Kultura, Etničke skupina nacije i nacionalne manjine, Društvo

KULTURA
ETNIČKE SKUPINE, NACIJE I NACIONALNE MANJINE
DRUŠTVO
ORGANIZACIJE
DRUŠTVENI POKRETI
SOCIJALIZACIJA
SOCIJALNA KONTROLA I DEVIJANTNOST
SOCIJALNA STRATIFIKACIJA I MOBILNOST
OBITELJ
BRAK
RELIGIJA
KULTURA
- Kultura je sveukupnost materijalnih i duhovnih dobara koje je stvorio čovjek tijekom
svog povijesnog i društvenog razvoja.
- Može biti:
o MATERIJALNA KULTURA – ona ubraja različite predmete, stvari i
građevine proizvedene ljudskom rukom.
o DUHOVNA KULTURA (nematerijalna) – ona ubraja proizvode ljudskog duha
za ljudski duh. Tu spadaju: religija, umjetnost, filozofija, znanost i moral.
- Faze odnosa kulture i prirode:
o DOMINACIJA PRIRODE NAD KULTUROM
o RAVNOPRAVNOST KULTURE I PRIRODE – primjer. Egipat, Babilon,
Antika – Rim i Grčka
o DOMNACIJA NAD PRIRODOM – tehnologija, industrija  uništavanje,
iskorištavanje, razaranje, zagađivanje, osvajanje prirode.
o ODRŽIVI RAST – čista tehnologija, ekološka svijest, ljubav prema prirodi.
-
-
ODNOS KULTURE I DRUŠTVA – ljudsko društvo proizvodi kulturu kao oblik
vlastite egzistencije. Kultura je imanentna ljudskom društvu. Bez kulture ne bi imali
jezik kojim izražavamo potrebe, želje, strahove i nade, ne bismo mogli imati svijest o
sebi, naše mogućnosti za mišljenje i djelovanje bi bile ograničene.
o Društvo možemo shvatiti kao relativno neovisnu skupinu ljudi koji žive na
istom prostoru i sudjeluju u zajedničkoj kulturi.
o Kultura se odnosi na običaje nekog naroda ili grupe, a kada kažemo društvo
mislimo na ljude koje primjenjuju te običaje.
ZNAČAJKE KULTURE – tu ubrajamo:
o SIMBOLI – su određeni znakovi koji nešto poručuju ili prenose poruke
kulture.
o KUTLURA SE UČI - obuhvaća obrasce ili modele ponašanja i rada. Ne ovisi
o biološkom naslijeđu. Može se učiti:
 INTERAKCIJA
 SOCIJALIZACIJA – životno učenje. Glavni proces prenošenje kulture.
o KULTURA SE MIJENJA – nijedna kultura nije statična i fiksna – u njoj se
stalno događaju promjene. ''Od kamene sjekire do kompjutera''
o KULTURA INTEGRIRA – kultura je usmjerena na rast, širenje i dodavanje
novih elementa
-
o KULTURA JE ZAJEDNIČKA – ona je kolektivna značajka.
KOMPONENTNE KULTURE:
o SIMBOLI – su sastavni dio kulture koji se uvijek pojavljuju umjesto nečega
drugoga. Omogućavaju ljudima da sebi i drugima predstave objekte, događaje i
odnose u svojoj okolini.
o JEZIK – je najvažnija komponenta ljudske kulture. Skup je simbola koji
posjedujemo. Način je kojim se prenose informacije. Može se pojaviti u
obliku:
 GOVOR – on može biti:
 ARTIKULIRANI – ''normalan govor''
 NEARTIKULIRANI – uzvici koji su nedefinirani
 PISMO – obuhvaća znakove i fonetsko pismo.
 GOVOR TIJELA – tu spadaju: grimase, različiti pokreti
o NORME – su društvena pravila kojima se nešto određuje odnosno prikladno
ponašanje u određenim situacijama. (Prekršiti normu znači ne ispuniti
očekivanja okoline i izložiti se sankcijama – osudi, podsmijehu, preziru,
prigovorima). Razlikujemo različite vrste normi:
 NEPISANE NORME – njima pripadaju:
 TABUI – su zabrane koje se apsolutno ne smiju prekršiti. Npr.
kanibalizam, tabu incesta.
 NARODNI OBIČAJI – je tradicija koja se prenosi s koljena na
koljeno. Npr. Narodne pjesme, izreke i slično.
