HD
N
HRVATSKO
DRUŠTVO ZA
ODVODNJU I
NAVODNJAVANJE
HRVATSKO
HIDROLOŠKO
DRUŠTVO
HHD
Okrugli stol
Zaštita od poplava
u Hrvatskoj
Z B OR N I K R A D OVA
Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.
HRVATSKO DRUŠTVO
ZA ODVODNJU I NAVODNJAVANJE
(HDON)
HRVATSKO HIDROLOŠKO DRUŠTVO
(HHD)
Okrugli stol
Zaštita od poplava
u Hrvatskoj
ZBORNIK RADOVA
Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.
Izdavač:
HRVATSKE VODE
Zagreb, Ulica grada Vukovara 220
Uredništvo:
dr.sc. Danko Biondić
dr.sc. Danko Holjević
Grafičko uređenje i priprema:
IO d.o.o. Rijeka
Realizacija:
IO d.o.o. Rijeka
ISBN 978-953-7672-06-5
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u
Zagrebu pod brojem 819023
Autori su u potpunosti odgovorni za sve što je iznijeto u njihovim radovima.
Izdavač, uredništvo Zbornika radova, te članovi Organizacijskog i znanstvenog odbora Okruglog stola s
time u svezi ne snose nikakvu odgovornost.
OKRUGLI STOL
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.
ZBORNIK
RADOVA
Uredništvo:
dr.sc. Danko Biondić
dr.sc. Danko Holjević
Vukovar, 2012.
V
S A DR Ž AJ
UVOD
1.
Dražen Kurečić, Elizabeta Kos, Ana Mesarić
ZAKONSKI OKVIR ZAŠTITE OD ŠTETNOG .............................................................................. 1
DJELOVANJA VODA
2.
Zoran Đuroković, Danko Biondić, Silvija Sitar
POPLAVE I OBRANA OD POPLAVA U REPUBLICI HRVATSKOJ I
ULOGA I ZNAČENJE GLAVNOG CENTRA OBRANE OD POPLAVA
3.
............
Danko Biondić, Danko Holjević, Sanja Barbalić, Vesna Grizelj Šimić, Darko Barbalić
SUVREMENI PRISTUP ZAŠTITI OD ŠTETNOG DJELOVANJA VODA
4.
9
..... 23
Ivan Iličić
ULOGA I ZADACI VODNOGOSPODARSKIH TRGOVAČKIH
DRUŠTAVA U PREVENTIVNOJ, REDOVNOJ I IZVANREDNOJ
OBRANI OD POPLAVA ................................................................................................................................... 37
5.
Borivoj Terek, Krunoslav Mikec, Krešo Pandžić, Vlasta Tutiš
ULOGA I ZNAČENJE DRŽAVNOG HIDROMETEOROLOŠKOG
ZAVODA U OBRANI OD POPLAVA ................................................................................................. 45
6.
Zdenko Lovrić, Igor Milić
ULOGA I ZNAČENJE DRŽAVNE UPRAVE ZA ZAŠTITU
I SPAŠAVANJE U OBRANI OD POPLAVA ................................................................................... 59
7.
Davorin Marković, Neven Trenc
ZAŠTITA PRIRODE I OBRANA OD POPLAVA .................................................................... 75
8.
Zdenko Mahmutović, Zlatko Pletikapić, Željko Pavlin
VIŠENAMJENSKI SUSTAVI UREĐENJA I KORIŠTENJA VODA
I ZEMLJIŠTA - STANJE I RAZVOJNE ODREDNICE ......................................................... 81
9.
Lidija Kratofil, Vesna Tusić, Dražen Budišić, Arijana Senić, Marina Barbalić
ZAŠTITA OD POPLAVA NA SLIVU SAVE STANJE I RAZVOJNI PROJEKTI ........................................................................................................... 95
10. Ljiljana Pavletić, Goran Petrović
ZAŠTITA OD POPLAVA NA PRIMORSKOISTARSKIM SLIVOVIMA - STANJE I RAZVOJNI PROJEKTI .............................. 113
VI
11. Igor Ljubenkov, Berislav Glavaš, Živko Barbarić
ZAŠTITA KRŠKIH POLJA OD POPLAVA U DALMACIJI
- PRIMJER IMOTSKO-BEKIJSKO POLJE .................................................................................. 125
12. Mladen Petričec, Renata Vidaković Šutić
ISKUSTVA U PRIPREMI PRETHODNIH (PRELIMINARNIH)
PROCJENA POPLAVNIH RIZIKA .................................................................................................... 137
13. Neven Kuspilić, Kristina Potočki, Gordon Gilja
ZAŠTITA OD BUJIČNIH POPLAVA SUSTAVOM RETENCIJA
.......................... 157
14. Nevenka Ožanić, Željko Arbanas, Snježana Mihalić Arbanas, Ivana Sušanj,
Elvis Žic, Igor Ružić, Nevena Dragičević
HRVATSKO-JAPANSKI PROJEKT O POPLAVAMA
I KLIZIŠTIMA: ZNANSTVENE AKTIVNOSTI I PRIMJENA
REZULTATA ............................................................................................................................................................. 171
15. Lidija Hubalek, Ljiljana Klasanović
VODNI PUTOVI - STANJE I RAZVOJNE ODREDNICE ............................................ 189
16. Dragutin Petošić, Josip Marušić, Franjo Tomić, Ivan Mustać, Ivo Stričević
ULOGA, ZNAČAJ I SVRSISHODNOST MELIORACIJSKE ODVODNJE
U FUNKCIJI ZAŠTITE OD POPLAVA U HRVATSKOJ ................................................ 207
OKRUGLI STOL
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.
UVOD
Poplave su svuda u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj sve učestalije, intenzivnije i opasnije.
Ne mogu se spriječiti, ali se poduzimanjem učinkovitih preventivnih i operativnih
mjera njihove štetne posljedice mogu značajno ublažiti. Hrvatska ima dugu tradiciju
i velika iskustva u zaštiti od poplava i drugih oblika štetnog djelovanja voda, a njenim
stručnjacima različitih profila koji se bave takvim poslovima predstoje veliki izazovi zbog
stalnog intenziviranja hidroloških ekstrema uslijed evidentnih klimatskih promjena.
Stoga je nužno da se oni povremeno sastaju i međusobno razmjenjuju svoja bogata znanja
i iskustva. Strukovna društva Hrvatsko društvo za odvodnju i navodnjavanje i Hrvatsko
hidrološko društvo prepoznala su tu potrebu i odlučila su zajednički organizirati Okrugli
stol “Zaštita od poplava u Hrvatskoj”. Cilj Okruglog stola je da se kroz šesnaest pozvanih
predavanja i diskusije cjelovito i sveobuhvatno sagleda stanje i razvojne mogućnosti
vodnogospodarske djelatnosti zaštite od poplava i drugih oblika štetnog djelovanja
voda, naročito vodeći računa o lekcijama naučenim tijekom nedavnih poplava. Rezultati
Okruglog stola biti će korisne smjernice nadležnim državnim tijelima i institucijama za
unapređenje stanja zaštite od štetnog djelovanja voda u Hrvatskoj.
Organizatori Okruglog stola:
- Hrvatsko društvo za odvodnju i navodnjavanje,
- Hrvatsko hidrološko društvo.
Pokrovitelji Okruglog stola:
- Ministarstvo poljoprivrede,
- Hrvatske vode.
Organizacijski i znanstveni odbor:
Sanja Barbalić, Danko Biondić, Ivan Čačić, Zoran Đuroković, Danko Holjević, Ivan Iličić,
Miroslav Ištuk, Elizabeta Kos, Dražen Kurečić, Neven Kuspilić, Zdenko Mahmutović,
Zijah Mahmutspahić, Davorin Marković, Josip Marušić, Nevenka Ožanić, Jadran
Perinić, Dragutin Petošić, Josip Petraš, Mladen Petričec, Ivica Plišić, Davor Romić,
Zvonimir Sever, Nedjeljko Šimundić, Siniša Širac, Diana Šustić, Franjo Tomić.
Zbornik radova sadrži 16 pozvanih i recenziranih radova, koji su i usmeno izloženi na
Okruglom stolu. Radove su recenzirali članovi Organizacijskog i znanstvenog odbora
Okruglog stola.
Organizatori Okruglog stola „Zaštita od poplava u Hrvatskoj“ zahvaljuju pokroviteljima,
članovima Organizacijskog i znanstvenog odbora, autorima radova i svim ostalim
sudionicima na njihovom doprinosu uspjehu skupa.
Uredništvo
OKRUGLI STOL
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.
ZAKONSKI OKVIR ZAŠTITE OD ŠTETNOG
DJELOVANJA VODA
Dražen Kurečić, dipl.ing.agr. a, Elizabeta Kos dipl.ing.agr. b,
Ana Mesarić, dipl.ing.preh.teh. c
SAŽETAK:
Zakonom o vodama (“Narodne novine”, br. 153/09 i 130/11) definiran je pravni okvir
zaštite od štetnog djelovanja voda, upravljanje rizicima od poplava, izrada i provedba
plana upravljanja rizicima od poplava te je temeljem predmetnog Zakona izrađen i
donesen čitav niz podzakonskih akata vezanih za područje zaštite od štetnog djelovanja
voda. Za potrebe operativnog upravljanja rizicima od poplava donesen je Državni
plan obrane od poplava, Odluka o popisu voda I. reda, Glavni provedbeni plan obrane
od poplava, a pravilnicima je regulirano područje evidencije vađenja i deponiranja
šljunka i pijeska u duhu novog Zakona o vodama. U radu je dan sistematski pregled
donesenih akata s osvrtom na njihov sadržaj. Posebno su naglašene novine i promjene
unutar ove vodnogospodarske djelatnosti, te očekivani učinci usvojenih rješenja i
mjera.
KLJUČNE RIJEČI: Zakon o vodama; Podzakonski akti; Zaštita od štetnog djelovanja
voda; Upravljanje rizicima od štetnog djelovanja voda; Obrana od poplava; Šljunak i
pijesak.
1. UVOD
Donošenjem novog Zakona o vodama (“Narodne novine”, br. 153/09 i 130/11), koji je
u potpunosti usuglašen s pravnom stečevinom Europske unije (EU), stvoreni su uvjeti
za nesmetano funkcioniranje hrvatskog vodnog gospodarstva u narednom razdoblju,
neposredno prije i nakon očekivanog ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Ovim
a
b
c
Ministarstvo poljoprivrede, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb, 10000 Republika Hrvatska, [email protected]
Ministarstvo poljoprivrede, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb, 10000 Republika Hrvatska, [email protected]
Ministarstvo poljoprivrede, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb, 10000 Republika Hrvatska, [email protected]
2
Dražen Kurečić, Elizabeta Kos, Ana Mesarić
Zakonom o vodama postignut je kompromis između zadanih regulatornih okvira
EU i povijesnih stečevina hrvatskog vodnog gospodarstva (iskustvo od 136 godina
organiziranog vodnog gospodarstva, uz postojanje tradicionalnog oblika organizacije
upravljanja vodama). Istim je predviđeno donošenje čitavog niza podzakonskih akta,
kojima se precizno definiraju i razrađuju pojedine odredbe, odnosno članci samog
Zakona. Podzakonske akte donosi Vlada ili ministar nadležan za vodno gospodarstvo,
a ministar je nadležan i za definiranje postupka izrade prijedloga svih akata.
U okviru problematike zaštite od štetnog djelovanja voda Zakon o vodama predvidio
je donošenje Državnog plana obrane od poplava kao najznačajnijeg provedbenog
akta, izradu karata opasnosti od poplava i karata rizika od poplava, izradu planova
upravljanja rizicima od poplava, odluke kojom se definira popis voda I. reda te
posebno izrađen popis građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju i mješovitih
melioracijskih građevina od interesa za Republiku Hrvatsku, pravilnika kojim su
definirani uvjeti za obavljanje djelatnosti preventivne, redovne i izvanredne obrane
od poplava, te pravilnika kojim su definirane obveze vođenja očevidnika vađenja
i deponiranja šljunka i pijeska, pa su sukladno tome imenovana povjerenstva u
čijem radu su sudjelovali stručnjaci ministarstva nadležnog za vodno gospodarstvo
i Hrvatskih voda, te po potrebi stručnjaci drugih ministarstava i institucija vezanih
za vodno gospodarstvo. U nastavku rada dan je osvrt na odredbe i sadržaj svakog
pojedinog akta iz domene zaštite od štetnog djelovanja voda.
2. ZAKONSKI OKVIR ZAŠTITE OD ŠTETNOG DJELOVANJA VODA
Zaštita od štetnog djelovanja voda definirana je sljedećim aktima:
- Zakon o vodama (“Narodne novine”, br. 153/09 i 130/11),
- Državni plan obrane od poplava (“Narodne novine”, br. 84/10),
- Odluka o popisu voda I. reda (“Narodne novine”, br. 79/10),
- Pravilnik o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti vodoistražnih hidrogeoloških
radova i drugih hidrogeoloških radova, preventivne, redovne i izvanredne obrane od
poplava, te upravljanja detaljnim građevinama za melioracijsku odvodnju i vodnim
građevinama za navodnjavanje (“Narodne novine”, br. 83/10),
- Popis građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju i mješovitih melioracijskih
građevina od interesa za Republiku Hrvatsku (“Narodne novine”, br. 83/10),
- Pravilnik o očevidniku vađenja šljunka i pijeska (“Narodne novine”, br. 80/10),
- Pravilnik o očevidniku deponiranog šljunka i pijeska (“Narodne novine”, br. 80/10),
- Odluka o visini naknade štete za protupravno izvađen šljunak i pijesak (“Narodne
novine”, br. 80/10).
Člankom 105. Zakona o vodama definirano je da zaštita od štetnog djelovanja voda
obuhvaća aktivnosti i mjere za obranu od poplava, obranu od leda na vodotocima
i zaštitu od erozija i bujica. Isto tako definirano je i upravljanje rizicima od štetnog
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
3
djelovanja voda što obuhvaća: izradu prethodne procjene rizika od poplava, izradu
i provedbu planova upravljanja rizicima od poplava i Državnoga plana obrane od
poplava, provedbenih i logističkih planova uz taj plan, uređenje voda, provedbu
redovite i izvanredne obrane od poplava, provedbu obrane od leda na vodotocima,
zaštitu od erozija i bujica, osnovnu melioracijsku odvodnju i provedbu ograničenja
prava vlasnika i drugih posjednika zemljišta. Za potrebe upravljanja rizicima od
štetnog djelovanja voda, na vodotocima i drugim površinskim vodama utvrđeno je
uređeno i neuređeno inundacijsko područje. Za učinkovito upravljanje rizicima od
štetnog djelovanja voda izrađuju se prethodna procjena rizika od poplava koja sadrži
karte vodnih područja s granicama podslivova, opis poplava iz prošlosti te procjenu
potencijalnih štetnih posljedica budućih poplava za zdravlje ljudi i okoliš u cjelini.
Isto tako izrađuju se i karte opasnosti od poplava koje sadrže prikaz mogućih razvoja
poplavnih scenarija i karte rizika od poplava koje sadrže prikaz mogućih štetnih
posljedica razvoja raznih poplavnih scenarija prikazanih u kartama opasnosti od
poplava. Na temelju ovih karata donose se planovi upravljanja rizicima od poplava
koji sadrže: ciljeve za upravljanje rizicima od poplava, mjere za ostvarenje tih ciljeva
uključujući preventivne mjere, zaštitu, pripravnost, prognozu poplava i sustave za
obavještavanje i upozorenje. Prethodnu procjenu rizika od poplava, karte opasnosti
od poplava, karte rizika od poplava i planove upravljanja rizicima od poplava, izrada
kojih je u tijeku, donose Hrvatske vode kojima je temeljem Zakona o vodama povjereno
upravljanje obranom od poplava.
Za potrebe operativnog upravljanja rizicima od poplava donosi se Državni plan
obrane od poplava. Državni plan obrane od poplava uređuje: teritorijalne jedinice za
obranu od poplava; stadije obrane od poplava; mjere obrane od poplava, uključivo i
preventivne mjere; nositelje obrane od poplava; upravljanje obranom od poplava, s
obvezama i pravima rukovoditelja obrane; sadržaj provedbenih planova obrane od
poplava i sadržaj logističkih planova za slučaj poplava, koji određuju mjere sklanjanja i
spašavanja, rad hitnih službi i drugih bitnih službi u uvjetima poplava, opskrbu vodom,
hranom i slično i donositelja istih; sustav za obavješćivanje i upozoravanje i sustav
veza, a sadrži i mjere za obranu od leda na vodotocima. Obrana od poplava provodi se
na definiranim teritorijalnim jedinicama (vodna područja, sektori, branjena područja,
dionice), a može biti preventivna (obuhvaća radove održavanja prirodnih i umjetnih
vodotoka i drugih voda, regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za
osnovnu melioracijsku odvodnju) te redovna i izvanredna (obuhvaća mjere koje se
poduzimaju neposredno pred nastup opasnosti plavljenja, tijekom trajanja opasnosti
i neposredno nakon prestanka te opasnosti, s ciljem smanjenja mogućih šteta od
poplava). Planom su definirane i mjere obrane od poplava i to: mjere planiranja,
studijskih poslova i praćenja vodnog režima, mjere uređenja voda, preventivne
pripremne radnje, neposredne mjere redovite i izvanredne obrane od poplava, radnje
nakon prestanka redovite obrane od poplava. Određeni su i nositelji obrane od poplava,
a to su: ministarstvo nadležno za vodno gospodarstvo, Hrvatske vode - glavni centar
4
Dražen Kurečić, Elizabeta Kos, Ana Mesarić
obrane od poplava, pravna osoba (izabrani ponuditelji na branjenom području),
pravne i fizičke osobe - upravitelji akumulacija s osiguranim retencijskim prostorom
za prihvat velikih voda, Državni hidrometeorološki zavod, Državna uprava za zaštitu
i spašavanje, druga nadležna tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne
samouprave i pravne osobe u sustavu zaštite i spašavanja. Obranom od poplava
upravljaju glavni rukovoditelj obrane od poplava, voditelj glavnog centra obrane od
poplava i rukovoditelji obrane od poplava teritorijalnih jedinica. U međuvremenu
je donesen i Glavni provedbeni plan obrane od poplava Hrvatskih voda kojim su
utvrđeni tehnički i ostali elementi potrebni za upravljanje redovitom i izvanrednom
obranom od poplava na vodama I. reda (teritorijalne jedinice za izravnu provedbu
mjera obrane od poplava, raspored rukovoditelja obrane od poplava, prikupljanje i
dostavljanje podataka, prognoza i upozorenja o hidrometeorološkim pojavama od
značaja za obranu od poplava i drugo).
