Poljoprivreda i ruralni razvoj u BiH Preporuke civilnog društva za brži put prema EU EUROPEAN UNION Sadržaj 1. Uvod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 2. Ocjena sadašnjeg stanja u poljoprivredi i ruralnom razvoju BiH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 2.1. Glavni indikatori stanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 2.2. Uzroci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 3. Pregled željene situacije u BiH kao članici EU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 4. Pregled koraka koje BiH treba učiniti kako bi ispunila uvjete procesa pridruživanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 a) Strateški okvir i usklađivanje zakonodavstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 b) Intenziviranje dijaloga o uspostavi struktura za IPARD. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 c) Institucionalizacija savjetodavne uloge eksperata iz civilnog društva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 5. Korist od članstva u EU za građane BiH. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 6. Bibliografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 Grupa tematskih stručnjaka u okviru inicijative Građani za Europu 1. Budimir Draženko, NVO ERRDO, Banja Luka, 2. Čolaković Elvedin, ECO-LINE Mostar 3. Klarić Sanela, NVO GREEN Council, Sarajevo, 4. Milanović Aleksandar, NVO LIR , Banja Luka, Dokument ''Poljoprivreda i ruralni razvoj u BiH - Preporuke civilnog društva za brži put prema Europskoj uniji'' sačinjen je u okviru inicijative ''Građani za Europu - Faza 3''. Prezentirana stajališta su rezultat konsultacija odabranih stručnjaka sa civilnim društvom u Bosni i Hercegovini. Sadržaj publikacije je odgovornost Udruženja Vesta i ni u kom slučaju ne odražava mišljenje Europske unije niti Ambasade Kraljevine Švedske u Bosni i Hercegovini. Juni, 2013 2 1. Uvod Inicijativa Građani za Europu je usmjerena na razvoj dijaloga između organizacija civilnog društva i donosilaca odluka u cilju jačanja javnog i političkog fokusa u procesu europskih integracija. Namjera članica inicijative je da aktivno zagovaraju riješavanje prioriteta na ovom putu i da osiguraju da građani Bosne i Hercegovine budu blagovremeno obaviješteni o mogućnostima koje proces pridruživanja Europskoj uniji nudi, kao i posljedicama ograničenog i sporog napredovanja prema ovoj zajednici. Europu omogućila neposredno uključivanje civilnog društva (organizacija primarne poljoprivredne proizvodnje, poljoprivredno-prerađivačke industrije, zadružnog sektora, institucija obrazovanja, komorskog sistema te organizacija vezanih za ruralni razvoj) u dijalog sa donosiocima odluka, lepeza istraživanja je u određenoj mjeri proširena i na područja i probleme sektora koji nisu u direktnoj vezi sa obavezama BiH vezanim za približavanje EU, ali koji u velikoj mjeri uzrokuju nezadovoljavajuće stanje u sektoru. Diskusija o progresu BiH na putu ka Europskoj uniji, može doprinjeti povećanju kvaliteta i nivoa javne rasprave o ključnim mjerama koje treba ispuniti u svim segmetnima društva, uključujući i sektor poljoprivrede i ruralnog razvoja. U ovom sektoru potrebno je djelovati u pravcu povećanja njegove konkurentske moći, povećanja proizvodnje hrane, obezbjeđenja bolje mehanizacije i veće produktivnosti, efikasnijeg upravljanja prirodnim resursima, otvaranja novih radnih mjesta, diverzifikacije ekonomije, poboljšanja dostupnosti pratećih servisa u ruralnim zajednicama te obezbjeđivanja efikasnije podrške prerađivačkoj industriji a sve u cilju povećanja životnog standarda stanovništva BiH. Inicijativa Građani za Europu u 2013. godini ima preko 60 članica, organizacija civilnog društva iz cijele zemlje, koje se zalažu za brži napredak Bosne i Hercegovine ka Europskoj uniji i koje podržavaju otvoren dijalog o perspektivama razvoja sektora poljoprivrede i ruralnog razvoja u cjelosti. Dokument „Poljoprivreda i ruralni razvoj – Preporuke civilnog društva za brži put prema EU” sačinjen 2013. godine u okviru Incijative Građani za Europu, faza 3 nastavak je istraživanja u ovome sektoru koja su urađena u periodu 2010-2012. godine. U ovom dokumentu se navode preporuke iz dosadašnjih istraživanja koje su ranije upućene institucijama vlasti i političkim strankama i koje su bile više puta javno prezentirane BH građanima. Preporuke su se odnosile na sljedeće: U potpunosti implementirati Zakon o poljoprivredi, prehrani i ruralnom razvoju BiH Uskladiti zakone i donijeti podzakonske akte, posebno u oblasti veterinarstva, sigurnosti hrane i zaštite zdravlja bilja, te jačati institucije odgovorne za poljoprivredu, prehranu i ruralni razvoj Uskladiti podsticaje i sistem podrške poljoprivredi BiH te usmjeriti podsticaje na registrovana poljoprivredna gazdinstva U potpunosti uspostaviti poljoprivredni tržišni informacioni servis BiH, jačati kapacitete na državnom nivou za prikupljanje statističkih podataka i analizu politika u oblasti poljoprivrede Uključiti predstavnike civilnog društva, posebno stručnjake i predstavnike udruženja poljoprivrednika u BiH, u procese kreiranja javnih politika u oblasti poljoprivrede. Potreba za nastavkom istraživanja i ažuriranjem podataka o stanju na terenu i objedinjavanjem u jedinstven dokument, nametnula se iz više razloga od kojih je najvažniji evidentna stagnacija Bosne i Hercegovine na putu ka Europskoj uniji, odnosno sporo ispunjavanje obaveza preciziranih dokumentima koji se odnose na proces europskih integracija. Nakon što je u predhodnom periodu inicijativa Građani za 3 2. Ocjena sadašnjeg stanja u poljoprivredi i ruralnom razvoju BiH i 2.1. Glavni indikatori stanja i U analizi sektora koja je data u okviru inicijative Građani za Europu 2010 prikazani su neki važniji indikatori stanja u sektoru. U cilju izbjegavanja ponavljanja, u ovom dokumentu se prezentira određen broj važnijih podataka i stavova koji nisu objavljeni u ranijoj analizi, a utemeljeni su na sugestijama nekoliko desetina najrelevantnijih aktera civilnog društva (nevladinih organizacija, zemljoradničkih zadruga, firmi iz poljoprivredne proizvodnje i prerađivačke industrije, komore, fakulteti...). Važno je napomenuti da se u odnosu na ranije sačinjeni dokument analize, malo toga promijenilo u proteklom periodu i da je zabilježen ograničen napredak u sektoru. Za stanje u poljoprivredi generalno se može reći da stagnira, uz manja poboljšanja u određenim dijelovima, odnosno pogoršanja u drugim. U prilog ovoj konstataciji, mogu se navesti podaci iz redovnih izvještaja o napretku Bosne i Hercegovine prema članstvu u Europskoj uniji. U izvještaju o napretku BiH u 2010. godini, koji je pripremljen od strane Evropske Komisije navodi se: „Nije bilo napretka u osnivanju državnog Ministarstva poljoprivrede, prehrane i ruralnog razvoja. Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa imenovalo je radne grupe za uspostavu agencije za plaćanje i upravljačko tijelo za strukture ruralnog razvoja IPA-e (IPARD)“. U izvještaju se takođe navodi da je Vijeće ministara usvojilo odluku o osnivanju nove upravne jedinice (Ured za usklađivanje i koordinaciju sistema plaćanja) i dodijelilo budžet za dodatno osoblje ali da ured još uvijek nije operativan. Sveukupno gledano, bolja koordinacija između države i entiteta se navodi kao ključna za djelotvoran administrativni sistem i zakonodavstvo. Sektor poljoprivrede, prehrane, šumarstva i ruralnog razvoja u državnom Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa u ovom periodu nije zaposlio dodatno osoblje. Tokom 2010. godine pripreme u oblasti poljoprivrede i ruralnog razvoja su bile u ranoj fazi i zahtjevana je jača koordinacija između države i entiteta u usklađivanju sa acquisem (pravnom stečevinom Europske unije) u oblasti poljoprivrede i ruralnog razvoja. Izvještaj o napretku iz 2011. godine ponovno potvrđuje mali napredak: „Ostvaren je mali napredak usklađivanju sa evropskim standardima u oblasti poljoprivrede i politike ruralnog razvoja. Usvojeno je zakonodavstvo kojim se provodi Okvirni zakon o poljoprivredi, prehrani i ruralnom razvoju. U Federaciji BiH je odobreno produženje Srednjeročne strategije razvoja poljoprivrednog sektora (2006-2010) za dvije godine. Ipak, još uvijek je potrebno usvojiti državnu strategiju ruralnog razvoja i zakon o vinu. Čeka se na provođenje državnog Strateškog plana za harmonizaciju poljoprivrede, prehrane i ruralnog razvoja 2008.-2011. i Operativnog programa BiH za poljoprivredu, prehranu i ruralni razvoj. Strateški plan ruralnog ¹http://www.dei.gov.ba/dokumenti/?id=8562 4 razvoja i Akcioni plan Republike Srpske, kao i Operativni program FBiH za harmonizaciju poljoprivrede, prehrane i ruralnog razvoja moraju se uskladiti sa državnim okvirom. Sveukupni nedostatak provedbenog zakonodavstva sprečava koordinaciju usklađenih strategija i zakonodavstva u ovoj oblasti. Entitetska ministarstva poljoprivrede zaposlila su novo osoblje. Ipak, potrebno je unaprijediti administrativne kapacitete i strukture za koordinaciju na državnom nivou. Nije zaposleno novo osoblje u Sektoru za poljoprivredu, prehranu, šumarstvo i ruralni razvoj Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, koje je nadležno za koordinaciju donošenja politika u oblasti poljoprivrede. Koordinacija politika ruralnog razvoja je i dalje slaba. Nije bilo napretka u pripremama za Instrument za predpristupnu pomoć za ruralni razvoj (IPARD). Nije donesen sporazum o institucionalnim strukturama za decentralizovano upravljanje. Iako je imenovan direktor Ureda za harmonizaciju i koordinaciju sistema plaćanja u poljoprivredi, ishrani i ruralnom razvoju BiH, ured još uvijek nije operativan. Koordinacija između sektora i učešće nevladinog sektora i dalje su slabi. Izmijenjeni i dopunjeni Zakon o novčanoj podršci u poljoprivredi i ruralnom razvoju FBiH definiše vrste podsticaja u kantonima i Federaciji BiH. Ipak, usljed nedostatka strategije ruralnog razvoja, subvencije za proizvode u većem broju slučajeva imaju oblik finansijske pomoći nego mjera za ruralni razvoj. Ne postoji jasna politika dodjele subvencija, koje se zasnivaju na proizvodnji i nisu usklađene sa vrstama mjera poljoprivredne politike EU. Budžet za poljoprivredu i ruralni razvoj u entitetima je i dalje nizak. Odsustvo djelotvorne administracije i efikasnih kreditnih šema za ruralna područja sprečava konkurentnost poljoprivrednika i industrije za preradu poljoprivrednih proizvoda u cijeloj zemlji.”¹ U izvještaju o napretku iz 2012 godine skoro da se ponavlja identična lista neostvarenih zadataka kao i prethodnih godina: „Ostvaren je mali napredak u usklađivanju sa evropskim standardima u oblasti poljoprivrede i politike ruralnog razvoja. U Bosni i Hercegovini još uvijek nije usvojena državna strategija ruralnog razvoja, kao ni državni zakon o vinu. Strateški plan harmonizacije poljoprivrede, prehrane i ruralnog razvoja BiH 2008-2011 nije realizovan. Strategija ruralnog razvoja i akcioni plan Republike Srpske, te Plan harmonizacije poljoprivrede, prehrane i ruralnog razvoja FBiH moraju se uskladiti sa državnim okvirom. Administrativni kapaciteti i kanali za koordinaciju na državnom i entitetskom nivou i dalje su slabi. Koordinacija politika i aktivnosti u oblasti ruralnog razvoja, uključujući i mjere podrške su nedovoljni. Nije bilo napretka u pripremama za Instrument za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj (IPARD). Izrađena je sektorska analiza za pet sektora. Nije postignut sporazum o institucionalnim strukturama za decentralizovano upravljanje. Osnovan je Ured za harmonizaciju i koordinaciju sistema plaćanja u poljoprivredi, prehrani i ruralnom razvoju BiH, ali nema dovoljno osoblja za izvršavanje njegovih zadataka. Koordinacija između sektora i učešće nevladinog sektora i dalje su slabi. Entitetski budžeti za poljoprivredu i ruralni razvoj su i dalje mali. Subvencije za poljoprivrednike uglavnom su u vidu proizvoda i nisu usklađene sa acquis-em. Odsustvo djelotvorne administracije i efikasnih kreditnih šema za poljoprivredu ugrožava napore na povećanju produktivnosti i konkurentnosti u ovom sektoru.”² U pogledu ostalih obaveza, posljednji izvještaj Europske Komisije za 2012. godinu dodatno naglašava: „U Bosni i Hercegovini još uvijek nije usvojena informaciona strategija za poljoprivredu, kao ni zakon o poljoprivrednom popisu. I dalje je potrebno unaprijediti poljoprivrednu statistiku i informacioni sistem za poljoprivredu i izvršiti međusobno usklađivanje postojećih sistema. Sistemi zemljišnih registara nisu usklađeni, a upravljanje zemljištem treba poboljšati.'' U izvještaju se ponovno naglašava ograničen napredak na području sigurnosti hrane i pozdravlja usvajanje provedbenog zakonodavstva za rezidue pesticida i radioaktivnih kontaminanata i standarde vezane za ove proizvode te početak priprema na procjeni i unapređenju prehrambenih postrojenja. Komisija u izvještaju navodi potrebu izrade strategije vezane za izgradnju laboratorijskih kapaciteta da vrše analizu uzoraka iz lanaca hrane i hrane za životinje navodeći da su postojeći kapaciteti za vršenje službenih kontrola i dalje slabi. Tokom ranije realiziranih aktivnosti u okviru inicijative Građani za Europu primjećeno je da većina sagovornika koji su sudjelovali u javnim debatama, ruralni razvoj veže isključivo za poljoprivredu. Pri tome se zapostavlja činjenica da je ruralni razvoj mnogo širi termin koji uključuje, pored poljoprivrede, infrastrukturu, obrazovanje, turizam, zdravlje, okoliš i druge oblasti, te za krajnji cilj ima poboljšanje kvalitete života u ruralnim zajednicama. Na žalost, BiH nema jasnu viziju ruralnog razvoja niti strategiju ruralnog razvoja na državnom nivou te se još uvijek, nakon niza godina priprema, nije otpočelo sa njenom izradom. Što se tiče entiteta, RS je usvojila strategiju za ruralni razvoj ali ima probleme kod implementacije radi pomanjkanja podataka o procjenama i nedostatka finansijskih sredstva za