2 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
SADRŽAJ
7
17
PREKRŠAJNI POSTUPAK PROBLEM NEUJEDNAČENE S
UDSKE PRAKSE SUDOVA U
FEDERACIJI BOSNE I
HERCEGOVINE U RJEŠAVANJU U
PREKRŠAJNIM POSTUPCIMA
Diana RUŽIĆ, dip. iur.
ZEMLJIŠNI DUG KAO NOVI INSTITUT U ZAKONU O STVARNIM
PRAVIMA FBiH I NJEGOVA
PRIMJENA U NJEMAČKOM
PRAVU
Damir ČAJIĆ, dipl. iur.
54
67
REDOVNI I NAKNADNI UPIS
ČINJENICE SMRTI U MATIČNU
KNJIGU UMRLIH, PREMA ZAKONU
O MATIČNIM KNJIGAMA FBiH
Nedim MEHMEDOVIĆ, dipl. iur.
RAD PISARNICA
PRVOSTUPANJSKOG I
DRUGOSTUPANJSKOG
ORGANA U UPRAVNOM
POSTUPKU RJEŠAVANJA
IZJAVLJENE ŽALBE STRANKE
Radoslav Novak, dipl.iur.
23
ORGANIZIRANJE I PROVOĐENJE
ŠTRAJKA U SKLADU S
ODREDBAMA ZAKONA O
ŠTRAJKU
Samed MEHMEDOVIĆ, dipl. iur.
81
PROMJENE KOD OBAVLJANJA
OBRTNIČKE DJELATNOSTI
PREMA ODREDBAMA NOVOG
ZAKONA O OBRTU
Alan VAJDA, mag. iur.
33
OTKAZ UGOVORA O RADU
OD STRANE POSLODAVCA I NA
INICIJATIVU ZAPOSLENOG
Ljiljana ĆEHAJIĆ, dipl. iur.
95
PRIMJERI POJEDINAČNIH
PRAVNIH AKATA IZ RADNIH
ODNOSA
40
ZASNIVANJE RADNOG ODNOSA
DRŽAVNIH SLUŽBENIKA U
ORGANIMA DRŽAVNE SLUŽBE
mr. Zlatan KAROVIĆ
ONLINE IZDANJE
APRIL 2014
BROJ 4
SAVJETODAVNI SERVIS
110
RADNI ODNOSI
Ljiljana ĆEHAJIĆ, dipl. iur.
Silvana BRKIĆ – MUJAGIĆ, sudija Općinskog
suda u Sarajevu
125
RAZLIČITA PRAVNA PITANJA
Melika ALAJBEGOVIĆ, dipl. iur.
Šejla OMANOVIĆ, dipl. iur
Milan DMITROVIĆ, dipl. ecc.
Ljiljana ĆEHAJIĆ, dipl. iur.
SUDSKA PRAKSA
127
OBLIGACIONO PRAVO
Dragan KLISURA, dipl. iur.
NOVO
www.rec.ba 2014
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 3
UPUTE AUTORIMA
Pozivamo autore da dostavljaju svoje radove i priloge koji sadržajem
odgovaraju osnovnim tematskim opredjeljenjima Pravnog savjetnika. U
časopisu objavljujemo radove koji podliježu recenziji.
PRAVNI SAVJETNIK
Mjesečni naučni i stručni časopis
IZDAVAČ:
Refam creative solutions – REC doo
Društvo za istraživanje i unaređenje
lokalnog i regionalnog razvoja
e-mail: [email protected]
[email protected]
www.rec.ba
Bosna i Hercegovina,
71000 Sarajevo
Tabašnica 8/1
tel.: +387 33 214 582
fax.: +387 33 214 582
GSM: +387 61 191 185
+387 61 150 454
ZA IZDAVAČA:
mr. Fadil Šero
GLAVNI I
ODGOVORNI UREDNIK:
mr. Fadil Šero
LEKTOR:
Mirza Hajdarović
Dizajn:
Admir Alihodžić
ŠTAMPA:
Štamparija “Fojnica”, Fojnica
Godišnja pretplata na
štampano izdanje je 250 KM
Godišnja pretplata na
elektronsko izdanje je 200 KM
Polugodišnja pretplata je 125 KM
Cijena po primjerku je 25 KM
U cijenu je uključen PDV
ŽR Vakufska banka dd Sarajevo:
1602000000560974
ISSN 2233-0860
Časopis izlazi mjesečno.
4 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
Objavljujemo:
■■ stručne članke koji nude korisne prijedloge za određene struke i pri
tome ne moraju obavezno sadržavati izvorna istraživanja autora;
■■ komentare zakona ili pojedinih zakonskih rješenja, direktiva Evropske unije, ili pozakonskih akata u okviru tematskih opredjeljenja
časopisa;
■■ članke iz oblasti sudske prakse (inozemne i domaće) koji nisu prethodno objavljeni u zbornicima sudske prakse;
■■ kritičke osvrte na pojedina zakonska ili podzakonska akta sa novim
prijedlozima za njihovu izmjenu ili dopunu, i
■■ prevode dosada neobjavljenih članaka, evropskih direktiva i različitih
uputstava koja odgovaraju osnovnim opredjeljenjima časopisa i od
značaja su za prilagođavanje i uključivanje Bosne i Hercegovine u evropske integracione procese.
Da bi bili objavljeni u časopisu, radovi treba da ispunjavaju sljedeće uslove:
1. Radovi trebaju biti dostavljeni u elektronskoj formi (pisani u MS
Word-u ili sl. tekst formatu, veličine slova 11-pt). Isprintani radovi
bez elektronske forme neće se posebno prekucavati osim ako ti
troškovi idu na teret autora;
2. Naslovi trebaju biti jasni i informativni. Svi tekstovi, gdje je god to
moguće, a posebno u slučajevima kada elaboriraju pojedine segmente jednog problema, treba da sadrže koncizne podnaslove. Što
više podnaslova;
3. U lijevom gornjem uglu naslovne stranice rukopisa treba da stoji ime i
prezime autora, zvanje i naziv ustanove u kojoj radi i e-mail;
4. U slučajevima kada se koriste kratice i simboli, uz rad moraju biti
obavezno priložena odgovarajuća objašnjenja;
5. Ukoliko u svom radu stručno elaborira pojedina zakonska rješenja ili
pitanja koja se regulišu nekim zakonom, autor je obavezan navesti
tačan naziv odgovarajućeg zakona ili podzakonskog akta;
6. Svaki rad bi na početku teksta trebao da sadrži sažet prikaz autorske
elaboracije teme, u trećem licu, ne više od deset redova. Izuzetak
čine odgovori na pitanja i sudska praksa;
7. Tekstovi iz područja inozemne i domaće sudske prakse podliježu
posebno obradi tako da jedan primjer sudske prakse treba biti sažet,
gdje je to god moguće, na jednu karticu teksta;
8. Obim rukopisa je ograničen, u pravilu, na ne više od 10 strana, izuzev
tamo gdje tema zahtijeva obradu na cijelom jednom autorskom tabaku / arku, odnosno 16 stranica;
9. S obzirom na to da se svaki rad recenzira, autori su obavezni da uzmu
u razmatranje i stav recenzenta.
Ovi kriteriji se odnose i na naručene tekstove.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Diana Ružić, dip. iur.
PREKRŠAJNI POSTUPAK
Problemi neujednačene sudske
prakse sudova u Federaciji BiH
u rješavanju u prekršajnim
postupcima
1. Definicija prekršaja
Zakon o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH,“
broj 31/06 od 21. juna 2006. godine) prekršaje definiše kao kršenja javnog poretka ili propisa
o ekonomskom i finansijskom poslovanju utvrđena zakonom ili drugim propisom, za koje su
određena obilježja i za koje su propisane sankcije. Prekršaj može biti počinjen činjenjem ili
nečinjenjem. Nehat od strane izvršioca je dovoljan da se izvršilac smatra odgovornim za
prekršaj, osim ako je odredbama o prekršajima propisano da će izvršilac biti kažnjen za
djelo učinjeno isključivo s umišljajem. Prekršaj mogu počiniti fizičke i pravne osobe, a
pokušaj izvršenja prekršaja nije kažnjiv.
1.1. Nadležnost suda
Općinski sud1 na čijem je području počinjen prekršaj mjesno je nadležan za vođenje
prekršajnog postupka. Opšti kriterij za određivanje mjesne nadležnosti za vođenje
prekršajnog postupka jeste mjesto izvršenja prekršaja. Za utvrđivanje mjesta izvršenja
prekršaja postavlja se pravilo da je prekršaj učinjen u mjestu gdje je učinilac radio ili bio
dužan da radi, ukoliko propisom o prekršaju nije drugačije određeno, bez obzira na to gdje
je posljedica nastupila.
Pravilo je dakle da se kao mjesto izvršenja prekršaja uzima mjesto gdje je učinilac ostvario
radnju izvršenja, odnosno gdje je bio dužan da određenu radnju izvrši. Prekršaj se po
pravilu smatra izvršenim u tom mjestu, bez obzira na to gdje je nastupila posljedica.
1.2. Načini pokretanja prekršajnog postupka
Zakon o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine reguliše da se prekršajni postupak
pokreće od strane ovlaštenog organa na osnovu izdavanja prekršajnog naloga ili
podnošenjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka nadležnom sudu. Zakonodavac
je regulisao da se zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka može podnijeti samo u
slučajevima kada ne postoje uvjeti za izdavanje prekršajnog naloga.
Prekršajni nalog ovlašteni organ može2 izdati ukoliko ustanovi da je prekršaj iz
1 Zakon o sudovima u Federaciji BiH („Sužbene novine FBiH“, br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 i 7/13).
2 U Zakonu o prekršajima FBiH zakonodavac je u članu 33. regulisao kada ovlašteni organ može izdati prekršajni nalog,
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 7
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
njegove nadležnosti utvrđen na jedan od sljedećih načina:
1. neposrednim opažanjem od ovlaštene služebene osobe prilikom
inspekcije, nadzora i pregleda,
2. podacima koji su dobiveni uređajima za nadzor ili mjerenjem,
3. prilikom inspekcijskog nadzora ili drugog nadzora, pregledom
dokumentacije, prostorija i roba, ili na drugi zakonit način,
4. na osnovu priznanja okrivljenog o izvršenju prekršaja u nekom
drugom sudskom ili administrativnom postupku.
Prekršajne sankcije utvrđene zakonom su novčana kazna, uvjetna
osuda, ukor i zaštitne mjere. Prekršajnu sankciju može izreći sud u
prekršajnom postupku koji je pokrenut i proveden u skladu sa ovim
zakonom. Ovdje je zakonodavac direktno ugradio član 1. Evropske
konvencije3 o zaštiti ljudskih prava i fundamentalnih sloboda pravo na pravično suđenje. Na osnovu ovog člana oduzeto je pravo
bilo kome osim sudu da može voditi prekršajni postupak i da sudi.
Ovlašteni organ može izreći prekršajnu sankciju putem izdavanja
prekršajnog naloga u skladu sa postupkom koji je propisan Zakonom
o prekršajima FBiH.
1.3. Primjena Zakona o prekršajima FBiH kroz analizu sudskih
rješenja
Namjera zakonodavca, u provođenju reforme iz oblasti
prekršaja u Bosni i Hercegovini, bila je da se uvođenjem novog
instituta u prekršajnom pravu - prekršajnog naloga ubrza, i učini
racionalnijim prekršajni postupak. Dakle, počinioci prekršaja su
trebali da shvate da je bolje i racionalnije da prihvate prekršajni
nalog nego da se upuštaju u duži i skuplji redovni postupak na sudu.
Dalje, još značajniji cilj ove reforme bio je smanjenje opterećenja
redovnih sudova predmetima iz oblasti prekršaja. Zakonodavac je
regulisao mogućnost da počinilac prekršaja može zatražiti sudsko
odlučivanje po izdatom prekršajnom nalogu, gdje bi sud, nakon što
prevode usmeni pretres i utvrdi odgovornost okrivljenog za prekršaj,
izrekao najmanju novčanu kaznu utvrđenu izdatim prekršajnim
nalogom, uvećanu za sudske troškove spora ili pak izrekao i veću
novčanu kaznu, od minimalne, početne kojom je u prekršajnom
nalogu kažnjen.
Iz analize praktične primjene ovog zakona, kroz rješenja
općinskih i kantonalnih sudova u Federaciji BiH, u prekršajnim
postupcima pokrenutim na temelju prekršajnih naloga / zahtjeva za
pokretanje prekršajnog postupka od strane inspekcija – kao ovlaštenog
organa, došlo se do pokazatelja, da se prvobitno zacrtani cilj, koji se
želio postići ovom reformom u Bosni i Hercegovini, zapravo i nije
ostvario. Objektivni su pokazatelji utvrđeni analizom da je u porastu
broj naloga po kojima se traži sudsko odlučivanje, a time i evidentan
priliv predmeta iz oblasti prekršaja na redovne sudove.
Jedan od značajnijih razloga za ovakvo stanje može se tražiti
i u kaznenoj politici sudova u primjeni Zakona o prekršajima u
Federaciji BiH.
Analizom sudskih rješenja u prekršajnim postupcima izvodi
se zaključak da je počiniocu prekršaja povoljnije ne prihvatiti kaznu
utvrđenu prekršajnim nalogom i zatražiti sudsko odlučivanje po
izdatom prekršajnom nalogu. Ovo posebno kada se ima u vidu da je
teret dokazivanja prekršaja na ovlaštenom organu, u kojem slučaju
je zakonodavac stavio počinioca u povoljniji položaj, jer je dovoljno da
dok je u Zakonu o prekršajima Republike Srpske regulisano da će ovlašteni organ izdati
prekšajni nalog u zakonom utvrđenim slučajevima…
3 ECHR je pravni akt Vijeća Evrope o zaštiti sloboda i prava. Član II/2 Ustava BiH propisuje:
„Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih
sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti
imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.
8 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
on samo negira radnju koja mu se prekršajnim nalogom stavlja na teret,
pri čemu, kada sud i utvrdi njegovu odgovornost, kod odmjeravanja
kazne, nepriznavanje, pa čak i uporno poricanje prekršaja, ne može
uzeti kao otežavajuću okolnost, jer učinilac nije dužan da u postupku
sebe tereti.
Socijalni faktor koji tjera počinioca da traži način da odgodi
plaćanje kazne izrečene prekršajnim nalogom, kao i realno blaža
kažnjavanja, razlogom su što se u općinskim sudovima - prekršajna
odjeljenja registruje konstantan priliv predmeta, nasuprot intenciji
zakonodavca, gdje se dalje, a pravdajući to CMS - sudskim sistemom
elektronskog vođenja predmeta, jedan prekršajni nalog registruje, dijeli
i zavodi na dva predmeta i zadužuje se dvoje sudija (jedan za pravno, a
drugi za odgovorno lice u pravnom licu koje se odnosi na jedan, dakle
isti prekršaj, koji je utvrđen u jednom inspekcijskom nadzoru).
1.4. Odmjeravanje kazne - U slučaju kada utvrdi odgovornost okrivljenog
za prekršaj, pri odmjeravanju vrste i visine sankcije, sud mora uzeti u
obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude veća ili manja.
Sudu je ostavljeno da, kod odmjeravanja kazne u svakom
konkretnom slučaju, utvrdi okolnosti koje se odnose na težinu
učinjenog prekršaja i njegove posljedice koje su nastupile ili mogle
nastupiti. U zakonu su navedene najtipičnije olakšavajuće i otežavajuće
okolnosti, pri čemu Zakon ni jednu od ovih okolnosti ne određuje samo
kao otežavajuću ili samo kao olakšavajuću, već to uvijek zavisi od njene
sadržine u konkretnom predmetu. Sud mora uzeti u obzir okolnosti
pod kojima je prekršaj učinjen sa gledišta društvene opasnosti. Treba
dakle cijeniti: način izvršenja prekršaja, sredstvo, mjesto i okolnosti u
vrijeme počinjenja prekršaja, priznanje okrivljenog, držanje počinioca
prekršaja, povrat u činjenju prekršaja, zdravstvene prilike počinioca,
obim vinosti, lične prilike, raniji život i vladanje počinioca, te imovno
stanje učinioca, odnosno ekonomsko stanje pri odmjeravanju novčane
kazne. Priznanje izvršenja prekršaja može biti olakšavajuća okolnost,
ali ne i onda kad je iz postojećih dokaza očigledno proizlazilo da je lice
počinilo prekršaj. Nepriznavanje, pa čak i uporno poricanje prekršaja
ne može se uzeti kao otežavajuća okolnost, jer učinilac nije dužan da u
postupku sebe tereti, tako da na poricanje krivnje od strane okrivljenog
zakonodavac gleda kao na način njegove odbrane.
Težina prekršaja se, između ostalog, utvrđuje i visinom zapriječene
kazne od strane zakonodavca, koji njome ukazuje na društvenu opasnost
i posljedice koje izvršenje takvog prekršaja ostavljaju na društvo u cjelini.
U praksi, sudija kantonalnog suda, obrazlažući preinačenje novčane
kazne u uvjetnu novčanu kaznu, konstatuje „da visina zapriječene kazne
za počinjeni prekršaj ne određuje težinu prekršaja, pa stoga sud istu ne
cijeni kao otežavajuću okolnost“.
Dalje, kod odmjeravanja vrste i visine sankcije, sud treba utvrditi
i imovno stanje okrivljenog, što se u prekršajnim postupcima svodi
na puku formalnost, dakle na uzimanje izjave od strane okrivljenog,
bez konkretnog provođenja postupka utvrđivanja činjeničnog stanja
stvarnog imovnog stanja. Sudije u prekršajnim postupcima smatraju
dovoljnim izjavu okrivljenog o njegovim materijalnim primanjima, ne
upuštajući se dalje u utvrđivanje tačnosti date izjave, uz obrazloženje
da se ne radi o krivičnom postupku, nego prekršajnom koji je po svojoj
prirodi „hitan“. Ovakav stav suda dovodi do zaključka da se odredabe
ZKP-a4 Federacije BiH, koje se subsidijarno primjenjuju i na prekršajni
postupak, a koje se odnose na pravilno odmjeravanje kazne, okrivljenom
u prekršajnom postupku, primjenjuje krajnje formalno, kad je u pitanju
utvrđivanje činjenica u vezi sa imovnim stanjem okrivljenog.
2. Analiza izrečenih prekršajnih sankcija - U prvim godinama
primjene Zakona o prekršajima u Federaciji BiH, općinski sudovi 4 U Zakonu o prekršajima Federacije BiH, članom 9. regulisana je primjena odredaba Krivičnog
zakona i Zakona o krivičnom postupku Federacije BIH, koje odredbe navedene u ovom
članu će se mutatis mutandis primjenjivati na prekršaje ukoliko nije drugačije propisano
odredbama Zakona o prekršajima FBiH.
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 9
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
prekršajna odjeljenja su rješenjima većinom potvrđivali, tj. izricali
novčane kazne koje su bile utvrđene prekršajnim nalogom, a tek
manji procenat rješenja se odnosio bilo na uvjetne novčane kazne,
ukore ili zaštitne mjere. Analizom sudskih rješenja iz 2013. godine,
utvrdili smo da je u prekršajnim predmetima, ne samo federalnih
nego i kantonalnih inspekcija, omjer novčanih i izrečenih uvjetnih
novčanih kazni za prekršaje gotovo izjednačen ili čak prelazi
50% u korist uvjetnih kazni. Zakon uvjetnu kaznu definiše kao
kaznenopravnu sankciju, osudu kojom se počinitelju prekršaja
kojemu je izrečena novčana kazna, odgađa izvršenje kazne pod
uvjetom da u nekom određenom roku, nazvanom „vrijeme kušnje“,
ne počini novi prekršaj. Ako osuđenik u utvrđenom roku ne počini
novi prekršaj, tada se kazna ne izvršava, a osuda se briše iz registra.
Ako pak osuđenik počini novi prekršaj, sud bi trebao opozvati uvjetnu
osudu i pretvoriti je u bezuvjetnu, dakle izreći strožiju sankciju.
Sud je zakonom obavezan i po službenoj dužnosti da prati uvjetna
kažnjavanja okrivljenog i u situaciji kada isti okrivljeni, u roku
kušnje, po pravomoćno izrečenoj uvjetnoj novčanoj kazni, počini isti
ili sličan prekršaj i da u tom slučaju opozove uvjetnu i izrekne strožiji
kaznu, što u praksi nije slučaj. Brojni su primjeri gdje sud zapravo
ovu svoju „dužnost“ ne provodi, na koji način jedan okrivljeni u
kratkom vremenskom periodu biva uvjetno kažnjavan i po nekoliko
puta pravomoćnim sudskim rješenjima.
Nesporno je da se rješenje o prekršaju može zasnivati samo na
činjenicama i dokazima koji su izneseni, odnosno izvedeni na
usmenom pretresu, ali također je nesporno da i sud sam, po službenoj
dužnosti, mora da prati prethodna kažnjavanja – kroz sistem izdatih
prekršajnih naloga i sudskih rješenja kojima sud izriče vrstu sankcije
u skladu sa zakonom.
Ukazivanje sudu u žalbenom postupku na već ranije uvjetno
kažnjavanje okrivljenog u prekršajnom postupku u periodu kušnje,
žalbeni kantonalni5 sud u Bihaću odbija kao nedozvoljeni žalbeni
razlog – smatrajući to novim činjenicama i dokazima u postupku,
koji žalbeni razlog Zakon o prekršajima u Federaciji BiH ne poznaje.
2.1. - Problem neujednačene sudske praske sudova u rješavanju u
prekršajnim postupcima
Zakon o prekršajima u Federaciji BiH utvrdio je žalbu kao redovan
pravni lijek, te prijedlog za povrat u pređašnje stanje i zahtjev za
ponavljanje postupka, kojim se pobijaju pravosnažne odluke, koji
pravni lijek ima mogućnost izjaviti samo kažnjeni.
Zakonom o prekršajima Federacije BiH utvrđeno je da se rješenje
o prekršaju može pobijati (žalbeni razlozi) zbog bitnih povreda
prekršajnog postupka, zbog povrede materijalnog propisa o
prekršajima te zbog odluke o sankciji, zaštitnoj mjeri, oduzimanju
imovinske koristi, troškova prekršajnog postupka i imovinskopravnog zahtjeva. Ovaj zakon u pogledu žalbenog osnova ne poznaje
pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što je u odnosu
na raniji zakon sužavanje žalbenih osnova za žalioca.
Zakonom utvrđene bitne povrede prekršajnog postupka su:
1) rješenje donio sudija koji je morao biti ili je bio izuzet od vođenja
prekršajnog postupka,
2) okrivljenom su uskraćena bilo koja prava određena u članu 7.
Zakona o prekršajima u FBiH,
3) sud nije stvarno nadležan,
4) prekršajni nalog ili zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka
bili su podneseni od neovlaštenog organa,
5) u cijelosti nije odlučeno o prekršajnom nalogu ili zahtjevu za
pokretanje prekršajnog postupka, ili ako je odlučeno mimo tog
zahtjeva,
6) rješenje o prekršaju se zasniva na dokazu koji se nije mogao
koristiti osim ako je očigledno da bi i bez tog dokaza bila donesena
ista odluka ili
5 Primjer, rješenje Kantonalnog suda Bihać broj 20 0 Pr 020655 12 Pžp od 9. 10. 2012.
godine.
10 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
7) sud je propustio da primijeni ili je pogrešno primijenio odredbe
Zakona o prekršajima u FBiH, što je rezultiralo značajnom štetom za
tužioca.
Povreda materijalnog propisa o prekršaju postoji ako je taj
propis povrijeđen s obzirom na to da li:
1) radnja opisana u prekršajnom nalogu ili zahtjevu za pokretanje
prekršajnog postupka predstavlja prekršaj,
2) postoje okolnosti koje isključuju odgovornost za prekršaj,
3) nastupila zastarjelost pokretanja i vođenja prekršajnog postupka, ili
je stvar već pravomoćno riješena,
4) došlo je do pogrešne primjene zakona ili propisa koji određuju
prekršaj ili
5) odlukom o sankciji ili drugoj mjeri sud je prekoračio ovlaštenja koja
ima po zakonu.
O žalbi na rješenje prvostepenog suda odlučuje sudija pojedinac
drugostepenog suda, ukoliko je pobijanim rješenjem izrečena novčana
kazna u iznosu do 3.000 KM, a vijeće od trojice sudija drugostepenog
suda, od kojih je jedan predsjednik vijeća, odlučuje po žalbi na rješenje
kojim je izrečena novčana kazna u visini preko 3.000 KM.
Ono što se u praksi pokazalo kao manjkavost u zakonu jeste
nepostojanje pravnog lijeka koji bi omogućavao ujednačavanje sudske
prakse kod odlučivanja u prekršajnim predmetima. Svjedoci smo da
općinski i kantonalni sudovi širom Federacije BiH imaju neujednačene
pravne stavove u pogledu tumačenja i primjene ovog zakona, što
predstavlja izuzetan problem kako za ovlašteni organ, tako i za sudije
koji odlučuju u prekršajnim postupcima, a i za pravnu sigurnost i
jednakost građana pred zakonom.
Zakonom o prekršajima Federacije BiH nije utvrđen vanredni
pravni lijek koji bi mogao uložiti ovlašteni organ, a po kojem bi vrhovna
sudska instanca, Vrhovni sud Federacije BiH, eventualno postupao i
ujednačavao sudsku praksu u prekršajnim postupcima. Ni Ustavni
sud BiH nije nadležan za apelacije pokrenute od ovlaštenog organa kao
apelanta, budući: da je ovlašteni organ - organ javne vlasti i kao takav ne
uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i
njenih protokola; niti se u prekršajnim predmetima odlučuje o pravima
i obavezama apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje; niti
o imovinskim pravima apelanta u smislu odredaba člana II/3.k Ustava
BiH, nego se zapravo radi o osporavanju zakonitosti akta apelanta kao
nosioca javne vlasti.
Odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o dopustivosti6 apelacije
samo je potvrđena već ranija konstatacija, da su rješenja kantonalnih
sudova konačna i da ovlašteni organ nema na raspolaganju pravni lijek
kojim bi imao mogućnost preispitivanja zakonitosti konačnog rješenja
kantonalnog suda na višoj redovnoj sudskoj instanci. Ovo i ne bi bilo
problem da je sudska praksa kantonalnih sudova u Federaciji BiH
ujednačena.
Upravo različiti pravni stavovi 10 kantonalnih sudova u Federaciji
BiH predstavljaju izuzetan problem zbog stvaranja pravne nesigurnosti
i nemogućnosti osiguranja principa „jednakosti pred zakonom“, što
dalje može dovesti do nesagledivih i ekonomskih posljedica, ukoliko
različito tumačenje norme ima za posljedicu obustavu prekršajnog
postupka.
Usaglašavanje sudske prakse, naime, predstavlja neophodan
uslov za uspostavu vladavine prava, u skladu sa odredbom člana II
Ustava Bosne i Hercegovine.
„Obezbjeđivanje jedinstvene primjene zakona je neodvojivo
od javnosti rada sudske vlasti kao cjeline i iz ugla odgovornosti
građanima za poštovanje jednakosti ne samo po slovu zakona, već i
kroz pružanje sudske zaštite.“
Nažalost, još uvijek ima shvatanja da je javnost rada sudova dovoljno
6 Odluka o dopustivosti – Ustavnog suda Bosne i Hercegovine A247/13 od 23. decembra
2013. godine.
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 11
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
obezbijeđena time što postoji javnost suđenja. Ukazujući na ogroman
problem različite sudske prakse, kroz ovaj članak autor ni u kom
slučaju nema namjeru da dovodi u pitanje samostalnost i neovisnost
pravosuđa, koja predstavljaju osnovna načela na kojima se temelji
pravosudni sistem u BiH.
Samostalnost i neovisnost pravosudnih organa kao načela, ni u kom
slučaju, ne bi smjela da budu zloupotrijebljena ni od strane sudija
kod donošenja odluka.7 Posebno kada sudija odlučuje u drugom
stepenu čije rješenje je konačno i koje se ne može dalje preispitivati.
Primjer rješenja Kantonalnog suda, u kojem je žalbu izjavilo
okrivljeno pravno lice, a sudija u obrazloženju rješenja ističe da se
„žalba ovlaštenog organa odbija kao neosnovana“ može dovesti do
zaključka da sudije postupaju sa manjom pažnjom kod odlučivanja
po žalbama u prekršajnom rješavanju nego u krivičnim postupcima.
Naime, iz primjera iz prakse, više je nego uočljiva razlika u
kvaliteti pismeno izrađenih odluka sudija kantonalnog suda
kada rješavaju u krivičnim, odnosno u prekršajnim postupcima.
Uvažavajući diferencijaciju u pogledu težine posljedica kod krivičnih
djela i prekršaja, bilo bi poželjno da sudije pristupaju rješavanju
predmeta s istom pažnjom i kvalitetom bilo da se radi o jednim ili
drugim djelima, posebno kada se uzme u obzir i činjenica da se i
odluke po žalbama u prekršajnim predmetima uračunavaju u normu
sudija. Značajan broj drugostepenih rješenja izgledom podsjećaju na
„tipski“ obrazac u kojem sud samo konstatuje da nije utvrđena bitna
povreda prekršajnog postupka ili povreda materijalnog propisa o
prekršajima.
Ni Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH nema ingerencija kada je u
pitanju ujednačavanje sudske prakse. Ono što ostaje kao mogućnost
ovlaštenom organu jeste da, u slučaju kada u rješenju sudije utvrdi
očiglednu nezakonitost, koja predstavlja obilježje disciplinskog
prekršaja koji je kažnjiv po Zakonu o VSTV, podnese pritužbu
Uredu Disciplinskog tužioca za pokretanje utvrđivanja disciplinske
odgovornosti protiv tog sudije.
Ukazivati na štetnost različite sudske prakse je suvišno.
Namjera autora teksta je otvoriti ovu temu i ukazati zakonodavcu
na ovaj problem, uvažavajući moment da je u toku donošenje novog
zakona o prekršajima FBiH, a također i nosiocima pravosudnih
funkcija, da obrate potrebnu pažnju na praksu koja evidentno
rezultira negativnim posljedicama po društvo u cjelini.
2.2. Sudska praksa
Iako su mnogobroji primjeri različitih stavova kantonalnih sudova
širom Federacije BiH, za ilustriranje problema izloženi primjeri u
ovom članku su više nego dovoljni.
Različiti stavovi u pogledu tumačenja odredbi koje se odnose na
„urednu dostavu pismena“ - zapisnika o obavljenom inspekcijskom
nadzoru.
1. Rješenjem Kantonalnog8 suda, kojim je rješavao po žalbi, sud
7 Rješenje Kantonalnog suda Sarajevo broj 65 0 Pr 200644 12 Pžp od 1. 4. 2013. godine,
u kojem je po žalbi odlučivao sudija pojedinac umjesto vijeće. Ili rješenje Kantonalnog
suda Sarajevo u kojem je žalbu istaklo okrivljeno pravno lice, a sudija u obrazloženju
rješenja konstatuje da se žalba ovlaštenog organa odbija kao neosnovana.
8 Rješenje Kantonalnog suda Sarajevo broj 65 0 Pr 223065 12 Pžp od 20. 11. 2012. godine
i rješenje Kantonalnog suda Sarajevo broj 65 0 Pr 335599 13 Pžp od 22. 11. 2013.
godine.
12 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
je zauzeo stanovište da je zapisnik o inspekcijskom nadzoru
uredno dostavljen i uručen, a koji nadzor je obavljen sa
poslovođom objekta koji je inspektor kontrolisao – nadzor je
dakle obavljen s uposlenikom kod kontrolisanog subjekta, a ne
sa odgovornom osobom, ili osobom koju je ovaj ovlastio. Član
84. Zakona o inspekcijama u FBiH reguliše da „inspekcijski
nadzor kod subjekta nadzora obavezna je omogućiti i svaka
osoba koja ima veze sa poslovima na koje se odnosi inspekcijski
nadzor kod subjekta nadzora“ i član 141. stav 1 Zakona o
inspekcijama u FBiH reguliše da se „dostava pismena u pravilu
obavlja u poslovnim prostorijama, odnosno sjedištu subjekta
nadzora“.
Kantonalni sud je u konkretnom slučaju zaključio da je rješenje
nižestepenog suda doneseno na osnovu dokaza koji je pribavljen na
zakonit način. Nadzor obavljen u prisustvu uposlenika kojem je
na zapisnik utvrđena obaveza da isti dostavi odgovornoj osobi na
izjašnjenje, u konkretnom predmetu, sud je stao na stanovište da
je dostava zapisnika uredno izvršena.
2. Rješenjem kantonalnog9 suda uvažena je žalba okrivljenog
pravnog lica i obustavljen prekršajni postupak, a u obrazloženju
rješenja sud je našao da prilikom vršenja inspekcijskog nadzora
nije bio prisutan zastupnik pravnog lica, niti osoba koju je
ovaj ovlastio te da iz tog razloga zapisnik nije uručen u skladu
sa članom 105. Zakona o inspekcijama FBiH, te kao takav da isti
nema snagu javne isprave. Sud navodi da je odredbama člana
141. Zakona o inspekcijama FBiH propisano da se dostavljanje
pismena obavlja u poslovnim prostorijama subjekta nadzora,
odnosno sjedištu subjekta nadzora. Stavom 1. člana 143.
istog zakona propisano je, ukoliko se dostavljanje vrši prema
pravnoj osobi, da će ista potvrdu prijema pismena ovjeriti
pečatom. Vršeći uvid u spis nižestepenog suda, kantonalni
sud je utvrdio da na dostavnici nema pečata pravnog lica,
te je stoga zaključio da zapisnik nije uredno dostavljen i da
okrivljenom pravnom licu nije data mogućnost da se na isti
izjasni.
U ovom primjeru, nadzoru nije bio prisutan zastupnik pravnog
lica ili lice koje je ovaj ovlastio da istom prisustvuje, te je zapisnik
dostavljen na adresu, sjedište kontrolisanog subjekta - pravno lice,
ali na dostavnici pravnog lica nije stavljen pečat, te je sud zauzeo
suprotan stav od prethodnog – našao da je dostava zapisnika
neuredna, a zapisnik o inspekcijskom nadzoru kao dokaz nije
pribavljen na zakonit način.
3. Kantonalni10 sud rješenjem uvažio žalbu ovlaštenog organa,
odbio kao neosnovane navode okrivljenog da dostavljanje
zapisnika o inspekcijskoj kontroli nije izvršeno u skladu sa
odredbama čl. 140-143. Zakona o inspekcijama FBiH. Sud
je u ovom konkretnom predmetu stao na stanovište da je
prvostepeni sud učinio bitnu povredu prekršajnog postupka
koja je rezultirala značajnom štetom po interese žalioca ovlašteni organ. Nedostatak pečata na dostavnici okrivljenog
pravnog lica kantonalni sud cijeni kao zloupotrebu prava
okrivljenog pravnog lica, sa ciljem da onemogući vođenje
prekršajnog postupka. Dakle, okrivljeni je zloupotrebom prava
izbjegao svoju obavezu da odredi osobu za prijem pismena
koja je bila u zakonskoj obavezi da potvrdi prijem pismena
9 Rješenje Kantonalnog suda Sarajevo broj 65 0 Pr 164149 13 Pžp od 3. 6. 2013. godine
i rješenje Kantonalnog suda Sarajevo broj 65 0 Pr 253038 13 Pžp od 12. 11. 2013.
godine.
10 Rješenje Kantonalnog suda Sarajevo broj 65 0 Pr 217929 13 Pžp od 12. 7. 2013. godine
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 13
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
pečatom pravnog lica.
Ovdje imamo dakle primjer gdje kantonalni sud zauzima suprotan
stav, po kojem sud nedostatak pečata na dostavnici okrivljenog
ne stavlja kao u prethodnom stavu „na teret“ ovlaštenom organu
nego to smatra zloupotrebom norme od strane okrivljenog.
4. Općinski11 sud rješenjem obustavio je prekršajni postupak
jer nije dokazano da je okrivljeni počinio prekršaj koji mu je
stavljen na teret. Zapisnik nije potpisan od strane zakonskog
zastupnika pravne osobe, odnosno od osobe koju je ovaj
ovlastio, pa stoga sud smatra da ovako potpisan od strane
uposlenika pravnog lica, isti nije dostavljen u skladu sa
zakonom, na koji se dalje okrivljenom nije data mogućnost da
se na isti izjasni, te kao takav nije imao pravnu snagu javne
isprave. Kantonalni12 sud je, rješavajući po žalbi ovlaštenog
organa, žalbu uvažio, ukinuo rješenje Općinskog suda i
predmet vratio na ponovno suđenje, uz obrazloženje da je
odredbom člana 84. stav 2. Zakona o inspekcijama FBiH
propisano da je inspekcijski nadzor kod subjekta nadzora
obavezna omogućiti i svaka druga osoba koja ima veze sa
poslovima na koje se odnosi inspekcijski nadzor, te kako je
zapisnik dostavljen osobi koja je i prisustvovala istom, te
da je ista bila u obavezi da ga dostavi i odgovornoj osobi na
izjašnjenje. Rješavajući u ponovnom postupku, Općinski sud
u Konjicu je rješenjem broj 56 0 Pr 031734 13 Pr 3 od 12. 11.
2013. godine okrivljenog kaznio uvjetnom novčanom kaznom.
Kantonalni sud je u ovom primjeru našao da je zapisnik uredno
dostavljen i kada je nadzor obavljen s uposlenikom koji je bio u
obavezi da isti proslijedi odgovornoj osobi na izjašnjenje.
5. Općinski13 sud oglasio odgovornim okrivljeno pravno lice i
izrekao mu novčanu kaznu. Inspekcijski nadzor je obavljen u
prisutvu uposlenika, a ne odgovorne osobe, a prvostepeni sud
je našao da je zapsinik na taj način uredno dostavljen i kaznio
okrivljenog. Rješavajući po žalbi okrivljenog pravnog lica,
Kantonalni14 sud je, pak zauzeo suprotan stav, uvažio žalbu i
predmet vratio na ponovni usmeni pretres.
Naime, ovdje je sud našao da je Općinski sud zasnovao rješenje
na dokazu koji nije mogao koristiti, jer je zapisnik pribavljen na
nezakonit način, nije potpisan od strane odgovorne osobe ili osobe
koju je ovaj ovlastio. Predmet u toku.
Primjeri tumačenja norme kad je „okrivljeni priznao odgovornost
za počinjeni prekršaj“.
6. Rješenjem15 kantonalni sud je uvažio žalbu ovlaštenog organa
i predmet vratio na ponovno odlučivanje, gdje je sud cijenio
da je prvostepeni sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o
prekršajima FBiH, a čime je načinio bitne povrede prekršajnog
postupka. Okrivljeni je priznao odgovornost za počinjeni
prekršaj, pa je slijedom toga prostepeni sud imao dužnost
razmotriti samo vrstu i visinu sankcije. Međutim, suprotno
tome, prvostepeni sud je svoju odluku donio na osnovu dokaza
koji nije bio izveden na usmenom pretresu, a čime je povrijedio
i načelo nepristrasnosti. Cijenio je prekršajni nalog koji na
usmenom pretresu nije izveden kao dokaz. U slučaju da postoji
sumnja u validnost samog prekršajnog naloga, sud je trebao
da primijeni član 48. st. 2 i 5 Zakona o prekršajima Federacije
BiH i da mogućnost objema strankama da prezentiraju svoje
11 Rješenje Općinskog suda Konjic broj 560Pr 031734 10 Pr od 23. 9. 2011. godine.
12 Rješenje Kantonalnog suda Mostar broj 56 0 Pr 031734 12 Pžp od 6. 7. 2013. godine.
13 Rješenje Općinskog suda Konjic broj 56 0 Pr 031734 12 Pr 2 od 18. 10. 2012. godine.
14 Rješenje Kantonalnog suda Mostar broj 56 0 Pr 031734 13 Pžp od 5. 7. 2013. godine.
15 Rješenje Kantonalnog suda Sarajevo broj 65 0 Pr 323067 13 Pžp od 9. 1. 2014. godine.
14 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
dokaze i da na taj način sud dođe do saznanja o spornom
prekršajnom nalogu.
7. Rješenjem16 kantonalni sud žalbu ovlaštenog organa odbio
kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. Po ocjeni
kantonalnog suda u ovom predmetu, prvostepeni sud nije
učinio bitnu povredu prekršajnog postupka i pogrešno
primijenio materijalni propis o prekršaju, iako je na usmenom
pretresu okrivljeni prihvatio odgovornost za predmetni
prekršaj. Sud je uvijek dužan da obustavi prekršajni postupak
ukoliko utvrdi da postoji bilo koji od razloga predviđen
članom 54. Zakona o prekršajima FBiH bez obzira što je
okrivljeni prihvatio odgovornost na usmenom pretresu. U
konkretnom, prvostepeni sud je pravilno utvrdio činjenicu
da je farmaceutski inspektor izvršio nadzor po Zakonu o
zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, gdje je propisano da
inspekcijski nadzor obavljaju sanitarni inspektori. Kako je
prvostepeni sud utvrdio da je nenadležan inspektor obavio
nadzor, to je obustavio prekršajni postupak.
Primjeri tumačenja primjene „blažeg propisa za počinioca
prekršaja“.
8. Rješenjem Kantonalnog17 suda, žalba ovlaštenog organa
uvažena, ukinuto prvostepeno rješenje suda i predmet vraćen
na ponovni postupak. Žalbom je pobijano rješenje zbog
povrede materijalnog propisa. Naime, žalitelj je u žalbi istakao
da izmjena Zakona o visokom obrazovanju ne može biti od
uticaja na prekršaj koji se ogleda u postupanju okrivljenog
pravnog lica prije donošenja izmjena Zakona o visokom
obrazovanju. Dakle, u konkretnom predmetu sud je zauzeo
stanovište da se izmjene Zakona ne mogu retroaktivno
primjenjivati. Pobijanim rješenjem sud nije naveo zakonski
osnov za primjenu ovog načela, niti je pak članom 9. Zakona
o prekršajima FBiH predviđena mogućnost primjene ovog
načela.
Kantonalni sud je, rješavajućio po žalbi, zauzeo stav da je došlo do
povrede materijalnog propisa jer prvostepeni sud nije naveo pravni
osnov za donošenje odluke da se u konkretnom slučaju primjenjuje
blaži propis za počinioca prekršaja.
9. Rješenjem Kantonalnog18 suda uvažena žalba okrivljenog i
obustavljen prekršajni postupak jer je nastupila apsolutna
zastarjelost vođenja prekršajnog postupka, iz razloga što je
Kantonalni sud, u ovom predmetu, primijenio načelo primjene
blažeg zakona za učinioca. Dakle, sud je utvrdio da je u toku
prekršajnog postupka došlo do izmjene Zakona o visokom
obrazovanju, kojim je za predmetni prekršaj snižena propisana
novčana kazna u iznosu od 500 KM – 1.500 KM, i time skraćen
zastarni rok na jednu godinu, čime je nastupila zastara.
Ovdje je stav Kantonalnog suda drugačiji od prethodnog, jer je sud
prihvatio načelo iz KZ FBiH o primjeni blažeg zakona za počinitelja.
Šteta u konkretnim predmetima koji su obustavljeni konačnim
odlukama sudova širom Federacije BiH zbog različitih pravnih stavova
je značajna i može se izraziti konkretnim ekonomskim pokazateljima,
ali je veća šteta činjenica da takvi oprečni stavovi stvaraju pravnu
nesigurnost sudijama prvostepenih sudova u pogledu njihovog
daljneg postupanja.
3. Zastara kod prekršajnog postupka
Shodno Zakonu o prekršajima u Federaciji BiH, prekršajni postupak
16 Rješenje Kantonalnog suda Sarajevo broj 65 0 Pr 351561 14 Pžp od 24. 2. 2014. godine.
17 Rješenje Kantonalnog suda Sarajevo broj 65 0 Pr 184173 13 Pžp od 14. 11. 2013.
godine.
18 Rješenje Kantonalnog suda Sarajevo broj 09 0 Pr 165847 13 Pžp od 30. 9. 2013. godine.
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 15
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ne može se pokrenuti ni voditi za prekršaj za koji je propisana novčana
kazna do tri hiljade konvertibilnih maraka kad protekne godina dana
od dana kad je prekršaj izvršen, a za prekršaje za koje je propisana
novčana kazna veća od 3.000 KM kad proteknu dvije godine od dana
kada je prekršaj izvršen.
Za poreske, carinske i finansijske prekršaje zakonom se mogu
odrediti rokovi duži od jedne ili dvije godine, ali ne duži od tri
godine. Zastarjelost za pokretanje i vođenje prekršajnog postupka
počinje od dana kada je prekršaj izvršen, a zastarjelost za izvršenje
kazne, odnosno zaštitne mjere od dana pravosnažnosti rješenja,
kojim je kazna, odnosno zaštitna mjera izrečena. Zastarjelost se
prekida svakom radnjom nadležnog organa za postupak, odnosno za
izvršenje, pri čemu svakim prekidom zastrijevanje počinje ponovo
teći, ali zastrajelost u svakom slučaju, bez obzira na prekide, nastaje
kada protekne dva puta onoliko vremena, koliko se po zakonu traži
za zastarjelost gonjenja ili izvršenja kazne, odnosno zaštitne mjere.
Tada nastupa apsolutna zastarjelost gonjenja, odnosno izvršenja
kazne ili mjere.
4. Izvršenje kazni - sve novčane kazne i troškovi postupka koji
su izrečeni na osnovu konačnog i izvršnog prekršajnog naloga, ili
pravomoćnog i izvršnog rješenja o prekršaju upisat će se u Registar
novčanih kazni i biti evidentirani kao dug koji kažnjeni duguje
odgovarajućem nivou vlasti kome se plaća. Nakon što prekršajni
nalog, ili rješenje o prekršaju postanu konačni / pravomoćni i izvršni,
ovlašteni organ ili sud, zavisno od slučaja, u najkraćem roku proslijedit
će ih policiji radi unosa podataka o novčanoj kazni i troškovima
postupka u registar novčanih kazni na način i po postupku koji
utvrdi Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova. Novčane kazne i
troškovi postupka evidentiraju se kao dug u Registru novčanih kazni
dok kažnjeni ne plati puni iznos novčane kazne i troškova postupka.
Novčana kazna i troškovi postupka u svakom slučaju bit će brisani
iz Registra novčanih kazni po isteku pet godina od dana kada su
prekršajni nalog ili rješenje o prekršaju postali konačni i izvršni.
5. Posljedice upisa kazne u Registar novčanih kazni
Najznačajnija novina u odnosu na ranije prekršajno zakonodavstvo
koja se u praksi pokazala kao dobro rješenje. Dok se ne plate sve
novčane kazne i troškovi koji su evidentirani u registru novčanih
kazni, kažnjenom se neće dozvoliti: 1. registracija ili produženje
važnosti registracije motornog vozila; 2. izdavanje ili produženje
važnosti vozačke dozvole; 3. učestvovanje na javnom tenederu; ili
4. promjena registracije pravnog lica, ili registracije samostalne
obrtničke djelatnosti.
16 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Damir Čajić, dipl. iur.
Javno preduzeće
Željeznice Federacije
BiH, d.o.o. Sarajevo
Služba za pravne,
kadrovske i opšte
poslove Tuzla
ZEMLJIŠNI DUG KAO NOVI
INSTITUT U ZAKONU O STVARNIM
PRAVIMA FBiH I NJEGOVA
PRIMJENA U NJEMAČKOM PRAVU
SAŽETAK
Stupanjem na snagu novog Zakona o stvarnim pravima u
Federaciji BiH u martu 2014. godine ulazimo u jedan radikalno
drugačiji pristup ovoj pravnoj oblasti usljed čega je bezuvjetno
potrebno izvjesno vrijeme za izučavanje i prilagođavanje sudske
prakse njegovoj uspješnoj svakodnevnoj primjeni. O tome
možda ponajbolje govori činjenica da se predmetnim zakonom
ukida važenje čak 12 trenutnih zakona iz oblasti imovinskopravnih odnosa. U nizu sljedećih članaka nastojat ćemo izvršiti
što precizniju definiciju svih segmenata onih novina koje su
predmetom regulacije ovog novog zakona. Na prvom mjestu
nam je tu svakako zemljišni dug, jedan sasvim novi institut u
našem pravu čiji dolazak nam je svojevremeno bio čak i najavljen
Zakonom o zemljišnim knjigama Federacije BiH, premda je
njegova materijalno-pravna regulativa sve dosada izostajala.
U redovima koji slijede objasnit ćemo osnovne teoretske
karakteristike zemljišnog duga kao i njegovu dosadašnju ulogu
u njemačkom pravu kao pravu zemlje u kojoj je izvorno i nastao
ovaj institut stvarnog prava
Ključne riječi: stvarna prava, zemljišni dug, stvarna sredstva
osiguranja potraživanja, kreditno poslovanje, ugovor o svrsi
osiguranja, zemljišne knjige
UVOD
Donošenjem novog Zakona o stvarnim pravima u FBiH1 stvoreni su uvjeti da
se po prvi put u našoj državi primijeni jedan do sada potpuno nepoznat pravni
institut zemljišnog duga, koji je preuzet iz njemačkog prava, a kojemu je naročito
i svojstven. Kao što je rečeno, radi se o institutu koji je netipčan za ove prostore,
koji niti u jednom prethodnom periodu ovdje nije bio primjenjivan s obzirom
na raniji socijalistički model kako političkog tako i pravnog uređenja. Naravno,
jedno uređenje bezuvjetno povlači drugo jer ćemo redovno imati iznimno
težak posao ako budemo nastojali pronaći državu u kojoj je pravo manje-više
operisano od politike. Činjenica je kako je svojevremenim, donošenjem Zakona
o zemljišnjim knjigama, zemljišnji dug već bio predviđen kao sui generis
vrsta upisa, ali se u praksi nije mogao provoditi sve do donošenja konteksnih
materijalno-pravnih propisa, odnosno pomenutog Zakona o stvarnim pravima
u FBiH. Zemljišni dug u suštini predstavlja još jedno stvarno sredstvo osiguranja
potraživanja i kao takav nosi veliku sličnost sa hipotekom, sa kojom ga međutim
dijele i izvjesne bitne razlike. Najveća se ogleda u tome što se zemljišnji dug, za
razliku od hipoteke, može zasnovati i bez postojanja potraživanja. Ovo naravno
1 Zakon o stvarnim pravima FBiH („Sl. novine FBiH“, broj 66/13).
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 17
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ne znači da je isključen zemljišnji dug radi
osiguranja konkretnog potraživanja koje
postoji u vrijeme zasnivanja zemljišnog
duga; tada bi se radilo o tzv. osiguravajućem
zamljišnom dugu o čemu će biti riječi malo
kasnije. U onim zemljama u kojima je
dosada bio uspostavljen ovaj institut, prije
svega u zemlji njegovog izvornog nastanka
Njemačkoj, pokazalo se da zemljišnji dug
ima osobito veliki značaj u podsticanju
bankarskog poslovanja, posebice vezanog
za odobravanje kredita. Naime, za davaoca
kredita cijeli pravni sistem jedne države
može se svesti na jednu jedinu relevantnu
riječ „sigurnost“, a to je nešto što nam za
stol donosi ovaj pravni institut. Sasvim je
moguće, naprimjer, zasnovati zemljišni dug
na određenoj nekretnini i povodom toga
opterećenja od banke tražiti odobravanje
izvjesnog kredita. Premda je sam naziv
„zemljišni“ u zemljišnom dugu pomalo
neadekvatan i zbunjujući jer predmet
zemljišnog duga nisu isključivo zemljišta već
i druge nekretnine poput zgrada, posebnih
dijelova zgrade i prava građenja...).
Na zemljišnji dug se na odgovarajući način,
odnosno supsidijarno primjenjuju odredbe
Zakona o stvarnim pravima u FBiH koje se
tiču hipoteke ukoliko to nije u suprotnosti sa
neakcesornom prirodom zemljišnog duga
i ukoliko samim zakonom nije drugačije
određeno. Da podsjetimo, neakcesornost
zamljišnog duga podrazumijeva njegovu
neovisnost o postojanju ili valjanosti
samog potraživanja, što je jedna od glavnih
karakteristika instituta hipoteke i jedan od
glavnih krivaca za njegovo rođenje. Dok
hipoteka osigurava postojeće i punovažno
potraživanje dotle zemljišni dug može
postojati a da ne osigurava postojeće
konkretno potraživanje, odnosno može
postojati samostalno, iako su to u praksi
rjeđi slučajevi
POJAM I OSNIVANJE ZEMLJIŠNOG DUGA
Zemljišni dug je ograničeno stvarno pravo
kojim se opterećuje nekretnina na način
da se onome u čiju korist je nekretnina
opterećena isplati određeni novčani iznos iz
vrijednosti nekretnine, a svagdašnji vlasnik
nekretnine je to dužan trpjeti. Zemljišni dug
se može osnovati u korist vlasnika opterećene
nekretnine (vlasnički zemljišni dug) ili u
korist treće osobe (nevlasnički zemljišni
dug). Zemljišni dug se osniva izjavom volje
vlasnika nekretnine koja se opterećuje, u
formi notarski obrađene izjave, a nastaje
upisom u zemljišnu knjigu. Ova izjava volje
je jednostrani pravni posao i predstavlja
pravni osnov za sticanje zemljišnog duga,
koji se stiče provedenom uknjižbom u
zemljišnu knjigu. Za punovažnost pravnog
18 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
posla o osnivanju zemljišnog duga
neophodna je notarska obrada s obzirom da
Zakon o notarima FBiH2 u svom članu 73.
stav 1. određuje da je takva obrada obavezna
ako se radi o pravnom poslu kojim se stiču
ili prenose stvarna prava na nekretninama,
a posljedično tome isto je izričito navedeno
i u članu 190. Zakona o stvarnim pravima u
FBiH. Pravni posao kojim se osniva zemljišni
dug u formi notarski obrađene isprave, na
osnovu kojeg je u zemljišnoj knjizi upisan
zemljišni dug na određenoj nekretnini,
poprima svojstva izvršne isprave temeljem
koje se može tražiti izvršenje kod suda radi
ostvarenja izvjesnog novčanog potraživanja
povjerioca, odnosno titulara zemljišnog
duga.
Zemljišnim dugom se može opteretiti
nekretnina, suvlasnički dio u nekretnini
uključujući i etažno vlasništvo, pravo
građenja kao i suvlasnički udio u pravu
građenja i vlasništvo na posebnom dijelu
zasnovano na pravu građenja. Ukoliko je sa
vlasništvom na nekretnini povezano pravo
na periodična davanja onda se zemljišni dug
proteže i na takva davanja.
Ukoliko
je
nekretnina
opterećena
zemljišnim dugom osigurana, zemljišni
se dug kod nastupanja osiguranog slučaja
proteže na osiguranu sumu. Zahtjev prema
osiguravaocu prestaje ako osigurani predmet
bude ponovo uspostavljen ili zamijenjen.
U uvodu smo spomenuli kako ovaj institut
izuzetno blagotvorno djeluje na sveukupnu
bankarsku djelatnost i time podstiče jednu
intenzivniju finansijsku mobilnost i protok
kapitala koja u konačnici redovno vodi do
povećavanja blagostanja jednog naroda.
Međutim, možda nam još nije baš uočljivo
kako ovaj institut u tome uspijeva?
Najčešće će se raditi o tome da se određena
nekretnina opterećuje zemljišnim dugom,
a da potom komercijalne banke odobravaju
kredit, naravno uz osiguravanje svoga
potraživanja putem istog zemljišnog duga.
Ako želimo da se nadovežemo na prethodno
pomenuto onda ćemo reći kako jednostranom
pravnom poslu koji predstavlja osnov za
sticanje ili formiranje zemljišnog duga u
pravilu prethodi sklapanje ugovora o kreditu
kojim se banka obavezuje da korisniku
kredita stavi na raspolaganje određeni iznos
novčanih sredstava, a korisnik se obavezuje
da vrati dobijeni iznos novca u vrijeme i na
način utvrđen predmetnim ugovorom o
kreditu.
Uz navedeni ugovor o kreditu i jednostrani
pravni posao o osnivanju zemljišnog duga,
moguće je i sklapanje ugovora o svrsi
2 Zakon o notarima FBiH („Sl. novine FBiH“, broj 45/02).
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
osiguravanja kojim vlasnik opterećene
nekretnine (dužnik) kao davalac osiguranja
i titular zemljišnog duga kao primalac
osiguranja uređuju svoje međusobne
odnose, odnosno uvjete i pretpostavke pod
kojima imalac zemljišnog duga može tražiti
realizaciju svog prava. Ovaj ugovor sa sobom
nosi ad solemnitatem pismenu ugovornu
formu i ne upisuje se u zemljišnu knjigu.
Zemljišni dug se može osnovati uz izdavanje
pisma zemljišnog duga kao zemljišni dug uz
pismo ili bez izdavanja pisma zemljišnog
duga, odnosno kao knjižni zemljišni dug.
Pismo zemljišnog duga izdaje sud nadležan
za vođenje zemljišne knjige po prethodno
izvršenoj uknjižbi zemljišnog duga.
Sama upotreba naziva „pismo“ pomalo
je nezgrapna, imajući u vidu osobenosti
pravničke terminologije na ovim prostorima.
Na tu činjenicu je nesumnjivo znatno utjecao
germanski pravni jezik više no šta drugo.
Međutim, ne možemo se oteti dojmu kako je
riječ „pismeno“ kod nas puno uobičajenija.
Naime, u mnogim drugim našim važnijim
zakonima, poput izvršnog, krivičnog ili
vanparničnog, sadržane su odredbe o
dostavljanju pismena strankama i ostalim
učesnicima u odnosnim postupcima.
Uzimajući u obzir da je sam zemljišnoknjižni
postupak u suštini vanparnični postupak
čini mi se neadekvatnom upotreba riječi
zemljišni dug uz pismo.
U svakom slučaju, pismo zemljišnog duga
se izdaje u jednom primjerku i predaje se
vlasniku nekretnine ako se radi o vlasničkom
zemljišnom dugu ili pak trećoj osobi ako je
uknjižen nevlasnički zemljišni dug.
Pismo zemljišnog duga je po svojoj prirodi
vrijednosni papir po naredbi, koji mora
sadržavati naziv suda koji ga izdaje, vrijeme
izdavanja i pečat suda, a osim toga i ime
izdavača, tačnu zemljišnoknjižnu oznaku
opterećene nekretnine, te sve ostale podatke
koji se odnose na zemljišni dug. Ako dođe to
toga da se podaci u pismu i zemljišnoj knjizi
razlikuju mjerodavno je ono što je uneseno
u pismu. Ukoliko je pismo zemljišnog duga
nestalo, zatureno ili uništeno, provodi
se
amortizacioni
postupak,
odnosno
vanparnični postupak amortizacije isprave
prema odredbama Zakona o vanparničnom
postupku FBiH.3 Što se zemljišnih knjiga
tiče, prilikom uknjižbe zemljišnog duga
unose se podaci o vlasniku nekretnine,
iznos zemljišnog duga, podaci o kamatama
zemljišnog duga, kao i podaci o eventualnom
organičenju prijenosa zemljišnog duga.
Kad smo se već dotakli pitanja prijenosa
zemljišnog duga, recimo i to da se on
u načelu može prenositi. Za prijenos je
3 Zakon o vanparničnom postupku FBiH („Sl. novine
Federacije BiH“, br. 19/03, 39/04 i 73/05).
potrebna izjava o ustupanju zemljišnog
duga od strane imaoca ili titulara zemljišnog
duga, koja mora biti notarski ovjerena i
upisana u zemljišnu knjigu. Ukoliko se radi
o zemljišnom dugu uz pismo, eventualni
upis u zemljišnu knjigu zamjenjuje predaja
pisma zemljišnog duga. Prijenos i zalaganje
zemljišnog duga mogu se vršiti nezavisno o
prijenosu ili zalaganju potraživanja. Dospjele
kamate se ustupaju po općim pravilima za
ustupanje potraživanja.