Odlukom o popisu voda I. reda utvrđen je popis voda I. reda koji uključuje međudržavne
vode, priobalne vode, druge veće vode i kanale (vodotoci, kanali, ponornice, prirodna
jezera, akumulacije i retencije, prijelazne vode) te bujične vode veće snage, pri čemu
je dana i definicija svake pojedine skupine voda:
- međudržavne vode obuhvaćaju vode I. reda koje čine ili presijecaju državnu
granicu, a čija je površina sliva veća od 50 km2 ili duljina vodotoka veća od 20 km.
U iste su svrstani vodotoci, umjetna vodna tijela, prirodna jezera te akumulacije i
retencije;
- priobalne vode obuhvaćaju površinske vode unutar crte udaljene jednu nautičku
milju od polazne crte od koje se mjeri širina voda teritorijalnog mora u smjeru
pučine, a u smjeru kopna protežu se do vanjske granice prijelaznih voda;
- druge veće vode i kanali:
- vodotoci - sve vode čije je slivno područje veće od 200 km2 ili dužina veća od 20
km.
- kanali - sva umjetna vodna tijela od veće važnosti za obranu od poplava i
navodnjavanje;
- ponornice - sve vode od veće važnosti za odvodnju krških polja;
- prirodna jezera - sva jezera zapremnine veće od 100.000 m3;
- akumulacije i retencije od većeg značenja za obranu od poplava i navodnjavanje ili
volumena većeg od 500.000 m3;
- prijelazne vode - kopnene vode u blizini ušća u more, koje su djelomično slane
uslijed blizine priobalnih voda, ali se nalaze pod znatnim utjecajem slatkovodnih
tokova;
- bujične vode veće snage predstavljaju sve vode koje određuje slivno područje
veće od 50 km2 ili dužina stalnog ili povremenog vodotoka veća od 20 km ili ih
određuju tokovi jakih erozijskih procesa koji ugrožavaju veća naselja, industrijska
postrojenja, magistralne i regionalne prometnice te građevine za melioracije;
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
5
Pravilnikom o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti vodoistražnih hidrogeoloških
radova i drugih hidrogeoloških radova, preventivne, redovne i izvanredne obrane od
poplava, te upravljanja detaljnim građevinama za melioracijsku odvodnju i vodnim
građevinama za navodnjavanje definirani su uvjeti nužni za obavljanje poslova
upravljanja (održavanja) vodnim građevinama, odnosno obavljanje djelatnosti
preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava. Ovim Pravilnikom definirana su
i branjena područja na kojima se obavlja djelatnost preventivne, redovne i izvanredne
obrane od poplava. Neki od uvjeta su: solventnost i registriranost za obavljanje te
vrste poslova, broj i struktura zaposlenika, tehnička opremljenost, suglasnost za
započinjanje obavljanja djelatnosti građenja (izdana sukladno propisima kojima se
uređuje područje graditeljstva) i ostali. Važno je napomenuti da su broj i struktura
zaposlenika te tehnička opremljenost definirani za svako branjeno područje. Nastavno
je propisan i postupak utvrđivanja posebnih uvjeta (certifikacijski postupak) kao i
precizan popis certifikacijskih područja na kojima se može ostvariti predmetna
djelatnost.
Popisom građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju i mješovitih melioracijskih
građevina od interesa za Republiku Hrvatsku, dan je popis građevina kojima temeljem
Zakona o vodama upravljaju Hrvatske vode. Istim su jasno odvojene građevine za
koje se skrbe Hrvatske vode od onih melioracijskih građevina koje su u nadležnosti
jedinica regionalne samouprave (županije). U slučaju mješovitih melioracijskih
građevina od interesa za Republiku Hrvatsku, uvrštenjem vodne građevine na ovaj
popis, a iz razloga složenosti upravljanja i održavanja takvih građevina, kao i činjenice
da takvi sustavi traže jedinstveno i cjelovito upravljanje iz jednog mjesta ili od strane
jednog tijela, osigurava se prethodno navedeno. Upravo u takvom slučaju, upravljanje
i održavanje ne samo građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju nego i mješovitih
melioracijskih građevina postaje odgovornost Hrvatskih voda, što predstavlja sigurnost
efikasnosti i funkcionalnosti melioracijske odvodnje i navodnjavanja u cjelini.
S obzirom da je člankom 97. Zakona o vodama zabranjena eksploatacija šljunka i pijeska
u području značajnom za održavanje vodnoga režima, te se šljunak i pijesak može vaditi
samo tijekom radova građenja regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina
osnovne melioracijske odvodnje ili radova održavanja voda, odnosno tijekom radova
građenja i održavanja vodnih putova na unutarnjim vodama, akvatorijima luka i
pristaništa unutarnje plovidbe i objekata sigurnosti unutarnje plovidbe, koje izvode
izvođači na temelju ugovora s Hrvatskim vodama ili Agencijom za vodne putove i za
te radove je propisano obavezno vođenje očevidnika vađenja odnosno deponiranja
šljunka i pijeska. Postupci vođenja očevidnika propisani su Pravilnikom o očevidniku
vađenja šljunka i pijeska i Pravilnikom o očevidniku deponiranog šljunka i pijeska.
Pravilnikom o očevidniku vađenja šljunka i pijeska propisuje se oblik i sadržaj
očevidnika vađenja šljunka i pijeska, način vođenja očevidnika, rokovi čuvanja
očevidnika, oblik i sadržaj obrasca, metodologija izrade geodetskih snimki i analiza
granulometrijskog sastava izvađenog materijala. Očevidnik se vodi za svaku pojedinu
6
Dražen Kurečić, Elizabeta Kos, Ana Mesarić
lokaciju vađenja materijala koja predstavlja tehničku cjelinu i za koju je izrađena
zasebna tehnička dokumentacija. Obveznik vođenja očevidnika je izvođač radova, a
isti se vodi u elektroničkom ili pisanom obliku na za to propisanom obrascu. Naručitelj
radova obavlja ugovorni (stručni) nadzor nad ukupnim količinama šljunka i pijeska
izvađenim, razmještenim, ugrađenim i deponiranim tijekom radova.
Pravilnikom o očevidniku deponiranog šljunka i pijeska propisuje se oblik i sadržaj
očevidnika deponiranog šljunka i pijeska, način vođenja očevidnika, rokovi čuvanja
očevidnika i rokovi podnošenja izviješća. Očevidnik se vodi na propisanom obrascu,
a sastavni dio očevidnika je i izviješće. Obveznik vođenja očevidnika je naručitelj
radova koji isti vodi za svaku pojedinu deponiju, od trenutka prihvata prve količine
šljunka i pijeska na deponiju do potpunog pražnjenja deponije.
Svi drugi vidovi vađenja šljunka i pijeska smatraju se protupravnim, a visina naknade
štete određena je Odlukom o visini naknade štete za protupravno izvađen šljunak i
pijesak. Istom Odlukom obuhvaćena je i visina naknade štete za protupravno izvađeni
kamen i zemlju, uključujući i glinu, na području značajnom za vodni režim. Osobe
koje protupravno eksploatiraju navedeni materijal (štetnici) nadoknađuju štetu koja se
sastoji od naknade za izvađeni i otuđeni materijal u visini od 100 kuna/m3 izvađenog
i otuđenog materijala, troškova sanacije i troškova postupka. Iznos naknade štete
se utvrđuje rješenjem Hrvatskih voda, a ista je prihod državnog proračuna. Trošak
postupka utvrđivanja osnova štete, identiteta štetnika i količina izvađenog odnosno
otuđenog materijala prihod je državnog proračuna, a trošak postupka utvrđivanja
troška sanacije i nadzora nad sanacijom prihod je Hrvatskih voda.
ZAKLJUČAK
Zakonom o vodama zaštita od štetnog djelovanja voda zadržala je i potvrdila status
ove djelatnosti unutar hrvatskog vodnog gospodarstva. Podzakonski akti, opisani u
prethodnom poglavlju, doneseni su u kratkom roku od samog usvajanja Zakona o
vodama (nešto više od pola godine), te je na taj način osigurana uspješna i efikasna
implementacija novih zakonskih odredbi kod svih čimbenika uključenih u dio
hrvatskog vodnog gospodarstva vezan za zaštitu od štetnog djelovanja voda. Važno
je istaknuti da će izradom prethodne procjene rizika od poplava, kartama opasnosti
od poplava, kartama rizika od poplava i planovima upravljanja rizicima od poplava
čija je izrada u tijeku, zaštita od štetnog djelovanja voda biti temeljito obrađena.
Državnim planom obrane od poplava definirani su postulati obrane od poplava kroz
teritorijalne jedinice obrane od poplava, nositelje obrane od poplava, mjere obrane
od poplava, rad hitnih i drugih bitnih službi za vrijeme poplava, opskrba vodom i
hranom i dr. Odlukom o popisu voda I. reda utvrđen je popis voda I. reda na kojima se
odvija djelatnost preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava. Pravilnikom
o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti vodoistražnih hidrogeoloških radova i
drugih hidrogeoloških radova, preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava, te
upravljanja detaljnim građevinama za melioracijsku odvodnju i vodnim građevinama
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
7
za navodnjavanje osigurana je kompetentnost, tehnička ekipiranost i poslovna
pouzdanost tvrtki koje mogu obavljati poslove preventivne, redovne i izvanredne
obrane od poplava. Popisom građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju i mješovitih
melioracijskih građevina od interesa za Republiku Hrvatsku osigurana je stalna i cjelovita
skrb ne samo o sustavima osnovne melioracijske odvodnje već i o kompleksnijim
mješovitim sustavima melioracijske odvodnje i navodnjavanja, a koja je povjerena
Hrvatskim vodama. Na koncu pravilnicima o vođenju očevidnika vađenja odnosno
deponiranja šljunka i pijeska strogo je propisana obveza izvođača odnosno naručitelja
radova da se svaka količina šljunka i pijeska evidentira te je osiguran je nadzor od
strane državne vodopravne inspekcije, a za slučaj bilo kakvog ilegalnog vađenja
šljunka i pijeska Odlukom o visini naknade štete za protupravno izvađen šljunak i
pijesak propisana je nadoknada štete.
LITERATURA
[1] “Narodne novine”, broj 91/08, (2008): Strategija upravljanja vodama.
[2] “Narodne novine”, broj 153/09 i 130/11, (2009, 2011): Zakon o vodama.
[3] “Narodne novine”, broj 84/10, (2010): Državni plan obrane od poplava.
[4] “Narodne novine”, broj 79/10, (2010): Odluka o popisu voda I. reda.
[5] “Narodne novine”, broj 83/10, (2010): Pravilnik o posebnim uvjetima za obavljanje
djelatnosti vodoistražnih hidrogeoloških radova i drugih hidrogeoloških
radova. preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava, te upravljanja
detaljnim građevinama za melioracijsku odvodnju i vodnim građevinama za
navodnjavanje.
[6] “Narodne novine”, broj 83/10, (2010): Popis građevina za osnovnu melioracijsku
odvodnju i mješovitih melioracijskih građevina od interesa za Republiku
Hrvatsku.
[7] “Narodne novine”, broj 80/10, (2010): Pravilnik o očevidniku vađenja šljunka i
pijeska.
[8] “Narodne novine”, broj 80/10, (2010): Pravilnik o očevidniku deponiranog šljunka
i pijeska, “Narodne novine”, br. 80/10, (2010): Odluka o visini naknade štete za
protupravno izvađen šljunak i pijesak.
8
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
OKRUGLI STOL
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.
POPLAVE I OBRANA OD POPLAVA U
REPUBLICI HRVATSKOJ I ULOGA I ZNAČENJE
GLAVNOG CENTRA OBRANE OD POPLAVA
mr.sc. Zoran Đuroković, dipl.ing.građ. a,
dr.sc. Danko Biondić, dipl.ing.građ. b, Silvija Sitar, dipl.ing.građ. c
SAŽETAK
Tijekom posljednjeg desetljeća u cijelom se svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, učestalo
bilježe iznimno velike količine oborina čija je posljedica pojava velikih vodnih valova
koji dosežu ili čak i premašuju do tada maksimalno zabilježene vodostaje. Sve češća
pojava ekstremnih hidroloških prilika povećava rizike od poplava i na mnogim
područjima u Republici Hrvatskoj. Iako su poplave prirodne pojave koje nije moguće
u potpunosti spriječiti, stalnim razvojem sustava obrane od poplava i gradnjom
zaštitnih i regulacijskih vodnih građevina te provedbom mjera obrane od poplava,
rizici od poplava mogu se smanjiti na prihvatljivu razinu. Također, za uspješnu obranu
od poplava za pojedine slivove prekograničnih vodotoka nužna je suradnja u okviru
međunarodnih bilateralnih i multilateralnih sporazuma. Sukladno Zakonu o vodama
obranom od poplava upravljaju Hrvatske vode. Operativno upravljanje rizicima
od poplava i neposredna provedba mjera obrane od poplava uređeni su Državnim
planom obrane od poplava i Glavnim provedbenim planom obrane od poplava.
KLJUČNE RIJEČI: Ekstremne hidrološke prilike; Veliki vodni valovi; Poplave;
Upravljanje obranom od poplava; Mjere obrane od poplava
a
b
c
Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb 10000, Republika Hrvatska, [email protected]
Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb 10000, Republika Hrvatska, [email protected]
Hrvatske vode, Splavarska 2a, Osijek 31.000, Republika Hrvatska, [email protected]
10
Zoran Đuroković, Danko Biondić, Silvija Sitar
1. UVOD
U posljednje vrijeme znanstvenici bez obzira na prijepore o uzrocima, priznaju
činjenicu globalnog zatopljenja, te izrazitu dinamiku budućih klimatskih promjena.
Također, prognostički klimatski modeli upućuju i na sve učestaliju pojavu ekstremnih
klimatskih pojava, kako na globalnoj, tako i na lokalnoj razini. Iz tog razloga, i u
budućnosti se mogu očekivati pojave ekstremnih vrijednosti temperatura zraka i
intenziteta oborina, kao i ekstremno sušnih razdoblja, uz pojave olujnih nevremena i
vjetra razorne snage, te plimnih valova u priobalnom području.
Tijekom posljednjeg desetljeća u čitavom se svijetu, pa tako i u Republici Hrvatskoj,
učestalo bilježe do sada nezabilježene ekstremne hidrološke prilike s pojavom velikih
voda i ekstremnih vodostaja s poplavama, koje prijete ljudskim životima i velikim
materijalnim štetama. Obrana od poplava u takvim uvjetima često je vrlo otežana, a u
nekim situacijama gotovo i nemoguća.
Samo u posljednjih desetak godina, na većem su području Republike Hrvatske
utvrđene učestale ekstremne hidrološke prilike, koje su uzrokovale pojave suša
2000., 2003., 2011. i 2012. godine, ali isto tako i pojave poplava 2002., 2004., 2006.,
2009. i 2010. godine. U ovisnosti o intenzitetu ekstremnih hidroloških prilika i
funkcionalnosti sustava obrane od poplava, bilježe se i velike štete, ponajviše u
poljoprivredi, ali su i nadalje ugrožena naseljena mjesta, infrastrukturni i gospodarski
objekti. Ipak, za razliku od mnogih drugih zemalja izbjegnuta su stradanja ljudskih
života i katastrofalne štete u gradskim područjima.
2. POPLAVE I OBRANA OD POPLAVA
Općenito je poznato da su poplave prirodne pojave koje nije moguće u potpunosti
spriječiti, ali se stalnim razvojem sustava obrane od poplava i gradnjom zaštitnih
i regulacijskih vodnih građevina te provedbom mjera obrane od poplava rizici od
poplava mogu smanjiti na prihvatljivu razinu.
Poplave pripadaju opasnijim elementarnim nepogodama i mogu uzrokovati gubitke
ljudskih života, velike materijalne štete, devastiranje kulturnih dobara i ekološke
štete. Zbog prostranih brdsko-planinskih područja s visokim kišnim intenzitetima,
prostranih dolina nizinskih vodotoka, velikih gradova i vrijednih dobara na
potencijalno ugroženim površinama, te dijelom zbog nedovoljno izgrađenih zaštitnih
sustava, Hrvatska je prilično ranjiva od poplava. Analize provedene za potrebe
pripreme Strategije upravljanja vodama („Narodne novine“, broj 91/08) su pokazale
da poplave potencijalno ugrožavaju oko 15% državnoga kopnenog teritorija, od čega
je veći dio zaštićen, ali s različitim razinama sigurnosti.
Sukladno Zakonu o vodama („Narodne novine“, broj 153/09 i 130/11) obranom
od poplava upravljaju Hrvatske vode. Operativno upravljanje rizicima od poplava i
neposredna provedba mjera obrane od poplava uređeni su Državnim planom obrane
od poplava („Narodne novine“, broj 84/10) i Glavnim provedbenim planom obrane
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
11
od poplava (Hrvatske vode, srpanj 2011. godine).
U Hrvatskim vodama pripremaju se planski dokumenti zaštite od poplava predviđeni
Zakonom o vodama, odnosno Plan upravljanja rizicima od poplava i Višegodišnji
program gradnje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za melioracije,
a donosi ih Vlada Republike Hrvatske. Nakon 2015. godine Plan upravljanja rizicima
od poplava postat će sastavnim dijelom Plana upravljanja vodnim područjima i
omogućiti će sustavan pristup razvoju obrane od poplava i smanjenju rizika od pojave
poplava na području Republike Hrvatske.
Iskustva iz posljednjih poplava u Hrvatskoj su pokazala da se poplave događaju i tamo
gdje ih nitko ne očekuje, te da se javljaju i veće vode od velikih voda visokih povratnih
razdoblja na koje su dimenzionirani postojeći zaštitni sustavi.
Iz tog razloga, Hrvatske vode su pokrenule opsežne aktivnosti za potrebe rješavanja
kritičnih točaka, odnosno rekonstrukcije i dogradnje pojedinih dijelova sustava
obrane od poplava, kao i gradnje novih regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina za
potrebe daljnjeg razvoja sustava obrane od poplava.
