnika, 1900. godine već je bilo 16 milijunskih gradova, 1950. godine 80, 2000. godine 335, a 2013. godine 503 grada. Računa se da će 2020. godine u svijetu u gradovima živjeti oko 60 posto ukupnog stanovništva (ili oko četiri milijarde ljudi). U tom procesu »divljeg« rasta gradova formirali su se i iznimno veliki urbani centri megagradovi. U 2013. godini 28 gradova u svijetu imalo je više od 10 milijuna stanovnika! Dakako, u megagradove ubrajaju se i donedavno samostalni okolni gradovi, koje je »progutao« proces širenja glavnog središta. Primjerice, procjenjuje se da u megalopolisu Tokiju danas živi oko 35 milijuna stanovnika (dakako s Yokohamom, Kawasakijem, Saitamom i drugim okolnim gradovima). Po tom kriteriju drugi grad (megalopolis) je Guangzhou (26,3), treće mjesto dijele Jakarta (26) i Shanghai (26), a peti je Seoul (25,6 mil. stan.) itd. Spomenimo još da je (2013.) u svijetu sve manje ruralnog stanovništva prosječno oko 50 posto. U slabo razvijenim državama taj se postotak penje na gotovo 70, u srednje razvijenim na oko 50, a u razvijenim zemljama na manje od 20 posto (dakako, ruralno stanovništvo se dijelom ne bavi primarnim djelatnostima). Koja je najjednostavnija definicija procesa urbanizacije? Koji su glavni uvjeti ili faktori za rast gradova? Razmotri prostorni razmještaj milijunskih gradova i komentiraj ga. Što su to megagradovi? Opiši život u njima. Prostorni raspored megagradova u svijetu 2013. godine Broj milijunskih gradova u svijetu od 1800. do 2013. godine Zanimljivost Japanski shinkansen i francuski TGV U borbi za prijevoz robe i putnika željezničke mreže pojedinih država provode temeljite modernizacije, uz golema ulaganja kapitala. Danas se u nekim državama govori i o »povratku« prometa na željeznicu kao temeljni prometni sustav. Ovdje navodimo dva najpoznatija nova željeznička svjetska sustava. Još od 1964. godine u Japanu (gdje je i željeznica privatizirana) gradi se sustav super brzih željezničkih linija ili shinkansen. Do 2005. sagrađeno je 1953 km takvih pruga na kojima se postiže brzina vlakova do 300 km (prosjek u 2005. bio je 262 km!). Dakako, shinkansen povezuje gotovo sve najveće japanske gradove. Francuski TGV (Train · grande vitesse ili vlak velike brzine) pušten je u promet 1981. godine, a najvažniji je koridor od Pariza, preko Lyona do Marseillea, a danas su i drugi gradovi povezani ovom brzom prugom na kojoj vlakovi voze brzinom i do 300 km/sat. I u Hrvatskoj se planira intenzivna modernizacija glavnih željezničkih smjerova. Pojmovnik Prometni koridor je smjer rezerviran u geografskom prostoru, koji najučinkovitije povezuje regije. Najčešće se u koridoru planiraju prometnice različitih vrsta i razina služnosti ili tzv. kombinirani prijevoz (željeznica, autocesta, riječni kanal i sl.). 36.38. Aktualizirana nastavna jedinica: POSLJEDICE GLOBALIZACIJE Brojni se protivnici globalizacije okupljaju na skupovima bogatih zemalja G7, Svjetske trgovinske organizacije, Međunarodnog monetarnog fonda i sličnih međunarodnih organizacija. Antiglobalisti optužuju globalizaciju da je skrojena za bogate, a siromašne čini još siromašnijima. Osim toga, u svijetu ima mnogo onih koji se zalažu za globalizaciju i dokazuju kako ona potiče ekonomski uspjeh i smanjuje siromaštvo. Jedni i drugi nude dokaze za svoju priču. Tko je u pravu? Činjenica je da su u globaliziranju svoje ekonomije neke države doživjele golem uspjeh, a druge kolaps. RASLOJAVANJE Ima ponešto istine u tezi kako u doba globalizacije bogati postaju bogatijima, a siromašni siromašnijima. Od 1973. do 1992. u SAD-u, u vrijeme brzog uspona liberalne ekonomije i globalizacije, najbolje plaćenoj petini zaposlenih porasla je stvarna vrijednost dohotka. Ostalim muškarcima stvarna vrijednost dohotka je smanjena, a najslabije plaćenima smanjena je najviše. Cijenu globalizacije u SAD-u platili su industrijski radnici. Globalizacijom su dobili konkurenciju u jeftinijim industrijskim radnicima iz Meksika, Brazila ili Kine. Američki industrijalci odlučili su manje plaćati svoje sunarodnjake. Razlike u razvijenosti između pojedinih država svijeta i pojedinih dijelova svijeta sve su veće. Polarizirani razvoj rezultira podjelom svijeta na jezgru, poluperiferiju i periferiju. Razlike u razvijenosti očituju se i na razini pojedinih država. Opći stupanj razvijenosti pokazuje zastupljenost pojedinih sektora gospodarskih djelatnosti u zaposlenosti i u BDP-u. Socioekonomski razvoj pojedine države ili svijeta u cjelini analizira se prema promjeni udjela aktivnog stanovništva u pojedinim sektorima gospodarskih djelatnosti u određenom vremenskom razdoblju. Preraspodjela stanovništva po sektorima reflektira se i na preobrazbu prostora: mijenjaju se veličina, izgled i funkcije naselja kao i način života stanovništva u pojedinim tipovima naselja. Model ekonomske strukture stanovništva dobar je pokazatelj razvijenosti države ili regije. Iz njega se, kroz slijed promjena sektora djelatnosti, iščitavaju faze društveno-ekonomskog razvoja. Razvoj donosi ekonomski rast i nacionalni napredak, ali i povećanje nejednakosti između bogatih i siromašnih regija te između bogatih i siromašnih skupina stanovništva. Pokazatelji razvijenosti su životni standard, opće blagostanje, ljudska prava i drugi. Za mjerenje razvijenosti dugo se rabio bruto domaći proizvod i nacionalni dohodak. Nacionalni dohodak izračunava se tako da se od BDP-a oduzmu troškovi amortizacije i ulaganja. Danas je BDP i BDP po stanovniku rabe samo za spoznavanje razlika u stupnju razvijenosti između država jer su slabi dugoročni gospodarski pokazatelji (ne uzimaju u obzir ljudske i prirodne resurse). Socijalni pokazatelji koji se rabe kao mjerila razvijenosti su zdravlje, obrazovanje, prehrana, opskrba pitkom vodom, potrošnja energije, gustoća prometne mreže, tržište novina, broj automobila na 1000 stanovnika, broj učenika na jednog učitelja, broj liječnika na 100 000 stanovnika, jednakost spolova, kakvoća okoliša, ljudska prava,... Umjesto pojedinačnih pokazatelja, kao dobra mjerila razvijenosti rabe se sintezni pokazatelji, primjerice PQLI (Physical Quality of Life Index; Indeks kakvoće življenja) koji je srednja vrijednost triju obilježja (pismenost, očekivano trajanje života, smrtnost dojenčadi) te HDI (Human Development Index; Društveni razvojni indeks) koji je sintezni pokazatelj izračunat na temelju tri dimenzije (očekivano trajanje života, obrazovanje, dohodak). Podatke o veličini i razvijenosti gospodarstva te društvenom razvojnom indeksu objavljuje Svjetska banka, za prošlu kalendarsku godinu sredinom sljedeće godine. Veličina gospodarstva iskazana je bruto nacionalnim dohotkom (GNI), u američkim dolarima. Razvijenost gospodarstva iskazana je prema metodologiji Svjetske banke u američkim dolarima po stanovniku. Za svaku kalendarsku godinu Svjetska banka izračunava prosječni dohodak po stanovniku za pojedine skupine država i grupira države prema visini dohotka per capita u četiri skupine. Za 2012. godinu izdvojene su skupine i vrijednosti dohotka po stanovniku (u USD): države s visokim dohotkom (≥12.616 USD), države sa srednjim višim dohotkom (4086-12.615 USD), države sa srednjim nižim dohotkom (1036-4085 USD), države s niskim dohotkom (≤1035 USD). Radi usporedivosti podataka, nacionalni dohodak po stanovniku iskazuje se i u međunarodnim dolarima (international dollars), a ti podaci pokazuju kupovnu moć stanovništva (PPP). Jedan međunarodni dolar (ID) vrijedi u gospodarstvu neke države onoliko koliko vrijedi jedan američki dolar u gospodarstvu SAD-a. Pokušaj objasniti razloge raslojavanja u američkom društvu. Kojim pokazateljima možemo mjeriti raslojavanje na nacionalnoj i svjetskoj razini? ISKLJUČIVANJE IZ SUSTAVA Najlošija strana globalne ekonomije je isključivanje nekih dijelova stanovništva, cijelih država i regija kao nevažnih. Globalna ekonomija može savršeno dobro funkcionirati bez nevažnih, suvišnih. Tko su sve nevažni, suvišni, isključeni? Nevažni u globalnoj ekonomiji su Afrika južno od Sahare te seoska područja Kine, Indije i Latinske Amerike. Otprilike dvije, možda tri milijarde ljudi su strukturno nevažni ili isključeni iz sustava globalne ekonomije. I najmoćnija svjetska gospodarstva imaju marginalne skupine stanovništva koje su suvišne, a možemo ih naći i u New Yorku, Osaki, Londonu ili Madridu. Dobra je strana da i najslabija gospodarstva imaju mali dio koji je uključen u sustav globalne ekonomije. Uključenje u sustav prilično ovisi o osobnoj sposobnosti i nije u potpunosti ovisno o kvaliteti društva. Tko je sve nevažan u globalnoj ekonomiji? Kako se uključiti u sustav globalne ekonomije? EKONOMSKI USPJEH POD OKRILJEM GLOBALIZACIJE Tijekom 90-ih godina 20. stoljeća razvijene države imale su prosječni godišnji rast bruto domaćeg proizvoda (BDP) od 2%, što je zadovoljavajuće i u granicama očekivanog. Ako podijelimo slabije razvijene države u dvije skupine prema razini globaliziranosti njihove ekonomije, tada ćemo uočiti golemu razliku. Skupina jače globaliziranih slabije razvijenih država imala je 90-ih godina prosječan godišnji rast BDP od gotovo 5%, dok je skupina manje globaliziranih slabije razvijenih država imala pad od gotovo 1%. Tijekom 90-ih godina Kina, Irska i Čile imali su najviši gospodarski rast na svijetu. Sve te tri države razvoj su ostvarile na krilima globalizacije. U svijetu nije zabilježen slučaj tijekom 90-ih godina da je neka država sa zatvorenom i tradicionalnom ekonomijom doživjela ozbiljniji gospodarski rast. Treba napomenuti da su Međunarodni monetarni fond i slične financijske institucije pokušale tijekom 80-ih i 90-ih godina globalizirati zaostale i tradicionalne afričke ekonomije južno od Sahare. Rezultat je većinom bio katastrofalno loš. Njihovo ekonomsko stanje se pogoršalo. Potrebni su znanje, velika količina opreza i izvrsna priprema za globaliziranje tradicionalnih i zaostalih ekonomija. Koje su države ostvarile najviši gospodarski rast tijekom 90-ih godina 20. stoljeća? Kakav je njihov odnos prema globalizaciji? Je li svuda uspjelo globaliziranje ekonomije? SELJENJE INDUSTRIJSKE PROIZVODNJE Razvijene su države više od trideset godina u poslijeindustrijskom dobu, u kojem se neprekidno smanjuje udjel industrijskih i povećava broj uslužnih radnika u ukupnoj zaposlenosti. Ali, u svijetu se na kraju 20. i početkom 21. stoljeća događa jedan od najvećih valova industrijalizacije u povijesti. Gdje? U Kini, Istočnoj i Jugoistočnoj Aziji. Riječ je o velikom seljenju industrijske proizvodnje iz razvijenog svijeta prema Istočnoj i Jugoistočnoj Aziji. Istočna Azija je danas najveći industrijski proizvođač na svijetu, pretekavši zapadnu Europu i Sjevernu Ameriku. Podaci o visini izravnih stranih ulaganja pokazuju kako brzo raste privlačnost slabije i srednje razvijenih. Godine 1990. u slabije i srednje razvijene ušlo je 11% od svih svjetskih izravnih stranih ulaganja, a 2010. godine taj je udjel povećan na 53%. U apsolutnom iznosu došlo je do povećanja od šest puta. Od slabije i srednje razvijenog svijeta, najprivlačniji su Istočna i Jugoistočna Azija, Latinska Amerika i postsocijalistička Europa. Afrika, Jugozapadna i Južna Azija primaju mnogo manje. Gdje se odvija jedan od najvećih valova industrijalizacije u povijesti? Koji dijelovi slabije razvijenog svijeta primaju najviše izravnih stranih ulaganja? SMANJENJE SIROMAŠTVA U svijetu je 2001. godine bilo 1,1 milijarda iznimno siromašnih ljudi. U slabije razvijenim državama smanjuje se udjel iznimno siromašnih u ukupnom stanovništvu. Izravna strana ulaganja i dolazak industrije značajno utječu na smanjivanje siromaštva. Kina je dobar primjer. Brz gospodarski rast od 80ih godina naovamo drastično je smanjio siromaštvo. Kina je 1981. godine bila među najsiromašnijim zemljama svijeta, gdje je više od 60% stanovništva živjelo s manje od jednog dolara na dan. Do 1990. godine kinesko siromaštvo je prepolovljeno, do 2001. ponovno je prepolovljeno i spustilo se na 17%. S druge pak strane, u Africi južno od Sahare siromaštvo se povećalo. Zajedničkim naporima na nacionalnoj i svjetskoj razini, siromaštvo je značajno smanjeno u svijetu. Godine 2010. samo je jedna država imala više od 4/5 stanovništva ispod granice siromaštva (Madagaskar), a slijedili su Zambija (75%), Nigerija (68%), Malavi (62%), Mali (50%), Bangladeš (43%), Svazi (41%), Indija (33%), Nepal (25%) i Indonezija (18%). I u ovim se državama stope siromašnog stanovništva postupno smanjuju. Objasni vezu između siromaštva te dolaska stranih ulaganja i industrije. Izravna strana ulaganja u slabije i srednje razvijeni svijet (2010.) Udjel siromašnih u ukupnom stanovništvu (2010.) DRUŠTVENI RAZVOJNI INDEKS Najkompleksniji pokazatelj (jer su drugi manjkavi) za mjerenje razvijenosti i diferenciranje država u svijetu prema razvijenosti je društveni razvojni indeks (Human Development Index). HDI je sintezni pokazatelj koji se izračunava na temelju