2
Sadržaj
Predgovor urednika 4
Uvod 5
Upute Gospodina Caitanye 6
Pravila ponašanja u hramu 6
a) Poniznost 6
b) Iskazivanje poštovanja 6
c) Meditacija na Božanstva 14
d) Sjedenje 14
e) Razgovor 14
f) odjeća i izgled 14
g) Čistoća i higijena 15
h) Opće ponašanje 16
i ) Prisustvovanje predavanjima 16
j) Prisustvovanje aratiju 16
k) Poštivanje maha-prasadama / nirmalya 17
Tilaka (glina sa svetog mjesta) 18
Postupanje prema svetim predmetima 19
Osobne navike 19
Kirtana 20
Plesanje 20
Govor 21
Pripremni period za prvu inicijaciju 21
Propovijedanje 22
Molitve za nuñenje bhoge 22
Prasadam 23
Posluživanje prasadama 25
Pravilan redoslijed posluživanja 25
Standardi za službe u Krišninoj kuhinji 26
Odavanje poštovanja vaišnavama 27
Prema dhvani molitve 27
Ophoñenje s različitim kategorijama bhakta
a) Ophoñenje prema duhovnom učitelju 29
b) Ophoñenje s nadreñenima 29
c) Ophoñenje s braćom po bogu 30
d) Ophoñenje sa ženama 30
e) Ophoñenje s drugim vaišnavama 30
f) Ophoñenje s abhaktama (onima koji nisu bhakte) 31
g) Ophoñenje s gostima 31
Primanje gostiju – atithi seva (u hramu ili kod kuće) 31
Postupak primanja vaišnava 32
Pravilno ponašanje gosta 32
Sadhana (pravila slijedenja duhovne discipline) 33
Japa 33
Snažna želja 33
Pažljivo slušanje 34
Razumijevanje značenja Maha-mantre 34
Odsutnost materijalne motivacije 34
Poniznost 34
Pogodna okolina 34
Položaj – sjedenje, stajanje ili hodanje 34
Japa nije trka 35
Japa je najbolja u društvu bhakta 35
Ranojutarnja japa 35
Glasnoća 35
Sveto Ime ili zabave? 35
Uvrede Svetome Imenu 35
Značenje panca-tattva mantre 36
Četiri propisana (regulativna) načela 36
3
Druženje s bhaktama 36
Izbjegavanje abhakta 37
Čitanje 37
Predano služenje 37
Obožavanje Božanstava 38
Tulasi-devi 39
Kanthi-Mala (ogrlica od Tulasi drveta) 39
Strogosti (Ekadaši) 39
Catur-masya 40
Povoljna i nepovoljna načela 40
Nuñenje aratija 41
Posjećivanje svetih mjesta (dhama) 42
Deset uvreda svetom mjestu 43
Važnost vremena (stalno imajte na umu) 43
Dodatak 44
Uvrede koje treba izbjegavati 45
Kirtan reforma 46
Prabhupadini standardi kirtana 48
Ramo, Ramo - druže moj! 51
Zlatno pravilo 52
Zaboravljene dužnosti 56
Kako izgleda jedan uobičajeni radni dan u hramskoj zajednici? 59
Značaj inicijacije 60
Što je ISKCON (popularno poznat kao Hare Krišna pokret)? 60
Tko je A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada (osnivač pokreta)? 61
Anarthe i njihova podjela 64
Rječnik 65
4
Predgovor urednika
U duhovnom životu, pravila i propisi nemaju za cilj da nekome zagorče život, već naprotiv - da
mu pomognu da regulira svoj život, napusti loše navike i u krajnjoj liniji - da shvati kako se
ponašati u prisustvu samog Gospodina i Njegovih povjerljivih pratioca. Da bismo se vratili u
duhovni svijet, ta pravila i propise moramo naučiti sada i tu - u materijalnom svijetu. Poznavanje
i slijeñenje tih pravila je jedna od neophodnih kvalifikacija za povratak u vječne zabave
Božanskog Para. I zato slijeñenje tih pravila ne bi trebalo predstavljati zamor i dosadu ili izazivati
bunt. Na savršenoj razini predanog služenja (raganuga), mnoga od tih pravila više nisu upitna,
ali da bismo uopće došli do te razine spontanog predanog služenja (koja je svojstvena
stanovnicima vječne Vrindavane) - neophodno je da poznajemo i slijedimo pravila 'igre' onako
kako ih je propisao Gospodin Krišna osobno ili Njegovi opunomoćeni predstavnici. Istini za volju,
tih pravila ima još puno više, ali uslijed svoje bezuzročne milosti, Šrila Prabhupada nam je
olakšao život time što nam je predstavio ona najosnovnija pravila, poznajući naše ograničenosti i
uvjetovanosti.
Za koga je ovaj priručnik namijenjen? Prije svega, za početnike koji se tek upoznaju sa
kulturom i filozofijom vaišnavizma. Zatim, za one koji se već duže vremena bave prakticiranjem
bhakti-yoge i samo misle da poznaju neophodna pravila. Meñutim, već godinama gledam
'starije' bhakte koji odaju poštovanje jednom rukom, meñusobno odaju poštovanje jedni drugima
pred otvoreni oltarom, dolaze posjetiti hram a da ne donesu nikakav poklon Božanstvima, itd.
Očigledno je da su propustili pročitati važne smjernice vaišnavskog ponašanja koje se obilato
mogu naći u Šrila Prabhupadinim knjigama i prijevodima (poglavito u 'Nektaru predavanja' /
'Bhakti-rasamrta-sindhu). I kako će onda takvi stariji vaišnave podučiti nove naraštaje? Na
našim prostorima se već duže vremena osjeća potreba za jednim takvim priručnikom koji bi
mogao poslužiti kao jedan od osnovnih materijala za tzv. bhakta-class (uvodni seminar za učenje
osnova vaišnavske kulture i filozofije).
Izvorno, mataji Adhika (koja je prevela taj priručnik sa engleskog) i ja - mislili smo da ćemo
vam predstaviti tek prijevod tog priručnika. Ali, kada sam započeo sa pažljivom obradom teksta,
primijetio sam da se u priručnik trebaju uvrstiti neke teme koje je maharaj izostavio. Pored toga,
iz izvornog teksta uklonio sam neke mantre i pravila koja su svojstvena za podneblje Indije (gdje
maharaj uglavnom propovijeda) ili su nepraktična s obzirom na vrijeme i okolnosti u kojim
živimo. Kao na primjer, u Hari-bhakti-vilasi piše da vaišnave trebaju svi istovremeno započeti sa
objedovanjem i nitko se ne smije ustati i otići sve dok i zadnji ne završi s objedovanjem
prasadama. Tada se svi istovremeno trebaju ustati i otići da isperu ruke i usta. Kako vam se ovo
čini? Iako je to pravilo iz svetog spisa, vrlo je nepraktično za nas koji živimo na zapadu. To je
moglo proći prije 500 godina u Indiji kada su vaišnave objedovali uglavnom kraj neke rijeke ili
jezera, pa su mogli istovremeno prati ruke, stopala i usta bez da se meñusobno sudaraju i čekaju
na red pred nekom slavinom. Dakle, radi lakšeg uvoda u osnove vaišnavskih pravila (i poznajući
publiku kojoj je ovaj priručnik namijenjen), dao sam si za pravo da iz izvornog teksta uklonim
takva neka 'nepraktična' pravila i 'suvišne' mantre.
Takoñer, uvrstio sam skraćenu transkripciju seminara 'Kirtan reforma' kojega je prije desetak
godina u Mayapuru održao HH. Jayadvaita Swami. Po savjetu nekih bhakta, uvrstio sam i svoja
dva eseja 'Zlatno pravilo' i 'Zaboravljene dužnosti' koji su svojevremeno bili objavljeni na
stranicama Krišna-katha magazina. Iskreno se nadam da će ovaj priručnik pridonijeti povećanju
vaših duhovnih standarda i kvalificirati vas da na nove naraštaje kvalitetno prenesete duhovne
standarde koje smo naslijedili zahvaljujući beskrajnoj milosti Šrila Prabhupade.
Idejni začetnik ovog projekta je mataji Bhanu-nandini d.d. A Sundarananda prabhu je ohrabrio
mataji Adhiku d.d. i mene da odvojimo vrijeme od svojih hramskih službi i pripremimo ovaj
priručnik za dobrobit svih vas koji smatrate da iz njega možete izvući duhovnu dobrobit.
Vrsabha das
5
“Ponizno odajem poštovanje Njegovoj Božanskoj Milosti A. C. Bhaktivedanti Swamiju Prabhupadi,
koji je vrlo drag Gospodinu Krišni, jer je prihvatio utočište Njegovih lotosolikih stopala. Ponizno
poštovanje tebi, o, duhovni učitelju, slugo Saraswatija Goswamija. Ti dobrostivo propovijedaš
poruku Gospodina Caitanye i izbavljaš zapadne zemlje, koje su prožete impersonalizmom i
voidizmom.”
Uvod
Šri Caitanya Mahaprabhu kaže u Caitanya Caritamriti da je poštivanje pravila vaišnavskog
ponašanja ukras, zahvaljujući kojemu je bhakta u očima Boga i u očima svijeta lijep i privlačan.
Stoga je vrlo važno da su svi Gospodinovi bhakte dobro upućeni u takva pravila vaišnavskog
ponašanja i načina života. To je znanje razbacano u različitim knjigama pa se javila potreba za
detaljnijim priručnikom koji bi naveo ne samo osnovna opća načela pravila vaišnavskog
ponašanja i načina života, već i koji bi uzeo u obzir specifična pitanja i probleme koji se odnose
na uvjete u našim hramovima i zajednicama.
Ovo je djelo ponizan pokušaj da se ta potreba zadovolji. Zbog vremenskog ograničenja nije bilo
moguće potanko obraditi svako pitanje. Neke nadopune moći će se unijeti u novim izdanjima. U
meñuvremenu, ispričavamo se za sve pogreške i nedostatke. Ovo je djelo ugledalo svjetlo dana
zahvaljujući Njegovoj Svetosti Radhanatha Swami Maharaji. On je poticao i ohrabrivao bhakte da
prikupe ove podatke te im davao dragocjene savjete, koji su plod njegova dugogodišnjeg
iskustva kao bhakte i duhovnog voñe. Nadamo se njegovom stalnom vodstvu i društvu, i za to se
molimo.
Mnogi su drugi bhakte uložili vrijeme i trud na prijedloge i komentare te na tipkanje i ureñivanje
rukopisa. Iskreno svima njima zahvaljujemo na dragocjenoj pomoći. Nadamo se da će ovo djelo
barem malo pomoći bhaktama da unaprijede misiju Gospodina Caitanye, Zlatnog Avatare za ovo
doba, i Šrila Prabhupade.
Materijal za ovaj priručnik prikupljen je iz raznih izvora, kao što su Nektar predanosti, Nektar
poučavanja te druge knjige, pisama i upute Šrila Prabhupade, kao i na temelju
opažanja/prijedloga raznih bhakta. Ovako je Gospodin Caitanya poučio Srila Sanatanu
Goswamija vaišnavskom ponašanju:
“Dragi Moj Sanatana, iako si izbavitelj cijeloga svemira i iako se čak i polubogovi i veliki sveci
pročišćavaju dodirujući te, vaišnava se poznaje po tome što poštuje i štiti pravila vaišnavskog
ponašanja. Poštivanje pravila vaisnavskog ponašanja ukras je bhakte.” (CC Antya 4.129-130)
“Onoga tko krši pravila ponašanja ljudi ismijavaju i tako biva poražen i u ovom i u idućem
svijetu.” (CC Antya 4.131)
Gospodin Caitanya Mahaprabhu takoñer je dao šest važnih uputa šestorici Goswamija iz
Vrindavane. Na temelju njih, javila se potreba da se odreñena pravila i propisi zapišu kako bi se
udovoljilo zahtjevima neprekidne propovjedačke misije Meñunarodnog društva za svjesnost
Krišne.
Sva slava Šri Guruu i Šri Gaurangi!
6
Upute Gospodina Caitanye:
1. Pomno proučavati sve razotkrivene svete spise i iz svih njih izvlačiti suštinu, a suština je
bhakti.
2. Razotkriti sveta mjesta Krišninih lila (zabava) u Vrindavani. Vrindavana Dhama treba postati
mjesto u koje će ljudi sa svih strana dolaziti kako bi u njoj našli utočište i nadahnuće.
3. Sagraditi prekrasne hramove i ustoličiti prekrasna Božanstva te poučavati ljude pravilnom
načinu obožavanja Božanstava.
4. Svojim osobnim primjerom pokazati dolično vaišnavsko ponašanje i pravilno ophoñenje meñu
vaišnavama. Gospodin Caitanya smatrao je to najvažnijim načelom. Osim što moramo
dobro razumjeti filozofiju, moramo razumjeti kako se pravilno ophoditi jedni prema drugima,
prema nadreñenima, prema podreñenima, prema Svevišnjem Gospodinu i uvjetovanim dušama.
5. Rekao im je da pravila vaišnavskog ponašanja uspostave preko svojih pisanih djela, kao i
svojim ponašanjem.
6. Vlastitim ponašanjem trebaju pokazati koje su dužnosti osobe u odvojenom redu života.
Suština
Način života bhakte treba potvrñivati načelo “Jednostavno življenje, uzvišeno
razmišljanje.” Postoje mnoga pravila i propisi koji vode bhaktu u životu, ali svrha je svih njih
pomoći nam da se uvijek sjećamo Krišne i da Ga nikada ne zaboravimo. To je najvažnije
pravilo a sva su mu druga podreñena.
Pravila ponašanja u hramu
a) Poniznost
U drevnim vremenima kraljevi bi putovali na nosiljkama. Jedno propisano načelo glasi da osoba
nikad ne bi trebala ući u hram na nosiljci, u kolima ili s cipelama na nogama. Smisao je u tome
da, bez obzira na svoje sposobnosti i društveni položaj, trebamo odbaciti kraljevski mentalitet, tj.
mentalitet da sebe smatramo gospodarom. Meñu bhaktama, osobito u hramu, vrijedi jedino
imenovanje “slugin sluga”.
b) Iskazivanje poštovanja (pranama / namaskara)
Po ulasku u hram treba odati poštovanje cijelom duljinom tijela - puni dandavat (ovo vrijedi
samo za muškarce) Šrila Prabhupadi, tako da nam on bude s lijeve strane, te izgovoriti njegovu
pranama mantru. Zatim treba otići do Božanstava i odati poštovanje cijelom duljinom tijela, pri
čemu su nam Božanstva s lijeve strane, te izgovoriti odgovarajuće pranama mantre (ako smo
inicirani - pranama mantru svog duhovnog učitelja, a ako nismo inicirani, onda pranama mantru
Srila Prabhupada).
Treba napomenuti da se poštovanje ne iskazuje jednom rukom. Obje ruke trebaju biti ispružene
i trebaju dlanovima dodirivati pod (kao što možete vidjeti na ilustracijama koje slijede). Takoñer
je važno izbjegavati odavanje poštovanja tako da se stražnjica okreće prema Božanstvima, Šrila
Prabhupadu, duhovnom učitelju (i ako je moguće - prema drugim vaišnavama).
Kad uñemo u hram rano ujutro ili u bilo koje doba, trebamo odati poštovanje Božanstvima tek
kad Ih se probudi, jer šastre nalažu da Gospodina, kad se odmara ili kupa, ne bismo trebali
uznemirivati odavanjem poštovanja (niti bismo u to vrijeme trebali oko Njega kružiti).
Poštovanje se odaje izvan prostorije za Božanstva; nikad u njoj, jer se po pravilu poštovanje
iskazuje s odreñene udaljenosti. U prostoriji za Božanstva pranama se izvodi sklopljenih ruku,
mantrom i u umu.
Aštanga pranama (dandavat)
Hari-bhakti-vilasa kaže kako treba izvesti pranamu: Poštovanje se odaje s osam anga:
stopalima, koljenima, prsima, rukama, glavom, pogledom, umom i riječima. Stopalima,
koljenima, prsima, rukama i glavom dodirujemo tlo, a oborena pogleda i poluzatvorenih očiju
izgovaramo odgovarajuću molitvu meditirajući da nam je glava ispod Gospodinovih lotosolikih
stopala.
7
Pancanga pranama:
Da bi se iskazala pancanga pranama, poštovanje se odaje s pet anga: koljenima, rukama,
glavom, intelektom i riječima. (Prsa ne dodiruju pod.) Uvreda je odavati poštovanje samo
jednom rukom, tj. jednom rukom ispruženom iznad glave, a u drugoj, podignutoj od poda,
držati vrećicu za brojanicu ili neke druge svete predmete. Prije iskazivanja poštovanja, odložite
sve što držite.
Muškarci mogu izvesti obje vrste praname, ali je običaj da žene izvode samo pancanga
pranamu. Prilikom odavanja poštovanja, treba izgovoriti pranama-mantru vlastitog duhovnog
učitelja ili Šrila Prabhupadinu - za one koji još nemaju duhovnog učitelja.
01. Pravilno odavanje poštovanja. Dlanovi, čelo i koljena dodiruju pod. Stražnjica je na petama
8
02. Uvreda je odavati poštovanje jednom rukom. Ako držite nešto u rukama, odložite to na
stranu dok odajete poštovanje ili primite (npr.) japu sa obje ruke.
03. Pravilno odavanje poštovanja kada se nešto drži u rukama
9
04. Pogrešno. Stražnjica mora biti na petama
05. Pogrešno. Stražnjicu ne bi trebalo okretati prema Božanstvima, vyasasanu, Šrila Prabhupadu,
duhovnom učitelju, Tulasi ... pa čak ako je moguće - prema nikome
10
06. Pogrešno. Dlanovi trebaju počivati na podu, a ne na glavi
07. Pogrešno. Dlanovi ruku ne dodiruju pod. Stražnjica ne dodiruje pete
11
08. Pravilno odavanje poštovanja čitavim tijelom / dandavat (vrijedi samo za muške)
09. Pogrešno. Ruke trebaju biti ispružene ispred glave, ne uz glavu ili ispod prsa.
12
10. Pravilno sjedenje
11. Pogrešno. U hramu noge ne smiju biti ispružene
13
12. Pogrešno. Rukama se ne bi trebali držati za stopala, gležnjeve i koljena
13. Pogrešno. Poštovanje ne bi trebalo odavati iz lotosovog položaja
14
c) Meditacija na Božanstva
Nakon odavanja poštovanja Božanstvima, treba s velikom ljubavlju i predanošću imati daršanu
i moliti za Njihovu milost. Meñutim, Božanstva se ne smiju odmah gledati u lice. Pravilan način
pristupanja daršani opisan je u Šrimad Bhagavatamu 2.2.13: “Proces meditacije treba započeti
od Gospodinovih lotosolikih stopala, potom listova, bedara te postupno ići prema Njegovu
nasmiješenom licu. Što je um usredotočeniji na različite dijelove Gospodinova tijela, jedne za
drugima, inteligencija se sve više pročišćava.”
Šrila Prabhupada u komentaru objašnjava da će nam takva meditacija pomoći da se odvojimo
od osjetilnog uživanja. Bhakta prilikom daršane treba imati stav: “Gospodine, ja sam Tvoj vječni
sluga. Molim Te, pokaži mi kako Te mogu služiti.”
Takoñer treba uzeti u obzir i neke druge čimbenike:
Ako postoje tri oltara, kao u Krišna Balaram Mandiru u Vrindavani (ili Šri Šri Radha Rasibhari
Mandiru u Juhuu), Šrila Prabhupada bi uvijek prvo odao poštovanje pred oltarom Gaur-Nitaia,
potom bi otišao do oltara Krišna-Balarama, a onda do oltara Šri Šri Radha -Syamasundar. Bhakte
takoñer mogu htjeti prvo vidjeti svoga gurua, a onda imati daršanu uzlaznim redoslijedom do
Krišne. Daršanu trebamo, licem okrenutim prema Božanstvima, započeti slijeva, te se postupno,
od Božanstva do Božanstva, kretati nadesno.
d) Sjedenje
Postoji nekoliko pravila koja se odnose na položaj sjedenja u hramu (Kao što je već prikazano na
prethodnim ilustracijama):
1) Prilikom sjedenja stopala ne bi trebala biti otkrivena pred Božanstvima, duhovnm učiteljem,
Tulasi-devi, itd. Uvijek trebaju biti pokrivena.
2) Koliko god je to moguće, treba izbjegavati sjedenje leñima okrenutim Božanstvima, Šrila
Prabhupadu ili vyasasani. (Meñutim, raspored hrama može katkad onemogućiti poštivanje tog
načela.)
3) Noge ne bi trebale biti ispružene pred Božanstvima i općenito u hramskoj prostoriji.
4) Ne bismo trebali sjediti pred Božanstvima držeći se za gležnjeve, laktove ili koljena. 5) Ne
bismo smjeli zaspati dok sjedimo pred Božanstvima.
e) Razgovor
1) Pred Božanstvima ne bismo trebali:
►
►
►
►
►
►
►
►
►
►
glasno razgovarati
svañati se
koriti bilo koga
grubo ili ljutito razgovarati s drugima
slaviti bilo koga drugoga
koristiti pogrdna imena
kuditi polubogove
upuštati se u prajalpu (svjetovne razgovore)
lagati
razgovarati u blizini bhakta koji pjevaju Gospodinovo Sveto Ime
2) Pred Božanstvima se može razgovarati s gostima i bhaktama ako se time pomaže
propovijedanju ili unaprjeñenju njihove svjesnosti Krišne, ali sve druge razgovore treba voditi
izvan hrama.
f) odjeća i izgled
1) Odjeća bhakte mora biti jednostavna, opeglana i čista, te svojstvena kako bi ljude podsjećala
na Krišnu.
2) Za dolazak u hram (osobito na jutarnji program, festivale i nedjeljom) bhakte bi se trebali
ovako odijevati:
15
Muškarci: dhoti i kurta
Žene: sari (glave pokrivene pred muškarcima)
Drugu odjeću trebalo bi izbjegavati osim u posebnim okolnostima ili kad je to nužno potrebno
radi propovijedanja.
3) Muška i ženska odjeća treba biti jednostavna, a ne pomodna, raskošna ili emocionalno
izazovna. Ipak, treba biti uredna i pristojna. Nepotrebne stvari, kao što su parfemi i razni oblici
kozmetike i šminke, treba izbjegavati. Za vaišnavu je jednostavnost u odijevanju vrlo važna, i u
hramu i izvan njega.
4) Na jutarnjim i svim drugim hramskim programima mora se nositi čista odjeća, a nikako odjeća
od prethodnog dana.
5) Gospodin Caitanya rekao je da je vaišnava onaj tko druge, kad ga vide, podsjeća na Krišnu.
Kosa
Muškarci: Brahmacariji i sannyasiji moraju brijati glavu bar jednom tjedno te nositi šikhu.
Grihasthe se takoñer mogu toga pridržavati. Meñutim, ovisno o službi, mogu imati kratku i
urednu kosu i, ako je moguće, malu šikhu. Iako šastre ne propisuju veličinu šikhe, gaudiya
vaišnave tradicionalno nose šikhu veličine otiska telećeg papka, što je otprilike 5-6 cm u
promjeru. Šikha može biti bilo koje duljine, ali treba biti čvrsto svezana, a odvezati se može
samo kad se pere ili ulji.
Šikha treba biti odvezana i kad osoba spava, prisustvuje pogrebnim obredima i kad je u žalosti.
Budući da je odvezana šikha znak smrti u obitelji, nepovoljno je obavljati dnevne dužnosti
razvezane šikhe. Takoñer se kaže da razvezana šikha može oslabiti tijelo. U razgovoru s nekim
svojim učenicima na Havajima, Šrila Prabhupada je spomenuo: “Šikha gaudiya vaišnava široka je
5-6 cm, ne više. Veća šikha označava drugu sapradayu. I mora biti svezana.” (6. svibnja 1972,
Havaji, SPL V, p-93). Dok vezujete šikhu nakon kupanja, pjevajte Hare Krišna mantru ili, ako
ste inicirani u Gayatri mantre, tiho izgovarajte Brahma-Gayatri (prvi redak Gayatri). Šikha se ne
bi trebala plesti (običaj je da samo žene pletu kosu) niti bi trebala biti dugačka i raščupana.
Žene: Poželjno je da žene nose dugačku kosu svezanu otraga. Kosu mogu razvezati samo pred
svojim mužem.
Brkovi i brada
Inicirani bhakte ili oni koji se spremaju za inicijaciju ne bi trebali nositi brkove ili bradu. (Po
našim mjerilima, treba se redovito brijati, uz iznimke u nekim yatrama ili zbog nekog opravdanog
razloga.)
g) Čistoća i higijena
1) Kao što je već spomenuto, u hramu se mora nositi čista odjeća.
2) Nakon uzimanja prasadama, mjesto na kojem je bio tanjur mora se očistiti. Ne bi se trebalo
prolaziti područjem na kojem se uzimao prasadam (ako pod nije pobrisan), jer se smatra
onečišćenim. Ako se stane na takvo mjesto, moraju se oprati stopala. Mjesto na kojem se jelo
mora se odmah očistiti. Budući da hram mora biti vrlo čist, trebamo paziti da ga nepotrebno ne
onečistimo.
3) U hramsku prostoriju ne bi trebalo ulaziti a da se prije toga ne operu ruke i stopala nakon
jedenja.
4) U hram treba ulaziti čistih ruku i stopala.
5) Nakon velike nužde treba se okupati i tek onda ući u hramsku prostoriju.
6) U hram ne bi trebalo ulaziti nakon posjeta krematoriju ili dodirivanja mrtva tijela. Prvo se
treba propisno okupati i tek onda ući.
7) U hramu ne bi trebalo ispuštati zrak i podrigivati.
8) U hramu ne bi trebalo stavljati prste u usta, uši i nos. Onaj tko ima potrebu to učiniti (čak i
izvan hrama) mora odmah nakon toga oprati ruke.
9) Za vrijeme mjesečnice žene mogu posjećivati hram, ali ne mogu obavljati nijedan oblik
obožavanja Božanstava, kao što su arati, odijevanje Božanstava, kuhanje, pravljenje vijenaca ili
16
bilo što što zahtijeva prisutnost u prostoriji za Božanstva ili u kuhinji, ili bilo koja služba izravno
povezana s Božanstvima (npr. šivanje Njihove odjeće itd.)
10) Prilikom tuširanja, genitalije treba čistiti isključivo lijevom rukom i treba se paziti da se
nikada ne pojavljujemo goli u kupaoni (ili bilo gdje drugdje) pred drugim vaišnavama.
U to vrijeme žene trebaju izbjegavati fizički dodir sa svima koji su ili će biti uključeni u služenje
Božanstava. Mogu prisustvovati Tulasi-puji, ali ne bi trebale nuditi vodu Tulasi-devi. Žene tijekom
menstrualnog perioda ne bi smjele kupati Božanstva (abišeka) prilikom Janmaštamija ili sličnog
festivala. Mantranje na japa-brojanici treba nastaviti u svim okolnostima. Ne postoje materijalne
zapreke pjevanju Svetoga Imena.
Što se tiče vlastitoga doma, vaišnavi se trebaju, što je moguće više, pridržavati ovih pravila. U
nekim je okolnostima to nemoguće, jer nema nikog drugog tko bi kuhao itd. U takvim
slučajevima mogu obaviti sve što je potrebno kako bi ispunile svoje obiteljske dužnosti
i istodobno se pobrinule za kućna Božanstva. Ostali članovi obitelji, koliko god je to moguće,
trebaju pomoći.
h) Opće ponašanje
1) Osoba uvijek treba imati na umu da je bhakta guruov i Krišnin predstavnik. U hramu ili kod
kuće, na poslu ili na ulici, treba se tako ponašati da privuče poštovanje gurua i Krišne te
izbjegavati svaki oblik ponašanja koji bi gurua i Krišnu doveli na loš glas.
2) Bhakte ne bi trebali nositi skup i upadljiv nakit, te skupe ručne satove. Ženski nakit (ako se
uopće nosi) treba biti umjeren, a za muškarce je najpoželjnije izbjegavati sav nakit kao što su
zlatni lanci, narukvice itd.
3) Bhakte bi trebali, što je moguće više, izbjegavati kožne predmete, jer znaju da su oni
proizvod ubijanja životinja. Ako nije neizbježno, ne bi trebalo nositi kožne cipele te ostale
predmete poput torbi, novčanika, remena za sat, itd.
4) Čak i kada ga netko kritizira ili vrijeña, bhakta se treba ponašati dostojanstveno.
5) Iako svakako treba biti na oprezu da ga ne prevare, bhakta ipak treba paziti da ne započinje
svañe, da se ne upušta u beskorisne rasprave, itd.
6) Bhakta mora biti posebno pažljiv u ophoñenju sa suprotnim spolom. To znači da se treba
ophoditi s poštovanjem, ali istovremeno treba izbjegavati beskoristan razgovor, zbijanje šala i
ostale oblike suptilnog ili grubog osjetilnog uživanja.
7) Šrila Rupa Goswami kaže da bhakta ne bi smio zanemariti uobičajena pravila ponašanja.
Drugim riječima, ne bi trebao odbaciti osnovne oblike učtivosti i formalnosti smatrajući ih
svjetovnim (a sebe transcendentalnim).
8) Uvredljivo je nekoga dodirivati stopalom. Na primjer, onaj tko mora proći pokraj bhakta koji
sjede u hramu treba rukom pokazati da želi proći, a oni će pomjeriti koljena kako bi ga pustili
(vidi crtež). Onaj tko slučajno dodirne bhaktu stopalom treba desnom rukom blago dodirnuti tog
bhaktu, a onda desnom rukom dodirnuti svoju glavu; time poništava uvredu.
i ) Prisustvovanje predavanjima
1) Na predavanjima osoba treba biti vrlo pažljiva i tiha. Brbljavi ili pospani bhakte obeshrabruju i
uznemiruju predavača i okupljene bhakte. To takoñer ne ostavlja dobar dojam o našoj misiji.
2) Onaj tko je jako pospan treba otići na kraj prostorije i stajati. (Ako ni to ne pomaže, bolje da
ode na spavanje).
3) Treba se držati već spomenutih pravila o sjedenju u hramu.
4) Za vrijeme predavanja treba izbjegavati ulaženje i izlaženje iz prostorije u kojoj se predavanje
održava. To izaziva veliko uznemirenje.
5) Roditelji moraju paziti na svoju djecu. Ako su djeca bučna, treba ih držati izvan
hramske prostorije.
6) Obavezno treba isključiti mobilne telefone.
7) Mogu se postavljati samo primjerena i umjesna pitanja u poniznu duhu.
j) Prisustvovanje aratiju
Arati se takoñer naziva niranjana ili drišti, što znači mahanje povoljnim predmetima ispred
nekoga kako bi se rastjerali nepovoljni utjecaji ili elementi, kao način zaštite. Šrila Prabhupada
piše: U hramu se mora izvoditi mangala-arati rano ujutro, sat i pol prije izlaska sunca.
17
(Cc. Madhya 24.334, smisao)
Razni predmeti koji se nude, a svi su oni predstavnici materijalnih elemenata i odgovarajućih
predmeta osjetila (zvuka, oblika, dodira itd.), povoljni su i imaju moć pročišćavanja. U Nektaru
predanosti Šrila Prabhupada dalje ističe dobrobiti prisustvovanja aratiju:
U Skanda Purani postoji sljedeći opis dobrobiti prisustvovanja aratiju (obožavanju) Božanstva:
“Onaj tko za vrijeme aratija vidi Gospodinovo lice može se osloboditi svih posljedica grijeha
počinjenih prije mnogo tisuća i milijuna godina. Oprašta mu se čak i ubojstvo brahmane ili slična
zabranjena djela.” (Nektar predanosti, 9. poglavlje)
Tako su svi arati obredi ponuñeni Gospodinu povoljni (mangala), ali se prvi arati u danu, rano
ujutro, smatra osobito povoljnim za sve koji mu prisustvuju. Šrila Višvanatha Cakravarti
Thakura, koji se pojavio sredinom sedamnaestog stoljeća, veliki je duhovni učitelj u vaišnavskom
lancu gurua i učenika. On kaže: “Onaj tko s velikom pažnjom, u vrijeme brahma-muhurte,
glasno kazuje ovu prekrasnu molitvu upućenu duhovnom učitelju, u trenutku smrti dobiva
mogućnost izravno služiti Krišnu, Gospodara Vrindavane.” [Za vrijeme mangala-aratija,
neophodno je da se stoji i pleše, a ne da se sjedi kao za vrijeme Narasimha-praneme]
k) Poštivanje maha-prasadama / nirmalya
Nirmalya se odnosi na vijence, cvijeće, candanu, vodu od kupanja Božanstava (Caranamritu),
ghi-lampu i Tulasino lišće koje je pujari za vrijeme puje ponudio Gospodinu. Po završetku puje,
bhakte ih trebaju prihvatiti prinoseći ih čelu izgovarajući: “Jaya, maha-prasadam.”