 MORAL – razlikujemo svjetovni i religijski moral. Moral je
skup nepisanih normi ili pravila koji utvrđuju međuljudske
odnose i prosuđuju što je dobro, a što je zlo.
 PISANE NORME
 ZAKONI – su dokaz određenog stupnja civilizacije.
Formalizirane su društvene norme čije poštivanje i provođenje
osiguravaju posebne društvene grupe i institucije poput policije,
sudstva.
o VRIJEDNOSTI – su apstraktne ideje o tome što je dobro, ispravno i poželjno.
Univerzalna su pravila ali uvijek postoje iznimke od tih pravila. Vrijednosti su
veličine u svakom društvu zbog kojih su ljudi spremni položiti svoj život.
 Svako društvo počiva na vrijednostima kao što su sloboda,
domoljublje, pravda i humanost.
KUTLURNE UNIVERZALIJE – su organizirani i trajni obrasci društvenog života prisutni
u svim društvima. Npr. vjerski običaji, jezik, pogrebni odredi, prava vlasništva, pravila
higijene, ples, umjetnost , darivanje itd.
- Dvije teorije:
o JEDNOLINIJSKI RAZVOJ KULTURE – smatra se da postoji jedan izvor
o VIŠELINIJSKI RAZVOJ KULTURE – smatra se da postoji više izvora – 20.
stoljeće
 Egipat, Mezopotamija, Indija, Kina, Antička kutlura, srednja i južna
Amerika – Maja, Asteci.
- Američki antropolog GEORGE P. MURDOCK je utvrdio da postoje 88 kulturnih
univerzalija.
KULTURNE PROMJENE – kultura se mijenja na ove načine:
-
-
-
INOVACIJE – je riječ kojom istodobno označavamo otkrića i izume. Odnosno
označavamo nešto novo što se pojavilo a da do sada nisu postojali. Promjene neke
kulture su iznutra.
DIFUZIJA – je proces prenošenja inovacija iz jedne u drugu državu, s osobna osobu,
s grupe na grupu ili s društva na društvo. Npr. Coca Cola, automobili, papir, čaj i
slično.
AKULTURACIJA – je stanje kad dvije kulture jedna pored druge utječu spontano
međusobno. Npr. u islamskoj zemlji nema pizze sa šunkom.
RAZLIKE U OKVIRU JEDNE KULTURE:
- SUBKULUTRA – je skup normi, vrijednosti i obrazaca ponašanja što razlikuje grupu
ljudi od ostalih članova društva. Ona je varijacija na glavnu kulturu koja je izraz
kreativnosti, izričaja pripadnika kulture. Npr. ODIJEVANJE je glavna kultura. Dok je
MODA supkultura.
- KONTRAKUTLURA – je skup normi, vrijednosti i obrazaca ponašanja koji su u
potpunom raskoraku i proturječju s kulturom šire društvene zajednice. Ona je
alternativa glavnoj kutluri. Zamjena je za glavnu kulturu zbog koje dolazi do
nacionalizma, religijonizma.
o Mladi su tome skolni, pobuna protiv sustava vrijednosti vladajuće kulture.
o Vrsta ''sukoba generacija'' – moralnih vrijednosti, ponašanja
o UVJET OPSTANKA – nakon što narastu, prilagode se običajima i modelima
da bi opstali.
o Pokretač razvoja jer izaziva promjene – HIPI POKRET.
RAZLIKE IZMEĐU KULTURA – tu ubrajamo
- KULTURNI RELATIVIZAM – je promatranje neke kulture sa stajališta te kulture.
Uvažamo to što su druge kulture drugačije od naše kulture.
o Prihvaćamo različitosti u drugim kulturama oko nas.
o Uvažavanje i poštivanje dovode do - budućnosti našeg čovječanstva jer
nema ksenofobije već se vrši razmjena dobara.
- KULTURNI ETNOCENTRIZAM ili KULTUROCENTRIZAM – je prosudba tuđe
kulture prema standardima vlastite. Imamo ksenofobični odnos prema drugoj kulturi
koja nije naša. Dok našu kulturu smatramo najvrjednijom i centar našega svijeta.
o Veličanje je vlastite kulture koja se proglašava superiornom drugoj kulturi
kojoj se pripisuje manja vrijednost, suvišnost i mogućnost da se takva kultura
uništi i zatre. (nacionalizam)
o Barbarski odnos prema kulturi druge države.
o Dolazi do KULTUROCIDA – je uništenje drugih kultura zbog očuvanja svojih
kultura.