bruto nacionalnog dohotka po stanovniku prema paritetu kupovne moći (GDP PPP – Purchasing Power Parity; prije 2010. koristio se podatak o bruto domaćem proizvodu po stanovniku prema paritetu kupovne moći), očekivanog trajanja života, stope pismenosti i obrazovne strukture stanovništva. Uveden je od UNDP 1990-ih. Dobar je pokazatelj životnog standarda i utjecaja ekonomske politike na kvalitetu života. Države se prema izračunatim vrijednostima grupiraju u četiri skupine: države s vrlo visokim HDI (>0,9), države s visokim HDI (0,800-0,899), države sa srednjim HDI (0,500-0,799) i države s niskim HDI (<0,500). Uz grupiranje država, uvijek se navode države s maksimalnim društvenim razvojnim indeksom (maksimalnom vrijednošću HDI) i minimalnom vrijednošću HDI. Prema podacima za 2012. godinu prvoj je skupini pripadalo 46 država, a među njima najviši društveni razvojni indeks imale su Norveška, Australija, SAD, Nizozemska i Njemačka. Na kraju prve skupine je Hrvatska. Među 47 država s visokim društvenim razvojnim indeksom na vrhu ljestvice su Bahrein i Bahami, a na završetku Alžir i Tunis. Uz neke brojem stanovnika i površinom manje države, u gornjem dijelu skupine država sa srednjim indeksom su Jordan i Kina, a na kraju Gana i Indija. Najniži društveni razvojni indeks imaju afričke države. Među 46 država ove skupine 37 je afričkih i uz njih još Haiti, Solomonski Otoci, Bangladeš, Pakistan, Mijanmar, Nova Gvineja Papua, Nepal, Jemen, Afganistan. Na temelju kojih se pokazatelji izračunava HDI? Navedi primjere država iz svake od četiri skupine država rangirane prema HDI. Istraži novije podatke o rangu država prema HDI. Deset država s najvišim i najnižim društvenim razvojnim indeksom 2012. godine rang država rang država 1. Norveška 178. Burundi 2. Australija 178. Gvineja 3. SAD 180. Srednjoafrička Republika 4. Nizozemska 181. Eritreja 5. Njemačka 182. Mali 6. Novi Zeland 183. Burkina Faso 7. Irska 184. Čad 7. Švedska 185. Mozambik 9. Švicarska 186. DR Kongo 10. Japan 186. Niger Zanimljivost Siromaštvo u svijetu Izrazito siromašnih ljudi, koji žive s manje od 1 dolara na dan, u svijetu je 1981. bilo 1,5 milijardi, a 2001. godine 1,1. Udjel izrazito siromašnih u ukupnom stanovništvu je smanjen sa 40 na 21% od 1981. do 2001. godine. Broj siromašnih koji žive s manje od 2 dolara na dan se u svijetu povećao od 2,5 na 2,7 milijardi ljudi od 1981. do 2001. godine. Ipak, u tom je razdoblju njihov udjel u ukupnom stanovništvu smanjen sa 66 na 53%. U posljednjem desetljeću drastično je smanjen udio izrazito siromašnih u Istočnoj i Južnoj Azije i a znatno manje u Subsaharskoj Africi. Pojmovnik Siromašni ljudi su za Svjetsku banku oni koji žive s manje od 1 ili 2 američka dolara na dan. 39.41. Aktualizirana nastavna jedinica: ASIMETRIČNOST SVJETSKOG GOSPODARSTVA Velike su razlike u razvijenosti u svijetu, ali značajno smanjene u posljednjih desetak godina. Primjerice, jedan Švicarac ostvario je 2012. godine bruto nacionalni dohodak koji odgovara dohotku koji ostvari 202 Etiopljanina ili 12 Bugara. A jedan Japanac ostvario je te godine bruto nacionalni dohodak kao 31 Indijac, 19 Filipinca ili 9 Kineza. Usporedimo stanje u Amerikama: jedan stanovnik SAD-a ostvario je bruto nacionalni dohodak kao 5 Meksikanaca, 4 Brazilaca ili 66 Haićana. TRI SVJETSKE GOSPODARSKI DOMINIRAJUĆE REGIJE Svijet je asimetrično razvijen. Jače razvijene države ostvarile su 68% bruto nacionalnog dohotka svijeta, a u njima je živjelo samo 13% stanovništva. Suprotno tome, slabije i srednje razvijene države ostvarile su 32% bruto nacionalnog dohotka svijeta, a u njima je živjelo 87% stanovništva svijeta. Asimetričnost je očita, ali smanjena u posljednjem desetljeću u korist slabije razvijenih država u ostvarenom BND-u. Države NAFTA-e, Europske unije i industrijske sile Dalekog istoka dominiraju svjetskim gospodarstvom. One prednjače veličinom gospodarstva, razvijenošću i tehnološkom nadmoći. Gospodarski trendovi što ih oni potiču, odražavaju se na cjelokupno svjetsko gospodarstvo. Zato stručnjaci često kažu da postoje tri jezgre svijeta: NAFTA, Europska unija i Istočna Azija. Udruženje NAFTA (SAD, Kanada i Meksiko) ostvarilo je 2012. godine 26,5% bruto nacionalnog dohotka svijeta, a u tim je državama živjelo 7% svjetskog stanovništva. Ili, države europskog gospodarskog prostora (EU i EFTA) iste godine ostvarile su 26% bruto nacionalnog dohotka svijeta, a sudjelovale su sa 7% u svjetskom stanovništvu. Istočna Azija je 2012. ostvarila 23% bruto dohotka svijeta, a u njoj je živio isti udio svjetskog stanovništva (23%). Kada se zbroje vrijednosti za sve te tri svjetske regije, tada su one ostvarile 76% dohotka svijeta, a u njima je živjelo 37% svjetskog stanovništva (udjel Kine iznosi 21%). Ostali svijet ostvario je 2012. godine samo 25% bruto nacionalnog dohotka svijeta, a u njemu je živjelo 63% svjetskog stanovništva. Usporedi sudjelovanje jače razvijenog svijeta u svjetskom bruto nacionalnom dohotku i stanovništvu. Koji dijelovi svijeta prednjače svjetskim gospodarstvom? Navedi svjetske jezgre. Koliko je njihovo sudjelovanje u svjetskom bruto nacionalnom dohotku i stanovništvu? Koncentracija ekonomske moći (bruto nacionalni dohodak) u tri jezgre svijeta (2012.) Asimetričnost svjetske ekonomije - udjel zapadne Europe, NAFTA-e i Istočne Azije u dohotku i stanovništvu svijeta 2012. godine PROMJENJIVOST USPJEHA Svijet ima tri jezgre, ali to je novije stanje. Poslije Drugoga svjetskog rata, 1950. godine, Istočna Azija ostvarila je 6% svjetskog bruto nacionalnog dohotka. Tada Istočna Azija nije bila jedna od tri svjetske jezgre, nego periferija. Druga polovica stoljeća bilo je razdoblje brzoga gospodarskog uspona Istočne Azije. Prvo je krenuo Japan, potom azijski »tigrovi« te »novoindustrijalizirane države«, kasnije se priključuje Kina i na kraju Vijetnam. Važnost Istočne Azije ubrzano raste u svjetskim gospodarskim odnosima pa se počinje koristiti pojam »Stoljeće Tihog oceana«. Istočna Azija postaje jednom od svjetskih jezgara. Njezin udjel u bruto nacionalnom dohotku svijeta porastao je na 23% (2012.). Istočna Azija je primjer najbržeg ekonomskog rasta u svijetu nakon Drugoga svjetskog rata. Područje bivšeg Sovjetskog Saveza je, pak, primjer najbržeg ekonomskog kolapsa u svijetu posljednjih 40 godina. SSSR je 1974. godine bio druga najveća ekonomija na svijetu, a 2003. Rusija se nalazila na 16., a 2012. na 10. mjestu. Sudjelovanje Rusije u svjetskom bruto nacionalnom dohotku drastično je smanjeno sa 7,2% (procjena) 1974. na 1,1% 2003. godine, a u posljednjem desetljeću Ruska Federacija bilježi visoke i stabilne stope rasta BND-a što je utjecalo na porast njezina udjela u svjetskom BND-u na 3%. Koji je dio svijeta imao najbrži gospodarski rast nakon Drugoga svjetskog rata? Koji je dio svijeta doživio najbrži i najveći gospodarski kolaps na kraju 20. stoljeća? Što je omogućilo porast udjela Ruske Federacije u svjetskom BND-u? MOGUĆNOSTI ZA STIZANJE NAJBOGATIJIH Industrija se seli prema slabije razvijenom svijetu. To je točno, ali seli se industrija jeftine radne snage i najviše do osrednje razine tehnologija (prljava te ekološki neprihvatljiva industrija). Na taj je način brojnim slabije razvijenim državama omogućen brži gospodarski razvoj i izlaženje iz siromaštva, ali put do visoke razvijenosti je vrlo dug. Potrebno je savladati visoke tehnologije. Za sada industrijska proizvodnja visokih tehnologija ostaje strateški smještena u najrazvijenijim dijelovima svijeta. Tako je udjel zemalja G7 u svjetskoj proizvodnji visoke tehnologije viši od 90%, a u svjetskoj globalnoj računalnoj moći procjenjuje se na više od 80%. Najbogatiji ulažu goleme iznose u istraživanje i razvoj, a najviše Sjedinjene Američke Države, potom Japan i Europska unija. Japan je posljednjih 15 godina povećao ulaganja u istraživanje i razvoj tri puta, a pozitivni rezultati su stigli. Kolike su mogućnosti Latinske Amerike i Afrike da dostignu visoku razvijenost poput Sjedinjenih Američkih Država kada Latinska Amerika i Afrika, zajedno, ulažu u istraživanje i razvoj samo četrdeseti dio što ih ulaže SAD? Odgovor glasi nikakve s tako malim ulaganjima u istraživanje i razvoj. Tko prednjači u industrijama visokih tehnologija? Tko najviše ulaže u istraživanje i razvoj? Zanimljivost Procjene razvoja u svijetu Većina današnjih stručnjaka slaže se u procjeni da će Kina nastaviti ubrzano gospodarski rasti i u skladu s tim postati još važnija na svjetskoj gospodarskoj sceni. Razvijeni će se nastaviti razvijati nižom, ali stabilnom stopom rasta, primjereno svojoj veličini. Bivše tranzicijske države Srednje Europe ući će u razdoblje duljeg i bržeg rasta. Njihov će rast biti brži od rasta zapadnoeuropskih zemalja, ali sporiji od Kine. Pretpostavlja se da će se i Indija priključiti državama s bržim rastom gospodarstva. Na kraju, američki stručnjak Henry Kissinger najavio je da će se nova ravnoteža graditi između pet središta moći: Sjedinjenih Američkih Država, Europe (Europske unije), Japana, Kine i Rusije. Njima se sve više pridružuju Indija, Brazil i Južna Afrika. Pojmovnik Prvi, Drugi i Treći svijet bila je česta podjela svijeta u vrijeme hladnog rata: razvijene zapadne države (Prvi), komunistički svijet (Drugi) i nerazvijeni svijet (Treći svijet). Danas se povremeno koristi samo pojam Treći svijet. Azijski »tigrovi« su Republika Koreja, Tajvan, Hong Kong i Singapur. »Novoindustrijalizirane države« u Istočnoj i Jugoistočnoj Aziji su Tajland, Malezija, Indonezija i Filipini, a stopama rasta industrijske proizvodnje i BND-a prednjači Kina. 42.45. Aktualizirana nastavna jedinica: RAST RAZLIKA IZMEĐU SJEVERA I JUGA Primjetno je snažno raslojavanje u svjetskom gospodarstvu. Manjina stanovništva ostvaruje sve veći dio kolača, a za većinu stanovništva ostaje sve manje mrvica sa stola. Upravo je nevjerojatno da gotovo cjelokupnu svjetsku imovinu posjeduje i njome upravlja tako malen dio čovječanstva. Nažalost, nisu se ostvarile višedesetljetne želje za približavanjem dvaju svjetova: bogatoga i siromašnoga. Brojni su za to razlozi, ali je sigurno da ih treba tražiti na objema stranama. BOGATSTVO U RUKAMA MANJINE Već smo ustanovili da razlike u razini razvijenosti između Sjevera i Juga uglavnom rastu. Usprkos potrebi i želji da se razlike u gospodarskoj razvijenosti smanjuju, one se, naprotiv, produbljuju. To je vidljivo u svim segmentima svakodnevice. Razlozi su vrlo kompleksni i raznoznačni te ih nije potrebno ponavljati. Veći je problem što se već desetljećima ne mogu naći putovi koji bi vodili smanjenju tih razlika. Očito je, naime, da ni bogati ne mogu očekivati siguran i stabilan razvoj u budućnosti ako se te goleme razlike ne smanje. Sve teže mogu jedna pokraj druge egzistirati ekonomija blagostanja i milijuni koji umiru od gladi. Novi svjetski ekonomski poredak danas je potrebniji svijetu nego ikad u povijesti. Nekih naznaka poboljšanja ima, ali su oni nedostatni. Kao primjer tih golemih razlika spomenut ćemo koncentraciju svjetske moći u grupi država poznatih po nazivu G7 (SAD, Japan, Njemačka, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Italija i Kanada). U tih sedam industrijski najrazvijenijih država 2013. godine živi samo 10,6 posto svjetskog stanovništva koje je 2012. ostvarilo bruto nacionalni dohodak u iznosu od 34.445 milijardi USD ili čak gotovo 50 posto od ukupnog BND-a svijeta! Dakle, oko 90 posto stanovnika mora živjeti od samo polovice svjetskog dohotka. U takvim odnosima razlike se vrlo sporo smanjuju. Naime, osnovica za budući razvoj mnogo je povoljnija u bogatim, nego u siromašnim državama. Ili spomenimo još jedan podatak: prvih 20 najvećih ekonomija u svijetu ostvaruje BND u iznosu od 56.922 milijardi USD ili 80,7 posto. To znači da ostalih 177 država ostvaruju samo 19,3 posto svjetskog dohotka (vidi dijagram). Istraži podatke o problemu pretilosti u razvijenim državama. Usporedi te podatke s brojem umrlih od gladi u svijetu. Komentiraj taj odnos. Mogu li se brže smanjivati razlike u razvijenosti između najbogatijih i najsiromašnijih u svijetu? Analiziraj priloženi dijagram o 20 najvećih gospodarstava svijeta. Izračunaj udio BND-a Hrvatske u BND-u EU i svijeta. Bruto nacionalni dohodak po stanovniku 2012. godine Dvadeset najvećih gospodarstava u svijetu 2012. godine BAUK NEZAPOSLENOSTI I ZAGAĐENOSTI OKOLIŠA Goleme su razlike u razvijenosti ako usporedimo bruto nacionalni dohodak po stanovniku u pojedinim državama svijeta. Dok, primjerice, stanovnik malog Monaka ostvari BND od čak 183.150 USD godišnje (2011.), jedan žitelj države DR Kongo u Ekvatorskoj Africi godišnje raspolaže samo s prosječno 190 USD! Razlike razvijenih i slabije razvijenih, ili kako to slikovito kažemo između sjevera i juga, najupečatljivije se vide na karti svijeta s unesenim podacima o visini BND-a po stanovniku. Zato vam predlažemo da pomno analizirate i komentirate podatke u dijagramima i