MIRZA TAHIR AHMAD
ISLAMSKI
ODGOVOR
NA SUVREMENA
PITANJA
ISLAM INTERNATIONAL PUBLICATIONS LTD
ISLAMSKI ODGOVOR NA SUVREMENA PITANJA
Bosanski prijevod
ISLAM’S RESPONSE TO CONTEMPORARY ISSUES
Bosnian translation
Mirza Tahir Ahmad
Prevodilac / Translated by:
Fahrija Avdić
Pregled teksta / Text review:
Wasim Ahmad
Prvo izdanje / First edition
June 2010
© ISLAM INTERNATIONAL PUBLICATION LIMITED
Izdavač / Published by:
Verlag der Islam
Genfer str. 11, 60437 Frankfurt am Main, Germany
Dizajn za okvir i raspored u knjizi: Salman Muhammed Sajid
ISBN: 978-3-932244-65-0
Ovu knjigu možete dobiti na slijedećoj adresi:
Available from the following:
Mesdžid Baitul-Islam
Ahmadija muslimanski džemat
Tuzlanska 1b, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel/Fax.: 00387-33-612612
www.ahmadija.ba
e-mail: [email protected]
Sva prava su rezervisana. Nijedan dio ovog izdanja ne može biti ponovo
napravljen, pohranjen u sistem za popravljanje ili prenesen u bilo kojoj
formi ili bilo kojim sredstvima, elektronskim, mehaničkim, fotokopiranjem,
snimanjem ili na drugi način bez prethodnog pismenog odobrenja izdavača.
O AUTORU
Hazreti Mirza Tahir Ahmad (1928-2003), da Allah ima beskrajnu
milost prema njegovoj duši, Božiji čovjek, glas razuma ovog
doba, veliki govornik, učenjak dubokog znanja, izvanredne
inteligencije, plodan i svestran pisac, revan proučavatelj
uporednih religija, voljelo ga je i predano slijedilo više od 10
miliona Ahmadi muslimana širom svijeta kao svog Imama,
duhovnog poglavara - kao četvrtog nasljednika hazreti Mirze
Ghulam Ahmada (Obećanog Mesije i Mehdija a.s.), za čiju je
uzvišenu službu bio izabran kao Halifatul Mesih 1982. godine.
Nakon proglašenja antiahmadija zakona 26. aprila 1984. godine
od strane Zia-ul-Haqa on je morao napustiti svoju voljenu zemlju
Pakistan i iseliti se u Englesku, odakle je pokrenuo Muslimansku
televiziju Ahmadija (MTA), koja prenosi programe 24 sata
dnevno na sve četiri strane svijeta.
Osim toga što je vjerski vođa, on je bio svjetski poznat liječnik
homeopata, veoma nadaren poeta i sportist.
Školovao se u Kadianu (Indija) i kasnije na Vladinom koledžu
(Lahore, Pakistan) i nakon što je s odlikovanjem diplomirao (na
fakultetu), u Džamiji Ahmadija (Rabva, Pakistan) dobio je najvišu
ocjenu iz arapskog sa Pundžabi univerziteta (Lahore). Od 1955.
do 1957. godine studirao je na Fakultetu orijentalnih i afričkih
studija Univerziteta u Londonu.
Imao je od Boga nadahnuto i vrlo dobro poznavanje Časnog
Kur’ana, koji je preveo na urdu jezik. Također je djelimično
ponovno pregledao i dodao bilješke za objašnjenje engleskom
prijevodu Časnog Kur’ana hazreti Maulavi Šer Alija r.a. ‘Objava,
razum, znanje i istina’ je njegovo epohalno djelo.
Premda nije imao formalno obrazovanje u filozofiji i nauci, imao
je filozofski naklonjen um i s velikom preciznošću i lahkoćom
se latio krajnje teških i mutnih teološko-filozofskih pitanja,
i njegov intelektualni pristup je uvijek bio razborit i naučan.
Za onog koji nema određenog stručnog zvanja (u nauci) on je
posjedovao zadivljujuće duboko poznavanje nauke, pogotovo
prirodnih nauka, koje su ga najviše privlačile. On je, također,
imao duboko znanje o ljudskoj psihologiji. Bio je analitički um
visoke inteligencije – intelekt koji blista svjetlošću, u stanju da s
lahkoćom riješi najzamršenije probleme, ostavljajući očaranim
svoje slušaoce i čitaoce.
DRUGE KNJIGE ISTOG AUTORA
Apsolutna pravda, uljudnost i srodnost –
Tri kreativna principa
Kršćanstvo – Putovanje od činjenica do izmišljanja
Osnovno proučavanje islama
Zaljevska kriza i Novi svjetski poredak
Homeopatija: prirodno liječenje
Ubistvo u ime Allaha
Objava, razum, znanje i istina
Pečat Poslanika, njegova ličnost i karaker
Istinski islamski koncept džihada
Istina o navodnoj kazni za otpadništvo u islamu
Muslimanskom svijetu s ljubavlju
Bilješka
Svaka sura Časnog Kur’ana počinje sa Bismillahi rahmani
rahim osim sure Teuba. Prema našem vjerovanju, ovaj ajet je
dio Časnog Kur’ana i mi ga ubrajamo kao prvi ajet svake sure.
Neke druge izdavačke kuće i izdavači izdaju Časni Kur’an i ne
ubrajaju Bismillahi... kao prvi ajet svake sure. Prema tome, ako
čitalac u svom prijevodu Kur’ana ne nađe isti broj ajeta kako je u
knjizi navedeno, onda treba ovaj broj iz knjige smanjiti za jedan.
Naprimjer, ajet 286. iz sure Al-Bakara koji smo naveli u ovoj
knjizi u prijevodima drugih izdavača bit će ajet broj 285. Također
je kod navoda ajeta uz prijevod dato dodatno objašnjenje koje
je napisano u zagradi.
Što se tiče knjiga hadisa, pošto ima mnogo izdanja, mi smo samo
naveli ime knjige hadisa odakle je određeni hadis uzet i nismo
naveli koji tom knjige, poglavlje itd.
IZDAVAČ
SADRŽAJ
Predgovor sadašnjem izdanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . I
Predgovor prvom izdanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . III
Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1
Odsustvo mira . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1
Islamski doprinos svjetskom miru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
Prvo poglavlje - Međureligijski svjetski mir i harmonija
Religijske vrijednosti se smatraju beznačajnim . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
Svakom narodu su dolazili poslanici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
Svi poslanici su jednako poslani od Boga prema svojoj službi . . . . . . 8
Mogu li poslanici imati različit položaj i pored toga što su jednako
poslani? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
Nijedna pojedinačna religija ne može držati monopol spasa . . . . . . 17
Širenje harmonije i uzajamnog poštovanja među religijama . . . . . . 21
Univerzalni koncept vjere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
Islam je univerzalna religija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
Načini širenja religije, potpuno negiranje sile . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
Koja će religija ostati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
Sloboda govora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
Granica za slobodu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
Kleveta za časne religijske vrijednosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
Međureligijska suradnja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
Zaključak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
Drugo poglavlje - Društveni mir
Suvremeni društveni sistem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Dvije vrste društvene atmosfere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Kraj materijalističkog društva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Negiranje života poslije smrti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
48
53
53
55
Četiri karakteristike materijalističkog društva . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
Odgovornost za djela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60
Posebna atmosfera islamskog društva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
Temeljni principi islamskog društva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
Čestitost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
Veo i njegova stvarnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
Početak novog doba u pravima za žene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
Jednaka prava za žene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
Dozvola za više žena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
Briga o starijim . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93
Buduća generacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96
Osuđivanje besmislenih, beskorisnih zanimanja . . . . . . . . . . . . . . . . 99
Kontrola želja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
Poštovanje obećanja i ugovora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
Uklanjanje zla je zajednička odgovornost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
Naredbe i zabrane . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105
Islam odbija rasizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
Treće poglavlje - Društveno-ekonomski mir
Ekonomski koncept pravde u kapitalizmu, socijalizmu i islamu . . . 121
Trošenje na Božijem putu, čak i u bijedi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124
Trošenje za siromašne . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124
Zahvalnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125
Nema očekivanja nagrade od ljudi za dobročinstvo . . . . . . . . . . . . 129
Prosjačenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130
Finansijsko žrtvovanje je uvjet da imetak bude čist . . . . . . . . . . . . 132
Trošenje javno i tajno na Božijem putu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133
Društvene odgovornosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
Jedan događaj iz historije islama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
Trošenja iz svih vrsta Božije blagodati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136
Služenje čovječanstvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137
Zabrana alkohola i kockanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137
Smrt zbog alkohola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141
Godišnji ekonomski gubitak zbog alkohola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142
Četvrto poglavlje - Ekonomski mir
Ekonomske filozofije kapitalizma, komunizma i islama . . . . . . . . . 146
Kapitalizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146
Naučni socijalizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147
Islamski koncept . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148
Četiri karakteristike kapitalističkog društva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149
Kapitalizam konačno vodi uništenju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150
Mijenjanje ekonomskog poretka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150
Islamski ekonomski sistem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153
Zekat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154
Zabrana kamate . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157
Visoke kamatne stope u Britaniji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158
Druge štete zbog kamate . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161
Kamate kao opasnost za mir . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 166
Zabrana gomilanja imetka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 168
Jednostavan način života . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170
Troškovi na svadbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171
Prihvatanje pozivnica na jelo od siromaha . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172
Umjerenost u navikama jela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172
Pozajmljivanje novca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173
Ekonomske klasne razlike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176
Islamski zakon o nasljedstvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178
Zabrana korupcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178
Moralna pravila u trgovačkim poslovima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179
Osnovne životne potrebe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181
Obožavanje je jedan način za postizanje jedinstvenosti . . . . . . . . . 185
Međunarodne odgovornosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187
Peto poglavlje - Nacionalni i međunacionalni politički mir
Državni i međunacionalni politički mir treba biti pažljivo ispitan na
nacionalnom i međunarodnom nivou . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193
Islam ne odbija potpuno ni jednu vrstu političkog sistema . . . . . . 194
Monarhija/kraljevina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 195
Šta je demokratija? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197
Islamski koncept demokratije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 199
Dva stupa islamske demokratije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 200
Uzajamno konsultiranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 201
Šta je islamska vlada? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 203
Božija vlast . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 204
Islamsko svećenstvo (mullahizam) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205
Da li odanost religiji može biti izdajništvo države? . . . . . . . . . . . . . 208
Da li samo vjera ima pravo da donosi zakon? . . . . . . . . . . . . . . . . . 209
Islam i država . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213
Temelji međunarodnih odnosa zasnivaju se na potpunoj pravdi . . 217
Uloga Organizacije ujedinjenih nacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218
Šesto poglavlje - Pojedinačni mir
Biti u miru sa samim sobom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225
Međusobno nadmetanje u dobrim djelima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225
Ljubav s bližnjima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 228
Služenje čovječanstvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 229
Traženje Božijeg zadovoljstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 230
Stalna obaviještenost o boli i patnjama drugih ljudi . . . . . . . . . . . . 232
Široki krug brige iz ljubavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 232
Cilj stvaranja čovjeka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233
Bez Boga nema mira . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237
PREDGOVOR SADAŠNJEM IZDANJU
Hazreti Mirza Tahir Ahmad r.h. (1982-2003), četvrti nasljednik
Obećanog Mesije a.s. i poglavar Internacionalnog Ahmadija
muslimanskog džemata, održao je predavanje 24. februara 1990.
u Centru za konferencije kraljice Elizabete II (Queen Elizabeth
II Conference Centre) u Londonu. Ovo predavanje je kasnije,
1992. godine, Islam International Publications Ltd., London,
Engleska izdao u formi knjige pod nazivom Islamski odgovor na
suvremena pitanja. Glavna tema predavanja je mir u svijetu ili,
da budemo tačniji, učenja islama o miru. U svijetu koji danas
pati od nasilja, krvoprolića, sukoba, ratova, ugrožavanja ljudskih
prava, društveno-ekonomskog iskorištavanja zemalja Trećeg
svijeta i svega što narušava mir i stvara nered mi trebamo mir
više nego bilo šta drugo. U svom uvodu autor kaže:
Ja sam za današnji govor podijelio u kategorije neke
oblasti u kojim suvremeni svijet ima potrebu za uputom:
1. Međureligijski mir i harmonija
2. Društveni mir općenito
3. Društveno-ekonomski mir
4. Ekonomski mir
5. Mir u nacionalnim i internacionalnim politikama
6. Pojedinačni mir
Ovo predavanje je relevantno danas kao što je bilo u vrijeme
kad je bilo održano, pogotovo u pozadini podizanja takozvanog
‘islamskog fundamentalizma’. Islam je danas oslikan kao religija
nasilja. Nazvati islam religijom nasilja predstavlja proturječje
u samim terminima, jer riječ islam znači mir. Jedanaesti
septembar je dao izgovor određenim interesima da započnu novi
I
‘križarski rat’ protiv islama. Ova knjiga primjereno udovoljava
takvom izazovu. Također, iz nekih sfera čujemo potrebu za
međureligijskim dijalogom – na koji je Kur’an pozvao ljude prije
više od 1400 godina. Ovo predavanje se obuhvatno bavi ovim
pitanjem.
Ako letimično pogledate sadržaj knjige, uvidjet ćete kako je
širok djelokrug njenog sadržaja. Diskutujući o miru pod raznim
naslovima, autor je obuhvatio široku različitost tema koje se
granaju od osnovne teme i tako je stvorio estetski ugodan i
intelektualno zadovoljavajući motiv u kojem su razne islamske
teme isprepletene u čudesnom dodiru.
Obaveza je za nemuslimane da je čitaju kao i za one muslimane
koji su zaboravili istinsku poruku islama.
Mirza Anas Ahmad
M.A.M. Litt. (OXON)
Vakilul Iša’at, Rabva
24. decembar 2006.
II
PREDGOVOR PRVOM IZDANJU
Džemat Ahmadija osnovao je 1889. godine hazreti Mirza
Ghulam Ahmad iz Kadiana, koji je, po Božijoj naredbi, tvrdio da
je bio Obećani Mesija i svjetski reformator kasnijeg doba, čiji
je dolazak bio predskazan u starim svetim knjigama svih velikih
religija.
U 1989. godini ova Zajednica muslimana proslavila je svoju prvu
stoljetnicu. Jedan značajniji događaj u sastavu ove proslave bilo
je predavanje koje je 24. februara 1990. godine u Centru za
konferencije kraljice Elizabete II (Queen Elizabeth II Conference
Centre) u Londonu održao poglavar Džemata Ahmadija hazreti
Mirza Tahir Ahmad r.a., Halifatul Mesih četvrti (nasljednik
Obećanog Mesije).
Osam stotina uglednih gostiju došli su da slušaju ovaj govor,
uključujući političare, pripadnike arapske kulture i identiteta,
novinare, profesore, učitelje, muškarce i žene iz drugih profesija
i zanimanja i ugledne vjerske učenjake. Gospodin Aftab A.
Khan, nacionalni amir Ahmadija muslimanske asocijacije (VB)
gostima je zaželio dobrodošlicu. Gospodin Edward Mortimer
predsjedavao je konferencijom, a gospodin Hugo Summerson
(član Parlamenta) dao je riječi zahvalnosti. Poslije predavanja
bio je kratki program sa pitanjima i odgovorima.
U toku skupa vremena koje je bilo određeno za takav govor
nije bilo dovoljno da ova tema bude detaljno obrađena, pa je
govornik dijelimično obradio navedene teme. Međutim, zbog
brojnih zahtjeva onih koji su prisustvovali ovom govoru kao i
onih koji nisu bili u stanju da ga uživo čuju, mi smo odlučili da
ga objavimo u formi knjige po diktatu i pod nadzorom samog
govornika, na bazi originalnog rukopisa.
Kad smo htjeli štampati ovaj govor, premda vrlo kasno, bili
smo duboko svjesni činjenice da su brojna pitanja tretirana u
III
njemu poprimila centralno mjesto. Određene mogućnosti koje
je govornik spoznao svojom dalekovidnošću počele su da se
čudnovatno dokazuju istinitim. Naprimjer, bilo je prilično dosta
rasprava o međureligijskoj harmoniji u pogledu obnove fetve o
bogohuljenju. Dogodile su se ogromne promjene nakon pada
komunizma u istočnoevropskim zemljama. Sigurnosno vijeće
UN-a sada igra upravo istu ulogu koju je poglavar Ahmadija
zajednice istakao u svom obraćanju. U Velikoj Britaniji visoke
kamate su jako ubrzale ekonomski pad. O svim ovim pitanjima
i događajima, i zaista o još mnogim, bilo je u potpunosti i
temeljito unaprijed objašnjeno u ovom govoru. Ali! Da smo mi
otišli ranije u štampu!
Kad je halifatul Mesih održao ovaj govor početkom 1990.
godine, znakovi ovih promjena nisu još bili na vidiku. Rijetko
se događalo da svijet bude upozoren prije vremena. Važnost
poruke ovoga govora trajna je i to je vezano za budućnost mira
u svijetu. Događaji koji su se desili u svijetu pokazali su istinitim
predskazanja koja su data u ovom govoru. Svjetskim vođama
je potrebno da shvate važnost ove poruke. I kad budu pravili
novi svjetski poredak, treba da se u potpunosti okoriste ovim.
Da Allah tako učini. Amin.
Mansoor A. Šah
London, juli 1992.
IV
UVOD
POSLIJE TRADICIONALNOG UČENJA i proučene sure Al-Fatiha
(početna sura Časnog Kur’ana) poglavar Džemata Ahmadija
nastavio je sljedećim riječima:
Gospodin Edward Mortimer (predsjedavajući), svi naši uvaženi
gosti, dame i gospodo!
Dozvolite mi da izrazim svoju duboku zahvalnost svima vama,
učenim ljudima, na vašem prisustvu ovdje ovog poslijepodneva.
Dopustite mi da priznam kako je govor koji ću održati ogroman
izazov za mene. Ovo je jedna široka tema i zato se bojim da za
ovo kratko vrijeme neću biti u stanju da je u potpunosti i kako
treba obradim.
Dopustite mi, međutim, da počnem postavljajući dva temeljna
pitanja. Prvo pitanje je: ‘Koji su problemi suvremenog doba koji
su izazov za nas?’ Drugo pitanje je: ‘Kako nas vjera može uputiti
u tome?’ Ovo su temeljna pitanja.
Odsustvo mira
Jedinstveni najvažniji problem svijeta danas je odsustvo mira.
U suvremenom svijetu čovjek je kao cjelina dosegnuo visoki
standard dostignuća u materijalnom napretku, što je bilo
moguće zbog zapanjujućeg napretka nauke i tehnologije u
svakoj oblasti ljudskog života takvom brzinom da um zadrhti.
Nema sumnje, sretniji dijelovi ljudske zajednice, poznati kao
Prvi i Drugi svijet, imaju mnogo veći udio plodova naučnog
napretka u suvremenom dobu, ali Treći svijet je, također, imao
koristi od ovoga do nekog stepena. Svjetlost napretka prodrla je
i do najvećih dubina najmračnijih dijelova svijeta, gdje jedan dio
1
Islamski odgovor na suvremena pitanja
ljudskog društva još živi u dalekoj prošlosti.
Uprkos svom ovom napretku, čovjek danas nije sretan i
zadovoljan. Raste uznemirenost, strah, slutnja, nedostatak
povjerenja u budućnost i nezadovoljstvo svojim naslijeđem.
Ovo su neki od važnih elemenata koji predstavljaju izazov prirodi
suvremenog svijeta. To, zauzvrat, rađa duboko ukorijenjeno
nezadovoljstvo čovjeka, bilo njegovom prošlošću ili njegovom
sadašnjošću; pogotovu to ide duboko u procesu formiranja
mišljenja mlade generacije. Čovjek traga za mirom.
Islamski doprinos svjetskom miru
Riječ islam doslovno znači mir. U ovoj jedinstvenoj riječi krasno
i jezgrovito su odražena sva islamska učenja i vladanja. Islam
je religija mira. Njegova učenja osiguravaju mir u svakoj sferi
ljudskog interesa i želja.
Za današnji govor ja sam svrstao u kategorije neke oblasti u
kojima suvremeni svijet ima potrebu za uputom:
1. Međureligijski svjetski mir i harmonija
2. Društveni mir općenito
3. Društveno-ekonomski mir
4. Ekonomski mir
5. Nacionalni i međunacionalni politički mir
6. Pojedinačni mir
2
Zaista, Mi smo tebe poslali sa Istinom, kao nosioca
radosnih vijesti i onog koji upozorava; a nije bilo
naroda (na Zemlji u bilo kojem dobu) kojem (od
Boga) nije bio poslan onaj koji upozorava.
Časni Kur’an, 35:25
Sigurno oni koji su vjerovali (u Muhammeda kao
Božijeg poslanika), i Jevreji, i Sabiani, i kršćani – ko
god vjeruje u Allaha i Sudnji dan i čini dobra djela,
nad njim neće biti straha i oni neće tugovati.
Časni Kur’an, 5:70
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Prvo poglavlje
MEĐURELIGIJSKI SVJETSKI MIR I HARMONIJA
Religijske vrijednosti se smatraju beznačajnim
Ispitujući sveukupni religijski scenarij, ne možemo a da ne
zapazimo kako u religiji danas prevladava proturječna situacija.
Općenito, religija gubi svoj zahvat - u stvarnoj djelotvornosti na
srca i umove ljudi, i njihov život - a ipak ga istovremeno priteže
na razne načine. U nekim dijelovima društva, u gotovo svim
religijama, čini se da je snažan zamah natrag u pravcu prihvatanja
načela sa srednjovjekovnom krutošću i netolerantnošću.
S moralne strane, religija je u povlačenju; kriminal je u porastu;
istina brzo nestaje; jednakost i provođenje pravde su na
rubu nestajanja; društvene odgovornosti prema zajednici su
zanemarene; i sebični individualizam postaje sve snažniji čak
i u zemljama svijeta koje inače tvrde da su religijske. Ova i
mnoga druga društvena zla, koja su sigurni znakovi moralnog
propadanja društva, postali su dio svjetske svakodnevnice. Ako
moralne vrijednosti u bilo kojoj religiji formiraju život i dušu
same religije, onda nas slobodoumno gušenje ovih vrijednosti
može voditi neizbježnom zaključku da izgleda kao da duša žurno
4
Međureligijski svjetski mir i harmonija
izlazi iz tijela religije dok se njeno tijelo ponovo oživljava. Prema
tome, takozvano oživljavanje religije koje danas zapažamo
postaje jednako oživljavanju mrtvih tijela koja idu unaokolo
kao mjesečari, bez stvarnog simbola života, kao što kod nekih
plemena u južnoj Africi postoji vjerovanje da mrtva tijela hodaju.
U drugim oblastima dugogodišnje mrtvilo i nedostatak
uzbudljivog napretka stvara dosadu među religiji naklonjenim
ljudima. Čudnovate stvari koje oni očekuju da se dogode ne
događaju se. Neobičan fenomen natprirodne intervencije u
svjetskim događajima da se promijeni svijet onako kako se
njima dopada ne ostvaruje se. Oni žele vidjeti ispunjenje čudnih
predskazanja da daju vjeru svojoj vjeri. No, ipak se nijedna
njihova želja ne ostvaruje kako oni žele. Takvi ljudi omogućavaju
hranu za nove vjerske grupe, koje niču na ruševinama njihovih
razočarenja. Bijeg iz prošlosti stvara želju da se ova praznina
ispuni nečim novim.
Osim ovih općih razarajućih sklonosti, drugi izuzetno
uznemirujući fenomen, koji je možda vezan za oživljavanje
fundamentalizma u religiji, predstavlja opasnost za svjetski mir.
Dizanjem takvih dogmi stvorena je zatrovana atmosfera koja
se pokazuje smrtonosnom za zdrav duh dijaloga i slobodne
razmjene ideja. I kao da ovo nije bilo dovoljno, nesavjesni
političari, uvijek spremni da za svoju dobit iskoriste prevrtljive
situacije, svojeglavo čine napore da ukaljaju ugled religije.
Zatim, stoljećima duga međureligijska rivalstva i svađe odigrale
su svoju ulogu i ljepota vjere time je dalje bila ukaljana zbog ovih
sukoba u ime vjere. Uz to, takozvani ‘slobodni’ mediji općenito
su pod kontrolom nevidljive sile umjesto da budu slobodni da
igraju potpuno neutralnu ulogu u svjetskim poslovima. Zato, kad
se mediji jedne zemlje gdje većina stanovnika pripada istoj vjeri
udruže u borbi za klevetu druge religije manjine, onda scenarij
postaje vrlo zamršen. Prva žrtva ove gužve je, nesumnjivo, sama
religija.
5
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Ja sam, zaista, duboko zabrinut i uznemiren nad onim što se
događa u svijetu religije danas. Veoma je važno da religije
hitno učine istinski i ozbiljan napor da uklone međusobno
nerazumijevanje. Vjerujem da islam može s odlikovanjem
ispuniti očekivanja na način koji u potpunosti može zadovoljiti
naše zahtjeve i potrebe.
Radi boljeg razumijevanja, ja sam ovu temu dalje svrstao u
različite dijelove. Naprimjer, vjerujem kako neophodno da
religija - da bi bila od pomoći u utemeljenju mira u svijetu –
koja je sveobuhvatno u stanju da konačno čovjeka ujedini,
mora sama prihvatiti sveobuhvatnost religije u smislu da su sva
ljudska bića, bez obzira koje su boje ili rase ili koji dio svijeta
nastanjuju - stvorenja istog Stvaraoca. Prema tome, ako su
Božije pouke ikada bile date bilo kojem dijelu ljudske zajednice,
onda su sve one, kao takve, jednako ovlaštene da prime Božije
pouke. Ovo stajalište uklanja shvatanje da bilo koji narod ima
pravo monopola nad istinom.
Sve religije, kakav god da je njihov naziv ili vjerovanje, gdje
god da se nalaze i kojem god dobu pripadaju, imaju pravo
tvrditi da posjeduju neku nebesku istinu. Također, moramo
priznati, i pored razlika u vjerovanjima i učenjima, da religije
najvjerovatnije imaju zajedničko porijeklo. Isti Svemogući Bog,
koji je poslao jednu vjeru u jedan dio svijeta, također je ispunio
religijske i duhovne potrebe i drugih ljudskih bića u drugim
dijelovima svijeta i u drugim vremenima.
Ovo je upravo poruka Časnog Kur’ana, koju je dao svijetu.
Svakom narodu su dolazili poslanici
Časni Kur’an kaže slijedeće u ovom pogledu:
6
Međureligijski svjetski mir i harmonija
Zaista, Mi smo svakom narodu poslali poslanika
(sa učenjem): ‘Obožavajte Allaha i klonite se
idola.’
(Sura 16: ajet 37)
Drugo, Časni Kur’an kaže: ‘O Božiji Poslaniče, ti nisi jedini
poslanik u svijetu!’
A Mi smo i prije tebe slali poslanike; neke od njih
smo ti spomenuli, a neke ti nismo spomenuli.
(Sura 40: ajet 79)
Časni Kur’an podsjeća Časnog Poslanika islama:
Ti samo upozoravaš. Zaista smo Mi tebe poslali
sa istinom, kao nosioca radosnih vijesti i onoga
koji upozorava; a nije bilo naroda kojem nije bio
poslan onaj koji upozorava.
(Sura 35: ajeti 24-25)
U pogledu navedenog, očito je jasno da islam ne uzima monopol
7
Islamski odgovor na suvremena pitanja
istine kako bi odbacio sve druge religije, nego kategorički
proglašava da je u svim vremenima i u svim dijelovima svijeta
Bog vodio brigu o duhovnim i religijskim potrebama ljudi šaljući
poslanike koji su dostavili Božiju poruku ljudima za koje su bili
uzdignuti i određeni.
Svi poslanici su jednako poslani od Boga prema svojoj službi
Budući da je bilo toliko mnogo Božijih poslanika, poslanih
radi reforme svim narodima svijeta i u različitim vremenima,
postavlja se pitanje: „Da li su oni jednaki po svojoj službi?“ Prema
Časnom Kur’anu, svi poslanici pripadaju Bogu, i kao takvi, što
se tiče njihovog božanskog ovlaštenja, oni takvu ovlast provode
jednakom čvrstinom i sigurnošću. Niko nema pravo praviti razliku
među poslanicima. Što se tiče izvornosti njihove poruke, svi se
poslanici moraju smatrati jednakim po principu da je objava,
koju je svaki od njih primio, bila poslana od jednog Boga i treba
biti jednako poštovana. Ovo učenje islama o drugim religijama
i njihovim osnivačima, kao i nižim poslanicima, može djelovati
kao vrlo važan ujedinjujući i učvršćujući faktor među različitim
religijama. Princip da vjerodostojnost objave svakog poslanika
uživa isti status može poslužiti kao vrlo moćna sjedinjujuća sila
koja povezuje različite religije. To mijenja neprijateljsko stajalište
o objavi poslanika drugih religija u poštovanje i naklon. Ovo je,
opet, jasan i logičan stav koji Časni Kur’an zauzima.
Poslanik (časni Osnivač islama) vjeruje u ono
što mu je objavljeno od Gospodara njegovog,
a i vjernici. Svi oni vjeruju u Allaha, i u Njegove
8
Međureligijski svjetski mir i harmonija
meleke, i u Njegove Knjige, i u Njegove poslanike,
(govoreći): ‘Mi ne pravimo razliku između
Njegovih poslanika;’ i govore: ‘Mi čujemo i mi se
pokoravamo.’
(Sura 2: ajet 286)
Ova se tema ponavlja i u drugim ajetima Časnog Kur’ana.
Naprimjer:
Zaista, oni koji odbijaju Allaha i Njegove poslanike
i žele da naprave razliku između Allaha i Njegovih
poslanika, i kažu: ‘Mi ćemo u neke vjerovati, a
neke ćemo poricati,’ i žele da zauzmu neki pravac
između toga, oni su pravi nevjernici, a Mi smo za
nevjernike pripremili ponižavajuću kaznu. A oni
koji vjeruju u Allaha i Njegove poslanike i ne prave
razlike ni među jednim od njih, oni su ti kojima
će Allah sigurno dati njihove nagrade. A Allah
najviše prašta (i) milostiv je.
(Sura 4: ajeti 151-153)
Mogu li poslanici imati različit položaj i pored toga što su
jednako poslani?
Ako su svi poslanici jednako poslani od Boga po svojoj dužnosti,
moraju li oni također biti jednaki i po položaju? Odgovor na
9
Islamski odgovor na suvremena pitanja
ovo pitanje jeste da se u mnogim pogledima poslanici mogu
razlikovati po svojim ličnim odlikama i načinom ispunjavanja
svojih dužnosti. Što se tiče njihove blizine Bogu i vezano s tim
položaja koji imaju u Božijim očima, vjerovjesnici i poslanici
mogu se razlikovati jedan od drugog. Proučavanje historije
poslanika iz navoda Biblije, Časnog Kur’ana i drugih knjiga
također potvrđuje ovaj zaključak.
Časni Kur’an priznaje da postoje razlike u položaju, ali to ne
treba biti razlog da pripadnici različitih vjera postanu neprijatelji
među sobom. Sam Časni Kur’an, koji kaže da su svi poslanici
donijeli jednako potvrđenu poruku od Boga i da u pogledu toga
nema razlike među Božijim poslanicima, također proglašava:
Ovo su poslanici, neke od njih smo Mi uzdigli iznad
drugih; sa nekima od njih Allah je govorio i neke
od njih uzdigao po položaju...
(Sura 2: ajet 254)
Kad prihvatimo ovaj prijedlog, možda će se neko zapitati koji se
od poslanika treba smatrati poslanikom sa najvišim položajem.
Ovo je osjetljivo pitanje; no, ipak ne možemo zatvoriti oči
naspram njegove važnosti.
Pristalice gotovo svih religija tvrde da je Osnivač njihove religije
iznad svih poslanika i da mu niko drugi ne može biti ravan u
izvanrednosti, dostojanstvu, položaju, pobožnosti, časti, i
ukratko u svim vrlinama koje čine poslanika. Prema tome, da
li islam također tvrdi da je Muhammed, Časni Poslanik s.a.v.s.
islama najuzvišeniji od svih poslanika? Da, islam daje jasnu
tvrdnju o jedinstvenom savršenstvu i vrhunskim odlikama
Časnog Poslanika s.a.v.s. nad svim ostalim poslanicima svijeta.
10
Međureligijski svjetski mir i harmonija
Pa ipak, vrlo je jasna razlika između islama i drugih religija u
njihovom stajalištu o ovoj tvrdnji.
Prije svega, treba da imamo na umu da ni jedna druga religija
osim islama ne priznaje opću valjanost poslanstva. Naprimjer,
kad Jevreji tvrde da je hazreti Musa a.s. bio najuzvišeniji
poslanik, oni ne porede Musaa a.s. sa Budom a.s., Krišnom
a.s., Isaom a.s. ili Muhammedom s.a.v.s., zato što oni poriču
tvrdnje svih drugih spomenutih velikih osnivača navedenih
religija da su istiniti i vrijedni prihvatanja. Odatle oni ne priznaju
poslanike osim onih koji su spomenuti u Starom zavjetu; prema
njima, isključena je čak i mogućnost da može biti poslan neki
drugi poslanik osim njihovog. U svjetlu ovog stajališta, njihova
tvrdnja o prvenstvu bilo kojeg jevrejskog poslanika nije jednaka
stajalištu islama, jer Jevreji smatraju da poslanici izvan Biblije
jednostavno ne postoje. Upravo je ista priroda sličnih tvrdnji
budizma, zoroastrianizma, hinduizma itd. Međutim, islam uči
da su istinski poslanici dolazili svim nacijama.
Tu je još jedna razlika koju trebamo imati na umu. Kad mi,
muslimani, govorimo o njihovim poslanicima, mi smo upoznati
s tim da se oni ne pozivaju uvijek na svoje svete vjerske ličnosti
kao na poslanike. Koncept poslanika i vjerovjesnika kako je
shvaćen u judaizmu, kršćanstvu i islamu nije baš isti kao kod
većine drugih religija. Umjesto toga, oni osnivače svojih religija i
svete ljude tretiraju kao svete ličnosti, ili ponovno rađanje Boga,
ili ih smatraju Bogom lično, ili kao nešto slično tome. Možda i Isa
a.s. (Isus Krist) također treba biti smatran izuzetkom s ove tačke
gledišta, po kojoj kršćani vjeruju u njega.
Međutim, prema učenju islama, svi ovi takozvani bogovi ili
takozvani sinovi ili djeca Božija tek su poslanici ili vjerovjesnici,
koje njihovi sljedbenici obožavaju ili proglašavaju bogom mnogo
kasnije. Zapravo, da budemo tačniji, prema islamu, obožavanje i
proglašavanje bogom svetih osoba u raznim religijama nastajalo
je postepeno i ne pripada generaciji iz vremena poslanika. No,
11
Islamski odgovor na suvremena pitanja
mi ćemo o tome govoriti kasnije.
Kad islam, međutim, tvrdi da je njegov Časni Osnivač uzvišeniji
među poslanicima, on uzima u obzir svete ličnosti svih religija
svijeta u smislu koncepta poslanika kako ga shvataju Jevreji i
muslimani. Možemo ponoviti da islam osnivače svih objavljenih
religija tretira tek kao ljudska bića koja su bila uzdignuta od Boga
do statusa poslanstva. Nema izuzetka u ovom univerzalnom
fenomenu. Naprimjer, Časni Kur’an proglašava:
A kakvo će biti stanje kad Mi dovedemo jednog
svjedoka od svakog ummeta, a tebe dovedemo
kao svjedoka nad njima!
(Sura 4: ajet 42)
Nakon što smo ovo razjasnili, što je bilo neophodno, sada
idemo dalje proučiti kakav je, prema Časnom Kur’anu, položaj
Časnog Poslanika islama s.a.v.s. Najjasnija i neosporna tvrdnja
u pogledu Časnog Poslanika islama data je u dobro poznatom
ajetu Časnog Kur’ana o kojem je naširoko diskutovano:
Muhammed nije otac ni jednog od vas ljudi, nego
Allahov Poslanik i pečat Vjerovjesnika; a Allah
ima dobro znanje o svim stvarima.
(Sura 33: ajet 41)
Arapska riječ khatam u ovom ajetu ima mnogo značenja, ali
suština titule khataman Nebijjin, bez ikakve sumnje, znači
najbolji, vrhunski, zadnja riječ, konačna ovlast, onaj koji
12
Međureligijski svjetski mir i harmonija
obuhvata sve i svjedoči istinitosti drugih. (Leksikoni arapskog
jezika F. W. Lane, Aqrab Al-Muwarid, Mufradat imama Ragiba,
Fath i Zurqani)
Drugi ajet koji govori o izvanrednosti Časnog Osnivača a.s. islama
proglašava da su učenja Časnog Poslanika s.a.v.s. savršena i
konačna. Ovaj ajet glasi ovako:
...Danas sam Ja za vas usavršio vašu vjeru i
upotpunio Svoju blagodat prema vama i izabrao
sam za vas islam kao vjeru...
(Sura 5: ajet 4)
Očigledan zaključak iz ove tvrdnje bio bi: od svih poslanika
svijeta koji su donijeli zakon i u davanju svijetu najsavršenijeg
učenja Časni Poslanik s.a.v.s. zauzima najviši položaj među
poslanicima.
Razvijajući dalje ovu temu, Časni Osnivač s.a.v.s. je (od Boga)
uvjeren nesumnjivim terminima da će njemu objavljena Knjiga
biti čuvana i zaštićena od umetanja od strane ljudi. Za njeno se
učenje tvrdi ne samo da je savršeno nego je također proglašeno
trajnim – da će biti održano čistim i po svom stvarnom obliku
i po istim riječima kojima je bilo objavljeno Časnom Osnivaču
islama s.a.v.s. Historija zadnjih četrnaest stoljeća je dovoljan
svjedok istinitosti ove tvrdnje.
Navodimo neke relevantne ajete:
Zaista smo Mi objavili ovu opomenu i zaista ćemo
je (Mi) čuvati.
(Sura 15: ajet 10)
13
Islamski odgovor na suvremena pitanja
A ovo je uzvišeni Kur’an, na ploči čuvanoj.
(Sura 85: ajeti 22-23)
Prema ovim ajetima, jasno je da Časni Osnivač islama s.a.v.s.
nije samo proglašen najvišim, nego je također i onaj koji je
donio zadnji i trajni Šerijat (zakon), čija će ovlast ostati valjana
do Sudnjeg dana.
Kad ovo kažemo, možda će se neko zapitati da li se ova tvrdnja
o prednosti Časnog Osnivača islama s.a.v.s. ne može svesti na
stvaranje ljutnje ili nerazumijevanja među sljedbenicima drugih
vjera i da li možda ova tvrdnja čini štetu. I kako se ova tvrdnja
može uskladiti sa spomenutom temom – da islam osigurava mir
u svim oblastima ljudskog interesa, a religija nije ništa manje
važna među njima?
Imajući na umu ovo pitanje, ja sam ovu tvrdnju morao malo
detaljnije razraditi. Na ovo pitanje se može odgovoriti na
zadovoljstvo nepristrasnom i ispitivačkom umu na više načina.
Kao što je već ranije spomenuto, slične tvrdnje također iznose
sljedbenici mnogih drugih religija. Jedino je razborito da svaki
pojedinac istražuje prikladnost opravdanosti ove tvrdnje bez
bespotrebnog uzbuđivanja. Sama po sebi takva tvrdnja ne treba
vrijeđati osjećanja sljedbenika drugih religija koji iznose slične
protuzahtjeve.
Ali islam ide korak dalje i svoje sljedbenike uči poniznosti i
pristojnosti tako da se njihovo vjerovanje u prednost Časnog
Poslanika s.a.v.s. ne izražava nerazborito da se nanese uvreda
drugima.
Sljedeća dva hadisa Časnog Osnivača islama s.a.v.s. osvjetljavaju
ovu temu:
(i) Jedan od drugova Časnog Osnivača islama bio je
14
Međureligijski svjetski mir i harmonija
uključen u vrlo žestoku diskusiju sa nepokolebljivim sljedbenikom
poslanika Junuza a.s. - poslanika ribe. Obje strane u debati tvrdile
su da je njihov poslanik daleko nadmašio druge u izvanrednosti.
Izgledalo je da je musliman učesnik u raspravi objašnjavao ovu
tvrdnju na način da je povrijedio osjećanja sljedbenika Junuza,
koji je prišao poslaniku Muhammedu s.a.v.s. i iznio prigovor
protiv ovog muslimana uključenog u debati. Obraćajući se svim
muslimanima, Poslanik je dao sljedeću uputu:
Nemojte mene proglašavati da sam uzvišeniji od
Junuza (Jonah), sina Mattaha.
(Bukhari: Knjiga o poslanicima)
Neki muslimanski komentatori hadisa zbunjeni su ovim
hadisom, jer se čini suprotnim od Kur’anske tvrdnje da je
Muhammed s.a.v.s. uzvišeniji ne samo od Junuza a.s. nego i od
svih poslanika. No, oni zapravo nisu shvatili glavnu poruku: ono
što je Časni Poslanik rekao nije se odnosilo na to da on nije bio
viši od Junuza a.s., nego jednostavno njegovi sljedbenici ne treba
da ga proglašavaju superiornijim tako da to povrijedi osjećanja
drugih. U kontekstu onoga što se dogodilo, jedini zaključak koji
možemo izvući jeste da je Poslanik a.s. učio muslimane kako
biti pristojan. On im je nalagao da vode računa o tome da se
ne hvališu. Trebaju voditi računa da izbjegavaju diskutovanje o
njegovom položaju na način da to povrijedi osjećanja drugih,
jer bi takvo vladanje zaista bilo štetno putu islama. U protivnom
će umjesto da pridobiju srca i umove za poruku islama biti
postignut posve suprotan rezultat.
(ii) Ovaj stav Časnog Poslanika s.a.v.s. dalje je
potkrijepljen drugim hadisom u kojem je jedan musliman bio
uključen u sličnu prepirku sa Jevrejom. Obojica su govorili i
15
Islamski odgovor na suvremena pitanja
tvrdili o superiornosti svojih duhovnih vođa. I ovog puta se isto
dogodilo – nemusliman je došao Časnom Poslaniku i žalio se
na ponašanje muslimana. Časni Poslanik s.a.v.s. odgovorio je
svojom uobičajenom poniznošću i razboritošću i poučio ovog
muslimana lekciji o pristojnosti i uljudnosti savjetujući ga:
Nemojte mene proglašavati da sam uzvišeniji od
Musaa.
(Buhari; ibid)
Ukratko rečeno, ovo podrazumijeva da Bog odlučuje i proglašava
razmjerno visoke položaje različitih poslanika najbližih Njemu.
Posve je moguće da je u neko posebno vrijeme, u kontekstu
neke određene religije, Bog možda izrazio Svoje zadovoljstvo
poslanikom tog vremena posebnim riječima, kao da proglašava
da je on najbolji. Superlativi – najbolji, najuzvišeniji - mogu, na
koncu, također biti upotrijebljeni u odgovarajućim terminima u
kontekstu ograničene primjene vremena i prostora.
Ovo je lahko moglo odvesti sljedbenike te svete osobe da vjeruju
kako je on bio najbolji i najsvetiji za sva vremena, a zapravo je ta
njihova uzvišenost pripadala jednom ograničenom vremenu. No,
iskreno vjerovanje u ovo ne treba se smatrati uvredom za druge.
Civilizirano vladanje će zahtijevati da se takve stvari ne trebaju
zloupotrebljavati, da se stvara ogorčenost među religijama.
Upravo je to istinsko značenje savjeta Časnog Poslanika s.a.v.s.,
navedenog ranije. Ako pristalice svih vjera usvoje ovaj princip
poniznosti i pristojnosti, svijet bi mogao ukloniti slične prepirke
kako bi atmosfera bila prijatna.
16
Međureligijski svjetski mir i harmonija
Nijedna pojedinačna religija ne može držati monopol spasa
Pitanje spasa, koliko god možda bezazleno izgledalo, utjecajno
je u svojoj opasnosti prema miru u religijskom svijetu.
Jedna je stvar za neku religiju da očituje kako oni koji traže
izbavljenje od šejtana i postizanje spasa treba da požure
sigurnom okrilju te religije – jer će tamo naći spas i vječno
oslobađanje od grijeha. No, posve je druga stvar za istu religiju
da odmah potom očituje da će oni koji ne dođu da traže njeno
utočište biti vječno osuđeni, svi zajedno i svaki pojedinac. Prema
tome, šta god da rade kako bi zadovoljili Boga, koliko god mnogo
voljeli svog Stvaraoca i Njegovo stvaranje, koliko god vodili život
čistoće i pobožnosti, oni će zasigurno biti osuđeni na vječnu
Vatru. To će jedino rezultirati stvaranjem nemira u toj osobi.
Poznato je da tako krut, uskogrudan i netolerantan pogled
izražen provokativnim jezikom – kakav općenito koriste religijski
pobornici- proizvodi žestoke pobune.
U svijetu postoje različite vrste ljudi. Neki su obrazovani, kulturni
i fini, i takve su i njihove reakcije na uvrede upućene njima. Ipak
je ogroman broj religijski naklonjenih ljudi, bilo da su obrazovani
ili neuki, za koje je vjerovatno da će burno reagovati kad se
povrijede njihova religijska osjećanja.
Nažalost, izgleda da je ovo vladanje svećenika (i uleme) gotovo
svih religija svijeta prema onima koji ne postupaju saglasno
sa njihovom vjerom. Čak je većina srednjovjekovnih učenjaka
predstavljala islam jedinim vratima spasa - da je od pojave
islama svim potomcima Adema koji su živjeli i umrli izvan okrilja
islama uskraćen spas. Kršćanstvo ne nudi drugačiji pogled, niti
bilo koja druga religija, koliko ja znam.
No, dopustite mi da uvjerim svoje slušateljstvo da pripisivanje
ovog nazadnog i uskog pogleda islamu nema nikakvog
opravdanja. Časni Kur’an nam govori potpuno drugačiju priču
u ovom pogledu.
17
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Prema Časnom Kur’anu, nijedna religija svijeta ne može držati
monopol spasa. Čak i ako su objavljene nove istine i došlo novo
vrijeme svjetla, oni koji žive životom neznanja bez svoje krivnje
i ne znaju za novi Šerijat i da je nastala nova era upute, i oni koji
općenito nastoje voditi istinit i odan život, čak i ako su naslijedili
pogrešno vjerovanje od svojih predaka, neće od Boga biti lišeni
spasa.
Sljedeći ajeti iz Časnog Kur’ana objašnjavaju dalje temu spasa:
Svakom ummetu Mi smo odredili načine
žrtvovanja da se prema njima žrtvuju; zato, neka
se oni ne raspravljaju s tobom o tome; a ti pozivaj
Gospodaru svome, jer ti sigurno slijediš Pravu
uputu.
(Sura 22: ajet 68)
U drugom ajetu Časni Kur’an proglašava u istom kontekstu:
Sigurno, oni koji su vjerovali (u Muhammeda), i
Jevreji, i Sabiani, i kršćani – ko god vjeruje u Allaha
i Sudnji dan i čini dobra djela, nad njima neće biti
straha i oni neće tugovati.
(Sura 5: ajet 70)
Dozvolite mi da vas podsjetim - iako je izraz Narod knjige
primjenjiv i na Jevreje i na kršćane, potencijalno, on ima mnogo
širu primjenu. U kontekstu Kur’anske tvrdnje da ‘nema naroda
18
Međureligijski svjetski mir i harmonija
u svijetu kojem nije došao onaj koji upozorava’ i sličnih ajeta
(citiranih ranije), nije nam ostalo nikakvog prostora za sumnju
da nisu bili samo narodi Starog zavjeta i Gospela (ili Tevrata i
Indžila), kojima je bila data knjiga, nego da su za dobrobit ljudi
zasigurno bile objavljene i druge knjige. Tako će sve religije koje
tvrde da su osnovane na Božijoj objavi također biti uključene
među Narod knjige.
Zatim, Časni Kur’an upotrebljava termin Sabi, što dalje
razjašnjava ovaj predmet i otklanja sumnju. Sabi je termin
upotrijebljen od Arapa koji vrijedi za sljedbenike svih nearapskih
i nesemitskih religija koje imaju svoje vlastite objavljene knjige.
Kao takvim, sljedbenicima svih religija zasnovanih na Božijoj
objavi bilo je dato uvjerenje da se nemaju čega bojati od Boga
i da im neće biti uskraćen spas ako ne uspiju, uprkos iskrenih
napora, prepoznati istinitost nove religije, i iskreno i istinski se
budu držali vrijednosti svoje stare religije.
Časni Kur’an, govoreći o bilo kojoj grupi među vjernicima:
Jevrejima, kršćanima i Sabijancima, koji su s odanošću slijedili
svoju vjeru, obećava:
...imat će nagradu svoju kod Gospodara svoga; i
nad njima nema straha, oni neće tugovati.
(Sura 2: ajet 63)
I:
I da se drže (učenja) Tevrata i Indžila i onoga što
im je objavljeno od Gospodara njihovog, oni bi jeli
19
Islamski odgovor na suvremena pitanja
(ono) iznad njih i (ono) ispod svojih stopa. Među
njima je jedan džemat, sredina; a mnogi među
njima rade ono što je najgore.
(Sura 5: ajet 67)
Da bi spriječio muslimane da odreda kritikuju sve one koji ne
pripadaju islamu, Časni Kur’an kategorički proglašava:
No, nisu oni svi isti. Među sljedbenicima Knjige
ima jedna ispravna zajednica (u svom vjerovanju);
u toku noći oni uče Allahove ajete i čine sedždu.
Oni vjeruju u Allaha i Sudnji dan, i naređuju dobra
djela, i zabranjuju loša djela, i žure da se natječu
jedan s drugim u dobrim djelima. I ovi su među
ispravnim. A koje god dobro djelo oni čine, neće
im biti odbijeno; a Allah dobro zna bogobojazne.
(Sura 3: ajeti 114-116)
Danas postoji pogrešno shvatanje, nastalo zbog nedavnog
rivalstva između Jevreja i muslimana, da će, prema islamu, svi
Jevreji ići u Džehennem. Ovo je, u svjetlu onoga što sam pred
vama proučio iz Časnog Kur’ana i u svjetlu sljedećeg ajeta koji ću
vam proučiti, potpuno pogrešno:
A od Musaovog naroda ima ljudi koji upućuju
(ljude) sa istinom i time pravdu čine.
(Sura 7: ajet 160)
20
Međureligijski svjetski mir i harmonija
Širenje harmonije i uzajamnog poštovanja među religijama
U Časnom Kur’anu, jasnim terminima je proglašeno da nisu samo
muslimani ti koji čvrsto stoje uz istinu i savjetuju i ispravno dijele
pravdu među sljedbenicima drugih vjera. Među sljedbenicima
drugih vjera ima također i drugih ljudi koji čine isto.
Ovo je stav koji cijeli svijet religije danas mora usvojiti kako bi
popravio kvalitet odnosa sa drugim vjerama. Religijski mir ne
može biti postignut bez njegovanja takvog široko tolerantnog,
velikodušnog i humanog razumijevanja stavova prema ljudima
drugih vjera.
Misleći na sve religije svijeta općenito, Časni Kur’an proglašava:
A od onih koje smo Mi stvorili, bili su ljudi koji
su upućivali ljude sa istinom i time su provodili
pravdu.
(Sura 7: ajet 182)
Univerzalni koncept vjere
Od pamtivijeka mnogi filozofi sanjali su o trenutku kad će se ljudi
okupiti kao jedna velika ljudska porodica pod jednom zastavom.
Ovaj koncept ujedinjenja ljudi je bio podržavan ne samo od
političkih mislilaca nego također i od ekonomista i sociologa.
Ali nigdje ova ideja nije bila promicana sa većim žarom nego u
domenu religije.
Premda islam također dijeli ovo gledište s drugim religijama
(neke imaju vrlo ambiciozne programe o svjetskoj dominaciji),
unutar ovog prividnog zajedništva islam se izrazito razlikuje u
svom stajalištu prema spomenutoj ambicioznoj tvrdnji. Ovdje
21
Islamski odgovor na suvremena pitanja
nema mjesta za dalju diskusiju o ovoj kontraverznoj temi, niti za
debatu o tome koja religija je zapravo određena od Boga da okupi
cijelo čovječanstvo pod jednu božansku zastavu. Ali za nas je
vrlo važno da razumijemo dublji smisao takvih tvrdnji iznesenih
od više religija svijeta. Ako dvije, tri ili četiri moćne religije sa
čvrsto utemeljenom historijskom tradicijom istovremeno tvrde
da su univerzalne, zar to neće stvoriti ogromnu zbunjenost i
nesigurnost u umovima svih ljudskih bića? Zar njihovo uzajamno
suparništvo i borba za dominacijom neće predstavljati stvarnu i
znatnu prijetnju svjetskom miru?
Samo takvi pokreti globalne dimenzije na strani religija stvar
su ogromne zabrinutosti. Ali, dodati tome opasnost da takvi
pokreti padnu u ruke neodgovornog, radikalnog i netolerantnog
rukovodstva znači da će rizik biti mnogostruk i više stvaran nego
teorijski.
U slučaju islama, nažalost, široko je rasprostranjena propaganda
da islam, gdje god je moguće, promoviše upotrebu sile za
širenje svoje ideologije. Takve riječi potječu ne samo od
protivnika islama nego također i od muslimanskih ‘hodža’
srednjovjekovnog razmišljanja. Razumljivo je, ako jedna religija
izabere napad, druge će imati pravo da se brane istim oružjem.
Naravno, ne slažem se s tim i strogo odbijam stanovište da islam
zagovara upotrebu sile za širenje svojih ideologija – ali ću se
ovom aspektu vratiti kasnije.
Prvo ćemo ispitati logičnost takve tvrdnje od bilo koje religije
svijeta. Može li bilo koja religija – islam, kršćanstvo, ili kako god
je možda zvali – postati univerzalna u smislu da ta poruka bude
primjenjiva za sve ljude svijeta, kakva god da je njihova boja,
rasa ili nacija? A šta reći o mnoštvu različitih rasnih, plemenskih,
nacionalnih tradicija, društvenih navika i kulturnih nazora?
Koncept univerzalnosti kakav je predložen od strane religija ne
samo da treba prevazilaziti geografske i nacionalne granice nego
treba također da prevazilazi i vrijeme. Prema tome, pitanje je:
22
Međureligijski svjetski mir i harmonija
može li neka religija biti trajna, tj. mogu li učenja bilo koje religije
biti jednako primjenjiva na ljude ovog doba kao i na one od prije
hiljadu godina ili još mnogo ranije? Čak i ako jedna religija bude
globalno prihvaćena od cijelog čovječanstva, kako ona može biti
dovoljna da ispuni potrebe buduće generacije?
Na sljedbenicima je svake religije da ukažu kako učenja njihove
religije predlažu da riješe probleme o kojima smo naprijed
diskutovali. Međutim, u ime islama, ja želim ukratko objasniti
islamski odgovor na ova pitanja.
Islam je univerzalna religija
Časni Kur’an neprestano objašnjava da je islam religija čija
su učenja srodna s ljudskom prirodom. Islam ističe da bilo
koja religija koja je ukorijenjena u ljudsku prirodu prevazilazi
vrijeme i prostor. Ljudska priroda je nepromjenjiva. Zbog toga,
religija koja je istinski ukorijenjena u ljudsku prirodu postaje
nepromjenjiva i čini dokaz tome pod uvjetom da sama sebe ne
ograničava pretjeranim uplitanjem sa prolaznim situacijama
čovjeka, u kojem god vremenu, kako on dalje napreduje. Ako se
religija čvrsto drži ovih principa koji proističu iz ljudske prirode,
takva religija ima logičan potencijal da postane univerzalna
religija.
Islam u tome ide korak dalje. U njegovom jedinstveno
razumljivom stavu, on sve religije svijeta opisuje kako do
određenog stepena posjeduju ovaj karakter univerzalnosti.
Znači, u svakoj od Boga objavljenoj religiji, kao takvoj, uvijek se
nalazi centralna jezgra učenja koja je vezana s ljudskom prirodom
i vječnom istinom. Ova jezgra religije ostaje nepromjenjiva
ukoliko, naravno, sljedbenici te religije ne iskvare njena učenja
u kasnijem periodu.