Vlasnik nekretnine po dospijeću zemljišnog
duga mora platiti određeni novčani
iznos
zakonitom
imaocu
zemljišnog
pisma. Vlasnik nekretnine koji je isplatio
potraživanje osigurano zemljišnim dugom
može zahtijevati da mu imalac zemljišnog
duga prenese zemljišni dug, čime zemljišni
dug ustvari postaje vlasnički zemljišni
dug druga opcija je naravno da povjerilac
da izjavu za brisanje zemljišnog duga u
zemljišnoj knjizi.
Vjerovnici sa slabijim rangom prvenstva
mogu ugovoriti sa vlasnikom nekretnine da
će u slučaju isplate potraživanja osiguranog
zemljišnim dugom od strane vlasnika na
njih preći zahtjev za prenos zemljišnog duga.
Ovaj sporazum se može upisati u zemljišne
knjige.
Ukoliko je vlasnik djelimično isplatio
povjerioca
na
njega
prelazi
samo
odgovarajući dio zemljišnog duga, a koji
ima rang iza zemljišnog duga koji pripada
imaocu zemljišnog duga. Vlasnik u tom
slučaju nema pravo na predaju pisma, ali
može zahtijevati da se djelimična otplata
upiše na pismu i u zemljišnoj knjizi. Davalac
osiguravajućeg zemljišnog duga ne može se
unaprijed odreći prava na povrat zemljišnog
duga.
UGOVOR O SVRSI OSIGURANJA
Ovaj ugovor mogu sklopiti vlasnik
opterećene nekretnine (dužnik ili davalac
osiguranja) i titular zemljišnog duga
(primalac osiguranja) tako da uređuju
uvjete i pretpostavke pod kojim je titular
zemljišnog duga ovlašten tražiti ostvarenje
prava iz zemljišnog duga, jer se zemljišni
dug dovodi u vezu sa potraživanjem tako da
se vlasnik nekretnine štiti prema povjeriocu,
odnosno titularu zemljišnog duga s
obzirom da samo na ugovoreni način titular
zemljišnog duga može ostvariti svoje pravo
koje iz njega proizlazi. Realizacija zemljišnog
duga moguća je samo na način kakav je u
ugovoru izričito određen. Ugovor o svrsi
osiguranja će u pravilu sadržavati klauzule
koje određuju da zemljišni dug dospijeva
onda kada dospije samo potraživanje, da
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 19
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
se nakon prestanka potraživanja zemljišni
dug prenosi na vlasnika nekretnine, da se
ne može prenositi na treću osobu, pitanja
vezana za kamate zemljišnog duga i tome
slično.
Ovaj ugovor zahtijeva pismenu formu, dok
se njegova sadržina ne upisuje u zemljišnu
knjigu.
Preporučljivo je u samom ugovoru izričito
navesti zabranu prenošenja zemljišnog
duga na treću osobu. U najvećem broju
slučajeva, komercijalne banke će iz
praktičnih razloga već u sami ugovor o
kreditu unijeti odgovarajuće klauzule o
svrsi osiguranja u kojem slučaju ćemo u
ugovoru imati mješovite elemente ugovora
o kreditu i ugovora o svrsi osiguranja jer
će se potraživanje banke na povrat kredita
osiguravati zemljišnim dugom.
PRESTANAK ZEMLJIŠNOG DUGA
Zemljišni dug može prestati na jedan od
dva načina i to dobrovoljnim ispunjenjem
obaveze od strane dužnika ili prinudnim
izvršenjem. Ako se izvrši plaćanje po
dospjelosti potraživanja i zemljišnog duga
koje je, kako smo spomenuli, u najvećem broju
slučajeva istovremeno, imamo dobrovoljno
ispunjenje obaveze koje rezultira time da
prestaje potraživanje, a zemljišnji dug se
briše u zemljišnoj knjizi na osnovu izjave
povjerioca. Moguće je da vlasnik nekretnine
koji je platio zemljišni dug zahtijeva da mu
povjerilac (titular zemljišnog duga) prenese
zemljišni dug.
U slučaju da zemljišni dug ne bude
dobrovoljno ispunjen po dospjelosti na
osnovu zahtjeva povjerioca pristupit će se
prinudnom izvršenju temeljem notarski
obrađene isprave, koje se provodi po
pravilima izvršnog postupka o izvršenju
na nekretninama radi namirenja novčanog
potraživanja. Izvršenje na osnovu izvršne
isprave notara je moguće samo ako isprava
sadrži izjavu vlasnika nekretnine da on
nakon dospjelosti potraživanja pristaje na
izvršenje.
Ako se u izvršnom postupku naplati veći
iznos od potraživanja, tražilac izvršenja ga je
obavezan vratiti izvršeniku. Na zemljišni dug
se u svakom slučaju analogno primjenjuju
pravila o sudskom namirenju hipotekarnog
(založnog) povjerioca.
Što se tiče eventualnog prava na prigovore
koje može isticati vlasnik opterećene
nekretnine, jedno od tih prava jeste to da
vlasnik može isticati prigovor kako nije
dužan platiti iznos novca veći od iznosa
osiguranog potraživanja, ako je zemljišni
dug osnovan radi osiguranja određenog
potraživanja
(osiguravajući
zemljišni
dug) ili je možda izolovani zemljišni dug
20 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
(koji nije vezan za određeno potraživanje)
kasnije prenesen na drugog titulara u svrhu
osiguranja određenog potraživanja. Mogući
su i drugi prigovori, ali prema prvobitnom
titularu zemljišnog duga (koji se, recimo,
mogu ticati pitanja postojanja zemljišnog
duga kao stvarnog prava ili posebnih odnosa
između vlasnika nekretnine i titulara
zemljišnog duga).
ZEMLJIŠNI DUG U NJEMAČKOM PRAVU
Imajući u vidu činjenicu da je ovaj institut
ipak jedna radikalna novina koja u bivšoj
jugoslovenskoj pravnoj praksi i teoriji uopšte
nije bila poznata, jasno je da, gledajući u
naše i susjedne prostore, objektivno nismo
u mogućnosti posmatrati njegovu praktičnu
primjenu i probleme koji sa tim u vezi mogu
nastati.
Upravo zato ćemo na ovom mjestu razmotriti
ulogu, značaj, kao i pojedine kontroverze
u vezi s ovim institutom u državi njegovog
rođenja, tj. u Njemačkoj.
Zemljišni dug (Grundschuld4) je, prema
njemačkom građanskom pravu, jedno
stvarno pravo koji iz zemljišne čestice5
ili drugog imovinskog prava koje je
izjednačeno sa zemljišnom česticom (npr.
prava vlasništa na stanu, op. a.) traži isplatu
određenog novčanog iznosa. Zemljišni dug
se u Njemačkoj skoro redovno koristi kao
sredstvo kreditnog osiguranja. Zemljišni dug
je, u pravnim kodifikacijama ove države, dio
jedne šire grupe stvarnih prava osiguranja
potraživanja i nalazi se u članu 1191. treće
knjige „Prava stvari“ Građanskog zakonika
Savezne Republike Njemačke (BGB).6
Regulativa koja se odnosi na zemljišni dug
je posljednji puta promijenjena kroz savezni
„Zakon o razgraničenju rizika povezanog sa
finansijskim investicijama“, koji je donesen
19. avgusta 2008. godine.
Naravno, i u Njemačkoj svoje mjesto u
uređenju zemljišnog duga nalaze odredbe
o hipoteci, ponajprije član 1192. pomenutog
saveznog građanskog zakonika, uz izuzetak
odredaba koje determiniraju ovisnost
hipoteke o konkretnom potraživanju.
Njime se optrećuje zemljišna čestica koja u
suštini osigurava isplatu određene sume
novca. Kao stvarno pravo, zemljišni dug se
upisuje u Odjeljku III zemljišne knjige i ono
dopušta povjeriocu, kroz primjenu člana
1147. BGB, jedan zahtjev prema dužniku
koji se može i prinudno realizovati. Zahtjev
nastaje nakon terminacije zemljišnog
4 Njemački prevod pojma „zemljišni dug“.
5 Pojedini njemački pravni termini se terminološki
razlikuju od bosanskohercegovačkih.
6 Njemački građanski zakonik, stupio na snagu 1. 1.
1900. godine.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
duga (član 1193. BGB). Eksploatacija jedne
tako opterećene zemljišne čestice slijedi
potom kroz njenu prinudnu prodaju ili
sekvestraciju.
Što se pitanja samog zasnivanja zemljišnog
duga tiče, mjerodavan je odjeljak njemačkog
građanskog zakonika koji se odnosi na „Prava
zajedničkih uvjeta poslovanja“ (član 305.
BGB), koji je u njemačkoj poslovnoj praksi
bez iznimke u detalje citiran na formularu
povjerioca (kao što smo rekli, povjerioc je
u najvećem broju slučajeva komercijalna
banka).
Njemačko pravo također poznaje dvije
temeljne vrste zemljišnog duga, i to:
1. Knjižni zemljišni dug, koji se unosi u
odjeljak III Zemljišne knjige i
2. Zemljišnji dug uz pismo koji će,
umjesto u odjeljak III Zemljišne
knjige, na jednom
unaprijed pripremljenom formularu
savezne štamparije, biti izdat u
naročitoj formi pisma zemljišnog
duga.
Zemljišni dug se po redovnom toku stvari
unosi u zemljišnu knjigu, osim u onim
slučajevima kada se radi o zemljišnom dugu
uz pismo, sa tim da se onda u zemljišnu
knjigu evidentira upravo to pismo.
Pismo uz zemljišni dug jeste ustvari jedan
vrijednosni papir koji u pravnom prometu
otjelovljuje zemljišni dug. Dok se za prenos
jednog knjižnog zemljišnog duga na nekog
drugog povjerioca obavezno traži upis u
zemljišnu knjigu, kod zemljišnog duga uz
pismo dovoljan je u njemačkom pravu jedan
neformalan ugovor o prenosu ovlaštenja
na novog povjerioca i prosta predaja pisma
istom. Posljedica toga je da zemljišni dug
uz pismo ne omogućava uvijek da se iz
zemljišne knjige vidi ko je ustvari povjerioc,
jer se i mimo nje povjerioci teoretski mogu
mijenjati. Prenos zemljišnog duga uz pismo
se može obaviti kako neformalnim tako i
notarski obrađenim ugovorom; posljedica
ovog prvog se očituje samo u nemogućnosti
njegovog eventualnog upisa u zemljišnu
knjigu dok ovaj drugi sa sobom nosi još i
pogodnost izvršnog naslova bez potrebe za
ishođenjem dodatne sudske presude po tom
pitanju.
Za razliku od hipoteke, zemljišni dug nije
akcesoran određenom potraživanju, tj. nije
vezan za postojanje ili parametar, odnosno
obim osiguranog potraživanja (npr. kredita
ili zajma) i može se samostalno prebacivati ili
realizovati. U praksi se zemljišni dug skoro
ekskluzivno, slično hipoteci, upotrebljava za
osiguravanje određenog potraživanja što se
označava kao osiguravajući zemljišni dug
(pravni termin upotrijebljen u članu 1192.
stav 1. BGB). Osiguravajući zemljišni dug
takođe nije ovisan o postojanju konkretnog
potraživanja. Samim time ovakav institut
može se koristiti kao osiguranje i za druga
potraživanja i to tako što se izvorni ugovor
o osiguranju proširi i na njih. To je ujedno
i najveći razlog što je zemljišni dug u
njemačkoj praksi potpuno nadvladao
hipoteku. U pomenuti ugovor o osiguranju
se unosi iznos i visina kamata zemljišnog
duga, kojima se nastoje zaštititi naročito
znatnija potraživanja prilikom eventualnog
zaostajanja u otplaćivanju.
Krucijalno za vrijednost i sigurnost jednog
zemljišnog duga je redoslijed njegovog
upisa u odgovarajuću zemljišnu knjigu.
Rang određenog prava u odjeljcima II i
III Zemljišne knjige određuje se prema
vremenu njihovog unošenja, što znači da je
ranije uneseno pravo jače od onog potonjeg
shodno maksimi prior in tempore potior
in iure. Prilikom prinudnog ostvarivanja
konkretnog potraživanja, povjerioci se
namiruju po rangu koji im se daje u vrijeme
upisa u zemljišnu knjigu. Upravo zbog toga
komercijalne banke odobravanje kredita
uslovljavaju zemljišnim dugom prvog
ranga. Napomenimo još i to da redoslijed
upisa može biti promijenjen samo kroz
eventualno sjedinjenje u ličnosti povjerioca.
U Njemačkoj je moguće prinudno ostvariti
potraživanje osigurano zemljišnim dugom
i nakon evenutalne promjene u zemljišnoj
knjizi vlasnika opterećene nekretnine i to
bez da se ishoduje novi izvršni naslov prema
novom vlasniku. Alternativa tome bi bila
da banka sudskom presudom pravosnažno
utvrdi da je vlasnik opterećene nekretnine
odgovoran za sve vrijeme trajanja prinudne
zaštite potraživanja, što je manje atraktivna
opcija jer podrazumijeva skup i vremenski
komzumirajući sudski proces.
Potrebno je praviti distinkciju i prema tzv.
zajedničkom zemljišnom dugu o kojem će
biti riječi kada se isti zemljišni dug proteže
na više zemljišnih čestica. Čestice ne moraju
ni pripadati istom vlasniku. Zemljišni dug
se upisuje u odjeljku III Zemljišne knjige
kod svake pojedinačne čestice jednom
zajedničkom zabilježbom.
Kao i kod solidarne odgovornosti za štetu,
svaka
pojedinačna
zemljišna
čestica
odgovara za iznos čitavog zemljišnog duga.
Povjerilac može tražiti iz koje će čestice
namiriti potraživanje ili se može namiriti
iz svih opterećenih čestica istovremeno.
Ukoliko se zemljišni dug izmiri na samo
jednoj čestici on se briše i na svim ostalim
opterećenim česticama. Međutim, ako
vlasnik jedne opterećene zemljišne čestice
isplati zemljišni dug (u kojem slučaju
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 21
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
pomenuta isplata obuhvaća i brisanje
prinudnog potraživanja) tada on u visini
iznad dijela koji mu je izvornim dugom
alociran stiče zemljišni dug nad ostalim
opterećenim nekretninama.
Zajednički zemljišni dug je izuzetno
ekonomski opravdan kada nekretnine čine
jednu ekonomsku cjelinu, kao npr. ako se
radi o jednom poljoprivrednom gazdinstvu.
Moguća je situacija da zajednički zemljišni
dug nastane i izgradnjom na opterećenoj
zemljišnoj čestici stambenog kompleksa
ili odvojenih parcela. U ovom slučaju će se
originalni zemljišnoknjižni izvadak zatvoriti
dok će zemljišni dug biti, bez da se na bilo koji
način dijeli, u svom punom iznosu prenesen
na novoizgrađene stambene jedinice ili
odvojene parcele.
Jedan vlasnički zemljišni dug je, shodno
njemačkom stvarnom pravu, dug koji se
na ime vlasnika zemljišne čestice upisuje u
zemljišnu knjigu. Cilj upisa jednog ovakvog
zemljišnog duga može npr. biti obezbjeđenje
sebi prioriteta u redoslijedu kod kasnijeg
podizanja kredita. Čak se i kroz poklon ili
nasljeđivanje od izvornog davaoca kredita
vlasnički zemljišni dug i dalje uspijeva
održati.
Vlasnički zemljišni dug u njemačkoj
opstaje po snazi zakona i onda kada je po
jednoj hipoteci osigurano potraživanje u
potpunosti ili djelimično izbrisano, primjera
radi kroz amortizaciju kredita (čl. 1164. i
1177. BGB). Tzv. „slobodni dijelovi“ hipoteke
transformišu se onda u jedan manje ili
više prikriveni zemljišni dug. Doduše, ovo
uvidom u zemljišnu knjigu ili u pravna
pravila nije na prvi pogled uočljivo.
Suprotno od hipoteke, zemljišni dug se
može održati i nakon ispunjenja osiguranog
potraživanja povjerioca. Naime, nakon
davanja kredita radi kojeg je zemljišni dug
unesen u zemljišnu knjigu, davaoc osiguranja
zadržava pravo da zahtijeva brisanje ili
prenošenje zemljišnog duga. Ovo brisanje
ili prenošenje je sporedna obaveza koja
proizlazi iz ugovora o osiguranju povodom
koje banke u Njemačkoj ne smiju uzimati
nikakve posebne bankovne pristojbe.
Dužnik može, uz saglasnost sa povjeriocem,
zemljišni
dug
za
jedno
ispunjeno
potraživanje ostaviti da i dalje stoji. On je
u suštini slobodan da bira želi li zahtijevati
brisanje ili prenos zemljišnog duga
prilikom kreditne registracije, odnosno
zasnivanja obligacije. On može dozvoliti
prenos zemljišnog duga na sebe lično čime
bi se isti pretvorio u vlasnički zemljišni
dug. Kroz povrat dugovanog potraživanja
osiguravajući zemljišni dug se automatski
mijenja u vlasnički zemljišni dug. Naravno,
22 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
to važi samo u slučaju da se i zemljišni
dug, a ne samo osigurano potraživanje
otplaćuje od strane dužnika. Međutim u
svojim pravilima njemačke banke redovno
isključuju mogućnost otplate zemljišnog
duga, radi osiguranja eventualnih budućih
potraživanja.
Vlasnik zemljišne čestice dozvolu za
njeno opterećenje daje u posebnoj formi
zemljišnodužničke naredbe
kojom on
izičito dopušta opterećenje jedne precizno
određene
nekretnine
sa
konkretno
određenim
zemljišnim
dugom.
Ova
naredba u sebi inkorporira i zahtjev za upis
zemljišnog duga u zemljišne knjige.
Za razliku od hipoteke, zemljišni dug je
apstraktan, pa tako, primjera radi, dužnik
sa svojom bankom sačinjava jedan ugovor
o osiguranju kroz koji stranke u ugovoru,
odnosno banka i korisnik kredita određuju
da zemljišni dug u iznosu od 150.000 eura
služi za osiguranje kredita u iznosu od
70.000 eura. Kao što smo već rekli, jedan
takav ugovor ne mora nužno biti čak ni
notarski obrađen (premda to može nositi
sa sobom izvjesne negativne posljedice). U
navedenom primjeru, zemljišni dug je dakle
opterećen samo sa 70.000 eura. S obzirom da
je isti apstraktan, ne kauzalan poput hipoteke
recimo, on se može opteretiti dodatnim
kreditima dok se ne dođe do postuliranog
iznosa od 150.000 eura, drugim riječima
može se u konkretnom primjeru opteretiti
još sa novih 80.000 eura.
Zemljišni dug može osiguravati i različite
kredite izuzev ako se radi o istom povjeriocu
ili pak poveriocu na koga je prethodno
navedeni povjerilac prenio zemljišni
dug. Jedan dodatni aspekt apstraktnosti
zemljišnog duga sadržan je i u samom
vlasništvu vlasničkog zemljišnog duga.
Isplati li dužnik potraživanje osigurano
zemljišnim dugom, on time pribavlja i
zemljišni dug. Kada je potraživanje kredita
u potpunosti isplaćeno nazad banci tada se
zemljišni dug ustvari pretvara u vlasnički
zemljišni dug. Prednost u odnosu na
hipoteku sastoji se u tome da zemljišni dug
može nanovo biti aktiviran sa jednim ili više
kredita, prebačen na drugog povjerioca ili
možda izbrisan iz zemljišnih knjiga.
Ove činjenice dovele su do toga da je
posljednjih godina zastupljenost zemljišnog
duga unutar ostalih stvarnih sredstava
osiguranja potraživanja u Njemačkoj
otprilike 80%.7 Hipoteka je zadržala
dominaciju još jedino kod osiguravanja
državnih kreditnih potraživanja.
7 Schoner/Stober, Grundbuchrecht, str. 308.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Samed Mehmedović
dipl. pravnik
JP Željeznice FBiH, d.o.o. Sarajevo
email: [email protected]
ORGANIZIRANJE I
PROVOĐENJE ŠTRAJKA
U SKLADU S ODREDBAMA
ZAKONA O ŠTRAJKU
SIŽE
Organiziranje i provođenje štrajka u skladu s odredbama
zakona, kolektivnog ugovora i pravilima sindikata o
štrajku, krajnje je legitimno sredstvo za ostvarenje
opravdanih zahtjeva i zaštitu interesa zaposlenika.
Ključne riječi: mirenje, arbitraža, mirovno vijeće,
arbitražno vijeće, štrajk.
UVOD
Pravo na rad obuhvata pravo koje ima svako lice na mogućnost zarađivanja
kroz slobodno izabran ili prihvaćen rad. U cilju potpunog ostvarivanja ovog
prava neophodno je stalno poduzimanje mjera u koje spadaju programi
tehničke i stručne orijentacije i obuke, politika i metodi za postizanje stalnog
ekonomskog, socijalnog i kulturnog razvoja i pune proizvodne zaposlenosti
u uslovima koji čovjeku garantuju uživanje osnovih političkih i ekonomskih
sloboda.1 Jasno je da su realizacija i ostvarenje ovog osnovnog prava iz
ekonomskih sloboda uveliko uslovljeni stepenom razvoja proizvodnih snaga
i proizvodnih odnosa u jednoj državi. U situaciji u kojoj se nalazi naša zemlja,
kada se ogroman broj radne snage raznih profila i zanimanja nalazi na
biroima za zapošljavanje i čeka na realizaciju i ostvarenje prava na rad, gore
interpretirana odredba Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim
i kulturnim pravima postaje na neki način mrtvo slovo na papiru. Naime,
opšte poznata je činjenica da se u današnje vrijeme vrlo teško dolazi do
zaposlenja koje će omogućiti pristojan život čovjeku.
Za one sretnike koji su sebi obezbijedili zaposlenje i kojima je omogućeno da
žive od svoga rada vrlo često se tokom radnog vijeka pojavljuju prepreke koje
umanjuju, ograničavaju ili čak potpuno onemogućavaju ostvarenje radničkih
prava po osnovu rada i iz rada. U svjetlu ekonomske situacije u našoj zemlji, ovo
umanjenje, ograničavanje ili onemogućavanje ostvarenja prava po osnovu
rada i iz rada različito je izraženo u pravnim subjektima državnog vlasništva,
pravnim subjektima u privatnom i mješovitom vlasništvu, te državnim
i drugim organima. Svakako treba reći da su daleko prisutnija pomenuta
ograničenja u pravnim subjektima u privatnom vlasništvu u odnosu na ove
druge. To je svakako rezultat nedovoljne uređenosti ekonomskog prostora,
nedovoljne finansijske discipline i neadekvatne provedbe mjera nadzora u
1 Član 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima od 16.
decembra 1966.
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 23
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
provođenju zakona.
Nepoštivanje odredbi o zaštiti radničkih prava po osnovu rada i iz
rada neminovno dovodi do sukobljavanja interesa poslodavaca, sa
jedne, i radnika, odnosno njihovih sindikata, sa druge strane. U zaštiti
radničkih prava i jačanju njene efikasnosti zakonskom regulativom
zagarantovano je pravo udruživanja radnika u sindikate. Zaposlenici
imaju pravo, po svom slobodnom izboru, organizovati sindikat, te
se u njega učlaniti, u skladu sa statutom ili pravilima tog sindikata.2
Ovo pravo zagarantovano je svakom zaposleniku i nije uslovljeno
nikakvim ograničenjima, sa tim da oni zaposlenici koji slobodno
izraženom voljom ne žele da se uključe u sindikat ne mogu biti
stavljeni u nepovoljniji položaj u odnosu na one koji se uključe u
isti i obratno. Jačanjem ovog udruživanja jača i uloga radničke klase
u zaštiti i ostvarivanja osnovnih radničkih prava. Naravno, tu se
podrazumijeva jačanje radničke uloge u zaštiti kako kolektivnih tako
i pojedinačnih prava radnika. Sindikati postaju ravnopravni partneri
poslodavcima i u, kreiranju ekonomskih aktivnosti u proizvodnom
procesu koje se odnose na rad kao element procesa rada, postaju
značajan faktor.
U situacijama kada se kolektivnim pregovaranjem između poslodavca
i sindikata, kroz mirno rješavanje nastalih radnih sporova, ne mogu
pronaći rješenja koja su prihvatljiva za obje strane, sindikatu na
raspolaganju stoji pravo da svoje članstvo pozove na štrajk kako
bi tim sredstvom sindikalne borbe zaštitio i ostvario ekonomska i
socijalna prava i interese svojih članova. Štrajk se može organizovati
samo u skladu sa Zakonom o štrajku, pravilima sindikata o štrajku i
kolektivnim ugovorom.3 Pravo na štrajk zagarantovano je i odredbama
člana 8. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim
pravima koji propisuje da se država članica tog pakta obavezuje da,
između ostalog, osigura pravo na štrajk, koje se ostvaruje u skladu sa
zakonima svake zemlje.4
2 Član 9. stav 1. ZOR-a.
3 Član 128. ZOR-a.
4 Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima
Član 8.
1. Države članice ovog pakta obavezuju se da osiguraju:
(a) pravo koje ima svako lice da sa drugima osniva sindikate i da se učlani u
sindikat po svom izboru, uz jedini uvjet da pravila budu utvrđena od strane
zainteresirane organizacije, u cilju unapređenje i zaštite ekonomskih i
socijalnih interesa. Ostvarivanje ovog prava može biti predmet jedino
ograničenja predviđenih zakonom i koja predstavljaju potrebne mjere u
demokratskom društvu, u interesu nacionalne sigurnosti ili javnog poretka, ili
zaštite prava i sloboda drugoga;
(b) pravo koje imaju sindikati da stvaraju udruženja i nacionalne saveze i pravo
koje ovi imaju na stvaranje međunarodnih sindikalnih organizacija ili na
učlanjivanje u njih;
(c) pravo koje imaju sindikati da slobodno obavljaju svoju djelatnost, bez drugog
ograničenja osim onog koje predviđa zakon, a koje predstavlja potrebnu mjeru
u demokratskom društvu, u interesu nacionalne sigurnosti ili javnog poretka,
ili radi zaštite prava i sloboda drugoga;
(d) pravo na štrajk, koje se ostvaruje prema zakonima svake zemlje.
2. Ovaj član ne sprječava da se vršenje ovih prava od strane članova oružanih snaga,
policije ili državne uprave, podvrgne zakonskim ograničenjima.
3. Nijedna odredba ovog člana ne dopušta državama članicama Konvencije
Međunarodne organizacije rada od 1948. godine o sindikalnoj slobodi i zaštiti
sindikalnog rada da donosi zakonske mjere koje bi narušavale ili da primjenjuju
zakon na način koji bi narušavao garancije predviđene navedenom konvencijom.
24 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ZAKON O ŠTRAJKU5
Radnje i postupci prije otpočinjanja štrajka
Koje je radnje sindikat obavezan provesti prije otpočinjanja štrajka?
Prije davanja odgovora na ovo pitanje, neophodno je ukazati na
činjenicu da se Općim kolektivnim ugovorom (OKU) za teritoriju
Federacije BiH („Sl. novine FBiH“, broj 54/05), koji je obavezujući
i važi za sve poslodavce bez obzira na strukturu kapitala, organe
uprave i službe za upravu, policiju, javne ustanove i druge pravne
subjekte, uređuju prava i obaveze poslodavaca i zaposlenika iz radnog
odnosa ili u vezi sa radnim odnosom, plate i naknade plata, posebno
najniža plata, djelovanje i uslovi rada sindikata, pravila o postupku
kolektivnog pregovaranja i zaključivanja kolektivnih ugovora, sastav
i način postupanja tijela ovlaštenih za mirno rješavanje kolektivnih
radnih sporova, te štrajk. Na temelju OKU, zaključuju se kolektivni
ugovori kantona, kolektivni ugovori grana i kolektivni ugovori za
područja djelatnosti.
Ne mora svaki spor o ekonomskim i socijalnim pravima i interesima
završiti štrajkom, niti se mora uvijek štrajkom tražiti zaštita ovih
interesa.
Zakonom o štrajku je regulisano da štrajk ne može započeti prije
okončanja postupka mirenja predviđenog Zakonom o radu (ZOR,
„Službene novine FBiH“, br. 43/99, 32/00 i 29/03), odnosno prije
provođenja drugog načina mirnog rješenja spora o kojem su se strane
sporazumjele (član 6. stav 1. Zakona o štrajku).
Naime, ukoliko sindikat ocijeni da se ne ostvaruju prava zaposlenika
utvrđena zakonom i kolektivnim ugovorom, stupit će u pregovore sa
poslodavcem i zahtijevati da poduzmu odgovarajuće mjere.6
U slučaju spora o zaključivanju, primjeni, izmjeni ili dopuni, odnosno
otkazivanju kolektivnog ugovora ili drugog sličnog spora vezanog za
kolektivni ugovor (kolektivni radni spor), ako strane nisu dogovorile
način mirnog rješavanja spora, sprovodi se postupak mirenja, u
skladu s odredbama ZOR-u (član 122).
Mirenje
Mirenje stranaka u radnom sporu provodi mirovno vijeće.
Mirovno
vijeće
može
biti
formirano
za
teritoriju
Federacije,
odnosno
za
područje
kantona.
Mirovno vijeće za teritoriju Federacije sastoji se od tri člana, i to:
predstavnika poslodavaca, sindikata i predstavnika kojeg izaberu
strane u sporu sa liste koju utvrđuje federalni ministar, a formira se
za period od dvije godine. Mirovno vijeće donosi pravila o postupku
pred tim vijećem. Administrativne poslove za mirovno vijeće,
formirano za teritoriju Federacije, vrši federalno ministarstvo.
Troškove za člana mirovnog vijeća sa liste koju utvrđuje federalni
ministar snosi federalno ministarstvo (član 123. ZOR-a).
Formiranje mirovnog vijeća za područje kantona, njegov sastav,
način rada i druga pitanja koja se odnose na rad tog mirovnog vijeća
uređuju se propisom kantona (član 124. ZOR-a).
Strane u sporu mogu prihvatiti ili odbiti prijedlog mirovnog vijeća,
a ako ga prihvate, prijedlog ima pravnu snagu i djejstvo kolektivnog
ugovora. O ishodu i rezultatima mirenja strane u sporu obavještavaju
u roku od tri dana od dana završetka mirenja federalno ministarstvo,
odnosno nadležni organ kantona, u skladu sa propisom kantona
(član 125. ZOR-a). Treba naglasiti da postupak mirenja strana u
sporu ne može trajati duže od pet dana od dana dostavljanja zahtjeva
mirovnom vijeću (član 6. stav 2. Zakona o štrajku).
Slijedom ovih zakonskih odredbi zaključujemo da će rješenje,
5 Zakon o štrajku („Službene novine FBiH“, broj 14/00).
6 Član 38. Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju FBiH („Sl. novine FBiH“, broj
54/05).
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 25
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ukoliko ga strane u sporu pred mirovnim vijećem iznađu i koje
zadovoljava njihove interese, imati snagu kolektivnog ugovora i bit
će obavezujuće, te će otkloniti razloge za daljne povlačenje poteza u
pravcu organiziranja štrajka.
Arbitraža
Ukoliko strane u sporu ne postignu sporazum o rješenju spora
pred mirovnim vijećem, onda one mogu sporazumno predložiti da
rješavanje nastalog kolektivnog radnog spora povjere arbitraži.
Imenovanje arbitara i arbitražnog vijeća i druga pitanja u vezi
s arbitražnim postupkom uređuju se kolektivnim ugovorom ili
sporazumom strana (član 126. ZOR-a). Dakle, ukoliko kolektivnim
ugovorom nije uređen postupak imenovanja arbitara i arbitražnog
vijeća, onda strane u sporu sporazumno imenuju iste.
Arbitraža temelji svoju odluku na zakonu, drugom propisu,
kolektivnom ugovoru i na pravičnosti. Arbitražna odluka mora biti
obrazložena, osim ako strane u sporu ne odluče drugačije. Protiv
arbitražne odluke žalba nije dopuštena. Arbitražna odluka ima
pravnu snagu i djelovanje kolektivnog ugovora (član 127. ZOR-a).
Potpuno je identična situacija u pogledu pravne snage odluke
mirovnog vijeća i arbitražne odluke jer i u jednom i u drugom
slučaju ove odluke imaju pravnu snagu i djejstvo kolektivnog
ugovora. Međutim, ipak postoje određene razlike. Odluku mirovnog
vijeća strane u sporu mogu prihvatiti ili odbiti i samo u situaciji ako
prihvate takvu odluku ona ima djejstvo i pravnu snagu kolektivnog
ugovora. Za razliku od odluke mirovnog vijeća, arbitražna odluka
se mora prihvatiti, protiv iste nije dopuštena žalba i ista ima pravnu
snagu i djejstvo kolektivnog ugovora. Štaviše, arbitražna odluka je
obavezujuća (član 6. stav 3. Zakona o štrajku).
Postavlja se pitanje, ima li pravo sindikat, nakon arbitražne odluke,
pozvati svoje članstvo na štrajk?
Odgovor na ovo pitanje zahtijeva prethodno pojašnjenje sastava i
načina rada arbitražnog vijeća, te sadržaja arbitražne odluke.
Svaka strana u sporu imenuje isti broj arbitara i njihovih zamjenika
u arbitražno vijeće. Predsjednika i zamjenika predsjednika
arbitražnog vijeća strane imenuju sporazumno (član 36. OKU).
Postupak rada arbitražnog vijeća regulisat će se sporazumom strana
u sporu (član 37. OKU).
Slijedom ovih odredbi OKU, zaključujemo da strane u sporu imenuju
isti broj arbitara i njihovih zamjenika, dok predsjednika, odnosno
njegovog zamjenika, određuju sporazumno. To znači, da ukoliko
su se strane u sporu sporazumjele oko imenovanja predsjednika
arbitražnog vijeća, one su dužne poštovati njegovo mišljenje i njegov
stav u radu arbitražnog vijeća o pitanju konkretnog spora o kome se
odlučuje arbitražom.
Bez obzira na činjenicu kakva je odluka arbitraže, koja istini za volju
mora biti zasnovana na zakonu, drugom propisu ili pravičnosti, ona
je za strane u sporu obavezujuća. Ako strane u sporu poštuju zakon,
onda moraju poštovati i arbitražnu odluku.
Ako je arbitražna odluka povoljna za sindikat koji je pokrenuo
postupak rješavanja kolektivnog radnog spora, otklonjeni su razlozi
za pozivanje na štrajk. Međutim ako je arbitražna odluka povoljna
za sindikat koji je pokrenuo postupak rješavanja kolektivnog radnog
spora a poslodavac takvu odluku, bez obzira na zakonsku obavezu
njenog poštivanja, ne poštuje, sindikat ima legitimno pravo da
pokrene postupak organizovanja i provođenja štrajka u skladu s
odredbama zakona, kolektivnog ugovora i pravilima sindikata o
štrajku. Ovo posebno iz razloga što poslodavac praktično ne poštuje
odredbe Zakona o štrajku, jer ne poštuje zakonsku odredbu tog
propisa koja precizira da je arbitražna odluka obavezujuća. Takav
štrajk je legalan.
Ako, pak, arbitražna odluka bude nepovoljna za sindikat, a sindikat
26 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
se odluči da istu ne poštuje i krene u realizaciju organizovanja
i provođenja štrajka, takav štrajk neće imati legalitet jer će biti
organiziran i proveden suprotno odredbama Zakona o štrajku. U
tom slučaju sindikat praktično ne poštuje odredbu člana 6. stav 3.
Zakona. Takav štrajk nije legalan.
Štrajk
Štrajk (engl. strike - udar) ili obustava rada označava kolektivnu
obustavu radnih aktivnosti dok se ne ispune određeni zahtjevi
stranke u radnom sporu koja je organizirala štrajk.7
U savremenoj, demokratski uređenoj građanskoj državi štrajk se
smatra sredstvom ekonomskog izjednačenja radnika i poslodavaca
u odnosima iz rada, on je ultima ratio radničkih sindikata protiv
poslodavaca, on je legalan ako ima ekonomski (profesionalni)
zahtjev i, najzad, njegov je cilj zaštita profesionalnog (ekonomskog)
kolektivnog interesa.8
ZOR-u kao temeljnim propisom iz radnih odnosa u čl. 128. i 129.
uređeno je pravo na štrajk. Prema tim odredbama, sindikat ima
pravo pozvati na štrajk i provesti ga sa svrhom zaštite i ostvarivanja
ekonomskih i socijalnih prava i interesa svojih članova. Što se tiče
organiziranja štrajka, ovim je propisom izričito rečeno da se štrajk
može organizirati samo u skladu sa Zakonom o štrajku, pravilima
sindikata o štrajku i kolektivnim ugovorom.
U ZOR-u je zakonodavac unaprijed predvidio da će pitanja
organiziranja štrajka biti uređena posebnim lex specialis zakonom,
a to je u Federaciji Bosne i Hercegovine Zakon o štrajku („Službene
novine FBiH“, broj 14/00).
Zakonom o štrajku uređeno je pravo zaposlenika na štrajk, pravo
sindikata da pozove na štrajk, pravo poslodavca da isključi zaposlenika
sa rada i druga pitanja u vezi sa štrajkom.
Štrajk u Vojsci Federacije BiH, pripadnika ministarstva unutrašnjih
poslova, organa uprave i službi za upravu u FBiH, uredit će se
posebnim zakonom (član 1. Zakona).
Zakon svojim odredbama ne daje definiciju samog pojma „štrajk“ što,
po mišljenju autora ovog teksta, predstavlja ipak manjkavost ovog
propisa. Ovo posebno iz razloga što se svaka kolektivna obustava rada
ne može uvijek poistovjetiti sa štrajkom.
Zakon o štrajku svojom odredbom iz člana 2. stav 1. doslovce je
preuzeo odredbu stava 1. člana 128. ZOR-a kojom je rečeno da „sindikat
ima pravo pozvati na štrajk i provesti ga radi zaštite i ostvarivanja
ekonomskih i socijalnih prava i interesa svojih članova“.
Doslovno tumačeći ovu odredbu, zaključujemo da pravo pozivanja
na štrajk ima sindikat, a da su razlozi za pozivanje na štrajk isključivo
zaštita i ostvarivanje ekonomskih i socijalnih prava i interesa članova
sindikata.
Štrajk se može organizovati samo u skladu s odredbama Zakona o
štrajku ili drugog zakona, pravilima sindikata o štrajku i kolektivnim
ugovorom (član 2. stav 2. Zakona).
Da bi organizirani štrajk bio legalan on mora u cijelosti biti organiziran
u skladu sa Zakonom o štrajku, pri čemu se mora ispoštovati kompletna
procedura njegovog organizovanja propisana ovim zakonskim
propisom. Moramo naglasiti da i ovdje postoji izuzetak, a to je u
onim situacijama kada se organizuje štrajk upozorenja. Na štrajk
upozorenja, ukoliko isti traje ne duže od dva sata, se ne primjenjuju
odredbe Zakona o štrajku izuzev odredbe člana 5. stav 8. a kojom se
precizira „ najkasnije na dan najave štrajka, sindikat je dužan objaviti
sporazum o poslovima na kojima se rad ne može prekidati za vrijeme
štrajka“. To znači da se prilikom organiziranja štrajka upozorenja
7 hr.wikipedia.org/wiki/Štrajk
8 Anton Ravnić, „Suvremene koncepcije o štrajku u kapitalizmu“, 60. Politička
misao, Zagreb, 1971, str. 60.
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 27
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
mora sa poslodavcem postići sporazum o minimumu procesa rada,
odnosno postići sporazum o poslovima na kojima se rad neće prekidati
za vrijeme štrajka upozorenja. U praksi vrlo često sindikati zanemare
ovu obavezu pri čemu organiziranje štrajka upozorenja može imati za
posljedicu gubitak legaliteta. Takođe, neophodno je voditi računa i o
dužini trajanja štrajka upozorenja, jer ako isti traje duže od dva sata,
onda se na isti u cijelosti moraju primijeniti odredbe Zakona o štrajku i
isti mora u cijelosti biti organizovan u skladu sa tim zakonom.
Štrajk se najavljuje poslodavcu u pismenoj formi, najkasnije deset dana
prije početka štrajka. U pismenoj najavi štrajka navode se razlozi za
štrajk, mjesto, dan i vrijeme početka štrajka. Istovremeno, organizator
štrajka je dužan o vremenu i mjestu održavanja štrajka obavijestiti
nadležno ministarstvo unutrašnjih poslova (član 4. Zakona). Slijedom
ovih zakonskih odredbi, obaveza je sindikata da u pismenoj formi
najavi poslodavcu štrajk i to najkasnije deset dana prije početka štrajka.
Ova se zakonska obaveza sindikata u praksi vrlo često ne poštuje i
jedan je od čestih razloga zbog kojih štrajk bude sudskom odlukom
zabranjen. Svrha ove zakonske odredbe je u tome da ostavi dovoljno
vremena poslodavcu da se pripremi i organizuje proces rada za vrijeme
trajanja štrajka. Takođe, ovo je neophodno i kako bi organi ministarstva
unutrašnjih poslova mogli poduzeti mjere za obezbjeđenje i očuvanje
javnog reda i mira za vrijeme trajanja štrajka.
Poslodavac će u ovom vremenu imati mogućnost da sa sindikatom utvrdi
minimum procesa rada. Na prijedlog poslodavca, sindikat i poslodavac
sporazumno određuju poslove koji se ne mogu prekidati za vrijeme
štrajka. Oni su o tome dužni postići sporazum. Taj sporazum sadrži,
naročito, odredbe o poslovima i broju zaposlenika koji su dužni da rade
za vrijeme štrajka ili isključenja sa rada radi osiguranja minimuma
procesa rada (proizvodno održavajući poslovi), osiguranja neophodnih
uslova života i rada stanovništva, odnosno rada drugih pravnih lica,
kao i radi osiguranja imovine i sprečavanja ugrožavanja života i
lične sigurnosti ili zdravlja stanovništva (zdravstvo, elektroprivreda,
vodoprivreda, PTT-usluge, međunarodni saobraćaj) (član 5. st. 1. i 2.
Zakona).
Ovim sporazumom ne smije se onemogućiti ili ograničiti pravo na
štrajk (član 5. stav 3. Zakona).
Šta će se desiti ako sindikat i poslodavac ne mogu postići ovaj sporazum?
Ako sindikat i poslodavac ne postignu sporazum u roku od pet dana,
od dana početka sporazumijevanja, rješavanje nastalog radnog spora
povjerava se arbitraži (član 5. stav 4. Zakona).
Arbitraža se sastoji od po jednog predstavnika sindikata i poslodavca,
te neovisnog predsjednika kojeg sporazumno određuju sindikat i
poslodavac (član 5. stav 5. Zakona).
Ako se sindikat i poslodavac ne mogu sporazumjeti o imenovanju
predsjednika, a ta pitanja nisu uređena kolektivnim ugovorom ili
sporazumom sindikata i poslodavca, njega će, na prijedlog sindikata ili
poslodavca, imenovati nadležni općinski sud, u roku od pet dana (član
5. stav 6. Zakona).
Arbitraža donosi odluku u roku od pet dana od dana pokretanja
arbitražnog postupka (član 5. stav 7. Zakona).
Najkasnije na dan najave štrajka, sindikat je dužan objaviti sporazum o
poslovima na kojima se rad ne može prekidati za vrijeme štrajka (član
5. stav 8. Zakona).
Treba naglasiti da poslodavac može da podnese zahtjev nadležnom
sudu radi zabrane organiziranja i provođenja štrajka koje je suprotno
odredbama Zakona o štrajku, kolektivnog ugovora i pravilima sindikata
o štrajku (član 10. stav 1. Zakona).
Takođe, treba reći da poslodavac može od sindikata da zahtijeva naknadu
štete koju je pretrpio zbog štrajka koji nije organizovan i proveden u
skladu s odredbama Zakona o štrajku (član 10. stav 2. Zakona).
Postavlja se pitanje, šta ako je nezakonitim štrajkom prouzrokovana
velika materijalna šteta?
Mi znamo u kakvoj se situaciji danas nalaze sindikati koji djeluju i rade
na području naše zemlje. Oni se uglavnom finansiraju iz članarine
28 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
njihovog članstva koja je zanemarljivo mala. Mali je broj sindikata
koji imaju neku posebnu imovinu u vidu nekretnina, dionica ili
drugih imovinskih prava. U slučaju opravdanog zahtjeva poslodavca
za naknadu prouzrokovane velike materijalne štete i provođenjem
njegovog izvršenja nad imovinom sindikata koju uglavnom čini
članarina, sindikat bi na značajno dug vremenski period ostao bez
svoje članarine.
Značajno je naglasiti da zaposlenik slobodno odlučuje o svom učešću
u štrajku. Organizovanje i učestvovanje u štrajku organiziranom
u skladu s odredbama zakona, kolektivnog ugovora i pravilima
sindikata o štrajku, ne predstavlja povredu ugovora o radu (član 3.
Zakona). Ovo je veoma značajna odredba. Naime, ukoliko je štrajk
organiziran i proveden suprotno odredbama zakona, kolektivnog
ugovora i pravilima sindikata o štrajku, onda učešće u takvom štrajku
predstavlja povredu ugovora o radu. To znači da je veoma bitno da
svaki učesnik u štrajku, prije nego se odluči da u istom učestvuje,
mora dobro da se uvjeri da li se isti provodi u skladu sa zakonom,
kolektivnim ugovorom i pravilima sindikata o štrajku, kako ne bi
snosio posljedice povrede ugovora o radu.
Koje mjere može poduzeti poslodavac kao odgovor na već započeti
štrajk?
„Poslodavac može zaposlenike koji ne sudjeluju u štrajku isključiti iz
procesa rada samo kao odgovor na već započeti štrajk.
Isključenje zaposlenika iz procesa rada ne može započeti prije isteka
osam dana od dana početka štrajka.
Broj zaposlenika isključenih iz procesa rada ne može biti veći od
polovine broja zaposlenika u štrajku.
Isključenje zaposlenika iz procesa rada može trajati najduže do
okončanja štrajka.
Poslodavac je dužan za zaposlenike iz procesa rada uplaćivati
doprinose za socijalno osiguranje utvrđene zakonom, na osnovicu
koju čini najniža plaća“ (član 7. Zakona).
Mjera isključenja zaposlenika koji ne sudjeluju u štrajku iz procesa
rada je sredstvo koje stoji na raspolaganju poslodavcu kojim on nastoji
da ublaži posljedice štrajka i izvrši pritisak na sindikat da štrajk
prekine. Ovaj potez poslodavac može povući tek deveti dan štrajka,
jer je zakonskom odredbom rečeno da isključenje ne može započeti
prije isteka osam dana od dana otpočinjanja štrajka. Poslodavac je
ovdje ograničen i brojem radnika koje može isključiti iz procesa rada.
Taj broj ne može biti veći od polovine broja zaposlenika koji sudjeluju
u štrajku. Ukoliko se pak desi da dođe do isključenja određenog broja
zaposlenika koji ne sudjeluju u štrajku, iz procesa rada, onda to
isključenje može trajati najduže do okončanja štrajka. Poslodavac je
obavezan za te zaposlenike koje je isključio iz procesa rada uplaćivati
doprinose za socijalno osiguranje utvrđene zakonom, na osnovicu
koju čini najniža plaća.
Šta poslodavac može poduzeti prema učesnicima štrajka?
Poslodavac može zaposleniku koji je sudjelovao u štrajku plaću
smanjiti srazmjerno vremenu sudjelovanja u štrajku, u skladu
sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu (član 9. Zakona).
To znači da se plaća učesniku štrajka može smanjiti srazmjerno
vremenu sudjelovanja u štrajku ukoliko je to predviđeno kolektivnim
ugovorom i pravilnikom o radu. Ako, pak, kolektivnim ugovorom
i pravilnikom o radu nije predviđeno da se plaća zaposleniku koji
je sudjelovao u štrajku može smanjiti, onda poslodavac nema pravo
smanjiti plaću tim zaposlenicima.
Može li poslodavac u toku štrajka zaposliti nove zaposlenike koji bi
zamijenili učesnike u štrajku?
Odgovor na ovo pitanje je da „ne može“. Naime odredbom člana 8.
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 29
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Zakona o štrajku precizirano je: „U toku štrajka organiziranog pod
uvjetima i na način utvrđen ovim zakonom, kolektivnim ugovorom
i pravilima sindikata o štrajku, poslodavac ne može zaposliti nove
zaposlenike koji bi zamijenili učesnike u štrajku.“ Međutim,
ukoliko sindikat štrajk vodi suprotno odredbama Zakona o štrajku,
kolektivnog ugovora i pravilima sindikata o štrajku, onda, citirana
zabrana iz člana 8. Zakona o štrajku ne sprečava poslodavca da
angažuje druge zaposlenike koji bi zamijenili one koji sudjeluju u
štrajku.
Ne treba posebno ponavljati, a što smo u gornjem tekstu već
prezentovali, da poslodavac može od nadležnog suda zatražiti
zabranu provođenja štrajka koji se vodi suprotno zakonu, kolektivnom
ugovoru i pravilima sindikata o štrajku, te da je pravo poslodavca da
zahtijeva od sindikata naknadu prouzrokovane štete koju je pretrpio
zbog štrajka koji nije organizovan i proveden u skladu s odredbama
Zakona.
Postavlja se pitanje o tome šta sindikat može i šta mu stoji na
raspolaganju, kao vid kontramjere na poduzete aktivnosti poslodavca
prema štrajkačima?
Sindikat može da zahtijeva od nadležnog suda da zabrani isključenje
zaposlenika iz procesa rada koje je provedeno suprotno odredbama
Zakona o štrajku (član 11. stav 1. Zakona). Šta to praktično znači?
Može se desiti da poslodavac, kao kontramjeru započetom štrajku,
isključi iz procesa rada zaposlenike koji nisu u štrajku, prije nego
li je proteklo osam dana od dana početka štrajka. Takvo isključenje
je nezakonito i sindikat može od nadležnog suda zatražiti da sud
svojom odlukom zabrani takvo isključenje. Takođe, može se desiti da
poslodavac, koji je iz procesa rada isključio zaposlenike koji nisu u
štrajku, po prestanku štrajka ne dozvoljava da se ti zaposlenici vrate
na posao. I takvo postupanje je suprotno zakonu i sindikatu stoji na
raspolaganju da zahtijeva od nadležnog suda da svojom odlukom
zabrani takvo postupanje.
Sindikat može od poslodavca da zahtijeva naknadu štete koju su
sindikat ili zaposlenici pretrpjeli zbog isključenja iz procesa rada koje
nije provedeno u skladu s odredbama ovog zakona (član 11. stav 2.
Zakona).
To znači da, ukoliko poslodavac isključi iz procesa rada zaposlenike
koji nisu u štrajku suprotno odredbama Zakona, sindikatu stoji na
raspolaganju mogućnost da zahtijeva od poslodavca naknadu štete
koju su eventualno pretrpjeli sindikat ili zaposlenici koji su bili
nezakonito isključeni. U ovoj situaciji vidimo da sindikat nije samo
aktivno legitimisan da zahtijeva naknadu štete prouzrokovane
sindikatu, već je aktivno legitimisan da zahtijeva i naknadu štete
koju je eventualno pretrpio zaposlenik koji je bio isključen iz procesa
rada suprotno odredbama Zakona o štrajku.
Šta je ovdje još jako važno?
Odredbama člana 10. Zakona precizirano je pravo poslodavca da
zahtijeva od nadležnog suda zabranu nezakonitog štrajka i pravo na
naknadu eventualno prouzrokovane štete, dok je odredbama člana
11. Zakona propisano pravo sindikata da zahtijeva od nadležnog
suda da zabrani nezakonito isključenje radnika koji nisu u štrajku,
kao i pravo na naknadu štete prouzrokovane takvim nezakonitim
isključenjem. Ovdje je značajno da u svim ovim slučajevima iz čl. 10.
i 11. Zakona odlučuje općinski sud prema sjedištu poslodavca i to u
roku od pet dana (član 12. Zakona). Znači, odluka se mora donijeti u
tom roku kako bi se onemogućilo dalje prouzrokovanje štete.
Nepoštivanje odredaba Zakona o štrajku
Treba reći da se u praksi dešavaju slučajevi da odredbe Zakona
o štrajku prilikom provođenja i organizovanja štrajka ne budu
poštovane, kako od strane poslodavaca tako i od strane sindikata kao
organizatora štrajka. Zbog takvih nepoštivanja zakona, zakonodavac
je predvidio sankcije za prekršitelje.
30 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Tako je članom 13. Zakona predviđeno da će se novčanom kaznom
u iznosu od 500 KM do 2.500 KM kazniti za prekršaj sindikat koji je
organizirao štrajk, ako:
1. postupi suprotno odredbama člana 4. ovog zakona;9
2. najkasnije na dan najave štrajka ne objavi sporazum o poslovima
na kojima se rad ne može prekidati za vrijeme trajanja štrajka;
3. započne štrajk prije provođenja postupka mirenja, odnosno prije
provođenja drugog načina mirnog rješavanja spora o kojem su se
strane sporazumjele.
Članom 14. Zakona predviđene su sankcije za poslodavca, te će
poslodavac biti kažnjen novčanom kaznom od 1.000 KM do 5.000 KM
za prekršaj ako:
1. onemogući zaposlenicima obavljanje poslova koji se ne mogu
prekidati za vrijeme štrajka;
2. poduzme isključenje zaposlenika iz procesa rada koje nije odgovor
za već započeti štrajk;
3. isključenje zaposlenika iz procesa rada započne prije isteka osam
dana od dana početka štrajka;
4. isključi iz procesa rada zaposlenike u većem broju od polovine
zaposlenika koji su u štrajku;
5. ne uplati doprinose za socijalno osiguranje za zaposlenike isključene
iz procesa rada;
6. zaposli nove zaposlenike koji bi zamijenili one koji su u štrajku
(suprotno članu 8. Zakona).
Za učinjen bilo koji od ovih prekršaja kaznit će se i odgovorno lice
kod poslodavca koji je pravno lice novčanom kaznom od 200 KM do
1.000 KM.
Slijedom citiranih zakonskih odredbi Zakona o štrajku, zaključujemo
da sindikati prevashodno moraju voditi računa, prilikom
organiziranja i provođenja štrajka, o poštivanju odredaba Zakona
o štrajku, kolektivnog ugovora i pravilima sindikata o štrajku, kako
štrajk ne bi bio uzaludan, odnosno kako ne bi unaprijed bio osuđen na
propast. Sindikat, kao organizator štrajka, mora voditi o tome računa
i zbog činjenice da mora odgovarati za prekršaj za slučaj nepoštivanja
tih odredbi, kao i o tome da eventualnu pričinjenu materijalnu štetu
poslodavcu zbog nezakonitog štrajka ne bi morao namiriti.
Poslodavac, odnosno odgovorno lice kod poslodavca mora voditi
računa o poštivanju prava sindikata da pozove svoje članstvo na
štrajk i da ga organizuje i provodi u skladu sa zakonom, kolektivnim
ugovorom i pravilima sindikata o štrajku, mora voditi računa i
poduzetim mjerama prema onim zaposlenicima koji ne sudjeluju u
štrajku, kao i o svim drugim aktivnostima koje se poduzimaju kao
odgovor na već započeti štrajk, kako ne bi bio suočen sa posljedicom
plaćanja štete sindikatu ili zaposlenicima, odnosno kako ne bi
odgovarao za učinjeni prekršaj.
ZAKLJUČAK
Pozitivnim zakonodavstvom i drugim međunarodnim dokumentima
predviđen je čitav niz radnji i postupaka koji stoje na raspolaganju
poslodavcima i sindikatima prilikom rješavanja nastalih sporova iz
oblasti radnih odnosa. Zakonodavac je nastojao da, kod rješavanja
nastalih kolektivnih radnih sporova na relaciji poslodavac – sindikat,
predvidi korištenje mirnih načina rješavanja nastalih sporova kako
bi se u optimalnom vremenskom periodu pronašlo odgovarajuće
rješenje nastalog spora, a koje bi bilo prihvatljivo za obje strane u
sporu. Tu prevashodno mislimo na postupke mirenja i arbitraže.
Ako se postupak mirenja završi odlukom koju prihvate obje strane
u sporu, otklonjeni su razlozi za provođenje štrajka. Međutim, u
9 Ako štrajk ne najavi poslodavcu u pismenoj formi najkasnije deset dana prije
početka štrajka. Ako istovremeno organizator štrajka o vremenu i mjestu
održavanja štrajka ne obavijesti nadležno ministarstvo unutrašnjih poslova.
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 31
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
situacijama kada odluka mirovnog vijeća ne bude prihvaćena od bilo
koje strane u sporu, na raspolaganju ostaju i drugi načini mirnog
rješavanja nastalog spora o kome su se strane u sporu sporazumjele.
Jedan od tih postupaka je svakako postupak koji se provodi pred
arbitražnim vijećem. Za razliku od odluke mirovnog vijeća, koju
strane u sporu mogu ali i ne moraju prihvatiti, arbitražnu odluku
strane u sporu moraju prihvatiti i ista je za njih obavezujuća. Ako
neka od strana u sporu ne poštuje arbitražnu odluku suočava se sa
posljedicama nepoštivanja Zakona i sankcijama za isto nepoštivanje.
Organiziranje i provođenje štrajka u skladu s odredbama zakona,
kolektivnog ugovora i pravilima sindikata o štrajku ostaje kao krajnje
legitimno sredstvo za ostvarenje interesa zaposlenika. Kada kažemo
da je to legitimno sredstvo za ostvarivanje radničkih interesa, onda
slijedom toga i učešće u tako organiziranom i provedenom štrajku
ne predstavlja povredu obaveze iz ugovora o radu. Smanjenje plaće
učesnicima štrajka srazmjerno vremenu provedenom u štrajku
može se izvršiti samo u situacijama ako je isto smanjenje predviđeno
kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu. Ova legitimna mjera
koju provodi poslodavac rezultat je njene ugrađenosti u kolektivni
32 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
OTKAZ UGOVORA O RADU OD
STRANE POSLODAVCA I NA
INICIJATIVU ZAPOSLENOG
LJILJANA ĆEHAJIĆ
Ministarstvo pravde i uprave
Kantona Sarajevo
SAŽETAK
Autor u članku analizira otkaz ugovora o radu, kao i ugovora o probnom
radu, propisane Zakonom o radu, otkaz na inicijativu poslodavca ili na
inicijativu zaposlenika, otkazni rok, okolnosti i radnje koje mogu dovesti do
otkaza ugovora o radu od strane poslodavca i od strane zaposlenika, postupak
utvrđivanja tih okolnosti i radnji, obaveza pismenog upozorenja, vremensko
djejstvo pismenog upozorenja, pravo na odbrani i način odbrane, olakšavajuće
okolnosti, oblik i sadržaj akta o otkazu ugovora od strane poslodavca i
zaposlenika, obrazloženje otkaza, pravna zaštita u slučaju prestanka radnog
odnosa od strane poslodavca.
Ključne riječi: zakon o radu, kolektivni ugovor, pravilnik o radu, ugovor o
radu, ugovor o probnom radu, ugovor o radu na određeno i na neodređeno
vrijeme, otkaz, otkazni rok, lakše i teže povrede radnih obaveza i prestupi
koje mogu dovesti do otkaza, pismeno upozorenje, odluka / rješenje, pouka o
pravnom lijeku.
Ugovor o radu
Ugovor o radu je posebna vrsta obligacionog odnosa kojim se u našem radnom zakonodavstvu1
zasniva radni odnos sa zaposlenkom2, na određeno ili na neodređeno vrijeme.
Zakonom je propisana forma i sadržina ugovora o radu. Ugovor o radu zaključuje se u
pismenoj formi, ali je moguće da bude zaključen i usmenoj formi i da proizvodi pravno
djejstvo propisano zakonom.
