P
P
M
H
P
Muzejski trg 1, 51000 Rijeka
tel.: 051 213-578, 553-666
553-667
faks:
051 213-578
e-mail: [email protected]
[email protected]
www.ppmhp.hr
TITANIC – CARPATHIA
POMORSKI I POVIJESNI MUZEJ HRVATSKOG PRIMORJA RIJEKA
ISBN 978-953-7196-18-9
PPMHP
Cijena u Hrvatskoj 70 Kn
Rijeka, 13. travnja – 15. prosinca 2012.
Titanic – Carpathia
Izložba je financirana sredstvima Primorsko-goranske županije.
Na suradnji i pomo}i pri organizaciji i realizaciji izložbe zahvaljujemo:
Günteru Bäbleru, Hermanu Söldneru, Slobodanu Novkovi}u,
Gradskom muzeju Karlovac, Muzeju grada Rijeke, Državnom arhivu
u Rijeci, Sveu~ilišnoj knjižnici Rijeka, doc. dr. sc. Hrvoju He}imovi}u,
Jasminki Jardas, Silvani Vrki}, Đur|ici Dusper, Sonji Žiganto, obitelji
Vozila, Dijani Muškardin, dr. sc. Robertu Mohovi}u, Delfini Kruži},
Fabiu Juri~i}u, fra Antunu Jesenovi}u-Franjeva~ki samostan Trsat.
Copyright©Pomorski i povijesni muzej
Hrvatskog primorja Rijeka, Rijeka, 2012.
CIP – Katalogizacija u publikaciji
SVEU^ILI[NA KNJI@NICA RIJEKA
ISBN 978-953-7196-18-9
P
P
M
H
P
POMORSKI I POVIJESNI MUZEJ HRVATSKOG PRIMORJA RIJEKA
Nik{a Mende{
Titanic – Carpathia
Rijeka, o`ujak 2012.
Nakon stotinu godina
A
meri~ki istraživa~ Robert Ballard 1985. godine svojim je ekspedicijskim
brodom Knorr pronašao ostatke parobroda Titanic, i to na više od 3800 m
dubine i na mjestu oko 13,5 milja udaljenu od položaja s kojeg je upu}en
posljednji SOS‑poziv u pomo}.1 Svojim je otkri}em Ballard potaknuo niz istraživanja, ali i lavinu pri~a i sje}anja na tragi~ne sudbine stradalih putnika,
me|u kojima je bilo i njih tridesetero s podru~ja današnje Hrvatske. To zanimanje traje i danas, a pogotovo stoga što se 15. travnja 2012. godine obilježava 100 godina sje}anja na jednu od najve}ih pomorskih katastrofa u kojoj
je živote izgubilo 1495 putnika, na potonu}e broda koji je slovio za najdivnije,
najve}e, nepotopivo ~udo moderne tehnologije.2 Pri~a o Titanicu usko je vezana i uz grad Rijeku.
Stradali putnici s Titanica našli su spas na Carpathii, brodu konkurentskog
Cunard Linea koji je plovio na redovitoj liniji Rijeka – New York. U trenutku
stradanja Titanica Carpathia se nalazila na udaljenosti od 58 milja, te je brzom i požrtvovnom akcijom mornara pod zapovjedništvom kapetana Henrya
Rostrona spašeno više od 700 promrzlih putnika. Iako je Carpathia bila brod
engleske kompanije Cunard Line s mati~nom lukom u Liverpoolu, od 240
~lanova posade njih 76 bili su Hrvati.
Po dolasku Carpathie u njujoršku luku na palubi je broda ostalo mnoštvo
1
S. Novkovi}, Titanic, Hrvati u katastrofi
stolje}a, Zagreb, 2005, str. 298.
odba~enih prsluka za spašavanje, koji su u presudnim trenucima pridonijeli
spasu putnika u ledenom moru. Josip Car, mladi konobar s broda Carpathia,
2
Podaci o broju poginulih variraju. Ipak,
najraširenije je mišljenje da je ~lanova
posade i putnika ukupno bilo 2209.
Poginulo je izme|u 1495 i 1497, a
spašeno je izme|u 712 i 714 putnika.
kao uspomenu je s putovanja jedan od njih donio u Rijeku. O samom Josipu
Caru ne znamo puno. Po~etkom ožujka 1912. ukrcao se na Carpathiu, na
kojoj je služio kao ~lan posade do pred kraj te godine. Po povratku u Rijeku
4
1
Pramac Titanica na dnu oceana. Ostaci su Titanica,
broda koji je prije stotinu godina potonuo nakon
sudara s ledenjakom u sjevernom Atlantiku,
od 2012. godine pod zaštitom UNESCO-ove
konvencije o zaštiti podvodne kulturne baštine.
5
2
RMS
Titanic
6
darovao je Kapeli zavjetnih darova Franjeva~kog samostana na Trsatu uokvi-
3
Na informaciji zahvaljujemo hrvatskom
titanikologu Slobodanu Novkovi}u.
4
Za podatke zahvaljujemo gospo|i Jasminki Jardas iz Rijeke, praunuci Josipa Cara.
5
O autenti~nosti rije~kog spasila~kog prsluka pisali su Slobodan Novkovi}, Hermann
Söldner i Günter Bäbler. u: Titanic Post, br.
33. i 34/2000. i 64/2008.
renu sliku, kolaž više novinskih izvještaja o potonu}u Titanica i spašavanju
ljudi.3 Uo~i Drugoga svjetskog rata Josip Car seli u Argentinu, gdje je i umro.
Služba na brodu Carpathia bila je njegova ako ne prva, a ono svakako jedna
od prvih u profesionalnoj karijeri.4 Tridesetih je godina 20. stolje}a njegova
supruga Marija Lovri} darovala prsluk za spašavanje s broda Titanic Gradskom muzeju Sušak. Kao jedan od pet sa~uvanih primjeraka u svijetu, a jedi-
3
Carpathia u rije~koj luci. Parobrod
Carpathia Cunard Linea u ljetnim je
mjesecima održavao vezu izme|u
Liverpoola, Bostona i New Yorka, a
tijekom zimskih i proljetnih mjeseci
izme|u Trsta, Rijeke i New Yorka.
ni u Europi, prsluk je izravna poveznica brodova Titanic i Carpathia s Rijekom.
Kao vrijedan eksponat ~uva sje}anje na najve}u pomorsku tragediju, ali i
hrabre hrvatske pomorce.5
7
Prekooceanska putovanja
U
potrazi za boljitkom ljudi su odvajkada kretali na bliža ili dalja putovanja.
Zbog nesigurnosti i opasnosti koje su vrebale na putu u nepoznate
krajeve putovalo se u skupinama, pod okriljem plemena, zajednice ili države.
Od vremena anti~ke Gr~ke i Rima osnivaju se kolonije. Migracije plemena- i
naroda- u razdoblju kasne antike, poznate kao seobe naroda, stvorile su posve
novu etni~ku sliku Starog kontinenta. I u srednjemu vijeku zbog vojnih, vjerskih, politi~kih i gospodarskih razloga dolazi do seoba, koje su još uvijek pod
patronatom države i u njezinu interesu. Premda je, formalno, Cristofor Kolumbo otkrio Ameriku, bez obzira na to što je on tvrdio da je doplovio do
vanjskoga ruba Kine, za prve su posjete novom kontinentu zaslužni Vikinzi još
po~etkom 11. stolje}a. Nakon stidljivih pokušaja naseljavanja ameri~kog
kontinenta tijekom 15. i 16. stolje}a iseljeni~ki je val iz Europe oja~an tijekom
17. stolje}a. Najbolji primjer organizirana doseljavanja iz Europe dogodio se
1620. godine, kada je jedna manja skupina doseljenika doplovila galijunom
Mayflower i nastanila se u gradi}u Plymouth u zaljevu Massachusett. Ondje
su osnovali zajednicu doseljenika formiraju}i i vlastita pravila – ugovor o boravku u novoj sredini, tzv. Mayflower Compact. Dolazak te zajednice iz Engleske smatra se po~etkom znatnijeg engleskog doseljavanja na prostor današnjih Sjedinjenih Ameri~kih Država.6
Prvi zapadnoeuropski osvaja~i stvorili su pretpostavke i – stvaranjem trgo­va~kih, useljeni~kih i strateških kolonija – omogu}ili prekomorski vanj­
skopoliti~ki utjecaj vlastitih država (monarhija) u širenju svjetovne i crkvene
6
Pomorska enciklopedija, sv. 4, Zagreb,
1978, str. 578.
vlasti na zemlje Novoga svijeta. Otkri}em australskog kontinenta krenule su
prve migracije kažnjenika iz Velike Britanije u Australiju, u tzv. kažnjeni~ke
8
kolonije. I dok su tijekom srednjovjekovnog razdoblja i još u 16. stolje}u morima
7
E. Dubrovi}, Merika, Iseljavanje iz Srednje Europe u Ameriku, 1880.–1914,
MGR, Rijeka, 2008, str. 24.
dominirali ratni brodovi, a i mnogi su obi~ni jedrenjaci bili naoružani topovima
za potrebe obrane, razdoblje novoga vijeka stvorit }e, osobito u zemljama zapadne Europe, uvjete za formiranje trgova~ke mornarice.
Mijenjanje mjesta boravka u prošlosti nije bilo ~esto ni uobi~ajeno. Tek veliko
zlo natjeralo bi pojedinca ili obitelj na tako o~ajni~ki ~in. Sve do kraja 18.
stolje}a iseljavanje je bilo strogo zabranjeno i kažnjavalo se gubitkom
gra|anskih prava i imovine. Pravo emigracije imale su samo nekatoli~ke vjer-
4
Rijeka je postala najzna~ajnija luka
Austro – Ugarske Monarhije iz koje
se u kratkom razdoblju od 1903. do
1914. iselilo 332986 osoba.
ske skupine (protestanti), uz uvjet da uredno plate potrebne pristojbe. U
Habsburškoj Monarhiji iseljavanje je donekle legalizirano 1832. godine, a
potpuna je sloboda kretanja uvedena tek 1867. godine.7
9
Prva masovna migracija uvjetovana lošom gospodarskom situacijom zapo~inje
5
Brodovi prepuni iseljenika pristižu
iz svih dijelova Europe u obe}anu
zemlju – Ameriku.
u Irskoj po~etkom 19. stolje}a. Amerika postaje obe}ana zemlja. U stotinu
godina iseljavanja, od Napoleonskih ratova do Prvoga svjetskog rata, uglavnom
zbog neimaštine iselilo se 11,4 milijuna stanovnika Velike Britanije, 9,9 milijuna
stanovnika Italije i 7,3 milijuna stanovnika Irske. S podru~ja Austro‑Ugarske
Monarhije iselilo se oko 5 milijuna stanovnika, najviše u razdoblju od 1871. do
1915. godine.8 Tako velikoj emigraciji u relativno kratku roku pogodovao je i
razvoj tehnologije.
Potkraj 18. stolje}a brodograditelji su za pokretanje brodova po~eli upotrebljavati parne strojeve. ^etrdesetih godina 19. stolje}a od željeza su se ve}
izra|ivali brodski trupovi, što je omogu}ilo gradnju brzih, velikih prekooceanskih
brodova. Na taj je na~in postalo mogu}e od jedne luke do druge prevesti velike
terete, a to je bilo presudno za širenje trgova~kih pravaca cijelim svijetom. Sirovine su se uvozile iz britanskih kolonija, koje su ujedno bile unosno tržište za
gotove proizvode. I dok je u doba jedrenjaka putovanje preko Atlantika trajalo
mjesecima, parobrodima je svedeno na petnaest dana, da bi uo~i Prvoga svjetskog rata najbrži parobrodi stizali od Europe do ameri~kog kopna najkra}om
rutom za svega pet dana.
Najve}a koncentracija brodarskih tvrtki i brodogradilišta sredinom 19. stolje}a
bila je u Velikoj Britaniji i Njema~koj. To su bile luke Baltimore, Liverpool, Hamburg
i Bremen, a od 1889. pridružuju im se Antwerpen, Amsterdam, Rotterdam te
Napulj. Kako bi linije bile rentabilne i konkurentne, nastojalo se ubrzati plovidbu i
pove}ati broj putnika na brodu, ali istovremeno i poboljšati smještaj na brodu i
smanjiti cijenu prijevoza. Najglasovitije brodarske kompanije bile su iz Liverpoola
– najstarija i najuspješnija Cunard Line te White Star. Njihovi kontinentalni takmaci bili su HAPAG (Hamburg – Amerika Linie) i Norddeutscher Lloyd.
8
E. Dubrovi}, nav dj., str. 22.
Kompaniju je osnovao Samuel Cunard 1838. godine, a od 1878. djeluje kao
9
E. Dubrovi}, nav dj., str. 36.
Cunard Steamship Company.9 Ja~anje vlastitih parobrodarskih kompanija bilo
10
11
je od izuzetne važnosti za Veliku Britaniju, ne samo zbog jake konkurencije
njema~kih brodara ve} i zbog potrebe održavanja gospodarskih veza s nekadašnjim britanskim kolonijama. Kako bi potaknula redovnu poštansku liniju,
britanska vlada subvencionira parobrodarsku plovidbu izme|u Engleske i Amerike, što je pridonijelo i razvoju putni~kog prekooceanskog prometa. Nedvojbeno, najzna~ajnije je trenutke svoje brodarske povijesti kompanija Cunard Line
ostvarila u godinama potkraj 19. i do po~etka Prvoga svjetskog rata. U razdoblju od 1900. do 1914. godine za Cunard Line sagra|eni su ovi brodovi: Ivernia
(1900, potopljena 1917), Saxonia (1900, prodana 1925), Carpathia (1903, potopljena 1918), Caronia (1905, rashodovana 1932), Carmania (1905, rashodovana 1932), Lusitania (1907, potopljena 1915), Mauretania (1907, rashodovana 1934), Franconia (1911, potopljena 1916), Albania (1900, prodana 1912),
Ascania (1911, potopljena 1918), Laconia (1912, potopljena 1917), Andania
6
Parobrod Saxonia Ugarsko –
ameri~ke linije Cunard Linea.