1) Cvijeće, vijenci:
Uvredljivo je stati na nirmalyu ili je ostaviti na nečistu mjestu. Nakon ukazivanja dolična
poštovanja, nirmalya kao što su vijenci i cvijeće može se sakupiti i baciti u rijeku, jezero ili
ocean. Cvjetne vijence koji su prasada bhakte prihvaćaju tako što njima dotaknu glavu, nose ih i
mirišu. Vijence od Tulasina lišća prihvaćaju tako što njima dodirnu glavu i pomirišu ih, ali ih ne
nose.
2) Caranamrita:
Voda kojom je okupan Višnu dovoljno je moćna da, ako se popije, uništi posljedice milijun
grijeha kao što je ubijanje drugih živih bića. Stoga, treba biti izričito oprezan da se ta voda
(caranamrita) ne prospe na pod ili na neki drugi način uzaludno zanemari. Kad se prima mahaprasada, nirmalya cvijeće, Tulasino lišće i manjariji te caranamrita, lijevu ruku treba staviti ispod
desne kako bi se izbjeglo prosipanje i ispadanje.
3) Ghi-lampa:
U ISKCON-ovim hramovima lampa se prvo nosi Šrila Prabhupadi, Osnivaču-Acaryi ISKCON-a.
Žene koje imaju mjesečnicu ne bi trebale dodirivati lampu. Onaj tko nudi ponuñenu lampu,
trebao bi paziti na položaj okupljenih bhakta. Meñutim, okupljeni bhakte ne bi trebali biti
preosjetljivi ako im se lampa ne ponudi po nekom utvrñenom redu (duhovnom statusu).
Svrha lampe nije da se nama ukaže poštovanje i čast, već mi trebamo iskazati poštovanje njoj
kao Gospodinovoj prasadi tako što ćemo obje ruke staviti iznad i zatim dodirnuti čelo.
4) Odjeća Božanstava:
Odjeća Božanstava predstavlja još jedan oblik nirmalye. Prema odjeći Božanstava koja se dijeli
kao Gospodinova prasada treba se odnositi s poštovanjem. Prasada-odjeći možemo iskazivati
poštovanje držeći je s drugom svetom parafernalijom vrijednom obožavanja ili je možemo držati
u staklenom okviru te je objesiti na zid kao sliku ili fotografiju.
Može se i nositi, ali, strogo govoreći, bolje je ne rezati je ili prekrajati, što se često dogaña. Ako
se to ipak čini, to bi onda trebala biti samo devocijska odjeća. Prihvatljive su vrećice za brojanice
i kostimi za dječju dramu (ako se dramom slavi Gospodin). Izbjegavajte nošenje prasada-odjeće
ispod struka.
5) Maha-prasadam
18
Kao što je običaj u mnogim indijskim hramovima, nakon daršana-aratija, pujari može bhaktama
podijeliti komadiće prasadama izravno s oltara ili izvan njega. Katkad se, u svrhu propovijedanja,
gostima dijele male količine prasadama. Bhakte odmah tim ostacima hrane ponuñene Gospodinu
iskazuju poštovanje tako što se u hramskoj prostoriji maknu u stranu kako ne bi jeli ispred samih
Božanstava. Ako izravno sa oltara dijelite prasadam, onda je najbolje to učiniti u obliku suhih
slatkiša, jer se drugi prasadam može prosuti po podu.
Tilaka (glina sa svetog mjesta)
U sljedećem komentaru na Šrimad Bhagavatam, Šrila Prabhupada slavi tilaku: „U Kali-yugi
teško je pribaviti zlato i nakit ukrašen draguljima, ali dvanaest oznaka tilakom na tijelu dovoljan
su povoljan ukras za pročišćenje tijela.“ (ŠB 4.12.28 smisao)
Nakon što odjenemo čistu odjeću, trebamo sjesti na pročišćenu asanu (po mogućnosti na
prostirku od trave kuše) i na dvanaest mjesta na tijelu nanesti vaišnava-tilaku.
Tilaka se odnosi na oznake koje se na tijelo nanose korištenjem različitih tvari. Urdhva-pundra
se odnosi na dva vertikalna znaka na čelu i drugim dijelovima tijela koji ukazuju na predavane
Gospodinu Višnuu. Onaj tko ne mantra Sveto Ime i ne pridržava se propisanih načela ne
smije nositi tilaku osobito izvan hrama.
Padma Purana i Yajur Veda izjavljuju da urdhva-pundra simbolizira Višnuova lotosolika stopala.
Dvanaest mjesta na tijelu nisu proizvoljna, već su to senzitivne točke koje lako upijaju duhovnu
energiju nastalu izgovaranjem Višnuovih imena i mentalnim smještanjem Gospodina na tim
mjestima. Ako bhakta nanosi Gospodinove oznake i izgovara Njegovo ime, Gospodin postaje
zadovoljan i prebiva s njime. Tilaku ne bi trebalo nanositi u kupaonici.
Brahmanda Purana izjavljuje da bhakta koji vrlo pažljivo nanosi tilaku gledajući se u zrcalu ili
gledajuću svoj odraz u vodi odlazi u Gospodinovo vrhovno prebivalište. Nanošenjem tilake na tim
mjestima i izgovaranjem Višnuovih imena osoba svoje tijelo pročišćava i posvećuje služenju
Gospodina. Hari-bhakti-vilasa spominje da se urdhva-pundra tilaka može razlikovati po obliku,
boji i materijalu, ovisno o sampradayi, ali su ostala obilježja ista.
Tilaka znak ne bi smio biti iskrivljen, nejednak, postrani (necentriran) ili razmrljan. Na čelu
središnji dio izmeñu dviju crta treba biti otvoren od obrva do ruba čela, ali treba biti zatvoren na
dnu. Dio koji se nanosi na nosu (tulasi) može se protezati na tri četvrtine nosa. Najprije se
iscrtaju dvije uspravne crte koje predstavljaju Gospodinova lotosolika stopala, a potom tulasin
list na korijenu nosa. Kaže se da Gospodin Višnu prebiva u sredini, Brahma prebiva lijevo, a Šiva
desno.
Šrila Prabhupada je savjetovao bhaktama u New Yorku da se trude ne prosipati tilaku (gopicandanu) dok je s vodom miješaju na dlanu: “Ne rasipajte je. Dragocjena je.” Ako padne na pod,
treba ga odmah očistiti.
Slijede pripadajuće mantre koje treba izgovarati tijekom nanošenja tilake na odgovarajuće
dijelove tijela:
1) Čelo:
om kešavaya namah
2) Trbuh (iznad pupka):
om narayanaya namah
3) Prsa:
om madhavaya namah
4) Grlo:
om govindaya namah
5) Desna strana trbuha:
om višnave namah
6) Desna ruka:
om madhusudanaya namah
7) Desno rame:
om trivikramaya namah
8) Lijeva strana trbuha:
om vamanaya namah
9) Lijeva ruka:
om Šridharaya namah
10) Lijevo rame:
om hrišikešaya namah
19
11) Gornji dio leña:
om padmanabhaya namah
12) Donji dio leña:
om damodaraya namah
Tilaka se ne nanosi na područje šikhe, već se, nakon što se desna ruka opere, ostatak vode
obriše o šikhu izgovarajući om vasudevaya namah.
Postupanje prema svetim predmetima
1) Knjige, brojanice, karatale itd. ne bi trebalo držati na podu ili nečistim mjestima i trebaju se
poštovati kao parafernalija dostojna obožavanja.
2) Stopalima se ne bi smjelo dodirnuti ništa sveto niti bi se stopalima trebalo išta činiti što se
može obaviti rukama.
3) Ako sveti predmet padne na pod/tlo ili se dotakne nogom, treba ga odmah podignuti i njime
dodirnuti glavu.
4) Ne bi se smjelo prekoračivati preko knjiga, bhakta, prasadama, cvijeća ponuñenog Gospodinu
ili bilo kojeg drugog svetog predmeta.
5) Sve svete predmete treba držati na urednom, čistome mjestu, i prema njima se pažljivo
odnositi. Ne bi se smjeli unaokolo bacati, već se pažljivo dodavati od osobe do osobe.
6) Svete predmete kao što su brojanice, knjige, tilak itd. ne bi trebalo unositi u kupaonicu.
7) Prema guruovim i Krišninim slikama treba se vrlo pažljivo i s poštovanjem odnositi.
8) Valja posebno spomenuti Hari-naam chaddar. Budući da je na tkanini otisnuto Sveto Ime, to
je svet predmet i ne bi smio dodirivati pod.
9) Prilikom odavanja poštovanja treba paziti da vrećica za brojanicu u ruci ne dodiruje pod. Može
se i negdje odložiti prije iskazivanja poštovanja.
10) Treba se vrlo pažljivo odnositi prema parafernaliji Božanstava, kao što su Njihova odjeća,
nakit, posude itd. Na primjer, odjeća i ručnici trebaju biti pažljivo savijeni i složeni, posude
stavljene na odgovarajuće mjesto, itd.
Ako rukom dodirnemo pod ili bilo što nečisto, prije dodirivanja parafernalije
Božanstva ruke trebamo ponovno oprati. Krišna se ne razlikuje od Svoje parafernalije pa
nedolično ophoñenje prema njoj znači nedolično ophoñenje prema Njemu. Onda se prava bhakti
neće pojaviti u srcu. Trebamo stalno biti svjesni da svi ti razni predmeti nisu obični, već da se
koriste za služenje Krišne i da su zato vrijedni obožavanja.
Osobne navike
1) Onaj tko ozbiljno želi napredovati u duhovnom životu treba ustati rano ujutro, najbolje prije
brahma-muhurte, tj. sat i pol prije izlaska sunca.
Šrimad Bhagavatam 3.20.46 (Smisao) izjavljuje: “Rano jutro, sat i pol prije izlaska sunca, naziva
se brahma-muhurta. Tijekom tog razdoblja preporučuju se duhovne djelatnosti. Duhovne
djelatnosti koje se obavljaju rano ujutro imaju veći učinak nego u ostalim dijelovima dana.”
2) Nakon buñenja prvo treba očistiti jezik i oprati zube
3) Potom se treba istuširati, odjenuti čistu odjeću te započeti dnevnu sadhanu.
4) Potrebno je istuširati se nakon:
►
►
►
►
►
ustajanja rano ujutro
spavanja dužeg od jednog sata
vršenja velike nužde
pretjerana znojenja
bilo kojeg oblika onečišćenja (npr. nakon posjeta krematoriju).
5) Osobna higijena i čistoća trebaju se redovito održavati. Nokti trebaju biti uvijek čisti i kratko
odrezani. Odrezane nokte treba baciti u kantu za smeće.
6) Prilikom korištenja toaleta, inicirani brahmane trebaju sveti konac omotati oko desnog uha.
7) Prilikom jedenja, mantranja na brojanici, nuñenja nečega, prihvaćanja nečega itd. koristi se
samo desna ruka.
8) Operi ruke, stopala i usta prije i nakon jedenja prasadama.
20
9) Operi ruke nakon pijenja vode ako usnama dodiruješ čašu. Idealno, vodu treba piti sipajući je
iz visine kako bi se izbjeglo kontaminiranje ruke. Ovo naročito vrijedi prije dodirivanja svetih
predmeta.
10) Ne pljuj dok jedeš.
11) Ne pljuj na vodu (more, ocean, rijeku i jezero).
12) Sannyasi se treba kupati tri puta dnevno, grihastha i brahmacari bar dva puta dnevno.
13) Okupaj se nakon brijanja, odlaska u krematorij i spolnog odnosa. (Naravno, ovo vrijedi samo
za grihaste koji namjeravaju začeti djecu. Inače, svaki drugi oblik seksa nepovoljan je za
napredak u duhovnom životu).
14) Svake noći preporučeno je spavati šest do šest i pol sati. Previše ili premalo spavanja nije
dobro za svjesnost Krišne.
15) Povoljno je spavati na podu ili na tvrdoj površini. Treba izbjegavati raskošne meke postelje.
16) Najbolje je spavati na lijevoj strani. Ako to nije moguće, onda na leñima, ali nikako na
trbuhu (jer pritisak na genitalije pobuñuje snove seksualnih fantazija).
17) Sapun, pasta za zube, električna energija, voda itd. - su oblik Krišnine energije, pa se ne bi
trebali rasipati.
18) Krišnin se novac treba trošiti razborito i odgovorno, pitajući se je li odreñeni izdatak doista
nužan za povećanje služenja Krišne.
Kirtana
1) Voñenje kirtane na satsangi predstavlja čast jer time osoba pred Božanstvima predstavlja sve
okupljene bhakte. Stoga treba toga biti svjesna i voditi samo onda kad je zamole da to učini.
2) Trebamo pjevati samo odobrene kirtane. O tome detaljnije pročitajte u dodatku pod nazivom
'Prabhupadini standardi kirtana'.
3) Prema dhvani molitve na kraju kirtane treba izgovarati po položaju najstariji bhakta, npr.
sannyasiji ili Šrila Prabhupadin učenik.
4) Treba izgovarati samo standardne prema-dhvani molitve, osim u posebnim prigodama, kao
što su dani pojave, kad se odreñena osoba može dodatno slaviti.
5) Kirtana treba biti jednostavna i voñena na takav način da je okupljeni bhakte mogu lako
pratiti i ponavljati.
6) Svi bhakte trebaju poletno zajedno pjevati.
7) Svi se bhakte trebaju držati iste melodije koju pjeva vodeći pjevač. Stoga cijelo vrijeme
trebaju biti pažljivi.
8) Svirači mridanga i kartala trebaju stajati blizu vodećeg pjevača i pažljivo ga pratiti te svoju
brzinu prilagoditi njegovoj. Stoga oni trebaju biti posebno pažljivi.
9) Kad su prisutna dvojica ili više svirača kartala, oni moraju usklañeno svirati. Isto vrijedi i za
svirače mridanga.
10) Kirtane trebaju biti umilne i milozvučne, a ne samo glasne.
Plesanje
1) Plesanje treba biti skladno i poletno, a ne silovito i razuzdano.
2) Mjerilo treba biti tradicionalni ples gaudiya vaišnava, onako kako je Šrila Prabhupada pokazao.
3) Osim toga, ples se može izvoditi u raznim oblicima. Na primjer:
► redovi bhakta ritmički prilaze jedni drugima, a onda se povlače.
► bhakte formiraju redove jedni iza drugih i, gledajući Božanstva, ritmički se kreću prema
Njima, a potom unatrag.
► bhakte se kreću u krugu. (Pogledati slike).
4) Bhakte trebaju paziti da ne naruše plesne formacije.
5) Dok plešu u formaciji, bhakte trebaju podignuti ruke, držati se za ruke i sl., ovisno o formaciji.
6) Plesanje nije “promatrački sport” pa bhakte ne bi trebali samo stajati i gledati. Svi bi trebali
sudjelovati. Meñutim, nevoljnike (osobito goste i one koji su prvi put došli te bolesne) ne bi
trebalo prisiljavati.
7) Treba izbjegavati bilo koji oblik plesanja koji može povrijediti bhakte. Evo nekih primjera:
► Dvojica se bhakta uhvate za ruke i vrte, što može povrijediti druge bhakte.
► Okretanje raširenih ruku.
21
► Bacanje djece (čak i odraslih) u zrak ili dizanje.
► Neumjereno guranje prilikom kretanja u krugu.
8) Muškarci i žene trebaju plesati u odvojenim dijelovima hrama.
9) Uvijek treba slijediti vodećeg plesača.
Savršen je način plesanja onaj Gospodina Caitanye podignutih ili sklopljenih ruku s ljubavlju i
predanošću.
Govor
1) Poriv za govorenjem vrlo je jak pa, čim dobijemo priliku, počnemo govoriti. Ako ne govorimo
krišna katha, kao što Šrila Prabhupada objašnjava, onda govorimo raznorazne besmislice. Takav
se razgovor naziva prajalpa i proizlazi iz našeg materijalnog poistovjećivanja. Zato ga bhakte
trebaju izbjegavati.
2) Sva je svjetovna literatura takoñer izraz poriva za govorenjem. U Nektaru uputa Šrila
Prabhupada objašnjava da materijalisti čitaju gomile novina, časopisa i romana, rješavaju
križaljke i čine mnoge druge besmislice. Na taj način samo trate svoje dragocjeno vrijeme i
energiju. U zapadnim zemljama stari ljudi koji su se povukli iz aktivnog života igraju karte,
gledaju televiziju i raspravljaju o beskorisnim društveno-političkim temama. Sve te i druge
isprazne djelatnosti spadaju u kategoriju prajalpe. Inteligentni ljudi koje zanima svjesnost
Krišne ne bi nikada trebali sudjelovati u takvim djelatnostima.
3) Kao sredstvo obuzdavanja poriva za govorenjem Šrila Rupa Goswami preporučuje proces
Krišna katha – razgovora o svim temama povezanim s Gospodinom Krišnom.
4) Prije nego što progovorimo, trebamo razmisliti je li to
► nužno
► ljubazno
► ispravno.
5) Bhakte trebaju izbjegavati govor koji vrijeña druge, osobito onaj koji kleveće bhakte, što je
prva uvreda Svetom Imenu. Vaišnava aparadha sigurno će vrlo brzo ugušiti nježnu puzavicu
predanosti.
Pripremni period za prvu inicijaciju1
Da bi postala kvalificirana za prvu inicijaciju, osoba treba biti uključena u predano služenje,
striktno slijediti četiri regulativna načela i mantrati svakodnevno 16 krugova maha-mantre neprekidno u periodu od 12 mjeseci.
Prije nego li se kandidatu za prvu inicijaciju dozvoli da formalno uzme utočište jednog od
ISKCON-ovih gurua (po osobnom izboru), i da bi naknadno bio preporučen za inicijaciju kandidat mora dokazati osnovno razumijevanje Šrila Prabhupadinih učenja - odgovarajući
pismeno ili usmeno na trinaest pitanja koja slijede. Test se polaže kod a) gurua osobno, b)
predsjednika hrama, c) nama-hatta voñe, d) ili nekog drugog kvalificiranog (naprednog)
vaišnave.
1) Koje su kvalifikacije vjerodostojnog duhovnog učitelja?
2) Zašto si uvjeren da trebaš slijediti uputstva duhovnog učitelja u ovom (pa i u slijedećim)
životu?
3) Zašto učenik treba obožavati duhovnog učitelja kao Boga?
4) Da li vjeruješ, i zašto vjeruješ da duhovni učitelj govori apsolutnu istinu?
5) Pod kojim uvjetima učenik treba odbaciti duhovnog učitelja?
6) Koje su kvalifikacije i odgovornosti učenika?
7) Koji je poseban položaj Šrila Prabhupade u ISKCON-u?
8) Zašto prihvaćaš da je Gospodin Krišna Vrhovna Božanska Osoba?
9) Zašto mi slijedimo četiri regulativna načela?
10) Zašto mantramo Hare Krišna maha-mantru?
11) Koja je pozicija (uloga) GBC tijela?
1
Više o inicijaciji pročitajte u dodatku priručnika na strani 60.
22
12) Objasni razliku izmeñu tijela i duše?
13) Što je ISKCON i zašto trebamo ostati članovi ISKCON-a?
Propovijedanje
1) Naša su djela i ponašanje najbolje propovijedanje, jer djela govore glasnije od riječi. Kao što
poslovica kaže: “Vaša djela govore toliko glasno da ne mogu čuti ono što govorite.”
2) Propovijedanje znači promijeniti srce, a ne nekoga poraziti intelektualno.
3) Dakako, to ne znači da ne trebamo našu filozofiju predstaviti pravilno. Svi bhakte moraju
proučavati Šrila Prabhupadine knjige i u potpunosti ih shvatiti te se truditi vjerno predstaviti ono
što su ponizno pročitali i čuli.
4) Nema potrebe čitati druge knjige ili odlaziti drugim filozofima kako bi se naučilo propovijedati.
Ponizan sluga duhovnog učitelja najbolji je propovjednik.
5) Ono što će promijeniti srca ljudi nije samo filozofija koju govorimo, već uglavnom ovisi o tome
u kojoj smo mjeri mi usvojili tu filozofiju u svom životu i praktično spoznali to znanje.
6) Općenito govoreći, propovijedati trebamo sa stavom poniznosti, a ne sa stavom nadmoćnosti.
7) Kad propovijedamo, trebamo jednostavno ponavljati riječi duhovnog učitelja i prenijeti poruku
poput poštara. Nikad ne bismo trebali misliti da znamo više od prethodnih acarya kako
propovijedati. Opunomoćeni smo onoliko koliko ponizno propovijedamo njihove riječi.
8) Moramo pokazati samilost i brigu za osobu kojoj propovijedamo. Ako je potrebno, trebamo
čak obratiti pozornost na njezine nevažne materijalne probleme.
9) Moramo govoriti istinu, ali u skladu s dešom, kalom i patrom, tj. mjestom, vremenom i
ljudima. Cilj nam je da ljudi postanu svjesni Krišne te trebamo propovijedati imajući to na umu i
činiti ono što je potrebno.
10) Prilikom propovijedanja, trebamo imati uravnotežen pristup. Dobar će propovjednik uvijek
shvatiti potrebe bhakta različitih kategorija. Kao što u materijalnom životu postoje bankari,
odvjetnici, liječnici itd., tako u duhovnom životu postoji potreba za odvojenim redom, kao i za
obiteljskim životom. Obje su vrste bhakta nužne i dragocjene.
11) Dok propovijedamo odreñenoj osobi, trebamo joj savjetovati što je najbolje za njezinu
svjesnost Krišne.
12) Prilikom propovijedanja neophodno je uzeti u obzir psihička, emocionalna (i tjelesna)
ograničenja sugovornika.
13) Kada drugi bhakta propovijeda, trebamo se pridržavati osnovne etikete. Ne bismo ga smjeli
iznenada prekinuti osim ako ne iskrsne nešto hitno.
14) Moramo se držati osnovne učtivosti, npr. smiješiti se.
15) Ne bismo trebali biti sektaški nastrojeni. Trebamo poštovati sve vjerodostojne religijske i
duhovne putove. Osobito trebamo pokazati posebno poštovanje za druge vaišnavske
sampradaye.
16) Trebamo se pobrinuti da se novi ljudi osjećaju ugodno te im pružiti obilje ljubavi i
gostoprimstva.
17) Bhakte se osobito nedjeljom u hramu trebaju prvo družiti s gostima i onima koji su prvi put
došli, a onda s redovitim bhaktama.
18) Ne bi trebalo zaboraviti da je propovijedanje bhaktama jednako važno kao i novim ljudima,
ako ne i važnije. I dok se trudimo da se novopridošlice ugodno osjećaju, takoñer ne bismo trebali
zanemariti redovite bhakte.
19) Kad se programi održavaju izvan hrama, novim ljudima i gostima može se dati prednost da
nakon predavanja postavljaju pitanja, osobito kad je vrijeme ograničeno. Redoviti bhakte mogu
postavljati umjesna pitanja kako bi se stvorilo ozračje u kojem će novi ljudi biti ohrabreni da
postavljaju pitanja, ili kad ljudi koji su prvi put došli završe s pitanjima te još uvijek ima vremena
za još koje pitanje.
20) Ne bismo trebali zagovarati/propovijedati kršenje državnih zakona u ime služenja Krišne. I
bhakte se trebaju pridržavati tih zakona.
Molitve za nuñenje bhoge
Nakon što se sve ponude bhoge pravilno stave na tanjure i u čaše Božanstava, trebaju se
odnijeti na oltar. Zvoneći zvonom u lijevoj ruci, treba tri puta izgovoriti sljedeće mantre:
1) Prva mantra je mantra za vlastitog duhovnog učitelja. Meñutim, oni koji još nemaju duhovnog
učitelja, trebaju izgovarati Prabhupada-pranati mantru.
23
“Ponizno odajem poštovanje Njegovoj Božanskoj Milosti A. C. Bhaktivedanti Swamiju Prabhupadi,
koji je vrlo drag Gospodinu Krišni, jer je prihvatio utočište Njegovih lotosolikih stopala. Ponizno
poštovanje tebi, o, duhovni učitelju, slugo Saraswatija Goswamija. Ti dobrostivo propovijedaš
poruku Gospodina Caitanye deve i izbavljaš zapadne zemlje, koje su prožete impersonalizmom i
voidizmom.”
2)
“O, najmilostivija inkarnacijo! Ti si sam Krsna koji se pojavio kao Caitanya Mahaprabhu. Poprimio
si zlatnu boju i posvuda dijeliš čistu ljubav prema Krišni. Ponizno Ti odajemo poštovanje.”
3)
“Gospodine moj, Ti si dobronamjernik krava i brahmana, te cijelog ljudskog društva i svijeta.”
Ponudu na oltaru treba ostaviti nekoliko minuta, a potom je skloniti nakon odavanja poštovanja.
Prasadam
U vaišnavskoj je kulturi se čin jedenja prasadama naziva 'čašćenje', ukazujući na činjenicu da
nam je čast što imamo priliku jesti produhovljene ostatke hrane koje je kušao Gospodin osobno.
Krišna i duhovni učitelj vrlo su zadovoljni ne samo kad se hrana pravilno kuha i nudi, već i kad se
prasadam ljubazno poslužuje i s poštovanjem časti.
1) Prije svega, trebalo bi častiti samo prasadam, tj. hranu ponuñenu Krišni s ljubavlju.
2) Savršeno bi bilo jesti hranu koju
skuhaju bhakte
Gospodinu nude bhakte
► poslužuju bhakte.
►
►
Trebamo se truditi dostići taj idealni standard koliko god je to praktično moguće s obzirom na
ograničenja gradskog života i potrebe propovijedanja.
3) Ako nije neizbježno nužno za propovijedanje ili služenje, trebalo bi izbjegavati hranu koju su
kuhali oni koji nisu bhakte.
4) S tim istim stavom trebalo bi kod kuće izbjegavati svu kupovnu hranu, kao što su čokolada,
sladoled, čips, keksi, hladni napitci, kruh itd. Gostima možemo ponuditi domaću hranu i prirodne
napitke, kao što su limunada, voćni sok itd.
24
5) Kupovna se hrana može jesti na putovanjima ili drugim iznimnim situacijama, ali i tada treba
biti oprezan pri izboru. Kad prasadam koji sa sobom ponesemo nije dovoljan, bolja je nekuhana i
sirova hrana, kao što su voće, orašice, mlijeko itd. nego kuhana kupovna hrana.
6) Katkad je na putovanju, prilikom propovijedanja ili na poslu osoba primorana jesti u
restoranu. Tada treba, ako je moguće, izabrati restoran koji je u potpunosti vegetarijanski, a čak
i tada paziti da ne naruči jela koja su s lukom, češnjakom ili gljivama.
7) Prije jela treba oprati ruke, stopala i usta. Treba jesti na čistome, prostranome, mirnome
mjestu. Ako je moguće, treba izbjegavati jedenje u vozilu. (Ponekada je to je neizbježno.) Ne
bismo trebali jesti prasadam na javnom mjestu npr. dok hodamo ulicom, u povorci, i sl. Koliko
god je to moguće, prasadam treba jesti ili na privatnome mjestu ili tamo gdje svi ostali jedu
prasadam.
8) Može se jesti prekriženih nogu, ali ne ispruženih. Nije ispravno držati tanjur u krilu. Za bolju
probavu Ayurveda preporučuje sjedenje na podu (na nekoj prostirci) prekriženih nogu. Meñutim,
osobe sa tjelesnim ograničenjima mogu jesti sjedeći za stolom.
9) Treba jesti prasadam koji je po prirodi vrlinski i izbjegavati hranu koja je vrlo začinjena,
masna i jaka.
10) Ne bi trebalo jesti prije kupanja, prije meditacije na Gayatri mantre ili jutarnjeg obožavanja
Božanstava. Takoñer ne treba jesti prije no što je prethodno jelo probavljeno.
11) Bhoga se kod kuće treba nuditi na pravilan način.
12) Prasadam ne bi trebalo rasipati. Višak prasadama prije jela treba staviti na drugi tanjur.
13) Kad su svi u obitelji jeli, ostatak prasadama može se, ako je moguće, sačuvati za sljedeći
obrok ili podijeliti negdje vani.
14) Prasadam treba jesti samo desnom rukom; lijevom se dodiruju drugi dijelovi tijela.
15) Prilikom služenja prasadama žlica kojom se poslužuje ne bi smjela dodirnuti tanjur ili
polupojeden prasadam.
16) Prasadam treba jesti umjereno i po mogućnosti u odreñeno vrijeme dana. Prejedanje i
jedenje pogrešne vrste hrane nisu dobri za duhovni život i zdravlje. Kontrola nad onim što
jedemo pomoći će nam da kontroliramo svoj jezik, a to će nam pomoći da kontroliramo osjetila.
17) Prije uzimanja prasadama trebamo izgovoriti odgovarajuću molitvu.
„O Gospodine, ovo materijalno tijelo je mjesto neznanja, a osjetila su mreža puteva koji vode do
smrti. Na neki način smo upali u ovaj ocean materijalnog osjetilnog uživanja, i od svih osjetila,
jezik je najproždrljiviji i najneobuzdaniji. U ovom svijetu je jako teško pokoriti prohtjeve jezika.
Ali Ti si Krišna tako ljubazan prema nama, pa si nam dao tako divan prasadam da bismo
kontrolirali jezik. Sada prihvaćamo ovaj prasadam do našeg punog zadovoljstva i slavimo Šri-Šri
Radha-Krišnu i u ljubavi prizivamo pomoć Gospodina Caitanye i Nityanande.“
18) Prasadam se mora jesti sa svjesnošću da predstavlja Krišninu milost i da se ne razlikuje od
Njega. Stoga, osim u slučajevima kad je u pitanju propovijedanje, ne treba govoriti. Korisno je
takoñer slušati neko predavanje ili audio snimku.
19) Kad gosti doñu u posjet, bhoga ponuñena kućnim Božanstvima postaje maha-prasadam koji
se u malim količinama treba podijeliti svim prisutnima. Svjež, topao treba poslužiti svim gostima,
uključujući gurua i sannyasije.
20) Kad su prisutni stariji vaišnave, trebamo strpljivo sačekati dok oni počnu jesti a tek bismo
onda mi trebali (osima ako nam se kaže drukčije).
25
21) U idealnim uvjetima prasadam trebamo jesti bosi, bez ikakve obuće. Izuzeci od ovog pravila
odnose se na specifična mjesta, vrijeme i okolnosti.
22) Guruov maha-prasadam ne bi trebalo dijeliti pred novopridošlicama.
23) Nakon što počnemo jesti prasadam, ne bismo trebali desnom rukom dodirivati ništa drugo.
24) Ne bismo trebali dijeliti prasadam ako nismo oprali obje ruke.
25) Koristite samo pet prstiju desne ruke. Preporučuje se jedenje prstima jer probavni proces
već počinje kad se hrana dodirne prstima.
26) Lijeva se ruke treba koristiti samo za čašu s vodom, i to samo onda ako se voda može sipati
u usta bez dodirivanje usana čašom.
27) Capatije i purije, te sličnu hranu, treba kidati prstima desne ruke, a onda male komadiće
stavljati u usta. Pri tom ne koristite lijevu ruku. Takvu hranu ne bi trebalo stavljati u usta i onda
je kidati zubima.