sprovedbu. U Federaciji BiH strategija za ruralni razvoj nikada nije urađena uz izgovor da se čeka na državnu strategiju. Trenutno se čeka na odabir kompanije koja će raditi na izradi operativnog plana za ruralni razvoja FBiH. Brčko Distrikt takođe nema strategiju ruralnog razvoja. Pored nepostojanja jasne vizije, veliki problem u sektoru ruralnog razvoja i poljoprivrede, predstavljaju nedovoljno iskorišteni postojeći kapaciteti koji bi mogli preuzeti određene obaveze i značajnije se angažirati u procesu pridruživanja EU. Učešće poljoprivrede u BDP je smanjeno za zadnjih dvanaestak godina sa oko 14% na oko 8%, što je rezultat njene stagnacije i nekonkurentnosti u odnosu na zemlje u okruženju. Drugi važan indikator je korištenje poljoprivrednih resursa zemljišta, i to onog najkvalitetnijeg, kakve su oranice. U BiH se sije svega oko 53 % oranica (u FBiH ispod 50%, u RS oko 55%). U dva entiteta trendovi korištenja oranica su različiti. U Republici Srpskoj se sjetva povećava (tokom 15 godina za oko 35 000 ha), a u FBiH trend je negativan. U Federaciji se danas sije manja površina nego neposredno nakon zadnjeg rata. Radi usporedbe, u Makedoniji koja ima agrarnu i posjedovnu strukturu sličnu našoj, praktično se siju sve oranice. Razlog tome nije marljivije stanovništvo nego stimulativna agrarna politika. Uz to, broj uslovnih grla stoke po hektaru oranica je ispod 0,5 što je 4-5 puta manje nego u zemljama sa razvijenom poljoprivredom. Učešće stočarske proizvodnje u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji je ispod 40%, što je sintetički indikator opšte nerazvijenosti poljoprivrede. Ovo sve pokazuje da se kvalitetno zemljište, kao naš osnovni poljoprivredni resurs, koristi na vrlo ekstenzivan način. U RS-u dodatni problem predstavlja neplanska i netransparentna dodjela koncesije na poljoprivredno zemljište. Treći relevantni indikator stanja i razvijenosti naše poljoprivrede se odnosi na stepen zadovoljenja stanovništva vlastitom hranom i pićem (tzv. samodovoljnost). Ta samodovoljnost iznosi oko 40% i ne smanjuje se u zadnjih 15 godina. Prije rata taj procenat iznosio je oko 75% (i pored usitnjenih parcela). Usko sa ovim vezan je i spoljno-trgovinski deficit u razmjeni sa poljoprivrednim proizvodima koji iznosi oko 2 milijarde/god i koji se godinama održava na tome nivou. Izvoz ovih proizvoda u zadnjih nekoliko godina raste te je pokrivenost uvoza izvozom porasla sa 13% prije desetak godina na oko 23% u 2010, godini. Treba imati u vidu da naša najveća pojedinačna uvozna stavka nije hrana nego pivo (koje je proglašeno hranom), zatim slijede žito, meso, mlijeko, duhan, kafa, voće i povrće, šećer i ulje. Navedena hrana predstavlja ključne poljoprivredne prehrambene artikle od kojih se većina, izuzev šećera i kafe, mogu proizvoditi u BiH. U opisu stanja u poljoprivredi važno je istaći i nisku produktivnost po jedinici površine, po grlu stoke i po uloženom radu, te nisku tehničko-tehnološku opremljenost naših gazdinstava. Ta je produktivnost u ratarskoj proizvodnji 2-3 puta manja nego u razvijenim zemljama. Slično je i u proizvodnji mlijeka i mesa preživara i svinja. Povećanje produktivnosti u poljoprivrednom sektoru je ključni cilj ruralnog razvoja. Kod povećanja produktivnosti dolazi do smanjenja broja uposlenih direktno u poljoprivrednom sektoru kojima je kroz programe ruralnog razvoja neophodno obezbjediti poslove u drugim sektorima koji su planirani u razvojnim programima ruralnih zajednica, kroz tzv. diverzifikaciju u zapošljavanju. Nažalost, proteklih godina kroz poljoprivrednu proizvodnju se pokušavaju riješiti određeni socijalni problemi, što je dovelo do ranije opisanog stanja. Bez vizije ruralnog razvoja BiH, biće teško odgovoriti na zahtjeve iz procesa europskih integracija i učiniti da ruralne zajednice pruže kvalitetne uslove života. 2.2. Uzroci Identifikacija uzroka opisanog stanja u poljoprivredi iz vizure resornih institucija vlasti i objektivnih i neutralnih analitičara iz civilnog sektora, dijametralno se razlikuju. Akademska zajednica je aktivno uključena u kreiranje strateških dokumenata u sektoru poljoprivrede i ruralnog razvoja, te u predlaganje određenih zakonskih rješenja, posebno podzakonskih akata. Međutim, usvojene strategije se ne ²http://www.dei.gov.ba/dei/media_servis/vijesti/?id=10835 5 provode na adekvatan način zbog čega akademska zajednica prvenstveno kritikuje nedostatak kvalitetnog monitoringa, odnosno neprovođenje mjera i preuzetih obaveza u implementaciji. Predstavnici drugih organizacija civilnog društva, pored akademske zajednice su manje ili nikako uključeni u navedene aktivnosti. Dodatni problem predstavlja nedovoljno razvijena svijest domaćih poljoprivrednih proizvođača o značaju udruživanja i umrežavanja u cilju efikasnijeg utjecaja u procesu kreiranja poljoprivrednih politika. Pored svih pobrojanih, primjetna je i slaba međusobna saradnja organizacija civilnog društva. Pokazatelji uzroka stanja u poljoprivredi BiH, pored ekspertske vizure, utemeljeni su na analizi odgovora predstavnika organizacija civilnog društva i drugih relevantnih interesnih grupa na pitanja postavljena tokom ranije održanih javnih debata, kao i na neovisnim mišljenjima pojedinaca iz civilnog društva. U sljedećem dijelu dokumenta slijedi pregled nekih od važnijih uzroka sadašnjeg lošeg stanja u sektoru: a. Nedovoljno organiziran i segmentiran NVO sektor u poljoprivredi Autori ove analize, uz sugestiju nekih intervjuisanih predstavnika nevladinih organizacija koje imaju dobar pregled organiziranosti i uloge nevladinog sektora u razvijenim zemljama, uvrštavaju ovaj uzrok na prvo mjesto. Dobro organizirani i ujedinjeni predstavnici nevladinog sektora u razvijenim zemljama su ključni partneri vladinom sektoru čije se mišljenje poštuje i uvažava, čija se podrška, znanje i analitičke vještine koriste od strane resornih institucija i koji učestvuju u procesima izrade, adaptacije u implementacije razvojnih strategija i programa, kao i u monitoringu i evaluaciji istih. Tamo gdje nema dobre organizacije i jedinstva civilnog društva predstavnici vladinog sektora imaju veću slobodu da bez konsultacija sa građanima kreiraju politike i planove. Slabo uvezivanje civilnog društva i fokusiranost pojedinih njegovih dijelova isključivo na uske grupne interese slabi ugled i uticaj nevladinog sektora. U takvoj situaciji izostaje usredsređenost nevladinih organizacija na ključne sektorske probleme kao što su obaveze preuzete u procesu približavanja EU, izrada i implementacija strateških dokumenata i programa rada resornih institucija, analiza i preporuke, što neminovno vodi ka slabljenju uticaja ovog sektora i politikama koje nemaju uporište u realnim potrebama interesnih strana u poljoprivredi i ruralnom razvoju. b. Nekonkurentnost domaćih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda BiH ima nultu carinsku stopu za sve poljoprivredne proizvode dok ostale zemlje u regionu imaju dogovorene koncesije za proizvode