(1913, potopljena 1918), Alaunia (1913, potopljena 1916), Aquitania (1914,
rashodovana 1950) i Orduna (1914, prodana 1921).
12
7 – Cunarodov parobrod Mauretania je u prvoj sezoni plovidbe 1907. godine osvojio Plavu vrpcu za najbrži prelazak Atlantika
i zadržao ju pune 22 godine.
8 – Parobrod Pannonia Cunard Linea.
13
Rijeka – luka za prekooceanski promet
H
rvatsko-ugarskom nagodbom 1868. godine Rijeka je kao corpus separatum potpala pod izravnu upravu Ma|arske. Time je rije~ka luka po-
stala glavna luka za pomorski izvoz agrarnih i industrijskih proizvoda Ugarske,
te se 1870. godine u Rijeci osniva posebna pomorska uprava – Governo
marittimo.10 Do sedamdesetih godina 19. stolje}a glavna rije~ka luka mrtvo
je korito Rje~ine, tzv. Mrtvi kanal, koja je mogla primiti jedrenjake maksimalne veli~ine do 1000 bruto registarskih tona.
Ubrzo zapo~inje izgradnja moderne luke prema osnovnoj zamisli poznatog francuskog hidrotehnika i graditelja marsejske luke Hilariona Pascala. Luka je u
pot­punosti premještena prema zapadnom dijelu grada. Izvedeni su radovi na
lukobranu Marije Terezije, glavnoj luci s tri velika i dva mala gata: molo Adamich,
molo Daniel, molo Rodolfo, molo Valeria, molo di Chiusa.11 Izgra|en je svjetionik
na kraju lukobrana (1880–1883), a u posljednjoj fazi modernizacije i proširenja
luke nastaje luka Baross, koja }e na isto~nom kraju biti povezana željeznim
pokretnim mostom s ve} izgra|enom Deltom i Brajdicom. Istodobno, Rijeka je
željeznicom povezana s Budimpeštom, a preko Pivke sa slovenskim zale|em te
austrijskim i ~eškim pokrajinama. Stvoreni su dakle preduvjeti za uplovljavanje
i isplovljivanje velikih trgova~kih i putni~kih brodova – parobroda duge plovidbe,
te }e se sav putni~ki i teretni promet željeznicom iz unutrašnjosti Monarhije
preko hrvatskih i ma|arskih krajeva slijevati u rije~ku luku, koja }e biti polazna
10
R. Matej~i}, Kako ~itati grad, Adami},
Rijeka, 2007, str. 230.
to~ka prema zapadu Europe i ameri~kom kontinentu.
Ipak, doma}i kapital u Rijeci kao da je bio uspavan. Dok se u okolici osnivaju
11
M. Trkulja, "Nazivi gatova i pristaništa
u rije~koj luci tijekom povijesti", Rije~ka
luka, MGR, Rijeka, 2000, str. 274–275.
brodarska dioni~ka društva, u Rijeci nema takve inicijative. Zbog specifi~nih
lokalnih potreba malog obalnog prometa te prijevoza putnika i robe izme|u
14
luka sjevernog i srednjeg Jadrana brodovlasnici jedrenjaka nisu u parobrodi-
12
B. Koji}, "Propast brodarstva na
isto~nom Jadranu", Anali Jadranskog
instituta, sv. 4, Zagreb, 1968, str. 32.
ma prepoznali preveliku opasnost i konkurenciju.12 Po~etkom sedamdesetih
godina 19. stolje}a ve}ina vlasnika jedrenjaka, kao i brojni zapovjednici, uop}e
nisu bili impresionirani novim ~udom tehnike, ve} su smatrali parobrode proizvodom kratka vijeka te su ih podcjenjivali. Kao znak novog vremena uteme-
9
Razvoj Rije~ke luke od 1670. do
1880. godine.
ljena je 1854. godine Rije~ka tehni~ka tvornica (Stabilimento tecnico) za
proizvodnju brodskih strojeva. U njoj je sagra|en i prvi hrvatski parobrod –
1670.
1786.
1807.
1880.
15
10
Fotografija rije~ke luke baruna
Vranyzanya predstavljena na izložbi
1899. godine.
parobrod Hrvat. Brod je napravljen prema nacrtu rije~koga inženjera Otta
Schlicka i u more porinut 13. srpnja 1872. To je bio prvi brod te vrste izgra|en
na hrvatskoj obali za doma}eg naru~itelja. Naru~ilo ga je Brodarsko društvo
iz Senja, koje je zbog prijevoza putnika i robe namjeravalo povezati Rijeku i
Senj. Brod je bio željezni, "na svrdlo", dug 34,65 m i širok 4,80 m, imao je
parni stroj od 130 konjskih snaga te 82 BRT. Na njemu je plovilo devet ~lanova posade. Redovnu liniju izme|u dviju luka uspostavio je 7. rujna iste godi16
ne. Isprva je vozio pet puta tjedno ljeti i tri puta tjedno zimi, zaustavljaju}i se
pritom u Novom Vinodolskom, Selcu, Crikvenici, Vozu, Kraljevici i Bakru. Brod
je potom plovio u sastavu brodarske ku}e Ungaro-Croata, koja ga je 1903.
prodala u Mali Lošinj. Tu je obnovljen i preprodan u Izolu, pod imenom Besenghi. S popisa brodova nestaje 1916.13
13
V. Đeki}, Industrijska i tehni~ka baština,
http://www.kvarner.hr/kultura/industrija.html.
11
Krajem 19. stolje}a jedrenjaci
dominiraju u rije~koj luci.
Na Jadranu je u obalnom prijevozu dominirao brodar Austrijski Lloyd, a tek }e
se podjelom Monarhije na austrijski i ugarski dio stvoriti pretpostavke za raz­
17
12
Preluka – ukrcaj materijala za
izgradnju rije~ke luke.
13
Radovi na izgradnji rije~ke luke
1880. godine.
18
vijanje parobrodarskog prometa i u hrvatskim lukama. Po~etkom osamdese-
14
Ugarsko parobrodarsko društvo "Adria"
(Royal Hungarian See Navigation
Company "Adria" Limited – Fiume).
tih godina 19. stolje}a u svjetlu gospodarskog napretka grada Rijeke i proširenja rije~ke luke prema zapadnom dijelu grada stvoreni su uvjeti za
utemeljenje prve velike parobrodarske kompanije za putovanja duge plovidbe. To je bila brodarska kompanija Adria,14 osnovana u Rijeci 1882. godine.
Po~etkom devedesetih godina 19. stolje}a poljoprivredno stanovništvo Hrvatske pogodila je bolest vinove loze, filoksera, koja je – uz postoje}u gospodarsku krizu i nepovoljnu tzv. vinsku klauzulu, koju je Austro‑Ugarska uvela
14
Svjetionik podignut 1884. godine
na kraju lukobrana Marije Terezije
demontiran je i 1893. postavljen na
po~etak današnje Bara~eve ulice.
19
1891. godine omogu}ivši uvoz talijanskih vina bez carinskih ograni~enja –
15
Lj. Anti}, Naše iseljeništvo u Južnoj
Americi i stvaranje jugoslavenske
države 1918, Zagreb, 1987, str. 11.
dodatno pospješila iseljavanje siromašnog stanovništva iz Hrvatskog primorja i Dalmacije.15 U takvim uvjetima primamljivo su zvu~ale perspektive razvoja ribarstva na ameri~kom kontinentu, te su prva hrvatska naselja nastala u
Kaliforniji i Louisiani. Mnoge primorske obitelji nastanile su podru~je plodne
doline Mississippia, gdje su se po~ele baviti vo}arstvom i uzgojem školjaka.
Iseljavanje je djelomi~no uvjetovano i politi~kim razlozima – izrazitom ma­
|arizacijom po~etkom 20. stolje}a.
20
U zadnjim dvama desetlje}ima 19. stolje}a, za banovanja Khuena Hedervarya u hrvatskim krajevima, u Rijeci se kao najve}oj jadranskoj luci ma­
|arskog dijela Monarhije proma|arski utjecaj osje}ao u svim segmentima,
pa tako i u brodarstvu.
Kako su u prvom desetlje}u nakon svog osnutka osniva~i brodarske kompa-
15
Luka Baross. Ulazak u dvadeseto
stolje}e Rijeka je do~ekala
s potpuno moderniziranom i
proširenom lukom.
nije Adria ~esto dolazili u sukob s interesima Austrijskog Lloyda, koji se neko
vrijeme zvao Austro-Ugarski, 1891. sklopljen je sporazum po kojem je Lloyd
dobio pravo plovidbe Crnim morem, Bliskim i Dalekim istokom, a Adria za-
21
16
F. R. Barbali}, "Brodarstvo Rijeke kroz
vjekove", Rijeka/Zbornik, Zagreb, 1953,
str. 107.
padnoeuropskim lukama i podru~jem Južne Amerike.16 Tijekom posljednjeg
17
HR-DARI 46, Op}i spisi, (Spisi o
emigrantima, promet brodova s emigrantima), kutija 569, klasa 586, razred
XV, broj spisa: 16/1910, 548/1910,
2739/1910, 4059/1910, 4449/1910,
6240/1910.
ameri~kom kontinentu, prevoze}i ne samo trgova~ke proizvode nego i sta-
desetlje}a 19. stolje}a rije~ka je Adria ve} imala flotu od dvadesetak parobroda duge plovidbe kojima je ostvarivala linije prema zapadnoj Europi i
novništvo koje se na više godina ili trajno iseljavalo iz Monarhije.
Ostali su mnogi sa~uvani dokumenti koji svjedo~e o nesretnoj sudbini doma­}ih iseljenika, koji su od 1908. do 1912. putovali na brodovima parobrodarskih društava Adria ili Austro-Americana. Tako je npr. Candido Cosulich 1909.
godine tijekom plovidbe na parobrodu Luzon društva Adria preminuo u bolnici u Bombayu, a Magdalena Gazofi i Johan Stani} na istom su brodu premi-
16
Prospekt rije~kog parobrodarskog
dru{tva Adria iz 1911. godine.
nuli 1910. godine. Iste su godine na parobrodu Oceanija preminuli Gavro
Grgi} i Josip Kombol.17 Me|utim i na brodovima drugih prijevoznika bilo je
22
Vozni red
parobrodarskog
dru{tva Adria,
Rijeka iz 1911.
godine.
23
neželjenih posljedica. Tako je sa~uvan dokument o smrti Demjana Laszla,
18
HR-DARI 46, Op}i spisi, (Spisi o
emigrantima, promet brodova s emigrantima), kutija 569, klasa 586, razred
XV, broj spisa: 1039/1910, 1406/1910,
1517/1910 i 1689/1910.
putnika na brodu Carmania kompanije Cunard Line, 15. velja~e 1910. i Nikole Šubata, koji je umro 27. sije~nja 1910. na povratku iz Amerike u Hreljin
brodom Oceanic kompanije Austro-Americane.18
19
HR-DARI 46, Op}i spisi, (Izvješ}a o
stranim brodskim linijama i prometu),
kutija 625, klasa 543, razred I, broj
spisa: 4938/12, 6710/12, 8005/12,
8211/12, 8306/12, i 8455/12.
Na dugim se putovanjima parobroda društva Adria prema Sjevernoj i Južnoj
Americi, azijskim državama ili Australiji znalo dogoditi da parobrod ostane
bez zapovjednika ili ponekog ~lana posade. Sa~uvani su spisi o dezertiranju s
brodova društva Adria.19 Tako je, prema izvješ}u austrougarskog konzulata, u
Baltimoreu parobrod Luzon napustilo osam ~lanova posade; s parobroda
17
Riva Szapary i pala~a Adria, sjedište
rije~kog brodara podignuto 1897.
godine po projektu Franje Matasi}a.
Burma dezertirali su 1. studenoga 1912. kapetan Ernest Thijan i drugi ~lanovi posade, a 24. listopada 1912. parobrod Siam napustili su mornari Pasqu-
24
ale Mikali}, Antonio i Tommaso Val~i}, dok je u Sydneyu parobrod Grof Tisza
Istvan 9. listopada 1912. napustio kapetan M. Lacko.
Ulazak u dvadeseto stolje}e Rijeka je do~ekala s potpuno moderniziranom i
proširenom lukom. Navedeni uvjeti omogu}ili su da rije~ka luka postane polazna i za druge važne brodare u Europi, a ne samo austrijske.
Ve}ina iseljenika iz Ugarske Monarhije putovanje je prema Americi
zapo~injala u atlantskim (Le Havre, Hamburg) ili talijanskim lukama (Genova), kamo su ih upu}ivale razli~ite agencije. Stoga je ugarska uprava po~ela
18
Svaki dolazak parobroda u Rijeku
ili njegov odlazak bio je poseban
društveni doga|aj.
razmišljati o potrebi da parobrodarsko društvo Adria izgradi nove parobrode
namijenjene prijevozu emigranata jer su postoje}i ponajviše služili prijevozu
tereta, tek uz ponekog putnika, u brazilske luke Pernambuco, Bahia, Rio de
25
Janeiro i Santos te održavanju trgova~kih linija s vode}im britanskim i francuskim lukama. Da bi se zadovoljile potrebe svih tih putnika, nisu bili dostatni samo parobrodi brodara Adria, ve} i vanjski brodari jer }e se tijekom ta dva
desetlje}a, od 1890. do 1910, iz Monarhije iseliti ~ak 2,6 milijuna ljudi.20 U toj
se situaciji najbolje snašla britanska kompanija Cunard Line, koja je postigla
dogovor s vlastima u Budimpešti o uspostavljanju linije Rijeka – New York.
Od 1908. godine linija je nosila naziv Hungary America Line i imala je flotu od
jedanaest brodova.
Prva plovidba brodova Cunard Linea iz Rijeke, preko Trsta i Genove za New
York zapo~ela je dolaskom parobroda Aurania 20. listopada 1903. godine.