ETNIČKE SKUPINE, NACIJE I NACIONALNE MANJINE
- ETNIČKE SKUPINE – su neka vrsta plemena koji ima jezik, kulturu, povijest i ime.
Vrsta su protonacije, one će se kasnije osvijestiti
- NACIJE – su velike skupine ljudi ili zajednice koje povezuju svoje pripadnike
određenim zajedničkim obilježjima kao što su teritorij, jezik, kultura, tržište,
nacionalna svijest, nacionalna država.
- Najvrjednije = nacionalna svijest koja dovodi do preporoda, dok je nacionalna država
kruna svega
- Preporodi se javljaju u 18., 19. i 20.stoljeću
-
NACIONALNE MANJINE – su skupine pripadnika jedne nacije koje žive na
teritoriju nacionalne države druge nacije. Odnos prema njima može biti različit:
o ASINAILACIJA – ona može biti:
 SPONTANA – uglavnom je spontana. To je prihvaćanje jezika, kulture
druge države.
 PRISLINA – danas je gotovo nema dok je postojala u totalitarnim
režimima. Ona prisiljava nacionalne manjine na prihvaćanje druge
kulture.
o INOVACIJE – je novi kulturni obrazac ili model ponašanja i djelovanja u
nekoj kulturi. Npr. hamburger, coca cola u Americi. Bitno da se kultura proširi
i nacionalne manjine se pronađu u njima. Predstavlja most prema drugim
državama.
o MELTING POT – u prijevodu – LONAC ZA TALJENJE.
 SAD - Amerikanci
o KULTURNI PLURALIZAM – je uvažavanje svake kulture i nacije,
prihvaćanje različitosti. Model je za funkcioniranje EU.
DRUŠTVO
- Velika je zajednica ljudi premrežena brojnim vezama i odnosima radi ostvarivanja
određenih potreba i interesa
- DRUŠTVENI POLOŽAJ - je mjesto koje pojedinac i skupina zauzimaju u društvu
- DRUŠTVENI STATUS – je mjesto pojedinca ili skupine na ljestvici društvenih
vrijednosti. Status je promjenjiva vrijednost.
- VRSTE DRUŠTVENOG STATUSA SU:
o PRIPISANI – on je stječen rođenjem. Npr. spol, rasa, plemićka titula,
bogatstvo
o POSTIGNUTI ili STEČENI – bogatstvo, profesija, obrazovanje, stanovanje,
brak.
- ULOGA – je skup normi koje reguliraju i određuju određeni status. Uloga je čvrsto
vezana za status, tj. bez uloge status ne vrijedi, ulogom se potvrđuje status.
- DRUŠTVENE SKUPINE – su veće ili manje zajednice ljudi kroz koje oni ostvaruju
određene potrebe i interese. Svako društvo se sastoji od mnoštva skupina.
- OBILJEŽJA SKUPINA:
o VELIČINA, DOSEG (koji dio obuhvaća) i IDENTIFIKACIJA (boje, dresovi,
kape – može biti vanjska ali i unutarnja – osjećaj pripadnosti)
- RAZLOZI NASTANKA SKUPINA:
o STATUS
o SITUACIJA – rat, poplava, požar
o UGOVOR
o BRAK – nastaje skupina između dvoje ljudi
- VRSTE SKUPINA:
o PRIMARNE ili tople – su skupine u kojima ljudi vežu OSJEĆAJI ili
RODNBINSKA VEZA (krvna veza). To su: obitelj, susjedstvo, rodbina,
prijateljstvo
o SEKUNDARNE ili hladne – su skupine koje nastaju zbog nekog INTERESA i
imaju NEOGRANIČEN BROJ.
 Skupine su koje postaju dominante u društvu po broju i značaju ša se
društvo pretvara u INTERESNU skupinu
o TERAPIJSKE SKUPINE – su skupine koje se formiraju da se ljudi
socijaliziraju. To su: grupe liječenje ovisnosti.
o REFERENTNE SKUPINE - su skupine koje nastaju zbog nekog UZORA
 Pozitivne
 Negativne
ORGANIZACIJE
- Organizacije su sekundarne grupe koje obavljaju određenu djelatnost.
o LUHMON – organizacija je sistem za postizanje određene svrhe
o ETZIONI – organizacija je socijalna ustanova za ostvarivanje određenih
ciljeva
- VRSTE ORGANIZACIJA:
o NEFORMALNE ORGANIZACIJE – su organizacije koje su SPONTANE,
NEPOZNATE i TAJNE. One nisu pod kontrolom države.
o FORMALNE ORGANIZACIJE – organizacije su koje su kontrolirane od
države, javne i poznate. One su manje po broju ali ih država strogo nadzire i
kontrolira. Cilj svake države je da stalno povećava broj formalnih organizacija
- BIROKRACIJA – je formalna organizacija ili vladavina činovnika ili službenika.