Slijedeći ajeti ilustriraju slučaj o kome govorimo:
23
Islamski odgovor na suvremena pitanja
A njima (narodu knjige) nije bilo naređeno drugo
osim da Allaha obožavaju, da Mu budu iskreni
u vjeri, uvijek naklonjeni Njemu, i da obavljaju
namaz, i daju zekat. A ovo je učenje vjere koja je
ispravna i vodi ispravnom.
(Sura 98: ajet 6)
Zato, vi usmjerite pažnju svoju prema vjeri,
okrećući se uvijek (prema Allahu). Ovo je Allahova
priroda po kojoj je On stvorio čovječanstvo. Nema
mijenjanja Allahovog stvaranja. To je zaista vjera
koja je čvrsta i učvršćuje (druge). Ali većina ljudi
ne zna.
(Sura 30: ajet 31)
U vezi sa navedenim, moguće je da se pojavi pitanje o tome
kakva je mudrost u slanju jedne religije poslije druge ako su
sve imale isto osnovno učenje. Dalje, možda se neko pita
zašto islam, odgovarajućim terminima, tvrdi da je univerzalna
i savršena religija u odnosu na sve prethodne ako su sve imale
isto nepromjenjivo univerzalno učenje primjenjivo na sva
ljudska bića u svim vremenima?
1) U odgovoru na ovo pitanje Časni Kur’an skreće pažnju
čovječanstva na nepobitnu historijsku činjenicu da su u knjigama
i skriptama objavljenim prije Kur’ana učinjene neovlaštene
promjene. Učenja u njima bila su iskrivljena u procesu
postepenih popravljanja ili su kroz umetanje bili uvedeni novi
elementi dok valjanost i vjerodostojnost ovih knjiga i skripti nisu
24
Međureligijski svjetski mir i harmonija
postali sumnjivi i nepouzdani.
Zato, na ljudima koji pripadaju takvim religijama, naravno, leži
dužnost da dokažu kako nikakva promjena ni na koji način nije
bila učinjena. Što se tiče Kur’ana, on ima jedinstven i poseban
položaj među svim religijskim knjigama i skriptama. Čak i
pojedini od nepokolebljivih neprijatelja islama, koji ne vjeruju
da je Kur’an Riječ Božija, moraju priznati da Časni Kur’an, bez
ikakve sumnje, ostaje ista stalna i nepromijenjena knjiga za koju
je Muhammed s.a.v.s. tvrdio da je Riječ Božija.
Naprimjer:
Postoji svaka sigurnost, prema unutrašnjim i vanjskim
činjenicama, da posjedujemo tekst koji je Muhammed lično
najavio i koristio. (str. XXVIII)
Mi možemo, uz najstrožije pretpostavke, tvrditi da je svaki
ajet u Kur’anu originalni i nepromijenjeni sastav Muhammeda
lično. (str. XXVIII)
(Život Muhammeda od Sir Williama Mur , London, 1878)
Možda tamo postoje beznačajne pisarske greške, ali
Kur’an Osmana ne sadržava ništa do nepatvorene osnove, iako
je ponekad u vrlo neobičnom redu. Napori evropskih učenjaka
da dokažu postojanje kasnijih umetanja u Kur’an su propali.
(Prof. Noldeke u Enciklopediji Britannica; 9. izdanje, pod Kur’an)
Potpuno je drugačije područje rasprave o tome ko je koju knjigu
sastavio. No, ista Knjiga kojoj je od drugih naroda Knjige bilo
osporavano autorstvo od Boga stoji svjedokom činjenici da su
ne samo Tevrat i Indžil (zajedno Stari Zavjet i Gospeli) djelimično
Božije riječi nego da su također i druge knjige koje pripadaju
raznim religijama u drugim dijelovima svijeta, nesumnjivo,
također od istog Boga – samo su proturječja koja danas nalazimo
25
Islamski odgovor na suvremena pitanja
u njima napravili ljudi. Mora se reći da je stajalište Kur’ana
daleko najrealnije i vodi miru među religijama.
2) Što se tiče drugog pitanja, Časni Kur’an skreće našu pažnju
na proces evolucije u svakoj oblasti ljudskog društva. Bile su
potrebne nove religije ne samo radi obnavljanja temeljnih
učenja starih religija koja je čovjek iskvario nego i što se više
učenja, kako se društvo razvijalo, trebalo dodati prethodnim
kako bi išla ukorak s vremenom i napretkom.
3) To, ipak, nije sve. Drugi faktor djelovanja u ovom procesu
mijenjanja religije bio je element s vremenom povezanih
sporednih učenja, koja su bila objavljena samo da zadovolje
zahtjeve određenog naroda ili perioda. To znači da se religije
ne sastoje samo od centralnih jezgri nepromjenjivih principa,
nego su također bile odjenute i perifernim, sporednim i čak
prolaznim učenjima.
4) Na kraju, ali ništa manje važno, treba reći da čovjek nije
odjednom bio obrazovan i obučen božanskim uputama, nego je
postepeno vođen korak po korak do stadija mentalne zrelosti,
gdje je bio smatran valjanim i zrelim da primi sve temeljne
principe koji su bili potrebni za njegovu uputu. Prema Kur’anskoj
tvrdnji, sporedno učenje utemeljeno na neodvojivim trajnim
temeljnim principima bilo je također objavljeno kao dio konačne,
savršene i usavršene religije, tj. islama. Ono što je bilo čisto
lokalnog ili privremenog karaktera bilo je stavljeno van snage
ili izostavljeno, a dio učenja koje je bilo potrebno u budućnosti
bilo je osigurano i zadržano (vidi Časni Kur’an, Sura 5:14-16).
Ovo je suština islamskog koncepta religijske univerzalnosti, za
koju islam tvrdi da posjeduje. Na čovjeku je da istražuje i prosudi
uporedne zasluge raznih tvrdnji u ovom pogledu.
Mi se sada ponovo vraćamo pitanju takvih religija koje su
sebi postavile cilj globalne prevlasti. Jasno je, islam ima takve
ambicije. Časni Kur’an predskazanjem proglašava da je za islam
određeno da će jednog dana postati jedina religija čovječanstva.
26
Međureligijski svjetski mir i harmonija
On je Taj koji je poslao Svog Poslanika s uputom
i vjerom istinitom, da učini da ona prevlada nad
svim vjerama, pa makar to mnogobošci mrzili.
(Sura 61: ajet 10)
Uprkos tome što je obavezan promovirati mir i sklad među
raznim religijama, islam ne odvraća od natjecateljskog širenja
poruka i ideologija u vidu postizanja prevlasti nad drugima.
Zapravo, on krajnju prevlast islama nad svim drugim religijama
proglašava plemenitim ciljem, kojem sve pristalice islama
moraju težiti.
Govoreći o Časnom Osnivaču islama s.a.v.s., Časni Kur’an kaže:
Ti reci: ‘O ljudi! Uistinu sam ja svima vama
Allahov poslanik, čija je vlast na nebesima i na
Zemlji. Nema boga osim Njega. On život i smrt
daje. Zato vjerujte u Allaha i Njegovog Poslanika,
Vjerovjesnika nepismenog, koji vjeruje u Allaha i
Njegove riječi; i slijedite njega, da budete upućeni.
(Sura 7: ajet 159)
Međutim, da bi preduhitrio suprotnosti i pogrešna shvatanja,
islam propisuje skup jasnih pravila vladanja koji za sve jednako
osiguravaju pošteno postupanje, apsolutnu pravdu, slobodu
govora, pravo izražavanja i pravo neslaganja.
27
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Način širenja religije – potpuno negiranje sile
Kako može religija tvrditi za sebe da je univerzalna,
internacionalna ili globalna a da ipak ne izazove suprotnosti?
Nijedna religija sa univerzalnom porukom i globalnim
ambicijama da ujedini čovječanstvo pod jednom zastavom ne
može se čak ni trenutačno baviti idejom upotrebe sile da bi širila
svoju poruku.
Sablje mogu pobijediti teritorije, ali ne mogu srca.
Sila može saviti glave, ali ne može umove.
Islam ne odobrava upotrebu sile kao instrument za širenje svoje
poruke. On proglašava:
Nema prisile u vjeri. Sigurno se Pravi put razlikuje
od zablude...
(Sura 2: ajet 257)
Kad je vidljiva razlika između upute i zablude, nema potrebe
za prisilu u vjeri. Ostavite čovjeku da sam odluči gdje je Istina
i Uputa. Obraćajući se Časnom Poslaniku islama s.a.v.s., Bog ga
jasno upozorava da ne upotrebljava silu u nastojanju da reformiše
društvo. Njegov status reformatora jasan je iz slijedećeg ajeta:
Pa nastavi savjetovati, jer ti si samo savjetnik; ti
nisi čuvar nad njima.
(Sura 88: ajeti 22-23)
U vezi s istom temom, poslanik Muhammed s.a.v.s. upozoren je:
28
Međureligijski svjetski mir i harmonija
A ako oni okrenu glave, pa Mi tebe nismo poslali
kao čuvara nad njima. Tvoja dužnost je samo da
preneseš (poruku). (Prepusti Bogu da tu poruku
učini djelotvornom.)
(Sura 42: ajet 49)
Čak i u slučaju svađe ili prepirke u procesu propagiranja nove
ideologije i silovite reakcije s druge strane, islam i tada strogo
savjetuje svoje pristalice da pokažu strpljenje i ustrajnost, i
koliko god je moguće da izbjegavaju sukob. Zato, gdje god je
muslimanima savjetovano da poruku islama uruče svijetu
općenito, jasno im je izloženo moralno pravilo postupanja. Od
mnogih ajeta koji govore o ovoj temi mi navodimo nekoliko da
ilustrujemo ovu tačku:
Pozivaj putu Gospodara svoga mudrošću i
lijepim savjetom, i raspravljaj s njima s najboljim
argumentom. Sigurno, Gospodar tvoj najbolje
zna ko je zalutao s Njegovog puta; i On zna one
koji su ispravno upućeni.
(Sura 16: ajet 126)
I:
Odbijajte zlo najboljim (načinom). Mi smo dobro
upoznati sa stvarima koje oni izjavljuju.
(Sura 23: ajet 97)
29
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Ovdje ahsan znači najbolje, najprivlačnije, nešto krasno.
Opisujući moralno pravilo vladanja pod kojim vjernici treba da
dostavljaju Poruku, Časni Kur’an daje sljedeći komentar:
Kunem se vremenom, zaista, čovjek je na velikom
gubitku, osim onih koji vjeruju i dobra djela čine
i, držeći se istine, jedan drugom istinu savjetuju,
i, držeći se strpljenja, jedan drugom strpljenje
savjetuju.
(Sura 103: ajeti 2-4)
Zatim:
Uz to, on treba biti od onih koji vjeruju i, držeći
se strpljivo, oni jedan drugom strpljenje savjetuju
i, držeći se milosti, oni jedan drugom milost
savjetuju.
(Sura 90: ajet 18)
Koja će religija ostati
Prema Časnom Kur’anu, preživljavanje i konačna pobjeda Poruke
potpuno ovisi o snazi njenih argumenata, a ne o materijalnoj sili
koju ona može upotrijebiti. Časni Kur’an je vrlo jasan i specifičan
u vezi s ovim i naglašava da će takvi napori, čak i da najsnažnije
sile budu upotrijebljene kako bi satrle Istinu i poduprle neistinu,
uvijek biti poništeni i neuspješni. Razum će uvijek prevladati
nad grubom silom materijalnog oružja. Naprimjer, u Časnom
Kur’anu je rečeno:
30
Međureligijski svjetski mir i harmonija
...A oni koji su čvrsto vjerovali da će sresti Allaha
rekli su: ‘Koliko puta su malobrojne skupine, po
Allahovoj naredbi, pobijedile velike! A Allah je sa
strpljivima.
(Sura 2: ajet 250)
Koncept nadmoći islama treba biti shvaćen u kontekstu naprijed
spomenute Božije naredbe.
U drugom dijelu ajeta Časnog Kur’ana rečeno je:
...Allah je zadovoljan s njima, i oni su zadovoljni
Njime. Ovo je Allahova skupina. Pazite! Allahova
je skupina koja će biti uspješna.
(Sura 58: ajet 23)
U toku Bitke na Bedru (prve bitke u historiji islama) protiv malog
broja muslimana digla se moć mekkanskih idolopoklonika,
brojno nadmoćnih, daleko moćnijih u oružju i opremi, i prisilili
su muslimane da radije vode odbrambenu bitku za očuvanje
svoje ideologije nego za vlastito preživljavanje.
Časni Kur’an o ovom kaže:
...da sa otvorenim dokazom pogine onaj za koga
je bilo određeno da pogine, a da sa otvorenim
dokazom preživi onaj za koga je bilo određeno da
preživi.
(Sura 8: ajet 43)
31
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Ovo je trajni princip koji je odigrao najvažniju ulogu u evoluciji
čovječanstva. Bit ove poruke je preživljavanje najprikladnijih.To
je, ustvari, metodologija evolucije života.
Sloboda govora
Sloboda govora i izražavanja vrlo je bitna za širenje poruke, kao
i za uspostavljanje dostojanstva čovjeka. Nijedna religija nije
vrijedna ukoliko se ne bori za uspostavljanje i zaštitu ljudskog
dostojanstva.
U pogledu onoga što je prošlo, očito je da je za religiju kao
što je islam nemoguće da negira slobodu govora i izražavanja.
Naprotiv, islam na takav način i sa takvom smionošću podržava
ovaj princip, što se rijetko može vidjeti u bilo kojoj drugoj
ideologiji ili religiji u svijetu. Naprimjer, Časni Kur’an proglašava:
Oni kažu: ‘Sigurno niko neće ući u Džennet osim
Jevreja ili kršćana.’ Ovo su samo njihove želje. Ti
reci: ‘Iznesite čvrst dokaz ako ste istiniti.’
(Sura 2: ajet 112)
Zatim:
Jesu li oni uzeli bogove mimo Njega? Ti reci:
‘Iznesite svoj čvrst dokaz. Ovdje je opomena za
one koji su sa mnom, i opomena onih koji su bili
32
Međureligijski svjetski mir i harmonija
prije mene.’ Ali većina njih ne zna Istinu, i zato se
okreću.
(Sura 21: ajet 25)
I:
I Mi ćemo izvesti iz svakog naroda jednog svjedoka
i reći ćemo: ‘Donesite svoj dokaz.’ Onda će oni
znati da istina pripada Allahu. A da će im ono što
su izmislili biti izgubljeno.
(Sura 28: ajet 76)
I:
Ili, imate li neki nadmoćan i svijetao dokaz? Onda
donesite svoju knjigu, ako ste istiniti.
(Sura 37: ajeti 157-158)
Granica za slobodu
Sloboda i jednakost su dva važna slogana koji imaju utjecaja u
cijelom svijetu sa različitom jačinom i drugačijim oznakama u
različitim dijelovima svijeta. Nema sumnje, međutim, da čovjek
postiže veće znanje i svijest o važnosti i vrijednosti slobode. Svuda
se osjeća strašna potreba za oslobađanjem. Ali, od čega? Je li od
jarma strane uprave, diktatorstva, fašizma, teokratskih ili drugih
režima sa totalitarnim filozofijama, ugnjetačkih demokratija i
korumpiranih birokratija, ekonomskog smrtonosnog pritiska
siromašnih zemalja od strane bogatih, neznanja, praznovjerja
ili klanjanja idolima? Ali čovjeku je to dosadilo. Zapravo, danas
čovječanstvo traži slobodu od svih ovih nevolja.
33
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Islam se zauzima za put oslobađanja od svih ovih nevolja, ali ne
na način da to izaziva nered, haos i osvetu bez razlike, što izaziva
patnje nevinih.
‘A Allah zaista ne voli nered.’
(Sura 2: ajet 206).
Ovo je poruka islama.
Islam, kao i svaka druga religija, ističe ulogu uravnotežene
slobode u duhu davanja i uzimanja, da pojedinac ima neke
odgovornosti prema društvu i da mu društvo daje neka prava.
Koncept apsolutne slobode je prazan, nadnaravan i nerealan
u kontekstu društva. Ponekad se ovakav koncept slobode
pogrešno shvaća i pogrešno primjenjuje, tako da se ljepota
ovog cijenjenog principa slobode govora preobražava u slobodu
vrijeđanja i klevetanja, što sve postaje odvratno.
Kleveta za časne religijske vrijednosti
Islam ide korak dalje od bilo koje druge religije u darivanju
slobode govora i izražavanja čovjeku. Nema sumnje, kleveta
časnih religijskih vrijednosti osuđena je na moralnim i etičkim
osnovama, ali nikakva fizička kazna u islamu nije prepisana za
ovu klevetu uprkos većinskom mišljenju u današnjem svijetu.
Ja sam detaljno i s dubokom koncentracijom proučavao Časni
Kur’an, ali nisam uspio naći ni jedan jedini ajet koji proglašava
da je kleveta za časne religijske vrijednosti prijestup koji treba
biti kažnjiv od strane čovjeka.
Premda Časni Kur’an vrlo strogo osuđuje nepristojno ponašanje
i bestidan govor, ili povredu osjećanja drugih, bez razloga ili
s razlogom, islam ne zagovara kaznu za ovu klevetu na ovom
svijetu, niti ikome daje takvo pravo.
34
Međureligijski svjetski mir i harmonija
Kleveta za časne religijske vrijednosti spomenuta je pet puta u
Časnom Kur’anu.
1) Naprimjer, spominje se općenito:
Sigurno vam je On već objavio u Knjizi odredbu:
kad čujete da se Allahovi ajeti poriču i da im se
ruga, ne sjedite sa tim ljudima dok se ne zauzmu
u drugačiji razgovor; jer bi u tom slučaju vi bili kao
i oni. Zaista će Allah okupiti licemjere i nevjernike
u Džehennemu, sve skupa.
(Sura 4: ajet 141)
A kad vidiš one koji se izruguju Našim ajetima,
onda se odvoji od njih dok ne zauzmu drugi govor.
A ako te šejtan navede da zaboraviš, onda nemoj
sjediti sa ljudima silnicima, nakon što se sjetiš.
(Sura 6: ajet 69)
Kakav krasan odgovor krajnjoj odvratnosti klevete! Ne samo
da islam ne dozvoljava da bilo koje ljudsko biće preuzme kaznu
klevetnika u svoje ruke nego proglašava da ljudi trebaju pokazati
svoj protest protiv klevetanja demonstrativnim odlaskom iz
skupine ljudi gdje se ruga i ismijava religijskim vrijednostima.
Nema ni prijedloga za bilo kakve izričite mjere; čak ni stalni
bojkot klevetnika nije propisan Časnim Kur’anom. Naprotiv,
Časni Kur’an vrlo jasno govori da ovaj bojkot treba trajati onoliko
vremena koliko je trajao čin klevete.
35
Islamski odgovor na suvremena pitanja
2) Zatim, kleveta je spomenuta u suri Al-An’am, gdje je,
hipotetski, diskutovano o pitanju klevetanja ne samo Boga nego
i o klevetanju idola i zamišljenih predmeta obožavanja mimo
Boga. Čovjek je opijen ljepotom Kur’anskih učenja kad čita:
I ne psujte one koje oni pozivaju mimo Allaha,
da ne bi oni, iz neprijateljstva, psovali Allaha u
neznanju. Ovako smo svakom narodu Mi prikazali
lijepim njihova djela. Onda je njihov povratak
Gospodaru njihovom; i On će ih obavijestiti o
onom što su radili.
(Sura 6: ajet 109)
Muslimani su ti kojima je ovaj ajet upućen. Njima je strogo
zabranjeno da kleveću (psuju) idole i zamišljene bogove
idolopoklonika. Istaknuto je da se drugi, ako neko tako čini,
mogu uzvraćanjem upustiti u klevetanje (psovanje) Boga. U
ovoj hipotetskoj diskusiji klevetanja Boga i idola na jednak način
nije propisana nikakva fizička kazna ni u kom slučaju.
Moralna pouka ovog učenja nadahnuta je dubokom mudrošću.
Ako neko počini prijestup protiv nečijih duhovnih osjećaja ili
protiv duhovnih osjećaja drugih, povrijeđena strana ima pravo
uzvratiti na isti način bez obzira na prirodu svojih vjerovanja i
bez obzira je li upravu ili nije. Ni jednoj strani nije dozvoljeno
uzvraćati na drugačiji način. Iz ovoga možemo pouzdano zaključiti
da vjerska uvreda treba biti uzvraćena istim sredstvima baš kao
što se i fizička povreda fizički uzvraća – ali bez prekoračenja.
3) Kleveta je spomenuta u Časnom Kur’anu u vezi sa
Merjemom i Isaom a.s.:
36
Međureligijski svjetski mir i harmonija
I zbog njihovog nevjerovanja i njihovog iznošenja
teške klevete protiv Merjeme.
(Sura 4: ajet 157)
Ovaj ajet se odnosi na historijsko stajalište Jevreja u vrijeme Isaa
a.s. (Isusa Krista). Prema ovom ajetu, Jevreji su počinili tešku
klevetu proglašavajući hazreti Merjemu nečasnom i izjavljujući
da je Isa a.s. dijete sumnjivog rođenja.
Arapska riječ Buhtanan Azeema (naprijed prevedeno kao ‘teška
kleveta’) najstrožijim riječima izražava osudu ove klevete na
strani Jevreja. Pa ipak, iznenađujuće je da nikakva fizička kazna
nije bila propisana.
4) Zanimljivo je primijetiti: dok su Jevreji osuđeni
Kur’anom što su počinili djelo klevete protiv Merjeme i Isaa
a.s., u isto vrijeme kršćani su ukoreni za čin klevete protiv
Boga, tvrdeći da je Bog dobio sina sa ženom, ljudskim bićem.
U sljedećem ajetu Časni Kur’an to proglašava strahotom. Pa
ipak, fizička kazna bilo koje vrste nije određena za to, niti je dato
pravo ljudskom sudu da kazni one koji su klevetali Boga. Slijedeći
ajet u Časnom Kur’anu govori o osudi kršćana za klevetu protiv
Boga:
Oni nemaju znanja o tome, a nisu imali ni njihovi
očevi. Velika je riječ koja izlazi iz njihovih usta. Oni
ne govore ništa nego laž.
(Sura 18: ajet 6)
5) Na kraju, dopustite mi da pređem na najosjetljiviju
oblast – u smislu da su današnji muslimani osjetljiviji na klevetu
protiv Časnog Osnivača islama s.a.v.s. nego na klevetu protiv
bilo čega drugog – čak i protiv Boga!
37
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Ipak, tu je i jedan slučaj klevete koji je toliko težak da je
zabilježen u samom Časnom Kur’anu, a govori o Abdullahu bin
Ubayy bin Salulu, poznatom u historiji islama kao poglavica
licemjera. Jedanput je, vraćajući se sa ratnog pohoda, Abdullah
bin Ubeyy javno izjavio da će u momentu kad se vrate u Medinu
najugledniji istjerati najnižeg među Medincima.
Oni kažu: ‘Ako se vratimo u Medinu, sigurno će
onaj najugledniji odatle istjerati onog najnižeg!’,
a čast pripada Allahu i Njegovom Poslaniku i
vjernicima, ali licemjeri ne znaju.’
(Sura 63: ajet 9)
Svi su shvatili da se navedena uvreda odnosila na Časnog
Poslanika s.a.v.s. Sljedbenici su ključali od gnjeva i ljutnje
do te mjere da bi, ukoliko bi im bilo dozvoljeno, zasigurno
ubili Abdullaha bin Ubayya. Preneseno je vjerodostojno da
je uzbuđenje u ovom događaju bilo tako veliko da je čak i sin
Abdullaha bin Ubayya lično prišao Časnom Osnivaču islama
s.a.v.s. i tražio odobrenje da vlastitim rukama ubije svog oca. Sin
je opravdavao taj svoj prijedlog u smislu da bi, ako neko drugi
to učini, on mogao kasnije u neznanju misliti o odmazdi protiv
ubice svog oca. Arapi su stoljećima imali običaj da se svete
čak i za malu uvredu upućenu njima ili njihovoj bliskoj rodbini.
Vjerovatno je njegovom sinu takva osveta bila na umu. No,
Časni Poslanik s.a.v.s. odbio je njegov zahtjev, a nije dozvolio
nikome drugom od svojih drugova da na bilo koji način kazni
ovog licemjera, Abdullaha bin Ubeyya. (Prenio Ibn-Ishak: AlSeera tun Nabavijja od Ibn-Hašima, dio III; str. 155)
Nakon što se vratio iz Medine poslije ratnog pohoda, Abdullah
38
Međureligijski svjetski mir i harmonija
bin Ubeyya je nastavio živjeti u miru. Kad je na kraju umro
prirodnom smrću, Časni Poslanik s.a.v.s. je, na iznenađenje svih,
Abdullahovom sinu dao svoju vlastitu košulju da može omotati
tijelo svoga oca za ukop – što je jedinstven čin blagoslova; zaista
su ostali sljedbenici sigurno imali želju da sebi uzmu tu košulju
od njegovog sina u zamjenu za sve što su imali. I ne samo to,
Časni Poslanik je odlučio da mu klanja dženazu. Mora da je
ova odluka duboko uznemirila mnoge od njegovih drugova,
koji nikada nisu mogli oprostiti Abdullahu za spomenutu tešku
uvredu. Ipak je ostalo u amanet hazreti Omeru r.a., koji je kasnije
naslijedio Poslanika s.a.v.s. kao drugi halifa, da izrazi ovu njihovu
potisnutu tjeskobu.
Preneseno je i to da je Omer r.a., kad je Časni Poslanik s.a.v.s.
krenuo na dženazu, iznenada istupio naprijed i stao mu na
put moleći ga da promijeni svoju odluku. Pri tome je Omer
r.a. podsjetio Poslanika s.a.v.s. na ajet Časnog Kur’ana u
kojem je spomenuto da za neke licemjere neće biti primljeno
posredovanje čak i ako Časni Poslanik s.a.v.s. bude tražio oprost
za njih sedamdeset puta. Uzgred rečeno, broj sedamdeset se ne
treba uzimati doslovno zato što je, prema arapskoj upotrebi, on
bio samo upotrijebljen da ukaže na veliki broj.
Međutim, Časni Poslanik s.a.v.s. nasmijao se i odgovorio: ‘Stani
po strani, Omere. Ja znam bolje. Da znam da mu Bog neće
oprostiti čak i ako tražim oprost sedamdeset puta, ja bih tražio
oprost za njega više od sedamdeset puta. Poslanik je onda
predvodio dženazu za Abdullaha bin Ubeyya. (Buhari II, Kitab
Al-Džanaiz, str. 121, i ibid Bab-al-Kafn, str. 96-97).
Ovaj događaj je očit primjer onima koji do iznemoglosti traže
smrt za klevetnika koji se usudi da uvrijedi Časnog Osnivača
islama s.a.v.s. i koji traže da kazna bude smrt i ništa drugo.
I zaista, ovakva vjera ima pravo tvrditi da može stvoriti mir među
svim religijama svijeta.
39
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Međureligijska suradnja
U međureligijskim odnosima islam ide korak dalje proglašavajući:
...I nemojte da vas neprijateljstvo nekog naroda
navede na nasilje, zato što su vas oni zaustavljali
od Mesdžidil-harama. I pomažite jedan drugom
u dobročinstvu i bogobojaznosti; a nemojte
pomagati u grijehu i neprijateljstvu. I bojte se
Allaha, zaista je Allah oštar u kažnjavanju.
(Sura 5: ajet 3)
Časni Kur’an ne odobrava muslimanima da nepravedno
postupaju, čak i sa neprijateljima koji su počinili agresiju protiv
njih zbog religijske mržnje.
Sada se okrećemo kategoriji onih nevjernika za koje se ne zna da
su preuzeli aktivnu ulogu u neprijateljstvima protiv muslimana.
S obzirom na njih, vjernicima je rečeno u Časnom Kur’anu:
Uskoro će Allah uspostaviti ljubav između vas
i onih sa kojima ste u neprijateljstvu; a Allah je
svemoćan; i Allah najviše prašta (i) milostiv je.
Allah vam ne zabranjuje da onima koji se nisu
borili protiv vas zbog vaše vjere i koji vas nisu
istjerali iz vaših domova činite dobročinstvo i da
40
Međureligijski svjetski mir i harmonija
postupate pravedno; zaista Allah voli one koji čine
pravdu.
(Sura 60: ajeti 8-9)
Muslimani su također poučeni tome da pozivaju narod Knjige
i da s njima surađuju u širenju poruke Božijeg Jedinstva zajedničkog vjerovanja koje imaju. Smisao sljedećeg ajeta je da
istakne tačku zajedništva i zacrta uzajamni program za korist
čovječanstva prije nego da ističe razlike koje dovode do nesloge
i razdora.
Ti reci: ‘O sljedbenici Knjige! Dođite oko riječi
jednake između nas i vas – da ne obožavamo
nikoga osim Allaha, i da ne pripisujemo druga
Njemu, i da neki od nas ne uzimaju nekog drugog
za gospodare mimo Allaha.’ Pa ako se oni okrenu,
onda reci: ‘Budite svjedoci da smo mi muslimani.’
(Sura 3: ajet 65)
Zaključak
Prije istraživanja o bilo kakvoj značajnoj ulozi koju istinske
religije svijeta mogu imati u osiguravanju mira čovjeku u svim
oblastima ljudske aktivnosti, veoma je bitno da kritički ispitamo
ulogu religija u utemeljenju mira unutar različitih dijelova svojih
vlastitih pristalica i, isto tako, da ocijenimo da li religije – sve
dotle dok postoje – mogu ikada naučiti da žive u miru jedna s
drugom. Sudeći po rastućem utjecaju materijalizma i isticanju
svijeta kao cjeline koja želi da se umjesto ka duhovnim kreće
41
Islamski odgovor na suvremena pitanja
ka tjelesnim i bludnim zadovoljstvima, možemo početi vjerovati
da religija nema nikakve važne uloge za ovo stanje i da to zato
trebamo zaboraviti.
Nažalost, ja se ne slažem s takvim zaključkom. Jer, ukoliko ne
reformišemo religijsko vladanje, unutarnje i vanjsko, religija će
i dalje igrati vrlo snažnu negativnu ulogu, prije nego korisnu
pozitivnu ulogu u našim naporima da postignemo globalni mir.
Religija, koja je trebala igrati vodeću ulogu u stvaranju mira,
uklanjajući nerazumijevanje među pristalicama raznih sekti
i religija, njegujući pristojnost, i promovišući princip - živjeti i
dati drugima da žive, nažalost u ovom vremenu igra vrlo malu i
beznačajnu ulogu, ako uopće i ima neku ulogu u promovisanju
mira bilo gdje u svijetu. Ipak, u stvaranju nereda i krvoprolića i u
izazivanju bijede i ogromne patnje ona je još uvijek vrlo moćna
i dinamična sila koja se uopće ne treba potcjenjivati. Nikakav
globalni mir ne može se zamisliti bez vraćanja ovom važnom
problemu i popravljanju njegovih pogrešaka.
Unutar religije, religijska osjećanja mogu biti snažno potaknuta
i aktivirana kako bi širila bijedu i patnju među dijelom svojih
pristalica za koje se, nažalost, događa da pripadaju manjinskoj
sekti unutar te religije.
Cijela historija muslimana puna je takvih negativnih i prijezira
vrijednih događaja, gdje je upravo islam, religija mira,
upotrijebljena da uništi mir nevinih vjernika, koji, naravno,
vjeruju u islam, ali ne na način kako bi drugi htjeli. Zapravo,
proučavanje historije islama dokazuje, izvan svake sumnje, da
je islam zloupotrebljavan za proganjanje samih muslimana.
‘Sveti ratovi’ koje su muslimani vodili protiv muslimana daleko
su brojem nadmašili i daleko pretežu nad ‘svetim ratovima’ koje
su muslimani vodili protiv križara u zadnjih četrnaest stoljeća.
Ovo poglavlje nije zatvoreno. Ono što se događa u Pakistanu
protiv ahmadi muslimana i nerijetko i protiv šiija manjine
dovoljno je da centar naše pažnje skrene na činjenicu da ovaj
42
Međureligijski svjetski mir i harmonija
gnusni problem, koji je trebao davno izumrijeti, još živi.
U kršćanstvu međusobno proganjanje kršćana možda izgleda
kao nešto posve drugačije, sahranjeno pod krhotinama evropske
i američke historije. No, proučavanja religijsko-političkog sukoba
Irske izgleda dokazuju drugačije. Također, postoje potencijalne
opasnosti sektaškog sukoba unutar kršćanstva u drugim
dijelovima svijeta, koji su trenutno okupirani drugim sukobima
i svađama.
U međureligijskim odnosima, kao što su hindu-muslimanski
nemiri u Indiji, ili muslimansko-kršćanski sukobi u Nigeriji, ili
jevrejsko-muslimanska neprijateljstva na Srednjem Istoku i na
drugim mjestima, i također skrivena struja politički i ekonomski
krhkog jevrejsko-kršćanskog odnosa, samo čine nekoliko
znakova skrivenih opasnosti koje leže kao neaktivni vulkani u
podzemlju religijskog svijeta.
Važnost reformisanja postupanja prema ovakvim problemima
je velika, i koliko god je naglašavali, ne može biti pretjerano
naglašena.
Da ukratko ponovim islamsko stajalište o tome kako ovakvi
problemi trebaju biti riješeni. U zaključku ističemo:
1) Sve religije svijeta, bilo da vjeruju u islam ili ne, moraju
postupati suglasno sa ovim naglašenim islamskim principom
neodobravanja upotrebe sile i prinude na bilo koji način kao
instrumenta u rješavanju međusektaškog i međureligijskog
sukoba. Izbor religije, sloboda ispovijedanja, propagiranja,
praktikovanja i vršenja obreda, ili odricanje ili prestanak
vjerovanja ili promjena nečijeg vjerovanja moraju biti potpuno
zaštićeni.
2) Čak i ako se druge religije ne mogu složiti sa islamskim
konceptom univerzalnosti istine i čak i ako su, naprimjer, s
tačke gledišta judaizma, kršćanstva, budizma, konfučionizma,
hinduizma, zoastroizma itd., sve druge religije neistinite i nemaju
ništa s Bogom, onda uprkos ovom negiranju istine negdje
43
Islamski odgovor na suvremena pitanja
drugo, sve religije moraju postupati suglasno sa islamskim
principom obzirnosti i poštovanja prema osnivačima i svetim
osobama drugih vjera. Ovim svjedočenjem oni neće ugroziti
svoje principe. To je jednostavno stvar temeljnih ljudskih prava.
Mora biti priznato pravo svakog ljudskog bića da njegova vjerska
osjećanja neće biti ugrožena i povrijeđena.
3) Treba da zapamtimo da navedeni princip ne može biti
nametnut bilo kakvim nacionalnim ili međunarodnim zakonom.
On treba biti shvaćen zajedno sa principom da kleveta ne treba
da se kažnjava državnim ili međunarodnim zakonom, nego to
treba biti presuđeno i da se od toga odvraća promovisanjem
javnog mnijenja da bi se takvi postupci osudili kao nepristojni,
nerazboriti i prezira vrijedni.
4) Potrebno je što više podsticati i promovisati
međureligijske konferencije po uzoru kakav je u prvom dijelu
ovog stoljeća uvela Ahmadija muslimanska zajednica. Duša
i duh takvih konferencija mogu biti ukratko izloženi sljedećim
karakteristikama:
a) svi govornici trebaju biti podstaknuti da istaknu dobre
tačke, i privlačne i osobite odlike svojih pojedinačnih vjera bez
klevetanja (i omalovažavanja) drugih vjera;
b) poželjno je da govornici koji pripadaju jednoj vjeri
iskreno nastoje otkriti dobre odlike drugih vjera, te da govore o
njima i objasne zašto su impresionirani njima;
c) govornici koji pripadaju različitim vjerama trebaju
odati poštovanje plemenitosti i karakteru vođama drugih
vjera. Naprimjer, Jevrej govornik može govoriti o značajnim
odlikama Časnog Poslanika Muhammeda, koje mogu cijeniti
sva ljudska bića bez ugrožavanja svojih religijskih načela. Slično
tome, musliman govornik može govoriti o Krišni a.s., hindu
govornik o Isau a.s., budist o Musu a.s. i tako dalje. U toku
treće decenije ovog stoljeća ovakve konferencije je održavala
44
Međureligijski svjetski mir i harmonija
Ahmadija zajednica i bile su od ogromne koristi i dobivale su sve
veću popularnost u popravljanju hindu-muslimanskih odnosa u
Indiji;
d) bez predrasuda prema onom što je bilo predloženo
u tački c svetost religijskog dijaloga mora biti zaštićena između
sekti i vjera. Međureligijska razmjena mišljenja ne smije biti
osuđena kao nastojanje da se ometa religijski mir. To je način
vođenja dijaloga, koji, ako je pogrešan, treba biti osuđen, a
ne sam dijalog. Slobodan tok ideja je najvažnije od temeljnih
ljudskih prava, neophodno za preživljavanje najprikladnijih. To
ne treba biti ugroženo ni po koju cijenu.
e) da bi se smanjio krug razlika i proširile mogućnosti
usaglašavanja, veoma je važno da sve religije prihvate princip da
svoje debate sa sljedbenicima drugih vjera ograniče na izvore
njihovih pojedinačnih religija. Kur’anski proglas da su sve religije
jednake po svom početku ne treba biti uzet olahko. To sadrži
ogromnu mudrost, koju trebaju ispitati i istražiti sve religije za
svoju vlastitu korist, kao i za korist ljudskog roda uopće;
5) mora biti promovisana i podsticana suradnja u svim
dobrim planovima i programima za uzajamnu korist ljudi.
Naprimjer, dobrotvorni projekti mogu se pokrenuti zajedno
među kršćanima i muslimanima, Hindusima i Jevrejima itd.
Samo se onda, nadamo se, može ostvariti stari utopijski san
prijašnjih mudraca i mislilaca o ujedinjenju svih ljudi pod jednu
zastavu u svim oblastima ljudske aktivnosti – bilo da su one
religiozne, društvene, ekonomske ili političke prirode i svega što
je zbilja važno.
45
Islamski odgovor na suvremena pitanja
BILJEŠKE:
1. Sura 16: An-Nahl: 37.
2. Sura 40: Al-Mu’min: 79.
3. Sura 35: Fatir: 24-25.
4. Sura 2: Al-Bakarah: 286.
5. Sura 4: An-Nisa: 151-153.
6. Sura 2: Al-Bakarah: 254.
7. Sura 4: An-Nisa: 42.
8. Sura 33: Al-Ahzab. 41.
9. ‘Leksikon arapskog jezika’, E. W. Lane, Aqrab al-Mavarid,
Mufradat Imama Ragiba, Fath i Zarkani
10. Sura 5: Al-Maida: 4.
11. Sura 15: Al-Hidžr: 10.
12. Sura 85: Al-Burudž: 22-23.
13. Al-Bidaya van Nihaya Libni Kathir, tom 1, str. 171.
14. Ibid. Tom 1, str. 237. Vidi također Buhari.
15. Sura 22: Al-Hadž: 68.
16. Sura 5: Al-Maida: 70.
17. Sura 2: Al-Bakarah: 63.
18. Sura 5: Al-Maida: 67.
46
Zaista Allah naređuje pravednost, i dobročinstvo,
i da dajete kao (što dajete) bližnjim svojima;
i zabranjuje bestidnost, i ružan govor, i
prekoračenje. On vas savjetuje da primite pouku.
Časni Kur’an, 16:91.
Znajte da je život ovog svijeta samo igra i
zabava, i ispunjavanje želja duše koje vas
čine nemarnim prema glavnom cilju, i ukras i
međusobno hvalisanje i nadmetanje u bogatstvu
i djeci; (ovaj život je) kao kiša čije rastinje veseli
(srca) nevjernika. Ono brzo raste i onda ga vidiš
požutjelog; zatim to postaju polomljeni komadići.
A na drugom svijetu je oštra kazna (određena),
a i oprost od Allaha, i zadovoljstvo. A život ovog
svijeta samo je jedna privremena varljiva korist.
Časni Kur’an, 57:21.
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Drugo poglavlje
DRUŠTVENI MIR
HAJDE DA SE SADA VRATIMO PITANJU uloge islama u
omogućavanju društvenog mira u ovom vremenu.
Suvremeni društveni sistem
Nažalost, religijski utjecaj na moralno ponašanje brzo se gubi
u društvu. Da bi dalje pogoršala situaciju, u pokretu je snažna
želja za oslobađanjem od religijskih obaveza i to uzima maha
skoro svuda u suvremenom svijetu. Pa ipak, prisutna je panika
nastala iz sve većeg pomanjkanja sigurnosti i razuzdanosti u
društvenom ponašanju koje ide uporedo sa općim sklonostima
da se zanemare i omalovaže religijska i moralna pravila.
Vjerovanje u živog Boga, koji je oblikovao ne samo sudbinu
ljudskih bića nego također ima pravo da odredi uzore njihovog
svakodnevnog života naglo opada.
48
Društveni mir
Časni Kur’an ukratko o ovom stanju kaže:
Nered je zavladao kopnom i morem.
(Sura 30: ajet 42)
Kršćanstvo, kao dominantna religija Zapada, imalo je do
nastanka devetnaestog stoljeća strog i djelotvoran utjecaj na
moralno ponašanje svojih pristalica na Zapadu. Nažalost, više
nije tako.
Umjesto toga, zbog uzajamnog utjecaja naučnog socijalizma,
naglog naučnog razvoja i materijalnog blagostanja, razvila se
civilizacija koja prisiljava kršćanstvo da korak po korak uzmiče,
i dobiva sve slabiju ulogu u oblikovanju društvenog ponašanja.
Moralno ponašanje je zato na Zapadu toliko malo ili toliko
mnogo kršćansko u svom karakteru koliko je moralno ponašanje
u većini muslimanskih zemalja islamsko. Nažalost, isto je stanje
društvenog i moralnog ponašanja na drugim mjestima u svijetu.
Toliko je mnogo budista, konfučionista i hindusa u svijetu danas.
Nažalost, vrlo se malo od budizma, konfučionizma ili hinduizma
može opaziti.
More, more na sve četiri strane, a ni kapi da ugasi žeđ.
Ako religiozna ili tradicionalna pravila etike nestaju u društvu,
moral će izgubiti sav značaj za generaciju koja više ne prihvata
slijepo svoje tradicionalno naslijeđe kao zdravo i valjano. Takva
generacija će obavezno proći kroz kritični prijelazni period
praznine. Ovo će, zauzvrat, proizvesti novi žar za istraživanjem.
Takav proces istraživanja može ali i ne mora voditi otkrivanju
boljeg i prikladnijeg vladanja. On može, s druge strane, završiti
u potpunom haosu ili u stanju moralnog bezakonja. Nažalost,
kako ja vidim stvari, ovaj drugi put je onaj koji je današnje
49
Islamski odgovor na suvremena pitanja
društvo izabralo.
Vjetar promjene puše kroz društva svijeta, bilo da su istočna
ili zapadna, vjerska ili svjetovna. To je zao vjetar koji zagađuje
cijelu svjetsku klimu.
Ali tragedija je što moderni svijet izgleda daleko više svjestan
i upoznat s rastućim stepenom zagađenja u materijalnoj
atmosferi nego s naglim rastom stepena moralnog zagađenja u
našem društvenom okruženju.
Časni Kur’an, očito govoreći o takvom vremenu, kaže:
Kunem se vremenom, zaista, čovjek je na velikom
gubitku, osim onih koji vjeruju i dobra djela čine
i, držeći se istine, jedan drugom istinu savjetuju
i, držeći se strpljenja, jedan drugom strpljenje
savjetuju.
(Sura 103: ajet 2-4)
Eksploatacija, varanje, licemjerstvo, sebičnost, tlačenje,
pohlepa, suluda potraga za zadovoljstvom, nedisciplina,
korupcija, krađa, pljačka, ugrožavanje ljudskih prava, podvale,
izdajništvo, nedostatak odgovornosti i nedostatak uzajamnog
poštovanja i povjerenja postali su obilježja modernih društava.
Tanki uljepšani izgled civilizacije ne može više sakriti ružnoću koja
postaje sve očiglednija. Međutim, bilo bi pogrešno reći da ovi
prijeteći znakovi ljudskih padova nisu bili prisutni i u vremenima
koja su prošla. Zapravo, mnoge civilizacije u prošlosti također
su patile od istih bolesti prije nego što je njihovo poglavlje u
knjizi ljudske historije bilo konačno zatvoreno. Bilo bi pogrešno
razlučiti bilo koju religiju svijeta koja je bila opkoljena moralnim
zlima - ovo je historija koja se stalno ponavlja.
50
Društveni mir
Društva se počinju raspadati svuda jednako. U suprotnosti sa
zemljama u kojima vlada totalitarna filozofija, rastuća svijest o
individualnoj slobodi u takozvanom slobodnom svijetu u sebi
postaje nesrazmjeran trend slobode bez granica, koji je uveliko
odgovoran za rast društveno lošeg ponašanja.
U zemljama sa totalitarnim filozofijama progresivan rast svijesti
o individualnoj slobodi danas se nalazi u oštroj bici oslobađanja
pojedinca od potpune totalitarne kontrole. Ukoliko ne bude
kontrarevolucionarnog uzbuđenja u moćnom krajnjem lijevom
krilu oružanih sila, da stanu na put tome, ovaj trend za veće
slobode ima sve izglede da uskoro dobije ovu bitku. Ono što se
može desiti poslije toga ne sluti na dobro za moralne izglede
oslobođene omladine u nekadašnjim komunističkim zemljama.
Gotovo su dvije generacije odrasle do svog zrelog doba u praznini
bezbožnog društva, bez ičega što bi uputilo i discipliniralo
moralno ponašanje. Osim nedostatka zakonskih osnova moralnih
vrijednosti ustanovljenih u religijskim ideologijama, opasnost
isprazne, obijesne potrage za zadovoljstvom i neodgovornih
sklonosti koji preplavljuju sa Zapada omladinu SSSR-a i istočne
Evrope može proizvesti razarajuće efekte na njihovo moralno
ponašanje u godinama koje dolaze.
U isto vrijeme, ne možemo a da ne opazimo kako iskustvo
življenja bez religije u toku mnogih decenija nije samo ostavilo
u nasljedstvo bolest suvremenoj zajednici nego je također
donijelo i neke jasne koristi. Socijalistička revolucija Rusije nije
samo presjekla veze socijalističkog svijeta sa religijom nego i sa
religijskim dogmama i pogledima koji su i sami bili iskvareni i
iskrivljeni. Bilo u kršćanstvu ili islamu, kojoj god sekti kršćani
ili muslimani pripadali, postojalo je srednjovjekovno gledanje
na koncept njihovih pojedinačnih religija, što je u mnogim
oblastima vjerovanja stvorilo promjenu prividnog mjesta
između religijskih načela i stvarnosti prirode. Ove razlike su bile
tako duboke da nije bilo moguće prihvatiti i religiju i prirodu u
51
Islamski odgovor na suvremena pitanja
isto vrijeme. Trebao je poseban odgoj umova da gledaju ove
nesuglasnosti između religijskih pogleda i činjenica prirode, a
da se ipak ne osjećaju smetenim. Živjeti sa proturječjima nije
lahko, osim u slučajevima kad se te suprotnosti gaje u ljudima
generacijama. Postepeno je dostignuta tačka u vremenu kad
vjerske zajednice mogu nekako živjeti sa suprotnostima bez
opažanja njihovog prisustva.
Između ostaloga, ono što je socijalistička revolucija učinila svom
narodu bilo je da ih je oprala i očistila od idelogijskih dogmi i
izliječila od razrookosti i kratkovidosti.
Ovo ih je, zauzvrat, obdarilo jednom vrstom nevinosti koja se
samo može postići kad je licemjerstvo potpuno odsutno. Isuviše
je rano reći da li ovo stanje nevinosti može biti preokrenuto u
njihovu moralnu korist u teškom vremenu borbe pred njima. No,
jedna stvar je sigurna: oni su daleko prilagodljiviji za primanje
poruke istine i njeno prihvatanje bez predrasuda od bilo kojih
drugih ljudi u svijetu danas.
Jao! Isto se ne može reći o sve većim sklonostima individualizma
u takozvanim ‘slobodnim’ ljudima koji žive u svijetu danas. Ne
možemo uraditi praktično ništa da bismo opravdali slobodu
u ime individualne slobode. Amerika, kao vođa u ovome, u
ogromnoj mjeri i ima vrlo dubok utjecaj ne samo na evropske
zemlje Prvog svijeta nego također i na narode Drugog i Trećeg
svijeta. Odjek ovog iskrivljenog koncepta individualne slobode
koji osobu čini oslobođenom od discipline moralnog života čuje
se daleko preko ideoloških zavjesa naučnog socijalizma.
Homoseksualci, lezbejke, ovisnici o drogi, grupa obrijanih
glava, prostitutke i kriminalci svih vrsta, svi iz dana u dan rastu
po broju i snazi. Njihova drskost da opravdaju svoje ponašanje
jednostavnim odgovorom: ‘Zašto ne?’ postala je kobni izazov
suvremenom društvu.
52
Društveni mir
Dvije vrste društvene atmosfere
Časni Kur’an opisuje dvije vrste društvene atmosfere:
a) onu u kojoj zlo ima potpunu slobodu i
b) onu u kojoj je rast zla strogo spriječen.
Ako uzmete islamska moralna učenja pojedinačno, bit će vrlo
teško zapadnjacima da razumiju filozofiju njegove poruke. To je
zbog toga što se moralna učenja moraju proučavati kao dijelovi
društvene atmosfere. Na njih se mora gledati u sveukupnosti.
Ne možete razumjeti jesenju sezonu samo gledanjem na
opalo suho lišće ili neke biljke koje mijenjaju svoju boju. Treba
zamisliti i osjećati cijelu atmosferu i ćud jeseni da biste znali šta
je jesen i šta ona čini biljnom životu. Isto tako, jedan oblak ne
nagovještava kišnu sezonu. Uzevši u obzir da jesen ne podstiče
život, proljeće je simbol života. Ne događa se samo promjena u
temperaturi, nego preobražaj u cijeloj atmosferi kad se čini da
sam vjetar udiše život. Društveni sistemi su također kao godišnja
doba sa svojim vlastitim odlikama i utjecajima.
Kraj materijalističkog društva
Islam se bavi ovom temom upravo na isti način. Prvo, dozvolite
mi da opišem društvo koje je, prema Kur’anu, neislamsko.
Znajte da je život ovog svijeta samo igra i
zabava, i ispunjavanje želja duše koje vas
čine nemarnim prema glavnom cilju, i ukras i
53
Islamski odgovor na suvremena pitanja
međusobno hvalisanje i nadmetanje u bogatstvu
i djeci; (ovaj život je) kao kiša čije rastinje veseli
(srca) nevjernika. Ono brzo raste i onda ga vidiš
požutjelog; zatim to postaju polomljeni komadići.
A na drugom svijetu je oštra kazna (određena),
a i oprost od Allaha, i zadovoljstvo. A život ovog
svijeta samo je jedna privremena varljiva korist.
(Sura 57: ajet 21)
Zatim, pozivajući se na besmislenost materijalnog života, Časni
Kur’an kaže ovo:
A oni koji ne vjeruju njihova djela su kao takva
obmana u pustinji za koju strašno žedan misli da
je voda, dok kad stigne do toga, ne nađe ništa tu.
A nađe Allaha na tom mjestu – zato će mu On u
potpunosti naplatiti njegov račun; a Allah veoma
brzo obračunava.
(Sura 24: ajet 40)
Časni Kur’an ovaj materijalistički sistem slikovito prikazuje kao
samoobmanu koja muči žednoga neprestanim uzmicanjem od
njega sve dok ne postane toliko izmoren da je više ne može
goniti. To je vrijeme kad on biva kažnjen (za svoja djela); i prisiljen
da uvidi kako je ovo cilj besmislenosti i praznine, koji je slijedio
sve vrijeme. I odjednom mu obmana prestane bježati i pusti mu
da je sustigne kao da mu kaže: ‘Hajde, dođi i uzmi me,’ samo da
ga navede da shvati gorko značenje praćenja ništavnosti i onoga
što stoji iza lažne stvarnosti. To je kazna odmjerena onima koji
slijede ispraznost života, i sva takva društva, prema Časnom
Kur’anu, završe na takav način.
Suprotno tome, religija zagovara ideologiju koja proglašava da
54
Društveni mir
život na Zemlji nije sve i nije kraj, nego da postoji drugi život
poslije ovosvjetskog života.
Ako mi na Zemlji ne umiremo trajnom smrću nego nastavljamo
preživljavati u jednoj formi ili drugoj – kako islam i mnoge
druge religije žele da vjerujemo, i ako se život na Zemlji ne
može shvatati odvojeno od života na drugom svijetu, i ako se
oba života moraju shvatiti kao nastavak jedan drugom, onda
će biti krajnje nerazumno zanemariti ulogu društvenih utjecaja
na pojedinca ovdje na Zemlji. Zlo, nemoral i nezdravi utjecaji
moraju proizvesti nezdravu dušu u budućem životu.
Negiranje života poslije smrti
Ovo nije mjesto da detaljno diskutujemo o islamskoj filozofiji
života poslije smrti, ali se moramo zadovoljiti time da spomenemo
kako, prema islamu, način na koji živimo svoje živote na Zemlji
utječe na naše duše kao što ponekad određene bolesti trudnice
utječu na njeno dijete u embrionom stadiju. Takvo dijete može
imati urođene smetnje da mu može biti Džehennem živjeti sa
svojim invalidnostima među zdravom djecom, u stanju potpune
bespomoćnosti. Takva patnja će postati još gorča i dublja sa
sazrijevanjem njegove svijesti. Ovo je, ukratko, prema islamu,
način na koji mi oblikujemo svoj vlastiti Džennet ili Džehennem.
U ovom kontekstu, trebalo je postati jasno da bilo koji
društveni sistem koji promoviše neodgovorno, neumjereno i zlo
ponašanje, nije važno kako privlačan ili zavodljiv možda izgledao
usputnom posmatraču, mora biti odbačen.
Materijalistički odgovor na islamsku filozofiju s obzirom na to
kako društvo treba biti oblikovano i na kojim principima treba
da bude bazirano jeste da je za vjernike ispravno da kažu stvari
i iznose tvrdnje koje se odnose na Drugi svijet. Uostalom, ko
se vratio sa takozvanog Drugog svijeta da posvjedoči takve
55
Islamski odgovor na suvremena pitanja
tvrdnje ili bude svjedok protiv njih? Zašto ne možemo radije
biti zadovoljni pticom u ruci nego to mijenjati za dvije u grmu?
(Zašto da bez razloga žrtvujemo ovosvjetsku stvarnost za onu
koju nismo vidjeli?)
Islamska filozofija obuhvata život na Zemlji i život na Drugom
svijetu kao neprekidni tok koji se trenutno prekida smrću, a
ona je, zapravo, samo prijelazni stadij jednog života ka drugom.
Suprotno tome, materijalistička filozofija zamišlja život samo
kao kratki, slučajni raspon svijesti koja se u momentu smrti
stapa sa ništavnošću. Zbog toga, društveni sistem treba samo
da se brine za potrebe koje su vezane za ovaj kratki životni
raspon. Pojedinac je odgovoran zajednici samo dotle dok živi
i samo za onaj aspekt života koji je vidljiv i koji se može otkriti;
ono što je skriveno u formi njegovih misli, namjera, planova,
zavjera i zločina potajno počinjenih prolazi neotkriveno i bez
odgovornosti.
Opet, zločin protiv društva jedino je osuđen kao zločin kad je bez
ikakve razumne sumnje utvrđeno da je bio počinjen. Tu postoji
mogućnost pogreške suda. U takvom društvenom sistemu
utjecaj pravde nije samo površan i ograničen nego također
postaje i povodljiv za prekršaje protiv društva. To promoviše
praćenje ustanovljenih interesa i podstiče krajnju sebičnost na
strani pojedinca.