kartogramima te prikupite novije podatke Svjetske banke o BND-u i BND-u po stanovniku. Ovakve gospodarske razlike povlače za sobom i sve veće razlike u razini školovanosti (teško je u siromašnim državama stvarati društvo znanja). To pak za posljedicu ima razmjerno polagano prestrukturiranje stanovništva prema osnovnim skupinama djelatnosti. Prema podacima iz 2011. godine, u Njemačkoj se u primarnim djelatnostima nalazilo samo 1,6 posto stanovništva, u sekundarnim 24,6 te u tercijarnim i kvartarnim 73,8 posto. Istodobno je taj odnos u Moldaviji bio 27,5 prema 13,1, odnosno prema 59,4 posto; u Švedskoj 1 : 28 : 71, a u Kambodži 56 : 17 : 27 posto! Možete pretpostaviti koliko je razvijena tehnologija u zapadnoeuropskim ili američkim (SAD) prilikama kada u tim državama dva do četiri posto primarnog stanovništva proizvede dovoljno hrane ne samo za sve stanovnike te zemlje, nego i za izvoz. Istodobno i više od 25 posto poljoprivrednika ne može proizvesti dovoljno hrane za stanovništvo u siromašnim državama. Veliki bauk za slabije razvijene države je i nezaposlenost. Doduše, o tom društvenom problemu nema pouzdanih i usporedivih podataka (ovisi o kriteriju i izvoru), ali ipak je očito relativno više nezaposlenih u nerazvijenim državama. Prema podacima EUROSTAT-a, u Hrvatskoj, Portugalu, Španjolskoj i Grčkoj ima više od 16 posto nezaposlenih od ukupnog radno sposobnog stanovništva, a, primjerice, u Kambodži samo 0,3 posto. U toj šumi podataka ima i onih koji realno prikazuju stanje u razvijenim državama je nezaposlenih mnogo manje nego u siromašnim. Posebna je priča zaštita okoliša. Poznato je da se zbog jeftine radne snage i nižih poreza »prljava« industrija seli u slabije razvijene države. To je masovna pojava, baš kao i emigracija stanovnika iz siromašnih u bogate države. Danas su ekološki mnogo ugroženija područja u slabije razvijenim državama nego u Europi, Sjevernoj Americi ili Australiji. Zanimljivo je spomenuti da takvo stanje uglavnom ne zabrinjava razvijene, koji, dapače, velikim emitiranjem štetnih plinova i dalje uzrokuju »efekt staklenika«, a SAD nisu ni ratificirale Kyotski sporazum. Problem ravnomjernije ekološke zaštite Zemlje osobito je aktualan i traži hitnije rješavanje. Na temelju podataka o BND-u (Svjetska banka) usporedi BND Hrvatske s nekim razvijenim i siromašnim državama. Afrika nema dovoljno hrane, a najkvalitetniji dio još izvozi. Zašto? Koliko problem nezaposlenosti pogađa tranzicijske države? Znaš li za koji primjer seljenja prljave industrije u slabije razvijene države? Kakav je odnos prema radnicima i dječjem radu u slabije razvijenim državama? S kojim se još problemima teško nose gospodarstva slabije razvijenih država? Stope nezaposlenosti u Hrvatskoj i državama Europske unije 2012. godine (%) Zanimljivost HIV-om zaražena 34 milijuna ljudi Jedan od primjera zanemarivanja siromašnih država je i slaba zdravstvena zaštita. Ovdje ćemo navesti problem AIDS-a. Trenutačno su tom opakom bolešću u svijetu zaražena oko 34 milijuna stanovnika (podatak se odnosi na kraj 2011. godine). Broj oboljelih (zaraženih) u posljednjih je desetak godina smanjen za 10 milijuna. Zanimljivo je navesti da je najviše oboljelih upravo u najsiromašnijim državama, mahom iz regije Subsaharska Afrika. Tamo je od AIDS-a u 2010. godini umrlo 1,8 milijuna, a zaraženo je oko pet posto odrasle populacije! Razvijene države, koje bi mogle pomoći, u preventivu i liječenje oboljelih od AIDS-a ulažu znatna sredstva, rezultati su vidljivi, no još uvijek je vrlo velik broj zaraženih što značajno utječe na udio radno sposobnog stanovništva, troškove liječenja i migracije stanovništva u budućnosti. država Broj stanovnika zaraženih HIV-om 1 Južna Afrika 5,700,000 2 Nigerija 2,600,000 3 Indija 2,400,000 4 Kenija 2,000,000 5 Mozambik 1,500,000 6 Tanzanija 1,400,000 7 Zimbabve 1,300,000 8 SAD 1,200,000 9 Zambija 1,100,000 9 DR Kongo 1,100,000 11 Etiopija 980,000 12 Rusija 940,000 12 Uganda 940,000 14 Malavi 930,000 15 Brazil 730,000 16 Kina 700,000 17 Tajland 610,000 18 Kamerun 540,000 19 Bjelokosna Obala 480,000 20 Ukrajina 440,000 21 Sudan 320,000 22 Botsvana 300,000 23 Vijetnam 290,000 24 Indonezija 270,000 24 Lesoto 270,000 26 Gana 260,000 27 Mijanmar 240,000 28 Meksiko 200,000 28 Namibija 200,000 28 Čad 200,000 31 Svazi 190,000 31 Angola 190,000 33 Kolumbija 170,000 34 Srednjoafrička Republika 160,000 35 Italija 150,000 35 Ruanda 150,000 37 Francuska 140,000 37 Španjolska 140,000 39 Burkina Faso 130,000 39 Togo 130,000 41 Argentina 120,000 41 Haiti 120,000 43 Burundi 110,000 43 Venezuela 110,000 45 Mali 100,000 46 Pakistan 96,000 47 Gvineja 87,000 48 Iran 86,000 49 Malezija 80,000 50 Kongo, Rep. 79,000 51 Ujedinjeno Kraljevstvo 77,000 52 Peru 76,000 53 Kambodža 75,000 54 Kanada 73,000 55 Nepal 70,000 56 Senegal 67,000 57 Benin 64,000 58 Papua Nova Gvineja 54,000 59 Dominikanska Republika 62,000 60 Niger 60,000 61 Gvatemala 59,000 62 Sijera Leone 55,000 63 Njemačka 53,000 64 Gabon 49,000 65 Eritreja 38,000 66 Salvador 35,000 66 Liberija 35,000 68 Portugal 34,000 69 Čile 31,000 70 Honduras 28,000 71 Jamajka 27,000 72 Ekvador 26,000 73 Švicarska 25,000 74 Somalija 24,000 75 Paragvaj 21,000 75 Alžir 21,000 75 Maroko 21,000 78 Panama 20,000 78 Poljska 20,000 80 Australija 18,000 80 Nizozemska 18,000 82 Uzbekistan 16,000 82 Gvineja Bisau 16,000 82 Džibuti 16,000 85 Belgija 15,000 85 Rumunjska 15,000 87 Trinidad i Tobago 14,000 87 Madagaskar 14,000 87 Mauretanija 14,000 90 Mauricijus 13,000 90 Gvajana 13,000 90 Korea, Rep. 13,000 90 Bjelorusija 13,000 94 Bangladeš 12,000 94 Kazahstan 12,000 96 Ekvatorska Gvineja 11,000 96 Grčka 11,000 98 Latvija 10,000 98 Libija 10,000 98 Tadžikistan 10,000 98 Urugvaj 10,000 46.49. Aktualizirana nastavna jedinica: SVE IZRAŽENIJA DEMOGRAFSKA POLARIZACIJA Broj stanovnika se tisućama godina povećavao vrlo sporo. Prema mišljenju demografskih stručnjaka, na Zemlji je 1650. godine živjelo otprilike 550 milijuna stanovnika. Stanovništvo se u sljedećem dvjestogodišnjem razdoblju, od 1650. do 1850., udvostručilo. Od 1850. do danas, u razdoblju od 150 godina, stanovništvo svijeta povećalo se više od pet puta. Godine 1960. na Zemlji je bilo 3 milijarde, a 1999. već 6 milijardi stanovnika. Prema procjeni Ujedinjenih naroda, 2050. godine na Zemlji će živjeti više od 9 milijardi ljudi. Na temelju toga možemo zaključiti da će stanovništvo rasti sporije u prvoj polovici 21. stoljeća, nego što je raslo u drugoj polovici 20. stoljeća. Međutim, u svijetu je u tijeku sve veća polarizacija stanovništva, odnosno sve neravnomjerniji prostorni raspored. RAZVIJENI I NERAZVIJENI U RAZLIČITIM FAZAMA DEMOGRAFSKE TRANZICIJE Osim što se prostorni raspored stanovništva sve više polarizira, razvijene i slabije razvijene države nalaze se u različitim fazama demografske tranzicije. U razvijenim državama je faza tranzicije ili višeg nataliteta (rođeni) i mortaliteta (umrli) završena pa se nalaze u posttranzicijskoj fazi. U slabije razvijenim državama prirodni prirast još je visok i one se nalaze u fazi pune demografske tranzicije. Najveće promjene u broju i prostornom rasporedu stanovništva u svijetu dogodile su se u posljednjih oko 150 godina, a proces polarizacije se nastavlja. Opće kretanje stanovništva ovisi o dva faktora: prirodnom i prostornom kretanju. Tijekom duge povijesti stopa nataliteta bila je vrlo visoka, ali stopa rasta stanovništva bila je uvijek vrlo niska. To je posljedica visoke stope mortaliteta. U 18. i 19. stoljeću u naprednijim zapadnim zemljama unapređuju se poljodjelstvo, obrtničkomanufakturna proizvodnja i prometni sistem, što poboljšava životne uvjete i smanjuje učestalost pojavljivanja raznih bolesti. Kao rezultat toga, stopa mortaliteta počinje padati, a broj stanovništva ubrzano rasti. U tim zemljama Europe i Sjeverne Amerike potkraj 19. stoljeća snažno se razvija industrija i mnogi su ljudi pohrlili u gradove tražeći posao u tvornicama. U gradovima, ali i u mnogim seoskim područjima bilo je sve teže izdržavati velike obitelji. Ljudi počinju uviđati prednosti malih obitelji: moguć je viši životni standard. U tim industrijskim zemljama kao posljedica takvih shvaćanja stopa nataliteta počinje padati, a s njom i stopa rasta stanovništva. U poljodjelskim zemljama Afrike, Azije i Latinske Amerike nije bilo pada stope mortaliteta sve do sredine 20. stoljeća. Otad u tim dijelovima svijeta stopa mortaliteta počinje naglo padati kao posljedica smanjenja gladi i epidemija, poboljšanja opskrbe vodom i bolje zdravstvene skrbi, ali ta kretanja nije pratio i pad nataliteta. Natalitet je ostao visok, što je prouzročilo eksplozivan rast stanovništva u siromašnim državama koji, malo smanjen, još traje. Smanjenje eksplozivnog rasta stanovništva često je glavna briga vlada slabije razvijenih država i Ujedinjenih naroda. Tako Kina već godinama provodi populacijsku politiku tročlanih obitelji: jedan par jedno dijete. Na taj su način Kinezi uspjeli obuzdati porast broja svog stanovništva i sveli ga na podnošljivu razinu. Njihova je stopa rasta danas mnogo niža od stope rasta stanovništva u Indiji, koja i dalje ima obilježje eksplozivnosti te bi uskoro mogla postati najmnogoljudnija država na Zemlji. Visoke stope porasta broja stanovnika postaju problem za državu ako stopu demografskog rasta ne prati stopa rasta BND-a i ako za sve stanovništvo nisu osigurane osnovne životne potrebe (zdravstvene, obrazovne, stambene, radna mjesta…). Demografski i gospodarski razvoj su usko povezani. Što je to demografska tranzicija? Zašto je Hrvatska već u posttranzicijskoj fazi? Što je uvjetovalo demografsku eksploziju u slabije razvijenim državama? Zašto je pao prirodni prirast u razvijenim državama? Rast stanovništva svijeta posljednjih 200 godina NASTAVLJA SE PROSTORNA DEMOGRAFSKA POLARIZACIJA Prema prognozama demografskih stručnjaka Ujedinjenih naroda, broj stanovnika na Zemlji i dalje raste, tako da će se do 2050. povećati na više od 8 milijardi (projekcija UN-a, prema niskim stopama fertiliteta) odnosno za 17%. No, ako stope fertiliteta ostanu na vrijednostima posljednjih pet godina, rast stanovništva bit će daleko brži (do 11 milijardi). Međutim, taj će se porast odvijati prostorno vrlo diferencirano: u razvijenim državama broj stanovnika smanjit će se s 1,3 na 1,1 milijardu (pad 8%) , a u slabije razvijenima će porasti s 5,8 na 7,2 milijarde (rast 22%). Najveći porast bilježit će i dalje Afrika, neki dijelovi Azije (osobito Indijski potkontinent) i Latinske Amerike. Velike su i razlike u starosnoj strukturi stanovništva u pojedinim regijama svijeta. Mladog stanovništva (do 14 godina) u razvijenim državama živi sve manje, danas samo oko 16 posto (s tendencijom opadanja). U slabije razvijenim državama taj postotak iznosi 28 posto (s tendencijom stagnacije). Zato u razvijenim državama živi čak 18 posto stanovništva starijeg od 65 godina, a u slabije razvijenima samo 6,5 posto. Relativno najviše starog stanovništva ima u Europi te u Sjevernoj Americi, a u Africi živi samo 3,5 posto stanovništva starijih od 65 godina. Slična je situacija i sa stopama rasta. U petogodištu 2010.-2015. prema procjenu UN-a, stanovništvo Afrike raste po stopi 2,5% godišnje, Azije, Južne i Sjeverne Amerike 1,1%, Australiju i Oceaniju 1,0%, a stanovništvo Europe smanjuje se 0,2% godišnje. U petogodištu 2025.2030. Afrika će zadržati istu stopu porasta broja stanovnika, u Južnoj i Sjevernoj Americi očekuje se porast po stopi 0,7% godišnje, u Australiji i Oceaniji 0,8% godišnje, a u Europi pad po stopi 0,5% godišnje. Prema tome, uz starenje Europa ulazi u razdoblje depopulacije, što će se odraziti i na mirovinske fondove, potrebe za radnom snagom, a time i na međukontinentalne migracije. Na kojem kontinentu broj stanovnika najbrže raste i zašto? Zašto prosječno najstarije stanovništvo živi u Europi i Japanu? Zašto je posljednjih godina u Hrvatskoj više umrlih nego rođenih? Prirodna promjena po državama svijeta (2013.) Stanovništvo po kontinentima 2000. i prognoza za 2050. godinu Stanovništvo kontinenata prema velikim dobnim skupinama (2013.) Osnovne skupine gustoće stanovništva po državama svijeta (2013.) KOLIKO STANOVNIKA ZEMLJA MOŽE IZDRŽATI? Neki stručnjaci smatraju da proizvodnja hrane ne može na dulji rok izdržati teret prevelikog porasta broja stanovnika. Često se rabi pojam prenaseljenosti kojim se označava previše ljudi na jednom području za prihvatljiv životni standard. Prvi je o tome iznio teoriju T. R. Malthus na kraju 18. stoljeća kada je proricao da će glad, ratovi i ostale katastrofe postati uobičajeni ne smanji li se rast stanovništva. Od toga doba broj stanovnika je povećan za četiri milijarde, a većina ljudi živi dulje i zdravije nego ikada prije. Dakle, Malthusova teorija o prenaseljenosti donekle vrijedi samo za neke gospodarski slabije razvijene države (primjerice Etiopiju, Somaliju itd.) koje nisu sposobne proizvesti dovoljno hrane za sve više svojih stanovnika. No, Malthus nije predvidio takav tehnološki napredak u proizvodnji hrane i ostalih potrepština kakav se zbio u gospodarski razvijenim zapadnim zemljama. Mnogi stručnjaci, pak, smatraju da se može tehnološki povećavati proizvodnja hrane za više od 1,7% godišnje i tako držati korak s rastom stanovništva. Na kraju možemo zaključiti da još nitko sa sigurnošću ne zna gdje su granice ekološke izdržljivosti Zemlje s obzirom na naseljenost. Zašto su znanstvenici već u 18. stoljeću smatrali da Zemlja neće podnijeti porast stanovništva koji je tada počeo? Kako utječe proizvodnja hrane na prirodnu ravnotežu? U kojim dijelovima svijeta nema dovoljno hrane za stanovništvo u porastu? Zašto? Stanovništvo po kontinentima 2000. i prognoza za 2050. godinu Stanovništvo Površina Stanovništvo Stanovništvo 2050. Kontinent Porast/pad Mil. Europa (s Rusijom) % tis. km 2 % na km 2 Mil. 2050./2000. 