Ugovor o radu zaključen na određeno vrijeme prestaje istekom vremena na koje je zaključen,
bez ikakvih daljnih formalno-pravnih radnji. Ugovor o radu zaključen na određeno vrijeme
i ugovor o radu zaključen na neodređeno vrijeme mogu prestati u slučaju otkaza od strane
poslodavca ili strane zaposlenika, pod uslovima i na način propisan zakonom, kolektivnim
ugovorom i pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Posebna vrsta ugovora o radu
je ugovor o radu s ugovorenim probnim radom, koji može prestati ukoliko zaposlenik ne
1 Zakon o radu („Službene novine Federacije BiH“, br. 43 /99, 32/00 i 29/03), Opšti kolektivni ugovor za Federaciju BiH („Službene
novine Federacije BiH“, br. 54/05 i 62/08), kantonalni kolektivni ugovori, granski kolektivni ugovori, pravilnik o radu.
2 Član 4. Zakona o radu - zaposlenik je fizičko lice koje je zaposleno na osnovu ugovora o radu.
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 33
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
obavi uspješno probni rad.
Pravilnik o radu
Kako naše radno zakonodavstvo kombinuje zakonsko i autonomno uređenje rada, pravilnik
o radu predstavlja autonomni opšti akt poslodavca kojim se regulišu pravne situacije iz
oblasti radnih odnosa na generalan način, tako da se na osnovu njega može riješiti veći broj
individualnih pravnih situacija. Iako se donosi u skladu sa Zakonom o radu i kolektivnim
ugovorima, koji na još opštiji način regulišu radne odnose, pravilnik o radu konkretnije
uređuje te odnose, ali još uvijek na opšti način, tako da se na osnovu njega donose pojedinačni
akti od strane poslodavca (ugovori o radu, odluke, rješenja itd.).3
Zbog toga u pravilniku u radu treba razraditi sve situacije koje su ostale nedorečene ili
na koje zakon ukazuje da ih treba regulisati. U ovoj oblasti to su pitanja koja se odnose na
sljedeće:
■■ okolnosti i radnje koje mogu dovesti do otkaza ugovora o radu od strane poslodavca,
■■ postupak utvrđivanja tih okolnosti i radnji,
■■ lica koja su ovlaštena da utvrde određene okolnosti radnje koje mogu dovesti do otkaza
(npr. neposredno nadređeni),
■■ lakše i teže povrede radnih obaveza i prestupi koje mogu dovesti do otkaza, postupak
u slučaju lakše povrede, način izricanja pismenog upozorenja i njegovo djejstvo, način
omogućavanja zaposlenika da se izjasni i iznese svoju odbranu,
■■ postupak u slučaju davanja otkaza zaposlenika zbog težih povreda obaveza od strane
poslodavca,
■■ odluka ili rješenje, kao akt kojim se rješava o pravima i obavezama iz radnih odnosa,
odnosno konačnost odluke ili rješenja u slučaju otkaza,
■■ dužina otkaznog roka, koja može biti duža od zakonom propisanog otkaznog roka, itd.
Pravilnik o radu treba da sadrži odredbu da se na pismeni akt kojim se daje otkaz ugovora o
radu obavezno predvidi pravo na pravni lijek, kao osnovno pravo garantovano Evropskom
poveljom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama. Zakon o radu reguliše sudsku zaštitu
prava iz radnog odsnosa, ali nema smetnji da se ova zaštita ostavaruje i putem nadležnog
organa pravnog lica, ako se to predvidi pravilnikom o radu.
Odluka ili rješenje
Treba naglasiti da Zakon o radu ne propisuje formu ni sadržinu pismenog akta kojim se
otkazuje ugovor o radu. Prema našem mišljenju, pismeni akt o otkazu ugovora o radu može
biti u formi odluke ili rješenja, a to mora biti propisano pravilnikom o radu. Bez obzira na
to za koji se akt opredijeli u pravilniku o radu, taj akt mora sadržavati: naziv poslodavca,
uvodni dio u kojem se poziva na odgovarajuće odredbe Zakona o radu, pravilnika o radu i
ugovora o radu, koje se odnose na ovlaštenje direktora ili drugog ovlaštenog lica da donese
odluku ili rješenje o prestanku ugovora o radu, zatim oznaku da se radi o odluci ili rješenju,
izreku u kojoj se navodi da ugovor o radu prestaje iz određenih (navedenih) razloga i u
kojem roku, obrazloženje u kojem će se navesti način na koji su utvrđeni razlozi za otkaz, te
pouku o pravnom lijeku. Podrazumijeva se broj, datum, potpis i pečat.
S obzirom na to da je Zakon o radu dao mogućnost da se pravilnikom o radu utvrde
duži otkazni rokovi od zakonom propisanih, smatramo da se pravilnikom o radu može
predvidjeti pravo na prigovor, odnosno žalbu npr. upravnom odboru (ili nekom drugom
organu poslodavca) u određenom (propisanom) roku, ali se može i utvrditi da je odluka ili
rješenje konačno te da se protiv njega može pokrenuti radni spor pred nadležnim sudom
(odrediti koji je sud nadležan).
Otkaz ugovora o radu i otkazni rokovi
Poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposleniku uz propisani otkazni rok i bez obaveze
poštivanja otkaznog roka. Takođe, zaposlenik može otkazati ugovor o radu sa i bez obaveze
poštivanja otkaznog roka. U daljnem tekstu bit će obrađeni slučajevi kada je poštivanje
otkaznog roka obavezno i kada nije.
3 Stav iz presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 43 0 P 013607 11Rev od 15. 3. 2012. godine
34 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Otkaz
Otkaz se daje u pismenoj formi i dostavlja zaposleniku (odluka ili rješenje), odnosno
poslodavcu (vlastiti pismeni akt zaposlenika koji nema propisanu formu) kojem se otkazuje
ugovor o radu.4
Otkazni rok ne može biti kraći od sedam dana u slučaju da zaposlenik otkazuje ugovor o
radu, ni kraći od 14 dana u slučaju da poslodavac otkazuje ugovor o radu.
Otkazni rok počinje da teče od dana uručenja otkaza zaposleniku, odnosno poslodavcu.
Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu može se utvrditi duže
trajanje otkaznog roka.5
Poslodavac može otkazati ugovor o radu bez obzira na vrijeme na koje je zaključen, zbog
različitih tazloga, koje treba propisati pravilnikom o radu, a to su:
■■ nezadovoljavajući probni rad zaposlenika,
■■ učestale lake povrede radnih obaveza na koje je zaposlenik bio pismeno upozoren da
mogu dovesti do otkaza u slučaju da se ponave (propisati koliko puta u kojem razdoblju),
■■ teži prijestupi ili teže povrede radnih obaveza iz ugovora o radu, a koji su takve prirode
da ne bi bilo osnovano očekivati od poslodavca da nastavi radni odnos.
Otkazni rok je period u kojem se zaposleniku, odnosno poslodavcu ostavlja odgovarajuće
vrijeme, kako da omogući iznošenje odbrane ili razloga zbog kojih se otkaz ne bi mogao
dati ili prihvatiti, tako i da preispita svoju odluku, kao i omogućavanja poslodavcu da u tom
period nađe adekvatnu zamjenu za obavljanje poslova koji će nakon otkaznog roka ostati
upražnjeni.
Zaposlenik također može otkazati ugovor o radu, bez obzira na vrijeme na koje je zaključen.
Razlozi za otkaz zaposlenika mogu biti različiti, od privatne prirode (promjena posla,
promjena mjesta prebivališta, nezadovoljstvo poslom koji obavlja, sticanje više školske
spreme i želja da radi na poslovima stečene spreme itd.), ali i rezultat krivnje poslodavca,
odnosno u slučaju da je poslodavac odgovoran za prijestup ili povredu obaveza iz ugovora
o radu, a koji su takve prirode da ne bi bilo osnovano očekivati od zaposlenika da nastavi
radni odnos.
Obrazloženje otkaza
Poslodavac je obavezan, u pismenoj formi, obrazložiti otkaz zaposleniku. Dok je poslodavac,
koji otkazuje ugovor o radu, dužan da otkaz obrazloži, ova obaveza nije utvrđena za otkaz
koji podnosi zaposlenik,6 ali smatramo da nema smetnji da se pravilnikom o radu previdi
i mogućnost (ne obaveza) obrazloženje otkaza koji podnosi zaposlenik, iz različitih razloga
(potreba da se takav radnik zadrži, mogućnost da se u pravnom licu otklone razlozi koji ga
navode na otkaz, školovanje ili usavršavanje koje mu je omogućeno upravo radi rada na
tom radnom mjestu, obrazloženje težih povreda radnih obaveza koje je poslodavac učinio
ili čini prema njemu, a što se može eventualno ispraviti, i td.).
Otkaz ugovora o radu u slučaju ugovorenog probnog rada
Zakonom o radu propisano je da se, prilikom zaključivanja ugovora o radu, može ugovoriti
probni rad, koji ne može trajati duže od šest mjeseci.7 Prilikom ugovaranja probnog rada, u
ugovoru o radu potrebno je precizirati razloge za prestanak ugovora o radu, koji su vezani
za uspješno obavljanje probnog rada, način na koji će biti nadziran zaposlenik koji je na
probnom radu, lica nadležna za nadzor i ocjenjivanje probnog rada, ocjene koje zaposlenik
na probnom radu može dobiti (zadovoljio, nije zadovoljio) i ko ih predlaže direktoru, kojim
aktom se izriče ocjena i raskida ugovor o radu. Ako su ova pitanja regulisana pravilnikom
o radu poslodavca, u ugovoru o radu može se pozvati na te odredbe, odnosno na odredbe
odgovarajućeg zakona ili kolektivnog ugovora, kojim su uređena ta pitanja.8
U slučaju da je zaposlenik zadovoljio na probnom radu, treba pravilnikom o radu propisati
da se, na osnovu prijedloga lica koje je bilo zaduženo za nadzor nad radom tog zaposlenika,
donosi odluka ili rješenje kojim se iziče da je zaposlenik zadovoljio na probnom radu i time
ispunio uslov da se nastavi primjena zaključenog ugovora o radu. U slučaju da zaposlenik nije
zadovoljio na probnom radu, trebalo bi propisati procedure, npr. na prijedlog neposredno
nadređenog, poslodavac (direktor) donosi odluku ili rješenje o nezadovoljavajućoj ocjeni
4 Član 94. Zakona o radu.
5 Član 95. Zakona o radu.
6 Član 94. stav 2. Zakona o radu.
7 Član 18. Zakona o radu.
8 Član 20. stav 3. Zakona o radu.
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 35
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
probnog rada i prestanku ugovora o radu zbog toga. U odluci ili
rješenju se određuje otkazni rok.
Saglasno Zakonu o radu, otkazni rok u ovom slučaju iznosi najmanje
sedam dana, ako pravilnikom o radu nije određen duži rok.9
Otkazni rok počinje da teče od dana uručenja otkaza zaposleniku,
odnosno poslodavcu.
S obzirom da otkazni rok teče od dana uručenja rješenja o prestanku
ugovora o radu, ovo rješenje mora obavezno sadržavati pouku o
pravnom lijeku, a to je konstatacija da je rješenje konačno, a da se
protiv njega može pokrenuti radni spor pred nadležnim sudom.10
Otkaz ugovora o radu od strane poslodavca, uz propisani
otkazni rok11
Poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposleniku, uz propisani
otkazni rok12, ako:
1. je takav otkaz opravdan iz ekonomskih, tehničkih ili
organizacijskih razloga, ili
2. zaposlenik nije u mogućnosti da izvršava svoje obaveze iz
radnog odnosa.
Da bi poslodavac otkazao ugovor o radu u navedenim
slučajevima, on mora dokazati da se, s obzirom na veličinu, kapacitet
i ekonomsko stanje poslodavca i mogućnosti zaposlenika, ne može
osnovano očekivati od poslodavca da zaposli zaposlenika na druge
poslove ili da ga obrazuje, odnosno osposobi za rad na drugim
poslovima.
1. Otkaz zbog ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga
Poslodavac koji zapošljava više od 15 zaposlenika, a koji u periodu
od naredna tri mjeseca ima namjeru da zbog ekonomskih, tehničkih
ili organizacijskih razloga za više od 10% zaposlenika otkaže ugovore
o radu, ali najmanje peterici zaposlenika, dužan se konsultirati
sa vijećem zaposlenika, a ako kod poslodavca nije formirano
vijeće zaposlenika, sa sindikatom koji predstavlja najmanje 10%
zaposlenika.13
Obaveza konsultiranja14 zasniva se na aktu u pismenoj formi
koji je pripremio poslodavac i započinje najmanje 30 dana prije
davanja obavijesti o otkazu zaposlenicima na koje se odnosi.
Akt u pismenoj formi dostavlja se vijeću zaposlenika ili
sindikatu prije početka konsultiranja, a sadrži, naročito, sljedeće
podatke:
■■ razloge za predviđeno otkazivanje ugovora o radu;
■■ broj i kategoriju zaposlenika za čije je ugovore predviđen otkaz;
■■ mjere za koje poslodavac smatra da se pomoću njih mogu izbjeći
neki ili svi predviđeni otkazi (npr. raspoređivanje zaposlenika na
drugo radno mjesto kod istog poslodavca, prekvalifikacija gdje je
to potrebno, privremeno skraćivanje radnog vremena);
■■ mjere za koje poslodavac smatra da bi mogle pomoći zaposlenicima
da nađu zaposlenje kod drugog poslodavca;
■■ mjere za koje poslodavac smatra da se mogu poduzeti u cilju
prekvalificiranja zaposlenika radi zapošljavanja kod drugog
poslodavca.
Ako u periodu od jedne godine od otkazivanja ugovora o radu
9 Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu može se utvrditi duže trajanje
otkaznog roka.
10 Rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba ili prigovor.
11 Član 87. Zakona o radu.
12 Propisan Zakonom o radu ili pravilnikom o radu.
13 Član 98. Zakona o radu.
14 Član 99. Zakona o radu.
36 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
po ovom osnovu poslodavac namjerava da zaposli zaposlenike sa istim
kvalifikacijama i stepenom stručne spreme, prije zapošljavanja drugih
lica dužan je ponuditi zaposlenje onim zaposlenicima čiji su ugovori o
radu otkazani.
2. Otkaz kada zaposlenik nije u mogućnosti da izvršava svoje obaveze
iz radnog odnosa.
Odredabama Zakona o radu15 nisu posebno regulisani slučajevi kada
poslodavac može dati otkaz zaposleniku jer nije u mogućnosti da izvršava
svoje obaveze iz radnog odnosa, ali se one mogu izvesti iz odredaba
Zakona o radu i predvidjeti pravilnikom o radu.
To su npr. slučajevi:
■■ ako u roku od tri dana od dana nastupanja nesposobnosti za rad o
tome ne obavijesti poslodavca;16
■■ ako zaposlenik sa smanjenom radnom sposobnošću ili zbog
neposredne opasnosti od nastanka invalidnosti, odbije prihvatiti
druge poslove za koje je zaposlenik sposoban, a koje mu je poslodavac
ponudio u pismenoj formi;17
■■ ako vijeće zaposlenika prethodno da saglasnost za otkaz ugovora o
radu zaposleniku kod kojega postoji smanjena radna sposobnost ili
neposredna opasnost od nastanka invalidnosti;18
■■ ako zaposlenik, bez odobrenja poslodavca, za svoj ili tuđi račun,
sklapa poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac, pa zbog toga ne
može uredno i kvalitetno obavljati poslove svog radnog mjesta;19
■■ ako zaposlenik nestručno i nekvalitetno obavlja poslove svog radnog
mjesta, odbija da pohađa stručne obuke i sl., a što je utvrđeno u
postupku koji mora biti propisan pravilnikom o radu.
3. Otkaz ugovora o radu od strane zaposlenika, uz propisani otkazni
rok
Zaposlenik može otkazati ugovor o radu uz obavezu poštivanja otkaznog
roka, koji je naveden u ugovoru o radu.
Ako zaposlenik, na zahtjev poslodavca, prestane sa radom prije isteka
propisanog otkaznog roka,20 poslodavac je obavezan da mu isplati
naknadu plaće i prizna sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznog
roka.
4. Otkaz ugovora o radu poslodavca, bez obaveze poštivanja otkaznog
roka
Poslodavac21 može otkazati ugovor o radu zaposleniku, bez obaveze
poštivanja otkaznog roka,22 u slučaju da je zaposlenik odgovoran za teži
prijestup, ili za težu povredu radnih obaveza iz ugovora o radu, a koji su
takve prirode da ne bi bilo osnovano očekivati od poslodavca da nastavi
radni odnos.
U slučaju lakših prijestupa ili lakših povreda radnih obaveza
iz ugovora o radu, ugovor o radu se ne može otkazati bez prethodnog
pismenog upozorenja zaposleniku, koje sadrži opis prijestupa ili povrede
radne obaveze za koje se zaposlenik smatra odgovornim i izjavu o namjeri
da se otkaže ugovor o radu bez davanja predviđenog otkazanog roka za
slučaj da se takav prijestup ponovi.
Ugovor o radu može se otkazati u roku od 15 dana od dana saznanja
15 Član 86. Zakona o radu.
16 Član 65. stav 3. Zakona o radu.
17 Član 66. stav 1. Zakona o radu.
18 Član 67. Zakona o radu.
19 Član 77. Zakona o radu.
20 Član 96. stav 1. Zakona o radu.
21 Član 88. Zakona o radu.
22 Član 88. Zakona o radu.
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 37
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
za činjenicu zbog koje se daje otkaz.
Pismeno upozorenje sadrži opis prijestupa ili povrede radne
obaveze za koje se zaposlenik smatra odgovornim i izjavu o namjeri
da se otkaže ugovor o radu bez davanja predviđenog otkazanog roka
za slučaj da se takav prijestup ponovi.
U slučaju pismenog upozorenja, zaposlenik ima pravo
prigovora poslodavcu, odnosno dokazivanja da nije počinio prijestup
ili povredu radne obaveze zbog koje je dobio pismeno upozorenje,23
mada ga to ne spriječava da se direktno obrati sudu.
Smatramo da je pravilnikom o radu moguće odrediti rok u
kojem zaposlenik ima pravo podnijeti prigovor, odnosno rok u kojem
poslodavac treba da riješi po prigovoru, da se ne bi nepotrebno vodio
radni spor.
Kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu mogu se utvrditi
vrste prijestupa ili povreda radnih obaveza (lakših i težih), a ako nisu
predviđene ovim pravnim aktima, obavezno moraju biti sadržane
u ugovoru o radu, da bi se onemogućilo proizvoljno postupanje
poslodavca.
Naime, Zakon o radu ne poznaje vođenje disciplinskog
postupka u klasičnom smislu, odnosno onako kako je to bilo
regulisano ranijim propisima, odnosno ne sadrži ni pravni osnov
za donošenje pravilnika o disciplinskoj odgovornosti. Obaveza je
poslodavca da pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, u skladu s
kolektivnim ugovorom, utvrdi lakše i teže prestupe, odnosno povrede
radnih obaveza čije činjenje ima za posljedicu izricanja pismenog
upozorenja, odnosno prestanka ugovora o radu.
Ako poslodavac otkazuje ugovor o radu zbog ponašanja ili
rada zaposlenika, obavezan je omogućiti zaposleniku da iznese
svoju odbranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano
očekivati od poslodavca da to učini.24
Smatramo da se pitanje načina omogućavanja odbrane iz ovog
člana, kao i mirno rješavanje spora, može regulisati pravilnikom o
radu, u dijelu kojem se utvrđuju lakši i teži prijestupi.
U slučaju otkazivanja ugovora o radu zbog povreda obaveza,
poslodavac je dužan, u slučaju spora pred nadležnim sudom, da
dokaže postojanje razloga za otkaz.
5. Otkaz ugovora o radu zaposlenika, bez obaveze poštivanja
otkaznog roka
Zaposlenik25 može otkazati ugovor o radu bez davanja predviđenog
otkaznog roka u slučaju da je poslodavac odgovoran za prijestup ili
povredu obaveza iz ugovora o radu, a koji su takve prirode da ne bi
bilo osnovano očekivati od zaposlenika da nastavi radni odnos.
Ugovor o radu u ovom slučaju može se otkazati u roku od 15
dana od dana saznanja za činjenicu zbog koje se daje otkaz .
6. Otkaz ugovora o radu sindikalnom povjereniku
Poslodavac može samo uz prethodnu saglasnost federalnog
ministarstva nadležnog za rad otkazati ugovor o radu sindikalnom
povjereniku26 za vrijeme obavljanja njegove dužnosti i šest mjeseci
nakon obavljanja te dužnosti.
7. Otkaz sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu
U slučaju kada poslodavac otkaže ugovor i istovremeno ponudi
zaposleniku zaključivanje ugovora o radu pod izmijenjenim
23 Član 103. st. 1. i 2. Zakona o radu.
24 Član 90. Zakona o radu.
25 Član 89. Zakona o radu.
26 Član 93. Zakona o radu.
38 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
uvjetima,27 na otkaz se primjenjuju odredbe Zakona o radu koje se
odnose na otkaz.
U ovoj situaciji moguće je da budu izmijenjeni uslovi rada na
ovom novom radnom mjestu (drukčije radno vrijeme, plata, mjesto
rada, itd.).
Način otkazivanja ugovora sa ponudom novog ugovora
treba regulisati pravilnikom o radu. Otkazivanje ugovora o radu
i istovremena ponuda novog ugovora može se izvršiti rješenjem
poslodavca, s obrazloženjem razloga zbog kojih se donosi rješenje
i otkaznim rokom u kojem zaposlenik ostaje na radu i treba da se
odluči za prihvatanje ili odbijanje novog ugovora.
Kako je ovo rješenje konačno, a otkazni rok počinje da teče
od dana uručenja otkaza zaposleniku, zaposlenik može odbiti ili
prihvatiti novi ponuđeni ugovor.
Međutim i ako prihvati ponudu poslodavca zaposlenik
zadržava pravo da pred nadležnim sudom osporava dopuštenost
takve izmjene ugovora.
Prava zaposlenika u slučaju nezakonitog otkaza
U slučaju nezakonitog otkaza28 zaposlenik ima pravo da zaštitu svojih
prava ostvaruje tužbom pred nadležnim sudom.
Privremena mjera
Zaposlenik koji osporava otkazivanje ugovora o radu može
tražiti da sud donese privremenu mjeru o njegovom vraćanju na rad,
do okončanja sudskog spora.
Sudski spor
Ako sud utvrdi da je otkaz nezakonit, može poslodavca
obavezati da:
1. vrati zaposlenika na posao, na njegov zahtijev, na poslove na kojima
je radio ili druge odgovarajuće poslove i isplati mu naknadu plaće u
visini plaće koju bi zaposlenik ostvario da je radio i nadoknadi mu
štetu, ili
2. isplati zaposleniku:
■■ naknadu plaće u visini plaće koju bi zaposlenik ostvario da je
radio;
■■ naknadu štete za pretrpljenu štetu;
■■ otpremninu na koju zaposlenik ima pravo u skladu sa zakonom,
kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu;
■■ druge naknade na koje zaposlenik ima pravo u skladu sa zakonom,
kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
27 Član 97. Zakona o radu.
28 Član 96. stav 2. Zakona o radu.
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 39
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ZASNIVANJE RADNOG ODNOSA DRŽAVNIH
SLUŽBENIKA U ORGANIMA DRŽAVNE SLUŽBE
ZLATAN KAROVIĆ, mr. prava
Ministarstvo pravde i uprave
Kantona Sarajevo
Sažetak:
Analizira odredbi Zakona o državnoj službi u FBiH i podzakonskih akata
kojima se regulišu uslovi, način i postupak zasnivanja radnog odnosa
državnih službenika u organima državne službe. Pretresaju se odredbe koje
se odnose na načine zasnivanja radnog odnosa u organima državne službe,
opisuje se postupak javnog oglašavanja i provođenja javnog konkursa i
sadržaj javnog konkursa. Objašnjava se način osnivanja, djelokrug i uređenje
Agencije za državnu službu u Federaciji BiH i njena uloga u postupcima
zasnivanja radnog odnosa u organima državne službe.
Ključne riječi: Zakon o radu, Zakon o državnoj službi, uredbe, pravilnici,
ugovor o radu, rješenje o postavljenju, rješenje o imenovanju, interni premještaj
državnog službenika, sporazumno preuzimanje dužnosti državnog službenika
iz drugog organa državne službe, popuna upražnjenih radnih mjesta sa liste
prekobrojnih, javno oglašavanje, javni konkurs, ispit općeg znanja, stručni
ispit, intervju, stručna komisija, komisija za izbor, lista uspješnih kandidata,
rezervna lista, prvo zapošljavanje u službi, imenovanje rukovodioca uprave ili
upravne organizacije, probni rad
Uvod
Kada je riječ o radu u organima uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, odnosno o radnim
odnosima, pravima i obavezama zaposlenih – državnih službenika, koja proizlaze iz rada,
ta pitanja su regulisana Zakonom o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine.1
Ovim zakonom određuje se radnopravni status državnih službenika u organima državne
službe u Federaciji Bosne i Hercegovine.2
Državni službenik je lice postavljeno rješenjem na radno mjesto u organ državne službe,
u skladu sa zakonom.3
Ovdje napominjemo da je ovim zakonom bilo jedinstveno uređeno pitanje statusa,
položaja, prava i obaveza iz radnih odnosa državnih službenika u Federaciji Bosne i
Heregovine, sve do donošenja presude Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine,
broj U-27/09 od 20. 4. 2010. godine.
U navedenoj presudi je utvrđeno da „odredba člana 1. stav 1. Zakona o državnoj službi
u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, br. 29/03, 23/04, 39/04,
54/04, 67/05 i 8/06) u dijelu koji glasi: ‘kantona, grada i općine’ nije u saglasnosti s Ustavom
Federacije Bosne i Hercegovine.“4
Nakon ove presude Parlament Federacije Bosne i Hercegovine je donio Zakon o izmjenama
1 Zakon o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, br. 29/03,
23/04, 39/04, 54/04, 67/05, 8/06 i 4/12).
2 Član 1. stav 1. Zakona o državnoj službi u FBiH.
3 Član 1. stav 2. Zakona o državnoj službi u FBiH.
4 Izvod iz dispozitiva presude Ustavnog suda FBiH, broj 27/09 od 20. 4. 2010. godine.
40 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
i dopunama Zakona o državnoj službi FBiH („Službene novine
Federacije BiH“, broj 4/12), kojim se ovaj zakon uskladio sa presudom
Ustavnog suda FBiH, te su sporne odredbe brisane.
Problem koji se pojavio u praksi nakon presude Ustavnog suda
FBiH doveo je do toga da su pojedini kantoni donijeli svoje zakone
o državnoj službi (kao Unsko-sanski kanton), dok su drugi kantoni
(kao Kanton Sarajevo) donijeli zakone o primjeni Zakona o državnoj
službi u FBiH u tim kantonima, a neki kantoni su preuzeli federalni
zakon kao svoj zakon (kao Srednjobosanski kanton), što im je otvorilo
mogućnost izmjena i dopuna tog zakona i prilagođavanje potrebama
kantona.
Konkretno, Kanton Sarajevo je donio Zakon o primjeni Zakona o
državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine u Kantonu Sarajevo
(„Službene novine Kantona Sarajevo“, broj 8/11), te je tim zakonom
održan kontinuitet važenja Zakona o državnoj službi u Federaciji
Bosne i Hercegovine u Kantonu Sarajevo (u daljem tekstu: Zakon
o državnoj službi), iz čega proizlazi da se ovaj zakon kontinuirano
primjenjuje na općine na teritoriji Kantona Sarajevo i Grad Sarajevo.
Također, svi podzakonski propisi koji su doneseni radi primjene ovog
zakona se primjenjuju u Kantonu Sarajevo (npr. uredbe, pravilnici).
Zasnivanje radnog odnosa u organima državne službe
Prema odredbama Zakona o radu,5 zaposlenik je fizičko lice koje je
zaposleno na osnovu ugovora o radu.6
Ugovor o radu se zaključuje u pismenoj i usmenoj formi.
Kada se zaključuje u pismenoj formi, poslodavac i zaposlenik su dužni
zaključiti ugovor o radu koji sadrži sve bitne elemente propisane
članom 21. Zakona o radu.
Za razliku od ugovora o radu, koji se zaključuje u skladu sa navedenim
odredbama Zakona o radu, prema kojima se uspostavlja ugovorni
odnos između zaposlenika i poslodavca, Zakon o državnoj službi
je predvidio drugačiji način zasnivanja radnog odnosa u organima
državne službe, gdje je propisano da se postavljenje / imenovanje
državnog službenika vrši rješenjem koje se obavljuje na oglasnoj
tabli organa državne službe i dostavlja državnom službeniku.7
S obzirom da se Zakon o državnoj službi isključivo odnosi na
pitanja regulisanja radnopravnog statusa državnih službenika, on
je lex specialis zakon u odnosu na Zakon o radu. Međutim, Zakon o
državnoj službi sadrži odredbu kojom je propisano da se na državnog
službenika primjenjuje Zakon o radu, ostali zakoni i kolektivni
ugovori kojima se uređuju prava i obaveze iz radnih odnosa, osim
ako ovim zakonom nije drugačije utvrđeno.8 Ovom odredbom,
smatramo, na državnog službenika se primjenjuju sve odredbe
Zakona o radu i drugih propisa kojima su regulisana ona pitanja
koja nisu regulisana Zakonom o državnoj službi, odnosno koja nisu u
suprotnosti sa Zakonom o državnoj službi.
Popuna upražnjenih radnih mjesta državnih službenika
Za razliku od Zakona o radu, u kojem nije propisana obaveza javnog
oglašavanja (javnog poziva, konkursa, itd.), nego je to ostavljeno na
volju poslodavca, Zakon o državnoj službi sadrži izričitu odredbu o
javnom oglašavanju.9
Kao načine popune upražnjenog radnom mjesta državnog službenika,
Zakon o državnoj službi propisuje:
- Interni premještaj državnog službenika;10
- Sporazumno preuzimanje dužnosti državnog službenika iz
5 Zakon o radu („Službene novine Federacije BiH“, br. 43/99, 32/00 i 29/03).
6 Član 4. Zakona o radu.
7 Član 34. stav 4. Zakona o državnoj službi u FBiH.
8 Član 47. Zakona o državnoj službi u FBiH.
9 Član 24. Zakona o državnoj službi u FBiH.
10 Član 22a. Zakona o državnoj službi FBiH.
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 41
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
-
-
drugog organa državne službe;11
Popuna upražnjenih radnih mjesta sa liste prekobrojnih;12
Javno oglašavanje.13
Interni premještaj državnog službenika
U slučaju da postoji upražnjeno radno mjesto državnog službenika
rukovodilac prvo razmatra da li može na to radno mjesto premjestiti
državnog službenika koji se nalazi na sličnom radnom mjestu u
istom organu državne službe (npr. sa pozicije stručnog saradnika
na upražnjenu poziciju stručnog saradnika, ako rukovodilac smatra
da će na toj poziciji državni službenik biti efikasniji u izvršavanju
poslova i zadataka tog radnog mjesta).
Premještaj može biti dobrovoljan, uz saglasnost državnog službenika
koji se premješta, a izuzetno i nametnut, ako postoje objektivno
utvrđene i neodložne potrebe službe (npr. u situacijama povećanog
obima poslova koji zahtijevaju trenutno rješavanje i koji su vezani
određenim rokom, kao što su poslovi prvostepenog upravnog
rješavanja). Premještaj može biti i zamjena službenika sa jednog na
drugo radno mjesto, iz istih, ranije navedenih razloga efikasnosti u
izvršavanju poslova i zadataka tih radnih mjesta.
Rješenje o premještaju donosi rukovodilac organa državne službe
(ministar, direktor samostalne upravne organizacije, itd.), a jedan
primjerak rješenja se dostavlja Agenciji za državnu službu u FBiH.14
Prilikom odlučivanja o premještaju u obzir se uzimaju ocjene15
rezultata rada koje je ostvario državni službenik, kao i njegova
ukupna sposobnost za obavljanje poslova na radnom mjestu na koje
se premješta.
Sporazumno preuzimanje dužnosti državnog službenika iz
drugog organa državne službe
Organ državne službe može sporazumno sa drugim organom
državne službe istog niova vlasti (npr. dva kantonalna ministarstva
ili kantonalno ministarstvo i samostalna kantonalna upravna
organizacija) i uz saglasnost, ili pisani zahtjev državnog službenika,
preuzeti državnog službenika16 s iste ili slične pozicije, a kod
rukovodećih državnih službenika (to su: rukovodilac samostalne
uprave i samostalne ustanove; sekretar organa državne službe;
rukovodilac uprave i ustanove koje se nalaze u sastavu ministarstva;
pomoćnik rukovodioca državne službe i glavni inspektori17) može
preuzimati samo sekretara organa državne službe, pomoćnika
rukovodioca organa državne službe i glavne inspektore, koji se nalaze
na poziciji radnog mjesta koja je istovjetna poziciji radnog mjesta na
koje se vrši preuzimanje.
Preuzimanje se vrši pisanim sporazumom organa državne službe,
od čega se primjerak sporazuma i rješenje o postavljenju dostavljaju
Agenciji.
11 Član 22b. Zakona o državnoj službi u FBiH.
12 Član 23. Zakona o državnoj službi u FBiH.
13 Član 24. Zakona o državnoj službi u FBiH.
14 Član 64. Zakona o državnoj službi u FBiH.
15 Član 33. Zakona o državnoj službi u FBiH.
16 Odredbama člana 6. Zakona o državnoj službi u FBiH propisana su radna mjesta
u državnoj službi, te je napravljena klasifikacija u dvije grupe: a) rukovodeći
državni službenici i b) ostali državni službenici. Ostali državni službenici su:
1) šef unutrašnje organizacione jedinice; 2) inspektori; 3) stručni savjetnik; 4)
viši stručni saradnik; 5) stručni saradnik.
17 Rukovodeći državni službenici iz člana 6. stav 1. tačka a) Zakona o državnoj
službi u FBiH.
42 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Popuna upražnjenih radnih mjesta sa liste prekobrojnih
Ako se popuna upražnjenih radnih mjesta ne vrši na ranije opisane
načine, u tom slučaju rukovodilac organa državne službe podnosi
zahtjev Agenciji za popunu tog radnog mjesta.
Agencija prvo pokušava popuniti upražnjeno radno mjesto državnim
službenicima koji se nalaze na listi prekobrojnih državnih službenika,
koju vodi Agencija za sve organe državne službe u Federaciji Bosne i
Hercegovine. Popuna se vrši prema kriterijima i pravilima za izbor
državnih službenika koje podzakonskim aktima utvrđuje Agencija.
Javno oglašavanje
Ukoliko se upražnjeno radno mjesto u organu državne službe ne
bude moglo popuniti sa liste prekobrojnih, to radno mjesto Agencija
popunjava oglašavanjem javnog konkursa koji se provodi prema
odredbama ovog zakona.18
Prilkom provođenja postupka zapošljavanja i unapređenja državnog
službenika zabranjena je diskriminacija u smislu člana 3. Zakona o
ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini.19
Javni konkurs se objavljuje najmanje 15 dana prije krajnjeg roka za
prijavu u „Službenim novinama FBiH“ i u najmanje dva dnevna
lista koji se distribuiraju na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i na
službenoj stranici Agencije.20
Propisano je da javni konkurs sadrži:21
a) naziv i opis upražnjenog radnog mjesta,
b) opće uvjete koje kandidati moraju ispunjavati, a koji su
utvrđeni članom 25. ovog zakona,22
c) posebne uvjete utvrđene pravilnikom o unutrašnjoj
organizaciji,
d) spisak potrebnih dokumenata, rok i mjesto njihovog
podnošenja.
Zakonom o državnoj službi je utvrđeno da troškove provođenja javnog
konkursa snosi organ za čije potrebe Agencija provodi taj konkurs.23
Smatramo da rukovodilac organa uprave treba, prilikom podnošenja
zahtjeva Agenciji za raspisivanje javnog konkursa, u dijelu konkursa
koji se odnosi na potrebne dokumente, navesti i pravo na dostavljanje
18 Član 24. stav 1. Zakona o državnoj službi u FBiH.
19 Član 3. Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH („Službeni glasnik BiH“, broj
32/10 - prečišćeni tekst) glasi:
„(1) Diskriminacija po osnovu spola je svako stavljanje u nepovoljniji položaj
bilo koje osobe ili grupe osoba zasnovano na spolu zbog kojeg se osobama ili
grupi osoba otežava ili negira priznavanje, uživanje ili ostvarivanje ljudskih
prava ili sloboda.
(2) U svojim oblicima diskriminacija može biti direktna, indirektna, uznemiravanje,
seksualno uznemiravanje, poticanje na diskriminaciju i nasilje na osnovu
spola.“
20 Član 24. stav 3. Zakona o državnoj službi u FBiH.
21 Član 24. stav 4. Zakona o državnoj službi u FBiH.
22 Opći uvjeti propisani Zakonom o državnoj službi su: a) da je državljanin
Bosne i Hercegovine; b) da je stariji od 18 godina; c) da ima univerzitetsku
diplomu ili druge obrazovne ili akademske kvalifikacije najmanje VII stepena
stručne spreme, odnosno visoko obrazovanje prvog, drugog ili trećeg
ciklusa bolonjskog sistema studiranja, što se tvrđuje propisom kojim se
uređuju poslovi osnovnih djelatnosti i pomoćno tehnički poslovi i uvjet
za njihovo obavljanje u organima državne službe u Federaciji Bosne i
Hercegovine (bold slova su izmjena 4/12); d) da je zdravstveno sposoban za
vršenje određenih poslova predviđenih za to radno mjesto; e) da u posljednje
tri godine od dana objavljivanja upražnjenog radnog mjesta lice nije otpušteno
iz državne službe kao rezultat disciplinske mjere na bilo kojem nivou vlasti
u Bosni i Hercegovini; f) da nije obuhvaćena odredbom člana IX. 1 Ustava
Bosne i Hercegovine.
23 Član 24. stav 5. Zakona o državnoj službi u FBiH.
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 43
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
dokaza o utvrđivanju prava na prioritet pri zapošljavanju koji su
utvrđeni posebnim zakonima.
Kao primjer jednog takvog prioriteta u Kantonu Sarajevo navest ćemo
odredbe Zakona o dopunskim pravima boraca - branitelja Bosne i
Hercegovine.24
U članu 23. ovog zakona propisano je da „lica iz člana 1. i 2.25 ovog
zakona ostvaruju pravo na prvenstvo pri zapošljavanju, a pritom
prioritet imaju djeca šehida - poginulih branioca, umrlih ratnih vojnih
invalida i umrlih dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja.
Kantonalni organi uprave i kantonalne upravne organizacije, Grad
Sarajevo, općine, kao i sva pravna lica čiji je osnivač Kanton, Grad
Sarajevo ili općina, odnosno koja se finansiraju iz budžeta sa učešćem
od najmanje 25%, dužni su prilikom prijema u radni odnos obezbijediti
prioritet licima iz člana 1. ovog zakona, kao i članovima uže porodice
ratnog vojnog invalida“.
Smatramo da takva prava, kao što je prioritet u zapošljavanju, trebaju
biti uzeta u obzir i prilikom zapošljavanja u organima državne službe
koja se provode putem Agencije, bez obzira što su utvrđena posebnim
zakonima.
24 Zakon o dopunskim pravima boraca - branitelja Bosne i Hercegovine („Službene
novine Kantona Sarajevo“, broj 45/12 - prečišćeni tekst).
25 Odredbe čl. 1. i 2. Zakona o dopunskim pravima boraca - branitelja Bosne i
Hercegovine glase:
„Član 1.
Ovim zakonom se uređuju prava, uvjeti i postupak za ostvarivanje prava,
korištenje i prestanak prava, sredstva za finansiranje prava, kao i druga
pitanja od značaja za ostvarivanje prava ratnih vojnih invalida i članova
njihovih porodica, članova porodica šehida, članova porodica poginulih
umrlih i nestalih branioca, dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i članova
porodica poginulih, umrlih i nestalih dobitnika ratnog priznanja i odlikovanja,
ratnih vojnih zarobljenika i demobiliziranih branilaca kao lica zaslužnih u
odbrambeno-oslobodilačkom ratu sa područja Kantona Sarajevo, a u skladu
sa raspoloživim budžetskim sredstvima.
Član 2.
Pod pojmom:
- porodica šehida i porodica poginulog, umrlog, nestalog branioca,
- branilac,
- dobrovoljac i organizator otpora,
- veteran,
- učesnik rata,
- ratni vojni invalid,
- mirnodopski vojni invalid,
- dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i članova porodica poginulih, umrlih
i nestalih dobitnika ratnog priznanja i odlikovanja smatraju se lica koja
su definisana čl. 2, 3. i 4. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih
porodica („Službene novine Federacije BiH“, br. 33/04, 56/05 - ispravka,
70/07 i 9/10).
Pod pojmom članova porodice šehida i porodica poginulog, umrlog, nestalog
branioca i umrlog ratnog vojnog invalida smatraju se lica definisana članom
17. federalnog zakona.
Pod pojmom zajedničko domaćinstvo smatra se zajednica stanovanja,
privređivanja i trošenja ostvarenih prihoda.
Pod pojmom dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i članova porodica poginulih,
umrlih i nestalih dobitnika ratnog priznanja i odlikovanja smatraju se lica koja
su definisana čl. 1. i 2. Zakona o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja
i odlikovanja i članova njihovih porodica („Službene novine Federacije BiH”,
broj 70/05).
Pod pojmom ratni vojni zarobljenik smatra se branilac koji je, vršeći vojnu
dužnost, zarobljen od strane agresora na Republiku Bosnu i Hercegovinu.“
44 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Javni konkurs
Postupak javnog konkursa za prijem državnog službenika u organ
državne službe je utvrđen Zakonom o državnoj službi i podzakonskim
aktima Agencije.
Kako se iz dosadašnjeg teksta može primijetiti, kao jedan od vrlo
važnih faktora, radi postizanja objektivnosti i nepristrasnosti
prilikom javnog oglašavanja, ovim zakonom je ustanovljena Agencija
za državnu službu.
Vlada Federacije je na osnovu člana 64. stav 1. Zakona o državnoj
službi u FBiH donijela Uredbu o osnivanju Agencije za državnu
službu u Federaciji Bosne i Hercegovine,26 kojom se osniva Agencija
i uređuje djelokrug, organizacija i rukovođenje Agencijom.
Nadležnosti Agencije su utvrđene Zakonom o državnoj službi i
Uredbom o osnivanju Agencije za državnu službu, a među kojima
je, između ostalog, planiranje i realizacija procesa zapošljavanja
državnih službenika na zahtjev i u skladu sa zahtjevom organa
državne službe.27
Nakon izvršenog oglašavanja od strane Agencije, a na zahtjev organa
državne službe za čije potrebe se provodi konkurs, Agencija utvrđuje
karakter i sadržaj javnog konkursa.28
Javni konkurs sadrži:
a) ispit općeg znanja,
b) stručni ispit.29
Na prijedlog Agencije, Vlada Federacije je donijela Uredbu o uslovima,
načinu i programu za polaganje ispita općeg znanja i stručnog ispita
za kandidate za državnu službu u Federaciji Bosne i Hercegovine.30
Ovom uredbom uređuju se uslovi, načini i program polaganja ispita
općeg znanja i stručnog ispita koje kandidati za državne službenike
u organima državne službe Federacije BiH polažu u proceduri javnog
konkursa i koji predstavljaju uslov za rad u organu državne službe.31
1. - Ispit općeg znanja
Navedenom uredbom je predviđeno da ispit općeg znanja polažu sva
lica koja kao kandidati konkurišu na radna mjesta državnih službenika
u organima državne službe u Federaciji Bosne i Hercegovine.32
Ispitom općeg znanja se ima za cilj utvrditi da li kandidati posjeduju
dovoljan stepen znanja iz oblasti javne uprave koja su neophodna za
obavljanje poslova državnog službenika.33
Ovom uredbom je predviđeno izuzeće od polaganja ispita općeg
znanja. Kandidati koji su izuzeti od polaganja ispita općeg znanja su
oni kandidati koji su:
■■ položili stručni upravni ispit34,
26 Uredba o osnivanju Agencije za državnu službu u FBiH („Službene novine
Federacije BiH“, broj 48/03).
27 Član 64. stav 2. tačka b) Zakona o državnoj službi u FBiH.
28 Član 29. stav. 1. Zakona o državnoj službi u FBiH.
29 Član 29. stav. 2. Zakona o državnoj službi u FBiH.
30 Na osnovu člana 29. stav 3. Zakona o državnoj službi u FBiH, Vlada FBiH
je donijela Uredbu o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita općeg
znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji Bosne i
Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, br. 69/06, 78/06 i 63/08).
31 Član 1. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita općeg
znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji Bosne i
Hercegovine.
32 Član 3. stav 1. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita općeg
znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji Bosne i
Hercegovine.
33 Član 3. stav 2. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita općeg
znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji Bosne i
Hercegovine.
34 Ispit koji se polagao po ranijim propisima o organizaciji organa uprave pred
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 45
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
■■ položili javni ispit za državne službenike u institucijama Bosne i
Hercegovine,
■■ položili pravosudni ispit.35
Ispit općeg znanja polaže se prema Programu polaganja ispita općeg
znanja za kandidate za državnu službu, koji je sastavi dio ove uredbe, i
koji obuhvata sljedeće oblasti:
■■ osnove ustavnog sistema,
■■ organizacija organa državne uprave,
■■ upravni postupak i upravni spor,
■■ osnove radnih odnosa,
■■ kancelarijsko poslovanje u organima uprave,
■■ osnove evropskih integracija.36
1.1. - Stručna komisija
Agencija obrazuje stručnu komisiju za provođenje ispita općeg znanja.
Predsjednika i njegovog zamjenika te članove stručne komisije
rješenjem imenuje direktor Agencije. Komisija se sastoji od ukupno šest
članova, po jedan za svaku oblast iz Programa polaganja ispita općeg
znanja.
Članovi komisije imenuju se iz reda diplomiranih pravnika koji su se
istakli u radu na normativno-pravnim, upravnim i drugim stručnim
poslovima, kao i poslovima vezanim za finansiranje institucija i
procesima pridruživanja evropskim integracijama u državnim
organima uprave.37
Stručna komisija priprema pitanja i opcijske odgovore za polaganje
ispita općeg znanja. Također, komisija prati promjene propisa
predviđenih u Programu polaganja ispita općeg znanja za kandidate za
državnu službu i blagovremeno ažurira pitanja i opcijske odgovore koji
se koriste za testiranje kandidata.
Na osnovu tako sačinjenih pitanja, Agencija sačinjava bazu podataka
koja će omogućiti elektronsko generiranje testova metodom slučajnog
odabira.38
Iz navedenog proizlazi da stručna komisija priprema pitanja i
opcijske odgovore koji će se koristiti pri sačinjavanju testova za ispit
općeg znanja, a Agencija sačinjava testove od pripremljenih pitanja
stručne komisije i provodi proceduru ispita općeg znanja.
1.2. – Način polaganja ispita općeg znanja
Agencija je dužna da za svakog kandidata koji polaže ispit općeg znanja
utvrdi njegov identitet, upozna kandidata koji je pristupio polaganju
ispita o njegovim pravima i obavezama, vremenu trajanja ispita,
načinu ponašanja za vrijeme ispita, mogućnosti korištenja zakonskih
i podzakonskih akata, da uruči kandidatima tekst zadataka te da
prisustvuje testiranju.39
Agencija, najranije 24 sata prije početka testiranja, utvrđuje sadržaj
ili sadržaje testova općeg znanja.40 Sadržaj testa se utvrđuje metodom
slučajnog odabira i takav test se primjenjuje samo na jedan konkretan
republičkim, a kasnije federalnim organom uprave nadležnim za poslove uprave.
35 Član 3. stav 3. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita općeg
znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji Bosne i
Hercegovine.
36 Član 4. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita općeg znanja i
stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji Bosne i Hercegovine.
37 Član 5. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita općeg znanja i
stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji Bosne i Hercegovine.
38 Čl. 6. i 7. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita općeg znanja i
stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji Bosne i Hercegovine.
39 Član 8. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita općeg znanja i
stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji Bosne i Hercegovine.
40 Član 10. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita općeg znanja i
stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji Bosne i Hercegovine.
46 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ispit općeg znanja, odnosno na svaki naredni ispit općeg znanja se
priprema sadržaj novog testa iz elektronske baze podataka koju vodi
Agencija.
Agencija obavještava kandidate koji su obavezni polagati ispit općeg
znanja, tj. one kandidate koji nisu položili stručni upravni ispit, javni
ispit za državne službenike u institucijama Bosne i Hercegovine
ili pravosudni ispit, o datumu, vremenu i mjestu održavanja ispita
najmanje pet dana prije termina ispita. Obavještavanje se može
izvršiti pismeno ili elektronskom poštom (obavijest na službenoj
internet stranici Agencije) ili na drugi prigodan način, sa tim da se
svaki od navedenih načina obavještavanja smatra urednim.41
Ispit općeg znanja polaže se u vidu testa sačinjenog od pitanja na koja
je ponuđeno više odgovora (najčešće tri) od kojih je jedan tačan.42
Test se sastoji od ukupno 42 pitanja, a vrijeme za rješavanje testa
iznosi najduže jedan sat.43
Kandidat prilikom rješavanja testa treba odgovoriti na svako pitanje
označavanjem samo jedne od ponuđenih opcija.44
Naime, prilikom predaje završenog testa, službeno lice Agencije
koje je prisutno testiranju provjerava da li je kandidat odgovorio
na svako pitanje, odnosno da li je izabran jedan od ponuđenih
odgovora, iz razloga spriječavanja eventualnih zloupotreba, te
u slučaju da nije odgovoreno na neko ili neka od ponuđenih
odgovora, službeno lice Agencije će upozoriti kandidata da je
potrebno odgovoriti na neodgovorena pitanja i neće mu prihvatiti
test kao završen sve dok ne budu odgovorena sva pitanja, odnosno
ne bude izabran jedan od ponuđenih odgovora na svako pitanje u
testu.
Prilikom rješavanja testa kandidatu je zabranjeno korištenje stručne
literature, elektronskih, tehničkih ili drugih pomagala.45
Nakon završenog ispita, Agencija pristupa ocjenjivanju testova.
Agencija objavljuje rezultate testova na oglasnoj ploči i obavještava
kandidate o rezultatima koje su postigli.
Kandidat je položio ispit ako tačno odgovori na najmanje dvije
trećine pitanja.
Test se sastoji od ukupno 42 pitanja, a vrijeme za rješavanje testa
iznosi najduže jedan sat.
Kandidat je položio ispit ako tačno odgovori na najmanje dvije trećine
pitanja.
Licu koje položi ispit općeg znanja Agencija izdaje uvjerenje o
položenom ispitu.
Uvjerenje o položenom ispitu sadrži:
■■ naziv organa,
■■ ime i prezime kandidata,
■■ godinu i mjesto rođenja,
■■ naziv fakulteta koji je završio,
41 Član 11. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita općeg
znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji Bosne i
Hercegovine.
42 Član 14. stav 1. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita
općeg znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji
Bosne i Hercegovine.
43 Član 14. st. 2. i 4. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita
općeg znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji
Bosne i Hercegovine.
44 Član 14. stav 3. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita
općeg znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji
Bosne i Hercegovine.
45 Član 14. stav 4. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita
općeg znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji
Bosne i Hercegovine.
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 47
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
■■ datum položenog ispita općeg znanja,
■■ broj i datum izdavanja uvjerenja,
■■ potpis direktora Agencije i
■■ službeni pečat.46
O položenom ispitu općeg znanja Agencija vodi evidenciju. Evidencija
se vodi u obliku knjige koja mora biti uvezana i ovjerena, a stranice
označene rednim brojevima.
Ovjeru knjige vrši direktor Agencije.
U evidenciji se upisuju podaci o kandidatu: ime i prezime, godina
rođenja, naziv fakulteta koji je završio, datum polaganja ispita općeg
znanja, ocjena uspjeha na ispitu, broj, datum i mjesto izdavanja
uvjerenja.
Evidencijska knjiga se čuva trajno.
2. - Stručni ispit
Nakon uspješno završenog i položenog ispita općeg znanja, kandidati
polažu stručni ispit.
Lica koja su položili stručni upravni ispit, javni ispit za državne
službenike u institucijama Bosne i Hercegovine ili pravosudni
ispit, a koja su se prijavila na javni konkurs polažu samo stručni
ispit.
Stručni ispit polažu sva lica koja kao kandidati konkurišu na radna
mjesta državnih službenika u organima državne službe u Federaciji
BiH.47
Za razliku od ispita općeg znanja, kome je cilj utvrditi da li kandidati
posjeduju dovoljan stepen znanja iz oblasti javne uprave koja su
neophodna za obavljanje poslova državnog službenika, cilj stručnog
ispita je provjera sposobnosti kandidata za rad na konkretnom
radnom mjestu na koje se prijavio.48
Stručni ispit se sastoji od dva dijela:
■■ pismeni dio,
■■ usmeni dio (intervju).49
Agencija obavještava kandidate o datumu, vremenu i mjestu polaganja
stručnog ispita i propisima iz kojih će biti odabrana pitanja za test,
na isti način kako je to propisano i za ispit općeg znanja (pismeno
ili elektronskom poštom, obavijesti na službenoj internet stranici
Agencije) ili na drugi prigodan način, sa tim da se svaki od navedenih
načina obavještavanja smatra urednim).50
2.1. – Komisija za izbor
Stručni ispit polaže se pred komisijom za izbor, koju imenuje direktor
Agencije za svaki pojedini konkurs u skladu sa odredbama Zakona o
državnoj službi51 (ad hoc komisija).
46 Član 17. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita općeg
znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji Bosne i
Hercegovine.
47 Član 18. stav 1. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita
općeg znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji
Bosne i Hercegovine.
48 Član 18. stav 2. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita
općeg znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji
Bosne i Hercegovine.
49 Član 18 stav 3. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita općeg
znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji Bosne i
Hercegovine.
50 Član 18. stav 4. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita
općeg znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji
Bosne i Hercegovine.
51 Članom 27. stav 2. Zakona o državoj službi u FBiH je propisano da „Komisiju
za izbor sačinjava najmanje tri člana, od kojih su dva člana državni službenici
iz organa državne službe, od kojih je jedan predstavnik sindikata, na koji
se javni konkurs odnosi i koji imaju akademsko i profesionalno iskustvo u
48 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Komisija za izbor najčešće broji pet članova, od toga su dva člana
državni službenici iz organa državne službe na koji se javni konkurs
odnosi i tri člana se imenuju sa liste eksperata koju utvrdi Agencija.
Svaki prijavljeni kandidat može tražiti i dobiti od Agencije imena
članova komisije za izbor.52
Nakon dobijanja imena članova komisije za izbor, svaki prijavljeni
kandidat može od odbora za žalbe da zatraži izuzimanje bilo kojeg
člana komisije za izbor na osnovu:
a) sukoba interesa iz člana 19. Zakona o državnoj službi53;
b) očiglednog rizika od predrasuda i pristrasnosti;
c) nedostatka neophodnog stručnog znanja.54
U skladu sa odredbama Zakona o državnoj službi, proces zapošljavanja
se neće obustaviti tokom ispitivanja navoda za izuzimanje člana
komisije za izbor. U slučaju da odbor za žalbe ili nadležni sud to zatraže,
cjelokupni proces prijema kandidata bit će proglašen nevažećim. Tada
Agencija ponovo organizuje postupak javnog konkursa u skladu sa
Zakonom o državnoj službi.55
2.2. – Pismeni dio stručnog ispita
Pismeni dio stručnog ispita kandidati polažu u vidu testa koji se sastoji
od određenog broja pitanja i to:
1. za rukovodeće državne službenike – 14 pitanja,
2. za ostale državne službenike – 10 pitanja.56
oblastima obuhvaćenim procesom javnog konkursa, dok se ostali članovi imenuju
sa liste eksperata koju utvrdi Agencija“.
52 Član 28. stav 2. Zakona o državnoj službi i član 19. stav 2. Uredbe o uslovima,
načinu i programu za polaganje ispita općeg znanja i stručnog ispita za kandidate
za državnu službu u Federaciji Bosne i Hercegovine.
53 Član 19. Zakona o državnoj službi u FBiH, koji se odnosi na nespojivosti sa dužnostima
državnog službenika, glasi:
1. Državni službenik ne smije da obavlja dužnost, aktivnost ili da bude na položaju koji dovodi do
sukoba interesa sa njegovim službenim dužnostima, a naročito:
a) državni službenik ne smije da obavlja dodatnu djelatnost za koju se plaća nadoknada, osim
u slučaju kada je to odobrio rukovodilac organa državne službe. Vlada Federacije donosi
podzakonski akt kojim se propisuju slučajevi u kojima se može dati ovakvo odobrenje;
b) državni službenik koji je razriješen dužnosti u roku od dvije godine od dana razrješenja sa
dužnosti ne može se zaposliti kod poslodavca kojem je bio redovni pretpostavljeni, odnosno
ne može se zaposliti u firmi nad čijim radom je provodio redovan pregled. On takođe ne smije
primati bilo kakvu nadoknadu od tog poslodavca ili firme u roku od dvije godine od dana
razrješenja sa dužnosti;
c) s izuzetkom rukovodećih državnih službenika, smatrat će se da je državni službenik na
odsustvu iz državne službe od trenutka kada je potvrđena njegova kandidatura za javnu
funkciju na koju se bira direktno ili indirektno, ili od trenutka kada je imenovan na položaj
u bilo kojem zakonodavnom ili izvršnom organu na bilo kojem nivou vlasti u Federaciji i u
Bosni i Hercegovini. U tom slučaju, rukovodeći državni službenik podnosi ostavku na mjesto
u državnoj službi;
d) državni službenik iz stava 1. tačke c) ovog člana, s izuzetkom rukovodećih državnih službenika,
može se vratiti na isto ili slično radno mjesto u istom ili drugom organu državne službe
najkasnije u roku od jednog mjeseca od nastupanja sljedećih slučajeva: neuspjeha na
izborima, završetka mandata i prestanka funkcije u zakonodavnom ili izvršnom organu na
bilo kojem nivou vlasti u Federaciji i u Bosni i Hercegovini;
e) državni službenik ne može biti član upravnih i drugih odbora političkih stranaka i ne smije da
slijedi uputstva političkih stranaka.
2. U skladu s ovim zakonom, prilikom postavljenja na radno mjesto državnog službenika, državni
službenik podastrijet će sve informacije o imovini na raspolaganju državnog službenika.
3. Svi podaci iz stava 2. ovog člana se čuvaju u evidenciji Registra državne službe, u
skladu sa propisima o zaštiti podataka koji su na snazi u Federaciji.
54 Član 28. stav 3. Zakona o državnoj službi u FBiH.
55 Član 28. stav 4. Zakona o državnoj službi u FBiH.
56 Član 20. stav 1. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita općeg
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 49
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Za svako pitanje na testu ponuđena su tri ili četiri opcijska odgovora.57
Kandidat prilikom rješavanja testa treba odgovoriti na svako pitanje
označavanjem samo jedne opcije. Svaki tačan odgovor na pitanje
ocjenjuje se sa jednim bodom.58
Pitanja iz pismenog dijela stručnog ispita odnose se na oblast i vrstu
poslova kojoj pripada radno mjesto na koje kandidat konkuriše,59
odnosno obuhvataju pitanja iz opisa poslova tog radnog mjesta
navedenih u javnom konkursu.