Tada je u Rijeku ušlo 349 putnika, a iz Rijeke su za New York krenula samo 53
putnika.21 Me|utim ve} 18. prosinca kre}e parobrod Carpathia s 257 iseljenika smještenih u tre}oj klasi.22 S vremenom Cunard Line u potpunosti preuzima prijevoz putnika. Iako je rije~ko društvo Adria silno nastojalo da bude
jedan od prijevoznika za Ameriku, u biti je samo obavljalo agencijske poslove
za Cunard, te se više usmjeravalo na linije prema Južnoj Americi i Australiji.
Tijekom 1905. i 1906. broj iseljenika iz rije~ke luke rastao je toliko da je zagušio i grad i luku. ^ak je po jednom putovanju na brodu znalo biti gotovo 2000
20
P. J. Kralji}, Rijeka kao iseljeni~ka luka,
Rije~ka luka, MGR, Rijeka, 2000, str.
233.
iseljenika, a isto tako velik bio je broj onih koji se nisu uspjeli ukrcati na brod.
To je potaknulo gradske vlasti da razmisle o ku}i za iseljenike, u ~emu ih je
podržao i ameri~ki konzul Fiorello la Guardia. U kratko vrijeme koliko je obna-
21
P. J. Kralji}, nav. dj., str. 234.
šao dužnost ameri~kog konzula u Rijeci (1904–1906) La Guardia se istakao
osobnim angažmanom na ispra}aju te pomo}i emigrantima s podru~ja Hr-
22
E. Dubrovi}, Merika, Iseljavanje iz Srednje Europe u Ameriku, 1880.–1914,
MGR, Rijeka, 2008, str. 96.
vatske i Ugarske koji su se iseljavali u Sjedinjene Ameri~ke Države.23
Emigranti su u po~etku bili smješteni u hotelu Sušak i u vojnom skladištu u
23
E. Dubrovi}, nav. dj., str. 108.
ulici Castello. Tijekom 1905. po~ela je gradnja pravog emigrantskog hotela.
26
Hotel je sagra|en 1908. godine u Ulici Milutina Bara~a – tada Via Volosca.
24
J. Rotim Malvi}, Hoteli, Arhitektura
secesije u Rijeci, Društvo povjesni~ara
umjetnosti Rijeke, Istre i Hrvatskog
primorja, Rijeka, 1998, str. 254.
Glavni je projektant hotela bio Szilard Zielinski, a radove je izvodilo poduze}e
Henrik Freund es Fiai iz Budimpešte. Zgrada je bila duga~ka 160 metara i
imala je sve što je bilo potrebno za privremen boravak iseljenika: ~ekaonice,
ambulante, kupaonice, spavaonice, sobe za dezinfekciju, urede za izdavanje
19
Živost u rije~koj luci.
putnih karata, blagovaonice, itd.24
27
Prvo i posljednje putovanje Titanica
K
rajem prvog desetlje}a dvadesetog stolje}a brodar White Star Line pokrenuo je opsežan projekt gradnje serije prekooceanskih parobroda. To
je bilo razdoblje masovna iseljavanja europskih stanovnika u Ameriku, osobito siromašnih slojeva, i mnogi su se europski brodari naprosto natjecali u
gradnji velikih transatlantika, kojima je cilj bio ne samo prevesti što više putnika ve} i to uraditi što brže. Osobito se to odnosilo na kontinentalne brodare
Hamburg-America Line i Norddeutscher Lloyd. Kompanija White Star Line,
osnovana još u drugoj polovici 19. stolje}a, ve} je imala dovoljno iskustva u
gradnji parobroda- za prijevoz Atlantikom – prvi su njezini brodovi bili Oceanic,
Atlantic, Baltic i Republic – da bi kona~no 1871. otvorila i prekooceansku liniju Liverpool – New York, preko irskog Queenstowna.25 Stjecajem okolnosti,
po~etkom devedesetih godina u Britaniji su ostala samo dva zna~ajnija brodara – Cunard Line i White Star Line. Iako je kompanija White Star Line ve}
krajem 19. stolje}a posjedovala izuzetno brze parobrode, me|u kojima su se
isticali Baltic i Oceanic, ambicije su se, zbog gospodarskih i politi~kih okolnosti u prvome desetlje}u 20. stolje}a, višestruko pove}ale. White Star Line
pokrenuo je gradnju novih velikih brodova koji }e nadmašiti sve prethodne. U
to vrijeme predsjednik kompanije bio je veoma agilan Bruce Ismay. Kako bi
odgovorili na konkurenciju Cunard Linea, koji ih je ugrožavao sa svoja dva
velika transatlantika, Mauretanijom i Lusitanijom, vode}i su se ljudi White
25
E. Dubrovi}, Merika, Iseljavanje iz Srednje Europe u Ameriku, 1880.–1914.,
MGR, Rijeka, 2008, str. 40.
Star Linea odlu~ili na gradnju tzv. olimpijske klase parobroda: Olympica, Titanica i Gigantica.
Predsjednik kompanije Bruce Ismay sklopio je ugovor o gradnji Titanica i još dva
26
S. Novkovi}, Titanic, Hrvati u katastrofi
stolje}a, Naklada Jesenski i Turk,
Zagreb, 2005, str. 25.
broda – Olympica i Gigantica (Britannica) – s brodogradilištem Harland and
Wolff u Belfastu. Gradnja je povjerena konstruktoru Thomasu Andrewsu.
28
Gradnja Titanica zapo~ela je 31. ožujka 1909, kada je položena kobilica oznake 401,26 a brod je kona~no porinut u more 31. svibnja 1911. Bio je duga~ak
20
William James Pirrie, direktor
brodogradilišta Harland & Wolff
Ltd. u Belfastu i Bruce Ismay,
predsjednik White Star Linea.
269,06, širok 28,19 metara, a težio je 46328 bruto registarskih tona. Maksimalna je brzina broda iznosila 23–24 ~vora, a pokretala su ga 3 propelera
(srednji je imao 4 krila, a po jedan na svakoj strani 3) kombinacijom jedne
29
21
Radovi na montaži jednog od
propelera na Titanicu
22
Porinu}e Titanica
30
23
Izrada brodskih motora u
brodogradilištu Harland & Wolff Ltd.
31
niskotla~ne turbine (za srednji propeler) i dva ~etverocilindri~na klipna parna
stroja, što je sve skupa moglo razviti snagu od nešto manje od 58620 konjskih snaga. Visina od kobilice broda do komandnog mosta iznosila je 32 metra, a visina njegovih dimnjaka dosezala je 56 metara.
Titanic je imao posebnu konstrukciju od duplog dna i trupa podijeljena s 15
vodootpornih pregrada na 16 nepropusnih odjeljenja, zbog ~ega je smatran
nepotopivim. No te su pregrade dosezale do donjih (E ili F) paluba, a kako
nisu bile zatvorene, voda se lan~ano mogla prelijevati iz jedne komore u
drugu – što se kod sudara s ledenom santom i dogodilo, izazvavši potapanje.
24
Titanic na probnoj plovidbi.
Titanic je bio opremljen s 20 ~amaca za spašavanje ~iji je ukupan kapacitet
32
25
Vlasnik brodogradilišta Lord Pirrie
i kapetan John Edward Smith na
palubi Titanica.
bio 1178 putnika, od ~ega su 2 ~amca predvi|ena za po 40 putnika, 14
~amaca za po 65 i 4 ~amca za po 47 putnika.27
Zbog Olympicova sudara s krstaricom Hawke radnici i materijal potrebni za
dovršavanje Titanica preba~eni su na popravak Olympica, a u tijeku je bio i
štrajk rudara u Britaniji, pa je termin prvog Titanicova putovanja odgo|en. U
27
S. Novkovi}, nav. dj., str. 58–59.
ožujku 1912. radovi su na Titanicu bili gotovi, planiran dan polaska bio je 20.
33
26
Presjek Olympica i Titanica
27
Reklamna brošura
White Star Linea
za Olymic i Titanic
34
28
Dužina Titanica od 269,06 metara u usporedbi s nekim od najviših gra|evina na svijetu.
35
ožujka, ali je zbog objektivnih okolnosti novi termin
polaska bio 10. travnja.
Titanic i Olympic ~esto su nazivani brodovima blizancima, mada su bili razli~iti; Titanic je bio pola metra duži
i imao je više salona, apartmana, kabina i barova, što
ga je u~inilo 1004 tone težim od Olympica. Bio je namješten u edvardijanskom stilu (1901–1910), što je
zajedno sa svim salonima i sveop}om raskoši utjecalo
na to da postane simbolom vremena u kojem su se
cijenili novac, položaj i plava krv. Na izgradnji je radilo
17000 radnika.
29
Dozvola za ukrcaj na Titanic
30
Šetnja palubom Titanica.
36
31
Karta putnika prvog razreda Jamesa Stuarta Holdena koji
je, zbog ženine bolesti, propustio putovanje Titanicom.
Kao jedina sa~uvana karta ~uva se u Pomorskom muzeju
u Liverpoolu.
32
Naljepnice za prtljagu. Prtljaga ozna~ena s okruglom naljepnicom
bila je pohranjena u prtljažne spremnike, a ona s romboidnom
naljepnicom dostavljala bi se u putni~ke kabine.
37
Na put iz Southamptona prema Cherbourgu Titanic je krenuo u podne 10.
28
H. Söldner, RMS Titanic, Passengers
and Crew list, Ruti, 2000.
travnja 1912. godine. U Queenstown stiže 11. travnja, da bi nakon ukrcaja
putnika zaplovio prema New Yorku.
Na brodu je tijekom prve plovidbe bilo ukupno 2209 osoba: 324 putnika prvog razreda, 285 putnika drugog razreda i 709 putnika tre}eg razreda te 891
~lan posade broda.28
Putnici su na Titanicu bili strogo odijeljeni po razredima. Sve pogodnosti bile
su osigurane za prvu klasu, ali i putnici tre}e klase imali su puno viši standard
33
Salon za ru~avanje putnika prvog
razreda gdje se moglo istovremeno
poslužiti 554 putnika.
nego na ostalim brodovima. U brodu se nalazila ~ak i tiskara; u njoj su tiskane
razglednice koje su putnici mogli kupiti za uspomenu, ali i druge potrepštine,
38
34
Centralno stubište na Titanicu
39
35 – Saloni za odmor i rekreaciju putnika prvog razreda na Titanicu
40
kao npr. novine, leci, jelovnici itd. Na brod je utovareno i oko 560 tona raznog
29
Ibidem.
tovara. Me|u ukrcanim teretom moglo se na}i: 33 tone mesa, 40 tona krumpira,
30
S. Novkovi}, Titanic izme|u povijesti
i mitologije, Meandar, Zagreb, 1999,
str. 17.
5 tona še}era, 5 tona razli~itog povr}a, 6700 litara mlijeka, 40000 jaja, 20000
boca piva, 850 boca žestokih pi}a, a povrh svega još i 5892 tone ugljena.
Kapetan broda bio je John Edward Smith, glavni ~asnik Henry Tingle Wilde,
31
S. Novkovi}, nav. dj., str. 19.
prvi ~asnik Murdoch William McMaster, a drugi ~asnik Lightoller Charles
Herbert.29
Titanic je plovio po izuzetno mirnu moru. Prve tri ve~eri putnici su mogli uživati u prekrasnu, iako za to doba godine i neobi~no hladnu vremenu. Titanic
je prevaljivao stotine milja dnevno, tako da je tre}eg dana puta, 13. travnja,
u salonu pri susretu s kapetanom Smithom brodovlasnik Ismay ponosno izjavio: "Pa... danas smo brži nego ju~er, a siguran sam da }emo sutra biti još
bolji. Bit }emo brži od Olympica i, umjesto u srijedu, ve} u utorak sti}i }emo
u New York."30
Nedjelja 14. travnja 1912. godine meteorološki je bila ista kao i prethodni
dani. More je bilo potpuno mirno i vladala je velika studen. No ve} ujutro Titanicovoj su telegrafskoj službi po~ela stizati upozorenja o velikim santama
leda. Tako su Cunardova Caronia i nizozemski Noordam poslali upozorenje o
ledu. ^itavo poslijepodne Titanic je dobivao upozorenja od drugih brodova o
santama leda, i to na pozicijama izme|u 41º i 42º sjeverne širine te 45º i 50º
zapadne dužine.31
Kao predskazanje sudbine Titanica pojavila se još 1898. godine knjiga britanskog pisca Morgana Robertsona – Wreck of the Titan ili Futility. Roman donosi pri~u o britanskom putni~kom brodu Titan, koji – budu}i da je bio na
glasu kao nepotopiv – nije imao dovoljno ~amaca za spašavanje. Na putu
prema New Yorku jedne je travanjske ve~eri udario u santu leda i potonuo u
sjevernom Atlantiku. Iako je nakon katastrofe pravog Titanica roman objav-
41
36
Glazbenici
brodskog orkestra
na Titanicu
42
37
Jelovnik posljednjeg
ru~ka putnika prvog
razreda na Titanicu
43
ljen s malim izmjenama, sli~nosti su ostale zapanjuju}e. Novi je brod imao
32
Po tom su doga|aju snimljeni i brojni
filmovi. Najzna~ajniji su bili Last night of
the Titanic Waltera Lorda iz 1958, Der
Untergang der Titanic Jeana Negulescoa iz 1953. te Cameronov Titanic iz
1997. godine.
66000 tona istisnine; Robertsonov je imao 70000 tona istisnine. Stvarni je
bio duga~ak 882,5 stopa; fiktivni 800 stopa. Oba su imala 3 elise i brzinu od
24–25 ~vorova. Oba su mogla nositi oko 3000 ljudi i oba su imala ~amce za
spašavanje tek za jedan dio putnika. Ali nebitno – jer oba su bila nazivana
nepotopivima. I Titan u romanu tone pri sudaru s ledenom santom.32
S
O
Posljednja ve~er na Titanicu bila je izrazito vedra. Nebo je bilo posuto zvijez-
S
dama. U neposrednoj blizini Titanica, udaljen oko 20 milja, nalazio se i brod
Californian. Predve~er je kapetan Smith naredio da brod promijeni kurs kako
C
Q
bi izbjegao polje ledenih santi. Naoko su na komandnom mostu bile poduze-
D
te sve mjere opreza, te se kapetan, nešto prije 22 sata, povukao u svoju
kabinu, ostavivši na zapovjedni~kom mostu drugog ~asnika Lightollera. Ot-
38
Jedina poznata slika osvijetljenog
Titanica snimljena u no}i
isplovljivanja iz Cherbourga,
10. travnja 1912.
prilike sat vremena nakon toga stigla je telegrafska poruka s broda Californian koji je javljao da je opkoljen ledenim santama; poruku je Titanicov telegrafist zanemario ljute}i se što mu je ometala vezu s kopnenom stanicom na
44
39
Udarac Titanica u santu
leda i prikaz ošte}enja
na trupu broda. Bok
broda proparan je na šest
mjesta u dužini od 75 m.