28) Kad je desna ruka čista (prije jela), njome se može držati čaša i sipati voda u usta bez
dodirivanja usana. Tijekom jela desna ruka dodiruje usta pa čašu trebamo držati lijevom rukom i
sipati vodu u usta bez dodirivanja usana. Onaj tko to ne može, može čašu držati u desnoj ruci i
piti dodirujući usne.
29) Prejedanje uzrokuje bolest i skraćuje životni vijek. Takoñer zaustavlja duhovni napredak,
stvara grijeh i zbog njega osoba postaje predmetom pokuda. Idealno bi bilo kad bi se jelo tako
da se polovina želuca ispuni hranom, jedna četvrtina vodom, a ostatak zrakom.
30) Nakon jela, treba bez odlaganja oprati ruke, potom isprati usta bar tri puta, a na kraju se
mogu oprati stopala.
31) Ne obavljajte nikakav naporan posao neposredno nakon jela.
32) Treba zadržati mirno stanje uma, baš kao i za vrijeme jela, sjećajući se Gospodina
izgovarajući Njegovo Ime i razgovarajući o Njegovim zabavama.
Posluživanje prasadama
Idealno bi bilo kad bi prasadam posluživali inicirani vaišnave. Onaj tko poslužuje trebao bi biti
čista uma, tijela i navika, u čistoj odjeći, te svoje dužnosti obavljati brzo, tiho i učinkovito.
Glasne razgovore i uznemirujuću buku treba izbjegavati što je moguće više. Valja se pobrinuti da
jela budu topla i da sva budu na vrijeme poslužena. Ni osoba koja poslužuje ni posude iz kojih se
poslužuje ne bi trebali nikada dotaknuti tanjure ili ruke onih koji jedu, jer se na taj način
onečišćuju. Ako se to dogodi, treba oprati ruke i onečišćenu posudu prije negoli se nastavi s
posluživanjem.
Prasadam treba pažljivo staviti na slobodan dio tanjura (ne na sol, na primjer), pazeći da se
slana jela ne pomiješaju sa slatkima. Prasadam treba posluživati žlicom, čak i sol, osim kad se
poslužuju suhi slatkiši ili druga suha jela. Prasadam se poslužuje samo desnom rukom. Osoba
koja poslužuje ne bi smjela dodirnuti ništa nečisto (usta, stopala, kosu ili donji dio tijela), niti bi
trebala zijevati, kihati ili pljuvati. Posude iz kojih se poslužuju ne bi se smjele dodirnuti
stopalima.
Pravilan redoslijed posluživanja:
Prije svega, treba servirati djeci i njihovim starateljima, zatim onima koji imaju viši duhovni
status (Sannyasiji, gurui, Prabhupadini učenici, ostali stariji vaišnave, itd.) Meñutim, ako se
prasadam poslužuje na mjestima gdje je veliki broj onih koji časte - tada je praktičnije
posluživati nekim utvrñenim redom (npr. s desna na lijevo, pa tko doñe na red).
Važno pravilo: Na tanjur stavljajte samo onu vrstu i količinu prasadama koju posluživana osoba
izabere. Drugim riječima, ne servirajte ništa u odsustvu osobe koja treba častiti. U protivnom se
često desi da ljudi dobiju ono što ne vole jesti i količinu koju ne mogu pojesti. To je služenje sa
stavom impersonalizma! (Napomena urednika)
► Najprije treba poslužiti vodu (ili neki drugi napitak).
► Rižu i capatije treba poslužiti na samome početku te ih nuditi po potrebi, sve dok oni koji jedu
ne završe sa svim sabjijima. (Ako je moguće, capatije bi trebalo poslužiti tople.)
► Kod posluživanja prasadama, Gaudiya vaišnave počinju s gorkim jelima, kao što su šukta i
špinat.
► Potom slijede dal i pikantna predjela (kao što su pakore i prženi krumpir).
26
► Nakon toga poslužuju se druga jela od povrća (sabjiji), počevši s laganijim do bogatijih, te
vlažnim do suhih.
► Potom se ponovno poslužuju bogatiji vlažni sabjiji
► Onda slijede raite i čatni.
► Na kraju se poslužuju slatkiši, od manje do više slatkih.
Može se servirati mala količina prasadama, ali kad bhakte završe s nekim jelom, onaj tko
poslužuje treba paziti kako bi mogao nadodati ukoliko to netko želi. Bhaktama treba velikodušno
dati onoliko prasadama koliko žele. Nitko ne bi trebao škrtariti i bilo što zadržati za sebe jer to
želi kasnije jesti. Prasadam je namijenjen za dijeljenje. Bhakte nikad ne bi smjeli ostati prazna
tanjura, osim na kraju objeda.
Onaj tko poslužuje ili domaćin može opisati divna svojstva jela koje nudi. Osim u slučajevima
kad je to nužno za propovijedanje, treba šutjeti. Takoñer je korisno slušati neko predavanje ili
snimljeno predavane. Neki bhakte mogu čitati Krišna, izvor sveg zadovoljstva ili Šrila Prabhupada
Lilamritu. Svima prisutnima treba ponuditi ista jela. Kad neka skupina zajedno jede, nikome se
ne bi smjelo nuditi nešto što se ne nudi svima ostalima. Prilikom posluživanja, ne smije se praviti
razlika. Ako je moguće, oni koji imaju poseban način prehrane, trebaju jesti odvojeno.
Prasadam se može posluživati iz kanti. Kante ne bi trebalo vući po podu niti zveketati ručkama i
posuñem. Kad svi završe s čašćenjem prasadama, mjesto treba odmah očistiti. Takoñer se mogu
skupiti ostaci koji su pali s tanjura i staviti u posebnu kantu za ostatke nepočašćenog prasadama
koji se kasnije daje životinjama (ostavljanjem u šumi ili bacanjem u rijeku ili more). Uvreda je
prema prasadamu baciti nepojedene ostatke u običnu kantu za smeće koje kasnije završi na
gradskoj deponiji.
Standardi za službe u Krišninoj kuhinji
1) Ulazak u kuhinju dopušten je isključivo vaišnavama koji su čisti (istuširani) i na sebi nose čistu
odjeću (u kojoj nisu bili u WC-u na velikoj nuždi, a dhoti, odnosno sari, ne bi se smjeli nositi ni
na maloj nuždi. Kuhinja je produžetak oltara jer će se sve ono što se skuha ponuditi
Božanstvima. Stoga se sve djelatnosti u kuhinji trebaju obavljati s brigom i pažnjom za
Božanstva.
2) Idealno bi bilo nošenje kape ili marame na glavi kako bi se spriječilo ispadanje dlaka u hranu.
3) Neprihvatljivo je službu obavljati s meditacijom da je hrana namijenjena za naše zadovoljstvo.
Ukoliko netko ima takvu meditaciju, Krišna nije obavezan prihvatiti ponudu.
4) Tijekom službe u kuhinji (i općenito) nužno je neprestano meditirati da je služba namijenjena
zadovoljstvu Božanskog Para osobno, što ukazuje na sljedeće pravilo.
5) Nije dopušteno razgovarati o temama koje nisu usko povezane sa službom ili nekim drugim
aspektom svjesnosti Krišne. Drugim riječima, nema prajalpiranja!
6) U Krišninu kuhinju (i na oltar) ne smije se ulaziti u kontaminiranom stanju. Ovo su slučajevi
kada su tijelo i um kontaminirani:
a) Žene su kontaminirane tijekom cijelog menstrualnog perioda
b) Vremenski period od 24 sata nakon seksualnog odnosa
c) Vremenski period od 24 sata nakon što ste vidjeli mrtvo tijelo (ljudsko)
d) Vremenski period od 24 sata nakon posjete groblju
e) Osoba oboljela od zarazne bolesti ne bi smjela raditi u kuhinji jer može onečistiti bhogu i
posude.
(Istini za volju, ova pravila su u Hari-bhakti-vilasi puno stroža, ali radi praktičnosti, svedena su
na predloženi minimum).
7) U kuhinji nije dozvoljeno stavljati prst u usta, nos ili uši jer se ta mjesta smatraju
kontaminiranim. Ukoliko ste prinuñeni iz nekog razloga to učiniti, izañite iz kuhinje i budite kraj
neke slavine gdje odmah potom možete oprati ruke. Ovo je općenito pravilo. Ne vrijedi samo za
kuhinju.
8) Nije dopušteno pljuvati u slivnik (ili bilo gdje drugdje u kuhinji).
9) Ako dodirujete kantu za smeće, neophodno je potom oprati ruke prije nego dodirujete bilo što
od kuhinjske parafernalije.
10) Ako vam nešto ispadne na pod, neophodno je to dobro oprati pod mlazom vode (isto vrijedi i
za ruke koje su dodirnule pod).
11) Ako vam neka namirnica (voćka, povrćka i slično) padne na stopalo - treba je baciti jer nije
više upotrebljiva za ponudu Božanstvima.
12) Nije dopušteno mirisati hranu koja se kuha.
27
13) Nije dopušteno lizati (kušati) hranu koja se kuha kako bi se procijenio okus.
14) Nije dopušteno jesti i piti u kuhinji.
15) Nije dopušteno slušati svjetovnu glazbu ili radio programe.
16) Bilo bi idealno korištene predmete po završetku upotrebe oprati i staviti natrag na
pripadajuće mjesto.
17) Radne površine treba obavezno očistiti prije i poslije korištenja.
18) Ukoliko se po podu prospe nekakav sipak sastojak (brašno, šećer itd.), neophodno je baciti
svu količinu koja je dodirivala pod.
19) Slivnik neprestano održavajte čistim. Mrežica za ostatke treba uvijek biti na svome mjestu.
Uvijek ostatke skupljene u mrežici baciti u kantu za smeće, a ne ostaviti ili, što je još gore,
saprati u odvod.
20) Sudopere nakon pranja suña besprijekorno oprati, osobito onaj u kojem se cijedi čisto suñe.
21) Vodu od pranja poda baciti vani i dobro isprati krpu.
22) Štedite Krišninu energiju u obliku vode (ali ne na štetu čistoće). Slavine treba uvijek
zatvarati ako se voda ne koristi (općenito pravilo).
23) Tamo gdje su Božanstva službeno ustoličena u hramu, očekuje se da su standardi vrlo visoki
i strogi. Kad je riječ o kućnim Božanstvima, kad nije moguće održavati isti standard, mogući su
neki ustupci. Na primjer, po pravilu ne bi trebalo jesti u kuhinji ili ispred Božanstava. Meñutim, u
mnogim kućama oltar, kuhinja i stol za objedovanje nalaze se u istoj prostoriji tako da nije
moguće držati se tog pravila. Meñutim, obiteljski ljudi trebaju odražavati idealan standard u umu
te se truditi, u skladu sa svojim okolnostima, približiti mu se što je moguće više.
24) Tamo gdje je moguće, u kuhinji se ne bi trebalo jesti ni piti. Ako je to neizbježno, onda se
ispred Božanstava mora navući zastor.
25) Posude u kojima se kuha bhoga za Božanstva, kao i pladnjevi, zdjelice i čaše iz kojih se
bhoga nudi, treba držati i prati odvojeno od tanjura, posuda i čaša iz kojih bhakte jedu i piju.
26) Maha-prasadam ne bi trebalo jesti izravno s pladnja Božanstava, već se treba prebaciti u
druge posude. Po hramskom standardu, ne bi se trebalo početi jesti dok pladnjevi i posude
Božanstava nisu oprani.
Odavanje poštovanja vaišnavama
Katkad ne trebamo vaišnavama fizički odati poštovanje jer bi im moglo biti neugodno. Meñutim,
nije zabranjeno odati poštovanje u umu; onda treba iskoristiti sljedeću priliku i fizički odati
poštovanje. Ova se pravila primjenjuju kad se poštovanje iskazuje nadreñenoj osobi, bilo
vaišnavi bilo nekome tko nije vaišnava.
Postoje dvije prilike kad superiornijoj osobi treba iskazati poštovanje: prvo kad vidimo takvu
osobu i ponovno kad ona vidi nas. Brihan-Naradiya Purana zabranjuje da se poštovanje iskazuje
vaišnavi dok se kupa, skuplja drvo za žrtvovanje, bere cvijeće, nosi vodu ili jede prasadam.
Poštovanje ne bismo trebali tjelesno iskazati niti primiti ako smo u nečistu stanju – npr. ako
jedemo, kupamo se, nosimo cipele ili nam je glava pokrivena.
Prema dhvani molitve
Sva slava acaryi Om Višnu-pada 108 Tridandi Goswamiju A.C. Bhaktivedanti Swamiju
Prabhupadi, koji posvuda putuje, propovijedajući o Harijevim slavama, i koji je dostigao najvišu
razinu sannyase.
Sva slava Šrila Prabhupadi, osnivaču-acaryi Meñunarodnog društva za svjesnost Krišne.
28
Sva slava acaryi Om Višnu-pada 108 Tridandi Goswamiju Bhaktisiddhanti Sarasvatiju
Prabhupadi, koji putuje Zemljom, propovijedajući o Harijevim slavama, i koji je dostigao najvišu
razinu sannyase.
Sva slava bezbrojnim milijunima vaišnava.
Sva slava Namacaryi Šrila Haridasi Thakuri.
S ljubavlju zazivajte imena Šri Krišna Caitanye, Prabhua Nityanande, Šri Advaite, Šri Gadadhare,
Šrivase i svih bhakta Gospodina Caitanye.
Sva slava Radhi i Krišni, dječacima pastirima i pastiricama, kravama, Šyama-kundi, Radha-kundi
i brdu Govardhani.
(Ovdje se mogu slaviti hramska Božanstva.)
Sva slava Šri Mayapur-dhami.
Sva slava Šri Vrindavana-dhami.
Sva slava Ganga-devi.
Sva slava Yamuna-devi.
Sva slava Tulasi-devi.
Sva slava Bhakti-devi.
29
Sva slava skupnom pjevanju Harijevog Svetog Imena.
Sva slava okupljenim bhaktama. [tri puta]
Pjevaj imena Hari, Hari u ekstazi Gaura-preme!
•Sva slava Šri Guruu i Šri Gaurangi.
Ophoñenje s različitim kategorijama bhakta
Šrila Rupa Goswami u Nektaru uputa kaže da onome tko pjeva Sveto Ime Gospodine Krišne
treba iskazati poštovanje u umu, bhakti koji je prihvatio duhovnu inicijaciju treba ponizno odati
poštovanje te se s naprednim čistim bhaktom, koji postojano predano služi i čije je srce potpuno
lišeno sklonosti kritiziranju drugih, treba družiti i vjerno ga služiti.
1) Šrila Prabhupadu trebamo oslovljavati s “Njegova Božanska Milost”, gurua i sannyasija s
“Njegova Svetost”, a brata po Bogu s “Njegova Milost”.
2) Ispred imena brata po Bogu može se dodati “Šriman”.
3) Iza imena brahmacarija dodaje se naziv 'Brahmacari', npr. Krišna dasa Brahmacari; iza imena
grihaste naziv 'Adhikari', iza imena vanaprasthe naziv 'vanacari', a iza sannyasiija naziv
'Maharaja', 'Swami' ili 'Goswami'.
a) Ophoñenje prema duhovnom učitelju
1)
2)
3)
4)
5)
6)
7)
8)
9)
Bhakta treba ponizno i odano služiti duhovnog učitelja.
Guruove naredbe treba prihvatiti kao svoj život i dušu.
Pred guruom ne bi trebao poučavati druge bez njegova dopuštenja.
Za guruova života, ne bi trebao prihvaćati vlastite učenike.
Guruove se upute trebaju bezuvjetno izvršiti. Ne bismo ih smjeli zanemariti misleći da
poznajemo njegove “prave unutarnje” osjećaje.
Vlastitoga gurua nikada ne bismo smjeli poučavati. Čak i ako želimo nešto iznijeti svome
guruu misleći da ta informacija može biti od pomoći, to trebamo učiniti s vrlo poniznim
stavom.
Sa svojim se guruom nikada ne bismo smjeli prepirati (raspravljati).
Svome guruu nikada ne bismo trebali govoriti o svojim sposobnostima, već bismo uvijek
trebali biti vrlo ponizni.
S duhovnim učiteljem nikada bismo trebali sjediti na istoj razini, osim ako on to ne dopusti.
Kao što se Gospodin Krišna ne razlikuje od Svoga Imena ili slike, tako nema razlike izmeñu
duhovnog učitelja i njegova imena i slike. Stoga guruovu i Krišninu sliku treba držati na
odgovarajućem mjestu. Ne bi trebalo čitati druge knjige osim onih koje je napisao Šrila
Prabhupada, guru i ostali vjerodostojni vaišnave iz lanca parampara, osim u slučaju kada za to
dobijemo dopuštenje i blagoslove.
b) Ophoñenje s nadreñenima
1) U vaišnavskoj tradiciji poštivanje onih koji su po položaju stariji od nas predstavlja važan izraz
poniznosti.
2) Najstariji vaišnava po starješinstvu jest guru kojeg treba poštovati kao Božjega predstavnika
tako da mu se mora iskazivati isto poštovanje kao samome Krišni.
3) Potom slijede sannyasiji. Meñu njima se starješinstvo odreñuje po tome tko je ranije prihvatio
sannyasa inicijaciju. Svim sannyasijima treba ponizno odati poštovanje, osobito kad ih vidimo
prvi put u danu.
30
4) Potom slijede guruova braća po Bogu. Njih treba poštovati kao što se poštuje duhovni učitelj.
5) Treba poštovati bhakte koji su prihvatili brahmana dikšu. I ovdje se starješinstvo odreñuje na
temelju toga tko je ranije iniciran.
6) Bhaktama koji su prije nas prihvatili dikšu trebao iskazati dolično poštovanje.
7) Posebno se poštovanje mora iskazivati bhaktama koji su stariji po godinama.
8) Pred starijim vaišnavom, bez njegova dopuštenja, ne bismo trebali poučavati druge.
9) Kad se nakon aratija nudi ghi-lampa, treba voditi računa o starješinstvu.
(Broj godina proteklih nakon inicijacije ne dokazuje nužno nečiji duhovni napredak).
c) Ophoñenje s braćom po bogu
1) Braća po Bogu trebaju jedan drugoga oslovljavati s “prabhu”. Meñutim, ne bismo trebali
nastojati postati prabhu (gospodar) samo zato jer nam se tako obraćaju. Jednostavno trebamo
ostati sluga, a druge prihvatiti kao prabhue.
2) Mi smo sluge svoje braće po Bogu pa brata po Bogu moramo služiti, ovisno o njegovu
položaju. Starijoj braći po Bogu trebamo ponizno postavljati pitanja, izvršavati njihove upute i
truditi se biti njihov pokorni sluga. One koji su nam ravni trebamo služiti sklapajući prijateljstvo s
njima, pomažući im i ohrabrujući ih. Mlañe od sebe trebamo služiti vodeći ih, usmjeravajući ih,
ohrabrujući ih i poučavajući ih.
3) Kad susretnemo brata po Bogu ili bilo kojeg drugog vaišnavu, trebamo se pokloniti i izgovoriti
molitvu:
4) Brata po Bogu nikad ne bismo smjeli prihvatiti kao slugu osim ako za to ne dobijemo
dopuštenje ili naredbu duhovnog učitelja.
5) Postoji izreka “Prisnost donosi prezir”. Nikada ne bismo smjeli dopustiti da se to dogodi u
odnosu meñu bhaktama. Odnosi meñu bhaktama trebaju biti puni poštovanja te bez uvreda i
dvoličnosti.
6) Bhakte ne smiju jedni druge oslovljavati njihovim karmi imenima.
7) Bhakta ne bi trebao pred drugim bhaktama hvaliti sebe, svoje postignuća ili sposobnosti.
Trebao bi znati da zapravo nema nikakvih sposobnosti. Svaka naša sposobnost da nešto učinimo
samo je milost gurua i vaišnava.
8) Bratu ili sestri po Bogu koji ima nekih poteškoća zbog bolesti ili gubitka u obitelji, i/ili je u
emocionalnim previranjima, moramo pomoći riječima i djelima. Kao što poslovica kaže: “U
nevolji se poznaju prijatelji.” Čvrstoća veze meñu bhaktama bit će iskušana u nevolji. Takve
situacije ne možemo zanemariti kao “materijalne”.
9) Bhaktu koji odustane od predanog služenja i koji se duže vrijeme ne druži s bhaktama ne
bismo smjeli kritizirati što je u “mayi”, niti ga koriti na način koji će ga još više udaljiti od
lotosolikih stopala duhovnog učitelja. Moramo mu pružiti ljubav, ohrabrenje i prijateljstvo i
potruditi se da se u društvu bhakta ponovno osjeća kao kod kuće.
d) Ophoñenje sa ženama
1) Ženi treba iskazati sve poštovanje, osobito ako je ona vaišnavi, i tako se prema njoj ponašati.
2) Brahmacari svaku ženu treba vidjeti kao majku i grihasta svaku ženu, osim vlastite, treba
smatrati majkom.
3) Brahmacari se sa ženama treba družiti samo onoliko koliko je to potrebno za predano služenje
i ništa više.
e) Ophoñenje s drugim vaišnavama
Šrila Rupa Goswami u Nektaru uputa kaže: “...Takvoga bhaktu ne bi trebalo gledati s
materijalističkoga stajališta. Ne bismo smjeli podcjenjivati bhaktu koji se rodio u niskoj obitelji,
koji ima lošu put, izobličeno, bolesno ili onemoćalo tijelo.” Drugim riječima, ne bismo se trebali
obazirati na tjelesne nedostatke, nisko roñenje, slabo obrazovanje itd. Svakog vaišnavu koji služi
31
Gospodina trebamo smatrati svetim. U šastrama se kaže da pakleni mentalitet ima onaj tko
smatra da se vaišnava rodio u odreñenoj kasti ili vjeri ili da je obična osoba.
Vaišnavino se tijelo treba smatrati Višnuovim hramom. Stoga se, dok vaišnavi odajemo
poštovanje, trebamo sjećati da poštovanje iskazujemo i Gospodinu Višnuu u srcu. Zato nikad ne
bismo trebali prekoračiti preko vaišnavina tijela.
Nijedan važniji pothvat u životu ne bi trebalo poduzeti bez milosti vaišnava. Uvijek se moramo
osjećati ovisnima o milosti vaišnava.
1) Šrila Rupa Goswami u Nektaru uputa objašnjava da meñu vaišnavama postoji šest razmjena
ljubavi.
►
►
►
►
►
►
nuñenje darova u milostinju
primanje darova u milostinju
povjeravanje uma
povjerljivo raspitivanje
prihvaćanje prasadama
nuñenje prasadama
2) Osoba koja doñe u hram treba od vaišnava prihvatiti prasadam.
3) Dužnost je grihastha pozivati vaišnave u svoj dom i nuditi prasadam.
4) Najdragocjeniji dar koji možemo dati ili primiti jest dar Krišna-katha, transcendentalnoga
znanja o svjesnosti Krišne.
5) Grihasthe koji žive izvan hrama trebali bi pozivati bhakte u odvojenom redu da propovijedaju
u njihovim domovima.
f) Ophoñenje s abhaktama (onima koji nisu bhakte)
Prema nedužnim osobama trebamo biti dobronamjernici. S poštovanjem se trebamo truditi da
ih poučavamo i omogućimo društvo našega duhovnog učitelja. Ipak ne trebamo prihvatiti njihovo
društvo upuštajući se u djelatnosti koje im pružaju užitak, tj. u materijalističke djelatnosti. Što se
tiče ateista, trebamo ih izbjegavati. Propovijedanje takvim osobama predstavlja uvredu Svetome
Imenu. Meñutim, možemo propovijedati ukoliko su voljni ponizno slušati.
Ako je abhakta prijatelj, možemo reći Hare Krišna i sklopljenih ruku dodirnuti čelo. Ako je
abhakta stariji roñak, trebali bismo reći 'Hare Krišna' i pokloniti se. Susretnemo li osobu koja
kritizira gurua, vaišnave ili šastre, moramo ga ili glasno poraziti odgovarajućim dokazima, ili
odmah napustiti to mjesto. Slušanje takvih uvreda jedna je od najvećih zapreka duhovnome
napretku. (Neki neupućeni bhakte smatraju da je izraz 'karmi' koji je Šrila Prabhupada koristio
kada bi sa svojim učenicima razgovarao o materijalistima - uvredljiv i ponižavajući. Meñutim,
nije! Literarno, karmiji su oni koji se bave karma-yogom, tj. ne služe Krišnu direktno, već dio
novca koji zarade svojom profesijom - daju vaišnavama za širenje sankirtana misije. To je isto
jedan oblik predanog služenja. Dakle, izraz 'karmi' je zapravo vrlo laskav s obzirom da se odnosi
na abhakte koji su uglavnom uključeni u grješne aktivnosti. Pravi izraz za takve osobe trebao bi
biti 'vikarmi').
g) Ophoñenje s gostima
Po vaišnavskoj tradiciji, prema gostima koji doñu u naš hram ili kuću treba se ponašati s
velikim poštovanjem i ljubavlju. Treba ih dočekati ljubaznim riječima te im, u skladu sa svojim
mogućnostima, ponuditi sjedište, vodu i prasadam.
Gosti koji doñu u hram, zapravo nisu naši gosti, već su gosti Božanskog Para (odnosno Šri-Šri
Gaura-Nitai) i Šrila Prabhupade. I zato smo dužni da se prema gostima ponašamo onako kako
dolikuje. Jedan od najvećih propusta je ignoriranje gostiju.
Primanje gostiju – atithi seva (u hramu ili kod kuće)
Sanskrtska riječi atithi znači 'nepredviñen'. Nepredviñen, ili neočekivan gost smatra se
predstavnikom Svevišnjega Gospodina, jer je njegov nenajavljeni dolazak upravo ono što bi
Gospodin mogao učiniti da iskuša Svoga bhaktu i provjeri koliko je spreman služiti Ga u svim
okolnostima. S tim razumijevanjem trebamo služiti goste.
32
Gospodinov hram, bilo da je otvoren za javnost, bilo da je u nečijem domu, treba biti mjestu
gdje posjetitelji mogu sudjelovati u hramskim djelatnostima koliko god je to moguće. U
Meñunarodnome društvu za svjesnost Krišne, pravilno primanje gostiju vrlo je važno, budući da
je Društvo propovjedačka misija.
Od načina primanja gosta može ovisiti hoće li netko doći u hram jednom i nikad se više ne
vratiti, ili će postati redovit posjetitelj a na kraju i Krišnin bhakta.
Prema redovitim
posjetiteljima, pozvanim gostima, doživotnim članovima, gostujućim vaišnavama, roñacima
vaišnava treba se ophoditi tako da se osjećaju ugodno i da požele doći ponovno. Svaki bhakta
treba naučiti kako se brinuti o gostima, ali hramski bhakte koji redovito obožavaju Božanstva
trebaju biti posebno vični tome, jer izravno predstavljaju vlasnika hrama. Čak ni prvorazredno,
raskošno obožavanje Božanstava neće privući gosta u hram ako ga hramski stanovnici
zanemaruju.
Pravilan doček gostiju posebna je dužnost grihasthe. Ako grihastha ne primi srdačno
neočekivana gosta, ma tko on bio - čini grijeh. Meñutim, ne samo grihasthe već i pripadnici
svake ašrame i varne trebaju dolično dočekati goste. Kao sljedbenici Šrila Prabhupade, osnivačaacarye ISKCON-a, trebali bismo svakoga gosta u hramu smatrati njegovim gostom. Pravilan
doček gostiju podrazumijeva iskazivanje dolična poštovanja i nuñenja odgovarajućih pogodnosti,
kao što su hrana i voda, mjesto za sjedenje, ljubazne riječi, bilo koji oblik suženja zbog kojeg će
se osjećati udobno (npr. omogućiti kupanje) te mjesto za odmor.
Kad gost tek stiže, trebate izaći da ga dočekate, a kad odlazi, trebate ga ispratiti, bar iz
prostorija ili dvorišta. Starijima, roditeljima i učiteljima trebamo u znak poštovanja ustati ako
sjedimo, predstaviti se i iskazati poštovanje. Obožavanje i darovi namijenjeni su duhovnom
učitelju.
Postupak primanja vaišnava
Velika se pažnja treba posvetiti primanju starijih vaišnava, sannyasija, a osobito duhovnog
učitelja. Prije no što gost-vaišnava stigne, prostor u kojem će boraviti treba urediti, očistiti i
opskrbiti svime što je potrebno (panca-patra, ogledalo, tilaka, ručnici, pitka voda, čista
posteljina). Ako je moguće, trebalo bi pribaviti Šrila Prabhupadine knjige. Tu se mogu naći i
mirisni štapići, držač za njih i upaljač. Prostorije za goste mogu se ukrasiti vazama s cvijećem,
devocijskim slikama itd.
Kad gost-vaišnava stigne, trebate izaći da ga dočekate, po mogućnosti s kirtanom, cvjetnim
vijencima i sandalovom pomašću (osim ako vani nije hladno). Trebate mu iskazati poštovanje,
uputiti ljubazne riječi i ponuditi sjedište. Ako primate svoga duhovnog učitelja, trebate ga tom
prigodom obožavati (s njegovim dopuštenjem) nudeći mu arati, nudeći cvijeće njegovim
stopalima i iskazujući poštovanje. Trebate biti spremni gostu odmah ponuditi prasadam, ali ga
prvo trebate pitati želi li se najprije okupati ili odmoriti. Kad bude prikladno, gosta trebate
upoznati s drugim stanovnicima hrama, odnosno kućanstva, te ga pitati možete li ga još kako
služiti.
Gosta takoñer možete upitati koliko namjerava ostati, pri tom pazeći da ne dobije dojam kako
jedva čekate da ode. Naprotiv, trebate ga potaknuti da ostane duže negoli je kanio.
Pravilno ponašanje gosta
Gost vaišnava treba se uzorno ponašati, bilo da mu je domaćin drugi vaišnava ili
dobronamjernik vaišnava. Evo nekoliko općenito prihvaćenih pravila ponašanja gosta vaišnava:
1) Ako ste pozvani gost, ne biste trebali ostati duže nego što ste pozvani. Na primjer, ako ste
pozvani na objed, možete ostati još kratko nakon jela kako biste olakšali probavu, ali ne
opterećujte domaćina tako što ćete ostati i razgovarati nekoliko sati, osim ako vas on na to ne
potakne.
2) Ako ste pozvani u goste, ne dovodite svoje goste. Želite li nekoga pozvati, prvo zamolite
domaćina za dopuštenje.
3) Ako vam domaćin dopustiti da koristite telefon, faks i slične ureñaje, ponudite se platiti
troškove.
4) Kad namjeravate nepozvani posjetiti prijatelja ili poznanika, nastojte domaćina obavijestiti
kad ćete stići i koliko ćete ostati.
33
5) Ako niste pozvani ili niste obavijestili domaćina, izbjegavajte dolazak u hram ili domaćinovu
kuću u podne ili rano poslijepodne, kad se i Božanstva i bhakte uglavnom odmaraju poslije
ručka.
6) Ako kod nekog boravite nekoliko dana, primjereno je ukućanima nešto darovati kao izraz
zahvalnosti.
Sadhana (pravila slijeñenja duhovne discipline)
U procesu svjesnosti Krišne trebamo iskreno prihvatiti i pridržavati se nekoliko propisanih
načela. Šrila Rupa Goswami navodi takva šezdeset četiri načela, od kojih se pet smatra
najvažnijima:
►
►
►
►
►
Obožavanje Božanstvava
Slušanje Šrimad Bhagavatama
Druženje s Gospodinovim bhaktama
Pjevanje Svetoga Imena
Prebivanje u Svetoj Dhami (ili obožavanje Tulasi-devi)
Japa
Pjevanje Gospodinova Svetog Imena najvažnija je djelatnost u životu bhakte. Japa je osnovni
proces za pročišćenje srca što su ga preporučili veliki acarye. Prvi je zavjet koji bhakta daje pred
duhovnim učiteljem u vrijeme dikše. Stoga je za svakog ozbiljnog bhaktu imperativ mantrati, bez
odstupanja, bar propisanih šesnaest (16) Hare Krišna maha-mantre krugova dnevno. Šrila
Prabhupada kaže da bar 99% našega duhovnog napretka dolazi od Svetoga Imena. Tako će
bhakta koji svakodnevno mantra bar šesnaest krugova, izbjegavajući uvrede, brzo napredovati u
svjesnosti Krišne.