3. STANJE ZAŠTITE OD POPLAVA
Na slivu Save je od velikih voda Save primjereno zaštićen samo grad Zagreb koji je,
prema procjenama, siguran od 1.000-godišnjih velikih voda. Ostala područja uz Savu
uglavnom su nedovoljno zaštićena. Uzvodno od Zagreba prema slovenskoj granici
obrambeni nasipi samo su dijelom izgrađeni, pa su niski dijelovi šire zaprešićke i
samoborske regije ugroženi od poplava. Nizvodno od Zagreba pa sve do granice sa
Srbijom, mnoga područja uz Savu imaju nižu razinu sigurnosti od potrebne, jer je
zaštitni sustav Srednjeg posavlja nedovršen, a postojeći obrambeni nasipi na mnogim
su mjestima nedovoljno visoki za zaštitu od ekstremnih velikih voda koje se javljaju
u posljednje vrijeme. Sustavom Srednje posavlje od poplava se izravno štite prostori
uz Savu između Podsuseda i Stare Gradiške, te prostori uz Kupu nizvodno od ušća
Dobre na kojima se nalaze veliki gradovi Zagreb, Sisak i Karlovac i na kojima danas
živi više od milijun stanovnika. Zbog redukcije vršnih protoka poplavnih valova
u nizinskim retencijama sustav Srednje posavlje ima ključnu važnost i u zaštiti od
poplava slavonske dionice Save nizvodno od Stare Gradiške, te u zaštiti od poplava
u susjednim državama Bosni i Hercegovini i Srbiji. Zaštita od poplava zasnovana na
nizinskim retencijama i prostranim poplavnim površinama omogućila je zadržavanje
ekološki povoljnih uvjeta, tako da je zbog svojih izuzetnih prirodnih vrijednosti dio
zaštitnog sustava Srednje posavlje proglašen Parkom prirode Lonjsko polje.
Na slivovima savskih pritoka zaštitni sustavi također su nedovršeni ili ih uopće nema.
Opasnosti posebno prijete naseljima Hrvatskog zagorja koje ugrožavaju Krapina
i njezini bujični pritoci, gradu Zagrebu koji je od medvedničkih bujica usprkos
djelomično izgrađenom zaštitnom sustavu od 19 brdskih retencija zaštićen samo
od 20 do 50-godišnjih velikih voda, naseljima u Hrvatskom pounju koje ugrožava
12
Zoran Đuroković, Danko Biondić, Silvija Sitar
Una, te naseljima Požeške kotline koja su ugrožena od Orljave i njezinih bujičnih
pritoka. Od bujičnih brdskih voda nedovoljno su zaštićeni i drugi gradovi i naselja na
slivovima Save i Kupe, među kojima se posebno ističe Ogulin u čijoj zaštiti od poplava
važnu ulogu ima hidroenergetski sustav Gojak. Ugrožene su i mnoge poljoprivredne
površine i infrastrukturne građevine, a kao specifičnost se ističe ugroženost od
poplava na zatvorenim krškim poljima Gorskog kotara i Like.
Zaštita od poplava Dunava, Drave i Mure temelji se na obrambenim nasipima i
širokim inundacijskim područjima uz vodotoke. Nasipi su dovršeni na većem dijelu
područja, osim na nekim dionicama uz stara korita hidroelektrana Varaždin, Čakovec
i Dubrava, uz rijeku Vučicu i na manjem dijelu Baranje. Posljednje pojave velikih
voda su ukazale da na nekim dionicama postojeći nasipi ne zadovoljavaju svojom
visinom i dimenzijama, pa ih je potrebno rekonstruirati. Izgradnjom i kasnijom
rekonstrukcijom Glavnog dravskog nasipa, nasipa Drava - Dunav i Zmajevac Kopačevo omogućena je učinkovita zaštita Baranje od velikih voda Drave i Dunava,
te očuvanje prostranih poplavnih površina uz ušće Drave u Dunav. Takvo rješenje ne
samo da povoljno utječe na prirodni režim voda u Parku prirode Kopački rit nego i na
zaštitu od poplava na nizvodnim područjima uz Dunav. Problem zaštite od poplava
na Dunavu i donjoj Dravi predstavljaju i pojave ledostaja koje mogu prouzročiti
ledene poplave. Za uklanjanje ledenih čepova koji ometaju nesmetano protjecanje
vode koriste se brodovi ledolomci. Za potrebe obrane od leda na Dunavu, temeljem
trostranog hrvatsko-mađarsko-srpskog vodnogospodarskog sporazuma u pomoć se
pozivaju i ledolomci iz Republike Mađarske, koji razbijaju led na području sektora
od zajedničkog interesa, odnosno od Dunaföldvara (rkm 1.560) do Vukovara (rkm
1.333). Ujedno, putem Državne uprave za zaštitu i spašavanje, omogućuje se i uporaba
minsko-eksplozivnih sredstava za potrebe razbijanja ledenih barijera i osiguranja
protočnosti vodotoka na kritičnim lokacijama.
Najveći preostali problem zaštite od poplava na slivovima Drave i Dunava predstavlja
veliki broj bujičnih vodotoka koji ugrožavaju naselja i poljoprivredne površine u
Međimurju, Podravini, Slavoniji i Podunavlju, što je potvrđeno brojnim poplavama
na malim slivovima u posljednje vrijeme. Sustavi zaštite od brdskih voda većim su
dijelom dovršeni samo na slivnim područjima Međimurja i Županijskog kanala,
dok na ostalim slivnim područjima postoje samo pojedinačne regulacijske i zaštitne
vodne građevine, koje bez izgradnje brdskih akumulacija i retencija ne mogu osigurati
primjerenu zaštitu nizinskih dijelova slivova od poplava.
Zaštita od poplava na primorsko-istarskim slivovima vezana je uz zaštitu urbanih
sredina, turističkih područja, prometnica i poljoprivrednih površina od bujičnih
poplava, a kao posebna specifičnost ističe se odvodnja krških polja. U Istri su od
poplava nedovoljno zaštićeni niži dijelovi Buzeta i Pazina koje ugrožavaju velike vode
Mirne i Pazinskog potoka, te naselja i poljoprivredne površine u dolinama Mirne,
Dragonje i Raše. Velike probleme mogu stvoriti i brojne bujice koje ugrožavaju
gradove, naselja, prometnice i poljoprivredne površine na zapadnoj obali Istre. Na
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
13
kvarnerskom području opasnost prijeti od zatrpavanja vodotoka klizištima (kanjon
Rječine i Vinodolska dolina) koja mogu izazvati poplave većih razmjera, te od mnogih
bujica koje ugrožavaju priobalne gradove Kvarnera i Hrvatskog primorja, te naselja i
poljoprivredne površine na kvarnerskim otocima. Na ličkom je području od poplava
Gacke i njezinih pritoka nedovoljno branjeno šire područje Otočca, a od poplava Like
i njezinih pritoka nedovoljno je branjeno šire područje Gospića i Kosinjsko polje.
Sustav zaštite od poplava na tom području dijelom je vezan uz funkcioniranje sustava
hidroelektrane Senj. Poplave u Lici ugrožavaju i brojne poljoprivredne površine i
infrastrukturne građevine, a kao specifičnost također se ističu rizici od poplava na
zatvorenim krškim poljima. Najvećim dijelom brdske vode s Velebita ugrožavaju
naselja i Jadransku magistralu duž čitavog područja od Senja prema Starigradu
Paklenici.
Zaštita od poplava u Dalmaciji sastoji se od zaštite od poplava velikih rijeka Zrmanje,
Krke, Cetine i Neretve, zaštite od bujica, te od odvodnje krških polja. Na slivovima
Zrmanje i Krke regulacijski i zaštitni radovi djelomično su rađeni na kraćim dionicama
uz vodotoke poradi zaštite naselja i poljoprivrednih površina. Područje Kninskog polja
i dalje je nedovoljno zaštićeno, što se postupno rješava dogradnjom sustava. Značajniji
zaštitni i melioracijski sustavi rađeni su na krškim poljima zadarskog i biogradskog
zaleđa, Nadinskom blatu, Bokanjačkom blatu i Vranskom polju, što omogućuje
poljoprivrednu proizvodnju na tim nekad često plavljenim prostorima. Zaštita od
poplava na slivu Cetine vezana je uz rad hidroenergetskog sustava čije se građevine
dijelom nalaze i na teritoriju susjedne Bosne i Hercegovine. Uz Cetinu u Sinjskom
polju izgrađeni su obrambeni nasipi koji su omogućili razvoj intenzivne poljoprivredne
proizvodnje na tom području. Opće stanje zaštite od poplava na slivu Cetine je dobro.
Područje delte Neretve posebno je ranjivo od poplava. Izgrađeni zaštitni i melioracijski
sustav još uvijek nije dovršen, pa su pojedini dijelovi područja nedovoljno zaštićeni.
Najugroženiji su niži dijelovi Metkovića na desnoj obali Neretve, što će se riješiti
izgradnjom nasipa. Neprimjerenom gradnjom u neposrednim zaobaljima Male
Neretve spriječeno je normalno funkcioniranje zaštitnog sustava, što također utječe
na porast rizika od poplava na tom području. S obzirom da Mala Neretva više ne
može služiti kao oteretni kanal u zaštiti od poplava, izvršena je rekonstrukcija ustave u
Opuzenu. Za prilagodbu novoj koncepciji zaštite od poplava u delti Neretve, potrebno
je rekonstruirati i dio ostalih regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina. Dalmatinsku
obalu od Zrmanje do Prevlake, te dalmatinske otoke ugrožavaju i brojne neuređene
bujice, ali i neprimjerena gradnja kojom su presječeni mnogi bujični tokovi. Poseban
problem je odvodnja krških polja (Rastok, Vrgorsko polje, Imotsko - bekijsko polje)
koja usprkos velikim naporima još uvijek nije adekvatno riješena.
4. DRŽAVNI PLAN OBRANE OD POPLAVA
Državnim planom obrane od poplava („Narodne novine“, broj 84/10) uređene
su teritorijalne jedinice za obranu od poplava, stadiji obrane od poplava, mjere
14
Zoran Đuroković, Danko Biondić, Silvija Sitar
obrane od poplava, uključivo i preventivne mjere, nositelji obrane od poplava,
upravljanje obranom od poplava, sadržaj provedbenih planova obrane od poplava,
sustav za obavješćivanje i upozoravanje i sustav veza, te mjere za obranu od leda na
vodotocima.
Temeljem Državnog plana obrane od poplava na razini Republike Hrvatske kao
središnja ustrojbena jedinica Hrvatskih voda za upravljanje redovitom i izvanrednom
obranom od poplava ustrojen je Glavni centar obrane od poplava. U Glavnom centru
obrane od poplava osigurava se središnje upravljanje, glavna koordinacija, te se
uspostavlja sustav veza i obavješćivanja o stanjima u obrani od poplava. Glavni centar
obrane od poplava, sa sjedištem u Zagrebu, osigurava stručnu i tehničku potporu
glavnom rukovoditelju obrane od poplava, a u njegovom okviru djeluju i centri obrane
od poplava na razini šest sektora:
1. Mura i gornja Drava - Sektor „A“ sa sjedištem u Varaždinu
obuhvaća područja malih slivova „Plitvica - Bednja“, „Trnava“ i „Bistra“;
2. Dunav i donja Drava - Sektor „B“ sa sjedištem u Osijeku
obuhvaća područja malih slivova „Županijski kanal“, „Karašica - Vučica“, „Baranja“
i „Vuka“;
3. Gornja Sava - Sektor „C“ sa sjedištem u Zagrebu
obuhvaća područja malih slivova „Zagrebačko prisavlje“, „Krapina - Sutla“ i „Zelina
- Lonja“;
4. Srednja i donja Sava - Sektor „D“ sa sjedištem u Zagrebu
obuhvaća područja malih slivova „Kupa“, „Banovina“, „Lonja - Trebež“, „Česma
- Glogovnica“, „Ilova - Pakra“, „Subocka - Strug“, „Šumetlica - Crnac“, „Orljava Londža“, „Brodska posavina“ i „Biđ - Bosut“;
5. Slivovi Sjevernog Jadrana - Sektor „E“ sa sjedištem u Rijeci
obuhvaća područja malih slivova „Mirna - Dragonja“, „Raša - Boljunčica“,
„Kvarnersko primorje i otoci“, „Gorski kotar“, „Podvelebitsko primorje i otoci“ i
„Lika“;
6. Slivovi Južnog Jadrana - Sektor „F“ sa sjedištem u Splitu
obuhvaća područja malih slivova „Zrmanja - Zadarsko primorje“, „Krka - Šibensko
primorje“, „Cetina“, „Srednje dalmatinsko primorje i otoci“, „Vrljika“, „Matica“,
„Neretva - Korčula“ i „Dubrovačko primorje“.
Osim izrade Glavnog provedbenog plana obrane od poplava, Državnim planom obrane
od poplava utvrđena je i obveza izrade provedbenih planova obrane od poplava za 34
branjena područja, a kojima se utvrđuje operativno upravljanje rizicima od poplava i
neposredna provedba mjera obrane od poplava na terenu.
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
15
Slika 1. Prikaz sektora i granica
Slika 1. Prikaz sektora i granica
branjenih
područja
branjenih područja
Na temelju Državnog plana obrane od poplava Hrvatske vode donose Glavni
provedbeni plan obrane od poplava koji je dostupan na internetskim stranicama
Hrvatskih voda (http://www.voda.hr). Glavnim provedbenim planom utvrđeni su
tehnički i ostali elementi potrebni za upravljanje redovitom i izvanrednom obranom
od poplava na vodama I. reda, te sadrži:
- pregled teritorijalnih jedinica za izravnu provedbu mjera obrane od poplava
(uključujući broj i oznaku dionica i druge potrebne podatke) na branjenim
područjima po sektorima i pripadajućih zaštitnih vodnih građevina na kojima se
provode mjere obrane od poplava, odnosno mjere obrane od leda na vodotocima,
vodostaji pri kojima na pojedinoj dionici počinje pripremno stanje, redovita
odnosno izvanredna obrana od poplava i izvanredno stanje,
- kriterije obrane od leda na vodotocima,
- raspored rukovoditelja obrane od poplava i njihovih zamjenika iz Hrvatskih voda,
te pravnih osoba i njihovih rukovoditelja i zamjenika registriranih za provođenje
obrane od poplava, odnosno obranu od leda na vodotocima, kao i raspored
rukovoditelja obrane od poplava iz pravnih osoba koje upravljaju branama i
akumulacijama,
- obveze Državnog hidrometeorološkog zavoda u prikupljanju i dostavljanju
podataka, prognoza i upozorenja o hidrometeorološkim pojavama od značenja za
obranu od poplava,
- upute za izradu izvješća o provedenim mjerama obrane od poplava i
- kartografski prikaz granica branjenih područja.
16
Zoran Đuroković, Danko Biondić, Silvija Sitar
Za učinkovitu zaštitu od poplava neophodna je suradnja svih nadležnih tijela u sustavu
zaštite i spašavanja, uključujući jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave,
te Državnu upravu za zaštitu i spašavanje koja je prema Državnom planu obrane od
poplava nositelj temeljnih ovlasti na području zaštite od katastrofa i velikih nesreća,
uključujući i one koje nastaju uslijed poplava. Za organizaciju upravljanja u slučaju
katastrofa sve potrebne mjere provodi nadležna Državna uprava za zaštitu i spašavanje
sukladno odredbama Zakona o zaštiti i spašavanju („Narodne novine“, broj 174/04,
79/07, 38/09 i 127/10) i Plana zaštite i spašavanja na području Republike Hrvatske
(„Narodne novine“, broj 96/10).
5. PLAN UPRAVLJANJA RIZICIMA OD POPLAVA
Upravljanje rizicima od poplava podrazumijeva sveobuhvatan pristup smanjenju
vjerojatnosti pojave poplava i njihovih mogućih štetnih posljedica na stanovništvo,
gospodarstvo i okoliš, a koji objedinjuje elemente predostrožnosti, zaštite, pripravnosti
i hitnog djelovanja u slučaju nailaska velikih voda. Uz zaštitne mjere na vodotocima i
drugim vodama usmjerene na sprječavanje poplava, a koje su okosnica tradicionalnog
pristupa u upravljanju poplavama, naglasak se sve više stavlja na preventivno
djelovanje na poplavama ugroženim područjima i na njihovim slivovima, usmjereno
na smanjenje mogućih šteta u slučaju plavljenja nezaštićenih ili nedovoljno štićenih
površina.
Zakonom o vodama predviđeno je da se za svako vodno područje, a po potrebi i za
njegove dijelove izrađuju prethodne procjene rizika od poplava, koje obuhvaćaju:
1. karte (zemljovide) vodnog područja u odgovarajućem mjerilu, s unesenim
granicama vodnih područja podslivova i po potrebi, priobalnih područja s
prikazom topografije i korištenja zemljišta;
2. opis poplava iz prošlosti koje su imale znatnije štetne učinke na zdravlje ljudi, okoliš,
kulturnu baštinu i gospodarske djelatnosti i vjerojatnost pojave sličnih događaja u
budućnosti, koji bi mogli dovesti do sličnih štetnih posljedica;
3. procjenu potencijalnih štetnih posljedica budućih poplava za zdravlje ljudi, okoliš,
kulturnu baštinu i gospodarske djelatnosti, uzimajući u obzir, što je više moguće,
topografske, općenite hidrološke i geomorfološke značajke i položaj vodotoka,
uključujući poplavna područja i, uključujući poplavna područja kao prirodna
retencijska područja, učinkovitost postojećih građevina za obranu od poplava,
položaj naseljenih područja, položaj industrijskih zona, planove dugoročnog
razvoja te klimatske promjene na pojavu poplava.
Prethodne procjene rizika od poplava dosad su dovršene za značajan dio državnog
teritorija: Krapina, Česma, Ilova s Pakrom, Orljava i Kupa na slivu Save; Karašica Vučica na slivovima Drave i Dunava; Lika na primorsko - istarskim slivovima; Cetina,
Jadro i Žrnovnica, Imotsko - bekijsko polje, Zrmanja i Lički plato, Krka, Vransko
jezero i dio Ravnih kotara, Rastok, Vrgorsko polje i Baćinska jezera, te delta Neretve i
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
17
Konavosko polje na dalmatinskim slivovima.
Na temelju prethodnih procjena rizika od poplava, izradit će se karte opasnosti od
poplava i karte rizika od poplava za svako vodno područje, a po potrebi i za dijelove
vodnih područja i podslivove. Karte opasnosti od poplava (zemljovidi) će sadržavati
prikaze mogućnosti razvoja određenih poplavnih scenarija, a karte rizika od poplava
će sadržavati prikaze mogućih štetnih posljedica razvoja tih scenarija.
Za svako vodno područje i po potrebi za dijelove vodnih područja i podslivove, na
osnovi karata opasnosti i rizika od poplava izradit će se planovi upravljanja rizicima
od poplava, koji će sadržavati: ciljeve za upravljanje rizicima od poplava, mjere za
ostvarenje tih ciljeva, uključujući preventivne mjere, zaštitu, pripravnost, prognozu
poplava, te sustave za obavještavanje i upozoravanje.