45
Newfoundlandu.33 Posada najbližeg broda Californian odustala je od daljnjeg
33
S. Novkovi}, Titanic, Hrvati u katastrofi
stolje}a, Naklada Jesenski i Turk,
Zagreb, 2005, str. 121.
kontakta s Titanicom.34 Negdje oko 23:40 na zapovjednom je mostu bio prvi
~asnik Murdoch. U tom trenutku ~lanovi posade na promatra~nici ugledali su
veliku tamnu sjenu oko 500 metara udaljenu od broda. Ledena santa
34
Telegrafist s Californiana Cyrill Evans
ugasio je svoje ure|aje i otišao na
po~inak.
isprije~ila se na putu brodu, i nekoliko je trenutaka kasnije brod bokom udario
u ledeni brijeg. Uslijedila je drama. Titanic se po~eo puniti morem i polagano
naginjati. Nakon nekog vremena putnici su pozvani da se okupe na palubi s
opremom za spašavanje. Malo nakon pono}i kapetan Smith naredio je posadi da pripremi 20 ~amaca za spašavanje.
40
Priprema putnika za ulazak u
~amce
Na lijevom boku broda samo je ženama i djeci bilo dopušteno ukrcavanje u
~amce, a na desnom i muškarcima, ako žena nije bilo na vidiku. Mnoge žene
46
41
Vodom napunjeni prednji dio Titanica
naglo tone, drugi dimnjak otpada, a
prednji se jarbol savija u podnožju i pada
u smjeru uništenog brodskog mosta.
47
nisu htjele napustiti muževe, pa je nastala sveop}a zbrka, a zbog nepoštiva-
42
Spašeni putnici i posada užasnuto
promatraju kako se krma ubrzano
uzdiže visoko iznad površine mora
i kako Titanic nestaje u dubinama
Atlantika.
nja zapovijedi gotovo ni jedan ~amac nije bio u potpunosti popunjen; ~amac
broj 7 bio je spušten u more sa samo 28 putnika iako je mogao primiti njih
65. I dok je brod tonuo, orkestar je svirao, a instruktor tjelovježbe radio s
putnicima na mehani~kom konju.
Putnici – njih stotine – za koje nije bilo mjesta u ~amcima vrištali su, padali i
skakali u ledeno more.
35
Povodom te nesre}e, a s ciljem da se
poboljšaju sigurnosni uvjeti na brodovima, ve} je 1913. godine sazvana
u Londonu Prva me|unarodna konferencija za zaštitu ljudskih života na moru
(SOLAS), tzv. Titanic-konvencija.
U 2:05 sati kapetan Smith naredio je posadi da se pobrine za vlastitu sigurnost. Posljednja dva ~amca za spašavanje bila su namijenjena njima. Od 885
~lanova posade preživjelo ih je 210.
Titanic je potonuo u 2:20 sati i povukao za sobom u smrt 1495 ljudi.35
48
43
Snaga pritiska
kod potonu}a
Titanica.
49
Hrvatski putnici na Titanicu
N
a Titanicu je plovilo 37 putnika s podru~ja Austro-Ugarske Monarhije.
Putne su karte kupili preko agencija Romel et Cie i Imobersteg et Cie iz
Bazela te J. I. Büchel i Viktor Klaus iz Buchsa.36
S podru~ja današnje Hrvatske bilo je njih tridesetoro:
Nikola Luli} – Draja (24. 2. 1883–20. 9. 1962), podrijetlom iz li~kog sela
Konjsko Brdo kod Peruši}a. U vrijeme putovanja Titanicom bio je oženjen s
Mandom i imao je dvoje djece. Godinama je živio i radio u jednom rudniku u
mjestu Chisholmu, savezna država Minnesota. Putovao je preko švicarske
putni~ke agencije Johann Isidor Büchel iz Buchsa, a ukrcao se u Southamptonu. Putovanje na Titanicu bilo mu je ve} tre}e putovanje u Ameriku, pa je
zbog svoga iskustva i poznavanja engleskog jezika bio neka vrsta vo|e puta i
prevoditelj ve}ini hrvatskih iseljenika. Za svoje je usluge bio pla}en, i tim je
novcem platio kartu za Titanic u iznosu od 170 švicarskih franaka. Luli} je
preživio katastrofu Titanica, tvrde}i kasnije da se spasio skokom u more. Dok
je plutao površinom mora, uspio je, navodno, zgrabiti jednog dje~aka – kasnije se kao ispostavilo da se radilo o nekom Ma|aru – i s njime doplivati do
jednog ~amca, u koji su ih oboje uvukli. Realnost je ipak, ~ini se, daleko od
takva herojstva. Posljednja istraživanja upu}uju na to da se Luli} spasio na
manje dramati~an na~in. Po svemu sude}i, on je pola sata prije potonu}a na
uzdignutom stražnjem djelu glavne palube ušao u ~amac br. 15, pri ~ijem je
36
Državni arhiv u Rijeci, Dokument
kutija br. 627, razred I, br. 4578/1912,
Verzeichnis der von schweizerischen
Auswanderubgs agenturen mit dem
Dampfer "Titanic” befördeten Personen
aus Österreich-Ungarn.
popunjavanju odgovorni ~asnik William Murdoch dopuštao i ulazak muškarcima. Nakon stradavanja Titanica Luli} se oženio još jednom, i u drugom je
braku imao ~ak šestero djece. Mjesecima nakon katastrofe nastupao je na
raznim predstavama i u cirkusima govore}i o svom preživljavanju na Titanicu.
50
44
Nikola Luli}-Draja
45
Plakat kojim se u Americi
najavljivao nastup Nikole Luli}a
kao preživjelog o~evica najve}e
pomorske katastrofe.
Potom se vratio u Hrvatsku, gdje je živio uz povremeni rad u Francuskoj.
Starost je proveo u Peruši}u, gdje je i umro u 81. godini života.
Osmero se zemljoradnika uputilo iz Široke Kule u op}ini Li~ki Osik prema
South Chicagu u saveznoj državi Illinois u nadi da }e u Americi prona}i neki
posao te da }e zaradom mo}i izdržavati svoje obitelji. Karte tre}eg razreda
kupili su preko agencije Johann Isidor Büchel, a na Titanic su se ukrcali u
51
Southamptonu. Zajedno su i poginuli u hladnom Atlantiku: Grga ^a~i} (10.
2. 1884–15. 4. 1912) i sestra mu Marija (1. 5. 1875–15. 4. 1912), Luka
^a~i} (6. 10. 1873–15. 4. 1915), koji je sa ženom Anom (37) imao ~ak devetero djece, osam k}eri i sina koji se rodio mjesec dana prije njegova ukrcaja na Titanic, Manda ^a~i} (24. 5. 1891–15. 4. 1912), koju su roditelji s
kojima je živjela odlu~ili poslati u Ameriku kako bi svojim novcem mogla pomagati brojnu obitelj, Jeka Oreškovi} (21. 9. 1881–15. 4. 1912), Luka
Oreškovi} (27. 1. 1892–15. 4. 1912), Marija Oreškovi} (24. 6. 1892–15.
4. 1912) i Ivan Strili} (25. 8 1885–15. 4. 1912).
Iz Brezika u op}ini Medak, kotar Gospi}, utopili su se Jovo (1895–15. 4.
1912) i Petar ^ali} (1895–15. 4. 1912), koji su se uputili okušati sudbinu u
Sault Marieu u saveznoj državi Michigan.
Nije preživio ni Joso ^ulumovi} – Jojina (1895–15. 4. 1912) iz zaseoka
Prvanselo kod Peruši}a, ~ije je odredište bilo Hammond u saveznoj državi
Indiana.
Iz Bukovca kod Peruši}a bili su i Mate (1895–15. 4. 1912) i Tome Pocrni}
(1888–15. 4. 1912), koji su se uputili u South Chicago, savezna država Ilinois.
Mile Smiljani} (1874–15. 4. 1912) živio je u Pisa~u u op}ini Udbina. Bio je
radnik na željeznici, a neko je vrijeme radio i kao rudar. Sa suprugom Sokom
imao je sina Nikolu, koji je ro|en dva mjeseca nakon katastrofe. Ve} otprije
su u South Chicagu živjela njegova bra}a Stevo, Petar, Ilija i Nikola te sestra
Dragojla. O Smiljani}u postoji vrlo malo podataka tako da nije poznato kamo
je putovao, iako se pretpostavlja da je išao bra}i.
Jovan Dimi} (1870–15. 4. 1912) živio je sa suprugom Stanom i dvoje djece
u Ostrovicama kod Li~kog Osika. U Ameriku, do koje nije došao, krenuo je na
poziv svoga sina, koji je ve} neko vrijeme živio i radio u mjestu Red Lodge u
saveznoj državi Montana.
52
46
Ljudevit ^or sa suprugom snimljen
prije puta u Ameriku.
Iz Kri~ina u op}ini Bribir bili su Bartol ^or (1876–15. 4. 1912), Ivan ^or
(1885–15. 4. 1912) i Ljudevit ^or (1892–15. 4. 1912). Sva su trojica putovala u Great Falls u saveznoj državi Montana.
Mirko Dika (1895–15. 4. 1912) krenuo je na put iz mjesta Podgora u ogulinskom kotaru prema Vancouveru u Kanadi. O Branku Daki}u (1893–15.
4. 1912) nema nikakvih podataka, osim da je bio iz Gornjeg Miholjca.
53
Milan Karaji} (1882–15. 4. 1912) i Stjepan Tur~in (1876–15. 4. 1912)
krenuli su na put iz Bratine kod Pisarovine. Karte su nabavili posredstvom
agencije Vikktor Klaus – Wildi iz Buchsa u Švicarskoj, a odredište im je bilo u
Youngstownu u saveznoj državi Ohio.
Mara Osman – Banski (1881–13. 1. 1930) iz Vagovine, op}ina ^azma,
putovala je u Ameriku u posjet svome suprugu, koji je ve} nekoliko godina
radio u Harrisburgu u saveznoj državi Pennsylvania. Preživjela je potonu}e
Titanica u spasila~kom ~amcu broj 15.
47
Mara Osman-Banski sa sinom
54
48
Nadgrobni spomenik za tijelo br.
306 – Ignjaca Hendekovi}a na
groblju u Halifaxu, Kanada.
Ignjac Hendekovi} (1884–15. 4. 1912) iz Vagovine u op}ini ^azma bio je
oženjen i imao je dvije k}eri. Putovao je za Harrisburg u saveznoj državi Pennsylvania. Nije preživio nesre}u. Njegovo je tijelo prona|eno nekoliko dana
nakon katastrofe te je prevezeno u grad Halifax na Newfoundlandu u Kanadi.
Nakon identifikacije posmrtni ostaci Ignjaca Hendekovi}a pokopani su na
katoli~kom groblju u Halifaxu. On je jedini hrvatski putnik ~ije je
tijelo nakon katastrofe pokopano. Njegove su osobne stvari
49
Štefo Pavlovi} iz Vagovine pokraj
^azme.
kasnije poslane u Hrvatsku i predane udovici Jalši Hendekovi}.
Matilda Petranec, ro|. Kramari} (1884–15. 4. 1912) na
Titanic se ukrcala kao udovica s troje djece: sinovima Miškom
i Ivom te k}eri Marom te se uputila svome bratu u Harrisburg
u saveznoj državi Pennsylvania.
Štefo Pavlovi} (1880–15. 4. 1912) kod ku}e je, u Vagovini kod
^azme, ostavio ženu s troje djece. Nije preživio putovanje Titanicom kojim je krenuo u Harrisburg u saveznoj državi Pennsylvania.
U sjevernofrancuskoj luci Cherbourg ukrcali su se:
Josip Draženovi} – Joja (1880–15. 4. 1912) iz Hrastelnica
u okolici Siska, koji je putovao u Niagara Falls u saveznoj državi
New York
55
50
Ivan Stankovi} sa suprugom Lizom.
Ivan Stankovi} (26. 8. 1879–15. 4. 1912) iz Galdova (tada pored Siska,
danas dio grada Sisak) ve} je nekoliko godina živio i radio u Buffalu. Vratio se
nakratko u Hrvatsku kako bi sredio dokumente nakon ženine smrti.
56
51
Posljednje pismo
Ivana Stankovi}a
obitelji poslano
10. travnja 1912. iz
Cherbourga.
57
52
Pismo kojim agencija
Am Obersteg & Co. iz
Basela obavještava
Mihu, brata poginulog Ivana Stankovi}a,
o na~inu potraživanja
odštetnog zahtjeva.
58
Ivan Jalševac (1883–21. 6. 1945) iz Topolovca kraj Siska radio je do 9.
ožujka 1912. u vojsci kao konjani~ki do~asnik. Bio je oženjen (ili zaru~en).
Supruga se zvala Katarina. Spasio se tako što je napustio tonu}i brod pola
sata prije potonu}a, i to ulaskom u ~amac koji se tog trenutka spuštao s
gornje palube – najvjerojatnije ~amac broj 15. U svojim je kasnijim izjavama
me|utim uvijek tvrdio da je sko~io u more iz kojeg su ga kasnije izvukli. O
njegovim doživljajima na Titanicu postoji opširan pisani izvještaj.
53
Ivan Jalševac, preživjeli putnik s Titanica, snimljen 1940. u Topolovcu
kraj Siska.
59
Spašavanje Titanica
P
oziv u pomo} upu}en s Titanica stigao je oko 00:25 sati do 58 milja
udaljena broda Carpathia, a koji je plovio prema Rijeci. Na zapovijed
kapetana Henrya Rostrona brod je krenuo u smjeru Titanica. Nažalost, za
mnoge je putnike stigla prekasno.