Kad pridajemo važnost nekoj djelatnosti, odvojimo neko vrijeme isključivo za tu djelatnost.
Slično tome, svaki bhakta mora provesti vrijeme potrebno za propisani broj krugova, isključivo
za japu, a ne za neku drugu djelatnost, čak i ako je ona neki oblik predanog služenja. Na
primjer, dok mantramo svojih šesnaest krugova, ne bismo smjeli čitati novine ili razgovarati s
drugima. Japa je djelatnost koja zahtijeva našu potpunu, nepodijeljenu pažnju.2
Za vrijeme jape ne bismo trebali obavljati telefonske razgovore. Onoga tko je nazvao možemo
ljubazno zamoliti da ostavi poruku ili nazove kasnije. Čak i posjetitelje koji osobno doñu trebamo
zamoliti da doñu kasnije. Meñutim, ovo pravilo ne vrijedi u slučaju kada smo zaduženi za brigu o
gostima (kao npr. za vrijeme nedjeljne gozbe). Tada se trebamo posvetiti gostima, a svoje
krugove završiti kasnije.
Kad mantramo Sveto Ime, izravno smo povezani sa Svevišnjim Gospodinom, Šri Krišnom, jer
se Krišna ne razlikuje od Svog Imena. U obliku Svoga Svetog Imena, Krišna, najvažnija Osoba u
cijeloj kreaciji, prima nas u Svoje društvo. Stoga ne smijemo dopustiti da išta prekine taj sveti
'susret'. (Sjetite se: Gdje ima volje, ima i načina).
Snažna želja
Temelj je našega duhovnog života žarka želja. Snažna želja i gorljivost za mantranjem Svetoga
Imena pružaju Krišni najveće zadovoljstvo i temeljni su preduvjet dobre jape. Jaka se želja
mora očitovati u čvrstoj odlučnosti da svaki dan mantramo propisani broj krugova, čak i u
nepovoljnim i opasnim okolnostima, kao i u postojanom nastojanju da popravimo kvalitetu svoje
jape. Stoga moramo biti odlučni da činimo sve što je potrebno da dostignemo standard dobre
jape, i kvalitativno i kvantitativno, te da izbjegavamo sve što nam može omesti japu. Kako se
povećava snaga želje i odlučnost? Procesom “nityam bhagavata sevaya” - redovitim služenjem
bhakta i poniznim slušanjem Krišna-katha.
2
Uzmite japa-malu u desnu ruku držeći je izmeñu palca i srednjeg prsta. Kažiprst se ne upotrebljava jer se smatra
kontaminiranim. Počnite sa zrnom koje se nalazi odmah do glavnog (najvećeg) zrna na kojeg se ne mantra. Kada doñete
u krug do glavnoz zrna, okrenite japu na drugu stranu da biste mantrali slijedeći krug (tako da ne prelazite preko glavnog
zrna koje predstavlja Krišnu).
34
Pažljivo slušanje
Japa je dobra koliko je dobra kvaliteta slušanja. Zato je pažljivo slušanje najvažniji vid jape.
Šrila Prabhupada kaže: “...Potpuno se usredotočite na zvuk mantre, jasno izgovarajući svako
ime... nije brzina mantranja najvažnija, važnije je slušanje.” Ponavljamo: “Prilikom mantranja
trudite se vrlo pažljivo slušati svaku riječ...” Bez pažljiva slušanja, japa će postati mehanička i
bezukusna
“Gospodinovo Sveto Ime trebamo pjevati s vjerom, poletom i nepokolebljivim uvjerenjem u
izjavu Gospodina Caitanye da se samim izgovaranjem Maha-mantre možemo uzdignuti na
najvišu razinu.” (Šrila Prabhupada)
Razumijevanje značenja Maha-mantre
Maha-mantra je transcendentalni zvuk, bili mi svjesni značenja mantre ili ne. Ipak, moramo
znati što se točno molimo kad izgovaramo Maha-mantru. Šrila Prabhupada objašnjava: “Kad
izgovaramo Hare Krišna Maha-mantru, obraćamo se Radhi i Krišni da nam dopuste da Ih služimo.
,Hare Krišna' znači: ,O, Hare! O, Radharani! O, Krišna! Molim Vas, uključite me u Svoju službu
kako bih se oslobodio služenja maye.'“
Budući da je Hare Krišna Maha-mantra molitva, moramo, s punim razumijevanjem značenja
mantre, mantrati u molitvenom raspoloženju. Naše mantranje mora biti poput očajna plača
izgubljena djeteta za majkom. Moramo imati stav bespomoćnosti i potpune ovisnosti o Krišni.
Odsutnost materijalne motivacije
U našoj bhakti-margi uče nas da napredujemo prema cilju nemotiviranog, neprekinutog, čistog
predanog služenja Gospodina. Stoga ne bismo smjeli preko mantranja težiti za materijalnim
dobrobitima ili pogodnostima za osjetilno uživanje. Jedini vjerodostojan blagoslov koji od
Gospodina trebamo tražiti jest da Ga služimo te da nam podari sposobnost i priliku da uvijek
pjevamo Njegovo Sveto Ime.
Šrila Prabhupada kaže da se ovako trebamo moliti Krišni: “Dragi moj Krišna, molim Te, ne
dopusti da me obuzme zaborav [na Tebe] čak i ako me pošalješ u pakao, nije važno, sve dok
mogu uvijek pjevati Hare Krišna.”
Poniznost
U Svojim molitvama Šikšaštakam, Gospodin Caitanya kaže da ne možemo uvijek pjevati Sveto
Ime sve dok ne budemo ponizniji od travke (trinad api sunicena). Iako poniznost prirodno i sama
po sebi dolazi kako napredujemo na putu bhakti, ipak se trebamo i svjesno truditi da budemo
ponizni u svim odnosima i postupcima, osobito s bhaktama. Moramo se čuvati neumjesna ponosa
te poduzeti sve što je u našoj moći kako bismo ga obuzdali onog trena kad pomoli svoju ružnu
glavu. Ponos i Sveto Ime nikad ne idu zajedno.
Pogodna okolina
Uvijek trebamo odabrati okolinu koja pogoduje dobroj japi. U bučnim gradovima trebalo bi to
biti osamljeno, mirno mjesto gdje nema nikakvih uznemirenja. Na primjer, nije dobro sjediti na
terasi i mantrati promatrajući kako se život odvija na ulici. Mnogi bhakte moraju na posao dugo
putovati javnim prijevozom. Pri tom svakako mogu mantrati, ali takvo se mantranje treba
smatrati dodatnim, a nikako dijelom propisanog broja (16) krugova jer mantranje neće biti
kvalitetno.
Položaj – sjedenje, stajanje ili hodanje
Za onoga tko ima miran um sjedeći je položaj povoljan za kvalitetnu japu. Preporučuje se
sjediti prekriženih nogu i uspravnih leña. Treba izbjegavati oslanjanje leñima o zid, pognuto
držanje tijela ili čak oslanjanje laktovima o koljena ili bedra, jer se u tim položajima može vrlo
brzo zaspati. Još je gore zavaliti se u stolcu ili ležati na krevetu. Tako ćete sigurno zaspati.
Ako ste vrlo pospani ili vam je um iznimno nemiran, onda je bolje ustati ili hodati. Uostalom,
koja korist ako je tijelo mirno, a um jurca unaokolo? Ili se uopće ne kreće? Dok hodamo,
35
trebamo se oduprijeti iskušenja da se o nešto oslonimo kako ne bismo zaspali. Uvjetovan um
uvijek traži način da nas odvuče od uživanja u Krišninim imenima.
Mnogi bhakte za vrijeme jape vole hodati. Iako acarye to odobravaju, trebamo paziti da nam
pogled ne luta na sve strane i da nam pažnju ne odvraćaju ljudi i predmeti na koje nailazimo.
Korisno je hodati malo pognute glave.
Moramo paziti da cijelo vrijeme jape održimo mentalnu budnost. Ako nam se spava dok
sjedimo, trebamo odmah ustati ili hodati. Kad um odluta, trebamo ga odmah vratiti i usredotočiti
se na slušanje Svetog Imena.
Japa nije trka
Katkad možemo pasti u iskušenje da se pokušamo natjecati s vremenom, da proletimo kroz
japu, da šesnaest krugova završimo brže nego jučer. To se mora izbjegavati. Naglasak uvijek
treba biti na jasnom, pažljivom mantranju, a brzina treba biti ona koja nama najviše odgovara.
Riječi Maha-mantre ne smiju se gutati. Kvaliteta jape ne bi ni pod koju cijenu trebala biti
dovedena u pitanje. Mnogim bhaktama za šesnaest (16) krugova treba oko dva sata.
Japa je najbolja u društvu bhakta
Iako je japa individualna duhovna disciplina, poželjno je da se obavlja u društvu bhakta. Kad
mantramo sami, može se dogoditi da budemo površni, nemarni ili pospani. U društvu bhakta
uvijek smo pod povećalom i uvijek se nañe netko tko će paziti da ne budemo rasijani. Kad
bhakte zajedno mantraju, vibracije su moćne pa je predivno mantrati u takvu okruženju.
Ranojutarnja japa
Japu je najbolje obavljati rano ujutro, idealno bi bilo za trajanja brahma-muhurte. Ako to nije
moguće, onda što je moguće ranije. Ustajanje rano ujutro obavezno je za sve bhakte (iznimke su
bolesni, naročito umorni i onemoćali). Poželjno je imati utvrñeno vrijeme za jutarnju japu. Strogo
pridržavanje odreñenog rasporeda predstavlja važan element sadhana bhakti. Trebamo se truditi
neizostavno završiti bar 10 do 12 krugova prije odlaska na posao. Što više, to bolje.
Glasnoća
Mantrati možemo tiho za sebe ili glasno. Glasna japa ne znači nužno dobra japa. Nije važno
koliko glasno mantramo, već koliko pažljivo slušamo. Kad mantramo meñu drugim bhaktama,
trebamo paziti da im ne ometamo koncentraciju.
Sveto Ime ili zabave?
Bhakte katkad postavljaju pitanje treba li za vrijeme jape razmišljati o Krišninim zabavama. Evo
što Šrila Prabhupada o tome kaže: “...Nema razlike izmeñu slušanja zvuka i razmišljanja o
zabavama. Meñutim, proces se sastoji od slušanja, a onda će se Krišnine zabave, oblik, odlike
itd. samim tim pojaviti u umu...”
Na drugome mjestu Šrila Prabhupada izjavljuje: “Općenito govoreći, proces se sastoji od
pjevanja i slušanja, no sjetimo li se Krišnine lile, to je jako dobro. To bi se trebalo dogoditi samo
po sebi,.....a ne da se sjećate na umjetan način.”
Uvrede Svetome Imenu
Trebamo izbjegavati deset uvreda Svetome Imenu. Šrila Prabhupada kaže da 'kvalitetno'
mantranje znači izbjegavanje uvreda.
1) Vrijeñati bhakte koji su život posvetili širenju Gospodinova svetog imena.
2) Smatrati da su imena polubogova, kao što su Šiva i Brahma, jednaka imenu Gospodina Višnua
ili o njemu neovisna.
3) Ne izvršavati naredbe duhovnog učitelja.
4) Vrijeñati vedske spise ili spise koji slijede Vede.
5) Smatrati da su slave pjevanja Hare Krišna izmišljene.
6) Tumačiti Gospodinovo Sveto Ime na proizvoljni način.
36
7) Činiti grješna djela na račun pjevanja Gospodinova Svetog Imena.
8) Smatrati da je pjevanje Hare Krišna jedna od povoljnih obrednih djelatnosti opisanih u
Vedama kao koristoljubive djelatnosti (karma-kanda).
9) Poučavati nevjernike o slavama Svetoga Imena.
10) Ne imati potpunu vjeru u pjevanje Svetoga Imena te zadržati materijalne vezanosti, čak i
nakon što smo čuli toliko mnogo uputa u vezi s tim.
Uvreda je i nepažljivo mantranje.
Prije no što počnemo mantrati Hare Krišna Maha-mantru, trebamo izgovoriti Guru Pranama
mantru i Panca-tattva-mantru.
Značenje panca-tattva mantre
Šri Caitanyu Mahaprabhua uvijek prate Njegova potpuna ekspanzija Šri Nityananda Prabhu,
Njegova inkarnacija Šri Advaita prabhu, Njegova unutarnja moć Šri Gadadhara Prabhu te
Njegova rubna moć Šrivasa Prabhu. On je izmeñu njih kao Svevišnja Božanska Osoba. Treba
znati da Šri Caitanyu Mahaprabhua uvijek prate ove druge tattve. Stoga je iskazivanje
poštovanja Šri Caitanyi Mahaprabhuu potpuno kad kažemo: Šri-krišna-caitanya prabhunityananda Šri-advaita gadadhara Šri-vasadi-gaura-bhakta-vrinda. Kao propovjednici pokreta
svjesnosti Krišne, poštovanje prvo upućujemo Šri Caitanyi Mahaprabhuu izgovaranjem Panca
tattva mantre, a onda izgovaramo:
Prilikom mantranja Hare Krišna maha-mantre postoji deset uvreda, ali one se ne odnose na
mantranje Panca-tattva mantre. Šri Caitanya Mahaprabhu poznat je kao maha-vadanyaya
avatar, najvelikodušnija inkarnacija, jer On ne mari za uvrede palih duša. Da bismo izvukli
potpunu dobrobit pjevanja maha-mantre, prvo Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna,
Hare Hare, Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare moramo uzeti utočište Šri
Caitanye Mahaprabhua, naučiti Panca-tattva mantru, a onda mantrati Hare Krišna maha-mantru.
To je vrlo učinkovito.
Četiri propisana (regulativna) načela
Ovo su četiri propisana načela kojih se moramo strogo pridržavati:
► Nejedenje mesa, uključujući ribu i jaja (kao i luk, češnjak i gljive).
► Neuzimanje opojnih sredstava, uključujući alkohol, čaj, kavu, duhan u bilo kojem obliku, itd.
► Neupuštanje u nedopušten seks (seks izvan braka, a idealno bi bilo potpuno izbjegavati seks u
braku, osim u svrhu začeća)
► Neupuštanje u kockanje, uključujući i ono na burzi i poslovanju, lutriju i ostale igre na sreću.
Bhakte trebaju izbjegavati:
► gledanje komercijalnih filmova
► gledanje televizije i nedevocijskih video sadržaja
► čitanje romana i drugih nedevocijskih djela
► čitanje časopisa koji se bave filmom, sportom, politikom, seksom, društvenim zbivanjima itd.
► Takve će nam djelatnosti samo onečistiti svjesnost i potaknuti da na djelu kršimo četiri
propisana načela.
Druženje s bhaktama
► S bhaktama se moramo redovito družiti. 'Redovito' znači što je moguće češće.
► Što se više družimo s iskrenim bhaktama, brže ćemo napredovati u svjesnosti Krišne.
37
► 'Satsanga' ne znači da se bhakte okupe samo fizički. Važna je kvaliteta druženja. Osnova
satsange je sankirtana, Krišna-katha i seva. Prajalpu (svjetovne razgovore) treba izbjegavati.
►Na satsangi trebamo znati ponizno slušati a ne samo htjeti govoriti.
► Društvo bhakta najveća je dragocjenost, bez koje bi nam život bio suhoparan i besmislen. Bez
redovitog druženja s bhaktama, sigurno ćemo napustiti svjesnost Krišne.
► Druženje može biti osobno (vapu, tj. fizička prisutnost gurua i vaišnava) ili preko riječi (vani,
tj. preko uputa gurua i vaišnava). Važno je i jedno i drugo.
► Satsanga će imati smisla kad pokušamo iskreno primijeniti u životu ono što smo pažljivo čuli.
Izbjegavanje abhakta
► Baš kao što je satsanga potrebna za održavanje zdravog duhovnog života, jednako je važno
izbjegavane asatsange (tj. druženje s onima koji nisu bhakte).
► Druženje s abhaktama trebamo svesti na najmanju moguću mjeru, jer nam takvo druženje
onečišćuje svjesnost.
► S onima koji nisu bhakte trebamo se družiti samo onoliko koliko je to nužno potrebno radi:
ispunjavanja osobnih i poslovnih obveza, ispunjavanja osnovnih društvenih obveza prema, npr.
najbližim roñacima, susjedima, kolegama itd.
Bhagavatam izjavljuje da se takvim druženjem gube sve dobre odlike, kao što su
istinoljubivost, čistoća, milosrñe, ozbiljnost, inteligencija itd., te sve obilje koje bhakta
automatski stječe. Čovjek se nikada toliko ne degradira kao kada zapadne u takvo bezbožno
društvo. Navodeći svete spise, Gospodin Caitanya kaže da je bolje biti zatočen u zapaljenu
kavezu nego se družiti s abhaktama. Gospodin Caitanya poučio je Sanatanu Goswamija da je bit
bhaktina ponašanja potpuno izbjegavanje bezbožna druženja. Dvije su vrste bezbožna druženja:
1. Druženje s onima koji su odveć vezani za žene (tj. suprotni spol) i materijalno obilje.
2. Druženje s onima koji nisu bhakta Gospodina Krišne.
Čitanje
► Bhakte bi trebali svakodnevno čitati Šrila Prabhupadine knjige, Bhagavad-gitu, Šrimad
Bhagavatam itd. Može se početi s manjim knjigama kao što je Nektar uputa, Savršena pitanja,
savršeni odgovori, Savršenstvo yoge, itd.
► Druge bi knjige trebalo izbjegavati. Tu se podrazumijeva svjetovna literatura, knjige drugih
vaišnava koje nije odobrio Šrila Prabhupada ili naš vlastiti duhovni učitelj i knjige tzv.
'duhovnjaka' čiji su filozofski zaključci u opreci s vaišnava siddhantom (zaključcima vaišnavskih
spisa).
► Čitanju trebamo pristupiti ozbiljno, pažljivo i sustavno, a ne nemarno, kao da čitamo kakav
roman. Poželjno je tijekom čitanja zapisivati zabilješke i napamet učiti važne šloke.
► Čitanje je nužno za pravilno filozofsko razumijevanje. Ono nam jača uvjerenost, vjeru i
odlučnost.
► Čitanje je važno za propovjednike.
► 'Čitanje' je takoñer 'slušanje'.
►Takoñer trebamo iskoristiti snimljena predavanja dostupna u hramskoj knjižnici.
Predano služenje
► Trebali bismo se uključiti u neku odreñenu sevu (službu) za misiju duhovnog učitelja. O tome
se treba posavjetovati s osobnim savjetnikom.
► Postoje različite vrste seve koje se mogu obavljati u hramu i hramskim programima.
38
Obožavanje Božanstava
14. 1-Šri Nityananda prabhu, 2-Šri Caitanya Mahaprabhu, 3-Šri-Šri Radha-Krišna slika, 4-mali
Šri-Šri Gaura-Nitai, 5-Šri-Šri Prahlad-Narasimhadeva slika, 6-Šrila Prabhupada, 7-Šrila
Bhaktisiddhanta Sarasvati, 8-Šrila Gaura-Kišora das babaji, 9-Šrila Bhaktivinoda Thakura,
10-šestorica gosvamija
[Napomena urednika: 1) Da biste obožavali Gospodina u nekom od Njegovi oblika, nije
neophodno da imate Božanstva. Slike su dovoljno dobre, iako je ono što Njemu zaista treba naša nepodvojena predanost u srcu. Dakle, umjesto Šri-Šri Gaura-Nitai Božanstava (ili nekih
drugih Božanstava kao što su Šri-Šri Radha-Krišna, Šri-Šri Jagannatha-Baladeva-Subadra, Šri-Šri
Prahlad-Narasimhadeva, itd.) - možete imati Njihovu sliku koja dominira na oltaru svojim
centralnim položajem i veličinom u odnosu na druge slike. Mnogi vaišnave za početak imaju sliku
Šri-Šri Panca-tattve. Hajde da navedemo jedan primjer: Recimo da imate sliku Šri-Šri RadhaKrišne. U tom slučaju na poziciji 3 sa ilustracije nećete imati još i Njihovu manju sliku, već ćete
imati manju sliku Šri-Šri Panca-tattve ili Šri-Šri Gaura-Nitai. 2) Što se tiče manjih, tzv. ćota
Božanstava na oltaru (kao na poziciji 4) - ona su uglavnom svojstvena u hramovima, a ne u
privatnim domovima, iako je i to ponegdje moguće ako kućedomaćini imaju veliki oltar sa
visokim standardom obožavanja. 3) U slučaju kao na slici (zagrebački hram), na poziciji 6 se
nalazi murti (Božanstvo) Šrila Prabhupade, ali dovoljno je dobro da bude i njegova slika. Bitno je
da je raspored slika postavljen po utvrñenom redoslijedu. 4) Ukoliko ste prihvaćeni kao učenik
od nekog ISKCON-ovog duhovnog učitelja, njegovu sliku možete postaviti na dva načina. a) Na
nivou nižem od slika 6, 7, 8, 9 i 10. b) Ukoliko je to tehnički neizvodivo, možete guruovu sliku
imati prije Šrila Prabhupadove tako da slijed slika bude: guru, Šrila Prabhupada, Šrila
Bhaktisiddhanta, itd. Ali u tom slučaju slika gurua treba biti vidljivo manja od slika ostalih
acarya.]
► Za sve je grihasthe prijeko potrebno obožavati Božanstva kod kuće. Božanstva mogu biti na
slici ili načinjena od drveta, gline, mramora, metala itd. Oltar može biti ureñen prema vlastitim
mogućnostima.
► O pojedinostima postavljanja oltara, postupaka, standarda obožavanja, potrebne parafernalije
i sl. pomoć treba zatražiti od drugih bhakta.
► Obožavanje Gaur-Nitaia kao glavnih Božanstava donosi veliku dobrobit obiteljskim ljudima,
iako se mogu obožavati i Radha-Krišna.
► Na standardnom oltaru nalaze se guru, param guru (u našem slučaju - Šrila Prabhupada),
Gaur-Nitai ili Panca-tattva te Radha-Krišna (kao što se može vidjeti na priloženoj slici).
39
► Ne očekuje se da standard obožavanja kućnih Božanstava bude kao onaj za ustoličena
Božanstva u hramu. Ipak, treba uložiti trud da se obožavanje redovito odvija u skladu s
obvezama i okolnostima.
► Dolazak u hram uvijek je na prvome mjestu. Tada svoja kućna Božanstva možemo staviti na
spavanje.
► Postoje odreñeni minimalni zahtjevi:
a) Sve što se skuha kod kuće treba ponuditi Božanstvima.
b) Preporučuje se da se arati izvodi bar dvaput dnevno (ujutro i navečer, uz kirtanu)
c) Prije svakog aratija mora biti neka ponuda.
d) Prilikom izvoñenja aratija ne smije se govoriti, gestikulirati, osvrtati itd.
► Kad obitelj izbiva iz kuće, Božanstva se mogu staviti na spavanje.
► Djeca se takoñer mogu uključiti u obožavanje Božanstava.
► Briga o Božanstvima, pripremanje ponuda za Njih, šivanje odjeće, pravljenje nakita i sl.
pročišćavajuće su djelatnosti u kojima mogu sudjelovati svi članovi obitelji.
Tulasi-devi
Gdje za to postoje uvjeti, u kući se može držati biljka Tulasi. Treba je pravilno izlagati sunčevu
svjetlu i zalijevati. Njezino se lišće može staviti na svaku ponudu za Krišnu, kao i na Njegova
lotosolika stopala. Valja napomenuti da Tulasine listove ne treba stavljati na guruova, čak ni na
Šrimati Radharanina stopala, kao ni u ponude guruu. Meñutim, mogu se staviti u Radharanine
ruke.
Tulasi-devi je Krišnina omiljena biljka. Kaže se da Krišna ne prihvaća ponude bez Tulasinih
listića (kada god je to moguće). Kad za to postoje uvjeti, treba obožavati Tulasi-devi.
► Posebnu pozornost treba obratiti prilikom šivanja za Božanstva i pravljenja vijenaca. Prilikom
udijevanja konca u iglu, konac se nipošto ne smije kvasiti pljuvačkom. Cvijeće, odjeću itd. ne bi
trebalo stavljati na pod, već na posebnu, za to odreñenu tkaninu.
►Treba nuditi samo mirisno i nekontaminirano cvijeće.
►Tulasi-devi ne bi trebali obožavati pred otvorenim oltarom (Božanstvima), jer to je Njezina
želja.
Kanthi-Mala (ogrlica od Tulasi drveta)
Svi bhakte koji su inicirani moraju nositi bar dva 2 ili 3 reda kanthi-male. Mala treba biti
omotana oko vrata i jasno vidljiva. Bhakte koji nisu inicirani, ali se neko vrijeme pridržavaju svih
propisanih načela i žele prihvatiti dikšu takoñer mogu nositi kanthi-malu, ali u tom slučaju, samo
jedan red (jednom omotanu oko vrata).
Ogrlica od Tulasi oko vrata ukazuje na bhaktino predavanje Gospodinu i zato je onaj tko oko
vrata nosi ogrlicu od Tulasi drag Gospodinu. Uvredu nanosi onaj tko nosi ogrlicu od Tulasi samo
da bi oponašao vaišnave, a zapravo se ozbiljno ne trudi predati se Gospodinu. Neki bhakte, za
vrijeme puje, jape ili drugih svetih obreda takoñer nose druge vrste povoljnih mala – od Tulasi,
lotosova sjemena, konopca s Jagannathove rathe ili svilene pavitre. Meñutim, trebaju ih skinuti
kada se kupaju, napuštaju hram ili kuću te na zahodu. Kanthi-mala se nikad ne skida jer štiti od
loših snova, nesreća, napada oružja i Yamarajinih slugu. Kad vide Tulasi-malu, Yamadute se
razbježe kao lišće razneseno vjetrom.
Bhakte koji se ne pridržavaju osnovnih načela, osobito pjevanja Svetog Imena i četiriju
propisanih načela (izbjegavanje jedenja mesa, nedopuštena seksa, kockanja i uzimanja opojnih
sredstava) ne bi trebali nositi kanthi-malu.
Strogosti (Ekadaši)
Bhaktina sadhana mora sadržavati neke osnovne strogosti, kao što su dizanje rano ujutro,
kupanje (hladnom) vodom, pridržavanje odreñenih pravila jedenja i druženja, smanjivanje
tjelesnih udobnosti i posjeda, itd. O ovome se ranije govorilo. Za bhakte je važna strogost postiti
na odreñene dane kao što je Ekadaši, važne svetkovine te dani pojave i odlaska acarya.
Ekadaši je jedanaesti dan rastućeg i opadajućeg Mjeseca te se tako javlja dva puta mjesečno.
Vaišnave se redovito pridržavaju tog dana strogosti. To je dan posta kojeg se pridržavaju svi
40
bhakte. Šrila Prabhupada se obično pridržavao posta na Ekadaši na najjednostavniji način
propisan u svetim spisima – ne jedući žitarice i mahunarke. Neki bhakte na Ekadaši jedu samo
voće, neki piju samo vodu, a neki niti jedu niti piju (to se naziva Nirjala-vrata).
Svi bhakte na Ekadaši moraju izbjegavati sljedeću hranu: sve žitarice (pšenicu, rižu itd.), dahl,
grašak, grah i sve druge mahunarke, gorušičino sjeme i sve gorušičine derivate (ulje i sl.) te
hranu koja sadrži ove proizvode. Valja biti oprezan pri korištenju začina u prahu. Ako su
pomiješani s brašnom, ne mogu se koristiti na Ekadaši. Takoñer treba izbjegavati asafoetidu jer
sadrži žitarice. Treba izbjegavati i sezamove sjemenke, osim na Šat-tila Ekadaši, kad se mogu
nuditi i jesti.
Onaj tko se strogo pridržava Ekadašija treba izbjegavati sve začine osim papra, kamene soli i
kumina. Ne koristite ništa što bi moglo biti pomiješano sa žitaricama, kao što je ghi koji se
koristio za prženje purija, ili začini dodirnuti brašnim rukama. Na Ekadaši bi trebalo koristiti svjež
ghi. Post na Ekadaši prekida se sljedeći dan (na Dvadaši) prasadamom od žitarica. Post se mora
prekinuti u odreñenom vremenu.
Datumi Ekadašija i vrijeme prekida posta nalaze se u vaišnavskom kalendaru koji možete
dobiti u svakom ISKCON-ovom centru. Ako imate računalo, možete si s Interneta 'skinuti'
izvrstan 'Vaishnava reminder' / 'Vaišnava podsjetnik. To možete učiniti na slijedeći način:
Utipkajte ww.iskcondesiretree.com Zatim pod naslovom 'Computer' kliknite na podnaslov
'Calendars - for your PC'. Kliknite na prvi link i slijedite uputstva. Pažnja! Ne zaboravite kliknuti
na Options i ondje upisati najbliži grad koji se nalazi u vašoj regiji. Ukoliko to ne učinite, kalendar
će vam pokazivati dogañaje koji vrijede za Mayapur.
Prava svrha Ekadašija nije tek post, već povećanje vremena za slušanje i pjevanje o Gospodinu
Krišni. Šrila Prabhupada je savjetovao bhaktama da mantraju dvadeset pet ili više krugova jape
na Ekadaši.
Na dan Ekadašija zabranjeno je brijanje i rezanje noktiju.
Catur-masya
Ovo četveromjesečno razdoblje kišne sezone vrijeme je kad sadhui borave na jednome mjestu i
ne putuju. Ovo su propisane strogosti za ta četiri mjeseca:
1)
2)
3)
4)
Mjesec
Hrana koju treba izbjegavati
Ašadha
Bhadrapada
Aswina
Kartika
Zeleno lisnato povrće
Jogurt
Mlijeko
Urad dal
Povoljna i nepovoljna načela
(nepovoljna)
1) Šrila Rupa Goswami u Nektaru poučavanja (2. i 3. stih) kaže: “Predano se služenje uništava
prevelikim zaplitanjem u sljedećih šest djelatnosti:
a) jedenje više hrane nego što je nužno ili prikupljanje više sredstava nego što je potrebno
b) ulaganje prevelikih napora u svjetovne stvari koje se jako teško dostižu
c) nepotrebno razgovaranje o svjetovnim temama
d) pridržavanje pravila i propisa iz svetih spisa samo pridržavanja radi, a ne radi duhovnog
napretka, ili odbacivanje pravila i propisa iz svetih spisa te neovisno ili hirovito djelovanje.
e) druženje s osobama svjetovnih nazora koje ne zanima svjesnost Krišne.
f) pohlepa za svjetovnim postignućima.
(povoljna)
2) “Šest načela koja pogoduju predanom služenju:
a) entuzijazam
41
b) ulaganje napora s povjerenjem
c) strpljenje
d)djelovanje u skladu s propisanim načelima (kao što su slušanje i pjevanje o Krišni te sjećanje
na Njega)
e) napuštanje društva onih koji nisu bhakte
f) slijeñenje stopa prethodnih acarya.”
Ovih šest načela nedvojbeno osiguravaju potpun uspjeh čistoga predanog služenja.
Nuñenje aratija
1. Sljedeće predmete treba staviti na tanjur i držati na lijevoj strani oltara (kao što je prikazano
na ilustraciji).
1)
2)
3)
4)
5)
6)
Tri (ili jedan) mirisna štapića (agarbatti)
Ghi-lampa (s jednim fitiljem natopljenim u ghi. Ako je moguće, s 5 fitilja.)