Također je interesantno spomenuti da u bezbožnom ili
polubezbožnom društvu, gdje je koncept odgovornosti poslije
smrti potpuno odbačen ili se tretira tako olahko i neodređeno da
je praktično beznačajan, zaista je vrlo teško naći definiciju zločina
koja je potpuno poduprta zdravom moralnom filozofijom. Vrlo
je teško zamisliti da će članovi bezbožnog društva biti istinski
uvjereni u krivicu koju su počinili kad prekrše zakon. Uostalom,
šta je zakon? Je li to riječ despota ili apsolutnog upravljača,
odluka totalitarnih režima ili diktat demokratske većine? Koji
će od ovih zakona običnom čovjeku izgledati kao pravedno
56
Društveni mir
zakonodavstvo bazirano na zdravoj moralnoj filozofiji? Kojoj
moralnoj filozofiji, zaista?
Ako čovjek svoje postojanje ne duguje Stvaraocu, ili nema
straha da će u budućem životu biti pitan za svoje vladanje u toku
ovozemaljskog života, budući da, po njemu, nema života poslije
smrti, onda će odgovori na naprijed postavljena pitanja, sa
njegove tačke gledišta, biti vrlo različiti od zahtjeva odgovornog
društva. On ima samo ovaj kratki život. Treba društvo samo
za svoju vlastitu korist. I pokorava se vrhovnoj vlasti samo iz
potrebe. Ako može pobjeći s nekom prisvojenom koristi i oteti
nekoliko trenutaka zadovoljstva tu i tamo, a da ostane dovoljno
pametan da izbjegne otkrivanje, zašto ne? Koja takozvana
‘moralna’ zapreka može zaustaviti njegov put?
Takav psihološki stav prema zločinu počinje se razvijati i
vremenom postaje sve jači u bezbožnim i materijalističkim
društvima.
Upravo je ovo spomenuto u Časnom Kur’anu kao suština
materijalističkog društva.
Oni koji ne vjeruju u Boga i poriču život poslije smrti kažu:
Naš je samo ovozemaljski život. Mi živimo i
umiremo (ovdje), i nikada nećemo biti ponovo
oživljeni.
(Sura 23: ajet 38)
Onda se nevjernici podrugljivo obraćaju ranijim poslanicima
pitajući ih:
I oni govore: ‘Kad postanemo samo kosti i
polomljeni komadići, hoćemo li zaista biti oživljeni
novim stvaranjem?’
(Sura 17: ajet 50)
57
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Oni kažu: ‘Šta! Kad budemo mrtvi i postanemo
prašina i kosti, hoćemo li zaista biti izvedeni?’
(Sura 23: ajet 83)
Prema Časnom Kur’anu, ovo vjerovanje je korijen svih zlih djela
u jednom materijalističkom društvu. Iz tog razloga se toliko
naglašava budući život i Dan obračuna.
U jednom od hadisa u Buhari Ibn-Masud navodi da je Časni
Poslanik s.a.v.s. nacrtao pravougaonik i u sredini nacrtao liniju
po dužini čiji je gornji kraj izlazio van pravougaonika. Preko
ove srednje linije on je nacrtao jedan broj kratkih linija. Onda
je pokazao da ova figura predstavlja čovjeka, da je okruženi
pravougaonik smrt, srednja linija predstavlja njegove želje,
a kratke linije preko toga bile su kušnje i nevolje života. On je
rekao: ‘Ako ga jedna od ovih promaši, on postaje žrtva drugoj.’
U drugom hadisu u Tirmizi smrt je opisana kao kraj želja.
Četiri karakteristike materijalističkog društva
Šta vas je uvelo u Džehennem? Oni će reći: ‘’Mi
nismo bili među klanjačima, i nismo hranili
siromašne. I upuštali smo se s onima koji se
upuštaju u besmislen govor, i poricali smo Sudnji
dan.
(Sura 74: ajeti 43-47)
Ove karakteristike bezbožnog i materijalističkog društva nisu
58
Društveni mir
mogle biti preciznije i obuhvatnije sažete. One su:
1. Neobožavanje Allaha
2. Nehranjenje siromašnih
3. Upuštanje u besmislena zanimanja
4. Negiranje Dana obračuna ili odgovornosti
Prije nego što dalje nastavim, treba ukloniti zbunjenost koja
otežava istinsko postavljanje dijagnoze stanja društva. Čak i
u društvima gdje vjerovanje u Boga izgleda čvrsto i istaknuto
i gdje vjerovanje u Drugi svijet čini sastavni dio njihove vjere,
čine se takva zla koja je nemoguće logično zamisliti kako postoje
među onima koji vjeruju u Boga i život poslije smrti s punom
odgovornošću.
Onda se postavlja pitanje o tome zašto takva društva vjeruju u
Boga i Drugi svijet, a ipak sve druge karakteristike ostaju posve
materijalističke? Odgovor na ovo pitanje nije teško naći kad
pomno ispitamo prirodu ovih vjerovanja. Zapravo, samo udaljeno
teozovsko vjerovanje u Boga ne može utjecati na društveno
ponašanje takvih vjernika. To je zato što su takva vjerovanja po
prirodi samo teorijska i nikada nisu sprovedena u odgovorno
pobožno ponašanje. Kako iskreno vjerovanje u Boga može
živjeti zajedno sa lažima, nepoštenjem, krajnjom sebičnošću,
otimanjem prava drugih, korupcijom i okrutnošću? Koncept
Boga u takvim društvima samo je kozmetika, isuviše nerealan i
prozračan duh da bi igrao neku aktivnu ulogu u budućem životu,
i odgovornost je smanjena samo na blijedu sjenku udaljene
mogućnosti. U svakom momentu izbora trenutni interesi uvijek
dominiraju i istisnu bilo kakav obzir prema budućem životu.
Kad govorimo o materijalističkim društvima, mi ne mislimo
samo na društva koja su se izravno pobunila protiv ideja o Bogu
i životu poslije smrti. Neateistička i ateistička društva mogu
izgledati kao sasvim suprotstavljena u svojim ideologijama, pa
59
Islamski odgovor na suvremena pitanja
ipak, u svim praksama, imaju vrlo veliku sličnost.
Odgovornost za djela
Časni Kur’an predstavlja koncept suprotan materijalističkom
društvu i govori o čovjekovoj odgovornosti za djela:
Allahu pripada sve što je na nebesima i sve što je
na Zemlji; i bilo da vi pokažete ono što je u vašim
srcima, bilo da to skrivate, Allah će od vas tražiti
računa za to; onda će On oprostiti kome On hoće
i kaznit će koga On hoće; a Allah je uvijek kadar
učiniti sa svakom stvari šta On hoće.
(Sura 2: ajet 285)
I Časni Kur’an dodaje:
I ne zauzimajte stav o onom o čemu nemate
znanja. Zaista će uho i oko i srce – svi biti pitani.
(Sura 17: ajet 37)
Ovdje riječju ‘srce’ Časni Kur’an misli na prvobitnu životnu silu
koja je iza svakog ljudskog postupka. Fu’vad u Časnom Kur’anu
znači tu prvobitnu presudnu volju koja kontroliše mozak kao što
neko kontroliše kompjuter. Tako je ta prvobitna volja izvor sveg
zla i dobra, i to je volja koja će u formi novog života poslije smrti,
uz uho i oči, biti odgovorna za svoja djela.
60
Društveni mir
Hajde da sada bolje proučimo karaktreristike bezbožnih
društava. Događa se da ateizam i nevjerovanje u Drugi svijet
leže u čovjeku neodređeni i neotkriveni i u polusvjesnom
stanju. Prividno, on može da se suglašava sa postojanjem
Boga i vjerovanjem u Drugi svijet, ali se ništa od tog ne može
vidjeti u njegovom svakodnevnom životu, i ponekad mora doći
do krize da bi se povratile ove skrivene stvarnosti njegovom
svjesnom umu i one izbijaju na vidjelo iz njegove podsvijesti.
Ponekad, čak i generacije mogu živjeti a da istinski ne uvide
kolebljivost i krhkost svojih vjerovanja. U takvim vremenima
ateizam i nevjerovanje u Drugi svijet, koji su ležali neotkriveni i
neizazvani, počinju izranjati. U društvu već predanom slijepom
i neumjerenom slijeđenju zadovoljstva svjesno odbijanje Boga i
Drugog svijeta dovodi do procesa brzog moralnog propadanja i
razaranja vrijednosti.
Pravac civilizacije, bez obzira koje religije svijeta ili koje ere ljudske
historije, uvijek ide od proste ka oplemenjenoj. Osnovni ljudski
psihološki poticaji, koji rade kao potpovršinska motivirajuća sila
ljudskog ponašanja, ostaju nepromjenjivi (kao osnovne potrebe
ljudske prirode). Ono što se mijenja je odgovor promjenama,
to jest način kako ljudi stižu do tih ciljeva. Naprimjer, čovjekova
glad može biti zadovoljena uzimanjem mesa ili povrća. Kvalitet i
vrsta mesa i povrća se mijenjaju. Možemo ih kuhati i začiniti na
mnogo načina ili ih uzeti svježe, ako tako više volimo.
Kako se društvo razvija, odgovori na temeljne poticaje počinju
se razvijati i postaju sve utančaniji i složeniji. Ovaj proces se
nastavlja premda njegovo napredovanje može do velike mjere
biti određeno ekonomskim i političkim faktorima ljudi. No,
vodeći ljudi društva uvijek idu naprijed – ponekad sporijim,
ponekad bržim korakom.
Kad jedna civilizacija sazrijeva ili dozrije, pretjerana složenost
i neke druge štetne pojave počinju mijenjati tok ovog
progresivnog smjera. U društvima koja propadaju ovaj smjer
61
Islamski odgovor na suvremena pitanja
je obrnut, od oplemenjenog ka prostom i nižem. Ovo je jedna
široka tema i zahtijeva detaljno proučavanje. Žao mi je što je
to izvan područja današnjeg govora, no, ja bih želio objasniti
nekoliko tačaka.
Kad se društva počinju izopačivati ili postaju pretrpana i
nesrazmjerna s pretjeranom složenošću, ona počinju da se
ruše i vraćaju se istom primitivnom životinjskom odgovoru
svojim poticajima. To možda nije vidljivo u svakoj društvenoj
i kulturnoj aktivnosti, ali je gotovo uvijek izraženo u ljudskom
odnosu i stilu traženja zadovoljstva. Kratko proučavanje
čovjeka u njegovim odgovorima na seksualne potrebe jasno
će pokazati slučaj o kome govorimo. Oko osnovnog urođenog
osjećaja za razmnožavanjem kroz seksualno regeneriranje po
prirodi su vezana zadovoljstva u cijelom životinjskom carstvu.
Ono što nalazimo u ljudskom društvu postepeno je udaljavanje
od pukog zadovoljavanja primitivih želja ka postupnom, više
oplemenjenom stavu za ispunjavanjem životinjskih nagona.
Priroda nikada nije željela seks kao krajnji cilj. Krajnja svrha je
uvijek bilo razmnožavanje vrsta. Seks je bio na drugom mjestu
u odnosu na to. Kad društva počnu propadati, uloga seksa je
skoro obrnuta.
Možda sociolozi smatraju da su postepeni razvoj institucije
braka, običaja vezanih s ovom institucijom i zabranjene stvari
u pogledu uzajamnog utjecaja muških i ženskih spolova pojave
nastale iz prirodnog razvoja društva i da nemaju veze s religijom.
No, bilo da je taj razvoj upravljan od nekog uzvišenog Bića ili
je slučajna pojava koja se sama od sebe kreće naprijed, nema
negirajuće činjenice da su postupni odgovori za zadovoljavanjem
osnovnih nagona postali sve više složeni i zamršeni.
Porast miješanja muških i ženskih odnosa može se smatrati
znakom iste bolesti. Ne radi se samo o popustljivom, slobodnom
stavu prema seksualnim odnosima, nego je, zaista, mnogo više
onoga što ide s tim da promijeni cijelu atmosferu ove krajnje
62
Društveni mir
važne oblasti čovjekovih interesa i aktivnosti. Na debate o
ispravnosti ili zabrani takvih odnosa gleda se prezirno kao na
stvar prošlosti. Naravno, postoje neke nepokolebljive, religiji
sklone grupe koje i dalje diskutuju o ovom pitanju. Ali u toku
njihovih diskusija u medijima ne možemo a da ne opazimo da
su takvi staromodni ljudi, strogo religijskog mišljenja, svedeni
na manjinu bez važnosti.
Na Zapadu postaje sve više moderno smatrati seks prirodnom
potrebom na koju treba odgovoriti bez ikakvih smetnji i
prepreka. Tradicionalni osjećaj stida u razgovoru o čednosti čak
je i među ženama postao priča iz prošlosti. Golotinja, otkrivanje,
pokazivanje, bestidne diskusije i priznavanje smatraju se samo
kao javno iskazivanje istine.
Izgleda da niko neće da se potrudi pružiti isti argument za druge
prirodne ljudske nagone. Zar nije prirodni životinjski nagon,
primjeren također i ljudima, da imaju ono što vole? Zar nije,
opet, prirodni životinjski nagon da osjećaju ljutnju i nemir i da
ova osjećanja pokažu na divljački način? Slabiji pas će imati iste
nagone kao i jači, ali, dok jači ujeda, slabiji će bar lajati. Je li
onda dopušteno čovjeku da bez ikakvih ograničenja pokazuje
svoje prirodne potrebe?
Koje su to zabranjene stvari u društvu – pravila uljudnog
ponašanja, pojam pristojnosti itd. koje ostaju smetnja
slobodnom izražavanju prirodnih nagona? Zašto seks mora biti
jedina pokretačka sila kojoj treba biti data sloboda da se izrazi
bez obzira na tradiciju, norme, pristojnost, prikladnost ili pitanja
pripadanja ili nepripadanja? Ono što danas opažamo je pojava
koju treba pažljivo razabrati i analizirati. Ono što mi nazivamo
pretjeranom tolerantnošću u seksualnom odnosu izraženo je u
formi rastuće sklonosti za krađom i pljačkom u drugim oblastima
ljudske aktivnosti, i ljudi osjećaju zadovoljstvo da ozlijede i
rane druge. Nesputano slijeđenje zadovoljstva sa izopačenim
ukusima proističe iz istih razarajućih sklonosti koje uništavaju
63
Islamski odgovor na suvremena pitanja
najplemenitija zdanja civilizacije i vraćaju način života natrag,
na početak.
Ne samo da opažamo ogroman porast obreda, zabranjenih
stvari i naredbi i zabrana koje su društva nametnula na
pojedince nego također uviđamo i da prepuštanje romansama
i podilaženju igraju vrlo važnu ulogu u ovoj oblasti. Poezija,
literatura, umjetnost, muzika, stilovi, moda, pokazivanja, ljubav
prema miomirisima i rast pristojnog i uljudnog ponašanja - sve
su nusproizvodi, ako ne u cjelosti, bar do nekog stepena, istog
osnovnog nagona u formi društvenih odgovora. Možda će doći
vrijeme kad će buduća generacija početi da se buni i odbacuje
dostignuća društva stečena hiljadama godina napretka. Možda
ova pobuna neće poprimiti formu potpunog odbijanja svega. Pa
ipak, oštroumno oko ne može a da ne opazi kretanje u ovom
pravcu. Hipizam, boemstvo, sadizam, rastuće nasilje povezano
sa seksom i vraćanje seksualnog ponašanja njegovim početnim,
životinjskim, primitivnim izgledima predstavljaju samo nekoliko
primjera koji stvaraju sklonost ka spomenutom.
Samo se trebamo usuditi da obratimo pažnju na grupu
pobunjene, neuredne omladine koja živi u svojim komunama,
da uvidimo šta se događa mlađoj generaciji. Nečistoća i smrad
su, izgleda, zamijenili čistoću i miris. Čista besprijekorna odjeća
dala je mjesto otrcanoj, raskalašenoj odjeći. Prošli su dani kad je
jedna mrlja na odijelu mogla izazvati ogromnu sramotu. Iznošeni
džins, namjerno pocijepan da otkrije meso ispod, postaje
daleko vredniji od novog para pantalona. Naravno, ne pokazuju
sva društva takve krajnje znakove nezadovoljstva prošlim ili
tradicionalnim naslijeđem, no kad nastupi bolest, možda cijelo
tijelo ne bude zauvijek otrovano. Nekoliko sramota pojavi se tu
i tamo i one otkrivaju potpovršinsko bolesno stanje ili bolest.
Neodgovornost počinje rasti. Nedisciplina i razuzdanost počinju
biti naredba dana. Sve više znakova raspadanja počinje izlaziti
na površinu u različitim oblastima čovjekovog života.
64
Društveni mir
Potraga za zadovoljstvom u svakoj oblasti života zahtijeva
promjenu i nešto novo kako bi omogućilo još veći užitak. Stvari
koje su nekada davale zadovoljstvo sada više ne ispunjavaju.
Pušenje i tradicionalna opojna sredstva više ne uspijevaju pružiti
osobit čar, koji progresivno nespokojno društvo traži. Počinju se
pojavljivati droge svih vrsta i nikakve mjere koje se poduzimaju
da zaustave ovu prijeteću ovisnost o drogi nisu dovoljne. A
ipak, ovisnik o drogi traži još veći užitak. Tako je izumljena jača,
smrtonosna droga kao što je crack, koja izaziva veću ovisnost.
U oblasti muzike postepeno su nastale iste sklonosti u toku
zadnjih nekoliko decenija ovog stoljeća. Proučavanje razvoja
muzike tokom nedavnih stoljeća, naspram naglih i zastrašujuće
eruptivnih promjena koje vidimo u toku zadnjih nekoliko
decenija ovog stoljeća, omogućava zanimljive i intrigantne
podatke za uporedbu.
Ja lično ne znam mnogo o muzici i neka mi bude oprošteno
ako moj komentar ne bude odgovarao pravoj prirodi svijeta
muzike. Moja intuicija me tjera da vjerujem, zapravo, da se
razvoj muzike u toku zadnjih nekoliko stoljeća na Zapadu
kretao u pravcu dostojanstvene, izabrane i plemenite. Takva
vrsta muzike je ulazila u dubinu duše i istovremeno donosila
mir umu i duši. Najbolja muzika je bila ona koja se potpuno
poistovjećivala i utapala sa skrivenom muzikom ljudskog uma i
duše. Sklad i mir bili su krajnji ciljevi za kojima je razvoj muzike
išao. Naravno, bilo je odlomaka u radovima velikih kompozitora
i umjetnika koji su stvarali dojam vulkanskih eksplozija, tajfuna,
gromova i osjećaj uzrujanosti koji je odgovarao vanjskom
fenomenu prirode. Njeni spomeni su pohranjeni i sačuvani
neizbrisivi u životnom mehanizmu pamćenja. Ponekad je njen
vrhunac dostizao takvu jačinu kao da će cijeli svemir raspuknuti.
Pa ipak je publika sjedila nepokretno, utapajući se u poplavu
muzike, bez kretanja mišića ili udaranja očnih kapaka, sve
dok odjedanput ne bi nastala potpuna tišina. Jedino onda bi
65
Islamski odgovor na suvremena pitanja
sala eksplodirala ogromnim aplauzom. Čak ni muzika najviše
ispunjena energijom, emocijama nije slušaoce preokretala u
silovita, eksplozivna i pobunjenička bića. Poruka sve muzike
bila je plemenita, miroljubiva i skladna, i iznosila je na vidjelo
i budila ono najbolje u čovjeku, a najgore je bivalo odagnano.
Ali, jao! Tokom nekoliko zadnjih decenija opažamo u cjelini
drugačiju pojavu. Uši suvremene generacije zaglušene su
muzikom koja je u stanju da pobudi grubost i niske životne
strasti. Uzrujana i nespokojna generacija identificira se jedino
sa takvom muzikom koja ih dovodi do ludila. Što je muzika više
nasilna, to će biti popularnija. Opet, neka mi bude oprošteno
za bilo kakvo opažanje poteklo iz mog nepoznavanja svijeta
klasične i popularne muzike, ali u jednu stvar sam siguran nasilje, pobuna, ludilo, razbojništvo itd. brzo kvare plemenite
ljudske sposobnosti.
Profesor Bloom, kojem se mora priznati određeno znanje o
zapadnoj muzici, izgleda da se slaže sa mnom u svojoj knjizi
“The Closing of the American Minds” (Pomračenje američkih
umova) kad oplakuje razaranje osjećaja omladine suvremenog
doba, koja je, po njegovim riječima, postala divlja i nečovječna,
zbog neprekidnog izlaganja rok-muzici, koju on odbacuje kao
štetnu hranu za dušu.
Mnogo je vidljivih i opipljivih znakova ovog bolesnog stanja
društva, koje postepeno život čovjeka čini sve više uznemirenim
i sve manje zadovoljnim i veselim, bez strpljenja, mira i
sigurnosti. Čovjek može negirati postojanje Boga kako želi, ali ne
može negirati postojanje svemoćnih zakona prirode, koja vrlo
dobro zna da kazni prijestupe počinjene protiv nje.
U svim materijalističkim društvima glavni faktori odgovorni
za progresivan rast i širenje zla skoro su isti. O ovoj temi smo
diskutovali ranije, tako da ćemo ukratko nabrojati odgovorne
faktore da posluže kao podsjetnik. To su:
a) rastući ateizam;
66
Društveni mir
b) slabljenje vjerovanja u stvarnog moćnog Boga, koji se
živo zanima za čovjekove poslove i način kako se ljudi ponašaju;
c) progresivna slabost u vjerovanjima u tradicionalne i
etičke vrijednosti;
d) rastuća težnja da se zaboravi stvarni cilj i kraj života i
da se sredstva postizanja ciljeva po sebi smatraju ciljevima.
Ovo je situacija koja prevladava u svim takozvanim ‘civilizovanim’
ili ‘naprednim’ društvima svijeta. Postepeno, kako moralne
i etičke vrijednosti nastavljaju slabiti, one počinju uticati na
zakonodavstvo i izvršne postupke vlada. Kad nema nikakvog od
Boga datog zakona koji bi bio prihvaćen i kad se svakodnevno
pobijaju čiste etičke vrijednosti i plemenite tradicije i opire
im se, bilo kakvo donošenje zakona da bi se discipliniralo
moralno ponašanje također postaje slabo i više popustljivo.
Sama platforma na kojoj su zasnovani zakoni koji se odnose na
društveno ponašanje počinje izmicati.
Uporedno proučavanje donošenja zakona u ovoj oblasti tokom
zadnjih nekoliko stoljeća valjano će dokazati ono o čemu
govorimo. Prošli su dani Oskara Wilda kad je homoseksualnost
smatrana zločinom od strane društva, koje bi to krajnje
nemilosrdno kaznilo. Prošli su dani kad čestitost nije bila samo
vrlina nego i društveno povjerenje, za koje se, ako se izigraju,
stavljalo na odgovornost. Ova popustljivost prema zločinu ne
smatra se više zabrinjavajućim. To je problem.
Definicija samog kriminala potpuno je promijenjena. Ono što
je jučer smatrano zlom danas nije više tako. Ono što je bilo
skriveno iz straha od sramote ili prijekora otkriveno je i pokazuje
se sa velikim ponosom. Ako se ova filozofija smatra zdravom i
vrijednom preživljavanja, onda se sve religijske, etičke i moralne
filozofije mogu smatrati zastarjelim i nepoželjnim. One više ne
služe danas nikakvoj svrsi.
Univerzalni i svemoćni princip kazne za zlo i nagrade za dobro
67
Islamski odgovor na suvremena pitanja
upravljačka je sila u prirodi, zajednička i za živi i neživi svijet.
U neživom svijetu djelovanje ovog principa može se raspoznati
u nesvjesnom radu zakona prirode. U živom svijetu evolucija
prije stvaranja čovjeka bila je upravljana istim principom koji je
stekao polusvjesno ili poluaktivno stanje. Kako putujemo kroz
najniže stepenice evolucijskih stadija do čovjeka, izgleda da je
to putovanje od manje svjesnog ka svjesnijem. U evolucijskim
terminima princip zla i kazne i dobrote i nagrade opisan je
kao preživljavanje najprikladnijih. Kroz cijeli proces evolucije
ovo ostaje upravljačka i pokretačka sila koja neprestano tjera
evoluciju naprijed i naviše.
Kad je ovaj proces dostigao svoj vrhunac u čovjeku - najboljem
stvorenju, i svijest postigla vidokruge izvan divlje zamisli u mašti
bića koja su niža od čovjeka, nezamislivo je da se odjedanput
ovaj princip zla i kazne podigne i učini zastarjelim. Ako postoji
viši cilj za stvaranje, mora postojati neka odgovornost bez koje
bi ova cijela upotreba bila beznačajna.
Izuzetno je iznenađujuće da ponekad i najveći intelektualci i
vidovnjaci nisu u stanju vidjeti ovako očitu i jasnu istinu. Takav
je slučaj sa Albertom Ajnštajnom, tvorcem teorije relativiteta,
koji opaža:
Ja ne mogu zamisliti Boga koji nagrađuje i kažnjava
predmet svog vlastitog stvaranja i čiji su ciljevi nalik našim
ciljevima – ukratko, ja ne prihvatam takvog Boga koji ima sjenu
ljudske slabosti. (Albert Ajnštajn)
Ako postoji Bog, Gospodar Stvaralac, čije postojanje Albert
Ajnštajn nije mogao poreći, i ako su svi naučni zakoni koji djeluju
u Njegovom stvaranju zasnovani, stvoreni i upravljani od istog
stvaralačkog Vrhunskog Bića, nezamislivo je za Njega da napusti
krajnji cilj Svog stvaranja podizanjem principa zla i kazne, i
ostavi čovjeka da luta u haosu neobuzdanog i nekontrolisanog
68
Društveni mir
ponašanja, bez odgovornosti za svoja djela.
Što se tiče drugog dijela ovog opažanja, očito je da on nije uspio
razumjeti ne samo ulogu zla i kazne u ovom progresivnom
razvoju stvaranja nego je također i potpuno pogrešno razumio
značenje čovjeka u smislu da je ‘stvoren po Božijem ugledu.’
Čovjek je stvoren po Božijem ugledu ne kao savršeni uzor Boga
na Zemlji. Da je bilo tako, svijet bi postao više nego Džennet na
Zemlji i sva ljudska bića bi bila zapravo jednaka. Naravno, sporno
je da li bi takvo mjesto bilo vrijedno da bude nazvano Džennetom
ili dosadom, gdje nema nikakve raznolikosti, promjene ili razlike
između mirisa, boje i nijanse – da su umjesto toga mirna,
mnogobrojna mora bezbojnih istovjetnih kapi. To nije značenje
i svrha toga da je čovjek ‘stvoren po Božijem ugledu.’
Ova fraza je obogaćena dubokom mudrošću i govori o
sposobnostima kojima je čovjek bio obdaren. Ona govori o
krajnjem plemenitom cilju kojem čovjek mora neprestano
težiti. Taj cilj je da bude savršen, koliko je za čovjeka moguće
da bude, postizanjem božanskih atributa, i da tako postaje sve
više nalik Bogu. Ovo nije jedan utvrđeni cilj koji čovjek može
dostići i da onda, uživajući u slavi što je postao po Božijem
ugledu, tu ostane. Kako je Božije Biće neograničeno ili beskrajno
u Svojim atributima, tako i svako putovanje prema Njemu ostaje
beskrajno. Savršenstvo u ovom kontekstu samo znači kretanje
prema savršenstvu od nižeg ka višem redu stvari.
Bog je Najsavršeniji u Svom Biću, Najpravedniji, Najsamilosniji,
Najmilostiviji, sve vidi, sve zna, Gospodar Stvaralac i Gospodar
Sudnjeg dana. Sva hvala pripada Bogu. Časni Kur’an kaže:
69
Islamski odgovor na suvremena pitanja
On je Allah, nema boga osim Njega, Znalca
nevidljivog i vidljivog. On je Darovalac bez traženja,
beskrajno Milostivi, Samilosni. On je Allah, nema
boga osim Njega, Vladara, Časnog, Darovaoca
mira, Darovaoca sigurnosti, Zaštitnika, savršeno
Nadmoćnog, Ispravljača neispravnog, Uzvišenog.
Čist je Allah iznad onog što (Mu) oni pridružuju. On
je Allah, Stvaralac, Onaj koji započinje stvaranje,
Onaj koji daje oblik. Njemu pripadaju najljepša
imena. Sve što je na nebesima i na Zemlji Njega
veliča. On je Moćni, Mudri.
(Sura 59: ajeti 23-25)
Takav je Bog, koji je stvorio ovaj svemir. On ne pati od ljudskih
slabosti. Časni Kur’an ponavlja i traži od vjernika da se zamisle
nad Njegovim znakovima. Naprimjer:
Blagoslovljen je Onaj u čijoj ruci su sva kraljevstva,
i On ima trajnu moć nad svim stvarima činiti šta
On želi; Onaj koji je stvorio smrt i život da iskuša
ko je od vas najbolji po djelima; a On je Moćni,
(Onaj) koji najviše prašta. Onaj koji je stvorio
sedam nebesa jedno na drugom. Ti ne vidiš
nikakve proturječnosti u stvaranju Milostivog, pa
baci pogled – vidiš li ikakav nedostatak? Potom
baci pogled drugi put, (i) tvoj pogled će se vratiti
neuspješan i umoran.
(Sura 67: ajeti 2-5)
70
Društveni mir
Nakon što smo razumjeli značenje riječi Božiji ugled, kad
pogledamo natrag na cijele sile stvaranja svemira – od vremena
Velikog udara do sada – cijeli put stvaranja od nesvjesnog ka
svjesnom je, zapravo, putovanje da čovjek postane ugled Božiji
i da u njemu razvije božanske atribute.
Posebna atmosfera islamskog društva
Islam, s druge strane, hoće da stvori atmosferu koja se toliko
razlikuje od ranije opisane koliko se proljeće razlikuje od jeseni.
Unutar islamskog koncepta društva islam obuzdava, odgaja
i dovodi u red prirodne želje koje će, ako se ne kontrolišu,
imati uništavajuću ulogu sa opsegom ljudskih osjećanja. Islam
osuđuje ili zabranjuje ispunjavanje želja koje mogu, u krajnjim
analizama, rezultirati većom bijedom i patnjom u društvu nego
zadovoljstvom.
U isto vrijeme, islam usavršava nove ukuse i razvija sposobnost da
steknemo užitak i zadovoljstvo iz postupaka koji neobrazovanom
i neobučenom mogu izgledati bezbojni, nezanimljivi i bez ukusa.
Ukusi su promijenjeni i proste tjelesne žudnje su odgojene i
pročišćene i preokrenute u želje za plemenitim.
No, pitanje je kako možemo odrediti koliko su suvremeni
društveni trendovi koji prevladavaju nezdravi za društvo? Za
mene, odgovor izgleda jednostavan. Zdravlje društva treba se
ocjenjivati po istim vanjskim znakovima kao i zdravlje pojedinca.
Kad je neko u bolu, uznemiren, nenormalan ili ispod normalnog u
svojim reakcijama ili kad tjeskoba zamijeni njegovo zadovoljstvo
i mir srca i uma, ne traži se izvanredno mudar čovjek ili posebno
stručan ljekar da procijeni ili dadne dijagnozu takvoj nezdravoj
osobi da je ozbiljno bolesna. Svi ovi simptomi su ispoljeni u
suvremenom društvu.
Kako su istinite bile riječi Isaa a.s. (Isusa) kad je rekao:
71
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Prepoznat ćete ih po njihovim plodovima. Zar se s trnja
bere grožđe ili s drače smokve? Tako svako dobro stablo rađa
dobrim rodom, a zlo stablo rađa zlim rodom. Ne može dobro
stablo roditi zlim plodom, niti zlo stablo dobrim plodom.
(Matej 7:16-18)
Danas ljudi toliko plaču zbog gorčine ovog ploda, ali nekako
ne žele zamijeniti ovo drvo gorkim plodom. Oni ne uspijevaju
vidjeti da nije drvo krivo, niti plod koji ono donosi. Islamska
društvena atmosfera se zauzima za iskorjenjivanje zlog drveta i
zasađivanje zdravijeg umjesto njega.
Prema Časnom Kur’anu, kad je Ademu a.s. bilo zabranjeno da
jede plod drveta, precizno se mislilo:
Zar nisi razmislio kako Allah objašnjava primjer
dobre riječi? Kao dobro drvo čiji je korijen čvrst
i čiji je vrh prema nebu. Ono donosi plodove u
svako doba naredbom Gospodara svoga. A Allah
iznosi primjere za ljude da prime savjet.
(Sura 14: ajeti 25-26)
Ovdje je drvo samo simbol. Kur’an jasno govori o nezdravoj
filozofiji protivnoj zdravoj istim simboličkim jezikom. U naredna
dva ajeta opisani su zlo drvo i stanje nevjernika:
72
Društveni mir
A primjer loše riječi je kao loše drvo, koje je
iščupano iz zemlje i za njega nema stabilnosti.
Allah učvršćuje vjernike čvrstom riječju na ovom
svijetu i na ahiretu; a Allah pušta da grješnici idu
u zabludu. Allah čini šta On hoće.
(Sura 14: ajeti 27-28)
Ovdje je u ovom kontekstu upotrijebljen termin ‘riječ’ u
sporednom značenju filozofije, sistema, i poredak baš kao što
je isti termin ‘riječ’ također je upotrijebljen u svom sporednom
značenju u početnoj izreci Evanđelja po Ivanu:
U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga – i Riječ
bijaše Bog.
(Ivan, 1:1)
Loše filozofije i sistemi moraju se suočiti sa sudbinom zlog
drveta koje padne na ispitu preživljavanja najprikladnijih i na
kraju razbiješnjelom olujom biva iskorijenjeno i bačeno s jednog
mjesta na drugo.
S druge strane, primjer zdravog sistema i poretka stvari je kao
zdravo drvo koje je čvrsto ukorijenjeno u ovo tlo, ali čija visoka
stabla i grane dosežu čistu nebesku atmosferu. Ono se hrani
nebeskim svjetlom i donosi dobar, koristan plod svake sezone.
Kur’an opisuje vjernike tako što kaže da oni imaju čvrstu vjeru
u Boga; njihova cijela etička i moralna struktura je sigurno i
čvrsto utemeljena u ovom vjerovanju. To daje odliku savršenosti
islamskom konceptu morala i etike, koji ne odobrava praviti
razliku na bilo kojoj poznatoj razini društvenih, religioznih ili
rasnih podjela.
Vodeći princip primjenjiv na sve ljudske aktivnosti izražen je u
slijedećem ajetu Časnog Kur’ana:
73
Islamski odgovor na suvremena pitanja
A Allahu pripadaju neviđene stvari nebesa i Zemlje,
i Njemu se svaka stvar vraća. Zato obožavajte
Njega i uzdajte se u Njega. A vaš Gospodar nije
nemaran za ono što vi radite.
(Sura 11: ajet 124)
Isto tako:
...Uistinu, stvaranje je Njegovo djelo i vladavina.
Blagoslovljen je Allah, Gospodar svih svjetova!
(Sura 7: ajet 55)
Sve islamske filozofije počinju i završavaju se bezuvjetnim
autoritetom Boga, Gospodara, Stvaraoca svemira.
Temeljni principi islamskog društva
Glavni Kur’anski ajet koji je najvažniji za ovo pitanje je sljedeći:
Zaista, Allah naređuje pravednost, (i više od
pravednosti; da dajete ljudima više nego što
im pripada) i dobročinstvo, i da dajete kao (što
dajete) bližnjim svojima (kao da pripadaju vama,
kao vaša bliža rodbina); i zabranjuje bestidnost
(i pokazivanje zla, kao što opažamo danas tako
često na televiziji, radiju ili na ulicama mnogih
društava svijeta), i ružan govor (i sve što se smatra
pogrešnim, ne po religiji nego po ljudskoj savjesti),
i prekoračenje (sve što vodi buni i haosu). On vas
savjetuje da primite pouku.
(Sura 16: ajet 91)
74
Društveni mir
Prvi dio ovog ajeta je više primjenjiv na ekonomsku oblast nego
na društveni poredak. On daje jasnu predodžbu islamskog
koncepta pravde, poštenog postupanja i dobročinstva u
tretiranju uskraćenih dijelova društva. Drugi dio se odnosi na
sliku društva za čije stvaranje je islam obavezan. U ovom dijelu,
Bog zabranjuje sve što se po sveopćim standardima smatra
pogrešnim, kao što je nepristojno ponašanje, uvreda, napad,
i zaista sva društvena zla koja su, bez pozivanja na bilo koja
religijska učenja, osuđena sveopćom suglasnošću ljudskog
društva u cjelini.
Slično tome, islam strogo odbacuje i osuđuje svaku težnju,
ponašanje i stajalište koji mogu voditi neredu, ‘pobuni’ i nasilju.
Riječ ‘pobuna’ treba da se razumije u smislu neopravdanog
nastojanja da se zbaci utemeljeni poredak. Ali to nije sve. Gdje
god je u Časnom Kur’anu upotrijebljena arapska riječ baghji, ona
se ne odnosi samo na oružano ili političko dizanje, nego također
na pobunu u društvu protiv njegovih plemenitih tradicija, etičkih
standarda, vjerskih učenja i moralne vrijednosti.
Na kraju, društvo je jasno upozoreno da je ovaj savjet za
čovjekovu vlastitu korist. To upotpunjuje sliku neophodnih
odlika islamskog društvenog poretka. Možemo dodati da je prvi
dio ovog ajeta duboko prožet islamskim društvenim učenjima.
Društvo koje je neosjetljivo na patnje drugih ljudskih bića i nije
uvijek sklono služiti putu humanosti ne može se predstavljati
kao islamsko društvo koliko god se ono možda pridržavalo
drugih aspekata islamskih društvenih učenja.
Hajde da se sada okrenemo drugim odlikama islamskog društva
predočenim u Časnom Kur’anu. Islam ističe poštenje, odanost,
vjernost i promoviše sve takve mjere koje će stvoriti mir uma
i srca. On poduzima preventivne mjere protiv toga da društvo
postane jednostrano u svojoj težnji za zadovoljstvom. Prema
tome, bilo koje ponašanje - koliko god nevino možda izgledalo
na početku, za koje je vjerovatno da vodi neograničenoj
75
Islamski odgovor na suvremena pitanja
popustljivosti u društvu, osuđeno je, jer je njihova šteta koju
nanose društvu ogromna i mnogostruka. Za takva društva je
određeno da završe u stanju haosa koji nalazimo u svijetu danas.
U takvim društvima neograničena težnja za zadovoljstvom,
između drugih šteta, vodi ka raspadanju i konačnom uništenju
porodičnih veza. Suprotno ovome, islam daje važnost i revno
čuva sve očinske, majčinske, bratske, sestrinske i sinovske
odnose. Islam želi promovisati prijateljstva koja su to više
duhom nego tijelom.
Čestitost
Određujući položaj žene u društvu, neophodno je, prema islamu,
da se poduzmu sve mjere koje promovišu čestitost, odanost i
uzdržan i čist život. Naglašavanje čistog života, dobro izolovanog
od opasnosti ispada seksualnih nagona, važna je odlika islamskog
društva.Ovaj aspekt islamskih društvenih učenja vrlo je važan
za zaštitu i preživljavanje porodičnog sistema. To je strašna
potreba današnjeg doba. Islam nastoji proširiti porodičnu
jedinicu na širu rodbinu, a ne smanjiti je do minimuma:
porodicu u kojoj je čovjekova sposobnost da voli i želja da bude
voljen zadovoljena ne pukim ispunjavanjem seksualnih nagona,
nego više profinjenim i pročišćenim prijateljstvom i vezom kakvi
normalno prevladavaju između bliže i dalje krvne rodbine.
Iznenađujuće je kako mudri ljudi modernog doba ne uspijevaju
uvidjeti ljudske slabosti kad se jednom odobri da za seks vezana
zadovoljstva igraju neobuzdanu ulogu u društvu; ona će cvjetati
po cijenu drugih prefinjenih vrijednosti i isisati im krv kao
paraziti. Sigmond Frojd je, nema sumnje, bio proizvod takvog
društva. On je počeo analizirati svaki ljudski poticaj kroz prizmu
seksa. Za njega je najpobožniji odnos majka-dijete bio vezan
za seks. Čak ni odnos otac-kći nije imao nikakve svetosti, nego
76
Društveni mir
je bio seksualno orijentisan ili seksualno prouzrokovan. Skoro
sve što je čovjek uradio, bez obzira bio toga svjestan ili ne, bilo
je zbog dubokih podsvjesnih seksualnih nagona. Pitam se je li
u vrijeme Frojda društvo postiglo ovakav haos koji prevladava
danas, no, to je bilo dovoljno da stvori seksualno razumijevanje
ljudske prirode u potpunosti. No, ako je Frojd bio upravu, onda
je još neophodnije da se društvu ne dopusti neoprezna igra tako
opasnim silama koje mogu prouzročiti kratki spoj.
Ali, jao! Sadašnja klima modernih društava neće čak ni nastojati
da razumije prirodu i odlike islamske društvene klime. Treba
zapamtiti: bilo da se čovjek slaže ili ne slaže sa konceptom da
Bog igra ulogu u čovjekovim poslovima i oblikuje čovjekovu
sudbinu, i bilo da je čovjek voljan uskladiti svoje društveno
ponašanje prema objavljenoj Božijoj Riječi ili ne, jedna je stvar
posve sigurna – čovjek niti može pobijediti Djelo Božije (to jest
Prirodu), niti Riječ Božiju (to jest, objavljenu Istinu). Oboje, i Djelo
i Riječ moraju se nalaziti u međusobnom skladu da se smatraju
valjanim. Bilo koje društveno ponašanje koje čovjek usvoji u
direktnoj oprečnosti Božijoj Riječi mora završiti uništenjem.
Čovjek ne može imati neizmjerno i neograničeno zadovoljstvo
koliko god on to želio. Sve što može jeste da zamijeni određene
vrijednosti i izbore. Društvo koje nastoji da uz pomoć opijuma
i droge izbjegne odgovornost ili životne stvarnosti, društvo
koje je opsjednuto seksom, beskorisnim uzbuđenjem i
razveseljavanjem, društvo gdje su ukusi namjerno izopačeni da
odgovaraju vještački stvorenoj trgovini za novim instrumentima
zadovoljstva, napravljenim samo da stvaraju uzbuđenje i težnju
za nečim većim, tržište koje su smislila moćna udruženja čija je
jedina svrha gomilanje imetka - takvo društvo izabire sve ovo po
cijenu gubitka plemenitih ljudskih vrijednosti, duševnog mira i
sigurnosti u društvu kao cjelini. Ne možete istovremeno imati i
jedno i drugo – ne možete imati svoj kolač i jesti ga.
Ono što islam naglašava je upravo suprotno. Islam priznaje
77
Islamski odgovor na suvremena pitanja
zadovoljstvo – ali ne po cijenu mira i sigurnosti društva kao
cjeline. Islam strogo osuđuje sve takve težnje za koje, ako su
neprovjerene, postoje veliki izgledi da će voditi postepenom
raspadanju porodičnog života i promovisati sebičnost,
neodgovornost, prostotu, kriminal i nasilje.
Društvene klime stvorene dvjema filozofijama, materijalističkom
i islamskom, u potpunoj su suprotnosti.
Zaprepašćuje me kako neki ljudi vjeruju da povećavanjem
ambicija ili slobodnim udovoljavanjem želja u društvu mogu
ikada s nadom obećati mir u glavi. Ni jedno društvo u svijetu,
koliko god ekonomski jako bilo, ne može potpomagati
neograničeni i razuzdani naraštaj bludnih želja.
Čak i u najbogatijim društvima svijeta uvijek postoje bogataši
i siromasi. Oni kojima su uskraćene najosnovnije životne
pogodnosti čine mnogo veći dio društva od mnogo manjeg
broja onih koji mogu priuštiti da plate za ono što žele. Čak i to je
upitno, zato što, izgleda, sa povećanjem imetka i želje također
rastu i čak ni najbogatiji ne mogu potpuno ostvariti sve svoje
snove. Ali slučaj mnogo siromašnije većine je gori. Oni čak ne
mogu imati pristup ni osnovnim životnim podobnostima, da
ne govorimo o luksuzu koje bogato društvo može priuštiti.
Siromašni su ti čije emocije i želje moderni mediji pustoše. Iz
dana u dan oni u njihova bijedna boravišta ubacuju ružičaste
slike sjajnog života sa velikim i raskošnim kućama, basnoslovnim
baščama, mnoštvom luksuznih auta, helikoptera, privatnih
aviona i armije poslužitelja. Životni stil Holivuda i Beverli Hilsa sa
bučnim pijankama, plesovima, zabavama i veseljima, ili života
u kasinima, kockarnicama, ili sve što sapunice i serije mogu
dočarati zamame su kojima se najsiromašniji ljudi obasipaju. Pa
ipak, samo mali broj njih, od najbogatijih, mogu samo sanjati
da steknu ovaj Džennet na Zemlji. No, siromašni ljudi će posve
sigurno izgubiti interes za svoja siromašna obična okruženja.
Dom i ognjište neće više za njih imati nikakve privlačnosti.
78
Društveni mir
Nedostatak kulture i civilizacije stoje nanizani naspram ove
ružičaste vizije, i, u ovom kontekstu, stvarnost njihovog
vlastitog života počinje gubiti svako značenje. Ako je ovo krajnje
dostignuće društva, koje se hrani ispraznim zadovoljstvima i
nestvarnim vizijama, onda će sve – toplina i mir doma i ognjišta
- postati sve više samo privid. Za njih neće ostati ništa za šta bi
živjeli u budućnosti.
Trebat će više od jedne mjere da se ponovo uspostavi
tradicionalna porodična jedinica neophodna da svoje članove
veže uzajamnim povjerenjem, pouzdanjem i toplinom koja
stvara mir. Ali, možda smo isuviše zakasnili da govorimo o
ovome.
Islam ima jasnu poruku. On ima dobro definisan plan da zaštiti,
nadzire i čuva univerzalni porodični sistem ili da ga ponovo
izgradi gdje god je bio potpuno uništen.
Prema islamu, disciplina mora biti usađena kroz uvjerenje i
razumijevanje u svakoj oblasti društvene aktivnosti, i izgubljena
ravnoteža mora biti ponovo uspostavljena.
Veo i njegova stvarnost
Ljudi na Zapadu očigledno su pogrešno razumjeli islamski
društveni sistem pardah (to jest -veo), viđen kao razdvajanje
između dva spola. Ovo pogrešno razumijevanje djelimično
potiče iz zloupotrebe istinskih učenja islama u mnogim
dijelovima muslimanskog svijeta i negativne uloge zapadnih
medija. Postalo je pravilo kod zapadnih medija da sa islamom
povežu nedolično ponašanje gdje god se ono dogodi, ali da se
uzdrže od toga da povežu ponašanje Jevreja, kršćana, budista ili
hinduista s njihovim religijama.
Islamska naredba vela (nemiješanja) sigurno nije proizišla
iz uskogrudih stajališta prošlih mračnih vremena. Zapravo,
79
Islamski odgovor na suvremena pitanja
pitanje miješanja ili nemiješanja u društvu nema nikakve veze
s napretkom ili zaostalosti vremena. Društva su kroz historiju
ili plivala skupa sa krunom ili padala u korita društvenih ili
religioznih valova.
Koncept ženske slobode uopće nije napredni trend ljudskog
društva. Postoje snažni dokazi da su i u dalekoj prošlosti kao i
u bližem periodu ljudske historije žene kao klasa društva imale
vrlo utjecajan i istaknut položaj u ljudskom društvu u raznim
dijelovima svijeta.
Slobodno i nesputano spolno općenje između muškaraca i žena
u društvu nije ništa novo i neobično. Civilizacije su dolazile i
odlazile. Načini ponašanja su nastavljali da se kolebaju između
jednog stila i drugog. Bezbrojno mnoštvo društvenih težnji
padalo je i vraćalo se u svakidašnji život u drugačijim uzorcima
samo da bi, na svaki okret kaleidoskopa, prošlo kroz nove
pokuse i uobličavanja. Pa ipak, nikada nije bio utvrđen nikakav
trend pomoću kojeg bismo sa sigurnošću mogli zaključiti da su
se kroz historiju društva kretala od odvajanja ka miješanju ili od
ograničenja do razmjerne jednakosti i slobode žena.
Početak novog doba u pravima za žene
Ovdje je jedino prikladno da svoju pažnju skoncentrišemo na
mračni period u historiji Arabije kad je došlo do pojave islama,
kroz Božije naredbe – kako mi muslimani vjerujemo, ili kao
lična učenja Muhammeda s.a.v.s. – kako nemuslimani hoće
da to bude. Kakav god da je pogled nekih teologa, islamska
učenja u pogledu nemiješanja spolova uopće nisu predstavljala
ponašanje Arapa.
Društvo u Arabiji je u to vrijeme bilo krajnje proturječno u
svom stavu prema ženama. S jedne strane, seksualna sloboda,
slobodno miješanje muškaraca i žena i raskalašene orgije sa
80
Društveni mir
vinom, ženama i pjesmom bile su odlike arapskog društva.
S druge strane, rođenje djevojčice smatralo se poniženjem i
krajnjom sramotom. Izviješteno je da su neki ‘ponosni’ Arapi
svojim rukama ukopali svoje novorođene kćeri da izbjegnu ovu
sramotu.
Žene su bile tretirane kao pokretna imovina i bile su lišene prava
da se suprotstave svojim muževima, očevima ili drugim muškim
članovima porodice. Međutim, bilo je izuzetaka u ovom pravilu.
Povremeno bi neka žena sa izvanrednim sposobnostima za
rukovođenjem igrala značajnu ulogu u poslovima plemena.
Islam je promijenio sve ove društvene situacije, ne kao prirodni
progresivni ishod društvenih zategnutosti nego kao izabrani
sudac vrijednosti - utemeljenjem novih vrlina. Kroz Božije objave
bio je diktiran jedan novi društveni sistem koji nije bio povezan
sa uobičajenim silama koje oblikuju društvo.
Kroz učenja nemiješanja seksualna raspuštenost bila je
odjednom zaustavljena i bio je uveden red u odnosima između
muškaraca i žena na temeljima dubokih moralnih principa.
Status žena je istovremeno bio podignut do tako visokih
standarda da one više nisu mogle biti tretirane kao bespomoćna
potrošna roba. Njima je bio dat jednak udio kao i muškarcima u
svim životnim poslovima. Dok su prije islama one bile tretirane
kao pokretna imovina nasljedstva, sada su mogle naslijediti ne
samo imetak svojih očeva nego također i svojih muževa, djece i
bliže rodbine. One su sada mogle hrabro stati nasuprot svojim
muževima i uzvratiti im. Mogle su raspravljati s njima i, naravno,
imale su puno pravo da se ne slažu. One su mogle ne samo biti
razvedene nego su imale jednaka prava da se razvedu od svojih
muževa ako su tako željele.
Kao majke one su u islamu tretirane sa tako dubokim
poštovanjem da je teško naći sličan primjer u drugim društvima
svijeta. Časni Osnivač islama s.a.v.s. bio je taj koji je trebao da se
zalaže za prava žena proglašavanjem po Božijim naredbama da:
81
Islamski odgovor na suvremena pitanja
‘Džennet leži pod nogama vaših majki.’
On nije samo ukazivao da će ovo obećanje biti ispunjeno u
životu poslije smrti, nego i na društveni Džennet koji je bio
obećan ljudima koji pokažu duboko poštovanje i naklon svojim
majkama i budu uvijek nastojali da ih zadovolje i omoguće im
sve udobnosti.
Učenje nemiješanja treba se shvatiti u ovom kontekstu. Ono
nije bilo zbog bilo kakve muške superiornosti, nego je bilo
namijenjeno da utemelji svetost doma; da stvori veće povjerenje
između muškarca i žene; da donese umjerenost osnovnim
ljudskim željama i nagonima; i da ih zauzda i disciplinuje da bi
oni, umjesto da u društvu budu oslobođeni kao moćni demoni,
igrali konstruktivnu ulogu, kao što upregnute sile igraju ulogu u
prirodi.
Učenje o nemiješanju je očito pogrešno shvaćeno kad se uzima
kao nametanje ograničenja na ženske članove muslimanskog
društva u njihovom punom učešću u svim oblastima ljudskih
aktivnosti. To nije istina. Islamski koncept nemiješanja treba
jedino shvatiti u kontekstu mjera da se zaštiti svetost ženske
čistoće i časti žena u društvu, tako da opasnost ugrožavanja ovih
ciljeva bude svedena na najmanju moguću mjeru.
Strogo su osuđeni slobodno miješanje oba spola i tajne afere
između muškaraca i žena. I muškarci i žene se savjetuju da se
uzdrže ne samo od pružanja međusobnih požudnih pogleda
nego da se uzdrže i od takvih pogleda ili fizičkih kontakata koji
mogu voditi nekontrolisanim izazovima. Od žena se očekuje da
se pristojno pokriju i savjetuju se da se ne ponašaju tako da
bi privukle nepoželjnu pažnju čudljivih muškaraca. Upotreba
kozmetike i ukrasa nije zabranjena, ali ne treba da se nosi kad se
žena pojavljuje u javnosti da bi privukla pažnju. Mi u potpunosti
razumijemo da se u sadašnjem stanju društava širom svijeta
ovo učenje čini zapravo grubim, ograničenim i beživotnim.
Međutim, dublje proučavanje cijelog islamskog društvenog
82
Društveni mir
sistema dovest će vas do vjerovanja da je ovaj sud bio ishitren
i površan. Zbog toga se takvo učenje treba shvatiti kao sastavni
dio cijele islamske društvene klime.
Uloga žene u islamskom društvenom sistemu sigurno nije
uloga prilježnica u haremima, niti uloga u društvenom životu
zatvorenom u četiri zida doma, bez dopuštenog pristupa
napretku i lišenog svjetla znanja. Ova nedolična slika islamskog
društvenog sistema samo je prikazana od unutrašnjih i vanjskih
neprijatelja islama ili hodža koji su strašno pogrešno shvatili
islamski način života.
Jedina stvar koju islam neće dozvoliti jeste da žene budu
pretvorene u igračke, da bude eksploatisane ili ostavljene na
milost ili nemilost muške vulgarnosti. Islam uopće ne podupire
takva stajališta o ženama.
Budući da je društvo kao cjelina postalo sve više zahtjevno,
prava je okrutnost prema ženama ako se zahtijeva da one uvijek
moraju biti svjesne svog izgleda, pojave i načina kako su obučene
i našminkane. Ženski šarm se stalno izlaže. Čak je i kod prodaje
prehrambene robe ili dnevnih potrepština, kao što je prašak za
pranje, potrebno reklamiranje ženskim modelima. Neprirodan,
otmjen i skup način života predstavljen je kao neophodnost za
ženu da bi ostvarila svoje snove. Takvo društvo ne može dugo
ostati uravnoteženo, umjereno i zdravo.
Prema učenju islama, žena mora biti oslobođena od iskorištavanja
i igranja uloge instrumenta zadovoljstva. Žene moraju imati više
vremena za sebe da ispune odgovornosti prema svom domu i
svojoj budućoj generaciji.
Jednaka prava za žene
Danas se čuje mnogo o ženskim slobodama i ženskim pravima
itd. Islam govori o sveobuhvatnom temeljnom principu koji
83
Islamski odgovor na suvremena pitanja
podrazumijeva sve situacije:
... I one (žene) imaju pravo nad muškarcima kao
što oni (muškarci) imaju nad njima (u jednakosti);
(to jest, za žene su jednaka prava kao i za
muškarce, kakva muškarci imaju prema ženama.
Tu je, prema tome, potpuna jednakost i nema
nikakve razlike između temeljnih ljudskih prava
žena i muškaraca;) inače, muškarci imaju jednu
vrstu prednosti nad njima. A Allah je moćan,
mudar.
(Sura 2: ajet 229)
Na drugom mjestu Časnog Kur’ana navedeno je:
Muškarci su zaštitnici žena zbog prednosti koju je
Allah podario jednima nad drugima, i zato što oni
(muškarci) troše (na njih) svoj imetak...
(Sura 4: ajet 35)
Iz arapske riječi Qavvamun (što znači-staratelj i čuvar, koji je
odgovoran za one podređene, da idu Pravim putem) neka
ulema orijentisana ka mišljenju iz srednjeg vijeka (doktori
religije) zaključuje i tvrdi da to znači superiornost muškaraca nad
ženama, dok se ajet samo odnosi na prednost koju izdržavatelj
ima nad svojim članovima obitelji. Kao takav, staratelj je bolje
osposobljen da upotrijebi moralni pritisak i odgoji ih da ostanu
na ispravnom putu i on je odgovoran za to. Što se tiče osnovnih
ljudskih prava, to se ni na koji način ne odnosi na to da žene nisu
84
Društveni mir
jednake s muškarcima ili na mušku superiornost nad ženama.