Carpathia je brzinom od ~ak 17 ~vorova jurila prema Titanicovoj poziciji stalno izbjegavaju}i sante leda, te je oko 4 sata stigla na mjesto gdje su vidjeli
prve ~amce s preživjelima. Od ~asnika s Titanica preživjeli su drugi ~asnik
Lightoller i ~etvrti Boxhall, a tako|er i brodovlasnik Ismay.37
Hrvatski mornari Josip Desanti i Dragutin Margan iz Senja o spašavanju su
brodolomaca s Titanica zabilježili ovo: "10 ~asaka prije pono}i dobio je naš parobrod marconigram, da se Titanic nalazi u pogibli. Naš zapovjednik skoro da
nije vjerovao te se je za svaku sigurnost dao još jednom informirati na Titanicu
da li je istinita prva viest. Odgovor je glasio, da se Titanic zaista nalazi u velikoj
pogibelji. Od Titanica bili smo udaljeni za 60 morskih milja i naš je parobrod
odmah skrenuo s naše pruge i udario prugom Titanica. Vozio je najve}om brzinom 14 ¼ morskih milja. Jedan sat iza toga, što smo mi okrenuli prema Titanicu došao je sa Titanica marconigram da parobrod tone. Titanic je potonuo u
2:15 u no}i. Naš parobrod došao je na mjesto katastrofe u 4:15."38
Prema zapisima iz ~lanka Crikveni~ani i Titanik, koji je objavljen u knjizi Zmed
groma~, u spašavanju su stradalnika pomogli i Luka Vi~i} – Capon (1881–
37
S. Novkovi}, nav. dj., str. 73.
1958) i njegov brat Ivo Vi~i}, putnici s broda Carpathia. Po rije~ima Marije
38
Rie~ki Novi List, br. 111, 10. svibnja
1912, str. 221.
hom, ondje je radio kao ribar; pripovijedao je kako je bio pozvan s ostalim
Vi~i}-Jurnika, njezin je svekar Luka Vi~i} otišao u Ameriku trbuhom za kruputnicima na Carpathii da pomogne u spašavanju brodolomaca s Titanica.
60
54
Spasila~ki ~amci približavaju se
Carpathii koja je pristigla na mjesto
katastrofe skoro dva sata nakon
potonu}a Titanica.
61
55
Ulazna karta za Ameriku Lillian
Bentthan.
Svim spašenim putnicima s
Titanica prije dolaska u New York
uru~ena je ulazna karta na kojoj je
upisano da su krenuli na put 10.
travnja 1912. iz Southamptona
brodom Carpathia ex. Titanic.
56
Spašeni putnici s Titanica
ukrcavaju se na Carpathiu.
39
Rije~i Luke Vi~i}a u tekstu Crikveni~ani
i Titanik, u: Zmed groma~ autorice
Đur|ice Dusper, Crikvenica – Rijeka,
2004, str. 86. Zahvaljujemo gospo|i
Đur|ici Dusper iz Crikvenice.
Pokrcalo nas je va barki i spustilo va more. Se okolo nas plavali su ljudi s Titanika. Najviše je bilo mladeh, aš stari ili nisu znali plavat pa su se valje utopili, ili nuisu mogli zdržat ledeno i valovito more.39
62
Kona~no je Carpathia – pod vodstvom kapetana Arthura Henrya Rostrona –
40
Spašeno je 94% putnika 1. razreda,
81% putnika 2. razreda i 47% putnika
3. razreda.
zaplovila prema New Yorku, kamo je, na Cunardovo pristanište, doplovila 18.
travnja 1912. iza 20 sati.
41
Luka i datum ukrcaja na brod Carpathia
te luka i datum iskrcaja s njega.
Na brodu se nalazilo oko 240 ~lanova posade, od toga 76 Hrvata, te 712
spašenih brodolomaca.40
Hrvatski pomorci bili su: Anton Franeli}, Marko Komandi}, Ivan Eli},
Anton Kumbotovi}, Josip Na~inovi}, Stjepan Šparoži} (New York, 11.
4. 1912 – Rijeka, 9. 5. 1912).41
Kao konobari radili su: Franjo Glinbi} (New York, 10. 4. 1912 – Rijeka, 9. 5.
1912), Josip Župiši} (Liverpool, 7. 2. 1912 – New York, 31. 5. 1912), Livio
Matkovi} (Liverpool, 7. 2. 1912 – Rijeka, 7. 8. 1912), Franjo Dani~i} (Liverpool, 7. 2. 1912 – New York, 6. 12. 1912), Dominik Faraguna, Mateo
Faraguna (Liverpool, 7. 2. 1912 – Rijeka, 25. 9. 1912), Adalbert Virant,
Mateo Hervatin, Anton Perši}, Jakov Kranjac, Franjo Slagjari} (Liverpool, 7. 2. 1912 – Rijeka, 7. 8. 1912), Mateo Perši} (Liverpool, 7. 2. 1912
– Rijeka, 25. 9. 1912), Josip Ferlan, Ivan Kukina, Karlo Serkulj, Ivan
Klor, Veljko Kukac, Herman Gödler, Franjo Poto~njak (Rijeka, 7. 3.
1912 – Rijeka, 9. 5. 1912), Mate Kova~evi}, Miladin Smojver, Milan
Javanovi}, Josip Vretenar, Raimondo Roze, Ignjac Senjan, prevoditelj, Anton Miloti}, Dragutin Margan, Jakomar Miloti} (Rijeka, 7. 3.
1912 – Rijeka, 22. 6. 1912), Mate ^emil, Josip Car, Mate Kos (Rijeka, 7.
3. 1912 – New York, 6. 12. 1912), Ivan Limpi} (Rijeka, 7. 3. 1912 – New
York, 4. 6. 1912), Josip Desanti (Rijeka, 8. 3. 1912 – New York, 4. 6.
1912), Vito Kormoski (Rijeka, 7. 3. 1912 – New York, 4. 6. 1912), Ljudevit
Peruši} (Rijeka, 7. 3. 1912 – Napulj, 18. 6. 1912), Dominik Knapi}, Luka
Gratton (Rijeka, 7. 3. 1912 – Rijeka, 7. 8. 1912), Ivan Josip Suher (Napulj,
14. 3. 1912 –­ Rijeka, 9. 5. 1912).
63
57
Spašeni putnici s Titanica na palubi
Carpathie.
Kao loža~i i podmaziva~i na brodu su radili: Franjo Ljubi~i} (Liverpool, 7. 2.
1912 – New York, 19. 4. 1912), Mateo Na~inovi}, Stjepan Peruši},
Mate Fu}ak, Ivan Lzustovi}, Marko Zustovi} (Liverpool, 7. 2. 1912 –
Liverpool, 1. 1. 1913), Ivan Vossila (Liverpool, 7. 2. 1912 – Rijeka, 7. 3.
1912), Martin Frankovi}, Ivan Keršavani}, Ivan Blaškovi}, Stanko
Fu}ak (Liverpool, 7. 2. 1912 – Rijeka, 22. 6. 1912), Dominik Vossila, Anton Žgaljardi}, Anton Buri~i}, Mate Ljubi~i} (Liverpool, 7. 2. 1912 –
Rijeka, 9. 5. 1912), Milo Melgati} (Liverpool, 7. 2. 1912 – New York, 4. 6.
1912), Mate Faraguna, Mate Ljubi~i}, Jakov Bateli}, Ivan Ljubni},
Mate Sel~an, Mate ^irkoši} (Rijeka, 7. 3. 1912 – Rijeka, 22. 6. 1912),
Šime Pavin i Kosta Nagulon (New York, 11. 4. 1912 – Rijeka, 9. 5. 1912).
64
Kao brodski radnici u New Yorku su se 11. travnja 1912. ukrcali Frano No-
42
S. Novkovi}, Titanic, Hrvati u katastrofi
stolje}a, Naklada Jesenski i Turk,
Zagreb, 2005, str. 343–349; Carpathia
– popis posade, prikupio H. Söldner,
arhiva Cunard Linea.
vakovi} i Johan Devani}. Zajedno su se i iskrcali po dolasku u rije~ku luku
9. svibnja 1912, odmah poslije havarije Titanica, nakon samo mjesec dana
plovidbe. Istovremeno se iskrcao i Ivan Rakamari}, koji je na brodu Carpathia radio kao mesar od ukrcaja u Rijeci 7. ožujka 1912. Jedina žena me|u
hrvatskim pomorcima bila je Josipa Kandrli}; zaposlila se kao sobarica 14.
ožujka 1912. u Napulju i plovila je na njemu do 25. rujna 1912, kada se iskrcala u Rijeci. Josip Klap~i} bio je mali od palube (Rijeka, 7. 3. 1912 – New
York, 18. 7. 1912).42
Zahvaljuju}i ovom podvigu, ~lanovi su posade broda Carpathia nagra|eni
bron~anim medaljama, ~asnici srebrnim, a kapetan Henry Rostron dobio je
58
Pomorska knjižica br. 119821,
pomorca Antonia Vosille, RMS
Carpathia.
65
59
Bron~ana medalja koju su dobili ~lanovi
posade Carpathie za spašavanje
brodolomaca s Titanica.
66
srebrni pehar i zlatnu medalju koju mu je dodijelila Margaret Molly Brown,
43
Medalja koju je dobio Jakov Kranjac u
vlasništvu je njegova praunuka gospodina Fabija Juri~i}a, koji živi u Labinu,
a medalja Hermana Gödlera ~uva se u
Gradskom muzeju Karlovac te nam je
o njoj i o pomorcu H. Gödleru osnovne
podatke dala kolegica mr. sc. Sanda
Ko~evar, kustosica muzeja.
spašena putnica prvoga razreda. Kapetana je tako|er nagradio i ameri~ki
Kongres – Kongresnom zlatnom medaljom. Na medalji je pisalo: Presented
to the Captain, Officers, & Crew of the RMS Carpathia In Recognition of
Gallant & Heroic Services from the Survivors of the S.S. Titanic April 15th
1912. I svi hrvatski pomorci za iskazanu su hrabrost i požrtvovnost dobili
bron~ane medalje, ali trenutno su poznate samo dvije: one Jakova Kranjca i
44
Rie~ki Novi List, br. 109, 8. 5. 1912,
str. 219.
Hermana Gödlera.43 I Luka Vi~i} – putnik spasilac s Carpathie – za uspomenu
je dobio 12 tanjura i pribor za jelo s utisnutim slovima Carpathia.
Po dolasku u rije~ku luku 8. svibnja posada je Carpathie, baš kao i pri uplovlja-
60 i 61
Jakov Kranjec i Anton Perši},
konobari na Carpathii.
vanju u New York, do~ekana s oduševljenjem te su sve dnevne novine objavile
brojne zanimljivosti o posadi broda Carpathia i o potonu}u broda Titanic.44
67
Royal Mail Steamer Carpathia
P
utni~ki brod Carpathia bio je vlasništvo britanske parobrodarske kompanije Cunard Line, koja je 1903. godine uspostavila prekooceansku liniju
Rijeka – New York. Gradnja broda Carpathia zapo~ela je 10. rujna 1901, a
brod je dovršen ve} 24. travnja 1903. Graditelji Carpathie bili su Swan Hunter i Wigham Richardson. Brod je porinut 1902. godine u brodogradilištu
Newcastle upon Tyne u Engleskoj. Parobrod Carpathia Cunard Linea u ljetnim
Simbol brodara Cunard Linea
68
je mjesecima održavao vezu izme|u Liverpoola, Bostona i New Yorka, a tijekom zimskih i proljetnih mjeseci izme|u Trsta, Rijeke i New Yorka.
Brod je imao 13555 bruto registarskih tona, bio je dug 170,1 m, a širok 19,66
m. Postizao je maksimalnu brzinu od oko 17 ~vorova (32 km/h) dok je
prosje~no plovio brzinom od 14 ~vorova (26 km/h).
62
RMS Carpathia
69
Carpathia je kao kraljevski putni~ki brod bila ovlaštena za prijevoz pošte, a uz
63
Karta s prikazom linija Cunard Linea
prijevoz putnika bila je namijenjena i za transport smrznutog mesa iz Amerike
u Europu. Brod je mogao primiti 100 putnika u 1. razredu, 200 putnika u 2.
razredu i ~ak 2000 putnika u 3. razredu. Na svoje prvo putovanje krenula je
5. svibnja 1903. iz Liverpoola prema Bostonu.
Svaka dva tjedna jedan je brod iz Cunardove flote kretao iz Rijeke prema
Americi odvoze}i prepune palube Talijana-, Hrvata- i Ma|ara-... Polasci su
putni~kih brodova postali popularni društveni doga|aji koji bi Rijeku svaka
dva tjedna naprosto oživjeli. Ne iznena|uje stoga ~injenica da se mnogo
naših ljudi prijavljivalo za služenje na tim plovilima, pa su zamjetan dio posade brodova ~inili hrvatski mornari. Do po~etka Prvoga svjetskog rata iz Rijeke
su put Amerike zaplovili brodovi Pannonia, Ultonia, Aurania, Slavonia, Car70
64
Arthur Henry Rostron, kapetan
Carpathie
71
65 – Igra kriketa na palubi Carpathie
66 – Knjižnica na Carpathii
72
67
Odmor putnika na palubama
Carpathie
73
68
Marconijev telegraf na Carpathii
mania, Ivernia, Saxonia, Laconia, Franconia i, naravno, Carpathia. Prema
dostupnim podacima, u razdoblju od 9 godina (1904–1912) iz Rijeke je na
Cunardovim brodovima otputovalo oko 300 000 iseljenika. Izbijanjem rata
izme|u Velike Britanije i Austro-Ugarske linija je ubrzo ukinuta, a posljednji
Cunardov brod koji je napustio Rijeku bila je upravo Carpathia – 22. srpnja
1914. Nakon rata linija je ponovno uspostavljena, ali samo do 1921. godine.
Nikada više Cunardovi brodovi nisu zaplovili iz Rijeke prema Americi.