729 12 22.986 16,9 31,7 622 -14,7 3.683 60,8 31.764 23,4 114,4 4.482 21,7 Afrika 784 12,9 30.306 22,3 25,3 2.119 170,3 Angloamerika 310 5,2 21.517 15,9 14,3 395 27,4 Latinska Amerika Australija i Oceanija 519 8,6 20.533 15,2 24,9 674 29,9 31 0,5 8.536 6,3 3,5 50 61,3 Azija Svijet 6.055 100 135.641 100 44,1 8.050 32,9 (United Nations, Department of Economic and Social Affairs, Population Division, 2013. World Population Prospects: The 2012 Revision, CD-ROM Edition) Zanimljivost Sve veće razlike u starosnoj strukturi Indikativni su podaci o starosnoj strukturi stanovništva po pojedinim državama svijeta. Evo nekih podataka o postotku mladog stanovništva 2013. godine u odabranim državama svijeta (do 14 godina): u Njemačkoj 13,1 posto, Japanu 13,4, Bosni i Hercegovini 14,0, Hrvatskoj 14,6, Rusiji 16,0, SAD-u 20,0, Indiji 28,9, a u Nigeru čak 50,0 posto. Obrnuto, starog stanovništva (iznad 65 godina) ima mnogo više u razvijenim državama. Evo podataka za već spomenute države: u Njemačkoj 20,9 posto, Japanu 24,8, Bosni i Hercegovini 12,9, Hrvatskoj 17,4, Rusiji 11,1, SAD-u 13,9, Indiji 5,7, a u Nigeru samo 2,6 posto. Već ove razlike u starosnoj strukturi, a pogotovo u razlikama životnog standarda, velik su razlog za sve veće migracije stanovništva iz siromašnih u bogatije države. Pojmovnik Demografska tranzicija - etapa u razvoju stanovništva u kojoj se odvija prijelaz s visokih stopa rodnosti i smrtnosti, na niske stope, odnosno prijelaz s malog prirodnog prirasta preko demografskog »booma« na mali prirodni prirast. U posttranzicijskog etapi prirodnog prirasta uglavnom nema ili je minimalan, a često se javlja prirodni pad. 52.56. Aktualizirana nastavna jedinica: ZNAČENJE I PERSPEKTIVA EUROPSKE UNIJE San o ujedinjenoj Europi polako, ali uporno postaje stvarnost. U svibnju 2004. u članstvo je primljen najveći broj novih članica (10), većinom bivših država u tranziciji. Širenje je nastavljeno 2007. godine prijemom Bugarske i Rumunjska te Hrvatske 2013. godine. Tako se danas u sastavu Europske unije nalazi 28 članica. Od rušenja Berlinskog zida (1989.) polako se ostvaruje san o postupnom ukidanju državnih granica i uvođenju jedinstvene valute u većem dijelu Starog kontinenta. To su krupne promjene koje mijenjaju svijet. Na razini povezanosti i efikasnosti djelovanja Europska unija je najveća i najutjecajnija regionalna integracija u svijetu. ŠEST DESETLJEĆA EUROPSKOG INTEGRIRANJA Danas, 60 godina nakon osnivanja, Europska unija okuplja 28 europskih država u kojima živi oko 510 milijuna stanovnika. U 2012. godini oni su ostvarili bruto nacionalni dohodak (GNI) od 17.108 milijardi američkih dolara, što je više nego Sjedinjene Američke Države, a prosječni BND po stanovniku iste je godine iznosio 35.757 međunarodnih dolara (uz prisutne razlike u dohotku po stanovniku između država članica). U vanjskotrgovinskoj razmjeni Europska unija je najjači svjetski trgovac. Ova je integracija postigla najizrazitiju unutarnju koheziju od svih sličnih udruženja u svijetu te ima najsnažniji utjecaj na gospodarska kretanja na našem planetu. Objasni važnost Europske unije u Europi i svijetu. Nastanak i širenje Europske unije Kratak prikaz stvaranja Europske unije • Na inicijativu francuskog ministra vanjskih poslova Roberta Schumana 1951. Pariškim je ugovorom osnovana Europska zajednica za ugljen i čelik. • Rimskim ugovorima 1957. osnovane su Europska ekonomska zajednica i Europska zajednica za atomsku energiju (Euratom). Države osnivačice EEZ-a bile su Nizozemska, Belgija, Luksemburg, Zapadna Njemačka, Francuska i Italija. Ujedinjena šestorka počela je uspješan razvoj i utjecaj u europskoj i svjetskoj ekonomiji. • Od 1967.godine za tri zajednice (Europsku ekonomsku zajednicu, Europsku zajednicu za ugljen i čelik te za EURATOM) počinje se koristiti zajedničko ime Europska zajednica (EZ). • Danska, Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo potpisuju s EZ-om ugovor 22. siječnja 1972., a pristupaju 1. siječnja 1973. godine. • EZ počinje i stvaranje monetarne unije jer je 13. ožujka 1979. stupio na snagu Europski monetarni sustav. Njegovim osnivanjem otvoren je put k ostvarenju monetarne stabilnosti u Europi. U lipnju 1989. godine ustanovljena su opća načela za stvaranje Ekonomske i monetarne unije, a uvođenje jedinstvene valute je proces koji se trebao odvijati u tri faze (prva faza počela je 1990. godine, druga faza 1994., a treća 1999.). Potpisivanjem ugovora u Maastrichtu 1992. godine donesena je odluka o stvaranju monetarne unije. • EZ-u 1. siječnja 1981. godine pristupa i Grčka. • Ugovorom potpisanim u luksemburškom gradiću Schengenu 14. lipnja 1985. počinje proces ukidanja graničnih formalnosti između država članica EZ-a. Tada su tom ugovoru pristupili Njemačka, Francuska, Luksemburg, Belgija i Nizozemska. Dana 19. lipnja 1990. potpisan je dodatni Sporazum iz Schengena u kojem su utvrđeni uvjeti i garancije provedbe dogovora o slobodnom kretanju ljudi. Šengenska granica se kasnije proširila i na ostale članice: 1990. pristupa Italija, 1991. Portugal i Španjolska, 1992. Grčka, 1995. Austrija te 1996. Švedska, Finska i Danska. Od novih članica EU-a šengenskom prostoru pristupile su 2004. godine Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Slovenija i Slovačka. Uvjete nisu zadovoljili Bugarska, Rumunjska i Cipar pa u idućim godinama moraju zadovoljiti uvjete kao i zadnja primljena država u članstvo EU-a, Hrvatska. Šengenskom prostoru nisu pristupile UK i Irska. Od nečlanica EU-a dio Šengenskog prostora su Norveška (1996.), Island (1996.), Švicarska (2004.) i Lihtenštajn (2008.) pa se sloboda kretanja roba, radne snage i kapitala provodi u 26 država potpisnica Schengenskog sporazuma u kojima živi 420 milijuna stanovnika na 4,3 mil. km2. • Španjolska i Portugal postaju članice EZ-a 1. siječnja 1986. godine. • Za daljnji razvoj EZ-a od posebne su važnosti bili ugovori iz Maastrichta 1991. te iz Amsterdama, potpisan 1. studenoga 1997. godine. Od 1.1.1993. zajednica nosi naziv Europska unija. • Austrija, Finska i Švedska pristupaju 2. siječnja 1995. godine. • Među članicama EU stvara se sve čvršća monetarna unija. Tako je stvorena zajednička moneta euro. To zajedničko platežno sredstvo je u negotovinskom plaćanju u optjecaju od 1. siječnja 1999., a u gotovinskom od 1. siječnja 2002. godine. Do 2013. euro je prihvatilo 17 članica EU-a (od starih članica dio eurozone nisu Danska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Švedska, a od novih Latvija, Litva, Poljska, Češka, Mađarska, Bugarska, Rumunjska i Hrvatska). Posebnim sporazumima s EU, dio monetarne unije postale su države Monako, San Marino, Vatikan i Andora, a Kosovo i Crna Gora jednostrano su uvele euro, a nisu dio eurozone. Kandidati za proširenje eurozone moraju zadovoljiti kriterije, koji se prije svega odnose na makroekonomsku stabilnost i stopu inflacije. • Od svibnja 2004., nakon dugogodišnjih priprema i pregovora, članicama Europske unije postale su i tzv. tranzicijske države Litva, Estonija, Latvija, Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska i Slovenija te dvije mediteranske otočne zemlje Malta i Cipar (grčki, južni dio). • Od 1. siječnja 2007. članicama postaju Bugarska i Rumunjska. • Od 1. srpnja 2013. članicom postaje Hrvatska. • Pristupnici s kojima se vode konkretni pregovori o pristupanju Europskoj uniji su Turska, Island (najavljeno odustajanje od pregovora o punopravnom članstvu), a među ostalim tranzicijskim državama status kandidata za članstvo imaju Makedonija, Crna Gora i Srbija, a potencijalnog kandidata Albanija, Bosna i Hercegovina te Kosovo. Opiši ukratko nastanak Europske unije. Koje su glavne prednosti koje donosi članstvo u Europskoj uniji? Zašto se Europska unija odlučila na proširenje prema istočnoj Europi? Zašto neke razvijene države nisu podnijele zahtjev za članstvo u EU? Objasni način funkcioniranja Schengenske granice. Koje su, prema tvom mišljenju, prednosti ili nedostaci ulaska Hrvatske u EU? Uz pomoć dijagrama s BND-om po stanovniku objasni razlike u razvijenosti unutar Europske unije. NOVI IZAZOVI PRED UJEDINJENOM EUROPOM Od svibnja 2004., odnosno od siječnja 2007. i srpnja 2013. Europska unija više nije ono što je bila: ni po broju udruženih država, ali ni po pokazateljima razvoja i stabilnosti. Drugim riječima, pred velikim izazovom nije samo novoudruženih 13 država, nego i stare članice jer će novo udruživanje snažno djelovati i na daljnji razvoj njihove ekonomije, pa i demokracije. U članstvo EU sada su uglavnom primljene tzv. zemlje u tranziciji. Tim činom je, zapravo, definitivno završeno dugo razdoblje realsocijalizma na istoku Europe. Estonija, Latvija, Litva, Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska i Slovenija te Bugarska, Rumunjska i Hrvatska sada su ravnopravno uključene u zapadnu tržišnu demokraciju, a to se dugo očekivalo i za dvije mediteranske otočne zemlje Maltu i Cipar. Osim ekonomskog zaostajanja, nove članice u EU unose nove kulture i mentalitete, nove specifičnosti i demokratske navike, nove geostrateške i političke izazove te nove velike ekološke zahtjeve. Zato primanje 13 novih članica zapravo znači velike promjene za cijelu Europsku uniju. Stoga je realno očekivati da će EU sljedećih godina vrlo oprezno ulaziti u nova proširenja članstva. Europska unija je pionirski pothvat u regionalnom udruživanju u svijetu pa se stoga svaki potez ove integracije analizira s osobitim zanimanjem jer služi kao putokaz drugima. Sustav »globalnog sela«, odnosno procesa globalizacije, na primjeru ujedinjene Europe nastoji dobiti i »ljudski lik«. Dakle, Europa nastoji brojne negativnosti koje sa sobom donosi globalizacija pretvoriti u razvojne prednosti te i slabije razvijene države Europe (a potom i svijeta) izvući iz siromaštva. Dakako, u tom nastojanju dolazi i do propusta i slabosti, ali zacrtani cilj vrijedi truda. Najvažnija tijela Europske unije su Vijeće Europske unije, Europski parlament i Europska komisija. Vijeće Europske unije (Vijeće ministara) ima sjedište u Bruxellesu i ono donosi zakone EU te predstavlja sve države članice (države predstavljaju ministri vanjskih poslova). Njime svaka članica EU predsjedava šest mjeseci. Europski parlament sa sjedištem u Strasbourgu predstavlja zakonodavnu vlast EU (zajedno s Vijećem Europske unije) te odlučuje o proračunu Europske unije. Europska komisija sa sjedištem u Bruxellesu predlaže i provodi zakone te predstavlja EU u svijetu. Sud Europske unije ima sjedište u Luxembourgu, a središnja banka u Frankfurtu na Majni. Vrlo važne odluke na svojim redovitim godišnjim sastancima donosi Europsko vijeće koje čine predsjednici država ili predsjednici vlada svih članica, no to tijelo ne spominje se u osnivačkim ugovorima. Širenjem na 28 članica poseban izazov u funkcioniranju Unije je broj predstavnika u pojedinim tijelima i način glasovanja. Broj zastupnika u Parlamentu i broj glasova u Komisiji određeni su proporcionalno broju stanovnika država članica. Institucije Europske unije (Europsko vijeće i Vijeće Europske unije) ne smije se miješati s Vijećem Europe, političkom organizacijom sa sjedištem u Strasbourgu, u čijem su članstvu euroazijske države koje zadovolje posebne provjere (demokracija, ljudska prava, nadležnost Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu…). Koji su sve ciljevi Europske unije? Koji su izazovi u funkcioniranju Europske unije? Koja tijela upravljaju Europskom unijom? Istraži zašto nije uspjelo donošenje Europskog ustava. Osnovni podaci o državama Europske unije Površina rbr Država km2 mil. stan. st./km2 2013. BND 2012. (mil. USD) BND per capita (ID, 2012.) 