Zadnji dio ajeta odnosi se na već spomenutu prednost i čini
očiglednim da su uprkos ovoj prednosti temeljna prava žena
potpuno jednaka pravima muškaraca. Arapska slova va trebaju
biti prevedena sa značenjem ‘uprkos činjenici da’ ili ‘dok’ i u
ovom kontekstu to se čini jedinim ispravnim prijevodom.
Dozvola za više žena
Na Zapadu je, kad se govori o islamu, posve uobičajeno
suprotstaviti se pitanjem: da li islam dozvoljava muškarcu da se
ženi četiri puta i istovremeno drži četiri žene? Ja imam mnogo
iskustva u učešću na mnogim javnim i odabranim skupovima
intelektualaca u zapadnom svijetu. Rijetko pamtim priliku kad
ovo pitanje nije bilo postavljeno.
Češće se dešava da ustane neka gospođa, i, naravno, uz dužno
izvinjenje, nevino pita da li stvarno islam odobrava četiri žene ili
ne. Očigledno, svako zna odgovor. No, može biti da je ovo jedini
aspekt islama koji je tako dobro poznat na Zapadu. Drugi dobro
poznat aspekt na Zapadu je terorizam, ali u stvarnosti terorizam
nema ništa sa islamom. (Vidi knjigu ‘Ubistvo u ime Allaha’ od
govornika.)
Kakvu vrstu jednakosti između muškaraca i žena islam predočava
kad je muškarcu dozvoljeno da ima četiri žene, a žena može
zadržati samo jednog muža? Ovo je druga forma istog pitanja,
koje je, ja vjerujem, samo upotrijebljeno kao instrument
brisanja bilo kakvog dobrog dojma o islamu koji je govornik
možda stvorio. Na manje formalnim skupovima, na kojima se
ne drži pedantno do uljudnosti i učtivosti, isto pitanje postane
predmet šale i ruganja prije nego jednostavno pitanje.
Prije mnogo decenija, kad sam studirao u Školi orijentalnih i
afričkih studija Univerziteta u Londonu, jednog pakistanskog
85
Islamski odgovor na suvremena pitanja
studenta salijetao je student Englez uvijek istim pitanjem i
nekako je svaki put to izmamilo smijeh. Jedanput, sjećam se,
kad je njihovo ruganje prešlo granicu, on se odjednom okrenuo
i pitao mladog Engleza: ‘’Zašto vi nama prigovarate što imamo
četiri majke kad nemate prigovora protiv toga što vi imate četiri
oca?’’ On je, naime, igrom riječi, na mudar način iskoristio
englesku riječ ‘forefathers’, koja znači predak, ali je u izgovoru to
zvučalo kao riječ ‘fourfathers’, što znači četiri oca, što je potuklo
izazivača njegovim vlastitim oružjem.
Prividno, to je bila šala, ali kad to dublje ispitate, otkrit ćete
mnogo više od šale, jer se ona odnosi na tragičnu situaciju koja
prevladava u društvima i nudi prikladan slučaj za poređenje
vladanja islama sa vladanjem modernog društva. To nije samo
tema za bezbrižne studentske skupove, nego čak ni ozbiljni i
poštovani članovi društva ne smatraju neljubaznim i neučtivim
da šalom izraze svoju osudu ove islamske naredbe.
Ja sam nedavno primio pismo od starijeg sudije u Frankfurtu,
za kojeg lično znam da je vrlo mudar, otvorenog uma, uljudna
i dobronamjerna osoba. On je, također, prigovarao na islamsku
dozvolu za više žena i nije mogao potisnuti izazove da to uvjerljivo
objasni uz pomoć grube šale - ili sam bar ja tako mislio. Za jedan
moment ja sam mislio da uzvratim na njegovu šalu šalom o
četiri oca (‘fourfathers’), ali je nadvladala razboritost i ja sam,
elhamdulillah, donio bolju odluku.
Kratak odgovor koji sam mu poslao bio je, kao prvo, da ova
islamska odredba o ženidbi sa više žena nije općenito načelo.
Ona se odnosi na određene situacije kad postane neophodno
za očuvanje zdravog društva i prava žena da ovu odredbu imaju
na raspolaganju.
Časni Kur’an je logična Knjiga. Kao takva, ona nije mogla narediti
muslimanima da izvrše ono što je nemoguće. Bog je stvorio
muškarce i žene u gotovo jednakom broju – tu i tamo manje ili
više. Kako može razumna religija kao islam, koja neprestano ističe
86
Društveni mir
činjenicu da nema nedosljednosti između Božijeg Djela i Božije
Riječi, propovijedati nešto tako očito neprirodno i nerealno, što
bi, ako bi se poduzelo, stvorilo strašne situacije neravnoteže,
nepremostivih teškoća i razočarenja. Zamislite malu zemlju sa
jednim milionom muškaraca u godinama za ženidbu i skoro isti
broj žena. Ako bi se ova odredba uzela kao naredba da je svi
doslovno slijede, onda bi, u najbolju ruku, 250.000 muškaraca
oženilo jedan milion žena, a 750.000 muškaraca ostalo bi
neoženjeno.
A opet se među svim religijama svijeta islam ističe po svom
naglašavanju braka za svakog muškarca i ženu. Časni Kur’an
opisuje odnos između muža i žene kao prirodno zasnovan na
ljubavi i ono što omogućava izvor mira jedno za drugo:
I (dozvoljene su vam) čestite žene vjernice, i čestite
žene od onih kojima je data Knjiga prije vas, kad
im dadnete njihove vjenčane darove, zaključujući
važeći brak, a ne čineći blud, niti uzimajući tajne
ljubavnike...
(Sura 5: ajet 69)
U isto vrijeme Kur’an odbija beženstvo (npr. Sura 57:28) tvrdeći
da je to institucija koju su ljudi stvorili. Nema se šta postići
zatvaranjem od ostatka svijeta ili kaznom sa poricanjem prirodnih
želja. Institucija braka je u islamu dobro utemeljena, ali vrijeme
mi ne dozvoljava da se udaljavam i diskutujem o različitim
zahtjevima odabira bračnih partnera, pravnim lijekovima koji su
na raspolaganju i naredbama i propisima o razvodu itd.
Da se vratimo odredbi za više žena. Očito je iz proučavanja
87
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Časnog Kur’ana da se govori o posebnoj situaciji poslijeratnog
perioda. To je vrijeme kad je društvo ostalo sa velikim brojem
siročadi i mladih hudovica, i ravnoteža muškog i ženskog
stanovništva je ozbiljno poremećena. Slična situacija je
prevladavala u Njemačkoj poslije Drugog svjetskog rata. Pošto
islam nije većinska religija u Njemačkoj, ova zemlja je ostala
bez rješenja ovog problema. Strogo učenje kršćanstva o braku
s jednom ženom nije moglo ponuditi rješenje. Zbog toga su
stanovnici Njemačke morali trpjeti posljedice ovih neravnoteža.
Bio je ogroman broj djevica, potištenih neudatih djevojaka i
mladih hudovica za koje je bilo nemoguće da se udaju. Brak je
za njih postao san koji nisu mogle ostvariti.
Njemačka nije bila jedina zemlja na prostranom kontinentu
Evrope koja je doživjela takve krajnje opasne društvene
probleme gigantskih razmjera. Glavni razlog ovoga bila je
neravnoteža muškog i ženskog stanovništva. Bio je isuviše velik
izazov za poslijeratno njemačko društvo da se suprotstavi takvoj
struji i kontrolira rast moralnog propadanja i zbrkanosti koje su
prirodno, obilno i neuravnoteženo bujale.
Kao što svaka nepristrasna osoba može jasno vidjeti, jedino
rješenje za sve takve teško rješive uznemirenosti je da se
muškarcima odobri da ožene više od jedne žene. Ovo nije
predloženo kao rješenje za zadovoljavanje njihovih tjelesnih
želja, nego za zadovoljavanje iskrenih potreba ogromnog broja
žena. Ako se odbaci ovo vrlo logično i realno rješenje, jedini
alternativni put koji je društvu ostao jeste da se naglo izopači u
pokvareno i raskalašeno društvo.
Ali jao! Zapad je već odabrao ovaj put.
Kad ponovo realnije i trezvenije ispitate ova dva stajališta –
dopuštenje ili nedopuštenje za više žena, ne možete a da ne
primijetite kako nije pitanje jednakosti između muškaraca
i žena, nego je to jednostavno izbor između odgovornosti i
neodgovornosti.
88
Društveni mir
Islam jedino odobrava više od jedne žene pod uvjetom da
muškarci sa punom odgovornošću prihvate izazov takvih teških
i posebnih situacija i da u potpunosti postupaju pravedno i sa
drugom, i sa trećom i sa četvrtom ženom:
A ako se bojite da nećete postupati pravedno
prema siročadima, onda oženite žene koje želite,
po dvije, i po tri, i po četiri. A ako se bojite da
nećete postupati pravedno (i jednako) između
njih, onda samo jedna (je dosta), ili one koje vaše
desne ruke posjeduju. To je najbliži (način) za vas
da se čuvate od nepravednosti.
(Sura 4: ajet 4)
Izbor koji isključuje ovu odredbu je mnogo teži i opasniji.
Prekomjeran broj žena ostavljenih bez braka ne može se kriviti za
nastojanje da primame i zavedu oženjene muškarce u društvima
koja nisu duboko religiozna. Konačno, i žene su također ljudska
bića. One imaju svoje emocije i neispunjene želje. Dok su
psihičke traume rata uvećale nagon da nađu nekoga kome se
mogu obratiti, život bez sigurnosti braka i doma, bez životnog
partnera i bez nade za djecom je prazan život. Takva budućnost
je toliko prazna i tužna koliko i sadašnjost.
Ako takve žene nisu zbrinute i usvojene u skladu sa zakonom
kao dio društvenog sistema na principu obostranog popuštanja,
to može igrati haotičnu ulogu u vezi s mirom u društvu. One će,
svakako, na nedozvoljen način tražiti muževe udatih žena. Ishod
mora biti protivan zdravom razumu. Vjernost će biti upropaštena.
Udate žene će početi da gube vjeru u svoje muževe; sumnje
će rasti. Rastući nedostatak uzajamnog povjerenja između
89
Islamski odgovor na suvremena pitanja
muža i žene će poljuljati temelj mnogih domova. Za nevjerne
muškarce koji će živjeti sa osjećajem krivice dalje će stvoriti
psihološke komplekse i sklonost prema većem zlu. Plemeniti
koncept ljubavi i odanosti bit će među prvim žrtvama. Romansa
će početi da gubi dostojanstvenost i spustit će se na otrcanu,
prolaznu zaslijepljenost.
Oni koji govore o jednakosti muškaraca i žena u svakoj oblasti
zaboravljaju da pitanje jednakosti postaje nevažno u onim
oblastima gdje su muškarci i žene drugačije građeni.
Naprimjer, samo žene mogu rađati djecu. Jedino one mogu
proći kroz više od devet mjeseci uzgajanja sjemena ljudske
generacije. Žena je ta koja može paziti na svoje bebe, bar u toku
ranog perioda njihovog djetinjstva, dok ni jedan muškarac to
ne može. Zbog dugih i krajnje intimnih krvnih veza sa svojim
potomstvom, žene su te koje imaju daleko snažniju psihološku
povezanost sa djecom u poređenju s muškarcima.
Ako društveni i ekonomski sistemi zanemare ovu urođenu razliku
između muškarca i žene, i tome odgovarajuće razlike u ulozi
dvaju spolova u društvu, onda je za takav društveno-ekonomski
sistem određeno da ne može proizvesti zdravu ravnotežu.
Uglavnom zbog ovih urođenih razlika između muškog i ženskog
islam predlaže odgovarajuće različite uloge za svakoga.
Žena mora biti oslobođena, koliko god je moguće, obaveze
da zarađuje za porodicu. U principu, ova odgovornost mora
pasti na ramena muškaraca. Pa ipak, nema razloga da ženama
bude uskraćeno pravo da igraju svoj dio u kolotečini ekonomije
pod uvjetom da nađu slobodno vrijeme za to, to jest, da ne
zanemare svoju najvažniju odgovornost ljudske reprodukcije,
porodične brige i propratnih dužnosti. Ovo je upravo ono što
islam predlaže.
Opet, žene općenito imaju slabiju i nježniju građu. Pa ipak ih
je Bog, iznenađujuće, snabdio jačim potencijalima u njihovoj
prirodi. Ova svojstva su uglavnom zbog prisustva dodatnog
90
Društveni mir
pola hromozoma u njihovim ćelijama, koji je odgovoran za
razliku između muškaraca i žena. To je očito omogućeno zbog
zadovoljavanja posebnog izazova koji je stavljen na njih u toku
trudnoće, poroda i perioda dojenja. Svejedno, ovaj potencijal
ne čini ženu vanjski snažnijom i jačom. One se ne trebaju, tek
u ime jednakosti ili neko drugo ime, tjerati na teške poslove
sa proizvodnog ekonomskog polja. To, također, zahtijeva da se
trebaju tretirati sa više nježnosti i ljubaznosti. Žene trebaju nositi
manji teret u svakodnevnom životu i ne treba ih prisiljavati da
nose jednak teret s muškarcima u javnim aktivnostima.
Iz navedenog proizlazi - ako je zadatak vođenja doma posebna
oblast odgovornosti koja treba biti pripisana bilo muškarcu ili
ženi, žena očito onda ima mnogo veću zaslugu nego muškarac
da obavi takve odgovornosti. Uz to, ženama je po prirodi
pripisana odgovornost da paze na djecu. Takva odgovornost
može se samo djelimično dijeliti sa muškarcima.
Ženama mora biti poklonjeno pravo da ostanu u domu više nego
muškarci; ako u isto vrijeme one budu oslobođene odgovornosti
zarađivanja sredstava za život, slobodno vrijeme koje im je na
raspolaganju moraju iskoristiti za sebe ili za društvo kao cjelinu.
Ovako je rođen koncept ‘ženino mjesto je u kući’. Nema pitanja
o tome da su one zavezane za svoje pregače ili zatvorene u četiri
zida svoje kuće. Islam ni na koji način ne poseže za pravima žena
da idu izvan kuće u svoje slobodno vrijeme kako bi obavile bilo
koji zadatak ili učestvovale u bilo kojem zdravom zanimanju koje
izaberu, pod uvjetom, opet, da ne ugroze interese i prava buduće
generacije ljudskog roda koja im je povjerena. Između ostalih
razloga, zbog ovoga islam strogo osuđuje pretjerano druženje ili
slobodno miješanje spolova. Zbog toga je islamski prijedlog da
je dom centar ženinih aktivnosti vrlo mudro i praktično rješenje
za većinu bolesti modernih vremena. Kad žene prenesu svoje
interese dalje od doma, to mora biti po cijenu porodičnog života
i zanemarivanja djece.
91
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Izgrađivanje porodičnog života oko važne centralne figure
majke zahtijeva jačanje drugih krvnih veza i uspostavljanje
iskrene naklonosti sa bližnjima. Čak i ako svako od njih možda
živi odvojeno, islam podupire i promoviše ovaj koncept uvećane
porodice iz mnogo razloga, od kojih su neki sljedeći:
1) To sprečava pojavu neravnoteže u društvu.
2) Ako su u porodici promovisani snažna ljubav i
naklonost između braće i sestara, oca i kćeri, majke i sinova
itd., to će prirodno voditi učvršćivanju i zaštiti zdrave porodične
jedinice. Ovo prirodno vezivanje je dalje ojačano sistemom
odnosa koji ga okružuju u formi istinske naklonosti i bliskosti
između tetaka, tetična, amidžića, rođaka, unuka i djedova i
nena. Za ovaj uvećani porodični sistem bit će otvorene nove
avenije traženja topline i zdravog zadovoljstva, proizišlih iz
svijesti pripadanja.
3) Za instituciju porodice u takvim slučajevima manja je
vjerovatnoća da će se razdijeliti. Dijeliti isti krov u ime porodice
neće više biti beznačajno kako općenito nalazimo danas.
Članovi porodice će nastaviti da teže ka centralnom svjetioniku
starijih članova porodice i većina porodičnih aktivnosti će se
vrtiti oko ovih osovina. Neće više biti zaboravljenih i snuždenih
pojedinaca poslanih u potkrovlje ili podrum društvenog poretka,
ili uklonjenih iz porodica kao beskorisni predmeti.
Ovo je upravo islamski koncept doma i porodice, koja se smatra
najvažnijom centralnom jedinicom u društvu. Uglavnom, zbog
ove razlike u stajalištima mi danas u modernim društvima
svijeta nalazimo mnogo više slučajeva napuštenih starih ili
nesposobnih roditelja koji se smatraju teretom za porodice.
92
Društveni mir
Briga o starijim
Odgovornost za brigu o starima postepeno se prebacuje na
državu. Briga o starijim predstavlja teški teret za nacionalnu
ekonomiju. Koliko god je država spremna da potroši, to im
nikada ne može kupiti mir i zadovoljstvo. Najstrašnije osjećanje
da su odbačeni, ostavljeni, napušteni, i najbolnija spoznaja
rastuće praznine unutrašnje usamljenosti, problemi su za
mnoge bez rješenja. Smatrati da će se o daljoj rodbini brinuti
ostatak porodice postalo je skoro nemoguće i zamisliti.
U takvim društvima vremenom je potreba za domovima za
starije sve veća. Pa ipak, nije uvijek moguće da država odvoji
dovoljno novca da im osigura čak ni minimalne zahtjeve
pristojnog života. Fizičke bolesti se mnogo lakše liječe ili ublaže,
ali duboke psihološke traume od kojih priličan broj starijih
članova modernih društava pati daleko je teže liječiti.
U pretežno muslimanskim zemljama, koliko god su se moralne
vrijednosti možda i pogoršale, ovakvo stanje koje prevladava
u ostatku suvremenog društva nezamislivo je. Smatra se
nemilošću, sramotom i uvredom ako se sa starijima postupa s
takvim nepoštovanjem i bešćutnošću. Za većinu muslimana je
sramota da se na državu prenese odgovornost za stariju rodbinu
čak i ako je država voljna da ih pazi.
Tako se uloga muslimanske žene u domu i porodici ne završava
kad djeca odrastu. Ona ostaje duboko vezana za prošlost kao i
za budućnost. Njena ljubaznost i ljudska briga, njena urođena
sposobnost da pazi na one kojima je potrebna briga postaje
potpora za starije članove društva. Oni ostaju dragocjeni i
poštovani kao i prije i smatraju se neodjeljivim članovima
porodice. Majka igra glavnu ulogu u brizi o njima i pravi im
društvo, ne kao naporno i dosadno zanimanje, nego kao prirodan
izraz ljudske srodnosti. Tako, kad i ona ostari, može biti sigurna
da je takvo društvo neće odbaciti niti ostaviti napuštenom kao
93
Islamski odgovor na suvremena pitanja
ostatak prošlosti.
Naravno, postoje izuzeci u svakom društvu; i ima slučajeva da se
stariji smatraju ostacima prošlosti i zamornim teretima u nekim
muslimanskim porodicama koje žive pod utjecajem modernih
trendova. Ali u cjelini, muslimanska društva, za razliku od drugih
društava, u suštini nemaju domove za napuštene roditelje.
Ovo me podsjeća na šalu koja će možda neke ljude nasmijati, a
drugi će plakati. Jedanput je dijete s mnogo bola i neugodnosti
posmatralo loše postupanje svog oca prema djedu, koji je
postepeno bio premješten iz dobro pripravljene i udobne glavne
spavaće sobe u manji i manje udoban smještaj, dok konačno
nije bilo odlučeno da ga uklone u dio za sluge. U toku izuzetno
oštre zime djed je prigovarao za svoju sobu da je isuviše hladna
i da mu je jorgan pretanak i ne može da ga utopli da mu bude
udobno. Otac je počeo tražiti dodatnu deku iz zalihe starih,
nekorisnih deka. Posmatrajući ovo, dijete se okrenulo svom ocu
i tražilo: ‘Molim te, nemoj dati sve deke djedu. Čuvaj neke za
mene da ih ja mogu dati tebi kad ostariš.’
U ovom nevinom izrazu dječijeg nezadovoljstva koncentrisana
je sva duševna muka starije generacije u modernim vremenima.
U muslimanskim društvima rijetko se mogu naći takvi izuzeci
koliko je rijetko i postaje sve rjeđe naći izuzetke među rodbinom
u modernim društvima da postupaju dobro prema starijim.
Muslimani su poučeni:
Tvoj Gospodar je naredio: ‘Ne molite se nikome
osim Njemu, i pokazujte dobročinstvo prema
roditeljima. Ako jedno od njih ili oboje dožive
94
Društveni mir
starost s tobom, nikada im nemoj reći: ‘Uf,’ ili
podviknuti na njih, nego sa njima govori blagim
riječima i sa poštovanjem. I spusti prema njima
ponizno krilo milosti, i reci: ‘Moj Gospodaru,
smiluj im se oboma, kao što su njih oboje mene
podizali dok sam bio dijete.
(Sura 17: ajeti 24-25)
Ovi ajeti su najznačajniji u vezi s navedenom temom. Poslije
Božijeg Jedinstva, ljudska bića trebaju kroz svoju ljubav,
naklonost i uljudnost dati prednost nad svim drugim stvarima
svojim roditeljima, koji su dostigli stare i teške godine.
Dalje, ovi ajeti govore o situacijama kad ponašanje jednog ili
oba roditelja postane izuzetno naporno, i ponekad uvredljivo.
U odgovoru na to, čak ni mali izraz gnušanja ili osude ne smije
prijeći preko jezika. Naprotiv, s njima trebate postupati s
dubokim poštovanjem.
Naglašavanje važnosti izvanrednih odnosa između jedne i druge
generacije osigurava nam da se ne javljaju nikakvi generacijski
jazovi. Takvi jazovi uvijek sprečavaju prenošenje tradicionalnih
moralnih vrijednosti na novu generaciju.
Islamska društvena filozofija zbog toga uči da ni jedna generacija
ne treba dopustiti da se pojavi jaz između nje i prethodne
generacije i između nje i buduće generacije. Generacijski jazovi
su potpuno strani islamu.
Kao što sam ranije rekao, porodični koncept u islamu nije
ograničen na članove jednog doma. Sljedeći ajet nalaže
muslimanima da troše ne samo na svoje roditelje nego također
i na svoje bližnje koji su spomenuti uz roditelje, po redoslijedu
koji više vole, tako da njihov osjećaj časti ne bude povrijeđen i
da se promoviše uzajamna ljubav.
95
Islamski odgovor na suvremena pitanja
I obožavajte Allaha i nemojte Mu nikakvog druga
pripisivati, i činite dobročinstvo roditeljima, i bližoj
rodbini, i siročadima, i siromašnim, i komšiji koji
vam je rodbina, i komšiji koji vam nije rodbina,
i prijateljima, i putniku, i onima koje vaše desne
ruke posjeduju. Sigurno, Allah ne voli ohole i
hvalisave.
(Sura 4: ajet 37)
Časni Kur’an govori da morate voditi računa o ljubaznosti prema
svojim roditeljima.
Ako suvremeno društvo nauči pouku iz ovih naredbi, mnogi
problemi s kojima se danas suočava i koji predstavljaju mrlju
u naprednom društvu neće više postojati. Nikakvi domovi za
stare neće biti potrebni, osim za neke stare ljude koji, nažalost,
nemaju bliske rodbine da pazi na njih. Uza sve to, u islamskom
društvu ljubav između roditelja i djece toliko se naglašava da je
nemoguće za dijete da radi vlastitog zadovoljstva napusti svoje
roditelje kad oni ostare.
Buduća generacija
Što se tiče buduće generacije, Časni Kur’an obrazuje i odgaja
društvo na jedinstven način. On uči da je za postizanje najboljeg
odnosa između vas i vaše djece prijeko potrebno da odnos
između muža i žene također bude izvanredan.
U vezi s ovim, ranije citirani ajet (Sura 4: ajet 35) koji se odnosi na
staratelje (Qavvamun) stavlja vrlo veliku odgovornost na muža.
Ako njegovo postupanje ne vodi stvaranju idealne atmosfere
96
Društveni mir
za zdrav porodični život, on nije uspio u svojoj odgovornosti i
postupcima kao staratelj (Qavvam). Treba da zapamtite da
je najbolji primjer Qavvam bio Časni Osnivač islama s.a.v.s.
lično. On nije bio ni grub, ni diktator, niti je na bilo koji način
bio neugodan ili pretjerano naporan u odnosu prema svojoj
porodici. Da ih čuva na pravom putu bila je velika odgovornost,
no način kako je on ispunio ovu dužnost služi kao izvanredan živi
primjer za sva buduća vremena i za sve one koji žele da istražuju
i shvate stvarno značenje riječi Qavvam.
U poznatom hadisu Abu-Hurejra navodi da je Časni Poslanik
s.a.v.s. rekao:
Najbolji od vjernika u stvari vjere je onaj ko ima lijep
moral; a najbolji od vas su oni koji najbolje postupaju prema
svojim ženama. (Tirmizi)
Ako roditelji zaista žele da njihova djeca odrastu u članove
ispravnog društva, treba da zapamte da će uzajamni odnosi
između muževa i žena igrati važnu ulogu u stvaranju dobrog ili
lošeg karaktera njihove djece.
Časni Kur’an uči:
I oni koji ne svjedoče lažno, i kad prolaze pored
nečeg besmislenog, prolaze dostojanstveno; I
oni koji, kad ih opomenu o ajetima Gospodara
njihovog, ne ostaju ni gluhi ni slijepi; I oni koji
govore: ‘O Gospodaru naš, podari nam u našim
bračnim drugovima i djeci radost očima našim i
učini nas vođama bogobojaznim.’
(Sura 25: ajeti 73-75)
97
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Ova dova posjeduje jedinstven šarm i puna je duboke mudrosti.
Oba partnera u braku poučena su da čine dove jedno za drugo
i za svoju djecu da im Bog uvijek osigura duboko zadovoljstvo
i sreću koju će dobivati jedno od drugog, kao i od djece, i da
njihovu djecu učini prethodnicima i vođama bogobojazne,
ispravne generacije.
Samo treba svako na sebi primijeniti ovo učenje da u potpunosti
shvati značaj ovog ajeta. Kad vi nešto želite odsutnog duha,
to možda neće značajno uticati na vaše vladanje, ali kad za to
revno molite, onda će ta dova sigurno utjecati na vaše vladanje.
Naprimjer, ima mnogih koji žele govoriti istinu, ali ova njihova
želja rijetko biva ostvarena. Onima koji revno mole Boga da
im On podari istinoljubivost njihove dove donose daleko veći
utjecaj u njihovom vladanju od onih koji tek ponešto žele
odsutnog duha. Mora biti učinjen istinski napor u popravljanju
čovjekovog vladanja. Čovjek bi postupao zaista neobično ako
poslije ovakve dove prema svojoj ženi i djeci postupa na način
koji nije u skladu s navedenom dovom.
Okrećući se posebno mlađoj generaciji i njihovim pravima,
obavezama i odgoju, Časni Kur’an opominje:
O vi koji vjerujete! Bojte se Allaha; i neka svaka
duša gleda šta unaprijed šalje za sutra. I bojte se
Allaha; uistinu je Allah dobro obaviješten o onom
što vi radite.
(Sura 59: ajet 19)
Časni Kur’an upozorava roditelje da ako ne ispune svoju obavezu
prema svom potomstvu i iza sebe ostave generaciju čije je
vladanje za osudu, onda će roditelji biti odgovorni pred Bogom.
Opet, roditelji se upozoravaju da ne ubijaju svoju vlastitu djecu
98
Društveni mir
u smislu da postanu posrednici i odgovorni na neki način u
uništavanju njihovog karaktera. (Sura 6: ajet 152)
Časni Poslanik s.a.v.s. strogo je savjetovao da postupamo s
ljubavlju, ljubaznošću i poštovanjem ne samo prema vlastitoj
djeci nego isto tako i prema mlađoj generaciji u cjelini.
Uvijek postupajte s poštovanjem i ljubavlju prema
svojoj djeci.
(Ibn- Madža; Knjiga ‘Adab; glava Birul-Valad)
Ne možemo a da ne opazimo kako je upravo ovo učenje ono
što suvremeni svijet treba danas. Danas se u Britaniji odvija
ozbiljna debata u vezi sa mogućim donošenjem zakona po
kojem će roditelji biti posredno odgovorni, u očima zakona, za
zločine koje počine njihova djeca i prema tome će sudovi za
maloljetnike s njima postupati kao s prijestupnicima. Smatra se
da bi na ulicama Velike Britanije bilo mnogo manje kriminala da
su roditelji ispunili svoju dužnost i ozbiljnije disciplinirali i odgojili
svoju djecu. No, pitanje je dokle kaznene i ograničavajuće mjere
mogu popraviti kvalitet društva kad u pozadini nema nikakvog
religijskog morala da djeluje u svakoj sferi života?
Osuđivanje besmislenih, beskorisnih zanimanja
Časni Kur’an ide dalje govoreći o navedenoj temi prisutnoj u
društvu:
I koji se okreću od svega što je besmisleno.
(Sura 23: ajet 4)
99
Islamski odgovor na suvremena pitanja
U ovom ajetu Allah kaže: ‘Mudri ljudi ne gube svoju energiju i
sposobnost u beskorisnim i beznačajnim zanimanjima.’
U islamu nije ni loše ni zabranjeno naći vremena za neku
lahku zabavu i islam to ne zabranjuje. Ali ako zabava počinje
vršiti negativan utjecaj na društvo kao cjelinu, to sigurno nije
preporučeno. Osim toga, ako umjesto omogućavanja istinskog
oduška za životne stresove zabava postane cilj sam po sebi, to
će u Kur’anskoj terminologiji biti osuđeno kao laghv (beskorisno
i prazno). Kad se zabava počne uplitati u svakodnevne važne
životne poslove ili uzimati dragocjeno čovjekovo vrijeme koje
inače može biti bolje potrošeno, to će također, prema arapskoj
riječi laghv, biti smatrano besmislenim.
Nema sumnje u to da je televizija donijela ogromno dobro
društvu. Ali djeca sjede cijeli dan pred tv-ekranima buljeći u
njih. Poslije povratka s posla muškarci nastavljaju sjediti pred
ekranom bez obzira šta televizijski program nudi. Na taj način
oni zanemaruju svoje odgovornosti prema djeci, ženama,
prijateljima i društvu kao cjelini. Televizija je zaista postala
prokletstvo modernog doba. Toliko se vremena danas gubi na
gledanje televizije da bi bilo zaista teško i izazovno ispravno
odvagati pozitivne i negativne razloge. Ali to nije sve.
Prikazivanjem filmova o kriminalu televizija često predstavlja
sliku kriminala tako da u srcima djece stvara osjećaj odbojnosti
prema kriminalu umjesto ona postiže suprotno. Čak i u
programima koji su isključivo za djecu nije rijetko naći popularne
likove kako izazivaju nered izmišljanjem dovitljivih obijesnih šala
koje uništavaju mir u kući. Koliko god da su ti programi smiješni i
zabavni, oni sigurno nisu poučni. Nema sumnje da je danas sve
veći broj hirovite djece zbog gledanja takvih programa. Ovakvo
dijete uzrasta s potencijalom da postane kriminalac.
Programi za odrasle nehotice poučavaju novim metodama
činjenja kriminala. Tako je ružičasto oslikan lagodan život zabave
i veselosti, slikovito opisuje šta život treba biti, a sve to ostavlja
100
Društveni mir
lažni dojam na um. Ali jao! Oni ne shvataju udaljenost između
fantazije i stvarnosti, i između onog šta treba biti i šta jest.
Traženje ispraznih zadovoljstava koja su u Časnom Kur’anu
zabranjena nije tako malo ili nevažno, kako većina misli da jest.
Ovaj i mnogi drugi oblici zabave igraju važnu ulogu u stvaranju
atmosfere gdje stepen razočarenja stalno raste. Čovjek se pita
kad može biti dostignuta tačka zadovoljenja.
Kontrola želja
Časni Kur’an zahtijeva obuzdavanje želja: ne može se pustiti da
zavist stvara neumjerene, nezasite želje.
Takvo učenje sadrži vrlo važnu poruku u vezi sa disciplinom i
kontrolisanjem želja. Islam, naravno, nije religija bježanja od
stvarnosti ili odricanja monaštvom ili religija asketizma, čime
se od čovjeka zahtijeva da niječe sve svoje prirodne želje da bi
postigao nirvanu (spas) ili oslobađanje od materijalnog ropstva.
Prema filozofiji nirvane, želje su ono što nas vezuje za materiju
za materijalizam. Jednostavan odgovor je, zapravo, da se
odreknemo svih želja.
Islam odbija takvu filozofiju koju je čovjek stvorio, kao neprirodnu
i neprimjerenu rješavanju problema. Koncept nirvane je bliži
smrti nego miru. Islam nudi potpuno drugačije rješenje. Prema
islamu, uništiti želje nije rješenje životne zagonetke.
Među mnogim mjerama predloženim za stvaranje društvenog
mira je savjet da čovjek treba disciplinirati i ograničiti svoje
želje i držati ih pod kontrolom. Inače, nemoguće je za bilo kojeg
čovjeka da postigne mir kroz zasićenje želja. Kao što je ranije
izneseno, želje uvijek dolaze brže nego što ih čovjek može
slijediti. Koliko god ove mjere izgledale male, one su potencijalno
vrlo djelotvorne i važne. Naprimjer, Časni Kur’an kaže:
101
Islamski odgovor na suvremena pitanja
I ne pružaj svoje oči za onom privremenom koristi
koju smo Mi dali nekim grupama od njih za ljepotu
ovozemaljskog života – da ih time iskušamo. A
opskrba Gospodara tvoga je bolja i trajnija.
(Sura 20: ajet 132)
Časni Kur’an zabranjuje loše mišljenje o drugima, znatiželju,
radoznalost, ogovaranje:
O vi koji vjerujete! Čuvajte se pretjeranog
sumnjičenja; jer neke sumnje su zaista grijeh. I
ne uhodite, i ne ogovarajte jedni druge. Bi li iko
od vas volio da jede meso svog mrtvog brata? Vi
biste to, zaista, mrzili. I bojte se Allaha, sigurno
Allah često prima pokajanje (i) milostiv je.
(Sura 49: ajet 13)
Poštovanje obećanja i ugovora
U islamskom društvu izgradnja povjerenja igra vrlo važnu ulogu.
Nepovredivost povjerenja i međunarodnih ugovora smatra se
temeljnim prema konceptu jedinstva u islamskom društvu.
Vjernici su ovako opisani u Časnom Kur’anu:
102
Društveni mir
Koji paze na svoje amanete i na svoje obaveze.
(Sura 23: ajet 9)
Otklanjanje zla je zajednička odgovornost
Odgovornost poučavanja i odgoja ljudi nije povjerena vladama,
nego samim ljudima kako bi činili dobra djela i uzdržali se od zla.
U naprednijim društvima posao sakupljača smeća je da skupljaju
nepoželjni otpad iz kuća i sa ulica radi odlaganja. U siromašnijim
zemljama domaćice jednostavno bacaju otpad i smeće na ulice
dok one ne postanu zatrpane nečistoćom i više nisu prikladne
kao prolazi. Naravno, odgovornost stanovnika je da čiste kuće,
ali tu mora postojati i neki sistem da se ulice i prolazi održavaju
čistim.
Tragično je da je Zapad naučio važnost ove društvene
odgovornosti da održava čistim mjesta koja ljudi često posjećuju,
a ipak tek treba da prepozna strašnu potrebu stjecanja
odgovornosti društva da se očisti od zločina ljudskog otpada koji
se svakodnevno izlijeva iz domova na ulice i javna mjesta i truje
cijelo društvo.
Islam ovo pitanje tretira obuhvatnije. Primarna važnost je na
starijim članovima porodice da svedu na najmanju moguću
mjeru društveni otpad, tako da se društvu pridonese više
dobra nego zla. Drugo, islam stavlja odgovornost na društvo
da poduzme, pojedinačno kao i zajednički, sveti rat protiv zla,
ne uz pomoć sablje i zakonskim ograničenjima, nego stalnom
opomenom, savjetom i mudrom preporukom. Prema Časnom
Kur’anu, opomena i uvjeravanje sa strpljenjem najbolji su
instrumenti da se društvo očisti od društvenih zala:
103
Islamski odgovor na suvremena pitanja
I neka među vama bude jedna zajednica koja će
pozivati dobru, i naređivati pravednost i odvraćati
od zla. Oni su ti koji će uspjeti. (To jest, takva
društva će preživjeti).*
(Sura 3: ajet 105)
Iz naprijed spomenutog ajeta ne treba zaključiti da islamski
pristup za održavanje zdravlja i dobrobiti društva nije na vladi i
da država nema nikakve uloge u tome. Apsolutno ne. Naravno,
oblasti donošenja zakona i njegove primjene isključiva su prava
države. No, ono što ja nastojim istaknuti samo je činjenica da
prema islamu državna mašinerija sama po sebi nije dovoljna da
zaustavi kriminal, da odvrati od njega ili ga svede na najmanju
moguću mjeru. Kad se jednom dopusti da se kriminal raširi i
procvjeta u domovima i društvima općenito, najbolje što vlada
može uraditi je da s vremena na vrijeme uklanja simptome
kriminala. Korijeni zla isuviše su duboki da bi ih duga ruka
zakona dokučila. Prvobitni je posao porodice, vjerskih vođa i
vođa javnog mišljenja u svakom društvu da iskorijene zlo.
Imajući ovaj i mnoge druge slične ajete u vidu, Časni Poslanik
s.a.v.s. jedanput je rekao da su ljudi prije vas doživjeli tragičan
kraj zato što se nisu pokoravali vlasti i bili su odani prijestupima.
Oni nisu jedan drugog sprečavali da čine pokvarenosti. Onda je
nastavio:
‘Zaista, Allaha mi, vi morate naređivati dobro i zabranjivati zlo;
zgrabite ruku zlotvora i nagovorite ga da postupa pravedno;
učvrstite ga u ispravnom, inače će Allah učiniti sličnim srca nekih
od vas srcima drugih i proklet će vas kao što je njih prokleo.
(Abu -Daud i Tirmizi: ‘Riadhus Salihiin’ 198, str. 50)
Riječ ‘muflihuun’ ovdje može također biti prevedena kao ‘oni koji su
najprikladniji za preživljavanje’.
*
104
Društveni mir
Prema Časnom Poslaniku s.a.v.s., jedan od opasnih znakova
propadanja ljudi jeste što će izgubiti hrabrost da pokažu svoje
nezadovoljstvo zbog javnog ispoljavanja nepristojnosti i lošeg
vladanja. Časni Poslanik s.a.v.s. u hadisu povlači paralelu između
takvog društva i putnika na lađi:
Od hazreti Nu’mana Ibn-Bešira r.a. prenosi se da je Vjerovjesnik
s.a.v.s. rekao: ‘’Primjer onog ko se drži Allahovih granica i onog
koji ih prelazi je kao primjer ljudi koji su bacili kocku da dobiju
mjesto na lađi, pa je neke zapao gornji a neke donji dio. Oni što
ih je zapao donji dio, kad bi tražili vodu, prolazili bi pored onih
iznad i govorili: ‘Kad bismo mogli probušiti rupu u našem dijelu,
da ne smetamo ovima iznad nas.’
Ako oni na gornjem dijelu dopuste ovima da urade što su htjeli,
svi će otići u propast, a ako ih spriječe, svi će ostati spašeni.”
(Buhari: Riadhus Salihiin, 189, str. 48)
Bojim se da je ova parabola u velikoj mjeri primjenjiva na
suvremena društva svijeta.
Naredbe i zabrane
Drugi ajeti iz Časnog Kur’ana koji su vezani za druge društvene
odgovornosti koje unapređuju mir jesu slijedeći:
A robovi Milostivog su oni koji skrušeno idu
Zemljom, i kad im se neznalice obrate, oni kažu (u
odgovoru): ‘Selam’.
(Sura 25: ajet 64)
105
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Ako vam neko dadne poklon, uzvratite boljim od
toga ili bar istim. Sigurno, Allah uzima obračun za
sve stvari.
(Sura 4: ajet 87)
I ne okreći svoj obraz od ljudi naduto, niti hodaj
Zemljom ponosito; sigurno Allah ne voli nadute
hvalisavce. I u svom hodu umjeren budi, i spusti
svoj glas; uistinu, najružniji glas je glas magarca.
(Sura 31: ajeti 19-20)
Osobine koje islam nastoji usaditi među muslimanima jesu da
čovjek sam sebe obuzdava od neodgovornog ponašanja i zla.
Islam stvara zdravu podlogu koja sprečava rast parazita i korova.
Ovaj cilj se postiže samo detaljnim i sveobuhvatnim učenjima
naredbi i zabrana čiji broj seže do nekoliko stotina. Centralna
jezgra ovog učenja je zajednička za skoro sve religije. Umjesto
isticanja načelnih razlika između jedne i druge religije, ja
pred vas stavljam kao primjer neka od njih sa odgovarajućim
Kur’anskim (sura: ajet) uputama:
NAREDBE:
Čednost: 2:223; 5:7; 9:103,108; 24:22; 33:34; 74:5; 87:15;
91:10-11.
Čestitost: 17:33; 23:6-8; 24:31, 34, 61; 25:69; 33:36; 70:30-32.
Činjenje dobra: 2:196; 3:135; 5.94; 7:57.
106
Društveni mir
Čistoća: 2:223; 4:44; 5:7; 22:30; 74:5-6.
Davanje istinske evidencije: 4:136; 5:9; 25:73.
Dobar odnos prema zaposlenim: 4:37.
Dobar odnos prema komšijama: 4:37.
Dobar odnos prema rodbini: 2:178; 16:91; 30:39.
Hrabrost: 2:178; 3:173-175; 9:40; 20:73-74; 33:40; 46:14.
Hranjenje gladnih: 76:9; 90:15-7???.
Iskrenost: 4:136: 5:120; 9:119; 17:82; 22:31; 25:73; 33:25,36,71;
39:33.
Kontrolisanje ljutnje: 3:135.
Nadilaženje u činjenju dobra: 2:149.
Naređivanje dobra i zabranjivanje zla: 3:111.
Nesebičnost: 2:208,263; 11:52; 59:10; 64:17; 76:9-10; 92:2021.
Oprost: 2:110; 3:135, 160; 4:150; 5:7, 90; 14:8; 39:8, 67; 46:16.
Poniznost: 6:64; 7:14,56,147; 16:24,30; 17:38; 28:84; 31:19-20;
40:36.
Pravda: 5:9; 6:153; 16:91; 49:10.
Uspostavljanje mira među ljudima: 4:115; 49:10.
Samokontrola: 4:136; 7:202; 18:29; 30:30; 38:27; 79:41-42.
Suradnja: 5:3.
Strpljenje: 2:46, 154, 156, 178; 11:12; 13:23; 16:127-128; 28:81;
29:61; 39:11; 42:44; 103:4.
Ustrajnost: 13:23; 41:31:33.
Održavanje povjerenja: 2:284; 4:59; 23:9; 70:33.
Zahvalnost: 2:153, 173, 186, 244; 3:145; 5:7, 90; 14:8; 39:8, 67;
46:16.
ZABRANE:
Blud: 17:33.
Beznadežnost: 39:54.
Davanje nadimaka: 49:12.
Davanje umanjene mjere: 83:2-4.
107
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Hvalisanje: 57:24.
Kleveta: 49:12.
Krađa: 5:39.
Laganje: 22:31; 25:73.
Nabusitost: 17:38; 23:47; 31:19.
Ogovaranje: 49:13.
Oholost: 2:35,88; 4:174, 7:37.
Podmuklost (izdaja): 4:106,108; 8:28,59.
Rasipništvo: 7:32; 17:27-28.
Ruganje: 49:12.
Praćenje onog što ne poznajemo: 17:37.
Sumnje: 49:13.
Škrtost: 4:38; 47:39; 57:2-5; 59:10; 64:17.
Zavist: 113:6.
Islam poziva vođe svih religija da se udruže u naporu
unapređivanja i usađivanja dobrote i upozoravanja zbog zlih
djela.
Ako se ovo dogodi, svijet će ići nabolje.
Islam odbija rasizam
Od svih prokletstava koja zagađuju suvremeno doba rasizam je
jedno od najvećih opasnosti svjetskom miru.
Časni Kur’an podsjeća na ovu stvarnost ne samo muslimane
nego i cijelo čovječanstvo:
O ljudi! Bojte se Gospodara svoga, koji vas je
stvorio od jedne duše i od nje stvorio njenog
108
Društveni mir
partnera, i od to dvoje raširio mnoge muškarce i
žene; i bojte se Allaha, u čije ime tražite jedno od
drugog, i pazite na rodbinske veze. Doista je Allah
čuvar nad vama.
(Sura 4: ajet 2)
Niko nema prednosti nad drugima. Slično tome, Časni Kur’an
kaže:
O ljudi, Mi smo vas stvorili od muška i ženska;
i Mi smo vas podijelili u narode i plemena da
biste se upoznavali (jedni druge). Uistinu, kod
Allaha je najplemenitiji onaj među vama ko je
najbogobojazniji. Sigurno, Allah sve zna (i) uvijek
je obaviješten.
(Sura 49: ajet 14)
O vi koji vjerujete! Neka se jedan narod ne ruga
drugom narodu, možda će oni biti bolji od njih, a ni
žene (neka se ne rugaju) drugim ženama, možda
će one biti bolje od njih. Ne klevećite svoj narod,
i ne zovite jedan drugog ružnim nadimcima. Loša
je neposlušnost nakon vjerovanja; a oni koji se ne
pokaju, silnici su.
(Sura 49: ajet 12)
Prividno, čini se da se suvremeno društvo udaljuje od rasizma i
109
Islamski odgovor na suvremena pitanja
politike rasne diskriminacije i da postaje svjesnije užasa vezanih
s njima. No, ako ovaj predmet pažljivije ispitate, počet ćete
shvatati da rasizam postoji svuda.
Jedna od glavnih teškoća je definicija ‘rasizma’. Rasizam može
izgledati drugačiji iz različitih perspektiva. Teško je povući
čvrste i vjerne linije između rasizma, svijesti klasne ili religijske
superiornosti, plemenskog uređenja, fašizma, imperijalizma i
nacionalizma. Možda se čini da je najtragičniji i neljudski odnos
prema Jevrejima od strane kršćana za više od hiljadu godina
u zapadnoj Evropi stvar prošlosti, ali nedavni okrutni odnos
prema Jevrejima u toku 30-ih i 40-ih godina od strane nacista
isuviše je svjež u našem pamćenju da bi bio zaboravljen. Zbog
toga se u momentu kad čujemo riječ ‘rasizam’ naši umovi
nehotice okrenu ka antisemitizmu i dugoj historiji lošeg odnosa
prema semitskoj rasi od strane džentilis (arijske rase, pripadnika
nesemitske rase).
Ovo je, naravno, vrlo ograničeno poimanje rasizma. Toliko je
ograničeno da našoj pažnji potpuno izmiču druge suoznake
istog scenarija. Teško da zastanemo i mislimo o ekstremistima
među Jevrejima, koji na pripadnike arijske rase gledaju sa istim
užasnim predrasudama kojima su sami bili meta.
Ali to nije sve. Rasizam je mnogo više nego što se vidi golim
okom. Rasizam, iako nije jasno prepoznat kao takav, postoji pod
različitim maskama; nacionalizam je jedna od njih. Isto tako,
religijske, plemenske i regionalne predrasude samo predstavljaju
nekoliko primjera gdje rasizam djeluje pod raznim imenima.
Predrasude bijelaca protiv onih koji ne pripadaju bijeloj rasi
također su forme rasizma, ali je nepravedno kriviti samo bijelce
za stvaranje predrasuda protiv ljudi koji nisu njihove boje i puti.
Tu, također, postoji i crni rasizam, žuti rasizam i rasizam onih
ljudi koji ne mogu biti tako lahko svrstani u bijele, crne ili žute
nego su negdje između.
Bit rasizma je klasna predrasuda. Možda je ovo najbolja definicija
110
Društveni mir
rasizma. Kad god ljudi počnu postupati pristrasno protiv druge
klase ljudi pod izgovorom da se bore za svoje klasne interese,
zmija rasizma ispruža i diže svoju odvratnu i otrovnu glavu.
Nema nikakvog obzira u izražavanju takve mržnje, nikakva
pojedinačna zasluga se ne uzima u obzir, i općenitost postaje
zakon. Dobri, loši, veliki i mali, svi su uhvaćeni u tome i društvo
postaje mjesto mržnje.
Prije nekoliko stoljeća zapadna hemisfera bila je podijeljena
uglavnom po liniji kršćanstva protiv islama. Kakvu su ulogu
Jevreji igrali u toku tog doba strogih religijskih predrasuda prema
muslimanskom Istoku relativno je skriveno. Ono što je poznato,
međutim, jeste činjenica da su Jevreji bili dio kršćanske Evrope,
koja je mrzila i nije vjerovala muslimanima oko Mediterana i bili
su u strahu od muslimanskog širenja prema zapadu.
U toku perioda intenzivnih neprijateljstava između kršćana i
muslimana bio je prisutan dodatni element rasizma baziranog
na razlici u boji. U to vrijeme muslimani Indonezije, Malezije,
Kine i Indije ostali su potpuno po strani i ravnodušni. Ovaj
sukob je izgledao više kao sukob Tursko-arapske osovine protiv
kršćanske Evrope općenito.
Iako ova historija izgleda sahranjena i zaboravljena, ja mogu
vidjeti da ponovo podiže svoju glavu. Izgleda da ljudski
problemi nikada ne umiru zastalno, koliko god duboko zakopani
možda izgledaju. Vraćajući se sadašnjem dobu, možemo reći
da sve dotle dok je svijet bio usmjeren dvjema supersilama i
njihovim saveznicima, bilo je vrlo važno za interes Zapada da
ne potiče takva pitanja i da nikom ne dozvoli da ih potiče. No,
od svanuća nove ere istočno-zapadnog odnosa mračna noć
iz srednjovjekovnih vremena uskoro će baciti svoju zloslutnu
sjenku.
Postoji stvarna opasnost od oživljavanja kršćansko-muslimanskih
vjersko-političkih suparništava u novoj klimi stvorenoj značajnim
promjenama u SSSR-u i istočnoj Evropi. Ovo može biti dalje
111
Islamski odgovor na suvremena pitanja
prošireno značajem uloženih interesa na obje strane. Bojim
se da će u ovom pogledu svećenici i kršćanstva i islama vrlo
vjerovatno igrati zlokobnu ulogu u otežavanju ove situacije i
daljem uništavanju izgleda mira i harmonije između muslimana
i kršćana. Ako se to dogodi, bit će sigurno korisno za Izrael. Ne
može se zamisliti Izrael u ulozi nezainteresiranog i neupletenog
posmatrača.
Osim toga, tu su političko-ekonomske linije podjele, koje
stvaraju novu vrstu rasizma, to jest rasizma između bogatog
Sjevera i siromašnijeg Juga, i između Istoka i Zapada najbolje
predstavljenog izrazom:
‘Istok je Istok, a Zapad je Zapad.
I nikad se ovo dvoje neće sastaviti.’
Nedavno ponovno uspostavljanje skladnih odnosa i popuštanja
zategnutosti između supersila možda će oživjeti historijske
religijsko-političke nesuglasice i suparništva između kršćanskih
zapadnih zemalja i muslimanskog Istoka. Uopće ne treba biti
iznenađujuće ako Istok i Zapad počnu da se opet udaljavaju kao
rezultat novog imperijalizma i široko utemeljenog rasizma, koji
će se sigurno roditi iz ovog nedavnog popuštanja zategnutosti
između supersila.
Prema općeprihvaćenoj terminologiji, može se činiti da
prekoračujem definiciju rasizma i proširujem je na oblasti za
koje se ne smatra da nemaju nikakve povezanosti sa rasizmom.
No, moje opažanje je utemeljeno na samostalnom i dubljem
proučavanju ljudskih motiva koji stvaraju rasizam. Sve dotle
dok pokretne sile u pozadini ostaju iste, bilo da vi određeni
izraz izopačenog ljudskog ponašanja imenujete rasizmom ili to
nazovete bilo kojim drugim pristojnim i civiliziranim imenom, u
suštini bolest ostaje ista.
Rasizam, u širem smislu, treba shvatiti kao skup grupnih
predrasuda suprotstavljenih značenjima apsolutne pravde i
112
Društveni mir
poštenog vladanja.
Naglo slabljenje oštre podjele između istočnog i zapadnog bloka
ušlo je u potpuno novu eru u kojoj se krećemo prema globalnom
ponovnom prilagođavanju prije nego nestajanju podjela. Kako
ideološke podjele blijede, podjele već označene na raznim
nivoima u međunarodnim odnosima obavezno će rasti i postati
sve oštrije definirane. Godinama stara tradicionalna podjela
između zapadnih zemalja i Istoka bila je u toku ere pojačanih
kapitalističko-socijalističkih suparništava potisnuta na relativno
nevažno drugo mjesto. Kako to nije više tako, nastupit će ponovo
istočno-zapadna podjela kao najizrazitija linija podjele između
razvijenih nacija Zapada i nerazvijenih nacija Istoka.
Osamostaljene istočnoevropske zemlje kao i Rusija postepeno
će mijenjati svoje boje i na kraju će se sjediniti sa kapitalističkim
državama usvajajući isti stav prema Trećem svijetu. Premda će
nova nadmetanja nastati iz utrke da osvoje i imaju monopol
stranih tržišta, Zapad će, kao cjelina, proizići kao mnogo veća
političko-ekonomska jedinica nego ikada prije, sa konačnim
asimiliranjem istočnog bloka. Ovo će tradicionalnu podjelu
između zapadnih zemalja i Istoka uvesti u određeno olakšanje i
isticanje.
Ovome dodajte rađanje neosocijalizma, gdje će nacije
zamijeniti pojedinca i klase pojedinaca. Oštra podjela na
bogate i siromašne zato neće biti između bogatih jedne nacije i
njihovog međusobnog djelovanja sa siromašnim druge zemlje.
Za nekoliko narednih godina ova katastrofalna oštra podjela
možda će se obuzdati i ostati nezaoštrena, ali krajnje suočenje
visokih razmjera ne može se zauvijek spriječiti. Ovako će se
dogoditi.
Ja imam veliki strah da ulazimo u novu eru globalnog rasizma
najodvratnije vrste, koji će dalje poticati dio zionističkog
političkog vodstva. Ako se Benjamin Beit-Hallahmi sa
Univerziteta u Haifi i autor djela Izraelska veza: koga Izrael
113
Islamski odgovor na suvremena pitanja
naoružava i zašto (The Israeli Connection: Whom Israel Arms
and Why) (objavljena 1988. od I.B.Tauris&Co. Ltd, London)
uzme ozbiljno, i ako se evidencija koju je on iznio o prikladno
osnovanoj i jasno određenoj političkoj filozofiji zionista smatra
mjerodavnom, to zaista predstavlja zlo za svjetski mir.