Carpathia je tijekom rata korištena u vojne svrhe, i od 1915. je služila kao
brod za opskrbu na liniji New York – Liverpool. U rano jutro 17. srpnja 1918.
Carpathiu je sustigla gorka sudbina. Kao najve}i i vode}i brod u konvoju na-
74
pala ju je njema~ka podmornica U55. Tri ispaljena torpeda pogodila su svoj
45
S. Novkovi}, http://www.morskicovik.
com/tradicija-more-i-brodovi/166-carpathija-i-dio-qbrod-hrvatskih-mornaraq.html.
cilj teško oštetivši brod i ubivši pri eksploziji pet ~lanova posade. Nakon dva
i pol sata Carpathia je potonula, a 275 preživjelih ~lanova posade spasio je
brod HMS Snowdrop.45 Olupina broda prona|ena je prije nekoliko godina oko
220 km jugozapadno od Fastnet Rocka u Irskoj.
Carpathia nije bila spektakularan brod, ali je bila predodre|ena za ulazak u
povijest. A u povijest je igrom slu~aja uvukla i Rijeku, i to zahvaljuju}i više od
sedamdeset Hrvata ~lanova posade, koji su u dotada nezabilježenoj spektakularnoj akciji spašavanja uspjeli iz Atlantika izvu}i iscrpljene preživjele putnike i posadu broda Titanic. Te su osnovne ~injenice vjerojatno ve}ini stanov-
69
Brod – heroj na vezu u rije~koj luci
nika Rijeke dobro poznate i izazivaju, vjerujem, opravdani osje}aj ponosa.
75
Preživjeli putnici iz Hrvatske
P
reživjeli hrvatski putnici sa Titanica uspjeli su se, prema kazivanjima
svojih potomaka i ro|aka, ukrcati u ~amce za spašavanje, i to u vreme-
nu izme|u 1:35 i 1:45 sati. Tako je Dragica Blažekovi}, snaha sestre Mare
Osman, ispri~ala da je, prema pri~i same Mare Osman, ona baš u vrijeme
udarca sante leda u brod plesala na brodskoj zabavi. Nakon udara broda u
santu uzela je dvoje djece pod ruke i sko~ila u hladno more.
Za Nikolu Luli}a navodi njegov unuk dr. Anton He~imovi} da se spasio skokom u more s palube te da nije odmah uspio do}i do ~amca jer je vladala
velika gužva. Ipak, zaplivao je prema prvom ~amcu koji je vidio, iako mu je
bilo strašno naporno od velike hladno}e. Za vrijeme plivanja uspio je spasiti i
jedno dijete, koje je bilo samo, i jedva se dovukao do ~amca za spašavanje.46
Tragedija Titanica nije završila njegovim potonu}em 1912. godine. Velik je
broj sa~uvanih dokumenata u fundusu dokumenata Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, pod nazivom Kutija br. 573/1071, Iseljeni~ki komesarijat i Kutija br. 3552, Unutrašnji odjel zemaljske vlade, gdje se mogu na}i mnogobroj46
S. Novkovi}, Titanic, Hrvati u katastrofi
stolje}a, Naklada Jesenski i Turk,
Zagreb, 2005, str. 161–163.
ne molbe i zahtjevi rodbine poginulih putnika za odštetom na ime smrti
~lanova njihovih obitelji iz Zagreba, Peruši}a, Široke Kule, Siska, Crikvenice,
Udbine, Gospi}a, ^azme...47
47
Spisi iz Kutije br. 573/1071, Iseljeni~ki
komesarijat, Hrvatski državni arhiv
Zagreb
Rie~ki Novi List ve} 5. svibnja 1912. u ~lanku Hrvatski putnik o katastrofi Titanica donosi pripovijest spašenog Ivana Jalševca iz Topolovca kod Siska, a
sam Jalševac i dosta godina kasnije u dnevnom listu Novosti iz 1936. spomi-
48
Rie~ki Novi List, br. 107, 5. 5. 1912,
str. 213.
nje istu pri~u.48
76
70
Reprint dnevnog
lista New York
Tribune, 16.
travnja 1912.
77
Hrvatski putnik o katastrofi Titanica
Njujorški Hrvatski sviet donosi:
U naše uredništvo došao je Ivan Jalševac, jedan od trojice naših zemljaka,
koji su se sretno spasili sa kobnog Titanica. Naš Ivan prava vam je ljudeskara
širok, ple}at, zdrav, pravi kremen, poput gora juna~ke mu domovine, koja ga
je dala. A kada pripovijeda o toj groznoj nesre}i, uza sve grozne potankosti
~ovjek ne može, a da mu govor ne osladi. Govori kao ~ovjek, koji je ve} mnogo toga u životu iskusio, mnogo preturio i mnogo u~inio.
71
Luka New York, 1878.
78
Rodom je iz Topolovca kraj Siska. Devet je godina služio kod vojništva, koje je
zapustio 9. ožujka, odlu~ivši se bolju sre}u potražiti u dalekoj Americi. I ukrca
se na kobni Titanic sa kojih 30 Hrvata.
A sada ~ujte njega što i kako pri~a o groznoj katastrofi, koja malo pa mu ne
pozobala mla|ahni život.
"Ja sam baš spavao" pripovijeda Ivan "kad orijaški parobrod udari u ledenu
goru. Dakako, u prvi mah nitko nije znao što se to dogodilo. Mirno se odjenuh
i zapalih cigaretu, te po|oh gori da vidim koji je to belaj. Vidjev strku i navalu
ljudi, sna|oh se odmah i pomislih u sebi; u najgorem slu~aju ne}e biti druge,
nego da u more sko~im i plivam. A za to }u se ve} sam misliti. I padu mi na
pamet oni moji u kraju, djeca, žena, bra}a i sestre i otac. Povratih se ipak
natrag po kufer, ali o njemu ne bilo ve} ni govora – bio je jur u vodi.
Sko~ih onda natrag, odlu~an, da se proturam do ~amaca. Ali, eto nevolje: po
stubama ne dadu do mjesta gori, na kojem su se sabrali gospoda putnici prvog razreda. Vrgoh se poput vjeverice na konope po strani i bacih se gori na
prvo mjesto. Tuj mi pomogoše, vidite jake mišice, turah i turah desno i lijevo,
dok se proturah do kraja palube, a onda pljus – pa u ~amac, koji su se baš
spuštali. Tako sam bio spašen.
U ~amcu nas bilo 45, ~etiri samo muška sve ostalo ženske. A bio je to predzadnji ~amac koji se od broda pustio. Morao sam pomagati voziti.
Kad smo bili kojih 30 fati daleko od Titanica, vidjeh kako se naginje sa kljunom
u vodu, a ~uo sam do dva tri puta da je nešto jeknulo poput eksplozije. Brod
se dobro nadigne na nos i ponjuri u vodu posve.
Tada ostadosmo sami u ~amcu.
Jest teške su to ure bile, ali eto, hvala Bogu, izdaleka odjednom ugledasmo
tanko svietlo, izgledalo je poput zvezde, a onda je raslo i raslo, dok najzad ne
79
80
72
Popis Austrougarskih
državljana kao
putnika na
Titanicu.
81
73
Reprint dnevnog
lista New York
Times, 16. travnja
1912.
82
upoznasmo, da je to brod, koji nas dolazi spasiti. Bila je to Carpathia na koju
49
Rie~ki Novi List, 25. 4. 1912, br. 99,
str. 198–199.
nas pomalo izvukoše. I tako nas odvedoše u New York.
Tuj nas ~ekali dobri ljudi, koji nas posadiše na automobile, pa s nama u St.
Vincent bolnicu.
Ja imam ovdje u Americi brata ve} od ~etiri godine, pa }e te mi ga vi potražiti kroz "Hrvatski sviet" neka znade da sam se spasio i neka mi se javi."
Ovime je naš Ivan završio svoje pripoviedanje, a na rastanku, pružav nam ruku.
Iste novine donose i komentar o spašenim brodolomcima s Titanica: Pošto
su spašeni brodolomci prispjeli u New York, tako nam se pružila prilika da
~ujemo izvještaje o~evidaca. Utisak, koji ~ovjeka hvata kad ~ita brzojavne vijesti o tome, sjedinjuje se s ogor~enjem za ovakvu neizrecivu lahkoumnost.
Titanic, koji je mogao primiti više od 2000 putnika, imao je lih toliko la|ica za
spašavanje, u kojim je bilo mogu}e spasiti tek polovicu putnika. Ovaj propust
bit }e okrutna kazna onima koji su odgovornost imali za ure|aj Titanica. Svie-
74
Replika šalice za ~aj ili kavu
s Titanica. Šalica je korištena
prigodom snimanja filma Titanic
Jamesa Camerona.
tu patri pravo da zahtijeva da se ova kazna vlastite savjesti nadopuni kaznom,
koju predvi|a javna pravda. To mora da bude. U ovom ~asu iskrenog dojma,
gdje se žali gubitak tolikih ljudskih života, iš~ezava pojam o socijalnoj razlici.
Milijunaši prvog razreda složili su se u ledenim vodama sa siromasima ispod palube. Suze preostavših isto vriede, bilo da se one ra|aju u oku
bogatira u sjajnoj pala~i, bilo u oku sirot~adi u kolibici.
Uza sve to nemožemo se riešiti pomisli, da se je velik dio sigurnos­
tnih mjera na Titanicu propustio, na ra~un luksusa i udobnosti. Da
se je mjesto, što su ga zauzimale baš}e, restauracije i dvorana za
gombanje, prakti~no upotrijebilo, moglo bi se osim onih 16 ~a­maca za spašavanje, još drugih 20 ~amaca smjestiti, ~ime bi se
moglo ništa manje nego 1000 ljudi više spasiti, nego što se je
zbilja spasilo.49
83
O potonu}u Titanica i ulozi parobroda Carpathia redovito je izvještavala i La
50
La spaventevole catastrofe, La Bilancia,
17. 4. 1912, br. 86.
Bilanca. U tekstu La spaventevole catastrofe ve} 17. travnja 1912. donosi
prvi izvještaj o tragediji Titanica i prvi spomen parobroda Carpathia, koji je
51
Gli austriaci e ungheresi periti, Come
si salvo un carniolino (Kako se spasio
jedan Kranjac), La Bilancia, 9. 5. 1912.
imao klju~nu ulogu u spašavanju brodolomaca.50
No i u sljede}im ja napisima, tijekom travnja i po~etkom svibnja 1912. godine, La Bilancia pratila zbivanja u vezi s potonulim Titanicom i parobrodom
52
Ve} 16. travnja 1912. oglasio se
zagreba~ki Jutarnji list s viješ}u o
potonu}u Titanica. Za njim su uslijedile
i druge zagreba~ke novine, npr. Novosti
od 18. travnja, Male novine od 23.
travnja i druge.
Carpathia. Tako u broju od 4. svibnja 1912. donosi prilog o istražnoj komisiji
u New Yorku koja je zapo~ela s istragom svih okolnosti u vezi s potonu}em
Titanica, kao i s odgovornoš}u preživjela brodovlasnika Bruca Ismaya.
S druge strane u broju od 9. svibnja 1912. u La Bilanci ve}a je pozornost po­sve}ena putnicima iz Austro-Ugarske Monarhije koji su poginuli na Titanicu.51 Kako svjetske, tako su i hrvatske dnevne novine tijekom travnja i svibnja
1912, pa i idu}ih mjeseci bile prepune vijesti o Titanicu i o tragediji koja je za­desila putnike, a revno je pra}ena i istraga o okolnostima i uzrocima najve}e
mirnodopske pomorske katastrofe.52
75
Komadi} ugljena s Titanica izva|en
1994. godine.
84
U~iteljica Marija Bartowski iz Našica bila je putnica na brodu Carpathia te
je vodila i vlastiti dnevnik putovanja koji se ~uva u obitelji Bartow­ski. Neposredno nakon dolaska Carpa­thie u New York, s poštanskim pe~atom u 11
sati, poslala je obitelji razglednicu s opisom tragedije:
Carpathia, 18. IV. 1912.
My Darling!
Radi brodoloma "Titanica" vra}amo se u New - York. Bili smo ve} 4 dana na
putu. U no}i od 14. na 15. IV. dogodio se brodolom. Najve}i i najmoderniji
svjetski brod od "White star line". Utopilo se blizu 2000 ljudi, spasili smo oko
700, brojevi se još to~no ne znaju. Ve~eras biti }emo u New Yorku. Grozna
nesre}a. Brod je naletio na santu leda, a led je brod raskolio na dvoje. Od 5
brodova mi smo prvi stigli na mjestu nesre}e, brod je ve} bio potonuo, ali 17
~amaca plovili su nam u susret. Bili smo 60
milja udaljeni od mjesta nesre}e. Voli vas
maj~ica.
Valjda 8. ili 10. svibnja biti }emo u Trstu,
gdje }emo se iskrcati.
76
Razglednica Bartowski
85
Josip Car i prsluk za spašavanje
P
o dolasku Carpathie u njujoršku luku na palubi je broda ostalo
mnoštvo odba~enih prsluka za spašavanje, koji su u presudnim
trenucima pridonijeli spasu putnika u ledenom moru. Josip Car, mladi
konobar s broda Carpathia, kao uspomenu je s putovanja jedan od njih
donio u Rijeku. O samom Josipu Caru ne znamo puno. Po~etkom ožujka 1912. ukrcao se na Carpathiu, na kojoj je služio kao ~lan posade do
pred kraj te godine. Po povratku u Rijeku darovao je Kapeli zavjetnih
darova Franjeva~kog samostana na Trsatu uokvirenu sliku, kolaž više
novinskih izvještaja o potonu}u Titanica i spašavanju ljudi. Uo~i Drugoga svjetskog rata Josip Car seli u Argentinu, gdje je i umro. Tridesetih je godina 20. stolje}a njegova supruga Marija Lovri} darovala
prsluk za spašavanje s broda Titanic Gradskom muzeju Sušak. Kao
jedan od pet sa~uvanih primjeraka u svijetu, a jedini u Europi,
prsluk je izravna poveznica brodova Titanic i Carpathia s Rijekom. Kao
vrijedan eksponat ~uva sje}anje na najpoznatiju pomorsku tragediju,
ali i hrabre hrvatske pomorce.