Mala posuda s vodom za kupanje
Školjka za kupanje Božanstava (sa metalnim stalkom)
Fina tkanina ili ubrus
Mirisno cvijeće (jedan ili tri) na tanjuriću
2. Ostali predmeti koji trebaju biti blizu oltara:
7)
8)
9)
10)
11)
12)
camara
zvono
pancapatra posuda sa žličicom za acamanu (postupak pročišćenja vodom i mantrama)
lepeza od paunova perja (nije na slici). Nudi se samo u proljetno i ljetno periodu
školjka za puhanje (nije na slici)
asana (prostirka) na kojoj se sjedi/stoji dok se nudi arati (nije na slici)
Acamana
42
1) Skinite čarape
2) Da biste se pročistili:
a) Stavite kapljicu vode na desnu ruku, kažite “Om Keshavaya namaha” i popijte tu
kapljicu bez srkanja..
b) Ponovite to isto s mantrom “Om Narayanaya namaha”
c) Ponovite to isto s mantrom“Om Madhavaya namaha”
d) Stavite kapljicu vode na svoju desnu ruku i bacite je na pod dok izgovarate “Om
Govindaya namaha”
e) Stavite kapljicu vode na svoju lijevu ruku i bacite je na pod dok izgovarate “Om
Vishnave namaha”
Nakon toga treba odati poštovanje i zamoliti duhovnog učitelja za dopuštenje da se otpočne s
obožavanjem.
Redoslijed tijekom aratija:
1) U školjku se puhne tri puta kako bi se najavio početak aratija.
2) Prije nuñenja svakog predmeta, obje ruke i predmet treba pročistiti vodom iz pancapatre.
Predmet možete pročistiti tako da ga poškropite s tri kapljice vode iz žličice koju držite desnom
rukom. Potom ga ponudite desnom rukom, istodobno zvoneći zvonom lijevom rukom koju držite
iznad struka.
3) Sve predmete treba tri puta ponuditi guruu, potom Param guruu (u našem slučaju - Šrila
Prabhupadi), kako bi se dobilo dopuštenje da se ponudi Božanstvima uzlaznim redom, a potom
od Gospodina Krišne do gurua silaznim redom, kako bi se dobili blagoslovi. Takoñer se mora
ponuditi Tulasi-devi (ako se nalazi na oltaru) kružeći tri puta. Na kraju se mora ponuditi
okupljenim vaišnavama kružeći tri puta.
4) Mirisni se štapić svakom Božanstvu treba ponuditi sedam puta (kružeći oko tijela Božanstva).
5) Ghi-lampa se nudi svakom Božanstvu tako da se četiri puta kruži oko lotosolikih stopala, dva
puta oko struka, tri puta oko lotosolikog lica i sedam puta oko tijela.
6) Voda za kupanje sipa se u školjku za kupanje. Školjka se potom nudi tri puta iznad glave
Božanstva, a potom sedam puta oko tijela Božanstva.
7) Ubrus (za brisanje tijela Božanstva nakon kupanja) nudi se sedam puta oko tijela Božanstva.
8) Cvijeće se nudi sedam puta oko tijela Božanstva.
9) Potom se nudi camara pažljivim zamasima. Propisani broj zamaha nije utvrñen.
10) Slično se nudi i lepeza od paunova perja, osim u zimskim mjesecima.
11) Dok se nudi svaki predmet, mora se zvoniti zvonom u lijevoj ruci.
12) Prilikom nuñenja raznih predmeta duhovnom učitelju i okupljenim vaišnavama, pujari koji
izvodi arati ne bi ih trebao nuditi ispod njihova struka ili do stopala. Predmetima koji se nude kao
maha- prasadam kruži se tri puta oko lica.
13) Da bi se označio kraj aratija, u školjku se puhne tri puta, a onda se ispere vodom iz
pancapatre.
14) Oltar i pod treba očistiti posebnim krpama.
Ako nije moguć potpuni arati, onda se može izvesti skraćeni, u kojem se mogu ponuditi sljedeći
predmeti:
► mirisni štapić
► jedan ili tri cvijeta
► camara.
Postoje mnoga druga iscrpna pravila i propisi za obožavanje Božanstava. Bhakte koji žele nešto
više saznati mogu se obratiti glavnom pujariju u hramu. U svakom slučaju, ne smijemo
zaboraviti da je kod obožavanja Božanstava najvažnije sve predmete nuditi s iskrenošću i
ljubavlju.
Posjećivanje svetih mjesta (dhama)
1) Zajedničko putovanje na razna sveta mjesta važan je čimbenik vaišnavskog života.
43
2) Potrebno je sve dobro isplanirati te se pobrinuti za obiteljske i poslovne obaveze kako bi brige
tijekom hodočašća bile što manje. Smisao je u tome da se trebamo pripremiti za potpuno
uranjanje uma u Sveto Ime i Krišna-katha.
3) Cilj tih hodočašća je duhovno pročišćenje pa ne bi smjelo biti prajalpe i nepristojna ponašanja.
Trebalo bi se čuti samo Krišna-katha i Sveto Ime.
4) Bhakte bi se trebali dobrovoljno pridržavati svih pravila i discipline. Time će se pomoći da se
sve odvija po planu, a stvorit će se i bolje ozračje.
5) Bhakte bi se osobito trebali pridržavati utvrñenog vremena okupljanja nakon odmora te biti na
okupu, tj. ne rasuti se unaokolo. Nikada ne bi trebali zaostajati iza ostalih, već cijelo vrijeme svi
biti zajedno.
6) Moramo biti spremni dobrovoljno, bez prigovaranja, podnositi strogosti i neudobnosti. Bilo
kakvi prijedlozi u vezi plana putovanja i sl. mogu se ponizno iznijeti mjerodavnoj osobi. Kritike i
pritužbe mogu pokvariti atmosferu.
7) Ne bismo se trebali pridružiti grupi hodočasnika u posljednjem trenu. Obavijesti se obznanjuju
dovoljno vremena unaprijed tako da se odreñenog datuma treba prijaviti organizatoru i uplatiti
potreban iznos.
8) Ne bismo trebali preporučivati one koji su pravi početnici, koji nisu veoma ozbiljni ili koji se ne
pridržavaju osnovnih propisanih načela.
9) S bhaktama bismo trebali ostati tijekom cijelog hodočašća. Ne bi trebalo praviti pojedinačne
planove za putovanje na druga mjesta ili obavljati neki drugi zadatak.
10) Svaki bi bhakta trebao doprinijeti da se održi visoko duhovno raspoloženje. Čak jedan
neentuzijastičan ili lijeni bhakta narušava raspoloženje unutar grupe.
11) Trebali bismo uvijek biti spremni pomoći kod služenja bhakta te biti zadovoljni što nam se
pružila prilika za služenje.
12) Bhakte ne bi trebali izvana kupovati “specijalnu” hranu za sebe. Tijekom yatre trebali bismo
zajedno jesti i živjeti kao jedna obitelj.
13) Trebamo paziti da ne nanesemo uvrede svetom mjestu.
14) Ako tijekom hodočašća bhakte zajedno posjete ISKCON-ove ili Gaudiya Matha hramove,
moramo vrlo pažljivo poštovati načela i politiku hrama. Na primjer, u ISKCON-ovim hramovima
ne bismo trebali pjevati guruovo ime osim Šrila Prabhupadino. Trebamo izbjegavati bilo koji oblik
raspravljanja.
Deset uvreda svetom mjestu
1. Prezirati ili ne poštivati gurua koji je svome učeniku razotkrio dhamu.
2. Misliti da je sveta dhama privremena.
3. Biti nasilan prema bilo kojem stanovniku svete dhame ili hodočasniku, ili misliti da su oni
obični svjetovni ljudi.
4. Obavljati svjetovne djelatnosti tijekom boravka na svetome mjestu.
5. Zarañivati novce praveći posao od obožavanja Božanstava i pjevanja Svetog Imena.
6. Misliti da sveta dhama pripada nekoj svjetovnoj zemlji ili pokrajini, kao što je Bengal, ili misliti
da je Gospodinova dhama jednaka svetom mjestu povezanom s nekim polubogom, ili pokušati
izmjeriti površinu dhame.
7. Činiti grješna djela prebivajući u dhami.
8. Smatrati da se Vrindavana i Navadvipa razlikuju.
9. Kuditi šastre koje slave dhamu.
10. Ne imati vjeru i misliti da su slave dhame izmišljene.
Sjetimo se uputa što ih je Gospodin Caitanya u Caitanya Caritamrti dao Raghunathi Dasi:
“Ne razgovaraj s ljudima i ne slušaj što govore. Ne bi trebao jesti ukusnu hranu, niti se lijepo
odijevati. Ne očekuj počasti, ali drugima iskazuj poštovanje. Uvijek pjevaj Sveto Ime Gospodina
Krišne i u umu služi Radhu i Krišnu u Vrindavani.”
Važnost vremena (stalno imajte na umu):
► Svaki je trenutak ljudskog života vrlo dragocjen. Zato ne bismo smjeli protratiti nijedan jedini
trenutak.
► Trebamo dati sve od sebe da se posvetimo predanom služenju Gospodina što je moguće više.
► Ne bismo smjeli olako odbaciti veliki blagoslov koji smo dobili.
44
Dodatak
45
Uvrede koje treba izbjegavati
Dragi čitatelji, ovo što slijedi prvi je dio osmog poglavlja knjige Šrila Rupe Goswamija 'Bhaktirasamrta-sindhu' / 'Nektar podučavanja'. Poglavlje se naziva 'Uvrede koje treba izbjegavati'.
Ovdje sam u cijelosti predočio odabrani tekst iako su neke od navedenih uvreda već ranije bile
spomenute.
U pomoćnoj vedskoj literaturi, postoji lista od trideset i tri uvrede koje treba izbjegavati
tijekom obožavanja Gospodina: 1) Osoba ne bi trebala ući u hram na nosiljci ili sa cipelama na
nogama. 2) Ne bi se trebale propustiti proslave raznih festivala za zadovoljstvo Vrhunske
Božanske Osobe, kao što su Janmaštami ili Ratha-yatra. 3) Uvreda je izbjegavati odavanje
poštovanja pred Božanstvima. 4) Osoba ne bi trebala ući u hram da obožava Gospodina ako
prethodno nije oprala ruke i stopala nakon jedenja. 5) Osoba ne bi trebala ući u hram u
kontaminiranom stanju. (U skladu sa vedskim spisima, ako netko umre u obitelji, čitava obitelj
postane kontaminirana neko vrijeme, u skladu sa društvenim statusom. Na primjer, u
brahmanskoj porodici period kontaminacije traje dvanaest dana, u porodici kšatriya i vaišya petnaest dana i u porodici šudra - trideset dana)3. 6) Ne bi trebalo odavati poštovanje jednom
rukom. 7) Ne bi trebalo kružiti ispred Božanstava. (Prilikom kruženja, tj. hodanja oko hrama treba započeti desne strane Božanstava. Takvo kruženje oko hramske zgrade treba izvoditi tri
puta dnevno)4. 8) Ne bi trebalo pružati noge pred Božanstvima5. 9) Ne bi trebalo sjediti pred
Božanstvima držeći se rukama za gležnjeve, laktove i koljena. 10) Ne bi se trebalo ležati pred
Božanstvima. 11) Pred Božanstvima se ne bi trebao prihvaćati (objedovati) prasadam. 12) Pred
Božanstvima se ne smiju govoriti laži. 13) Pred Božanstvima se ne bi trebalo govoriti vrlo glasno.
14) Pred Božanstvima se ne bi trebalo razgovarati sa drugima6. 15) Ne bi se smjelo plakati i
naricati pred Božanstvima7. 16) Ne bi se smjelo svañati ili tući pred Božanstvima. 17) Ne bi
trebalo nikoga prekorijevati (grditi) pred Božanstvima. 18) Pred Božanstvima se ne bi trebala
davati milostinja prosjacima. 19) Pred Božanstvima se ne bi trebalo grubo obraćati drugima. 20)
Pred Božanstvima se ne smije nositi odjeća od krzna8. 21) Ne bi smjeli hvaliti i veličati druge
pred Božanstvima. 22) Ne bi smjeli druge nazivati pogrdnim imenima u prisustvu Božanstava.
23) Pred Božanstvima se ne smije puštati zrak. 24) Osoba ne bi trebala propustiti da obožava
Božanstvo u skladu sa svojim mogućnostima. (U Bhagavad-giti piše da je Gospodin zadovoljan
ako mu neki bhakta ponudi list ili malo vode. Ova formula koju propisuje Gospodin, univerzalno
je primjenjiva, čak i za najsiromašnijeg čovjeka. Ali to ne znači da netko tko ima dovoljno
sredstava za obožavanje Gospodina na prikladan način – treba primijeniti istu formulu i
Gospodinu ponuditi tek samo vodu ili list. Ako takva osoba ima dovoljno materijalnih sredstava –
ona treba Gospodinu ponuditi lijepe ukrase, lijepo cvijeće, lijepe namirnice i prisustvovati svim
ceremonijama. To ne znači da bi netko trebao zadovoljiti uzvišenog Gospodina sa malo vode ili
listom, dok za sebe troši sav novac za čulno uživanje9. 25) Ne bi smjeli jesti ništa što nije
prethodno ponuñeno Gospodinu Krišni. 26) Ne bi smjeli propustiti da Krišni ponudimo sezonsko
voće i žitarice. 27) Nakon što je hrana skuhana, nikome ne bi trebala biti ponuñena prije nego je
ponuñena Božanstvima. 28) Ne bi smjeli sjediti leñima okrenutim Božanstvima10. 29) Ne bismo
smjeli tiho odavati poštovanje duhovnom učitelju. Drugim riječima, trebamo dovoljno glasno
3
Šrila Prabhupada nije nikada insistirao na striktnom slijeñenju ovog pravila - vjerojatno iz dva razloga: 1) Tijekom
svoga života, nije imao vremena uspostaviti duhovni kastinski sustav varne i ašrame koji bi jasno definirao tko je tko. On
je govorio da smo mi vaišnave - što je iznad svakog kastinskog poistovjećivanja. 2) Zbog tehničkih razloga (količine
službe koju je trebalo izvršiti s ciljem širenja sankirtana misije) nije bilo praktično da vaišnave tjednima ne ulaze u hram.
Širenje sankirtana misije ima prioritet nad striktnim slijeñenjem nekih pravila dharme.
4
Šrila Prabhupada nije insistirao niti na ovom pravilu koje spominje Šrila Rupa Goswami. Izvorna riječ u engleskom
tekstu je 'circumambulate', što sam ja preveo kao 'kruženje'. HH. Bhakti-vidyapurna Swami daje definiciju da
'circumambulate' znači kružiti oko nekoga s ciljem obožavanja. S obzirom na ovu definiciju, kružno plesanje pred
Božanstvima u hramu je dozvoljeno.
5
Misli se -prilikom sjedenja ili općenito okretanje stopala prema Božanstvima prilikom plesanja. U hramu bi trebalo
sjediti u lotosovom položaju ili na stolici, ali nikako sa ispruženim nogama.
6
O svjetovnim temama.
7
Ovdje se misli isključivo na plakanje i naricanje povezano sa nekim materijalnim razlozima (npr. ako umre netko od
bližnjih, ako netko izgubi posao, itd). Meñutim, plakanje za Krišnom, motivirano duhovnim emocijama - ne samo da je
dozvoljeno, nego se i ohrabruje. To je jedan od simptoma savršenstva duhovnog života.
8
Šrila Prabhupada je rekao da ovo vrijedi i za kožne odjevne predmete. (O cipelama da i ne govorimo, jer se u cipelama
ionako ne smije ulaziti u hramsku prostoriju).
9
O ovome možete pročitati više u dodatku priručnika (esej 'Zaboravljene dužnosti').
10
Naravno, ovo vrijedi i za stajanje.
46
11
izgovarati molitve duhovnom učitelju dok odajemo poštovanje . 30) Ne bismo smjeli propustiti
da pohvalimo duhovnog učitelja u njegovom prisustvu. 31) Ne smijemo hvaliti sami sebe u
prisustvu duhovnog učitelja. 32) Ne bismo smjeli loše govoriti o polubogovima pred Božanstvima.
To je bila lista od 32 uvrede, pored kojih postoji i druga lista navedena u Varaha Purani12. Te
uvrede su slijedeće: 1) Ne bismo smjeli dodirivati Božanstva u mračnoj prostoriji. 2) Ne bismo
smjeli propustiti da striktno slijedimo pravila i propise vezane uz obožavanje Božanstava. 3) Ne
bismo smjeli ući u hram a da se prethodno ne najavimo nekim zvukom (zvonjenjem ili
kucanjem). 4) Ne bi trebalo Božanstvima nuditi nikakvu hranu koju su prethodno vidjeli psi ili
neke druge niže životinje. 5) Ne bismo smjeli prekidati šutnju dok obožavamo Božanstva. 6) Ne
bismo smjeli prekidati obožavanje Božanstava zbog odlaska na malu ili veliku nuždu. 7) Ne bi
trebalo Božanstvima nuditi mirisni štapić bez nuñenja cvijeta (cvijeća). 8) Beskorisno cvijeće bez
mirisa ne bi trebalo nuditi Božanstvima. 9) Ne trebamo propustiti da svakodnevno operemo zube.
10) Ne bi se smjelo ući u hram neposredno nakon seksualnog odnosa. 11) Ne bismo smjeli
dodirnuti ženu tijekom njenog menstrualnog perioda. 12) Ne bismo smjeli ući u hram nakon
dodirivanja mrtvog tijela. 14) Ne bismo smjeli ući u hram nakon što smo vidjeli mrtvo tijelo. 15)
Ne bismo smjeli puštati zrak u hramu. 16) U hramu ne bismo smjeli ispoljavati gnjev. 17) Ne
bismo smjeli ući u hram nakon posjete krematoriju. 18) Ne bismo smjeli podrigivati pred
Božanstvima. 19) Ne bismo smjeli pušiti marihuanu ili ganju. 20) Ne bismo smjeli konzumirati
opijum ili slične intoksikante. 21) Ne bismo smjeli ući u sobu Božanstava ili dodirivati Božanstva
nakon što smo svoje tijelo premazali uljem. 22) Ne bismo smjeli kritizirati spise koji poučavaju o
apsolutnoj uzvišenosti Gospodina. 23) Ne bismo smjeli uvoditi (propagirati) učenja spisa koji se
suprotstavljaju zaključcima vaišnavske literature. 24) Ne bismo smjeli žvakati betelove oraščiće
pred Božanstvima. 25) Ne bismo smjeli Božanstvima nuditi cvijeće koje je bilo držano u nečistim
posudama. 26) Ne bismo smjeli obožavati Gospodina dok sjedimo direktno na podu. Trebali
bismo imati nekakav podmetač ili tepih. 27) Ne bismo smjeli dodirivati Božanstva ako se nismo
prethodno okupali (istuširali). 28) Ne bismo smjeli ukrašavati čelo sa tilakom od tri linije. 29) Ne
bismo smjeli ući u hram ako prethodno nismo oprali ruke i stopala. 30) Božanstvima ne bismo
trebali nuditi hranu koju su kuhali abhakte (oni koji nisu vaišnave). 31) Božanstva ne bismo
trebali kupati u vodi koju su dodirnuli nokti ili prsti. 32) Božanstva ne bi trebali obožavati oni koji
se obilno znoje. 33) Ne bismo smjeli davati zakletve pozivajući se na ime Boga.
Kirtan reforma
Da li smo u proteklih više od četiri desetljeća uspjeli sačuvati duhovne standarde koje smo
naslijedili od Šrila Prabhupade? Nažalost ne. Praksa pokazuje da je u nekim sferama duhovnog
nasljeña došlo do znatnih promjena koje nas, kako vrijeme prolazi – sve više i više udaljavaju od
standarda koji su zapisani u Šrila Prabhupadinim učenjima. Nameću se pitanja: ‘Tko mijenja Šrila
Prabhupadine standarde, i zašto?’ Svi problemi u ISKCON-u, pa tako i ovaj – temeljeni su na
izražajnom utjecaju guna strasti i neznanja. Još za vrijeme Šrila Prabhupadinog boravka meñu
nama – stanoviti vaišnave su se namjerno ili iz neznanja drznuli uvoditi neke promjene koje Šrila
Prabhupada nije odobravao. Pored svih dužnosti i obaveza koje je imao, Šrila Prabhupada je
morao trošiti dosta energije na očuvanje vjerodostojnih duhovnih standarda. Nije ni čudo.
Njegovi učenici bili su prva generacija sljedbenika, uglavnom ponikla iz degradiranog miljea
najdubljeg materijalizma. Šrila Prabhupada se očinski trudio u njih usaditi duhovne standarde i
filozofska učenja primjerena njihovim ograničenim mogućnostima.
Nerijetko, njegovi učenici su postali zbunjeni učenjima i standardima koje su u Indiji imali
prilike (u izobilju) susresti u kontaktu sa raznim babaji-ma, yogijima, vaišnavama i kvazivaišnavama. Pa ipak, prije svog odlaska u duhovni svijet, Šrila Prabhupadina izvorna učenja su
zapisana u njegovim knjigama i snimljena na audio i video trakama. Dakle, izvorni standardi su
zabilježeni i srećom dostupni svakom članu ISKCON-a. Unatoč tome, čak i nakon trideset godina
od trenutka odlaska Šrila Prabhupade, izvorni duhovni standardi se nisu uspjeli sačuvati u svojoj
potpunoj čistoći. Za to su dobrim dijelom odgovorni oni od kojih smo naslijedili svjesnost Krišne
nakon Šrila Prabhupadinog odlaska. Koristim ovu priliku da oslovim standarde kirtana, koji kako
vrijeme prolazi, postaju sve bljeña slika onoga što smo naslijedili od Šrila Prabhupade.
11
Ovo pravilo ima svoj izuzetak - ako ulazimo u hram za vrijeme lekcije, da ne bi stvarali pometnju, mantre za odavanje
poštovanja treba izgovarati tiho.
12
Neke uvrede se ponavljaju iz prethodne liste.
47
HH. Radhanatha maharaja je napisao toliko neophodan priručnik vaišnavskog ponašanja, koji
će nesumnjivo pomoći mnogima, bez obzira koliko dugo prakticiraju svjesnost Krišne – da
isprave svoje standarde vaišnavskog ponašanja i nauče pravila i propise koje su propustili naučiti
ranije (iako su cijelo vrijeme dostupni u knjigama koje je Šrila Prabhupada preveo ili sam
napisao). Inspiriran svijetlim primjerom HH. Radhanatha maharaja, odlučio sam dati svoj prilog
povratku na izvorne Šrila Prabhupadine standarde i pravila voñenja kirtana. Ovaj priručnik
kojega sam nazvao “Prabhupadini standardi kirtana”, temeljen je na seminaru “Kirtan reform”
kojega je prije otprilike 10 godina u Mayapuru održao HH. Jayadvaita Swami. On je u svojim
predavanjima citirao HH. Bhakti-vikaša Swamija, HG. Kripamoya prabhua, HG. Harikeša
prabhua, HG. Hari-šauri prabhua i još nekoliko imena onih koji su iz prve ruke, od Šrila
Prabhupade osobno, imali prilike naučiti vjerodostojne vaišnavske standarde svojstvene za našu
sampradayu.
Pored toga, HH. Jayadvaita Swami je u nekoliko navrata, svoje izjave potkrijepio puštanjem
audio zapisa Šrila Prabhupadinog pjevanja. Možda ćete čitanjem ovog priručnika ponekad biti
malo iznenañeni (ugodno ili neugodno), pa zato koristim priliku da izjavim kako izloženi tekst nije
proizvod moje mentalne spekulacije, već jednostavno prijevod i zapis izjava HH. Jayadvaita
Swamija i ostalih kompetentnih vaišnava koje on citira u svojem seminaru. Ovo nije transkripcija
čitavog seminara, već moj izbor poanti koje sam smatrao najvažnijima. Seminar “Kirtan reform”
možete skinuti sa Interneta na slijedeći način. Idite na www.iskcondesiretree.com ► Audio ►
Swamis ► HH. Jayadvaita Swami ► Seminari ► Kirtan reform (desni klik ).
Osobno, smatram da je svatko od nas, članova ISKCON-a, odgovoran za očuvanje
autentičnosti standarda koje je postavio Šrila Prabhupada. Situacija kakva je sada, prilično je
nezadovoljavajuća jer u standardima kirtana modernog ISKCON-a ima previše spekulativnih
mantri. Neke vjerodostojne mantre i pjesme pjevaju se kada nije vrijeme za njih, a u nekim
slučajevima ima toliko drskosti da su u izvorne mantre i pjesme autoriziranih acarya – umetnuti
dodaci koji su postali standardni u mnogim ISKCON-ovim pjesmaricama. Kao za primjer mogu
navesti spekulativni dodatak ‘dui pade laila šarana’ koji je u nekim pjesmaricama ubačen na
kraju pjesme ‘Guru-vandana’ autora Šrila Narotama das Thakura. Zato nije ni čudo što mnogi
ISKCON-ovi vaišnave (rekao bih, većina) niti ne znaju da je taj dodatak plod nečije spekulacije,
jer “Tako piše u pjesmarici.”
Ako se svjesno ne potrudimo ponovo uspostaviti izvorne Šrila Prabhupadine standarde kirtana
– što li će sve izmisliti generacije koje dolaze nakon nas? Naša je sveta dužnost očuvanje
izvornih učenja Šrila Prabhupade; bilo da se radi o filozofskim doktrinama, standardima
vaišnavskog ponašanja, standardima kirtana, itd. Čitajući stranice koje slijede, neizbježno ćete
doći do spoznaje da čak i naši gurui nesvjesno krše pravila i propise voñenja kirtana.
Pretpostavljam da je razlog tome njihova neinformiranost o standardima i pravilima koje je
postavio Šrila Prabhupada. Bilo bi realno očekivati da je GBC tijelo već odavno trebalo učiniti
neke praktične korake po pitanju standardiziranja pravila i propisa voñenja kirtana u skladu sa
Šrila Prabhupadinim uputstvima. U svakom slučaju, ne bi valjalo upasti u zamku maye pa
kritizirati ISKCON gurue i ostale napredne vaišnave zbog toga što veliki broj njih osobnim
primjerom ne slijedi propisane standarde.
Na kraju ovog priručnika dodao sam svoj esej pod nazivom “Zlatno pravilo” koji je
svojevremeno izašao na stranicama Krišna-katha magazina. Taj esej vam može poslužiti kao
vodič u tome kako, kada i gdje korigirati nekoga (pa čak i gurue) – ne samo po pitanju voñenja
kirtana, nego i u drugim oblastima duhovnog života. Ponavljam; dužnost svakog sljedbenika Šrila
Prabhupade je prvenstveno da sam nauči standardna pravila, a zatim da i druge pouči ukoliko
vidi da ih ne poznaju. [U uglatim zagradama napisao sam svoje komentare vezane uz seminar
HH. Jayadvaita Swamija]. Podebljanja dijelova teksta sam učinio ja, a ne autor teksta - kako bi
stavio naglasak na važnost nekih izjava.
Ugodno čitanje (i praktična primjena)!
Vrsabha das
48
Prabhupadini standardi kirtana
Na samom početku seminara HH. Jayadvaita Swami (u daljem tekstu JAS) se ispričava što će
svojim riječima i audio prilozima eksponirati mnoge napredne vaišnave koji svjesno ili nesvjesno
(zbog neinformiranosti) krše Šrila Prabhupadine standarde voñenja kirtana.
Ovo je citat Prabhupadinog komentara na stih CC Adi-lila 7.168
“... Postoje sahaji-je koji ne poznaju važnost Panca-tattve, pa zato izmišljaju svoje vlastite
napjeve kao bhaja nitai gaura, radhe šyama, japa hare krisna hare rama ili šri krisna caitanya
prabhu nityananda hare krisna hare rama šri radhe govinda. Takvi napjevi mogu zvučati kao
dobra poezija, ali nam ne mogu pomoći da napredujemo u predanom služenju ... Ne bi trebali
budalasto prihvatiti bilo kakve napjeve izmišljene od strane imaginarnih bhakta. Ako netko
zaista želi izvući efekt od mantranja, onda mora striktno slijediti velike acarye...”
Ovo je izvadak iz Prabhupadinog pisma Šyamasundara prabhuu (25/10/1970)
“...Što se tiče autoriziranih pjesama, možeš obavijestiti Georga da su autorizirane pjesme one
koje su pjevali ili komponirali samospoznati acarye. Naredba u vaišnavskim propisima je da
se neautorizirane pjesme nikada ne smiju slušati. Postoji poredba koja govori da mlijeko,
iako vrlo hranjivo – djeluje kao otrov, ako ga dotakne jezik zmije... “
Prije svega, valja posvetiti pažnju pravilnom izgovaranju riječi u mantrama i vaišnavskim
pjesmama. [Čudno je to što čak i nakon nekoliko godina prakticiranja procesa bhakti-yoge –
većina nas još uvijek krivo izgovara neke riječi na sanskrtu. Evo nekoliko čestih primjera.
1) U četvrtom stihu Šri-Šri Gurv-aštake, umjesto catur-vidha-šri-bhagavat-prasada, mnogi
vaišnave pogrešno izgovaraju riječ prasado.
2) U sedmom stihu iste pjesme, umjesto uktas tatha bhavyata eva sadbhih, neki vaišnave
pogrešno izgovaraju prvu riječ yuktas.
3) U Šri Nrsimha pranami, koja bi po pravilu trebala ići ovako ... ito nrsimhah parato nrsimho,
yato yato yami tato nrsimhah, bahir nrsimho hrdaye nrsimho – veliki broj vaišnava pojednostavi
čitavu stvar, pa sve podvučene riječi izgovara nrsimho.
4) U Šri Tulasi-kirtani, drugi dio četvrtog stiha je seva-adhikara diye koro nija dasi. Meñutim,
mnogi pjevaju adhikoro. Adhikara znači ‘sposobnost ili kvalifikacija’. Pitam se što znači
‘adhikoro’.
Ovakvih primjera ima još jako puno. Pa ipak, zbog nepravilnog izgovaranja sanskrtskih riječi,
nećemo ići u pakao, ali ako se već smatramo Šrila Prabhupadinim sljedbenicima – bilo bi za
očekivati da mantre i pjesme izgovaramo onako kako nas je Šrila Prabhupada naučio – izmeñu
ostalog, i za dobrobit mlañih naraštaja na kojima tradicija ostaje].
JAS navodi nekoliko primjera spekulativnih jinglova (džinglova / napjeva) koje je HH. Bhaktivikaša Swami zabilježio na svojim proputovanjima po ISKCON-ovim hramovima.
1) govinda bolo-hari gopala bolo
2) radharani ki jay maharani ki jay (brijbasi folk pjesma neautorizirana od strane acarya)
3) jaya radha-ramana haribol (izmišljeni pop-bhajan)
4) radhe radhe šyam milade (popularno meñu ISKCON-ovim vaišnavama u Indiji)
Interesantno da se ovakvi napjevi i pjesme pojavljuju u pjesmarici “More songs by vaishnava
acaryas / Još pjesama vaišnava acarya” [Paradoksalno, zar ne?]
Postoji mnogo striktnih pravila i propisa pri izvoñenju vedskih žrtvovanja. Jedno od nužnih
pravila je propisno izgovaranje mantri. U vedska vremena, postojalo je nekoliko brahmana koji
su surañivali prilikom vršenja žrtvovanja. Ako bi brahmana koji je izgovarao mantre, negdje
pogriješio, odmah ga je prekidao i ispravljao brahmana koji je imao zadatak pronalaženje
grešaka u izgovaranju mantri. Sa vedskim / vaišnavskim mantrama nije se za šaliti. Ukoliko se
49
pravilno ne izgovaraju, neće doći do nikakvih rezultata ili do željenih rezultata. Zbog takve
nepažnje je Tvašta dobio sina (Vritrasura) ‘kojega će ubiti Indra’, umjesto da dobije sina ‘koji će
ubiti Indru’. [Kumbakarna je umjesto željenog Indrinog prijestolja (indra-asana), dobio
‘blagoslov’ dugog spavanja u krevetu (nidra-asana)].
Sveta imena uvijek darivaju dobrobiti, tako da čak i sahajije imaju nekakvu dobrobit. Ali, naša
dužnost je da zadovoljimo Krišnu, a ne da impresioniramo ljude. Inače bi im mogli
govoriti ono što oni žele čuti, i oni bi bili zadovoljni. Meñutim, Krišna želi da im mi kažemo ono
što On želi.