Komisija za izbor utvrđuje pitanja za pismeni dio stručnog
ispita, najranije dva sata prije testiranja.60
Kao i prilikom rješavanja ispita općeg znanja, za rješavanje testa
na pismenom dijelu stručnog ispita kandidat ima na raspolaganju
jedan sat te, također, ne smije koristiti bilo kakvu literaturu,
elektronsko, tehničko ili drugo pomagalo za rješavanje testa.61
Nakon završenog testiranja, komisija za izbor odmah pristupa
ocjenjivanju kandidata.
Kandidat stiče pravo da pristupi usmenom dijelu stručnog
ispita (intervju) za prijavljeno radno mjesto ako njegov ukupan broj
bodova na pismenom dijelu stručnog ispita iznosi 70 % maksimalnog
broja bodova.62
Pismeni dio stručnog ispita je eliminatoran, te u slučaju da
kandidat ne ostvari 70% od maksimalnog broja bodova ne može
pristupiti usmenom dijelu stručnog ispita, odnosno ne može se
naći na listi uspješnih kandidata.
2.3. – Usmeni dio stručnog ispita (intervju)
Komisija za izbor odmah obavještava kandidate o rezultatima
pismenog dijela stručnog ispita i obavještava ih o održavanju
intervjua. Nakon toga, kandidat koji je uspješno položio pismeni dio
stručnog ispita, pristupa intervjuu na kojem mu članovi komisije za
izbor postavljaju određeni broj pitanja.63
Broj pitanja koji se postavljaju na intervjuu utvrđuje komisija za
izbor i imaju za cilj da utvrde personalne karakteristike i iskazano
predznanje i sposobnosti kandidata za obavljanje poslova konkretnog
radnog mjesta na koje se prijavio.
Također, pitanja se mogu odnositi i na radno iskustvo kandidata,
njegovu stručnu spremu, kvalifikacije, sklonost kandidata za
timski rad i usvajanje novih znanja vezano za određeno mjesto,
znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji Bosne i
Hercegovine.
57 Član 20. stav 2. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita
općeg znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji
Bosne i Hercegovine.
58 Član 20. st. 3. i 4. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita
općeg znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji
Bosne i Hercegovine.
59 Član 21. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita općeg
znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji Bosne i
Hercegovine.
60 Član 22. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita općeg
znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji Bosne i
Hercegovine.
61 Član 23. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita općeg
znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji Bosne i
Hercegovine.
62 Član 24. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita općeg
znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji Bosne i
Hercegovine.
63 Čl. 25. i 26. stav 1. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita
općeg znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji
Bosne i Hercegovine.
50 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
djelatnost organa na koju se javni konkurs odnosi, kao i oblasti
državne uprave, državne službe i drugih oblasti koje mogu biti u
vezi sa radnim mjestom, kao i druge informacije koje je kandidat
naveo u svojoj prijavi.64
Intervju ne može biti duži od 30 minuta, a komisija za izbor vodi
zapisnik o toku intervjua sa svim kandidatima, dok se ocjena
kandidata vrši na posebno utvrđenom obrascu.65
Kandidata na usmenom dijelu stručnog ispita ocjenjuje svaki član
komisije za izbor dodjeljujući mu određeni broj bodova, a najviše 40
bodova.66
Konačnu ocjenu kandidata na intervjuu čini zbir bodova datih od
strane svakog člana komisije za izbor podijeljen sa brojem članova
komisije.67
Broj bodova utvrđen na gore navedeni način, podijeljen sa
maksimalnim brojem bodova, predstavlja procenat osvojenih
bodova na intervjuu.68
To znači da ukupan broj bodova datih od svakog pojedinačnog člana
komisije za izbor (koji predstavljaju konačnu ocjenu kandidata),
podijeljen sa maksimalnim mogućim brojem bodova koji se mogu
ostvariti na intervju (to je 40 bodova, bez obzira koliko članova
brojila komisija za izbor, a najčešće broji pet članova), predstavlja
procentualni broj ostvarenih bodova na intervjuu.
U situacijama kada se kandidat prijavio na dva ili više radnih mjesta
različitog nivoa unutar iste oblasti, komisija za izbor će dati odvojene
ocjene za svako od ovih mjesta, u zavisnosti od specifičnih uslova koji
se traže za ta radna mjesta.69
2.4. – Rezultati stručnog ispita
Kao ukupan rezultat stručnog ispita, objedinjavaju se bodovi,
odnosno procenti pismenog dijela ispita i bodovi, odnosno procenti
intervjua i podijeljeni sa dva čine ukupan rezultat, odnosno procenat
osvojenih bodova na stručnom ispitu.
Zbir procenata ostvaren na pismenom dijelu stručnog ispita i
intervjuu, podijeljen sa dva, predstavljaju ukupan procenat osvojenih
bodova na stručnom ispitu kandidata.70
Nakon završenog testiranja, odnosno nakon pismenog dijela
stručnog ispita i intervjua, Komisija za izbor sačinjava listu u skladu
sa postignutim rezultatima na stručnom ispitu.71
64 Član 26. stav 3. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita
općeg znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji
Bosne i Hercegovine.
65 Član 26. st. 4, 5. i 6. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita
općeg znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji
Bosne i Hercegovine.
66 Član 27. stav 1. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita
općeg znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji
Bosne i Hercegovine.
67 Član 27. stav 2. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita
općeg znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji
Bosne i Hercegovine.
68 Član 27. stav 3. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita
općeg znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji
Bosne i Hercegovine.
69 Član 27. stav 4. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita
općeg znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji
Bosne i Hercegovine.
70 Član 28. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita općeg
znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji Bosne i
Hercegovine.
71 Član 29. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita općeg
znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji Bosne i
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 51
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Listu uspješnih kandidata čine kandidati koji su na stručnom
ispitu postigli najmanje 70% od ukupnog broja bodova.72
Kada se sačini lista uspješnih kandidata, tada je postupak testiranja
po javnom konkursu završen.
Postavljenje i imenovanje državnog službenika
Agencija dostavlja listu uspješnih kandidata rukovodiocu organa
državne službe u čije ime je proveden javni konkurs.73
Postavljenje državnog službenika vrši rukovodilac organa državne
službe, uz prethodno pribavljeno mišljenje Agencije, sa liste uspješnih
kandidata koji su prošli javni konkurs.74
Postavljenje državnog službenika se vrši u skladu sa Zakonom o
državnoj službi i Pravilnikom o jedinstvenim kriterijima, pravilima i
postupku imenovanja i postavljenja državnih službenika u organima
državne službe Federacije Bosne i Hercegovine.75
Lista uspješnih kandidata sačinjava se po abecednom redu.76
Listu uspješnih kandidata Agencija dostavlja rukovodiocu organa
državne službe na čiji zahtjev je proveden javni konkurs, u roku od
tri dana od dana sačinjavanja liste uspješnih kandidata.77
Nakon prijema liste uspješnih kandidata, rukovodilac organa državne
službe, uz prethodno pribavljeno mišljenje Agencije, postavlja
kandidata sa liste uspješnih kandidata za kojeg procijeni da će
najbolje obavljati poslove radnog mjesta na koje se vrši postavljenje.78
Rukovodilac organa državne službe dužan je, u roku od pet dana
od dana prijema liste uspješnih kandidata, da zatraži od Agencije
mišljenje o postavljenju kandidata za državnog službenika.
Smatramo da, u slučajevima kada su kandidati priložili dokaze o
pravima utvrđenim drugim zakonom (kao što je ranije navedeno
pravo prvenstva u zapošljavanju), rukovodilac organa državne
službe, prilikom dostave liste uspješnih kandidata, treba biti upoznat
s ovim pravima kandidata, kako bi morao uzeti i te činjenice u obzir
prilikom odlučivanja o izboru kandidata.
U slučaju da rukovodilac organa državne službe ne zatraži mišljenje
u navedenom roku, Agencija će u roku od pet dana dati mišljenje o
postavljenju kandidata za državnog službenika koji je na stručnom
ispitu postigao najbolji rezultat.79
Postavljenje državnog službenika se vrši rješenjem koje se objavljuje
na oglasnoj tabli organa državne službe i dostavlja državnog
Hercegovine.
72 Član 30. stav 1. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita
općeg znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji
Bosne i Hercegovine.
73 Član 30. stav 2. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita
općeg znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji
Bosne i Hercegovine.
74 Član 31. stav 1. Zakona o državnoj službi u FBiH.
75 Pravilnik o jedinstvenim kriterijima, pravilima i postupku imenovanja i
postavljenja državnih službenika u organima državne službe Federacije Bosne
i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj /13).
76 Član 2. stav 3. Pravilnika o jedinstvenim kriterijima, pravilima i postupku
imenovanja i postavljenja državnih službenika u organima državne službe
Federacije Bosne i Hercegovine.
77 Član 2. stav 4. Pravilnika o jedinstvenim kriterijima, pravilima i postupku
imenovanja i postavljenja državnih službenika u organima državne službe
Federacije Bosne i Hercegovine.
78 Član 3. Pravilnika o jedinstvenim kriterijima, pravilima i postupku imenovanja
i postavljenja državnih službenika u organima državne službe Federacije Bosne
i Hercegovine.
79 Član 4. Pravilnika o jedinstvenim kriterijima, pravilima i postupku imenovanja
i postavljenja državnih službenika u organima državne službe Federacije Bosne
i Hercegovine.
52 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
službeniku. Prije preuzimanja dužnosti, postavljeni državni
službenik prima pismeni opis svog radnog mjesta i opis uslova
službe.80
Rješenje o postavljenju sadrži:
■■ ime i prezime državnog službenika;
■■ naziv organa državne službe u koji je državni službenik postavljen;
■■ naziv radnog mjesta i platni razred.81
Rukovodilac organa državne službe donijet će rješenje o
postavljenju državnog službenika u roku od osam dana od dana
dostave pribavljenog mišljenja Agencije.82
Rješenje o postavljenju državnog službenika dostavlja se
državnom službeniku koji je postavljen i Agenciji, te se objavljuje na
oglasnoj tabli organa državne službe.83
Ostale kandidate koji su učestvovali na javnom konkursu
Agencija pismeno obavještava o rezultatima konkursa. Takvo
obavještenje ima karakter zaključka u upravnom postupku i protiv
njega se može izjaviti žalba Odboru državne službe Federacije Bosne
i Hercegovine, u roku od 15 dana od dana prijema obavijesti.84
Agencija, pored obavijesti ostalih kandidata koji su učestvovali
na javnom konkursu, sačinjava rezervnu listu.85
Rezervnu listu čine svi ostali uspješni kandidati prema
abecednom redu, osim kandidata koji je postavljen na odgovarajuće
radno mjesto. Rezervna lista za određeno mjesto važi sve dok
postavljeni državni službenik ne prođe probni period, u skladu sa
Zakonom o državnoj službi.
Prvo zapošljavanje u državnoj službi
Kada se radi o prvom zapošljavanju u organu državne službe,
državni službenik prolazi period probnog rada. Period probnog rada
državnog službenika obuhvata period uvođenja u posao i period
obavljanja dužnosti i ukupno traje šest mjeseci.86
Imenovanje rukovodioca uprave ili upravne organizacije
Kada se radi o imenovanju rukovodioca organa državne službe koji je
državni službenik (rukovodeći državni službenici), a koji se imenuje
nakon provedenog javnog konkursa, postupak imenovanja se provodi
na isti način kao i postupak postavljenja državnog službenika, u skladu
sa odgovarajućim odredbama Pravilnika o jedinstvenim kriterijima,
pravilima i postupku imenovanja i postavljenja državnih službenika
u organima državne službe Federacije Bosne i Hercegovine.87
80 Član 31. stav 4. Zakona o državnoj službi u FBiH.
81 Član 31. stav 5. Zakona o državnoj službi u FBiH.
82 Član 6. Pravilnika o jedinstvenim kriterijima, pravilima i postupku imenovanja
i postavljenja državnih službenika u organima državne službe Federacije Bosne
i Hercegovine.
83 Član 7. Pravilnika o jedinstvenim kriterijima, pravilima i postupku imenovanja
i postavljenja državnih službenika u organima državne službe Federacije Bosne
i Hercegovine
84 Član 8. Pravilnika o jedinstvenim kriterijima, pravilima i postupku imenovanja
i postavljenja državnih službenika u organima državne službe Federacije Bosne
i Hercegovine.
85 Član 9. Pravilnika o jedinstvenim kriterijima, pravilima i postupku imenovanja
i postavljenja državnih službenika u organima državne službe Federacije Bosne
i Hercegovine.
86 Član 32. stav 1. Zakona o državnoj službi.
87 Čl. 5, 6. i 7. Pravilnika o jedinstvenim kriterijima, pravilima i postupku
imenovanja i postavljenja državnih službenika u organima državne službe
Federacije Bosne i Hercegovine.
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 53
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Nedim Mehmedović, dipl. iur.
MUP Kantona Sarajevo
REDOVNI I NAKNADNI UPIS
ČINJENICE SMRTI U MATIČNU
KNJIGU UMRLIH, PREMA ZAKONU O
MATIČNIM KNJIGAMA FBiH
SIŽE
Tekst tematizira pitanje smrti, odnosno redovni i naknadni upis činjenice
smrti u matičnu knjigu umrlih u Federaciji BiH, ukazuje na postojeće pravne
i praktične probleme, te predlaže konkretna rješenja kako bi građani ostvarili
svoja prava na što lakši način. Tekst je namijenjen prije svega uposlenicima
u organima uprave u Federaciji BiH koji neposredno rade na poslovima
redovnih i naknadnih upisa u matičnu knjigu umrlih, u općinskim / gradskim
službama za opću upravu, uposlenicima u sudovima i advokatima, doktorima
medicine i drugim licima.
Ključne riječi: Zakon o matičnim knjigama, Porodični zakon FBiH, Krivični zakon
FBiH, smrt, potvrda o smrti, osnovni i naknadni upis, matična knjiga umrlih,
izvod iz matične knjige umrlih, smrtovnica, rok(ovi), smrtna kazna, nalazak leša,
zapisnik o nalasku leša, lica pod međunarodnom zaštitom
Skraćenice i drugi nazivi: ZMK - Zakon o matičnim knjigama, UNVMK
- Uputstvo o načinu vođenja matičnih knjiga, ZLI - Zakon o ličnom imenu,
MKR - Matična knjiga rođenih, M/KD – Matična / knjiga državljana, MKV Matična knjiga vjenčanih, MKU - Matična knjiga umrlih, PZFBIH - Porodični
zakon FBiH, KZFiH - Krivični zakon FBiH, ZUP - Zakon o upravnom postupku
i Pravilnik o obrascima prijave rođenja djeteta i potvrde o smrti
I – Uvodni dio
Smrt predstavlja kraj života, odnosno smrt je prestanak svih bioloških funkcija koje određuju
živi organizam. Sva ljudska bića, kao i životinje, od rođenja su podložna neizbježnom
procesu starenja i umiranja. Zvuči paradoksalno, ali je istinito da precizna medicinska
definicija ljudske smrti postaje sve problematičnijom što je veći razvoj i napredak nauke
i tehnologije. Hiljadama godina religijske tradicije i filozofske rasprave na različite načine
tumače smrt.
U literaturi uglavnom se spominju sljedeći pogledi na smrt: medicinski, religijski, filozofski
i pravni.
Ars moriendi ili življenje sa mogućnosti i neizbježivosti smrti osnova je medicinskog stava
prema smrti. Jedan od najvećih neurologa W. Penfield kaže: „U određenim situacijama,
i pored našeg saosjećanja i dužnosti, potrebno je besmislene i skupe terapeutske metode
napustiti. Ako čovjek mora umrijeti, on ima na to pravo i pravo je da na miru umre, ako
za to izražava jasnu želju. Aktivnu pomoć u umiranju nije dozvoljeno pružiti, ali je uvijek
moguće pasivnu patnju umiranja olakšati i skratiti.“1
Međutim, treba naglasiti da pomoć ljekara može biti usmjerena samo prema životu, ni
u kom slučaju pomoć u smrti. Etički princip medicinara je da pomaže, da liječi, što je i
sadržano u poznatoj izreci škole u Salernu „medicus curat, natura sanat“.2 Medicinar po
1 Vidi članak dr. Riste Bokonjića, objavljen u stručnom časopisu „Pravna misao“, pod naslovom „Medicinskopravni i sociološki aspekt samoubistva i eutanazije“, Sarajevo, 1983, br. 1-2, str. 42.
2 „Ljekar liječi, priroda izliječi.“
54 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
etici svoga poziva ni u kom slučaju ne smije naškoditi oboljelom.
„Primum non nocere“3 je stari princip antičkih ljekara, jedno od
osnovnih načela medicinske etike. Dakle, suzbijanje bola i patnji je
jedno od čestih i veoma važnih zadataka ljekara, ali uvijek u svrhu
života, a ni u kom slučaju upravljeno ka smrti. Medicinska etika,
kao etika poziva ne priznaje pravo na pomoć u smrti, ma čime
bilo pravdano. Međutim, pravna regulativa je drugačija, jer sve što
je pravom dopušteno, ne znači da je i etično. Smrt se inače smatra
jednim od najznačajnijih događaja u ljudskom životu, usporediva
samo sa njenim opozitom, tj. sa rađanjem novog ljudskog bića.
Uočena je težnja čovjeka da prevaziđe granicu smrti i to je njegova
stalna i bitna osobina.
U ovom tekstu osvrnut ćemo se samo na pravno gledanje činjenice
smrti i upis smrti (redovni i naknadni) u MKU u Federaciji Bosne i
Hercegovine, prema ZMK-u.
II - Pravni pogledi na činjenicu smrti
Latini su razlikovali umiranje (letum) od smrti (mors). Letum bi
značilo umiranje ili, bolje kazano, odumiranje, a mors konačnu smrt.
Odnosno, smrt je stanje, dok je umiranje događanje ili prelaz iz života
u smrt. U pravnim naukama „pravo na smrt“ je bilo upoređivano
sa pravom na življenje, i još postoje zagovornici gledišta da je smrt
lična stvar umirućeg, odnosno subjekta, ali kao što je pravo na
življenje lično i socijalno / zajedničko pravo, tako i fenomen smrti
ima značajnu društvenu implikaciju. Čovjek ne dolazi u život svojom
voljom, ne bira mjesto rođenja, roditelje, socijalne okolnosti u kojima
će se roditi, živi ga samo djelimično po svojoj volji, a gotovo po
pravilu ne umire po svojoj slobodnoj volji. Fenomen smrti prekida
ljudsko djelovanje, bitisanje, stvaralaštvo i njegovo komuniciranje sa
okolinom, rodbinom, društvom, itd. Smrt nije irelevantna za okolinu
u moralnom, materijalnom i psihološkom smislu. Uspostavljanjem
modernih država, preko države smrt pojedinca postaje itekako
društvena kategorija, posebno u pravnim sistemima gdje država ima
monopol na smrt i smrtnu kaznu.
Kada je u pitanju eutanazija4 najveći broj pozitivnih zakonodavstava
ne dozvoljava voljno, ljudskom odlukom, isključivanje aparature koja
takvu vrstu bolesnika održava na životu.
U pravnoj literaturi se ističe zakonodavstvo savezne države Kalifornije
u SAD, u kojoj postoji pravna mogućnost da se teškim, neizlječivim
bolesnicima, bez ikakve realne nade za poboljšanje zdravstvenog
stanja, može legalno prekinuti život isključenjem aparature bez koje
je život nemoguć.
Poznat je veliki broj latinskih izreka i citata vezanih za smrt, koji se
često koriste i u pravu, odnosno pravnim odnosima. Tako se npr.
koristi sintagma causa mortis (uzrok smrti), in articulo mortis (u
času smrti), mors certa, hora incerta (smrt je sigurna, čas smrti je
nesiguran, tj. sasvim je izvjesno da će smrt nastupiti, ali ne zna se
kad), ius vitae necisque (pravo života i smrti), koje su tokom historije
različiti staleži i moćnici sebi priskrbljivali nad svojim podanicima i
sl.
Tako se u jednoj latinskoj izreci kaže da se ne treba plašiti smrti, jer je
ona, ako i nije dobra, ipak kraj nevolja, jer je glupo propuštati radosti
života provodeći život u strahu od smrti.
Seneka kaže: „Poznat odviše svima, umire nepoznat sebi“, dok Ciceron
veli: „Starost svi žele da dočekaju, a kad su je dočekali žale se na nju.“
Kada je u pitanju moderna Evropa, jedan od pravnih stubova EU je
Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja za
naš pravni poredak ima nadnacionalni / supranacionalni karakter, te je
u kontekstu teme koju obrađujemo bitan njen Protokol 6 - ukidanje smrtne
3 „Prvenstveno: Ne nanijeti štetu.“
4 Grč. – lahka i bezbolna smrt neizlječivih bolesnika izazvana narkotičkim
sredstvima. Zedler u svome Leksikonu jasno definiše eutanaziju, navodeći da
pojam dolazi od grčkog eu - dobra i tanatos - smrt.
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 55
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
kazne. U ranijem, jugoslovenskom pravnom sistemu smrtna kazna je
postojala, a 1998. godine je brisana iz krivičnog zakonodavstva FBiH,
iz razloga usklađivanja sa pomenutom konvencijom.
U upravnom postupku, ukoliko u toku postupka nastupi smrt stranke,
postupak se može obustaviti ili nastaviti, zavisno od prirode upravne
stvari koja je predmet postupka. Ako se prema prirodi upravne stvari
postupak ne može nastaviti, organ će obustaviti postupak zaključkom
protiv kojeg je dopuštena posebna žalba.
U krivičnom pravu, krivična djela protiv života i tijela jesu sva
ona koja imaju za posljedicu smrt ili tjelesnu povredu nekog
lica, prouzrokovanu protivpravnom radnjom drugog lica. Cilj
inkriminacije kod svih krivičnih djela ove vrste jeste jedino zaštita
života i tijela građana, kao vrijednosti od prvorazrednog društvenog
značaja.5
Ukoliko tokom krivičnog postupka umre osumnjičeni ili optuženi,
postupak će se rješenjem obustaviti.
U nasljednom pravu nasljednik postaje vlasnik momentom smrti
ostavioca. Tim momentom nasljednik postaje i posjednik (tzv.
idealni posjednik), iako de facto ne drži stvar u svom posjedu, i od
tog momenta pripadaju mu sva vlasnička prava i prava posjeda,
uključujući prava na zaštitu.
Kada su u pitanju autorska prava ista se štite za života autora i 70
godina nakon smrti autora. U tom periodu može se tražiti sudska
zaštita prava. U slučaju zakonskog nasljeđivanja autora, imovinska
prava nasljeđuju samo: njegova djeca, bračni partner i roditelji.
Ukoliko nema nasljednika, autorska imovinska prava postaju državno
vlasništvo. Prije smrti autora, autorska moralna prava mogu štititi
organizacije autora (npr. udruženja književnika, filmskih radnika,
muzičara, itd.). Takvu zaštitu mogu preuzeti na sebe i akademije
nauka i umjetnosti, a po prestanku autorskih prava autora, one su
garant da štiteći autorska moralna prava autora ujedno štite i javni
interes. Dakle, poslije smrti autora nasljednici (kako zakonski tako
i testamentarni) mogu koristiti autorska imovinska prava samo u
rokovima određenim Zakonom o autorskim (i srodnim) pravima,
te protekom zakonskih rokova autorsko djelo postaje slobodno djelo,
tako da se njime može koristiti svaka osoba, bez ograničenja.
Kada je u pitanju porodično pravo, materinstvo i očinstvo može se
priznati pred: matičarem, organom starateljstva, sudom, notarom, a
može biti dato i u testamentu. Također, može biti dato i poslije smrti
djeteta, ali pod uslovom da je umrlo dijete ostavilo potomstvo. Očinstvo
se može priznati i prije rođenja djeteta, ali to priznanje proizvodi
pravne posljedice samo ako je dijete rođeno živo. Uzgred rečeno,
priznanje materinstva i očinstva je neopozivo.
Kada je u pitanju novčana naknada nematerijalne štete, ona se u
pravilu dosuđuje za pretrpljene:
1. Fizičke bolove,
2. Psihičke (duševne) bolove i
3. Pretrpljeni strah.
5 Obično je sistematika ovih krivičnih djela sljedeća:
A.) Krivična djela povrede života i tijela:
a.) Krivična djela povrede života: I. Ubistvo, II. Posebna krivična djela ubistva:
ubistvo na mah, ubistvo djeteta pri porođaju i III. navođenje na samoubistvo i
pomaganje u samoubistvu,
b.) krivično djelo povrede (uništavanja) ploda: pobačaj,
c.) krivična djela povrede tijela: I. lahka tjelesna povreda i II. teška tjelesna
povreda.
B.) Krivična djela ugrožavanja života i tijela:
a.) učestvovanje u tuči, te ugrožavanje opasnim oruđem pri tuči ili svađi,
b.) krivična djela odbacivanja: I. izlaganje opasnosti, II. napuštanje nemoćnog
lica i III. nepružanje pomoći.
56 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Fizički bol može biti uzrokovan:
a.
b.
c.
d.
Tjelesnom povredom,
Operativnim zahvatom,
Za vrijeme liječenja i
Poslije završenog liječenja.
Psihički (duševni) bol može biti uzrokovan:
a. Zbog smanjene životne aktivnosti - može biti uzrokovan smanjenom
pokretljivošću ruke, noge i dr. oblicima invalidnosti kojima je
umanjena životna aktivnost,
b. Zbog unakaženosti (unakaženost u pravilu uzrokuje psihičku bol),
c. Zbog povrede ugleda, časti i slobode - naknada se dosuđuje zbog
psihičkog bola kojeg oštećeni trpi,
d. Zbog smrti ili teškog invaliditeta bliskog srodnika - pravo na
naknadu zbog smrti bliskog srodnika pripada članovima najuže
porodice (bračnom partneru, djeci i roditeljima), a braći, sestrama
i vanbračnom partneru samo ako su sa oštećenim živjeli u trajnoj
zajednici. Pravo na naknadu zbog teškog invaliditeta bliskog
srodnika ne pripada braći i sestrama, bez obzira da li su živjeli u
zajednici sa oštećenim.
e. Zbog kažnjive preljube, obljube i bludnih radnji - ako je neko
prevarom, prinudom ili zloupotrebom odnosa potčinjenosti ili
zavisnosti naveden na kažnjivu obljubu ili drugu kažnjivu bludnu
radnju, on tada ima pravo na naknadu zbog pretrpljenih duševnih
bolova.
Kada je u pitanju pretrpljeni strah on je osnov za naknadu nematerijalne
štete, ako je znatnog intenziteta i ako traje relativno duže vrijeme, tako
da opravdava dosuđenje novčane naknade.
U sporovima povodom određivanja nematerijalne štete angažuju se
vještaci - stručnjaci medicinske struke, koji utvrđuju postojanje bolova,
straha, njihov intenzitet i trajanje, itd.
Visina naknade se određuje prema okolnostima u vrijeme donošenja
presude, uz pravo tužioca (oštećenog) na zakonske zatezne kamate, od
donošenja presude pa do isplate.
Kada je u pitanju smrt dužnika ili povjerioca to je jedan od načina
prestanka obaveze, odnosno prava. Smrću dužnika ili povjerioca
obaveza ne prestaje, jer ona prelazi na nasljednike, osim u slučajevima
kada se obaveza gasi smrću dužnika ili povjerioca:
1. Ako je obaveza nastala s obzirom na lična svojstva ili lične
sposobnosti dužnika - obaveza se gasi njegovom smrću (npr.
obaveza slikara da izradi portret),
2. Ako su povjerilac i dužnik izričito u ugovoru predvidjeli da
obaveza prestaje smrću jednoga od njih i
3. Ako je priroda pravnog odnosa takva da obaveza prestaje smrću
jedne od ugovornih strana (npr. smrću primaoca izdržavanja kod ugovora o doživotnom izdržavanju).
U našem pozitivnom zakonodavstvu, postoje tri vrste dokazivanja
smrti:
■■ Dokazivanje smrti prema odredbama Zakona o matičnim knjigama,
tj. na osnovu potvrde o smrti,
■■ Dokazivanje smrti nestalih lica koja su od nadležnog organa BiH ili
enititeta evidentirana kao nestala u periodu od 30. 4. 1991. do 14. 2.
1996. godine i
■■ Proglašenje nestalog lica umrlim i dokazivanje smrti prema
odredbama Zakona o vanparničnom postupku, kada se smrt ne
može dokazati ispravom predviđenom propisima o matičnoj knjizi.
U ovome tekstu obradit ćemo samo pitanje dokazivanja smrti prema
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 57
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
odredbama Zakona o matičnim knjigama („Službene novine FBiH“,
broj 37/12), dok ćemo se pitanjima dokazivanja smrti na druga dva
pomenuta načina baviti u nekim drugim, zasebnim tekstovima.
III – Upis činjenice smrti u Matičnu knjigu umrlih - prema odredbama
Zakona o matičnim knjigama
Upis smrti za umrlo lice u MKU regulisan je sljedećim odredbama
ZMK-a: član 14. stav 2, zatim odredbama čl. 26-32, član 49. i član 54.
stav 1. tačka 3) i stav 2.
Također, tač. 113-124. UNVMK-a je detaljnije regulisan način i
postupak upisa u MKU.
- Odredbom člana 14. stav 2. ZMK-a je propisano sljedeće: „Ako
je dijete mrtvo rođeno van zdravstvene ustanove, rođenje se
mora odmah prijaviti najbližem kantonalnom ministarstvu
unutrašnjih poslova, a najkasnije u roku od 24 sata od rođenja
djeteta radi izvršenja posla iz nadležnosti tog ministarstva.“
Naime, i rođenje mrtvog djeteta upisuje se u MKR, sa podacima koji su
predviđeni za živo rođeno dijete (koji su sadržani u prijavi rođenja
djeteta), a lično ime se unosi na lični zahtjev roditelja (ovlaštenog lica).
U rubriku „Napomena“ upisuje se zabilješka: „Dijete je mrtvo rođeno“.6
- Član 25. stav 1. ZMK-a sadrži jednu, ne baš prihvatljivu inovaciju,
a to je da se prestanak braka smrću bračnog partnera u MKV vrši na
osnovu potvrde o smrti. Ranija zakonska rješenja su predviđala da, kada
je u pitanju prestanak braka smrću, se ta činjenica evidentira kroz MKV
bračnih partnera, samo na osnovu izvoda iz MKU bračnog partnera
koji je prvi preminuo. Ipak, podzakonski propis – UNVMK u tačci 111.
pruža alternativne mogućnosti u pogledu upisa prestanka braka smrću
kroz MKV bračnih partnera, na jedan od sljedećih načina: a.) na osnovu
izvještaja matičara koji vodi MKU preminulog bračnog partnera ili
b.) izvoda iz MKU preminulog bračnog partnera ili c.) potvrde o smrti
preminulog bračnog partnera.
- Podaci koji se upisuju u MKU su:
■■ podaci o smrti lica i to: lično ime umrlog, njegovo prezime prije
sklapanja braka, spol, datum, vrijeme i mjesto smrti, datum i
mjesto rođenja, JMB, bračno stanje, državljanstvo, prebivalište i
adresa stana i mjesto sahrane;
■■ lično ime bračnog partnera i njegovo prezime prije sklapanja
braka, ako je upisana ta činjenica i ako je umrli bio u braku, lično
ime roditelja umrlog, lično ime i adresa prebivališta lica koje je
prijavilo smrt, odnosno naziv zdravstvene ustanove ako je smrt
prijavila ta ustanova;
■■ proglašenje nestalog lica umrlim i podatak o smrti koji je dokazan
u sudskom postupku, utvrđivanje identiteta nepoznatog umrlog
lica, ukidanje odluke o proglašavanju lica umrlim ili ukidanje ili
izmjena sudskog rješenja o utvrđivanju smrti.
- Rok za prijavu činjenice smrti radi upisa u MKU je isti kao i za prijavu
rođenja djeteta, tj. 30 dana, od dana kad je smrt nastupila, odnosno
od dana nalaska tijela umrlog lica. Dakle, rok za redovni, neposredni,
osnovni upis u MKU je 30 dana, računajući i dan kad je smrt nastupila.
Ukoliko je istekao zakonski rok za prijavu činjenice smrti radi upisa
u MKU, onda se uvijek, uz prilaganje odgovarajućih isprava (potvrda
o smrti, izvod iz MKR, izvod iz MKV, kopija lične karte ili potvrda o
identitetu za umrlog, itd.), može izvršiti naknadni upis u MKU i to na
osnovu rješenja koje donosi organ uprave općine i grada nadležan za
matične knjige, shodno odredbi člana 49. ZMK-a.
Naime, činjenica smrti prijavljuje se odmah, a najkasnije u roku
od 24 sata od momenta smrti zdravstvenoj ustanovi, radi izdavanja
potvrde o smrti. Kada se dobije potvrda o smrti onda se činjenica
smrti prijavljuje pisano na propisanom obrascu radi upisa u MKU,
i to matičaru matičnog područja u kojem je smrt nastupila. Dakle,
prijavljivanje radi upisa smrti u MKU vrši se po mjestu smrti, i to je
osnovna činjenica o kojoj svaki matičar - prilikom vršenja osnovnog
6 Vidi više tačci 78. UNVMK-a.
58 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
upisa ili voditelj upravnog postupka - prilikom vršenja naknadnog
postupka, treba da vodi računa, po službenoj dužnosti, kako ne bi
došlo do mjesno nenadležnog upisa.
Ukoliko se ne zna gdje je smrt nastupila, činjenica smrti upisat će se
u MKU koja se vodi za mjesto gdje je nađeno tijelo umrlog lica.
Međutim, postoje i dva izuzetka kada se upis smrti vrši ne po mjestu
smrti umrlog već po mjestu sahrane / ukopa umrlog. Naime, činjenica
smrti koja je nastupila u saobraćajnom sredstvu u toku prijevoza (npr.
lice je umrlo u vozu u Visokom, na relaciji Sarajevo – Bihać, a ukopano
je u Bihaću, gdje je i živjelo, u tom slučaju upis smrti se neće izvršiti
po mjestu smrti – Visoko, već u Bihaću – gdje je umrli sahranjen/
ukopan), kao i smrt koja je nastupila zbog saobraćajne nezgode (npr.
dogodila se teška saobraćajna nezgoda na Ilidži, kojom prilikom su
se zbog prevelike brzine, usljed konzumiranja alkohola oba vozača,
sudarila dva putnička motorna vozila, kojom prilikom je nastupila
smrt kod oba vozača na mjestu saobraćajne nezgode. Jedan vozač je
sahranjen/ukopan u Živinicama, dok je drugi sahranjen/ukopan u
Zenici, na porodičnim grobljima. Obojica su živjela i radila na Ilidži.
I u ovom slučaju upis smrti se neće izvršiti po mjestu smrti – Ilidža,
već u Živinicama, odnosno Zenici, gdje su poginuli sahranjeni/
ukopani) upisuje se u MKU koja se vodi za mjesto gdje se umrli
sahranjuje. Svakako, u oba slučaja / izuzetka (upisa smrti koja je
nastupila u saobraćajnom sredstvu u toku prijevoza i upisa smrti koja
je nastupila zbog saobraćajne nezgode), bilo da se radi o osnovnom ili
naknadnom upisu u MKU, potrebno je za upis, pored potvrde o smrti,
obavezno tražiti: potvrdu pokopnog društva ili vjerske zajednice
- kao dokaz gdje je umrli sahranjen/ ukopan i zapisnik policije o
izvršenom uviđaju - u kojem je konstatovano da je smrt nastupila
u saobraćajnom sredstvu u toku prijevoza, odnosno u saobraćajnoj
nezgodi na licu mjesta.
Međutim, i prednje pomenuta dva izuzetka imaju svoje specifičnosti.
Naime, ako se lice koje je umrlo na teritoriji Federacije sahranjuje /
ukopava u: inostranstvu ili Republici Srpskoj ili Brčko Distriktu BiH,
činjenica smrti se prijavljuje matičaru matičnog područja u kojem je
smrt nastupila i upisuje u MKU koja se vodi za to mjesto.
- Lica koja su ovlaštena za prijavljivanje smrti su: članovi porodice,
odnosno članovi domaćinstva sa kojima je umrli živio. Ako njih
nema ili su u nemogućnosti da to učine, činjenicu smrti dužna su
prijaviti druga lica sa kojima je umrli živio ili drugi članovi porodice
koji su saznali za smrt, odnosno lica u čijem je stanu smrt nastupila.
Ako nema ni ovih lica činjenicu smrti dužno je prijaviti lice koje je
prvo saznalo za smrt. Čak i matičar je dužan, ako na bilo koji način
sazna za činjenicu smrti koja nije prijavljena, pokrenuti postupak za
upis smrti u MKU. Činjenicu smrti lica koje je umrlo u zdravstvenoj
ustanovi, kasarni, kazneno-popravnoj ustanovi, hotelu, internatu ili
drugoj ustanovi ili pravnom licu ili organizaciji – dužni su prijaviti
pravni subjekti u kojima je lice umrlo.
U slučaju nalaska leša, čiji identitet nije utvrđen, činjenicu smrti
dužno je prijaviti kantonalno ministarstvo unutrašnjih poslova koje
je sačinilo zapisnik o nalasku tijela umrlog lica.
- Činjenica smrti upisuje se u MKU na osnovu potvrde o smrti, koju
izdaje doktor medicine ili drugi zdravstveni radnik ovlašten za
utvrđivanje smrti (mrtvozornik), što se vrši na obrascu potvrde o smrti
čiji izgled i način izdavanja utvrđuje federalni ministar zdravstva na
osnovu člana 210. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Sl. novine FBiH“,
broj 46/10), u saradnji sa federalnim ministrom unutrašnjih poslova,
kako je to utvrđeno u članu 79. stav 2. ZMK-a.
Sahrana / ukop umrlog lica, odnosno ukop nađenog leša može se
izvršiti samo uz izdatu potvrdu o smrti.
Matičar ne smije upisati činjenicu smrti u MKU bez potvrde o smrti.
Ukoliko se radi o smrti nepoznatog lica smrt se upisuje u MKU na
osnovu potvrde o smrti i zapisnika o nalasku leša, kojeg matičaru
dostavlja kantonalno ministarstvo unutrašnjih poslova koje je
sastavilo zapisnik. U tom slučaju matičar je dužan prije upisa izvršiti
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 59
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
sravnjavanje podataka iz potvrde o smrti i zapisnika sa podacima iz
MKR i MKV, koje po službenoj dužnosti utvrđuje matičar, na način
predviđen u tačci 26. UNVMK-a, kako bi u MKU bili upisani tačni
i potpuni podaci. Ako se naknadno utvrdi identitet lica čiji je leš
nađen, upis podataka u odgovarajuće rubrike MKU izvršit će se na
osnovu rješenja kantonalnog ministarstva unutrašnjih poslova koje je
utvrdilo identitet tog lica. Zbog toga, ne treba unaprijed popunjavati
rubrike određene za upisivanje ličnih podataka umrlog, nepoznatog
lica, čiji identitet još nije utvrđen.
Svakako, ako se činjenica smrti upisuje u MKU na osnovu rješenja
suda o proglašenju nestalog lica umrlim ili rješenja o utvrđivanju
smrti, u MKU se unose podaci iz sudske odluke, a što se vrši u okviru
osnovnog upisa. Čak i u toj varijanti, kada se upis u MKU vrši na
osnovu sudske odluke, ukoliko rješenje suda ne sadrži sve podatke
potrebne za upis, a postoji mogućnost da se oni pribave, matičar
je dužan da za te podatke pribavi odgovarajuće dokaze, kako bi se
izvršio potpun upis.
- Matičar koji je izvršio upis smrti u MKU, dužan je odmah, a
najkasnije u roku tri dana od dana upisa smrti lica, upisati (sprovesti)
činjenicu smrti za umrlo lice i u MKR i u MKV, ako vodi te dvije
matične knjige. Ako matičar, koji vrši upis u MKU, ne vodi MKR i
MKV za umrlo lice, dužan je odmah, a najkasnije narednog radnog
dana pismeno obavijestiti matičara koji vodi te matične knjige, radi
upisa smrti u te knjige. Kada matičar primi to obavještenje, dužan je
odmah upisati smrt lica u njegovu MKR i MKV, u rubriku „Naknadni
upisi i zabilješke“.
- Matičar koji je upisao činjenicu smrti u MKU dužan je po službenoj
dužnosti, u roku od 15 dana, po izvršenom upisu činjenice smrti,
dostaviti nadležnom ostavinskom sudu smrtovnicu sa potrebnim
dokazima o umrlom, njegovoj imovini i nasljednicima radi
pokretanja ostavinskog postupka, što se provodi u skladu sa Zakonom
o vanparničnom postupku.
- Matičar je, također, dužan u roku od 15 dana od dana upisa smrti
u MKU, o toj činjenici pisano obavijestiti nadležno kantonalno
ministarstvo unutrašnjih poslova, koje vodi evidenciju o prebivalištu
/ boravištu i koje je izdalo ličnu kartu umrlom licu, ako je umrlo lice
posjedovalo ličnu kartu, radi obavljanja poslova iz nadležnosti tog
ministarstva.
U dopisu / obavještenju o smrti kantonalnom ministarstvu
unutrašnjih poslova treba navesti sljedeće podatke o umrlom licu:
lično ime, ime roditelja, dan, mjesec i godinu rođenja, mjesto i općinu
rođenja, odnosno grad i državu, mjesto prebivališta i adresu stana,
kao i datum smrti, redni broj upisa, stranu i godinu upisa u MKU, na
kojoj je upis smrti lica izvršen.
- Ukoliko se upis smrti izvrši u prednje pomenutom roku (30 dana)
to je tzv. redovni upis u MKU, a ukoliko je istekao zakonski rok od 30
dana za upis smrti u MKU onda se vrši tzv. naknadni upis u MKU, na
osnovu rješenja koje donosi organ uprave općine i grada nadležan za
matične knjige, shodno odredbi člana 49. ZMK-a.
- U praksi se često dešava da umrlo lice ima jedne podatke u
identifikacionim ispravama (lična karta, putna isprava, vozačka
dozvola), a druge podatke u MKR, M/KD i MKV. Imajući u vidu da
je ustaljena praksa doktora medicine da identifikacione podatke o
umrlom, u potvrdu o smrti, unose na osnovu lične karte umrlog,
preporučuje se u slučajevima neslaganja podataka u potvrdi o smrti
i ličnoj karti sa podacima iz matičnih knjiga (datum rođenja, mjesto
rođenja, imena roditelja, itd.) da se izvrši tzv. nepotpuni upis smrti u
MKU, na osnovu potvrde o smrti i lične karte umrlog lica, a da rubrike
koje ostanu nepopunjene (bračno stanje, ime i prezime bračnog
partnera, lični podaci o roditeljima) u kasnijem periodu se dopune
rješenjem u upravnom postupku, po zahtjevu ovlaštene stranke, a
najčešće na inicijativu ostavinskog sudije, kako bi se ostavina provela
do kraja.
Međutim, moguća je i druga, mnogo bolja varijanta, a to je da se u
60 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
slučaju neslaganja potvrde o smrti i lične karte umrlog i MKR, u
potvrdi o smrti ispravi pogrešni, netačni podatak, prema izvodu iz
MKR, ali bez diranja upisanog JMB-a u potvrdi o smrti, jer smrću
lica prestaje njegov pravni subjektivitet i ne može mu se poništavati
i dodjeljivati novi JMB, čime se postiže, ostvaruje tzv. potpuni upis u
MKU i provođenje smrti kroz druge matične knjige umrlog (onda se
smrt može bez problema provesti kroz MKR i MKV) i druge službene
evidencije, kao što je evidentiranje smrti lica i njegovo odjavljivanje
u bazi IDDEEA (ranija baza CIPS-a). Dakle, u tom slučaju, u rubriku
JMB u MKU se upisuje JMB iz potvrde o smrti i lične karte, dok se u
rubriku „Dan, mjesec i godina rođenja“ upisuje puni datum rođenja
iz MKR. Na taj način se, implicite, ukazuje na to da se radi o jednom
te istom licu, koje se u toku života u pravnom prometu koristilo
različitim identifikacionim podacima.
- U članu 42. stav 3. ZMK-a je previđena jedna novina, a to je da se može
izvršiti naknadni upis u MKR i za umrlo lice, a ne samo za živo lice, a
koje do momenta smrti nije upisano u MKR, kako bi se mogao izvršiti
upis činjenice smrti u MKU. Naknadni upis umrlog lica u MKR vrši se
na osnovu rješenja kojeg donosi organ po mjestu rođenja umrlog lica,
a na osnovu dokaza iz tačke 25 UNVMK-a. Time lice koje je živjelo i
umrlo, a nije bilo upisano u MKR dobiva svoj pravni identitet i kroz
osnovnu službenu evidenciju o građanima i sjećanje kada je rođeno,
od kojih roditelja, da li je stupalo u brak i sl.
- Upis nestalih lica u BiH u MKU, shodno upućujućoj normi člana
31. ZMK-a, vrši se u skladu s odgovarajućim odredbama Zakona o
nestalim licima („Sl. glasnik BiH“, broj 50/04).
- Jedna od zakonskih inovacija shodno članu 79. stav 2. ZMK-a je i
donošenje Pravilnika o obrascima prijave rođenja djeteta i potvrde
o smrti („Sl. novine FBiH“, broj 68/12 ), u kojem se na detaljan i
decidiran način pravno reguliše postupak i način prijave rođenja
djeteta koje je rođeno u/ili izvan zdravstvene ustanove, kao i način i
postupak prijave smrti.
Pomenuti pravilnik u članu 12. (poglavlje III – Potvrda o smrti) u
stavu 4. normira da se upis ličnih podataka za umrlo lice u potvrdu
o smrti vrši na osnovu isprava iz člana 8. Pravilnika. Koje su to isprave
(umrlog lica)? To su: lična karta, putna isprava/pasoš, izvod iz MKR
ili MKV, karton tražitelja azila, izbjeglički karton, karton lica pod
supsidijarnom zaštitom, potvrda identiteta za lica bez državljanstva,
itd. Javne isprave na osnovu kojih se vrši upis podataka u potvrdu o
smrti, podnose se u originalu ili ovjerenoj kopiji. Može se reći da je ovo
jedna od dobrih podzakonskih inovacija, jer se olakšava utvrđivanje
identiteta umrlog lica i upis podataka u potvrdu o smrti, a na osnovu
nje, upis u MKU. Ranija ustaljena medicinska praksa je bila da se
upis podataka u potvrdu o smrti vršio isključivo na osnovu lične karte
umrle osobe, što je znalo stvarati velike probleme za članove porodice
umrlog, ukoliko nisu posjedovali identifikacioni dokumenat umrlog lica
– ličnu kartu. Moje lično gledanje na upis podataka u potvrdu o smrti
umrlog lica je da se istovremeno vrši na osnovu lične karte, izvoda
iz MKR i izvoda iz MKV umrlog. Na taj način bi se dobila „ispravna“
potvrda o smrti sa potpunim i tačnim podacima umrlog. Čak, ukoliko
bi se desilo, da prilikom sravnjavanja podataka iz lične karte i izvoda
iz MKR i MKV umrlog, neki podaci se ne slažu (datum, mjesto / općina
rođenja, ime oca, ime majke i sl.), doktor medicine ili drugi ovlašteni
zdravstveni radnik ovlašten za utvrđivanje smrti, može npr. u slučaju
neslaganja JMB iz lične karte umrlog sa datumom rođenja u MKR istog,
u potvrdi o smrti, u rubrici JMB upisati JMB iz lične karte, a u rubrici
„Dan, mjesec i godina rođenja“ upisati tačan datum iz MKR-a. Također,
imajući u vidu da lične karte BiH, čije izdavanje po novom sistemu je
počelo 2003. godine (sa rokom važenja 10 godina ili trajno), sadržavaju
veoma često pogrešne lične podatke (lično ime, datum i mjesto rođenja i
sl.), naročito za starija lica, koji su preuzeti iz ranije (zamijenjene) lične
karte (razlog tome je što se nije vršila provjera tačnosti i vjerodostojnosti
upisa podataka u MKR i M/KD prilikom zamjene lične karte, kao što se
sada vrše te elektronske provjere u MKR i M/KD saradnjom kantonalnih
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 61
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ministarstava unutrašnjih poslova i matičnih ureda), bilo bi dobro kada bi doktor medicine ili
drugi ovlašteni zdravstveni radnik ovlašten za utvrđivanje smrti, prije upisa ličnih podataka iz
lične karte umrlog u potvrdu o smrti, izvršio sravnjavanje ličnih podataka sa izvodom iz MKR
umrlog.
U svakom slučaju, i u svakoj opciji upisa ličnih podataka u potvrdu o smrti ili u MKU,
u rubriku JMB treba upisati JMB iz lične karte umrlog, iz razloga što se tim datumom
rođenja umrlo lice koristilo u pravnom prometu, te što njegovom smrću je prestao pravni
subjektivitet istog, te je pravno nemoguće poništavati mu neispravni JMB i dodjeljivati /
određivati novi JMB, nakon smrti. A kada su u pitanju rubrike „Mjesto i općina rođenja“,
„Dan, mjesec i godina rođenja“, „Bračno stanje umrlog u času smrti i prezime i ime
bračnog partnera“ i „Podaci o roditeljima umrlog“, te podatke u potvrdu o smrti i u MKU,
treba upisati na osnovu izvoda iz MKR i MKV (koji treba biti usklađen sa MKR). Šta se
time postiže?! Postižu se četiri stvari: prvo - utvrđuje se tačan identitet umrlog lica, bez
vođenja posebnog upravnog postupka utvrđivanja identiteta, drugo – uveliko se olakšava
upis u MKU sa potpunim ličnim podacima umrlog, treće - omogućava se provođenje smrti
umrlog kroz njegove ostale dvije matične knjige (MKR i MKV) i, četvrto - omogućava se
odjava umrlog lica iz baze IDDEEA, na osnovu JMB-a umrlog lica, kojim se koristio u toku
života u pravnom prometu.
- Kada su u pitanju lica pod međunarodnom zaštitom (lica kojima je priznat izbjeglički status
pravosnažnom odlukom Ministarstva sigurnosti BiH na osnovu člana 116. tačka a. i člana
156. Zakona i lica kojima je priznat status supsidijarne zaštite pravosnažnom odlukom
Ministarstva sigurnosti BiH), način, posebni uvjeti i postupak upisa činjenice smrti tih lica
u MKU u BiH vrši se shodno Pravilniku o ličnom stanju i upisu u matične knjige činjenica
rođenja, vjenčanja i smrti lica kojima je priznata međunarodna zaštita u Bosni i Hercegovini
(„Sl. glasnik BiH“, broj 54/10).
62 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
IV – Urneci rješenja za naknadni upis činjenice smrti u MKU u Federaciji Bosne i Hercegovine
A.) Urnek rješenja za naknadni upis činjenice smrti u MKU kada je istekao zakonski rok
za prijavu smrti
Naziv organa koji donosi rješenje
Broj i datum rješenja
Služba za opću upravu Općine Stari Grad Sarajevo na osnovu člana 49, a u vezi sa članom
27. stav 2. Zakona o matičnim knjigama („Sl. novine Federacije BiH“, broj 37/12) i članom
200. stav 1. Zakona o upravnom postupku („Sl. novine FBiH“, br. 2/98 i 48/99) u postupanju
po zahtjevu Mehić Dževada, u predmetu naknadnog upisa činjenice smrti u MKU za lice
Mehić Meho, donosi:
R J E Š E NJ E
Odobrava se da se u matičnu knjigu umrlih Općine Stari Grad, koja se vodi za mjesto
Sarajevo, naknadno upiše činjenica smrti za lice Mehić Meho - pol muški, rođen 11. 10.
1943. godine u mjestu Tuzla, Općina Tuzla, državljanin BiH i FBiH, od oca Mehić Ismet-a
i majke Mehić rođ. Kulenović Esma-e, bračno stanje – oženjen, prezime i ime bračnog
partnera i prezime prije zaključenja braka: Mehić Fatima dj. Rakonjić, JMB ///, posljednje
prijavljeno prebivalište u Općini Stari Grad Sarajevo, ulica i broj.
Smrt je nastupila dana 02. 03. 2009. godine u Sarajevu, Općina Stari Grad, na prirodan
način, a ukop je obavljen u mjestu Sarajevo, na groblju „Vlakovo“.
O b r a z l o ž e nj e
Mehić Dževad obratio/la se ovoj službi dana 25. 03. 2014. godine zahtjevom za naknadni
upis činjenice smrti u MKU za umrlo lice Mehić Meho, s obzirom da nije izvršen upis smrti
u MKU u zakonskom roku od 30 dana.
Uz zahtjev su kao dokaz priloženi: potvrda o smrti izdata od /// , izvod iz MKR Općine
Tuzla, izvod iz MKV Općine Ilidža, uvjerenje matičara Općine Stari Grad da nije izvršen
upis u MKU, fco. lične karte za umrlo lice i za podnosioca zahtjeva.
Uvidom u spis predmeta i priložene dokaze, utvrđeno je da je zahtjev opravdan te je, na
osnovu člana 49, a u vezi sa članom 27. stav 2. Zakona o matičnim knjigama i članom 200.
stav 1. Zakona o upravnom postupku, riješeno kao u dispozitivu ovog rješenja.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba Federalnom ministarstvu
unutrašnjih poslova, u roku od 15 dana od dana dostavljanja ovog rješenja.
Žalba se predaje ovom organu neposredno u pisanom obliku, usmeno na zapisnik ili se
šalje poštom preporučeno. Na žalbu se plaća federalna administrativna taksa u iznosu od
15,00 KM, koja se uplaćuje na račun javnih prihoda Budžeta Federacije BiH, na račun broj :
///, vrsta prihoda ///, budžetska organizacija ///.
Uplatnicu o uplati federalne administrativne takse na žalbu protiv ovog rješenja je potrebno
priložiti uz žalbu.
Taksa iz člana... tarifnog broja... Zakona o administrativnim taksama („Sl. novine...”,
broj...), u iznosu od... KM je naplaćena / nije naplaćena (jer je podnosilac zahtjeva oslobođen
plaćanja takse).
POSTUPAK VODIO:
(ime i prezime sl. osobe, bez potpisa)
M.P.
Potpis službene osobe
DOSTAVITI:
1. Podnosiocu zahtjeva,
2. Matičaru Općine Stari Grad Sarajevo,
3. a/a
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 63
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
B.) Urnek rješenja za naknadni upis činjenice smrti u MKU kada je smrt nastupila zbog
saobraćajne nezgode, a ukop / sahrana je izvršena na teritoriji Federacije BiH
Naziv organa koji donosi rješenje
Broj i datum rješenja
Služba za opću upravu Općine Stari Grad Sarajevo na osnovu člana 49, a u vezi sa članom
27. stav 4. Zakona o matičnim knjigama („Sl. novine Federacije BiH“, broj 37/12) i članom
200. stav 1. Zakona o upravnom postupku („Sl. novine FBiH“, br. 2/98 i 48/99) u postupanju
po zahtjevu Marić Nebojše, u predmetu naknadnog upisa činjenice smrti u MKU za lice
Marić Mara, donosi:
R J E Š E NJ E
Odobrava se da se u matičnu knjigu umrlih Općine Stari Grad, koja se vodi za mjesto
Sarajevo, naknadno upiše činjenica smrti za lice Marić Mara - pol ženski, rođena 13. 08.
1956. godine u mjestu Banja Luka, Općina Banja Luka, državljanka BiH i RS, od oca Marić
Vojislav-a i majke Marić dj. Kovačević Lidija-e, bračno stanje – neudata, JMB ///, posljednje
prijavljeno prebivalište u Općini Stari Grad Sarajevo, ulica i broj.
Smrt je nastupila dana 07. 11. 2008. godine u mjestu Palačkovci, Općina Prnjavor, na nasilan
način, a sahrana je obavljena u Sarajevu, Općina Stari Grad, na mjesnom groblju ///(naziv
groblja).
O b r a z l o ž e nj e
Marić Nebojša obratio/la se ovoj službi dana 25. 03. 2014. godine zahtjevom za naknadni
upis činjenice smrti u MKU za umrlo / poginulo lice Marić Mara, s obzirom da nije izvršen
upis smrti u MKU u zakonskom roku od 30 dana.
Uz zahtjev su kao dokaz priloženi: potvrda o smrti, izvod iz MKR Općine / Grada Banja
Luka, uvjerenje o slobodnom bračnom stanju izdato na osnovu podataka iz MKR, uvjerenje
matičara Općine Stari Grad da nije izvršen upis u MKU, potvrda Srpske pravoslavne crkve
u Sarajevu br. od /// godine o obavljanju vjerskih usluga i ukopu, ovjer. fco. sl. zabilješke o
saobraćajnoj nezgodi MUPRS, CJB Banja Luka, PS za bezbjednost saobraćaja Prnjavor br. ///
od //// godine, ovjer. fco. l. k. za podnosioca zahtjeva i za umrlo / poginulo lice.
Uvidom u spis predmeta i priložene dokaze, utvrđeno je da je zahtjev opravdan, te je na
osnovu člana 49, a u vezi sa članom 27. stav 4. Zakona o matičnim knjigama i članom 200.
stav 1. Zakona o upravnom postupku, riješeno kao u dispozitivu ovog rješenja.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba Federalnom ministarstvu
unutrašnjih poslova, u roku od 15 dana od dana dostavljanja ovog rješenja.
Žalba se predaje ovom organu neposredno u pisanom obliku, usmeno na zapisnik ili se
šalje poštom preporučeno. Na žalbu se plaća federalna administrativna taksa u iznosu od
15,00 KM, koja se uplaćuje na račun javnih prihoda Budžeta Federacije BiH, na račun broj:
///, vrsta prihoda ///, budžetska organizacija ///.
Uplatnicu o uplati federalne administrativne takse na žalbu protiv ovog rješenja je potrebno
priložiti uz žalbu.
Taksa iz člana... tarifnog broja... Zakona o administrativnim taksama („Sl. novine...”,
broj...), u iznosu od... KM je naplaćena / nije naplaćena (jer je podnosilac zahtjeva oslobođen
plaćanja takse).
POSTUPAK VODIO:
(ime i prezime sl. osobe, bez potpisa)
M.P.
Potpis službene osobe
DOSTAVITI:
1. Podnosiocu zahtjeva,
2. Matičaru Općine Stari Grad Sarajevo,
3. a/a
64 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
C.) Urnek rješenja za naknadni upis činjenice smrti u MKU kada je smrt nastupila zbog
saobraćajne nezgode na teritoriji FBiH, a ukop / sahrana je izvršena u inostranstvu ili
drugom entitetu ili Brčko Distriktu BiH
Naziv organa koji donosi rješenje
Broj i datum rješenja
Služba za opću upravu Općine Stari Grad Sarajevo na osnovu člana 49, a u vezi sa članom
27. stav 5. Zakona o matičnim knjigama („Sl. novine Federacije BiH“, broj 37/12) i članom
200. stav 1. Zakona o upravnom postupku („Sl. novine FBiH“, br. 2/98 i 48/99) u postupanju
po zahtjevu Čolaković Envera, u predmetu naknadnog upisa činjenice smrti u MKU za lice
Čolaković Mehmed, donosi:
R J E Š E NJ E
Odobrava se da se u matičnu knjigu umrlih Općine Stari Grad, koja se vodi za mjesto
Sarajevo, naknadno upiše činjenica smrti za lice Čolaković Mehmed - pol muški, rođen 11.
11. 1971. godine u mjestu Sarajevo, Općina Centar, državljanin BiH i FBiH, od oca Čolaković
Enver-a i majke Čolaković dj. Mešić Hajrija-e, bračno stanje – razveden, JMB ///, posljednje
prijavljeno prebivalište u Općini Stari Grad Sarajevo, ulica i broj.