Slika 2. Karte opasnosti za područje Dunava
u Republici Hrvatskoj
(DANUBE FLOODRISK projekt)
Slika 3. Karte rizika za područje Dunava u
Republici Hrvatskoj
(DANUBE FLOODRISK projekt)
Cjeloviti Plan upravljanja rizicima od poplava u Republici Hrvatskoj bit će izrađen do
kraja 2015. godine, kada će postati i sastavni dio Plana upravljanja vodnim područjima.
Plan upravljanja rizicima od poplava nakon toga će se kontinuirano revidirati i
novelirati u šestogodišnjim planskim ciklusima i bit će polazište za izradu operativnih
planova predviđenih Zakonom o vodama, osobito višegodišnjih programa gradnje i
godišnjih planova upravljanja vodama u dijelu koji se odnosi na uređenje vodotoka i
drugih voda, te zaštitu od štetnog djelovanja voda.
18
Zoran Đuroković, Danko Biondić, Silvija Sitar
6. VIŠEGODIŠNJI PROGRAM GRADNJE REGULACIJSKIH I ZAŠTITNIH VODNIH GRAĐEVINA I GRAĐEVINA ZA MELIORACIJE
Višegodišnji Program gradnje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina
za osnovnu melioracijsku odvodnju je operativni provedbeni program upravljanja
vodama u djelatnosti uređenja voda i zaštite od štetnog djelovanja voda. Sukladno
članku 37. Zakona o vodama izrađuju ga Hrvatske vode, a njime se utvrđuju
pojedinačni projekti, načini i razdoblja njihove provedbe, sudionici u provedbi, iznosi
ulaganja i izvori sredstava te red prvenstva u provedbi.
Višegodišnji programi gradnje izrađuju se sukladno Strategiji upravljanja vodama i
Planu upravljanja vodnim područjima, a nakon 2015. godine i u skladu s Planom
upravljanja rizicima od poplava u dijelu koji se odnosi na investicije u sustave zaštite
od štetnog djelovanja voda. Time se osigurava postupna usklađenost operativnih
programa sa strateškim opredjeljenjima u upravljanju vodama prihvaćenim na
državnoj razini i s preuzetim standardima Europske unije na području vodne politike,
osobito onima iz Okvirne direktive o vodama i Direktive o procjeni i upravljanju
poplavnim rizicima. Puna usklađenost planske dokumentacije za uređenje vodotoka
i drugih voda i zaštitu od štetnog djelovanja voda očekuje se nakon donošenja Plana
upravljanja rizicima od poplava 2015. godine.
Program će provoditi Hrvatske vode i predstavlja ključni dokument za utvrđivanje
i provedbu kapitalnih projekata zaštite od štetnog djelovanja voda, a njegova lista
prioritetnih projekata biti će izmijenjena, dopunjena i verificirana svake dvije godine,
te značajno revidirana svakih šest godina, naročito nakon donošenja Plana upravljanja
rizicima od poplava 2015. godine.
7. STRATEŠKI I FINANCIJSKI OKVIR ZAŠTITE OD ŠTETNOG
DJELOVANJA VODA
Strategijom upravljanja vodama („Narodne novine“, broj 91/08) je utvrđen strateški
cilj zaštite od štetnog djelovanja voda kojim se predviđa dostizanje funkcionalnosti
sustava zaštite od poplava do razine od oko 87% do kraja 2023. godine i do 100% do
kraja 2038. godine (postojeće stanje - 73% funkcionalnosti na vodama I. reda i 75%
funkcionalnosti na vodama II. reda). Cilj će se ostvariti postupnom provedbom radova
na sanaciji i rekonstrukciji objekata, te realizacijom razvojnih projekata. Polovica
predviđenih radova obavit će se u razdoblju do 2023. godine, a druga polovica u
razdoblju do 2038. godine. Procjena potrebnih ulaganja je sljedeća:
- za dovođenje postojećih sustava zaštite od štetnog djelovanja voda u funkcionalno
stanje (sanacije i rekonstrukcije) treba uložiti ukupno oko 7,7 milijardi kuna, od
čega oko 4,5 milijardi kuna u sustav voda I. reda i oko 3,2 milijarde kuna u sustav
voda II. reda; prosječno oko 250 milijuna kuna godišnje,
- za razvojne projekte sustava zaštite od štetnog djelovanja voda treba uložiti ukupno
oko 3,1 milijarde kuna, od čega oko 1,3 milijarde kuna u sustav voda I. reda i oko 1,8
milijarde kuna u sustav voda II. reda; prosječno oko 150 milijuna kuna godišnje,
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
19
- za potpuno dovođenje detaljne kanalske mreže u funkcionalno stanje treba uložiti
ukupno oko 1,4 milijarde kuna,
- za redovita održavanja postojećih zaštitnih sustava prema standardima treba ulagati
ukupno oko 915 milijuna kuna godišnje, od čega oko 391 milijun kuna u sustav
voda I. reda i oko 524 milijuna kuna u sustav voda II. reda.
Struktura potrebnih troškova ulaganja u regulacijske i zaštitne vodne sustave za
postizanje strateških ciljeva, pokazuje da omjer potrebnih ulaganja u održavanje, te
dovođenje sustava u funkcionalno stanje i njihov razvoj na godišnjoj razini iznosi oko
70% : 30%, čime se osigurava održivost u upravljanju rizicima od poplava.
Prema odredbama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“,
broj 153/09), za financiranje redovitih održavanja i razvojnih projekata zaštite od
štetnog djelovanja voda koriste se namjenska sredstva prikupljena vodnim doprinosom
i naknadom za uređenje voda, uz mogućnost sufinanciranja iz Državnog proračuna i
drugih domaćih i stranih izvora.
8. POPLAVE U 2010. GODINI
8.1. Ekstremne oborine
Meteorološki ekstremi na području uzvodnih zemalja zabilježeni tijekom 2010.
godine formirali su velike vode na području slivova Neretve, Save i Dunava, dok su
velike količine oborina na području Republike Hrvatske izazvale i formiranje velikih
voda njihovih pritoka u Republici Hrvatskoj. U navedenim slučajevima vodni valovi
su formirani u susjednoj Bosni i Hercegovini i Sloveniji, te uzvodnim podunavskim
zemljama (Njemačka, Austrija, Slovačka i Mađarska).
U nastavku su prikazani podaci o količinama oborina u Republici Hrvatskoj, koji
također ukazuju na povećanje količine oborina u odnosu na višegodišnje prosjeke.
Slika 4. Odstupanje oborina od višegodišnjeg
prosjeka, rujan 2010. godine (DHMZ)
Slika 5.Odstupanje oborina od višegodišnjeg
prosjeka, studeni 2010. godine (DHMZ)
20
Zoran Đuroković, Danko Biondić, Silvija Sitar
Na meteorološkoj stanici Zagreb - Maksimir, u rujnu 2010. godine zabilježene su
oborine od gotovo 190 mm što je dvostruko više od prosječnih oborina za rujan koje
iznose 86 mm. U isto vrijeme, na području Republike Slovenije također su zabilježene
oborine velikog intenziteta (Brnik 184 mm, Celje 218 mm i Novo Mesto 150 mm) što
je izazvalo formiranje velikog vodnog vala rijeke Save.
Uslijed velikih količina oborina i naglog topljenja snijega na području Bosne i
Hercegovine došlo je do formiranja velikog vodnog vala Neretve koji je ugrozio
područja gradova Metkovića i Opuzena. Također, na području grada Dubrovnika
dana 22. studenog 2010. godine u samo 12 sati palo je ukupno 158 mm kiše što je
izazvalo formiranje lokalnih bujica koje su osobito ugrozile područje Staroga grada.
Na pojedinim područjima Istočne Hrvatske u kratkom je razdoblju od nekoliko dana
palo više od 200 mm kiše po četvornom metru, a u pola godine na mnogim mjestima
i prosječna godišnja količina oborina. Ekstremne količine oborina uzrokovale su
nagli porast vodostaja i premašivanje do tada zabilježenim maksimalnih vodostaja
na desetak vodotoka (Orljava, Londža, Vrbova, Glogovica, Baranjska Karašica,
Vuka, Voćinka, Vojlovica, Vučica, …) što je imalo za posljedicu velike štete na
poljoprivrednim kulturama i ugrožavanje naseljenih mjesta.
Ovakvi događaji upućuju na scenarije sve češćih i izraženijih meteoroloških
i hidroloških ekstrema što pokazuju i analize ekstremnih pojava u globalnim
razmjerima. U zadnjih nekoliko godina često su se javljali događaji sličnog karaktera
pri čemu su negativne posljedice najčešće bile uspješno izbjegnute. Tako je primjerice
2006. godine na Dunavu zabilježen drugi, a 2010. godine treći po visini vrh vodenog
vala (najviši je zabilježen 1965. godine) od kada se provode sustavna mjerenja.
8.2. Provedba mjera obrane od poplava
Tijekom 2010. godine izvanredna stanja obrane od poplava proglašavana su na 23
vodotoka (Neretva, Lika, Sava, Orljava, Londža, Zapadni Lateralni Kanal Biđ polja,
Istočni lateralni kanal Jelas polje, Glogovica, Biđ, Poganovačko - Kravički kanal, potok
Karašica, Marjanac, Zdenačka Rijeka, Vuka, Našička rijeka, Gornja Jasenovica, potok
Travnik, Kanal Hatvan, potok Borza, Kanal Velika Osatina, Podgorački Dubovik).
Također tijekom 2010. godine na 18 vodotoka uspostavljane su izvanredne mjere
obrane od poplava (Kupa, Dunav, Vučica, Rijeka Karašica, Iskrica, Lapovac, Breznica,
Čađavica, Voćinska rijeka, Klokočevac, Krajina, Vučja Jama, Lonja, Strug, Česma,
Ilova, Krapina, Bistra). Osim toga na većini preostalih vodotoka u Republici Hrvatskoj
provodile su se i mjere redovne obrane od poplava (Drava, Mura, Sutla, Krka, Plitvica,
Bednja…). Na ukupnom području Republike Hrvatske mjere redovite i izvanredne
obrane od poplava provodile su se na svih šest sektora u ukupnom trajanju od 439
dana.
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
Slika 6. Karta županija ugroženih poplavom
u svibnju/lipnju 2010. godine
21
Slika 7. Karta županija ugroženih poplavom u
rujnu 2010. godine
Prema Zakonu o vodama i Državnom planu obrane od poplava, Hrvatske vode su kao
nositelj aktivnosti uz pomoć licenciranih tvrtki za radove u vodnom gospodarstvu
provodile mjere obrane od poplava. U slučaju potrebe i većeg stupnja ugroženosti
u skladu sa Protokolom o suradnji sa Državnom upravom za zaštitu i spašavanje i
Županijskim kriznim stožerima koordinirale su uključivanje postrojbi Hrvatske vojske,
Policije, te vatrogasnih jedinica, kao i jedinica civilne zaštite lokalnih samouprava.
U provedbi mjera obrane od poplava u 2010. godini sudjelovalo je 4.000 ljudi, od čega
500 djelatnika Hrvatskih voda, 1.500 radnika tvrtki licenciranih za radove u vodnom
gospodarstvu, 500 pripadnika Hrvatske vojske, 500 vatrogasaca, te oko 150 djelatnika
policijskih postrojbi i 850 pripadnika jedinica civilne zaštite i stanovnika ugroženih
naselja, kao i pripadnika Hrvatske gorske službe spašavanja i Crvenog križa.
Tijekom obrane od poplava dodatno je nadvišeno ili izgrađeno 50 km privremenih
nasipa. Ukupno je za potrebe obrane od poplava iskorišteno 810.000 vreća i utrošeno
60.000 m3 materijala (pijesak, šljunak, zemljani i kameni materijal). Ujedno, korišteni
su gotovo svi kapaciteti i mehanizacija licenciranih tvrtki za radove u vodnom
gospodarstvu, a po potrebi i komunalnih poduzeća i drugih tvrtki sa ugroženih
područja. Sveukupno korišteno je 200 bagera, 40 buldožera i 250 raznih drugih strojeva
za potrebe prijevoza i ugradnje materijala (kamiona, traktora, utovarivača…).
Također, tijekom obrane od poplava u gotovo neprekidnom radu za potrebe odvodnje
zaobalnih, te procjednih i poplavnih voda korišteno je 55 crpnih stanica, te dodatno
više od 60 mobilnih crpki većeg kapaciteta. Istovremeno se, prema mogućnostima,
provodila zaštita ljudi i imovine i na nebranjenim područjima.
ZAKLJUČAK
Učinkovita i održiva zaštita od poplava u posljednje vrijeme uslijed klimatskih
promjena postaje sve važnije pitanje u cijelom svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Usprkos
stoljetnoj tradiciji, naročito u djelatnosti zaštite od poplava i drugih oblika štetnog
djelovanja voda, vodno gospodarstvo u Republici Hrvatskoj danas se nalazi pred
velikim izazovom nužnog unaprjeđenja zaštite od poplava u uvjetima učestale pojave
ekstremno velikih voda na čitavom državnom teritoriju.
22
Zoran Đuroković, Danko Biondić, Silvija Sitar
Poplave 2002., 2006., 2009. i 2010. godine prouzročile su gubitke ljudskih života
i ogromne materijalne štete u većini podunavskih zemalja, ali zahvaljujući
funkcioniranju postojećeg hidrotehničkog sustava i organizaciji vodnoga gospodarstva,
te pravodobnim poduzimanjem mjera obrane od poplava i stručnim pristupom
u duhu stoljetne tradicije gospodarenja vodama na ovim prostorima izbjegnute su
ljudske žrtve. Na žalost, uslijed ekstremnih količina oborina štete na poljoprivrednim
površinama i u pojedinim naseljenim područjima, nisu se mogle izbjeći.
Uvažavajući hidrološke prilike i zemljopisni položaj Republike Hrvatske, probleme
zaštite od poplava i obrane od leda na velikim hrvatskim rijekama potrebno je rješavati
i u okvirima međunarodnih bilateralnih i multilateralnih sporazuma o suradnji na
slivovima prekograničnih vodotoka.
Koncepcija obrane od poplava u Republici Hrvatskoj, tradicionalno je temeljena na
obrambenim nasipima i širokim inundacijskim (poplavnim) područjima uz velike
vodotoke, što je ujedno doprinijelo očuvanju vlažnih i močvarnih područja i o vodi
ovisnih sustava. U cilju smanjenja rizika od poplava, potrebno je rekonstruirati i
dograditi sustave u nizinskim područjima, a na bujičnim vodotocima potrebno je
dograditi sustav obrane od poplava izgradnjom većeg broja akumulacija i retencija.
Istovremeno, potrebno je sustavno unaprijediti operativno upravljanje rizicima od
poplava, kao i neposrednu provedbu mjera obrane od poplava na ukupnom području
Republike Hrvatske.
LITERATURA
[1] Strategija upravljanja vodama („Narodne novine“, broj 91/08).
[2] Zakon o vodama („Narodne novine“, broj 153/09 i 130/11).
[3] Zakon o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“, broj 153/09).
[4] Državni plan obrane od poplava („Narodne novine“, broj 153/09).
[5] Pravilnik o granicama područja podslivova, malih slivova i sektora („Narodne
novine“, broj 97/10).
[6] Glavni provedbeni plan obrane od poplava (Hrvatske vode, srpanj 2011.
godine).
[7] Husarić, J., Đuroković, Z, Biondić, D., Obrdalj, M. (2011.): Zaštita od poplava u
Hrvatskoj, Zbornik radova 5. hrvatske konferencije o vodama - Hrvatske vode
pred izazovom klimatskih promjena (Uredništvo - Biondić, D., Holjević, D.,
Tropan, Lj.), Hrvatske vode, Zagreb, 39 - 51.
OKRUGLI STOL
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.
SUVREMENI PRISTUP ZAŠTITI OD ŠTETNOG
DJELOVANJA VODA
dr.sc. Danko Biondić, dipl.ing.građ. a,
dr.sc. Danko Holjević, dipl.ing.građ. b,
mr.sc. Sanja Barbalić, dipl.ing građ. c, Vesna Grizelj Šimić, dipl.ing.građ. d,
Darko Barbalić, dipl.ing.građ. e
SAŽETAK
Preuzimanjem europskog vodnog zakonodavstva u hrvatske propise nužno dolazi do
postupnih promjena u upravljanju vodama, pa tako i u djelatnosti zaštite od štetnog
djelovanja voda. Ne radi se ni o kakvim „revolucionarnim“ promjenama, nego samo
o osuvremenjavanju djelatnosti na način da sigurnost od poplava bude očuvana ili
unaprijeđena, ali da isto tako budu očuvani ili unaprijeđeni uvjeti zaštite vodenih i o
vodi ovisnih ekosustava. Kako bi se zacrtani ciljevi ostvarili, od ove se godine redoviti
radovi održavanja voda obavljaju uz poštivanje prethodno ishođenih uvjeta, mjera i
preporuka zaštite prirode, a u pripremi su planski i programski razvojni dokumenti:
Plan upravljanja rizicima od poplava i Višegodišnji program gradnje regulacijskih i
zaštitnih vodnih građevina i građevina za melioracije. Osim navedenog, sustavno se
provode i ostale mjere unapređenja stanja zaštite od poplava i drugih oblika štetnog
djelovanja voda definirane strateškim odrednicama iz Strategije upravljanja vodama
(„Narodne novine“, broj 91/08). U radu je dan informativni prikaz navedenih
aktivnosti, čija je provedba od iznimne važnosti za Republiku Hrvatsku sa ciljem da
se ostvari što bolja prilagodba posljedicama evidentnih klimatskih promjena koje
uzrokuju intenziviranje hidroloških ekstrema - poplava i suša, uz poštivanje uvjeta
zaštite prirodnih vrijednosti.
a
b
c
d
e
Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb 10.000, Republika Hrvatska, [email protected]
Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb 10.000, Republika Hrvatska, [email protected]
Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb 10.000, Republika Hrvatska, [email protected]
Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb 10.000, Republika Hrvatska, [email protected]
Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb 10.000, Republika Hrvatska, [email protected]
24
Danko Biondić, Danko Holjević, Sanja Barbalić, Vesna Grizelj Šimić, Darko Barbalić
KLJUČNE RIJEČI: Uvjeti, mjere i preporuke zaštite prirode za godišnje programe
održavanja voda; Plan upravljanja poplavnim rizicima; Višegodišnji program gradnje
regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za melioracije; Strategija
upravljanja vodama
1. UVOD
Sve učestalije i obilnije velike vode, ali istovremeno i sve učestalije i sušnije male vode
koje se posljednjih desetak godina javljaju na našim vodotocima nalažu sustavno
unapređivanje pripreme, organizacije i provedbe poslova preventivne, redovne i
izvanredne obrane od poplava, te intenziviranje aktivnosti na pripremi i provedbi
razvojnih projekata, ne samo dogradnje zaštitnih sustava, nego i revitalizacije
vodotoka, te razvoja višenamjenskih sustava uređenja i korištenja voda i zemljišta u
suradnji s drugim korisnicima. Zakonski okvir zaštite od štetnog djelovanja voda je
usklađen s pravnom stečevinom Europske unije, a strateške odrednice definirane su
Strategijom upravljanja vodama („Narodne novine“, broj 91/08), tako da su ostvarene
sve regulatorne pretpostavke za učinkovito obavljanje navedenih zadaća.