od posebnog interesa, što je stavlja u prilično nepovoljan položaj. Nedovoljno pripremljene nadležne institucije nisu osigurale uspostavu recipročnih vancarinskih mjera i izvoz naših proizvoda na zahtjevna tržišta poput EU. MVTEO BIH i Vijeće ministara BiH nisu predstavili mjere za zaštitu domaće proizvodnje od prekomjernog uvoza određenih 6 proizvoda, a za šta se ima legalno uporište u CEFTA-i. Ovakva pozicija naše zemlje u vanjsko-trgovinskoj razmjeni nije u interesu države BiH, a posebno njene poljoprivrede. Naša zemlja ne kompenzira negativne aspekte otvorenog tržišta domaćim novčanim podrškama poljoprivredi i ruralnom razvoju. S druge strane, za razliku od naših najvažnijih partnera u okviru CEFTA, BiH još uvijek nema status zemlje kandidata, pa tako ni prava koja iz toga proizilaze. Ovakav položaj BiH otežava plasman domaćih poljoprivrednih proizvoda i destimuliše bavljenje poljoprivredom, što u najvećoj mjeri objašnjavaju podaci koji su već prezentirani, a odnose se na korištenje resursa. Bez većih domaćih novčanih, institucionalnih, kreditnih i drugih vrsta podrške, bez adekvatnih mjera zaštite domaće proizvodnje i drugih mjera za podršku i plana razvoja, poljoprivredna gazdinstva ne mogu povećati svoju konkurentsku moć, što je uslov za njihov održivi opstanak. c. Nedovoljna novčana podrška sektoru Novčana pomoć od strane države (uzimajući u obzir da je ova pomoć u BiH podijeljena na razne i brojne nivoe vlasti u BiH) za poljoprivredu i ruralni razvoj, trebala bi biti najvažnji vid neutralisanja efekata slobodne trgovine poljoprivrednim proizvodima u BiH i jačanja konkurentske moći poljoprivrednih gazdinstava. Novčana pomoć je odigrala, uz kombinaciju sa visokim carinskim barijerama, presudnu ulogu u razvoju poljoprivrede zemalja EU u zadnjih pedesetak godina. Zahvaljujući tome tzv. državnom protekcionizmu, taj dio Europe pretvorio se od velikog uvoznika poljoprivrednih prozvoda u velikog izvoznika, davno dostigavši tačku samozadovoljenja tim proizvodima. Sličan put razvoja svojih poljoprivreda i ruralnog prostora primjenjuju i zemlje potpisnice CEFTA sporazuma. Teško je uspoređivati distribuciju ovih sredstava kao i način kontrole u BiH sa istim u zemljama EU. Ono što karakteriše domaću praksu na ovom području je izostanak vidljivijih strateških opredjeljenja i fokusiranja na odabrane strateške mjere, mala transparentnost, ad hoc improvizacije bez naznaka dugoročnije podsticajne politike, manjak kapaciteta i jasnih kriterija kao i transparentnih planova za budućnost. Neharmonizirani zakoni koji regulišu ovu materiju dozvoljavaju nezadovoljstva i teškoće, posebno ako govorimo o razlikama koje se pojavljuju na entitetskim ali i na lokalnim nivoima. Za sada je pojam usklađivanja (harmonizacije) politika podsticaja, na cijeloj teritoriji BiH predmetom rasprava koje još uvijek nisu dovele do rješenja. Usklađivanje ovih mjera sa istim, po standardima EU, predstavlja još jedan od prioritetnih zadataka na putu pridruživanja koji je postavljen pred BiH. Sve dok BiH ne bude imala jasnu viziju i usklađene mjere, politike podsticaja neće donositi pozitivne planirane promjene nego nezadovoljstva. Zajednička agrarna politika (CAP) davno je napustila tzv. proizvodno vezane podsticaje te se opredjelila za jednostavnije modele u kojima su glavni kriteriji, kad je riječ o direktnim podrškama, površina u hektarima i broj grla stoke. Ruralni razvoj, kao drugi stub novčanih podrški, dobija na značaju i obezbjeđuje više sredstava nakon što je u EU prešao crtu samodovoljnosti u proizvodnji hrane. Sredstva podrške za ruralni razvoj fokusirana su na: konkurentnost u poljoprivrednom sektoru, diverzifikacija u ruralnim područjima, razvoj srednjih i malih preduzeća, podršku manjim gazdinstvima i manjim obrtima, te na procjene i analize specifičnosti regije i ravnomjeran regionalni razvoj, sa naglaskom na slabije razvijena područja, a sve to uz krajnji cilj koji je usmjeren na poboljšanje uslova života ruralnih zajednica. Dodatni problem u BiH koji je zajednički za sve, odnosi se na manjak analiziranja i procjena koje bi dovele do zaključaka i preporuka za rješenje postojećih problema. d. Dostupnost kreditima Opće je poznato ustručavanje banaka da kreditiraju poljoprivredu. Poznati su i razlozi tome, a glavni je vezan za veliki rizik po banke jer obiteljska gazdinstva obično ne mogu ponuditi validnu kolateralu (zemlju, građevine) te nisu pouzdani dužnici. Slično se ponašaju i tzv. razvojne banke u entitetima koje posluju samo sa gazdinstvima koja su registrirana kao firme. Kao djelimično pozitivan primjer može poslužiti Kreditna linija za mikrobiznis u poljoprivredi IRB RS koja individualna poljoprivredna gazdinstva prepoznaje kao svoje klijente uz uslov da su registrovana u bazi poljoprivrednih gazdinstava APIF-a. Međutim i u ovom slučaju potreban je značajan kolateral, a visina sredstava po ovoj kreditnoj liniji je limitirana na 50.000 KM što ne pruža mogućnost za ozbiljnije investiranje u poljoprivredu. Pored toga nemoguće je dobiti direktnu podršku od strane IRB RS, već su poljoprivredni proizvođači upućeni na komercijalne banke što dodatno poskupljuje sredstva. U Federaciji BiH u periodu 2005-2007 situacija je bila znatno popravljena programima kreditiranja koji su prestali sa implementacijom sa novom političkom strukturom u nadležnom ministarstvu te je situacija sada slična kao i u RS. U ovakvoj situaciji glavni izvori finansijskih sredstava za poljoprivrednu proizvodnju su mikrokreditna društva te sredstva podsticaja entiteta, kantona i lokalnih zajednica namijenjena za podršku poljoprivredi. Generalno se može reći da su kreditni uslovi neusporedivi sa onim iz EU. e. Neorganizirano tržište Problemi koje poljoprivrednici imaju u prodaji svojih primarnih proizvoda visoko su rangirani u odgovorima svih intervjuisanih subjekata iz primarnog sektora, kao jedan od glavnih razloga stagnacije i destrukcije ovog sektora. Predstavnici zadruga ukazuju na slab kapacitet zadruga da izvrše svoju osnovnu funkciju; da okupe brojne male farmere, da odgovore na njihove potrebe za mehanizacijom, preuzmu njihove primarne proizvode, dorade ih ili prerade, uskladište i u povoljnom momentu nađu kupca i plasiraju ih na tržište. Većina zadruga i nema tehničke pretpostavke za takvu ulogu te se njihov posao svodi uglavnom na opskrbu repromaterijalom. U zemljama sa razvijenim poljoprivredama zadruge posreduju u otkupu primarnih proizvoda sa preko 50%. Odnos domaćih vlasti prema zadrugarstvu u zadnjih 20 godina je izrazito negativan i opterećen je ideološkim predrasudama prema njima kao zaostatku prošlog društveno-političkog sistema. Treba ukazati i na veliko nepovjerenje koje ne podstiče partnersko udruživanje i funkcionisanje ideje udruživanja. Sve navedeno ukazuje na potrebu da se organizovano pomogne zadružnom obliku udruživanja poljoprivrednih proizvođača, vraćanju prava na imovinu istih zadruga sada kada je Zakon o zadrugarstvu priznao njihovu