Smrt je nastupila dana 03. 04. 2010. godine u mjestu Sarajevo, Općina Stari Grad, na nasilan
način, a sahrana je obavljena u Istanbulu, Općina Šišli, Republika Turska, na mjesnom
groblju /// (naziv groblja).
O b r a z l o ž e nj e
Čolaković Enver obratio/la se ovoj službi dana 25. 03. 2014. godine zahtjevom za naknadni
upis činjenice smrti u MKU za umrlo / poginulo lice Čolaković Mehmed, s obzirom da nije
izvršen upis smrti u MKU u zakonskom roku od 30 dana.
Uz zahtjev su kao dokaz priloženi: potvrda o smrti, izvod iz MKR Općine Centar Sarajevo,
ovjer. fco. pravosnažne presude Općinskog suda u Tuzli da je brak razveden, uvjerenje
matičara Općine Stari Grad da nije izvršen upis u MKU, potvrda Dijaneta / Mešihata
Islamske zajednice u Turskoj, Medžlisa Šišli br. od /// godine o obavljanju vjerskih usluga
i ukopu, ovjer. fco. zapisnika o saobraćajnoj nezgodi MUP-a Kantona Sarajevo, Jedinice za
saobraćaj br. /// od //// godine, ovjer. fco. l. k. za podnosioca zahtjeva i ovjer. fco. pasoša
Republike Turske za umrlo / poginulo lice.
Uvidom u spis predmeta i priložene dokaze, utvrđeno je da je zahtjev opravdan, te je na
osnovu člana 49, a u vezi sa članom 27. stav 5. Zakona o matičnim knjigama i članom 200.
stav 1. Zakona o upravnom postupku, riješeno kao u dispozitivu ovog rješenja.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba Federalnom ministarstvu
unutrašnjih poslova, u roku od 15 dana od dana dostavljanja ovog rješenja.
Žalba se predaje ovom organu neposredno u pisanom obliku, usmeno na zapisnik ili se
šalje poštom preporučeno. Na žalbu se plaća federalna administrativna taksa u iznosu od
15,00 KM, koja se uplaćuje na račun javnih prihoda Budžeta Federacije BiH, na račun broj:
///, vrsta prihoda ///, budžetska organizacija ///.
Uplatnicu o uplati federalne administrativne takse na žalbu protiv ovog rješenja je potrebno
priložiti uz žalbu.
Taksa iz člana... tarifnog broja... Zakona o administrativnim taksama („Sl. novine...“,
broj...), u iznosu od... KM je naplaćena / nije naplaćena (jer je podnosilac zahtjeva oslobođen
plaćanja takse).
POSTUPAK VODIO:
(ime i prezime sl. osobe, bez potpisa)
M.P.
Potpis službene osobe
DOSTAVITI:
1. Podnosiocu zahtjeva,
2. Matičaru Općine Stari Grad Sarajevo,
3. a/a
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 65
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
KORIŠTENA LITERATURA I IZVORI
Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Sl. novine FBiH“, br. 35/05 i 41/05),
Zakon o matičnim knjigama („Sl. novine FBiH“, br. 37/12)
Uputstvo o načinu vođenja matičnih knjiga („Sl. novine FBiH”, br. 51/13, 55/13 i 82/13)
Pravilnik o obrascima prijave rođenja djeteta i potvrde o smrti („Sl. novine FBiH“, broj
68/12)
Pravilnik o ličnom stanju i upisu u matične knjige činjenica rođenja, vjenčanja i smrti
lica kojima je priznata međunarodna zaštita u Bosni i Hercegovini („Sl. glasnik BiH“,
broj 54/10)
Krivični zakon FBiH („Sl. novine FBiH“, br. 36/03, 21/04, 69/04, 18/05)
P. Krijan, Komentar Zakona o upravnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine sa
sudskom praksom, Sarajevo, 2002.
Medina Đapo i dr., Priručnik o načinu primjene propisa u oblasti matičnih knjiga,
državljanstva i ličnog imena, Sarajevo, 2013.
Goran Budždak, Latinski citati, Beograd, 2006.
Fuad Muhić i dr., Pravna misao, br. 1-2, Sarajevo, 1983.
66 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Radoslav Novak
dipl. pravnik
RAD PISARNICA PRVOSTUPANJSKOG
I DRUGOSTUPANJSKOG ORGANA U
UPRAVNOM POSTUPKU RJEŠAVANJA
IZJAVLJENE ŽALBE STRANKE
SAŽETAK
Zakon o upravnom postupku detaljno propisuje rad prvostupanjskog i
drugostupanjskog organa po izjavljenoj žalbi, pa samim tim, u ovisnosti
od postupanja tih organa, određuje i rad njihovih pisarnica u obavljanju
uredskog poslovanja i vođenju upisnika prvostupanjskih i drugostupanjskih
predmeta od izjavljivanja žalbe do njenog potpunog rješavanja. Ponekad se u
praksama postupanja pisarnica pojave određene dileme koje se često otklanjaju
samostalno, dogovorom djelatnika u samoj pisarnici i njihovog neposrednog
rukovodioca. Cilj ovoga članka jeste da takvu jednu dilemu pokuša otkloniti
Ključne riječi: uredsko poslovanje, pisarnica, upisnik prvostupanjskih
predmeta, upisnik drugostupanjskih predmeta, žalba, vođenje upisnika.
UVOD
U dosadašnjoj praksi obavljanja poslova uredskog poslovanja1 često se postavlja pitanje o
postupanju pisarnice2 u drugostupanjskom upravnom postupku kada se o jednom te istom
predmetu, koji je dobio temeljni broj iz Upisnika drugostupanjskih predmeta (Upisnik
ili UP2), vodi više postupaka po žalbi, odnosno kada organ uprave nekoliko puta (dva
i više) donosi rješenje po žalbama izjavljenim na prvostupanjska rješenja o istoj stvari i
zahtjevu stranke u nekoliko kalendarskih godina (u zavisnosti od trajanja prvostupanjskog
postupka), dakle odgovor na pitanje: „Hoće li se u takvom ponovnom postupku temeljni
broj drugostupanjskog upravnog predmeta iz Upisnika mijenjati ili će on tokom nekoliko
kalendarskih godina ostati nepromijenjen sve dok se ne okonča prvostupanjski upravni
postupak? Odnosno, hoće li se na temeljni broj iz UP2 dodavati svi naknadni postupci
rješavanja žalbe (npr. … - UP2-111/10, … - UP2 111-1/12, …-111-2/13…. 111-3/14…) ili će se svaka
naredna žalba u istom predmetu zavoditi u UP2 pod posebnim brojem?
Kako o navedenom pitanju postoji više oprečnih mišljenja, u ovome članku obrađuje se ono
koje stoji na stajalištu da pisarnica drugostupanjskog organa, nakon donošenja konačnog
1 Uredsko poslovanje obuhvaća primanje, otvaranje, pregledanje i raspoređivanje pošte, odnosno akata; zavođenje akata;
zaduživanje akata; dostavljanje predmeta i akata u rad; rad s aktima; razvođenje predmeta i akata; rokovnik predmeta;
otpremanje pošte i stavljanje predmeta i akata u arhivu - pismohranu i njihovo čuvanje.
2 Pisarnica je organizacijska jedinica ili radno mjesto u organu uprave ili službi za upravu gdje se obavljaju poslovi uredskog
poslovanja.
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 67
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
rješenja o žalbi, uvijek mora zaključiti
otvoreni broj predmeta u Upisniku i svaku
novu žalbu rješavati pod novim brojem UP2.
Razlozi za takvo stajalište nalaze se u
člancima od 231. do 245. u kojima je opisan
rad prvostupanjskog i drugostupanjskog
organa po žalbi i drugim člancima Zakona
o upravnom postupku („Službene novine
FBiH“, br. 2/98 i 48/99), Naputku o načinu
obavljanja uredskog poslovanja, kao i
u tabelarnom izgledu samog Upisnika
drugostupanjskih predmeta i Upisnika
prvostupanjskih predmeta (UP1), iz Naputka,
sa naputkom za njihovo popunjavanje.
Postupak po izjavljenoj žalbi i rad
pisarnica
Tako je člankom 230. Zakona o upravnom
postupku (ZUP) određeno da stranka,
nezadovoljna rješenjem prvostupanjskog
organa, po pravilu, žalbu neposredno ili
poštom predaje prvostupanjskom organu
koji je rješenje donio3 (vidi sliku broj 1). Kada
prvostupanjski organ provede sve postupke
po zaprimljenoj žalbi, odnosno kada utvrdi
da je žalba dopuštena, pravovremena i
izjavljena od ovlaštene osobe, a nije sukladno
odredbama članaka 232. do 234. ZUP-a novim
rješenjem zamijenio rješenje koje se žalbom
pobija, dužan je, bez odgađanja, a najkasnije
u roku od osam dana od dana prijema
žalbe, žalbu sa svim spisima koji se odnose
na žalbeni predmet, putem svoje pisarnice,
dostaviti
drugostupanjskom
organu
nadležnom za rješavanje žalbe (članak 235.
ZUP-a). Tom prilikom, znači, prvostupanjski
organ dostavlja drugostupanjskom organu
kompletan „zeleni omot“ sa svim prilozima,
u originalu ili izuzetno u kopiji, koji su doveli
do rješenja zahtjeva stranke, te rješenje,
žalbu i svoje očitovanje na žalbu, ako smatra
potrebnim.
Pristigla žalba se, prema Naputku,
odmah po prijemu zavodi u Upisnik
drugostupanjskih predmeta (UP2 – stupci
1-6), otvara se „žuti omot spisa“, gdje se na
prednjoj stranici omota spisa u prijemni
štambilj upisuje naredni slobodan broj iz
stupca 1. Upisnika (temeljni broj predmeta iz
UP2 – vidi sliku broj 2). Na prvoj unutarnjoj
stranici omota upisuju se svi prilozi koji su
dostavljeni uz žalbu (odnosno kompletan
„zeleni omot“), te se predmet upućuje u rad
onoj organizacijskoj jedinici koja taj predmet,
žalbu, rješava (org. jedinica upisuje se u
stupac broj 5 Upisnika). Temeljni broj, koji
je ustvari kronološki redni broj iz stupca 1.
Upisnika, kao oznaka predmeta žalbe, vodi
3 Žalba se izjavljuje na rješenje prvostupanjskog organa
koje je već uneseno u UP1. (primjer UP-1 broje
333/11).
68 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
se u Upisniku sve do donošenja konačnog
rješenja drugostupanjskog organa koji
rješava žalbu (nprimjer: UP2- -111/11).
Konačno je ono rješenje protiv kojeg se
ne može izjaviti redovno pravno sredstvo
(žalba) - članak 12. ZUP-a.
Člankom 245. ZUP-a određeno je da organ
koji je riješio stvar u drugom stupnju šalje, u
pravilu, svoje rješenje sa spisima predmeta
prvostupanjskom organu, koji je dužan
rješenje dostaviti strankama u roku od pet
dana od dana prijema spisa.
Dakle, po pravilu, donošenjem
konačnog
rješenja
drugostupanjskog
organa po žalbi zatvara se (zaključuje) i
temeljni broj iz Upisnika drugostupanjskih
predmeta – UP2, predmet arhivira, a
rješenje doneseno po žalbi sa spisima, u
pravilu, šalje prvostupanjskom organu na
daljnje postupanje (vidi sliku broj 3).
Kako u svakom postupanju ima
određenih izuzetaka tako i u postupku
rješavanja žalbe ima izuzetak koji određuje
nešto
drugačiji
postupak
pisarnice
drugostupanjskog organa.
Izuzetak se odnosi na rad pisarnice
u slučaju kada je drugostupanjski organ
rješenjem odbacio žalbu iz razloga
navedenih u članku 236. stavak (1) ZUP, jer
je to po njegovom mišljenju propustio učiniti
prvostupanjski organ prilikom prijema i
obrade žalbe.
Postupak pisarnice kod odbačaja žalbe
Ako drugostupanjski organ žalbu
odbaci konačnim rješenjem, a iz razloga
navedenih u članku 236. stavak (1) ZUP,
takvim konačnim rješenjem po žalbi se
zatvara i temeljni broj u UP2, jer nezadovoljna
stranka nema pravo žalbe na to rješenje,
nego samo mogućnost pokretanja upravnog
spora kod županijskog / kantonalnog suda.
U zavisnosti od dogovora sa
prvostupanjskim organom, samo u ovome
slučaju, pošto je takav slučaj rijedak
(izuzetak je), postupak drugostupanjskog
organa i pisarnice može se odvijati na dva
načina:
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
I. - Prvi (pravilan) način rada pisarnica kada je žalba odbačena
Rješenje o odbačaju žalbe se od obrađivača žalbe upisuje u popis akata
„žutog“ omota spisa i spis se zaključuje, te dostavlja pisarnici koja datum
rješenja, u zavisnosti od toga je li žalba odbačena u roku ili protekom
roka za rješavanje po žalbi, upisuje u stupac broj 8 ili broj 13 Upisnika
i taj broj koji je nosio predmet u Upisniku se privremeno zaključuje
(vidi sliku 4.a). Dovoljan broj primjeraka rješenja o odbacivanju žalbe
i kompletan spis prvostupanjskog organa sa svim prilozima dostavlja se
prvostupanjskom organu radi uručenja rješenja stranci koja je izjavila
žalbu (rok za dostavu rješenja stranci je pet dana - vidi članak 245 ZUP)
i radi upisa tog rješenja u stupac 17 Upisnika prvostupanjskih predmeta
(UP1) – „odbačena“ i broj i datum drugostupanjskog rješenja (izuzetak
je što će se ovaj upis izvršiti suhom olovkom – vidi sliku broj 4.b).
I.a) Stranka nije tužbom pokrenula upravni spor. Nakon proteka
najmanje 30 dana od uručenja rješenja o odbacivanju žalbe stranci,
prvostupanjski organ će zatražiti od Suda obavijest da li je protiv rješenja
drugostupanjskog organa podnesena tužba u upravnom sporu. Ako dobije
negativan odgovor, odnosno da tužba u upravnom sporu nije podnesena,
stupac 17 u UP1 će se popuniti kemijskom olovkom i predmet će se trajno
arhivirati, odnosno broj u Upisniku prvostupanjskih predmeta koji je
nosio predmet (UP-1 broj: 333/11) će se zaključiti, bez popunjavanja stupca
18 u UP1, a rješenje prvostupanjskog organa doneseno prije izjavljivanja
žalbe će postati pravomoćno (vidi obrazloženje uz sliku broj 4.b).
O obavijesti Suda obavijestit će se drugostupanjski organ koji
će svoj broj: 111/11 u UP2 trajno zatvoriti, zaključiti, bez popunjavanja
stupca 17 u Upisniku jer protiv njegovog rješenja nije pokrenut upravni
spor (slika 4.a).
I.b) Stranka je tužbom pokrenula upravni spor. Ako je nezadovoljna
stranka pak pokrenula tužbom upravni spor protiv rješenja o odbacivanju
žalbe kod nadležnog suda, Sud će o tome obavijestiti i prvostupanjski i
drugostupanjski organ uprave i zatražiti očitovanje i dostavu kompletnog
spisa žalbe (kompletan spis). Prvostupanjski organ putem svoje pisarnice
dostavlja svoje očitovanje na tužbu i kompletan spis Sudu u roku koji je
Sud u svom zahtjevu odredio. Na isti način će postupiti i drugostupanjski
organ.
Kada Sud donese odluku o tužbi u upravnom sporu istu će na
odgovarajući način dostaviti i tužitelju (stranci) i tuženima, odnosno i
prvostupanjskom i drugostupanjskom organu.
Istodobno, pisarnica prvostupanjskog organa odluku Suda
dostavlja obrađivaču predmeta u prvostupanjskom organu i dostavlja
mu kompletan spis predmeta.
I.b) 1. Ako je Sud tužbu u upravnom sporu svojom odlukom
odbacio, odbio ili obustavio upravni spor, obrađivač predmeta u
prvostupanjskom organu će na prvoj unutarnjoj stranici „zelenog omota
spisa“ staviti a/a, dodati u popis akata odluku Suda, zaključiti broj priloga
u spisu i potpisati se, te predmet vratiti pisarnici na trajno arhiviranje, a
pisarnica će umjesto suhom, kemijskom olovkom popuniti stupac 17, te
odluku suda upisati u stupac 18 Upisnika prvostupanjskih predmeta i
arhivirati predmet. Time se određeni broj tog UP1 predmeta u Upisniku
prvostupanjskih predmeta zaključuje, zatvara, jer nema više mjesta za
nove upise pod tim brojem (slika 5.a).
Pisarnica drugostupanjskog organa upoznaje s odlukom Suda
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 69
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
obrađivača predmeta i upisuje u Upisnik - UP2, pod određenim
temeljnim brojem koji je predmet nosio, u stupac 17, broj i datum Odluke
Suda i oznaku kako je Sud odlučio, te taj broj u UP2 trajno zatvara. Time
je ujedno vodoravni stupac u Upisniku koji je bio određen za taj broj
potpuno popunjen i više nema mjesta za nova upisivanja po tome broju
Upisnika – taj broj (UP2 111/11) je zaključen (slika 5.b).
I.b) 2. Ako je Sud odlukom prihvatio tužbu, odnosno istu uvažio,
obrađivač predmeta tražiti će od pisarnice da kompletan spis pod
istim brojem UP1 predmeta, s odlukom Suda i popratnim aktom,
ponovo dostavi drugostupanjskom organu na rješavanje sa tim da će
pisarnica, pored stupca 17, popuniti grafitnom olovkom i stupac 18. u
Upisniku prvostupanjskih predmeta, pošto Sud u upravnom sporu nije
raspravljao o odbačaju žalbe prvostupanjskog organa (on žalbu nije
odbacio) nego samo o odbačaju žalbe drugostupanjskog organa (slika
6.a). Nakon dostavljanja kompletnog spisa žalbe drugostupanjskom
organu čekat će se njegova odluka po izjavljenoj žalbi.
Istodobno pisarnica drugostupanjskog organa upoznaje s
odlukom Suda obrađivača predmeta i upisuje u Upisnik-UP2, pod
određenim temeljnim brojem koji je predmet nosio, u stupac 17, broj
i datum odluke Suda i oznaku da je Sud uvažio tužbu, te taj broj u UP2
trajno zatvara. Time je ujedno vodoravni stupac u Upisniku koji je
bio određen za taj broj potpuno popunjen i više nema mjesta za nova
upisivanja po tome broju Upisnika – taj broj (UP2 111/11) je zaključen
(slika 6.b).
Kada od prvostupanjskog organa ponovo primi kompletan
spis žalbe, drugostupanjski organ (pisarnica) primljenu žalbu
upisuje u sljedeći redni broj Upisnika drugostupanjskih predmeta
(određuje novi UP2 broj, koji dođe po kronološkom redu, npr. UP-2
14/12), otvara novi „žuti“ omot spisa i dostavlja predmet obrađivaču
žalbe, čime i započinje postupak rješavanja žalbe sa tim da ovoga
puta žalba ne može biti odbačena već se mora meritorno riješiti
(slika 7).
Kada riješi žalbu, drugostupanjski organ dostavlja kompletan
spis sa rješenjem prvostupanjskom organu, koji upisuje broj i datum
i odluku drugostupanjskog organa u stupac 17. (umjesto ranijeg upisa
suhom olovkom ili ispod njega, ako ima mjesta) i nastavlja rad po
predmetu. Upis grafitnom olovkom iz stupaca 18 u UP-1 se briše (slika
8).
II. - Drugi, alternativni način rada pisarnica kada je žalba
odbačena
Rješenje o odbacivanju žalbe se od obrađivača žalbe upisuje u omot spisa
i, bez zaključivanja popisa predmeta omota spisa, dostavlja pisarnici
koja datum rješenja, u zavisnosti od toga je li žalba odbačena u roku
ili protekom roka za rješavanje po žalbi, upisuje u stupac broj 8 ili broj
13 Upisnika (UP2), te dovoljan broj primjeraka rješenja o odbacivanju
žalbe dostavlja prvostupanjskom organu radi uručenja rješenja stranci
koja je izjavila žalbu (rok za dostavu rješenja stranci je pet dana - vidi
članak 245. ZUP-a) i radi upisa tog rješenja (suhom olovkom) u stupac
17 Upisnika prvostupanjskih predmeta (UP1).
Drugostupanjski organ jedino u ovom slučaju odbačaja
žalbe rješenjem (jer je to, po njegovom mišljenju, propustio
učiniti prvostupanjski organ), uz rješenje može, u dogovoru sa
prvostupanjskim organom koji je donio prvostupanjsko rješenje, ne
70 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
vratiti mu kompletan spis, sve dok rješenje o odbacivanju žalbe ne
postane pravomoćno.
Pravomoćno je ono rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti
žalba niti pokrenuti upravni spor (članak 13. ZUP-a).
II.a) Stranka nije tužbom pokrenula upravni spor. Kako rok za
pokretanje upravnog spora tužbom iznosi 30 dana od dostavljanja
konačnog rješenja stranci (članak 18. Zakona o upravnim sporovima –
ZUS, „Službene novine Federacije BiH“, broj 9/2005), drugostupanjski
organ će protekom tog roka, sam ili putem prvostupanjskog organa,
službenim putem zatražiti od Suda informaciju o tome je li kod
njega pokrenut upravni spor i ako dobije negativan odgovor
predmet će arhivirati, a kompletan spis s obaviješću Suda vratiti
prvostupanjskom organu kako bi i on arhivirao predmet.
O prijemu spisa i obavijesti Suda da nije pokrenut upravni
spor, pisarnica prvostupanjskog organa upoznat će obrađivača
predmeta, koji će tu obavijest upisati u „zeleni omot spisa“ koji je
predmet nosio i zaključiti omot spisa, te predmet dostaviti pisarnici
da ista trajno arhivira navedeni predmet. Pisarnica će pri tome
popuniti stupac 17 UP1 kemijskom olovkom i zaključiti broj u UP1 bez
popunjavanja stupca 18. Upisnika, čime će rješenje prvostupanjskog
organa doneseno prije izjavljivanja žalbe postati pravomoćno.
II.b) Stranka je tužbom pokrenula upravni spor. Ako nezadovoljna
stranka pokrene tužbom upravni spor kod nadležnog Suda protiv
rješenja drugostupanjskog organa o odbacivanju žalbe, Sud će
obavijestiti organ uprave i zatražiti očitovanje i dostavu kompletnog
spisa žalbe (kompletan omot spisa). Pisarnica drugostupanjskog
organa u tom slučaju dostavlja omot spisa i zahtjev Suda nadležnoj
organizacijskoj jedinici koja je donijela u upravnom sporu, tužbom,
pobijano rješenje radi postupanja po zahtjevu Suda. Kada joj obrađeni
odgovor Sudu bude vraćen na otpremu (suhom olovkom) upisuje
datum otpreme spisa Sudu (u stupac 17. Upisnika UP2), a predmet se
stavlja u rokovnik predmeta (fasciklu ili posebnu pregradu u ormaru
sa brojem 32).
Kada Sud donese svoju odluku, pisarnica drugostupanjskog
organa u rubriku 17. Upisnika upisuje odluku Suda prema Naputku o
popunjavanju Upisnika. Kompletan spis vadi iz rokovnika predmeta
te odluku Suda upisuje u omot spisa i isti dostavlja na daljnje
postupanje obrađivaču predmeta, koji treba dati naputak pisarnici o
okončanju postupka ili njegovom nastavljanju.
II.b) 1. Ako je Sud tužbu u upravnom sporu svojom odlukom
odbacio, odbio ili obustavio upravni spor, obrađivač predmeta
će na prvoj unutarnjoj stranici omota spisa staviti a/a, zaključiti
broj priloga u spisu i potpisati se, te predmet vratiti pisarnici na
trajno arhiviranje, te joj naložiti da sve popisane akte iz omota
spisa, sa rješenjem o odbacivanju žalbe i preslikom odluke Suda,
dostavi prvostupanjskom organu radi upisivanja iste u stupac 18.
Upisnika prvostupanjskih predmeta i arhiviranja predmeta.
II.b) 2. Ako je Sud svojom odlukom prihvatio tužbu, odnosno istu
uvažio, obrađivač predmeta tražiti će da pisarnica otvori novi broj
u Upisniku UP2 i napravi novi „žuti“ omot spisa u kojem će se iz
„starog“ omota spisa u novi izlučiti i popisati sva dokumentacija
iz starog omota (i zeleni omot sa pripadajućom dokumentacijom) i
preslikom odluke Suda, te će nastaviti rješavati žalbu kao da je tek
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 71
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
stigla drugostupanjskom organu.
Odluka Suda ima dvostruku važnost kod rješavanja žalbe, jer
obrađivač u postupku rješavanja žalbe, žalbu više ne smije odbaciti.
Znači, on mora provesti novi postupak po žalbi (zato i jeste novi broj
UP2) i riješiti je u meritumu, sa tim što datum dostave odluke Suda
služi kao datum početka rješavanja žalbe (počinju teći zakonski
rokovi za postupanje po žalbi). Pisarnica na starom omotu spisa u
gornjem desnom kutu stavlja vezu novog UP2 broja (npr. UP2-14/ 12),
a na novi omot vezu starog UP2 broja (npr. UP2- 111/11).
Otvaranjem novog UP2 broja započinje postupak rješavanja žalbe, o
čemu se obavještavaju prvostupanjski organ koji je donio rješenje i
stranka koja je izjavila žalbu na to rješenje.
Postupak rješavanja žalbe i rad pisarnice
Prilikom rješavanja izjavljene žalbe drugostupanjski organ (osim
obrađenog slučaja odbacivanja žalbe) može: žalbu odbiti, poništiti
rješenje u cijelosti ili djelomično ili ga izmijeniti (članak 236. st. (2) i
(3) ZUP-a).
Razlozi za odbijanje žalbe sadržani su u članku 237. ZUP-a, a rješenja
drugostupanjskog organa su konačna. To znači da će obrađivač
predmeta unijeti u omot spisa (popis akata) rješenje, zaključiti broj
priloga, potpisati se i vratiti kompletan spis predmeta pisarnici
sa nalogom da se „zeleni omot“ sa rješenjem u dovoljnom broju
primjeraka dostavi prvostupanjskom organu radi dostavljanja istog
obrađivaču predmeta u prvostupanjskom organu uprave i stranci,
kao i upisa tog predmeta u stupac 17. Upisnika prvostupanjskih
predmeta (UP1). Takav predmet prvostupanjski organ stavlja u
rokovnik predmeta sve dok se ne utvrdi je li zainteresirana stranka
pokrenula tužbom upravni spor. Ako nije, što utvrđuje prvostupanjski
organ, on će o tome obavijestiti drugostupanjski organ, predmet će
se izvaditi iz rokovnika predmeta, u njega upisati obavijest Suda da
nije pokrenut upravni spor, te spis -predmet potpuno arhivirati, bez
popunjavanja stupca 18. u UP1.
Ako je stranka podnijela tužbu u upravnom sporu, čekat će odluku
suda.
U tom slučaju postupanje pisarnice je uvijek isto. Naime, ako je
sud tužbu u upravnom sporu svojom odlukom odbacio, odbio ili
obustavio upravni spor, obrađivač predmeta (u prvostupanjskom
organu uprave) će na prvoj unutarnjoj stranici omota spisa dopisati
odluku suda, zaključiti broj priloga u spisu i potpisati se, te predmet
vratiti pisarnici na trajno arhiviranje, a pisarnica će odluku suda
i datum te odluke upisati u stupac 18. Upisnika prvostupanjskih
predmeta i arhivirati predmet.
Ako je sud odlukom prihvatio tužbu, odnosno istu uvažio, obrađivač
predmeta tražit će da pisarnica upiše odluku suda u UP1, stupac
18, zatvori dosadašnji broj u UP1, otvori novi broj u Upisniku UP1 i
napravi novi zeleni omot spisa u kojem će se iz „starog“ omota spisa
u novi izlučiti i popisati sva dokumentacija (iz ranijeg zelenog omota
spisa), koja može poslužiti za postupanje po odluci suda. Odluka suda
ima posebnu važnost kod rješavanja novog predmeta, jer obrađivač
72 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
u postupku rješavanja predmeta mora provesti novi postupak u
potpunosti po uputama suda u toj odluci i što datum dostave odluke
suda služi kao datum početka rješavanja novog predmeta (počinju
teći zakonski rokovi za postupanje po zahtjevu stranke). Pisarnica na
starom „zelenom“ omotu spisa u gornjem desnom kutu stavlja vezu
novog UP1 broja, a u spisu „starog“ omota (primjedba) navodi koji
dokumenti su izlučeni iz starog u novi spis, te stari predmet trajno
arhivira. Pisarnica zatim na novi omot upisuje vezu starog UP1 broja,
u slučaju da iz starog predmeta zatreba neki neizlučeni dokument, a
u omot upisuje sve izlučene dokumente računajući zahtjev stranke i
odluku suda.
Daljnji postupak se odvija u rokovima i po upravnom postupku
kao da se predmet (žalba) rješava prvi put, sa tim da se o rješenju
obavještava i sud.
Postupak prvostupanjskog organa i pisarnice kada je
drugostupanjski organ uvažio žalbu.
Pošto je rješenje drugostupanjskog organa po žalbi uvijek
konačno to znači da će i postupak pisarnice u tom organu, kao i u
prvostupanjskom organu, biti uvijek isti i u slučaju rješavanja žalbe
po odredbama čl. 238, 239, 240. i 241. ZUP-a.
U slučaju da drugostupanjski organ, postupajući po žalbi,
istu nije uvažio u stupac 17. Upisnika prvostupanjskih predmeta
UP1 upisat će se odluka, broj i datum tog rješenja i čekati određeni
vremenski rok za pokretanje upravnog spora tužbom, te nastaviti
dalje postupati na naprijed opisani način. To znači da će u slučaju
nepokretanja upravnog spora protiv rješenja drugostupanjskog
organa kojim nije uvažena žalba, to rješenje postati pravomoćno. Sa
pravomoćnošću drugostupanjskog rješenja postat će pravomoćno
i rješenje prvostupanjskog organa protiv kojeg je izjavljena žalba.
Međutim, ako je drugostupanjski organ uvažio žalbu stranke, on
može:
A. Rješenje prvostupanjskog organa proglasiti ništavim
ili, ako utvrdi da je rješenje donio nenadležan organ, rješenje
prvostupanjskog organa poništiti po službenoj dužnosti i dostaviti
predmet nadležnom organu na rješavanje (članak 238. st. (1) i (2)
ZUP).
U oba ova slučaja iz članka 238. ZUP-a, pisarnica
prvostupanjskog organa će upisati rješenje drugostupanjskog organa
u stupac 17. Upisnika UP1 i zaključiti UP1 broj tog predmeta, te
postupiti po uputama drugostupanjskog organa i po potrebi otvoriti
novi broj UP1.
B. Rješenje prvostupanjskog organa poništiti i:
a) ako ocijeni potrebnim, drugostupanjski organ će postupak
upotpuniti i na podlozi činjenica utvrđenih u upotpunjenom
postupku, ako ocijeni da se stvar mora riješiti drugačije nego što
je riješena prvostupanjskim rješenjem, on će svojim rješenjem
poništiti prvostupanjsko rješenje i sam riješiti stvar (članak 239.
stavak (1) ZUP).
Pisarnica prvostupanjskog organa će upisati rješenje
drugostupanjskog organa u stupac 17. Upisnika UP1 i zaključiti UP1
broj tog predmeta.
b) vratiti predmet prvostupanjskom organu na ponovni
postupak.
U tom slučaju drugostupanjski organ dužan je svojim rješenjem
ukazati prvostupanjskom organu u kojem pogledu treba upotpuniti
postupak, a prvostupanjski organ dužan je u svemu postupiti po
drugostupanjskom rješenju i bez odgađanja, a najkasnije u roku
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 73
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
od 15 dana o dana prijema predmeta donijeti novo rješenje (članak 239.
stavak (2) ZUP-a).
Pisarnica
prvostupanjskog
organa
će
upisati
rješenje
drugostupanjskog organa u stupac 17. Upisnika UP1, zaključiti UP1 broj
tog predmeta i otvoriti novi UP1 broj koji dođe po kronološkom redu.
C. Poništenje ili izmjena rješenja:
a) ako drugostupanjski organ utvrdi da su u prvostupanjskom
rješenju pogrešno ocijenjeni dokazi, da je iz utvrđenih činjenica izveden
pogrešan zaključak glede činjeničnog stanja, da je pogrešno primijenjen
pravni propis na temelju kojeg se rješava stvar, da je u istoj upravnoj
stvari već jednom poništeno prvostupanjsko rješenje, a posebno ako
prvostupanjski organ nije u svemu postupio po drugostupanjskom
rješenju, ili ako nađe da je na temelju slobodne ocjene trebalo donijeti
drugačije rješenje, on će svojim rješenjem poništiti prvostupanjsko
rješenje i sam riješiti stvar (članak 240. stavak (1) ZUP-a).
Pisarnica
prvostupanjskog
organa
će
upisati
rješenje
drugostupanjskog organa u stupac 17. Upisnika UP1 i zaključiti UP1 broj
tog predmeta.
b) ako drugostupanjski organ utvrdi da je rješenje pravilno glede
utvrđenih činjenica i primjene zakona, ali da se cilj zbog kojeg je rješenje
doneseno može postići i drugim sredstvima povoljnijim za stranku,
izmijenit će prvostupanjsko rješenje u tom smislu.
Pisarnica
prvostupanjskog
organa
će
upisati
rješenje
drugostupanjskog organa u stupac 17. Upisnika UP1 i zaključiti UP1 broj
tog predmeta
D. Izmjena prvostupanjskog rješenja u korist ili na štetu žalitelja:
a) radi pravilnog rješenja stvari drugostupanjski organ može
povodom žalbe izmijeniti prvostupanjsko rješenje u korist žalitelja i
mimo zahtjeva postavljenog u žalbi, a u okviru zahtjeva postavljanog u
prvostupanjskom postupku, ako se time ne vrijeđa pravo druge osobe
(članak 241. stavak (1) ZUP-a).
Pisarnica
prvostupanjskog
organa
će
upisati
rješenje
drugostupanjskog organa u stupac 17. Upisnika UP1 i zaključiti UP1 broj
tog predmeta.
b) radi pravilnog rješenja stvari drugostupanjski organ može
povodom žalbe izmijeniti prvostupanjsko rješenje na štetu žalitelja, ali
samo iz nekog od razloga predviđenih u čl. 260, 263. i 264. ZUP-a.
Pisarnica
prvostupanjskog
organa
će
upisati
rješenje
drugostupanjskog organa u stupac 17. Upisnika UP1 i zaključiti UP1 broj
tog predmeta.
***
U svim slučajevima ukoliko se pokrene upravni spor, pisarnice
prvostupanjskog i drugostupanjskog organa će postupati kao u slučaju
opisanom kod odbijanja žalbe.
Znači, ako sud ne uvaži tužbu, zaključit će se oba broja i u upisniku UP1
(stupac 18) i u upisniku UP2 (stupac 17).
Ako je Sud uvažio tužbu u upravnom sporu, prvostupanjski organ otvara
novi broj UP1 predmeta koji dolazi po kronološkom redu, a ako stranka na
novo rješenje izjavi žalbu to će učiniti i drugostupanjski organ, odnosno
on će otvoriti novi broj u Upisniku drugostupanjskih predmeta.
74 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
2.
1.
Podnosiel
j žalbe
2.
Miro
Mirić
Redni
broj
1.
111.
Urb.
suglasnost
3.
Predmet
3.3.2011.
4.
Datum
prijema
zahtjeva
04.
5.
Org.
Jedin.
25
6.
Klasif.
oznaka
7.
Ustupljen
Drugom
organu
8.
Odbačen
28.3.2011
9.
Odbijen
10.
Uvažen
Riješeno u zakonskom roku
11.
Obustava
12.
Ustupljen
Drugom
organu
13.
11.04.
2011
4.
Datum
prijema
žalbe
03.
5.
Org.
Jedin.
25.
6.
Klasif.
oznaka
7.
Ustupljena
Drugom
organu
8.
Odbačena
9.
Odbijena
10.
Uvažena
Žalba riješena u zakonskom roku
11.
Obustavljenaa
12.
Ustupljena
Drugom
organu
15.
Uvažen
13.
Odbačena
14.
Odbijena
Grad
Mostar
04.
3.
Naziv
organa
koji je
donio
I st.
rješenje
11.04.
2011
4.
Datum
prijema
žalbe
03.
5.
Org.
Jedin.
25.
6.
Klasif.
oznaka
7.
Ustupljena
Drugom
organu
8.
Odbačena
25.04.
2011.
9.
Odbijena
10.
Uvažena
Žalba riješena u zakonskom roku
11.
Obustavljenaa
12.
Ustupljena
Drugom
organu
13.
Odbačena
14.
Odbijena
15.
Uvažena
16..
Obustavljena
16..
Obustavljena
Žalba riješena nakon zakonskog roka
15.
Uvažena
Odbačena
Odbijena
Uvažena
obustavva
17.
žalba
Slika broj 3. izgled UP-2 nakon što je ŽALBA STRANKE ODBIJENA. Upisnik je zaključen sa stupcem 16. i čeka se eventualno pokretanje upravnog spora
Miro Mirić
Mirić
2.
1.
111.
Podnositelj
žalbe
Redni
broj
16..
Obustava
Slika broj 2. izgled UP-2 nakon upisa primljene žalbe i zelenog omota spisa sa dokumentacijom. Upisnik je popunjen zaključno sa stupcem 6.
Grad
Mostar 04-23UP1333/11 od
3.3.11
3.
Naziv
organa
koji je
donio
I st.
rješenje
14.
Odbijen
Žalba riješena nakon zakonskog roka
Odbačen
Riješeno nakon zakonskog roka
Slika broj 1. izgled UP- 1 nakon rješenja zahtjeva stranke. ZAHTJEV JE ODBIJEN. Upisnik zaključen sa stupcem 16.
Miro
Marić
333.
332.
Podnositelj
zahtjeva
Redni
broj
Odbačena
Odbijena
Uvažena
obustavva
17.
Upravni
spor
Odbačena
Odbijena
Uvažena
obustavva
17.
Upravni
spor
Odbačena
Odbijena
Uvažena
obustavva
18.
Upravni
spor
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 75
76 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
2.
Miro
Mirić
1.
111.
Grad
Mostar
04.
3.
Naziv
organa
koji je
donio
I st.
rješenje
11.04.
2011
4.
Datum
prijema
žalbe
03.
5.
Org.
Jedin.
25.
6.
Klasif.
oznaka
7.
Ustupljena
Drugom
organu
UP – 2
25.04.
2011.
8.
Odbačena
UP-1
9.
Odbijena
10.
Uvažena
Žalba riješena u zakonskom roku
11.
Obustavljena
12.
Ustupljena
Drugom
organu
2.
Miro Marić
1.
333.
Urb.
suglasnost
3.
Predmet
3.3.2011.
4.
Datum
prijema
zahtjeva
04.
5.
Org.
Jedin.
25
6.
Klasif.
oznaka
7.
Ustupljen
Drugom
organu
8.
Odbačen
28.3.2011
9.
Odbijen
10.
Uvažen
Riješeno u zakonskom roku
11.
Obustava
12.
Ustupljen
Drugom
organu
14.
Odbijena
13.
Odbačen
14.
Odbijen
15.
Uvažen
Riješeno nakon zakonskog roka
13.
Odbačena
16..
Obustava
15.
Uvažena
Žalba riješena nakon zakonskog roka
Slika broj 4.b. (napomena: stupac 17 popunjava se suhom olovkom, a ako stranka tužbom nije pokrenula upravni spor, kemijskom olovkom)
Naziv
podnositelja
zahtjeva
Redni
broj
Slika 4. a Izgled UP-2 kada je žalba ODBAČENA. Popunjen je stupac 8., a Upisnik popunjen zaključno sa stupcem 16.
Podnositelj
žalbe
Redni
broj
Vođenje upisnika kod odbačaja žalbe (pravilan način)
Odbačena
Rj. Broj:
03-25UP2111/11
28.4.2011.
Odbačena
Odbijena
Uvažena
obustava
17.
žalba
16..
Obustavljena
Odbačena
Odbijena
Uvažena
obustava
18.
Upravni
spor
Odbačena
Odbijena
Uvažena
obustava
17.
Upravni
spor
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
2.
Miro
Mirić
1.
111.
Grad
Mostar
04.
3.
Naziv
organa
koji je
donio
I st.
rješenje
11.04.
2011
4.
Datum
prijema
žalbe
03.
5.
Org.
Jedin.
25.
6.
Klasif.
oznaka
7.
Ustupljena
Drugom
organu
25.04.
2011.
8.
Odbačena
9.
Odbijena
10.
Uvažena
Žalba riješena u zakonskom roku
11.
Obustavljena
12.
Ustupljena
Drugom
organu
13.
Odbačena
14.
Odbijena
15.
Uvažena
Žalba riješena nakon zakonskog roka
16..
Obustavljena
Urb.
suglasnost
3.
Predmet
3.3.2011.
4.
Datum
prijema
zahtjeva
04.
5.
Org.
Jedin.
25
6.
Klasif.
oznaka
7.
Ustupljen
Drugom
organu
8.
Odbačen
28.3.2011
9.
Odbijen
10.
Uvažen
Riješeno u zakonskom roku
11.
Obustava
12.
Ustupljen
Drugom
organu
13.
Odbačen
14.
Odbijen
15.
Uvažen
Riješeno nakon zakonskog roka
16..
Obustava
Odbačena
Rj. Broj:
03-25UP2111/11
28.4.2011.
Odbačena
Odbijena
Uvažena
obustava
17.
žalba
Slika broj 4.b. Izgled UP-1 broja 333/11 kada stranka nije pokrenula upravni spor (napomena: stupac 17 popunjava se suhom olovkom, a ako stranka tužbom nije pokrenula
upravni spor, kemijskom olovkom) Broj: 333/11 se zaključuje sa stupcem 17. Upisnika
Miro Marić
2.
1.
333.
Naziv
podnositelja
zahtjeva
Redni
broj
Slika 4. a Izgled UP-2 kada stranka protiv rješenja o odbacivanju žalbe nije pokrenula upravni spor. Broj 111/11 se trajno zaključuje sa stupcem 16. , a predmet arhivira.
Podnositelj
žalbe
Redni
broj
Vođenje upisnika kod odbačaja žalbe kada stranka nije tužbom pokrenula upravni spor (pravilan način)
Odbačena
Odbijena
Uvažena
obustava
18.
Upravni
spor
Odbačena
Odbijena
Uvažena
obustava
17.
Upravni
spor
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 77
78 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
2.
Miro Marić
1.
333.
Urb.
suglasnost
3.
Predmet
3.3.2011.
4.
Datum
prijema
zahtjeva
04.
5.
Org.
Jedin.
25
6.
Klasif.
oznaka
7.
Ustupljen
Drugom
organu
8.
Odbačen
28.3.2011
9.
Odbijen
10.
Uvažen
Riješeno u zakonskom roku
11.
Obustava
12.
Ustupljen
Drugom
organu
13.
Odbačen
14.
Odbijen
2.
Miro
Mirić
1.
111.
Grad
Mostar
04.
3.
Naziv
organa
koji je
donio
I st.
rješenje
11.04.
2011
4.
Datum
prijema
žalbe
03.
5.
Org.
Jedin.
25.
6.
Klasif.
oznaka
7.
Ustupljena
Drugom
organu
25.04.
2011.
8.
Odbačena
9.
Odbijena
10.
Uvažena
Žalba riješena u zakonskom roku
11.
Obustavlje
na
12.
Ustupljena
Drugom
organu
16..
Obustava
13.
Odbačena
14.
Odbijena
15.
Uvažena
Žalba riješena nakon zakonskog roka
Slika 5 b. - Izgled UP-2 kada tužba u upravnom sporu nije uvažena. Broj 111/11 se arhivira, a Upisnik zaključuje popunjavanjem stupca 17.
Podnositelj
žalbe
Redni
broj
15.
Uvažen
Riješeno nakon zakonskog roka
Slika broj 5 a. – Izgled UP- 1 nakon dobivanja odluke Suda o odbijanju tužbe u upravnom sporu. Upisnik je zaključen sa stupcem 18.
Naziv
podnositelja
zahtjeva
16..
Obustavljena
Odbačena
Rj. Broj:
03-25UP2111/11
28.4.2011.
Odbačena
Odbijena
Uvažena
obustava
17.
žalba
Vođenje upisnika kod odbačaja žalbe kada je stranka tužbom pokrenula upravni spor (pravilan način), a tužba joj NIJE UVAŽENA
Redni
broj
Odbijena
Ž.sud
Mostar
U 00123/11
od 23.12.11.
a/a
Odbačena
Odbijena
Uvažena
obustava
17.
Upravni
spor
Odbijena
Ž.sud
Mostar
U
00123/11
od
23.12.11.
a/a
Odbačena
Odbijena
Uvažena
obustava
18.
Upravni
spor
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
2.
Miro Marić
1.
333.
Urb.
suglasnost
3.
Predmet
3.3.2011.
4.
Datum
prijema
zahtjeva
04.
5.
Org.
Jedin.
25
6.
Klasif.
oznaka
7.
Ustupljen
Drugom
organu
8.
Odbačen
28.3.2011
9.
Odbijen
10.
Uvažen
Riješeno u zakonskom roku
11.
Obustava
12.
Ustupljen
Drugom
organu
13.
Odbačen
14.
Odbijen
15.
Uvažen
Riješeno nakon zakonskog roka
16..
Obustava
Odbačena
Rj. Broj:
03-25UP2111/11
28.4.2011.
Odbačena
Odbijena
Uvažena
obustava
17.
žalba
Miro
Mirić
111.
Grad
Mostar
04.
3.
Naziv
organa
koji je
donio
I st.
rješenje
11.04.
2011
4.
Datum
prijema
žalbe
03.
5.
Org.
Jedin.
25.
6.
Klasif.
oznaka
7.
Ustupljena
Drugom
organu
25.04.
2011.
8.
Odbačena
9.
Odbijena
10.
Uvažena
Žalba riješena u zakonskom roku
11.
Obustavljena
12.
Ustupljena
Drugom
organu
13.
Odbačena
14.
Odbijena
15.
Uvažena
Žalba riješena nakon zakonskog roka
16..
Obustavljena
Slika 6 b. - Izgled UP-2 kada tužba u upravnom sporu, podnesena radi odbacivanja žalbe, UVAŽENA. Broj 111/11 u Upisniku se zaključuje popunjavanjem stupca 17. i
otvara novi broj na primjer broj 04/12.
Veza:
04/2012
2.
Podnositelj
žalbe
1.
Redni
broj
Slika broj 6 a. – Izgled UP- 1 nakon dobivanja odluke Suda o UVAŽAVANJU tužbe u upravnom sporu. .Stupci 17 i 18 popunjavaju se suhom (grafitnom) olovkom, a
predmet vraća drugostupanjskom organu na ponovno rješavanje žalbe pod brojem 333/11
Naziv
podnositelja
zahtjeva
Redni
broj
Vođenje upisnika kod odbačaja žalbe kada je stranka tužbom pokrenula upravni spor (pravilan način), a tužba joj JE UVAŽENA
UVAŽENA
Ž.sud
Mostar
U 00123/11
od 23.12.11.
Veza: 04/12
Odbačena
Odbijena
Uvažena
obustava
17.
Upravni
spor
UVAŽENA
Ž.sud
Mostar
U 00123/11
od
23.12.11.
a/a
Odbačena
Odbijena
Uvažena
obustava
18.
Upravni
spor
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 79
Grad
Mostar
-04-23UP1333/11
od
3.3.11
3.
Naziv
organa
koji je
donio
I st.
rješenje
09.01.
2012.
Ž.sud
Mostar
U 00
0123/11
od 23.12
20.11.
4.
Datum
prijema
žalbe
03.
5.
Org
.
Jedi
n.
25.
6.
Klasif.
oznaka
7.
Ustupljena
Drugom
organu
8.
Odbačena
9.
Odbijena
10.
Uvažena
Žalba riješena u zakonskom roku
11.
Obustavljena
12.
Ustupljena
Drugom
organu
13.
Odbačena
14.
Odbijena
15.
Uvažena
Žalba riješena nakon zakonskog roka
16..
Obustavljena
80 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
2.
Miro Marić
1.
333.
Urb.
suglasnost
3.
Predmet
3.3.2011.
4.
Datum
prijema
zahtjeva
04.
5.
Org.
Jedin.
25
6.
Klasif.
oznaka
7.
Ustupljen
Drugom
organu
8.
Odbačen
28.3.2011
9.
Odbijen
10.
Uvažen
Riješeno u zakonskom roku
Slika 8. – Izgled UP-1 nakon prijema ponovne odluke drugostupanjskog organa po žalbi
Naziv
podnositelja
zahtjeva
Redni
broj
11.
Obustava
12.
Ustupljen
Drugom
organu
13.
Odbačen
14.
Odbijen
15.
Uvažen
Riješeno nakon zakonskog roka
16..
Obustava
Odbačena
Rj. Broj:
03-25-UP2111/11
28.4.2011
ODBIJENA
04/12 od.
21.1.2012.
Odbačena
Odbijena
Uvažena
obustava
17.
žalba
Slika 7. – Izgled UP-2 nakon ponovnog prijema žalbe. Otvara se novi broj u upisniku i žalba rješava kao da je tek izjavljena, s tim da ista ne može više biti odbačena.
Veza:
111/11
Miro
Mirić
2.
1.
04/12
Podnositelj
žalbe
Redni
broj
Odbačena
Odbijena
Uvažena
obustava
18.
Upravni
spor
Odbačena
Odbijena
Uvažena
obustava
17.
Upravni
spor
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Alan Vajda, mag. iur.
PROMJENE KOD
OBAVLJANJA OBRTNIČKE
DJELATNOSTI
PREMA ODREDBAMA NOVOG
ZAKONA O OBRTU
SIŽE
U žiži su promjene okolnosti u kojima se obavlja registrirana
poduzetnička djelatnost - obrt od strane fizičkih i pravnih osoba u
Republici Hrvatskoj, sukladno odredbama novog Zakona o obrtu.
Kao najznačajnije promjene navodimo ograničenje odgovornosti
obrtnika kod ovrhe, pomaganje u obrtu, prijenos obrta kod odlaska
obrtnika u mirovinu, visinu obveznog komorskog doprinosa, prelazak
pomoćničkih ispita u nadležnost Agencije za strukovno obrazovanje,
mogućnost obavljanja domaće radinosti i sporednog zanimanja za sve
obrtničke djelatnosti.
Ključne riječi: Zakon o obrtu, obrt, dopunska djelatnost i sporedno
zanimanje, obrtnik, pomaganje u obrtu, obrt u stanu, izdvojeni pogon,
privremena obustava obrta, obvezni komorski doprinos, ograničenje
odgovornosti obrtnika, prijenos obrta, stručno osposobljavanje za
obrtnička zanimanja.
I Uvod
Novim Zakonom o obrtu („Narodne novine“, broj 143/13), koji je stupio na snagu 10. prosinca
2013. godine, te kojim je stavljen van snage Zakon o obrtu iz 1993. godine („Narodne novine“,
br. 77/93, 90/96, 64/01, 49/03, 68/07 i 79/07), propisan je sadržaj, način i uvjeti za obavljanje
obrta, vrste obrta, prava i obveze obrtnika, obrazovanje i osposobljavanje za obavljanje
vezanih obrta, institut domaće radinosti i sporednog zanimanja, pravna osoba koje obavljaju
obrt, organiziranost obrta, upravni nadzor, te druga pitanja važna za obavljanje obrta.
Također je stupanjem na snagu navedenog zakona stavljen van snage Pravilnik o obliku
i načinu vođenja odobrenja za obavljanje domaće radinosti ili sporednog zani­manja sa
listama proizvoda i usluga („Narodne novine“, br. 100/07, 132/08, 93/09, 7/11 i 82/11),
Pravilnik o obliku i sadržaju svjedodžbe o pomoćničkom zvanju („Narodne novine“, broj
52/02) i Pravilnik o postupku i načinu polaganja pomoć­ničkog ispita („Narodne novine“,
broj 116/02).
Međutim, prijelaznim i završnim odredbama Zakona o obrtu propisana je obveza ministra
za poduzetništvo i obrt da u prekluzivnom roku od šest mjeseci od stupanja na snagu istog
(članak 96) donese provedbene akte na temelju ovlasti iz ovog zakona što je u obvezi učiniti
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 81
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
do zaključno 9. lipnja 2014. godine.
Kako se radi o značajnom broju podzakonskih akata koji reguliraju
obavljanje obrta u Republici Hrvatskoj, do navedenog datuma ostaju i
dalje na snazi postojeći podzakonski akti i to ukoliko isti nisu u suprotnosti
sa novim Zakonom o obrtu, to su:
Pravilnik o obliku i načinu vođenja Obrtnog registra („Narodne novine“,
broj 58/09),
Pravilnik o djelatnostima koje se mogu obavljati kao sezonski obrti
(„Narodne novine“, br. 60/10 i 17/12),
Pravilnik o vezanim i povlaštenim obrtima i načinu izdavanja povlastica
(„Narodne novine“, broj 42/08),
Pravilnik o tradicijskim, odnosno umjetničkim obrtima („Narodne
novine“, broj 112/07),
Pravil­nik o obliku i sadržaju odobrenja za obavljanje do­maće radinosti ili
sporednog zanimanja („Narodne novine“, broj 100/07),
Pravilnik o obliku i sadržaju obrtnice za obavljanje obrta („Narodne
novine“, broj 100/07),
Rješenje o utvrđivanju cijene odobrenja za obavljanje domaće radinosti ili
sporednog zanimanja („Narodne novine“, broj 100/07),
Pravilnik o obrtima koji se mogu obavljati u stambenim prostorijama
(„Narodne novine“, broj 101/95).
II Definiranje obrta
Obrt predstavlja samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih
djelatnosti od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dohotka ili
dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluge na
tržištu, dok je obrtnik fizička osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti u
svoje ime i za svoj račun, a pritom se može koristiti i radom drugih osoba.
Iznimno, obrt obavlja i pravna osoba kada to ne čini na industrijski način
pod uvjetom da izvodi praktičnu nastavu i vježbe naukovanja.
Međutim, kada govorimo o gospodarskim djelatnostima iste dijelimo na:
1) dopuštene, čije obavljanje Zakonom nije izričito zabranjeno
2) trajne, koje obuhvaćaju i situacije kada obrtnik mjesno nadležnom
uredu državne uprave u županiji, odnosno nadležnom uredu Grada
Zagreba prijavljuje privremenu obustavu obavljanja obrta.
Osnovni podzakonski akti za definiranje dopuštenih gospo­darskih
djelatnosti su:
Odluka o nacionalnoj klasi­fikaciji djelatnosti NKD-2007 („Narodne
novine“, br. 58/07 i 72/07),
Nacionalna klasifikacija zanimanja („Narodne novine“, br. 111/98,
124/08, 147/10 i 14/11).
III Pojavni oblici poduzetnika - obrtnika u odnosu na njihovu
veličinu
Poduzetnici su fizičke ili pravne osobe koje spajaju poduzetničke ideje
sa potrebnim kapitalom, organiziraju proizvodnju, trgovinu, odnosno
pružaju usluge na tržištu. Međutim, odredbom članka 3. Zakona o
računovodstvu („Narodne novine“, br. 109/07 i 54/13), poduzetnici se
mogu podijeliti na male, srednje i velike i to isključivo prema financijskim
82 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
pokazateljima tekuće poslovne godine (iznos ukupne aktive, iznos
prihoda i prosječan broj radnika tijekom poslovne godine).
a) Mali poduzetnici su:
■■ s ukupnom aktivom do 32.500.000 kuna,
■■ prihodom do 65.000.000 kuna,
■■ prosječnim brojem radnika tijekom poslovne godine 50.
b) Srednji poduzetnici su:
■■ s ukupnom aktivom do 130.000.000 kuna,
■■ prihodom do 260.000.000 kuna,
■■ prosječnim brojem radnika tijekom poslovne godine 250.
c) Veliki poduzetnici su:
■■ s ukupnom aktivom većom od 130.000.000 kuna,
■■ prihodom većim od 260.000.000 kuna,
■■ prosječnim brojem radnika tijekom poslovne godine većim od 250.
IV Vrste obrta
Sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakon o obrtu („Narodne
novine“, broj 143/13), obrti se dijele na:
1. slobodne obrte za obavljanje kojih se kao uvjet ne traži ispit o
stručnoj osposobljenosti ili majstorski ispit
2. vezane obrte za obavljanje kojih se kao uvjet traži ispit o
stručnoj osposobljenosti, vezani obrti za obavljanje kojih se
traži odgovarajuća srednja stručna sprema i vezani obrti za
obavljanje kojih se kao uvjet traži majstorski ispit
3. povlaštene obrte koje obrtnik smije obavljati samo na temelju
povlastice, odnosno dozvole koju izdaje nadležno ministarstvo,
odnosno drugo tijelo čija je nadležnost propisana posebnim
propisom ovisno o djelatnosti.
Popis vezanih obrta, stupanj i vrstu stručne spreme potrebne za
njihovo obavljanje te popis povlaštenih obrta utvrđuje pravilnikom
ministar nadležan za obrt nakon prethodno pribavljenog mišljenja
Hrvatske obrtničke komore i uz suglasnost nadležnog ministra,
ovisno o djelatnosti obrta - Pravilnik o vezanim i povlaštenim obrtima
i načinu izdavanja povlastica („Narodne novine“, broj 42/08).
V Opći uvjeti za obavljanje obrta
Odredbom članka 8. stavka 1. Zakona o obrtu, propisani su opći uvjeti
pod kojima fizička osoba može obavljati obrt i to:
1. da joj pravomoćnom sudskom presudom, rješenjem o
prekršaju ili odlukom Suda časti Hrvatske obrtničke komore
nije izrečena sigurnosna mjera ili zaštitna mjera zabrane
obavljanja djelatnosti dok ta mjera traje, time da navedene
potvrde po službenoj dužnosti pribavlja nadležni Ured za
gospodarstvo,
2. da ima pravo korištenja prostora kada je to potrebno za
obavljanje obrta.
VI Posebni uvjeti za obavljanje obrta
Fizička osoba može obavljati djelatnost vezanog obrta kada uz
opće uvjete ispunjava i poseban uvjet stručne osposobljenosti,
odgovarajućeg srednjeg strukovnog obrazovanja ili položenoga
majstorskog ispita, te ako udovoljava i posebnim zdravstvenim
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 83
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
uvjetima, ako je to propisano zakonom.
Međutim, fizička osoba koja ispunjava opće uvjete, a ne ispunjava
poseban uvjet stručne osposobljenosti, odgovarajućeg srednje
strukovnog obrazovanja ili položenoga majstorskog ispita, odnosno
poseban uvjet posjedovanja posebne zdravstvene sposobnosti, može
obavljati vezani obrt ako na tim poslovima zaposli radnika, u punom
radnom vremenu, koji udovoljava ovim uvjetima.
Iznimno, fizička osoba koja ima registrirani obrt na teritoriju države
članice Europske unije ili države ugovornice Ugovora o europskom
gospodarskom prostoru može u Republici Hrvatskoj obavljati vezani
obrt prema odredbama Zakona o obrtu.
Također, fizička osoba koja ima registrirani obrt na teritoriju države
članice Europske unije ili države ugovornice Ugovora o europskom
gospodarskom prostoru može obavljati uslužnu djelatnost u Republici
Hrvatskoj na privremenoj ili povremenoj osnovi sukladno odredbama
Zakona o uslugama („Narodne novine“, broj 80/11).