- PRISTUPI ili TEORIJE BIROKRACIJE:
o MARX – birokraciju smatra štetnom za društvo i zahtjeva da se birokracija
ukine
o HEGEL – birokracija je stup društva i temelj svakog građanskog društva i
državnog prava
o WEBER – govori o birokraciji kao organizacijskom obliku koje društvo treba.
- Nastanak birokracije: država, novac, pismo
- KARAKTERISTIKE BIROKRACIJE:
o Stručnost, efikasnost, racijalnost, rad sa dokumentima, hijerarhija,
hipersonalnost
- DISFUNKCIJE BIROKRACIJE:
o Bezličnost, inertnost, konzervativnost, PARKINSKOV ZAKON (stvaranje
novih poslova)
- BIROKRATSKE ORGANIZACIJE: države, stranke, sindikati, kompanije
- Moderno društvo je birokratsko društvo, birokracija neće nestati nego ojačati.
- INSTITUCIJE – su posebne vrste organizacija bez kojih društvo ne može postojati ni
organizairati, one su stupovi svakog društva.
- Što je društvo razvijenije, ima više institucija bez kojih ne može.
- VRSTE INSTITUCIJA:
o OBITELJ
o POLITIČKE INSTITUCIJE: država, stranke
o KULTURNE: kazalište
o EKONOMSKE : kompanije
o OBRAZOVANE: škole
o RELIGIJSKE: crkva
DRUŠTVENI POKRETI
- POKRETI su spontani, slobodni i od države nekontrolirani oblici udruživanja ljudi u
društva radi ostvarivanja određenih interesa
- Stupanj demokracije u jednom društvu ovisi o broju društvenih pokreta
- VRSTE DRUŠTVENIH POKRETA:
o STARI POKRETI: revolucionarni, oslobodilački, reformistički, ekspresivni:
 POLITIČKI - socijalizam, nacionalizam
 RELIGIJSKI – tundimentalisti
-
-
o NOVI POKRETI: ekološki, antiratni, antiglobalistički, protiv divljeg
urbanizma, homoseksualni
RAZLOZI NASTANKA DRUŠTVENIH POKRETA:
o RELATIVNA DEPRIVACIJA- otuđenje od sustava, pojedinac ne može ništa
promijeniti
o MOBILIZACIJA RESURSA – znanje, stručnost, profesija
Danas društveni pokreti funkcioniraju kao svojevrsna grupe za pritisak na vlasti na
lokalnoj i društvenoj razini
SOCIJALIZACIJA
- Socijalizacija – je proces koji traje cijeli život, a sastoji se u učenju i ovladavanju
određenih vještina i sposobnosti za život u društvu.
- Socijalizacija je cieloživotno učenje i proces stjecanja znanja, navika i postupaka
življenja zajedno s drugima u društvu
- Ciklus: djetinjstvo, adolescencija, zrela dob, starost
- Utjecaji: nasljeđe ili kultura, okolina
- Faktori: obitelj, ulica, škola, radno mjesto, crkva, mediji
- VRSTE SOCIJALIZACIJA:
o PRIMARNA – obitelj
o SEKUNDARNA – društvo
o ANTICIPATIVNA – unaprijed učimo kulturne obrasce.