imovinu kao legalnu, te ostalim poteškoćama koje zadruge imaju danas. Zadružna imovina je uslov da bi zadruga postala kreditno sposobna, nabavila potrebnu mehanizacju i opremu (skladišta, hladnjače, opremu za preradu i dr.). Kod nas je i sistem tzv. robnih rezervi tek u začetku te ni on, praktično nije, značajniji faktor u organizaciji i stabilizaciji tržišta poljoprivrednih proizvoda. Propisi koji reguliraju ovu oblast se ne primjenjuju. f. Skupi repromaterijali Jedan od glavih problema na koji ukazuju poljoprivrednici su i visoke cijene repromaterjala (gorivo, sjemena, zaštitna sredstva, mineralna đubriva). U RS postoji sistem nižih cijena za gorivo za poljoprivrednike i za mineralana đubriva. U Federaciji BiH ta olakšica za poljoprivrednike ne postoji. g. Niske otkupne cijene primarnih proizvoda U odjeljku pod b. ove analize ukazano je na potpuno liberalizirani uvoz kao na glavni razlog niskih otkupnih cijena hrane. Ali to nije jedini razlog. Drugi je razlog vrlo loša pozicija primarne proizvodnje odnosno njen inferioran položaj u okvirima ukupne reprocjeline. Naime, farmeri kao prvi u tome lancu, najlošije prolaze i njihovo je učešće u finalnoj cijeni daleko najmanje. Ovaj problem je uočen i od strane farmerskih organizacija u EU kao jedan od glavnih razloga za pogoršanje položaja farmera te tamošnji farmeri počinju vršiti značajan pritisak i na vlasti i na druge aktere u lancu (velike trgovačke kuće, prerađivače, vlasti) kako bi se sačinila pravednija raspodjela dobiti. I. Institucije za pomoć poljoprivredi i ruralnom razvoju I zakonodavstvo Stanje ovih institucija opširno je razmatrano u izvještaju iz prve faze Inicijative Građani za Europu. Generalno, ukupni i pojedinačni kapaciteti tih institucija znatno zaostaju za potrebama ruralnog razvoja, poljoprivrede i općenito, proizvodnje hrane kao i prehrane stanovništva. Jedan broj tih institucija BiH treba da formira i da ih osposobi za implementaciju njihovih obaveza i nadležnosti na osnovu preuzetih obaveza za put ka EU. Formiranje i osposobljavanje tih institucija nije samo preuzeta obaveza nego i izraz suštinskih potreba sektora. Svakako je najvažnija institucija Ministarstvo poljoprivrede BiH na državnom nivou. Za njegovo formiranje podršku daje većina intervjuisanih subjekata iz civilnog društva u F BiH i u RS. Njima je postavljeno pitanje da li su za ministarstvo koje bi imalo ograničene nadležnosti iz 7 poljoprivrede i ruralnog razvoja, kao što su implementacija obaveza prema EU, harmonizacija entitetskih razvojnih strategija i modela novčanih podrški kao institucije BiH zadužene za poljoprivredu i prehranu, kontrolu uvoza, harmonizaciju platnih sistema, akreditaciju laboratorija, certifikaciju roba za izvoz i dr. Dakle, radi se o manjem broju specificiranih nadležnosti ali koje je potrebno objediniti na državnom nivou, što bi obezbjedilo funkcionisanje sektora za poljoprivredu, prehranu, šumarstvo i ruralni razvoj u BiH. Od institucija važno je posebno istaknuti značaj savjetodavne službe. U RS ova služba postoji već nekoliko godina kao posebna agencija pri resornom ministarstvu dok u F BiH ta služba još nije organizovana. Zakon o ovoj službi u FBiH još nije usvojen i čeka na usvajanje više od godinu i po dana na parlamentu FBiH kao i strategija. Strategija za razvoj savjetodavne službe u RS je prihvaćena na parlamentu RS. Postoje, naime, neusaglašeni stavovi oko organizacije ove službe, koji su pokušani biti usaglašeni kroz entitetske strategije koje su rađene zajednički uz pomoć eksperata Svjetske banke. Takođe, radna grupa oformljena na državnom nivou ima zadatak da usaglasi procese certificiranja i licenciranja savjetodavaca u BiH. U svakom slučaju, može se zaključiti da predstoji još puno posla da bi se savjetodavne službe osnažile ali da je uloga savjetodavaca veoma značajna, kako u pružanju savjeta u domenu poljoprivrede tako i u pružanju savjeta u domenu ruralnog razvoja i pomoći u komunikaciji sa krajnjim korisnicima u pripremi dobrih projekata ruralnog razvoja. Uslov pristupa programiranju IPA 2 sredstava za 2014-2020 za BiH jeste usvajanje strategije ruralnog razvoja za isti period i formiranje IPARD struktura (upravljačko tijelo i platna agencija) po preporukama EU koje su jasne i definisane kroz sve dosadašnje EU IPA projekte i kroz pregovore naše države sa DG Agry. Rok za usvajanje strategije i formiranje IPARD struktura (upravljačko tijelo i platna agencija) za BiH je kraj godine 2013. Na žalost donosioci odluka u Vijeću ministara još uvijek se nisu očitovali na posljednje ponuđeno rješenje IPARD struktura u skladu sa EU zahtjevima i specifičnosti nadležnosti u BiH predloženo od strane ekseparata projekta IPA 2008- SAPIC, za koje se smatra da je najbliže rješenju. Kao što je već navedeno nema pomaka u uspostavi nove upravne jedinice, za što je Vijeće ministara BH usvojilo odluku u junu 2009. godine (Ured za usklađivanje i koordinaciju sistema plaćanja). Ova upravna jedinica na državnom nivou još uvijek nije operativana u punom kapacitetu te se oko njenih nadležnosti još uvijek pregovara. RS je tokom 2010. godine u sklopu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede formirala Agenciju za plaćanja preko koje se realizuju sva novčana sredstva za podršku poljoprivredi i ruralnom razvoju iz budžeta ovog entiteta. Federalno ministarstvo i Brčko Distrikt čekaju da se ovo tijelo formira na državnom nivou. 8 3. Pregled željene situacije u BiH kao članici EU i Poljoprivrednici, kao i ostali građani u BIH, nedovoljno poznaju proces pridruživanja Europskoj uniji kao i prilike za razvoj koje su pretpostavljene alokacijama Europske komisije kroz pristupne fondove. Nemogućnost postizanja konzenzusa oko ključnih reformi u sektoru ruralnog razvoja i poljoprivrede, koči napredak ka Europskoj uniji i onemogućava građanima korištenje alociranih sredstava. Stiče se dojam da građani BiH malo znaju o promjenama koje su neophodne za pristupanje ovoj jedinstvenoj ekonomskoj zajednici kao i mogućnostima za razvoj koje se otvaraju nakon pristupanja. Iz medijskih izvještaja i reportaža, koji su dostupni građaima BIH, evidentno je da poljoprivrednici u zemljama članicama Europske unije imaju jaku državnu potporu, da su im imanja velika i opremljena sa modernom mehanizacijom, da im je proizvodnja visoko produktivna, a imanja konkurentna. Kod većine BiH poljoprivrednika postoji strah od nestajanja, odnosno od uništenja njih kao proizvodnih subjekata s obzirom na činjenicu da većina imanja nisu modernizirana i spremna za takvu konkurenciju. Taj strah se doima suvišnim jer su isti poljoprivrednici već nekoliko godina izloženi nesmiljenoj konkurenciji u vlastitoj državi, zbog nedostataka državne podrške i podsticajnih mjera zbog čega je proces smanjivanja i napuštanja proizvodnje godinama evidentan. Mlađi poljoprivrednici vide šansu za opremanje svojih farmi zahvaljujući EU fondovima za podršku poljoprivredi i ruralnom razvoju, jer su bolje informisani o primjerima