VII Obavljanje vezanih obrta od strane osoba s odgovarajućim
visokim obrazovanjem
Vezane obrte mogu obavljati i osobe s odgovarajućim visokim
obrazovanjem, odnosno osobe s obrazovanjem višim od propisanog
Pravilnikom o vezanim i povlaštenim obrtima i načinu izdavanja
povlastica („Narodne novine“, broj 42/08), sa time da ministar za
poduzetništvo i obrt po prethodno pribavljenom mišljenju Hrvatske
obrtničke komore i nadležnog ministarstva u spornim slučajevima
određuje koje je to odgovarajuće više ili visoko obrazovanje.
Međutim, vezane obrte mogu obavljati i fizičke osobe – izumitelji na
temelju ostvarenoga patentnog prava za patentirani proizvod ili uslugu
i zaštićenog industrijskog dizajna ako uz opće uvjete udovoljavaju i
posebnim zdravstvenim uvjetima, ako je to propisano zakonom.
Vezane obrte mogu obavljati i fizičke osobe sa završenim odgovarajućim
srednje strukovnim obrazovanjem ako je sjedište obrta na području
određenom Zakonom o područjima posebne državne skrbi, Zakonom
o brdsko-planinskim područjima ili Zakonom o otocima, sa time da su
dužne u roku od tri godine od dana upisa obrta u Obrtni registar položiti
majstorski ispit za odgovarajuće zanimanje (prije bilo dvije godine).
Zakonom o obrtu definirane su kategorije osoba koje mogu pristupiti
polaganju majstorskog ispita.
To su sljedeće kategorije osoba:
1) osobe koje nakon položenog pomoćničkog ispita imaju najmanje
dvije godine radnog iskustva u zanimanju za koje žele polagati
majstorski ispit.
2) osobe koje nakon završetka neodgovarajućeg srednje strukovnog
obrazovanja, opće srednjoškolskog obrazovanja ili obrazovanja
u umjetničkim srednjim školama, imaju najmanje tri godine
radnog iskustva u zanimanju za koje žele polagati majstorski
ispit.
3) osobe sa položenim pomoćničkim ispitom u odgovarajućem
zanimanju i završenim obrazovanjem u majstorskoj školi u
trajanju od godine dana.
4) osobe koje su stekle odgovarajuću srednju stručnu spremu do
školske godine 1999/2000, ako na dan pristupanja ispitu imaju
najmanje dvije godine radnog iskustva u zanimanju za koje žele
polagati majstorski ispit.
84 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
5) osobe sa neodgovarajućim srednje strukovnim ili općim
srednje školskim obrazovanjem te obrazovanjem u
umjetničkim srednjim školama ako na dan pristupanja ispitu
imaju najmanje godinu dana radnog iskustva u zanimanju
za koje žele polagati majstorski ispit i završeno obrazovanje u
majstorskoj školi u trajanju od godine dana.
Radno iskustvo u određenom zanimanju je iskustvo koje osoba stječe
unutar radnog odnosa, tijekom stručnog osposobljavanja za rad bez
zasnivanja radnog odnosa, radom u svojstvu volontera ili drugim
oblikom rada u skladu sa zakonom, sa time da se isto dokazuje
javnim ispravama ugovorom o radu, odgovarajućim potvrdama,
preporukama i izjavama svjedoka o radu na određenim poslovima.
VIII Osnivanje više obrta od strane iste fizičke osobe
Zakonom o obrtu se izričito ne zabranjuje osnivanje dva ili više
obrta od strane iste fizičke osobe, budući je intencija zakonodavca
da, dopuštajući mogućnost obavljanja više gospodarskih djelatnosti
unutar istog obrta, te kroz institut izdvojenog pogona, dopusti
fizičkim osobama da obavljaju raznorodne djelatnosti unutar jednog
obrta. Međutim, ukoliko fizička osoba prilikom podnošenja zahtjeva
insistira na otvaranju dva obrta, nema zakonske zabrane da joj se
uskrati takav upis u obrtni registar.
IX Obrti koji se mogu obavljati u stambenim prostorijama
Popis djelatnosti koje se kao obrti mogu obavljati u stambenim
prostorijama sadržan je u Pravilniku o obrtima koji se mogu obavljati
u stambenim pro­storijama („Narodne novine“, broj 101/95). Naime,
radi se o djelatnostima koje se mogu obavljati u opsegu i na način
koji ne zahtijevaju značajniju izmjenu postojećih uvjeta korištenja
stambenog prostora, a kontrolu tih uvjeta provode nadležne
inspekcijske službe.
X Obrti koji se mogu obavljati u odgovarajućem poslovnom
prostoru
Uz prethodno navedenu mogućnost obavljanja obrtničke djelatnosti
u stambenom prostoru, potrebno je napomenuti da se temeljem
posebnih propisa za pojedine obrtničke djelatnosti (npr. trgovina,
ugostiteljstvo, putničke agencije itd.) iste mogu početi obavljati samo
u propisno uređenom poslovnom prostoru, i to nakon što nadležno
tijelo utvrdi da poslovni prostor i oprema ispunjavaju određene
minimalne tehničke uvjete (MTU).
Tako je temeljem odredbe članka 136. Zakona o gradnji („Narodne
novine“, broj 153/13) propisano da se izrađena građevina smije početi
koristiti, odnosno staviti u pogon, tek kada se za nju može izdati
rješenje o obavljanju djelatnosti po posebnom propisu i to nakon što
tijelo graditeljstva izda upo­rabnu dozvolu za tu građevinu.
S obzirom na navedeno, odobrenje za obavljanje gospodarske
djelatnosti u određenom poslovnom prostoru, tj. građevini mo­že se
izdati samo ako je za poslovni prostor, odnosno građevinu izdana
uporabna dozvola.
Međutim, predviđene su i iznimke od navedenog pravila, tako da
se u određenim slučajevima odobrenje za obavljanje gospo­darske
djelatnosti može izdati i za poslovni prostor, odnosno građevinu za
koju nije izda­na uporabna dozvola, naravno uz uvjet da su ispunjeni
drugi propisani uvjeti.
To su sljede­ći slučajevi:
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 85
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
1. Odobrenje za obavljanje gospodarske djelatnosti u novom
poslovnom prostoru, tj. građevini, te rekonstruiranoj i
adaptiranoj građevini za koju nije potrebna građevinska dozvola
izdaje se ako za istu postoji pi­sana izjava izvođača o izvedenim
radovima i o uvjetima održavanja građevina,
2. Odobrenje za obavljanje gospodarske djelatnosti u poslovnom
prostoru, tj. građevini izgrađenoj na temelju građevinske
dozvole, od­nosno lokacijske dozvole do stupanja na snagu
Zakona o gradnji (1. siječnja 2004.) može se izdati ako je stranka
uz zahtjev priložila građevinsku dozvolu, odnosno navedenu
lokacijsku dozvo­lu koja je postala konačna prije 1. siječnja 2004.
i na kojoj je konačnost potvrđena,
3. Odobrenje za obavljanje gospodarske djelatnosti u poslovnom
prostoru, tj. građevi­ni izrađenoj, odnosno rekonstruiranoj ili sani­
ranoj u sklopu projekata obnove ratom ošteće­nih ili porušenih
kuća Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstva i
projekata Ministarstva kulture može se izdati ako stranka uz
zahtjev priloži dokaz da je građenje, odno­sno rekonstrukcija
građevine, odnosno prosto­ra provedena u sklopu projekta
obnove ratom oštećenih ili porušenih kuća Ministarstva mora,
turizma, prometa i razvitka ili Ministarstva kulture (ugovor o
obno­vi, akt tijela državne vlasti i dr.),
4. Odobrenje za obavljanje gospodarske djelatnosti u poslovnom
prostoru, tj. građevi­ni čija je građevinska dozvola ili druga
odgo­varajuća dozvola, odnosno dokumentacija uništena ili
nedostupna uslijed ratnih ili prirodnih razaranja, te za građevine
za koje u vri­jeme njezinog građenja građevinska dozvola nije bila
potrebna, može se izdati ako stranka uz zahtjev priloži dokaz da
je navedena doku­mentacija uništena, odnosno nedostupna iz
navedenih razloga (potvrda, uvjerenje ili drugi akt tijela državne,
uprave nadležnog za poslo­ve graditeljstva ili drugog nadležnog
tijela - arhiv i slično),
5. Odobrenje za obavljanje gospodarske dje­latnosti u poslovnom
prostoru, tj. građevini izgrađenoj bez građevinske dozvole do
15. velja­če 1968. godine, a koja se smatra izgrađenom na temelju
građevinske dozvole, može se izdati ako stranka uz zahtjev
priloži dokaz da je građevi­na izgrađena prije 15. veljače l968.
godine (potvrda, uvjerenje ili drugi akt tijela državne uprave
nadležnog za državnu izmjeru i kata­star nekretnina o vremenu
izgradnje građevine, a ako snimanje zemljišta za odnosno
područje nije provedeno prije navedenog datuma rada drugi
dokaz poput računa za električnu energi­ju, komunalna davanja,
građevinski materijal, ugovor o gradnji građevine i dr.). Naravno
ovu činjenicu moguće je dokazivali i svim drugim dokaznim
sredstvima.
XI Sezonski obrti
Pojedini, ali ne svi, obrti mogu se obavljati i kao sezonski obrti, i to
najdulje šest mjeseci unutar jedne kalendarske godine. Osobe koje
sezonski obavljaju obrt, u vrijeme trajanja sezonskog obavljanja obrta,
uspostavljaju svojstvo osiguranika, sa time da je osnovna prednost
sezonskog načina obavljanja djelatnosti obrta u tome što se samo za to
razdoblje plaćaju obvezna davanja u obrtu.
Sezonsko obavljanje obrta trajno se upisuje u obrtni registar, pa je
prednost ovoga načina obavljanja obrta da upisom vremena u kojem
se on obavlja nije potrebno svake godine iznova prijavljivati obavljanje
djelatnosti obrta.
86 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Bez obzira na činjenicu da se sezonski obrt može obavljati najduže
šest mjeseci unutar jedne kalendarske godine, obrtnik je dužan
uplaćivati obvezni doprinos Hrvatskoj obrtničkoj komori tijekom
cijele kalendarske godine. Djelatnosti koje se mogu obavljati
kao sezonski obrti utvrdio je ministar poduzetništva i obrta
Pravilnikom o obrtima koji se mogu obavljati kao sezonski obrt
(„Narodne novine“, broj 60/10).
XII Zajedničko obavljanje obrta
Dvije ili više fizičkih osoba mogu, radi zajedničkog obavljanja
gospo­darskih djelatnosti - obrta osnovati zajednički obrt koji će
poslovati pod zajedničkom tvrtkom, sa time da svoje međusobne
odnose reguliraju pisanim ugovorom, tj. ugovorom o ortakluku.
Naravno, fizičke osobe mogu obavljati zajednički obrt ukoliko:
udovoljavaju općim uvjetima iz Za­kona o obrtu, odnosno pri
prijavi upisa u obrtni registar nad­ležnom županijskom uredu,
odnosno uredu Grada Zagreba prilože pisani ugovor o ortaštvu
koji je ovjeren od strane javnog bilježnika. Međutim, ukoliko se
radi o veza­nim obrtima, jedan od ortaka mora ispunjavati i po­
sebne uvjete iz Zakona o obrtu (posjedovanje odgovarajuće stručne
osposobljenosti, odnosno položenog majstorskog ispita).
XIII Obavljanje obrta u izdvojenom pogonu
Obrt se može obavljali u više izdvojenih pogona, koji moraju
udovoljavati propisanim uvjetima glede uređenja prostora i
opreme u kojem se obavlja regi­strirana djelatnost.
Pod izdvojenim pogonom, u smislu Zakona o obrtu, razumijeva se
jedan ili više međusobno odvojenih prostora u kojima se obavlja
obrt ili koji služi za obavljanje obrta, a nalazi se izvan mjesta
sjedišta obrta.
U svakom izdvojenom pogonu obrtnik mora imenovati poslovođu
koji mora ispunjavati opće uvjete iz Zakona o obrtu. Obrtnici i
trgovačka društva koji obav­ljaju vezane i povlaštene obrte obvezni
su imenova­ti stručnog poslovođu koji osim općih uvjeta ispunjava
i posebni uvjet stručne osposobljenosti ili po­loženog majstorskog
ispita.
Obrtnici i trgovačka društva koji obavljaju vezane obrte u
izdvojenom pogonu na području određenom Zakonom o
područjima posebne državne skrbi, Zakonom o brdsko-planinskim
područjima i Zakonom o otocima, ako izdvojeni pogon prvi put
prijavljuju nadležnom županijskom ure­du, mogu imenovati
stručnog poslovođu koji ima odgovarajuću srednju stručnu
spremu, sa tim da je taj poslovođa dužan u roku od tri godine
položiti majstorski ispit za odgovarajuće majstorsko zvanje (prije:
godinu dana).
XIV Vođenje obrta putem poslovođe
Obrtnik može slobodni ili vezani obrt voditi sam ili preko
poslovođe, koji mora biti u radnom odno­su kod obrtnika i
ispunjavati opće i posebne uvjete za obavljanje obrta sukladno Za­
konu o obrtu. Poslovođa vodi obrt u ime i za račun obrtnika.
Ako obrtnik želi vodili obrt putem poslovođe, dužan je to prijavili
nadležnom županijskom uredu, odnosno uredu Grada Zagreba na
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 87
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
čijem je području sjedište obrta, koji rješenjem utvrđuje vođenje obr­
ta putem poslovođe i upisuje to u obrtni registar.
XV Odgovornost obrtnika za obveze nastale u obrtu
Za obveze koje nastaju u obavljanju obrta obrtnik ponovo odgovara
cjelokupnom svojom imovinom, sa time da je uvedena novost da
se ovrha radi ostvarenja novčane tražbine protiv obrtnika ne može
provesti:
■■ na onim stvarima i pravima na kojima se protiv njega ne bi
mogla provesti kad ne bi obavljao gospodarsku djelatnost te na
onim stvarima i pravima koja su nužna za obavljanje njegove
gospodarske djelatnosti ako mu je ona glavni izvor sredstava za
život,
■■ na nekretnini u kojoj ovršenik stanuje u opsegu nužnom za
zadovoljavanje osnovnih stambenih potreba ovršenika i osoba
koje je po zakonu dužan uzdržavati.
Iznimno, ako je obrtnik sam ugovorio založno ili slično pravo na
nekretninama radi osiguranja tražbine, tada se i te nekretnine mogu
ovršiti.
XVI Obavljanje obrta uz radni odnos
Sukladno Zakonu o obrtu, nema nikakve pravne zapreke da zaposlena
osoba otvori obrt. Obrt može obavljati i osoba u radnom odnosu, pod
uvjetom da zadovoljava uvjetima odgovarajuće stručne spreme za
poslove za koje se ista traži prema Pravilniku o vezanim i povlaštenim
obrtima i načinu izdavanja povlastica („Narodne novine“, broj
42/08), odnosno da zaposli na puno radno vrijeme radnika koji ima
odgovarajuću stručnu spremu.
Naime, odredbom članka 8. stavak 2. Zakona o obrtu propisano je
da se radom u obrtu ostvaruju prava u svezi sa radnim odnosom,
pa tako među njima i pravo na mirovinsko i zdravstveno osiguranje.
Obrtnik koji uz radni odnos ima otvoren obrt obveznik je doprinosa
za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i kao obrtnik i kao radnik.
XVII Obavljanje obrta od strane umirovljenika
Novi Zakon o mirovinskom osi­guranju („Narodne novine“, broj
157/13) propisuje da se korisniku mirovine koji se zaposli ili počne
obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza osiguranja (npr.
obavljanje obrtničke djelatnosti) obustavlja isplata mirovine.
Međutim, postoje izuzeci kada se ne obustavlja isplata mirovine.
Naime, temeljem odredbe iz članka 99. stavak 1. Zakona o mi­
rovinskom osiguranju propisani su izuzeci od obustave isplate
mirovine, i to:
1. korisniku starosne mirovine koji je ostvario starosnu mirovinu
i nastavi raditi do polovice punog radnog vremena, uz izmijenjeni
ugovor o radu
2. korisniku starosne mirovine koji je ostvario starosnu mirovinu i
korisniku starosne mirovine koji je tu mirovinu ostvario do stupanja
na snagu ovoga zakona koji se tijekom korištenja prava zaposli do
polovice punog radnog vremena
3. korisniku invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti
88 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
za rad, ostvarene do stupanja na snagu ovoga zakona
4. korisniku invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne
sposobnosti ostvarene prema ovome zakonu
5. korisniku koji obavlja sezonske poslove u poljoprivredi prema
propisima o poticanju zapošljavanja i drugim propisima kojima je
ovo pitanje uređeno na drugačiji način, odnosno izričito propisano
da se ne obustavlja isplata mirovine
6. korisniku koji ostvaruje drugi dohodak, odnosno obavlja drugu
djelatnost.
XVIII Promjene kod obavljanja domaće radinosti i
sporednog zanimanja
Pod domaćom radinošću podrazumijeva se izrada proizvoda
koju obavlja fizička osoba kod kuće isključivo osobnim radom,
za razliku od sporednog zanimanja koje obuhvaća obavljanje
uslužnih djelatnosti kod kuće osobnim radom, odnosno kod
naručitelja usluge.
Također je novim Zakonom o obrtu, što je novina o odnosu na
stari zakon, omogućeno obavljanje svih dopuštenih gospodarskih
djelatnosti bez ograničenja u sklopu domaće radinosti ili sporednog
zanimanja na način koji pogoduje umirovljenicima. Stoga su
odredbama Zakona o obrtu propisani instituti domaće radinosti
i sporednog zanimanja, koje mogu obavljati fizičke osobe, uz
ispunjenje određenih uvjeta.
To su sljedeći uvjeti:
1) da navedene poslove obavljaju isključivo osobnim radom,
2) da udovoljavaju posebnom uvjetu stručne osposobljenosti,
odgovarajućeg srednje strukovnog obrazovanja ili položenog
majstorskog ispita, kada se obavlja djelatnost sa popisa vezanih
obrta i
3) da im ukupni bruto primici ostvareni od obavljanja tih
djelatnosti ne prelaze iznos od deset bruto prosječnih mjesečnih
plaća u kalendarskoj godini u kojoj se obavljaju te djelatnosti.
Međutim, važno je napomenuti da domaću radinost ili sporedno
zanimanje ne može obavljati osoba koja obavlja registriranu
samostalnu djelatnost obrta ili slobodnog zanimanja prema
posebnim propisima ili samostalnu djelatnost poljoprivrede i
šumarstva od koje dohodak ili dobit utvrđuje na temelju poslovnih
knjiga, a obveznik je poreza na dodanu vrijednost.
Također, kada fizička osoba koja u tekućoj kalendarskoj godini
od obavljanja domaće radinosti ili sporednog zanimanja ostvari
primitke koji prelaze iznos od deset bruto prosječnih mjesečnih
plaća po jednom zaposlenom kod pravnih osoba u Republici
Hrvatskoj u razdoblju siječanj – kolovoz u godini koja prethodi
kalendarskoj godini u kojoj se obavljaju te djelatnosti, odnosno za
2014. godinu (to je iznos od 79.410 kuna), obvezna je od 1. siječnja
iduće godine prestati obavljati domaću radinost ili sporedno
zanimanje, a do 15. siječnja iste godine podnijeti nadležnom
tijelu koje je izdalo odobrenje za obavljanje domaće radinosti ili
sporednog zanimanja pisani zahtjev za prestanak obavljanja tih
djelatnosti.
Međutim, što se tiče mogućnosti obavljanja domaće radinosti
ili sporednog zanimanja od strane umirovljenika, potrebno je
naglasiti da za njih postoje određene pogodnosti kako slijedi:
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 89
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
a) obavljanjem domaće radinosti ili sporednog zanimanja
umirovljenici ne uspostavljaju svojstvo osiguranika u
obveznom mirovinskom osiguranju
b) mirovina im se ne obustavlja
c) umirovljenici nisu obvezni plaćati doprinos za mirovinsko
osiguranje za razliku od fizičkih osoba koje su zaposlene
kod drugog poslodavca a žele iskoristiti mogućnost dodatne
zarade, odnosno nezaposlenih osoba.
XIX Pomaganje članova obitelji u obavljanju obrta
Obrtniku u obavljanju obrta mogu pomagati članovi obiteljskog
kućanstva, bez obveze zasnivanja radnog odnosa, sa time da
pomaganje u obrtu znači raditi povremeno kao ispomoć, a ne trajno
obavljanje dijela djelatnosti obrta. Radeći na taj način članovi obitelji
ne ostvaruju nikakva prava, ni na zdravstveno ni na mirovinsko
osiguranje.
Ako se radi o obavljanju vezanog obrta, član obiteljskog kućanstva
koji pomaže obrtniku u njegovoj odsutnosti mora ispunjavati i
poseban uvjet stručne osposobljenosti, odgovarajućeg srednje
strukovnog obrazovanja ili položenoga majstorskog ispita, odnosno
posebne zdravstvene uvjete ako je to propisano posebnim zakonom.
Obiteljsko kućanstvo čine bračni drugovi, djeca i drugi srodnici
koji zajedno žive, privređuju, odnosno ostvaruju prihode na drugi
način i troše ih zajedno.
XX Uvjeti za obavljanje obrta
Za obavljanje obrta obrtnik mora imati obrtnicu koju izdaje nadležni
ured državne uprave županiji i njegove ispostave, odnosno nadležni
ured Grada Zagreba, na čijem području će biti sjedište obrta, dok
povlasticu izdaje nadležno ministarstvo ovisno o vrsti obrta.
Zahtjev se podnosi na obrascu prijava za upis u obrtni registar,
odnosno na ostalim obrascima ovisno o vrsti upisa. Uz prijavu se
pri­lažu odgovarajuće isprave i dokazi sukladno Zako­nu o obrtu,
posebnim propisima i podzakonskim aktima.
Prijava za upis u obrtni registar sadrži osnovne podatke o obrtu i
registarskom tijelu, vrsti upisa u obrtni registar, tvrtki i vlasniku
obrta, stručnoj osobi, te podatke koji nisu obvezatni: telefon, faks,
e-mail adresu.
Prijava za upis izdvojenog pogona u obrtni registar sadrži osnovne
podatke o izdvojenom pogonu, nazivu i sjedištu pogona te o
poslovođi pogona.
Prijava za upis ortaka u obrtni registar sadrži osnovne podatke o
ortaku poput zanimanja, prebivališta, boravišta, matičnog broja
obrta.
XXI Troškovi upisa obrta u obrtni registar
Pristojbe u svezi s otvaranjem obrta dijele se u dvije kategorije, i
to one koje se plaćaju u korist računa jedinice lo­kalne uprave i
samouprave (npr. uplata upravne pristojbe), te one koje se plaćaju u
korist Državnog proračuna RH (npr. za trošak izdavanja obrtnice).
Naime, Zakon o upravnim predstavlja propis koji regulira obvezu
90 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
plaćanja upravnih pristojbi u korist računa jedinice lokalne uprave i
samouprave, sa time da je kao sastavni dio citiranog zakona donesena
i Tarifa upravnih pristojbi. Tako je temeljem Tarife upravnih pristojbi
propisano da se sukladno tarifnom broju 66. plaća upravna pristojba za
obavljanje djelatnosti i to za:
■■
■■
■■
■■
■■
upis u obrtni registar i za izdavanje rješenja
250,00 KN
upis u registar povlastica i za izdavanje povlastice
250,00 KN
upis promjena u obrtnom registru
150,00 KN
upis promjena u registru povlastica
150,00 KN
izdavanje novih isprava umjesto oštećenih ili nestalih 500,00 KN
Sukladno odredbama Zakona o obrtu, te Rješenja o utvrđivanju cijene
obrtnice („Narodne novine“, br. 100/07 i 65/12) bila je utvrđena obveza
fizičke osobe koja podnosi zahtjev za registraciju obrta da uplati iznos od
200 KNn za izdavanje obrtnice. Međutim, prema Odluci o utvrđivanju
cijene obrtnice („Narodne novine“, broj 159/13), suspendirana je
primjena navedene odredbe za vremenski period od 1. siječnja 2014. do
1. siječnja 2015. godine.
Također je važno istaknuti i troškove registracije domaće radinosti i
sporednog zanimanja koji predstavljaju znatno manji financijski izdatak
za podnositelje zahtjeva u odnosu na registraciju obrta. Naime, inicijalni
trošak registracije domaće radinosti i sporednog zanimanja ukupno
iznosi 170 KN od čega se 100 kuna odnosi na izdavanje odobrenja.
XXII Popis kategorija oslobođenih plaćanja troška izdavanja
obrtnice
Temeljem Zakona o obrtu, Rješenja o utvrđivanju cijene obrtnice i
Odluke o utvrđivanju cijene obrtnice („Narodne novine“, broj 159/13)
plaćanja obrtnice oslobođeni su:
a) fizičke osobe koje otvaraju obrt na područjima određenim
Zakonom o područjima posebne državne skrbi, Zakonom o
brdsko-planinskim područjima i Zakonom o otocima,
b) fizičke osobe navedene u programima zbrinjavanja kojih je
potpisnik Ministarstvo sa drugim ministarstvima i Hrvatskim
zavodom za zapošljavanje,
c) branitelji (potvrda Ureda za obranu prema mjestu prebivališta),
d) osobe prijavljene na Zavodu za zapošljavanje starije od 45 godina
ili sa najmanje 20 godina radnog staža (potvrda Hrvatskog zavoda
za zapošljavanje).
XXIII Privremena obustava poslovanja obrta
Obrtnik može privremeno obustaviti obavljanje obrta u trajanju do jedne
godine, o čemu pismeno izvještava županijski ured za gospodarstvo,
odnosno ured Grada Zagreba u roku od 30 dana od dana obustave.
Iznimno, obrtnik može privremeno obustaviti obavljanje obrta u
trajanju do tri godine, kada koristi rodiljni, odnosno roditeljski dopust
do navršene treće godine djetetova života, odnosno do osme godine
djetetova života kada koristi pravo na njegu djeteta sa težim smetnjama
u razvoju, a pravo je priznato izvršnim rješenjem Hrvatskog zavoda za
zdravstveno osiguranje
Za vrijeme privremene obustave, obrtnik je dužan predati obrtnicu
u županijski ured za gospodarstvo, odnosno ured Grada Zagreba. O
ponovnom početku obavljanja obrta obrtnik je dužan pismeno izvijestiti
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 91
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
županijski ured za gospodarstvo, odnosno ured Grada Zagreba
najkasnije u roku od sedam dana po isteku vremena privremene
obustave obavljanja obrta.
Za vrijeme privremene obustave djelatnosti obrtnik je obvezan
plaćati doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Naime,
prema Zakonu o mirovinskom osiguranju i Zakonu o zdravstvenom
osiguranju, obrtnik stječe status osiguranika upisom u obrtni registar.
Budući u vrijeme privremene obustave obrta obrtnik ostaje upisan u
obrtni registar, i za vrijeme mirovanja obrta ima status mirovinskog
i zdravstvenog osiguranika.
Obveza plaćanja doprinosa miruje samo u razdoblju u kojem
obveznik doprinosa ostvaruje pravo na naknadu plaće za bolovanje
na teret HZZO (nakon 43. dana bolovanja), razdoblju korištenja prava
na porodni dopust i razdoblju korištenja prava po osnovi njege djeteta
sa poteškoćama u razvoju.
XXIV Zatvaranje obrta - kako se zatvara obrt, gdje se
zatvara obrt
Županijski ured za gospodarstvo, odnosno ured Grada Zagreba, koji
izdaje obrtnicu, vrši i odjavu obrta, odnosno rješenjem utvrđuje
prestanak obrta i po pravomoćnosti rješenja briše obrt iz obrtnog
registra. Prestanak obrta utvrđuje se danom navedenim u odjavi,
koja se podnosi Uredu za gospodarstvo, odnosno Uredu Grada
Zagreba. Prilikom podnošenja zahtjeva za odjavu obrta obrtnik je
dužan priložiti obrtnicu.
Obrt se ne može odjaviti unatrag, osim ako je obrtnik ostvario pravo
na invalidsku mirovinu pa se prestanak obrta odjavom utvrđuje
danom pravomoćnosti rješenja o ostvarivanju prava na invalidsku
mirovinu.
XXV Prava obrtnika na ostvarivanje naknade pri
Hrvatskom zavodu za zapošljavanje
Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti
(„Narodne novine“, br. 80/08, 94/09, 121/10, 25/12, 118/12,
12/13 i 153/13) uvedena je nova kategorija osiguranika za slučaj
nezaposlenosti, a to su osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost. To
su, između ostalih, obrtnici i trgovci pojedinci koji po su po toj osnovi
obvezno osigurani prema propisima o mirovinskom osiguranju.
Naime, počevši od 1. siječnja 2014. godine, oni su obveznici
obračunavanja i uplate doprinosa za zapošljavanje po stopi od 1,70%
na osnovicu na koju im se obračunavaju i uplaćuju doprinosi za
obvezna osiguranja.
Navedene kategorije osiguranika stječu pravo na novčanu naknadu
pod uvjetom da imaju najmanje devet mjeseci rada u posljednja 24
mjeseca za koje je obračunat i uplaćen doprinos za zapošljavanje.
Za ostvarivanje prava na novčanu naknadu, moraju se prijaviti
Hrvatskom zavodu za zapošljavanje u roku od 30 dana od prestanka
obavljanja obrtničke djelatnosti. Nadalje, osnovica za izračun
novčane naknade je tromjesečni prosjek propisane osnovice na koju
su uplaćivani doprinosi. Iznos naknade je 70% od osnovice za prvih
90 dana korištenja naknade, a za ostatak vremena 35% od navedene
osnovice. Pravo na novčanu naknadu, ovisno o vremenu uplaćivanja
doprinosa, može trajati od 90 do najviše 450 dana, osim u posebnim
slučajevima vezanim uz ostvarivanje prava na mirovinu.
92 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Pravo na novčanu naknadu nema nezaposlena osoba koja je prestala
obavljati samostalnu djelatnost bez opravdanih razloga.
Opravdanim razlozima za ostvarivanja prava obrtnika na novčanu
naknadu smatraju se:
■■ insolventnost, odnosno nelikvidnost prema propisima o
financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi,
■■ zaključenje stečajnog postupka,
■■ poslovanje sa gubitkom,
■■ gubitak poslovnog prostora,
■■ gubitak povlastice, odnosno dozvole za obavljanje djelatnosti
propisane posebnim propisom,
■■ bolest osobe osigurane u slučaju nezaposlenosti,
■■ gubitak poslovnog partnera,
■■ ozbiljna šteta na imovini osobe osigurane u slučaju nezaposlenosti,
■■ prirodna katastrofa i katastrofa uzrokovana višom silom,
■■ drugi razlozi za koje osoba dokaže da su opravdani.
XXVI Prijenos obrta kod odlaska obrtnika u mirovinu
Obrtnik ostvarivanjem prava na mirovinu može prenijeti obrt na
bračnog druga i krvne srodnike u ravnoj lozi u kojem slučaju se
zadržava matični broj obrta. Pravni sljednik preuzima u svoje poslovne
knjige cjelokupnu poslovnu aktivnost obrta, te se na njega prenose svi
ugovori o radu radnika zaposlenih u obrtu koji je predmet prijenosa uz
odgovarajuću primjenu odredbi Zakona o radu.
XXVII Poslovanje obrta nakon smrti vlasnika
Nakon smrti obrtnika obrtnica se može prenijeti na njegove
nasljednike. Nasljednici mogu nastaviti voditi obrt putem poslovođe
koji mora ispunjavati uvjete stručne spreme, te zdravstvene uvjete, te joj
pravomoćnom sudskom presudom, rješenjem o prekršaju ili odlukom
Suda časti ne smije biti izrečena sigurnosna mjera ili zaštitna mjera
zabrane obavljanja djelatnosti.
Nakon smrti obrtnika supružnik, djeca i ostali nasljednici mogu
nastaviti voditi obrt do prijenosa obrta kao privremeni poslovođa.
Privremeni poslovođa mora ispunjavati gore navedene uvjete, sa time
da su odluku o nastavku vođenja obrta do prijenosa obrta, obrtnici
dužni prijaviti nadležnom uredu za gospodarstvo u roku od 60 dana od
dana smrti (prije 30 dana).
Privremeni poslovođa upisuje se u obrtni registar, te je dužan voditi
obrt pažnjom dobrog gospodarstvenika za račun nasljednika umrlog
obrtnika. Ako privremeni poslovođa postupi protivno odredbama
Zakona o obrtu odgovara svojom imovinom za štetu nastalu takvim
djelovanjem.
Ako nasljednici žele prenijeti obrt na sebe nakon smrti obrtnika, dužni
su to prijaviti županijskom uredu za gospodarstvo, odnosno uredu
Grada Zagreba, u roku od 30 dana od okončanja ostavinskog postupka.
Uz navedenu se prijavu mora priložiti:
izvod iz knjige umrlih za obrtnika, pravomoćno rješenje o nasljeđivanju,
dokaze o ispunjavanju općih uvjeta, da udovoljavaju posebnim
zdravstvenim uvjetima, ako je to zakonom propisano, uvjeta stručne
spreme, te da im pravomoćnom sudskom presudom, rješenjem o
prekršaju ili odlukom Suda časti Hrvatske obrtničke komore nije
izrečena sigurnosna mjera zabrane obavljanja djelatnosti i, posebnog
uvjeta, da imaju položen stručni ili majstorski ispit ako se radi o
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 93
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
vezanom obrtu.
Županijski ured za gospodarstvo, odnosno ured Grada Zagreba donosi
rješenje te upisuje prijenos obrta i nastavak vođenja obrta u obrtni registar.
Ako nasljednici umrlog obrtnika, bračni drug ili djeca, propuste rok od 60
dana, gube pravo na prenošenje obrta, a obrt prestaje po sili Zakona.
XXVIII Organiziranost obrtništva
Zakonom o obrtu zadržano je obvezno članstvo obrtnika i trgovaca pojedinaca
te dosadašnji ustroj komorskog sustava Hrvatske obrtničke komore. Međutim,
ukinut je obvezni komorski doprinos koji je iznosio 0,40% od dohotka ili
dobiti, dok je zadržan fiksni iznos obveznog komorskog doprinosa koji
može biti maksimalno 44 kune (2% osnovnog osobnog odbitka iz dohotka
sukladno Zakonu o porezu na dohodak). Također su smanjene javne ovlasti
vezano za naukovanje, tj. ugovori o naukovanju ovjeravati će se i registrirati
u Ministarstvu poduzetništva i obrta, a završetak naukovanja, odnosno
pomoćnički ispiti prelaze u nadležnost Agencije za strukovno obrazovanje
i obrazovanje odraslih i Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje
obrazovanja.
Pravni propisi:
Zakon o obrtu („Narodne novine“, broj 143/13)
Pravilnik o obliku i načinu vođenja obrtnog registra („Narodne novine“, broj
58/09)
Pravilnik o djelatnostima koje se mogu obavljati kao sezonski obrti („Narodne
novine“, br. 60/10 i 17/12)
Pravilnik o vezanim i povlaštenim obrtima i načinu izdavanja povlastice
(„Narodne novine“, broj 42/08)
Pravilnik o tradicijskim, odnosno umjetničkim obrtima („Narodne novine“,
broj 112/07)
Pravilnik o visini naknade i oslobođenju od plaćanja naknade za troškove
postupka priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija i pojedinih
njezinih dijelova o stečenom majstorskom zvanju i sadržaju i načinu vođenja
evidencije o provedenim postupcima priznavanja („Narodne novine“, broj
68/08)
Pravilnik o obliku i sadržaju odobrenja za obavljanje domaće radinosti ili
sporednog zanimanja („Narodne novine“, broj 100/07)
Pravilnik o obliku i sadržaju obrtnice za obavljanje obrta („Narodne novine“,
broj 100/07)
Odluka o utvrđivanju cijene obrtnice („Narodne novine“, broj 159/13)
Rješenje o utvrđivanju cijene odobrenja za obavljanje domaće radinosti ili
sporednog zanimanja („Narodne novine“, broj 100/07)
Pravilnik o obrtima koji se mogu obavljati u stambenim prostorijama
(„Narodne novine“, broj 101/95)
Pravilnik o postupku i načinu polaganja majstorskog ispita te ispita o stručnoj
osposobljenosti („Narodne novine“, broj 88/02)
Pravilnik o minimalnim uvjetima za ugovore o naukovanju („Narodne
novine“, br. 18/08, 19/10 i 109/12)
94 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Primjeri pojedinačnih pravnih akata iz radnih odnosa
OTKAZ UGOVORA O RADU
ZBOG PONAVLJANJA LAKŠE POVREDE OBAVEZA
(naziv i sjedište poslodavca)
Broj: ________________
U __________ dana _____________
Na osnovu člana 88. st. 2. i 3. i člana 89. Zakona o radu1 („Službene novine Federacije
BiH“, br. 43/99, 32/00 i 29/03), člana ____ Kolektivnog ugovora (navesti kojeg ako postoji),
člana _____ Pravilnika o radu (puni naziv i broj i datum) i člana ____________________
Ugovora o radu2, poslodavac _________________________________________________
(naziv i sjedište)
dana ___________ d o n o s i
RJEŠENJE
O OTKAZU UGOVORA O RADU
1. Zaposleniku _______________________________________________________________
(ime, prezime, prebivalište, odnosno boravište)
koji obavlja poslove __________________________________________________________
otkazuje se Ugovor o radu broj ________ zaključen dana ____________na neodređeno
vrijeme, zbog povrede radnih obaveza, nastale ponavljanjem lakše / lakših povreda
obaveza.
2. Ugovor o radu iz tačke 1. otkazuje se sa danom ___________, bez obaveze poštivanja
otkaznog roka.
1 Član 88. Zakona o radu
Član 88.
Poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposleniku bez obaveze poštivanja otkaznog roka u slučaju da je
zaposlenik odgovoran za teži prijestup ili za težu povredu radnih obaveza iz ugovora o radu, a koji su takve prirode da ne bi
bilo osnovano očekivati od poslodavca da nastavi radni odnos.
U slučaju lakših prijestupa ili lakših povreda radnih obaveza iz ugovora o radu, ugovor o radu se ne može otkazati
bez prethodnog pismenog upozorenja zaposleniku.
Pismeno upozorenje iz stava 2. ovog člana sadrži opis prijestupa ili povrede radne obaveze za koje se zaposlenik
smatra odgovornim i izjavu o namjeri da se otkaže ugovor o radu bez davanja predviđenog otkazanog roka za slučaj da se
takav prijestup ponovi.
Kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu mogu se utvrditi vrste prijestupa ili povreda radnih obaveza iz st.
1. i 2. ovog člana.
2 Pored Zakona o radu, kao primarnog izvora prava, u uvodu se najčešće navodi kolektivni ugovor ili pravilnik
o radu poslodavaca, a tamo gdje nije zaključen kolektivni ugovor i nije donesen pravilnik o radu navodi se
Ugovor o radu.
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 95
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Obrazloženje
Zaposleniku _________________________ otkazuje se Ugovor o radu broj ____ od _______
(ime i prezime)
broj: __________ dana_____________, zaključen na neodređeno vrijeme, sa danom
__________ , bez obaveze poštivanja otkaznog roka, a zbog učinjenog prijestupa / povrede
radnih obaveza nastale ponavljanjem lakših prijestupa / povreda radnih obaveza, na
koje je zaposlenik bio pismeno upozoren dana _____________, s izjavom o namjeri da
mu otkaže ugovor o radu bez davanja predviđenog otkazanog roka za slučaj da takav
prijestup ponovi.
Zaposlenik je učinio lakšu povredu obaveza iz člana ___ Kolektivnog ugovora, člana _____,
Ugovora o radu i člana _____________ Pravilnika o radu, i to :
(navesti u čemu se sastojala povreda ), na što ga je poslodavac pismeno upozorio aktom broj
______ od dana __________, s izjavom o namjeri da mu otkaže ugovor o radu bez davanja
predviđenog otkazanog roka za slučaj da se takav prijestup ponovi.
Za ponovljeni prijestup / lakšu povredu obaveza poslodavac je saznao dana
____________, te u roku od 15 dana od dana saznanja donio je ovo rješenje.3
Zaposlenik nema pravo na otkazni rok, u skladu sa članom 88. stav 3. Zakona o
radu, jer ga je poslodavac pismeno upozorio na prethodnu lakšu povredu i izjavio da
namjerava da mu otkaže ugovor o radu bez davanja predviđenog otkazanog roka za slučaj
da se takav prijestup ponovi.
Pouka o pravnom lijeku: Zaposlenik ima pravo na zaštitu svojih prava povrijeđenih ovim
rješenjem pred nadležnim sudom (navesti kojim).
Dostaviti: 1. ____________________
(zaposleniku)
2. ____________________ 3. ____________________
POSLODAVAC
(direktor ili ovlašteno lice )
_______________________
(potpis i pečat)
3 Član 89.
Ugovor o radu, u slučaju iz čl . 88. i 88.a ovog zakona, može se otkazati u roku od 15 dana od dana
saznanja za činjenicu zbog koje se daje otkaz.
96 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
OTKAZ UGOVORA O RADU
ZBOG TEŽE POVREDE OBAVEZA
(naziv i sjedište poslodavca)
Broj: ________________
U __________ dana _____________
Na osnovu člana 88. stav 1. i člana 89. Zakona o radu1 („Službene novine Federacije
BiH“, br. 43/99, 32/00 i 29/03) člana ____ Kolektivnog ugovora (navesti kojeg ako postoji),
člana _____ Pravilnika o radu (puni naziv i broj i datum) i člana _______________ Ugovora o
radu2, poslodavac ___________________________________________________
(naziv i sjedište)
dana ___________ d o n o s i
RJEŠENJE
O OTKAZU UGOVORA O RADU
1. Zaposleniku _______________________________________________________________
(ime, prezime, prebivalište, odnosno boravište)
koji obavlja poslove __________________________________________________________
otkazuje se Ugovor o radu broj ________ , zaključen dana ____________ na neodređeno
vrijeme, zbog teže povrede radnih obaveza.
2. Ugovor o radu iz tačke 1. otkazuje se sa danom ___________, bez obaveze poštivanja
otkaznog roka.
Obrazloženje
Zaposleniku _________________________ otkazuje se Ugovor o radu broj ____ od _______
(ime i prezime)
broj: __________ dana_____________, zaključen na neodređeno vrijeme, sa danom
__________ , bez obaveze poštivanja otkaznog roka, a zbog učinjene teže povrede radnih
obaveza koje su takve prirode da ne bi bilo osnovano očekivati da nastavi radni odnos.
Zaposlenik je učinio težu povredu obaveza iz člana ___ Kolektivnog ugovora, člana _____.
Ugovora o radu i člana _____________ Pravilnika o radu, i to:
(navesti u čemu se sastoji teža povreda i obrazložiti, sa navođenjem dokaza ).
Za izvršenu težu povredu obaveza poslodavac je saznao dana ____________, te u roku od
15 dana od dana saznanja donio je ovo rješenje.3
1 Član 88. Zakona o radu
Član 88.
Poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposleniku bez obaveze poštivanja otkaznog roka u slučaju da je
zaposlenik odgovoran za teži prijestup ili za težu povredu radnih obaveza iz ugovora o radu, a koji su takve prirode da ne bi
bilo osnovano očekivati od poslodavca da nastavi radni odnos.
U slučaju lakših prijestupa ili lakših povreda radnih obaveza iz ugovora o radu, ugovor o radu se ne može otkazati
bez prethodnog pismenog upozorenja zaposleniku.
Pismeno upozorenje iz stava 2. ovog člana sadrži opis prijestupa ili povrede radne obaveze za koje se zaposlenik
smatra odgovornim i izjavu o namjeri da se otkaže ugovor o radu bez davanja predviđenog otkazanog roka za slučaj da se
takav prijestup ponovi.
Kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu mogu se utvrditi vrste prijestupa ili povreda radnih obaveza iz st.
1. i 2. ovog člana.
2 Pored Zakona o radu, kao primarnog izvora prava, u uvodu se najčešće navodi kolektivni ugovor ili pravilnik
o radu poslodavaca, a tamo gdje nije zaključen kolektivni ugovor i nije donesen pravilnik o radu navodi se
Ugovor o radu.
3 Član 89.
Ugovor o radu, u slučaju iz čl . 88. i 88.a. ovog zakona, može se otkazati u roku od 15 dana od dana
saznanja za činjenicu zbog koje se daje otkaz.
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 97
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Poslodavac je pismeno upozorio zaposlenika na izvršene teže povrede obaveza i upoznao o
svojoj namjeri da mu sa danom ______ otkaže ugovor radu, te mu dao rok od ___ dana da
iznese svoju odbranu.
Zaposlenik je svoju odbranu iznio pismenim aktom od dana _____________ u kojim
ističe___________________________________________ (navesti odbranu, dokaze koje je
naveo u svoju korist, svjedoke, itd.).
Alternativa: Zaposlenik je svoju odbranu iznio usmeno dana___ , o čemu je vođen
zapisnik, koji je zaposlenik potpisao, u kojoj navodi_________________ (navesti odbranu,
dokaze koje je naveo u svoju korist, saslušani su svjedoci koji su izjavili, itd.).
Poslodavac ne može prihvatiti razloge koje je naveo zaposlenik_________________ (navesti
zašto ne prihvata) i ostaje kod svoje odluke da mu otkaže ugovor o radu.
Zaposlenik nema pravo na otkazni rok, u skladu sa članom 88. Zakona o radu,
kojim je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposleniku bez obaveze
poštivanja otkaznog roka u slučaju da je zaposlenik odgovoran za teži prijestup, ili za težu
povredu radnih obaveza iz ugovora o radu, a koji su takve prirode da ne bi bilo osnovano
očekivati od poslodavca da nastavi radni odnos.
Pouka o pravnom lijeku: Zaposlenik ima pravo na zaštitu svojih prava povrijeđenih ovim
rješenjem pred nadležnim sudom (navesti kojim).
Dostaviti: 1. ____________________
(zaposleniku)
2. ____________________ 3. ____________________
98 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
POSLODAVAC
(direktor ili ovlašteno lice )
_______________________
(potpis i pečat)
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ANEKS UGOVORA O RADU
(rad sa polovinom punog radnog vremena
nakon navršene godine života djeteta)
Na osnovu člana 21.1 u vezi sa članom 58.2 Zakona o radu („Službene novine Federacije BiH“,
br. 43/99, 32/00 i 29/03) i člana ________ Pravilnika o radu, dana ______________ zaključuje
se
ANEKS UGOVORA O RADU
Broj ______ , zaključenog dana __________
I
Zaključen između:
poslodavca __________________________ (naziv i sjedište poslodavca)
i zaposlenice/ka / usvojioca / lica koje se stara o djetetu3 _______________________ (ime i
prezime, prebivalište - boravište).
II
Na zahtjev zaposlenice/ka / usvojioca / lica koje se stara o djetetu iz tačke I Aneksa,
podnesenog dana _________________, rodnog lista djeteta i nalaza _________________
(nadležne zdravstvene ustanove), broj_______od dana____________, prema kojem je djetetu
zaposlenice/ka / usvojioca / lica koje se stara o djetetu, koje je dana ____________ navršilo
godinu dana života, radno vrijeme iz člana ____ Ugovora o radu4 skraćuje se na polovinu
punog radnog vremena u periodu do tri godine života djeteta, odnosno do ________________
(navesti datum).
III
Zaposlenica / zaposlenik / usvojilac / lice koje se stara o djetetu radit će od ___ do____ sati.
IV
Za vrijeme rada sa polovinom punog radnog vremena, zaposlenica / zaposlenik /
usvojioc / lice koje se stara o djetetu ima, za polovinu punog radnog vremena za koje ne
radi, pravo na naknadu plaće, u skladu sa zakonom.5
V
Aneks ugovora o radu zaključen u ______ primjerka od kojih svaka ugovorna strana zadržava
po ________ primjeraka.
U ___________ dana ________
Za poslodavca Zaposlenik
______________ ________________________
(potpis i pečat)
(potpis)
Broj:____________
1 Pozvati se na čl. 2, 3, 4. i 16. tač. 1. ili 2. Zakona o radu (u zavisnosti od toga da li se ugovor zaključuje na
neodređeno ili određeno vrijeme)
2 „Član 58.
Nakon isteka godine dana života djeteta, jedan od roditelja ima pravo da radi polovinu punog radnog vremena
do tri godine života djeteta, ako je djetetu, prema nalazu nadležne zdravstvene ustanove, potrebna pojačana briga i njega.
Pravo iz stava 1. ovog člana može da koristi i usvojilac, odnosno lice koje se stara o djetetu, u slučaju smrti oba
roditelja, ako roditelji napuste dijete ili ako ne mogu da se brinu o djetetu.“
3 Navesti ko koristi ovo pravo.
4 Član Ugovora o radu koji govori o radnom vremenu.
5 „Član 62.
Za vrijeme korištenja porođajnog odsustva, zaposlenik ima pravo na naknadu plaće, u skladu sa zakonom.
Za vrijeme rada sa polovinom punog radnog vremena iz čl. 57. i 58. ovog zakona, zaposlenik ima za polovinu
punog radnog vremena, za koje ne radi, pravo na naknadu plaće, u skladu sa zakonom.
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 99
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ANEKS UGOVORA O RADU
(neplaćeno odsustvo sa rada do tri godine života djeteta)
Na osnovu člana 21.1 u vezi sa članom 61.2 Zakona o radu („Službene novine Federacije
BiH”, br. 43/99, 32/00 i 29/03), člana _____ Kolektivnog ugovora ______________ i člana
_____ Pravilnika o radu,3 dana______________ zaključuje se
ANEKS UGOVORA O RADU
Broj ______ , zaključenog dana __________
Zaključen između:
poslodavca __________________________ (naziv i sjedište poslodavca)
i zaposlenice / zaposlenika4 _____________ (ime i prezime, prebivalište - boravište).
I
Na osnovu zahtjeva zaposlenice / zaposlenika - oca djeteta, podnesenog dana _____________
i rodnog lista djeteta, koje je dana ____________ navršilo godinu dana života, prava i obaveze
iz Ugovora o radu, broj ______ od __________ miruju u periodu od ___________do tri godine
života djeteta, odnosno do __________________ (navesti datum).
II
Aneks ugovora o radu zaključen u ______ primjerka od kojih svaka ugovorna strana zadržava
po ________ primjeraka.
U ___________ dana ________
Za poslodavca Zaposlenik
______________ ________________________
(potpis i pečat )
(potpis)
Broj:____________
1 Pozvati se na čl. 2, 3, 4. i 16. tač. 1. ili 2. Zakona o radu (u zavisnosti od toga da li se ugovor zaključuje na
neodređeno ili određeno vrijeme)
2 „Član 61.
Jedan od roditelja može da odsustvuje sa rada do tri godine života djeteta, ako je to predviđeno kolektivnim
ugovorom ili pravilnikom o radu.
Za vrijeme odsustvovanja sa rada u smislu stava 1. ovog člana, prava i obaveze iz radnog odnosa, miruju.“
3 Odredbe kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu o neplaćenom odsustvu u ovom slučaju.
4 Navesti ko koristi ovo pravo (otac ili majka).
100 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ANEKS UGOVORA O RADU
(rad u inozemstvu)
Na osnovu člana 21. u vezi sa članom 22.1 Zakona o radu („Službene novine Federacije BiH”,
br. 43/99, 32/00 i 29/03) i člana _____ Pravilnika o radu, dana______________zaključuje se
ANEKS UGOVORA O RADU
Broj ______ , zaključenog dana __________
I
Zaključen između:
poslodavca
___________________________________________________________________________
(naziv i sjedište poslodavca)
i zaposlenika ________________________________________________________________
(ime i prezime zaposlenika, prebivalište - boravište).
II
Na osnovu potreba poslodavca za obavljanjem rada u inozemstvu, u __________________
______________ (navesti zemlju rada i mjesto rada) i pismene saglasnosti zaposlenika iz tačke
I Aneksa, date dana_________________, koja je sastavni dio ovog aneksa, zaposlenik pristaje
da poslove na za čije je obavljanje zaključio Ugovor o radu broj _______ dana ____________
obavlja u inozemstvu, kako je navedeno u ovoj tački.
III
Rad u inozemstvu traje od ____ do_______________(ili toliko mjeseci / dana / godina počev
od ___ ).
Smatra se da je zaposlenik počeo sa radom prvog dana kada je otpočeo putovanje u mjesto
rada, dana ____________________.2
IV
Za vrijeme boravka i rada u inozemstvu zaposleniku će se isplaćivati plaća, u iznosu od
__________________ u KM ili u iznosu od _____________________ u _____ (reći kojoj valuti)3
i druga pimanja (navesti koja: naknada za odvojeni život od porodice ili dnevnice, terenski
dodatak, naknada za smještaj i ishranu, prekovremeni rad, regres, noćni rad, rad u dane
praznika i dr.).4
Plaća i druga primanja isplaćivat će se u iznosu od ________ % u KM članu porodice
zaposlenika ____________________ (ime i prezime i ostali podaci), a u iznosu od ____ % u
valuti _____ zaposleniku lično u zemlji rada, na račun ________________.
V
Zaposlenik ima pravo na plaćene troškove odlaska i povratka na rad u inozemstvo u visini
________________ (valuta) (avionska, vozna, autobuska ili dr karta, odnosno kombinacija),
kao i dolaska u zemlju u periodu ____________________, radi _______________ (obilaska
porodice, korištenja godišnjeg odmora, ako se tako dogovori i sl.).5
VI
1 Pozvati se na čl. 2, 3, 4. i 16. tač. 1. ili 2. Zakona o radu (zavisno od toga da li se ugovor zaključuje na
neodređeno ili određeno vrijeme)
Član 22.
Ako se zaposlenik upućuje na rad u inozemstvo, prije odlaska zaposlenika u inozemstvo mora se postići pismena
saglasnost u pogledu sljedećih uvjeta ugovora:
1. trajanju rada u inozemstvu;
2. valuti u kojoj će se isplaćivati plaća i drugim primanjima u novcu i naturi na koja zaposlenik ima prava za vrijeme boravka
u inozemstvu;
3. uvjetima vraćanja u zemlju.
2 Navesti tačan datum stupanja na posao.
3 Ovo u slučaju dogovora o nekom drugom iznosu plaće, dnevnicama, troškovima odvojenog života, terenskom
radu, umanjenju dnevnica i sl.
4 Ova pitanja su stvar dogovora zaposlenika i poslodavca; može biti organizovan smještaj i ishrana, pa se tad ta
naknada ne isplaćuje
5 Ovo mogu dogovoriti poslodavac i zaposlenik
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 101
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Zaposlenik će biti vraćen na rad u zemlju na svoj zahtjev, ukoliko postoje sljedeći razlozi
_____________________ (navesti koji, npr. zdravstveno stanje, nezadovoljstvo uslovima
rada koji su drukčiji od dogovorenih, nemogućnost da se prilagodi radu u tim klimatskim
uslovima i sl.), a na osnovu odgovarajuće zdravstvene dokumentacije i izjave zaposlenika.
VII
Zaposlenik će biti vraćen u zemlju i sa njim će se raskinuti Ugovor o radu broj ___ od ____
i ovaj aneks, u slučaju ponavljanja lakših povreda ili počinjenja teže povrede obaveza iz
Ugovora o radu i Pravilnika o radu.
U slučaju iz stava 1. ove tačke zaposlenik je dužan vratiti plaćene troškove povratka.
VIII
Zaposlenik će biti vraćen u zemlju u slučaju završetka ugovorenog rada u inozemstvu,
ukoliko ne pristane pismeno na produžetak tog rada, zaključivanjem novog aneksa Ugovora
o radu, prestankom rada poslodavca u inostranstvu i prije isteka rada ugovorenog ovim
aneksom i _____________ (navesti i druge slučajeve ako ih ima).
IX
Aneks ugovora o radu zaključen u ______ primjerka od kojih svaka ugovorna strana zadržava
po ________ primjeraka.
U ___________ dana ________
Za poslodavca Zaposlenik
______________ ________________________
(potpis i pečat)
(potpis)
Broj:____________
102 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ANEKS UGOVORA O RADU
(rad sa polovinom punog radnog vremena - majke koja je rodila jedno dijete)
Na osnovu člana 21. u1 vezi sa članom 57.2 Zakona o radu („Službene novine Federacije BiH”,
br. 43/99, 32/00 i 29/03) i člana _____ Pravilnika o radu, dana ________________ zaključuje
se
ANEKS UGOVORA O RADU
Broj ______, zaključenog dana __________
I
Zaključen između:
poslodavca__________________________(naziv i sjedište poslodavca)
i zaposlenice_______________________ (ime i prezime, prebivalište - boravište).
II
Na zahtjev zaposlenice iz tačke I Aneksa i rodnog lista djeteta, podnesenog dana __________,
zaposlenici se radno vrijeme iz člana ____ Ugovora o radu3 skraćuje na polovinu punog
radnog vremena u periodu do jedne godine života djeteta, odnosno do __________________
(navesti datum).
Zaposlenica će raditi od ____ do ____ sati.
III
IV
Za vrijeme rada sa polovinom punog radnog vremena, zaposlenica ima, za polovinu punog
radnog vremena za koje ne radi, pravo na naknadu plaće, u skladu sa zakonom.4
V
Aneks ugovora o radu zaključen u _____ primjeraka od kojih svaka ugovorna strana zadržava
po ________ primjeraka.
U ___________ dana ________
Za poslodavca Zaposlenik
______________ ________________________
(potpis i pečat)
(potpis)
Broj:____________
1 Pozvati se na čl. 2, 3, 4. i 16. tač. 1. ili 2. Zakona o radu (u zavisnosti od toga da li se ugovor zaključuje na
neodređeno ili određeno vrijeme)
2 „Član 57.
Nakon isteka porođajnog odsustva, žena sa djetetom najmanje do jedne godine života ima pravo da radi polovinu
punog radnog vremena, a za blizance, treće i svako sljedeće dijete ima pravo da radi polovinu punog radnog vremena do
navršene dvije godine života djeteta, ako propisom kantona nije predviđeno duže trajanje ovog prava.
Pravo iz stava 1. ovog člana može koristiti i zaposlenik - otac djeteta, ako žena za to vrijeme radi u punom
radnom vremenu.“
3 Član Ugovora o radu koji govori o radnom vremenu.
4 „Član 62.
Za vrijeme korištenja porođajnog odsustva, zaposlenik ima pravo na naknadu plaće, u skladu sa zakonom.
Za vrijeme rada sa polovinom punog radnog vremena iz čl. 57. i 58. ovog zakona, zaposlenik ima, za polovinu
punog radnog vremena za koje ne radi, pravo na naknadu plaće, u skladu sa zakonom.
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 103
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ANEKS UGOVORA O RADU
(promjena mjesta rada žene trudnice i majke dojilje)
Na osnovu člana 21. u1 vezi sa članom 54.2 Zakona o radu („Službene novine Federacije BiH“,
br. 43/99, 32/00 i 29/03) i člana _____ Pravilnika o radu, dana ________________ zaključuje
se
ANEKS UGOVORA O RADU
Broj ______ , zaključenog dana __________
I
Zaključen između:
poslodavca __________________________ (naziv i sjedište poslodavca)
i zaposlenice _______________________ (ime i prezime, prebivalište - boravište).
II
Na osnovu zdravstvenog stanja koje je utvrdio ovlašteni liječnik _________ (pozvati se na
nalaz) i pismene saglasnosti zaposlenice koja je ____________ (trudnica ili dojilja) iz tačke I
Aneksa, date dana _________________, koja je sastavni dio ovog aneksa, zaposlenica pristaje
da poslove za čije je obavljanje zaključila Ugovor o radu broj ___ dana ___________ obavlja
u ____________ (drugom mjestu rada).
III
Rad u drugom mjestu rada traje od ____ do_________(ili trajno, odnosno kako se dogovore).
IV
Za vrijeme rada iz tačke II ovog aneksa zaposlenici pripada plaća utvrđena Ugovorom o
radu broj ___ od ___________.