Proizlazi slijedeća slika uloge koju je igrao i koju će tek odigrati
Izrael u globalnim poslovima:
David Ben-Gurion, izraelski utemeljitelj, rekao je u januaru 1957:
‘Sa tačke gledišta našeg postojanja i sigurnosti, za nas je
prijateljstvo jedne evropske zemlje više korisno od mišljenja svih
ljudi Azije.’ (Medzini, 1976; str. 75; p5)
...Izraelska vlastita briga za ponovno postizanje
superiornosti naspram Arapa podudarila se sa američkim ciljem
zaustavljanja državnog propadanja. (str. 205)
Ono što desničar modernog krila voli je Izraelac –
visok, krut, naoružan sa Uzi i ubija domaće sinove tamne
kože u pobjedi nad silama radikalizma Trećeg svijeta. Tako su
argentinski generali, paragvajski pukovnici i afrički brigadiri
zavoljeli Izraelce. (str. 218)
Novi slogan - ‘Dolje s Trećim svijetom’, koji se u
Sjedinjenim Američkim Državama razvija od 1970-ih, bio je
eho i plan Izraela i njegovih pobornika kao što su Daniel Patrick
Moynihan i Jean Kirkpatrick, koji su Izrael smatrali saveznikom i
inspiracijom. (str. 222)
Vladimir Jabotinsky, vođa desnog krila zionizma prije
Drugog svjetskog rata, bio je sasvim izravan o savezništvu
između zionizma i imperijalizma... Zionizam ima nepokolebivu
114
Društveni mir
riješenost da čuva cijeli Mediteran u evropskim rukama... U
svakom istočno-zapadnom sukobu mi ćemo uvijek biti na strani
Zapada, jer Zapad je predstavio superiorniju kulturu nego Istok
tokom zadnjih hiljadu godina nakon što su Mongoli uništili
bagdadski kalifat... i mi smo danas najistaknutiji odani nosioci te
kulture... Mi nikada ne možemo pomagati arapski pokret koji je
nama suprotstavljen do Sudnjeg dana, i mi se zdušno radujemo
svakoj nezgodi ovog pokreta... (Brenner, 1984. pod str.75-77)
(str. 227)
Ideja oslobađanja Trećeg svijeta prijeti samoj biti
zionizma. Koncepti ljudskih prava su isuviše opasni za izraelski
politički sistem... Nepravda učinjena Palestincima je tako jasna
i tako očita da se o njoj ne može otvoreno diskutovati i bilo koja
diskusija o onome što Izrael čini u Trećem svijetu sigurno će
voditi ispitivanju prava Palestinaca... (Izraelci) jedva čekaju da
optuže ostatak svijeta i nazovu ih licemjerima kad se diskutuje o
pitanjima ljudskih i međunarodnih prava. U ovom pogledu oni
su posve slični bijelim Južnoamerikancima. (str. 236-237).
Od Manile na Filipinima do Tegucigalpa u Hondurasu
i do Windhoek u Namibiji izraelski izaslanici bili su upleteni u
neprestani rat, koji je istinski svjetski rat. I s kojim se neprijateljem
Izrael bori? To je stanovništvo Trećeg svijeta, kojem se ne može
dozvoliti da dobije svoju revoluciju (str. 243).
Izrael može imati lijepe snove o budućnosti samo dotle
dok arapski svijet i ostatak Trećeg svijeta ostaje podijeljen i slab.
Bilo kakva promjena u ovom stanju sluti na zlo (str. 247).
Ono što Izrael izvozi nije samo tehnologija, ruže i
stručnost, nego i posebna vrsta logike tlačitelja, način viđenja
svijeta koji je vezan za uspješnu vladavinu (str. 248).
115
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Čvrsto se nadam da će protiv ovog ratnog pokliča zionizma
prevladati glas trezvenijeg dijela izraelskog vodstva. Od svih
izraelskih pisaca koji se možda mogu opisati umjerenim i
logičnim Harkabi bi bio tipični primjer. On ne samo da osuđuje
sokolasti stav zionističkih ekstremista nego to također iskreno
smatra samoubilačkim za sam konačni zionistički interes. Inače
se drugi izraelski mislioci i intelektualci ne slažu potpuno sa
Harkabijem. Harkabi, naprimjer, uzima više koristan i realan
pogled prema istom problemu. Pogotovu njegov prijedlog
‘Zemlja za mir’ otvara aveniju nade za Arape.
Ja čvrsto vjerujem da razlikovanje (pristrasnost) i bilo kakav
napor da podijeli ljudski rod na bilo kojoj razini može za neke
donijeti kratkotrajne dobiti, ali, dulje su posljedice sigurno gore
za sve. U ovom suvremenom scenariju islam ima vrlo pozitivnu
i jasnu poruku, koja daje nadu i može igrati vrlo djelotvornu
ulogu.
Islam strogo osuđuje rasizam i klasnu mržnju. Stvarati nered
u bilo kojoj formi je prezreno. Ajeti Časnog Kur`ana navedeni
ranije malobrojni su u odnosu na mnoge s ovom temom.
Karakter Časnog Poslanika s.a.v.s. opisan je kao Božije Svjetlo
koje ne pripada ni Istoku ni Zapadu, to jest jednako ga dijele i
jedni i drugi:
Allah je svjetlo nebesa i Zemlje. Primjer svjetla
Njegovog je udubina u kojoj je svjetiljka. Ta
svjetiljka je u staklenoj kugli. Staklo je kao jedna
sjajna i blistava zvijezda. Ova (svjetiljka) je
upaljena od blagoslovljenog drveta masline, koje
116
Društveni mir
nije ni istočno ni zapadno, čije ulje gotovo da
zasvijetli iako ga vatra nije dotakla. Ovo je svjetlo
nad svjetlošću! Allah upućuje Svome svjetlu koga
On hoće. I Allah ljudima objašnjava primjere, i
Allah ima vječno znanje o svakoj stvari.
(Sura 24: ajet 36)
On je dalje predstavljen kao:
Milost (i izvor blagoslova) svim svjetovima (i
cijelom čovječanstvu).
(Sura 21: ajet 108)
To znači da je on potpuna milost za cijeli svijet i za cijelo
čovječanstvo.
Ja sam veoma zaprepašćen što vidim mnoge muslimanske
učenjake srednjovjekovnih nazora, na koje se pogrešno upućuje
kao na ‘fundamentaliste’, kako se usaglašavaju s mišljenjem da
se muslimani moraju suprotstaviti nemuslimanima u oružanoj
borbi i ostati u ratu s njima sve dok ne budu istrijebljeni ili dok
ne prihvate islam. Islam kakav se nalazi u Časnom Kur`anu,
nema ništa sa ovim iskrivljenim i iskvarenim pojmom `svetog
rata` (džihada). Budući da su mnogi ajeti bili navedeni u prvom
poglavlju, u dijelu koji obrađuje religijski mir, ovdje nema
potrebe da ih ponavljamo.
Dozvolite mi da zaključim opet tvrdeći da islam istinski zagovara
i predlaže mjere da čovječanstvo okupi zajedno kroz miroljubiv
proces s ciljem utemeljenja svjetskog mira i ujedinjenja
čovječanstva.
Što se tiče stava Časnog Osnivača islama, zadovoljit će sljedeći
isječci iz posljednje hutbe (poznate kao Oprosni hadž), koju je
održao prije smrti ispred najvećeg skupa ljudi kojima se ikada
obratio:
117
Islamski odgovor na suvremena pitanja
O ljudi, slušajte me pažljivo jer ja ne znam hoću li opet
stajati pred vama u ovoj dolini i obratiti vam se kako vam se
sada obraćam. Vaše živote i vaše imetke je Bog učinio zaštićenim
od međusobnog napada do Sudnjeg dana. Bog je za svakoga
odredio udio u naslijeđu. Nikakva oporuka neće biti priznata
koja bi štetila interesima zakonitih nasljednika. Dijete rođeno
u nečijoj kući bit će smatrano djetetom oca u toj kući. Ko god
osporava roditeljstvo takvog djeteta bit će podložan kazni po
zakonu islama. Ako bilo ko pripisuje svoje rođenje nečijem
drugom ocu, ili lažno tvrdi za nekoga da je njegov vlasnik - Bog,
Njegovi meleki i cijelo čovječanstvo će ga proklinjati.
O ljudi, vi imate neka prava na svoje žene, ali vaše žene također
imaju prava na vas. Vaše pravo prema njima je da one treba da
žive čestitim životom, da ne čine takva djela koja mogu donijeti
sramotu mužu pred njegovim narodom... Ali ako ponašanje
vaših žena neće donijeti sramotu njihovim muževima, onda je
vaša dužnost da ih opskrbite hranom i odjećom i osigurate im
sklonište, prema svojim ličnim životnim standardima. Zapamtite,
morate se uvijek lijepo odnositi prema svojim ženama. Bog vam
je dao dužnost da ih pazite. Žena je slaba i ne može zaštititi svoja
vlastita prava. Kad se oženite, Bog vas je odredio starateljima i
čuvarima ovih prava. Vi ste svoje žene doveli svojim kućama po
Božijem zakonu. Zato ne smijete zloupotrijebiti povjerenje koje
je Bog stavio u vaše ruke.
O ljudi, vi još posjedujete neke ratne zatvorenike. Ja vas, zato,
savjetujem da ih hranite i odijevate onim što vi jedete i što sami
odijevate. Ako oni urade bilo šta pogrešno što niste u stanju
oprostiti, onda ih predajte nekome drugom. Oni su, također,
Božija stvorenja. Nikada ne možete imati pravo da im zadajete
bol ili da im izazivate patnju....
O ljudi, ono što vam kažem morate čuti i zapamtiti. Svi muslimani
su braća jedan drugom. Svi ste vi jednaki. Svi muškarci, kojoj god
naciji ili plemenu pripadali i kakav god položaj imali, jednaki su
118
Društveni mir
kao ljudi. (Podižući svoje ruke i sastavljajući prste jedne i druge
ruke, on je dodao): Baš kao što su prsti dviju ruku jednaki, tako su
ljudska bića jednaka jedno s drugim. Niko nema nikakvo pravo da
tvrdi kako ima superiornost nad drugim. Vi ste braća. O ljudi, vaš
Bog je jedan i vaš predak je jedan. Arap nema superiornost nad
nearapom, niti nearap nad Arapom. Bijelac ni na koji način nije
bolji od crnca, niti je crnac bolji od bijelca. Mogu biti bolji samo
dotle dokle ispunjavaju svoju dužnost prema Bogu i ljudima.
Najplemenitiji među vama u Božijim očima je najbogobojazniji
među vama....
Baš kao što je i ovaj mjesec svet, i ova zemlja sveta, i ovaj dan,
tako je Bog učinio živote, imetke i čast svakog čovjeka svetim.
Uzeti život bilo kojeg čovjeka ili njegov imetak, ili napasti
njegovu čast, nepravedno je i pogrešno kao i oskrnaviti svetost
ovog dana, ovog mjeseca i ove teritorije. Ono što vam ja danas
naređujem ne vrijedi samo za danas. Ovo je za sva vremena. Od
vas se očekuje da to zapamtite i postupate u skladu s tim dok
ne napustite ovaj svijet i ne odete na budući da sretnete svog
Stvaraoca...
Ono što sam vam ja rekao treba da prenesete do svih krajeva
Zemlje. Možda će oni koji me nisu čuli imati koristi od toga
više nego oni koji su čuli. (Sihah Sita, Tabari, Hisham, Khamis i
Baihaqi)
Ovaj isječak je vrlo snažan i sam po sebi jasan. Ali posebno je
vrijedno pažnje podsjećanje od strane Časnog Poslanika s.a.v.s.
da smo mi djeca istog oca. Ovo zapravo očito podrazumijeva
da ne treba dopustiti različitim religijama da dijele ujedinjeno
bratstvo ljudi koje je poteklo od jednog roditelja.
119
A oni koji svoj imetak troše da traže Allahovo
zadovoljstvo i da učvrste svoje duše nalik su bašči
koja je na visokom mjestu. Jaka kiša padne na nju,
i ona dadne dvostruke plodove. A ako na nju ne
padne jaka kiša, onda je i rosa dovoljna. A Allah
prozire šta vi radite.
Časni Kur’an, 2:266
Ljudima je uljepšana ljubav prema željenim
stvarima – ženama i djeci, nagomilanom zlatu i
srebru, obilježenim konjima, i stoci, i usjevima.
Ovo je privremena opskrba zemaljskog života; a
Allah je Onaj kod kojeg je lijep povratak.
Časni Kur’an, 3:15
Društveno-ekonomski mir
Treće poglavlje
DRUŠTVENO-EKONOMSKI MIR
ISLAM TAKOĐER IMA SAVJET u vezi s onim oblastima gdje
se horizonti društva i ekonomije dotiču. Ako se ova učenja
islama primijene, mogu preokrenuti naše tame i zore u sutone
izvanredne ljepote.
Ekonomski koncept pravde u kapitalizmu, socijalizmu i islamu
Ekonomska pravda je krasan slogan. Dok je bilo nastojanja da se
ona monopolizira ka isključenju drugih, ovaj slogan je, naprotiv,
zajednički i za kapitalističko društvo sa ekonomijom slobodnog
tržišta kao i za naučna i društvena načela dijalektičkog
materijalizma: oboje govori o pravdi. No, ja, uz dužno izvinjenje,
moram izraziti svoju obeshrabrenost da su oboje promašili da
pravedno postupe prema zlatnom principu ekonomske pravde;
ali više o ovome kasnije.
Islamski koncept apsolutne pravde je sveopći i prodire u sve. On
obuhvata svaki aspekt islamskog učenja. Ali to nije sve. Islam ide
jedan korak dalje.
121
Islamski odgovor na suvremena pitanja
U naučnom socijalizmu nastojalo se da se ekonomsko tlo
potpuno i savršeno izravna kako ne bi ostale nikakve razlike
između bogatih i siromašnih. Ako je navodnjavano, takvo tlo
će jednako dobiti svoj udio, to jest svi će imati jednaku korist
od nacionalnog bogatstva. Nema nikakvog prostora za bilo
kakav zahtjev od strane siromašnih, niti bilo kakve prijetnje
za bogatim od strane manje sretnih dijelova društva da će ih
prisilom ‘orobiti’ njihovog ‘viška imetka’.
U kapitalističkom društvu oni više govore o jednakim prilikama,
izjednačenim uvjetima natjecanja i slobodnim ekonomijama
nego o jednakoj raspodjeli imetka. Prema tome, uvijek postoji
prostor za traženje prava i stvaranje grupa koje će vršiti pritisak,
kao što su radnički sindikat itd., koji traži najviše od vlade i
drugih kapitalista u ime zaposlenih i radnika koji uvijek žive pod
dojmom uskraćenosti.
Da je naučni socijalizam idealno primijenjen, ne bi bilo nikakve
potrebe da bilo koji dio društva daje zahtjeve. To društvo bi bilo
ili dovoljno bogato da jednako raspodijeli nacionalno bogatstvo
prema potrebama ili bi bilo tako siromašno da ne uspije
zadovoljiti njihove potrebe, ostavljajući svakog člana društva da
jednako dijeli svoju bijedu. I u jednom i u drugom slučaju to
bi završilo kao društvo gdje traženje prava više nema nikakvu
značajnu ulogu.
Kapitalistički sistem je, s druge strane, orijentisan u traženju
svojih prava. Manje sretnim dijelovima društva mora biti dato
pravo da izraze svoje nezadovoljstvo i da dobiju slobodnu priliku
da se čuje njihov glas - odatle potreba za formiranjem grupa
koje vrše pritisak na vladu, štrajkovi, industrijski sukobi itd., i na
kraju će fabrike biti zatvorene.
Islam nastoji stvoriti odnos kojim će se vlade i imućni stalno
podsjećati na to da je njihov vlastiti konačni interes da utemelje
pravedan ekonomski sistem. Oni se, također, neprestano
opominju da paze na prava drugih. Slabi i siromašni ne treba da
122
Društveno-ekonomski mir
budu lišeni temeljnih ekonomskih prava, kao što su sloboda da
odaberu svoje zanimanje, jednak pristup povoljnim prilikama
i osnovnim životnim zahtjevima. Nedostatak upravo ovog
posebnog stava već je izazvao mnogo bijede, bola i nereda u
historiji čovjekove borbe za preživljavanje. U islamu je, prema
tome, veći naglasak na davanju nego na uzimanju ili čuvanju.
Vlade i imućni moraju neprestano paziti da neki dio društva
ne bude lišen temeljnih ljudskih prava i da živi dostojanstveno.
Istinska islamska država će osjećati ovu potrebu i poduzeti
odgovarajuće mjere za njeno ispunjavanje. Prije nego što se jad
preokrene u plač i protest, i prije nego što potreba zaprijeti miru
i redu, uzrok jada mora biti uklonjen i potreba ispunjena.
Čini se da islam u ovom pogledu dijeli svoje osobine sa
socijalističkim društvom, ali je, zapravo, ta sličnost samo
površna. Islam postiže svoj cilj, ali ne kroz ista prinudna sredstva
koja propisuje naučni socijalizam. Vrijeme mi ne dozvoljava da
u detalje opišem kako islam nastoji postići ovaj uzvišeni cilj, ali
možemo kratko spomenuti da islamski pristup ovom pitanju
nije beživotan i mehanički kao što je filozofija dijalektičkog
materijalizma. Islamski društveni sistem ostaje duboko povezan
sa urođenim zakonima ljudske psihe.
Između ostalih stvari, islam stvara atmosferu gdje zahtjevi
za pravom daju prednost obziru prema pravima drugih. Nivo
svijesti i osjećajnosti prema patnji ljudi je podignut do stepena
gdje se članovi društva kao cjeline više brinu o tome šta duguju
zajednici nego šta zajednica duguje njima.
Stalno podsjećanje Časnog Poslanika s.a.v.s. i uputa njegovim
sljedbenicima je: ‘Podaj radniku više nego što mu pripada’. ‘Plati
mu ono što je zaradio prije nego mu se znoj osuši. Nemojte
onima koji vas služe stavljati zadatke koje ni vi sami ne možete
obaviti. Koliko god je moguće, hranite svoje sluge onim čime
hranite svoju porodicu. Omogućite im istu odjeću. Nemojte
činiti prijestupe protiv slabih ni na koji način; inače ćete biti
123
Islamski odgovor na suvremena pitanja
odgovorni pred Bogom. Da ne biste podlegli lažnom ponosu,
povremeno neka vaše sluge sjede za istim stolom s vama i vi ih
služite.’*
Trošenje na Božijem putu, čak i u bijedi
Ljudsko dostojanstvo je najstrožijim terminima isticano u svakoj
sferi života. Sljedeći ajeti Časnog Kur’ana predstavljaju zakonik
etike u pogledu potreba siromašnih i onih u nuždi i kako one
trebaju biti ispunjene.
Božija nagrada za oprost je:
One koji troše kad su u blagostanju i u bijedi, i one
koji potiskuju ljutnju i opraštaju ljudima; a Allah
voli one koji su dobročinitelji.
(Sura 3: 135)
Trošenje za siromašne
Koncept milostinje općenito shvaćen u svijetu je mač s dvije
oštrice. S jedne strane, to izražava poštovanje vrlina davaoca
milostinje, a s druge strane, to stvara neugodnu, ako ne i
ponižavajuću sliku primaoca. Samo djelo primanja milostinje
umanjuje njegov položaj. Islam iz temelja mijenja ovaj koncept.
U sljedećem ajetu Časnog Kur’ana data je očaravajuća analiza
razloga zašto su neki ljudi vrlo siromašni, a neki bogati:
*
Razni izvori hadisa
124
Društveno-ekonomski mir
I u njihovom imetku bio je jedan dio za prosjaka i
za siromašnog koji ne traži.
(Sura 51: 20)
Detalj koji se općenito propušta u upotrebi riječi haq (doslovno
znači pravo) kazuje jako mnogo o stajalištu onoga ko daje
milostinju, kao i o stajalištu onoga ko prima milostinju. Onaj ko
daje podsjeća se da ono što daje siromašnim u stvarnosti nije ni
bio njegov imetak. Riječ haq (istina) daje poruku da onaj kome
je data milostinja ne treba da se osjeća postiđeno jer mu je Bog
dao pravo da može živjeti pošteno i dostojno. Ne može se za
društvo reći da je zdravo ako su neki siromašni ljudi ostavljeni
bez pomoći i prisiljeni su da prose za život. U takvom društvu
sigurno postoje mahane koje stvaraju ovu najgoru situaciju.
U zdravom ekonomskom sistemu ne bi trebalo biti ljudi bez
osnovnih životnih sredstava. Ne postoji istinska potreba da se
prosi za preživljavanje. Poruka uručena primaocu milostinje
podsjeća ga da nema potrebe da se stidi ili da pati od kompleksa
manje vrijednosti, jer mu je, zapravo, Bog poklonio temeljno
pravo da živi dostojanstveno i časno. Prema tome, šta god vam
vaš očiti dobročinitelj daje, to je vaše pravo koje je nekako bilo
preneseno davaocu.
Kao što je već ranije rečeno, Božija učenja su direktno vezana
sa ljudskom prirodom. Bilo koji izričit nalog, za koji je moguće
da će poremetiti ravnotežu, ispravljen je korektivnim mjerama
uravnoteženja.
Zahvalnost
U naprijed spomenutom slučaju postojala je, naravno,
urođena opasnost da će neki ljudi postati nezahvalni svojim
dobročiniteljima; da će umjesto izražavanja zahvalnosti za ono
što prime od drugih možda završiti govoreći: ‘Ono što nam je
125
Islamski odgovor na suvremena pitanja
dao bilo je naše pravo. Nije uopće potrebno da budemo zahvalni
takvoj osobi.’ Ako se potiče ovako razmišljanje, onda će to biti
na štetu uljudnog i pristojnog ponašanja.
Okrećući se primaocu naklonosti, Časni Kur’an ga stalno
opominje i podsjeća na njegovu dužnost da bude zahvalan čak i
za najmanje naklonosti koje su mu pokazane. Vjerniku se stalno
govori da Bog ne voli nezahvalne; naprimjer:
Ako vi odbijate, zaista je Allah posve nezavisan
od vas. I On ne voli nevjerstvo kod svojih robova.
A ako ste zahvalni, On to voli radi vas. I nijedan
nosač tereta neće nositi teret drugog. Poslije
ćete se svi Gospodaru svome vratiti; i On će vas
obavijestiti o onom što ste radili. Sigurno On
dobro zna tajne grudi.
(Sura 39: ajet 8)
Ističući dalje važnost zahvalnosti, Časni Osnivač islama s.a.v.s.
podsjeća vjernike:
Onaj ko nije zahvalan ljudima nije zahvalan ni
Bogu.
(Tirmizi, Kitabul Birri Was Silati ‘An Rasulillahi, Babu Ma
Ja’a Fishshukri Liman Ahsana Ilaika)
To znači da se onome ko je nezahvalan ljudima, čak i ako je
zahvalan Bogu, njegova zahvalnost neće primiti kod Boga.
Tako se porukom Časnog Kur’ana ne odvraća od pristojnosti,
uljudnosti i zahvalnosti, kao što je rečeno u spomenutom ajetu
126
Društveno-ekonomski mir
(39:8). To je samo tiha poruka primaocu naklonosti da ne treba
patiti od bilo kakvog kompleksa manje vrijednosti i njegovo
dostojanstvo treba ostati nepovrijeđeno. Zaključak bi bio da
izražavanje zahvalnosti nije protiv čovjekovog dostojanstva;
naprotiv, to je vrlina koja dalje uzdiže poštovanje.
Okrećući se davaocu, islam poučava potpuno drugačijem
stajalištu. Smatra se protiv dostojanstva i skromnosti primiti
zahvalnost onako kako ju je neko zaslužio. Nalazimo da je
ova sklonost dio civilizovanog ponašanja svuda u svijetu, ali
tu je jedna temeljna razlika između univerzalne osobitosti u
ponašanju i islamskih učenja plemenitog vladanja. Islam nalaže
davaocu da služi čovječanstvu radi viših i plemenitijih ciljeva, a
ne tek radi zadovoljenja prirodne želje ili sticanja dobrog ugleda
dobrotvornim postupcima. Islam stalno podsjeća čovjeka da
čini djela dobrote radi Boga i samo za Njegovo zadovoljstvo i da
zaradi Njegove naklonosti.
Iz ovoga postaje očito: kad istinski musliman daje nešto nekome
u nuždi, on to, uistinu, ne radi radi sebe ili radi bilo koga drugog,
nego samo radi zadovoljstva svog Gospodara, koji mu je dao sve
što posjeduje.
U svjetlu ovog principa, davalac ne smatra da svojim trošenjem i
davanjem drugima čini usluge nekome, nego izražava zahvalnost
svom Gospodaru. Ovo oplemenjeno stajalište ima svoje korijene
u jednom od ranijih ajeta Časnog Kur’ana, koji podsjeća vjernike:
i udjeljuju od onoga što im Mi dajemo;
(Sura 2: ajet 4)
Zbog toga, istinski vjernik ne odbija zahvalnost tek iz puke
uljudnosti, nego on iskreno vjeruje da primalac njegove
naklonosti duguje zahvalnost jedino Bogu, a ne njemu. Istinski
vjernici, koji doista shvataju značenje vjere, osjećaju veliki stid
127
Islamski odgovor na suvremena pitanja
kad god im se za njihove naklonosti uzvrati zahvalom. Časni
Kur’an kaže:
I hrani siromaha, siroče i zatvorenika, iako je i
sami žele. Mi vas samo za Allahovo zadovoljstvo
hranimo. Mi od vas ne tražimo ni naknade ni
zahvalnosti
(Sura 76: ajeti 9-10)
Nije dovoljno samo nahraniti ljude; vi treba da ih hranite kad
sami razumijete glad i patnju i sudjelujete u njihovom bolu, ne
očekujući nikakvu nagradu ili hvalu zauzvrat.
Ljepota ovog ajeta je sjajna. Da su vjernici bili poučeni da pokažu
površnost i ljubaznost samo odbijanjem da prime zahvalnost i
postavljajući se kao ponizni ljudi, postojala bi svaka opasnost da
će ovo poticati licemjerstvo. Kad mi kažemo: ‘Ne, hvala,’ mi smo
zapravo svjesni činjenice da povećavamo svoje dostojanstvo
pred osobom koja prima uslugu.
Islamsko učenje je mnogo plemenitije. Dobročinilac se podsjeća
da ne može prodati ono što ima dvjema različitim stranama.
Djelo dobrote može biti učinjeno ili da zaradi Božije zadovoljstvo
ili zadovoljstvo ljudi. Prema ovom ajetu, ne mogu se imati obje
namjere istovremeno.
Kad plemeniti Božiji rob zadovolji nečiju potrebu i kaže da su
njegove namjere zaista bile da dobije Božije zadovoljstvo, to
također u isto vrijeme podsjeća siromašnog da je Bog njegov
stvarni dobročinitelj. Tako se kompleks manje vrijednosti, ako
se negdje stvori, briše.
128
Društveno-ekonomski mir
Nema očekivanja nagrade od ljudi za dobročinstvo
U islamu biti uljudan prema drugima nije tek površna navika
stečena iz vrijednosti civilizacije, nego je duboko ukorijenjena u
vjerovanju u Boga. Sva milostinja data siromašnim daje se bez
skrivenih motiva da se dobije bilo šta zauzvrat od primaoca.
I ne čini dobročinstvo da bi dobio više!
(Sura 74:7)
Kad čovjek jednom pokaže naklonost prema nekome, islam od
njega traži da to zaboravi, kao da se ništa nije dogodilo. Klicanje
nad svojim djelom dobrote i prisiljavanje da se spoznaju nečije
usluge proglašeni su uništavajućim za samo djelo dobrote.
Nasuprot ovome, istinski vjernik se ponaša kako je opisano u
slijedećim ajetima, koji posve obuhvatno upoređuju ispravno
ponašanje s neispravnim:
Primjer onih koji svoj imetak troše na Allahovom
putu je kao primjer zrna iz kojeg iznikne sedam
klasova, u svakom klasu stotinu zrna. A Allah (to)
129
Islamski odgovor na suvremena pitanja
dalje uvećava kome On želi; i Allah je Darovalac
proširenja (i) ima trajno znanje. Za one koji svoj
imetak troše na Allahovom putu, pa za ono što
su potrošili ne prigovaraju i ne vrijeđaju, nagrada
je kod Gospodara njihovog, i nad njima neće biti
straha, oni neće tugovati. A lijepa riječ i oprost su
bolji od milostinje koju prati vrijeđanje. A Allah
je Sam Sebi dovoljan (i) blag.O vi koji vjerujete!
Ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i
vrijeđanjem, kao onaj koji svoj imetak troši da bi
ga ljudi vidjeli, a ne vjeruje u Allaha i u Sudnji dan.
Njegov primjer je kao primjer glatke stijene nad
kojom je (sloj) zemlje, na koju padne jaka kiša, i
ostavi je golom. Šta god zarade, oni neće imati
moći nad bilo čim. A Allah neće pokazati Pravi put
nevjernicima.
(Sura 2: ajeti 262-265)
Isto tako:
I na prosijaka ne viči,
(Sura 93:11)
Prosjačenje
Čak se i prema prosjacima treba postupati s poštovanjem.
Nemojte s prosjakom govoriti grubo. Iako islam odvraća od
prosjačenja, pravo prosjaka je zajamčeno kad je u strašnoj
nevolji. Ne samo to, nikome nije dozvoljeno da povrijedi
samopoštovanje onih koji su prisiljeni da prose.
U početku islama, uprkos činjenici da je i samopoštovanje
prosjaka bilo u potpunosti očuvano, društvo kao cjelina je u
potpunosti shvatilo da je sigurno bolje ne prositi nego prositi.
130
Društveno-ekonomski mir
Jedanput je Časni Osnivač islama istakao ovo poređenje
govoreći:
Ruka koja daje bolja je od ruke koja prima.
(Buhari, Kitabuz Zakat, Babun La Sadaqata illa ‘An Zahri Ginan)
Kao rezultat ovoga, mnogo muslimana je više voljelo umrijeti u
siromaštvu nego prositi za preživljavanje. Radi brige o njihovim
potrebama, Časni Kur’an podsjeća društvo kao cjelinu da među
nama ima ljudi koji se bore na Allahovom putu, a nemaju
nikakvog načina da se oslobode svog siromaštva.
I to (trošenje je) za siromašne koji su opkoljeni na
Allahovom putu i ne mogu da se kreću po Zemlji.
Onaj koji ne zna, misli o njima da su bogati - da
izbjegne njihova pitanja. Prepoznat ćeš ih po
njihovom izgledu; oni ne prose salijećući ljude. A
šta god od imetka trošite, Allah to sigurno dobro
zna.
(Sura 2: ajet 274)
Ovaj princip postaje vrlo jasan iz slijedećeg ajeta:
131
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Šta god je (od bogatstva) Allah dao Svom Poslaniku
kao ratni plijen od naroda nekih naselja, to je za
Allaha i za Poslanika, i za bližnji rod, i za siročad,
i siromahe, i putnike, da ne bi ovo (bogatstvo
plijena) kružilo samo među vašim bogatašima. A
šta god vam Poslanik dadne, uzmite to; a šta god
vam zabrani, uzdržite se od toga i bojte se Allaha;
sigurno je Allah vrlo žestok u kazni.
(Sura 59: ajet 8)
Časni Poslanik islama s.a.v.s. također spominje ovaj princip u
hadisu, čiji dio prijevoda glasi:
Prenosi Hakim Ibn-Hizam r.a.: ‘’Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao:
Gornja ruka je bolja od donje ruke (to jest, onaj ko daje milostinju
bolji je od onoga ko je uzima). Osoba treba da počne davati prvo
članovima porodice. Najbolja sadaka je ona koju imućna osoba
dadne kao ostatak svog imetka poslije izmirenih troškova. Ko
god se uzdrži od traženja neke finansijske pomoći od drugih
Allah će mu dati i sačuvati ga od traženja od drugih, i učinit će
ga neovisnim.’’
(Buhari, Kitabuz Zakat, Babun La Sadaqata illa ‘An Zahri Ghinan)
Vi budite gornja ruka koja daje i služite drugima radije nego da
ljudi čine dobročinstvo vama i da vi primate sadaku.
Finansijsko žrtvovanje je uvjet da imetak bude čist
Osim načina na koji dajete, također je važno i ono što dajete.
Ako dadnete nešto čega bi se i sami stidjeli da primite od
132
Društveno-ekonomski mir
nekoga drugog, ovo se prema Časnom Kur’anu neće svrstati u
okvir definicije milostinje. To će biti više kao da bacite nešto u
kantu za smeće.
O vi koji vjerujete! Trošite od dobrih stvari koje
ste zaradili, i od onog što Mi za vas izvadimo iz
zemlje; i nemojte za trošenje na Allahovom putu
namjenjivati ono što je loše, kad vi sami to sigurno
ne biste uzeli, osim spuštenih očiju. I znajte da je
Allah neovisan, hvale vrijedan.
(Sura 2: ajet 268)
Njihovo meso ne stiže do Allaha, niti njihova krv,
ali će vaša bogobojaznost stići do Njega. On je
njih ovako potčinio vama, da veličate Allaha zato
šta vas je uputio. I podaj radosne vijesti onima
koji čine dobro.
(Sura 22: ajet 38)
Trošenje javno i tajno na Božijem putu
Islam ostavlja otvorene obje mogućnosti: da trošite javno i
tajno. Časni Kur’an uči:
133
Islamski odgovor na suvremena pitanja
A šta god potrošite od stvari koje se troše i na šta
god se obavežete, Allah to sigurno zna; a za silnike
neće biti pomagača. Ako javno dajete sadaku, to
je dobro; ali ako se sakrijete i dajete siromašnim,
to je bolje za vas; a On (Allah) će ukloniti od vas
mnoge vaše grijehe. A Allah je uvijek obaviješten
o onome što vi radite
(Sura 2: 271-272)
Društvene odgovornosti
U islamu se smatra neophodnim da oni na vlasti budu osjetljivi
prema općoj dobrobiti ljudi do tog stepena da nema nikakve
potrebe da se formiraju grupe za pritisak na vladu.
Prema Časnom Kur’anu, stalno se govori da upravljač snosi
odgovornost i da je odgovoran Bogu za poslove onih koji su pod
njim i koji su mu podređeni i kojima je on staratelj. U jednom
hadisu Časni Poslanik islama s.a.v.s. je rekao:
Svaki od vas je kao pastir kojem pripada ovca. Njemu je povjerena
odgovornost da pazi na ovcu. Vi ćete biti odgovorni.
(Buhari, Kitabun Nikah, Babun Al-Mar’atu Ra’iyatun fi Baiti
Zaujiha)
Ovaj hadis spominje različite odnose u kojima neko može biti
zadužen za druge ljude, naprimjer: gazda nad slugom, žena
koja je gazdarica kuće i otac koji je glava porodice, a oboje su
odgovorni za cijelu porodicu, poslodavac koji je odgovoran
za zaposlenike i tako dalje. Svaki put je Časni Poslanik s.a.v.s.
ponavljao: Zapamtite da ćete biti odgovorni i da ćete odgovarati.
134
Društveno-ekonomski mir
Jedan događaj iz historije islama
Jedanput je hazreti Omer r.a., drugi halifa u islamu, prolazio
noću ulicom u predgrađu Medine. Bila mu je navika da tajno
prolazi ulicom i da vidi iz prve ruke šta se događa ljudima pod
njegovom vlašću. Iz jedne kuće je čuo plač djece koja su, izgleda,
bila u nekoj teškoj nevolji. Njegovo ispitivanje je otkrilo da je tu
bilo troje djece koja su sjedila oko vatre na kojoj je kuhao kotao
ili posuda i njihova majka je sjedila pored njih. On je pitao šta
se desilo. Ona je rekla: ‘Moja djeca su bila gladna. Nisam imala
ništa da ih nahranim. Samo da ih utješim, ja sam stavila vode i
kamenja u kotao ili posudu da stvorim dojam da se kuha hrana.
To je ono što vidiš.’
U dubokom bolu i tjeskobi hazreti Omer r.a. smjesta se vratio
svom sjedištu vlade. Uzeo je nešto brašna, mesa i hurmi i stavio
ih u vreću. Tražio je od sluge koji je stajao pored njega da mu
pomogne da vreću stavi na svoja leđa. Sluga je, u iznenađenju,
pitao hazreti Omera r.a. zašto on želi sam to nositi i tražio je
da mu odobri da umjesto njega on nosi vreću. Hazreti Omer
r.a. odgovorio je: ‘Nema sumnje da ti možeš nositi ovu težinu
umjesto mene danas, ali ko će nositi moj teret na Sudnjem
danu?’ On je mislio da na Sudnjem danu ovaj sluga neće biti
u položaju da odgovara u ime Omera na to kako je ispunio
svoje dužnosti. On je to morao uraditi sam. To je, također, bila
jedna vrsta samonametnute kazne zato što se hazreti Omer r.a.
osjećao odgovornim za bijedu bespomoćne siromašne žene i
njene djece koju je upravo vidio. On je, zapravo, osjećao da su
svi stanovnici i njihovi poslovi bili njegova konačna odgovornost
– povjerenje koje je sam morao ispuniti.
Nemoguće je da poglavar svake vlade uradi baš onako kako je
hazreti Omer r.a. uradio, ali i u duhu i u vladanju hazreti Omer
r.a. ostaje jedan izvanredni uzor. Ovo je duh koji moderna
društva moraju svuda slijediti. Ako vlade postanu osjetljive
135
Islamski odgovor na suvremena pitanja
prema općoj dobrobiti i patnjama ljudi, onda, prije nego što
ljudi počnu prigovarati za svoju muku i neimaštinu, oni na vlasti
će biti primorani da poduzmu mjere liječenja, ne iz straha od
zahtjeva, nego iz prinude glasa svoje vlastite savjesti.
Trošenje iz svih vrsta Božijih blagodati
Časni Kur’an uveliko proširuje granice onoga šta treba da se troši
na Allahovom putu. Često se ponavlja fraza u Časnom Kur’anu,
koja teško da se može čuti negdje drugo:
(Istinski vjernici) udjeljuju (na Našem putu) od
onoga što im Mi dajemo.
(Sura 2: ajet 4)
Ovo se odnosi na sve sposobnosti, odlike i, naravno, na svaku
vrstu materijalnog posjeda, ljudskih odnosa i veza. Ova fraza,
također, obuhvata i takve vrijednosti kao što su čast, mir,
udobnost itd.
Ukratko, ništa što se može zamisliti nije izvan domena arapskog
izraza ve mimma rezaqnahum.
Osim toga, upada u oči kako upotreba riječi min (doslovno znači
nešto od, od tog) daje savjet u svačijem pristupu. To ne znači da
treba potrošiti sve na Našem putu ili neki utvrđeni dio onoga
što smo vam Mi dali. Sve što se traži je da potrošite nešto od
onoga što vam je Bog dao. Opseg riječi nešto tako varira da i
obični ljudi koji ne nalaze snage da naprave neke znatne žrtve
mogu bar učestvovati do tog stepena do kojeg mogu to priuštiti.
Ovo je atmosfera društvene službe, koju islam nastoji poticati.
To dijelom pripada društvenom ponašanju čovjeka, a dijelom se
tiče njegovih ekonomskih aktivnosti.
136
Društveno-ekonomski mir
U takvim vrstama ekonomskog sistema u kojem se svaka osoba
samo brine o onom šta može uzeti vrlo je teško i nepraktično
povući liniju između onoga što je nedozvoljeno i onoga što je
dozvoljeno. Takvo društvo će vrlo vjerovatno posegnuti za
pravima drugih umjesto da ostane unutar svojih granica.
S druge strane, društvo koje se stalno podsjeća da drugima
treba dati više nego što im po pravu pripada treba biti najdalje
od otimanja prava drugih. Teško je i zamisliti kako eksploatacija
može cvjetati u takvoj klimi.
Služenje čovječanstvu
Princip islamskog koncepta služenja je krasno i sveobuhvatno
opisan u jednom jedinom ajetu. On kaže:
O ljudi islama! Vi ste najbolji ummet izveden za
dobrobit čovječanstva; vi naređujete dobra djela i
zaustavljate zlo i vjerujete u Allaha...
(Sura 3: ajet 111)
Vi ćete ostati najbolji sve dotle dok posjedujete svijest služenja.
Ako ne budete služili čovječanstvu, onda više nećete imati pravo
da se hvalite o superiornosti islama i muslimanskog ummeta.
Zabrana alkohola i kockanja
Kad neko govori o ovisnosti općenito, pada nam na pamet
droga. Postoje i druge ovisnosti u širem smislu, koje su rijetko
povezane sa riječju ovisnost. Ja mislim na pažnju društva prema
137
Islamski odgovor na suvremena pitanja
određenim načinima zadovoljstva, primjerice prema uzimanju
alkohola i kockanju, od kojih ni jedno ne predskazuje dobro za
mir i dobro društva.
Kockanje je pretvoreno u instituciju u gotovo svim naprednim
zemljama svijeta. Ali čak i u zemljama Trećeg svijeta, gdje to nije
toliko uvriježeno, kockanje se nalazi na gotovo svakom nivou i
predstavlja mala mjesta za zabavu. Uzimanje alkohola je druga
ovisnost kojoj su društva svijeta žrtva.
Časni Kur’an zabranjuje i kockanje i uzimanje alkohola:
O vjernici! Opojna sredstva, i kocka, i kipovi, i za
sreću bacanje strelica prljava su djela šejtanovog
rada. Zato se potpuno čuvajte ovoga da biste
uspjeli. Šejtan jedino želi da stvori neprijateljstvo
i mržnju među vama vinom i kockom, i da vas
zaustavi od spominjanja Allaha i namaza. Hoćete
li vi, onda, prestati?
(Sura 5: ajeti 91, 92)
Časni Poslanik s.a.v.s. proglasio je da je uzimanje alkohola:
Majka svih zala.
Ove dvije ovisnosti tako su rasprostranjene i sveopće u prirodi
da je teško povući granicu među njima. Politički, Istok i Zapad
se možda nikada neće sjediniti, ali možda su se u velikom
stepenu porasta kockanja i uzimanja opojnih sredstava i Istok
138
Društveno-ekonomski mir
i Zapad i Sjever i Jug već sjedinili. Oboje, i alkohol i kockanje su
društveno-ekonomska zla. Iznos novca potrošenog na alkoholna
pića u jednom danu u Velikoj Britaniji dovoljan je da osigura
hranu za nekoliko sedmica glađu pogođenog svijeta Afrike. Pa
ipak, u zemljama Afrike koje su najviše pogođene glađu, kao i
na drugim kontinentima, alkohol se ne smatra luksuzom koji
ljudi ne mogu priuštiti. Bez obzira što ne uspijevaju osigurati
sredstva za osnovne životne potrebe i obrazovanje svoje djece,
postoji na milione Afrikanaca kojima je alkohol ipak dostupan.
Na siromašnom jugu Indije, gdje tvornički pravljeno vino nije
na raspolaganju svima, domaće napravljeno piće rakija služi kao
zamjena. Međutim, siromaštvo do nekog stepena zaustavlja
širenje ‘majke svih zala’. Ako se prihod po glavi stanovnika
povećava, tako se povećavaju i troškovi na piće. Dok neko ne
postane alkoholičar, niko se, izgleda, mnogo ne brine o tome.
Možda će se neko začuditi zašto alkohol i kockanje trebaju biti
tretirani kao problemi suvremenog svijeta, ali su oni, zapravo,
toliko stari dokle sežu bilješke o ljudskoj historiji. Vino i kocka
su, zaista, bili prisutni u svakom vremenu i svakom dijelu svijeta;
već po samoj svojoj prirodi nevezani su za vrijeme, i nisu samo
problem ovog doba, te se mogu smatrati trajnim problemima
svih vremena.
U ekonomiji je kockanje više vrijedno prijekora nego alkohol.
U kockanju novac mijenja ruke bez poticanja točka ekonomije
upravo kao što se na novčanim tržištima novac mijenja za novac
bez uključene razmjene artikala. U kockanju novac mijenja ruke
bez učestvovanja u procesu ekonomskog razvoja i proizvodnje
bogatstva. Premda novčani marketi služe nekoj ekonomskoj
svrsi, kockanje ne služi skoro ničemu. Pod slobodnom trgovinom
i industrijskim okruženjem, novac ne mijenja ruke bez služenja
ekonomiji u materijalnoj formi. U trgovini i razmjeni dobara
izmjena vrijednosti je češće korisna za sve koji sudjeluju.
Nezamislivo je da najčešće većina trgovaca podnosi gubitak.
139
Islamski odgovor na suvremena pitanja
U kockanju je pravilo da ogromna većina učesnika uglavnom
najčešće podnosi gubitak. Naprimjer, nekoliko kasina krahiraju.
Za zaradu malog broja stotine hiljada ljudi moraju patiti. Jedina
vrijednost koju dobiju u zamjenu za novac koji gube je izazov i
uzbuđenje iščekivanja sve do spoznaje da su zadnjim buđenjem
izgubili svoj dio. Poslije toga oni počinju ponovo da se klade sa
slabim šansama da će nadoknaditi svoje gubitke, dok napetost
i tuga rastu i daleko su od zadovoljstva i uzbuđenja koje dobiju
u ovoj razmjeni; strepnja i bol u srcu više nisu intima pojedinca,
nego počinju da ga odaju u porodičnim odnosima. U siromašnijim
dijelovima društva dnevne potrebe članova porodice moraju
biti žrtvovane na oltaru kockanja. Mada Časni Kur’an zabranjuje
alkohol i kockanje, priznaje da se tu, naravno, može izvući i neka
djelimična korist, ali je zasigurno njihova šteta uvijek veća od
koristi:
Oni tebe pitaju o vinu i igrama na sreću. Reci: ‘U
oboma je veliki grijeh, a i neka korist za ljude; ali
je grijeh toga dvoga veći nego njihova korist.’ I
oni te (također) pitaju šta treba da potroše. Reci
im: ‘Višak (svojih potreba).’ Ovako vam Allah
objašnjava (Svoje) znakove da duboko razmislite.
(Sura 2: ajet 220)
Možda će se raspravljati o tome da zadovoljstvo iz novca koje
pojedinac zaradi nije ničija briga: neka svako uživa kako želi.
Društvo nema pravo da se upliće u slobodu pojedinca i da mu
govori gdje može potrošiti svoju zaradu.
Ali treba zapamtiti da većina religijskih učenja ima namjeru
opominjati i upozoravati. Mjere prisile na Zemlji ne igraju nikakvu
ulogu u učenjima bilo koje religije ukoliko nisu počinjeni određeni
zločini prema drugima – zločini koji su kao takvi prepoznati
140
Društveno-ekonomski mir
čak i sa nereligijske tačke gledišta. Ubistvo, krađa, pronevjera,
korupcija i uzurpiranje prava spadaju u ovu kategoriju. Ali tu
su i drugi zločini koji su, prema religijama, otrovni za društvo
kao cjelinu. Pa ipak, kazna za takve prijestupe nije odmjerena
pojedinačno; društvo kao cjelina pati. Širi društveni zakoni su ti
koji izriču kaznu.
Ne treba mnogo vremena da bi prepuštanje alkoholu i kockanju
postalo pretjerano za društvo kao cjelinu. No, to nije nikakvo
iznenađenje.
Osim toga, takva društva su sve skuplja za uzdržavanje. Znatan
dio nacionalnog imetka i dalje bespotrebno propada. U ovoj
atmosferi raste razočaranost. Zločini idu ruku pod ruku sa
alkoholom i kockanjem. Bijeda i tragedije mnogih domova,
gdje je mir porodice rastrojen, stalno rastu i predstavljaju
nusprodukte alkohola i kockanja. Mnogi upropašteni domovi i
uništeni brakovi njihova su direktna posljedica.
Alkoholizam ima ozbiljne ekonomske i društvene posljedice, kao
što pokazuje magazin Naučni Amerikanac (Scientific American).
Osim kućnog nasilja, tu je zloupotreba djece, rodoskrnavljenje i
silovanje, jer je pod utjecajem alkohola uklonjeno sustezanje, a
prisutan je i smrtonosni alkoholičarski sindrom.
Statistike smrtnosti:
- 10 godina skraćenje u prosječnom ljudskom vijeku kod
alkoholičara;
- dva puta češća smrtna stopa kod muškaraca, tri puta kod žena;
- šest puta češće samoubistvo kod alkoholičara;
- alkohol je glavni faktor u četiri vodeća uzroka smrti kod
muškaraca između dobi od 25. i 44. godine: nesretnih slučajeva
(50 procenata), ubistava (60 procenata), samoubistava,
alkoholne ciroze.
141
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Ekonomski gubici za godinu:
- Izgubljena proizvodnja: $ 114.9 biliona
- Usluge zdravstvene brige: $ 18.3 biliona
- Gubici nesretnih slučajeva: $ 14.7 biliona
- Gubici u požaru: $ 10.3 biliona
- Novčane naknade za prekršaje nasilja: $ 11.5 biliona
- Cijena odgovora društva za navedeno: $ 11.9 biliona
- Ukupno koštanje zloupotrebe alkohola: $ 181.6 biliona
Većina društava svijeta ponajčešće smatraju uzimanje alkohola,
kockanje, muziku, ples i druge načine zadovoljstva bezazlenim
poslovima. Oni se predstavljaju kao neophodni dijelovi drugačijih
kultura. Iako se način izražavanja mijenja od društva do društva,
glavne odlike ostaju iste. Osim vajarstva, slikanja itd., većina
zanimanja spomenutih ranije više nisu bezazlena obilježja
kulture, nego postaju bešutno zahtjevni gospodari koji ponekad
pretjerano opterećuju i slamaju kičmu društva. Društvo nije
više gospodar svojih tokova. Piće, kockanje, muzika, ples itd.
neizbježno počinju privlačiti sve veću pažnju društva. Tolika je
brzina kojom oni osvajaju omladinu da ne treba puno vremena
da se to pretvori u bezglavu jurnjavu.
Gledajući na ovakva društva, možemo se povesti uvjerenjem
kako je traženje ispraznih zadovoljstava i potpuno potčinjavanje
pohotnim željama zapravo sama svrha čovjekovog stvaranja.
No, prema islamu nije tako. Časni Kur’an govori o svrsi stvaranja
čovjeka i kaže:
Zaista, u stvaranju nebesa i Zemlje i u smjeni
142
Društveno-ekonomski mir
noći i dana znakovi su za ljude od razuma; one
koji spominju Allaha stojeći, sjedeći, i (ležeći)
na svojim stranama, i razmišljajući o stvaranju
nebesa i Zemlje: ‘Naš Gospodaru, Ti ovo nisi
uzalud stvorio; slavljen neka si Ti; spasi nas, onda,
od kazne Vatre.’
(Sura 3: ajeti 191-192)
Ovo je proglas koji Časni Kur’an pripisuje mudrim Allahovim
robovima koji nakon dubokog razmišljanja nad zagonetkom
stvaranja i zagonetkom života spontano uzvikuju da nije
uzaludno šta god da je svrha stvaranja.
Ovi ajeti Časnog Kur’ana podsjećaju čovjeka na Arhimedov veliki
izraz radosti kad je uzviknuo: ‘’Eureka!’’ (Ja sam našao! Ja sam
našao!)
Prema tome, tu su dvije potpuno različite klime. Prema Časnom
Kur’anu, čovjek je stvoren da postigne plemeniti cilj slijeđenja
puta koji vodi njegovom Stvaraocu. U ovom širem značenju
obožavanja, Časni Kur’an kaže:
Ja nisam stvorio džinove i ljude osim da Mene
obožavaju.
(Sura 51: ajet 57)
Ispitivanjem svakog pojedinačnog načina traganja za zadovoljstvom moguće je da osoba neće naći mnogo nedostataka
kod bilo čega da bi se opravdala njihova potpuna zabrana.
Pogotovu u slobodnim društvima svijeta vrlo je teško ljudima
razumjeti zašto je islam pretjerano strog u ovome, toliko da
izgleda suhoparan. Islam uopće nije suhoparan i dosadan, koliko
god to možda izdaleka izgledalo. Prije svega, oni koji postignu
ukus za dobrotu također uče kako osjetiti uzvišeno zadovoljstvo
iz postupka koji za nekoga izvana može izgledati jednoličan.
143
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Drugo, sretniji među onima koji iskuse istinsku Božiju ljubav
prijeđu u stanje uzvišenosti, odakle ovosvjetska zadovoljstva
izgledaju isuviše niska, nedostojna, beznačajna i prolazna.
Treće, u svojoj mnogo široj primjeni društvo koje nije predano
traganjima za zadovoljstvima nikad ne može ostati praznih ruku.
U konačnim analizama, to postaje ne samo zamjena vrijednosti
gdje su uzbuđenje, razveseljavanje, snažna pohotna iskustva i
eksplozivne zanesenosti zamijenjeni za mir, spokoj i ravnotežu
nego i sve veći osjećaj sigurnosti, plemenitosti i zadovoljstva,
što je po sebi najplemenitija od svih nagrada.
Kad se uporede ove dvije atmosfere i klime kao cjeline, uopće
nije teško razumjeti da drvo Božije ljubavi i posvećenosti Njemu
rijetko može uzeti korijen u materijalističkoj klimi društva
zaljubljenog u zabavu. Naravno, ima izuzetaka, ali izuzeci ne
čine pravilo. Ove dvije klime su vrlo različite.
144
Allah će uništiti kamatu i povećati sadaku. A
Allah ne voli nikoga ko je jako nezahvalan i veliki
griješnik.
(Sura 2: ajet 277)
Pazite! Vi niste dali čast siročetu, i niste podsticali
jedan drugog da hranite siromašnog, i vi cijelo
nasljedstvo pohlepno jedete, i pretjerano volite
imetak.
(Sura 89: ajeti 18-21)
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Četvrto poglavlje
EKONOMSKI MIR
Ekonomske filozofije kapitalizma, komunizma i islama
Islamski ekonomski poredak ne pripada ni kapitalizmu ni
naučnom socijalizmu. Ekonomska filozofija islama je naučna a
da nije mehanička. Ona je disciplinovana, ali je bez nepotrebnih
ograničenja. Ona dozvoljava privatni posjed i privatnu
poduzetnost, ali ne potiče pohlepu i gomilanje imetka za mali
broj ljudi, čime se ogroman dio društva pretvara u siromahe,
ovisne seljake i sluge prema okrutnom nemilosrdnom sistemu
iskorištavanja.
Postoje temeljne razlike u ekonomskim filozofijama kapitalizma,
komunizma i islama.
Kapitalizam
U kapitalizmu je kapital nagrađen kamatom. U principu,
146
ekonomski mir
prihvaćeno je da kapital ima pravo da raste. Kamata predstavlja
centralnu pokretnu silu za gomilanje kapitala, koji je onda
kanalisan (vođen proveden) kao sredstvo da pokreće i drži u
pokretu lančani način proizvodnje. Ukratko, kamata služi kao
poticaj da kapital ostane u opticaju.
Naučni socijalizam
U naučnom socijalizmu, premda nema poticaja kamate da
obrće i ponovo vraća u opticaj kapital u proizvodni mehanizam,
država uzima monopol nad kapitalom. Tako nema potrebe za
davanjem poticaja.
U slobodnom privatnom poduzetništvu, bilo da neko plaća ili
ne plaća kamatu, njegov osjećaj ličnog vlasništva je dovoljan da
stvori revnost kako mu kapital treba rasti najvećom mogućom
mjerom. Ako neko mora platiti kamatu na posuđeni novac,
kamatna stopa služi kao znak za ravnanje. Ona služi kao prozor
kroz koji se može pratiti uporedni rast ili smanjenje kapitala.
U socijalističkom ekonomskom sistemu, međutim, nema ove
revnosti, zato što oni koji koriste kapital ne posjeduju ga, niti
postoje bilo kakva sredstva uporedbe čime bi se moglo prosuditi
da li je stepen rasta ekonomski dovoljan ili nije.
U sistemu naučnog socijalizma država prisilnim uzimanjem u
posjed cijelog državnog kapitala čini sistem kamate potpuno
nevažnim i beznačajnim. Kad ne postoji nikakav pritisak da
zaradite više od kamate koju možda morate platiti, gubite svaki
poticaj i bilo kakav osjećaj odgovornosti, i u tome je nevolja.
Ako cijeli kapital u opticaju u komunističkoj državi može,
naprimjer, biti vrednovan po tome koliku kamatu bi mogao
zaraditi da je bio deponovan u banci, to bi nam pokazalo
samo jednu stranu slike. Druga strana slike može se zamisliti
procjenom ekonomije na osnovama zarade i gubitka. Naravno,
147
Islamski odgovor na suvremena pitanja
to bi predstavljalo velike komplikacije kao što je procjenjivanje
zarada itd. Ali ako se finansijski stručnjaci dogovore o tome,
takve prepreke mogu biti savladane. Poređenje ovog dvoga bi
pokazalo vrlo interesantne mogućnosti.
Više je nego vjerovatno da se stvarni krivci za opadanje životnog
standarda mogu na ovaj način precizno odrediti. Čak i bez
velikog truda uopće nije teško odrediti uzrok takvog opadanja. Ja
vjerujem, budući da država postaje kapitalist, da nema sistema
praćenja i kontrole kako bi je upozorio na propuste, gubitke i
omaške u pogledu načina rukovođenja državnim kapitalom, zato
što ona nema nikakvih finansijskih obaveza koje mora ispuniti i
može koristiti kapital bez odgovornosti. Takva situacija je puna
svojstvenih opasnosti. Nedostatak ličnog interesa i sistema
upozoravanja o zaradi ili gubitku koji proizlaze iz korišćenja
kapitala djeluju uništavajuće s omjerom ulaz-prihod. Iznos
dozvoljenog gubitka nastavlja rasti.