- SOCIJALNA INTERAKCIJA – je uzajamno djelovanje pojedinaca i skupina jednih
na druge što izaziva određene promjene kod njih
- TEORIJE INTERAKCIJE:
o SIMBOLIČKI INTERAKCIONIZAM – osnivač je HERBET MEAD, simboli
kao nositelji vrijednosti, stavova – npr. riječi, slike, predmet, znak
o DRAMATURPKA PERSPEKTIVA – osnivač je američki teoretičar
GOFFMAN – ljudi glume u životu  kazalište. Ima dva plana:
 PREDNJI PLAN – pozornica: život za druge, javni život il' popularnost
 STRAŽNJI PLAN – garderoba: život za sebe, privatni život
- Glumljenje je jedan od načina komunikacije u životu i utjecaj ljudi jedni na druge
o ETNOMETODOLOGIJA – osnivač je GARFINKEL – smatra da u društvu
vlada kao i nered. Smisao i uloga etnometodologije je da pronađe i otkrije
metode i postupke s kojima se stvara privid reda u društvu. Skup je metoda i
postupaka pomoću kojih se utvrđuje privid reda u društvu
o TEORIJA SOCIJALNE RAZMJENE – znanje, informacije, osjećaji i
predmeti, postupci koji mogu biti loši i dobri.
 Materijalna i nematerijalna
- KOMUNIKACIJA – je temelj svake socijalne interakcije. A njezine vrste su:
o NEVERBALNA – govor tijela, malo riječi
o VERBALNA - može biti: govorna i pisana
SOCIJALNA KONTROLA I DEVIJANTNOST
- SOCIJALNA KONTROLA – je usmjeravanje ponašanja i djelovanja ljudi u društvu.
Vrši se najčešće uz pomoć zakona i nasilja koji prate zakone tj, nekom vrstom kazne.
- Postoji u svakom društvu i svakom obliku
- NIVO KONTROLE:
o NIZAK – primarna društva
o VISOK – moderna društva; kontrolira se: fizički, zakonski i elektronički
-
SOCIJALNA DEVIJANTNOST – je odstupanje od zadanih normi u društvu ili od
normalnog ponašanja
TEORIJE DEVIJANTNOSTI:
o TEORIJA ETIKETIRANJA – je pridavanje obilježja pojedincima i skupinama
negativnih obilježja i vrijednosti preko kojih se oni označavaju kao devijantni i
njihovo je ponašanje devijantno. Cilj je omalovažavanje, ponižavanje i
izolacija pojedinaca
o TEORIJA KULTURNE RAZMJENE ili TEORIJA TRANSMISIJE – je kada
jedna supkultura se prenosi na drugu. Npr. supkultura odraslih na subkulturu
mladih. Najčešće se prenosi kriminalna supkultura
o KONFLIKTNA TEORIJA – je sukob između onih koji donose zakone i onih
koji te zakone trebaju provoditi
o TEORIJA STRUKTURALNOG PRITISKA – je karijera i bogatstvo:
 KOMFORIZAM
 INOVACIJE
KOLEKTIVNO PONAŠANJE – se bavi slijedećim pojmovima:
- LE BONE – psihologija gomile
- WUND – govori o psihologiji naroda – svaki narod ima svoja obilježja različitih od
drugih
- W. REICH – Masovna psihologija fašizma – ogornska politika
- VRSTE KOLEKTIVNOG PONAŠANJA:
o DISPERZIVNO PONAŠANJE – je ono ponašanje koje se širi. Karakteristike:
brzina širenja, utjecaj na druge. Vrste ovoga su:
 GLASINE – su lažne ili poluistinite informacije diskriminirajućeg
karaktera za pojedince i skupine, a za društvo unošenje straha, nereda i
pomutnje. Npr. trač, ogovaranje.
 PANIKA – temelji se na strahu. Iznenadna je pojava straha. Korak dva
je bježanje. Ključne su karakteristike panike.
 MASOVNA MISTERIJA – je stanje transa i obožavanje nekog idola i
temelji se na iracionalnim reakcijama i postupcima.
 MODA – je određeni kulturni trend koji se periodički mijenja a
ponekad se vraća npr. umjetnost, glazba, književnost, kultura,
odijevanje.
o KONVERGIRAJUĆE PONAŠANJE – je ponašanje koje okuplja ljude. Vrste:
 GOMILA ili MASA – je jedno novo biće i nije zbroj individualnih
ponašanja pripadnika. Karakteristike gomile:
o Deindividualizacija – gubi se svoje ''ja'' tj. predaje se
gomili. JA  MI
o Sugestibilnost – lakovjernost i povodljivost
o Neranjivost – navijači
o Temeljno obilježje svake gomile je manipulacija izvana
 Vrste gomila:
o Pasivna – još nemanipulirana gomila
o Aktivna – manipulirana gomila
o Slučajna
o Konstruktivna – pozitivna grupa koja stvara nešto
o Destruktivna – najveći oblik ovakve je RULJA
 PUBLIKA ili INTELGIRALNA GOMILA – kontakt između medija i
publike, ali nema kontakta između publika. Medij: tv, novine. Ovdje

pripadnici publike čuvaju svoju individualnost i samostalno se odnose
prema određenim pojavama, situacijama i publikama. JA nije jednako
MI. – publika ima svoje individualno mišljenje.