V
Aneks ugovora o radu zaključen u _____ primjeraka od kojih svaka ugovorna strana zadržava
po ________ primjeraka.
U ___________ dana ________
Za poslodavca Zaposlenik
______________ ________________________
(potpis i pečat)
(potpis)
Broj:____________
1 Pozvati se na čl. 2, 3, 4. i 16. tač. 1. ili 2. Zakona o radu (zavisno od toga da li se ugovor zaključuje na
neodređeno ili određeno vrijeme).
2 Član 54.
Žena za vrijeme trudnoće, odnosno dojenja djeteta, može biti raspoređena na druge poslove ako je to u interesu
njenog zdravstvenog stanja, koje je utvrdio ovlašteni liječnik.
Ako poslodavac nije u mogućnosti da osigura raspoređivanje žene u smislu stava 1. ovog člana, žena ima pravo
na odsustvo sa rada uz naknadu plaće, u skladu sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.
Privremeni raspored iz stava 1. ovog člana ne može imati za posljedicu smanjenje plaće žene.
Ženu iz stava 1. ovog člana poslodavac može premjestiti u drugo mjesto rada, samo uz njen pismeni pristanak.
104 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ANEKS UGOVORA O RADU
(promjena vrste posla i mjesta rada žene trudnice i majke dojilje)
Na osnovu člana 21. u1 vezi sa članom 54.2 Zakona o radu („Službene novine Federacije BiH“,
br. 43/99, 32/00 i 29/03) i člana _____ Pravilnika o radu, dana ________________ zaključuje
se
ANEKS UGOVORA O RADU
Broj ______ , zaključenog dana __________
I
Zaključen između:
poslodavca __________________________ (naziv i sjedište poslodavca)
i zaposlenice _______________________ (ime i prezime, prebivalište - boravište).
II
Na osnovu zdravstvenog stanja koje je utvrdio ovlašteni liječnik __________ (pozvati se na
nalaz) i zahtjeva zaposlenice podnesenog dana __________, koja je ____________ (navesti
- trudnica ili dojilja) i saglasnosti zaposlenici o promjeni mjesta rada, zaposlenica se
raspoređuje na poslove _________________, umjesto poslova za čije je obavljanje zaključila
Ugovor o radu broj ___ dana_______ u _______ (navesti mjesto rada).
III
Rad na poslovima iz tačke I aneksa traje od ______ do_________.
IV
Za vrijeme rada iz tačke II ovog aneksa zaposlenici plaća utvrđena Ugovorom o radu broj
___ od ___________ ne može biti umanjena.3
V
Aneks ugovora o radu zaključen u ______ primjeraka od kojih svaka ugovorna strana
zadržava po ________ primjeraka.
U ___________ dana ________
Za poslodavca Zaposlenik
______________ ________________________
(potpis i pečat)
(potpis)
Broj:____________
1 Pozvati se na čl. 2, 3, 4. i 16. tač. 1. ili 2. Zakona o radu (zavisno od toga da li se ugovor zaključuje na
neodređeno ili određeno vrijeme)
2 Član 54.
Žena za vrijeme trudnoće, odnosno dojenja djeteta, može biti raspoređena na druge poslove ako je to u interesu
njenog zdravstvenog stanja, koje je utvrdio ovlašteni liječnik.
Ako poslodavac nije u mogućnosti da osigura raspoređivanje žene u smislu stava 1. ovog člana, žena ima pravo
na odsustvo sa rada uz naknadu plaće, u skladu sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.
Privremeni raspored iz stava 1. ovog člana ne može imati za posljedicu smanjenje plaće žene.
Ženu iz stava 1. ovog člana poslodavac može premjestiti u drugo mjesto rada samo uz njen pismeni pristanak.
3 To znači da zadržava plaću, ako je na tim poslovima utvrđena niža plaća, a ako je na tim poslovima plaća viša,
pripada joj pravo na tu višu plaću, što treba navesti u ugovoru.
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 105
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ANEKS UGOVORA O RADU
(promjena vrste posla žene trudnice i majke dojilje)
Na osnovu člana 21. u1 vezi sa članom 54.2 Zakona o radu („Službene novine Federacije BiH“,
br. 43/99, 32/00 i 29/03) i člana _____ Pravilnika o radu, dana ______________ zaključuje se
ANEKS UGOVORA O RADU
Broj ______ , zaključenog dana __________
I
Zaključen između:
poslodavca __________________________ (naziv i sjedište poslodavca)
i zaposlenice _______________________ (ime i prezime, prebivalište - boravište).
II
Na osnovu zdravstvenog stanja koje je utvrdio ovlašteni liječnik _________ (pozvati se na
nalaz) i zahtjeva zaposlenice podnesenog dana__________, koja je ____________ (navesti
-trudnica ili dojilja), zaposlenica se raspoređuje na poslove____________________, umjesto
poslova za čije je obavljanje zaključila Ugovor o radu broj ___ dana_______.
III
Rad na poslovima iz tačke I Aneksa traje od ____ do_________.
IV
Za vrijeme rada iz tačke II ovog aneksa zaposlenici plaća utvrđena Ugovorom o radu broj
___ od ___________ ne može biti umanjena.3
V
Aneks ugovora o radu zaključen u ______ primjeraka od kojih svaka ugovorna strana
zadržava po ________ primjeraka.
U ___________ dana ________
Za poslodavca Zaposlenik
______________ ________________________
(potpis i pečat)
(potpis)
Broj:____________
1 Pozvati se na čl. 2, 3, 4. i 16. tač. 1. ili 2. Zakona o radu (u zavisnosti od toga da li se ugovor zaključuje na
neodređeno ili određeno vrijeme)
2 Član 54.
Žena za vrijeme trudnoće, odnosno dojenja djeteta može biti raspoređena na druge poslove ako je to u interesu
njenog zdravstvenog stanja, koje je utvrdio ovlašteni liječnik.
Ako poslodavac nije u mogućnosti da osigura raspoređivanje žene u smislu stava 1. ovog člana, žena ima pravo
na odsustvo sa rada uz naknadu plaće, u skladu sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.
Privremeni raspored iz stava 1. ovog člana ne može imati za posljedicu smanjenje plaće žene.
Ženu iz stava 1. ovog člana poslodavac može premjestiti u drugo mjesto rada samo uz njen pismeni pristanak.
3 To znači da zadržava plaću, ako je na tim poslovima utvrđena niža plaća, a ako je na tim poslovima plaća viša,
pripada joj pravo na tu višu plaću, što treba navesti u ugovoru.
106 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ANEKS UGOVORA O RADU
(rad s polovinom punog radnog vremena - oca umjesto majke koja je rodila jedno dijete)
Na osnovu člana 21. u1 vezi sa članom 57.2 Zakona o radu („Službene novine Federacije BiH”,
br. 43/99, 32/00 i 29/03) i člana ________ Pravilnika o radu, dana ______________ zaključuje
se
ANEKS UGOVORA O RADU
Broj ______ , zaključenog dana __________
I
Zaključen između:
poslodavca __________________________ (naziv i sjedište poslodavca)
i zaposlenika _______________________ (ime i prezime, prebivalište - boravište).
II
Na zahtjev zaposlenika iz tačke I Aneksa, podnesenog dana ________________, rodnog lista
djeteta i dokaza da njegova supruga - majka djeteta radi puno radno vrijeme, zaposleniku se
radno vrijeme iz člana ____ Ugovora o radu3 skraćuje na polovinu punog radnog vremena
u periodu do jedne godine života djeteta, odnosno do __________________ (navesti datum).
Zaposlenik će raditi od _____ do____ sati.
III
IV
Za vrijeme rada sa polovinom punog radnog vremena, zaposlenik ima za polovinu
punog radnog vremena, za koje ne radi, pravo na naknadu plaće, u skladu sa zakonom.4
V
Aneks ugovora o radu zaključen u ______ primjerka od kojih svaka ugovorna strana zadržava
po ________ primjeraka.
U ___________ dana ________
Za poslodavca Zaposlenik
______________ ________________________
(potpis i pečat)
(potpis)
Broj:____________
1 Pozvati se na čl. 2, 3, 4. i 16. tač. 1. ili 2. Zakona o radu (u zavisnosti od toga da li se ugovor zaključuje na
neodređeno ili određeno vrijeme)
2 „Član 57.
Nakon isteka porođajnog odsustva, žena sa djetetom najmanje do jedne godine života ima pravo da radi polovinu
punog radnog vremena, a za blizance, treće i svako sljedeće dijete ima pravo da radi polovinu punog radnog vremena do
navršene dvije godine života djeteta, ako propisom kantona nije predviđeno duže trajanje ovog prava.
Pravo iz stava 1. ovog člana može koristiti i zaposlenik - otac djeteta, ako žena za to vrijeme radi u punom
radnom vremenu.“
3 Član Ugovora o radu koji govori o radnom vremenu.
4 „Član 62.
Za vrijeme korištenja porođajnog odsustva, zaposlenik ima pravo na naknadu plaće, u skladu sa zakonom.
Za vrijeme rada sa polovinom punog radnog vremena iz čl. 57. i 58. ovog zakona, zaposlenik ima za polovinu
punog radnog vremena, za koje ne radi, pravo na naknadu plaće, u skladu sa zakonom.
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 107
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ANEKS UGOVORA O RADU
(rad sa polovinom punog radnog vremena majka koja je rodila blizance, treće i svako sljedeće dijete)
Na osnovu člana 21. u1 vezi sa članom 57.2 Zakona o radu („Službene novine Federacije
BiH”, br. 43/99, 32/00 i 29/03) i člana _________ Pravilnika o radu, dana ______________
zaključuje se
ANEKS UGOVORA O RADU
Broj ______ , zaključen dana __________
I
Zaključen između:
poslodavca__________________________ (naziv i sjedište poslodavca)
i zaposlenika_______________________ (ime i prezime, prebivalište - boravište).
II
Na zahtjev zaposlenika iz tačke I Aneksa, podnesenog dana ________________, rodnog lista
djeteta i dokaza da njegova supruga - majka djeteta radi puno radno vrijeme, zaposleniku se
radno vrijeme iz člana ____ Ugovora o radu3 skraćuje na polovinu punog radnog vremena
u periodu do navršene dvije godine života djeteta, odnosno do __________________ (navesti
datum).
Zaposlenik će raditi od ____ do____ sati.
III
IV
Za vrijeme rada sa polovinom punog radnog vremena, zaposlenik ima, za polovinu
punog radnog vremena za koje ne radi, pravo na naknadu plaće, u skladu sa zakonom.4
V
Aneks ugovora o radu zaključen u ______ primjerka od kojih svaka ugovorna strana
zadržava po ________ primjeraka.
U ___________ dana ________
Za poslodavca Zaposlenik
______________ ________________________
(potpis i pečat)
(potpis)
Broj:____________
1 Pozvati se na čl. 2, 3, 4. i 16. tač. 1. ili 2. Zakona o radu (zavisno od toga da li se ugovor zaključuje na
neodređeno ili određeno vrijeme).
2 „Član 57.
Nakon isteka porođajnog odsustva, žena sa djetetom najmanje do jedne godine života ima pravo da radi polovinu
punog radnog vremena, a za blizance, treće i svako sljedeće dijete ima pravo da radi polovinu punog radnog vremena do
navršene dvije godine života djeteta, ako propisom kantona nije predviđeno duže trajanje ovog prava.
Pravo iz stava 1. ovog člana može koristiti i zaposlenik - otac djeteta, ako žena za to vrijeme radi u punom
radnom vremenu.“
3 Član Ugovora o radu koji govori o radnom vremenu.
4 „Član 62.
Za vrijeme korištenja porođajnog odsustva, zaposlenik ima pravo na naknadu plaće, u skladu sa zakonom.
Za vrijeme rada sa polovinom punog radnog vremena iz čl. 57. i 58. ovog zakona zaposlenik ima za polovinu
punog radnog vremena, za koje ne radi, pravo na naknadu plaće, u skladu sa zakonom.
108 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ANEKS UGOVORA O RADU
(rad sa polovinom punog radnog vremena majka koja je rodila blizance, treće i svako sljedeće dijete)
Na osnovu člana 21. u1 vezi sa članom 57.2 Zakona o radu („Službene novine Federacije BiH”,
br. 43/99, 32/00 i 29/03) i člana ________ Pravilnika o radu, dana ______________ zaključuje
se
ANEKS UGOVORA O RADU
Broj ______ , zaključenog dana __________
I
Zaključen između:
poslodavca __________________________ (naziv i sjedište poslodavca)
i zaposlenice _______________________ (ime i prezime, prebivalište - boravište).
II
Na zahtjev zaposlenice iz tačke I Aneksa, podnesenog dana _________________ i rodnih
listova djece, zaposlenici se radno vrijeme iz člana ______ Ugovora o radu3 skraćuje na
polovinu punog radnog vremena u periodu do navršene dvije godine života djeteta / djece,
odnosno do __________________ (navesti datum).
III
Zaposlenica će raditi od ____ do____ sati.
IV
Za vrijeme rada iz tačke II ovog aneksa zaposlenici pripada plaća srazmjerno vremenu
provedenom na radu (polovina plaće) utvrđene Ugovorom o radu broj ___ od ___________.
V
Aneks ugovora o radu zaključen u ______ primjerka od kojih svaka ugovorna strana zadržava
po ________ primjeraka.
U ___________ dana ________
Za poslodavca Zaposlenik
______________ ________________________
(potpis i pečat)
(potpis)
Broj:____________
1 Pozvati se na čl. 2, 3, 4. i 16. tač. 1. ili 2. Zakona o radu (u zavisnosti od toga da li se ugovor zaključuje na
neodređeno ili određeno vrijeme).
2 „Član 57.
Nakon isteka porođajnog odsustva, žena sa djetetom najmanje do jedne godine života ima pravo da radi polovinu
punog radnog vremena, a za blizance, treće i svako sljedeće dijete ima pravo da radi polovinu punog radnog vremena do
navršene dvije godine života djeteta, ako propisom kantona nije predviđeno duže trajanje ovog prava.
Pravo iz stava 1. ovog člana može koristiti i zaposlenik - otac djeteta, ako žena za to vrijeme radi u punom
radnom vremenu.“
3 Član Ugovora o radu koji govori o radnom vremenu.
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 109
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
SAVJETODAVNI SERVIS RADNI ODNOSI
Porodiljsko odsustvo u novom zakonu
o radu
1. PITANJE: Da li će se po novom zakonu
o radu porodiljsko odsustvo sa 12
mjeseci smanjiti na šest mjeseci;
ako je odgovor pozitivan, koje je
obrazloženje dato?
ODGOVOR: Kada su u pitanju ovi
problemi koje treba zakonski urediti
nije u redu prejudicirati bilo koji
prijedlog. Naprosto nije u redu da
se oko toga izjašnjavam jer mislimo
da će to imati samo kontraefekat.
A nisu mi poznati ovi prijedlozi.
Pripravnički status u pravilniku o radu
poslodavac
mogao
opravdati
povećanje broja radnih mjesta za
jedno navedeno radno mjesto?
ODGOVOR: Pravilnikom o radu može
se predvidjeti prijem pripravnika radi
obučavanja za rad kod poslodavca. To
nije definisano radno mjesto u smislu
konkretnih poslova već prijem npr. „u
2014. godini poslodavac će zaključiti
ugovor o obavljanju pripravničkog
staža sa jednim pripravnikom“.
Također se mogu predvidjeti i neka
nova radna mjesta, na koja se, nakon
uspješnog obučavanja, može, a ne
mora, rasporediti lice koje je završilo
pripravnički staž, a koja mogu do tada
biti upražnjena. Ne možete reći da se
pripravnik prima za obučavanje za rad
samo na tom novootvorenom radnom
mjestu, jer nema ko da ga obučava za te
poslove.
2. PITANJE: Da li se pravilnikom o
sistematizaciji radnih mjesta može
definisati jedno (novo) radno mjesto
u svrhu primanja jednog pripravnika,
a da bi u obrazloženju uz pravilnik
110 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
Otkaz ugovora o radu
3. PITANJE: Nakon što načelnik opštine
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
da otkaz za tri radnika administracije
i vozača, pozivajući se na donošenje
novog pravilnika o sistematizaciji
radnih mjesta, radnici su u sporu. Koja
su njihova očekivanja. (Napomena:
Ispoštovali su sve rokove, a poslodavac
je u pravilniku naveo da te pozicije po
novom pravilniku moraju biti VSS, a
ne SSS, što su radnici do tada imali.)
ODGOVOR: Ne bismo mogli prognozirati
ishod sudskog spora, ali ako ste prošli
sve korake predviđene odredbama
člana 36. Zakona o državnoj službi
u Federaciji BiH („Službene novine
Federacije BiH“, br. 29/03, 23/04, 39/04,
54/04, 67/05, 8/06 i 4/12), odnosno
proglasili ih prekobrojnim, pokušali
ih rasporediti na slično upražnjeno
radno mjesto državnog službenika
u drugom organu državne službe, te
ponudili, ukoliko je ovo raspoređivanje
nemoguće, prijevremeno penzionisanje,
u skladu sa zakonom, ne vidimo razloga
da izgubite spor.
Institut radnog odnosa na određeno
vrijeme
4. PITANJE: Ako se zasnuje radni odnos
na određeno (tri puta po tri mjeseca),
a traje duže od godinu, da li to krši
član zakona o radu da se ugovor o
radu ne može zaključiti na određeno
na duže od 1 godine?
ODGOVOR: Odredbama člana 19. stav 3.
Zakona o radu propisano je da se ugovor
o radu na određeno vrijeme ne može
se zaključiti na period duži od dvije
godine. Zaključivanjem uzastopnih
ugovora o radu na period duži od jedne
godine ne krši se Zakon o radu.
Jedino ako zaposlenik izričito ili
prećutno obnovi ugovor o radu na
određeno vrijeme s istim poslodavcem,
odnosno izričito ili prećutno zaključi s
istim poslodavcem uzastopne ugovore
o radu na određeno vrijeme na period
duži od dvije godine bez prekida,
takav ugovor smatrat će se ugovorom
o radu na neodređeno vrijeme, ako
kolektivnim ugovorom nije drugačije
određeno.
Izmjena opisa poslova radnog mjesta
i kako se ova pravno reguliše - novim
ugovorom, aneksom ili nečim drugim?
5. PITANJE: Da li prilikom izmjene
opisa posla radno mjesto ostaje
nepromijenjeno, da li se mora kreirati
aneks osnovnog ugovora o radu ili je
pravno valjano da zaposlenik potpiše
novi opis posla, bez kreiranje aneksa
ili ugovora?
ODGOVOR: Svaka promjena u odnosu
na postojeći ugovor o radu, a u ovom
slučaju to je promjena opisa posla, mora
biti praćena izmjenom ili aneksom
ugovora o radu, jer se, bez obzira na
naziv radnog mjesta, mijenja njegov
opis, koji zaposleniku mora biti poznat
i jasan.
Potpisivanje zaposlenika da se slaže sa
novim opisom posla je u suštini aneks
ugovora, pa to tako treba i formulisati.
Korištenje godišnjeg odmora kod
promjene poslodavca
6. PITANJE: Ako novi zaposlenik npr.
počne sa radom u julu mjesecu i
od prethodnog poslodavca dostavi
potvrdu da u tekućoj godini ima pravo
na npr. 20 dana godišnjeg odmora
(isti nije koristio kod prethodnog
poslodavca), da li on ima pravno na
korištenje istog, ako ima uvezan radni
staž?
ODGOVOR: Zakon o radu nije regulisao
ovo pitanje, ali se iz odredba člana 41.
stav 4. Zakona o radu, da se poslovi i
trajanje godišnjeg odmora zaposlenika
uređuju zakonom, propisom kantona
i pravilnikom o radu, može zaključiti
da se tom radniku obračunava godišnji
odmor u skladu sa poslovima na kojima
sad radi i od njega odbiju dani koje je
iskoristio kod drugog poslodavca.
Godišnji odmor po pravilniku novog
poslodavca može biti kraći ili duži
od godišnjeg odmora kod ranijeg
poslodavca, pa zaposlenik ima pravo
da iskoristi samo onoliko koliko mu
pripada po pravilniku novog poslodavca
(npr. radio pod posebnim uslovima
rada i dobio tri dana, a sad ne radi pod
posebnim uslovima i nema pravo na
uvećanje od tri dana).
Ovo pod uslovom da prilikom
zaključivanja ugovora o radu niste
ugovorili da će koristiti ostatak
godišnjeg odmora koji mu je obračunao
raniji poslodavac.
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 111
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Otkaz ugovora o radu
se donosilo. Novi ugovor o radu odnosi
se na poslove u drugoj službi.
7. PITANJE: Da li se može otkazati ugovor
o radu uposleniku nakon treće
povrede radne dužnosti, a da su u
prethodne dvije povrede provedene
sve procedure (disciplinska prijava,
pismeno izjašnjavanje uposlenika,
saslušanje
pred
komisijom
i
upozorenje uposlenika).
ODGOVOR: Može, u skladu sa članom
88. Zakona o radu, bez otkaznog roka,
u roku iz člana 89. Zakona o radu (u
roku od 15 dana od dana saznanja za
činjenicu zbog koje se daje otkaz).
Izmjene pravilnika o radu i kako ih
provesti
8. PITANJE: Kako u pravilniku o radu
urediti postupak kod utvrđivanja
odgovornosti zaposlenika kod lakših
i težih povreda radnog odnosa? Tko
treba imenovati komisiju koja će
provesti postupak? Da li direktor
ustanove ili sindikat? Konkretno
se radi o zdravstvenoj ustanovi
primarnog nivoa zdravstvene zaštite.
ODGOVOR: Ovaj postupak je trebalo
regulisati u pravilniku o radu.
Ukoliko nije regulisan, neposrednom
primjenom člana 88. Zakona o radu,
postupak provodi direktor, a on može
obrazovati komisiju ili odrediti neko
drugo lice da sasluša zaposlenika i
omogući mu da iznese svoju odbranu.
Sindikat ima pravo da zastupa
zaposlenika.
Treba li novi ugovor o radu kod
raspoređivanja radnika na drugo
radno mjesto?
9. PITANJE: Da li se kod raspoređivanja
zaposlenika iz jedne službe u drugu
na iste poslove i radne zadatke
(npr. medicinska sestra iz službe
opće medicine u službu porodične
medicine) treba raskinuti ugovor
o radu na neodređeno vrijeme
sa ponudom zaključivanja novog
ugovora o radu?
ODGOVOR: Treba. Ugovor o radu je
zamijenio nekadašnje rješenje o
raspoređivanju, za koje nije sporno da
112 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
Pravo uvećanja godišnjeg odmora
10.PITANJE: U skladu sa kolektivnim
ugovorom – grana zdravstvo –
zaposlenicima se po osnovu uslova
rada godišnji odmor uvećava u istom
članu i istom stavu u alineji: za
smjenski rad, pripravnost i dežurstvo
- dva dana, a u alineji: ekipi hitne
medicinske pomoći na terenu - sedam
dana.
Konkretno,
kako
zaposlenicima
službe hitne pomoći u domu zdravlja
uvećati godišnji odmor, s obzirom
da je rad u toj službi organiziran u
smjenama, da li samo za dva dana ili
za sedam dana ili zbrajati oba uslova?
Isto tako, da li vozačima kola hitne
pomoći koji rade u timu hitne pomoći
pripada
isto
pravo
produženja
(uvećanja) godišnjeg odmora kao i
zdravstvenom (medicinskom) kadru
u tom timu?
ODGOVOR: Po uslovom da formulacija
„ekipi hitne pomoći na terenu“ ne znači
terenski rad nego odlazak po potrebi po
terenu, za razliku od zaposlenika koji
ne idu na teren nego rade u zgradi hitne
pomoći, smatramo da im pripada pravo
po oba osnova, a tako i vozačima kola
hitne pomoći.
Javnost i dostupnost pravilnika o radu
11. PITANJE: Da li pravilnik o radu
poslodavca mora biti javan, odnosno
ako poslodavac kao osnovni pravni
subjekt vrši djelatnost gdje ima
svoje poslovne jedinice na različitim
mjestima u FBiH, mora li istaknuti
i svoj pravilnik u poslovnim
jedinicama?
ODGOVOR: Odredbama člana
48.
stav 1. Zakona o radu propisano je
da je poslodavac dužan omogućiti
zaposleniku da se upozna sa propisima
o radnim odnosima i propisima iz
oblasti zaštite na radu u roku od 30
dana od dana stupanja zaposlenika na
rad.
To znači da je dužan to isto učiniti
i prilikom izmjena propisa o radu
(pravilnika). Da li će to učiniti na
način da mu pravilnik dostavi lično -
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
pojedinačno ili isticanjem na oglasnoj
table – treba da odluči poslodavac.
Mjerodavnost pravilnika o radu, kao
internog akta poslodavca, u slučaju
sudskog spora
12.PITANJE:
Kolika
je
vrijednost
pravilnika o radu poslodavca u tijeku
parnice na sudu pošto je to interni akt
koji poslodavac može i ima mogućnost
mijenjati prema svojim potrebama?
ODGOVOR: Pravilnik o radu, koji je bio
na snazi u vrijeme u kojem je pokrenuta
parnica, ima pravnu snagu propisa koji
je važio u vrijeme počinjenja i vrijedi
do pravosnažnog okončanja sudskog
postupka, bez obzira na kasnije izmjene
i dopune, jer je to propis koji je važio u
vrijeme kada je nastupio slučaj zbog
kojeg se vodi parnica. Pravilnik o radu
je temeljni pravni akt poslodavca, sa tim
što mora biti usklađen sa Zakonom o
radu. Kao takav osnova je za sve sudske
sporove iz radnih odnosa zaposlenika i
poslodavca.
Obračunavanje godišnjeg odmora
13.PITANJE: Da li pripravnik ili osoba
koja između zasnivanja novog radnog
odnosa zbog proteka 15 dana ima
mogućnost da prije sticanja prava
na puni godišnji odmor ima pravo
na po dan godišnjeg za svaki puni
mjesec rada kod poslodavca? Da li to
znači da nakon navršenih pet mjeseci
zaposlenik ima pravo na pet dana
odmora, a sa punih šest mjeseci i
pravo na puni godišnji odmor? Da li
se sticajem prava na puni godišnji
odmor gubi pravo na pojedinačne
dane za svaki navršeni mjesec?
ODGOVOR: S obzirom da se godišnji
odmor određuje za tekuću godinu,
moguće je da zaposlenik u tekućoj
godini ne stekne pravo na puni godišnji
odmor (ne navrši šest mjeseci rada, već
npr. četiri). U tom slučaju, za tu godinu
ima pravo na najmanje jedan dan
godišnjeg odmora za svaki navršeni
mjesec dana rada (četiri dana), u skladu
sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom
o radu i ugovorom o radu.
Ako nastavlja rad u sljedećoj kalendarskoj
godini, puni godišnji odmor mu se
određuje nakon navršenih ukupno šest
mjeseci rada i ne obračunava mu se za
5. mjesec.
Drugi primjer je rad na određeno
vrijeme kraće od šest mjeseci, kad
se zaposleniku za svaki navršeni
mjesec rada obezbjeđuje po jedan dan
godišnjeg odmora.
Uplata doprinosa zaposleniku na
neplaćenom odsustvu
14.PITANJE:
Ako je zaposlenik na
neplaćenom odsustvu, da li moramo
uplatiti doprinose za tog zaposlenika
iako nije isplaćena plaća za te dane?
ODGOVOR: Za vrijeme neplaćenog
odsustva prava i obaveze zaposlenika
miruju, pa se ne obračunavaju ni
doprinosi.
Pravo na godišnji odmor nakon isteka
mandata
15.PITANJE: Može li se koristiti drugi
dio godišnjeg odmora nakon isteka
mandata savjetnika nosioca funkcije
ili samo nosioca funkcije, ako godišnji
odmor nisu iskoristili u cijelosti u
toku mandata?
ODGOVOR:
Savjetnik nije državni
službenik i, u skladu sa članom 20.
Zakona o državnoj službi u Federaciji
BiH („Službene novine Federacije
BiH“, br. 29/03, 23/04, 39/04, 54/04,
67/05, 8/06 i 4/12), ne garantuje mu
se sigurnost položaja, a mandat mu ne
može biti duži od mandata funkcionera
kojem je savjetnik.
S obzirom da savjetnik nosioca funkcije
dijeli sudbinu funkcionera koji mu je
savjetnik, ne može, kao ni taj funkcioner
kojem je istekao mandat, koristiti
godišnji odmor nakon isteka mandata,
već ga treba iskoristiti do kraja mandata
funkcionera kojem je savjetnik.
Otkaz ugovora o radu državnom
službeniku primljenom bez oglasa /
konkursa
16.PITANJE:
Može
li
uposleniku
nakon određenog perioda rada na
neodređeno vrijeme prestati radni
odnos samo zato što je prije nekoliko
godina primljen u radni odnos bez
oglasa / konkursa?
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 113
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ODGOVOR:
Može.
Odredbama
izmijenjenog člana 67. st. 1. i 2. Zakona
o državnoj službi u Federaciji BiH
(„Službene novine Federacije BiH“, br.
29/03, 23/04, 39/04, 54/04, 67/05, 8/06 i
4/12), propisano je da državni službenici
na radnim mjestima iz člana 6. stav 1.
ovog zakona u organima državne službe
u FBiH koji se na dan stupanja na snagu
ovog zakona nalaze u radnom odnosu
u organima državne službe, podliježu
postupku revizije koju provodi Agencija
a kojom se utvrđuje da li su zaposleni
u skladu sa Zakonom, računajući od
1. 7. 2003. godine kao danom stupanja
na snagu Zakona o državnoj službi u
Federaciji Bosne i Hercegovine.
Agencija za državnu službu Federacije
BiH donosi rješenje o prestanku radnog
odnosa državnim službenicima iz
stava 1. ovog člana za koje utvrdi da su
zaposleni suprotno Zakonu iz stava 1.
ovog člana.
Prava iz radnog odnosa
17.PITANJE: Na koji način se tretira ugovor
o pravima, obavezama i ovlaštenjima
i plaći zaposlenika - da li po Zakonu o
radu i ZOO?
ODGOVOR: Zakon o radu poznaje ugovor
o radu, a Zakon o državnoj službi
u Federaciji BiH („Službene novine
Federacije BiH“, br. 29/03, 23/04, 39/04,
54/04, 67/05, 8/06 i 4/12) rješenje
o postavljenju ili o imenovanju na
poslove državnog službenika, odnosno
namještenika. Ugovor koji navodite je
vjerovatno ugovor o radu u pravnom
licu koje nije državni organ.
Raskid menadžerskog ugovora kod
sticanja prava na penziju
18.PITANJE: Da li je sticanje uslova za
odlazak u redovnu penziju osnovan
razlog za prekid menadžerskog
ugovora i da se isti ne tretira kao
obligacioni odnos?
ODGOVOR: Pojedinačnim zakonima u
određenim oblastima određuje se kad
po sili zakona prestaje ugovor o radu.
Zakon o privrednim društvima i Zakon
o javnim preduzećima ne poznaju
pojam „menadžerski ugovor“ već
„ugovor“, što je, u skladu sa Zakonom o
radu, ugovor o radu.
114 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
Kako je odredbama člana 86. tačka 3.
Zakona o radu propisano da ugovor
o radu prestaje kad zaposlenik navrši
65 godina života i 20 godina staža
osiguranja,
odnosno
kad
navrši
40 godina staža osiguranja, ako se
poslodavac i zaposlenik drugačije ne
dogovore, moguće je drukčije dogovoriti,
odnosno zaključiti ugovor do kraja
mandata bez obzira na ispunjavanje
uslova za odlazak u penziju.
Isplata toplog obroka
19.PITANJE: Da li, po općem kolektivnom
ugovoru (kako je regulisano, najmanje
2% od prosjeka plate u FBiH),
poslodavac može da isplati veći iznos
za topli obrok, a da se to ne oporezuje?
ODGOVOR: Prava utvrđena Općim
kolektivnim ugovorom su minimalna
prava koja se zakonom ili pravilnikom
o radu ne mogu umanjivati. To znači
da se ovim aktima mogu utvrditi veća
prava, konkretno viši iznos toplog
obroka, koji je zbog svog karaktera i
dalje neoporeziv.
Prekovremeni rad
20.PITANJE:
Da li se kombinovani
prekovremeni rad smije uvoditi u
trajanju dužem od mjesec dana (10
sati sedmično) s obzirom da se po tom
osnovu isplaćuje i prekovremeni rad,
porez i drugo, i da li se to može računati
kao penzijski staž uposleniku?
ODGOVOR: Nije jasno šta mislite pod
pojmom „kombinovani prekovremeni
rad“.
Odredbama člana 32. Zakona o radu
(„Službene novine Federacije BiH“, br.
43/99, 32/00 i 29/03) propisano je kad
i pod kojim uslovima poslodovac može
uvesti prekovremeni rad, i to slučajeve
kad je on za zaposlenike obavezan,
a najviše do 10 sati sedmično, kao i
slučajeve kad radnik može, na zahtjev
poslodavca, dobrovoljno pristati da
radi prekovremeno još najviše 10 sati
sedmično. Međutim, prekovremeni
rad zaposlenika može trajati najviše
tri sedmice neprekidno ili više od
10 sedmica u toku kalendarske
godine. Ovo ograničenje se odnosi na
konkretnog zaposlenika, koji je zaštićen
od predugog prekovremenog rada.
Na prekovremeni rad se uplaćuju
doprinosi za penzijsko osiguranje, pa se
u tom smislu on računa u primanja kod
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
obračuna penzije.
Prava i obaveze kod zapošljavanja
penzionera
21.PITANJE: Da li osoba, nakon sticanja
prava na mirovinu, može nastaviti
radni odnos kod istog poslodavca, a
istodobno primati mirovinu? Ako da,
kojim je zakonom to regulirano? Da
li postoje određeni rokovi ukoliko je
ostvarivanje takvih prava moguće?
ODGOVOR:
Zakon o penzijskom i
invalidskom osiguranju („Službene
novine Federacije BiH“, br. 29/98,
49/00, 32/01, 73/05, 59/06, 4/09 i 55/12)
nije propisao da se penzija obustavlja
korisniku penzije koji je navršio 40
godina penzijskog staža, odnosno 65
godina života, ukoliko zaključi ugovor
o radu na određeno ili neodređeno
vrijeme, za razliku od onog koji nije
navršio puni penzijski staž ili 65 godina
života (član 114. Zakona).
Poslodavac nije obavezan da uplaćuje
doprinose u ovom slučaju, što je i
logično jer sve daljne godine radnog
staža ne utiču na određivanje penzije.
Međutim, poznato nam je iz prakse da
se u ovakvim slučajevima penzija ne
obustavlja, ali se od poslodavaca traži
uplata doprinosa, što nije regulisano
zakonom.
Da li ugovorom o radu mora biti
navedeno tačno radno mjesto
zaposlenika
22.PITANJE: Da li u ugovoru o radu mora
biti navedeno (tačno) definitivno
radno mjesto na kome se djelatnik
nalazi, odnosno opis poslova radnog
mjesta djelatnika?
ODGOVOR: U ugovoru mora biti tačno
naveden naziv radnog mjesta i opis
poslova ili se može navesti naziv radnog
mjesta, a u pogledu opisa poslova
navesti da je opis poslova tog radnog
mjesta sadržan u pravilniku o radu,
broj ______ od ________ itd..
mjere „pismo upozorenja“ obaveza
omogućiti zaposleniku da iznese
svoju odbranu prije izricanja mjere
(s obzirom da se radi o lakšoj povredi
radne obaveze)?
ODGOVOR: Odredbama člana 88. Zakona
o radu je propisano da se, u slučaju
lakših prijestupa ili lakših povreda
radnih obaveza iz ugovora o radu,
ugovor o radu se ne može otkazati
bez prethodnog pismenog upozorenja
zaposleniku.
Pismeno
upozorenje
sadrži opis prijestupa ili povrede radne
obaveze za koje se zaposlenik smatra
odgovornim i izjavu o namjeri da
se otkaže ugovor o radu bez davanja
predviđenog otkazanog roka za slučaj
da se takav prijestup ponovi.
Pravilnikom o radu može se regulisati
i ovo pitanje, tj. da će se, prije
dostavljanja
pismenog
upozorenja
saslušati zaposlenik i omogućiti mu
se odbrana, pa tek onda odlučiti o
dostavljanju pismenog upozorenja,
pošto je pismeno upozorenje mjera koja
vodi ka mogućnosti otkaza ugovora o
radu.
Obaveza izmjene ugovora o radu kod
promjena pravilnika o radu
24.PITANJE: Da li je poslodavac obavezan
ponuditi zaključivanje novih ugovora
kada se mijenja pravilnik o radu?
Da li će to biti ugovori o radu pod
izmijenjenim uslovima (iz člana 97.
Zakona o radu)?
ODGOVOR: Da, kod onih poslova čiji se
naziv ili opis posla mijenja.
Starosna penzija
25.PITANJE: Da li se zaposlenik može
uputiti u starosnu penziju ako
je utvrđeno da postoje neplaćeni
doprinosi kod drugih pravnih lica?
Da li se rad u inostranstvu (i koji su
dokazi ako da) uračunava u staž za
ostvarivanje prava na penziju?
ODGOVOR: Neuplaćeni doprinosi kod
Pravo na odbranu kod izricanja mjere
povrede radne dužnosti
23.PITANJE: Da li je kod izricanja
drugih pravnih lica ne utiču na zakonski
uslov za sticanje prava na penziju, ako
je taj radni staž upisan u radnu knjižicu,
jer to sadašnji poslodavac ne mora ni
znati, ali utiču na umanjenje penzije u
odnosu na godine u kojima doprinosi
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 115
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
nisu uplaćeni.
Da li je „pripravnički odnos“ radni odnos?
26.PITANJE: Da li je „pripravnički odnos“
radni odnos, tj. da li je zakonska
obaveza prijaviti pripravnika na JSPU?
Ako nije, kada je prijavljen pripravnik,
da li i dalje ostaje „naknada plaće 80%
od najniže“ ili u ovom slučaju ima
pravo na plaću tog mjesta?
ODGOVOR:
Pripravnici mogu biti
zaposleni na osnovu ugovora o
pripravničkom stažu, koji je radni
odnos na određeno vrijeme, a prima
plaću kako je to regulisano pravilnikom
o radu za pripravnike (najmanje 80% od
najniže plaće, sa tim da se poslodavac i
pripravnik mogu dogovoriti i o većem
iznosu novčane naknade, zavisno od
stručne spreme pripravnika).
Poslodavac osigurava pripravnika za
slučaj povrede na radu i profesionalne
bolesti, a zdravstveno osiguranje
osigurava
nadležna
služba
za
zapošljavanje. Pripravnik može biti primljem kao
volonter, u kojem slučaju ne stiče radni
staž već radno iskustvo, koje je uslov za
rad na određenim radnim mjestima ili
za polaganje stručnog ispita. Volonter
ima pravo na zdravstveno osiguranje,
kako je to utvrđeno propisima za
nezaposlena lica, a radi osiguranja za
slučaj povrede na radu ili profesionalne
bolesti poslodavac plaća nadležnoj
službi za zapošljavanje 35% od najniže
plaće za svakog volontera. (član 28.
Zakona o radu).
Iznos plaće za sindikalnog povjerenika
27.PITANJE: Na koji način se određuje
plaća sindikalnim povjerenicima koji
su u radnom odnosu kod poslodavca?
Da li sindikat može svojom odlukom
odrediti svoju plaću koju isplaćuje
poslodavac? Da li je ista obavezna,
odnosno mora li poslodavac istu
provesti?
i 62/08), sindikat može svojom
odlukom odrediti plaću sindikalnom
povrereniku, koju isplaćuje poslodavac.,
poslodavac je dužan da pravilnikom o
radu predvidi i obezbijedi uvjete za rad
i djelovanje sindikata u skladu sa općim
i kolektivnim ugovorima područja
djelatnosti. Također, saglasno članu 93. Zakona
o radu, poslodavac može, samo uz
prethodnu
saglasnost
federalnog
ministarstva nadležnog za rad, otkazati
ugovor o radu sindikalnom povjereniku
za vrijeme obavljanja njegove dužnosti
i šest mjeseci nakon obavljanja te
dužnosti.
Dakle,
sindikalni
povjerenik
ne
prima plaću od poslodavca zato što je
sindikalni povjerenik, već samo plaću
svog radnog mjesta.
Sindikat, kao dobrovoljna organizacija,
može svojim aktima odrediti neku
naknadu sindikalnom povjereniku, za
obavljanje poslova povjerenika, ali to
nema nikakvog uticaja na poslodavca
niti plaću koju taj zaposlenik prima za
rad na svom radnom mjestu.
Obračun minulog rada
28.PITANJE: da li se kod obračuna minulog
rada u obzir uzima radni staž kod
poslodavca ili ukupni radni staž?
ODGOVOR: Saglasno članu 13. Opšteg
kolektivnog ugovora za teritoriju
Federacije BiH („Službene novine
Federacije BiH“, br. 54/05 i 62/08),
osnovna plaća povećava se za svaku
godinu radnog staža kod tog poslodavca
za 0,6%, sa tim da ukupno povećanje ne
može biti veće od 20%. Pod radnim stažom u smislu povećanja
osnovne plaće za svaku godinu radnog
staža kod tog poslodavca podrazumijeva
se i radni staž proveden kod poslodavca
u slučaju promjene poslodavca ili
njegovog pravnog položaja (npr: zbog
prodaje,
nasljeđivanja,
spajanja,
pripajanja, promjene oblika društva i
dr.). ODGOVOR: Sindikalni povjerenik je Povrat na radno mjesto (posao) po
zaposlenik kod poslodavca koji prima
plaću u skladu s ugovorom o radu
zaključenim sa poslodavcem za radno
mjesto na kojem radi. Saglasno članu
28. Opšteg kolektivnog ugovora za
teritoriju Federacije BiH („Službene
novine Federacije BiH“, br. 54/05
116 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
sudskoj presudi kada je to radno
mjesto „ukinuto“
29.PITANJE: Prema pravomoćnoj presudi,
poslodavac mora vratiti zaposlenika
na radno mjesto koje po trenutnoj
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
sistematizaciji ne postoji, te na temelju
tog ne može izvršiti presudu u tom
dijelu. Što mu je činiti? Na temelju
te pravomoćne presude zaposlenik
je podnio tužbu za razliku plaća
za period od razriješenja dužnosti
sa mjesta sa kojeg je smijenjen do
povrata na to radno mjesto (koje
ne postoji). Napominjemo da je
zaposlenik i dan-danas u radnom
odnosu kod poslodavca na poslovima
koji odgovaraju stručnoj spremi i
radnim sposobnostima.
ODGOVOR:
Tom zaposleniku treba
ponuditi radno mjesto koje je u rangu
radnog mjesta na kojem je radio, a koje
je ukinuto, sa plaćom koja odgovara
plaći tog ukinutog radnog mjesta (plaća
do ukidanja radnog mjesta), čime bi se
postigala svrha sudske presude.
Radno mjesto je imalo svoju vrijednost,
iskazanu u plaći, računajući i
povećanje koje bi nastalo povećanjem
troškova života u skladu sa kolektvnim
ugovorom, i to je iznos koji ste mu dužni
nadomjestiti.
Nije jasno da li zaposlenik radi na
drugom radnom mjestu sve vrijeme
(od tužbe do danas), a ako radi onda mu
pripada razlika plaće između mjesta na
kojem je radio i ovog na kojem radi.
Da li tokom službenog putovanja
može doći do prekovremenog rada?
30.PITANJE:
Zaposlenik je bio na
službenom
putu
za
vrijeme
sedmičnog
odmora
(subota
i
nedjelja). Da li zaposlenik ima pravo
na prekovremeni rad? Za službena
putovanja dobio je putne naloge na
temelju kojih je isplaćena naknada.
Da li ima pravo na povećanje plaće za
rad za vrijeme sedmičnog odmora?
ODGOVOR:
Dnevnice za službeno
putovanje pokrivaju sve troškove
službenog putovanja i zaposlenik nema
pravo na bilo kakve druge naknade.
Saglasno članu 23. Opšteg kolektivnog
ugovora za teritoriju Federacije BiH
(„Službene novine Federacije BiH“, br.
54/05 i 62/08), zaposleniku pripada
pravo na plaćene troškove prilikom
službenog putovanja (dnevnica). Visina
dnevnice i način plaćanja ostalih putnih
troškova utvrdit će se kolektivnim
ugovorima područja djelatnosti, a
na osnovu propisa koje donese Vlada
Federacije Bosne i Hercegovine. Iznajmljivanje zaposlenika po
ugovoru drugom poslodavcu
31.PITANJE:
Da li radnici koji su
po osnovu ugovora o poslovnoj
saradnji iznajmljeni od agencije
za posredovanje u zapošljavanju
(zaposlenici te agencije) poslodavcu,
mogu obavljati poslove iz djelatnosti
poslodavca (npr. banke) koji ih je
unajmio?
ODGOVOR: Radnici mogu obavljati
one poslove za koje je zaključen ugovor
o poslovnoj saradnji.
Vremensko korištenje godišnjeg
odmora
32.PITANJE: Ako zaposlenik iz objektivnih
razloga nije mogao koristiti godišnji
odmor (npr. bolovanje) iz 2013. godine
niti je isti počeo koristiti, da li gubi
pravo na godišnji iz 2013, odnosno
može li ga koristiti u 2014. godini?
ODGOVOR: Može, do 30. juna. U skladu
sa članom 43. stav 2. Zakona o radu, u
trajanje godišnjeg odmora ne uračunava
se vrijeme privremene nesposobnosti
za rad, vrijeme praznika u koje se ne
radi, kao i drugo vrijeme odsustvovanja
sa rada koje se zaposleniku priznaje u
staž osiguranja.
Godišnji odmor – pravo, obaveza i
odgovornost poslodavca i zaposlenika
33.PITANJE: Što u slučajevima kada
zaposlenik ne želi prvi dio godišnjeg
odmora koristiti u dva dijela (često
nam se događa da zbog obiteljskih
obveza, vjenčanja bliskih srodnika,
očekivanja rođenja djeteta i sl.,
odnosno kod više različitih prigoda
tijekom godine, zaposlenik ne želi
iskoristiti u jednom dijelu svih 12
dana godišnjeg odmora)? Da li izaći
zaposleniku u susret ili ne? Jer iako
je korištenje godišnjeg odmora
pravo i obveza, samo je poslodavcu
predviđena kazna za nedavanje tog
prava. Također, što kada zaposlenik ne
iskoristi sve dane godišnjeg odmora,
npr. ostane mu jedan ili dva dana?
Koje su posljedice za poslodavca? ODGOVOR: Zaposlenik ne može prvi dio
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 117
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
godišnjeg odmora (najmanje 12 dana
bez prekida) koristiti u dva dijela. Ovo
su izričite zakonske odredbe, a cilj im
je osigurati stvarni odmor zaposleniku,
te omogućiti poslodavcu da, u skladu sa
planom korištenja godišnjih odmora,
obezbijediti odvijanje procesa rada bez
prekida i štete za firmu (član 44. Zakona
o radu).
Nema
zakonskih
posljedica
za
poslodavca u smislu prekršajnih
sankcija, ali bi se to moglo odraziti
negativno na proces rada, jer bi to
„pravo“ onda mogli tražiti i ostali
zaposlenici i onda bi nastale posljedice,
kako po proces rada, tako i u slučaju
različitog odnosa prema radnicima u
vezi sa korištenjem prava na godišnji
odmor.
Rad u dane državnog praznika
34.PITANJE: Da li je rad u dane državnih
praznika kažnjiv ukoliko poslodavac
uredno
isplaćuje
zaposlenicima
uvećanu satnicu za rad u te dane?
ODGOVOR: Saglasno članu 12. Općeg
kolektivnog
ugovora
za
teritoriju
Federacije BiH („Službene novine
Federacije BiH“, br. 54/05 i 62/08), rad
u dane državnih praznika nije kažnjiv,
a zaposlenik koji radi u dane praznika
koji su po zakonu neradni ima pravo na
povećanu plaću najmanje 50% od bruto
satnice.
Uz program zbrinjavanja viška
zaposlenika
35.PITANJE: Pitanje vezano uz program
zbrinjavanja
viška
zaposlenika:
naime, društvo A stopostotni je vlasnik
društva B. Društvo B posluje sa
gubitkom već drugu godinu zaredom
(od preuzimanja) te se društvo A
zbog optimizacije troška odlučuje
na otvaranje poslovne jedinice u
prostorima društva B. Preuzet će sve
prostorije, opremu, zalihe robe kao i dio
zaposlenika. Društvo B zapošljava 22
zaposlenika. Troje će ostati zaposleno
u društvu B, troje će biti otpušteno kao
tehnološki višak, a ostali će potpisati
sporazumne raskide i biti zaposleni
u poslovnoj jedinici društva A. Da li
je društvo B dužno izraditi program
zbrinjavanja viška zaposlenika? Jer broj
zaposlenika kojima društvo B otkazuje
ugovor o radu je manji od pet, ostali
sporazumno prekidaju radni odnos,
odnosno ne otkazuje im društvo B.
118 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
Ukoliko da, od koga je dužno zatražiti
mišljenje s obzirom da u društvu B nije
organizirano vijeće zaposlenika?
Što ukoliko zaposlenici koji prelaze u
poslovnu jedinicu društva A sami daju
otkaz u društvu B, da li je u tom slučaju
društvo B dužno izraditi program
zbrinjavanja viška zaposlenika? ODGOVOR: Društvo B koje zapošljava 22
zaposlenika, a ostaje sa tri zaposlenika,
ispunjava uslove iz člana 98. Zakona o
radu, jer otpušta više od 10%, odnosno
najmanje pet zaposlenika.
Samim tim što je društvo B otpuštanje
riješilo na način da otkazuje ugovor o
radu trojici zaposlenika, a s ostalim će
potpisati sporazumne raskide i zaposlit
će ih u poslovnoj jedinici društva,
ono je sačinilo program zbrinjavanja
zaposlenika iz člana 99. Zakona o radu.
Jer sporazumni prestanak ugovora o radu
takođe predstavlja otkazivanje ugovora o
radu, a sa prihvaćenom ponudom novog
ugovora o radu u društvu A.
Ukoliko ne postoji vijeće uposlenika, o
ovoj reorganizaciji se dužan konsultirati
sa sindikatom koji predstavlja najmanje
10% zaposlenika. Ako ni toga nema, ne
bi bilo loše upoznati zaposlenike sa
programom zbrinjavanja i razlozima
tehnološkog viška i reorganizacije.
Saglasno članu 99. Zakona o radu, morate
sačiniti akt u pismenoj formi, koji ćete
dostaviti sindikatu na konsultacije, a koji
sadrži:
■■ razloge za predviđeno otkazivanje
ugovora o radu;
■■ broj i kategoriju zaposlenika za
čije je ugovore predviđen otkaz (16
zaposlenika);
■■ mjere za koje poslodavac smatra da
se pomoću njih mogu izbjeći neki
predviđeni
otkazi
(sporazumni
prestanak
ugovora
o
radu
i
zaključivanje novog ugovora o radu u
društvu A sa 13 zaposlenika),
■■ mjere za koje poslodavac smatra
da bi mogle pomoći zaposlenicima
da nađu zaposlenje kod drugog
poslodavca i mjere za koje poslodavac
smatra da se mogu poduzeti u cilju
prekvalificiranja zaposlenika radi
zapošljavanja kod drugog poslodavca
(za ona tri kojima se ugovor otkazuje,
ako možete predvidjeti mjere, ako ne
to navedete);
Samo u slučaju da se poslodavac ne
konsultira sa vijećem zaposlenika u
skladu sa članom 98. ovog zakon, čini
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
prekšaj koji je sankcionisan u članu 140.
stav 1. tačka 49. Zakona o radu, a ne i ako
se ne konsultuje sa članovima sindikata.
Pravo na sudsku zaštitu
36.PITANJE: Može li zaposlenik sudskim
putem osporavati otkaz zbog poslovno
uvjetovanih razloga u kojem su
zadovoljeni svi formalni uvjeti (forma,
sadržaj) u slučajevim kada poslodavac
po zakonu nije dužan izraditi program
zbrinjavanja viška zaposlenika?
ODGOVOR:
Zaposlenik može uvijek
sudskim putem osporavati sve odluke
poslodavca koje se tiču njegovih prava
i obaveza iz radnog odnosa, saglasno
članu 102. Zakona o radu.
Pravo na novčanu kaznu zaposlenika
37.PITANJE: U slučaju težih povreda radne
discipline, a za koje je pravilnikom
o radu predviđena novčana kazna,
može li se navedena novčana kazna
odbiti od plaće zaposlenika ukoliko
je isti prilikom stupanje u radni
odnos dao prethodnu suglasnost na
svaku uskratu od plaće prouzročenu
novčanim kažnjavanjem zbog kršenja
radne discipline?
ODGOVOR: Pravilnikom o radu ne
može biti predviđena novčana kazna
za povredu radne discipline. Jedine
sankcije za povrede radne discipline,
predviđene Zakonom o radu, jesu
pismena opomena i otkaz ugovora o
radu, te će zaposlenik, bez obzira što
je pristao (nepoznavanje propisa) na
oduzimanje od plate novčane kazne,
moći to osporiti na sudu.
Uskraćivanje većeg dijela plaće uz
saglasnost zaposlenika
38.PITANJE: Može li se, ukoliko zaposlenik
izričito na to pristaje, uskratiti dio
plaće veći od 1/3 plaće?
ODGOVOR: U skladu sa članom 73. Zakona
o radu, najviše polovica plaće ili naknade
plaće zaposlenika može se prisilno
obustaviti radi ispunjenja obaveze
zakonskog izdržavanja, a za ostale
obaveze može se prisilno obustaviti
najviše jedna trećina plaće zaposlenika.
Kako zakon uporebljava izraz „prisilno“,
znači na osnovu izvršne isprave,
dostavljene poslodavcu na izvršenje, pa
smatramo da se, ukoliko na to zaposlenik
izričito pristaje, može obustaviti dio
plaće veći od 1/3.
Prijem u radni odnos
39.PITANJE:
Poslodavac je raspisao
javni oglas za popunu radnog
mjesta tehnički sekretar. U oglasu je
navedeno kao uslov: srednja stručna
sprema i šest mjeseci radnog staža.
Da li se može uzeti u obzir kandidat
koji je dostavio radni staž u visokoj
stručnoj spremi jer u samom tekstu
oglasa nije navedeno u kojoj stručnoj
spremi se traži radni staž.
Konkursna komisija je prilikom
razmatranja
prijava
po
oglasu
sastavila zapisnik, te predložila
za izbor upravo kandidata koji je
dostavio gore navedeno. Upravni
odbor je prihvatio predloženu listu
jednoglasno da bi sutradan, prilikom
izrade obavještenja kandidatu da je
primljen u radni odnos, pravnik koji
je i sačinjavao tekst oglasa, te koji je
i član upravnog odbora koji je dao
saglasnost na listu izjavio da se radni
staž u visokoj stručnoj spremi ne
može uzeti u obzir, iako je u samom
oglasu navedeno „radnog staža“.
Kandidat je posjedovao potvrdu o
volontiranju u srednjoj stručnoj
spremi, ali istu nije dostavio, jer u
samom oglasu nije navedeno u kojoj
struci se traži iskustvo, te je smatrao
da je bitnije i bolje da dostavi potvrdu
o radnom iskustvu u visokoj stručnoj
spremi.
Kakva je dalja procedura, te šta bi se
trebalo u ovom slučaju uraditi?
ODGOVOR.Volja je kandidata da, bez
obzira na stepen stručne spreme,
konkuriše i na radna mjesta za koja se
traži niža stručna sprema od one koju
on ima.
Diskreciono je pravo upravnog odbora
da primi lice koje ima i višu stručnu
spremu od one koja je tražena oglasom,
s obzirom da se radi o poslovima na
kojima nisu propisani neki posebni
uslovi za obavljanje tih poslova, na
kojima ne bi mogao raditi neko ko te
posebne uslove, bez obzira na završeni
fakultet, ne ispunjava.
Kako se konkurs odnosi na
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 119
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
srednju stručnu spremu, onda bi se i
radni staž trebao odnositi na tu stručnu
spremu, mada je to bilo neophodno
navesti, jer se radni staž može steći i sa
osnovnom školom i sa fakultetom, tako
da ne stoji argument tog pravnika da
se ne može uzeti u obzir radni staž u
visokoj spremi.
Međutim, ukoliko je upravni
odbor prihvatio da izabere kandidata
koji je priložio potvrdu o radnom stažu
u visokoj školskoj spremi, uz dokaz o
posjedovanju visoke školske spreme,
nije nam jasno da tu odluku naknadno
može pobijati neko mimo odluke
Upravnog odbora.
I pravnik je, bez obzira što je i član
Upravnog odbora, dužan poštovati
jednoglasno
donesenu
odluku
Upravnog odbora, te na osnovu nje
sačiniti potrebna rješenja i obavještenja.
Potvrda o volontiranju nije isto što i
radni staž i ne može se koristiti u slučaju
da poslodavac propisuje radni staž kao
uslov za prijem na radno mjesto.
Obaveze primjene kolektivnih ugovora
40.PITANJE:
Prije nego konkretnog
pitanja objašnjavam status ustanove
u kojoj radim. Služba za zapošljavanje
kantona / županije ima status pravne
osobe i registrirana je kod nadležnog
kantonalnog / županijskog suda.
Financira se vlastitim sredstvima
doprinosom
za
zapošljavanje
sukladno Zakonu o doprinosu, a na
njen rad i organizaciju, prava i obveze
uposlenika i sl. primjenjue se Zakon
o radu, te akti Službe. Pravilnikom o
radu, koje je donijelo Upravno vijeće
Službe, utvrđen je način obračuna
i isplate plaće, naknade za topli
obrok, troškove prijevoza, naknade
za korištenje godišnjeg odmora,
naknade za slučaj bolesti i smrti
i sl. Nismo potpisnici niti jednog
kolektivnog ugovora (primjenjujemo
Opći kolektivni ugovor za slučajeve
koji nisu regulirani Pravilnikom o
radu).
Jesmo li u obvezi primjenjivati
Kolektivni ugovor za službenike
organa uprave i sudske vlasti (kao i
njegove izmjene), naročito u dijelu
koji se odnosi na isplate naknade za
topli obrok i regres za godišnji odmor?
Unaprijed vam hvala i oprostite na
opširnosti na koju sam bila prisiljena
jer mnogi ne razlikuju uposlenike
na koje se primjenjuju Zakon o radu
120 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
i Zakon o ustanovama sa državnim
službenicima.
ODGOVOR: Niste u obavezi primjenjivati
Kolektivni ugovor za službenike organa
uprave i sudske vlasti (kao i njegove
izmjene).
Ukoliko niste potpisnici posebnog
kolektivnog ugovora, pitanja plata i
naknada regulišete svojim pravilnikom,
u skladu sa Zakonom o radu.
Pravo na isplatu uvećane plaće za
sindikalnog povjerenika
41.PITANJE: Predsjednik sindikata je
podnio zahtjev za rad u punom radnom
vremenu za obavljanje poslova
predsjednika sindikata, pozivajući se
na zakonske odredbe koje propisuju
obavljanje
poslova
predsjednika
sindikata u punom radnom vremenu
s ustupljenim sedmičnim radnim
satima
članova
predsjedništva
sindikata. Isti je zaposlenik Zavoda
i
obavlja
poslove
medicinskog
zbrinjavanja pacijenata. Ugovorom o
radu ovom zaposleniku je propisano
osnovno povećanje plaće na ime
noćnog rada, otežanih uslova rada i
utvrđen mu je benificirani radni staž.