Osim toga, nema ustanovljene provjere u politici usmjeravanja
kapitala. Naprimjer, nema načina da socijalističke vlade procijene
stvarnu stopu ekonomskog rasta u poređenju sa ekonomijama
slobodnog tržišta vanjskog svijeta. Dodatni problem je da
komunističke države zahtijevaju mnogo veće troškove na
odbranu, nadzor i službe za provođenje zakona unutar zemlje.
Druge prateće stvari su što to zahtijeva nesrazmjeran nivo
troškova na odbranu i održavanje zakona i reda. Ovi i drugi
slični faktori uzimaju težak danak ekonomiji. Krajnja propast
ekonomije može, naravno, biti odgođena, ali se ne može sasvim
spriječiti.
Islamski koncept
Dok komunizam ne omogućava nikakav poticaj za direktno i
predano uključivanje u proizvodnju bogatstva, islam, uprkos
zabrani kamate, omogućava ovaj poticaj. Islam ukida sistem
148
ekonomski mir
lihvarstva i kamate bez problema svojstvenih komunističkom
svijetu. U odsustvu kamate koja povlači kapital u neproizvodne
kanale islam vodi kontrolu o neuposlenom kapitalu. Ova kontrola
je jedan oblik ‘takse’ poznate kao zekat, koji nije nametnut na
prihod ili zaradu, nego na sam kapital.
Kontrast je vrlo jasan. U kapitalističkim društvima kapital je
nagomilan u rukama malog broja ljudi iz pohlepe da kroz
skupljanje kamate povećaju kapital koji se ponovo vraća u opticaj
u ekonomiju s postavljenim zadatkom ubiranja zarade veće od
uobičajene kamatne stope. Ako ovo ne uspije, ekonomija će
obavezno ići u privrednu krizu. U islamu, iz straha da će bilo koji
neuposleni kapital postepeno propasti kroz nametanje zekata,
svako sa viškom ušteđevine mora tu ušteđevinu uposliti da bi
zaradio dobit kako bi nadoknadio učinak zekata.
Prema islamu, odgovor na ekonomske probleme svijeta ne
leži ni u naučnom socijalizmu, niti u kapitalizmu. Nemoguće je
ovdje detaljno izložiti ovaj predmet ali moramo imati tematsko
mišljenje o ekonomskoj neravnoteži stvorenoj kapitalizmom, da
bismo izvukli neke pouke za budućnost.
Četiri karakteristike kapitalističkog društva
Putokazi za određivanje da se u društvu pojavila neka
neravnoteža vrlo su jasno izneseni u sljedećim ajetima Časnog
Kur’ana:
Pazite! Vi niste dali čast siročetu, i niste podsticali
jedan drugog da hranite siromašnog, i vi cijelo
nasljedstvo pohlepno jedete, i pretjerano volite
imetak.
(Sura 89: ajeti 18-21)
149
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Ukratko, ove karakteristike su:
1. Nedostojan tretman siročadi
2. Nije poticano hranjenje siromašnih
3. Uzurpiranje nasljedstva drugih
4. Neprekidno gomilanje imetka za mali broj ruku.
Kapitalizam konačno vodi uništenju
Islam ne prihvata filozofiju naučnog socijalizma i odbija neke
aspekte kapitalizma iz sljedećih razloga:
Učinilo vas je nemarnim nadmetanje jednog s
drugim, dok ne posjetite grobove. Pazite! Sigurno
ćete saznati!
(Sura 102: ajeti 2-4)
Mijenjanje ekonomskog poretka
Čini se da je iskorištavanje siromašnijih stanovnika kapitalizmom
baziranim na kamati, što daje povod socijalističkoj pobuni,
protjerano u historiju. Međutim, dublje proučavanje će otkriti
da je to samo promjena maske.
Svijet je već kao cjelina podijeljen na bogate i siromašne,
zahvaljujući uglavnom iskorištavanju od strane naprednih
kapitalističkih zemalja. Dodajte ovoj situaciji značajni povratak
pokajničke istočne Evrope kapitalizmu. Čovjek strahuje od zamisli
koliko će još krvi biti isisano od već oslabljenih i malokrvnih
nacija Trećeg svijeta. Ali, izgleda da žeđ vampira kapitalizma još
nije ugašena.
150
ekonomski mir
Jasno je da je prošlo doba sukobljavanja između dvije glavne
suprotstavljene ekonomske filozofije - kapitalizma i naučnog
socijalizma. Ekonomski sistem baziran na marksizmu –
lenjinizmu ispraćen je sa pozornice svjetskih poslova. S druge
strane, takozvana ‘slobodna’ ekonomija Zapada izgleda likuje
nad svojom prividnom pobjedom. Osim Kine, zemlje istočne
Evrope još uvijek se bore da u viru tek nađene slobode u svojim
zemljama ublaže patnju najširih slojeva onih koji nemaju ništa.
Ekonomski jaz između Istoka i Zapada nije tako velik kao jaz
između Sjevera i Juga. Zemlje Prvog svijeta Sjevera podijeljene
su na drugačijoj razini od zemalja Trećeg svijeta Afrike i Južne
Amerike. Iako je u terminima ekonomske nejednakosti jaz
između Sjeverne i Južne Amerike sigurno štetan, on nije ni blizu
jaza između Evrope i Afrike. Afrika je tako u blizini Evrope, u
terminima ekonomske nejednakosti, najdalje od Evrope.
Osjećaj sigurnosti koji su jednom uživale slabije zemlje svijeta
zbog suparništva između supersila i bilo kakva šansa da se
siromašnije nacije okoriste posljedicama hladnog rata brzo
je izblijedila. Bit će mnogo veće i mnogo revnije nadmetanje
između USA, Rusije i ostatka Evrope da pobijede, drže monopol
i zaposjednu tržišta zemalja Trećeg svijeta.
Japan neće više biti samo ozbiljan rival Americi. Nova Evropa
koja nastaje iz naglog rasta Evropske zajednice i mogućeg
učešća istočne Evrope u većem zajedničkom tržištu predstavljat
će daleko opasnijeg takmaca Americi nego suparničke države
Evrope.
Milioni ljudi istočne Evrope i Rusije očekuju i imaju strašnu
potrebu za podizanjem svog životnog standarda. Neće biti
dovoljna samo rehabilitacija zatvorenog tržišta da zadovolji
ovu visoku narudžbu. Ovu strašnu potrebu vanjskih tržišta da
potpomognu životne standarde u porastu u istočnoj Evropi i
Rusiji mogu zadovoljiti Evropska zajednica, Amerika i Japan. To
daje malo nade za zemlje Trećeg svijeta – mračna slika, zaista, za
151
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Treći svijet – i mnogo mračnija za nesretne ljude Afrike.
Političari ekonomski i politički naprednih nacija svijeta daleko
su više zabrinuti kapitalističkom ekonomskom revolucijom koja
se događa na Dalekom Istoku – Japanu, Južnoj Koreji, Farmozi,
Hong Kongu i Singapuru. Izgleda da je razdaljina između Dalekog
Istoka i Zapada premošćena preko leđa mnogih manje sretnih
azijskih zemalja - Indonezije, Malezije, Kambodže, Tajlanda,
Burme, Bangladeša, Indije, Šri Lanke i Pakistana.
Da bi se zadovoljio rastući izazov gigantske ekonomije Japana
i provjerio nagli rast njene ekonomije, moguće je, također,
da države Dalekog Istoka neće i dalje ostati u korist američke
tehnologije i kapitala. S druge strane, također je moguće da se
Amerika još više osloni na svoje saveznike Dalekog Istoka da bi
zadovoljila nove udružene prijetnje Japana i ekonomski mnogo
veće i ujedinjene Evrope. Ovo predskazuje zlo za budućnost
čovječanstva i može konačno uništiti izglede za mir na potpuno
drugačijoj razini od ideoloških rivalstava između kapitalizma i
komunizma.
Isuviše je rano predvidjeti kako promjene u istočnoj Evropi i
Rusiji mogu uticati na ekonomsku ravnotežu svijeta i da li će
njihov povratak kapitalizmu biti potpun ili djelimičan, spor ili
nagao. Šta god se dogodi, jedna stvar je sigurna: ove promjene
će i dalje štetno utjecati na ekonomiju Trećeg svijeta. Takvo
stanje stvari ne može trajati beskonačno. Svijet već ide prema
globalnoj katastrofi.
Islam ima savjet za kapitalističke zemlje izgrađene na lažnom
temelju lihvarstva i kamate koje sada likuju. One će se na
kraju obavezno srušiti i propasti. Takozvana nedavna pobjeda
kapitalizma nad socijalizmom samo će omogućiti prolazni mir.
Kapitalističke filozofije će same od sebe roditi moćne demone
koji će naglo rasti do gigantske veličine u odsustvu rivalstva
od strane socijalizma. Vulkan kapitalizma će konačno buknuti
takvom silom da će se cijeli svijet uzdrmati, potresti i zgrčiti.
152
ekonomski mir
Islamski ekonomski sistem
Poput društvenog sistema koji islam zagovara, islamski
ekonomski sistem započinje s tim da je sve što je na nebu i
na Zemlji stvoreno od Boga, koji je čovjeku dao na povjerenje
razne blagodati. Kao povjerenik, čovjek će biti odgovoran za
ispunjavanje ovog povjerenja. Posjedovanje imetka ili neimaština
sredstvo je kušnje, tako da se i u izobilju i u neimaštini oni koji
vode računa o svojoj odgovornosti mogu razlikovati od onih koji
su neosjetljivi i nepažljivi prema patnjama ostatka čovječanstva.
Časni Kur’an nas stalno podsjeća:
A Allahu pripada kraljevstvo nebesa i Zemlje; i
Allah je kadar nad svakom stvari činiti šta hoće.
(Sura 3: ajet 190)
Onda poučava sljedeće: ako je sve bilo stvoreno od Boga za
svakoga, onda nešto od toga treba biti podijeljeno među ljudima.
Da li oni imaju udio u kraljevstvu? Onda oni (od
ovoga) ne bi dali ljudima čak toliko kolika je mala
udubina straga hurmine košpice.
(Sura 4: ajet 54)
Allah je nekima od vas dao prednost nad drugima
u opskrbi. Pa oni kojima je data prednost ne daju
od svoje opskrbe onima koji su pod njihovom
vlašću, da bi bili jednaki u tome. Zar oni onda
poriču Allahove blagodati?
(Sura 16: ajet 72)
153
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Čovjekova odgovornost je da ovo povjerenje ispuni iskreno i
pravično:
Uistinu, Allah vam naređuje da povjerenje dajete
onima koji imaju pravo na to, i da, kad vladate
među ljudima, vladate s pravdom. A sigurno je
vrlo dobro ono što vam Allah savjetuje! Allah sve
čuje, vidi duboko.
(Sura 4: ajet 59)
Činjenica da je materijalni imetak izvor kušnje izražena je u
Časnom Kur’anu na sljedeći način:
Uistinu su vaši imeci i vaša djeca samo iskušenje;
a Allah je Taj kod koga je velika nagrada.
(Sura 64: ajet 16)
Važan koncept posjedovanja po islamu je da su određena
prirodna bogatstva izdvojena iz vlasništva pojedinca i data u
ruke čovječanstva kao cjeline. Prema tome, mineralna bogatstva
i proizvodi mora i okeana nisu isključiva svojina pojedinca ili
grupe ljudi.
Zekat
Zekat je jedan od pet stupova islama – ostali su: potvrda da
nema Boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik;
post u tok mjeseca ramazana; hodočašće Allahovoj kući u Meki.
Naprimjer, Časni Kur’an naređuje:
154
ekonomski mir
I obavljajte namaz, i dajite zekat, i pokoravajte se
Poslaniku, da vam bude pokazana milost.
(Sura 24: ajet 57)
Arapska riječ zekat doslovno znači očistiti nešto, i u kontekstu
mandatnog poreza značilo bi da je preostali imetak odvajanjem
zekata očišćen i tako je dopušten za vjernike.
On se obično plaća 2.5% na raspoloživu imovinu preko određenih
pragova, koji je ostao u rukama vlasnika preko jedne godine.
Premda je mnogo govoreno o stopi ili procentu ove ‘takse’, u
Časnom Kur’anu ne nalazimo navođenje bilo kakvog utvrđenog
procenta. U pogledu ovoga, dopuštam sebi da se ne slažem sa
dogmatičnim pogledom srednjovjekovnih učenjaka. Vjerujem
da pitanje procenta ostaje fleksibilno i treba biti određeno
prema stanju ekonomije u određenoj državi.
Zekat kao poseban porez nametnut na kapital preko određenih
mjera može samo biti upotrijebljen za određene kategorije
troškova. Oni su detaljno objašnjeni u sljedećim ajetima Časnog
Kur’ana:
Sadaka je samo za siromašne i bijednike, i za one
koji je sakupljaju, i one čija srca treba privući (vjeri),
i za oslobađanje robova, i za one u dugovima, i za
ono što se troši na Allahovom putu, i za putnike
– ovo je odredba od Allaha. A Allah je sveznajući,
mudar.
(Sura 9: ajet 60)
155
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Baitul mal (Državna blagajna) zadužena je za upravljanje ovom
odredbom. U ranoj historiji islama hazreti Ebu-Bekr i Omer, prva
dvojica halifa, bili su čuveni po tome što su lično osigurali da
milostinja bude brzo isplaćena u sistemu koji je postao poznat
kao prva država socijalnog staranja. Ovaj sistem je stoljećima
funkcionisao s velikim uspjehom u toku Abazovića perioda.
Kao što je već objašnjeno, pokretna sila kamate nadomještena
je upravljačkom silom zekata. Kad ispitamo ovaj sistem na djelu,
izlaze na svjetlo mnoge razlike između islamskog ekonomskog
poretka i drugih ekonomskih sistema. Počinju se pomaljati
odlike potpuno drugačije ekonomije.
Nikakav neiskorišteni novac, bez obzira je li veliki ili mali,
ne može dugo preživjeti a da se ne umnožava brže od stope
utvrđene takse. Upravo tako zekat podupire ekonomiju u istinski
islamskoj državi.
Zamislite situaciju gdje pojedinac s malim iznosom kapitala
nije u stanju direktno učestvovati u trgovini, a nema banaka
da ga kreditiraju uz kamatu na njegov ulog. A ako je ipak
njegov pohranjeni novac dovoljno velik da podliježe taksi u
formi zekata, skupljači prihoda svake godine kucaju na njegova
vrata da bi ubrali procent njegovog kapitala, jer zekat se
ubire po propisanom iznosu. Takvi pojedinci imaju samo dvije
mogućnosti: ili da lično ulože unosno svoj kapital ili da ujedine
svoja sredstva kako bi osnovali mala ili velika poduzeća.
Ovo će unapređivati udružene smione pothvate i rizike,
partnerstva, formiranje malih kompanija na strogim osnovama
zarade i gubitka. Takve kompanije neće ništa dugovati bilo kojoj
finansijskoj instituciji kojoj bi trebali vratiti dugove s kamatom.
Hipotetički, kad uporedite sudbinu ovih kompanija sa sudbinom
istih takvih kompanija u kapitalističkim ekonomijama, vidjet
ćete da su suprotstavljene i da funkcionišu na potpuno
drugačijim platformama u toku perioda kušnji i kriza. U slučaju
trgovine i industrije, koje se suočavaju sa privrednom krizom
156
ekonomski mir
u kapitalističkoj ekonomiji, usporavanje u proizvodnji zbog
smanjene potražnje može ih gurnuti na rub likvidacije. Kamata
koju one moraju platiti da bi vraćale svoje dugove nastavit će se
nemilosrdno gomilati dok više ne budu mogle ostati na površini.
S druge strane, ako se ekonomija vodi na islamskim principima,
usporavanje u biznisu i trgovinskim povoljnim prilikama
samo će trgovinu i industriju uspavati. Tako priroda osigurava
preživljavanje najpogodnijih u vrijeme velikih pritisaka i nevolja.
Kad energija na ulazu opada, i na izlazu mora biti smanjena da
ne bi pala ispod kritičnog nivoa neophodnog za preživljavanje.
Pošto u islamskom finansijskom sistemu nema nemilosrdnog
pritiska duga, on može izdržati daleko veći pritisak i izazove u
toku privredne krize.
Zabrana kamate
Islamski ekonomski sistem radi potpuno bez kamatnog faktora.
Ipak, nema nikakve historijske ni sadašnje evidencije koja bi
ukazala na to da se kao rezultat odsustva kamate demon inflacije
razbjesnio i doveo do ogromnog porasta cijena. U današnje
vrijeme imamo vrlo interesantnu priliku da uporedimo utjecaj
kamatnih stopa ili njihovog odsustva na inflaciju.
Vlada Kine pod Mao Ce Tungovom erom napravila je mnoge
eksperimente sa ekonomijom. Neki su uzmakli. Neki su proizveli
izvanredne rezultate. Ali u toku cijele vladavine Mao Ce Tunga
nije bilo dozvoljeno da kamata igra bilo kakvu ulogu, bilo na
domaćem ili međunarodnom nivou. Ipak, u toku ovog perioda
nije bilo nikakvog istaknutog porasta inflacije. Zapravo, kad se
konačno ukupna proizvodnja povećala, cijene su počele padati.
U poređenju s ovim, u državi Izrael, koja je možda u svijetu u
najvećoj mjeri kapitalistička zemlja, stopa inflacije bila je među
najvišim zabilježenim u svijetu, osim, naravno, u latinoameričkom
157
Islamski odgovor na suvremena pitanja
zemljama i u poslijeratnom izuzetnom fenomenu inflacije u
Evropi, naročito u Njemačkoj. Međutim, ovo nije bilo obično
vrijeme. Tako se uloga kamate u bilo kojoj ekonomiji ne može
opisati drugačije osim da je inflacijska.
Visoke kamatne stope u Britaniji
Sadašnja goruća debata u Velikoj Britaniji o visokim kamatama
nudi interesantan primjer za proučavanje. Već dugo vremena
konzervativna vlada kamatne stope držala je neopravdano
visoko i proglasila da im je isključivi cilj da obuzdaju privatnu
potrošnju i tako suzbiju inflaciju. Ekonomija već posustaje i
stenje pod pritiskom koji je ova politika izazvala.
Iz ovog proučavanja mogu se izvući mnoge pouke. Između
ostaloga, ovo proučavanje predstavlja prikladan slučaj o
izvanredno važnim ekonomskim odlukama donesenim na bazi
teorije koja je sama po sebi sporna.
Mišljenje da će inflacija biti više smanjena što je više podignuta
kamatna stopa izgleda da je jedini razlog koji bi opravdao
održavanje kamatnih stopa na neprirodno visokom nivou za
tako dugo vremena.
U slučaju našeg sadašnjeg proučavanja onog što se događa u
Velikoj Britaniji, možemo reći da kamatna stopa nikada nije bila
stvarni krivac u inflacijskom toku. Mora da je postojalo loše
upravljanje u mnogim oblastima ekonomije i ukupno uzeta
pogrešna ekonomska politika, što je dovelo do relativno visoke
stope inflacije sadašnjeg vremena. Povećanje kamatnih stopa
samo je služilo da odvrati pažnju od korijena pravih uzroka na
nešto drugo. Ova strategija može u prvi mah pokazati određen
uspjeh u suzbijanju inflacije, ali ona je već pokrenula moćne
faktore koji će proizvesti sekundarne efekte. Zemlja će biti
dovedena do nezamislivog stanja privredne krize i nezaposlenost
158
ekonomski mir
će se naglo povećati.
Nemoguće je vjerovati da savjeti vodećih ekonomista, iskusnih
finansijskih planera, glavnih bankara i drugih stručnjaka nisu na
raspolaganju istraživačkom centru vlade konzervativaca. Mora
postojati neki razlog za ovo veoma dugo samovoljno odlaganje
smanjenja visoke kamatne stope sa lažnim izgovorom da je
to neophodno za preživljavanje nacionalne ekonomije kako
bi oborila inflacijski tok sa uticajem visokih kamatnih stopa.
Da li je moguće da odabir trenutka za niže kamatne stope nije
politički podesan za sadašnju vladu? Ako to bude odgođeno
do približavanja narednih općih izbora, neposredno olakšanje
smanjenjem kamatnih stopa, koje će osjetiti svi dijelovi
društva, moguće je da će se pokrenuti u političku prednost
konzervativaca. Ako se to uradi previše rano, sekundarni efekti
koje sam već natuknuo mogu se početi pokazivati i neutralisati
bilo kakvu korist iz kratkotrajnog olakšanja stvorenog nižim
kamatnim stopama.
Neki od faktora koji mogu utjecati na to da se razuzda ovaj
nepoželjni fenomen su sljedeći:
1) Visoka kamatna stopa ne samo da je zagušila kupovnu
moć opće javnosti nego je također stegla i žilu kucavicu
industrije.
2) Ona je sigurno imala štetan uticaj na ogroman dio
britanske javnosti u njihovoj potrazi za osnovnim životnim
potrepštinama. Oni koji su pozajmili ogromne sume novca za
krov nad glavom dobro su izračunali prije uzimanja kredita sa
zalogom imovine. Oni su stegnuli svoju platežnu sposobnost
da otplate založenu imovinu i smanjili su svoj dnevni budžet
da namire otplate. Takve ljude je već mučilo ograničavanje u
neophodnim i nesmotrenim troškovima. U svakom slučaju, bilo
je malo nesmotreno da tako urade. Ovaj dio britanskog društva
sigurno nije bio odgovoran za inflacijske tokove. Ali, ironično
je, ovaj je sloj najoštrije kažnjen takozvanom protivinflacijskom
159
Islamski odgovor na suvremena pitanja
mjerom Vlade tobože za korist opće javnosti. Za to vrijeme,
vrijednost njihovih kuća počela je padati i oni dolaze u nerješivu
situaciju: nisu u stanju da zadovolje veće otplate i nisu u stanju
da nađu kupca za svoju imovinu.
3) Inflacija je kompleksan fenomen. Nije svrha ovog
govora nepotrebno posvećivanje vremena ovoj temi, ali iz
razloga koji će postati očit poslije kratkog vremena ja moram
zamoliti da uz vaše odobrenje nešto kažem o ovome.
Između ostalog, inflacija može biti pokrenuta kad neumjerena
količina novca u rukama kupca vještački podiže potražnju
dok snabdijevanje dobrima ostaje nisko. Previše novca za
isuviše malo dobara. Moć kupovine je mnogo veća od količine
roba na prodaju. No, možda u slučaju britanske ekonomije
nije prevladala ova situacija. Veća količina novca u opticaju
uveliko je potpomagala britansku industriju povećavanjem
potrošnje na domaćem tržištu. Dodajte ovom i uticaj smanjenja
takse i umjerene stope razmjene na vrijednost sterlinga na
međunarodnim tržištima. Ova umjerena stopa sterlinga privukla
je prekomorske kupce za britanskim proizvodima u korist
britanske industrije, koja je već bila općenito potpomognuta
širenjem domaćeg tržišta.
Najlogičniji ishod će biti pad cijena proizvedenih dobara. Rast
u proizvodnji je trebao apsorbirati utvrđene režijske troškove,
ostavljajući samo neznatne troškove potekle iz prijašnjih
fabričkih cijena takvih roba. Čak će i veća zarada od marže
zaštititi proizvođače u dovoljnoj mjeri da smanje cijene.
Dugotrajne visoke kamatne stope obrnule su ovaj prirodni rast
britanske ekonomije sa strašnim posljedicama za budućnost. Za
to vrijeme strana tržišta koja su im iskliznula iz ruku bit će teško
ponovo zadobiti.
Promjene u Evropi pretaču još krvi već snažnoj ekonomiji
4)
zapadne Njemačke, ili ćemo reći, općenito Njemačke. Drugi
negativni efekti nabrojani ranije mogu slutiti na zlo za britansku
160
ekonomski mir
ekonomiju.
Sadašnja vlada možda uspješno manipulira vremenom za
neophodni pad u kamatnim stopama, ali naredna vlada,
ako bude konzervativna, naslijedit će ogromne probleme od
negdašnje vlade svoje vlastite partije.
Ono što proizlazi iz svega ovoga je vrlo važna pouka za one koji
kroje politiku širom svijeta. Kamata kao oruđe za nadziranje
nacionalne ekonomije zadire u sami koncept ekonomije
slobodnog tržišta. Ni jedna ekonomija vođena na filozofiji
kamatnog kapitala ne može istinski biti proglašena slobodnom
kad njena vlada ima svu moć da podigne ili snizi kamatne stope.
Islamski ekonomski sistem ne omogućava vladi uopće takvu
mjeru iskorištavanja.
Druge štete od kamate
Možda neće biti neumjesno da spomenemo nekoliko drugih
aspekata kamate. Međubankovna kamatna stopa samo se
plaća na velikotrgovačke depozite, a ne na štedni račun za
korist ulagača. Uprkos složenom djelovanju kamate, povrat
postignut na mali ulog je daleko ispod istinske kupovne moći
novca. Premda se kratkoročne stope mijenjaju naduže, kamata
zarađena na uloge je ispod stope inflacije. S druge strane, slična
glavnica investirana u neke poslovne pothvate ima mogućnost
rasta u stvarnim terminima.
U kamatom potaknutom društvu vlasnici kapitala uvijek
su spremni da pozajme novac bez istraživanja sposobnosti
pozajmljivača da ga otplati. Na strani pozajmljivača, mali je broj
onih koji ozbiljno uzimaju u obzir svoju sposobnost otplate. Oni
ne znaju da se pozajmljivanje od derikoža, kao što su zelenaši,
i uglednih finansijskih kuća i banaka svodi na pozajmljivanje
od svojih vlastitih budućih zarada. To podstiče naviku življenja
161
Islamski odgovor na suvremena pitanja
preko vlastitih sredstava i dovodi do pretjeranog trošenja i sve
veće nesposobnosti otplate i ispunjavanja svojih obećanja.
Takva društva daju nestvarni polet proizvodnji kako bi zadovoljili
potrošačke zahtjeve.
Ovaj zli aspekt ekonomija vođenih na kamati treba dalje
objasniti i ilustrovati.
U društvu gdje nadmetanje sa susjedima postaje opsjednutost
to je u velikoj mjeri podstaknuto reklamama zadnjih modela
ovoga i onoga. Općoj javnosti je omogućeno predstavljanje
luksuznog načina života bogatih pokazivanjem zadnjeg dizajna
divana, luksuznih vila opremljenih najmodernijim kuhinjskim i
uređajima za kupatila i napravama.
Ljudi koji imaju manje sredstava na raspolaganju da kupe sve
što hoće su, htjeli ili ne htjeli, okrenuti lažnim sredstvima da bi
ispunili svoje želje. Razumljivo, to znači da oni kupuju daleko
više od svojih zarada. Ako se ovaj novac mora vratiti čak i bez
kamate, to će se svoditi na trenutno povećanje kupovne moći
pojedinca po cijenu smanjenja kupovne moći u budućnosti.
Ako čovjek zarađuje 1.000 $ mjesečno i hoće da kupi skupe
stvari uz pomoć pozajmljenog novca, recimo, u iznosu od
40.000$, njegova sposobnost otplate bit će određena njegovim
čistim mjesečnim ušteđevinama. Hajde da pretpostavimo da
on može jedva sastaviti kraj s krajem na 600$. Tako će ostati sa
čistim uštedama od 400$ mjesečno. On će morati da živi s tim
tijesnim budžetom narednih 100 mjeseci da otplati zajam koji
je posljedica njegovog trošenja od 40.000$ bez kamate samo
iz zabave. Prema tome, on je pozajmio novac iz svojih budućih
100 mjeseci (to jest 8 godina i 4 mjeseca) da potroši na početku
ovog perioda. Jedina korist koju je postigao jeste da zadovolji
svoje nestrpljenje i ispuni svoju želju umjesto da čeka narednih
osam godina ili slično.
Ali, ako on također treba platiti kamatu na svojih 40.000$
pozajmice, njegov finansijski položaj bit će daleko gori nego onaj
162
ekonomski mir
o kojem smo diskutovali u prethodnom primjeru. Po prosječnoj
stopi, recimo 14%, njegov ukupni zajam od budućih zarada bio
bi daleko veći od stvarnog novca koji je pozajmio. To će smanjiti
njegovu sposobnost otplate i do priličnog stepena produžiti
period otplate. Takva osoba će morati strpljivo patiti otprilike 20
godina i to će biti neka vrsta kazne za nestrpljenje s mjesečnom
otplatom od oko 500$, to jest ukupno oko 120.000$ otplate
zajma sa složenom kamatom.
Gubitak je zasigurno pozajmljivača, a ne zajmodavca. Zajmodavac
je dio vrlo moćnog sistema iskorištavanja koji osigurava da
poslije naknade za inflaciju i slučaja gubitka zajma zajmodavac
završi sa više novca u svom džepu.
Sa inflacijom situacija ovog pozajmljivača o kojem smo govorili
dalje će se pogoršati. Njegova kupovna moć će i dalje opadati.
Prema tome, ako je bilo teško živjeti u granicama nekih 600$,
kako vrijeme prolazi, bit će nemoguće izaći na kraj sa istom
sumom. Samo je mali broj onih koji su dovoljno sretni da imaju
godišnja povećanja ravna stopi inflacije.
Da bi dalje otežalo situaciju, u društvu gdje ljudi sve više tragaju
za zadovoljstvom nemoguće je da izdrže dugo u potpunoj
jednostavnosti i štedljivosti koju su sami sebi nametnuli poslije
nekoliko momenata nesmotrenog trošenja. Sve se više novca
pozajmljuje s većom nesmotrenošću i troškovi se povećavaju
daleko preko sredstava prihoda. Zapravo, decenije čovjekovih
budućih zarada sa stalno rastućom otplatom duga i problemima
propratnih okolnosti dati su u zalog pozajmljivačkim bankama i
finansijskim institucijama.
Kao cjelina, takve ekonomije neizbježno se kreću prema velikim
krizama. Ne možete neograničeno davati u zalog svoju budućnost
sadašnjosti prije nego dostignete ponor finansijskih kriza koje
proizlaze iz neodgovornog trošenja, koje onda podiže stopu
inflacije. Suzbijati inflaciju podizanjem kamatnih stopa u nadi da
se zaradi manje raspoloživih sredstava za trošenje obavezno će
163
Islamski odgovor na suvremena pitanja
povući lanac događaja koji će kulminirati u ekonomskoj recesiji.
To je dovoljno loše na nacionalnom nivou, ali kad isti faktori
stvaraju recesiju u većini zemalja svijeta, globalna recesija
poprimi prijeteće izglede za čovječanstvo. Takve globalne
recesije utiru put za globalne ratove i gigantske katastrofe.
Stečaji i likvidacije počinju rasti. Trgovina i razmjena ulaze u
područje zatišja. Granična stopa nezaposlenosti počinje polahko
rasti. Poslovi sa nekretninama u zemlji počinju propadati.
Rezultat općeg razočarenja u svakoj oblasti potiče da raste
broj beskućnika, oskudica, prevara i kriminal. Ako se to pojavi,
ne treba iznenaditi nikoga, najmanje one odvažne pobornike
kapitalizma.
U kapitalističkoj ekonomiji ova situacija nije ograničena na
pojedince koji su potpomognuti novcem iznad svojih sredstava
otplate. Zapravo, budućnost cijele industrije stavlja se na kocku
po cijenu privremene dobiti. Prvo se, naravno, industrija te
zemlje okoristi do određene mjere. To pomaže smanjenju
cijena domaćih proizvoda. Prijenos novca pojedincu ne samo
da podiže njegovu kupovnu moć nego također ima i utjecaj na
produktivnost nacionalne industrije. Porast potražnje prati veća
proizvodnja i sa porastom proizvodnje postižu se niži troškovi
proizvodnje. To nacionalnoj industriji daje konkurentnu snagu
na međunarodnim tržištima. Sve izgleda ružičasto. Onda dolazi
mahmurluk.
Kad se društvo kao cjelina duboko zaduži u bankama, zbog
nestrpljenja i prekomjernog trošenja preko svojih finansijskih
mogućnosti, kupovna moć cijelog društva postepeno dolazi do
iznemoglosti. Takva industrija nema izbora nego da traži veće
strane markete da bi opstala i ostala konkurentna. Što je manja
državna ekonomska baza, ona brže dostiže kraj slijepog prolaza.
Što je veća ekonomska baza, duži će biti period krajnje spoznaje
predstojećih kriza.
Hajde da se vratimo u USA i vidimo kako stvari tamo stoje. Nema
164
ekonomski mir
sumnje da je to zemlja sa najvećim domaćim tržištem koje
potpomaže svoju industriju u tolikoj mjeri da neki ekonomisti
vjeruju da čak i ako se Amerika isključi iz Međunarodne zajednice,
široka baza domaćeg tržišta može osigurati preživljavanje njene
industrije. Ali takve ekonomije ne uzimaju u obzir druge srodne
faktore. Ako, naprimjer, slučaj o kojem smo ranije diskutovali
primijenite na američki scenarij, sigurno ćete vidjeti da ne može
biti drugog logičnog zaključka osim onog ranije iznesenog.
Samo je pitanje vremena. Sa ogromnim budžetskim deficitom
i trilionima dolara u zaostalim dugovima USA kao cjelina već
je previše potrošila i američka javnost je pod velikim dugom
prema svojoj vlastitoj budućnosti. Kupovna moć nacije kao
cjeline usporit će se ili će pozajmljivačke kuće morati ići u
bankrot. Samo je pitanje u kom stepenu će to biti. Ali neizbježni
zakoni prirode moraju djelovati i odnositi se jednako na sve
slične situacije.
U toplom ljetu močvare i bare brzo se ugriju prema stanju
okruženja, ali malo duže treba za jezera. Isto tako, i manja
mora budu brže toplija nego velika. Pa ipak, svi oni slijede istu
neizbježnu sudbinu. Pacifičkom okeanu treba toliko dugo da
se zagrije do tog stupnja tako da u većini zemalja koje graniče
sa ovom ogromnom masom vode već tada nastane zima. Zato
je ova klima umjerenija nego klima onih zemalja koje graniče
sa manjim okeanima. Također je takav slučaj i sa okeanima
ekonomije. Sama filozofija trošenja pozajmljenog novca u osnovi
je tako nepoštena i prevarantska da bi bila ludost očekivati
poštene iskrene rezultate.
Drugi važan faktor također treba biti doveden u žarište pažnje.
Kad industrija i nacionalna ekonomija dostignu tačku gušenja,
siromašnije i manje razvijene zemlje suočavaju se sa stalno
rastućom opasnošću patnje od radioaktivne prašine ove
eksplozivne situacije razvijenih i naprednih zemalja.
To počinje s većom žurbom političkih vođa da prodaju više
165
Islamski odgovor na suvremena pitanja
dobara na tržištima kako bi spasili industriju od usporavanja i
kako bi održali standard življenja svojih ljudi. Problemi s kojima
se oni susreću su dvostruki:
1) ljudi su naviknuti na moderne udobnosti;
2) radi svog vlastitog preživljavanja industrija nastavlja da ih
uzbuđuje novim izumima i spravama, što donosi udobnost i
zadovoljstvo njihovim domovima.
Nijedna politička vlada koja nastavlja poticati više životne
standarde ne može preživjeti pritisak javnosti. Ekonomija se
mora održavati po svaku moguću cijenu.
Očigledno, zemlje Trećeg svijeta moraju biti iskorištene više
nego prije radi održavanja vještački visokih životnih standarda
u naprednim zemljama. A šta s novim izazovom ekonomije
USSR i Istočne Evrope, koje se preustrojavaju i šta s rastućom
potrebom za stranim tržištima novonastalih kapitalističkih
država nekadašnjeg komunističkog svijeta? Nadalje, šta s
haosom koji zapadni mediji već čine sa željama i ambicijama
siromašnih i običnih ljudi socijalističkih i zemalja Trećeg svijeta,
koji su gotovo bez osnovnih životnih sredstava? Svi ovi faktori
uzeti zajedno sigurno neće promijeniti svijet nabolje.
Kamata kao opasnost za mir
Ovo je smisao upozorenja koje je Časni Kur’an tako snažno
izrekao čovječanstvu prije 1400 godina o potpunom uništenju
kojem će na kamati bazirane ekonomije konačno odvesti
čovječanstvo. To upozorenje je vrlo jasno u slijedećim ajetima:
166
ekonomski mir
Oni koji jedu kamatu ne stoje drugačije osim kao
osoba koju je šejtan izbezumio (svojim) dodirom.
Ovo je zbog toga što su rekli: `Trgovina je kao
kamata;` a Allah je trgovinu dozvolio, a kamatu
zabranio. Zato onaj kome dođe opomena od
Gospodara njegovog i on odustane, onda ono što
se prije dogodilo ostaje njegovo; a njegova stvar
je kod Allaha. A oni koji to ponovo čine, stanovnici
su Vatre; u njoj će oni dugo boraviti.
Allah će uništiti kamatu i povećati sadaku. A
Allah ne voli nikoga ko je jako nezahvalan i veliki
griješnik.
Sigurno će oni koji vjeruju i čine dobra djela, i
obavljaju namaz, i daju zekat imati nagradu
kod Gospodara njihovoga, i nad njima neće biti
straha, oni neće tugovati.
O vi koji vjerujete! Bojte se Allaha i odustanite od
onoga što je ostalo od kamate, ako ste vjernici.
No, ako vi to ne učinite, onda vam je najavljen rat
od Allaha i Njegovog Poslanika; a ako se pokajete,
onda će vam ostati glavnice vašeg imetka; ovako
nećete nikoga oštetiti, niti ćete vi biti oštećeni.
A ako (dužnik) bude u teškom stanju, onda (mu)
odgodite plaćanje duga dok mu se stanje ne
popravi. A za vas će biti bolje da mu poklonite, da
samo znate.
(Sura 2: ajeti 276-281)
167
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Upozorenje o ratu od Boga u citiranim ajetima znači da će zakoni
prirode kojima Bog upravlja početi da kažnjavaju kapitalističko
društvo kad činioci o kojima je ranije diskutovano konačno
dovedu čovjeka do ekonomske neravnoteže i ratovanja.
Neredi, uznemirenosti i ratovi uvijek slijede za eksploatacijom
i prisvajanjem prava siromašnih. ‘’Mi vas upozoravamo o ratu s
Bogom i Njegovim Poslanikom’’ znači da će država koja se bogati
na kamati neizbježno završiti u situaciji gdje će narodi ustati na
oružje jedan protiv drugog.
Vrijeme mi ne dozvoljava da detaljno izložim ovaj aspekt kamate.
U Časnom Kur`anu gdje god se spominje zabrana kamate sljedeći
ajeti uvijek govore o ratu. To ukazuje na međusobnu povezanost
kamate i rata. Oni koji su upoznati sa historijom Prvog i Drugog
svjetskog rata sjetit će se da je kapitalizam imao uništavajuću
ulogu ne samo u uzrokovanju nego i u produžavanju ovih ratova.
Zabrana gomilanja imetka
Islam odbija svaku formu eksploatacije i nedozvoljenih sredstava
kao što je nagomilavanje imetka, kapitala, robe i zaliha koji su
uzrok povećanja cijena i završavaju u općoj inflaciji. Časni Kur`an
kaže:
O vi koji vjerujete! Uistinu, mnogi od vjerske
uleme i svećenika nepravedno jedu imetak ljudi i
zaustavljaju od Allahovog puta. A one koji zlato i
srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovom putu
168
ekonomski mir
– obavijesti o bolnoj kazni, na Dan kad zlatom
i srebrom bude užarena vatra Džehennema, i
njihova čela i strane i leđa budu žigosani time, (i
bude im rečeno): `Ovo je ono što ste nagomilali za
sebe, zato okusite ono što ste gomilali.`
(Sura 9: ajeti 34-35)
Ipak, islam poklanja slobodu pojedincima da zarade novac na
bilo koji dozvoljen način, ali to mora biti u okviru islamskog
zakonika ekonomskog ponašanja. Prema tome, pojedinac je
slobodan i ima pravo da posjeduje imetak i uđe u privatno
poduzeće.
U oblikovanju ekonomija svojih zemalja većina vlada svu pažnju
usmjerava na to kako članovi društva zarađuju svoja životna
sredstva. Nametnut je porez na trgovinski obrt, zaradu od
trgovine, promet i zaradu od poslova. Nakon što to urade, kasnije
se manje upliću u finansijske poslove pojedinca. Općenito
govoreći, nacionalni interes je ograničen na stranu prihoda, a
na šta ili kako pojedinac troši svoj zarađeni ili nagomilani prihod
nije briga većinu država. Ako želi, pojedinac može svoj prihod
ili imetak baciti. On može imati raskošan i razuzdan stil života
ili, uprkos svom imetku, može živjeti u teškoći ako tako izabere.
Nije posao države da se upliće u to kako on namjerava trošiti ili
uložiti svoj novac.
Ipak, ovo je oblast gdje religije intervenišu i, radi opomene ili
savjeta, ne samo da kažu pojedincu kako treba da zaradi nego
i kako treba da troši i kako ne treba trošiti ono što je zaradio.
Većina naredbi koje se odnose na troškove prije svega su moralne
i duhovne smjernice. Naprimjer, kad islam zabranjuje troškove
na piće, kocku i pretjerano prepuštanje raznim nedozvoljenim
zadovoljstvima, premda takve naredbe možda ne ciljaju direktno
na oblikovanje troškovnog budžeta, one su ipak nusproizvod
moralnih i duhovnih učenja religije. U kapitalističkim sistemima
takve se naredbe smatraju invazijom na privatnost i uplitanjem
169
Islamski odgovor na suvremena pitanja
u prava pojedinca kako da troši sredstva. No, ovaj stav nije novi
čovjeku.
Prema Časnom Kur`anu, i prije su ljudi i civilizacije pokazivali
upravo isti stav prema religijama, koji je ponekad prelazio u
debate o opravdanju religija da se upliću u lične poslove ljudi.
Kad je Šuaib a.s., stari poslanik, nastojao poučiti ljude Mediana
o tome kako najbolje treba da troše svoj imetak i od čega treba
da se uzdrže, njegov narod ga je ukorio:
Oni su odgovorili: `O Šuajbe, je li tvoj namaz tebi
naređuje da mi napustimo ono što su naši očevi
obožavali, ili da s našim imetkom činimo šta mi
hoćemo? Baš si fin i pametan (govornik).`
(Sura 11: ajet 88)
Jednostavan način života
Islam zagovara jednostavan način života. On zabranjuje
rasipništvo, ali i podstiče trošenje:
I ne držite svoje ruke stisnute (škrtareći), niti ih
potpuno ispružajte (rasipajući); inače ćete ostati
prekoravani i ožalošćeni.
(Sura 17: ajet 30)
170
ekonomski mir
I podaj bližnjem pravo njegovo, i siromašnom, i
putniku, i ne rasipaj imetak. Zaista su rasipnici
braća šejtana, a šejtan je nezahvalan Gospodaru
svome.
(Sura 17: ajeti 27-28)
Troškovi na svadbe
Stil svadbenih proslava između bogatih i siromašnih porodica
može biti osjetljiv predmet koji može izazvati strašnu muku i
glavobolju siromašnim porodicama koje imaju kćeri za udaju.
Rasipne svadbe sa velikim pokazivanjem spoljašnjeg sjaja,
imućnosti i raskošne svečanosti potpuno su osuđene u islamu.
Zapravo, iz rane historije islama opažamo da su svadbene
proslave bile tako jednostavne da su u očima mnogih izgledale
kao suhoparni događaji. Premda su se pod uticajem običaja i
tradicija okolnih društava u muslimanske svadbene proslave
bogatih uvukle mnoge novotarije i nesavjesni postupci, osnovna
službena proslava ostaje ista – skromna, jednostavna i neskupa,
jednako i za bogate i za siromašne.
Najava braka, to jest nikah većinom se obavljala u džamijama
u prisustvu svih, gdje su jednako okupljani i bogati i siromašni.
Džamija je kuća obožavanja i nije mjesto za pokazivanje
spoljašnjeg sjaja.
Što se tiče gozbi na svadbama i drugih troškova veselja, bogati
se vrlo strogo upozoravaju da je nepozivanje siromašnih na
gozbe prokleto u Božijim očima. Tako ćete među većinom dobro
obučenih najbogatijih članova društva naći skromnije obučene
siromašne ljude kako se slobodno miješaju sa bogatim, što je
veličanstven način da se bogatim otvore oči i posebna prilika za
siromašne da okuse neku od dobre hrane bogataša.
171
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Prihvatanje pozivnica na jelo od siromaha
Bogati i ljudi na višim položajima u društvenom sistemu strogo
se savjetuju da prihvate pozivnicu na jelo najsiromašnijih ako ih
takva osoba pozove u svoj dom. Naravno, ne možemo reći da je to
neophodno, jer mogu biti spriječeni nekim drugim obavezama i
ranije zakazanim dogovorima, ali je to bila stalna praksa Časnog
Osnivača islama da prihvati pozivnicu čak i od najsiromašnijih.
Svi oni koji ga vole kao svog Časnog Učitelja vrlo su ponosni da
postupaju prema ovom savjetu, bilo da su siromašni ili bogati.
U suvremenom društvu bi se činilo da bogati nemaju nikakvog
drugog posla nego da se odazivaju ovim pozivnicama kad bi
uvijek prihvatali takve pozivnice. Međutim, neophodno je da se
duh ove naredbe održava u životu povremenim prihvatanjem
ovakvih pozivnica.
Već smo naveli da su vino i kocka zabranjeni. Rasipničko
trošenje na gozbe je zato odstranjeno. Ova općenita opomena
koja osuđuje rasipno trošenje i visoki stil života vrijedi ne
samo za svadbe nego i za sve oblasti ljudske aktivnosti. Ljepota
ovog učenja jeste u tome da nije nemetnuto prisilom, nego je
podstaknuto riječima savjeta i ljubavi.
Umjerenost u navikama jela
O djeco Ademova! Uzmite svoje ukrase
(bogobojaznost) u svakoj džamiji, i jedite i pijte,
ali ne prelazite granice; sigurno, On ne voli one
koji prelaze granice.
(Sura 7: ajet 32)
172
ekonomski mir
Vrijeme mi ne dozvoljava da se zadržim na potrebi vođenja rata
protiv gladi i da je sprečavanje rasipanja hrane važna stepenica
za postizanje ovog cilja. Uprkos tome, ja ću se kratko osvrnuti na
ovaj predmet kasnije.
Pozajmljivanje novca
Što se tiče pozajmljivanja novca za osnovne životne potrebe,
islam strogo i stalno nalaže da zajmovi za neku nuždu i vanredna
stanja budu bez kamate. Oni koji imaju sredstva treba da
pomognu onima kojima je finansijska pomoć potrebna. Također
je jasno propisano - ako dužnik nije u stanju vratiti zajam u
određeno vrijeme zbog svojih skučenih prilika, treba mu se dati
odgoda plaćanja. Bliža rodbina može pomoći dužniku. Dugovi
mogu biti vraćeni od nepokretne imovine umrle osobe. Zekat,
također, može biti upotrijebljen da olakša finansijske obaveze
osobe opterećene dugom. Ako bogati može otpisati zajam,
to će biti još bolje u Božijim očima. Unatoč tome, dužnik koji
može priuštiti da vrati zajam mora ispuniti svoje obećanje o
vraćanju zajma u okviru njegovog određenog roka i treba dati
dodatni iznos zahvalnosti. Ovo, međutim, nije obavezujuće, niti
unaprijed određeno, pošto bi to onda spadalo u širu definiciju
kamate. Časni Kur`an uči:
173
Islamski odgovor na suvremena pitanja
O vi koji vjerujete! Kad jedan od drugog
pozajmljujete za određeni rok, onda to zapišite.
I neka pisar pravedno zapiše među vama; i ni
jedan pisar neka ne odbija da to zapiše, zbog
toga što ga je Allah poučio; zato neka on zapiše
i neka diktira onaj ko je dužnik; i on treba da se
boji Allaha, Gospodara svoga, i da ništa ne umanji
od toga. A ako osoba koja je dužna (drugom)
bude slaboumna ili nemoćna, ili ne bude u stanju
da lično diktira, onda neka njegov zastupnik
pravedno diktira. I pozovite dva svjedoka od
muškaraca; a ako ne mogu dva muškarca, onda
jedan muškarac i dvije žene, od onih kojima ste vi
zadovoljni; (to je) zbog toga da ako jedna od njih
zaboravi, onda je druga može podsjetiti. A neka
svjedoci ne odbijaju kad budu pozvani. I nemojte
da vam bude mrsko da to zapišete, bilo da je to
mala suma ili velika, sa utvrđenim rokom. Ovo
vam je kod Boga pravednije i čini svjedočenje
sigurnijim i da ne sumnjate; osim ako je to trgovina
koju među sobom obavljate iz ruke u ruku, onda
za vas neće biti grijeh ako to ne zapišete. I kod
(velike) kupoprodaje neka tu budu svjedoci; i neka
ne bude oštećen ni pisar ni svjedok. A ako učinite
tako, to je za vas veliki grijeh. I bojte se Allaha. A
Allah vas podučava i Allah dobro zna sve stvari.A
ako budete na putovanju, i ne nađete pisara, onda
neka nešto bude zalog. A ako jedan od vas dadne
drugom nešto na povjerenje, onda onaj kome
je to dato treba da vrati i neka se boji Allaha,
Gospodara svoga. I ne skrivajte svjedočenje; a ko
god ga skriva, njegovo srce je zaista grješno. A
Allah dobro zna ono što vi radite.
(Sura 2: ajeti 283-284)
174
ekonomski mir
Vrlo je važno zapamtiti da su učenjaci sa srednjovjekovnim
nazorima, koji uporno tvrde da prema islamu svjedočenje
jedne žene nije dovoljno, ove ajete totalno pogrešno primijenili
i upotrijebili potpuno izvan konteksta. Oni kažu da je za svaki
zakonski zahtjev gdje je dovoljno svjedočenje jednog muškarca
neophodno svjedočenje dviju žena. Shvatajući potpuno
pogrešno značenja ovih ajeta, oni su u islamskom pravosuđu
netačno predočili ulogu muških i ženskih svjedoka. Oni misle
da u slučaju kad Časni Kur`an zahtijeva jednog muškarca kao
svjedoka, svjedočenje dviju žena treba biti umjesto toga; gdje se
traži svjedočenje dvaju muškaraca, bit će potrebno svjedočenje
četiri žene; i gdje se traže četiri muške osobe kao svjedoci, bit će
potrebno osam žena da svjedoče isto.
Ovaj koncept je tako nerealan i stran Kur`anskim učenjima da
čovjek postane ogorčen kad vidi takav srednjovjekovni stav o
ovako važnom pravosudnom pitanju.
Treba primiti na znanja sljedeće stavke u vezi s ovim ajetima:
1. Ovi ajeti uopće ne zahtijevaju da obje žene svjedoče.
2. Uloga druge žene je jasno označena i ograničena na ulogu
pomoćnika.
3. Ako druga žena koja ne svjedoči uvidi da bilo koji dio izjave
svjedoka pokazuje da nije u potpunosti shvaćen duh pogodbe,
ona je može podsjetiti i pomoći joj da ispravi svoje razumijevanje
ili da je podsjeti na bilo šta što zaboravi.
4. Žena koja svjedoči u potpunosti može da se složi ili ne složi
sa svojom pomoćnicom. Njeno svjedočenje ostaje neovisno
svjedočenje i u slučaju da se ona ne složi sa svojim partnerom,
njezina će biti zadnja riječ.
Poslije ovog kratkog udaljavanja od predmeta, hajde da se
vratimo svom predmetu.
Neophodne odlike ugovornih obaveza u islamu formiraju:
175
Islamski odgovor na suvremena pitanja
zapisivanje ugovora zajma s tim da dužnik diktira uvjete u
prisustvu svjedoka za prodaju dobara, da je dužnik potpuno
iskren i uvijek ima na umu Boga u ispunjavanju svojih obaveza,
te da povjerenici iskreno ispunjavaju povjerenje.
Treba napose da spomenemo kako u ekonomiji gdje
pozajmljivanje teži da bude oslobođeno kamate zajmodavac
neće nepotrebno prelijevati (poplavljati) ekonomiju zajmovima
i kreditom. Zbog toga će kupovna moć društva ostati unutar
stvarnih granica i bit će dovedena u vezu sa sadašnjošću. Težnja
za posuđivanjem od budućnosti automatski će biti prekinuta.
Industrija zasnovana na ovoj platformi obavezno će ostati čvrsta
i u stanju da preživi promjene ekonomskih opasnosti.
Narodni imetak ne treba se zadržavati na razini imućnih, nego
se treba kretati niže u pravcu razine siromašnih.
Islam njeguje jednostavan stil života. Premda taj stil striktno
govoreći nije krut, on ni na koji način nije raskošan i rasipan do
te mjere da povrijedi siromašnije dijelove društva, da izaziva
glavobolju i širi jaz između bogatih i siromašnih.
Ekonomske klasne razlike
Ovdje treba ispravno razumjeti da klase nisu stvorene tek
nagomilavanjem imetka u rukama malog broja ljudi, nego
podjelom kapitala među vlasnicima i radnicima ili među
zemljoposjednicima i onima koji obrađuju zemlju.
Još je mnogo toga što se može reći o stvaranju klasnog društva.
Nemoguće je spomenuti sve faktore i na koji način udruženo i
pojedinačno doprinose stvaranju klasa.
Proučavanje tradicionalnog indijskog društva omogućava
izvanredan primjer postojanja klasne strukture razvijene
tokom hiljada godina. Na cijeli put ove evolucije nije utjecala
raspodjela imetka, nego rasni, društveni, vjerski i politički
176
ekonomski mir
faktori. U sistemu kasta Indije očuvana je duga historija invazija,
unutrašnjih razdora, borbe za preživljavanje i prevlast, koja je
isklesala toliko mnogo klasa.
Marks je ozbiljno obratio pažnju na ovu situaciju. U nizu pisama
njujorškom listu Herald Tribune on je smatrao da je stanje
društva u Indiji u protuslovlju sa filozofijom naučnog socijalizma.
Zaključio je da je postojanje sistema kasta učinilo Indiju zemljom
s najmanjom vjerovatnoćom okretanja komunizmu.
Sa islamske tačke gledišta, stvaranje klasa u društvu počinje biti
štetno samo kad ne postoji nikakav zakonik moralnog utjecaja
na načine kako novac treba biti potrošen. Zamislite društvo gdje
ljudi žive jednostavnim životom, bez rasipničkog trošenja na
odjeću, hranu ili smještaj i gdje razlike u načinu života nisu tako
vidljivo obilježene. Nije važno koliko je imetka nagomilano u
rukama malog broja ljudi, to samo po sebi nije štetno; trošenje
je to što šteti prije nego nagomilavanje imetka u rukama malog
broja ljudi; i samo počinje štetiti kad je nejednako ili nesmotreno
ili izgubljeno. Luksuzan način života bogatih i sve popratne
okolnosti - pokazivanje, raskoš i sjaj utječu na siromašne, koji
žive u bijedi i patnji i bore se za preživljavanje, i onda nejednaka
raspodjela imetka počinje stvarati nepremostive jazove između
ovih dviju skupina.
Zbog toga se islam ne upliće neopravdano u slobodu pojedinca
da zaradi i štedi. Naprotiv, on unapređuje i podstiče privatni
sektor više nego javni. Postavlja jasno definirani pravilnik o
načinu života koji će, kad se slijedi po obliku i sadržaju, život u
cjelini učiniti okrepljujuće jednostavnim za sve.
Pošto je o ovom aspektu islamske ekonomske filozofije
bilo diskutovano ranije, nema potrebe da se dalje na tome
zadržavamo.