Za ovogodišnji program radova održavanja voda prvi su puta do sada od ministarstva
nadležnog za zaštitu prirode ishođeni uvjeti, mjere i preporuke zaštite prirode, čiji je
prijedlog izrađen kroz suradnju Hrvatskih voda i Državnog zavoda za zaštitu prirode.
Poštivanjem propisanih uvjeta, mjera i preporuka redoviti radovi održavanja voda
uvelike su osuvremenjeni, odnosno usklađeni su s potrebama zaštite vodenih i o
vodi ovisnih ekosustava. Uvjeti, mjere i preporuke zaštite prirode za program radova
održavanja voda sustavno će se iz godine u godinu unapređivati uvažavajući iskustva
s terena.
U tijeku je priprema Plana upravljanja poplavnim rizicima i Višegodišnjeg programa
gradnje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za melioracije, čijim će
donošenjem biti zaokružena sva potrebna planska i programska dokumentacija za
pripremu razvojnih projekata zaštite od štetnog djelovanja voda, za koje se očekuje da
će se dijelom financirati iz europskih fondova. Početkom sljedeće godine u suradnji
s nizozemskim, francuskim i austrijskim stručnjacima započinje Twinning projekt
„Izrada karata opasnosti od poplava i karata rizika od poplava“, čiji će rezultati uvelike
doprinijeti kakvoći tih dokumenata, a u tijeku je projekt „Meandar“ kojeg financira
Vlada Kraljevine Nizozemske, usmjeren na izradu smjernica za revitalizaciju vodotoka
prilagođenih hrvatskim uvjetima, a u čijoj realizaciji osim nizozemskih stručnjaka
sudjeluju stručnjaci Hrvatskih voda i Državnog zavoda za zaštitu prirode.
Cilj ovog rada je na sažeti način prikazati tekuće aktivnosti i glavne razvojne odrednice
za unapređenje stanja zaštite od štetnog djelovanja voda u Hrvatskoj.
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
25
2. UVJETI I MJERE ZAŠTITE PRIRODE ZA RADOVE ODRŽAVANJA
VODA
Na temelju odredbi članka 107. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 153/09
i 130/11), te odredbi članka 7. točka 25., članka 36. i članka 123., 124. i 125. Zakona
o zaštiti prirode („Narodne novine“, broj 70/05 i 139/08), Hrvatske vode su dužne
za godišnje programe radova održavanja voda provoditi postupke ocjene njihove
prihvatljivosti na ekološku mrežu i postupke ishođenja uvjeta i mjera zaštite prirode.
Objedinjeni postupak ocjene prihvatljivosti na ekološku mrežu i ishođenja uvjeta i
mjera zaštite prirode za godišnji program održavanja voda za 2012. godinu proveden
je na temelju stručne podloge koju su izradile Hrvatske vode.
Kako je sektor zaštite prirode imao određenih dilema u sagledavanju i razumijevanju
radova održavanja voda, održano je niz konzultativno-stručnih sastanaka predstavnika
Hrvatskih voda s predstavnicima sektora zaštite prirode, čime je osigurano rješavanje
većine spornih pitanja još tijekom izrade stručne podloge. U tom su procesu Hrvatske
vode davale određena pojašnjenja i tumačenja definicija pojedinih radova, dok su od
strane predstavnika sektora zaštite prirode predlagani uvjeti, mjere i preporuke zaštite
prirode za konkretne radove.
U cilju što kvalitetnijeg prikaza radova održavanja voda, Hrvatske vode su
standardizirale njihove opise tako da je izvršena njihova tipizacija koja se odnosi na
održavanja voda I. i II. reda, odnosno melioracijskih građevina I. i II. reda (u vrijeme
preventivne obrane od poplava, za vrijeme i/ili neposredno nakon poplava - hitne
intervencije), te je opisana njihova svrhovitost. Također, iz razloga bolje preglednosti
i uvida u pojedine lokacije radova po branjenim područjima, izvršeno je povezivanje
svake lokacije sa pripadajućim pozicijama programa radova korištenjem geodetskih
podloga odgovarajućeg mjerila.
Istovremeno je Državni zavod za zaštitu prirode izradio nacrt šifrarnika radova i
uvjeta, mjera i preporuka, koji je na početku bio polazni prijedlog, a koji je nastavno
prilagođavan konkretnim radovima, ovisno o lokaciji izvođenja rada i mogućnostima
provođenja uvjeta/mjere/preporuke na pojedinoj lokaciji.
Mjere, uvjeti i preporuke zaštite prirode koje su izdane od strane Ministarstva zaštite
okoliša i prirode u srpnju 2012. godine, temeljene su na mišljenju Državnog zavoda
za zaštitu prirode, a u sebi sadrže:
- popis generalnih uvjeta, mjera i preporuka zaštite prirode za Program radova
održavanja, raspoređenih po vrstama radova;
- konkretizaciju mjera, uvjeta i preporuka za svaki pojedinačni rad i pojedinačnu
lokaciju iz Programa;
- poveznice lokacija radova s odgovarajućim oznakama područja prema propisima
zaštite prirode - zaštićeno područje, područje ekološke mreže, prijedlog Natura
2000 (ili oznaka van područja), zajedno s informacijama o ciljevima očuvanja
prirode.
26
Danko Biondić, Danko Holjević, Sanja Barbalić, Vesna Grizelj Šimić, Darko Barbalić
Mjere su podijeljene u dvije skupine:
- mjere i uvjeti zaštite prirode koji se odnose na ukupnu biološku i krajobraznu
raznolikost;
- mjere i uvjeti zaštite prirode koji se odnose na ciljeve očuvanja područja ekološke
mreže,
i vrijede za čitavu državu, odnosno za sva branjena područja i za sve radove
održavanja.
Za dio radova i poslova održavanja u području ekološke mreže ili u području utjecaja
na ekološku mrežu, a čija provedba može imati značajan utjecaj na ciljeve očuvanja i
cjelovitost područja ekološke mreže, planirano je provesti posebne postupke vezane
za procjenu utjecaja na ekološku mrežu prema odgovarajućem propisu.
Planom upravljanja vodama za 2012. godinu predviđeni su radovi redovnog održavanja
voda na ukupno 3.055 lokacija, od kojih su za preko 95% ishođeni uvjeti i mjere
zaštite prirode, dok se za preostalih manje od 5% radova održavanja na području
ekološke mreže (ili na području koje na nju ima utjecaj) provodi ocjena prihvatljivosti
za ekološku mrežu (po posebnom postupku/postupcima po branjenom području).
Ishođenjem uvjeta, mjera i preporuka zaštite prirode i njihovom ugradnjom u Program
omogućena je provedba redovnih radova održavanja voda, bez postavljanja dodatnih
uvjeta i mjera od strane nadležnih županijskih ustanova odnosno drugih tijela. S
postupkom izdavanja uvjeta, mjera i preporuka, te prethodne suglasnosti upoznata je
i inspekcija zaštite prirode.
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
Tablica 1. Izvadak iz Uvjeta, mjera i preporuka zaštite prirode za pojedine vrste radova
održavanja voda
27
Danko Biondić, Danko Holjević, Sanja Barbalić, Vesna Grizelj Šimić, Darko Barbalić
Tablica 2. Izvadak iz Šifrarnika radova, mjera, uvjeta i preporuka
28
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
29
Slika 1. Naslovnica Uvjeta i mjera zaštite prirode za program radova održavanja u području
zaštite od štetnog djelovanja voda za 2012. godinu
30
Danko Biondić, Danko Holjević, Sanja Barbalić, Vesna Grizelj Šimić, Darko Barbalić
Zajedničkom pripremom i kasnijom provedbom postupka ocjene programskog
dokumenta, te ishođenjem uvjeta, mjera i preporuka zaštite prirode postignut je
značajan napredak u suradnji vodnoga gospodarstva i sektora zaštite prirode, što će
omogućiti unapređenje upravljanja vodama u državi sa ciljem postizanja primjerene
razine zaštite od štetnog djelovanja voda, uz poštivanje uvjeta i mjera zaštite prirode.
Praćenjem poštivanja uvjeta, mjera i preporuka zaštite prirode pri provedbi redovitog
programa održavanja voda u 2012. godini ocjenjivat će se uspješnost ostvarenja
zacrtanih ciljeva, a stečena iskustva će koristiti pri budućim unapređivanjima započetog
procesa. Provedba ishođenih uvjeta, mjera i preporuka će nakon „finog podešavanja”
u godinama koje slijede prerasti u standard i postati će sastavni dio Općih tehničkih
uvjeta za radove održavanja voda.
3. VIŠEGODIŠNJI PROGRAM GRADNJE REGULACIJSKIH
I ZAŠTITNIH VODNIH GRAĐEVINA I GRAĐEVINA ZA
MELIORACIJE ZA RAZDOBLJE OD 2013. DO 2017. GODINE
Višegodišnji program gradnje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina
za melioracije je operativni program u vodnogospodarskoj djelatnosti uređenja
vodotoka i drugih voda i zaštite od štetnog djelovanja voda propisan člankom 37.
Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 153/09 i 130/11). Programom se utvrđuju:
- pojedinačni projekti,
- način i razdoblje njihove provedbe,
- sudionici u provedbi,
- iznosi ulaganja i izvori sredstava,
- red prvenstva u provedbi,
- praćenje provedbe programa.
Zakonom je određeno da se višegodišnji programi gradnje izrađuju sukladno
Strategiji upravljanja vodama („Narodne novine“, broj 91/08) i Planu upravljanja
vodnim područjima, a nakon 2015. godine i u skladu s Planom upravljanja poplavnim
rizicima. Time se osigurava postupna usklađenost operativnih programa sa strateškim
odrednicama upravljanja vodama na državnoj razini i s preuzetim standardima
Europske unije na području vodne politike, osobito onima iz Okvirne direktive o
vodama i Direktive o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima.
Puna usklađenost planske dokumentacije za uređenje vodotoka i drugih voda i zaštitu
od štetnog djelovanja voda očekuje se po donošenju prvih planova upravljanja rizicima
od poplava, propisanih Direktivom o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima, a što
je preuzeto i u hrvatsko vodno zakonodavstvo. Nakon toga će se planovi upravljanja
poplavnim rizicima kontinuirano revidirati i novelirati u šestogodišnjim planskim
ciklusima. Oni će biti polazište za izradu operativnih programa i planova predviđenih
Zakonom o vodama, osobito višegodišnjih programa gradnje i godišnjih planova
upravljanja vodama u dijelu koji se odnosi na uređenje vodotoka i drugih voda, te
zaštitu od štetnog djelovanja voda. Višegodišnjim programom gradnje se utvrđuje
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
31
okvirni program kapitalnih ulaganja u uređenje vodotoka i drugih voda, zaštitu od
štetnog djelovanja voda, te revitalizaciju vodotoka.
Priprema prvog nacrta programa je u tijeku. Prvi korak je bila početna identifikacija
projekata s osnovnim podacima o zahvatima. Slijedilo je utvrđivanje prioriteta čijom
se realizacijom povećava razina zaštite od poplava na nedovoljno štićenim područjima.
Vrednovanje i svrstavanje svakog projekta u jednu od tri grupe prioriteta izvršeno
je prema 10 utvrđenih kriterija (koji procjenjuju značaj, višenamjenski karakter,
utjecaj projekta na stanovništvo, imovinu, infrastrukturu i okoliš, veličinu područja
zaštite, te stupanj dovršenosti sustava, kao i stupanj spremnosti za izvođenje, odnosno
raspoloživost tehničke dokumentacije), na način da su projekti sa najvećim brojem
bodova svrstani na početak popisa kao prioriteti (metoda težinskog razvrstavanja).
Program je ključni dokument za izbor i provedbu kapitalnih projekata zaštite od štetnog
djelovanja voda u razdoblju 2013. - 2017., a njegove buduće izmjene i dopune kako bi
bolje odgovarao novonastalim potrebama ili promijenjenim ulaznim pretpostavkama,
obavljati će se prema postupcima koji su također utvrđeni programom.
Stvarna dinamika realizacije projekata sigurno će, u većoj ili manjoj mjeri, odstupati
od procijenjene dinamike. Stoga je važno na vrijeme pokrenuti i dobro organizirati
odvijanje pripremnih aktivnosti za veći broj projekata, kako bi se izbjegli eventualni
zastoji u budućim investicijskim aktivnostima, uzrokovani nedostatkom pripremljenih
projekata. Samo tako se može ostvariti optimalno iskorištenje financijskih sredstava
iz namjenskih fondova vodnoga gospodarstva (izvorna sredstva) i drugih dostupnih
izvora kao što su državni proračun, fondovi Europske unije, razni domaći i strani
krediti, zajmovi i donacije.
Projekti se prema strukturi ulaganja razvrstavaju u tri razreda: (i) Izgradnja zaštitnih i
regulacijskih vodnih građevina i građevina za melioracije, (ii) Rekonstrukcija i sanacija
postojećih građevina u cilju poboljšanja funkcionalnosti sustava i (iii) Revitalizacija
vodnih površina.
Ukupni procijenjeni troškovi programa iznose oko 4,8 milijarde kuna, a procijenjeni
troškovi izgradnje u razdoblju 2013. - 2017. iznose oko 3,2 milijarde kuna.
Uspoređujući troškove procijenjene u okviru ovog programa i troškove procijenjene u
Strategiji upravljanja vodama („Narodne novine“, broj 91/08) zaključuje se da su ukupne
procijenjene potrebe na proporcionalno istoj razini, respektirajući dokumentima
sagledano razdoblje provedbe (Strategija 2010. - 2038., Program 2013. - 2017.).
Odstupanja u procjenama su jedino vidljiva u strukturi ulaganja gdje su programom
predviđena znatno veća razvojna ulaganja u sustave zaštite od poplava i revitalizacije,
dok su pri tome smanjena potrebna ulaganja u sanacije i rekonstrukcije.
Zbog ograničenih financijskih mogućnosti Hrvatskih voda, potrebno je identificirati i
uključiti sve moguće dodatne izvore financiranja i usmjeriti ih na ovaj program:
- odgovarajuće EU fondove,
- zajmove međunarodnih financijskih institucija (MFI) i
- raspoložive domaće izvore (Državni proračun, proračuni jedinica lokalne
samouprave i drugo).
32
Danko Biondić, Danko Holjević, Sanja Barbalić, Vesna Grizelj Šimić, Darko Barbalić
Obzirom da se radi o zaštitnim vodnim građevinama, uvjeti financiranja se trebaju
tražiti na tržištu investicijskih razvojnih kredita koji podrazumijevaju nižu kamatnu
stopu, duže razdoblje povrata zajma, poček prilagođen planiranom razdoblju izgradnje,
a dospijeće otplatnih rata/anuiteta prilagođeno dinamici i načinu prikupljanja
sredstava.
Predviđa se mogućnost korištenja sredstava kohezijskih i strukturnih fondova
Europske unije naročito za ulaganja u projekte revitalizacije. Stoga je posebnu pažnju
potrebno posvetiti pripremi i nominaciji takvih projekata.
U svrhu postizanja zacrtanih ciljeva zaštite od štetnog djelovanja voda, Strategijom
upravljanja vodama („Narodne novine“, broj 91/08) predviđen omjer ulaganja u
održavanje sustava i njihov razvoj na godišnjoj razini iznosi 70% : 30%. Imajući u vidu
uočenu potrebu za povećanim razvojnim ulaganjima u predstojećih 5 - 10 godina, taj
omjer bi se morao promijeniti u korist razvoja na minimalno 60% : 40%.
Programom su definirani kriteriji i učestalost praćenja njegove provedbe u cjelini,
kao i praćenja provedbe pojedinih projekata, te procedure njegovih izmjena i dopuna.
Ukupan broj i izbor kriterija i ocjene projekata može se prilagođavati potrebama
provedbe programa, kako bi se bolje opisali „novelirani - ažurirani“ ciljevi, odnosno
ciljevi koji su bolje prilagođeni višem stupnju realizacije programa. Prioritetna lista
treba bi biti revidirana svake 2 godine, odnosno značajno svakih 5 godina, a posebno
nakon konačne izrade plana upravljanja rizicima od poplava za oba vodna područja
u Republici Hrvatskoj.
Slika 2. Početna identifikacija projekata
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
33
Slika 3. Prostorni raspored projekata na području Republike Hrvatske po grupama prioriteta
- prikaz po sektorima
4. PRIPREMA PLANA UPRAVLJANJA RIZICIMA OD POPLAVA I
PROCJENA UTJECAJA RAZVOJNIH PROJEKATA ZAŠTITE OD
ŠTETNOG DJELOVANJA VODA NA VODE
Načelno gledano, prvi konkretan korak u upravljanju rizicima od poplava je utvrđivanje
područja na kojima je rizik od poplava neprihvatljivo visok i na koje treba usmjeriti
većinu aktivnosti na preventivnoj obrani od poplava. Sama ideja implicira potrebu
transparentnog odlučivanja što se smatra (ne)prihvatljivim rizikom od poplava,
odnosno naglašava da određivanje granice prihvatljivosti ovisi kako o financijskim
mogućnostima osiguranja zaštite od štetnog djelovanja voda, tako i o općoj društvenoj
percepciji o tome što je i u kojoj mjeri potrebno zaštititi od poplava. Obvezom
izrade Plana upravljanja rizicima od poplava u redovitim šestogodišnjim ciklusima
ostavljena je mogućnost postupnog usklađivanja ova dva principa uzimajući u obzir
i ograničenja i uvjete koje pred upravljanje vodama postavlja zahtjev za očuvanjem
dobrog stanja voda. Prema usuglašenim rokovima prvi Plan upravljanja rizicima
od poplava treba donijeti istovremeno sa sljedećim Planom upravljanja vodnim
područjima, odnosno do kraja 2015. godine i vrijediti će za razdoblje od 2016. do
2021. godine. Ova dva plana činiti će jedinstven planski paket kojim će se definirati
politika i okviri upravljanja vodama. Donošenjem prvog Plana upravljanja rizicima
od poplava utvrdit će se uloga sustava i građevina obrane od poplava u smanjenju
34
Danko Biondić, Danko Holjević, Sanja Barbalić, Vesna Grizelj Šimić, Darko Barbalić
rizika od poplava na prihvatljivu razinu, čime će se verificirati njihov značaj i uvažiti
njihov utjecaj na stanje voda (koji je u nekim slučajevima kao što su nizinske retencije
vrlo pozitivan) i na taj način uskladiti sa ciljevima zaštite vodnog okoliša propisanim
Zakonom o vodama („Narodne novine“, broj 153/09 i 130/11) i utvrđenim Planom
upravljanja vodnim područjima.