1 Austrija 83.858 8,495 101,3 407.585 43.220 2 Belgija 30.518 11,104 363,9 501.305 39.260 3 Bugarska 110.994 7,223 65,1 50.164 15.390 4 Cipar 9.251 1,141 123,4 22.708 29.400 5 Češka 78.865 10,702 135,7 190.597 24.550 6 Danska 42.765 5,619 131,4 334.135 42.620 7 Estonija 45.226 1,287 28,5 21.200 21.990 8 Finska 338.145 5,426 16,0 254.148 38.210 9 Francuska 547.030 64,291 117,5 2.742.891 36.460 10 Grčka 131.957 11,128 84,3 262.431 24.790 11 Hrvatska 56.578 4,290 75,8 56.718 19.760 12 Irska 70.273 4,627 65,8 178.838 35.110 13 Italija 301.323 60,990 202,4 2.061.253 32.280 14 Latvija 64.598 2,050 31,7 28.725 21.020 15 Litva 65.300 3,017 46,2 41.335 22.760 16 Luksemburg 2.586 0,530 205,1 40.898 63.000 17 Mađarska 92.966 9,955 107,1 123.233 20.200 18 Malta 315 0,429 1361,9 8.268 26.990 19 Nizozemska 41.526 16,759 403,6 809.072 43.360 20 Njemačka 357.021 82,727 231,7 3.603.895 41.370 21 Poljska 312.685 38,217 122,2 488.336 20.920 22 Portugal 92.391 10,608 114,8 216.617 24.670 23 Rumunjska 238.391 21,699 91,0 179.561 16.310 24 Slovačka 49.034 5,450 111,2 92.886 24.370 25 Slovenija 20.273 2,072 102,2 46.737 26.470 26 Španjolska 504.842 46,930 93,0 1.391.430 31.780 27 Švedska 449.965 9,571 21,3 534.959 43.160 28 Ujedinjeno Kraljevstvo 244.140 63,136 258,6 2.418.464 35.800 EUROPSKA UNIJA 4.382.816 509,475 116,2 17.108.389 Izvor: World Development Indicators database, World Bank, 1 July 2013, World Population (UN), 1 July 2013 35.775 Bruto nacionalni dohodak po stanovniku u državama Europske unije 2012. godine 57. Pojmovnik Regionalna integracija - zajednica je više država neke regije u svijetu koje vežu zajednički interesi i ciljevi razvoja. U razini regionalne povezanosti dosad su u svijetu najdalje otišle države ujedinjene u Europsku uniju. Uvod Njemačka, četvrto najveće gospodarstvo na svijetu i … Osnovni tekst 2. odlomak: Sa 3604 milijarde USD bruto nacionalnog dohotka (2012.) Njemačka je četvrto gospodarstvo svijeta po snazi iza SAD-a, Kine i Japana. Najmnogoljudnija je država Europe (bez Ruske Federacije), s vrlo gustom naseljenošću. Stoga je uloga Njemačke u procesima suvremenog prestrukturiranja svjetskoga gospodarstva neupitna, a u Europi vodeća jer je to najveće gospodarstvo Europe »motor europskog gospodarskog razvoja«. I u političkim odnosima, a posebno u Europskoj uniji, Njemačka ima sve važniju ulogu. U suvremenom njemačkom gospodarstvu industrija i ostale sekundarne djelatnosti imaju veliku važnost u zaposlenosti i dohotku. U tercijarnom sektoru razvijene su sve grane prometa, a raspolaže i značajnim turističkim potencijalima. Velika proizvodnja dobara i usluga osigurala joj je poziciju drugog svjetskog izvoznika i pozitivnu vanjskotrgovinsku bilancu. Tri razvojne osovine Europe (plava, zlatna i žuta banana) 58. Savezne zemlje Njemačke prema ostvarenom bruto nacionalnom dohotku po stanovniku (2011.) Izvor: Der Fischer Weltalmanach 2013. 60. URBANE JEZGRE RAZVOJA - BALLUNGSGEBIET 5.red: Tipičan je primjer sporijeg, ali ipak vrlo uspješnog prestrukturiranja prostor industrijske regije Ruhra gdje na približno 7110 četvornih kilometara (od Kölna do Dortmunda i Essena) danas živi oko 11 milijuna stanovnika. Tekst u nastavku odlomka zamjenjuje se novim: Ruhr je dio šireg industrijskog područja Sjeverna Rajna- Vestfalija (Nordrhein-Westfalen), vodeće industrijske regije Europe koja ostvaruje 4,4 posto europskog BND-a, u kojoj djeluje više od 750 000 srednjih i malih poduzeća, polovica najvećih njemačkih kompanija (npr. Metro, Deutsche Telecom, Deutsche Post, DHL, Tyssen Krupp, Rewe, Bayer), s više od 6,5 milijuna radnika. Uz tradicionalno jaku industriju čelika i kemijsku industriju te nove industrije visokih tehnologija (mikroelektronika, laserska tehnologija, bioanorganska kemija, medicinska istraživanja), danas dominiraju uslužne djelatnosti, posebice znanstvene institucije te brojni tehnološki i poslovni inkubatori. 62. Uvod: Francuska je 2012. godine, prema visini bruto nacionalnog dohotka, bila druga u Europi, iza Njemačke te peta u svijetu, iza SAD-a, Kine, Japana i Njemačke. Njezini stanovnici uživaju u vrlo visokom životnom standardu – prema društvenom razvojnom indeksu Francuska je 11. u Europi i 20. u svijetu (2012.). Nacionalnim dohotkom po stanovniku 41.750 USD (2012.) u gornjoj je trećini svih država Europe (i svijeta), iza primjerice Njemačke (44.010), Belgije (44.990), Finske (46.940), Austrije (48.160) ili Norveške (98.860), a ispred Ujedinjenog Kraljevstva (38.250), Italije (33.840) ili Portugala (20.580). Površinom pripada među najveće države Europe i najveća je u Europskoj uniji. Od četiri vodeće zemlje Europske unije, 2013. godine Njemačka (83 milijuna) ima najbrojnije stanovništvo, a Francuska (64), Ujedinjeno Kraljevstvo (63) i Italija (61) imaju podjednak broj stanovnika. 64. VELIKI PARIZ… 7. red: U pariškoj gradskoj aglomeraciji živi približno 11 milijuna stanovnika, a s okolnim satelitskim gradovima, više od 12 milijuna. 66. Broj nuklearnih elektrana (2013.) - u Europi dominira Francuska (tako proizvodi dvije trećine potrebne energije) 67. UVOD Ujedinjeno Kraljevstvo čine četiri zemlje ujedinjene pod jednom krunom. Te su četiri zemlje Engleska, Škotska, Wales i Sjeverna Irska. Za rujan 2014. godine najavljen je referendum o neovisnosti Škotske na kojemu se odlučuje o sudbini Škotske, a time i Ujedinjenog Kraljevstva. Službeno ime današnje države je Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske. Većina ljudi zove tu zemlju skraćeno Ujedinjeno Kraljevstvo, UK, Velika Britanija ili Britanija. Neki je zovu samo Engleska (što je netočno). No, bez obzira na ime, to je otok koji je mijenjao svijet. 69. SEDAM GLAVNIH NODALNO-FUNKCIONALNIH REGIJA Ujedinjeno je Kraljevstvo, u usporedbi s većinom ostalih europskih zemalja, gusto naseljena i visoko urbanizirana država. Na području od 244.140 četvornih kilometara žive 63 milijuna stanovnika (2013.), što znači 259 stanovnika na jedan četvorni kilometar (za usporedbu, gustoća naseljenosti Hrvatske je otprilike 76 stanovnika na jedan četvorni kilometar). 70. U tzv. Velikom Londonu, najvećem metropolitanskom području, živi približno devet milijuna ljudi (a u aglomeraciji 13,2 mil.), što je 14,2 posto ukupnog stanovništva. 71. Commonwealth - najveće kolonijalno carstvo na svijetu 72. Ujedinjeno Kraljevstvo spada u jezgru najrazvijenijeg dijela Europe 77. 78. 3. odlomak: Suvremeno talijansko društvo je tercijarizirano – većina je zaposlena u uslužnim djelatnostima. U sekundarnim djelatnostima zaposlena je četvrtina radne snage, a oko 4 posto živi od primarnih djelatnosti. Dijagrami se zamjenjuju novim: Udio sektora u BND-u Italije 2011. godine 1.9% 25.4% I. sektor II. sektor III. sektor 72.7% Struktura zaposlenog stanovništva Italije prema osnovnim sektorima gospodarskih djelatnosti (2011.) 3.9% 26.9% I. sektor II. sektor III. sektor 69.2% 79. Uvod: Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini (NAFTA) je regionalni trgovinski blok kojeg čine Sjedinjene Američke Države, Kanada i Meksiko. Te tri države ostvarile su 2012. godine bruto nacionalni dohodak od 18.689 milijardi USD, što je 26,5 posto svjetskog BND-a. U ovoj grupaciji postoje dvije razine povezanosti: SAD i Kanada imaju znatno otvorenije granice, a Meksiko im se pridružio samo u nekim povlasticama. NAFTA je znatno slabije međusobno povezana nego što su članice Europske unije. Usprkos tome, ova integracija ima znatan pozitivan utjecaj na gospodarski i društveni razvoj članica. Te mogućnosti sve više koristi i Meksiko pa postaje jedno od najjačih gospodarstava u svijetu, bez obzira na još uvijek ekonomski zaostali jug. Sudjelovanje članica NAFTA-e u svjetskoj trgovini Struktura robnog izvoza Meksika 1990., 2003. i 2012. godine Udio sektora u BND-u Meksika 2011. godine 4% 34% I. sektor II. sektor III. sektor 62% Struktura zaposlenog stanovništva Meksika prema osnovnim sektorima gospodarskih djelatnosti (2011.) 13% I. sektor 26% 61% II. sektor III. sektor 80. RAZINE EKONOMSKIH INTEGRACIJA Postojeći tekst se aktualizira novim spoznajama i glasi: Danas u svijetu postoji niz trgovinskih sporazuma između dviju ili više država, s različitim stupnjevima integriranja. Stupanj integracije ovisi o vrsti sporazuma, ciljevima i politici koju pojedine integracije provode. U teoriji imamo šest stupnjeva ekonomskog integriranja. Najniži stupanj predstavljaju okvirni sporazumi o trgovini i ulaganjima (TIFA) i bilateralni investicijski ugovori. Cilj okvirnih sporazuma o trgovini i ulaganjima je uklanjanje zapreka za širenje trgovine i rješavanje sporova među državama potpisnicama sporazuma. To je prvi korak prema sporazumu o slobodnoj trgovini. Primjerice sporazum o trgovini i ulaganjima potpisali su 2006. godine SAD i ASEAN. Bilateralnim investicijskim ugovorima (BIT) uspostavljaju se uvjeti za privatne investicije državljana i tvrtki dviju država. Trenutno je na snazi više od 2500 takvih sporazuma koji uključuju većinu država u svijetu, a kritičari im se suprotstavljaju tvrdeći da nedovoljno uvažavaju standarde i obveze u zaštiti prava radnika, zaštiti okoliša, socijalnu politiku i odnos prema prirodnim resursima. Drugi stupanj ekonomskog integriranja je ugovor o slobodnoj trgovini (PTA) kojim se uspostavlja zona slobodne trgovine (FTA) između dviju ili više država. Ugovorima o povlaštenoj trgovini smanjuju se ili potpuno ukidaju zapreke (carine, kvote, državne potpore, administrativni propisi i sl.) u međusobnoj trgovinskoj razmjeni država potpisnica ugovora. Prema zemljama nečlanicama svaka članica zone slobodne trgovine provodi vlastitu trgovinsku politiku. Primjerice, zone slobodne trgovine uspostavile su članice CEFTA-e NAFTA-e, MERCOSUR-a. Carinska unija daljnji je korak u ekonomskom integriranju. Uklonjene su sve zapreke u među članicama, ali za razliku od zone slobodne trgovine, članice carinske unije provode zajedničku vanjsku trgovinsku politiku prema nečlanicama. Primjeri carinske unije su ekonomske integracije Andska zajednica (CAN), Istočnoafrička zajednica (EAC), Južnoafrička carinska unija (SACU). Zajedničko tržište ima sve značajke carinske unije te dodatno slobodu kretanja roba, kapitala, usluga i radne snage među članicama. Zajedničko tržište odnosno Europski gospodarski prostor (EEA) uspostavile su članice Europske unije (prije Europske ekonomske zajednice). Četvrti stupanj ekonomske integracije ostvarile su i članice Južnoazijskog prostora slobodne trgovine (SAFTA) i Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA), a na ostvarenju tog stupnja intenzivno rade članice Zajednice neovisnih država, EURASEC-a, ASEAN-a i druge. U uvjetima zajedničkog tržišta, a time i konkurentnog okruženja, učinkovite tvrtke imaju ogromne koristi, manje troškove, na tržište plasiraju jeftinije proizvode. Negativni utjecaj uspostave zajedničkog tržišta vidljiv je na tvrtkama koje su ranije imale nacionalnu zaštitu i subvencije. U državama s većim brojem takvih tvrtki pristup zajedničkom tržištu donosi izrazito negativne učinke u smislu porasta nezaposlenosti i migracija radne snage. Ekonomska unija je stupanj ekonomskog integriranja u kojemu se provode sva pravila zajedničkog tržišta i dodatno se uvodi zajednički novac, ujednačavaju stope poreza u članicama te zajednička monetarna i financijska politika. Ekonomsku uniju ostvarile su članice eurozone te Švicarska i Lihtenštajn. Politička unija je šesti, najviši stupanj ekonomskog integriranja u kojemu nastaju zajednička iznaddržavna politička tijela i činovnički aparat kojeg izravno bira stanovništvo svih članica (npr. članove Europarlamenta) ili je posredno delegiran od svih članica (ostala tijela Europske unije). Politička unija ima federalnu strukturu. Taj je stupanj ostvarila Europska unija, no u funkcioniranju unije prisutni su brojni izazovi i problemi koje se sporo i teško rješavaju, često uz nezadovoljstvo velikog dijela stanovništva država članica. Zadnji odlomak ostaje nepromijenjen. U shemi Mjesto EU i NAFTA-e u razini integracijskih procesa dodaje se unutar zone slobodne trgovine još jedan krug (TIFA i BIT). 82. Uvod: Iako se javljaju nove svjetske gospodarsko-političke sile, Sjedinjene Američke Države dominiraju na svjetskoj sceni. U 2012. ukupni bruto nacionalni dohodak SAD-a iznosio je 15.735 milijardi USD, nešto manje od ukupnog BND-a svih 28 država Europske unije (koje su ostvarile 17.108 milijardi USD). Usprkos svojoj veličini i broju stanovnika, SAD ima životni standard među najvišima u svijetu. SAD vodi i usmjerava svjetsku politiku (usprkos jačanju utjecaja Rusije i Kine), a njegova vojna spremnost nadilazi sve druge svjetske sile. SAD također prednjači u stvaranju društva znanja i u prestrukturiranju gospodarstva u poslijeindustrijskom dobu. Ta se zemlja trudi prikazati svijetu svoj način života kao najbolji i najprivlačniji. Najnovija financijska kriza s naznakama recesije te neuspjesi nekih vojnopolitičkih intervencija donekle su poljuljali taj primat SAD-a u svijetu. 