JAVNO MIJENJE ILI MIŠLJENJE – je skup vrijednosnih stavova i
mišljenja većine ljudi u društvu. U društvu je uvijek prevladajuće
mišljenje većine. Javno mišljenje može biti:
 DIRIGIRANO – cilj vlasti je da bude kontrolirano
 KONTROLIRANO
 USMJERAVANO – glasače se usmjerava prema određenom
cilju
SOCIJALNA STRATIFIKACIJA I MOBILNOST
- SOCIJALNA STRATIFIKACIJA – je slojevitost u društvu. Relativno je trajan,
stabilan i uređen sustav nejednakosti u društvu.
- Tema stratifikacije je nejednakost. Nejednakost je različitost položaja i uloga ljudi u
društvu. Postoji otkad postoje ljud.
- Sustavi nejednakosti: robovlasništvo, staleški sustav, kalsni sustav
- TEORIJE STRATIFIKACIJE – otac stratifikacije je MAX WEBER.:
o VEBEROVA TEORIJA – ona ima tri dimenzije:
 Ekonomska dimenzija – karakterizira ih bogatstvo – klase  nositelji
 Socijalna dim. – staleži, ugled ili status  nositelji
 Politička dim. - temelji se na političkoj moći, političke stranke 
nositelji
o MARXOVA TEORIJA – temelji se na klasama. Ima dvije klase:
 Vladajuća
 Podređena
o FUNKCIONALISTIČKA TEORIJA – oni smatraju da je klasna struktura
društva poželjna i prihvatljiva čak i potrebna zato što pospješuje aktivnost
ljudi, kongurentnost njihovoga rada i kompeticiju ideja i ciljeva
o DAHRENDORFOVA TEORIJA – smatraju da je moć temelj svega u društvu
 DISTRIBUCIJA MOĆI – ona je nejednaka
- NOVE TEORIJE:
o TEORIJA OLINA WRIGHTA – njegova se teorija temelji na kontroli –
kontroli društva, financija i slično.
o TEORIJA FRANKA PARKINA – teoretičar koji polazi od zatvaranja koje se
sastoji od:
 Isključivane
 Uzurbacije – protupravno uzimanje i otimanje nečega od nekoga
SOCIJALNA MOBILNOST
- Mobilnost je promjena socijalnog položaja u društvu
- Može se pojaviti u dva oblika:
o HORIZONTALNA MOBILNOST – ništa se ne mijenja, zadržava se isti
socijalni položaj. Npr. otac radnik  sin radnik. Radnik – cijeli život.
o VERTIKALNA MOBILNOST – ona dovodi do promjene položaja. Može biti:
 INTERGENERACIJSKA – među generacijama
 INTRAGENERACIJSKA – unutar života jednog čovjeka.
- Tipovi društva i mobilnost:
o ZATVORENI TIP DRUŠTVA – zabrana i ograničenja mobilnosti
o OTVORENI TIP DRUŠTVA – tržište, konkurencija
-
Faktori mobilnost: znanje, bogatstvo
OBITELJ
- Stari naziv za obitelj je porodica.
- Obitelj je zajednica muža, žene i djece. Temeljna je društvena institucija. Najvažnija je
primarna skupina u društvu.
- FUNKCIJE OBITELJI:
o Stvaranje potomstva
o Odgojno socijalizacijska funkcija – najvažnija funkcija, odgoj djece
o Ekonomska funkcija – prihodi
o Religijska funkcija
o Politička funkcija – politički stavovi
- VRSTE OBITELJI:
o Prema članovima:
 Nuklearna – roditelji i djeca*
 Proširena – roditelji, djeca, bake i djedovi
 Modificirana – klasično* + usvojeni članovi
o Prema budućnosti:
 Obitelj orijentacije – tražimo vlastitu obitelj
 Obtelj prokreacije – buduće obitelji
BRAK
- Ugovor je između muža i žene pred državom. Matičar predstavlja državu i Crkvu,
kumovi su svjedoci
- Brak je pravni akt i okvir za postojanje i funkcioniranje obitelji
- Obitelj bez braka može, ali obrnuto ne.