dobre prakse. S druge strane, stariji poljoprivredni proizvođači, kakvih je većina, imaju izraženo nepovjerenje prema procesu pristupanja Europskoj uniji. Poljoprivrednici su slabo informisani o primjerima novih zemalja članica EU, te njihovim iskustvima u ovom sektoru koja govore o velikim promjenama neposredno prije i nakon ulaska u EU. Generalno, iskustva su pozitivna, mjerena porastom poljoprivredne proizvodnje, izvoza poljoprivrednih proizvoda, jačanjem konkurentske moći i drugim relevantnim pokazateljima. Negativni aspekti ogledaju se u prepoznavanju slabijih farmi za koje je neophodno da se preorjentišu na neke druge potrebne servise i obuče da obavljaju druge planirane poslove, što u konačnici gledano sa duže vremenske distance, vodi ka napredku. „Profilisanje” poljoprivrednih gazdinstava vrši se ubrzano i u predpristupnom periodu u kojem se nalazi i naša zemlja. Neophodno je da se u tom periodu što prije zajednički definiše strategija razvoja da bismo postigli što bolje rezultate koristeći iskustva zemalja u okruženju. Željena situacija, sa aspekta poljoprivrednika, može se izraziti u nekoliko sljedećih konstatacija: Pravna država, sa kompetentnim i odgovornim institucijama vlasti, Veća fokusiranost vlasti i politike na privredne i druge životne probleme, Veća i efikasnija kontrola vlasti od strane građana, kao i participacija u donošenju odluka, Zakonska regulativa i standardi harmonizirani unutar BiH, kako to predviđa Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju i druge obaveze prema EU, Bolji životni standard poljoprivrednika, srazmjeran vlastitim naporima i sposobnostima te naporima vlasti, Otvorena perspektiva mladima da se bave poljoprivredom i drugim djelatnostima u ruralnom prostoru, Bolja socijalna zaštita poljoprivrednika, Lakša prodaja poljoprivrednih proizvoda zahvaljujući organiziranijem tržištu, Veća novčana podrška, kakva je danas u zemljama EU, Bitno povećana opskrba stanovništva domaćom hranom, Bolje uravnotežen vanjsko-trgovinski bilans u sektoru hrane, Povećana sigurnost hrane, Povećani udio organske (ekološke) proizvodnje i smanjena degradacija životne sredine (zemljište i vode) zbog poljoprivrednih aktivnosti. „Željeno stanje” za većinu poljoprivrednika znači planirana i transparentna državna novčana podrška, dostupni i povoljniji krediti, sređenije unutarnje tržište i osiguran plasman proizvoda, bolja zakonska i institucionalna podrška a naročito kad je riječ o edukaciji. Podrškom zadružnom sektoru i njegovim razvojem u smislu omasovljenja i okupljanja što više gazdinstava, posebno malih koja su i manje konkurentna, stvorili bi se uslovi za generalno bolji položaj BiH farmera. Upravo radi udruživanja, EU farmeri mogu da neutrališu djelovanje pomenutih negativnih faktora, da osiguraju dovoljno hrane za stanovništvo EU i za izvoz, da osiguraju dobar životni standard i jačanje svoje farme. Kad je riječ o ruralnom prostoru, obiteljske farme su te koje ga održavaju i oplemenjuju, doprinoseći njegovoj raznolikosti i privlačnosti. Shvativši da sami tržni zakoni i djelovanje neregulisanog tržišta vode ka destrukciji toga prostora, upravo mjerama podrške ruralnom razvoju EU zemlje pretvaraju ruralni prostor u privlačan ambijent za turističku ponudu i za druge privredne i druge djelatnosti. Cilj ove podrške jeste poboljšavanje konkurentnosti poljoprivrednog i šumarskog sektora, unapređenje okoliša ruralnih područja, i diverzifikacija i poboljšanje kvaliteta života ovih zajednica. Obezbjeđivanjem uslova za priliv EU sredstava za podršku poljoprivredi i ruralnom razvoju, BiH bi dobila priliku da alocirana sredstva uloži planski, oslanjajući se na strategije, i da u kratkom vremenskom periodu dovede do pozitivnih promjena koje, ukoliko se promovišu, mogu uticati na ukupno zadovoljstvo građana. 4. Pregled koraka koje BiH treba učiniti kako bi ispunila uvjete procesa pridruživanja Zahtjevi politika EU za Ruralni razvoj: Koherentna državna strategija ruralnog razvoja Državni strateški planovi koji su u skladu sa strateškim odrednicama EU Prepoznavanje onih podučja ekonomije gdje bi korištenje podrške EU za ruralni razvoj (RR) moglo dati dodatnu vrijednost Uspostava poveznica sa drugim programima i prioritetima Konzistentnost sa drugim politikama EU (Ekonomska i socijalna kohezija – uključujući regionalni razvoj i okoliš) Provedba nove, tržišno orijentirane Zajedničke poljoprivredne politike te restrukturiranje poljoprivrede Zahtjevi politika EU u sektoru poljoprivrede: Implementirati Zakon o poljoprivredi i ruralnom razvoju i osigurati adekvatni pravni okvir za usklađenu provedbenu politiku u poljoprivredi, prehrani i ruralnom razvoju Razraditi sveobuhvatnu strategiju poljoprivrede na državnom nivou Osigurati usvajanje zakona koji su u skladu sa EU standardima na području sigurnosti hrane, veterinarstva i fitosanitarnog sektora te početi sa njihovom provedbom. Imajući u vidu trenutno stanje i napredak BiH na putu Europskih integracija, organizacije civilnog društva kroz treću fazu Inicijative Građani za Europu ponovno naglašavaju i daju sljedeće preporuke donosiocima odluka i traže otvoren dijalog u cilju iznalaženja solucija za: Usvajanje strateškog okvira za sektor poljoprivrede i ruralnog razvoja i usklađivanje zakonodavstva sa pravnom stečevinom Europske Unije na svim nivoima Intenziviranje dijaloga i dogovora oko zahtjevanih struktura za harmonizaciju i pristupanje IPARD-u, Institucionalizaciju savjetodavne funkcije eksperata iz reda civilnog društva kod donošenja sektorskih politika i mjera za sektor poljoprivrede i ruralnog razvoja na svim nivoima u BiH, te uspostavu transparentnijeg sistema prenošenja informacija od značaja za sektor poljoprivrede i ruralnog razvoja a) Strateški okvir i usklađivanje zakonodavstva Preporuka 1: U potpunosti implementirati Zakon o poljoprivredi, prehrani i ruralnom razvoju Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH “, br. 50/08). Ovaj Zakon na sveobuhvatan način definiše sektor poljoprivrede i aktivnosti koje treba poduzeti da bi se uspostavila jedinstvena poljoprivredna politika na nivou BiH. Iako Član 7 Zakona o poljoprivredi, prehrani i ruralnom razvoju Bosne i Hercegovine obavezuje MVTEO (u saradnji sa entitetskim ministarstvima i Brčko distriktom) na izradu politika, efektivnu usklađenost i koordinaciju strategija u BiH i akcionih planova za sektor poljoprivrede, prehrane i ruralnog razvoja, to se ne realizira u praksi. Pored toga, MVTEO treba da razvija strategije kojima se osigurava precizno utvrđivanje širih i posebnih ciljeva sektora, na nivou BiH. Takav pristup bi umnogome doprinio ujednačenom razvoju sektora, a što je ključni faktor za uspjeh na međunarodnom i domaćem tržištu. Stanovište OCD-a iz FBiH je da treba osnovati jedinstveno Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja BiH, sa 9 nadležnostima za vanjsku trgovinu, poslove vezane za EU integracje iz oblasti ovog sektora, usklađivanje propisa i standarda te za