86. Umjesto dva, prilaže se jedan kružni dijagram i aktualiziraju podaci: Zaposlenost u SAD-u prema glavnim djelatnostima 2011. godine; mijenja se legenda: primarne, sekundarne i tercijarne djelatnosti 1% 20% primarne djelatnosti sekundarne djelatnosti tercijarne djelatnosti 79% Postojeći dijagram zamjenjuje se s dva dijagrama; mijenja se potpis: Vodeće države svijeta prema ulaganjima u istraživanje i razvoj (R&D) 2011. godine mlrd. USD 405.3 296.8 69.5 55.8 42.2 38.4 36.1 24.3 23.8 Njemačka J. Koreja Francuska UK Indija Kanada Rusija Japan 160.3 Kina 450 400 350 300 250 200 150 100 50 0 SAD 87. Vodeće države svijeta prema udjelu vrijednosti ulaganja u istraživanje i razvoj u BDP-u 2011. godine 3.74 3.67 2.7 2.3 1.97 1.9 1.8 1.7 1 Kanada Indija UK Francuska J. Koreja Njemačka Japan Kina 0.9 SAD 4 3.5 3 2.5 2 1.5 1 0.5 0 Rusija % 89. 90. 91. Gustoća naseljenosti u Kanadi - stanovništvo uglavnom živi na toplijem jugu 4. red: …,obuhvaćajući dva najveća kanadska grada Toronto (5,9) i Montreal (4,0 mil. st.)… Zamjenjuju se kružni dijagrami: Vanjskotrgovinski partneri Kanade i SAD-a 2011. godine Kanada 1% 1% SAD 13% 3% 4% UK Kina 4% Japan J. Koreja 74% Meksiko ostali SAD Kanada 19% Meksiko Kina 49% 13% Japan UK 7% Njemačka ostali 3% 4% 5% Izvor: Der Neue Fischer Weltalmanach 2013., str. 247. i 492. 92. Uvod: Japan, kao treća najveća svjetska ekonomija, ostvaruje 9% dohotka svijeta. Japanska je ekonomija velika kao 40% američke ili 1,7 puta veća od njemačke ekonomije 2. odlomak: Tokijsku konurbaciju (35 mil. st.) čini više sraslih gradova u Tokijskom zaljevu, Kanto nizini i zaleđu, a konurbacija Osake (17 mil. st.) obuhvaća Kobe, Kyoto i druge gradove. 93. 94. Na tematskoj karti uz Japansko u zagradi upisano (Istočno) more. Na tematskoj karti uz Japansko u zagradi upisano (Istočno) more. Korigira se potpis i ažuriraju podaci na dijagramima Veličina i važnost izvoza u izabranim državama (2011.): mlrd USD 2000 1899 1800 1600 1481 1400 1200 1060 1000 821 800 600 400 200 122.163 92.9 Austrija Irska 9.59 0 Kina SAD Njemačka Japan Hrvatska % BND-a 100 90 80 70 60 50 40 30 20 10 0 59.4 41.2 25.6 40.5 25.2 20.9 5.4 96. Uvod: Australija je površinom golema zemlja (7,7 mil. km2) u kojoj je 2013. godine živjelo samo nešto više od 23 milijuna stanovnika. Razlozi tako rijetke naseljenosti (3 st/km2) su… 97. 98. 5. red: Prednjače dva velika grada na jugoistočnoj obali: Sydney (4,7) i Melbourne (4,2 mil. st.) Korigira se potpis i ažuriraju podaci na dijagramu Najveći svjetski proizvođači boksita 2011. godine: 2% 3% 2% 5% 4% Australija Kina 33% 8% Brazil Indija Gvineja Jamajka 9% Kahastan 15% Rusija 19% Surinam ostali 99. 1. odlomak, 4. red: tako su 2011. godine proizvodi rudarstva i industrije činili 70% ukupnog australskog izvoza, a poljoprivredni proizvodi i usluge 30%. 3. odlomak, 3. rečenica: Gospodarska struktura stanovništva u Australiji istovjetna je onoj u svima ostalim razvijenim zemljama – u tercijarnim i kvartarnim djelatnostima zaposleno je 76% stanovništva, u sekundarnim 21%, a u primarnim djelatnostima samo 3%. 4. odlomak, zadnja rečenica: Tako su Kina, Japan i SAD postali, umjesto Ujedinjenog Kraljevstva, glavni australski trgovinski partneri. 100. Dopunjava se uvod sljedećim tekstom: Zahvaljujući golemim prirodnim bogatstvima (velikim zaradama na nafti, plinu, rudama i drvu), kao i novoj, prodornoj gospodarskoj i političkoj eliti, Rusija posljednjih godina polako vraća svoj važan položaj u svijetu. Nakon ratne krize u Gruziji (2008.) govori se o prestanku uhodanoga gospodarsko-strateškog monocentrizma SAD-a, jer se kao svjetski faktori javljaju Kina i Rusija. Godine 2012. rusko gospodarstvo već je zauzelo zavidno 10. mjesto na ljestvici najjačih s bruto nacionalnim dohotkom od 1823 milijardi USD. 101. Ažurira se tablica: Države nastale raspadom SSSR-a Broj stan. Površina (u mil., Država (u km²) 2013.) 1 Armenija 29.743 2,977 2 Azerbajdžan 86.600 9,413 3 Gruzija 69.700 4,341 4 Kazahstan 2,724.900 16,441 5 Kirgistan 199.951 5,548 6 Ruska Federacija 17,075.400 142,834 7 Tadžikistan 143.100 8,208 8 Turkmenistan 488.100 5,240 9 Bjelorusija 207.600 9,357 10 Uzbekistan 447.400 28,934 11 Estonija 45.226 1,287 12 Latvija 64.598 2,050 13 Litva 65.300 3,017 14 Moldavija 33.843 3,487 15 Ukrajina 603.628 45,239 (Der Fischer Weltalmanach, 2013., UN 2013.) 103. 105. Glavni grad Erevan (Yerevan) Baku (Baki) Tbilisi Astana Biškek (Bishkek) Moskva Dušanbe (Dushanbe) Ashgabat (Ashkhabad) Minsk Taškent (Toshkent) Tallinn Riga Vilnius Kisinau Kijev stan. 2012. (tis.) 1122 1184 1123 743 822 11.504 695 828 1864 2141 402 659 539 668 2785 U osnovnom tekstu i na tematskoj karti Osnovne prirodne regije korigirano ime Središnjesibirska u Srednjosibirska visoravan 3.odlomak, zadnja rečenica: Kavkaz, čije je najviši vrh Elbrus sa 5642 metra nadmorske visine ujedno je i najviši vrh Europe. Uvod se dopunjava sljedećim tekstom: Kina je i u doba realsocijalizma dugo bila uglavnom vrlo zatvorena zemlja, s niskim životnim standardom. Razvijala je klasičnu industriju, a počela se otvarati od 90-ih godina 20. stoljeća, pogotovo nakon povratka Hong Konga (1997.). Danas je Kina vodeći izvoznik roba, drugi izvoznik usluga te ima brzo prestrukturiranje proizvodnje i najviše stope razvoja. Po snazi bruto domaćeg proizvoda (7.749 milijardi USD) Kina je druga država u svijetu (iza SAD-a). 106. Osnovni tekst, 1. odlomak, 1. red: U Kini živi 1 milijarda i 393 milijuna stanovnika ili 19,4% ukupnog svjetskog stanovništva. Korigira se potpis i ažuriraju podaci na dijagramu Najveći svjetski proizvođači kamenog ugljena 2011. godine: 2% 2% 3% Kina 10% SAD Indija 3% Australija 45% 4% Indonezija Rusija 5% Južna Afrika 5% Njemačka 8% Poljska 13% Kazahstan ostali 2.odlomak: Guangzhou (26,4), Shanghai (25,8), Beijing (16,9), Tianjin (10) i Shenzhen (10 mil. st.) najveći su kineski 107. 108. 109. gradovi. 8. red: Kineski izvoz povećao se za šest puta od 1990. do 2003. godine, a još brže u posljednjem desetljeću pa je Kina postala vodeći svjetski izvoznik roba (s dvostruko većom vrijednošću izvoza od SAD-a) i drugi svjetski izvoznik usluga. Prednjači izvoz industrijskih roba. Kina ima pozitivnu vanjskotrgovinsku bilancu u trgovini s velikim brojem država, primjerice SAD-om i Japanom. Ove bogate države uvoze razne jeftine industrijske proizvode iz Kine. Brz gospodarski rast, iako se temelji na jeftinoj radnoj snazi, znatno je smanjio široko rasprostranjeno siromaštvo u Kini s 40 na samo 13% stanovništva koje živi s manje od 1,25 dolara na dan. U naslovu zanimljivosti, na tematskoj karti i u potpisu fotografije uz Hong Kong upisano Xianggang. Iza prvog dodaje se novi odlomak: U brojnim granama djelatnosti Kina je broj 1 u svijetu ili u samom vrhu. U proizvodnji glavnih poljoprivrednih kultura, u proizvodnji glavnine ruda, gotovih industrijskih proizvoda (npr. elektroničkih i kućanskih uređaja te informacijskih tehnologija), a dokaz sve važnije uloge na tržištu usluga je vodeća pozicija Kine u svjetskom turističkom prometu (dakako uključen je i promet Hong Konga iako ga svjetska statistika izdvaja kao zasebnu gospodsku cjelinu). Primanjem izravnih stranih ulaganja, uglavnom iz Japana i Južne Koreje, zadržala je vrlo važnu ulogu u metalurgiji, brodogradnji, farmaceutskoj industriji, tekstilnoj i obućarskoj industriji, proizvodnji igračaka. Vlastita ulaganja usmjerava u latinoameričke, a posebno u afričke države. Uz činjenicu da je stalna članica Vijeća sigurnosti, ovim »kineskim plesom« Kina preuzima i sve važniju ulogu u svjetskim političkim odnosima. Pod utjecajem globalizacije, kineske su kompanije proširile svoju djelatnost u gotovo sve države svijeta. Primjerice kineska multinacionalna kompanija CNPC koja posjeduje 88% PetroChine, djeluje u dvadesetak država svijeta, od Azerbajdžana do Ekvadora i pripada skupini »Novih sedam sestara«. Otvaranjem pogona u drugim državama osiguravaju pristup sirovinama i poluproizvodima, stjecanju moderne tehnologije i otvaranju novih tržišta. Najviši udio bilježe ulaganja i otvaranja novih tvrtki u Srednjoj i Istočnoj Europi, SAD-u, Jugoistočnoj i Južnoj Aziji te u Africi. Teže i sporije ostvaruju pristup tržištima Kanade, Japana i Australije. U osnovnom tekstu i na tematskoj karti uz Hong Kong upisano Xianggang. Iza prvog dodaje se novi tekst: U procesu litoralizacije prednjači područje Shanghaia, Hong Konga i Aomena (Macaoa) te Tianjina, ali sve veću gospodarsku težinu imaju i milijunska urbana središta, poput Shenzhena, Wuhana, Chengdua, Chongqinga, Xiana, Nanjinga, Shantoa, Harbina, Hangzhoua i drugih gradova. Obala Kine postaje praktički gotovo neprekinuti urbani i poduzetničko-industrijski pojas. Lokaciji pogona stranih multinacionalnih kompanija na obali i izravnim stranim ulaganjima pogoduje i lokacija sveučilišta jer je upravo veliki znanstveni potencijal Kine (broj znanstvenika) i velik broj mladih inženjera snažan privlačni faktor za razvoj tehnopolisa. Dakako da je cijena brzog gospodarskog rasta velika. Zbog velike potrošnje energije i sirovina, velike zastupljenosti teške industrije i nepridržavanja ekoloških normi, Kina je među vodećim državama svijeta po onečišćenju okoliša, porastu emisije CO2 i SO2, onečišćenju voda, prekograničnom onečišćenju kiselim kišama, količini prašine i čađi… Posebno je loše stanje u velikim aglomeracijama pa je više od 70% kineskog stanovništva izloženo onečišćenju, a time i različitim bolestima. 112. 114. Pojmovnik »Novih sedam sestara« naziv je za sedam vodećih naftnih i plinskih kompanija u svijeta: Saudi Aramco (Saudijska Arabija), Gazprom (Ruska Federacija), CNPC (Kina), NIOC (Iran), PDVSA (Venezuela), Petrobas (Brazil) i Petronas (Malezija). Ovih je sedam multinacionalnih kompanija istisnulo s vodećih pozicija Exxon, Royal Dutch Schell, British Petroleum, Mobil, Chevron, Gulf Oil i Texaco i preuzelo kontrolu nad trećinom svjetske proizvodnje nafte i plina. Uvod: Pojmom Latinske Amerike obuhvaćene su države od rijeke Rio Grande na sjeveru do Ognjene zemlje na krajnjem jugu. To je specifičan svijet kontrasta - u prirodnom, demografskom, ekonomskom i političkom pogledu. Gotovo sve države proživljavaju brojne uspone i padove, osobito u razini gospodarske razvijenosti i političke sigurnosti. Latinska Amerika suočava se danas s brojnim ozbiljnim društvenim, gospodarskim i političkim problemima. Jaz između bogatih i siromašnih neprekidno se povećava i najveći je na svijetu. Milijuni Latinoamerikanaca žive u velikom siromaštvu. Ubrzan porast broja stanovništva stvara teškoće vladama jer moraju osigurati dovoljno radnih mjesta, stanova i osnovnih usluga potrebnih stanovnicima. Neprekidno rastu zahtjevi za društvene i gospodarske reforme te katkad eksplodiraju u nasilne prosvjede i građanske ratove. Velik je problem i raširena korupcija. Usprkos tim teškoćama, neke države pokazuju novi ekonomski polet (Brazil, Čile, Argentina, Urugvaj). Zanimljivost: Velike razlike u dohotku Godine 2012. na Barbadosu ostvaren je BND u visini od 25.500 međunarodnih dolara (slično je na još nekim manjim karipskim otocima). Trinidad i Tobago ostavio je 22.400 ID po stanovniku (uglavnom od usluga i prerađivačke industrije, npr. rafinerija u kojima se prerađuje nafta iz Venezuele). Od prostorno i demografskih većih država, najviši BND po stanovniku ostvaren je u Čileu 21.590, Argentini (18.200), Panami (17.830), Meksiku (16.630) i Urugvaju (15.570 međunarodnih dolara). Za ovim državama zaostaju Venezuela (13.120), Kostarika (12.590), Brazil (11.720), ali ima država u kojima je BND niži od 5000 međunarodnih dolara. Te će se razlike sporo popravljati jer su političke vlasti vrlo nestabilne, a time i provođenje ekonomskih mjera. 115. Regionalni trendovi kretanja izravnih stranih ulaganja u slabije razvijene države od 2008. do 2011. godine 117. Uvod: Svojim prirodnim bogatstvima i ekonomskom snagom, Brazil je gospodarski div Južne Amerike. Usprkos financijskim i društveno-političkim posrtajima u prošlih nekoliko desetljeća, gospodarstvo Brazila razmjerno se uspješno prestrukturira i postaje najutjecajnije u ovom dijelu svijeta. U 2012. godini bruto nacionalni dohodak Brazila iznosio je 2311 milijarde USD, i po tome je ova država na 7. mjestu u svijetu (iza gospodarstava SAD-a, Kine, Japana, Njemačke, Francuske i UK). Zauzima gotovo polovicu površine Južne Amerike i u njemu živi gotovo polovica južnoameričkog stanovništva. Brazilska ekonomija je najveća u Južnoj Americi, ali to je ipak samo 15% ekonomije SAD-a. 118. Osnovni tekst, 1. odlomak, 1. red: Brazil je 2013. godine imao 200 milijuna stanovnika. 4. red: Afrikanci dolaze u velikom broju i danas čine oko 6 posto ukupnog stanovništva. 8. red: Veliku skupinu (43%) čini miješano stanovništvo nastalo miješanjem… 1. odlomak, 2. red: Prosječna brazilska žena rodila je 4,4 djece 1980., a 2013. godine 1,8. Zabrinjavajuće povećanje stanovništva smanjeno je ispod održive razine prirodne reprodukcije u vrlo kratkom vremenu. 