Ako želimo slušati od neautoriziranih izvora, što god da prezentiramo drugima - biti će takoñer
neautorizirano. Ako vidite nekog naprednog vaišnavu da pjeva nešto što nije u skladu sa
tradicijom vaišnava acarya, nemojte činiti uvrede, nego shvatite njegovu pogrešku kao mrlje na
mjesecu.
Šrila Prabhupada nije odobravao pjevanje raghupati-raghava raja ram, patita-pavana sita-ram
čak niti na dan pojave Gospodina Ramacandre. Jednom prilikom (za vrijeme Rama-navamija) je
u gnjevu zaustavio pjevanje te mantre. [HG. Hari-šauri prabhu u svom seminaru o Šrila
Prabhupadi tvrdi kako je tu pjesmu izmislio Gandhi]. Kada su Šri-Šri Sita-Rama-LakšmanHanuman božanstva bila instalirana u Bombayu - Šrila Prabhupada je rekao da nema potrebe za
pjevanjem Njihovih imena, jer su ona već sadržana u maha-mantri.
Šrila Prabhupada nikada nije pjevao imena Božanstava, čak niti na kraju pjesme. Danas
je redovit standard u ISKCON-u da se na kraju mangala-aratija, gaura-aratija, jaya radhamadhave itd. - obavezno pjevaju imena hramskih Božanstava. Nerijetko se bhakte toliko ponesu
da skrate pjevanje Hare Krišna maha-mantre kako i što duže pjevali jaya gaura-nitai!, jaya
radha-govinda ili koja god druga imena Božanstava. To nije bio Šrila Prabhupadin standard.
Možete li mi pustiti neku audio snimku gdje Šrila Prabhupada pjeva jay (imena božanstava)? Ne
kažem da je to uvreda, ali nije standard koji je postavio naš acarya. [Koliko god izgledalo
povoljno pjevanje imena Božanstava, ipak ne smijemo zaboraviti da milost i duhovna snaga
dolazi tek od striktnog slijeñenja uputstava acarya. Za nas je Šrila Prabhupada najvažniji
acarya, kao predstavnik svih prethodnih acarya. Teško je da ćemo ga zadovoljiti izmišljanjem
nekih pravila za koja mi samo mislimo da su povoljna. Zašto pjevanje imena Božanstava ne bi
bilo povoljno? Njihova imena svakako jesu povoljna, ali tajna uspjeha leži u slijeñenju standarda
koje postavlja acarya. Sve ostalo je spekulacija. Panca-tattva mantra je moćnija od mahamantre. Pa ipak, mi pridajemo poseban značaj maha-mantri jer je to instrukcija Šri Caitanye.
Netko bi se mogao napraviti ‘pametan’ pa umjesto 16 krugova maha-mantre, mantrati 16
krugova panca-tattva mantre. Meñutim, to nije standard koji su propisali acarye sa samim Šri
Caitanyom na čelu].
Jay Prabhupada! je OK. To su bhakte pjevali i u njegovom prisustvu. [Početnici bi mogli biti
zbunjeni time kako Šrila Prabhupada nije pjevao imena Božanstava (niti je tome poučavao svoje
učenike), a dozvoljavao im je da njemu samome pjevaju Jay Prabhupada! Njemu je bilo savršeno
jasno da njegovi učenici imaju pristup Božanskom Paru isključivo preko njega kao vjerodostojnog
predstavnika Božanskog Para. To pravilo dolazi od samoga Krišne. Šrila Prabhupada je sva
obožavanja i molitve, kao i svu službu ponuñenu njemu - usmjeravao na Božanski Par. To je
pravilo vaišnavske tradicije].
Ako na kraju aratija baš morate pjevati imena Božanstava i ostalih osoba - onda je logičnije da
se prvo poštovanje odaje vlastitom guruu, zatim Šrila Prabhupadi, acaryama, pa tek onda jay
božanstva! - a ne obrnutim redom.
Jaya gurudeva! Mislite da je to OK? Nije! Šrila Prabhupada to nije dozvoljavao. Rekao je da je
to impersonalno i da potiče od sahajiya-sampradaye. On bi izazvao one koji su pjevali jay
gurudeva! - “Tko je gurudev? Pjevaj guruovo ime!” [Ovu poantu imate u drugom dijelu seminara
u s početkom u 6-toj minuti i 34-toj sekundi]. Takoñer je rekao da je jay gurudeva! OK ako se
odmah zatim pjeva osobno ime gurua. Inače, umjesto jay gurudeva, bilo bi puno primjerenije
pjevati mantru om ajnana-timirandasya, jnananjana-šalakaya, cakšur unmilitam yena, tasmai
šri-gurave namah. To je standardna mantra odobrena od vaišnava acarya.
50
Nikada nemojte dodavati nešto prije maha-mantre ili u samoj maha-mantri. To je
izluñivalo Šrila Prabhupada. Kada god bi čuo da netko pjeva bhaja hare krišna hare krišna krišna
krišna ... ili bolo hare krišna hare krišna krišna krišna ... Šrila Prabhupada je postao uznemiren i
odmah bi zaustavio kirtan. [Ovo je maha-spekulacija naročito popularna u Indiji. Kada god sam
bio u Indiji (a bio sam pet puta), redovito bi čuo neke ISKCON-ove bhakte kako dodaju nešto
prije maha-mantre ili čak ubace nešto u samu maha-mantru. To je bogohuljenje! Tko se smatra
dovoljno kompetentnim da prepravlja (‘uljepšava’) tradicionalnu maha-mantru koja potječe iz
duhovnog svijeta?]
U panca-tattva maha-mantri koja glasi jaya šri-krišna-caitanya prabhu nityananda šri-advaita
gadadhara šrivasadi-gaura-bhakta.vrinda - mnogi pogrešno pjevaju jay-advaita umjesto šriadvaita.
Postoje dvije vrste kirtan leadera (voña). Jedni koji pjevaju za zadovoljstvo božanstava [i zato
pjevaju na standardizirani način odobren od strane vaišnava-acarya] i drugi koji pjevaju za
zadovoljstvo prisutne publike (ljudi) [Kako bi ih impresionirali raznovrsnim ‘uljepšavanjima’. Što
mislite da zaista zadovoljava Božanski Par i acarye?] Naša dužnost je da zadovoljimo Krišnu, a
ne ljude. Inače bi im mogli govoriti ono što oni žele čuti. I oni bi time bili zadovoljni. Meñutim,
Krišna želi da im mi kažemo ono što On želi da im mi saopćimo.
Jednom je netko u pjesmi krišna krišna krišna krišna krišna krišna krišna he! - zamijenio riječ ‘krišna’ sa riječju ‘Gaura’. Šrila Prabhupada je bio bijesan.
Šrila Prabhupada je postavio standard za pjevanje tijekom managala-aratija, kako slijedi:
1) Gutv-aštaka, 2) Panca-tattva maha-mantra i 3) Hare Krišna maha-mantra i ništa više.
Ukoliko bi preostalo malo vremena za pjevanje maha-mantre, Gurv-aštaku treba pjevati samo
jednom, a ne duplo. Panca-tattva maha-mantru nikada ne treba pjevati više od tri puta. Tri puta
je standard. Primijetite da Prabhupada nije postavio kao standard pjevanje njegove pranamamantre, niti je on ikada pjevao pranama-mantru za svog gurua tijekom mangala-aratija [ili bilo
kojeg drugog aratija].
Evo Šrila Prabhupadinog standarda za guru-puju [tj. Pabhupada-puju, pošto je dnevna gurupuja službeno ukinuta odlukom GBC-ja prije desetak godina]. 1) Šri Guru-vandana, 2) Pancatattva maha-mantra tri puta, 3) Hare Krišna maha-mantra i 4) ništa više!
Gaura-arati: 1) Gaura-arati, 2) Panca-tattva maha-mantra tri puta, 3) Hare Krišna mahamantra i 4) ništa više!
Šrila Prabhupada nikada nije pjevao panca-tattva maha-mantru u skraćenom obliku, kao što
mnogi čine danas: Jaya panca-tattva, panca-tattva, panca-tattva ... ! Ne. On je uvijek pjevao
čitavu mantru jaya šri-krišna-caitanya prabhu nityananda šri-advaita gadadhara šrivasadigaura-bhakta vrinda. Šrila Prabhupada je više puta dao instrukciju “Ne izmišljajte nove mantre!”
Jedna od tih izmišljenih mantri je dui pade laila šarana koju veliki broj ISKCON-ovih
vaišnava pjeva na kraju Šri Guru-vandana pjesme Šrila Narotama das Thakura. [Čuo sam da je
HH. Bhakti-Vikaša Swami, koji tečno govori Bengali, rekao da taj napjev ne samo da je
spekulativan, nego je i gramatički neispravan, što mu pridaje značenje drugačije od željenog.
Kao što sam već spomenuo u uvodu, netko je bio dovoljno drzak da tu spekulaciju uključi u
standardnu vaišnavsku pjesmaricu u kojoj se nije nalazila za vrijeme Šrila Prabhupade].
Šrila Prabhupada nije volio da se olako razmećemo imenom Šri Radhe pjevajući Jay Radhe! Da
li je itko ikada čuo Šrila Prabhupada da uzvikuje Jay Radhe! Čak je i Šrila Šukadeva Goswami bio
izuzetno pažljiv pri pomenu Njezinog imena. Zato ju je tek indirektno spomenuo u ŠrimadBhagavatamu. Kada god bi brijbasiji pozdravili Šrila Prabhupada sa Jay Radhe!, on bi uzvratio
Hare Krišna!. [U ISKCON-u je na neki način postalo uvriježeno uzvikivanje Jay Jay Šri Šri
Radheeeeeeeeeeee - Šyam! Pa eto, u skladu sa prethodno izloženim - izgleda da to baš ne bi
obradovalo Šrila Prabhupada]. Kada pjevamo u slavu Šrimati Radharani, najbolje je pjevati
standardne pjesme vaišnava-acarya kao npr. Jaya Radhe, jaya jaya Madhava dayite ... od Šrila
Rupe Goswamija.
51
Još jedna od rasprostranjenih spekulacija je Jaya bhakta Prahlad! Zašto bhakta Prahlad?
Prahlad maharaj je bio jedan od 12 mahajana. To je isto kao kada bi pjevali bhakta Haridas
Thakur, bhakta Rupa Goswami, bhakta Prabhupada, itd. Termin ‘bhakta’ koristi se za vaišnave
koji još nemaju prvu inicijaciju, kao npr. bhakta Joe.
[Kada smo već kod Šri Nrsimha praname, želim eksponirati još jednu spekulaciju koju HH.
Jayadvaita maharaj nije spomenuo. Na zapadu se može često čuti kako vaišnave pjevaju jayo
jagad i, jayo jagad i, jayo jagadiša hare. Zvuči blesavo, zar ne? Otkuda znam da je to
spekulacija? Otuda što Šrila Prabhupada to nije nikada pjevao. On je pjevao jaya jagadiša hare.
Osim toga, Šrila Prabhupada nikada nije izgovarao Jayo, nego je izgovarao Jaya!, što znači ‘sva
slava’ ili ‘pobjeda’. Koliko ISKCON-ovih vaišnava poznajete koji pravilno izgovaraju Jaya, a ne
jayo?].
Na kraju Šri Tulasi-kirtana često se može čuti kako neki vaišnave pjevaju jaya tulasi devi, jaya
bhakti devi!... Jeste li sigurni da su Tulasi devi i Bhakti devi ista osoba? Nisu! Bhakti devi je
ekspanzija Šrimati Radharani. [Pjevanje jaya tulasi devi, jaya bhakti devi isto je toliko
besmisleno kao kada bi netko pjevao jaya tulasi devi, jaya subadra devi! Uz svo dužno
poštovanje Subadra devi - ipak, nije joj mjesto u Tulasi-kirtani (baš kao niti Bhakti devi). Usput
rečeno, ne sjećam se da sam ikada čuo snimku Šrila Prabhupade gdje pjeva jaya vrinde! - ali
sam čuo gdje Tulasino ime izgovara Vrinda devi (a ne Vrinde devi)].
Kirtan treba biti sladak i melodiozan, a ne ekstra brz. [Ovo naročito vrijedi za mangala-aratik
kada valja pjevati melodiozno i bez strasti - a ne probijati uši božanstvima i prisutnim
vaišnavama]. Šrila Prabhupada nije volio kada su bhakte u hramskim kirtanima koristili
mikrofone i ozvučenje. Rekao je da glas preko zvučnika zvuči ‘kao glas rakšase’. [Pretpostavljam
da s pravom mogu reći da su javni programi za veliki broj ljudi, izuzetak od spomenute Šrila
Prabhupadine izjave. On je gotovo redovno koristio ozvučenje na pandal programima i u velikim
dvoranama. U svakom slučaju, nije uputno glasno lupati karatalima i vumperima te tako
sistematsko uništavati sluh okolnih vaišnava (i svoj osobni). Božanstva se ne mogu
impresionirati glasnim lupanjem instrumenata - već našom svjesnošću prožetom duhovnom
ljubavlju i odanosti. Ja osobno odmah izlazim napolje kada kirtan postane preglasan, i još
naročito ako je ozvučen. Čuvam svoj sluh. Isto bih savjetovao i vama]. Melodije u kirtanu trebaju
biti takve da većina može ponavljati, a ne u stilu indijskog zavijanja.
Ramo, Ramo - druže moj! (Vrsabha das)
Hare Krišna Hare Krišna Krišna Krišna Hare Hare / Hare Ramo Hare Ramo Ramo Ramo Hare
Hare. Primjećujete li nešto neobično u ovoj tzv. maha-mantri. Ako ne - onda se ljuto varate da je
to uopće maha-mantra. To je tek surogat mantra koja je rasprostranjena ISKCON-om od Arktika
do Antarktika, pa svuda uokolo. Danas je prava rijetkost čuti nekog ISKCON vaišnavu da
ispravno pjeva maha-mantru onako kako smo je naslijedili od vaišnava-acarya preko Šrila
Prabhupade.
Ne mogu se čudom načuditi što je upravo najintegralniji dio vaišnavske tradicije (mahamantra), postao iskrivljena verzija svetih imena Božanskog Para. Može li mi bilo tko od vas
pustiti snimku Šrila Prabhupadinog pjevanja maha-mantre gdje on izgovara ‘Ramo’ umjesto
‘Rama’? On je ponekada izgovarao ‘Ram’, ali nikada ‘Ramo’. Čuo sam anegdotu od HH.
Purnacandre Gosvamija da su neki bhakte i u Šrila Prabhupadinom prisustvu počeli pjevati ‘Hare
Ramo’. On bi se usprotivio rekavši ‘Tko je taj Ramo?’ Ovdje vam prilažem prijevod značenja
Maha-mantre onako kako je napisao Šrila Gopal-guru Swami. Kao najmlañi sin Šivananda-Sene,
imao je nekoliko osobnih zabava sa Šri Caitanya Mahaprabhuom. Kada se Caitanya Mahaprabhu
zajedno sa svojim najpovjerljivijim pratiocima vratio u duhovni svijet - Šrila Gopal-guru Swami je
bio jedan od najistaknutijih nosioca i čuvara vaišnavske tradicije. Njegov prijevod maha-mantre,
kako ćete uskoro i sami pročitati, preuzeo sam iz vaišnavskog magazina Krišna-katamrita kojega
su izdavali učenici HH. Gaura-Govinda Maharaja iz Orisse. To je bilo u jednom od brojeva
magazina dok je on još boravio meñu nama. Znači, i on je potvrdio ispravnost slijedećeg
izvornog značenja maha-mantre.
1) Pomoću svoje neuobičajene ljepote, Šri Krišna-Candra opčarava svačiji um. Meñutim, kada Šri
Radha upotrijebi svoju osobnu mudrost, Ona takoñer opčara Krišnin um. Zbog toga se Ona
naziva ‘Hara’.
52
2) Pomoću svoje ljupkosti i slatkog zvuka svoje flaute, Šri Krišna, koji je ukrašen zadivljujućim
odlikama, privlači Radhu. Zbog toga se On naziva ‘Krišna’.
3) Sa usana velikih predanih duša može se čuti kako Gospodin Hari odvodi sa Rasa plesa Radhu
koja ima oči poput srne i odvodi je u skrovitu šumsku sjenicu. Zbog toga se Radha naziva
‘Hara’.
4) Dok se zabavlja sa Radhom, Njegov crnoputi sjaj uzrokuje da sjajno zlato postane crnkasto.
Zbog toga se On naziva ‘Krišna’.
5) Djelujući u skladu sa željama svoje voljene Radhe, On je u šumi blizu brda Govardhana
stvorio jezero Šyama-kunda i onda ondje privukao vode svih svetih mjesta kupanja. Oni kojima
je to poznato, nazivaju Ga ‘Krišna’.
6) Pomoću svoje nenadmašive ljubavi, Šri Radha privlači Njega koji je izvoñač prekrasnih zabava
u šumi Vrindavani na obalama rijeke Yamune. Oni koji imaju postojanu inteligenciju, zbog toga
Ga nazivaju ‘Krišna’.
7) Jednog dana, dok je bio u Vrindavani, Krišna je ubio demona Arištu koji je bio prerušen u
bika. U to vrijeme Mu je Radha s privrženošću uzviknula ‘O Hari!’. Zbog toga je ona poznata kao
‘Hara’.
8) Ponekad, uslijed krajne ljubavi, Šri Radhin glas postane slab dok pjeva o slavama Šri Krišninih
zabava. Zbog toga, oni koji su umješni u prepoznavanju duhovnih emocija - nazivaju je ‘Hara’.
9) Jednom, u šumi Vrindavane, Krišna je ispustio svoju flautu zbog intenzivnih ljubavnih
osjećaja. U to vrijeme je Radha ugrabila Njegovu flautu. Zbog toga se Ona naziva ‘Hara’.
10) Jednom je Krišna obavio svoje ruke oko Šri Radhe; odveo ju je u šumsku sjenicu koja je
imala oblik jedne od pećina sa brda Govardhana i ondje je uživao sa Njom. Zbog toga se On
naziva ‘Rama’.
11) Najmilostivija Šri Radha svakodnevno Krišni podaruje sreću. Zbog toga se Ona naziva
‘Hara’.
12) Umovi bhakta uvijek nalaze zadovoljstvo u Šri Krišni, koji je ocean transcendentalnog
blaženstva. Zbog toga se taj tamni oblik Krišne naziva ‘Rama’.
13) Radha se naziva Rama jer je uživala sa Acyutom u ljubavnim zabavama u šumskoj sjenici
napravljenoj od cvjetajućih puzavica. I pošto je Krišna sa tom Ramom, On se takoñer naziva
‘Rama’.
14) Kada je čitava Gokula postala ispunjena jadikovanjem zbog šumskog požara, Šri Krišna ga je
ugasio i tako zadovoljio Vrajavasije. Zbog toga se On naziva ‘Rama’.
15) Šri Krišna je otišao u Mathuru da bi ubio demone koje je predvodio Kamsa. Da bi uživala u
povjerljivim zabavama sa Krišnom, Šri Radha Ga je dovela natrag u Vrindavanu. Zbog toga sa
Ona naziva ‘Hara’.
16) Kada se Šri Krišna vratio natrag u Vrindavanu, uklonio je patnju Vrajavasija i pomoću svojih
predivnih zabava opčarava Radhin um. Zbog toga se sin Nande naziva ‘Hari’.
Ukoliko odmah ne poduzmemo konkretne mjere za povratak na Šrila Prabhupadin standard
pjevanja svetih imena, plašim se da je samo pitanje vremena kada će i Krišna postati Krišno.
Nemojte misliti da pretjerujem. U Indiji već odavno postoje neke vaišnavske tradicije kod koji se
Krišnino ime izgovara kao Krišan i Krušna. Ako već ne slušamo pažljivo maha-mantru (a trebali
bi) dok mantramo svoje dnevne krugove, mogli bismo se (za Krišnino zadovoljstvo) barem
potruditi da pravilno izgovaramo Njegova imena. Ne samo zbog nas samih, nego i zbog
generacija koje dolaze iza nas i koje će primiti tradiciju onako kako im je mi predamo.
Netko bi mogao primijetiti: ‘‘Gospodin Caitanya je rekao da nema strogih pravila za pjevanje
svetih imena.’’ Točno; ali to se odnosi na vrijeme, mjesto i okolnosti pjevanja svetih imena, a ne
na mijenjanje slogova u svetim imenima. Logično bi bilo zaključiti da su izuzeci ovog pravila svi
oni koji zbog lingvističkih ograničenosti ne mogu pravilno izgovoriti sveto ime, kao npr. Francuzi
sa svojim nepostojećim ‘R’.
Zlatno pravilo (Vrsabha das)
Svaki početak je težak. I ne samo da je težak, nego se i pamti do kraja života. Siguran sam da
se još uvijek sjećate svojih prvih susreta sa bhaktama, prvih posjeta hramu, prvih Božanstava
koje ste vidjeli, itd. Neki od vas se zadovoljnim sanjarenjem vraćaju u te dobre stare dane, a
neki pak s gorčinom – sve u ovisnosti o odlikama osoba koje su vas uvodile u tajnoviti svijet s
druge strane ogledala; svijet Krišne i Njegovih vječnih pratilaca. Srećom, još uvijek ima onih
iskrenih duša koje svoje utočište pokušavaju naći u učenjima Šrila Prabhupada i ukoračiti u svijet
u kome bi svaki korak trebao biti ples, a svaka riječ pjesma. Na žalost, za mnoge iskrene duše
53
ulazak u taj svijet posut je trnjem i popraćen pogrdama. Poučen vlastitim iskustvima (dobrim i
lošim), želim ovim esejom skrenuti pažnju na izričitu važnost ophoñenja prema novim
pridošlicama.
Od svog osnutka, kroz ISKCON je prošlo mnogo vaišnava. Mnogi su ostali, ali su mnogi i otišli
– i to zauvijek. Nemojte se zavaravati i misliti da je napuštanje Šrila Prabhupadove porodice
isključivo krivnja onih koji odlaze; njihova nedovoljna iskrenost, vezanost za materijalne užitke,
itd. Možda u većini slučajeva to i je pravi razlog, ali ne uvijek. Bilo je onih koji su htjeli preći
preko hramskog praga, ali su naišli na neke nekompetentne vaišnave koji su na njih u vrlo kratko
vrijeme stresli gomilu pravila, propisa, zabrana i naredbi, te time ugasili nečiji plamičak iskrene
želje za predajom. Svakako; na greške, pravila i propise treba ukazati – ali kako, kada i gdje? To
je tema ovog eseja.
Baš kao što je vrlo važno širiti slave snakirtana misije meñu palim dušama, isto je tako važno
voditi pravilnu brigu o onima koji pokažu iskreni interes. Šrila Prabhupada je zamolio svoje
učenike da ne prave od njega Alexandra Velikog. Alexandar Veliki bio je makedonski vojskovoña
koji je uspješno pokoravao novije i novije zemlje, te tako širio svoje carstvo, uglavnom prema
istoku. Njegova greška je bila u tome što bi u novopokorenoj zemlji ostavio nedovoljan broj
vojnika i administratora. Nedugo nakon što bi glavnina njegove vojske otišla u nove pohode,
lokalno stanovništvo novopokorene zemlje bi se organiziralo i napalo (uglavnom porazilo)
malobrojnu Alexandrovu vojsku. Koliko je njegovo vojevanje zaista bilo efikasno unatoč tome što
je bio hrabar ratnik? Očigledno ne puno, jer je vremenom (na već opisani način) pogubio
osvojena područja. Slično njemu, kakve ima svrhe samo propovijedati i dijeliti knjige ako ne
postoji zadovoljavajući broj kompetentnih vaišnava koji će kvalitetno voditi brigu o novim
pridošlicama? U protivnom, ISKCON liči na željezničku stanicu. Neki ljudi dolaze, a neki odlaze.
Po mojem mišljenju, svaki član ISKCON-a koji je u procesu duže od tri godine – trebao bi biti
dovoljno kvalificiran da novim članovima omogući lak i bezbolan ulazak u Šrila Prabhupadovu
porodicu. Za takav trening bi trebali biti odgovorni hramski autoriteti. Ovim esejom ću pokušati
ukazati na najučestalije greške, ali hajde da počnemo od jednog istinitog primjera. (Radi zaštite
privatnosti, imena sudionica biti će promijenjena).
Melita se nedavno zainteresirala za svjesnost Krišne i sva oduševljena je pročitala dvije uvodne
Šrila Prabhupadove knjige. Poznaje bhakte tek mjesec i pol dana i sva ushićena po prvi puta
dolazi na jedan Hare Krišna festival koji traje nekoliko dana. Nakon što se tuširala prije mangalaaratija, počela je prati zube. Prilazi joj mataji Pratištha d.d s namjerom da je poduči o nekim
pravilima vaišnavske higijene.
(Uznemirena) Pratištha d.d: “Hej, šta ti to radiš? Pereš zube nakon tuširanja?”
(Zbunjena) Melita: “Pa, da ... jeli nešto krivo?”
(Uzrujana) Pratištha d.d: “Pa naravno da je krivo. Što ti misliš, da možeš sad tako pred
Božanstva? Sada si kontaminirana!”
(Još više zbunjena i pomalo spržena) Bhn. Melita: “Kontaminirana???”
Pratištha d.d: “Da! Zubi se trebaju prati prije tuširanja. Zar ti to nije jasno? Izvoli se ponovo
otuširati!”
Totalno spržena Melita ide na ponovno tuširanje i kasni na početak mangla-aratija. Njenu
sprženost je udvostručila činjenica da je takvu lekciju dobila u prisustvu nekoliko drugih mataji, a
niti jedna nije ukazala Pratišthi na njen pogrešan nastup ili uputila Meliti koju riječ utjehe. Melita
je ipak došla na mangala-arati, ali s puno gorčine u srcu, pitajući se da li je zaista našla pravo
društvo. Trebalo joj je nekoliko sati da donekle povrati svoj raniji entuzijazam. Stjecajem
okolnosti, nekoliko mjeseci kasnije, Melita mi je ispričala o svom gorkom početničkom iskustvu
oko kojeg ja sada ispredam čitavu lekciju. Interesantan početak za ulazak u svijet u kojem je
svaka riječ pjesma, zar ne?
Hajde da analiziramo ovaj slučaj. Očigledno da je Pratištha d.d napravila ne jednu, nego
nekoliko grešaka koje se kriju iza 'dobre namjere'. 1) Pogrešan je bio način podučavanja (kako?)
2) Pogrešno je bilo mjesto (gdje?) 3) Pogrešno je bilo vrijeme (kada?) 4) Projicirala je svoje
standarde na drugu osobu i 5) Bila je vezana za činjenicu da se zubi moraju prati prije tuširanja.
Ovom prilikom ću pretpostaviti da joj je motivacija za ispravku bila ispravna. Vratimo se na točku
1; kako nekoga podučiti? Svi sveti spisi različitih religija, razlikuju se po mnogo čemu, malo toga
im je zajedničko, a samo jedna stvar je potpuno identična – mudra izreka “Ponašaj se prema
drugima onako kako bi htio da se drugi ponašaju prema tebi.” Što bi u prijevodu značilo “Ne čini
drugima ono što ne želiš da drugi čine tebi.” To se zove Zlatno Pravilo. Da se Pratištha d.d
obratila Meliti sa smiješkom i ljubaznim riječima objasnila istu poantu – Melita ne samo da se ne
54
bi spržila, nego bi bila i zahvalna. Da i ne objašnjavam njenu sreću zbog činjenice kako je
pronašla pravo društvo.
2) Zbog djelovanja u strasti, Pratištha d.d je impulzivno reagirala na licu mjesta – u kupaoni, u
prisustvu drugih osoba, ne razmišljajući da će se zbog toga Melita osjećati poniženo i ismijano.
Kako bi se vi osjećali da vas netko 'nariba' pred drugima? Na greške je najbolje ukazati u
povjerenju, na privatnom mjestu. Tada osoba koju ispravljate ima osjećaj da ste dobronamjerni i
da je poštujete. U tom slučaju će ispravka imati bezbolan i trajan efekt. Naravno, svako pravilo
ima svoje izuzetke, pa tako i ovo. Ako npr. vidite nekog sunday feast gosta da ide prati svoj
tanjur u kuhinju za Božanstva – reagirati ćete odmah, ali ljubazno. Svatko normalan će bez
problema prihvatiti ljubaznu ispravku.
3) Kada ispraviti (poučiti) nekoga? Prije svega, ne bi bilo pametno nekog početnika ispravljati
na licu mjesta za svaku počinjenu grešku. Ja osobno ne bi volio da mi jedna ista osoba pet puta
dnevno 'truni' po glavi kako sam učinio krivo ovo ili ono. Ukoliko greške ne zahtijevaju trenutnu
ispravku, kao u primjeru pranja tanjura u kuhinji za Božanstva – onda je najbolje zapamtiti (ili
zapisati) ih sve i na kraju dana (ili narednog dana) u privatnosti i sa prijateljskim raspoloženjem
nabrojati ih jednu za drugom, te dati objašnjenu ispravku. Takoñer je važno uzeti u obzir prirodu
osobe koju ispravljate i gunu u kojoj se trenutno nalazi. Ja sam jednom prilikom na licu mjesta
ispravljao jednog mlañeg vaišnavu koji je pjevao za Narasimhadeva tijekom mangala-aratija
“Jaya bhakta Prahlad, bhakta Prahlad, bhakta Prahlad...” Dok su ostali ponavljali njegovo
“Bhakta Prahlad...”, rekao sam mu na uho “Pjevaj Jaya Prahlad Maharaj!, a ne bhakta Prahlad.
To je totalna spekulacija!” On je poslušao i ispravio slijedeći refren u “Jaya Prahlad Maharaj!...”
Iskreno vam kažem da sam bio prilično ljubazan u tom trenutku. Ali ipak, on mi je uvečer
priznao kako je tijekom čitavog jutarnjeg mantranja bio spržen i umjesto da se koncentrira na
mantranje – stalno je s gorčinom mislio na moju ispravku. I bio je (donekle) u pravu. Kada sam
već znao da nakon aratija slijedi jutarnje mantranje (a nisam poznavao njegovu prirodu jer sam
ga tada prvi puta vidio) – trebao sam mu ukazati na grešku nakon jutarnjeg prasadama. Ja
osobno ne bih imao problema da me netko ispravi na licu mjesta – ali ljubazno. (Meñutim, svi
smo različiti. Nekima je lažni ego malo veći).
Ovo isto pravilo bi vrijedilo npr. u slučaju da vidite nekoga kako prije mantranja ulazi u hram i
odaje poštovanje jednom rukom, dok u drugoj drži japu. Oh, takve ispravke sam do sada
napravio već X puta. Poanta je u tome da nije mudro ispravljati nekoga (naročito nekoga koga
dovoljno dobro ne poznajete) prije mantranja, davanja lekcije, kuhanja za Božanstva ili u sličnim
prilikama kada se zahtijeva koncentracija ili kvaliteta svjesnosti. I opet; svako pravilo ima svoje
izuzetke – ali ovo je ipak nepisano pravilo. (Usput rečeno; ja već godinama viñam čak i starije
vaišnave kako odaju poštovanje jednom rukom. Zar ne znaju da je to uvreda? “Nektar
predanosti” je standardna knjiga koju bi svaki, naročito stariji vaišnava trebao pročitati).
4) Projiciranje naših vlastitih standarda na druge osobe, može zaista obeshrabriti nekoga čiji su
standardi niži. Različiti ljudi imaju i različite razine predavanja. Nerealno je očekivati da će netko
preko noći doći na razinu naših standarda. Nekim ljudima treba puno vremena. Mislim; stvarno
puno. Primjer? Sjećate li se mog članka (od prije otprilike četiri godine) o Kušakratha prabhuu,
kojeg sam napisao za Krišna-katha magazin prilikom njegovog povratka u duhovni svijet? On se
'pridružio' u Bostonu. Zvao se Peter. Bio je priličan osobenjak. Običavao je provoditi vrijeme
ležeći u hodniku pred hramskim vratima, što je ostalim posjetiocima izgledalo 'malo' čudno. Iako
su ga bhakte upozoravali, on bi tamo danima sjedio ispružen na podu, mantrajući ili čitajući.