77
Spasila~ki prsluk s Titanica koji se ~uva u Pomorskom i povijesnom muzeju
Hrvatskog primorja Rijeka
86
87
Sa`etak
Titanic – Carpathia – Rijeka
Konobar Josip Car, ~lan posade putni~kog broda Carpathia, ukrcao se na
brod u Rijeci 7. ožujka 1912. godine i ne slute}i da }e biti svjedokom najpoz­
natije mirnodopske pomorske tragedije dvadesetoga stolje}a. Preuzevši
službu kao osamnaestogodišnjak, postao je ~lan posade broda koji je povezivao njegovo rodno Primorje i Rijeku s Amerikom.
Putni~ki je brod Carpathia bio u vlasništvu britanske parobrodarske kompanije Cunard Line, koja je još 1903. godine otvorila prekooceansku liniju Rijeka
– New York. Na putu do svog kona~nog odredišta – New Yorka – Carpathia
je pristajala u Trstu, Napulju, Palermu, Messini, Genovi i Gibraltaru.Svaka dva
tjedna jedan je brod iz Cunardove flote kretao iz Rijeke prema Americi odvoze}i prepune palube Talijana-, Hrvata- i Ma|ara-. Polasci su putni~kih brodova
postali popularni društveni doga|aji koji bi Rijeku svaka dva tjedna naprosto
oživjeli. Ne iznena|uje stoga ~injenica da se mnogo Primoraca prijavljivalo za
služenje na tim plovilima, pa su zamjetan dio posade brodova ~inili hrvatski
pomorci. Do po~etka Prvoga svjetskog rata iz Rijeke su put Amerike zaplovili
brodovi Pannonia, Ultonia, Aurania, Slavonia, Carmania, Ivernia, Saxonia,
Laconia, Franconia i, naravno, Carpathia.
Carpathia nije bila spektakularan brod, ali je bila predodre|ena za ulazak u
povijest. A u povijest je igrom slu~aja uvukla i Rijeku, i to zahvaljuju}i preko
sedamdeset Hrvata ~lanova posade, koji su u dotada nezabilježenoj spektakularnoj akciji spašavanja uspjeli iz Atlantika izvu}i iscrpljene preživjele putnike i posadu broda Titanic. Titanic se smatrao nepotopivim brodom. Imao je
88
najnapredniju tehnologiju i bio je, vjerovalo se, najsigurniji brod. Bio je
duga~ak 269,06, a širok 28,19 metara, dok mu je tonaža bila oko 46000
bruto registarskih tona. Gaz je iznosio 10,5 metara, visina od kobilice do zapovjednog mosta 32 metra, dok je visina do vrha njegovih ~etiriju dimnjaka
dosezala 56 metara. Maksimalna brzina Titanica bila je 23-24 ~vora, a snaga
58620 KS.
Na svoje prvo prekooceansko putovanje Titanic je krenuo iz luke Southampton 10. travnja 1912. godine. Samo ~etiri dana kasnije, 14. travnja 1912.
godine u 23:40, Titanic se pri brzini od 21,5 ~vora na poziciji 41° 46' N i 50°
14' W sudario sa santom leda koja ga je naprosto prepolovila. Potonuo je 15.
travnja u 2:20 sati.
Od 2209 putnika i ~lanova posade preživjelo ih je samo 712. Poginulo ih je ili
se utopilo 1495. Me|u stradalima bilo je i 27 Hrvata. Troje je Hrvata spašeno: Nikola Luli} – Draja, Mara Osman–Banski i Ivan Jalševac.
78
Zdjelica za maslac s amblemom
White Star Linea
Posada broda Carpathia nagra|ena je bron~anim medaljama, ~asnici srebrnim, a kapetan Henry Rostron zlatnom medaljom i srebrnim
peharom, koji mu je dodijelila Margaret Molly Brown,
spašena putnica prvog razreda.
Josip Car, hrabar ~lan posade broda Carpathia,
spašavaju}i je brodolomce s Titanica spasio i dio
Titanica. Svome je gradu darovao spasila~ki prsluk s Titanica – svjedo~anstvo stradanja gotovo 1500 putnika u hladnom oceanu. Kao jedan
od pet sa~uvanih primjeraka u svijetu, a jedini u
Europi, prsluk je spomen na junake s broda Carpathia, ali i izravna poveznica brodova Titanic i Carpathia s Rijekom.
89
Summary
Titanic – Carpathia – Rijeka
Josip Car, a waiter and a crew member of passenger ship Carpathia, boarded the ship in Rijeka on March 7, 1912. Little did he know that he would
witness the best known peacetime marine accident of the 20th century.
Entering service as an 18-year-old, he became a crew member on the ship
which connected his home region of Croatian Littoral and Rijeka to America.
Carpathia was a passenger ship owned by Cunard Line, British steamship
company, which in 1903 started a transatlantic route between Rijeka and
New York. On her way to the final destination – New York – Carpathia docked in Trieste, Naples, Palermo, Messina, Genoa, and Gibraltar. Every two
weeks one of the ships from Cunard's fleet set sail from Rijeka to America
filled with people who emigrated from Italy, Croatia and Hungary. Departures
of those passenger ships turned into popular social events during which Rijeka would simply come to life once a fortnight. So, it is clear why so many
inhabitants from Croatian Littoral region applied to serve on those ships.
Therefore, there was a significant number of Croatian sailors among the
crew. Up to the beginning of the First World War Pannonia, Ultonia, Aurania,
Slavonia, Carmania, Ivernia, Saxonia, Laconia, Franconia, and of course, Carpathia departed from Rijeka to America.
Carpathia wasn’t a spectacular ship, but it was predestined to make history.
Consequently, Rijeka went down in history thanks to over seventy Croatian
crew members who retrieved exhausted surviving Titanic's passengers and
crew, in what was up to that moment an unrecorded rescue action. Titanic
90
was considered unsinkable. She had the most advanced technology and
was considered to be the safest ship. Titanic was 269,06 meters long and
28,19 wide, with the capacity of 46000 gross register tons; the depth of the
draft was 10,5 meters and the height from the keel to the command bridge
was 32 meters or 56 to the top of the four chimneys. Titanic's maximum
speed was 23-24 knots and she had the power of 58620 KWh.
On her maiden transatlantic voyage, Titanic sailed from Southampton on
April 10, 1912. Only four days later on April 14, 1912 at 23:40, Titanic hit an
iceberg at the speed of 21,5 knots at 41° 46' N and 50° 14' W, splitting in
half. Titanic sank on April 15 at 2:20.
From 2209 passengers and crew members, only 712 survived. Around 1495
died or drowned including 27 Croatians. Nikola Luli} –Draja, Mara OsmanBanski, and Ivan Jalševac were the three rescued Croatians.
Carpathia's crew was awarded with the bronze medal and its officers with
the silver medal. Captain Henry Rostron was presented with the gold medal
and the silver cup by Margaret Molly Brown, a rescued passenger from 1st
class.
Josip Car, a brave member of the crew saving shipwreck victims from Titanic saved a part of the ship. He gave a life vest from Titanic to his hometown
– testimony to almost 1500 dead passengers in the cold ocean. Being one
of the five preserved life vests in the world, and the only one in Europe, it is
a reminder of Carpathia's heroes and a direct connection between Titanic,
Carpathia, and Rijeka.
91
Izlo`ba Titanic – Carpathia, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, 13. travnja – 15. prosinca 2012.
92
Katalog
1.
Ostaci pram~anog dijela Titanica na dnu
Atlantika
Fotografija, papir, tisak u boji, 9 x 14 cm
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
2.
RMS Titanic
1912.
Razglednica, papir, tisak u boji, 9 x 14 cm
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
3.
Carpathia u rije~koj luci
Rijeka, 1907.
Razglednica, papir, tisak u boji,
8,5 x 13,5 cm
Vlasnik: Günter Bäbler, Zürich
4.
U rije~koj luci
Muzej grada Rijeke
Preuzeto iz: Merika, MGR, Rijeka 2008.
5.
© Ellis Island Immigration Museum,
New York
Preuzeto iz: Merika, MGR, Rijeka 2008.
6.
"Cunard" Magyar – Amerikai vonal
RMS Saxonia
Razglednica, papir, tisak u boji
PPMHP KPO-ZPU 18045
7.
RMS Mauretania
Razglednica, papir, tisak u boji, 9 x 14 cm
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
8.
RMS Pannonia
Razglednica, papir, tisak u boji
PPMHP KPO-ZPU
9.
Rijeka 1670, 1786, 1807. i 1880.
N. f., Rijeka
Fotografija c/b, papir, kaširano, 29,3 x
38 cm
PPMHP KPO – ZPU 21920
10.
Rije~ka luka
G. Vranyzany, Rijeka, 1899. g.
Fotografija c/b, papir, kaširano, 21 x 8,3 cm
PPMHP KPO-ZPU 2680
11.
Rije~ka luka
Ilario Carposio, Rijeka, oko 1890.
Fotografija c/b, papir, kaširano,
12,2 x 9,5 cm
PPMHP KPO-ZPU 3363
12.
Preluka
N. f., oko 1890. g.
Fotografija c/b, papir, kaširano,
24,5 x 19,5 cm
PPMHP KPO-ZPU 3353
13.
FIUMEI KIKO”TO” ÉPITÉS
Izgradnja rije~ke luke
Funk Antal, Rijeka, oko 1880. g.
Fotografija c/b, papir, kaširano,
19,8 x 24,7 cm
PPMHP KPO-ZPU 3358
14.
Svjetionik na lukobranu
A. D'Ancona, Rijeka
Fotografija c/b, papir, kaširano, 26 x 8 cm
PPMHP KPO-ZPU 14332
15.
Panorama luke
N. f., Rijeka
Fotografija c/b, papir, kaširano,
25,5 cm x 50,5 cm
PPMHP KPO-ZPU 14334
16.
Prospekt rije~kog brodara Adria
Rijeka, 1911.
Papir, tisak u boji, 17 x 28 cm
PPMHP OPP –ZBD 15297
17.
Rijeka – Riva Szapary
Razglednica, papir, tisak,
8,9 x 14,1 cm
PPMHP KPO-ZPU 21921/4
18.
Dolazak parobroda
Razglednica, papir tisak u boji
9,1 x 14 cm
PPMHP KPO-ZPU 4125
19.
Ukrcaj robe na parobrod Orient
Ilario Carposio, Rijeka, oko 1890.
Fotografija, papir, kaširano, 21 x 28 cm
PPMHP KPO-ZPU 3375
93
20.
The builder of the Titanic, Lord Pirrie
(left), and the chairman of White Star
Line, J. Bruce Ismay.
Foto arhiv Harland & Wolf
© 1988 Dover publications, Inc.
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
26, 27, 30, 33, 34, 35.
Reklamna brošura White Star Linea za
Titanic i Olympic
1911.
Papir, tisak, 12 x 17 cm
PPMHP KPO-ZKP 18650
28.
Surpassing the greatest buildings and
memorials of Earth
Razglednica, reprint
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
21.
Workers fitting the Titanic's propeller
shafts into place
Foto arhiv Harland & Wolf, 1911.
© 1988 Dover publications, Inc.
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
29.
Boarding Pass
Reprint
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
22.
The launching of the Titanic
Foto arhiv Harland & Wolf, 1911.
© 1988 Dover publications, Inc.
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
31.
Karta prvog razreda
Reprint
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
23.
A set of the Titanic's engines under
construction in the shipyard
Foto arhiv Harland & Wolf, 1911.
© 1988 Dover publications, Inc.
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
32.
Naljepnice za prtljagu White Star Linea
Po~etak 20. stolje}a
Papir, tisak, Ø 13 cm i 10 x 15 cm
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
24.
The Titanic's heading out for trials
Foto arhiv Harland & Wolf, 1912.
© 1988 Dover publications, Inc.
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
36.
Heroic musicians of the Titanic
Plakat, reprint
© Claes-Göran Wetterholm, Stockholm
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
25.
The captain of the Titanic, Edward Smith, and its builder, Lord Pirrie, on board
shortly before sailing
Foto arhiv Harland & Wolf, 1912.
© 1988 Dover publications, Inc.
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
94
37.
Luncheon – Jelovnik I. razreda na
Titanicu
White Star Line, 14. 4. 1912.
Reprint, papir, tisak, 20,5 x 14,5 cm
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
38.
Titanic u no}i
© Claes. Göran Wetterholm Archiv,
Stockholm
Preuzeto iz: Slobodan Novkovi}, Titanic
– Hrvati u katastrofi stolje}a, Zagreb
2005.
39.
Diagram I. – The First Contact with the
Berg.
The Sphere, April 27. 1912.
The Cunard Collection Card No. 74
© Marine Art Posters 1993.
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
40.
"The women and children first"
The Sphere, April 27. 1912.
The Cunard Collection Card No. 93
© Marine Art Posters 1993.
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
41.
Diagram V. – The last phase
The Sphere, April 27. 1912.
The Cunard Collection Card No. 92
© Marine Art Posters 1993.
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
42.
Diagram III. – How the Titanic gradually...
The Sphere, April 27. 1912.
The Cunard Collection Card No. 96
© Marine Art Posters 1993.
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
43.
The question of pressure upon the
sunken Titanic
The Sphere, April 27. 1912.
The Cunard Collection Card No. 87
© Marine Art Posters 1993.
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
44.
Nikola Luli}, preživjeli putnik s Titanica,
1912.
Fotografija c/b, 21,5 x 15 cm
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
45.
Plakat za predavanje Nikole Luli}a,1912.
Reprint, 39 x 16 cm
Vlasnik: Hrvoje He}imovi}, Zagreb
46.
Ljudevit ^or sa suprugom Marijom
Fotografija c/b, 21,5 x 15 cm
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
47.
Mara Osman-Banski s najmla|im sinom
Ivanom
Fotografija, 21,5 x 15 cm
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
48.
Nadgrobna plo~a Ignaza Hendekovi}a
Fotografija
© Günter Bäbler
Preuzeto iz: S. Novkovi}, Titanic – Hrvati
u katastrofi stolje}a, Zagreb 2005.
49.