državne agencije i institucije vezane za vanjsku trgovinu, poljoprivredno-prehrambene proizvode i sigurnost hrane. Preporuka 2: Izraditi Strategiju ruralnog razvoja BiH implementirajući postojeći zakon Hitno početi sa izradom strategije za ruralni razvoj BiH kao uslova u procesu pridruživanja i uslova programiranja za IPA 2. Na ovaj način bi i obaveze MVTEO BIH, odnosno Odjela za poljoprivredu, prehranu, šumarstvo i ruralni razvoj, a koje se tiču donošenja strategije i politika kojima se osigurava precizno definisanje širih i posebnih ciljeva sektora na čitavoj teritoriji BiH, ispunile. Na taj način bi se iskoristila sredstva podrške IPA 2008 projekta SAPIC koja treba da budu usmjerena na izradu strategije zasnovane na činjenicama i jasnim vizijama razvoja i prioritetima. Takav pristup bi umnogome doprinio ujednačenom razvoju sektora, a što je ključni faktor za uspjeh na međunarodnom i domaćem tržištu, kao i na putu približavanja BiH zahtjevima EU. Preporuka 3: U potpunosti uspostaviti Poljoprivredni tržišni informacioni servis BiH, i dalje jačati kapacitete na državnom nivou za prikupljanje statističkih podataka i analizu politika u oblasti poljoprivrede u cilju stvaranja jasnih dokaza za efikasno starteško planiranje Jedan od najvećih problema sa kojima se suočavaju poljoprivredni proizvođači u BiH, kao i nadležne institucije sektora poljoprivrede jeste nedostatak informacija o poljoprivrednom tržištu, uvozu/izvozu, i tržišnim cijenama na različitim nivoima u poljoprivredno-prehrambenom lancu. Ove informacije su neophodne poljoprivrednicima da adekvatno plasiraju svoj proizvod i ostvare najbolji profit. Takođe, poljoprivredni tržišni informacioni servis BiH, kao dio integrisanog poljoprivrednog informacionog sistema, koji treba da uključuje i Registar poljoprivrednih gazdinstava (RG), Registar klijenata (RK), Registar identifikovanja životinja, Sistem identifikovanja zemljišnih parcela (LPIS), treba služiti nadležnim institucijama da nadziru razvoj i trendove u sektoru kako bi se donosile odgovarajuće odluke, podsticalo tržište i usvojile efikasne politike i strateški planovi. U tom smislu, neophodno je adekvatno kadrovski popuniti institucije koje će vršiti prikupljanje statističkih podataka i analizu politika, osigurati koordinaciju i razmjenu informacija i njihovu transparentnost. Neophodno je i da BiH što ranije počne sa uspostavom registara na državnom nivou, kako bi se osigurala buduća podrška i koordinacija sektora poljoprivrede. Intenziviranje priprema za poljoprivredni popis u BiH, unaprijeđenje sistema upravljanja zemljištem i zemljišnim registrima na svim nivoima ako i uvođenje prakse transparentnog izvještavanja o realizovanim mjerama i podrškama sektoru na svim nivoima (a posebno o utrošku novčanih sredstava namjenjenih za podršku razvoju poljoprivrede i ruralnom razvoju na svim nivoima u BiH) dodatne su neophodne mjere koje Bosna i Hercegovina treba što prije početi da primjenjuje. 10 Preporuka 4: Uskladiti zakonodavstva i donijeti podzakonske akte u skladu sa pravnom stečevinom Europske unije na svim nivoima i svim segmentima sektora te jačati institucije odgovorne za poljoprivredu, prehranu i ruralni razvoj kako na entitetskom i nivou Brčko distrikta, tako i na BiH nivou. Imajući u vidu da se značajan obim zakonske i finansijske nadležnosti nalazi na entitetskom nivou, a da se međunarodne obaveze i EU fondovi implementiraju preko državnog nivoa, MVTEO BIH treba preuzeti značajniju ulogu u koordinaciji između državnog nivoa i entiteta u procesu približavanja acquis-u (pravnoj stečevini Europske unije) u oblasti poljoprivrede i ruralnog razvoja. Značajan dio zakonodavstva postoji, ali se ne sprovodi, dijelom zbog nedostatka podzakonskih akata, a dijelom zbog nepostojanja kapaciteta institucija koje su zadužene za određene zadatke koje zakoni propisuju. U tom smislu potrebno je između ostalog: Hitno otpočeti sa usklađivanjem zakonodavstva sa acquisom na svim nivoima i svim segmentima te intenzivno raditi na usvajanju nekih od ključnih zakona na nivou BiH, te usklađivanju i donošenju podzakonskih akata kako bi se obezbijedilo provođenje jedinstvenog zakonodavstva; Hitno početi sa usklađivanjem entitetskih modela i modela Brčko Distrikta za podsticaj sa CAP-om kako bi već 2014. preuzeli u cjelosti taj model podrške; Usvojiti Zakon o izmjenama i dopunama zakona o poljoprivrednim poticajima i Zakona o poljoprivredi Federacija BiH do kraja trećeg kvartala 2013. Godine Što prije otpočeti sa provođenjem aktivnosti iz Operativnog programa Strateškog plana BiH za usklađivanje u sektoru poljoprivrede, prehrane i ruralnog razvoja; Preporuka 5: Preduzeti konkretnije mjere na razvoju sistema kontrole poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, što se posebno odnosi na unapređenje rada inspekcijskih službi i izradu državnog plana za laboratorije da se izbjegnu posljedice ulaska RH u EU Hitno uskladiti zakonodavstva i neophodne pravilnike za implementaciju Higijenskog paketa Tražiti izradu državnog plana o laboratorijama za hranu Što prije odrediti referentne laboratorije za sve neophodne kontrole i analize za potrebe poljoprivrede i prehrane Unaprijediti kapacitete za testiranje Jasno razgraničiti nadležnosti između sektora veterinarstva, sigurnosti hrane i fitosanitarne oblasti Unaprijediti kapacitete inspekcijskih službi i laboratorija na svim nivoima Unaprijediti kapacitete i rad Agencije za sigurnost hrane, Ureda za veterinarstvo i Uprave za zaštitu zdravlja bilja Što prije akreditovati laboratorije i izraditi plan laboratorisjkih kontrola Hitno izraditi jasan plan kontrole i garancije te odrediti centralno odgovorno tijelo prema EU Tražiti veći angažman u implementaciji Akcionog plana za prevazilaženje posljedica pristupanja Republike Hrvatske Evropskoj uniji b) Intenziviranje dijaloga o uspostavi struktura za IPARD Preporuka 1: Kroz aktivniji rad imenovanih tehničkih tijela/radnih grupa raditi na usaglašavanju modela za uspostavu IPARD struktura Obzirom da je ovo veoma teška tema oko koje nikako da se postigne konsenzus već duže vremena, a koja je svakako veoma bitna sa stanovišta krajnjih korisnika sredstava iz IPARD-a, neophodno je da se što prije iznađu kvalitetna rješenja kako bi se raspoloživa sredstva predpristupne pomoći Europske Unije, namjenjena direktnim akterima ruralnog razvoja (farmeri, MSP, zadruge i lokalne zajednice), mogla koristiti i u BiH. U tom smislu izuzetno je važan: Snažniji angažman imenovanih u radne grupe koji se bave IPARD strukturama (platne agencije i upravljačkog tijela u BiH) kako bi se osigurala sredstva IPA 2 komponenta 5 za period 2014- 2020 Konsenzus na svim nivoima u vezi sa jednim od predloženih modela za IPARD strukture, izrađenih kroz projekat SAPIC iz IPA 2008 Efikasnija sprovedba probnih/pilot poziva i dodjela grantova krajnjim korisnicima po uslovima IPARD-a u BiH, tzv. IPARD LIKE, sredstvima iz projekta IPA 2010. Preporuka 2: Intenzivno raditi na