Tadašnji predsjednik hrama (Satsvarupa das) i komandir hrama (Giriraj das) htjeli su ga već par
puta izbaciti, pošto ih nije slušao kada su ga zamolili da ne provodi vrijeme ležeći u hodniku,
prisiljavajući hramske posjetioce da preskaču preko njega. Slučaj je došao do Šrila Prabhupada
koji je komentirao (nešto kao) “Dajte mu malo vremena. Bit će on OK.” I zaista, pokazalo se
kasnije da je Peter (Kušakratha prabhu) specijalna osoba i u pozitivnom smislu. Naučio je
sanskrt i preveo većinu djela goswamija na engleski. Pored toga, bilo je malo onih koji su toliko
pažnje posvetili pažljivom slušanju svetih imena. Da ne duljim – poanta je u tome da
projiciranjem svojih standarda na druge osobe – u većini slučajeva podsvjesno zahtijevamo od
njih da preko noći, ili čak odmah postanu kao mi. Uh, to može zaista neke ljude obeshrabriti.
Srećom, Melita je imala nekoga tko joj je toga dana pružio koju utješnu riječ u vezi jutarnjeg
iskustva u kupaoni. Ali da nije imala – vrlo je neizvjesno da li bi se ona nastavila družiti sa
bhaktama. Mnogi padnu odmah tu; na prvom koraku, kada ih netko 'pročisti'. I to je kraj.
Žalosno je što danas ima takvih vaišnava koji se vode parolom “Udri ih u glavu, pa tko preživi –
taj je pravi.”
5) Evo konačno uzročnog korijena svih Pratišthinih grešaka – bila je vezana da netko postupa
onako kako je ona smatrala da bi trebalo. To je simptom strasti koja u početku ima pozitivan
55
ishod (dva puta istuširanu Melitu prije mangala-aratija), ali na kraju i negativan ishod – totalno
sprženu Melitu. Moglo je ispasti i gore od toga da je Melita u potpunosti odustala od druženja sa
bhaktama. To bi bio kraj njenog predanog služenja. Srećom, nije. Ona je još uvijek tu, ushićena i
entuzijastična usprkos još nekoliko pročišćavajućih ispravki koje je proživjela od prošlog ljeta.
Vezanost je gadna stvar. Dok sam nekoć bio bhakta-leader u starom zagrebačkom hramu, imao
sam jednog bhaktu koji nije htio stavljati tilak. Osim tog detalja, bio je stvarno ok. Žalio sam se
predsjedniku hrama koji mi je morao propovijedati o tome kako mu trebam dati više vremena da
se sam spontano pročisti i kako moja vezanost nije povoljna za moj duhovni život. Bio je u
pravu. Ja ponekada nisam mogao čak ni mirno zaspati zbog svoje glupe vezanosti, a bh. X je
kasnije počeo spontano stavljati tilak (kojega je skoro sat vremena crtao pred ogledalom, što mi
je isto išlo na živce. Al' dobro; nećemo sad o tome ...)
Jedno zrno stare mudrosti kaže “Jedini način da privolimo nekoga da učini nešto – je da ga
privolimo da on to želi učiniti.” Postoje različiti načini za to. Jedan od njih je da nekome uperimo
revolver u glavu i da ga 'privolimo' da napravi ono što mi hoćemo. Ali pošto se mi ne služimo
takvim trikovima, bolje je postupiti kako sam opisao do sada i uz to još poučavati vlastitim
primjerom. Pored toga, pohvala za neku uspješno obavljenu službu može imati dugotrajni
pozitivni efekt – konstantnu ohrabrenost i entuzijazam. Jayananda prabhu je bio ekspert (izmeñu
ostalog) za iskreno davanje pohvala i motiviranje bhakta. Svi koji su imali sreće raditi sa njim,
bili su inspirirani da daju sve od sebe za njegovo zadovoljstvo. Ne zaboravite ovu pouku. Kada
iskreno pohvalimo nekoga, tada učinimo da osoba ima osjećaj vrijednosti, te da se njena služba
priznaje i cijeni. To je veliki motivirajući faktor.
Evo još nekoliko pouka u vezi teme o kojoj raspravljamo. Pouka 1) Prilikom ispravljanja
nekoga, obavezno treba uzeti u obzir duhovnu starost osobe. Bilo bi neprimjereno da neki
vaišnava mlañi po duhovnim kriterijima, ispravlja starijeg vaišnavu (osim ako su dobri prijatelji).
Takva uvreda se zove marjada-vyatikrama. To ne znači da starijeg vaišnavu ne treba ispraviti
ako je u nečemu pogriješio, samo zato jer duže godina mantra. Ne. U krajnjoj liniji, nije važno
tko je u pravu, već što je pravo. I starijeg vaišnavu treba ispraviti, ali najbolje preko nekoga tko
mu je duhovno jednak ili stariji od njega. Ako takvih nema uokolo, a ispravka je važna i ne može
čekati – onda to treba učiniti preko hramskih autoriteta. Takoñer je važno uzeti u obzir nečiju
tjelesnu dob. Kada ispravljamo nekoga tko je stariji od nas (čak iako je duhovno mlañi), valja
dodati dozu respekta i malo više pažljivosti.
Pouka 2) Ovo je vrlo važna poanta koju većina od nas vrlo lako zaboravi. Kada se ophodimo
sa drugim osobama, treba uzeti u obzir njihova psihička i tjelesna ograničenja – pogotovo ako
zahtijevamo od nekoga da nešto napravi. Često puta se desi da ljudi imaju takva ograničenja
kojih mi nismo svjesni. I kada vidimo da se netko duže vremena odupire slijeñenju naših ispravki
– prije nego li ih spalimo pogledom, valjalo bi u povjerenju pitati u čemu je problem. Dok sam
bio hramski komandir u Zagrebu, nekoliko puta sam primoravao jednog brahmacarija da nosi
kopen. Nisam bio grub, ali sam bio dosadan (već i samome sebi). Napokon je on 'puknuo',
pozvao me na stranu i objasnio da već godinama pati od krvarenja unutrašnjih hemeroida. Tada
mi je bilo žao što sam ga toliko gnjavio. Iskreno sam se ispričao. Eto vidite, ima ljudi koji žele
svoja ograničenja zadržati za sebe – sve dok ne 'puknu'. Ukoliko ugnjavite nekog takvoga,
pogotovo ako je početnik – velike su šanse da ga više nikada nećete vidjeti. Neki kažu da se
zasluge vaišnava mjere po tome koliko drugih ljudi načini vaišnavama. Svatko od nas se treba
potruditi da proces ne krene u obrnutom smjeru, pa postanemo netko zbog koga drugi počnu
napuštati ISKCON. U povijesti ISKCON-a bilo je i takvih, pa ih je Krišna morao maknuti u stranu
(da se blago izrazim).
Pouka 3) Iz prethodnog primjera valja takoñer istaknuti važnost iskrene i brze isprike; jer ako
to izostane – ta osoba nikada više neće moći izgraditi povjerenje prema vama. U tom slučaju
suradnja bude nekvalitetna i površna. Naravno, postoje granice do kojih sa nekim trebamo biti
ljubazni i pažljivi. Postoje i takvi tipovi koji znaju vrlo vješto iskoristiti nečiju dobrostivost. Takve
treba izbaciti čim smo sigurni da njihova motivacija nije iskren napredak u duhovnom životu i
predano služenje – već neki drugi sebični cilj. Šrila Prabhupada je izjavio da ovom pokretu ne
trebaju 'lazies & crasies' (ljenčine i luñaci).
Pouka 4) Već sam prethodno spomenuo problem projiciranja vlastitih standarda na nekoga.
Pored toga, postoji i fenomen projiciranja vlastitih očekivanja na nekoga. Može zvučati slično, ili
čak isto, ali to su ipak dvije različite stvari. Naša očekivanja mogu biti temeljena tek na
idealiziranju i neznanju (nedovoljnom poznavanju neke osobe). Pa kada ta osoba ne ispuni naša
očekivanja – eto izvrsnog povoda za nepotreban sukob. Zbog ovog problema na duši imam dvije
djevojke koje su zbog mene napustile proces bhakti-yoge. To su bila dva odvojena slučaja.
Nemam ni volje ni potrebe opisivati svoj tadašnji militaristički mentalitet koji je bio temeljen na
56
fanatizmu i neznanju. Iskreno se kajem zbog svojih grešaka, ali ih ipak spominjem u namjeri da i
vi ne počinite sve te uvrede i da zbog neznanja ne povrijedite neke iskrene duše koje traže
utočište u Šrila Prabhupadovom okrilju. Zamislite samo koliko je znoja Šrila Prabhupada prolio,
ne bi li spasio što više palih duša. Onda se od stotina tisuća njih – jedna konačno odluči predati
Krišni, a vi takvu dušu svojim neznanjem obeshrabrite, 'spržite' i pošaljete natrag u mayine
kandže. To je kao da ste Šrila Prabhupadu opalili šamar.
Nekim ljudima čak niti nije važno koju filozofiju slijede, sve dok se nalaze u okruženju osoba
čiji karakter odiše pažnjom, tolerancijom, prijateljstvom, razumijevanjem, itd. Izgleda da su po
tom pitanju Mormoni, Jehovini svjedoci i Baha'i – daleko ispred nas. Kod njih se novi članovi
pojavljuju kao gljive nakon kiše. Nije li žalosno što usprkos savršenoj duhovnoj filozofiji – već 44
godine činimo grube početničke greške? Kada će tome doći kraj? Što je potrebno da se dogodi da
se promijenimo u pozitivnom smislu? Možda bi GBC trebao organizirati obavezne seminare o
vaišnavskom bon-tonu? Ipak mislim da ne trebamo previše očekivati od njih. Svatko od nas je
odgovoran za svoje ponašanje i svoj napredak. Za napredak u bhakti-yogi neophodna je velika
količina senzitivnosti (osjećajnosti) koja odlučuje do koje granice možemo ići, što učiniti a što ne,
kako postupati u svakoj odreñenoj situaciji, itd. Mnogi od nas se nisu rodili sa tom odlikom, ali
ona se može razviti svjesnim naporom i druženjem sa onima koji je imaju. Sreo sam i još uvijek
srećem dosta starijih vaišnava za koje se smatra da su duhovno napredni, ali su istovremeno
senzitivni 'kao turpija'. Osobno smatram da je osjećaj senzitivnosti u direktnom omjeru sa
nečijim duhovnim napretkom.
Pouka 5) Sve spomenute pouke treba primijeniti u svakom slučaju. A kada znamo da je neka
osoba u prvom kontaktu sa bhakti-yogom upravo preko nas – onda trebamo primijeniti još i
dodatnu dozu pažljivosti. Ljudi koji po prvi puta dolaze u susret sa bhakti-yogom, ne znaju ni
Krišnu ni Šrila Prabhupada – ali znaju nas; sada i tu. Mi smo u tom trenutku za njih
predstavnici Krišne, čitavog učeničkog nasljeña i vaišnavske filozofije (u teoriji i praksi). Ako tom
prilikom nešto zabrljamo, onda će oni misliti da su svi 'Hare Krišne' takvi i grešku koju smo
počinili, pripisat će čitavom pokretu. To je dio ljudske psihologije. Budimo iskreni; to isto bi učinili
i mi da se nañemo u njihovoj situaciji. Da li ste ikada sreli crnca iz Masai plemena? Vjerojatno
niste. Ako bi vam on prilikom prvog susreta pokušao nešto ukrasti – vi bi pomislili da su svi crnci
iz Masai plemena beskrupulozni lopovi. Zar ne bi bilo tako? Prvi kontakt se pamti do kraja života.
I ako tom prilikom napravimo nešto krivo, grešku će biti teško ispraviti.
Pouka 6) Budite iskreni prema sebi i retrospektivni, kako bi se to već reklo. Pa ako prepoznate
da činite neku od prethodno nabrojanih grešaka – znajte da imate problem puno veći i ozbiljniji
nego što je pranje zubi nakon tuširanja. Taj nedostatak ili nedostaci su nešto na čemu morate
poraditi ako želite zadovoljiti Krišnu i napraviti ozbiljan duhovni napredak. Nitko u duhovnom
svijetu nema niti jedan od nabrojanih nedostataka. Njih se moramo riješiti dok smo tu u
materijalnom svijetu. Naša nesavršenstva i uvrede – ne mogu se provući u duhovni svijet – iako
možda i u duhovnom svijetu možete oprati zube nakon kupanja u Yamuni.
Pouka 7) Baš kao što nepravilno ukazivanje na greške može izazvati neželjene posljedice u
nečijem duhovnom životu – isto tako neukazivanje na greške može imati isti rezultat. To je
sindrom tipičnog ISKCON impersonalizma. “Ovaj bhakta čini uvrede svojim ponašanjem, ali baš
me briga – vremenom će naučiti što treba a što ne treba činiti.” To se zove ignoriranje koje je
možda još i veća uvreda (ili nesavršenstvo) od svih prethodno nabrojanih. Ako gledamo samo
svoja posla i ne ukazujemo drugima na greške (na pravilan način) – time onemogućujemo
nekome postojani duhovni napredak. To je oblik nasilja u duhovnom životu.
Zaboravljene dužnosti (Vrsabha das)
Dragi bhakte, ovaj esej je nastao kao plod mojih opažanja i iskustava na području Balkana
otkako sam se vratio iz Irske. Esej govori o jednom izuzetno važnom aspektu predanog služenja
koji je na ovim područjima nekako zaboravljen.
Za svaki pojedini ašram postoji šastrama propisana dužnost koja taj ašram čini duhovno
uspješnim. Za grihasta-ašram to je vršenje žrtvovanja. Ali prije nego li krenem u analizu
duhovnih dužnosti pripadnika grihasta-ašrama, htio bih istaći razliku meñu terminima 'grihasta' i
'grihamedi'. Riječ 'medi' se na sanskrtu odnosi na centralni stup za kojeg je zavezan bik
(odnosno vol) kada hoda u krug i svojim papcima istjeruje zrna žitarica iz ljuske. Grihamedi je
porodična osoba materijalne svjesnosti koja je spremna po čitave dane raditi teško kao vol, i sve
to u interesu zadovoljenja osjetila vlastite porodice i sebe samoga. Istina je da takvim teškim
radom grihamediji rade tešku žrtvu, ali takva žrtva niti njima a ni njihovoj porodici ne donosi
57
apsolutno nikakve duhovne dobrobiti. Aktivnosti grihamedija u krajnjoj liniji svode se na
nagomilavanje uglavnom bespotrebnih predmeta koji bi trebali povećati tjelesni komfor
porodičnih članova. Takav način života je izvrstan recept za sasvim sigurno ponovno roñenje u
nekoj od životnih vrsta vezanih uz strast i neznanje.
Za razliku od grihamedija, grihaste su porodični ljudi čiji je život centriran oko službe za
zadovoljenje Krišne. Tu se podrazumijeva i podizanje i obrazovanje djece u duhu bhakti-yoge,
rad namijenjen za materijalno održavanje porodičnih članova, obožavanje Božanstava i dijeljenje
milostinje brahmanama i ostalim zaslužnim propovjednicima uključenim u širenje sankirtana
misije. Svaki grihasta mora sudjelovati u aktivnom širenju sankirtana misije vršenjem žrtvovanja
(službom ili novčanim prilozima) – ukoliko zaista želi dobiti duhovnu dobrobit.
Prije svega, valja definirati da postoje dva različita izraza povezana uz novčane priloge i
vršenje dobrovoljne službe. Prvi izraz, široko poznat izvan vaišnavske kulture je 'donacija'. To
podrazumijeva da darivatelj iz svoje bezuzročne milosti podaruje nešto što je primatelju
neophodno – i da za to ne traži ništa za uzvrat. Ukoliko potencijalni primatelj prilazi
potencijalnom darivatelju – to isto načelo se zove 'prošnja'. U svakom slučaju, izraz 'donacija'
povlači za sobom svjesnost darivatelja: „Ja dajem nešto za dobrobit primatelja. On ovisi o
mojoj milosti.“
Drugi izraz je 'dakšina' i on se koristi isključivo u duhovnim krugovima ljudi. U različitim
duhovnim tradicijama 'dakšina' ima drugačije nazive, ali je značenje isto: „Ja dajem nešto
primatelju s ciljem moje vlastite (duhovne) dobrobiti. Primatelj ne ovisi o mojoj, već o Božjoj
milosti.“ Razlika je očigledna, zar ne? Zbog toga se u vaišnavskoj kulturi vršenje službe i
darovanje materijalnih dobara (kao npr. novac) duhovnim učiteljima i drugim iskrenim
vaišnavama – naziva 'dakšina'. Učenici služe gurua i materijalno ga pomažu u duhu dakšine –
kako bi prvenstveno oni sami imali duhovnu dobrobit od svojih priloga. Zbog toga bi na kutiji za
donacije u vaišnavskim hramovima trebalo pisati 'Kutija za dakšinu' a ne 'Kutija za donacije'.
Idealni grihasta-vaišnava kroz svoj ašram spiritualizira svoje postojanje procesom žrtvovanja
koje pogoduje anartha-nivriti (iskorjenjivanje nepotrebnih i nepoželjnih želja i odlika koje
sprečavaju duhovni napredak). Grihaste koji barem teorijski donekle poznaju svoje svete
dužnosti - u početku kažu ''1 za Krišnu – 1 za mene.'' Malo kasnije to postane ''1 za Krišnu 2 za
mene.'' Zatim, ništa za Krišnu – sve za mene.'' Do tog trenda doñe kada održavanje porodice
postane prioritet, a Krišna i Njegovi propovjednici padnu u pozadinu ili čak zaborav. U zadnjih 20
godina sam posjetio mnoge hramove u raznim državama i manje-više posvuda se hramski
vaišnave koji aktivno rade na širenju sankirtana misije – žale na istu stvar: ''Grihaste se
ekspandiraju nagomilavanjem nepotrebnih predmeta dok mi u hramu ne znamo što ćemo sutra
ponuditi Božanstvima za doručak.'' Zaista, mnogi grihaste stvaraju materijalne vezanosti pod
izgovorom predanog služenja (vlastite porodice). Pa tako umjesto duhovne parafernalije,
nagomilavaju mnoštvo predmeta koji samo produbljuju materijalne vezanosti samih sebe i svoje
porodice.
Ne samo za grihaste, nego općenito – žrtvovanje (dakšina) u smislu materijalnih priloga
(novac, namirnice, cvijeće, itd.) i praktične službe je jedan od vitalnih aspekata
predanog služenja. Ali izgleda da mnogim vaišnavama na Balkanu to nije jasno ili taj aspekt
jednostavno zapostavljaju. Ponavljam, ovo se ne odnosi samo na grihaste nego i na penzionere,
studente, zatim one tzv. brahmacarije koji su u radnom odnosu ili čak imaju svoju vlastitu firmu.
U ''Ambroziji predanosti'' (''Nectar of devotion'', koju je napisao Šrila Rupa Goswami, a preveo i
komentirao Šrila Prabhupada) u osmom poglavlju pod nazivom ''Uvrede koje treba izbjegavati,
pod točkom 24. piše: ''Osoba ne bi trebala propustiti da obožava Božanstvo u skladu sa
svojim mogućnostima. U Bhagavad-giti piše da je Gospodin zadovoljan ako mu neki bhakta
ponudi list ili malo vode. Ova formula koju propisuje Gospodin, univerzalno je primjenjiva, čak i
za najsiromašnijeg čovjeka. Ali to ne znači da netko tko ima dovoljno sredstava za obožavanje
Gospodina na prikladan način – treba primijeniti istu formulu i Gospodinu ponuditi tek samo vodu
ili list. Ako takva osoba ima dovoljno materijalnih sredstava – ona treba Gospodinu ponuditi
lijepe ukrase, lijepo cvijeće, lijepe namirnice i prisustvovati svim ceremonijama. To ne znači da bi
netko trebao zadovoljiti uzvišenog Gospodina sa malo vode ili listom, dok za sebe troši sav novac
za čulno uživanje.''
Postavlja se pitanje: Koliko zaista radni ljudi (vaišnave) trebaju davati za širenje sankirtana
misije i pokrivanje troškova održavanja Božanstava? Šrila Prabhupada je rekao - 50% od
prihoda. Netko može reći ''Hej, budimo realni. To je bilo u Šrila Prabhupadovo vrijeme kada je
svjetska ekonomija bila puno bolja a hrana i energija jeftiniji!'' Slažem se. Iz tog razloga niti ja
nisam davao 50% od prihoda dok sam bio grihasta. Unatoč Šrila Prabhupadovoj instrukciji,
vremena su se zaista promijenila. Kako bi bilo 25% - ili čak 10%? Čak i kršćani (koje god vrste
58
da jesu) daju minimum 10% od prihoda za održavanje crkvenih objekata i svećenstva. Kada bi
svi radni članovi kongregacije davali samo 10% od prihoda za potrebe hrama i širenje misije –
tada hramski brahmacariji i sannyasiji u ISKCON-u više ne bi trebali gubiti vrijeme prodavanjem
glupih slika, svijeća, naljepnica, itd. Umjesto toga mogli bi raditi ono što je svojstveno za njihov
ašram – propovijedati.
Zbog nepoznavanja ili nepridavanja prave važnosti ovom vitalnom aspektu predanog služenja
u mnogim vaišnavskim sredinama diljem ISKCON-a - sannyasiji i brahmacariji su nerijetko
prisiljeni prilaziti grihamedijima i prositi od njih. Zar mnogi grihaste ne znaju da njihov ašram
predstavlja trbuh društvenog tijela? Njihova dužnost je da rade i financijski pomažu sannyasije i
brahmacarije, a ne obrnuto. Vidio sam čak grihaste koji žive u hramu, rade službu 2-3 sata
dnevno, ostalo vrijeme provode po vlastitom nahoñenju, dok brahmacariji kolektiraju na ulici i
hrane grihaste. To je apsolutno bezumlje! (ovaj primjer nije bio sa Balkana). Ima čak i takvih
grihasta koji posuñuju novce od sannyasija i brahmacarija. To je još jedno bezumlje!
Sveta dužnost grihasthe i tzv. brahmacarija koji je u radnom odnosu – je da podupru
misiju novcem i službom. Šrila Prabhupada je bio izvanredan primjer takvog savršenog
grihaste. Ako je Kolaveca Sridhar sa svojim mizernim profitom, mogao dati 50% za duhovne
svrhe – zašto današnji grihaste ne bi mogli dati barem 10%? Neki grihasthe misle ''Ja dajem
50% prihoda za bhogu mojih Božanstava.'' Meñutim to se ne računa u podupiranje misije. Kaže
se ''Tamo gdje ide novac, ide i srce.'' Ako bi neki grihasta dao 100 Eura za svjesnost Krišne – on
bi dobro razmišljao o tome za što će se potrošiti njegova dakšina. To je izvrsna meditacija;
meditacija na Krišnu i sankirtana misiju. Ako se ne predamo Krišni kroz ašram koji nam najbolje
odgovara – kakva je vrijednost od svih životnih aktivnosti?
Budimo realni pa spomenimo da postoje grihaste koji bi htjeli dati financijsku potporu
hramskim bhaktama – ali su imali loša iskustva da njihovi prilozi nisu bili upotrebljeni onako kako
su oni zamišljali. Zato su prestali davati dakšinu. Rješenja za taj problem bi mogla biti slijedeća.
a) Umjesto novčanih priloga može se darivati cvijeće ili sastojci za kuhanje koji će najvjerojatnije
biti iskorišteni na način koji je svojstven za njih, tj. na oltaru i u kuhinji. b) Novčani prilozi se
mogu dati nekom drugom hramu ili putujućem propovjedniku u kojega darivatelj ima povjerenja.
c) Umjesto novčanih priloga i materijalnih dobara – može se izvršiti praktična služba u hramu ili
u skladu sa vlastitom profesijom. U svakom slučaju, za svakoga je povoljno da daje svoje
doprinose sankirtana misiji. Baš kao što sam ranije spomenuo ''Hej, budimo realni. Živimo u
drugačijim vremenima i zato ne možemo dati 50% od profita'' – isto tako možemo reći ''Hej,
budimo realni. Skinimo se sa tjelesnog koncepta života i prestanimo tražiti besmislene izgovore
za izbjegavanje davanja novčane dakšine i vršenja praktične službe u hramu. Smisao ljudskog
života nije u ekspandiranju porodične parafernalije, već u vršenju čistog predanog služenja.'' Da
bismo uopće došli na tu razinu, neophodno je neprestano davati Krišni i Njegovim iskrenim i
zaslužnim predstavnicima kao i vršiti praktičnu službu. Sve osim toga je maya. (Pri tome ne
tvrdim da je održavanje vlastite porodice – maya).
U hramovima žive rijetke osobe koje su odlučile svoj život posvetiti isključivo intenzivnom
duhovnom životu i širenju Šrila Prabhupadove misije. To je hvale vrijedno i svi oni koji nisu u
mogućnosti napraviti isto – trebali bi s poštovanjem i od srca pomagati takve osobe koje se trude
služiti Krišnu. Pomaganje takvih požrtvovnih vaišnava znači biti sluga od sluge. To Krišna cijeni,
zar ne? Mnogi ljudi kažu kako vjeruju u reinkarnaciju, ali ne čine ništa praktično kako da izvuku
konkretnu korist od tog vjerovanja (ili znanja o reinkarnaciji). Zar to nije budalasto? Slično tome,
postoje mnogi bhakte koji kažu kako vjeruju u Krišnu - ali kada trebaju napraviti neku službu ili
dati dakšinu – nigdje ih nema. Zar i to nije budalasto? Kakva je to vjera u Krišnu i kako oni
zamišljaju duhovni napredak?
Možda se do sada pitate otkuda ja to sebi dajem pravo da pišem o ovoj temi. Prije svega, to je
tek moja potreba da izlažem istinite činjenice. Drugo, dok sam bio grihasta davao sam minimalno
10% od profita za lokalna Božanstva. Pored toga sam financijski darivao sankirtan bhakte i
putujuće propovjednike koji su dolazili u Irsku. I povrh toga sam uvijek bio spreman napraviti
neku praktičnu službu kada se ukazala potreba i kada sam bio u mogućnosti (iako sam živio
130Km udaljeno od hrama). Dakle, na osnovu vlastitog iskustva znam da je takvo sudjelovanje u
sankirtan misiji – vrlo moguće. Sve se može kada se hoće.
Srećom, u ISKCON-u ipak postoji veliki broj vaišnava koji razumije pravo značenje dakšine.
Neka takvi svijetli primjeri budu uzor svima onima koji (kada uopće i doñu u hram) vole samo
jesti prasadam, plesati u kirtanu, odslušati lekciju i veselo izaći kroz hramska vrata bez da su
ostavili ikakvu novčanu dakšinu za Božanstva ili učinili neku praktičnu službu.
Bit će mi jako drago ako sam ovim tekstom uspio inspirirati nekoga od onih manje aktivnih i
manje darežljivih – da ozbiljno razmisle o ovome i počnu davati svoje konkretne doprinose Šrila
59
Prabhupadovoj misiji. Šri Caitanya je već odavno prorekao da će se Krišnina sveta imena pjevati
u svakom gradu i selu u svijetu; tj. da će svjesnost Krišne preplaviti svijet. Ako je to Šri Caitanya
prorekao, to će se neminovno i dogoditi. Svatko od nas ima mogućnost slobodnog izbora da
uzme aktivnog učešća u toj misiji i od toga dobije neprocjenjivu duhovnu dobrobit. Krišna
uzvraća u skladu sa onim kako mu se netko preda. Nemoguće i nelogično je da jednako budu
nagrañeni oni koji se žrtvuju za misiju koristeći maksimum svoje raspoložive energije i oni koji
samo 'vjeruju u Krišnu', ali ne pridonose praktičnom širenju sankirtana misije.
Moglo bi se postaviti pitanje: „Ne bi li se sankirtana misija zaustavila kada bi članovi
kongregacije apsolutno prestali davati dakšinu? Ne bi! Misija bi išla i dalje jer je to želja i
proročanstvo Šri Caitanye. Ali bi se u tom slučaju Gospodin Caitanya osobno pobrinuo za
izdržavanje posvećenih propovjednika. Tada bi oni koji imaju mogućnost da daju svoj doprinos
misiji, ali to ne čine – bili lišeni primanja Gospodinove milosti. Konačno, upravo Gospodinova
milost je ključni faktor za naš duhovni napredak i izbavljenje iz kruga samsare. Naravno, postoje
razni načini za prizivanje Gospodinove milosti; izmeñu ostalog mantranje svetih imena (japa) i
obožavanje Božanstava. Ali od privatnog mantranja i obožavanja kućnih Božanstava se ne širi
misija. Panca-tattva (i Šrila Prabhupada kao Njihov sljedbenik) nisu osnovali nekakvu babaji
misiju s ciljem individualnog duhovnog napretka prakticiranjem jape i arcane u šumama,
pećinama i vlastitim kućama. Ovo je 'san-kirtana' pokret grupnog/kolektivnog slavljenja
Božanskog Para i širenje misije na dalje. To opet zahtijeva vrijeme, napor i energiju svih nas koji
smo ozbiljno shvatili uputstva prethodnih acarya i njihov nauk da je aktivna služba (umom,
tijelom, riječima i materijalnim sredstvima) najefikasniji način za prizivanje Gospodinove milosti.
Iskoristiti ću ovu priliku da vam ponudim praktične ideje što bi se osim novčanih priloga moglo
donijeti za potrebe Božanstava: cvijeće, namirnice za kuhanje, neograničene količine mlijeka,
začini ... hm, možda još nešto? A koje službe bi bile dobrodošle? Službe vezane uz oltar, kuhinju,
čišćenje, itd. Najbolje je pitati voñe hrama što je potrebno. Duboko sam uvjeren da mnogi od vas
imaju neke 'skrivene' talente koji bi uvelike pomogli sankirtana misiju.
Često puta se desi da moramo trošiti Krišnin novac da bismo platili neke svjetovne majstore ili
stručnjake – ne znajući da se u našim redovima nalaze oni koji su kvalificirani obaviti isti posao –
besplatno (kao službu za Krišnu i vaišnave) ili po nižim cijenama. Ovakva vrsta meñusobne
interakcije, pomogla bi nam da uštedimo financijska sredstva i uspostavimo nova prijateljstva. Pa
eto, ako ste stolar, vodoinstalater, automehaničar, zubar, itd. - uključite svoje talente i vrijeme
za praktično podupiranje sankirtana misije i svoju osobnu duhovnu dobrobit.
Kako izgleda jedan uobičajeni radni dan u hramskoj zajednici?
(iz knjige 'Na putu do istine' / Vrsabha das)
Dakle, ustajanje u 4.00h
1) Obavezno tuširanje
2) 4.30h Mangala–arati (skupno pjevanje mantri na sanskrtu u hvalospjev Krišni i Njegovim
najbližim pratiocima), pred otvorenim oltarom.
3) 5.30h Individualna meditacija na maha–mantru.
4) 7.15h Daršan (pozdrav Božanstvima) Sada su Božanstva presvučena u novu dnevnu
odjeću, a oltar je ukrašen.
5) 7.30h Pjevanje u hvalospjev Šrila Prabhupadu.
6) 8.30h Lekcija iz Šrimad–Bhagavatama.
7) 9.30h Jutarnji prasadam (doručak).
8) 10.30h Odmor pred službu ili nastavak individualne meditacije.
9) 11.00h Individualna služba. Službi ima raznih. Svatko radi neku službu u ovisnosti od
kvalifikacije i osobnog izbora. Evo nekoliko primjera. Služenje Božanstava na oltaru,
prodavanje knjiga, kuhanje, knjigovodstvo, kontakti s javnošću, javni programi, ...
10) 14.00h Podnevni prasadam (ručak).
11) 15.00h Individualno čitanje ili odmor.