Štefo Pavlovi}
Fotografija c/b, 21,5 x 15 cm
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
50.
Ivan Stankovi} sa suprugom Lizom
Fotografija c/b, 21,5 x 15 cm
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
51.
Pismo Ivana Stankovi}a obitelji
Cherbourg, 1912.
Papir, rukopis, 29 x 19 cm
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
52.
Pismo bratu Ivana Stankovi}a
Im Obersteg & Co., 1912.
Papir, rukopis, 29 x 23 cm
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
59.
Medalja s natpisom dodijeljena Hermanu Gödleru, ~lanu posade Carpathije,
1912.
Bronca, Ø 2,5 cm
Gradski muzej Karlovac, inv. br. 8570
53.
Ivan Jalševac, preživjeli putnik s Titanica
Topolovac, 1940.
Fotografija, papir, 21,5 x 15 cm
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
60.
Jakov Kranjac, ~lan posade Carpathie
Fotografija
Vlasnik: Fabio Juri~i}, Labin
54.
RMS Carpathia
Preuzeto iz: Komm mit auf die Titanic
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
61.
Anton Perši}, ~lan posade Carpathie
Fotografija, 25 x 20 cm
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
55.
Ulazna karta za Ameriku
Reprint
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
62.
RMS Carpathia
Brošura, prva polovina 20. stolje}a
Papir, tisak, 14 x 21,5 cm
Vlasnik: Günter Bäbler, Zürich, Švicarska
56.
Pristajanje spasila~kog ~amca
s Titanica uz bok Carpathie
Razglednica, 1912.
Papir, tisak, 14 x 9 cm
Vlasnik: Günter Bäbler, Zürich, Švicarska
57.
Survivors from the Titanicaboard the
rescue ship Carpathia 1912.
© 1988. Dover Publications, Inc.
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
58.
Pomorska knjižica br. 119821 pomorca
Antonia Vosille, RMS Carpathia,
1912/1913.
Papir, rukopis 19 x 23 cm
Vlasnik: Ivan Vozila, Plomin
63.
Karta s prikazom linija Cunard Linea
Brošura, prva polovina 20. stolje}a
Papir, tisak, 14 x 21,5 cm
Vlasnik: Günter Bäbler, Zürich, Švicarska
64.
Arthhur Henry Rostrom
Fotografija
Vlasnik: Günter Bäbler, Zürich, Švicarska
Preuzeto iz: S. Novkovi}, Titanic – Hrvati
u katastrofi stolje}a, Zagreb 2005.
65, 66, 67, 68.
Carpathia
Brošura, prva polovina 20. stolje}a
Papir, tisak, 14 x 21,5 cm
Vlasnik: Günter Bäbler, Zürich, Švicarska
95
69.
RMS Carpathia u rije~koj luci
Rijeka, 1904.
Razglednica, papir, tisak, 8 x 14 cm
MGR 275
76.
Parobrod Carpathia u Messini
Razglednica Marije Aljuš Bartowski
1912.
Papir, tisak u boji, 8,5 x 13, 5 cm
Vlasnik: Günter Bäbler, Zürich, Švicarska
70.
Dnevne novine New York Tribune
broj 23.893, 16. travnja 1912.
Reprint, papir, tisak, 57 x 42 cm
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
71.
Luka New York
del. Ch. Parsons & L. Atwater
izdava~ Currier & Ives, New York, 1878.
Papir, kolorirana litografija
70,5 x 96,5 cm
PPMHP KPO-LZ 21922
72.
Popis austrougarskih državljana kao
putnika na Titanicu
1912.
Papir, tisak, rukopis, 29 x 21 cm
HR-DARI-46, Op}i spisi, razred I,
br. predmeta 4578/1912.
73.
The New York Times, 16. travnja 1912.
Reprint
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
74.
Šalica za ~aj s amblemom
White Star Linea i oznakom
RMS Titanic
Replika, porculan, 7 x 7 x 6,5 cm
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
75.
Komad ugljena s Titanica, podignut s
morskog dna 1994.
1,2 x 1,5 cm
Vlasnik: Günter Bäbler, Zürich, Švicarska
96
77.
Spasila~ki prsluk s parobroda Titanic
Southampton, 1912.
Platno, pluto, 5 x 32 x 112 cm
PPMHP OPP-ZNI 92
78.
Zdjelica za maslac s amblemom White
Star Linea
1912.
Porculan, 1,4 x 8 x 7 cm
Vlasnik: Günter Bäbler, Zürich, Švicarska
79.
Rezervacija za kabinu na Titanicu
Reprint, 14 x 12 cm
Dar Continental filma Slobodanu
Novkovi}u prigodom premijere filma
Titanic
80.
Iskaz Ivana Jalševca o potonu}u
Titanica
Papir, strojopis, 33,5 x 21 cm
Vlasnik: Herman Söldner, Oberau,
Njema~ka
81.
Papirnata uložnica – lisnica Cunard
Linea za dokumente i putne karte na
Carpathii
Rijeka, 1904.
Papir, 18 x 20 cm
Privatno vlasništvo
82.
Putovnica Ignaza Šubata za putovanje
u Ameriku
Prva polovina 20. st.
Papir, rukopis, 43 x 36 cm
Privatno vlasništvo
83.
Kolaž s prizorima potonu}a Titanica
Kapela zavjetnih darova, Franjeva~ki
samostan Trsat
Dar pomorca Josipa Cara
84.
Upute za putnike I. razreda na parobrodima White Star Linea
1910.
Brošura, papir, tisak, 15 x 11 cm
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
85.
Popis putnika I. razreda na parobrodu
RMS Titanic, br. 12.,1912.
Reprint, papir, tisak, 19 x 13, 5 cm
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
86.
RMS Titanic
White Star Line collection, 1912.
Razglednica, papir, tisak u boji, 9 x 14 cm
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
87.
Parobrodi White Star Linea
White Star Line collection, 1912.
Razglednica, papir, tisak, 9 x 14 cm
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
88.
Popis putnika I. razreda na parobrodu
RMS Titanic
White Star Line, 10. 12. 1912.
Reprint, papir, tisak, 19 x 13 cm
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
89.
RMS Titanic
Southampton, 1912.
Fotografija, papir, tisak, 8,5 x 13, 5 cm
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
90.
The woman and children first
P. Mailander, Hoboken, SAD
Razglednica, papir, tisak, 8,5 x 13,5 cm
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
91.
Parobrod Carpathia u Messini / Fiume
1912.
Razglednica, papir, tisak u boji,
8,5 x 13, 5 cm
PPMHP KPO-ZPU 305
92.
Carpathia u Rijeci
1907.
Razglednica, papir, tisak u boji, 8,5 x 13,5 cm
Vlasnik: Günter Bäbler, Zürich, Švicarska
93.
Telegram Maxa Frohlichera Stehlija,
preživjelog putnika s Titanica
18. 4. 1912.
Papir, rukopis, 14,5 x 21, 5 cm
Vlasnik: Günter Bäbler, Zürich, Švicarska
94.
Rezbareni drveni komad rukohvata
stubišta 1. razreda s Britannica – broda
blizanca Titanica
1912.
Drvo, 11 x 32 x 3 cm
Vlasnik: Günter Bäbler, Zürich, Švicarska
95.
Podna plo~ica s broda Olympic
Vlasnik: Günter Bäbler, Zürich, Švicarska
96.
The Titanic Catastrophe, putnika s
Carpathie Phillipa Maura
London, 1912.
Brošura, papir, tisak, 16 x 10,5 cm
Vlasnik: Günter Bäbler, Zürich, Švicarska
97.
Parobrod Carpathia u Rijeci
Rijeka, po~. 20. st.
Razglednica, papir, tisak
MGR
98.
Drveni kov~eži} s daš~icama parobroda
Oylimpic, 1912.
Poklon Continental filma Slobodanu
Novkovi}u
99.
Herman Gödler
H. Soor, 1914.
Fotografija, papir, karton, 9 x 6 cm
Gradski muzej Karlovac, inv. br. 8571
100.
Herman Gödler
W. Berger, oko 1910.
Fotografija, papir, karton, 12,7 x 8,7 cm
Gradski muzej Karlovac, inv. br. 8572
103.
Plovidbeni red Cunard Hungarian –
American Line
1908.
Papir, tisak u boji, 17 x 28 cm
HR-DARI-46, Op}i spisi, razred III,
br. predmeta 535/1910., br. spisa
2588/08
104.
In Memoriam Heroes all Titanic, 1912.
Razglednica, papir, tisak, 9 x 14 cm
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
105.
A Tengerpart
1905.
Papir, 41 x 28 cm, 6 str.
PPMHP KPO-ZKP 16590
106.
Votka Titanic
Suvenir, staklo, vis. 10 cm
Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb
107.
Dnevne novine St. Louis Post
16. travnja 1912.
Reprint, papir, tisak, 55 x 43 cm
Vlasnica: Melanija Štokov, Rijeka
101.
Medalja dodijeljena Jakovu Kranjcu
1912.
Bronca, Ø 2,5 cm
Vlasnik: Fabio Juri~i}, Labin
108.
Izvješ}e o bjeguncima s brodova,
lista s popisom ~lanova posade parobroda Luzon
HR-DARI-46, Op}i spisi, razred I,
br. predmeta 543, br. spisa 8455/12.
102.
Lista tereta parobroda Carpathia
1910.
Papir, rukopis, 59 x 35 cm
HR-DARI-46, Op}i spisi, razred XV,
br. predmeta 222/1910., 6987/10
109.
Izvješ}e o bjeguncima s brodova, lista s
popisom ~lanova posade parobroda Siam
HR-DARI-46, Op}i spisi, razred I,
br. predmeta 543, br. spisa 8005/12.
97
110.
Istarski pu~ki koledar za 1906. godinu
Pula 1905.
Tisak, papir, 20,5 x 13,5 cm, 114 str.
PPMHP KPO-ZKP 22743
118.
Parobrod Pannonia
Razglednica, papir, karton, 9 x 14 cm
PPMHP KPO-ZPU 1822
119.
Hotel Emigranti
Rijeka, po~. 20. st.
Razglednica, papir, tisak
MGR
111.
Crveni kalendar 1912.
Zagreb 1911.
Tisak, papir, 23 x 15,5 cm, 160 str.
PPMHP KPO-ZKP 22744
120.
Upute i razmišljanja za putnike Cunard
Linea
Rijeka, po~. 20. st.
Brošura, papir, tisak
MGR
112.
Crveni kalendar 1914.
Zagreb 1913.
Tisak, papir, 23 x 15, 5 cm, 144 str.
PPMHP KPO-ZKP 22745
113.
Orijentalni stoli}
2 pol. 19. st.
Drvo, sedef, intarzija, 47 x 37 x 37 cm
PPMHP KPO-ZUO 2459/1
114.
Ležaljka na rasklapanje
Indija, 2 pol. 19. st.
Drvo, rezbarenje, lika, 96 x 50 x 53 cm
PPMHP KPO-ZUO 2458/2
115.
Parobrod Liburnia
Dopisnica, papir, karton, 9,2 x 14 cm
PPMHP KPO-ZPU 21751
121.
Brodsko kormilo
Edinbourgh, 19/20. st.
Drvo, mesing, željezo, 133 x 90 cm
PPMHP KPO-ZNI 15203
122.
RMS Carpathia
Maketa, 1 : 400
MK Zepellin, Rijeka, 2012.
PPMHP OPP-ZMM 25723
123.
RMS Titanic
Maketa, 1 : 400
MK Zepellin, Rijeka, 2012.
PPMHP OPP-ZMM 25724
116.
Parobrod Slavonia
Razglednica, papir, karton, 9 x 14 cm
PPMHP KPO-ZPU 21921/1
117.
Rijeka – Riva
Razglednica, papir, karton, 9 x 14 cm
PPMHP KPO-ZPU 21753
98
Izlo`ba Titanic – Carpathia, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, 13. travnja – 15. prosinca 2012.
Titanic-Carpathia
13. travnja – 15. prosinca 2012.
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka
Biblioteka: Monografije i katalozi 28
Organizator izložbe
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka
Za organizatora i izdava~a
Autori izložbe i tekstova
Urednica kataloga
Autori kataloških jedinica
Dizajn pozivnice, plakata, deplijana,
kataloga i postava izložbe
Lektura
dr. sc. Lada Badurina
Prijevod
Tina Boškovi}
Fotografije
Tehni~ki postav izložbe
Izrada interaktivnih sadržaja
Izrada postera i opreme
Odnosi s javnoš}u
Administracija
Tisak
Naklada
Margita Cvijetinovi} Starac
Nikša Mendeš, Slobodan Novkovi}
Margita Cvijetinovi} Starac
Margita Cvijetinovi} Starac, Tamara Matija, Nikša Mendeš
Vesna Rožman
Željko Stojanovi}, arhiva PPMHP-a, Muzej grada Rijeke
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka
Tihomir Tutek
Izrada reklama Pruša
Denis Nepokoj
Jadranka Maleševi}, Vesna Keber
Fotokopiranje i tisak Zambelli, Rijeka, svibanj 2012.
500 primjeraka
P
P
M
H
P
Muzejski trg 1, 51000 Rijeka
tel.: 051 213-578, 553-666
553-667
faks:
051 213-578
e-mail: [email protected]
[email protected]
www.ppmhp.hr
TITANIC – CARPATHIA
POMORSKI I POVIJESNI MUZEJ HRVATSKOG PRIMORJA RIJEKA
ISBN 978-953-7196-18-9
PPMHP
Cijena u Hrvatskoj 70 Kn
Rijeka, 13. travnja – 15. prosinca 2012.

Istraživanje, slušanje priča i kreativni prikaz doživljaja o gradu

Program - Hrvatsko knjižničarsko društvo

za pozivnicu - Fotografija.hr

Promocija zbornika radova

Što je palijativna skrb

Skupština - dnevni red

POMORSKI I POVIJESNI MUZEJ HRVATSKOG PRIMORJA RIJEKA

Ime i prezime Ines Strenja

R.M.S. TITANIC.pdf

FESTIVALA ZNANOSTI - Prirodoslovni muzej Rijeka