Usklađenje hrvatske s europskom vodnom regulativom donosi i određene novine u
dijelu koji se odnosi na pripremu i prihvaćanje razvojnih projekata, počevši od izrade
tehničke dokumentacije na razini pripreme za ishođenje lokacijske / građevinske
dozvole. Naime, uz obvezu sagledavanja utjecaja razvojnog projekta na okoliš /
prirodu u cjelini, zahtijeva se i eksplicitna i detaljna valorizacija utjecaja građevina na
promjenu stanja voda, i to kako na stanje dijela vodotoka (vodnog tijela) na kome se
građevina nalazi tako i na stanje voda nizvodno i uzvodno. Pri tome treba ocijeniti
utjecaj izgradnje na sve elemente na osnovi kojih se utvrđuje stanje voda i koji
uključuju: fizikalno-kemijske i kemijske, hidrološke i morfološke, te konačno biološke
karakteristike voda. Naime, pod dobrim i poželjnim stanjem voda podrazumijeva se
prirodno stanje voda, a pogoršanje prirodnog stanja voda u načelu nije dopušteno.
Ukoliko se ljudskim djelovanjem pogorša bilo koja karakteristika voda, odnosno
element stanja voda, smatra se da je narušeno i stanje voda u cjelini, a ukoliko su
utjecaji antropogenog djelovanja takvi da mijenjaju strukturu ili ugrožavaju zdravlje
ekosustava smatra se da je riječ o bitnim promjenama odnosno da je riječ o pogoršanju
stanja. U većini slučajeva, građevine za uređenje vodotoka ili zaštitu od štetnog
djelovanja voda upravo imaju za cilj promjenu određenih, s antropocentričnog
stajališta, „nepovoljnih“ hidroloških ili morfoloških karakteristika vodotoka i samim
tim njihovom izgradnjom se mijenja stanje voda. Prema novim propisima, za takve
promjene ukoliko se pokaže da su neophodne i opravdane treba provesti dodatni
postupak kroz koji se:
- identificiraju svi negativni utjecaji,
- određuju dionici koji zbog zahvata imaju koristi i dionici koji zbog zahvata mogu
pretrpjeti štetu,
- utvrđuju poželjne karakteristike „novog“, „do-prirodnog“ odnosno „znatno
promijenjenog“ stanja,
- utvrđuje program mjera koji ima slijedeće ciljeve: minimiziranje eventualnih
negativnih utjecaja, kompenzaciju preostalih negativnih utjecaja i održanje
poželjnih karakteristika novog stanja, te konačno
- navedena promjena uvodi se u Plan upravljanja vodnim područjima koji upravljanje
vodama na takvoj dionici vodotoka mora prilagoditi novonastalim uvjetima
promatrajući kumulativne efekte promjena na vodotoku.
S obzirom na to da je potrebno identificirati dionike i njihove uloge, podrazumijeva se
provedba postupka uz konzultacije s javnošću. Objedinjavanje navedenog postupka
s postupkom utvrđivanja utjecaja zahvata na okoliš / prirodu koji uključuje obvezu
konzultiranja javnosti čini se dobrim rješenjem, bitno učinkovitijim nego provedbe
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
35
odvojenih postupaka. Prijedlog trebaju realizirati ministarstva nadležna za vode
i okoliš dopunama propisa kojima se uređuje pitanje procjene utjecaja zahvata na
okoliš / prirodu.
ZAKLJUČAK
Provedbom novog okolišnog zakonodavstva redoviti radovi održavanja voda i razvojni
projekti uređenja voda usklađuju se s uvjetima zaštite okoliša i prirode. To nipošto
ne znači da se oni onemogućavaju, nego naprotiv oni se itekako potiču ukoliko se
studijskom dokumentacijom dokaže njihova opravdanost i ukoliko se eventualni
nepovoljni utjecaji na okoliš i prirodu mogu minimizirati provedbom odgovarajućih
kompenzacijskih mjera. Time se pred investitore, planere i projektante zaštitnih
sustava postavljaju novi izazovi na koje moraju biti spremni odgovoriti.
Poslove preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava uz poštivanje propisanih
uvjeta, mjera i preporuka zaštite prirode, na terenu obavljaju i ubuduće trebaju
obavljati isključivo certificirane tvrtke koje su za takve poslove opremljene i koje u
tome imaju iskustva, jer bi u protivnom moguće posljedice sigurno bile negativne.
Europskom praksom u upravljanju vodama potiče se razvitak obnovljivih izvora
energije, vodnih putova i sustava navodnjavanja, a naročito višenamjenskih sustava
uređenja i korištenja voda i zemljišta. U Hrvatskoj je tijekom proteklih dvadesetak
godina zbog različitih prioriteta i financijskih mogućnosti pojedinih korisnika voda i
zemljišta zanemaren razvoj takvih sustava. Mnogi ranije pripremani projekti završili
su „u ladicama“ i čekali su „bolje dane“. „Bolji dani“ sigurno predstoje, jer je za
hrvatsko gospodarstvo neodrživo da se uz značajne vodne resurse uvoze električna
energija i hrana i da su nam vodni putovi nedovoljno uređeni. Jasno je da sve planirane
aktivnosti treba obavljati uz najviše standarde zaštite prirode i okoliša, sada propisane
i našim zakonodavstvom.
LITERATURA
[1] Zakon o vodama („Narodne novine“, broj 153/09 i 130/11).
[2] Zakon o zaštiti prirode („Narodne novine“, broj 70/05 i 139/08).
[3] Strategija upravljanja vodama („Narodne novine“, broj 91/08).
[4] Nacrt Plana upravljanja vodnim područjima, Hrvatske vode, 2010.
36
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
OKRUGLI STOL
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.
ULOGA I ZADACI VODNOGOSPODARSKIH
TRGOVAČKIH DRUŠTAVA U PREVENTIVNOJ,
REDOVNOJ I IZVANREDNOJ OBRANI OD
POPLAVA
Ivan Iličić, dipl.ing.građ. a
SAŽETAK
U članku se daje pregled razvoja zaštite od štetnog djelovanja voda u Republici
Hrvatskoj, te uloga i zadaci vodnogospodarskih trgovačkih društava u preventivnoj,
redovnoj i izvanrednoj obrani od poplava. Također se daje prikaz sadašnjeg
stanja kao posljedice važećeg Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 153/09 i
130/11), kao i opasnosti koje takvo stanje implicira po sigurnost građana, prirode i
materijalnih dobara. U cilju svođenja rizika od negativnih posljedica na minimum,
koje mogu izazvati veće poplave, daje se pregled uvjeta koje moraju zadovoljavati
vodnogospodarska društva kao sastavni dio Državnog plana obrane od poplava
(„Narodne novine“, broj 84/10). Iz stanja u toj djelatnosti u nekim članicama Europske
unije, koje su prije desetak godina u zaštitu od štetnog djelovanja voda uvele pravila
rudimentarnog tržišnog nadmetanja i time iz aktivne obrane od poplava prešle na
pasivnu obranu od poplava, Republika Hrvatska mora izvući zaključke, te svoj aktivni
pristup obrani od poplava još više unaprijediti, kako bi svoje građane poštedjela od
gubitka ljudskih života, devastacije prostora i ekonomskih gubitaka.
KLJUČNE RIJEČI: Preventivna, redovna i izvanredna obrana od poplava;
Vodnogospodarska trgovačka društva; Državni plan obrane od poplava; Zakon o
vodama; Pasivna obrana od poplava; Aktivna obrana od poplava
a
Gospodarsko interesno udruženje vodnogospodarskih trgovačkih društava, Avenija Marina Držića 4, Zagreb
10.000, Republika Hrvatska, [email protected]
38
Ivan Iličić
1. UVOD
Organizirani radovi na preventivnoj, redovnoj i izvanrednoj obrani od poplava na
pojedinim područjima Republike Hrvatske datiraju od polovine devetnaestoga
stoljeća. Međutim, sustavna zaštita od štetnog djelovanja voda pokrenuta je poslije
katastrofalnih poplava ranih šezdesetih godina prošlog stoljeća. Kako bi se ubuduće
izbjegle ljudske žrtve, katastrofalni materijalni gubici i devastacija prirode, kao
i dugotrajni oporavak poplavama pogođenih područja, prišlo se je sustavnom
tehničkom i kadrovskom opremanju Hrvatske vodoprivrede.
Cilj je bio da se rekonstrukcijom starih i izgradnjom novih zaštitnih vodnih građevina,
te njihovim redovitim održavanjem, a time i osiguranjem maksimalne protočnosti
zaštiti stanovništvo, gospodarstvo, infrastruktura i okoliš.
Početkom devedesetih godina za vrijeme Domovinskog rata, ukazala se potreba
uzrokovana smanjenjem prihoda namijenjenih provedbi zaštite od štetnog djelovanja
voda (preventivna obrana od poplava), da se smanje fiksni troškovi kroz smanjenje
broja zaposlenih, kako bi što više sredstava bilo raspoloživo za neophodno održavanje
tzv. državnih voda (danas vodotoci prvog reda i međudržavni vodotoci). Zbog toga,
a djelomično i zbog zahtjeva za restrukturiranjem javnih poduzeća, provedena je
reorganizacija kojom su iz Hrvatskih voda izdvojene sve „proizvodne“ djelatnosti
(projektiranje i operativa) i formirana su lokalna javna vodoprivredna poduzeća
koja su predana u vlasništvo lokalnoj samoupravi, dok su u Hrvatskoj vodoprivredi
(statusno Ustanovi) ostali samo kadrovi neophodni za upravljanje vodama. Ta javna
vodoprivredna poduzeća prikupljala su naknadu za uređenje lokalnih vodotoka
(danas vodotoci drugog reda) kojom su pokrivala troškove preventivne, redovne i
izvanredne obrane od poplava, dok su za iste poslove na državnim vodama sklapala sa
Hrvatskom vodoprivredom ugovore po cjeniku izrađenom na temelju tržišnih cijena,
čiju je izradu Hrvatska vodoprivreda povjerila nezavisnoj stručnoj ustanovi.
Hrvatska vodoprivreda je vršila nadzor nad radovima, kako na državnim, tako i na
lokalnim vodotocima. Lokalna samouprava je kao vlasnik upravljala tim poduzećima,
te odobravala plan zaštite od štetnog djelovanja voda na svom području, a na prijedlog
svojih javnih vodoprivrednih poduzeća. Već nakon nekoliko godina, uočeno je, da se
kod izrade plana javna vodoprivredna poduzeća više rukovode logikom i potrebama
poduzeća nego potrebama preventivne obrane od poplava (nedostatak sredstava za
cjelovito održavanje sustava). Na taj se način došlo do prijetnji na područjima manjih,
teže pristupačnih zaštitnih objekata (uglavnom vodotoka izrazito bujičnog karaktera),
što je rezultiralo poplavama, na sreću s relativno manjim štetama.
Zakonom o vodama s kraja 1995. godine, naprijed navedeni nedostaci na preventivnoj
obrani od poplava rješavaju se na način da se agenciji, sada nazvanoj Hrvatske vode,
daju ovlasti za prikupljanje svih vrsta naknada potrebnih za vodnogospodarsku
djelatnost, a čija je dužnost izrada planova, prema prioritetima, tj. ugroženosti
zaštitnih objekata, za zaštitu od štetnog djelovanja voda, te da ugovaraju realizaciju
s trgovačkim društvima koja ispunjavaju posebne uvjete propisane Zakonom i na
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
39
temelju njega pobliže određene pravilnikom (vodnogospodarska trgovačka društva).
Istim Zakonom o vodama se nalaže jedinicama lokalne samouprave da u određenom
roku privatiziraju svoja javna vodoprivredna poduzeća, kako bi se u tom segmentu,
po uzoru na neke članice Europske unije, a po glavnom načelu globalizacije i u tom
segmentu uvelo tržišno nadmetanje.
2. ZADACI VODNOGOSPODARSKIH TRGOVAČKIH DRUŠTAVA
U PREVENTIVNOJ, REDOVNOJ I IZVANREDNOJ OBRANI OD
POPLAVA
Vodnogospodarska trgovačka društva, koja su ugovorna strana u provođenju zaštite
od štetnog djelovanja voda, tj. u provođenju preventivne, redovne i izvanredne obrane
od poplava imaju i obvezu ljudima i opremom popuniti sustav propisan Državnim
planom obrane od poplava, kojeg donosi Vlada Republike Hrvatske, te su integralni
dio istog. U cilju što svrhovitije obrane od poplava, a time i smanjenja rizika ona su,
između ostalog dužna:
1. Kvalitetno održavati objekte u sustavu zaštite od štetnog djelovanja voda, kao
prevenciju od poplava, uzimajući u obzir razorno djelovanje vode kojem su ti
objekti izloženi, kako bi se očuvala njihova stabilnost i funkcionalnost u svrhu
maksimalne protočnosti sustava.
2. Obavještavati Hrvatske vode o svim uočenim nedostacima sustava i oštećenjima
zaštitnih vodnih građevina, te davati prijedloge za njihovo uklanjanje i/ili
sanaciju.
3. Kada je to propisano Državnim planom obrane od poplave, obavljati dežurstvo,
sanirati oštećenja, osiguravati protočnost kanala i vodotoka, uklanjajući čepove,
tj. sprečavajući njihovo formiranje, te o svemu trenutno izvještavati nadležnog
rukovoditelja obrane od poplava.
4. Prema nalogu rukovoditelja obrane od poplava promptno izvesti zahvate za
otklanjanje ili ublažavanje poplave kod ekstremno velikih protoka, koji nisu mogli
biti predviđeni kao što su izrada zečjih nasipa, saniranje prodora, probijanje ispusta
u svrhu rasterećenja sustava itd.
Osim naprijed navedenog, kod vodotoka izrazito bujičnog karaktera, ovisno o sastavu
tla sliva vodotoka, za manje od 24 sata može doći do potrebe za izvanrednom obranom
od poplave. U takvim slučajevima vodnogospodarsko trgovačko društvo dužno je
odmah pristupiti mjerama predviđenim planom obrane od poplava, osiguravajući
stanovništvo, ljude u prometu i imovinu, ujedno odmah obavještavajući nadležnog
rukovoditelja obrane od poplava, lokalni 112, policijsku postaju i županijsku upravu
za ceste. To je glavni razlog, uz naprijed navedeno, da vodnogospodarsko trgovačko
društvo mora imati stalno zaposlene djelatnike sa iskustvom na tim poslovima sa
stalnim prebivalištem na branjenom području.
40
Ivan Iličić
3. SADAŠNJE STANJE
Sada važećim Zakon o vodama, koji je stupio na snagu 14. siječnja 2010. godine,
člankom 116., propisuje se da (cit.) „Provedbu preventivne, redovne i izvanredne
obrane od poplava, Hrvatske vode ustupaju ponuditelju na branjenom području
primjenom propisa o javnoj nabavi. Okvirni sporazum o nabavi sklapa se za razdoblje
od 4 godine“, iako su člankom 115. Stavak 4. ti radovi proglašeni hitnom službom.
Hrvatske vode su krajem 2010. godine raspisale javni natječaj za sva branjena
područja u Republici Hrvatskoj. Tek nakon više od 18 mjeseci skopljeni su okvirni
sporazumi na svim branjenim područjima. Sreća je što posljednjih 18 mjeseci traje
neočekivani sušni period, pa nije bilo prijetnje od poplava. Ipak, rizici od negativnih
posljedica možebitnih budućih poplava su povećani nedovoljnim opsegom radova na
preventivnoj obrani od poplava na nekim branjenim područjima. Rizici od negativnih
posljedica budućih poplava se vremenom povećavaju iz sljedećih razloga:
- Nemogućnost donošenja Državnog plana obrane od poplava, zbog toga jer se
unaprijed ne može znati rezultat natječaja kao i vrijeme završetka natječaja,
- Niža ponudbena cijena postiže se ugrađivanjem nekvalitetnog materijala i
sniženjem cijene rada. Niža cijena rada postiže se potpunom zaposlenošću radne
snage, što znači da broj zaposlenih ovisi o količini ugovorenog posla, zapošljavanjem
nekvalificirane jeftine radne snage (što će se dogoditi ulaskom Republike Hrvatske
u Europsku uniju), ili radom u sivoj zoni. Kako vodnogospodarska trgovačka
društva imaju obvezu i mobilizacije, tj. ne napuštanja branjenog područja (osim
kad to rukovoditelj obrane od poplave ne naloži) u količini radne snage i strojeva
kako to propisuje Pravilnik, to su prisiljeni punu zaposlenost tražiti unutar svog
branjenog područja,
- Izostanak ulaganja u kadrove i strojeve, zbog nesigurnosti dobivanja posla po
isteku okvirnog sporazuma. Napominjemo da je veći dio strojeva specifičan i da
je za njihovu amortizaciju (zbog opsega radova) potreban period ne manji od 10
godina,
- Nemogućnost točnog određivanja vrste i količine radova. Preventivna, redovna i
izvanredna obrana od poplava je jako podložna klimatskim utjecajima u određenom
periodu, te je čak za godišnje ugovore teško odrediti vrstu i količinu radova, a da
se troškovnik iz tendera ne probije, što je nedopustivo prema propisima o javnoj
nabavi.
Očito je da ugovaranje radova na preventivnoj, redovnoj i izvanrednoj obrani od
poplava na taj način, vrlo vjerojatno može rezultirati tzv. rizičnim ulaganjima, što je
nedopustivo jer se radi o javnim sredstvima zakonom određene namjene.
Zoran primjer slijepe primjene golog tržišnog nadmetanja su neke zemlje Europske
unije, koje su u posljednjih 20-tak godina na taj način sustavno uništile taj segment
vodnoga gospodarstva. Pošto su dosad platile visoku cijenu u ljudskim životima i
materijalnim dobrima, postoje naznake da će ubuduće promijeniti pristup i način
zaštite od štetnog djelovanja voda. Međutim, lakše je sustav uništiti nego uspostaviti.
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
41
4. KAKO DALJE
Dosadašnje iskustvo na provedbi preventivne, redovne i izvanredne obrane od
poplava determinira uvjete koji moraju biti zadovoljeni kako bi se rizici od negativnih
posljedica koje uzrokuju poplave sveli na najmanju moguću mjeru. Ti uvjeti su:
1. Pravna osoba koja vrši preventivnu, redovnu i izvanrednu obranu od poplava
mora posjedovati određenu količinu i vrstu tehničke opreme koja se utvrđuje
prema veličini i hidrotehničkim karakteristikama branjenog područja, a propisuje
pravilnikom za svako branjeno područje.