12) 16.00h Nastavak službe.
13) 18.30h Sandhya-arati (popularno poznat kao Gaura–arati - skupno pjevanje mantri na
sanskrtu u hvalospjev Krišni i Njegovim najbližim pratiocima), pred otvorenim oltarom.
14) 19.00h Lekcija iz Bhagavad–gite.
15) 20.00h Večernji prasadam.
16) 21.00h Čitanje pred spavanje.
17) 21.30h Spavanje.
60
Ovo je samo uopćeni raspored, jer standardi se malo razlikuju u različitim hramovima, u
ovisnosti od lokacije (centar grada ili farma na selu) i prirode službe (neke službe su vezane uz
puno putovanja). Uglavnom, kao što vidite, čitav dan je ispunjen duhovnim aktivnostima
namijenjenim za Krišnino zadovoljstvo i širenje misije. U nekim hramovima nema večernjeg
programa, pa se vrijeme koristi za vršenje službe ili druženje sa ostalim vaišnavama.
Značaj inicijacije (iz knjige 'Na putu do istine' / Vrsabha das)
Duhovna inicijacija u vaišnavskoj tradiciji znači službeno opunomoćenje kandidata i povezivanje
sa nizom učeničkog nasljeña. Niz učeničkog nasljeña se sastoji od specijalno opunomoćenih
duhovnih učitelja koji sa generacije na generaciju (od praiskonskih vremena) čuvaju i prenose
duhovno znanje na svoje učenike, od kojih neki i sami kasnije postanu kvalificirani duhovni
učitelji. Taj niz učeničkog nasljeña započinje sa Gospodinom Krišnom osobno. Sam Krišna se u
ulozi savršenog vaišnave opet pojavio u tom istom nizu učeničkog nasljeña pod nazivom Šri
Krišna Caitanya Mahaprabhu, kao što sam već spomenuo u odgovoru na pitanje 3. Da bi netko
mogao biti duhovni učitelj u nizu učeničkog nasljeña – on mora posjedovati osobine opisane u
odgovoru na prethodno pitanje. U vaišnavskom nizu učeničkog nasljeña izuzetno važan
naglasak se stavlja na prenošenje izvornog znanja, bez ikakvih promjena (oduzimanja ili
spekulativnog dodavanja).
Pošto je ISKCON autorizirani dio niza učeničkog nasljeña, kandidati za inicijaciju moraju
zadovoljiti pravila i slijediti standarde koje je propisao A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada –
izuzetno opunomoćeni acarya13. To znači da kandidat za inicijaciju mora minimalno šest mjeseci
prije inicijacije slijediti četiri regulativna načela i meditirati na 16 krugova Hare Krišna maha–
mantre svakoga dana (Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare, Hare Rama, Hare
Rama, Rama Rama, Hare Hare). Prilikom inicijacije kandidat daje zavjet slijeñenja propisanih
duhovnih standarda i od gurua dobiva duhovno ime. Inicijacije se obično odvijaju pred
Božanstvima u prisustvu drugih vaišnava. Tim činom je kandidat službeno opunomoćen da dobije
najveću moguću dobrobit od maha–mantre – što ne znači da maha–mantra ne djeluje i prije
inicijacije. Inicijacija označava početak ozbiljnog duhovnog života, a prava suština inicijacije je
meñusobna povezanost gurua i učenika u srcu. To je ono što je apsolutno neophodno za
dostizanje duhovnog savršenstva.
Za uspješnu i kvalitetnu vezu izmeñu gurua i učenika, osim kvalificiranog gurua – neophodno je
da i učenik bude kvalificiran. Gospodin Krišna navodi u Bhagavad–giti 4.34. odlike kvalificiranog
učenika: “Samo nastoj naučiti istinu prilazeći duhovnom učitelju. Raspituj se od njega ponizno i
služi ga. Samospoznate duše ti mogu podariti znanje jer su vidjele istinu.” Dakle, Krišna ovdje
ističe tri odlike kvalificiranog učenika: 1) Iskrena želja za primanjem duhovnog znanja, 2)
Poniznost i 3) Stav služenja.
Ako nakon izvjesnog vremena duhovni učitelj primijeti osobitu iskrenost i napredak pojedinog
učenika, on mu/joj tada ponudi i drugu inicijaciju (brahmanska inicijacija). Tom prilikom učenik
dobije sedam dodatnih mantri na koje meditira tri puta dnevno. Samo vaišnavama sa
brahmanskom inicijacijom dozvoljeno je da služe Božanstva na oltaru i da kuhaju za Njih u
hramu. (Kućni standard obožavanje Božanstava može biti nešto niži). Od vaišnave sa
brahmanskom inicijacijom očekuje se da je dobrim dijelom razvio slijedeće odlike: 1) Smirenost,
2) Samokontrola, 3) Vršenje duhovnih strogosti, 4) Čistoća, 5) Tolerancija, 6) Poštenje, 7)
Znanje, 8) Mudrost i 9) Religioznost (u skladu sa dharmom).
Što je ISKCON (popularno poznat kao Hare Krišna pokret)?
(iz knjige 'Na putu do istine' / Vrsabha das)
ISKCON je duhovni pokret temeljen na drevnoj vedskoj literaturi nastaloj na tlu stare Azije.
Vedska literatura je najstariji izvor znanja u svijetu jer zapisana prije više od 5000 godina. (Riječ
Veda na sanskrtu znači znanje ili mudrost). Meñutim, vedska mudrost je još uvijek relativno
nepoznata čitateljima sa Zapada. Ta riznica duhovne i materijalne kulture tisućljećima se
prenosila s koljena na koljeno usmenim putem sve dok je grupa mudraca predvoñenih Šrila
Vyasadevom nije zapisala u dijelu svijeta kojeg danas nazivamo Indijom. Vede koje se sastoje od
13
Izgovara se ‘ačarja’. Acarya znači onaj koji poučava vlastitim uzornim ponašanjem. To je titula koju dobivaju neki vrlo
napredni vaišnave, specijalno opunomoćeni za širenje izvornih poruka vaišnavske filozofije.
61
mnogo različitih grana znanosti, zapisane su na sanskrtskom jeziku i do današnjeg dana
predstavljaju najobimniju zbirku tekstova duhovnog i svjetovnog sadržaja. Mnogi ljudi koji su čuli
nešto o Vedama, pripisuju im uglavnom samo religijski karakter. Meñutim, vedsko znanje ne
obuhvaća samo filozofiju i duhovnu znanost, već i fiziku, psihologiju, medicinu, umjetnost,
arhitekturu, astronomiju, astrologiju, povijest, sociologiju... pa čak kulinarstvo i borilačke
vještine.
Da bi očuvao mudrost vedske književnosti u svom izvornom obliku za čitatelje današnjice i
buduće naraštaje, kao i da bi popularizirao vjerodostojnu duhovnu znanost – Šrila A.C.
Bhaktivedanta Swami Prabhupada, (1896–1977) osnovao je 1966. godine ISKCON (International
society for Krishna consciousness / Meñunarodno društvo za svjesnost Krišne). Pri pokušaju da
ISKCON smjeste u odreñeni povijesno–kulturni kontekst, mnogi ljudi identificiraju ovaj pokret sa
hinduizmom. Ali to je pogrešno, iako pokret za svjesnost Krišne i hinduizam dijele zajedničke
povijesne korijene (drevnu kulturu vedske Indije), kao što će biti detaljnije objašnjeno u
odgovoru na pitanje 6. Ovaj pokret za svjesnost Krišne nije ni u kojem slučaju vjera ili religija
koja se bori za nadmoć nad drugim vjerama ili religijama, već je duhovno društvo koje ima za cilj
promidžbu vječne duhovne znanosti koja dolazi iz božanskog izvora. Ovaj pokret je specijalno
namijenjen da obrazuje ljude kako voljeti Boga.
Duhovnost koja se ovdje spominje nije ona komercijalna duhovnost ograničena nazivima
kršćanstvo, islam, hinduizam, budizam, itd. – već je to ona koja nadilazi sve zemljopisne granice,
vrste i boje tijela, te sektaške podjele temeljene na pripadnosti odreñenoj religiji. Ljudi koji zaista
razumiju istinsku duhovnost, ne prave u svijetu probleme temeljene na sektaškim podjelama,
koji se kasnije obično manifestiraju u obliku religijske netrpeljivosti, terorizma, ratova, itd.
Mi, članovi ISKCON–a, želimo vidjeti ovaj svijet kao mnogo bolje mjesto za život i obrazovati
ljude o spoznaji njihovog pravog, duhovnog identiteta kao i o procesu koji nam može omogućiti
da se konačno vratimo u naše istinsko, vječno prebivalište – duhovni svijet. Zbog toga, u zadnjih
četiri desetljeća pokušavamo obrazovati ljude o univerzalnim zakonima prirode i njihovom
Stvoritelju. Znajući da nedostatak duhovne mudrosti konačno rezultira ratovima, nasiljem,
zagañenjem životne sredine i uništenjem meñuljudskih odnosa – ISKCON radi na tome da
uzdigne ljudsku svjesnost sa materijalne na duhovnu razinu. Svi ljudi koji su zainteresirani za
spoznaju vlastitog duhovnog identiteta, mir u svijetu, humanizam, ljubav prema životinjskom i
biljnom carstvu, očuvanje i restauraciju prirodnog okoliša, zaštitu ljudskih prava, ukidanje
eksploatacije, itd. – mogu uspješno ostvariti svoja nastojanja (ili barem napraviti svoje značajne
priloge) kroz ovaj pokret.
Ovaj pokret je namijenjen svim osobama koje su svjesne da u svijetu treba doći do značajnih
pozitivnih promjena na kolektivnom i individualnom planu, te da se takve promjene mogu
uspješno ostvariti isključivo kroz pravilno razumijevanje i primjenu duhovne mudrosti. Zapravo,
najefikasniji način da napravimo značajnu pozitivnu promjenu u svijetu je da kroz duhovni proces
bhakti–yoge14 promijenimo (duhovno pročistimo) sami sebe. Tek tada ćemo imati dovoljno
duhovne čistoće, iskustva i znanja da utječemo na pozitivnu promjenu mnogih drugih ljudi, baš
kao što je to činio Šrila Prabhupada. On je praktičnim primjerom pokazao kako duhovna čistoća
jedne osobe može raspršiti gotovo sve mentalne nečistoće mnogih drugih ljudi (njihovu nižu
prirodu i pogrešna uvjerenja).
Tko je A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada (osnivač pokreta)?
(iz knjige 'Na putu do istine' / Vrsabha das)
Šrila A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada (meñu svojim sljedbenicima poznat kao Šrila
Prabhupada) rodio se 1896. godine u Kalkati, Indija. Prvi puta je sreo svog duhovnog učitelja,
Šrila Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakura u Kalkati 1922. godine još dok je radio kao mladi
kemičar. U to vrijeme je Šrila Prabhupadovo ime bilo Abhay Charanaravinda De. Već prilikom
njihovog prvog susreta, Šrila Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakura je zamolio Šrila Prabhupada da
pomoću engleskog jezika raširi vedsko znanje po čitavom svijetu. U godinama koje su uslijedile,
Šrila Prabhupada je napisao komentare na Bhagavad–gitu, pomagao drugim vaišnavama15 u
14
Bhakti znači ljubav prema Krišni, a yoga znači povezati se. Izraz bhakti-yoga označava duhovnu disciplinu kojom se
svjesnost može uzdići sa materijalnog na savršenu duhovnu razinu – čistu ljubav prema Bogu. Bhakti-yoga je praktična
primjena duhovne filozofije koja se temelji na predanom služenju Boga (Krišne). Ovaj termin će biti detaljnije objašnjen u
tekstu koji slijedi.
15
Sljedbenici i obožavatelji Krišne se službeno nazivaju vaišnave. Krišna ima nebrojeno mnogo imena, jedno od njih je
Višnu. Vaišnava znači sljedbenik Višnua. Na zapadu su vaišnave poznatiji po imenu ‘Hare Krišna ljudi’.
62
njihovim misionarskim aktivnostima i 1944. godine bez ičije pomoći započeo pisanje i tiskanje
Back to Godhead, duhovnog magazina na engleskom jeziku, koji je izlazio dva puta mjesečno.
(Taj magazin na engleskom jeziku izlazi još uvijek. Ako ste zainteresirani, možete više o tome
saznati na web stranici www.krishna.com.) Priznajući njegovu filozofsku učenost i duhovnu
predanost, Gaudiya Vaišnava društvo mu je 1947. godine dodijelilo titulu Bhaktivedanta.
Kada je imao 54 godine (1950. godine), Šrila Prabhupada se povukao iz porodičnog života.
Otputovao je u sveti grad Vrindavanu gdje je živio u vrlo skromnim okolnostima u povijesnom
hramu Radha–Damodara. Ondje je proveo nekoliko godina u dubokom studiranju i pisanju. 1959.
godine prihvatio je odvojeni red života (sannyasu). U to vrijeme je započeo rad na svom
životnom remek dijelu; opsežnom prijevodu i komentarima na Šrimad–Bhagavatam (duhovni ep
od 18.000 stihova na sanskrtu, zapisanom prije više od 5000 godina).
Kada je publicirao prva tri sveska Šrimad–Bhagavatama, Šrila Prabhupada je došao u SAD 1965.
godine da bi ispunio misiju svog duhovnog učitelja. Nakon toga je napisao više od 50 svezaka
autoriziranih komentara, prijevoda i zbirki studija filozofskih i religijskih klasika vedske literature.
Kada je 1965. godine stigao parobrodom u Ameriku, Šrila Prabhupada je bio gotovo bez
ikakvog novca. Trebalo mu je skoro godinu dana teškog truda da osnuje ISKCON (Meñunarodno
društvo za svjesnost Krišne). Prije nego što je umro (14. listopada 1977. godine), vodio je svoje
duhovno društvo i uspostavio više od stotinu ašrama (hramova), škola, instituta i farmi širom
svijeta. Usprkos svojoj poznoj dobi, Šrila Prabhupada je u dvanaest godina proputovao čitavim
svijetom četrnaest puta, obavljajući svoje misionarske dužnosti. I pored mnoštva intenzivnih i
zahtjevnih dužnosti, nastavio je sa svojim spisateljskim radom. Njegovi prijevodi i komentari
sačinjavaju čitavu knjižnicu vedske filozofije, religije, znanosti i kulture. Šrila Prabhupadove
knjige su vrlo visoko cijenjene u akademskim krugovima po svojoj vjerodostojnosti, dubini i
jasnoći. Do sada su prevedene na preko 60 jezika i vrlo su popularne u mnogim sveučilištima,
školama i knjižnicama širom svijeta.
Tijekom mnogih godina, na stotine znanstvenika (koji su ili osobno sreli Šrila Prabhupada ili
čitali njegove knjige), izrazili su svoje iskreno priznanje njegovih osobnih odlika i priloga koje je
dao čovječanstvu kroz svoja učenja. Na primjer, Dr. Harvey Cox, svjetski poznati profesor religije
sa harvardskog sveučilišta, opisuje kako je postupno prepoznao neprocjenjivu vrijednost Šrila
Prabhupadovih priloga.
“Kada sam prvi puta sreo članove Hare Krišna pokreta, bio sam izrazito iznenañen i
pitao sam se o čemu se radi. Njihova odjeća, pjevanje mantri i obrijane glave, učinili
su mi se ‘pomalo’ čudnim. Ali kako sam postao sve više upoznat sa pokretom, počeo
sam otkrivati velike sličnosti u suštini onoga što su oni poučavali i izvornih učenja
kršćanstva, a to je – jednostavno življenje bez truda za nagomilavanjem materijalnih
dobara, osjećanje samilosti prema svim živim bićima i izmjena ljubavi. Ja sam zaista
impresioniran činjenicom kako su učenja jednog čovjeka i duhovna tradicija koju je
donio sa sobom, napravili duboku pozitivnu promjenu u životima tako velikog broja
ljudi. Po mom mišljenju, Šrila Prabhupadovi prilozi su od izuzetne važnosti i ostaviti će
svoj utjecaj još mnogo godina.”
Šrila Prabhupada je imao 69 godina kada je krenuo na Zapad. U tom dobu se ljudi obično
sklupčaju kraj nekog prozora, pomalo gledaju televiziju, čitaju novine i čekaju smrt. Šrila
Prabhupada je živio vrlo skromno, ali udobno u Vrindavani i nije imao nikakvog osobnog
sebičnog interesa zašto bi napustio to sveto mjesto koje je toliko volio, da bi konačno došao u
urbanu džunglu degradiranog američkog društva. Materijalno govoreći, sa sobom je imao vrlo
malo toga; tek osobna prtljaga i 40 Rupija (u to vrijeme vrijednost od $8). Ali sa duhovne
točke gledišta – imao je neprocjenjivo bogatstvo; lijek i rješenja za sve ludosti i patnje ovoga
svijeta.
Po uputstvu svog duhovnog učitelja došao je na Zapad da bi nesebično podijelio riznicu vedske
mudrosti koja je tisućama godina bila pomno čuvana u posjedu drevnih svetaca, mudraca i
mistika. Donio je ‘staro vino u novim bocama’, tj. bezvremensku duhovnu mudrost prilagoñenu
ljudima modernog doba. Tijekom svog misionarskog rada, bio je nebrojeno puta izložen
neugodnim situacijama, ali je usprkos svim nevoljama postojano nastavio prevoditi vaišnavsku
63
16
literaturu na engleski jezik. Sjedio je često u parku i pjevao Hare Krišna maha–mantru . Počeli
su dolaziti prvi sljedbenici koji su mu pomogli otvoriti i prvi Krišnin hram na Zapadu.
Tri puta tjedno je davao lekcije iz Bhagavad–gite; kuhao za goste i služio ih. Tijekom dvanaest
godina svojih intenzivnih misionarskih aktivnosti, uz sve dnevne dužnosti redovito je radio na
prijevodu i komentarima vaišnavskih tekstova. Svoje osobne potrebe sveo je na minimum, pa je
zato spavao samo oko 4 sata dnevno, kako bi mogao iskoristiti što više vremena za širenje
Krišninih poruka čovječanstvu.
Šrila Prabhupadov čitav život bio je praktičan primjer kako se ponaša i kako razmišlja savršeni
duhovni džentlmen. Bio je svetac, vizionar, pisac, filozof i oličenje svih najuzvišenijih osobina
koje netko može posjedovati. Njegov odlazak iz ovog svijeta i povratak u duhovni, takoñer je bio
dramatičan i poučan. U zadnjih nekoliko mjeseci svoga života, Šrila Prabhupada više nije mogao
pravilno probavljati hranu, i zbog toga je izuzetno malo jeo. Bio je toliko slab i mršav da je
mogao samo nepomično ležati u krevetu. Pošto mu je glas bio gotovo nečujan, njegovi učenici
koji su ga služili, držali su do njegovih usta mikrofon kako bi ga mogli čuti što govori. A što je
govorio? Koristio je zadnje atome svoje energije prevodeći Šrimad–Bhagavatam za dobrobit svih
budućih generacija uvjetovanih duša.
Šrila Prabhupada je bio Krišnin izaslanik iz duhovnog svijeta; specijalno opunomoćen da
iskorjenjuje ateizam, lažnu religioznost i sve ostalo što je povezano sa time. Na žalost, iako je
njegov duhovni doprinos bio izuzetno bogat, mnogi ljudi u svijetu još uvijek nisu svjesni
važnosti njegovih duhovnih priloga. Takav je bio čovjek koji je svojim učenjima pomogao, i još
uvijek pomaže tisućama ljudi širom svijeta da ostave ne samo drogu, alkohol i druge grube
grješne aktivnosti već i sebični materijalistički način življenja, te da postanu duhovni i moralni
ljudi puni vrlinskih odlika. Kontakti na kraju knjige mogu vam pomoći da si nabavite biografiju
Šrila Prabhupada.
Evo popisa nekih Šrila Prabhupadovih neponovljivih dostignuća. Ovaj popis koristim uz odobrenje
autora Sri Nandanandana dasa (Stephen Knapp). Preuzeto sa njegove Internet stranice
www.stephen-knapp.com
• 1965. godine, Šrila Prabhupada je po prvi puta otputovao izvan Indije, da bi ispunio želju
svog duhovnog učitelja. Na svom putovanju parobrodom, doživio je dva srčana udara.
• Već nakon godinu dana mukotrpnog propovijedanja u New Yorku, uz pomoć grupice svojih
učenika – osnovao je ISKCON (International society for Krishna consciousness / Meñunarodno
društvo za svjesnost Krišne). To je bilo po prvi puta u povijesti da je Krišnin bhakta17 uspješno
trenirao ne–Indijce u striktnoj disciplini vaišnavizma.
• Službeno je inicirao otprilike pet tisuća učenika, koji su predstavljali veliku raznolikost u
nacionalnostima, rasama, etničkim korijenima, religioznim tradicijama, društvenim statusima i
obrazovanju.
• Osnovao je 108 Krišninih hramova na šest kontinenata, uspostavio obožavanje Božanstava u
svakom hramu i istrenirao svoje učenike o procesu obožavanja.
• Započeo je tzv. “Sunday Feast” (nedjeljne gozbe), besplatno dijeljenje prasadama
(produhovljene vegetarijanske hrane) milijunima ljudi u svim svjetskim ISKCON centrima.
• Osnovao je “Food for Life” (Hrana za život) program koji se sastoji od besplatne distribucije
prasadama širom svijeta, siromašnim ljudima, beskućnicima, sirotištima, studentima, bolnicama
u ratom pogoñenim zemljama, itd.
• Stvorio je prvi lanac vegetarijanskih restorana u svijetu.
• Svakodnevno je davao lekcije na temu filozofije svjesnosti Krišne. Preko 2200 tih lekcija je
snimljeno i pohranjeno u arhivu. Danas su na raspolaganju u obliku DVD, VCD i MP3 formata.
Svi ti video i audio zapisi (na engleskom jeziku) mogu se naručiti preko web stranica
www.krishna.com i www.blservices.com
16
Zvučna vibracija za osloboñenje uma. (Manas – um, trayate – osloboditi). Već stoljećima se izraz mantra koristi za bilo
koju zvučnu vibraciju koja ima duhovna, medicinska ili mistična svojstva. U ovoj knjizi se najčešće koristi izraz Mahamantra, tj. ‘velika pjesma (zvučna vibracija) za osloboñenje uma’ (od kontaminacije materijalnom, iluzornom energijom).
Hare Krišna Maha-mantra glasi: Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare, Hare Rama, Hare Rama, Rama
Rama, Hare Hare.
17
Bhakta znači onaj koji ima bhakti, tj. nesebičnu ljubav prema Bogu (Krišni). Zbog toga se duhovna disciplina za
ponovo buñenje naše uspavane ljubavi prema Krišni – naziva bhakti–yoga.
64
• Vodio je na stotine razgovora o znanosti i filozofiji svjesnosti Krišne sa svojim učenicima,
prijateljima i gostima (znanstvenicima, svećenicima, novinarima, itd.) Preko 1300 tih
razgovora je snimljeno i pohranjeno u arhivu.
• Snimio je dvadeset i četiri albuma drevne duhovne glazbe.
• Izdavao je mjesečni magazin Back to Godhead (kojega je započeo sam još 1944. godine). Na
vrhuncu svoje cirkulacije, sredinom ‘70–tih godina, svaki broj magazina je bio prodavan u
milijunima primjeraka diljem svijeta.
• Dao je sagraditi velike hramove u Bombayu i Vrindavani, te je osnovao duhovni grad u
Mayapuru. Svi su postali mjesta hodočašća od meñunarodnog značaja. Sve do današnjeg
dana milijuni ljudi iz čitavog svijeta dolazi posjetiti ta mjesta hodočašća.
• Osnovao je “Bhaktivedanta Institute” sa ciljem promidžbe znanosti o Krišni u znanstvenim i
filozofskim krugovima. Na taj način je uputio mnoge svjetski poznate akademike u osnove
znanosti o samospoznaji.
• Osnovao je “Bhaktivedanta Swami Charity Trust” sa ciljem očuvanja i renovacije svetih
mjesta vezanih uz pojavu i aktivnosti Šri Caitanye Mahaprabhua18.
• Osnovao je komune na farmama, poučavajući načelo “jednostavan život, visoko
razmišljanje”, naglašavajući važnost zaštite krava i život u harmoniji sa Bogom i prirodom.
• Trenirao je svoje učenike o kompleksnim temama menadžmenta, filozofije i privatnih
problema – u više od 6000 pisama od kojih je većina sačuvana u arhivu (i koja su tiskana u
obliku šest knjiga).
• Usprkos svojoj poodmakloj dobi, spavao je samo oko četiri sata dnevno, kako bi imao što
više vremena posvetiti aktivnostima širenja duhovne znanosti o Krišni (onako kako je već
prorečeno prije više od 5000 godina). Obično bi se ustao oko 2 sata ujutro te nakon kupanja i
meditacije započeo bi sa prevoñenjem i pisanjem knjiga. Napisao je preko 50 knjiga na temu
duhovne znanosti o Krišni, koje su do danas prevedene na više od 60 svjetskih jezika.
Mnogi uzoriti akademici i profesori sa vodećih svjetskih sveučilišta pohvalili su Šrila
Prabhupadov literarni doprinos. “Encyclopaedia Britannica” je izjavila da su njegovi obimni
prijevodi sa izvornog sanskrta i njegovi komentari “zapanjili literarne i akademske krugove u
svijetu.” Taj podvig je još značajniji zbog činjenice da su prijevodi i komentari bili na
engleskom jeziku koji nije bio njegov materinji jezik.
• 1972. godine osnovao je “Bhaktivedanta Book Trust” (BBT) sa ciljem masovne proizvodnje
svojih knjiga. Do 1976. godine, 55.000.00 knjiga je bilo tiskano na 25 jezika. Za jedno tiskanje
Bhagavad–gite, bilo je potrebno 76 željezničkih vagona da prevezu potrebnu količinu papira.
• Od 1965. do 1977. godine obišao je svijet četrnaest puta.
• Vješto je upravljao ISKCON–om jednostavno svojim osobnim posjetima i pismima, gotovo
bez korištenja telefona.
Anarthe i njihova podjela
(iz knjige 'Nektarski ocean Svetog Imena', HH Sacinandana Swami)
Artha znači vrijednost, a prefiks an znači bez, pa je anartha ono što nema vrijednosti. Važno je
upamtiti da utjecaj anartha može biti prekinut jedino snagom predanog služenja, jer anarthe nisu
drugo doli različiti učinci maye.
U Amnaya-sutri razmatraju se četiri tipa anartha:
1) Slabosti srca:
a) privrženost objektima koji nemaju odnos sa Krišnom
b) sklonost prema varanju i nalaženju pogrešaka
c) zavist
18
Posljednja, i ne tako davna pojava Krišne bila je 28. veljače 1486 godine u bengalskom selu Mayapur (Indija). Tom
prilikom se Krišna pojavio pod nazivom Šri Caitanya (čitaj: Čeitanja) Mahaprabhu. Dok je u Europi trajala umjetnička
renesansa i grozničava strast za pokoravanjem ‘novog kontinenta’ – u Indiji je Šri Caitanya provodio masovnu duhovnu
revoluciju koja još uvijek ima posredan i neposredan utjecaj na tijekove religijskog i filozofskog razmišljanja ne samo u
Indiji, već nedavno i na Zapadu. Pojavio se u ulozi savršenog vaišnave i tijekom 48 godina svog boravka na Zemlji,
očitovao je mnoštvo misterioznih poduhvata koji su detaljno opisani u pet velikih književnih djela, koja opisuju Njegov
život, aktivnosti i učenja.
65
d) želja za ugledom
2) Uvrede:
a) uvrede Svetom Imenu (ima ih deset; navedene su na 35 stranici ovog priručnika)
b) uvrede obliku Gospodina. To znači da osoba može za vrijeme obožavanja transcendentalnog
Božanstva Gospodina nanijeti uvrede nepoštovanja ili zanemarivanja, ili da kao što to čine
pristalice neosobnog poimanja Boga, niječe postojanje Gospodinovog oblika.
c) uvrede Gospodinovim bhaktama
d) uvrede ostalim živim bićima, u obliku nasilja ili zavisti.
3) Žeñ za materijalnim objektima:
a) želje za objektima osjetilnog uživanja
b) želje za osjetilnim zadovoljstvima kakva se mogu naći na rajskim planetima
c) želje za mističnim yogičkim moćima
d) želje za osloboñenjem, stapanjem s neosobnim brahmanom
4) Iluzija o duhovnom znanju:
a) nepoznavanje vlastitog identiteta
b) nepoznavanje položaja Svevišnje Božanske Osobe
c) nepoznavanje procesa sadhana-bhakti i prema-bhakti
d) nepoznavanje čimbenika koji su nepovoljni za razvoj svjesnosti Krišne
Rječnik
U ovaj rječnik sam uvrstio tek nekoliko pojmova jer sam smatrao da će ovaj priručnik koristiti oni
koji već imaju neko predznanje. (Vrsabha das)
acarya - Visoko napredan vaišnava koji poučava druge svojim duhovnim znanjem, iskustvima i
osobnim ponašanjem. Acarye su obično utemeljitelji i voñe vaišnavskih duhovnih skupina.
arati - Obožavanje Božanstava (Šrila Prabhupada ili gurua) nuñenjem mirisnih štapića, ghi
lampe, vode, cvijeta, itd. U isto vrijeme se pjeva Božanstvima pred oltarom. U ISKCON-ovim
hramovima najučestalija su dva aratija za Božanstva. Jutarnji (mangala) arati i večernji (Gaura)
arati.
asana - Prostirka na kojoj se sjedi ili stoji za vrijeme aratija ili meditacije. Tradicionalna
vaišnavska asana se pravi od kuša trave. Meñutim, zbog nedostupnosti kuša asane, mogu se
koristiti asane od drugih prirodnih materijala (slame, trske, lišća i sl.). Često puta se koriste
asane od sintetičkih i plastičnih materijala kao što su naylon, spužva, itd. Meñutim, te materijale
treba izbjegavati koliko god je moguće.
bhoga - Hrana ili namirnice koje nisu ponuñene za Krišnino zadovoljstvo.
daršan - Literarno, 'suočavanje' ili 'promatranje'. Suočavanje sa Božanstvima ili duhovnim
učiteljem, prilikom čega se upućuju molitve ili razgovara o duhovnim temama (kao sa duhovnim
učiteljem ili nekim drugim uzvišenim vaišnavom).
gaudiya vaišnava - Gauda je staro ime za Bengal. Gaudiya vaišnave su sljedbenici Šri Caitanye
Mahaprabhua koji se pojavio upravo u Bengalu.
krišna-katha - Razgovori isključivo o duhovnim temama vezanim uz Krišnu, Njegove pratioce ili
služenje Njega
maha-prasadam - Prasadam znači milost (u obliku predmeta ili hrane koja je bila ponuñena
manjari - Cvijetići od Tulasi biljke.
pancanga-pranama - Panca znaci pet. Odavanje poštovanja na takav način da pet dijelova
tijela dodiruje pod (ruke, noge i čelo).
66
parafernalija - Rekviziti.
pavitra - Ogrlica sačinjena od raznobojnog konca upletenog u pletenicu. U nekim hramovima se
pavitre nude nude Božanstvima da ih nose oko vrata.
ratha - Kočija ili kola na kojima se voze Božanstva Jagganatha, Baladeva i Subadre.
prajalpa - Beskoristan materijalistički razgovor.
satsanga - Skup na kojem se sastaju vaišnave da bi razgovarali o duhovnim temama.
vyasasana - Ukrašeno i povišeno sjedalo na kojemu sjede oni koji su predstavnici i sljedbenici
Šrila Vyasadeva (avatara Krišne koji je zapisao Vede). Vyasasana je isključivo namijenjena
onima koji daju lekcije iz svetih spisa i istovremeno su kompetentni vaišnave vaišnave koji imaju
neki vodeći položaj.

Dragulji nektara

Glasilo Sri Sri Gaura-Nitai hrama u Zagrebu

effect of nutrition potential and agro

Mahabharata Uvod Opseg Mahabharata je vjerojatno najveći ep u