177
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Islamski zakon o nasljedstvu
Islamski zakon o nasljeđivanju također igra važnu ulogu u
raspodjeli imetka umrlih njegovim nasljednicima. Prepisani
dijelovi moraju biti raspodijeljeni među roditeljima, bračnim
drugovima, djecom, rodbinom i bližnjima. Oni ne mogu biti lišeni
svog prava naslijeđa koje im je dato od Boga ukoliko ne postoji
dobar razlog, čiju će valjanost odrediti sudovi u islamskoj državi,
a ne pojedinac. Jedna osoba može, u najboljem slučaju, ostaviti
u naslijeđe najveći iznos od jedne trećine svoje raspoložive
imovine drugim ljudima ili društvima po svom izboru. (An-Nisa:
8-13). Ove mjere djelotvorno sprečavaju gomilanje imetka u
rukama malog broja ljudi.
Po islamskom zakonu o nasljedstvu, onemogućeno je pravo
prvorođenog sina na cijelo nasljedstvo ili podjelu imetka s
pristrasnošću ili neograničenu moć oporučioca da ostavlja
imovinu po svojoj volji iz inata. I pokretna i nepokretna imovina
tako se nastavlja dalje dijeliti u svakoj generaciji i unutar
tri ili četiri generacije, tako da čak i ogromna imanja bivaju
isparcelisana u manje posjede i ne stvara se nikakva stalna
podjela među ljudima isključivim pravom vlasništva zemlje.
Zabrana korupcije
I nemojte svoj imetak jesti među sobom s lažima
i prevarom, i nemojte ga nuditi vlastima da bi na
grješan način jeli imetak drugih ljudi (nacionalni),
a vi to (dobro) znate.
(Sura 2: ajet 189)
178
ekonomski mir
Ja ponovo moram prijeći preko ove teme koja je u zemljama
Trećeg svijeta posebno uočljiva u formi korupcije i mita, ali ću se
na to osvrnuti pod naslovom ‘Individualni mir’.
Moralna pravila u trgovačkim poslovima
Islam se ne slaže ni sa kapitalizmom niti u potpunosti odbija
naučni socijalizam, nego u sebi zadržava neke njihove dobre
tačke i stavove.
Slijede neki primjeri gdje je islam prije 1400 godina savjetovao
pravilnik zdravog morala razmjene koji je moderni čovjek na
kraju otkrio poslije gorkog eksperimentisanja i teškoća:
(1) Islamski odnosi razmjene bazirani su na apsolutnom
povjerenju i iskrenosti. (Al-Bakarah: 283-284)
(2) Islam zabranjuje upotrebu neispravnog vaganja i davanja
kratke mjere. (Al-Mutaffifin: 2-4)
(3) Trgovcima je zabranjeno prodavanje neispravnih stvari ili
dobara koji su se pokvarili ili su beskorisni. Trgovac ne smije
nastojati da sakrije bilo koje nedostatke predmeta koji nudi
na prodaju. (Muslim). Ako takav predmet (roba) bude prodan
bez kupčevog prethodnog znanja, on ima pravo da to vrati kad
otkrije grešku ili nedostatak i da dobije povrat novca. (Hadis)
(4) Trgovcu je zabranjeno naplaćivati različite iznose od različitih
kupaca premda ima slobodu odluke da ponudi popust bilo
kojem kupcu (ili kupcima). On je slobodan da utvrdi cijenu koju
smatra razumnom. (Buhari i Muslim)
(5) Islam zabranjuje lažno nadmetanje ili izazove koji stvaraju
lažno nadmetanje. Također, zabranjuje previsoko podizanje
cijena na licitaciji lažnim ponudama na dražbi ili nabavljanje
lažnih novčanih ponuda da se prevari budući kupac. (Buhari i
Muslim).
(6) Isto tako, islam preporučuje da se kupovina i prodaja dobara
179
Islamski odgovor na suvremena pitanja
događaju na otvorenom, najradije u prisustvu svjedoka i da
kupac bude upućen i na oprezu o onom šta kupuje. (Al-Bakarah:
283-284; Muslim)
Da skratimo, islam usvaja strategiju smanjivanja jaza između
bogatih i siromašnih:
1. nametanjem određenih zabrana kao što je već ranije
spomenuto, naprimjer: piće, kockanje itd.
2. zabranjivanjem gomilanja imetka i njegovog nakupljanja
kamatom;
3. podsticanjem privatnog poduzetništva;
4. promoviranjem brzog obrta imetka;
5. potrebom stalnih opomena, uvjeravanja i uputa koji
doprinose plemenitosti u čovjeku da dobrovoljno usvoji ponizni,
krotak i jednostavan način života koji nije predaleko od dosega
siromašnog čovjeka.
Cilj ovoga je da čovjeka učini osjetljivijim prema osjećanjima
drugih i da u njemu uništi životinjske i sadističke porive. Poveden
je džihad u stvarnom smislu riječi protiv sujete, dvoličnosti,
površnosti, snobizma, ponosa i oholosti. Sve što je pročišćeno
i plemenito u čovjeku pokazano je i on postaje tako osjetljiv
prema patnji drugih da ponekad osjeća kako je zločin živjeti u
luksuzu i udobnosti dok drugi pate i sastavljaju kraj s krajem
život bijede i jada.
Naravno, tako visoko kultivirani ljudi koji tvore prethodnicu
uzvišenih ljudskih vrijednosti uvijek su u manjini, ali je
sveukupna savjest za dobrobit drugih uzdignuta u društvu do
tako visokog nivoa da je za njih nemoguće brinuti se samo o
svojim potrebama i udobnostima, a da zaborave na bijedno
stanje manje sretnog dijela društva. Oni više ne mare samo za
vlastito biće, okrenuti sami sebi. Uče živjeti sa širom sviješću
180
ekonomski mir
o životu oko njih i osjećaju se neudobno ukoliko materijalno
ne učestvuju u ublažavanju patnji i podizanju standarda života
drugih.
Karakteristike takvog društva vjernika opisane su u jednom od
najranijih ajeta u Časnom Kur’anu i citirane prethodno u ovom
govoru.
I udjeljuju od onoga što im Mi dajemo.
(Sura Al-Bakarah: ajet 4)
Osnovne životne potrebe
U prethodnom dijelu o društveno-ekonomskom miru vidjeli smo
kako je islam iz temelja preinačio koncept davanja milostinje
za siromašne i one u nuždi. Što se tiče prava pojedinaca u
nacionalnom bogatstvu, Časni Kur’an nam daje kriterij po kojem
možemo odrediti koliko je imetka koji je trebao otići običnom
čovjeku bilo preneseno u ruke nekoliko kapitalista:
I onih u čijim je imecima jedan određen dio za
prosjaka i siromaha koji ne prosi.
(Sura 70:25-26)
Ovi ajeti upućeni su bogatim i podsjećaju ih da dio njihovog
imetka obuhvata ono što po pravu pripada prosjaku i
siromašnom.
Kako možemo prosuditi da se pojavila neravnoteža u društvu
prenošenjem prava koja pripadaju siromašnim u ruke malog
broja bogatih ljudi? Mjerilo za ovaj kriterij je određeno
181
Islamski odgovor na suvremena pitanja
zagarantovanim pravima.
Prema islamu, četiri su osnovne potrebe čovjeka koje moraju
biti ispunjene. Časni Kur’an kaže:
Za tebe je određeno da ti ne budeš u njemu ni
gladan ni bos. I da ne budeš žedan, ni da goriš na
suncu.
(Sura 20: ajeti 119-120)
Prema tome, islam utemeljuje minimalna prava u formi povelje
od četiri tačke jasnim definiranjem osnovnih potreba koje
država treba osigurati:
1. Hrana
2. Odijevanje
3. Voda
4. Stanovanje
Ostavljajući druge države po strani, čak i u Engleskoj i Sjedinjenim
Američkim Državama je stotine hiljada ljudi bez skloništa i onih
koji moraju zaviriti u kante za smeće kako bi našli ostatke hrane
da utole glad.
Tako ružne scene razotkrivaju neraskidive, urođene slabosti
kapitalističkog društva i iznose na površinu simptome duboke
bolesti iz pozadine. Materijalizam u svojoj krajnjoj formi gaji
sebičnost i bešćutnost, otupljivanje ljudske osjećajnosti prema
patnjama drugih.
Naravno, tu su čak i gore scene bijede izazvane krajnjim
siromaštvom u većini zemalja Trećeg svijeta, ali tamo je društvo
kao cjelina siromašno i samim tim zemlja se upravlja na istim
kapitalističkim principima. Prema tome, nije pitanje jesu li većina
stanovnika takvih zemalja kršćani, Jevreji, hinduisti, muslimani
182
ekonomski mir
ili pagani – ekonomski sistem po svojoj prirodi u suštini ostaje
kapitalistički.
Kriminal cvjeta i poroci napreduju u getoima, koji su mrlja na
samom licu čovječanstva u takozvanim razvijenim nacijama
svijeta.
Ima oblasti u Africi i u drugim zemljama gdje čak ni pitka
voda nije na raspolaganju većem dijelu društva. Ako dobijete
jedan obilan obrok dnevno, smatrate se sretnim. Voda postaje
svakodnevni problem. Na drugoj strani, ima zemalja u svijetu
koje imaju sav potencijal i sredstva da za nekoliko godina
promijene sudbinu ljudi u Africi i na drugim mjestima, a da se
njihove riznice ne umanje. Ipak, takve zemlje se ne brinu za to
da dio svojih sredstava predaju kako bi olakšali patnje stotinama
miliona ljudi u siromašnijim zemljama.
Sa islamske tačke gledišta, ovo pitanje je od velike važnosti.
Prema islamu, društvo jedne zemlje nije odgovorno samo za
patnje jednog čovjeka u tom društvu, nego i za patnje bilo kojeg
ljudskog bića u bilo kojem društvu; takoreći, islam promovira
ljudskost koja nema ni geografskih granica, niti boje, vjere ili
političkih međa. Čovječanstvo općenito snosi odgovornost i
ljudska bića kao takva odgovorna su Bogu. Kad na bilo kojem
mjestu glad, neuhranjenost ili druge prirodne nesreće pogode
ljude, to se mora tretirati kao ljudski problem. Sva društva i
države svijeta moraju učestvovati kako bi ublažili ove patnje.
Sramota je da uprkos svemu napretku u nauci i tehnologiji
nije posvećena potrebna pažnja uklanjanju žeđi i gladi. Mora
postojati sistem po kojem prikupljeno bogatstvo države može
biti brzo i djelotvorno upućeno onim oblastima koje pogodi glad
ili vlada opća glad, ili nestašica hara među ljudima ili tamo gdje
su ljudi osiromašili ili postali beskućnici.
Vlade imaju i nacionalne i međunarodne odgovornosti.
Odgovornosti na nacionalnom nivou podrazumijevaju ispunjavanje osnovnih potreba svakog člana društva osiguravajući
183
Islamski odgovor na suvremena pitanja
svima primjerenu hranu, odjeću, vodu i krov nad glavom.
Međunarodna dužnost, o kojoj ću kasnije govoriti, podrazumijeva
potpuno učešće u osnivanju centralnog fonda za udruživanje
sredstava i osiguravanje druge pomoći, u slučaju široke lepeze
prirodnih katastrofa ili nesreća izazvanih ljudskim faktorima,
kao i pomoći onim zemljama koje nisu u stanju da se same bore
s ovim krizama.
Dužnost je države kao takve da ispravno postavi stvari vraćanjem
prosjacima i siromašnim ono što istinski pripada njima. Prema
tome, ova četiri temeljna zahtjeva za hranom, odjećom, vodom
i stanovanjem imaju prednost nad svim drugim stvarima.
Drugim riječima, u istinskoj muslimanskoj državi niti može biti
prosjaka niti siromašnog bez hrane, odjeće, vode i stana. Kad
ovi opći zahtjevi budu zagarantovani, ispunjena je minimalna
odgovornost države. Ali od društva kao cjeline očekuje se da čini
mnogo više od toga.
Geslo ‘’Čovjek ne može živjeti samo od hljeba’’ ima vrlo duboko
značenje. Ovome još dodajte zahtjev za zdravom vodom,
prikladnim odijevanjem i krovom nad glavom. Ipak, svi ti zahtjevi
uzeti zajedno ne mogu život učiniti potpunim. Čovjek će uvijek
biti u potrazi za nečim većim, što je više od golih životnih potreba.
Zato mora postojati nešto drugo što društvo treba uraditi da se
ukloni sumornost, da doda životnu obojenost siromašnima i da
učini da uživaju neka od zadovoljstava imućnih.
Osim toga, nije dovoljno da sretniji članovi društva dijele
svoj imetak sa manje sretnim članovima društva. Također
je neophodno da dijele i bijedu koja ide uz siromaštvo, koje
pogađa ogroman broj ljudskih bića. Mora postojati neki sistem
međusobnog miješanja bogatih i siromašnih kako bi se, od
svoje volje, viši slojevi društva miješali sa siromašnim ljudima,
ljudima na nižoj razini, kako bi se lično osvjedočili šta stvarno
znači živjeti u siromaštvu. Islam predlaže veliki broj mjera koje
onemogućavaju da različite klase budu razvrstane u kategorije
184
ekonomski mir
i odijeljene u svojim vlastitim sferama. Mi smo ranije ukratko
spomenuli neke od ovih mjera.
Obožavanje je jedan način za postizanje jedinstvenosti
1) Počinjanje sa potvrdom da nema drugog boga
osim jednog Boga utemeljuje jedinstvenost Boga i Njegovog
stvaranja, ujedinjujući time ljude pod Svemoćnim Stvaraocem.
2) Pet dnevnih namaza koji bi se trebali obavljati
zajednički možda je jedna od najdjelotvornijih od svih mjera
u ovom pogledu. Od bogatih i siromašnih, malih i velikih, bez
izuzetka, traži se da svoj namaz obavljaju u džamijama, ako
je dostupno. Iako je teško svima doći u džamiju, ogroman dio
muslimanskog društva ima tu mogućnost i odgovoran je za
ispunjavanje ove naredbe. Procent onih koji pet puta dnevno
redovno obavljaju namaz može u nekim zemljama biti niži, a
u drugim viši, ali uobičajeno je da se u većoj ili manjoj mjeri
većina muslimana drži ove naredbe.
Sistem namaza je u sebi veličanstvena poruka jednakosti ljudi.
Onaj ko prvi stigne u džamiju zauzima mjesto po svom izboru i
niko ko dođe kasnije, na koliko god visokom položaju u društvu
bio, ne može ni pomisliti da ima pravo da ga premjesti. U vrijeme
namaza svi stoje zajedno – rame uz rame – bez jaza između
sebe. Onaj ko je besprijekorno obučen može stajati odmah do
nekoga ko je u poderanoj odjeći. Slabi i blijedi, ili zdravi i snažni,
svi se pet puta dnevno sastaju na jednakoj platformi, gdje se
stalno ponavlja poruka: Bog je Najveći.
Sresti ljude iz svoje okoline i osjetiti lično njihovu bol ostavlja
vrlo snažan dojam na srce čovjeka koji živi u priličnoj udobnosti.
Poruka je glasna i jasna - morate učiniti nešto da olakšate njihove
patnje i podignete njihov standard ili da u protivnom budete
185
Islamski odgovor na suvremena pitanja
umanjeni u Božijim očima i vi i vaše vlastito samopoštovanje.
Ovaj kontakt je dalje proširen na svaki petak, kad se muslimani iz
šire okoline okupljaju u glavnoj džamiji, tako da ljudi iz bogatije
okolice sretnu one iz siromašnijih oblasti. Ovaj kontakt je još
dalje proširen na svaka dva bajrama u godini; prije Ramazanskog
bajrama siromašnim se daje pomoć iz vitra (fonda skupljenog
od dobrovoljnih doprinosa za pomoć siromašnim).
3) Muslimanski mjesec posta također stavlja na jednaku
razinu bogatog i siromašnog. Bogati izdržavaju žeđ i glad da se
podsjete na sudbinu siromašnih, za koje su žeđ i glad svakodnevni
način života.
4) Zekat koji se daje siromašnim čini dio imetka koji se
prenosi iz kapitala bogatih kao njihovo pravo u tom kaplitalu.
5) I konačno, peti stup islama je hodočašće, često opisano
kao najveći prizor ljudskog jedinstva. Ženskim hodočasnicima
je odobreno da oblače jednostavno sašivenu odjeću. Muški
hodočasnici su odjeveni u dva nesašivena čaršafa – uniforma
koja je i za bogate i za siromašne.
Ali to nije sve. Pored navedenih postupaka obožavanja u
muslimanskom društvu je uvedeno i provedeno mnogo drugih
mjera koje neprestano premošćuju jaz između različitih dijelova
društva i omogućavaju toliko potreban javni kontakt za zdravu
atmosferu u kojoj je bogatim dozvoljeno da ostanu razumno
bogati i da imaju korist od svog bogatstva, ali se od njih također
traži i da se brinu za siromašne.
Sličan princip je objasnio i Isa a.s. (Isus) kad je rekao: Slabi
i ponizni će naslijediti Zemlju. Žalosno je da je, uprkos ovoj
moralnoj naredbi, kapitalizam u velikoj mjeri zanemario brigu
za siromašnim i slabim članovima društva.
186
ekonomski mir
Međunarodne odgovornosti
Diskutujući o redoslijedu izbora toka djelovanja koji bi bio
usvojen u toku perioda neke prirodne nesreće ili velike nevolje
koja napada neko društvo (vidi osnovne potrebe spomenute
ranije), Časni Kur’an opisuje ispravan izbor po sljedećem redu:
Osloboditi roba; ili nahraniti u vrijeme gladi siroče
bližnjeg roda, ili siromašnog palog u prašini.
(Sura 90: ajeti 14-17)
Drugim riječima, ispravan izbor je sljedeći:
1. Ovdje je opisana istinska usluga ljudi, koja je Bogu
ugodna. Na čelu onih kojima treba prvo pomoći jesu oni koji
žive u zarobljeništvu i zatvoru, ili su na neki drugi način lišeni
slobode. Bilo kakva usluga suprotna ovom konceptu u Božijim
očima se smatra bezvrijednom. U svjetlu ovoga, moderni
sistem pružanja finansijske pomoći manje razvijenim zemljama
sa preduvjetima i posebnim ograničenjima vezanim za pomoć
potpuno je osuđen.
2. Sljedeći izbor je da nahranimo siroče, čak i ako on ili
ona ima staratelja da ga pomaže.
3. Zadnji izbor je da nahranimo bijednog koji je toliko
bespomoćan da izgleda kao da je porinuo u prašinu.
Iako se u navedenim ajetima govori u jednini, oni očito
opisuju krize širokih razmjera. Sporedno značenje riječi jaum
(doslovno znači dan) i opći stil izražavanja tako je očit. Kad bolje
razmislimo, dublji smisao ovog ajeta daje vrlo jasnu sliku o tome
kako velike, imućne i moćne nacije tretiraju siromašnije, koje u
187
Islamski odgovor na suvremena pitanja
velikoj mjeri trebaju pomoć u vrijeme krajnje bespomoćnosti.
One njima omogućavaju pomoć, ali uz mnoge uvjete vezane za
to. Tako su sama svrha i duh pomaganja drugih uništeni. Oni
su prividno oslobođeni jedne bijede samo da budu odvedeni u
zamku druge.
Cijeli suvremeni sistem međunarodne pomoći sa određenim
uvjetima povezanim s tim ovdje je jasno opisan kratkim riječima.
Vjernicima je rečeno da otklone patnje i nevolje bespomoćnih
ljudi i nacija, ali da ne koriste njihovo stanje kako bi ih u isto
vrijeme lišili njihove slobode.
Riječ siroče je upotrijebljena u širem smislu, pošto se odnosi
i na ovisne pojedince i na nacije koje ovise o drugima. Nacije
koje su njihovi bližnji napustili kao siročad s imućnom familijom
ne treba ostaviti bez pomoći, zato što mogu biti pomognuti od
drugih koji su prvobitno odgovorni za njih.
Slučaj država bogatih naftom je prikladan primjer. Da se samo
nekoliko država Zaljeva udružilo kako bi ublažilo patnje ljudi
općenito, mogli bi riješiti problem gladi i suše u Africi, a da i
ne osjete manjak u svojim riznicama. Ogromni novac koji imaju
položen u bankama i stranim posjedima u zapadnim zemljama
proizvodi kamatu i prihod koji je sam dovoljan da smanji bijedu
i patnju u Africi. Svakako im islam zabranjuje da kamatu troše za
svoje lične potrebe.
Slučaj ogromne gladi, bijede i nestašice od brojnih nesreća u
Bangladešu drugi je slučaj koji zavređuje proučavanje u ovom
kontekstu. Oni su od ostatka svijeta bili prepušteni svojoj vlastitoj
sudbini. Pomoć koja im pristiže, ako uopće dolazi, praktički je
nedovoljna za ublažavanje njihove bijede.
Takve nacije moraju se smatrati ‘siročadima’ nacija prema široj
definiciji ovog termina. Kad su takve sirote nacije napuštene od
svojih bližnjih, to predstavlja veliki prijestup u Božijim očima.
Ljudi imaju vrlo naivno i čak uvrnuto stajalište prema Bogu
i prirodi kad njih krive zbog patnji siromašnijih nacija, dok
188
ekonomski mir
je, zasigurno, sam čovjek taj koji je kriv zbog svoje potpune
bešćutnosti i nehata. Ako mi ispunimo srca ljudskih bića takvim
posebnim svojstvom da su u stanju da podnose patnju radi
drugih, svijet ipak može biti preokrenut u Džennet.
U svijetu izvan islama na svakom mjestu prevladava isto sebično
ponašanje. Ako se dogodi da Etiopija, naprimjer, ima bliske
veze sa Sovjetskim Savezom, pomoć ovoj zemlji ne treba biti
uskraćena s izgovorom da je na Sovjetskom Savezu da ispuni
svoje obaveze prema njoj kao pokrovitelj. Ako milioni muslimana
u Sudanu umiru od gladi, njihov položaj ne treba biti zanemaren
pod izgovorom da imućne nacije kao Saudijska Arabija i druge
naftom bogate muslimanske države, praktički njihovi bližnji,
imaju konačnu odgovornost da ih hrane. Ovo je istinsko značenje
arapskog izraza jetiimen za maqrabate (doslovno znači siroče,
bliski rod).
Osim toga, u ovom ajetu je istaknuto da pojedinci ili nacije koji
pate kroz pojedinačne ili nacionalne ekonomske krize moraju
biti pomognuti da bi stali na vlastite noge. Ovaj scenarij je
primjenjiv za mnoge zemlje Trećeg svijeta čija se ekonomija
naglo raspada zato što nije pravovremeno omogućena pomoć
opsežnih razmjera.
Treća vrsta pomoći je “au miskiinen za martabate”, što je
primjenjivo za propale ekonomske sisteme. Prema Časnom
Kur’anu, nije dovoljno samo nahraniti ljude u takvim zemljama.
Odgovornost ljudi je da usvoje mjere obnove i ponovo postave
na zdrave temelje njihovu ekonomiju.
Nažalost, trgovinski odnosi u suvremenom dobu predstavljaju
upravo suprotno. Imetak ide uvijek u pravcu bogatijih i
naprednijih zemalja, dok ekonomije siromašnijih zemalja tonu
dublje u dug.
Ja nisam ekonomista, ali razumijem bar toliko da je nemoguće
za zemlje Trećeg svijeta da zadrže obostrane trgovinske odnose
sa naprednim zemljama, a ipak da spriječe otjecanje novca iz
189
Islamski odgovor na suvremena pitanja
svojih zemalja bogatim time da osiguraju da prihod od izvoza
bude jednak troškovima uvoza.
Drugi važan faktor koji trebamo imati na umu je da je u
svim ekonomski naprednim nacijama prisutna stalna želja
za poboljšanjem životnog standarda. Siromašnije nacije
podstaknute su da pozajmljuju novac kako bi dostigle rastuće
životne standarde razvijenog svijeta. Napredak tehnologije vodi
lakšem i udobnijem životu, čak i ako takve sklonosti modernim
pogodnostima, na kraju, možda štetno utječu na čvrstinu
ljudskog karaktera. Ali ako ljudi u naprednim zemljama samo
žele napuniti svoj stomak i povratiti krv u svoje obraze i ojačati
svoje zdravlje, kako od bogatijih nacija možemo očekivati da
oslobode siromašnije nacije iz stanja opasne, smrtonosne
anemije kad njihova vlastita žeđ za krvlju ne zna za granice i kad
se njihov vlastiti standard življenja mora povećavati i sve što se
za novac može kupiti mora neprestano biti prelijevano u njihove
ekonomije?
Ova luda utrka za podizanjem životnog standarda bez razlike ne
samo da uništava šanse za preživljavanjem siromašnijim nacijama
nego također uništava same napredne nacije i njihov mir i
zadovoljstva srca. Cijelo društvo je umorno od zadovoljavanja
vještački stvorenih potreba, tako da svaki pojedinac neprestano
želi imati više i ići korak ispred drugih. Ovo je, nadalje, stanje
koje potencijalno može voditi ratu.
Od ovih težnji se u islamu strogo odvraća. Islam vam predstavlja
sliku društva u kojem ljudi žive u okviru svojih sredstava i štede za
teža vremena; takav način života nije samo na pojedinačnom ili
porodičnom nivou, nego je isto tako i na nacionalnim osnovama.
Za siromašnije zemlje takva situacija nosi mnoge opasnosti.
Naime, kad napredne zemlje trpe gubitke zbog novih izazova
nadmetanja ekonomija koje se razvijaju, i njihove vlastite
ekonomije počinju zaostajati, oni će postati bezosjećajniji u
svom odnosu prema zemljama Trećeg svijeta ili siromašnijim
190
ekonomski mir
zemljama. Ovo je neizbježno zato što na bilo koji način vlade
bogatijih zemalja moraju održati određeni standard života za
ljude koji su postali predani takvom životu.
Na kraju, ove situacije postaju sve teže i kulminiraju faktorima
koji stvaraju ratove. Islam nastoji spriječiti takve ratove.
191
Uistinu, Allah vam naređuje da povjerenje dajete
onima koji imaju pravo na to, i da, kad vladate
među ljudima, vladate s pravdom. A sigurno je
vrlo dobro ono što vam Allah savjetuje! Allah sve
čuje, vidi duboko.
(Sura 4: ajet 59)
nacionalni i međunacionalni politički mir
Peto poglavlje
NACIONALNI I MEĐUNACIONALNI POLITIČKI MIR
Državni i međunacionalni politički mir treba biti pažljivo
ispitan na nacionalnom i međunarodnom nivou
Što se tiče nacionalnih politika, prvo pitanje je koji je politički
sistem dobar ili loš za čovjeka. Isto tako, trebamo ustanoviti
jesu li propusti političkih sistema i njihovi osobeni nedostaci
odgovorni za bijedu i nezadovoljstvo ljudi ili je to nešto drugo.
Treba li sistem biti okrivljen ili oni koji ga vode? Može li nemoralno,
sebično, pohlepno ili iskvareno političko vodstvo koje se uzdiže
na vlast demokratskim sredstvima biti stvarno bolje i korisnije
za društvo od dobroćudnog diktatorstva, naprimjer?
S ciljem utemeljenja i garancije međunarodnog mira, islam
ima savjete za suvremene političare o savršenom društvenom
sistemu.
Islam stavlja poseban naglasak na uvođenje apsolutnog morala
u svim oblastima ljudske aktivnosti – politika nije izuzetak.
193
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Islam ne odbija potpuno nijednu vrstu političkog sistema
Počet ćemo sa opažanjem da u islamu nije spomenut nijedan
politički sistem kao jedini valjan sistem naspram svih drugih.
Nema sumnje da Časni Kur’an govori o demokratskom sistemu
gdje upravljače biraju ljudi, ali to nije jedini sistem koji islam
preporučuje. Ne može biti temeljno pravo isključivo jedne
univerzalne religije da odabere jedan sistem vlade bez dužnog
obzira prema činjenici da praktično nije moguće da jedan sistem
bude primjenjiv na sve oblasti i društva svijeta.
Demokratija se nije dovoljno razvila čak ni u najrazvijenijim
zemljama svijeta kako bi dostigla stadij političkog poretka koji
je konačna politička vizija demokratije. S rađanjem kapitalizma
i izgradnjom izuzetno moćnog ustrojstva u kapitalističkim
zemljama istinski demokratski izbori ne mogu svuda biti održani.
Ovome još dodajte rastući problem korupcije i rađanje mafije i
drugih grupa pritisaka kao opasnosti za demokratiju. Možemo
sigurno zaključiti da demokratija nije u sigurnim rukama
čak ni u najdemokratskijim zemljama svijeta. Kako, onda,
demokratija može biti primjerena Trećem svijetu? Zato, reći
da zapadna demokratija može prevladati u afričkim, azijskim ili
južnoameričkim zemljama ili takozvanim islamskim zemljama
svijeta svodilo bi se na praznu i nerealnu tvrdnju.
Što se tiče mene, islamska učenja ne odbacuju bilo koji politički
sistem svijeta, ali islam to ostavlja izboru ljudi i historijski
potvrđenim tradicijama koje prevladavaju u nekoj zemlji. Ono
što islam ističe nije forma vlade, nego kako vlada treba ispuniti
svoje dužnosti.
Različiti sistemi vlada, kao što je feudalno vlasništvo, monarhija,
demokratija itd., mogu se prilagoditi prema islamu pod uvjetom
da sistem postupa suglasno islamskom uzoru u ispunjavanju
povjerenja koje duguje ljudima.
194
nacionalni i međunacionalni politički mir
Monarhija/kraljevina
Monarhija se stalno spominje u Časnom Kur’anu bez njene
osude kao institucije.
Jedan poslanik Izraela podsjeća Izraelce o Talutu:
I njihov Poslanik im je rekao: Zaista, Allah vam
je odredio Taluta za kralja.’ Oni su rekli: ‘Kako
on može imati vlast nad nama kad mi imamo
više prava na vlast, i njemu nije dato veliko
bogatstvo?’ On je rekao: ‘Sigurno je njemu Allah
dao prednost iznad vas i podario mu veliko znanje
i tjelesnu snagu.’ A Allah daje vlast onome kome
On želi i Allah je darovalac uvećanja, ima trajno
znanje.
(Sura 2: ajet 248)
Monarhija je također spomenuta u širem smislu u vezi s ljudima
koji su sami bili kraljevi/monarsi:
I kad je Musa rekao svom narodu: ‘O narode moj,
sjetite se Allahove blagodati prema vama kad
je On poslao poslanike među vas i odredio vas
kraljevima, i dao vam ono što nije dao nikome
drugom nad svjetovima.
(Sura 5: ajet 21)
195
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Međutim, vrhovna vlast stvorena ili proširena osvajanjem
općenito ne uživa dobar ugled, kao što nalazimo u ajetu o kraljici
Sabi kad savjetuje svoje državno vijeće.
Odluka kraljice Sabe je ovako istaknuta:
Ona je rekla: ‘Zaista, kad kraljevi uđu u neko
naselje, prave nered u njemu, i njegove poštene
ljude ponize. Oni tako rade.
(Sura 27: ajet 35)
Kraljevi mogu biti dobri ili loši, naravno, baš kao i demokratski
izabrani predsjednici ili ministri, koji mogu također biti dobri ili
loši.
Međutim, Časni Kur’an spominje kategoriju kraljeva koji su bili
određeni od Boga. Oni pripadaju onoj vrsti kao što je bio kralj
Sulejman a.s., koji nije bio samo kralj, kako to shvataju Jevreji
i kršćani, nego je, prema Časnom Kur’anu, također bio i Božiji
poslanik.
Ovo pokazuje da su ponekad službe poslanstva i vlasti spojene u
jednoj osobi i oni su vrhovna vlast određena od Boga.
U Časnom Kur’anu je spomenuta druga vrsta vrhovne vlasti kroz
ovlast poslanika. Sljedeći ajet ilustruje ovu činjenicu:
O vjernici! Pokoravajte se Allahu, i pokoravajte
se Poslaniku i onima koji imaju vlast nad vama. A
ako se u bilo čemu razilazite (sa onima koji imaju
vlast), uputite takvu stvar Allahu i Poslaniku ako
uistinu vjerujete u Allaha i Sudnji dan. Ovo je
najbolji način i najbolje po ishodu.
(Sura 4: ajet 60)
196
nacionalni i međunacionalni politički mir
Mi smo odabrali ovaj ajet ne samo da nabrojimo kategorije
vrhovne vlasti nego i da istaknemo kako, prema Časnom Kur’anu,
ponekad demokratski izbori nisu obavezno uvijek pravi. Posve
je moguće da pretežna većina ljudi ne uspije u nekoj osobi
prepoznati neophodne odlike za dobro rukovodstvo i protestuje
protiv njegovog izbora, ako im je on nametnut. Po svim političkim
kriterijima, njegovo postavljanje će biti smatrano diktatorskim.
Ovaj izbor može biti protiv volje javnosti, ali sigurno nije protiv
javnog interesa.
Nezaobilazne slabosti u demokratskoj formi glasanja jesu u tome
da mase vrše svoj izbor na površinskim dojmovima i najnovijoj
procjeni i nisu u stanju prosuditi prave odlike rukovodstva koje
najviše odgovaraju za njihovo konačno unapređenje.
Izgleda da je u historiji od Boga povlaštenih ljudi bilo vremena
kad je njihovo političko preživljavanje zahtijevalo božansku
intervenciju. U takvim vremenima Bog uzima u Svoje ruke
izbor kralja, vrhovne vlasti ili vođe. Iz ovoga ne treba zaključiti
da su svi monarsi/kraljevi i vođe odabrani od Boga ili kao takvi
posvećeni. Ovo pogrešno shvatanje, koje je bilo uobičajeno u
srednjovjekovnom kršćanskom sistemu, nije shvatanje Časnog
Kur’ana. Naprimjer, kralj Richard oplakuje:
Ni sve vode uzburkanih burnih mora ne mogu oprati
balzam premazanog kralja. (Šekspir).
Šta je demokratija?
Koncept demokratije je, uprkos svom grčkom porijeklu,
zasnovan na kratkoj definiciji Abrahama Linkolna - vladavine
ljudi, od ljudi, za ljude. To je, zaista, vrlo zanimljiva otrcana fraza,
ali rijetko primjenjivana u potpunosti bilo gdje u svijetu.
Treći dio ove definicije za ljude vrlo je neodređen i pun je
197
Islamski odgovor na suvremena pitanja
opasnosti. Šta može s punim pouzdanjem biti proglašeno da je
za ljude? U sistemu uprave većine vrlo često se događa da ono
što se smatra da je za ljude tek je za većinu, a ne i za preostalu
manjinu.
U demokratskom sistemu također je moguće da se najvažnije
odluke donose na bazi apsolutne većine. Ipak, kad se detaljnije
analiziraju činjenice i brojevi, otkrivamo da je to u stvarnosti bila
manjinska odluka, demokratski donesena i nametnuta većini.
Jedna od brojnih mogućnosti jeste da vladajuća partija bude
izglasana na bazi osvajanja vrlo malog broja većinskih glasova u
odnosu na druge partije u većini izbornih jedinica i u stvarnosti
nema većinu ostalih. Nadalje, ako je izlazak na biračka mjesta
prilično nizak, postoji dvojba da li vladajuća partija zapravo uživa
potporu većine. Čak i ako se pokaže da partija ima sveukupnu
većinu biračkog tijela, mnoge se stvari mogu dogoditi u toku
razdoblja njenog uživanja položaja. Naprimjer, javno mišljenje
može se drastično promijeniti tako da predsjedavajuća vlada nije
više istinski predstavnik većine. Na koncu, na svakoj promjeni
vlade manifestuje se postepeni proces promjene mišljenja
biračkog tijela.
Čak i ako vlada ostane popularna kod svojih glasača, nije
nevjerovatno da se priličan broj članova vladajuće partije,
kad se donose ključne odluke, ne slaže s većinom, ali glasa iz
partijske odanosti. Ako postoji razlika u snazi vladajuće partije i
opozicije ili drugih partija, ili razlika unutar te partije, onda će u
najvećem broju slučajeva takozvana odluka većine biti, ustvari,
odluka manjine nametnute ljudima.
Također je vrijedno spomenuti da se koncept onoga što se
vidi kao dobro za ljude mijenja vremenom. Ako odluke nisu
donesene na savršenim, trajnim principima, nego onim što
neko smatra da je dobro za ljude, ili bar što ta partija smatra
da je dobro, to može voditi neprestanom skretanju u politici s
vremena na vrijeme. Ono što danas izgleda dobro može sutra
198
nacionalni i međunacionalni politički mir
biti loše i ono što je sutra loše prekosutra može postati dobro.
Za običnog čovjeka ovo može biti zamršena situacija. Vršenje
pokusa vladavine komunizma na tako ogromnoj razini za preko
pola stoljeća bilo je nakon svega bazirano na istom sloganu za
ljude. Nisu sve socijalističke države bile diktatorske.
Također, treba zabilježiti da je linija koja odvaja socijalističke
države od demokratskih, što se tiče vlade od ljudi, vrlo tanka i
ponekad i ne postoji. Kako neko može osuditi sve svjetske vlade
izabrane u socijalističkim zemljama kako nisu dovedene na
vlast od ljudi? Naravno, u totalitarnoj državi moguće je diktirati
izbor kandidata biračkom tijelu na način da im se ostavlja malo
prostora da izaberu zamjenu. Ipak, slične i druge neprimjerene
taktike mogu također biti upotrijebljene - osim za nekoliko
izuzetaka u zapadnom svijetu - u zemljama sa demokratskim
sistemom vlade.
Zapravo, demokratiji u većini dijelova svijeta nije data potpuna
sloboda i izbori su rijetko od ljudi. Sa namještanjem izbora,
trgovinom glasova, zadavanjem straha kroz policijsku taktiku i
druge slične iskvarene mjere duh i suština demokratije u svijetu
su oslabljeni krivotvorenjem, tako da je na kraju ostalo malo od
demokratije.
Islamski koncept demokratije
Prema Časnom Kur’anu, ljudi imaju slobodan izbor da prihvate
bilo koji sistem uprave koji im odgovara. Demokratija, kraljevina,
nezavisnost, plemenski ili feudalni sistemi valjani su pod
uvjetom da su prihvaćeni od ljudi kao tradicionalno naslijeđe
njihovog društva.
Međutim, izgleda da je u Časnom Kur’anu demokratija više
cijenjena i mnogo pohvaljena. Muslimani se savjetuju da imaju
demokratski sistem, premda ne baš sasvim po uzoru na zapadni
199
Islamski odgovor na suvremena pitanja
stil demokratije.
Islam ne predstavlja prazan koncept demokratije i to se ne
spominje nigdje u Časnom Kur’anu. On se samo bavi principima
od životnog značaja i daje ostatak ljudima. Slijedite i koristite se,
ili skrenite i budite uništeni.
Dva stupa islamske demokratije
Postoje samo dva stupa islamske demokratije. Oni su:
1. Demokratski proces izbora mora biti baziran na povjerenju i
poštenju.
Islam uči da u situaciji kad vršite glasanje trebate to činiti svjesni
da Bog gleda na vas i da ćete biti odgovorni za svoju odluku.
Glasajte za one koji su najsposobniji u ispunjavanju svog
nacionalnog povjerenja i koji su sami vrijedni povjerenja. Ono
što je bezuvjetno u ovom učenju je zahtjev da oni koji imaju
pravo na glasanje moraju iskoristiti svoje glasačko pravo ukoliko
ne postoje okolnosti izvan njihove kontrole ili postoje prepreke
u vršenju te dužnosti.
2. Vlade moraju funkcionirati na principu apsolutne pravde.
Drugi stup islamske demokratije sastoji se u tome: kad donosite
odluke, donosite ih na principu apsolutne pravde. Bilo da je
to stvar politička, religiozna, društvena ili ekonomska, pravda
nikada ne može biti ugrožena. Poslije formiranja vlade glasanje
unutar partije treba također uvijek ostati orijentirano prema
pravdi. Prema tome, ne treba dozvoliti da bilo kakav stranački
interes ili politički motiv utiče na proces donošenja odluke. Na
koncu, svaka odluka donesena u ovom duhu obavezno će biti
istinski odluka vlade ljudi, od ljudi i za ljude.
200
nacionalni i međunacionalni politički mir
Uzajamno konsultiranje
U Časnom Kur’anu vrlo jasno je iznesena bit demokratije. Što
se tiče savjeta muslimanima, iako monarhija nikada nije bila
isključena kao nereligijska i bezbožna institucija, demokratija je
sigurno više cijenjena u odnosu na sve druge oblike vlade.
Opisujući idealno muslimansko društvo, Časni Kur’an kaže:
A šta god vam je dato, samo je privremena stvar
ovog života, a ono što je kod Allaha bolje je i
trajnije za one koji vjeruju i uzdaju se u Gospodara
svoga, i koji se klone velikih grijeha i onog što je
bestidno, i kad su ljuti, oproste, i oni koji se odzivaju
Gospodaru svome, i obavljaju namaz, i njihovi su
poslovi odlučeni uzajamnim savjetovanjem, i koji
troše od onog čime smo ih Mi opskrbili, i kad im
neko učini nepravdu, oni odvrate.
(Sura 42: ajeti 37-40)
Arapske riječi “amru hum šuura bejnehum” (čiji su poslovi
odlučeni uzajamnim savjetovanjem) odnose se na politički
život islamskog društva, jasno ukazujući da su u poslovima
vlade njene odluke donesene uzajamnim savjetovanjem, koje,
naravno, podsjeća na prvi dio definicije demokratije, to jest
vlada ljudi. Zajednička volja ljudi postaje upravljačka volja ljudi
kroz uzajamno savjetovanje.
Drugi dio definicije demokratije odnosi se na dio od ljudi. Na
ovo se jasno ukazuje u sljedećem dijelu ajeta:
201
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Allah vam naređuje da povjerenje dajete onima
koji imaju pravo na to.
(Sura 4: ajet 59)
To znači - kad god izražavate volju da izaberete svoje upravljače,
uvijek dadnite povjerenje onima koji su najviše zaslužni za to,
kojima ono s pravom pripada.
Pravo ljudi da izaberu svoje upravljače spomenuto je, naravno,
samo uzgredno. Stvarni naglasak je na tome kako pojedinac
treba iskoristiti ovo pravo. Muslimani se podsjećaju da to nije
samo pitanje njihove lične volje koju mogu provesti na bilo
koji način, nego daleko više od toga, to je pitanje nacionalnog
povjerenja. U stvarima povjerenja niste ostavljeni s mnogo
izbora. Vi ovo povjerenje morate ispuniti sa svom iskrenošću,
poštenjem i duhom nesebičnosti. Povjerenje se mora staviti
tamo gdje ono istinski pripada.
Mnogi muslimanski učenjaci navode ovaj ajet jednostavno da bi
ukazali kako islam predlaže sistem i teoriju demokratije kako se
shvata u zapadnoj političkoj filozofiji, ali to je samo djelimično
istina.
Sistem savjetovanja spomenut u Časnom Kur’anu nema nikakvog
prostora za partijske politike suvremenih zapadnih demokratija,
niti daje dozvolu načinu i duhu političkih debata u demokratski
izabranim parlamentima i domovima predstavnika. Pošto smo
ovaj aspekt diskutovali detaljno, ovdje to nije više neophodno.
Treba, također, zabilježiti da u pogledu drugog dijela definicije
demokratije prema ovom konceptu uzajamnog savjetovanja,
pravo glasanja pripada glasačima gotovo apsolutno bez ikakvih
propisa ili uvjeta koji zalaze u ovo pravo.
Prema utemeljenim normama demokratije, glasač može dati
svoj glas u prilog marionete, ili ga pokvariti, ili svoj glasački
202
nacionalni i međunacionalni politički mir
list baciti u kantu umjesto u glasačku kutiju. On će ostati
besprijekoran, a ne može biti ukoren za ugrožavanje bilo kojeg
principa demokratije.
Prema Kur’anskoj definiciji, međutim, glasač nije apsolutni
gospodar svoga glasa, nego je povjerenik. Kao povjerenik, on
ovo povjerenje mora ispuniti pošteno i otvoreno i staviti ga
ondje gdje on osjeća da istinski pripada. On mora biti oprezan i
svjestan da će u Božijim očima biti smatran odgovornim za svoj
postupak.
U pogledu ovog islamskog koncepta, ako je politička partija
imenovala kandidata za kojeg neki pojedinačni član partije
smatra da neće uspjeti ispuniti svoje nacionalno povjerenje, taj
član treba napustiti partiju radije nego da glasa za nekoga ko ne
zavređuje ovo povjerenje. Nije dozvoljeno da se odanost partiji
upliće u njegov izbor.
Isto tako, povjerenje mora biti ispunjeno u dobroj vjeri. Zbog
toga, svaki glasač mora u cjelosti učestvovati u davanju svoga
glasa u toku izbora, osim ako to nije u stanju učiniti. Inače će
izvršiti izdaju u ispunjavanju svog vlastitog povjerenja. Koncept
izostajanja i uzdržavanja od vršenja glasanja, kao što se događa
u USA, gdje se, po izvještaju, gotovo polovina izbornog tijela
zapravo ne ‘gnjavi’ glasanjem, nema prostora u islamskom
konceptu demokratije.
Šta je islamska vlada?
Postaje popularno među muslimanskim političkim misliocima
suvremenog doba da tvrde kako je islam drugo ime za
demokratiju. Prema njihovoj političkoj filozofiji, budući da je
Bog krajnja vlast, vrhovna vlast pripada Njemu.
203
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Božija vlast
Apsolutna vrhovna vlast pripada Bogu. Časni Kur’an ukratko
izlaže Njegovo gospodarstvo u sljedećem ajetu:
Uzvišen neka je onda Allah, istinski Vladar. Nema
boga osim Njega, Gospodara časnog (uzvišenog)
Arša.
(Sura 23: ajet 117)
Temeljni princip, koji govori o tome da konačno sva prava
vladavine pripadaju Bogu i da je On Gospodar vrhovne vlasti,
spominje se na različite načine u Časnom Kur’anu, od kojih je
navedeni ajet samo jedan primjer.
U vođenju političkih poslova Božija vrhovna vlast je izražena na
dva načina:
a) Zakonom (Šerijatom), kako je izveden iz Časnog
Kur’ana, sunneta Časnog Poslanika s.a.v.s. i također iz utvrđenih
hadisa koje su mu pripisali rani muslimani, po ovom redoslijedu
položaja na prvom su mjestu. Oni pokazuju bitne smjernice
za donošenje zakona i nikakva demokratski izabrana vlada ne
može se uplitati u izražavanje Božije volje.
b) Nikakav zakonodavni proces koji je u proturiječju
naprijed spomenutom principu neće biti valjan.
Nažalost, ne postoji usaglašenost među učenjacima raznih sekti
islama o tome koji su čisto šerijatski zakoni. Svi su se učenjaci
složili u tome da je davanje zakona isključivo Božije pravo i da je
On izrazio Svoju volju kroz Kur’ansku objavu Časnom Osnivaču
islama s.a.v.s.
204
nacionalni i međunacionalni politički mir
U pogledu načina na koji muslimanske vlade treba da se
vode, popularna ideja je da svakodnevnim upravljačkim
stvarima, poslovima i mjerama vlada, kao predstavnik ljudi,
postaje sredstvo u izražavanju Božije Volje. Budući da na način
prenesenog (delegiranog) prava vrhovna vlast pripada ljudima,
prema tome je i takav sistem demokratski.
Islamsko svećenstvo (mullahizam)
Kruti pogled takozvanih ortodoksa podrazumijeva da će
doći do razumijevanja s modernim demokratskim težnjama
muslimanskih narodnih masa samo pod uvjetom da mullah
(hodžama) bude dato konačno pravo da prosude valjanost
demokratskih odluka na osnovama Šerijata.
Ako bi bio prihvaćen, ovaj zahtjev bi se svodio na to da konačno
pravo davanja zakona ne pripada Bogu, nego se stavlja u ruke
ortodoksima mullah ili nekoj drugoj školi vjerskih učenjaka.
Kad uzmete u obzir strašnu moć u njihovim rukama u pozadini
temeljnih razlika koje prevladavaju među samim muslimanskim
svećenstvom u pogledu njihovog shvatanja o tome šta jeste
i šta nije Šerijat, posljedice izgledaju zastrašujuće. Među
ortodoksima postoji veliki broj škola prava i čak i unutar svake
od njih učenjaci nisu uvijek usuglašeni o svakoj naredbi. Osim
toga, njihovo stajalište o tome šta je istinski Božija Volja koja je
izražena u islamskom Šerijatu, mijenjalo se u raznim periodima
historije.
Ovo predstavlja složen problem u suvremenom svijetu islama,
koji je, izgleda, još uvijek u traganju za svojim istinskim
identitetom. Postepeno muslimanskim intelektualcima postaje
sve jasnije da je to jedina dodirna tačka među mullah (hodžama)
i da su jedino ujedinjeni u svom nepopustljivom zahtjevu za
prisilno provođenje Šerijata.
205
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Iranska revolucija je dalje potakla apetit mullah u zemljama
gdje su muslimani suniti u većini. Prema njima, ako je Homeini
mogao uspjeti, zašto oni ne bi uspjeli? Iza ovog leži njihova
fantazija – zemlja njihovih snova.
Mase običnih ljudi su zbunjene: da li da daju prednost Božijoj
Riječi i riječi Časnog Poslanika s.a.v.s. islama ili da radije imaju ljude
pod zaštitom bezbožnog i neustrašivog društva da bi upućivali i
oblikovali svoje političke proglase? Ovo pitanje je krajnje teško
za običnog čovjeka, koji se nalazi u stanju smetenosti. Mase u
mnogim muslimanskim zemljama poštuju islam i radije bi umrli
za Božiju Volju i čast Časnog Poslanika islama s.a.v.s. Ipak, tu je
nešto unutar cijelog scenarija što ih čini zbunjenim, uznemirenim
i vrlo tjeskobnim. Uprkos njihovoj ljubavi prema Bogu i prema
Časnom Poslaniku s.a.v.s, to priziva mnoga krvava sjećanja o
vladama u prošlosti koje su ili bile pod utjecajem mullasa ili su
iskorištavali mullahizam za svoju političku korist.
Što se tiče muslimanskih političara, oni su izgleda podijeljeni
i kolebljivi. Neki se ne mogu zaustaviti od iskorištavanja ove
situacije pristajući uz mullase i štiteći ih. Oni, međutim, gaje
tajnu nadu da u vrijeme izbora neće mullasi biti izabrani kao
smioni šampioni Šerijata, nego oni. Mase bi radije da njima
daju povjerenje kao čuvarima Šerijata nego mullasima. Život
bi bio lakši i potpuniji u njihovim rukama nego pod krutom i
nepopustljivom kontrolom ‘čuvara Dženneta’. Većina savjesnih
političara su promišljeni i smatraju da je ovo opasna igra. Jao!
Ali oni se brzo pretvaraju u manjinu. Politika i dvoličnost, istina i
kolebanje savjesti, ili zapravo bilo koja plemenita vrlina, izgleda
da ne idu ruku pod ruku. Općenito, intelektualci su uvijek
naklonjeni demokratiji. Oni vole islam, ali se boje vlasti hodža.
Oni demokratiju gledaju ne kao zamjenu za islam, nego iskreno
vjeruju da je politička filozofija sam Časni Kur’an, koji predlaže
demokratiju:
206
nacionalni i međunacionalni politički mir
I oni koji se odazivaju Gospodaru svome, i
obavljaju namaz, i njihovi su poslovi odlučeni
uzajamnim savjetovanjem, i koji troše od onog
čime smo ih Mi opskrbili.
(Sura 42: ajet 39)
I savjetuj se s njima o (svakoj) važnoj stvari; a kad
se odlučiš, onda se osloni na Allaha. Sigurno Allah
voli one koji se oslanjaju.
(Sura 3: ajet 160)
Kao jasan rezultat ove žestoke borbe između raznih grupa,
mlade muslimanske zemlje, kao što je Pakistan, nalaze da su u
besmisleno kompliciranom postupku zbunjenosti i proturječja.
Glasači su protiv povratka mullasa u ustavotvornu skupštinu u
nekom većem broju. Čak i na visini šerijatske groznice, jedva pet
do deset procenata mullasa uspije dobiti izbore. Ipak, nakon što
se pred mullasima obavežu na Božiji zakon u zamjenu za njihovu
dodatnu potporu, političari se nađu u vrlo nezavidnom položaju.
Zapravo, duboko u sebi oni su potpuno uvjereni da je prihvatanje
Šerijata u stvarnosti proturječno principima donošenja zakona
kroz demokratski izabrani Donji dom kongresa.
Ako je vlast davanja zakona kod Boga - što nijedan musliman ne
može negirati – onda su, kao logična posljedica, mullasi i vođe
sekti oni koji imaju isključivo pravo razumijevanja i definisanja
zakona Šerijata. U ovom scenariju, cijelo provođenje izbora
zakonodavnog tijela postat će beskorisno i beznačajno. Nakon
svega, od članova parlamenta ne traži se da samo zatvorenih
207
Islamski odgovor na suvremena pitanja
očiju stave potpis na mjesto gdje mullasi pokažu.
Upravo je tragično da ni političari ni intelektualci nikada nisu
iskreno pokušali razumjeti formu ili forme vlade koje Časni
Kur’an zaista predlaže ili priznaje.
Da li odanost religiji može biti izdajništvo države?
Nema nikakve proturječnosti između Riječi Božije (vjere) i Djela
Božijeg (prirode). U islamu nema nesklada između odanosti
prema svojoj državi i religiji. Ali ovo pitanje se ne odnosi samo
na islam.
Mnogo je događaja u ljudskoj historiji gdje su mnoge osnovane
države bile suočene s ovim pitanjem.
Rimska imperija, pogotovu u toku prva tri stoljeća kršćanskog
perioda, krivila je kršćanstvo za podvojenu odanost između
Imperije i kršćanstva. Ova optužba države dovela je do krajnje
okrutnog i neljudskog proganjanja ranih kršćana u njihovim
domovima zbog navodne optužbe da su izdajnici Rima.
Takva borba između Crkve i države uvijek je bila važan faktor
u oblikovanju evropske historije. Napoleon Bonaparta je,
naprimjer, krivio rimski katolicizam da narod pretvara u izdajnike
države i tvrdio da prva odanost treba biti francuskom narodu
i vladi Francuske i da nijednom vatikanskom papi neće biti
dozvoljeno da vlada poslovima rimskih katolika, niti će rimskom
katolicizmu biti dozvoljeno da se miješa u poslove države.
U ne tako davnoj prošlosti moja vlastita zajednica ahmadi
muslimana u Pakistanu suočila se sa ozbiljnim problemima sa
sličnim razlozima. Kako je utjecaj srednjovjekovnog svećenstva
počeo rasti pod pokroviteljstvom generala Zia-ul Haka, najduže
vladajućeg vojnog diktatora Pakistana, ahmadi muslimani su
postali sve popularnije žrtve ove godinama stare optužbe. Vlada
Pakistana je pod generalom Ziom čak otišla i dalje i izdala je
208
nacionalni i međunacionalni politički mir
jednu vrstu bijele knjige (spisak lažnih optužbi) protiv ahmadi
muslimana, proglašavajući da oni nisu odani ni islamu ni državi
Pakistan.
To je bio isti stari duh, isto staro ludilo koje je sada ušlo u nove
glave. Vatra ostaje ista iako sada gori u drugim grudima.
Ne tako davno, u toku općepoznate Selman-Ruždijeve situacije,
muslimani u Britaniji i mnogim dijelovima Evrope suočili su se
sa sličnim problemom tako što su bili optuženi kako nisu odani
državi nego Homeiniju. Premda se plamen ove vatre nije mnogo
raširio i dostigao stepen groznice, ogromna skrivena opasnost i
šteta koju predstavlja za uzajamne odnose zajednice ne treba
biti potcijenjena.
Da li samo religija ima pravo da donosi zakon?
To je jedan univerzalni fenomen koji nikada nije bio ozbiljno
istražen. Ni političari, ni religijske vođe nikada nisu riješili tanku
plavu liniju podjele između religije i države.
Što se tiče kršćana, ovo pitanje je trebalo biti riješeno jednom
zauvijek kad je Isa a.s. (Isus) dao svoj historijski odgovor
licemjerima (Farizejima):
Onda im je on rekao: Podajte, zato, caru carevo, a Bogu Božije.
(Matej 22:21)
Ovih nekoliko riječi sadrže duboku mudrost; sve što je trebalo
biti rečeno, rečeno je.
Religija i državnička mudrost dva su od mnogih kotača društva.