2. Pravna osoba koja vrši preventivnu, redovnu i izvanrednu obranu od poplava mora
imati u stalnom radnom odnosu zaposlene kadrove kojih se broj i kvalifikacijska
struktura određuje veličinom i hidrotehničkim karakteristikama branjenog
područja, a propisuje pravilnikom za svako branjeno područje.
3. Naprijed navedeni kadrovi moraju imati stalno boravište na branjenom području
(odgovornost za izvedene radove, poznavanje sustava i stanja vodozaštitnih
objekata, vlastita ugroženost od poplava, te mogućnost brzog djelovanja).
4. Pravna osoba sa kadrovima i opremom u količini propisanoj pravilnikom ne smije
napuštati branjeno područje, te mora biti spremna djelovati u svako doba dana i
noći, sve kalendarske dane.
5. Pravna osoba mora imati rukovodeće kadrove sa iskustvom na izvedbi i održavanju
vodnih građevina.
6. Na svakom branjenom području u preventivnoj, redovnoj i izvanrednoj obrani od
poplava djeluje po jedna pravna osoba, kako se ne bi narušila odgovornost.
Međutim, kako bi se primjenio princip slobodnog pristupa obavljanju radova na
preventivnoj, redovnoj i izvanrednoj obrani od poplava pod jednakim uvjetima
svim zainteresiranima, koji ispunjavaju uvjete naprijed navedene u točkama 1. do 6.,
potrebno je pravnu osobu kojoj bi bili povjereni predmetni radovi odabrati provedbom
javnog natječaja u upravnom postupku, gdje bi glavni kriteriji za odabir bili stručna i
tehnička opremljenost ponuditelja, tj. sigurnost da će ti radovi biti kvalitetno izvedeni.
Tako odabrana pravna osoba ugovarala bi izvedbu tih radova sa Hrvatskim vodama
kroz period od 10 godina sa cijenama iz cjenika vodnih radova, kojeg izrađuju
Hrvatske vode uz prethodno mišljenje strukovne udruge inženjera graditeljstva na
državnoj razini osnovane posebnim zakonom. Kako u budućnosti možemo očekivati
sve veće ekstreme uslijed klimatskih promjena, to se rizici od neželjenih posljedica
mogu svesti na najmanju mjeru samo ako sudionici u radovima preventivne, redovne
i izvanredne obrane od poplava rade kvalitetno uz minimalnu dobit.
Svaka mala ušteda za naručitelja koja bi mogla dovesti pravnu osobu u gubitak,
rezultirala bi višestruko većim štetama za Državni proračun (izravne štete od poplava,
prekid privrednih aktivnosti na pogođenom području, ekološku katastrofu itd.). Da ne
govorimo o uvlačenju sive ekonomije u vodno gospodarstvo . Kao dokaz o pogodnosti
za sivu ekonomiju na ovim poslovima su televizijske reportaže sa pogođenih područja,
42
Ivan Iličić
gdje se vrlo rijetko vide djelatnici vodnogospodarskih trgovačkih društava, jer rade na
teško dostupnim mjestima pri aktivnoj obrani od poplava, a pri preventivnoj obrani
od poplava radna mjesta su im uglavnom izvan prometnica.
ZAKLJUČAK
Republika Hrvatska mora izvući određene zaključke iz iskustva zemalja koje su
početkom 90-tih godina prošlog stoljeća uvele princip tržišnog nadmetanja, što je
za posljedicu imalo nestanak klasičnih vodnogospodarskih entiteta, a posljedično
tome i nestanak kadrova izvježbanih za rad u vodi (tj. na preventivnoj, redovnoj i
izvanrednoj obrani od poplava). To je naročito uočljivo kod bujica, koje zbog svoje
teške dostupnosti i relativno male količine radova nisu interesantne za tržište, tako da
je izostalo njihovo uređivanje, što za posljedicu ima gubitak mnogih života i veliku
materijalnu štetu (primjerice Italija). Isto se događa kod dugotrajnih poplava kada se
urušavaju nasipi (Njemačka, Češka...), a nema odgovornih za njihovu kvalitetu, jer su
pojedine dionice radile pravne osobe, koje su po obavljenom poslu nestale.
Na taj su način pojedine zemlje prešle sa aktivne na pasivnu obranu od poplava.
Tu, pasivnu obranu od poplava vrše pripadnici civilne zaštite, vojske, vatrogasaca i
slično koji nemaju iskustvo u tim radovima, te se događaju stvari kao pravovremeno
neprepoznavanje narušene stabilnosti vodozaštitnih građevina, loša izrada zečjih
nasipa itd. To sve dovodi do velikih opasnosti po stanovništvo, prirodu, ekonomiju i
slijedno tome utječe na standard i kvalitetu života stanovnika jedne države. Prvenstveno
treba nastojati da do poplava ne dođe, a ako se one ipak dogode (viša sila), da budu što
manje, kako bi posljedice ostale u podnošljivim okvirima.
Zbog toga, Republika Hrvatska mora i nadalje imati aktivni pristup obrani od poplava
nastojeći što više poboljšati sustav (koji je jedan od najučinkovitijih u Europi). Kako je
zaštita od štetnog djelovanja voda, a time i preventivna, redovna i izvanredna obrana
od poplava dio unutarnje sigurnosti jedne zemlje, to nije uvođenje golog tržišnog
nadmetanja u tu djelatnost imperativ koji bi pred Republiku Hrvatsku postavljao bilo
tko, a najmanje Europska unija. Kao dokaz tome je različito rješavanje tog problema
među članicama Europske unije.
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
43
LITERATURA
[1] Zakon o vodama („Narodne novine“, broj 153/09 i 130/11)
[2] Državni plan obrane od poplava („Narodne novine“, broj 84/10)
[3] Pravilnik o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti vodoistražnih radova
i drugih hidrogeoloških radova, preventivne, redovne i izvanredne obrane od
poplava, te upravljanja detaljnim građevinama za melioracijsku odvodnju i
vodnim građevinama za navodnjavanje („Narodne novine“, broj 83/10)
44
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
OKRUGLI STOL
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.
ULOGA I ZNAČENJE DRŽAVNOG
HIDROMETEOROLOŠKOG ZAVODA U OBRANI
OD POPLAVA
Borivoj Terek dipl. ing. a, Krunoslav Mikec dipl. ing. b,
dr.sc. Krešo Pandžić c, dr. sc. Vlasta Tutiš d
SAŽETAK
Kako bi se umanjili negativni učinci, te općenito smanjile štete koje se javljaju uslijed
poplava i/ili bujica, u Hrvatskoj je razrađen cjelovit sustav obrane od poplava. Taj
sustav obuhvaća kako preliminarna planiranja, formalno zaokružena i kroz zakonsku
regulativu, tako i radnje neposredne fizičke zaštite od poplava. U ovakvom sustavu
Državni hidrometeorološki zavod, kao ustanova koja prikuplja, distribuira i analizira
hidrološke i meteorološke podatke, svakako ima specifičnu ulogu. Mjerenjem
protoka i praćenjem vodostaja na vodotocima, mjerenjem i analizom meteoroloških
podataka, te izradom i dostavljanjem vremenskih prognoza i upozorenja, Državni
hidrometeorološki zavod nalazi svoje mjesto kako u dijelu studijskih i analitičkih
aktivnosti usmjerenih ka prevenciji mogućih poplavnih stanja, tako i u neposrednom
praćenju hidroloških i meteoroloških parametara, u realnim, poplavnim situacijama.
Tekst daje prikaz usluga koje Državni hidrometeorološki zavod provodi i razvija u
smislu prvencije i praćenja poplavnih stanja. Jednako tako u tekstu se navode i usluge
koje se tek trebaju razviti kako bi doprinos Državnog hidrometeorološkog zavoda u
cjelokupnom sustavu obrane od poplava bio još učinkovitiji.
KLJUČNE RIJEČI: Poplava; Obrana; Hidrologija; Meteorologija; Podaci; Prognoze
a
b
c
d
Državni hidrometeorološki zavod, Grič 3, Zagreb 10.000, Republika Hrvatska, [email protected]
Državni hidrometeorološki zavod, Grič 3, Zagreb 10.000, Republika Hrvatska, [email protected]
Državni hidrometeorološki zavod, Grič 3, Zagreb 10.000, Republika Hrvatska, [email protected]
Državni hidrometeorološki zavod, Grič 3, Zagreb 10.000, Republika Hrvatska, [email protected]
46
Borivoj Terek, Krunoslav Mikec, Krešo Pandžić, Vlasta Tutiš
1. UVOD
Na svijetu ne postoji mnogo zemalja veličine Hrvatske koje su, na takvom, relativno
malenom prostoru, toliko izložene raznolikim vremenskim uvjetima kakvi se javljaju u
nas. Tijekom svake godine Hrvatska se suočava kako s ekstremno visokim vrijednostima
temperature zraka, tako i s ekstremnim hladnoćama, s vjetrovima olujne ili orkanske
snage, s poplavama, bujicama ali i sa sušom. Mnoge gospodarske aktivnosti ovise
o vremenu, a najvažnije među njima su svakako poljoprivreda, energetika, promet,
građevinarstvo i turizam. Procjenjuje se da gotovo 40 posto hrvatskog gospodarstva
bitno ovisi o vremenskim prilikama. Ekstremne vremenske prilike u pravilu rezultiraju
velikim materijalnim štetama, te visokim izravnim i posrednim troškovima. Ukupne
štete, kao posljedica ekstremnih vremenskih uvjeta, iz godine u godinu variraju te
mogu dosezati i preko milijardu kuna (Brewster, K. A i drugi, 2009), ali je struktura
šteta uglavnom uvijek ista. Najveće štete su u pravilu posljedica dugotrajnih suša. U
ukupnom iznosu šteta uzrokovanih vremenskim nepogodama, udio šteta uslijed suše
premašuje vrijednost od 65 posto. Na drugom mjestu su štete nastale zbog tuče, koje
dosižu iznose veće od 15 posto sveukupnih troškova. Tek poslije toga dolaze štete
uzrokovane poplavama i bujicama, te olujnim nevremenom općenito, vidi Sliku 1.
Slika 1. Štete uslijed vremenskih nepogoda
Ako sve ovo znamo, ako dakle znamo da je suša ta koja je uzročnik najvećih materijalnih
i financijskih šteta, postavlja se pitanje zašto se toliko fokusiramo na obranu od
poplava. Odgovor je, naravno, jednostavan: Iako čovjek, svojim aktivnostima, može
ublažiti krajnje učinke suše (navodnjavanjem poljoprivrednih površina), sama pojava
suše je izvan našeg dosega - na vrijeme još uvijek ne možemo utjecati: suša će se
pojaviti, ili neće, neovisno o našim nastojanjima. Obrana od poplava je, s druge strane,
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
47
nešto u čemu čovjek uvijek može i mora uzeti aktivno učešće, naročito u segmentu
preventivnog djelovanja - i to kako u dijelu organizacije cjelokupnog sustava obrane
od poplava, tako i u dijelu neophodnih fizičkih preliminarnih radnji (izgradnja nasipa
i slično).
1.1. Zakonski okviri
Zakon o vodama („Narodne novine“, broj 153/09 i 130/11) je temeljni zakon kojim se u
Hrvatskoj uređuje pravni status voda, vodnoga dobra i vodnih građevina, upravljanje
kakvoćom i količinom voda, zaštitom od štetnog djelovanja voda, melioracijskom
odvodnjom i navodnjavanjem, djelatnošću javne vodoopskrbe i javne odvodnje,
posebnim djelatnostima za potrebe upravljanja vodama, institucionalnim ustrojem
obavljanja tih djelatnosti, te drugim pitanjima vezanim za vode i vodno dobro.
Poglavlje VII. Zakona o vodama obrađuje područje koje se bavi obranom od štetnog
djelovanja voda, poglavito obranom od poplava, bujica, te zaleđivanja vodotoka. U
smislu upravljanja rizicima od poplava Zakon o vodama nalaže izradu Državnog
plana obrane od poplava.
Državni plan obrane od poplava („Narodne novine“, broj 84/10) je temeljni dokument
na osnovu kojega se planiraju sve neophodne predradnje i neposredne aktivnosti u
slučaju pojave poplava, za cjelokupno područje Hrvatske. Pored detaljne organizacijske
razrade aktivnosti i nositelja aktivnosti za pojedina područja, Državni plan obrane od
poplava razrađuje i mjere prevencije, ranog upozorenja, planiranja, studijskih poslova
i praćenja vodnih režima. U ovom segmentu se, kao jedan od aktivnih sudionika,
pojavljuje i Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ). Konačno, sukladno
odredbama Državnog plana obrane od poplava, unutar Hrvatskih voda ustrojava se
centar, središnja operativna jedinica za upravljanje redovitom i izvanrednom obranom
od poplava na razini Republike Hrvatske, pod nazivom Glavni centar obrane od
poplava.
Državni plan obrane od poplava propisuje i izradu Glavnog provedbenog plana
obrane od poplava. Potonji plan, kojeg su dužne pripremiti i izraditi Hrvatske vode,
detaljno, po teritorijalnom principu, kao i po principu hijerarhije rukovođenja, opisuje
operativne planove obrane od poplava za cjelokupno područje Hrvatske.
Glavni provedbeni plan obrane od poplava se sastoji od pet Privitaka, od kojih je Privitak
3: „Prikupljanje i dostavljanje podataka, prognoza i upozorenja o hidrometeorološkim
pojavama od značenja za obranu od poplava“ posebno interesantan za DHMZ. U
Privitku 3. su tako detaljno razrađene obveze DHMZ-a u prikupljanju i dostavljanju
podataka, prognoza i upozorenja o hidrometeorološkim pojavama od značenja za
obranu od poplava, vidi Sliku 2.
48
Borivoj Terek, Krunoslav Mikec, Krešo Pandžić, Vlasta Tutiš
Slika 2. Hijerarhija zakonskih propisa
Slijedom Državnog plana obrane od poplava, odnosno Privitka 3. Glavnog
provedbenog plana obrane od poplava, DHMZ je u obvezi redovito motriti hidrološke
i meteorološke pojave, provoditi mjerenja velikih protoka kod pojava poplavnih voda,
izrađivati izvještaje o količini i vrsti oborina na području zahvaćenom oborinama,
izrađivati vremenske prognoze, prognoze količina oborina, te prognoze veličine i
vremena nailaska vodnog vala. Glavnom centru obrane od poplava DHMZ je obvezan
dostavljati sve raspoložive podatke u realnom vremenu, jednako kao i prognoze
i/ili upozorenja o hidrološkim ili meteorološkim pojavama od značenja za obranu
od poplava. U suradnji s Hrvatskim vodama DHMZ je dužan unapređivati sustav
automatskih meteoroloških i vodomjernih postaja, a ujedno i trajno povezati svoj
informacijski sustav s informacijskim sustavom Hrvatskih voda.
2. HIDROLOGIJA
U hidrološkoj službi DHMZ-a su tijekom proteklih nekoliko godina uloženi znatni
napori usmjereni ka modernizaciji sustava za akviziciju podataka mjerenja. Rezultati
tih nastojanja već sada su vidljivi na nekoliko razina. Modernizacija sustava mjerenja
realizirana je (ali ona i dalje traje!) prvenstveno u domeni mjerenja protoka i vodostaja,
ali su pozitivni pomaci, posljedično, uočeni i u segmentu naknadne, studijske obrade
podataka. Hidrološki podaci prikupljeni automatiziranim sustavima su na dispoziciji
u puno kraćem vremenu, dok je, u isto vrijeme, kvaliteta prikupljenih podataka viša.
Jednako tako očekuje se da se modernizacija sustava za akviziciju podataka manifestira
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
49
i kroz razvoj nekih novih usluga, posebice kroz razvoj hidroloških prognoza. Sve
navedeno se, naravno, odražava i na kvalitetniji odziv DHMZ-a u smislu njegovih
obveza u cjelokupnom sustavu obrane od poplava.
2.1. Mjerenje protoka
Kada se govori o mjerenju protoka, DHMZ raspolaže za ukupno šest, danas u svijetu
najmodernijih, ultrazvučnih uređaja za mjerenje protoka. Četiri od navedenih uređaja
su Teledyne RDI ADCP uređaji (vidi Sliku 3), dok su preostala dva instrumenta
Sontek FlowTracker uređaji. Razvoj i primjena visokofrekventnih akustičkih uređaja
za mjerenje protoka na vodotocima predstavlja najveći iskorak u tehnologiji mjerenja
protoka u zadnjih stotinu godina. Zbog toga mnogi izvori ovakav razvoj proglašavaju
i novom „hidrološkom“ disciplinom. Poznato je da se ADCP uređajima mogu
mjeriti protoci ekstremno visokih vodostaja u situacijama kada je to na klasičan
način, hidrometrijskim krilom, nemoguće provesti. I doista, u proteklih nekoliko
godina ADCP uređajima su na našim najvećim vodotocima izmjereni ekstremno
visoki protoci, a u nekoliko slučajeva su izmjereni protoci koji nisu bili registrirani
nikada do tada. Od trenutka (2004. godina) kada se u DHMZ-u mjerenje protoka
počelo provoditi primjenom ADCP uređaja, do danas je izvršeno oko 2.000 takvih
mjerenja. Ako za neku referentnu granicu uzmemo primjerice iznos protoka koji
premašuje vrijednost od 1.000 m3/s (znajući da to ujedno i može i ne mora označavati
neko poplavno stanje, ovisno o uvjetima na nekom konkretnom vodotoku), tada
se pokazuje da je u spomenutom razdoblju realizirano više od 400 takvih mjerenja.
Najveći protok, ikad izmjeren u Hrvatskoj, zabilježen je pritom na rijeci Dunav u
travnju 2006. godine, kada je registriran protok u iznosu od 7.700 m3/s. Tako visoki
iznosi protoka nisu nikada ranije izmjereni klasičnim postupcima mjerenja primjenom
hidrometrijskih krila. Ovako prikupljeni podaci su od neprocjenjive vrijednosti za
naknadna planiranja sustava obrane od poplava.
Iako je primjenom ADCP uređaja podignuta kvaliteta mjerenja protoka, ovdje ipak
valja napomenuti da postojeći način mjerenja protoka ADCP uređajima ne „pokriva“
sve moguće situacije u kojima je neophodno mjeriti protok. Uvjeti koji se javljaju
prilikom visokih voda ponekad ne dozvoljavaju mjerenje, čak niti primjenom robusnih
ADCP uređaja - ali ne zbog eventualnih tehničkih ograničenja ADCP uređaja već
zbog sigurnosti ljudi koji neposredno provode terenska mjerenja. I za takve situacije,
međutim, postoje rješenja - jedno od njih može biti primjerice instalacija stabilnog
sustava za određivanje protoka SIMK. Instalacija takvih ili sličnih uređaja, na
specifičnim i kritičnim profilima bitnim za obranu od poplava, je stoga zajednički,
otvoreni izazov i potreba - kako za DHMZ, tako i za Hrvatske vode.