Da li je poslodavac dužan isplaćivati
uvećanu plaću po gore navedenim
osnovama,
s
obzirom
da
se
poslovi predsjednika sindikata ne
obavljaju noću niti se obavljaju u
otežanim uslovima rada, i da li je
dužan uplaćivati doprinose na ime
beneficiranog radnog staža. Da li u konkretnom slučaju postoji
zakonski osnov za otkaz sa ponudom
izmijenjenog ugovora o radu, u smislu
člana 97. Zakona o radu FBiH, kojim
ugovorom bi zaposlenik zadržao
sva prava propisana prethodnim
ugovorom izuzev povećanja plaće
na ime noćnog rada, otežanih uslova
rada i beneficiranog radnog staža?
ODGOVOR:
Nisu
nam
poznate
zakonske odredbe koje omogućavaju
„predsjedniku sindikata“, odnosno
sindikalnom povjereniku da obavlja
poslove sindikata u punom radnom
vremenu.
Opštim kolektivnim ugovorom za
teritoriju Federacije BiH („Službene
novine Federacije BiH“, br. 54/05 i
62/08) propisana je zaštita sindikalnog
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
povjerenika u smislu da poslodavac,
samo
uz
prethodnu
suglasnost
federalnog ministarstva nadležnog
za rad, može otkazati ugovor o radu
sindikalnom povjereniku za vrijeme
obavljanja njegove dužnosti i šest
mjeseci nakon obavljanja te dužnosti
(član 29).
Članom 10. stav 2. Zakona o radu
(„Službene novine Federacije BiH“,
br. 43/99, 32/00 i 29/03) propisano je
da zaposlenik ne može biti stavljen u
nepovoljniji položaj zbog članstva ili
nečlanstva u sindikatu, a odredbama
člana 93. ovog zakona propisano je
da poslodavac, samo uz prethodnu
saglasnost federalnog ministarstva
nadležnog za rad, može otkazati ugovor
o radu sindikalnom povjereniku za
vrijeme obavljanja njegove dužnosti
i šest mjeseci nakon obavljanja te
dužnosti.
Granskim
kolektivnim
ugovorima,
odnosno
kolektivnim
ugovorima na nivou kantona detaljnije
se razrađuju pitanja rada sindikalnih
povjerenika.
Kolektivnim ugovorom o pravima i
obavezama poslodavaca i zaposlenika u
oblasti zdravstva na teritoriji Federacije
Bosne i Hercegovine („Službene novine
Federacije BiH“, broj 61/07) nije
propisana mogućnost da sindikalni
povjerenik obavlja poslove sindikata u
punom radnom vremenu.
Odredbama
člana
61.
Kolektivnog ugovora propisano je da
organi sindikata na odgovarajućem
nivou organizovanja mogu odlučiti
da se određene funkcije obavljaju
profesionalno. Zaposleniku izabranom
za profesionalno obavljanje funkcije
u Sindikatu radni odnos miruje za
period obavljanja te funkcije. Nakon
isteka mandata poslodavac je dužan
zaposlenika vratiti na poslove koji
odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, u
skladu sa Zakonom o radu.
Saglasno
navedenom,
sindikalnom povjereniku (predsjedniku
sindikata), koji tu dužnost želi da
obavlja profesionalno, pripada samo
pravo na mirovanje radnog odnosa za
period obavljanja te funkcije, a nikako
plaća i dodaci na plaću, te pravo da se po
prestanku obavljanja te funkcije vrati
i to ne na iste poslove već poslove koji
odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, u
skladu sa Zakonom o radu.
Ostala
prava
sindikalnog
povjerenika,
propisana
ovim
kolektivnim ugovorom, u slučaju da tu
funkciju ne obavlja profesionalno, jesu:
■■ pravo na naknadu plaće kada ne
radi, a u visini plaće koju bi ostvario
da je radio zbog obrazovanja za
potrebe sindikalne aktivnosti (član
50), i
■■ plaćeno odsustvo sa rada zbog
obavljanja sindikalne aktivnosti
(prisustva sindikalnim sastancima,
kongresima,
konferencijama,
seminarima, sindikalnim školama i
drugim oblicima osposobljavanja u
zemlji i inostranstvu), a na osnovu
zvaničnog pismenog poziva organa
Sindikata čiji je on član (član 60).
Također, saglasno članu 59. Kolektivnog
ugovora, poslodavac može, samo uz
prethodnu
saglasnost
federalnog
ministarstva nadležnog za rad, otkazati
ugovor o radu sindikalnom povjereniku
za vrijeme obavljanja te dužnosti i šest
mjeseci nakon obavljanja te dužnosti.
Za vrijeme trajanja mandata, odnosno
šest mjeseci poslije isteka mandata
sindikalni povjerenik, zbog sindikalnog
rada, ne može se bez saglasnosti
Sindikata:
■■ premjestiti u okviru iste ustanove
■■ ubrojati među višak zaposlenih,
■■ premjestiti na nepovoljnije radno
mjesto po njega.
Sindikalnom povjereniku, za vrijeme
trajanja mandata, odnosno šest mjeseci
poslije isteka mandata, ne može se,
zbog sindikalnog rada, smanjiti plaća
niti protiv njega pokrenuti disciplinski
postupak.
Postoji li pravni osnov da sindikat
svojim članovima dodjeljuje sredstva
u formi kredita?
42.PITANJE:
Da
li
Sindikat,
kao
dobrovoljna organizacija, može i ima li
pravo po pozitivnoj pravnoj regulativi
davati kredite svojim članovima čija
se rata odbija od plaće kao klasični
krediti, ako to nijednim aktom nije
predvidio, osim onih jednokratnih
pomoći vezanih za smrt užeg člana
obitelji, bolesti, rođenja djeteta i sl.
ODGOVOR: Sindikat ima pravo da svojim
propisima predvidi osnivanje npr. kase
uzajamne pomoći, koja se formirana na
osnovu dobrovoljno uloženih sredstava
članova sindikata, koji se učlane u
kasu, te da pravilnikom predvidi uslove
ulaganja, način i kriterije korištenja
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 121
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
sredstava, odnosno davanja kredita
članovima kase (npr. dvostruki iznos
uloženih sredstava - na 1.000 KM kredit
od 2.000 KM, bez kamata i dr.), način i
rokove vraćanja kredita i sl.
Statusna pitanja
43.PITANJE: Javno preduzeće se bavi
komunalnom djelatnošću, šifra: 38.11,
odvoz i deponovanje komunalnog
otpada. Osnivač i 100% vlasnik
preduzeća je općina. Shodno zakonu o
javnim preduzećima, konstituisani su
Uprava, Nadzorni odbor i Skupština
Društva. Preduzeće isplate plaća i
naknada vrši shodno Kolektivnom
ugovoru
za
oblast
komunalne
privrede. Plaće su redovne, a
preduzeće posluje pozitivno.
Na sjednici Općinskog vijeća usvojeni
su sljedeći zaključci kojima se javno
komunalno preduzeće obavezuje na
sljedeće:
1. Da plata Uprave ne smije biti
veća od dvije prosječne plate
FBiH na dan isplate
2. Da topli obrok isplaćen u
preduzeću ne smije biti veći od
osam KM po danu.
3. Da iznos isplaćenog regresa (u
slučaju isplate) ne smije biti
veći od 50% prosječne plate
FBiH
4. Da se naknade predsjedniku i
članovima NO smanje na iznos
od 200 KM za predsjednika i
150 KM za članove (dosadašnje
su bile 300 KM i 250 KM).
Općinsko vijeće je, takođe, zaključilo
da
nepostupanje
po
njihovim
zaključcima povlači za sobom smjenu
Nadzornog odbora i Uprave Društva.
Da li je Uprava dužna da postupi po
navedenim zaključcima Općinskog
vijeća (svakog ponaosob), pogotovo
ako se uzme u obzir da pojedini
zaključci zadiru u prava radnika
propisana Kolektivnim ugovorom
(općim i granskim).
ODGOVOR:
U
Federaciji Bosne i
Hercegovine donesen je još 2009.
godine Zakon o platama i drugim
materijalnim pravima članova organa
upravljanja institucija Federacije Bosne
i Hercegovine i javnih preduzeća u
većinskom vlasništvu Federacije Bosne
i Hercegovine („Službene novine
Federacije BiH“, broj 12/09), kojim su
uređene plate i druga materijalna prava
članova organa upravljanja institucija
Federacije Bosne i Hercegovine i javnih
122 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
preduzeća u većinskom vlasništvu
FBiH. U Kantonu Sarajevo također je donesen
Zakon o platama i naknadama
članova organa upravljanja i drugih
organa kantonalnih javnih preduzeća
(„Službene novine Kantona Sarajevo“,
broj 51/13), kojim su uređene plate i
naknade članova organa upravljanja
kantonalnih javnih preduzeća.
S obzirom da se radi o javnom
preduzeću, čiji je osnivač u konkretnom
slučaju Općina, pravo je osnivača čijom
imovinom raspolaže javno preduzeće,
da ograniči platu uprave i naknade
predsjedniku i članovima Nadzornog
odbora.
Međutim, naknada na ime ishrane u
toku rada i regresa ne može biti predmet
zaključka Općinskog vijeća, s obzirom
na potpisani Kolektivni ugovor, već se
može samo smanjiti na osnovu izmjene
Kolektivnog ugovora ili sporazuma sa
Sindikatom o umanjenju iznosa do
izmjene Kolektivnog ugovora..
Sukob interesa kod prijema u radni
odnos
44.PITANJE:
Rješenjem
općinskog
načelnika a shodno Zakonu o
ministarskim, vladinim i drugim
imenovanjima, imenovana je komisija
za izbor i imenovanje u organima tijela
u kojima općina ima pravni interes
i zakonito pravo da vrši imenovanja.
Ista komisija je provela konkursnu
proceduru za izbor članova za upravni
odbor institucije koje je osnivač.
Nakon provedene procedure jedan
od članova komisije, koji je također
aplicirao na ovaj konkurs, imenovan
je za predsjednika upravnog odbora
s ostala dva kandidata koja su se
prijavila na konkurs. Da li postoji
sukob interesa u ovom slučaju? Sve
su uredno objavili u „Službenom
glasniku“.
ODGOVOR: Saglasno članu 2. stav 1.2.
Zakona o ministarskim, vladinim
i drugim imenovanjima Federacije
Bosne i Hercegovine („Službene novine
Federacije BiH“, br. 12/03, 34/03 i 65/13)
„sukob interesa“ predstavlja situaciju u
kojoj osoba predložena za imenovanje
sukladno odredbama ovog zakona ima
privatni interes u reguliranom tijelu u
koje se predlaže da bude imenovana, a
što može imati utjecaja na zakonitost,
javnost, objektivnost i nepristrasnost u
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
vršenju njegove funkcije u reguliranom
tijelu. Kako
je
„regulirani
organ“
u
konkretnom slučaju upravni odbor
institucije čiji je osnivač općina, a
„odgovorani javni službenik“ općinsko
vijeće, koje je imenovalo članove
komisije za izbor, samim činom prijave
na raspisani konkurs navedeni član
komisije je došao u sukob interesa i
trebao je biti zamijenjen.
45.PITANJE: Jedan uposlenik 21. 6. 2014.
godine puni 65 godina starosti i
ispunjava uslove za starosnu penziju
(staž osiguranja je 38 godina), a
kako imenovani 1. 7. 2014. godine
puni 10 godina staža u ovoj ustanovi
time i ostavaruje pravo na jubilarnu
nagradu. Da li se uposleniku može
produžiti radni odnos 1. 7. 2014.
godine kako bi ostvario i pravo
jubilarnu nagradu?
ODGOVOR: U ovom slučaju može se
primijeniti član 86. tačka 3. Zakona o
radu, prema kojem ugovor o radu prestaje
kad zaposlenik navrši 65 godina života
i 20 godina staža osiguranja, „odnosno
navrši 40 godina staža osiguranja, ako
se poslodavac i zaposlenik drugačije ne
dogovore. Možete se dogovoriti za koji
period produžavate ugovor o radu sa
zaposlenikom (aneks ugovora o radu)
Odgovorila: Ćehajić Ljiljana, dipl. iur.
46.PITANJE: Da li je u slučaju otkaz
ugovora o radu zbog težih povreda
radnih obaveza zaposlenika koji ima
55 godina života potrebno tražiti
saglasnost sindikata?
ODGOVOR: Za otkaz zbog teže povrede
radne obveze nije potrebna suglasnost
sindikata, bez obzira na to koliko
uposlenik ima godina. Članak 92.
Zakona o radu kaže da poslodavac mora
pribaviti mišljenje vijeća uposlenika
prije otkaza. Međutim, radi se o
mišljenju, a ne suglasnosti i radi se o
vijeću uposlenika, ako je formirano
(ukoliko nije formirano, ne znači da se
mišljenje treba tražiti od sindikata).
47.PITANJE: Šta se smatra momentom
saznanja za činjenicu zbog koje
se daje otkaz ugovora o radu? Da
li prijava o počinjenoj povredi ili
momenat kada disciplinska komisija
utvrdi odgovornost za povredu radnih
obaveza (počinjena teža povreda
radnih obaveza)?
ODGOVOR: Momenat saznanja za
činjenicu zbog koje se daje otkaz je
momenat saznanja za povredu, dakle
prijava nadređenog o učinjenoj povredi,
dok je izricanje mjere i utvrđivanje
odgovornosti drugi momenat (između
prvog i drugog ne smije proći više od 15
dana).
48.PITANJE: Da li kod donošenja programa
zbrinjavanja
viška
zaposlenika,
ako kod poslodavca nema vijeća
zaposlenika / sindikata, poslodavac
može tražiti konsultaciju / saglasnost
od Saveza samostalnih sindikata BiH?
ODGOVOR: Poslodavac traži mišljenje
sindikata, odnosno ako nema sindikata
od vijeća uposlenika, odnosno ako nema
formiranog ni vijeća, nema obveze
traženja mišljenja od „reprezentativnog“
sindikata ili bilo kojeg drugog; naravno
može, ukoliko želi, sa tim što u svakom
slučaju mišljenje ne obvezuje.
49.PITANJE: Kako dati otkaz ugovora
o radu zbog neizvršavanja radnih
obaveza, tj. kada su radni rezultati
ispod prosjeka?
ODGOVOR: Otkaz ugovora o radu zbog
neizvršavanja radnih obveza se može
dati sa pozivanjem na odredbu članka
88. Zakona o radu; preporuka bi bila
(u najmanju ruku) da se neizvršavanje
radnih obveza zapisnički konstatira od
neposredno nadređenog i direktora,
uz dokaze, što bi sve skupa trebalo
biti dostavljeno uposleniku uz otkaz u
kojemu mora biti poučen o pravu na
žalbu; sugestija je da se i u ovakvom
slučaju provede postupak u kojem će
uposleniku biti data mogućnost da se
očituje o pitanjima neizvrševanja radnih
obveza, jer smatramo da odredba članka
91. Zakona o radu ide u tom pravcu;
zakonska odredba članka 88. nalaže
prethodno upozorenje uposleniku, s
ukazivanjem na mogućnost otkaza,
a članka 91. da poslodavac dokazuje
razlog otkaza, što je dakle imperativno
određeno.
50.PITANJE: Ako je ugovorom o radu
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 123
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ugovoren otkazni rok od 30 dana, da li je moguće programom zbrinjavanja odrediti
duži otkazni rok?
ODGOVOR: Ukoliko je ugovorom o radu ugovoren otkazni rok od 30 dana, programom
zbrinjavanja viška uposlenika je moguće predvidjeti duži rok, jer je ovdje riječ
o ugovorenom minimumu u korist uposlenika koji se ne može kratiti, jer se radi o
vremenu u okviru kojeg bi uposlenik trebao da se „postara“ o svojim pravima i
obvezama iz radnog odnosa; generalno dakle može, sa tim što se može pojaviti slučaj
da uposleniku ne odgovara duži rok, kada eventualno može zaključiti novi ugovor o
radu sa novim poslodavcem u okviru otkaznog roka, kada bi za takve slučajeve trebalo
predvidjeti sljedeće: „otkazni rok je opći, a na zahtjev uposlenika računat će posebni
rok iz ugovora o radu“.
51.PITANJE: Kako zakon o radu ne poznaje institut rasporeda zaposlenika na drugo
radno mjesto, pitanje je na koji način to provesti s obzirom da u praksi postoji
potreba (npr. bolovanje, povećanje posla)?
ODGOVOR: Zbog potrebe da se uposlenik prerasporedi na drugo radno mjesto uslijed
bolovanja drugog uposlenika ili povećanja obima posla, potrebno je (ukoliko je
uposlenik u radnom odnosu po ugovoru o radu) zaključiti aneks ugovora o radu, sa
točnim navodima o vremenu i razlozima prerasporeda, načinu plaćanja i drugim
bitnim pitanjima, odnosno potrebno je (ako se radi o organima uprave) da ovlašteni
organ u postupku predviđenom za to donose odgovarajuće rješenje.
52.PITANJE: Kojim propisima je regulisan dokup staža?
ODGOVOR: Zakon o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti neuposlenih osoba
(„Sl. novine FBiH“, br. 55/00, 41/01, 22/05 i 9/08) rješava pitanje dokupa staža. U svakom
slučaju, poželjno je čitati propise u cjelini, a ne samo pojedinačne odredbe!
53.PITANJE: Disciplinska komisija utvrdi odgovornost zaposlenika (npr. krađa novca)
i da mu otkaz ugovora o radu zbog teže povrede radnih obaveza sa danom npr. 2. 3.
2014. godine. Zbog postojanja drugostepenosti (osam dana žalba) zaposlenik se žali
upravi društva i uprava potvrdi odluku disciplinske komisije. Odluka uprave je sa
danom 15. 3. 2014. Sa kojim danom zaposleniku prestaje radni odnos?
ODGOVOR: Otkaz uposleniku slijedi sa datumom utvrđenim od strane prvostupnjevnog
organa, bez obzira dakle o tome kada je drugi stupanj donio svoju potvrđujuću odluku
(drugi stupanj je potvrdio odluku prvog stupnja, dakle potvrdio je i sam datum otkaza).
Odgovarala: Silvana Brkić – Mujagić, sudija Općinskog suda u Sarajevu
124 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Različita pravna pitanja
Javne nabavke – Konkurentski zahtjev
za dostavljanje ponude
PITANJE: Da li u konkurentskom zahtjevu
za dostavljanje ponuda nije obavezno
zahtijevati dostavljanje dokumenata iz
člana 23. ZJN?
ODGOVOR: U skladu sa članom 13. stav 4)
Zakona o javnim nabavkama, propisano
je da će tenderska dokumentacija biti
pripremljena u skladu sa modelima i/ili
standardnom tenderskom dokumentacijom,
a pripremit će je Agencija za javne nabavke.
Prema Modelu konkurentskog zahtjeva
za dostavu ponudu, pod tačkom 2.1.
propisano je da, za učestvovanje u proceduri
javnih nabavki, ugovorni organ može
predvidjeti neke od uslova za dobavljače,
srazmjerno predmetu nabavke, kao što
su: a) dokumentacija kojom se dokazuje
ispunjenje jednog ili više uslova iz člana 23.
Zakona, ukoliko se ista zahtijeva.
U skladu sa naprijed navedenim, ugovornom
organu je ostavljena na dispoziciji ovakva
mogućnost. Znači, ugovorni organ može, ali
ne mora, zahtijevati uslove i dokaze iz člana
23. ZJN. Praksa je pokazala da ugovorni organ
kod konkurentskog zahtjeva za dostavu
ponuda često primijeni uslove iz člana 23.
ZJN, ali kao dokaz zahtijeva samo izjavu
od strane ponuđača kojom oni potvrđuju
da ispunjavaju naprijed navedene uslove iz
člana 23. ZJN.
Odgovarila: Šejla Omanović, dipl. iur.
Javne nabavke – Kako rješavati
problem telekomunikacijskih usluga?
PITANJE:
Proveli
smo
pregovarački
postupak
za
nabavku
usluga
telekomunikacija (fiksni telefon, mobilni
i internet) i usluga isporuke poštanskih
pošiljki i zaključili ugovor. U ugovoru nije
navedena ukupna vrijednos ugovora nego
je sastavni dio ugovora cjenovnik usluga.
Kako prijaviti ugovor u AJNB u sistem
WisPPA ako nemamo definisanu ukupnu
vrijednost ugovora nego samo pojedinačne
cijene za usluge, a koliko će biti potrebe
za uslugama u toku godine može se samo
planirati?
ODGOVOR: S obzirom da je u konkretnom
slučaju proveden pregovarački postupak,
te po istom, što je jedino i moguće,
zaključen ugovor (a ne okvirni sporazum,
koji je namijenjen upravo za situacije kada
ugovorni organ ne zna koliko će potrošiti,
odnosno koristiti usluge), ugovorni organ će
u WisPPA informacioni sistem za dostavljenje
izvještaja unijeti procijenjenu vrijednost
nabavke umjesto vrijednosti ugovora. Isto
tako, procijenjenu vrijednost nabavke će
unijeti i kao najvišu i najnižu cijenu ponude,
jer je pretpostavka da je u ovom slučaju
proveden pregovarački postupak sa jedinim
mogućim dobavljačem, na osnovu člana 11.
stav (4) tačka a) alineja 3) Zakona o javnim
nabavkama BiH (ZJN).
Važno je napomenuti da je članom 13. stav (3)
tačke c) i d) ZJN definisano da će tenderska
dokumentacija sadržavati:
■■ opis datih proizvoda, usluga ili radova;
iznos, obim ili količina;
■■ količinske
specifikacije,
tehničke
specifikacije, opis posla / zadatka.
Shodno tome, u slučaju nabavke usluga
specifikacije se daju kao sveukupni opis,
pod nazivom „opis posla“ predmeta
ugovora. Kod nabavke usluga i radova
važno je naznačiti obim ugovora. Pod
obimom ugovora se podrazumijeva jasno
definisan predmet nabavke sa svim
zahtjevima ugovornog organa.
Dakle, kod specifikacija za nabavku
roba, usluga ili radova iste se pripremaju
na način da se se dobije ukupna cijena
ponude za sve robe, usluge ili radove koji
su predmet postupka javne nabavke, kao i
količine ili obim posla koji ugovorni organ
planira nabavljati u narednom periodu.
Ukupna cijena odabrane ponude je upravo
i vrijednost na koju se zaključuje ugovor o
javnoj nabavci. Ugovorni organ ne može
zaključiti ugovor s izabranim ponuđačem
bez precizno utvrđene vrijednosti ugovora.
Dakle, ugovorni organ ne bi smio zaključiti
ugovor o nabavci usluga bez tačno
utvrđenog obima usluga za ugovorni period
i tačne vrijednost ugovora (iz ponude
najpovoljnijeg ponuđača), koja se kao takva,
naravno, unosi u WisPPA izvještaj. Međutim,
u slučaju iz vašeg upita eventualno može biti
opravdano zaključivanje ugovora na način
prezentiran u vašem pitanju, ukoliko se radi
o uslugama za koje ne postoji konkurencija
na tržištu, pa se shodno tome nabavljaju
putem
pregovaračkog
postupka
bez
objavljivanja obavještenja o nabavci, nakon
kojeg zaključenje okvirnog sporazuma nije
moguće.
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 125
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Ipak, naglašavamo da je potrebno da ugovorni
organ ispita tržište i da, za one usluge za koje
postoji konkurencija na tržištu, provede
drugi odgovarajući postupak u kojem će
moći učestvovati svi ponuđači koji se bave
predmetnom djelatnošću i pružaju tražene
usluge na tržištu, te nakon toga, zavisno
od potreba, zaključi ugovor ili okvirni
sporazum, u skladu sa ZJN.
Odgovorila: Melika Alajbegović, dipl. iur.
Obračun
amortizacije
zakupoprimca
na
teret
PITANJE: Izdali smo poslovni prostor
u zakup na pet godina bez naknade.
Ugovorom
je
naglašeno
da
sve
troškove snosi zakupoprimac. Citiram:
„Zakupoprimac je dužan plaćati naknadu
za troškove struje, vode i ostale režijske
troškove, takse vezano za korištenje
zemljišta, redovno održavanje trgovačkog
centra i eventualne druge troškove koji
terete iznajmljani prostor.“ Prilikom obračuna amortizacije 31.
12. 2013. gdine uočili smo da imamo
velik trošak amortizacije za taj objekat.
Napravili smo knjižno terećenje prema
zakupoprimcu. On ga je odbio naglasivši
da nije ugovorom precizirano terećenje za
amortizaciju.
ODGOVOR: Zakupoprimac je u ovom
slučaju u pravu. On nije u obavezi da vam
naknađuje trošak amortozacije, jer on tu
obavezu nije izričito ni preuzeo ugovorom.
Naime, ugovorom je regulisano samo to da
je zakupoprimac, na vlastiti teret, dužan
plaćati naknadu za troškove struje, vode
i ostale režijske troškove, takse vezano za
korištenje zemljišta, redovno održavanje
trgovačkog centra i eventualne druge
troškove koji direktno terete iznajmljeni
prostor.
Iz citiranih odredbi ugovora, doduše, nije
najjasnije da li zakupoprimac te troškove
plaća direktno (onima koji ih fakturišu
njemu, kao korisniku prostora) ili on te
troškove plaća vama kao zakupodavcu
(nakon što mu ih vi prefakturišete), ali to
u ovom slučaju i nije od posebnog značaja.
Naime, činjenica je da se zakupoprimac
ugovorom izričito obavezao da plaća (ili
naknađuje) samo režijske i druge troškove
koji direktno terete dotični prostor.
Sa druge strane, amortizacija tog poslovnog
prostora je obračunski, računovodstveni
126 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
trošak zakupodavca – vlasnika prostora,
pa je to (ukoliko je bila namjera da se i on
naknađuje od zakupoprimca) trebalo biti
tako i ugovoreno, a to u ovom slučaju nije
učinjeno.
Odgovorio: Milan Dmitrović, dipl. ecc.
Formiranje nove poslovne jedinice
PITANJA: Imamo namjeru osnovati
poslovnu jedinicu postojećem preduzeću.
Zanima nas da li se ta poslovna jedinica
mora upisati u sudski registar ili se može
osnovati u smislu članova 3, 5 i 9 Pravilnika
o razvrstavanju poslovnih subjekata
prema klasifikaciji djelatnosti u Federaciji
Bosne i Hercegovine? U slučaju da može
bez upisa u sudski registar, da li nam je
potrebna notarski obrađena isprava, tj.
odluka o osnivanju poslovne jedinice?
ODGOVOR: Odredbama člana 11. Zakona o
privrednim društvima („Službene novine
Federacije BiH“, br. 23/99, 45/00, 2/02, 6/02
- ispravka, 29/03, 68/07, 91/07, 84/08, 88/08 ispravka, 7/09, 63/10 i 75/13) propisano je da
privredno društvo može imati podružnice
izvan mjesta sjedišta društva.
Podružnice su poslovne jedinice koje nemaju
svojstvo pravnog lica, ali mogu obavljati sve
poslove u okviru djelatnosti privrednog
društva upisane u sudski registar i pri tome
sticati prava i preuzimati obaveze u ime i za
račun privrednog društva.
Podružnice se upisuju u sudski registar u
registarskom sudu kod kojeg je upisano
privredno društvo.
Kako je osnivanje podružnice ustvari dopuna
osnivačkog akta privrednog društva, čija je
notarska obrada obavezna po članu 73. stav
1. tačka 5. Zakona o notarima („Službene
novine Federacije BiH“, broj 45/02), to je i u
ovom slučaju neophodna notarska obrada
dopune osnivačkog akta društva kojim se
osniva podružnica.
Ukoliko se za ovu podružnicu, odnosno
određeno lice u podružnici, daje pismeno
ovlaštenje za preduzimanje svih pravnih
radnji i poslova u ime i za račun društva,
osim prenosa i opterećenja nekretnina
ako ovlaštenje za to nije posebno i izričito
navedeno (prokura), to mora biti izričito
navedeno u sudskom registru i prilikom
istupanja prokuriste, a u protivnom se
smatra da je prokura data za društvo u
cjelini (član 26. stav 3. Zakona o privrednim
društvima).
Odgovorila: Ljilja Ćehajić, dipl. iur.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
SUDSKA PRAKSA
OBLIGACIONO PRAVO
Pripremio: Dragan Klisura, dipl.iur
Član 436. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima
Razlog zbog čega cedent prenosi svoje pravo na cesionara nije bitan za valjanost cesije.
Iz obrazloženja:
Ustupanje potraživanja (cesija) je pravni posao između dotadašnjeg povijerioca (cedenta)
i trećeg lica (cesionara) na osnovu koga potraživanje prelazi na treće lice (član 436. stav
1. ZOO). Cesija je u našem pravu apsatraktan pravni posao, ali ona ima svoj pravni osnov
zbog koga se preduzima. Iz samog ugovora o cesiji se, u pravilu, ne vidi taj pravni osnov
tako da za treća lica nije poznato zbog čega je cedent ustupio cesionaru svoje potraživanje.
Pravna osnova cesije, koja nije vidljiva prema vani, može biti različita. Cesiji prethodi neki
drugi pravni posao između cedenta i cesionara. Najčešće cesionar ima već jedno ptraživanje
protiv cedenta, iz nekog drugo odnosa, pa mu ovaj, da bi se oslobodio svoga duga, prenosi
svoje potraživanje protiv svog dužnika (cezusa). Međutim, cedent može svoje potraživanje
prenijeti na cesionara i iz nekog drugog razloga, kao što je darovanje, zajam, zaloga i sl.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 33 0 P 045397 12 Rev od
25.07.2013. godine)
Član 218. Zakona o obligacionim odnosima
Izdatak za drugog, kojim se makar i djelimično ispunjava tuđa zakonska obaveza daje
osnov za primjenu odredbe člana 218. Zakona o obligacionim odnosima.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 20 0 Rs 018411 12 Rev od
31.01.2013. godine)
Član 312. Zakona o obligacionim odnosima
Povjerilac ima pravo uračunati nespecificiranu dužnikovu uplatu po pravilima iz člana
312. stav 2. do 4. Zakona o obligacionim odnosima, te takvom uplatom može podmiriti
i zastarjelu obavezu.
Povjerilac treba navesti i dokazati koje je potraživanje namirio takvom uplatom, jer se u
protivnom smatra da je dužnik podmirio onu obavezu koju on smatra plaćenom.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 58 0 Ps 0 40676 11 Rev od
17.01.2013. godine)
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 127
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Obligaciono pravo - Ugovori
Član 26. i 63. Zakona o obligacionim
odnosima
Prema odredbi člana 26. Zakona o
obligacionim odnosima, ugovor koji je
sklopljen kada su se ugovorene strane
saglasile o bitnim sastojcima ugovora,
a zapravo među njima nije postojao
nesporazum o pravnoj prirodi ugovora ili
o kojem bitnom sastojku ugovora radi se o
nesporazumu (dissensus). Tada ugovor ne
nastaje, a posljedica je ništavnost iz razloga
što ništavnost uzrokuje nesporazume.
Greška u izjavi u vidu razlike između
željenog i izjavljenog smisla, spriječava volju
da proizvodi pravno dejstvo, jer izjava nije
u saglasnosti sa onim što se željelo. Izjava
volje je, dakle nepostojeća, ako izjavilac
nije uopće imao volju da zaključi ugovor, ili
ništavan kada postoji manifestacija volje, ali
ona nije iskazana na način da odražava volju
izjavioca.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine broj: 65 0 P 055393 12 Rev od
26.09.2013. godine)
Član 270. stav 1. i član 272. stav 1. Zakona o
obligacionim odnosima
Ukoliko je ugovor, koji je “osiguran”
ugovornom kaznom, raskinut, nema
mogućnost
ostvarivanja
prava
na
ugovorenu kaznu, pošto je raskidom
ugovora prestala svrha za koju je ugovorena
kazna bila ugovorena (ugovorena kazna je
sredstvo osiguranja ispunjenja obaveze iz
ugovora u roku).
Iz obrazloženja: Predmet spora je zahtjev
tužitelja za isplatu iznosa od 23.869,50 KM,
kao štete predviđene članom 17. Uslova
Ugovora o građenju zaključenog među
strankama 03.09.2007. godine, a za slučaj
da radovi ne bi bili izvedeni u ugovorenom
roku.
I po pravnom shvatanju ovog suda, pravilno
je drugostepeni sud štetu zbog kašnjenja iz
člana 17. Uslova Ugovora pravno cijenio kao
ugovornu kaznu iz člana 270. stav 1. ZOO
u vezi sa članom 271. stav 1. ZOO, budući
da su stranke ugovorile da će tuženi platiti
određeni novčani iznos ako ne ispuni
svoju obavezu ili ako zakasni sa njenim
ispunjenjem (član 270. stav 1. ZOO), te
odredile visinu za svaki dan kašnjenja (član
271. stav 1. ZOO).
Međutim, nepravilan je stav drugostepenog
suda da tužiteljima pripada pravo na
ugovornu kaznu, zbog čega je materijalno
128 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
pravo pogrešno primijenio.
Ugovorna kazna se ugovara u slučaju da
dužnik ne ispuni ugovornu obavezu ili
zakasni s njenim ispunjenjem, što znači
da je ispunjenje moguće tražiti samo ako
ugovor koji je „osiguran“ ugovornom
kaznom postoji. Ukoliko je ugovor, koji je
„osiguran“ ugovornom kaznom, raskinut,
a kao što je slučaj u konkretnom predmetu,
nema mogućnosti ostvarivanja prava na
ugovornu kaznu, pošto je raskidom tog
ugovora prestala svrha u koju je ugovorna
kazna bila ugovorena (ugovorna kazna je
bila sredstvo osiguranja ispunjenja obaveze
iz ugovora u roku).
Zbog navedenog, kada su tužitelji raskinuli
predmetni ugovor, ne pripada im pravo na
štetu iz člana 17. Uslova Ugovora, jer ona po
svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovornu
kaznu i ne može biti sinonim za štetu nastalu
raskidom ugovora.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine broj: 17 0 Ps 002693 12 Rev od
03.09.2013. godine)
Član 508. do 515. Zakona o obligacionim
odnosima
Za postojanje odgovornosti zbog pravnih
nedostataka (obaveza zaštite od evikcije)
bez uticaja je da li je prodavac znao ili nije
znao za postojanje pravnih nedostataka,
jer je dužnost prodavca da osigura kupcu
kao sticaocu puno i od trećih osoba
neometano korištenje prava koje je
ugovorom na njega prenio. Obaveza zaštite
od evikcije ne shvata se kao sankcija zbog
nesavjesnosti prodavca nego kao dejstvo
teretnog ugovora (uzajamnost koristi)
pa je bez utjecaja pozivanje tuženog kao
prodavca na vlastitu savjesnost, a da pri
tome nije dokazao nesavjesnost kupca. Da
bi kupac imao pravo na zaštitu do evikacije
potrebno je da je pravni nedostatak
postojao prije nego što je on stekao stvar.
(Presuda Vrhovnog suda Fedracije Bosne
i Hercegovine br. 17 0 P 011991 12 Rev od
04.04.2013. godine)
.
Član 105. stav 1. i 2. i član 557. i 558. Zakona
o obligacionim odnosima
Kada je ugovor o zajmu zaključen uz
ugovaranje nesrazmjerno visoke kamatne
stope tada nije u pitanju zelenaški ugovor
jer ne proizvodi visoke kamatne stope
jer ne proizvodi pravno dejstvo klauzula
iz ugovora o zajmu kojem je ugovorena
zelenaška kampata (po stopi višoj od one
koja je određena propisima) pa ugovor
o zajmu zbog toga nije ništavan u cjelini
(član 105. stav 1. i 2., te član 557 i 558
Zakona o obligacionim odnosima.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Iz obrazloženja
Ukoliko je ugovorena kamatna stopa
nesrazmjerno visoka i u suprotnosti sa
načelima savjesnosti, poštenja i jednake
vrijednosti davanja, sud može da smanji
takvu ugovorenu obavezu dužnika u
slučaju stavljanja zahtjeva u parnici u kojoj
povjerilac traži izvršenje takvog ugovora.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine broj: 64 0 Ps 009656 12 Rev od
10.06.2013. godine)
Obligaciono pravo – Naknada
štete
Član 154. i član 172. stav 1. Zakona o
obligacionim odnosima
Kod
utvrđivanje
činjenica
da
na
nekretninama tužitelja nije prouzrokovana
šteta i da tužitelju kao vlasniku niko ne
osporava pravo vlasništva na nekretninama
koje su trebale biti predmet eksproprijacij,
niti ga bilo ko lišava tog prava, te da on i
dalje na predmetnim nekretninama ima
ist obim prava, koji je imao i prije nego što
je zaključen djelimični sporazum, da može
mirno uživati nekretnine na isti način
kako je to činio i ranije, tada nema osnova
za odgovornost tuženih niti po pravilima
o pretpostavljenoj krivici po članu 154.
zakona o obligacionim odnosima, niti po
osnovu odgovornosti pravnog lica za štetu
koju je nezakonitim i nepravilnim radom
prouzrokovao njegov organ po članu 172.
stva 1. Zakona o obligacionim odnosima.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine broj: 33 0 P 003007 12 Rev od
18.06.2013. godine) 30
Član 172. Zakona o obligacionim odnosima
Nezakonit ili nepravilna rad treba shvatiti
kao ponašanje suprotno zahtijevu koji
bi u javnom interesu valjalo ostvariti
normalnim
obavljanjem
službene
djelatnosti, odnosno kao onaj rad kod
koga postoji značajno odstupanje od
uobičajenog postupanja, pri čemu nije
neophodno postojanje “volje ili pristanka
na nanošenje štete trećim licima”. Sadašnja
subjektivna
koncepcija
odgovornosti
države, entiteta ili kantona za nezakonit
ili nepravilan rad suda suprotna je načelu
pravne države i javnog interesa.
Iz obrazloženja:
S druge strane, uspostavljanje objektivne
odgovornosti države za svaku štetu koja
iz djelovanja njenih tijela može nastati
pojedincima, po mišljenju ovog suda,
predstavlja također drugu krajnost, koja je
sa pravno-političkog i praktičnog stanovišta
takođe neodrživa i prestroga. Stoga se
pogrešna primjena prava ili neadekvatna
ocjena dokaza, pod uslovom savjesnog
obavljanja sudijske dužnosti, u pravilu može
i treba sankcionisati jedino podnošenjem
pravnih lijekova, a ne podnošenjem tužbi
za naknadu štete. Ukoliko bi se prihvatilo
da sudije moraju uvijek biti u pravu u
svojim odlukama narušilo bi se načelo o
nezavisnosti i samostalnosti sudova i dovelo
u pitanje nesmetano obavljanje sudijske
dužnosti, odnosno nesmetano ostvarivanje
pravosuđa.
Ovaj revizijski sud je mišljenja da bi uzor
za rješenje ovog problema trebalo potražiti
u uporednom pravu i pravu Evropske
unije. Sve ovo i zbog toga što su domaći
sudovi dužni tumačiti nacionalno pravo u
svjetlu prava Evropske unije i riješiti slučaj
osnovom nacionalnog prava primjenjenog
u skladu sa pravnim standardima Evropske
unije.
Prva presuda u kojoj je Evropski sud
uspostavio načelo odgovornosti države za
štetu koja je pojedincima počinjena od strane
nacionalnih vlasti (zakonodavnih, sudskih,
izvršnih) neizvršenjem obaveza utemeljenih
u pravu Evropske unije jeste presuda u
predmetu Frankovich iz 1991. godine
(spojeni predmeti 6 i 9/90 Frankovich and
Bonifaci). U ovom predmetu Sud je postavio
slijedeće uslove odgovornosti države za
štetu: da se radi o ne primjeni ili kršenju
pravnog pravila koje dodjeljuje subjektivno
pravo pojedincu; da postoji uzročna veza
između povrede obaveze države i štete koju
je pretrpio pojedinac.
U predmetima Brasserie du Pechuer and
Factortame III, (spojeni perdmeti C-46/93
i C-48/93) Evropski sud je dodao još jedan
uslov: da je povreda dovoljno ozbiljna.
Prvi slučaj odgovornosti države za rad
njezinih sudskih tijela predstavlja predmet
Gerhard Köbler protiv R Austrie (predmet
broj C-224/0) u kome se Sud, donoseći
odluku, izjasnio o tome koje činjenice
treba uzeti u obzir prilikom utvrđivanja
„ozbiljnosti povrede“. Te činjenice su prije
svega: jasnoća i preciznost prekršenog
pravila; mjera diskrecijske slobode koja je
ostavljena nadležnim tijelima; da li se radi
o namjernom kršenju pravila; da li se radi o
ispričivoj ili neispričivoj grešci u pravu; da
li se radi o očitom kršenju postojeće sudske
prakse.
Iz navedene prakse Evropskog suda jasno
je da „dovoljno ozbiljna povreda“ ne
podrazmjeva (ne uključuje) namjeru ili
krajnju nepažnju države (tijela državne
vlasti). Evropski sud ne pominje krivicu kao
posebnu pretpostavku odgovornosti, ali je
krivica ipak jedan od faktora koji se uzima
u obzir pri procjeni da li je država očito i
teško prekoračila granice svoje diskrecije,
odnosno, je li „povreda dovoljno ozbiljna“.
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 129
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Važno je pomenuti i predmet Fallimento
Traghetti del Mediterraneo SpA contro
Republlica Italiana (2005.g.) u kome su se
pojavila dva interesantna pitanja.
Prvo, postoji li odgovornost države u
slučaju kada se radi o greškama sudaca
koje počine prilikom interpretacije pravnih
pravila i ocjene činjenica i dokaza. I drugo,
da li je nacionalno pravo u suprotnosti sa
Evropskim pravom ako postoji ograničenje
odgovornosti države samo na slučajeve
namjere i krajnje nepažnje suca, kako je tu
odgovornost ograničilo italijansko pravo.
U navedenom predmetu Sud je donio
presudu u kojoj je zauzeo stav da odgovornost
države, uz ispunjenje ostalih uslova, postoji
i u slučajevima kada je šteta posljedica
interpretacije pravnih pravila i ocjene
činjenica i dokaza, kao i da se odgovornost
države ne može ograničavati samo na
slučajeve namjere i krajnje nepažnje.
Dakle, ovaj sud je mišljenja da u primjeni
navedenog
instituta
treba
slijediti
uspostavljena praksa Evropskog suda
prema kojoj odgovornost države (entiteta ili
kantona), uz ispunjenje ostalih uslova, može
postojati, pa makar i izuzetno, i u slučajevima
kada je šteta posljedica interpretacije pravnih
pravila i ocijene činjenica i dokaza, kao i da
se odgovornost države ne može ograničavati
samo na slučajeve namjere i krajnje
nepažnje. Odlučujuće bi, u tom slučaju,
moglo biti i pitanje je li sudska praksa u
sličnim slučajevima ustaljena i da li je u
konkretnom slučaju bilo opravdanih razloga
da se odstupi od takve prakse, odnosno da
li je riječ o propisu koji je jasno određen i
da li je u judikaturi i doktrini isključena
svaka dilema o njegovu značenju ili je riječ
o nerazumljivom propisu ili eventualno o
pravnoj praznini.
„Nezakonit i nepravilan rad“ trebalo
tumačiti na način na koji Evropski sud
definiše pojam „dovoljno ozbiljne povrede“,
pri čemu krivica, kao voljni element („volja ili
pristanak na nanošenje štete trećim licima“)
ne treba biti uslov ili posebna pretpostavka
odštetne odgovornosti države za nezakonit ili
nepravilan rad suda ili njenih drugih tijela.
Krivica može biti samo jedan od elemenata
procijene „dovoljno ozbiljne povrede“, ali
nikako konstitutivan element odnosno
posebna pretpostavka za odgovornost države
za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog
rada njenih organa. Sadržaj pravnog
standarda „dovoljno ozbiljna povreda“, kako
ga je do sada odredila praksa Evropskog
suda, nije konačan, pa ga i domaći sudovi
svojim kreativnim tumačenjem mogu
proširiti i dopuniti.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine broj: 65 0 Ps 077856 11 Rev od
25.12.2012. godine)
130 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
Član 154. stav 2. u vezi sa članom 173. i 174.
Zakona o obligacionim odnosima
Član 206. stav 3. Zakona o obligacionim
odnosima
Djelatnost medicinara, u pravilu, se ne
može smatrati opasnom djelatnošću.
Iz obrazloženja:
Djelatnost sa povećanom opasnošću jeste
takva djelatnost koja po svojoj prirodi i
načinu vršenja znači povećanu opasnost
štete za život i zdravlje ljudi te za druga
dobra. Da bi se mogao izvesti zaključak da
povećana opasnost štete za okolinu potiče
od neke djelatnosti, potrebno je da postoji
uzročna veza između dejstva djelatnosti
i nastale štete, pri čemu takva djelatnost
treba da ima značenje povećane opasnosti
ne samo u odnosu na konkretnu i već
oštećenu osobu, nego i općenito za okolinu
u kojoj se ta djelatnost obavlja. Radi se o
takvoj djelatnosti koja, iako upotrijebljena
u redovne i dopuštene svrhe, i uprkos
prethodno preduzetih mjera opreznosti
od strane njenog bavioca, predstavlja za
svoju okolinu očitu i unaprijed očekivanu
vjerovatnost uzrokovanja štete, zbog čega se
i po zakonu već unaprijed pretpostavlja da
šteta nastala u vezi sa takvom djelatnošću
potiče od te djelatnosti. Imajući u vidu
navedene kriterije djelatnost medicinara se
ne može smatrati opasnom djelatnosti.
Međutim, kada je u pitanju postojanje
subjektivne
odgovornosti
tužene
za
predmetnu štetu treba utvrditi da li je tužena
svojim radnjama ili propuštanjima stvorila
opasno stanje po oštećenog (propust u
organizaciji rada) i time omogućila da kasnije
dođe do prouzrokovanja štete fizičkim
napadom posjetitelja na medicinsko osoblje,
usljed čega bi postojala njena odgovornost
za štetu u smislu odredbe člana 206. stav
3. Zakona o obligacionim odnosima (tzv.
odgovornost za štetu od zbirnih uzroka).
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine broj: 17 0 P 045329 12 Rev od
02.07.2013. godine)
Član 173. Zakona o obligacionim odnosima
Oštećeni ne mora dokazivati da šteta
koju je pretrpio potječe od opasne stvari,
odnosno opasne djelatnosti, ako dokaže da
su te stvari odnosno djelatnosti sudjelovale
u štetnom događaju.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine broj: 43 0 Ps 024729 11 Rev od
16.05.2013. godine)
Član 173. Zakona o obligacionim odnosima
Stepenice se po redovnom postupku ne
mogu smatrati opasnom stvari, ali je to
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
moguće u određenim slučajevima obzirom
na konstrukciju, njihova svojstva, te način
i mjesto njihove uoptrebe.
(Presuda Vrhovnogt suda Federacije Bosne i
Hercegovine broj: 36 0 P 005651 12 Rev od
26.03. 2013. godine)
Član 175. Zakona o obligacionim odnosima
Pod protivpravnim držaocem se smatra
svako ono lice koje na protivpravan način
oduzme faktičku vlast nad stvari vlasniku,
odnosno lice koje je protiv volje imaoca
došlo u posjed
stvari. Stoga svojstvo
neovlaštenog vozača u smislu člana 175.
ZOO ima ono lice koje je vozilo otuđilo
u namjeri da stekne svojinu nad njim ili
samo radi privremene upotrebe.
Iz obrazloženja
U konkretnom slučaju se ne radi o
protivpravnom
oduzimanju
stvari
–
motornog vozila, već o situaciji kada
zaposlenik vlasnika stvari prekorači data mu
ovlašćenja u pogledu upotrebe stvari, u kom
slučaju postoji odgovornost vlasnika stvari
upravo zato jer je omogućio pristup stvari.
Naime, ako su ključevi motornog vozila
kojim je prouzrokovana šteta bili dostupni
neposrednom štetniku, kako je to slučaj
u ovoj parnici, tada se ne može zaključiti
da je vozilo upotrijebljeno bez dozvole
vlasnika, pa stoga postoji njegova odštetna
odgovornost.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne
i Hercegovine broj: 51 0 P 016150 11 Rev od
13.11.2012. godine)
Član 177. stav 3. Zakona o obligacionim
odnosima
Kod
utvrđivanja
odgovornosti
u
saobraćajnoj nezgodi treba imati u vidu
činjenicu da je propust vozača
kada
upravlja motornim vozilom, budući da je u
pitanju opasna stvar značajnija u pogledu
nastanka posljedica od propusta bicikliste.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine broj: 32 0 P 122350 12 Rev od
09.07.2013. godine)
Član 192. Zakona o obligacionim odnosima
Kada je tužitelj u dužem vremenskom
periodu (4 godine) radio kao rukovaoc
mašine, bio upoznat sa pravilnim
načinom rada na mašini, a ne radi se o
naročito komplikovanoj mašini u situaciji
kada tužitelj doživljava povredu na radu,
radeći na toj mašini, on se u parničnom
postupku pokrenutog njegovom tužbom
radi naknade štete od poslodavca ne može
sa uspjehom pozvati na činjenicu da ga je
poslodavac rasporedio na rad na mašini za
koju se traži školska sprema koju on nije
posjedovao.
Iz obrazloženja
Nije osnovan revizijski prigovor da su
nižestepeni sudovi pogrešno utvrdili da
postoji odgovornost tužitelja nastanku štete
jer da je, po mišljenju revidenta, prevashodan
uzrok nastaloj šteti taj što je tuženi kao
poslodavac rasporedio tužitelja kao KV
bravara da radi na poslovima rukovaoca
kružne pile, a da prije toga nije bio potpuno
osposobljen za rad na takvoj mašini. Kao što
je već rečeno, prije štetnog događaja, tužitelj
je četiri godine neprekidno radio na istom
radnom mjestu, bio je upoznat sa pravilnim
radom na mašini i bio je upoznat da na
toj mašini istovremeno rade dva radnika,
rukovaoc i pomoćnik. On kao rukovaoc
te mašine imao je pomoćnika koga je sam
neposredno prije štetnog događaja oslobodio
od rada na mašini (poslao da skuha kafu
jer je slijedila pauza). Tužitelj je od strane
nadređenih lica bio više puta upozoravan na
nepravilan rad na kružnoj pili. Pored toga
ne radi se o naročito komplikovanoj mašini
koja bi zahtijevala izuzetne vještine za rad
na istoj. Ovakav prigovor revizije mogao
bi biti osnovan da se povreda tužitelja na
kružnoj pili dogodila prvih dana kada je
tužitelj počeo da radi na istoj, ali prigovor
iz gore navedenih razloga nije osnovan u
situaciji kada se povreda tužitelja dogodila
nakon četiri godine neprekidnog rada na toj
mašini.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine broj: 36 0 P 002943 11 Rev od
28.02.2013. godine)
Član 200. stav 1. Zakona o obligacionim
odnosima
Sama činjenica da je otkaz ugovora o
radu bio nezakonit, ne predstavlja valjan
pravni osnov za dosuđivanje naknade
nematerijalne štete za pretrpljene duševne
boli zbog umanjenja životne aktivnosti,
povrede ugleda i časti, te pretpostavljenog
straha, već se ista priznaje samo ako
je postupak protiv zaposlenika vođen
zlonamjerno i šikanozno, tj. da je u
postupku
nezakonitog
otkazivanja
zaposlenik
bio
izložen
vrijeđanju,
umanjenju njegovog ugleda, dostojanstva
i sl.
Iz obrazloženja
Po shvatanju ovog revizijskog suda za
postojanje odgovornosti tuženog za štetu
za koju tužitelj tvrdi da ju je pretrpio
zbog nezakonite odluke o prestanku
radnog odnosa, potrebno je kumulativno
ispunjenje svih onih elemenata koji
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 131
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
u svojoj ukupnosti čine pravni osnov
postojanja osnova odgovornosti za štetu.
U okolnostima konkretnog slučaja bilo je
potrebno dokazati postojanje uzročne veze
između štetne radnje, tj. nezakonite odluke
o otkazu ugovora o radu tužitelju i nastalih
posljedica, tj. nematerijalne štete koju
tužitelj zahtijeva. Pitanje postojanje pravno
relevantne uzročne veze utvrđuje i ocjenjuje
sud na osnovu predloženih dokaza, jer ono
prelazi okvire zadatka vještaka u provođenju
dokaza vještačenjem, koji je dokaz proveden
i u ovom postupku.
Zbog toga, neovisno o prihvaćanju nalaza
i mišljenja vještaka medicinske struke
od strane prvostepenog suda, a kojeg je
prihvatio kao utvrđenje i drugostepeni sud,
tužitelj je trebao dokazati postojanje pravno
relevantne uzročne veze između štetne
radnje i štetnih posljedica.
Međutim, takve okolnosti u konkretnom
slučaju tužitelj, saglasno odredbama člana
126. ZPP-a, a u vezi sa članom 123. istog
zakona nije dokazao.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine broj: 51 0 P 005925 12 Rev od
25.07.2013. godine)
Član 200. Zakona o obligacionim odnosima
Sama činjenica da je jedan od zakonskih
uslova za određivanje pritvora tužitelju
bila i odredba člana 146. stav 1., tačka a)
ZKP FBiH, a to je da se krije i da postoje
druge okolnosti koje ukazuju na opasnost
od bjekstva (pritvor određen osim iz tog
razloga i po tačkama b) i d) istog člana ZKP
FBiH) ne znači, da je ispunjen uslov iz člana
439. stav 3. ZKP FBiH da tužitelju ne pripada
naknada štete jer da je svojim nedopuštenim
postupcima prouzrokovao lišavanje slobode.
Nedopušteni postupci pritvorenom moraju
biti posebno dokazani u parnici za naknadu
štete i njih mora dokazati tužena strana, koja
se na iste i poziva.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine broj: 43 0 P 004484 11 Rev od
20.05.2013. godine)
Član 200. Zakona o obligacionim odnosima
Oštećeni se može punovažno u vansudskoj
nagodbi odreći samo one štete (potraživanja)
koja je bila poznata ili je po redovnom
toku stvari bila predvidljiva u momentu
zaključenja vansudske nagodbe.
Iz obrazloženja:
Prema
činjeničnim
utvrđenjima
nižestepenih sudova kod tužitelja je
nastupilo pogoršanje zdravlja na što ukazuje
bolničko liječenje i operativni zahvat koji
je obavljen naknadno (poslije zaključenja
vansudske nagodbe). Kako je ustanovljeno
da se dodatno smanjila tužiteljeva opća
132 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4
životna aktivnost za 10% u odnosu na stanje
utvrđeno u vansudskoj nagodbi, to tužitelju
pripada pravo na naknadu one štete koja nije
obuhvaćena ranije priznatom naknadom,
s obzirom da je u uzročnoj vezi sa štetnim
događajem.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine broj: 32 0 P 043202 12 Rev od
07.02.2013. godine)
Član 712. Zakona o obligacionim odnosima
Za oštećenje i propast stvari ostavoprimac
odgovara po principu pretpostavljene
krivice (pretpostavlja se da je kriv dok se
suprotno ne dokaže).
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne
i Hercegovine broj: 17 0 P 047965 13 Rev od
11.04.2013. godine)
Obligaciono pravo – Osiguranje
Član 371. Zakona o obligacionim odnosima
i član 78. stav 2. Zakona o osiguranju
imovine i lica
Regresni zahtijev osiguravajućeg društva
za isplaćeni iznos naknade štete oštećenom
iz saobraćajne nezgode koju je skrivio
osiguranik društva, po svojoj pravnoj
prirodi ne predstavlja potraživanje
naknade štete već zahtijev za povrat
izdatka za drugog u smislu odredbi člana
218. Zakona o obligacionim odnosima, pa
se na takvo potraživanje primjenjuje opći
zastarni rok od 5 godina iz odredbe člana
371. Zakona o obligacionim odnosima koji
teče od dana izvršenja isplate.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne
i Hercegovine broj: 43 0 Mal 011940 12 Rev
od 10.01.2013. godine)
Član 901. i 902. Zakona o obligacionim
odnosima
Potpisivanje polise osiguranja po članu
901. Zakona o obligacionim odnosima
tužitelj je u smisu člana 902. stav 3. istog
zakona prihvatio opšte i posebne uslove
osiguranja, na kao
sastavne dijelove
ugovora o osiguranju, na koji način se
saglasio sa uslovima pod kojima je ugovor
zaključen. Stoga odredbe o isključenju
osiguranja zbog nepravilnog rukovanja ne
mogu se smatrati odredbom uvjeta koji su
protivne cilju zaključenja ugovora.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine broj: 17 0 Ps 042318 12 Rev od
23.07.2013. godine)
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Član 7. stav 3. Uslova osiguranja od
automobilske odgovornosti
Član 82. Zakona o osiguranja imovine i lica
Činjenica
da
osiguranik
(štetnik)
nije zaključio ugovor o osiguranju u
“pričeknom roku”, nego ga je zaključio
po isteku tog roka to pravilno zaključuju
nižestepeni sudovi da je vozilo, u kojem je
tužitelj nastradao kao saputnik u vrijeme
štetnog događaja bilo neosigurano, jer
nema kontinuiteta u osiguranju koje bi
pokrivalo i vrijeme nastanka štetnog
događaja.
Iz obrazloženja
Odredbom člana 7. stav 3. Uslova osiguranja
od automobilske odgovornosti je propisano
da kod osiguranja zaključenog na jednu
ili više godina obostrane obaveze i prava
iz ugovora produžuju se za 30 dana (tzv.
„pričekni rok“), ako osigurovaču nije
najmanje 3 dana prije isteka osiguranja
bila uručena izjava ugovarača osiguranja da
ne pristaje na takvo produženje, uz uslov
da za sljedeću godinu osiguranik zaključi
osiguranje kod istog osiguravača. Stavom
5. istog člana je propisano da ako u toku
pričeknog roka nastupi osigurani slučaj, a
osiguranik ne zaključi ugovor o osiguranju
kod istog osiguravača, smatrat će se da je
vozilo u pričeknom roku bilo neosigurano.
U konkretnom slučaju iz činjeničnog
utvrđenja proizilazi da je do štetnog događaja
došlo 17-ti dan nakon isteka ranije polise, pa
cijeneći da osiguranik (štetnik) nije zaključio
ugovor o osiguranju u pričeknom roku, nego
ga je zaključio po isteku tog roka, odnosno
25.06.2003. godine, to pravilno zaključuju
nižestepeni sudovi da je vozilo, kojim je
upravljao D.B. i u kojem je tužitelj nastradao
kao saputnik, u vrijeme štetnog događaja
bilo neosigurano, jer nema kontinuiteta
u osiguranju koje bi pokrivalo i vrijeme
nastanka štetnog događaja.
Odredbom člana 82. Zakona o osiguranju
imovine i lica određeno je da kad je šteta
uzrokovana neosiguranim vozilom, da se
zahtjev za naknadu štete može podnijeti kod
bilo kojeg osiguravajućeg društva u FBiH,
pa kad je tužitelj ustao sa tužbom protiv
navedenog tuženog, kao jednog od društava
za osiguranje u FBiH, nije promašio pasivnu
legitimaciju.
(Presuda Vrhovnog suda Federcije Bosne
i Hercegovine broj: 17 0 P039018 12 Rev od
07.03.2013. godine
BROJ 4 APRIL 2014 PRAVNI SAVJETNIK 133
Vaš
poslovni
vodič!
134 PRAVNI SAVJETNIK APRIL 2014 BROJ 4

Studija izvodljivosti izgradnje Sportsko

„ŠTA ČLANOVI NADZORNIH ODBORA I UPRAVA TREBAJU ZNATI

MIPSED.7 - Vugergrad

Erste banka zaposlava 1_114022011

TOMISLAV JAKIĆ

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SLOBODI PRISTUPA

ovdje - Gimnazija Sesvete

Državnom odvjetništvu predana je Kaznena prijava zbog iznude.

Rješenje o uspostavljanju informacionog sistema na

Rezultati ispita iz predmeta Osnove ekonomije (PE) dekanski rok