119. Najveći svjetski proizvođači željezne rude 2012. godine 120. Glavni vanjskotrgovinski partneri Brazila 2.odlomak, 6. red: Gotovo četvrtina stanovništva je siromašna te živi s manje od 2 američka dolara na dan, a 6% s manje od 1,25 dolara na dan. 121. Uvod se korigira i dopunjava sljedećim tekstom: Članice MERCOSUR-a su Argentina, Urugvaj, Venezuela i Brazil. U 2012. godini Argentina je ostvarila bruto domaći proizvod od 398 milijardi USD, a Čile od 249 milijardi. Pripadaju skupini država s vrlo visokim HDI, ali su pri dnu ljestvice. 1.odlomak: Argentina je druga, poslije Brazila, najveća zemlja u Južnoj Americi - prema površini (2,8 mil. km2), broju stanovnika (41 mil. st.) i veličini ekonomije (17% brazilske). Životni standard Argentinaca, uz Čileance, i dalje je najviši u Južnoj Americi, iako ga je nedavna snažna i duboka gospodarska kriza spustila bliže kontinentalnom prosjeku. 122. 123. 2. odlomak, 1. red: Pampa je prometnicama dobro povezana s Buenos Airesom (14,5 mil. st.), jednim od najvećih gradova na svijetu. Iako je poljoprivreda veoma važna za argentinsku ekonomiju, velik dio Argentinaca živi u gradovima (92%). 1. odlomak, 3. red: Tu je i glavni grad Santiago (6,3 mil. st.), s lukom Valparaiso. Zanimljivost I Južna Amerika ima »plavu bananu« Osim poznate europske »plave banane« koja označava najrazvijenije područje Europe, takav pojas se može naznačiti i na karti Južne Amerike. I taj pojas proteže se od mora do mora - jedino ga razdvaja uski pojas južnih Anda. Riječ je o nizu vrlo razvijenih gradskih aglomeracija. Na istočnoj strani ta »plava banana« počinje s megagradovima Belo Horizonte, Rio de Janeiro, Sao Paulo i Curitiba u Brazilu, nastavlja se preko Montevidea u Urugvaju i velikog argentinskog Buenos Airesa i gradova Rosario, Cordoba i Mendoza te završava sa zapadne strane Anda, velikim aglomeracijama Santiago de Chilea i luke Valparaiso. Ova urbano-gospodarska zona spada među najrazvijenije i najveće u svijetu. Pojmovnik »Tigar« - pojam se često koristi u svjetskoj ekonomskoj literaturi kada se želi istaknuti propulzivan rast na temelju izvoza industrijske robe, te trgovačkih, financijskih i prometnih usluga. U posljednje vrijeme ekonomisti sve češće Čile zovu latinskoameričkim »tigrom« jer ima ubrzan gospodarski rast kao posljedica razvoja industrije namijenjene izvozu na svjetsko tržište, a koristi se i termin »južnoamerička puma« jer i dalje bilježi visoke stope rasta BND-a i industrijske proizvodnje. 124. 125. 126. 127. 128. 129. 130. 131. 1. odlomak, 1. red: Većina od 30 milijuna stanovnika Venezuele (2013.) živi na Venezuelskom visočju, istočnom završetku andskog planinskog sustava. Na tom uzvišenju, blizu Karipskog mora, smjestili su se glavni grad Caracas (3,6 mil. st.) te obližnja Valencia i Barquisimeto. 2. odlomak, 4. red: Središte naftne industrije nalazi se u gradu Maracaibo (2,5 mil. st.). 8. red: Nafta je 2011. godine sudjelovala sa 95% u robnom izvozu Venezuele, a industrija sa manje od 5%. Dodaje se rečenica na kraj odlomka: Zarada se bitno povećala abnormalnim rastom cijene nafte nakon 2000., da bi se od sredine 2008. tržište opet smirilo. 1. odlomak, 1. red: Kolumbija ima 48 milijuna stanovnika. 3. red: Glavni grad Bogota (9,2 mil. st.) nalazi se… 1. odlomak, 1. red: Dok venezuelska ekonomija ovisi isključivo o nafti (95%), kolumbijska je manje ovisna jer nafta i naftni derivati sudjeluju u robnom izvozu s 48%, ugljen s 15%, industrija s 20% i poljoprivreda s oko 15%. Uvod: 1. red: Azija površinom (23,4), a osobito stanovništvom (60,6 posto) dominira na kugli zemaljskoj. 7. red: Danas s oko 4,4 milijardi stanovnika Azija je dom većine stanovnika Zemlje. Na političkoj karti Azije korigiraju se imena država: Mijanmar, Bahrein, Brunej, Rep. Koreja, DNR Koreja IZNIMNO IZRAŽENA POLARIZACIJA STANOVNIŠTVA I GOSPODARSTVA 1. red: U Aziji je 2000. godine živjelo oko 3683 milijuna stanovnika, a 2013. godine već 4339 milijuna. Ipak, Azija nema najbržu stopu rasta broja stanovnika koja godišnje iznosi 1,1 posto (2010.-2015.) - u Africi stanovništvo ima porast po stopi 2,54 posto. 6.red: Azija ima prosječno nešto starije stanovništvo od Afrike: u azijskim zemljama na mlade (do 14 godina) otpada 24,4 posto, a u afričkim čak 40,6 posto (u Europi samo 15,7 posto). Zato je u Aziji stanovništvo starije od 65 godina zastupljeno samo 7,5 posto, a u Africi 3,5 (u staroj Europi čak 17,3 posto). Izvor: UN, World Population Prospects, the 2012 Revision, Population Division 2013. Zanimljivost, 2. i 3. odlomak: Od 84.670 do 1400 međunarodnih dolara bruto nacionalnog dohodtka po stanovniku! Ovdje ćemo za ilustraciju navesti nekoliko karakterističnih podataka o visini bruto nacionalnog dohotka za neke države s vrha i dna ljestvice. Najveće blagostanje ostvarile su države duge tradicije razvoja znanja i proizvodnje ili pak one koje su bogate prirodnim resursima, poput nafte ili drugih ruda. U 2012. je mali Katar, koji leži na nafti, ostvario BND u visini od 84.670 međunarodnih dolara po stanovniku. Slijedi Singapur sa 61.100, Brunej 50.500, Kuvajt sa 49.230, UAE 42.380, pa Japan 36.320, Republika Koreja 30.890, Cipar 29.400, Izrael 28.070, Oman sa 25.580 ID po stanovniku itd. Na donjem dijelu tablice nalazi se (krizni) Mijanmar i Afganistan sa samo 1400 ID, a zatim slijede Nepal sa 1500, DNR Koreja sa 1800, Bangladeš sa 2070, Tadžikistan sa 2220, Kirgistan sa 2260, Jemen sa 2310, Kambodža sa 2360, Laos sa 2730 međunarodnih dolara po stanovniku itd. U Aziji ima mnogo stanovnika koji moraju (u prosjeku) dan preživjeti samo s 1,25 dolara. Zanimljivo je da je u zadnjem desetljeću bruto nacionalni dohodak razmjerno brzo rastao upravo u najmnogoljudnijoj Kini, gdje je svaki ekonomski napredak teško ostvariti (zbog čak gotovo 1,4 milijardi stanovnika). Godine 2012. u Kini je BND po stanovniku iznosio obećavajućih 9200 međunarodnih dolara (ili 5740 USD), odnosno više europskih država u tranziciji (npr. Srbije, BiH, Makedonije, Albanije, Kosova, Ukrajine, Moldavije). Uvod: Na korejskom poluotoku nalazi se jedan narod i dvije države, dva suprotstavljena sustava i jedna neprobojna granica. U Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji živi 25, a u Republici Koreji 49 milijuna stanovnika. DNR Koreja je površinom veća i zauzima 55% površine poluotoka. Shodno tome, Republika Koreja (496) je gušće naseljena od sjevernog susjeda (202 st/km2). Republika Koreja razmišlja kako dostići najrazvijenije države na svijetu, a DNR Koreja, usprkos programu nuklearnog naoružavanja, povremeno je suočena s problemom gladi. Na tematskoj karti uz Japansko more upisano u zagradi i Istočno more. Industrijska područja i proizvodnja riže na korejskom poluotoku 132. Osnovni tekst 2. red: Tamo se nalazi i glavni grad Pyongyang (2,8). Nova fotografija i potpis: Jedna od proslava za vladavine Kim Jong Una – dokaz nastavka totalitarnog sustava 133. REPUBLIKA KOREJA MEĐU SVJETSKIM EKONOMSKIM VELESILAMA Gusto naseljena Republika Koreja bila je poslije Drugoga svjetskog rata ruralna, ali zbog brze industrijalizacije stanovništvo je nahrupilo u gradove, posebno u glavni grad Seoul (aglomeracija uključuje i Bucheon, Goyang, Incheon, Seongnam, Suweon 25,6 mil. st.). Na jugoistočnoj obali, suprotno od Japana, nalazi se drugo najvažnije industrijsko područje i koncentracija stanovništva. Tamo se ističu Busan (Pusan, 3,7 mil. st.) i obližnji Ulsan (1,2 mil. st.). Ulsan je bio ribarsko središte i imao je 29.000 stanovnika 1950. godine, ali brz rast tvornice automobila Hyundai i brodogradilišta odrazio se i na rast grada. Gotovo polovicu stanovništva grada danas čine zaposlenici Hyundaija i brodogradilišta s obiteljima. Na zapadnoj obali ubrzano se razvijaju Inchon (luka Seoula) te Daegu (2,7), Gwangju (1,6), Daejeon (1,5). Potpis fotografije mijenja se i glasi: Busan (Pusan) – velika luka i industrijsko središte na jugu korejskog poluotoka Dodaje se odlomak o Republici Koreji: Danas se Republika Koreja, bez obzira na prisutne razvojne probleme, ubraja među najrazvijenije države svijeta. Godine 2012. u toj je državi ostvaren bruto nacionalni dohodak od čak 1134 milijardi USD, po čemu je 15. na svijetu (malo iza mnogoljudnog Meksika!). Danas je u Republici Koreji u primarnom sektoru (agrar) zaposleno samo oko 3% aktivnog stanovništva, u sekundarnom (industrija) 34%, a u uslugama 63%. 134. Korejski rat 14. red: SAD je DNR Koreju stavio na popis opasnih zemalja i drži značajnu skupinu vojnika u Republici Koreji. DNR Koreja traži povlačenje američkih vojnika i kao odgovor na sankcije UN-a nastavila je razvijati nuklearni program, a početkom 2013. godine prijetila i nuklearnim udarom na SAD. I Japan je uznemiren sjevernokorejskim programom nuklearnog naoružanja. Kina se protivi američkom napadu na DNR Koreju. Novim pregovorima tenzije su danas donekle smirene, a svijet je počeo slati humanitarnu pomoć gladnom stanovništvu DNR Koreje. Osnovni tekst 1. red: Indokina ima 620 milijuna stanovnika, što je prilično u usporedbi sa SAD-om ili Europom, ali je manje od pola prema kineskih 1,4 ili indijskih 1,3 milijarde. 3. red: Najmnogoljudnija zemlja je Indonezija sa 250 milijuna ljudi… 2. odlomak: 3. red: Najveće gradske aglomeracije su Jakarta (26) u Indoneziji, Manila (21,9) na Filipinima i Bangkok (Krung Thep) (14,3 mil. st.) u Tajlandu. Gospodarskim utjecajem ističe se grad država Singapur (5,4 mil. st.). Umjesto zanimljivosti Azijski Balkan, nova zanimljivost: Fenomen zvan Singapur Lučki grad-država Singapore, smješten na nekoliko otočića na krajnjem jugu Indokine, danas je jedna od najrazvijenijih država svijeta. Stiješnjeno na samo oko 665 četvornih kilometara živi 5,4 milijuna stanovnika, koji su 2012. ostvarili bruto nacionalni dohodak od 251 milijardu USD ili 47.210 USD po stanovniku (gotovo četiri puta više od Hrvatske). Za svoj razvoj Singapur koristi vrlo povoljan geografsko-prometni položaj pa ga još zovu azijskim Gibraltarom. Danas se agrarom bavi manje od 0,5% aktivnog stanovništva, industrijom oko 27% i uslugama 73%. U engleskim je rukama od 1824., a nezavisnost je proglašena tek 1963. godine. Singapur najvećim dijelom živi od bankarstva, trgovine, lučkog prometa i čiste industrije. Singapur ima arhitektonsku vizuru najmodernijih svjetskih središta. 135. 136. 137. 138. 2. odlomak: 1. red: Prirodni plin, agrarni proizvodi i drvo najvažniji su izvozni proizvodi za Mijanmar. Mijanmar je poznat… 3. odlomak: zadnja rečenica: Sirovi kaučuk izvozi se preko luke Singapore za … 1. odlomak: 3. red:...državi Mijanmar. KINESKA ZAJEDNICA U INDOKINI 5. red: Danas je u Indokini oko 35 milijuna Kineza, … Korigira se potpis tematske karte: Iseljavane Kineza u Indokinu i Jugoistočnu Aziju trajalo je stoljećima Na karti umjesto Mianmar piše se ime države Mijanmar. Uvod: U Indiji je 2013. živjelo 1,252 milijardi ljudi. Osnovni tekst: 1. red: Indija ima 1,3 milijarde stanovnika, Na karti gustoća naseljenosti u Indiji brišu se kolonijalna imena gradova Bombay, Madras, Calcutta (ostaju imena Mumbai, Chennai, Kolkata) i umjesto Mianmar piše se ime države Mijanmar. 139. Potpis fotografije: Mumbai – drugi megagrad u Indiji Na karti rudna bogatstva i glavne industrijske regije u Indiji briše se kolonijalno ime grada Calcutta i upisuje ime Kolkata, a i umjesto Mianmar piše se ime države Mijanmar. Osnovni tekst, 1. odlomak: Brišu se kolonijalna imena gradova Bombay, Madras, Calcutta (ostaju imena Mumbai, Chennai, Kolkata) 140. 141. 4. red: Prednjački nekoliko gradskih aglomeracija: Delhi (23,7), Mumbai (21,2), Kolkata (15,9), Chennai (9,5 mil. st.), Bengaluru (9,5 mil. st.), Na karti glavne poljoprivredne regije umjesto Mianmar piše se ime države Mijanmar. 3. red: Pamučna industrija, razvijena u kolonijalnom dobu, važna je industrijska grana u Indiji. S vremenom se razvija proizvodnja električnih proizvoda i manjih strojeva, kemijska industrija te sve ostale industrijske grane. Danas se od industrijske robe najviše izvoze nafta i naftni derivati te pamučni proizvodi. Industrijska roba čini više od 90% indijskog robnog izvoza, a hrana samo 6%, iako se nešto više od polovice Indijaca bavi poljodjelstvom. Na kraju glavnog teksta novi odlomak: Danas se poljoprivredom u Indiji još bavi 53% aktivnog stanovništva, industrijom već 19%, a uslugama ostalih 28%. No primarni sektor ostvaruje samo 17% BND-a, sekundarni 18%, a tercijarni 65%. Struktura indijskog društva prema vrstama djelatnosti brzo se mijenja, ali zbog visokog prirodnog prirasta još je uvijek mnogo siromašnih, uz veliko imovinsko raslojavanje. Indijci se bave visokim tehnologijama, osobito je razvijena informatička industrija, a zemlja provodi i istraživanje svemira te raspolaže nuklearnim naoružanjem i tehnologijom. Zanimljivost: Glavni indijski trgovinski partneri u izvozu i uvozu su Ujedinjeni Arapski Emirati, SAD i Kina. 142. Uvod: 1. red: Pakistan i Bangladeš dvije su zemlje Južne Azije. 6. red: Pakistan je 2013. imao 182, a Bangladeš 157 milijuna stanovnika. 143. 