U stvarnosti je nevažno da li su tu dva, četiri ili osam kotača; sve
dotle dok se svi budu držali svog ispravnog stajališta i dok budu
razmišljali unutar istih područja djelovanja, ne može biti pitanja
uzajamnog sukoba ili sučeljavanja.
U potpunom slaganju sa ranijim božanskim učenjima, Časni
209
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Kur’an objašnjava ovu temu jasnim razgraničavanjem područja
aktivnosti svakog sastavnog dijela društva i prema njemu
stvar vođenja države i vjerskog učenja nema proturječja. Bilo
bi pretjerano pojednostavljivanje ove stvari ako neko misli da
nema dodirne tačke ili zajedničke podloge koju religija i država
međusobno dijele. One se, zaista, preklapaju, ali samo u duhu
međusobne suradnje, bez namjere držanja monopola.
Naprimjer, ogroman dio moralnog obrazovanja sadržanog u
svakoj religiji postaje sastavni dio zakonodavstva u svakoj državi
svijeta; u nekima to možda čini mali dio, u drugim relativno veći
dio zakona. Ali se u propisanim kaznama, koje mogu biti blage
ili oštre, može uvijek naći trag religijskog negodovanja protiv
mnogih zločina koji su proglašeni kažnjivim, bez upućivanja na
religiju. Iako se ljudi koji pripadaju različitim religijama mogu ne
slagati sa mnogim svjetskim zakonima, oni ipak rijetko biraju
doći u sukob sa utemeljenom vladom na takvim pitanjima.
Ovo vrijedi ne samo za muslimane ili kršćane nego također
jednako i za sve religije svijeta. Naravno, čisti hindu zakoni
Mnusmatri potpuno su u proturječju sa svjetovnim zakonom
Vlade u Indiji. Pa ipak, izgleda da na neki način ljudi žive u
suglasju toga dvoga.
Zapravo, da se u svijetu ozbiljno priziva (obraća) religijski
zakon protiv prevladavajućih političkih sistema u raznim
zemljama, svijet bi zasigurno ušao u krvoproliće. No, srećom za
čovječanstvo, ovo se ne događa.
Što se tiče islama, ne bi trebao postojati takav problem, zato što
je konačni i neprikosnoveni princip koji islam predlaže u ovom
pogledu princip apsolutne pravde. Ovaj princip ostaje centralni
i temeljni svim oblicima vlada koje tvrde da funkcioniraju u
islamskom duhu.
Jao! Ovu najvažniju tačku u razumijevanju islamskog koncepta
vođenja državnih poslova veoma su površno shvatili politički
mislioci u islamu (ako su uopće shvatili). Oni ne mogu napraviti
210
nacionalni i međunacionalni politički mir
razliku između primjene običajnog prava koji se odnosi na
zločine - koji su po prirodi univerzalni i bez bilo kakvog odnosa
s religijom - i takvog kriminala koji je svojstven određenim
naredbama te religije. Zbog toga samo pristalice takvih religija
podliježu sudskom gonjenju.
Ove dvije kategorije nisu jasno definisane. Postoji određena
mjera nejasnoća gdje opći kriminal može imati oznake i
stepen religijskog ili moralnog prekršaja kao i prekršaji protiv
prihvaćenih ljudskih normi. Naprimjer, postupak krađe je
prekršaj koji se mijenja po stepenima osude i propisane kazne.
Slično tome, tu je pitanje ubistva, alkoholizma i javnog nereda,
što su mnoge religije djelimično ili u cijelosti zabranile. Neke
religije su prepisale posebne kazne za ove prijestupe.
Javlja se pitanje o tome kako će se država osloboditi takvih
prekršaja. Ovo pitanje nameće i slijedeće - da li islam uopće
daje jasnu i dobro definiranu formulu za muslimansku i za
nemuslimansku vladu? Ako je muslimanska vlada bila u islamu
definirana kao takva, onda će biti pokrenuta druga vrlo važna
pitanja – naprimjer, o valjanosti neke države koja smatra da
slijedi neka osobita religijska učenja i o nametanju tih religijskih
učenja na sve njene stanovnike, bilo da oni pripadaju ili ne
pripadaju toj religiji.
Religije imaju dužnost da skreću pažnju zakonodavstva na
moralna pitanja. Nije neophodno da cijelo zakonodavstvo bude
stavljeno pod sudbenu nadležnost religija.
Sa toliko mnogo različitih sekti i nijansi njihovih različitih
vjerovanja rezultat će biti potpuna zbunjenost i bezakonje.
Uzmite za primjer kaznu za alkohol. Iako je on zabranjen u
Časnom Kur’anu, tamo nije navedena neka posebno određena
kazna. Povjerenje je dato nekim hadisima, koji su prema nekim
vjerskim školama prava dovedeni u pitanje. U jednoj oblasti
ili zemlji kazna će biti potpuno drugačija od kazne u drugoj.
Nepoznavanje zakona uzet će maha. Ono što vrijedi za islam
211
Islamski odgovor na suvremena pitanja
također je istina i za druge vjere. Talmudski zakon (dijelovi
jevrejskog zakona) bio bi potpuno nepraktičan. Isto se može reći
i za učenje kršćanstva.
Vjernik koji pripada bilo kojoj religiji može praktikovati svoja
vjerovanja čak i pod svjetovnim zakonom. On se može držati
istine a da nikakvi državni zakoni ne diraju u njegovu mogućnost
da govori istinu. Može obavljati svoje namaze i načine
obožavanja bez potrebe donošenja posebnog državnog zakona
o odobravanju toga.
Ovo pitanje može, također, biti ispitano i iz drugog zanimljivog
ugla. Ako se islam slaže sa pitanjem muslimanske vlade u
zemljama gdje su muslimani u većini, onda kao dokaz apsolutne
pravde, islam mora odobriti pravo drugim vladama da vladaju
zemljama prema propisima religije većine. Prema tome, zbog
najbliže susjedne Indije, Pakistan će morati priznati i odobriti
hindu zakon za sve indijske stanovnike. Ako bude tako, to će
zaista biti vrlo tragičan dan za više od stotinu miliona indijskih
muslimana, koji će izgubiti sva svoja prava na dostojno
preživljavanje u Indiji. Nadalje, ako bi Indijom bilo upravljano
Manusmarti zakonom, zašto bi državi Izrael bilo uskraćeno
pravo da vlada Jevrejima kao i pripadnicima nežidovske vjere,
Talmudskim (jevrejskim) zakonom? Ako bi se to dogodilo, život
bi postao krajnje bijedan ne samo za narod Izraela nego također
i za ogroman broj Jevreja uopće.
Međutim, ovaj koncept različitih religijskih država u raznim
zemljama može imati valjano mjesto u islamu samo ako predlaže
da i u zemljama sa muslimanskom većinom islamski Šerijat
(zakon) mora prevladati silom zakona. Ovo će opet stvoriti
općenito proturječnu situaciju, zato što će, s jedne strane, u
ime apsolutne pravde, svim državama biti omogućeno pravo
da svom narodu nametnu zakon većinske religije, a s druge
strane, svaki postupak religijske manjine u zemljama svijeta bit
će podložan oštrim zakonima religije u koju oni ne vjeruju. Ovo
212
nacionalni i međunacionalni politički mir
će biti u proturječju sa samim konceptom apsolutne pravde.
Zagovarači islamskog zakona u takozvanim muslimanskim
državama niti su se upućivali na ovu dilemu niti su je pokušali
riješiti. Prema mom razumijevanju islamskih učenja, sve države
trebaju biti vođene na istom principu apsolutne pravde i kao
takva svaka država postaje muslimanska država.
U pogledu ovih argumenata i najvažnijeg koncepta koji govori
o tome da nema prisile u pitanjima vjere, religija ne treba imati
vrhovnu zakonodavnu vlast u političkim poslovima države.
Islam i država
Moje proučavanje mi je nedvojbeno otkrilo da se Časni Kur’an
bavi predmetom vlade bez ikakve razlike između muslimanske i
nemuslimanske države.
Upute o tome kako država treba biti vođena zajedničke su
čovječanstvu, iako su vjernici ti kojima su u Časnom Kur’anu
prvenstveno upućene; i zapravo je ovo upućeno cijelom
čovječanstvu. Časni Kur’an govori o umijeću vođenja državnih
poslova koje je jednako primjereno hindustima, i sikima,
i budistima, i konfučionistima, i kršćanima, i Jevrejima, i
muslimanima itd.
Suština ovog podučavanja je sadržana u ajetu navedenom ranije
i drugim sličnim ajetima koje sada navodimo.
Tako Mi tvoga Gospodara, oni ne mogu vjerovati
ako tebe ne uzimaju sudijom za one stvari zbog
kojih se svađaju među sobom i onda u svojim
srcima ne osjete nikakvo protivljenje što god ti
odlučiš i potpuno se pokore.
(Sura 4: ajet 66)
213
Islamski odgovor na suvremena pitanja
O vjernici! Budite strogi u čuvanju pravde;
svjedočite u ime Allaha, čak i ako to bude protiv
vas, ili roditelja, ili bliže rodbine. Bilo da je taj
bogat ili siromašan, Allah najbolje brine o njima
oboma. Zato ne slijedite svoje niske želje, pa
da budete nepravedni. A ako vi izokrećete ili
izbjegavate (istinu), pa Allah je dobro obaviješten
o onom što vi radite.
(Sura 4: ajet 136)
Hadisi Časnog Poslanika islama s.a.v.s. vrlo su jasni o ovom
predmetu. Po njemu je svaki upravljač i bilo ko na vlasti ko je
nadređen nekome, u načinu kako tretira svoje potčinjene ili one
pod njegovom vlašću, direktno odgovoran Bogu. No, budući
da su ove diskusije već ranije iscrpljene, ne treba o tome dalje
diskutovati.
Bit ovog proučavanja podrazumijeva da islam predlaže potpuno
neutralnu centralnu vladu u kojoj su pitanja umijeća upravljanja
državnim poslovima zajednička i jednako primjenjiva na sve
stanovnike države i da religijskim razlikama nije dozvoljeno da
igraju bilo kakvu ulogu u tome.
Islam zasigurno opominje muslimane da slijede upravu zakona
u svim svjetskim stvarima.
O vjernici! Pokoravajte se Allahu, i pokoravajte
se Poslaniku i onima koji imaju vlast nad vama. A
ako se u bilo čemu razilazite (sa onima koji imaju
vlast), uputite takvu stvar Allahu i Poslaniku ako
214
nacionalni i međunacionalni politički mir
uistinu vjerujete u Allaha i Sudnji dan. Ovo je
najbolji način i najbolje po ishodu.
(Sura 4: ajet 60)
Međutim, što se tiče odnosa između čovjeka i Boga, to je oblast
isključivo religije i država nema pravo da se upliće. U pitanjima
vjerovanja i propovijedanja vjere postoji potpuna sloboda uma
i srca. Temeljno je pravo čovjeka ne samo da vjeruje u nešto što
želi nego također i da obožava Boga ili idole kako je naređeno
njegovom vjerom ili paganskim vjerovanjem.
Zato, prema islamu, religija nema pravo da se upliće u oblasti
koje pripadaju isključivo državi, niti država ima bilo kakvo pravo
da se upliće u oblasti koje su im zajedničke. Prava i odgovornosti
u islamu su tako jasno definirani da je osujećeno bilo kakvo
pitanje sukobljavanja. Mnogi ajeti koji se odnose na ovaj
predmet već su navedeni u dijelu koji obrađuje religijski mir.
Nažalost, postoji sklonost kod mnogih svjetovnih država da
ponekad prijeđu te granice svjetovnosti. Isto je i kod teokratskih
država ili država pod pretjeranim utjecajem religijskog
svećenstva.
Iako možda ne moramo suosjećati s njima, možemo do nekog
stepena razumjeti jednostrane nazore država kojima upravljaju
religijski fanatici. Ali kad takvo nezrelo vladanje uočimo kod
takozvanih naprednih i tolerantnih ljudi svjetovnih zemalja,
teško je vjerovati. Ovo nije jedino što je teško razumjeti u
političkom ponašanju čovjeka.
Sve dok politika ostaje čvrsto povezana s nacionalnim interesima
i doprinosi njenoj filozofiji, ne može postojati apsolutni moral.
Sve dok političkom scenom upravljaju nacionalne predrasude i
dok su istina, iskrenost, pravda i poštena igra odbačeni kad god
su u sukobu sa važećim nacionalnim interesom, i sve dotle dok
ovo ostaje definicija odanosti svojoj državi, političko vladanje
čovjeka ostat će dvosmisleno, sporno i uvijek proturječno.
Časni Kur’an spominje odgovornosti vlade i ljudi. Neke od ovih
215
Islamski odgovor na suvremena pitanja
odgovornosti spomenute su u navedenim dijelovima ovog
predavanja – opskrbljivanje hranom, odjećom, prostorom za
stanovanje i osnovnim potrebama za život svojih stanovnika;
principi međunarodne pomoći; odgovornosti i vladi i ljudima;
njihov međusobni odnos; apsolutna pravda; osjećaj za probleme
ljudi da ne moraju dizati glas u traženju svojih prava.
U istinskom islamskom sistemu vlade odgovornost vlade je
da bude oprezna tako da ljudi nemaju potrebe pribjegavati
štrajkovima, industrijskom sukobu, demonstraciji, diverziji ili
da imaju razloge za prigovor, kako bi dobili svoja prava. Da se
kratko osvrnemo na neke druge odgovornosti.
Časni Kur’an kaže:
A ako se ti bojiš izdaje nekog naroda, ti isto
učini njima kako su oni radili. Allah nikad ne voli
izdajnike.
(Sura 8: ajet 59)
Oni koji vladaju ne treba da vladaju tako da podupiru nered,
haos, patnju i bol, nego treba da rade marljivo i djelotvorno
kako bi utemeljili mir u svakom segmentu društva.
Ili, ko je Taj ko prihvata dovu uznemirene osobe
kad Ga ona poziva, i uklanja zlo, i čini vas
nasljednicima na Zemlji? Postoji li neki (drugi)
bog uz Allaha? Veoma malo vi primate savjet.
(Sura 27: ajet 63)
216
nacionalni i međunacionalni politički mir
Temelji međunarodnih odnosa zasnivaju se na potpunoj pravdi
Čak i današnji političari i državnici imaju potrebu za islamskim
učenjima. To je vjera čiji je kamen temeljac u međunarodnim
poslovima apsolutna pravda.
O vjernici! Budite čvrsti radi Allaha, svjedočite u
ime pravde i nemojte da vas neprijateljstvo nekog
naroda navede da ne postupate pravedno. Budite
pravedni, to je najbliže bogobojaznosti. I bojte se
Allaha. Zaista je Allah uvijek obaviješten o onom
što vi radite.
(Sura 5: ajet 9)
Ja ne mogu tvrditi da sam pročitao sve o svim glavnim religijama
svijeta, ali sam dovoljno upoznat sa njihovim učenjima. U toku
mog studiranja, međutim, u takvim knjigama nisam uspio
naći sličnu naredbu kao što je ajet o kojem diskutujemo. Čak
se rijetko spominju međunarodni odnosi. Ako se slično učenje
nalazi i u drugoj religiji, onda mi dozvolite da vas uvjerim kako
se islam u potpunosti slaže s tim učenjem, jer u tome leži ključ
svjetskog mira.
Danas je svijet u cjelini zabrinut za mir u budućnosti. Značajne i
epohalne promjene u socijalističkom svijetu i poboljšani odnos
supersila nude tračak nade. Svijet je u radosnom raspoloženju.
Opće suglasje u mišljenju među vodećim političarima izgleda
krajnje optimistično, čak euforično s obzirom na vjerovatni
ishod ovih značajnih revolucionarnih promjena kojima smo
svjedoci danas.
Zapad je posebno pretjerano uvjeren u to i zanosan. Postaje sve
teže za Amerikance da prestanu likovati nad onim što smatraju
217
Islamski odgovor na suvremena pitanja
čvrstom potpunom pobjedom nad komunističkom hemisferom,
pobjedom na koju neki gledaju kao na pobjedu dobra nad zlom
i ispravnog nad krivim.
Bilo bi neumjesno detaljno analizirati sadašnju geopolitičku
situaciju i njen ishod. Možda ću biti u stanju da posvetim
nekoliko sati ovom predmetu na godišnjem skupu Ahmadija
muslimanske zajednice u VB krajem jula ove godine (1990).
Uloga Organizacije ujedinjenih nacija
Od mnogih debata koje se kao rezultat nedavnih događaja
burno vode oko budućih izgleda svjetskog mira pogotovu jedna
treba biti posebno spomenuta. Ona se odnosi na ulogu koju
će Organizacija ujedinjenih nacija igrati kako bi bila u stanju da
daleko djelotvornije nego ikada ranije osigura i održi (to jest da
stvori i čuva) svjetski mir.
Sa završetkom hladnog rata između dvije supersile kažu da
postoji prilično dobra šansa prevladavanja jaza između njihovih
do sada odvojenih gledišta: manje prava veta u zasjedanjima
Sigurnosnog vijeća, i, čini se, više zajedničkih odluka o tome kako
globalni problemi trebaju biti riješeni. Ovo možda predstavlja
potpuno novi pogled prema Sigurnosnom vijeću u budućnosti.
Jedina teškoća do sada je opasnost da Kina igra ulogu onog ko se
ne uklapa. Međutim, u pogledu jako komplikovanih ekonomskih
i političkih problema Kine, ne bi trebalo biti nemoguće uvjeriti
Kinu u prednost slaganja.
Bilo da se ovaj san obistini ili ne, nije predmet govora. Poznato
je da su Sigurnosno vijeće kao i Ujedinjene nacije proizišli kao
najmoćniji politički instrument koji utječe na globalne događaje
i primorava manje nacije da se pokore volji vrhunske vlasti nacija
svijeta. Takav scenarij bio je nezamisliv prije padanja Berlinskog
zida. Ali ostaje veliko pitanje koje ono poprima veću važnost na
218
nacionalni i međunacionalni politički mir
političkom horizontu više nego ikada prije - da li će Ujedinjene
nacije u svojoj novoj ulozi sa pravom i izvršnom moći ogromnih
proporcija biti zapravo u stanju da postignu globalni mir?
Molim da mi bude oprošteno ako budem zvučao pretjerano
pesimistično, ali moj odgovor na ovo pitanje je, uz izvinjenje,
negativan. Pitanje rata i mira u svijetu ne ovisi samo o odnosu
supersila. To je duboko i složeno pitanje koje ima korijene u
političkoj filozofiji i moralnom vladanju nacija svijeta.
Osim toga, ekonomska nejednakost i širenje jaza između bogatih
i siromašnih u svijetu obavezno će igrati važnu ulogu u budućim
događajima svijeta. O nekim djelovanjima već je prethodno
diskutovano. Ukoliko princip apsolutne pravde u ekonomskom
odnosu zemalja ne bude prihvaćen i striktno se ne ostane pri
njemu, i ukoliko sve članice Ujedinjenih naroda za sve članice
ne uklone nepoštene tržišne prakse koje iskorištavaju resurse
siromašnih, nikakav mir nikada ne može biti garantovan niti se
može zamisliti za nacije svijeta. Sve dotle dok odnos Organizacije
ujedinjenih nacija sa njihovim pojedinačnim državama članicama
ne bude jasnije definiran, izgledi svjetskog mira neće biti jasni.
Potrebno je poduzeti neke mjere kako bi se spriječile vlade
da budu okrutne prema svom vlastitom narodu. Ujedinjenim
nacijama moraju biti na raspolaganju određeni instrumenti da
se pravedno bore protiv nepravde gdje god ona prevladava. Do
tada, čovjek ne može sanjati o svjetskom miru.
Vrlo je osjetljivo pitanje do koje se mjere Ujedinjene nacije
mogu miješati u takozvane unutrašnje poslove jedne zemlje,
a to je ipak vitalno pitanje za postizanje svjetskog mira.
Međutim, ako se u konačnim analizama politika Ujedinjenih
nacija ne bude upravljala principom apsolutne pravde, i ako
budu primjenjivani drugačiji standardi za pojedine nacije, onda
omogućavanje većeg utjecaja Organizacije ujedinjenih nacija da
se miješa u unutrašnje poslove određene države može stvoriti
više problema nego što ih može riješiti. Zbog toga, ovaj predmet
219
Islamski odgovor na suvremena pitanja
zahtijeva potpuno, hladno i zasebno proučavanje.
Ono što se do sada događalo jednostavno je u tome što su
Sovjetski savez i zemlje Istočnog bloka bili prinuđeni priznati
neuspjeh filozofije naučnog socijalizma u unapređivanju
kvaliteta života u Sovjetskom savezu i njegovim susjednim,
istočnovropskim zemljama. To je stvorilo ogromnu zbunjenost.
Tek treba da se rasvijetle neke činjenice prije nego što
mognemo vidjeti kakav će ishod biti. Hoće li to biti potpuni
poraz naučnog socijalizma, što će rezultirati naglim povratkom
u kapitalizam u cijelosti, ili će se ponovo praviti pokusi sa
povezanim ekonomijama? Hoće li biti potpunog sloma stroge
kontrole od totalitarnih vlada ili će se totalitarna kontrola sama
raspasti i doći u stanje bezakonja u određenoj mjeri? Ili će to
biti postepeni prijelaz u totalitarnu državnu kontrolu u pravcu
novog sporazumnog sistema davanja i uzimanja između države
i pojedinca, tako da bi vremenom bile uvedene građanske
slobode i vraćena temeljna ljudska prava.
Važno je da čekamo na ishod nove borbe između Gorbačovih
ideja perestrojke i glasnosti s jedne strane i vladanja striktnih
ortodoksnih stajališta u komunističkoj službenoj ljestvici. Koliko
ja znam, većinu dobiti u besklasnom društvu SSSR-a uzajamno
su podijelile partijska hijerarhija, državna administracija i
odbrambene sile. Vitalno je pitanje koju će ulogu oni igrati u
ovom kritičnom razvojnom stadiju kontrarevolucije bez krvi,
koja sada poprima svoj oblik.
Na ovo i slična pitanja treba odgovoriti prije nego što mognemo
razumno zamisliti utjecaj ovih promjena na izglede svjetskog
mira.
Samo slabljenje neprijateljstva između dviju supersila u sebi ne
donosi nikakvu nadu u mir. Naprotiv, to priziva mnoge prijeteće
opasnosti pogotovo za zemlje Trećeg svijeta. Nepovjerenje koje
je prevladavalo između dviju supersila i njihova zavist zapravo
su omogućili neku vrstu utočišta za slabije nacije. To je, također,
220
nacionalni i međunacionalni politički mir
bila pravna sposobnost slabijih nacija da promijene strane
(naklonosti) i odanost sa Zapada na Istok ili obratno, što im je
omogućilo malu mjeru manevrisanja i mogućnost pogađanja.
Ali to nije više tako. Kakvu nadu sada mogu imati ove slabije
nacije da pristojno prežive kao neovisne nacije u budućnosti?
Na ovom stupnju se razmišljanje prebacuje na UN – čuvara mira
i jedinu baklju nade za utemeljenje novog svjetskog poretka. Bar
želimo da je to tako. Međutim, pomnijim kritičkim istraživanjem
proizlazi potpuno tmurna, tlačiteljska i čak prijeteća slika.
U novonastaloj ravnoteži moći neće li Ujedinjenim nacijama
praktično upravljati samo jedna supersila? Ovo manjim i slabijim
nacijama ne pruža nikakve šanse da izbjegnu neminovnu
sudbinu životinja opkoljenih lovcima, bez ikakvog prostora za
bijeg.
Sadašnje Ujedinjene nacije uvijek su se iznova dokazivale da su
snažna organizacija, koja ne radi za pravdu, nego za političke
ciljeve nacije koja ima veću utjecajnu moć na zastupnike.
Koncept pravednog i nepravednog nikad nije imao udio u
procesu donošenja odluke Ujedinjenih nacija u skoroj prošlosti,
niti sa sadašnjim stanjem stvari može igrati značajnu ulogu u
budućnosti. Politika i diplomatija isuviše su duboko i neraskidivo
ukorijenjeni u tlo modernih politika da bi ostavile ikakvog
prostora za apsolutnu pravdu koja bi uzela korijena i kojoj bi
bila data poštena prilika preživljavanja. Teška i gorka činjenica,
koju nijedan istinoljubiv čovjek ne može negirati, jeste da je ova
velika i strašna institucija bila svedena na poprište zamršenih
diplomatskih aktivnosti, lobiranja, tajnih odnosa i borbi moći,
sve u ime svjetskog mira.
Zato, prema Časnom Kur’anu, ono što svijet treba jeste institucija
koja sebi postavlja zadatak utemeljenja pravde. Bez apsolutne
pravde nikakav mir nije zamisliv. Čovjek može povesti ratove u
svom protestu u ime mira, ugušene savjesti i biti otpadnik zbog
pokazanog cilja utemeljenja mira, ali sve što može postići je
221
Islamski odgovor na suvremena pitanja
smrt a ne mir.
Jao! Samo mali broj među velikim političarima svijeta razumiju
razliku između smrti i mira.
Smrt je rođena iz nejednakosti, tiranije i proganjanja od strane
moćnih. Mir je dijete pravde.
Časni Kur’an često govori o miru, ali uvijek u vezi sa pravdom.
Mir se često spominje kao uvjet širenja pravde.
U situaciji izbijanja sukoba ili rata između dva pojedinca
muslimana ili između dviju nacija Časni Kur’an predlaže sljedeće:
Ako dvije skupine vjernika (bili oni pojedinci ili
nacije) ratuju među sobom, izmirite ih; a ako
jedna od njih (ustrajava u ratovanju i) napravi
prijestup prema drugoj, borite se (svom silom)
protiv onih koji su prestupili dok se ne vrate (slože
da njihova svađa bude riješena prema) Allahovoj
naredbi. A ako se povrate, (tako pokore) izmirite
ih međusobno (i prinudite ih da svoju svađu
riješe) po pravdi i (Mi vas savjetujemo da morate
vršiti apsolutnu pravdu) budite pravedni. Uistinu,
Allah voli pravedne. Zaista su (svi) vjernici braća.
Zato napravite mir među dvojicom braće, i bojte
se Allaha (vodite računa o svojoj dužnosti prema
Allahu) da vam bude milost pokazana.
(Sura 49: ajeti 10-11)
U navedenom ajetu nemuslimani nisu spomenuti iz očitog
razloga što se od njih ne može očekivati da se pokore učenjima
Kur’ana. Pa ipak, ovaj ajet služi kao izvanredan uzor cijelom
svijetu.
222
nacionalni i međunacionalni politički mir
Dok se svijet okreće prema Ujedinjenim nacijama i Sigurnosnom
vijeću u nadi da će postići aktivniju, širu i značajniju ulogu u
rješavanju međunarodnih nesporazuma i tako učiniti svijet
sigurnijim i mirnijim boravištem, vrlo je malo dostignuća
Ujedinjenih nacija u proteklom povijesnom zapisu da bi vjerovali
ovom ‘građenju kula u oblacima’. Svjetsko poprište lobiranja,
spletkarenja, snažne diplomatske aktivnosti uperene protiv
formiranja grupa koje vrše pritisak i nastoje postići prvenstvo
nad svojim protivnicima svim raspoloživim sredstvima, gdje
obazrivost ne igra nikakvu ulogu i gdje nema mjesta ljudskoj
savjesti, može, naravno, biti nazvano Kućom nacija, ali u sukobu
i neredu. Bila bi ironija nazvati takvu kuću Kućom Ujedinjenih
nacija. Ako će to biti koncept ujedinjenja, eto, ja bih, naprimjer
radije rizikovao preživljavanje u zajednici Nacija koje su
neujedinjene, ali su ujedinjene u istini i pravdi.
Volja povezivanja moći kako bi se uništili neprijatelji, a ušutkala
druga stajališta, vitalno je pitanje koje svaka nacija mora
razmotriti i riješiti. Čudimo se, sa dubokim osjećajem tuge,
koliko će još dugo članice nacija ove uzvišene Kuće zatvarati
svoje oči i odbijati da otvoreno razmisle o opasnostima koje su
tijesno povezane sa načinom na koji su vođeni poslovi nacija.
Svjetski mir nesigurno visi na koncu slabe nade da će pravda
prevladati i da će pravda biti provedena. Možda će se to jednog
dana ipak dogoditi.
223
Dakle, one ljude koji vjeruju i čija se srca smiruju
spominjanjem Allaha. Slušajte! Sa spominjanjem
Allaha srca budu smirena;
(Sura 13: ajet 29)
pojedinačni mir
Šesto poglavlje
POJEDINAČNI MIR
Biti u miru sa samim sobom
Na kraju, kao zadnje ali ne manje važno, dozvolite mi da
istaknem kako odlike i vladanje pojedinačnih članova društva
igraju najznačajniju ulogu u stvaranju mirnog ili raspuštenog
društva.
Do sada smo diskutovali o arhitekturi i planu religijskih,
društvenih, ekonomskih i političkih zdanja koje islam planira
podići. Što se tiče prirode blokova (cigli) koji trebaju biti
upotrijebljeni kao građevinski materijal, islam stavlja veliki
naglasak na karakter i odlike pojedinca.
Ovo je širok predmet koji se proteže kroz cijeli Časni Kur’an.
Slijedeće su bitne odlike koje, po mom shvatanju, islam nastoji
usaditi kod svakog člana društva.
Međusobno nadmetanje u dobrim djelima
Prema islamu, i želje i ambicije potaknute su ili uskraćene po
Božijoj uputi, tako da bude postignuta savršena ravnoteža.
Bez takve ravnoteže nemoguće je postići društveni mir. Islam
unapređuje želje i ambicije koje su uveliko ovisne o finansijskom
225
Islamski odgovor na suvremena pitanja
stanju i na raspolaganju su pojedincima na svim nivoima bez
ikakve cijene ili sa neznatnom cijenom.
Ambicija da se čovjek izdigne iznad običnog prosjeka ljudi i bude
istaknut prirodna je. Međutim, ova prirodna želja da nadmaši
i izdigne se iznad drugih, ako se ne kontroliše, može postati
nezdrava. Ljubomorno i nepošteno nadmetanje, naprimjer,
može zatrovati duh slobodne utrke do stepena da cijelo društvo
počne patiti umjesto da ima koristi od takmičarskog duha.
Težnja ka upotrebi droge u sportu samo je mali primjer; no utrka
u industriji, trgovini i razmjeni u nacionalnim i međunarodnim
sferama pruža nam vrlo ružne primjere odsustva izjednačenih
takmičarskih terena.
Vrsta nepoštenog nadmetanja razlikuje se u zemljama Trećeg
svijeta od one u naprednijim nacijama. U Trećem svijetu
korupcija, krivotvorenje, zloupotreba povjerenja, podvale i
prevare samo su neki od instrumenata koji se slobodno koriste
za postizanje brze ekonomske dobiti. Zbog toga je potrebno da u
svim oblastima čovjekove aktivnosti bude primijenjeno religijsko
i moralno obrazovanje. Nedostatak takvog obrazovanja može
izazvati strašne posljedice.
Islam nam pruža detaljne upute koje obuhvataju cijelu oblast
natjecateljskog ponašanja. Ali, jao! U samim muslimanskim
zemljama, gdje se može čuti toliko mnogo o islamizaciji i
islamskom fundamentalizmu, rijetko se srećemo sa ozbiljnim
nastojanjem za islamizacijom industrije, trgovine, razmjene i
ekonomskih odnosa – tragedija prvog reda, zaista.
Sljedeći ajet Časnog Kur’ana predstavlja bit islamskog učenja u
ovoj oblasti:
Svako ima cilj prema kojem se kreće, (koji njime
dominira). (Mi smo za vas odredili taj cilj);
226
pojedinačni mir
nadmećite se onda jedan s drugim u dobrim
djelima. Gdje god budete, Allah će vas sve dovesti
zajedno. Zaista je Allah uvijek kadar nad svakom
stvari da čini šta On hoće.
(Sura 2: ajet 149)
U ovoj kratkoj tvrdnji divno je sažeta i sačuvana neograničena
mudrost. To služi kao vodeći princip koji obuhvata nadmetanje
svih vrsta i u svim poljima. Dobrota mora biti glavna. Ona mora
ostati krajnji cilj. Ona sama mora postati cilj svakog nadmetanja.
Svako nepošteno nadmetanje i podlost potpuno se odbacuju
jednim udarcem.
Da vrijeme dozvoljava, išli bismo mnogo dalje i omogućili bismo
obilje ilustracija iz islamskih učenja o tome kako nadmetanje
treba biti zdravo, čisto i ispravno. Rijetko ljudi uviđaju da
stvarni mir uma i srca leže u čovjekovoj spoznaji da je dobar,
a ne u nekom golemom djelu postignutom korištenjem loših i
nepoštenih sredstava.
Takvi pojedinci nikada nisu u miru bilo sa društvom ili sa
samim sobom. Oni na prvi pogled predstavljaju fasadu velikog
dostignuća i iz toga proizašlog zadovoljstva, ali je to uznutra
samo lažna pobjeda, prije nego stvarni trijumf.
Blizak prijatelj umrlog multimilionera iz Pakistana jednom
prilikom mi je ispričao iznenađujuću priču o njegovom potpunom
očaju. Jedanput kad je čestitao svom prijatelju na njegovom
visokom dostignuću i uspjehu, umjesto da bude zadovoljan,
njegova je spontana reakcija bila krajnje iznenađujuća. On je
otvorio dugmad svoje košulje i pokrenuo ruku kao da će noktima
razderati svoja prsa napola kao kandžama životinje i uzviknuo:
‘Proklet bio ovaj uspjeh. Da neko može razderati i otvoriti moja
prsa i vidjeti šta je unutra, ne bi našao ništa osim razbuktale
vatre.’
Neki priznaju ovu tešku stvarnost, neki ne. Niko ne može
pobijediti ljudsku prirodu. Čovjek može uspjeti u gomilanju
227
Islamski odgovor na suvremena pitanja
ogromnog bogatstva i imati pristupa svim pogodnostima i
životnom luksuzu. Ali nezavidna je činjenica da je mali broj, ako
uopće postoje, bogatih ljudi koji su istinski sretni i zadovoljni.
Njihovo stanje je u Časnom Kur’anu opisano na sljedeći način:
Teško svakom ogovaraču, velikom klevetniku,
koji gomila imetak i prebrojava ga. On misli da
će ga njegov imetak učiniti vječnim! Pazite, on
će sigurno biti bačen u ‘Al-Hutamah!’. A šta će
tebi objasniti šta je ‘Al-Hutamah’? To je Allahova
zapaljena vatra, koja će udarati na srca. Zaista,
ona je ostavljena zatvorena protiv njih, u
stupovima dugim, ispruženim.
(Sura 104: ajeti 2-10)
Ipak će istinski iskreno zadovoljstvo nastaviti izmicati čovjeku
ukoliko ne zadovolji urođeni nagon ljudske prirode da čini
dobro, bude dobar i vodi plemenit život.
Ljubav s bližnjima
O unapređivanju ljubavi među bližnjima kako bi izgradili
čvršći porodični sistem već je bilo diskutovano u poglavlju o
društvenom miru. Ovdje je to spomenuto da istakne potrebu
popravljanja vrlina pojedinca kako bi u društvu vršio ulogu koja
je slična ulozi cigle u graditeljstvu. Bez unapređivanja kvaliteta
cigle kvalitet građevine ne može biti unaprijeđen.
228
pojedinačni mir
Služenje čovječanstvu
U islamu se posebno ističe da budemo u stanju naći zadovoljstvo
u tome da smo radije od koristi drugima nego obratno. Sljedeći
dio ajeta Časnog Kur’ana daje ovu poruku:
Vi ste najbolji ummet (odlikom toga da ste od
koristi) izveden za dobrobit čovječanstva; vi
naređujete dobra djela i zaustavljate zlo i vjerujete
u Allaha.
(Sura 3: ajet 111)
Ovo ukazuje na to da muslimanima nije data prednost nad
drugima bez razloga. Samo biti musliman neće automatski
podrazumijevati da su on ili ona bolji od drugih. Osoba treba
zaraditi ovu titulu najboljeg ummeta služenjem drugima tako da
dobročinstvo ide od te osobe prema drugima.
Definirajući značenje riječi hair, što znači i bolje i najbolje,
Časni Poslanik s.a.v.s. je jedanput rekao: Gornja ruka je bolja
od donje ruke: gornja ruka daje i troši, donja ruka prosi i prima.
(Navedeno od Ibn-Umara Buhari i Muslim)
U Časnom Kur’anu i hadisima Časnog Poslanika s.a.v.s. ovo
stajalište je toliko isticano da su neki ashabi Časnog Poslanika
s.a.v.s. postavili nove i uzvišene standarde u ovoj sferi ljudskih
vrlina. Oni su ne samo težili da budu od pomoći drugima nego
su se ustezali od toga da prime i mole pomoć od drugih.
Auf Ibn-Malik Ašja’i navodi: ‘Sedam, osam ili devet od nas bili
smo sa Časnim Poslanikom s.a.v.s. jednom prilikom kad je on
rekao: ‘Zar nećete dati zavjet Allahovom Vjerovjesniku?’ Mi smo
229
Islamski odgovor na suvremena pitanja
samo kratko prije toga dali zavjet. Tako smo rekli: ‘Mi smo dali
svoj zavjet tebi, Allahov Vjerovjesniče.’ Časni Poslanik s.a.v.s. je
ponovio ovo pitanje i mi smo dali isti odgovor dodajući:’ Koji
zavjet ćemo sada napraviti s tobom?’ On je rekao:’ Da ćete
obožavati Allaha i nećete ništa pridruživati Njemu, da ćete
obavljati pet dnevnih obaveznih namaza, pokoravati se Allahu,
i da nećete ništa tražiti ni od koga.’ Poslije toga, ja sam opazio
- ako šiba padne iz ruke jednog od njih, da on neće tražiti ni od
koga da to njemu vrati.’ (Muslim)
Isticanje služenja čovječanstvu nije samo jalov i opor pristup
da se stekne nečija naklonost, nego nastojanje da se pročisti
ljudsko vladanje i da se u čovjeku razvije ukus za profinjenije
vrijednosti. Kad se jednom razviju oplemenjeniji ukusi, ljudi
se mogu učiti da daleko više uživaju u tome da su od pomoći
drugima nego da primaju pomoć i usluge drugih. Jedna polovina
vjere je služenje Božijem stvaranju. Izgleda da je u islamu moto
da je djelo dobrote nagrada sama po sebi. O tome se ne može
obrazlagati; to se samo može doživjeti.
Traženje Božijeg zadovoljstva
U njegovanju viših vrijednosti u ljudskom ponašanju islam
stalno ide dalje. Islam među svojim sljedbenicima stvara svijest
o tome da sve što je važno i treba biti važno jeste to da Bog cijeni
sve čovjekove dobre odlike. Isticanje ovoga uništava poticaj za
pokazivanjem nečijih dobrih djela kako bi zaslužio čestitke ljudi.
Za istinskog vjernika je više nego dovoljno da Bog zna za sva
njegova djela, bilo dobra ili loša, Bog koji sve vidi. Govoreći o
ovome, Časni Kur’an kaže:
230
pojedinačni mir
Tog dana ona (Zemlja) će svoje vijesti kazivati,
zato što Gospodar tvoj njoj objavljuje. Tog dana
ljudi će izlaziti u podijeljenim grupama, da im
budu pokazana djela njihova. Pa ko god bude
uradio i trun dobra, vidjet će ga, a ko god bude
uradio i trun zla, vidjet će ga (sve pribilježeno od
Boga).
(Sura 99: ajeti 5-9)
Treba da zabilježite kako je ovo važan korak u pravcu popravljanja
ljudskog društva. To je jedini djelotvoran lijek za čovjekovu
samodopadljivost i njegov nagon za isticanjem i slavom.
U širu definiciju milostinje Časni Poslanik s.a.v.s. uključio je
sljedeće postupke koji zaslužuju nagradu od Boga:
Ebu Hurejre r.a. prenio je kako je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao:
‘Milostinja je dug sadake od svakog dijela tijela osobe na svaki
dan u kojem se sunce rađa. Činiti pravdu između dvije osobe je
sadaka, pomoći osobi da uzjaši svoju jahaćicu ili pomoći da stavi
svoj teret na nju je sadaka, uklanjanje s puta onog što uzrokuje
neugodnost je sadaka.’ (Buhari i Muslim)
Hazreti Adi Hatam r.a. prenio je kako je Časni Poslanik s.a.v.s.
rekao: ‘Ako jedan musliman zasadi drvo i onda se od toga nešto
pojede, to će biti sadaka od onoga ko ga je zasadio; ako neko od
toga ukrade ili uzima, to je također sadaka.’ (Buhari)
Adijj Ibn-Hatam r.a. prenosi kako je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao:
‘Čuvajte se Vatre, makar davanjem pola hurme u sadaku, i ako
nemate mogućnosti, onda govoreći lijepu riječ.’ (Buhari)
Abu Musa Ašari r.a. navodi kako je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao:
‘Ako osoba nema ništa, treba raditi svojim rukama za svoju
vlastitu korist i također dati sadaku. Ako nije u stanju da radi,
treba pomoći siromašnom i bespomoćnom. Ako ne može čak
231
Islamski odgovor na suvremena pitanja
ni to, treba poticati druge na dobrotu. Ako to također nije
u mogućnosti, onda treba da se uzdrži od činjenja zla. To je
također sadaka.’
(Buhari i Muslim)
U jednom hadisu je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Ako neko stavi
zalogaj hrane u usta svoje žene, to zaslužuje Božiju ljubav.’
Stalna obaviještenost o boli i patnjama drugih ljudi
Islam razvija osjećajnost i osjetljivost prema bolu i patnjama
drugih. Mi smo već diskutovali o ovom aspektu u dijelu koji
se bavi društveno-ekonomskim i političkim mirom. Ovdje nisu
potrebni nikakvi dalji komentari.
Širi djelokrug brige iz ljubavi
Islam proširuje čovjekov djelokrug i sposobnost da voli ne
samo druga ljudska bića nego isto tako i cijelo Božije stvaranje.
Pošto islam tvrdi da je zadnja objavljena religija upućena ne
samo jednom narodu nego cijelom čovječanstvu, za čovjeka je
normalno očekivati da će Časni Poslanik s.a.v.s., prema tome,
biti opisan kao izvor svjetla i blagoslova za cijelo čovječanstvo.
Ali je iznenađen kad pročita da je, umjesto toga, Časni Poslanik
opisan u Časnom Kur’anu kao:
...milost svim svjetovima.
(Sura 21: ajet 108)
Riječ alem u arapskom znači svijet ili cijeli svijet. Međutim, riječ
232
pojedinačni mir
koja je ovdje upotrijebljena je al-’alemin, što je množina od
‘alem (cijeli svijet). Mi smo je tako preveli ovdje kao cijeli svemir.
Oni koji sumnjaju možda neće biti uvjereni u značaj tako visoke
titule. Ali dublje razumijevanje razmjere univerzalnog poslanstva, koje je Časni Poslanik s.a.v.s. nesumnjivo posjedovao,
može otkriti mudrost titule ‘milost svim svjetovima.’
Cilj stvaranja čovjeka
Prema Kur’anskom konceptu stvaranja, filozofija stvaranja
samo neživog svemira ne bi služila drugoj svrsi osim da je to,
Bože sačuvaj, beskoristan čin od strane Stvaraoca. Ko bi znao
i ko bi dijelio ovo znanje sa Stvaraocem o postojanju stvari da
nisu stvorena bića koja nemaju intelekt kako bi prepoznala
Stvaraoca? To bi bilo ravno stvaranju ničega. Svrha stvaranja je
bila da stvori svijest i na kraju popravi, proširi i uveća odlike te
svijesti prema svrsi stvaranja.
To nije jednostavan cilj i zahtijeva odvojenu cjelovitu diskusiju
koja bi bila izvan djelokruga ovog današnjeg obraćanja.
Relevantan dio, da jednostavno kažemo, jeste kako je krajnji cilj
stvaranja bio da se stvori svjesno biće najviše vrste koje će se
ne samo svojevoljno pokoriti najpotpunijoj Božijoj ljepoti, koja
je direktno odražena u Njegovom stvaranju, nego će također
voditi druga stvorenja najvišeg poretka (to jest čovječanstvo)
ovom krajnjem cilju stvaranja, ili to bar učiniti mogućim za one
među njima koji žele da Ga slijede.
Hipotetički gledano, zaboravite za časak krajnji cilj stvaranja,
i odjednom će se cijeli raison d’etre za stvaranje i održavanje
ovog svemira srušiti. U svom pojednostavljenom primjeru, svrha
zasađivanja sjemena, presađivanje i hranjenje, navodnjavanje,
podrezivanje i održavanje plodnog drveta jeste sam plod. Da
nema ploda, ne bi bilo ni drveta. Sav napor zasađivanja, ishrane
233
Islamski odgovor na suvremena pitanja
i održavanja plodnog drveta bez koncepta ploda kao krajnjeg
proizvoda bio bi potpuno beskoristan i beznačajan. Kao takvo,
cijelo plodno drvo, uključujući i njegove korijene, stablo, grane,
grančice, lišće i pupoljke, u biti ostaju podređeni plodu. Premda
mu prethode, nastaju prije ploda, svi dijelovi drveta ostaju
podređeni svojoj krajnjoj svrsi – nastajanju ploda. U tome je
dobrobit ove svrhe, koja stvara sredstvo samog stvaranja.
U svjetlu odnosa između vrhovnog cilja stvaranja i ostatka
svemira, kad proučavate učenja islama, ostajete iznenađeni kad
uvidite da islam obuhvata ne samo odnos između čovjeka i Boga
i Boga i čovjeka nego također i čovjekov odnos sa životinjskim
carstvom i neživim svijetom oko njega.
Sve što postoji postaje sveto ne samo zbog svoje nadmoćnosti
nad čovjekom nego i zato što je naročito stvoreno od Gospodara
stvaranja radi čovjeka, direktno ili indirektno. Ništa u svemiru
ne ostaje beznačajno ili daleko i isključeno. Čak i najudaljenije
zvijezde stiču značenje i mjesto u planu ljudskog stvaranja. To
je ono o čemu se u Časnom Kur’anu ponavljajući diskutuje iz
različitih uglova, od kojih su slijedećih samo nekoliko primjera:
Kunem se Suncem i njegovim svjetlom, i
Mjesecom kad ga slijedi, i danom kad on potpuno
prosvijetli (Sunce), i noći kad ga ona prekriva, i
nebom i njegovim stvaranjem i Zemljom i njenim
prostiranjem, i svakom dušom i Onim koji je nju
savršeno napravio - On je njoj objavio šta je štetno,
a šta ispravno za nju - zaista uspjet će samo onaj
ko je (bogobojaznost) poveća, a propast će onaj
ko je u zemlju zabije.
(Sura 91: ajeti 2-11)
234
pojedinačni mir
I što god je na nebesima i na Zemlji, On je sve
vama potčinio. U tome su sigurno znakovi za ljude
koji razmišljaju.
(Sura 45: ajet 14)
I On je za vas potčinio noć i dan, i Sunce i Mjesec;
i zvijezde su potčinjene Njegovom naredbom.
Sigurno su u tome znakovi za ljude koji imaju
razum.
(Sura 16: ajet 13)
Zar vi ne vidite da vam je Allah potčinio što god
je na nebesima i što god je na Zemlji, i upotpunio
Svoje blagodati prema vama, i vidljive i skrivene?
A među ljudima ima nekih koji raspravljaju o
Allahu, bez znanja ili upute ili prosvjetljujuće
Knjige.
(Sura 31: ajet 21)
Zaista, Mi smo stvorili čovjeka na najboljem
evolucijskom stepenu.
(Sura 95: ajet 5)
235
Islamski odgovor na suvremena pitanja
Mnogi drugi ajeti i čak i manje sure Časnog Kur’ana posvećene
su u cjelosti ovom predmetu, objašnjavajući da je čovjek svemir
u malom, koji je primio utjecaj od svih formi stvaranja. Čak je i
najudaljenija zvijezda doprinijela ovom mikrosvemiru čovjeka.
Ali ovaj odnos nije odnos sluge prema njegovom gospodaru,
nego gospodara prema njegovom slugi. Gospodari se ne saginju
i ne padaju na tlo pred onima koji ih služe. Čovjek, prema tome,
postaje gospodar cijelog svemira i sluga samo Jednog, koji je
Gospodar i Stvaralac svemira.
Kako je drugačija ova filozofija od filozofije mnogih drugih
religija, koje ne samo da uče obožavanju idola nego također i
obožavanju prirode u toliko mnogo formi. U njihovim filozofijama
Mjesec, zvijezde, Sunce, okeani, drveća, kiša, munja, gromovi
ili čak životinje kao što su krave, zmije ili ptice - svi izgledaju
na neki način superiorniji od čovjeka. Čovjek se poučava da ih
obožava kao bogove na temelju neke vrste njihove nadmoćnosti
nad čovjekom. Ukratko, čovjek se stavlja na najniži red stvari i
potčinjen je svemu što je stvoreno samo da služi njemu.
U islamskom razumijevanju poretka stvari, čovjek je, takoreći,
gospodar cijelog stvaranja. Čovjek, zato, stoji pod najvećom
obavezom prema Stvaraocu zato što je on taj koji ima najviše
koristi od Božijeg stvaranja, a Bog je sve potčinio čovjeku.
Drugim riječima, čovjek je oslobođen svakog ropstva prihvatanjem
samo jednog ropstva – ropstva njegovog Stvaraoca. Čovjek je
utjelovljenje i simbol svijesti i savjesti cijelog svemira. Kad se on
saginje i pada na tlo pred svojim Stvaraocem, u njemu se saginje
i pada na tlo cijeli svemir. Kad se on vraća svom Stvaraocu, cijeli
se svemir, takoreći, vraća Stvaraocu.
Ova krajnja spoznaja i oblikovanje čovjekovog života prema
ovom cilju predstavlja, prema islamu, konačni mir.
Jedna fraza u Časnom Kur’anu, koju muslimani često ponavljaju,
ističe nevedenu filozofiju u nekoliko riječi:
236
pojedinačni mir
Mi Allahu pripadamo i Njemu se vraćamo.
(Sura 2: ajet 157)
Malo ljudi razumije da ovdje značenje ‘vraćanja’ nije fizičko nego
duhovno. To nije samo iznošenje činjenice nego i podsjetnik o
svrsi čovjekovog stvaranja. Baš kao što losos ne može naći mir
dok se ne vrati mjestu svog porijekla – svog mjesta mriještenja,
ni ljudsko srce ne može naći mir bez duhovnog vraćanja svom
izvoru stvaranja. Značenje ajeta je sljedeće:
Oni ljudi koji vjeruju i čija se srca smiruju
spominjanjem Allaha. Slušajte! Spominjanjem
Allaha srca bivaju smirena.
(Sura 13: ajet 29)
Bez Boga nema mira
Čovjek ne može živjeti u miru sa sobom, niti mir može biti
osiguran društvu bez ove formule; ni jedna druga formula ne
može djelovati. Samo Božija ljubav može proizvesti istinsko
poštovanje prema Njegovom stvaranju. Što je viši red stvaranja,
ono postaje bliže Stvaraocu i postaje sve jača veza između
stvorenog i Stvaraoca.
Čovjek počinje poštovati druge ljude s višim i plemenitijim
ciljem; to jest iz poštovanja i obaveze koju duguje svom
Stvaraocu čovjek počinje poštivati ljudski rod. Prema tome,
možemo reći da je, u biti, Božija ljubav ono što postaje ljubav
prema Njegovom stvaranju. Hipotetički gledano, uklonite
Boga iz scenarija nakratko i odjednom će ljudski odnosi dobiti
potpuno drugačiju perspektivu.
Vakuum stvoren nepostojanjem Boga odjednom se puni
237
Islamski odgovor na suvremena pitanja
čovjekovim egom. Vrlo je naivna i krajnje laička filozofija da
čovjek može živjeti bez Boga. Šta ateizam konačno postiže? Nije
to samo smrt jednog Boga, nego to odjednom oživljava mnoštvo
bogova. Svako svjesno biće koje postoji odjednom dobija ulogu
boga u sebi. Ego, sebičnost i potpuna predaja svojim vlastitim
konačnim ciljevima raste i postaje sve jača i sve snažnija.
Društva koja leže na temeljima takvih pojedinaca uvijek ostaju
samoživa, samoorijentisana.
Nema logike u tome da smo korisni drugima ako nema daljnjeg
motiva. Ne postoji nikakva vanjska tačka upućivanja u formi
dobrotvornog Boga, a On je jedina vezujuća i dodirna tačka svih
formi stvaranja.
Ovo je konačna islamska filozofija. Bez vraćanja Bogu čovjek
ne može postići mir, i bez tog mira mir u društvu ne može biti
izgrađen. Svi ljudski napori da stvore mir iz sebičnih motiva
obavezno će propasti i svesti se na ništa.
Ako ne postoji Bog, ne postoji mir. To je krajnja mudrost.
Hvala vam.
238
Ako želite više informacija o Ahmadija muslimanskom džematu
preporučujemo Vam slijedeću literaturu na bosanskom jeziku:
Kako se osloboditi grijeha • Elementarno proučavanje islama • Islamski
odgovor na suvremena pitanja • Jesu li Britanci osnovali Ahmadija muslimanski džemat
• Muslimanima svijeta s ljubavlju • Isus u Indiji • Filozofija učenja islama • Osnovne i
bitne informacije o Ahmadijanstvu • Istina o Ahmadijama i njihovom svetom osnivaču
• Knjiga o namazu • Preporod vjere • Ljubaznost Časnog Poslanika prema djeci •
Ahmad i Sara • Ahmad i Sara idu u džamiju • Molba za našu braću i sestre • Zašto
sam postao Ahmadi • Poruka mira • Ahmadija muslimanski džema’at - kratak uvod •
Odgovor na primjedbe protiv Ahmadija i njihovog osnivača • Naše učenje • Odabrani
ajeti iz Časnog Kur’ana • Odabrani hadisi Časnog Poslanika Islama • Odabrana pisanja
Časnog Mesije • Hazreti Ahmad - Obećani Mesija • Halifat u Ahmadijatu • Oporuka
• Šta je Ahmadija muslimanski džema’at ponudio čovječanstvu? • Letke na različite
teme: Isa, a.s.; Islam; Ahmadija džema’at; Obećani Mesija itd.
Bilo kakve informacije o Islamu ili literaturu na raznim jezicima
možete dobiti na slijedećim adresama:
Bosna i Hercegovina:
Mesdžid Baitul - Islam
Tuzlanska 1b
71000 Sarajevo
Tel. 00-387-33-612612
Web: www.ahmadija.ba
E-mail: [email protected]
Belgija:
Brusselstraat 3
1700 Sint-Ulriks-Kapelle
(Dilbeek), Brussels
Tel. 00-32-2-4666856
Holandija:
De Moskee
Oostduinlaan 79
2596 JJ, Den Haag
Tel. 00-31-70-3242881
Kanada:
Baitul - Islam
10610 Jane Street
Maple, Ontario
L6A 3A 2
Švedska:
Nasir Moske
Tolvskillings Gatan 1
414-82 Gotenborge
Tel. 00-46-31-414044
Švicarska:
Mahmud Moschee
Forchstrasse 323
8003 Zurich
Tel. 00-411-3815570
Njemačka:
Genfer Strasse 11
60437 Frankfurt am Main
Tel. 00-49-69-50688600
Fax. 00-49-69-50688666
Norveška:
Ahmadiyya Muslim Mission
Frogner VN 53
0266 Oslo 2
Tel. 00-472-244718
Velika Britanija:
The London Mosque
16 Gressenhall Road
London SW 18 5QL
Tel. 00-44-20-8870-8517

Islamski identitet – dio problema ili rješenja u Evropi

Voda u životu i kulturi muslimana, 1. dio

zadnjih 21 sura – TRANSKRIPCIJA I PREVOD

PLAN I PROGRAM WBICC MEKTEBA 2014/15 godina ili 1435/36

Islamska Deklaracija (Alija Izetbegovic).

Ispravna Božija vjera - PDF

politika - bosnjacka-dijaspora-cg

Isa.a.s - Islam Land

islamska vjeronauka za ii razred skripta

Sufije – duhovni vitezi i njihova uloga u društvu, prof. dr