jačanju i operacionalizaciji Ureda za harmonizaciju i usklađivanje sistema plaćanja u poljoprivredi, prehrani i ruralnom razvoju BiH, Ured za harmonizaciju i usklađivanje sistema plaćanja u poljoprivredi, prehrani i ruralnom razvoju Bosne i Hercegovine formiran je Odlukom Vijeća Ministara BiH još 2009. godine, međutim još uvijek nema dovoljno zaposlenih niti drugih kapaciteta da bi obavljao sve funkcije predviđene navedenom Odlukom o osnivanju. Do kraja jula 2013. u uredu bi trebalo biti uposleno 11 osoba od ukupno 18 koliko je planirano do kaja godine. Po pravilniku rada i sistematizaciji, ured treba da broji ukupno 35 uposlenih. Ured će uz pomoć eksperata SPIC projekta, uraditi analize novčane podrške za poljoprivredu i ruralni razvoj, za sve mjere koje su do sada finansirane iz entitetskih budžeta i budžeta Distrikta Brčko a u cilju usklađivanja sa acquis-om i neophodne harmonizacije poticaja na teritoriji BiH. Obezbjediti podršku Uredu za harmonizaciju kao i drugim uredima na entitetskim nivoima i nivou Brčko distrikta u kadrovskom i operativnom razvoju i edukaciji c) Institucionalizacija savjetodavne uloge eksperata iz civilnog društva Preporuka 1: Uključiti predstavnike civilnog društva, posebice relevantne stručnjake u BiH u procese kreiranja javnih politika u oblasti poljoprivrede i ruralnog razvoja. Predstavnici civilnog društva, posebice stručnjaci i predstavnici udruženja poljoprivrednika i zadrugara u BiH, ili nezavisni stručnjaci koje ove organizacije mogu delegirati, često imaju bolji pristup informacijama na terenu od institucija vlasti, te zbog svoje stalne lokalne prisutnosti, imaju bolji uvid u stvarno stanje u proizvodnji i probleme u sektoru. Ovaj participativni način rada treba primjenjivati na svim nivoima vlasti kako bi proces kreiranja javnih politika rezultirao usvajanjem najefikasnijih rješenja u sektoru. U tom smislu Građani za Europu traže: Aktivnije uključivanje relevantnih predstavnika organizacija civilnog društva i delegiranih nezavisnih stručnjaka od strane civilnog društva u BiH, u rad Savjetodavnog vijeća za poljoprivredu, prehranu i ruralni razvoj; Izmjene i dopune pravilnika koji definišu način i postupak donošenja pravnih akata od važnosti za sektor poljoprivrede i ruralnog razvoja kojima će se jasno definisati uloga i način učešća predstavnika organizacija civilnog društva ili lica koje one delegiraju, sa ciljem obezbjeđivanja glasa onih koji su direktno angažirani poljoprivrednici u procesu razvoja važnih politika i mjera za sektor Definiranje kriterija za izbor relevantnih učesnika u procesima kreiranja mjera i politika za razvoj sektora i provođenje postupka izbora pojedinaca kroz konkursne procedure, pri čemu treba da se uvaži princip participacije OCD preko predstavnika koje one same delegiraju u ovaj proces. S tim u vezi, dogovoreno je da se formira radno tijelo u koje će biti uključeni predstavnici nadležnih resornih entitetskih ministarstava i nadležnog odjela Distrikta Brčko i Ureda za harmonizaciju, a u funkciji usaglašavanja podsticajnih mjera i procedura u poljoprivredi i ruralnom razvoju, koje će biti predmetom harmonizacije na državnom nivou. U tom smislu neophodno je: Insistirati na intenzivnoj operacionalizaciji i izradnji kapaciteta Ureda za harmonizaciju tokom 2013. godine (zapošljavanje dodatnog osoblja kako bi se što prije stvorili uslovi za obavljanje svih predviđenih funkcija Ureda i obezbjeđenje materijalno tehničkih sredstava za efikasnu podršku radu osoblja, kroz finansijsku podršku iz zajedničkih institucija BiH i grant sredstava međunarodnih projekata) 11 5. Korist od članstva u EU za građane BiH Bosna i Hercegovina učestvuje u Procesu stabilizacije i pridruživanja Europskoj uniji. EU pruža smjernice vlastima BiH za reformske prioritete kao dio Europskog partnerstva. Cilj naše zemlje jeste pridruživanje zemljama EU a na tom putu BiH očekuju velike, pozitivne promjene. Ove promjene zahtjevaju vrijeme i angažman svih građana BiH. Ukoliko se ubrzaju pozitivne aktivnosti u zemlji na unaprjeđenju privrede, usvajanju standarda iz acquis-a, usklađivanja zakonodavstva i formiranja i jačanja institucija, BiH će doživjeti vidljive pozitivne promjene sa ulaskom u EU, kao što se desilo drugim, sada već zemljama članicama EU, čija su iskustva neprocjenjiva pomoć u daljem napredovanju ka ovoj jedinstvenoj ekonomskoj zajednici. Građani, koji imaju poseban interes za ruralni razvoj i poljoprivredu, u slučaju pridruživanja BiH EU mogu očekivati: Veću novčanu pomoć poljoprivredi i ruralnom razvoju uz njenu transparentniju raspodjelu, kao što je to slučaj danas u zemljama EU, Lakši plasman i sređenije tržište poljoprivrednih proizvoda, Bolje i više dostupne usluge od strane institucija vlasti zaduženih za hranu i poljoprivredu, Bolju organiziranost zadružnog sektora, a posebno kad je riječ o preuzimanju poljoprivrednih proizvoda, te sposobnosti zadruga da preuzmu one funkcije koje pojedinačna poljoprivredna gazdinstva nisu u stanju da obavljaju, Povoljnije kredite, prilagođene potrebama obiteljskih gazdinstava i karakteristikama biološke proizvodnje, Veću mogućnost modernizacije i proširenja gazdinstva i humanije uslove rada, Povećanu produktivnost, Zaštićeniji i za život pogodniji ruralni prostor, sa boljom infrastrukturom i očuvanim ruralnim vrijednostima, uključujući prirodnu sredinu i tradicionalne i kulturne vrijednosti, Bolji životni standard, Dostupniju edukaciju, Bolji socijalni status (povoljnije penziono i zdravstveno osiguranje), Sigurniju perspektivu za populaciju mladih ljudi u ruralnim sredinama. 12 Bibliografija: Agencija za statistiku RS, Godišnji uzvještaji Agencija za statistiku F BiH, Godišnji izvještaji Izvještaj Vanjsko-trgovinske komore o robnoj razmjeni sa svijetom, 2010 Zakon o novčanim podrškama poljoprivredi i ruralnom razvoju FBiH, 2004 Odluka o novčanim podrškama poljoprivredi i ruralnom razvoju FBiH, 2010 Zakon o podsticajima poljoprivredi RS, Predpristupni sporazum o pridruživanju sa EU, 2008 Sporazum CEFTA, 2006 Strateški plan razvoja poljoprivrede u RS, 2008 Vodič za agrarnu politiku u EU-CAP, Beograd 2010 Izvještaj o napretku BiH u 2010. Evropska komisija Izvještaj o napretku BiH u 2011. Evropska komisija Izvještaj o napretku BiH u 2012. Evropska komisija Građani za Europu je jedinstvena inicijativa nevladinih organizacija u Bosni i Hercegovini koja se realizira pod pokroviteljstvom Specijalnog predstavnika Europske unije u BiH, NJ.E. Petera Sorensena i uz podršku Kraljevine Švedske i SIDA-e. U 2013. godini treću fazu predvodi ekspertni tim Udruženja Vesta. Za više informacija molimo da bez ustručavanja kontaktirate Udruženje Vesta putem e-maila [email protected], telefona 035 36 36 91 ili telefax-a 035 277 455. Adresa: Udruženje Vesta, Ul. Đorđa Mihajlovića 4, Tuzla 75 000, Bosna i Hercegovina. Informacije o inicijativi su dostupne na web stranici www.gradjanizaeuropu.ba odnosno www.gradjanizaevropu.ba 15 © 2013
© Copyright 2024 Paperzz