- Vrste braka:
o CRKVENI BRAK
o SVJETOVI
o ENDOGAMNI – iz vlastite sredine
o EGZOGAMI – koji se sklapa sa ženom iz druge sredine
o MONOGAMNI - 1 muž, 1 žena
o POLIGAMNI – više žena – Muslimani
o POLIANDRIJSKI – više muškaraca – Nova Gvineja
o PATRILOKALNI – žive kod muževih roditelja
o MATRILOKALNI – žive kod ženinih roditelja
o NEOLOKALNI – žive negdje drugdje
PROMJENE I PROBLEMI U OBITELJI:
1. ZAPOSLENA ŽENA – insustrijalizacija  emancipacija:
- EKONOMSKA – manja plaća
- SOCIJALNA – jednakost, ravnopravnost
- POLITIČKA – pravo glasa
2. DJECA – briga o djeci - djeca su prepuštena drugima: bake i djedovi, dadilje, vrtići, ulica
3. RAZVOD BRAKA – oko 25% sklopljenih brakova se raskinu. Razlozi razvoda: neslaganje
karaktera, nevjernost u braku, ljubomora, nasilje u obitelji, utjecaj roditelja, alkoholizam.
4. NASILJE U OBITELJI – javlja se zbog stresa, karijerizma, problemi s djecom, nevjernost,
svađe
RELIGIJA
- RELIGIJA – je određeni skup vjerovanja, predodžbi, vrijednosnih stavoa o donsima
prema onostranom – Bogu.
-
-
-
-
-
Ona sadrži: vjerovanja, odrede ili rituale, svete knjige, hijerarhiju, proroke
VRSTE RELIGIJA:
o PRETPOVIJESNE – su religije koje su nastale prije nastanka države – npr.
animizma, totenizam, magija
o POLITEISTIČKE – više bogova – egipatska, rimska, grčka, indijska
o MONOTEISTIČKE – jedna bog:
 ABRAMSKE – judaizam (Mojsije, Biblija), kršćanstvo (Isus, Biblija),
islamske (Muhamed, Kuraan)
 BUDIZAM
FUNKCIJE RELIGIJE:
o SOCIJALNA INTEGRACIJA – je povezivanje ljudi. prvenstveno povezuje
ljude iste religije, a tek onda one koji vjeruju.
o SOCIJALNA KONTROLA
VRSTA RELIGIJSKIH ORGANIZACIJA:
o CRKVA – je najstarija organizacija kao što je i najveća kako po broju članova
tako i po raširenosti. Imaju izgrađenu hijerarhiju – svećenstvo. Sveti tekstovi:
Biblija, Kuraan itd. Obredi = mise, ladan prijam novih članova.
o SEKTE – znači sekcija ili odsjeći – inače su skupine koje su se odvojile od
Crkve. Specifičnosti: mali broj članova, velika integracija i bliskost članova,
veća kontrola članova, stroga inicijacija. Teško se izlazi iz nje. Razlozi za
ulazak u sektu: otuđenje, osamljenost, manjak brige i ljubavi, anonimnost.
o DENOMINACIJA: SEKTA  DENOMINACIJA  CRKVA – povećanje
broja članova. Stvaranje hijerarhije, lakši prijam novih članova, određeni
obredi. Cilj denominacije: postati crkva
o KULT – je spontano okupljanje sljedbenika neke osobe, pojave ili predmeta
koje izražavaju određene simpatije i sklonosti prema njima. Kultovi se
mijenjaju i slobodno napuštaju.
TEORIJE O RELIGIJI:
o MARKSOVA TEORIJA – ona je ateistička teorija. Poznata rečenica: ''Relgija
opijum naroda''. On je isticao da religija ima materijalni espekt, ne duhovni
o DURKHEIMOVA – on smatra da je uloga relgije u društvu da izgrađuje
solidarnost među ljudima i bude faktor intergracije
o WEBEROVA – on smatra da je religija kulturološka pojava u društvu i da ima
važnu funkciju u kreiranju društvenih odnosa i kulturnih proces.
SEKULARIZACIJA – je slabljenje značaja i utjecaja religije. Ima trajno postojanje.
Uzroci slabljenja religije: materijalizam (porast materijalnog smanjuje ono duhovno),
konzumerizam (kupovanje materijalnih dobara), scientizam (znanstveni pristup
tumačenju svijeta), racionalizam, promjene u Crkvi.

Download Report