4. red: Karachi (22,3 mil. st.) 6. red: Islamabad (i Rawalpindi 3,6 mil. st.) Nerazvijena industrija – poglavlje se dopunjava tekstom: Glavninu prihoda u izvozu ostvaruje prodajom tekstila, odjeće, kože i hrane. Većina ljudi bavi se poljodjelstvom preživljavanja. Tekstilna industrija temeljena na pamuku najvažnija je grana industrije. Od agrara i danas živi 45% aktivnog stanovništva (a ostvaruje samo 20% BND-a), od sekundarnog sektora 21% (ostvaruje 25% BND-a) i od usluga 34% (ostvaruju 55% BND-a). BANGLADEŠ 1. red: Oko 70% stanovništva Bangladeša živi na selu. Najveći gradovi su središnje smješten glavni grad Dhaka (16) i luka u Bengalskom zaljevu Chittagong (4,3 mil. st.). 144. 145. 146. Zadnji red: Izuzmemo li patuljaste države, gustoća naseljenosti u Bangladešu je najviša u svijetu i iznosi... Prvi odlomak dopunjava se tekstom: U agraru je zaposleno 45% aktivnog stanovništva, industriji 30% i u uslugama 25%. Primarne djelatnosti ostvaruju samo 17% BND-a, sekundarne 29%, a tercijarne 54%. Bangladeš je izložen stalnim olujama i velikim poplavama, a gotovo polovica stanovništva živi s manje od 1,25 dolara prihoda na dan. 2. red osnovnog teksta: Jugozapadne Azije Drugi odlomak mijenja se i glasi: Zaljevske zemlje pripadaju malobrojnim državama koje odstupaju od toga pravila: tu se rađa mnogo djece, iako imaju visok nacionalni dohodak po stanovniku. Svih šest zaljevskih država pripada skupini s najvišim nacionalnim dohotkom po stanovniku na svijetu ili u gornju srednju skupinu. No, i zaljevske države se mijenjaju u demografskoj dinamici. Posljednjih godina značajno su smanjene stope fertiliteta, a time i prirodnog prirasta, što je utjecalo na sporiji porast ukupnog broja stanovnika. Prema podacima za 2013., najviše djece po jednoj ženi rađa se u Jemenu (4,3), Iraku (3,5) i Jordanu (3,3 djece po ženi). To su, uz gospodarski slabo razvijenu Subsaharsku Afriku, najviše stope fertiliteta na svijetu. Ostale zaljevske države imaju nižu stopu fertiliteta (od 1,8 do 2,9), što znači da su neke države ispod razine održive plodnosti (Libanon, Bahrein i Iran). Razvijene europske države imaju stopu fertiliteta manju od 2. Odnos stope fertiliteta i visine nacionalnog dohotka po stanovniku upućuje na to da i u zaljevska društva s naftnim bogatstvom prodiru zapadne navike i sklonosti. U drugim segmentima zadržane su tradicionalne muslimanske vrijednosti. Rubrika zanimljivost, podaci za aktualizaciju tablice i tematske karte: Od navedenih država, u tablici se prikazuje prvih 20, ostalo su podaci za aktualizaciju tematske karte. država Saudijska Arabija Venezuela Kanada Iran Irak Kuvajt UAE Rusija Libija Nigerija Kazahstan Katar SAD Kina Brazil Procijenjene rezerve nafte (2011.) u mlrd barela 262,6 211,2 175,2 137,0 115,0 104,0 97,8 60,0 46,2 37,2 30,0 25,4 20,7 14,8 12,9 Alžir Meksiko Angola Azerbajdžan Ekvador Malezija Indija Norveška Oman Sudan Egipat Indonezija Australija Jemen UK Argentina Sirija Gabon Kolumbija Rep. Kongo Čad Danska Ekvatorska Gvineja Brunej Uganda 12,2 10,4 9,5 7,0 6,5 5,8 5,7 5,7 5,5 5,0 4,4 4,0 3,3 3,0 2,9 2,5 2,5 2,0 1,9 1,6 1,5 1,2 1,1 1,1 1,0 Prostorni raspored svjetskih zaliha nafte Prvo pitanje za ponavljanje: Jugozapadne Azije Kretanje cijena nafte od 1970. do 2013. godine 147. Ispred postojećeg teksta dodaje se novi: OTKRIVENE NOVE REZERVE NAFTE Godine 1980. svjetske rezerve utvrđene su na oko 650 milijardi barela, a u 2007. na čak oko 1330 milijardi barela. Novim istraživanjima naftna civilizacija dobiva na poletu. Ako se uzme da je dinamika rasta potražnje za naftom od 2000. do 2007. narasla za ukupno 12 milijuna barela na dan te da je današnja svjetska potrošnja nafte već gotovo 100 milijuna barela na dan, onda bi nafte bilo dovoljno još za oko 50 godina. Prema tome, svjetske sile još dugo mogu graditi moć na nafti, pa i uz primjenu najdrastičnijih mjera za postizanje prestiža, uključujući i ratove. Poznato je gdje su locirane najveće rezerve nafte. Ponajprije u zaljevskim državama članicama OPECa, a izvan ove regije u Venezueli, Kanadi i Ruskoj Federaciji. Logično bi se moglo zaključiti da ključ svjetske naftne krize drže, dakle, države OPEC-a. Činjenica je da su prvi naftni šok 1973. i 1974. izazvale upravo te države (sjedište OPEC-a je u Beču), kada je cijena barela porasla od oko 4 do 5 dolara na gotovo 20. Činjenica je i da su države OPEC-a od 2000. do 2007. povećale proizvodnju nafte samo za 4 milijuna barela na dan (a potrošnja je porasla za 12 milijuna), čime su prouzročile porast cijena, ali i svoje dobiti. Rezervama nafte upravljaju velike kompanije, poput Saudi Aramco, Gazprom (Ruska Federacija), CNPC (Kina), PDVSA (Venezuela), Petrobas (Brazil), Petronas (Malezija), NIOC (Iran), Quatar Petroleum, ADNOC (UAE), Irak NOC, KPC (Kuvajt), NNPC (Nigerija) i druge. Međutim, u većini tih kompanija (i država) glavni utjecaj imaju svjetske sile i multinacionalne kompanije iz tih država - prije svega iz SAD-a. One kontroliraju i najveći dio transportnih linija nafte, što je strateški od iznimne važnosti. Prema tome, najveći dio rezervi nafte u rukama je američkih (i europskih) kompanija kojima apetiti za porastom dobiti rastu neuravnoteženim tempom. To nužno dovodi do gospodarskih i društvenih kriza. 3. odlomak, predzadnji red: U Arapsko-perzijskom zaljevu love se morski račići. 4. odlomak se dopunjava tekstom: Godine 2012. je od agrara živjelo 5% aktivnog stanovništva, od industrije čak 23%, a od usluga 72%. Sasvim je drugačiji odnos u ostvarenom dohotku: primarni sektor 2%, sekundarni čak 67%, a tercijarni 31%. 148. Proizvođači i izvoznici nafte u svijetu 2011. godine Korigira se potpis i aktualiziraju podaci na dijagramu: Najveći svjetski proizvođači nafte 2011. godine Rusija Saudijska Arabija 14% SAD Kina 35% 13% Iran Venezuela 8% 6% 3% 4% 4% 4% 5% 4% Kuvajt Irak UAE Meksiko ostali Izvor: OPEC, Annual Statistical Bulletin, 2012 Osnovni tekst: 2. odlomak, predzadnji i zadnji red: Primjerice, Saudijska Arabija je tijekom 70-ih godina imala 7 milijuna stanovnika, a 2013. godine čak 29 milijuna. Zadnja rečenica: Velike ekonomije Irana i Turske imaju druge, posve specifične probleme i ciljeve, a Irak je u procesu konsolidacije države i obnove gospodarstva nakon građanskog rata. 5. pitanje za ponavljanje: Kakve su posljedice građanskog rata u Iraku? 149. 150. 152. Uvod, predzadnji red: Od poljodjelstva još živi 60% ukupnog stanovništva. Osnovni tekst, predzadnji red, briše se (Zaira) Potpis fotografije: Staro središte (kasba ili medina) grada Marakeša (Marrakesh) Na karti Afrike ucrtane granice Južnog Sudana i upisana godina 2011., umjesto Južnoafrička Republika upisano Južna Afrika. U drugom odlomku, 3. red: briše se (Zairu) Na kraj osnovnog teksta dodaje se rečenica: Razvoj brojnih afričkih država nakon stjecanja neovisnosti obilježile su političke krize, vojni udari, građanski ratovi i najnoviji pokreti za demokratizaciju društva i ljudska prava. Politička nestabilnost, širenje siromaštva i korupcija najveći su problemi s kojima se suočavaju afričke države na početku ovog stoljeća. Godine stjecanja nezavisnosti afričkih zemalja i područje kolonijalnih utjecaja europskih država 153. Uvod, predzadnji red: …a danas oko 1,1 milijarda stanovnika. Bruto nacionalni dohodak po stanovniku po kontinentima (2012.) - afričke države imaju najniži dohodak po stanovniku 154. 1. odlomak mijenja se i glasi: Afrika je veliki svjetski proizvođač zlata, dijamanata, uranija, bakra, boksita, ugljena te još proizvodi fosfate, kobalt, volfram, koltan i ostale rude. Uz već poznata nalazišta nafte i zemnog plina u Libiji, Nigeriji, Alžiru i Angoli, u posljednje vrijeme otkrivaju se nova u gotovo svim regijama Afrike, posebno uz obalu Gvinejskog zaljeva i u državama Sjeverne Afrike. Najvažnija rudna bogatstva na tlu Afrike 155. AFRIČKO STANOVIŠTVO MIGRIRA U GRADOVE Afrika je slabije naseljen kontinent (35 stanovnika po četvornom kilometru)… 2. odlomak, 3. red: umjesto a 2010. godine bit će → a 2013. je živjela 1,1 milijarda stanovnika. Potpis fotografija: Casablanca (Al-dar-al-Bayda) - najveća luka i grad Maroka Kinshasa – središte najslabije razvijene države u svijetu i u Africi - DR Konga Osnovni tekst, 2. red: Slične primjere možemo vidjeti još u rudarskoj pokrajini Katanga na jugoistoku DR Konga pa u… 2. odlomak, 5. red: Najveće afričke aglomeracije 2013. godine bile su Kairo (Al-Qahirah) (16 milijuna stanovnika) u Egiptu i Lagos (13) u Nigeriji. U Africi je 2013. bilo još nekoliko velikih gradova: Kinshasa (9,8) u DR Kongu, Johannesburg (8,5) u Republici Južnoj Africi, Luanda (6,1) u Angoli, Khartoum (5,2) u Sudanu, Al-Iskandariyah (Aleksandrija, 4,9) u Egiptu, Abidjan (4,8) u Obali Bjelokosti, Nairobi (4,7) u Keniji, Dar es-Saalam (4,7) u Tanzaniji. Afrički veliki gradovi imaju relativno najbrži porast broja stanovništva! Pitanja za ponavljanje: U Africi su 54 neovisne države (2013.) i u njima se govori više od 2000 jezika. Kako to utječe na ekonomsko-političku stabilnost pojedinih država i regija? Navedi nekoliko kriznih žarišta u Africi i opiši uzroke i posljedice kriza u tim žarištima. Kako demografski rast utječe na ekonomski razvoj Afrike? Pokaži na geografskoj karti u atlasu najveće aglomeracije u Africi. Rubrika Zanimljivost 7. red: To su primjerice Ekvatorska Gvineja (nafta, 15.670), Libija (nafta, 12.320), Sejšeli (turizam, bankarstvo, 11.130), Gabon (nafta, 8080), Mauricijus (turizam, 8040), Bocvana (rudarstvo, turizam, 7470), Južna Afrika (rude i industrija, 6960). 15. red: Nabrojimo neke: Kenija (820), Benin (780), Komorska Unija (770), Čad (690), Zimbabve (660), Mali (610), Gvineja Bisau (600), Burkina Faso (570), Ruanda (570), Togo (570), Tanzanija (540), Uganda (510), Gambija (500), Srednjoafrička Republika (480), Mozambik (470), Gvineja (430), Eritreja (430), Madagaskar (430), Etiopija (370). S manje od jednog dolara u prosjeku dnevno moraju preživjeti stanovnici Nigera (360), Malavija (360), Sijera Leonea (340), Liberije (330), Burundija (250) i DR Kongo (190). 156. 157. - naziv nastavne jedinice Južnoafrička Republika - najrazvijenija afrička država zamjenjuje se naslovom: Republika Južna Afrika – najveće afričko gospodarstvo - tekst uvoda mijenja se i glasi, druga rečenica: To je Republika Južna Afrika. U toj državi s relativno mnogo bijelaca i mješanaca živi više od 53 milijuna stanovnika koji su 2012. godine ostvarili bruto nacionalni dohodak od čak 390 milijardi dolara. Po tom podatku to je gospodarstvo na 28. mjestu u svijetu. - promjene osnovnog teksta: 1. odlomak, 1. rečenica: Povijest Republike Južne Afrike vrlo je burna… 6. red: Republika Južna Afrika Potpisi tematskih karata mijenjaju se i glase: Prirodne regije Republike Južne Afrike Današnje upravne pokrajine Republike Južne Afrike 1. odlomak, 4. red: …i sjeverozapadno područje Južne Afrike 2. odlomak, 1. red: Središnji, najrazvijeniji dio Južne Afrike . 3. odlomak: U Južnoj Africi je 2013. godine živjelo je 53 milijuna stanovnika. Dugotrajno je bilo doseljavanje bijelaca iz raznih europskih zemalja pa ih danas ima oko 4,6 milijuna. Najbrojnije je crnačko stanovništvo, različitih etničkih skupina, koje govori bantu jezicima – ima ih oko 41 milijun. Najbrojniji su narodi koji govore zulu jezik (oko 30%), Xhosa (22%), Sjeverni Soto (12%) te Tswana i Sesotho (po 10%). Oko 9 posto je obojenih (mješanci doseljenika iz Europe i starosjedioca, mješanci doseljenika iz Azije i naroda koji govore bantu jezike), a najmanji udio imaju starosjedioci (Sani i Khoikhoi). U 20. stoljeću snažno je bilo useljavanje iz Indije i ostalih azijskih zemalja. Potomci tih doseljenika danas čini oko 2,6% stanovništva. Posljednjih godina Južna Afrika primila je oko 5 milijuna ilegalnih imigranata, najviše iz Zimbabvea, što uzrokuje brojne antiimigrantske nemire. Prostorni raspored naseljenosti vrlo je neujednačen, što je posljedica reljefa i klime. Najgušće naseljena područja su središnji ravnjak (središnji dio Transvaala i Oranja) te pokrajine Kwazulunatal, Eastern Cape i Western Cape. BURNA PROŠLOST JUŽNE AFRIKE 3. red: Stare crnačke kulture i upravne organizacije Sana i Khoikhoja lako su slomljene, a starosjedioci gotovo istrijebljeni. Drastičnom smanjenju broja pripadnika starosjedilačkih plemena Sana i Khoikhoja i izumiranju njihovih jezika pridonijelo je i napuštanje tradicionalnog načina života (lova i skupljanja plodova te nomadskog stočarstva), preseljenje u gradove te miješanje s doseljenicima. 158. 159. Potpis fotografije: Johannesburg – najveće industrijsko središe Južne Afrike 1. pitanje za ponavljanje: Koje su povijesne, a koje prirodno-geografske regije u Južnoj Africi? Zadnja red u rubrici Zanimljivost: … gospodarskog razvoja Južne Afrike Potpis karte u rubrici Zanimljivost: Rudna bogatstva Južne Afrike Potpis fotografije: Port Elizabeth – najveća luka Južne Afrike na Indijskom oceanu 1. pitanje za ponavljanje: Opiši geografski položaj i rangiraj prema važnosti nodalno-funkcionalna središta Južne Afrike.
© Copyright 2024 Paperzz