Mjerenja protoka se provode prema godišnjem planu mjerenja, usaglašenom između
Hrvatskih voda i DHMZ-a, ali se po potrebi provode i izvanredna mjerenja protoka po
neposrednom pozivu (primjerice mjerenja protoka na rijeci Savi i oteretnom kanalu
Odra u rujnu 2010. godine).
Borivoj Terek, Krunoslav Mikec, Krešo Pandžić, Vlasta Tutiš
50
Slika 3. ADCP Teledyne RDI 600 kHz u radu
Svi rezultati mjerenja protoka dostupni su u hidrološkoj bazi podataka HIS 2000.
Podaci mjerenja protoka unose se u bazu odmah po završetku mjerenja i na taj način
su neposredno na dispoziciji krajnjim korisnicima.
2.2. Mjerenje vodostaja
Slično kao i u segmentu mjerenja protoka, značajni pomaci ostvareni su i u akviziciji
podataka mjerenja vodostaja. Tijekom posljednjih godina ubrzano se, ali ipak u
skladu s financijskim mogućnostima (i ograničenjima!) DHMZ-a, modernizira i
hidrološka mreža dojavnih postaja. U razdoblju od sedam godina DHMZ je instalirao
86 automatskih dojavnih postaja, a to je proces koji traje i dalje. Sa spomenutih 86
dojavnih postaja se, u ritmu od svaka četiri sata, automatski prikupljaju podaci
vodostaja, a sa pet postaja se, dodatno, prikupljaju i podaci o temperaturi vode. Pored
toga, u skladu sa zahtjevom Hrvatskih voda, s određenog broja postaja se podaci,
prikupljaju u ritmu od svakog sata. Ovako prikupljeni podaci se u realnom (ili gotovo
realnom) vremenu pohranjuju u bazi podataka mjerenja vodostaja (Hydras 3), te se,
u ritmu u kojemu pristižu (svaki sat ili svaka 4 sata), odmah proslijeđuju i prema
Hrvatskim vodama. Ovakvi „sirovi“ podaci vodostaja se naknadno, kroz aktivnosti
studijskog sektora službe za hidrologiju obrađuju, analiziraju i verificiraju i tek
nakon toga se pohranjuju u bazu hidroloških podataka HIS 2000. Nakon toga su svi
prikupljeni podaci vodostaja, kao konačni, dostupni i krajnjim korisnicima.
Usporedo s instalacijom dojavnih stanica na terenu, u DHMZ-u se razvija i
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
51
informatička podrška cjelokupnog sustava dojave. Informatizacija postupaka
mjerenja polazi od jednostavne obuke terenskih ekipa za rad s novom opremom,
do razvoja sustava automatske razmjene podataka s krajnjim korisnicima. Kako je
poznato, Hrvatske vode imaju svoj, autonoman sustav automatske dojave podataka
vodostaja. Zbog potrebe obrane od poplava Hrvatske vode su svoj dojavni sustav
počele razvijati znatno ranije nego što je to počeo DHMZ. Iz tog razloga Hrvatske
vode i danas prikupljaju podatke vodostaja sa većeg broja hidroloških postaja koje su,
u stvari, pod ingerencijom DHMZ-a. U takvim slučajevima i na takvim postajama,
DHMZ u pravilu ne instalira, dodatno i svoj dojavni sustav - osim u slučajevima kada
je to nužno iz nekih drugih opravdanih razloga. Međutim, kako je DHMZ u obvezi da
obrađuje podatke vodostaja i s tih stanica, to se podaci koje prikupljaju Hrvatske vode
stavljaju na dispoziciju i DHMZ-u. U ovom trenutku se tako međusobno razmjenjuju
svi interesantni podaci vodostaja prikupljeni preko oba sustava dojave - i onog
Hrvatskih voda i onog DHMZ-a. DHMZ dostavlja podatke vodostaja Hrvatskim
vodama u gotovo realnom vremenu sa svojih 85 dojavnih stanica, dok u isto vrijeme
prima od Hrvatskih voda podatke sa 65 dojavnih stanica Hrvatskih voda. U ovakav
sustav razmjene još nije uključen i sustav dojavnih stanica Hrvatske elektroprivrede
(iako je broj njihovih stanica znatno manji), ali se razmišlja i o tome, vidi Sliku 4.
Iako ovakav sustav dvosmjerne razmjene podataka funkcionira relativno dobro,
pokazuje se da su moguća i određena poboljšanja sustava koja se mogu ostvariti već
i jednostavnom revizijom, svojevrsnom „inventurom“ odnosno optimizacijom broja
hidroloških stanica na području Hrvatske.
Slika 4. Razmjena podataka mjerenja vodostaja u gotovo realnom vremenu
52
Borivoj Terek, Krunoslav Mikec, Krešo Pandžić, Vlasta Tutiš
Uvođenjem automatskog dojavnog sustava, uz istovremenu obostranu razmjenu
podataka vodostaja na relaciji Hrvatske vode - DHMZ, otvaraju se i neke druge
mogućnosti prikupljanja i razmjene podataka. Jedna od takvih mogućnosti je i razmjena
podataka na međunarodnoj razini, kroz sustav EFAS (European Flood Awareness
System). DHMZ je nedavno postao članom sustava EFAS. Članstvo u sustavu EFAS
obvezuje DHMZ da redovno (svakih 4 sata) prema EFAS-u šalje podatke vodostaja
s određenog broja hidroloških stanica, ali za uzvrat DHMZ od strane EFAS-a dobiva
upozorenja i prognoze o mogućim poplavnim stanjima. Takva upozorenja DHMZ
također proslijeđuje prema Hrvatskim vodama, čime i ove aktivnosti doprinose
učinkovitijem upravljanju u postupcima obrane od poplave.
2.3. Hidrološke prognoze
Kada se govori o obrani od poplava, hidrološke prognoze, sasvim sigurno, imaju
vrlo visoko mjesto na ljestvici prioritetnih alata. Nažalost, upravo je ova usluga
najnerazvijenija u operativnom radu Državnog hidrometeorološkog zavoda.
Sticajem okolnosti, većim dijelom objektivnih, ova se aktivnost tijekom proteklih
godina razvijala tek u minimalnom opsegu. Svojevremeno su se u DHMZ-u radile
hidrološke prognoze primjenom modela višestruke regresije, ali i to je bilo više
sporadično nego sistematično. Valja primjetiti da su hidrološke prognoze, same
po sebi, krajnji i vršni produkt svake razvijene hidrološke službe. I stoga, da bi se
jedna takva usluga uopće mogla razviti, nezaobilazan uvjet je bio da se u DHMZu ostvare sve neophodne pretpostavke. Takve pretpostavke počele su se ostvarivati
upravo recentnom modernizacijom službe u segmentu mjerenja - kako protoka tako
i vodostaja - slijedom čega se tek sada počinje stvarati pozitivno okruženje u kojemu
je moguće pokrenuti ozbiljniji razvoj ove aktivnosti. Imajući, nadalje, na umu da
je tijekom proteklih godina DHMZ znatno unaprijedio komunikaciju u segmentu
razmjene hidroloških podataka između Hrvatskih voda i DHMZ-a, da hidrološka
služba DHMZ-a ima snažnu podršku meteorološke službe unutar same kuće, kao
i činjenice da DHMZ, općenito, ima razvijene odnose sa srodnim institucijama u
okruženju te da ima pristup njihovim hidrološkim podacima, očito je da sada postoje
sve pretpostavke za početak rada na hidrološkim prognozama. Ne smije se, međutim,
zaboraviti napomenuti da ovako visoko razvijene usluge za svoju implementaciju traže
određeno vrijeme i kvalificirane kadrove - što također mogu biti kritični elementi u
cjelokupnom mozaiku implementacije hidroloških prognoza.
U cilju pokretanja aktivnosti na razvoju i implementaciji hidroloških prognoza u
najnovije vrijeme se u DHMZ-u pojavilo nekoliko nezavisnih inicijativa. Jedna od
takvih inicijativa je i prijedlog reaktivacije primjene statističkog modela višestruke
regresije. Iako spomenuta metoda ima svoje mjesto u svijetu hidroloških prognoza,
danas postoje znatno jači alati koji se rabe u tu svrhu. Jedan od takvih alata je i
široko poznat i primjenjiv The Hydrologic Modeling System (HEC-HMS) odnosno
Hydrologic Engineering Centers River Analysis System (HEC- RAS). Oba hidrološka
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
53
prognostička alata razvijena su od strane USACE, javno su dostupni i relativno
jednostavni za primjenu. U DHMZ-u se u zadnje vrijeme radi na izučavanju mogućnosti
primjene ovog softvera, a postoje i određeni kontakti sa Savskom komisijom koja,
nezavisno od DHMZ-a, a u suradnji s USACE, radi na implementaciji tog modela za
sliv rijeke Save.
Najperspektivnija i najnovija inicijativa javlja se, međutim, kroz suradnju DHMZ-a i
slovenske Agencije za zaštitu okoliša (ARSO) u vidu zajedničkog razvoja hidroloških
modela i prognoza. U suradnji s Danskim hidrauličkim institutom (DHI), ARSO je
unazad nekoliko zadnjih godina znatno napredovao u razvoju i primjeni hidroloških
prognostičkih sustava. Hidrološki prognostički sustav razvijen u ARSO-u bazira se
na DHI programskom paketu MIKE 11. Osim podataka o vodostajima i protocima,
ulazni podaci za hidrološki model su, među ostalim i prognostički materijali dobiveni
preko atmosferskog modela za ograničeno područje (ALADIN), te podaci globalnog
modela Europskog centra za srednjoročne prognoze vremena (ECMWF). Hidrološki
prognostički sustav ARSO omogućuje prognozu vodnosti u vodotocima uključujući
pojave vodnih valova i određivanja brzine njihova napredovanja duž vodotoka. Sustav
objedinjuje hidrološki model sa sniježnim modulom, hidraulički jednodimenzionalni
model i modul za korekciju prognoziranih protoka i vodostaja.
S obzirom na iskustvo koje je ARSO stekao razvojem svojih prognostičkih sustava i
njihovu spremnost na suradnju, DHMZ s velikim optimizmom očekuje da će se, u
razumnom roku, i u DHMZ-u pokrenuti usluga hidroloških prognoza.
3. METEOROLOGIJA
Meteorološki dio posla koji je DHMZ dužan obavljati prema Glavnom provedbenom
planu obrane od poplava iz Državnog plana obrane od poplava obuhvaća izrađivanje
izvještaja o količini i vrsti oborina na području zahvaćenom oborinama, izrađivanje
vremenske prognoze i prognoze količina oborina, zatim dostavu svih raspoloživih
meteoroloških podataka u realnom vremenu kao i prognoze i/ili upozorenja o
meteorološkim pojavama od značenja za obranu od poplava.
Službe unutar DHMZ-a koje su nadležne za spomenute poslove su Služba za motrenje
vremena i klime, Služba za daljinska mjerenja, Služba za meteorološka istraživanja i
razvoj te Služba za vremenske analize i prognoze.
3.1. Motrenje vremena
DHMZ ima mrežu meteoroloških postaja postavljenu po standardima Svjetske
meteorološke organizacije (World Meteorological Organization - WMO) koje su
uključene u program Globalnog motriteljskog sustava (Global Observing System GOS). Čini je 40 glavnih meteoroloških postaja, 114 klimatoloških meteoroloških
postaja, 338 kišomjernih postaja (stanje 1. siječnja 2011.) i automatske meteorološke
postaje - 40 na glavnim meteorološkim postajama te 32 investitorske (stanje ožujak
54
Borivoj Terek, Krunoslav Mikec, Krešo Pandžić, Vlasta Tutiš
2012.).
Od svih meteoroloških parametara koji se motre i mjere, za obranu od poplava je od
najvećeg značenja količina oborine, a potom i temperatura. Kako se količina oborine
na glavnim meteorološkim te na klimatološkim i kišomjernim postajama ne mjeri
u svakome satu, već samo u određenim terminima (jedan, dva, tri ili četiri puta u
danu, ovisno o vrsti postaje i dogovorenom terminu očitanja i slanja podataka) ti
podaci stoga nisu dostupni u stvarnom vremenu. Za te se potrebe onda koriste podaci
izmjereni na automatskim postajama koji se mjere svaki sat ili čak svakih 10 minuta.
Motreni se i mjereni podaci na glavnim meteorološki postajama mogu prikazati za
satne termine u kojima pojedina postaja dojavljuje podatke na karti, u tablicama
te grafički. Slično se i podaci s automatskih postaja mogu u programu MB pregled
prikazati u stvarnom vremenu za tekući dan i za posljednja 3 dana.
Osim količine oborine koja se mjeri na klasičnim i automatskim meteorološkim
postajama te onim kišomjernim, moguće je u gotovo stvarnom vremenu pratiti i
procijeniti intenzitet oborine meteorološkim radarima, vidi Sliku 5.
Slika 5. Primjer radarske slike intenziteta oborine pri tlu s meteorološkog radara na Bilogori
Nažalost, kako se radarski centri DHMZ-a nalaze na Bilogori, u Osijeku i Puntijarki,
oni pokrivaju samo kontinentalni dio Hrvatske pa područja na obali ostaju bez
radarskih snimaka. No, u skoroj je budućnosti izgledno postavljanje meteoroloških
radara duž obale Jadranskog mora.
A kako DHMZ ima punopravno članstvo u organizaciji EUMETSAT, Europskoj
organizaciji za korištenje meteoroloških satelita, dostupne su i satelitske snimke
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
55
također u gotovo stvarnom vremenu na kojima se u različitim kombinacijama kanala
elektromagnetskog zračenja, tzv. kompozitnim snimkama, mogu pratiti i određivati
položaji oblaka, odnosno atmosferskih sustava i to posebno onih konvektivnih koji
mogu uzrokovati veće količine oborine i nevremena. Osim snimaka svakih 15 minuta
(u svakom punom satu, te u 15., 30. i 45. minuti), postoje i tzv. Rapid Scan snimke
koje snimaju stanje svakih 5 minuta i s kojima se još kvalitetnije može pratiti razvoj,
premještanje i intenzitet takvih sustava.
3.2. Prognoziranje vremena
Osim mjerenja i motrenja te objavljivanja i slanja motrenih i mjerenih podataka,
DHMZ je dužan izdavati i vremenske prognoze te upozorenja na opasne vremenske
pojave, u ovom slučaju na pojave od značenja za obranu od poplava.
Vremenska prognoza izdaje se za različita razdoblja na vremenskoj skali, od vrlo
kratkoročne (tzv. nowcasting), preko kratkoročne, srednjoročne do dugoročne.
Prognoze mogu biti napravljene automatski kao direktni rezultat izračuna računalnog
atmosferskog modela ili ih mogu napraviti, tj. napisati sinoptičari DHMZ-a.
Računalni atmosferski modeli koji se koriste u DHMZ-u u Službi za vremenske
analize i prognoze su model Europskog centra za srednjoročnu prognozu vremena
(European Centre for Medium Range Weather Forecast - ECMWF; Reading,
Ujedinjeno Kraljevstvo), zatim globalni i regionalni model njemačke nacionalne
meteorološke službe (Deutsche Wetterdienst - DWD; Offenbach, Njemačka) te
regionalni model visoke rezolucije ALADIN Hrvatska koji je, u suradnji s ostalim
nacionalnim meteorološkim službama članicama ALADIN konzorcija, proizvod
DHMZ-a. Po potrebi, prognostičari se služe i drugim izračunima modela javno
dostupnim na internetu.
Na osnovi izračuna računalnih atmosferskih modela te stručnosti i iskustva dežurni
prognostičari DHMZ-a sastavljaju vremenske prognoze - tekstualne, tablične ili
grafičke za potrebe javnosti ili posebnih korisnika, kao što je to slučaj s Glavnim
centrom za obranu od poplava, u slučaju poplava.
Vrlo kratkoročna prognoza vremena je ona koja se izdaje za razdoblje do nekoliko sati
unaprijed. Alati kojima se prognostičar služi za izdavanje takve prognoze su izračuni
računalnih atmosferskih modela, posebno onih visoke prostorne i vremenske rezolucije
(ponajprije model ALADIN), te radarske i satelitske snimke. One se uglavnom izdaju u
tekstualnom obliku i sadrže opis očekivanog razvoja vremena na određenom području
na manjoj prostornoj skali zajedno s brojčanim iznosima predviđene temperature,
količine (u mm), vrste (oblika) i intenziteta oborine te drugih potrebnih parametara,
primjerice vjetra. Takve su prognoze često i u obliku upozorenja na opasne vremenske
pojave o čemu će biti riječi malo kasnije.
Kratkoročna prognoza vremena odnosi se na prognoze za slijedeća 3 dana. Alati
koje prognostičari koriste za njihovu izradu su uglavnom samo izračuni računalnih
56
Borivoj Terek, Krunoslav Mikec, Krešo Pandžić, Vlasta Tutiš
atmosferskih modela (ALADIN, ECMWF, DWD, itd.). Izdaju se za područja različite
veličine, a prema Glavnom provedbenom planu obrane od poplava, područja od
interesa su 5 regija: istočna Hrvatska, središnja Hrvatska, gorska Hrvatska (Gorski kotar
i Lika), sjeverni Jadran, Dalmacija. Ove prognoze se predočavaju tablično i tekstualno
te sadrže informaciju o oborini i temperaturi zraka. Glede oborine prognozira se
količina i oblik (vrsta) te po mogućnosti i intenzitet. Količina oborine prognozira se
brojčano (u mm), u okviru graničnih iznosa koji se odnose na područje u cijelosti za
12-satna vremenska razdoblja. Oblik (vrsta) oborine odnosi se na razlikovanje kiše i
snijega. Temperatura zraka prognozira se za svaki pojedini dan posebno.
Srednjoročna prognoza vremena odnosi se na razdoblje od četvrtog do sedmog (ili
desetog) dana nakon dana izdavanja prognoze. Alati koji se koriste pri izradi ovih
prognoza ponovno su izračuni računalnih atmosferskih modela, ali onih koji u sebi
sadrže prognozu za potrebno vremensko razdoblje (model ECMWF i DWD, ALADIN
ne). Čestina izrade tih prognoza je po potrebi, a prema Glavnom provedbenom
planu obrane od poplava izrađuju se dva puta tjedno, ponedjeljkom (odnose se na
četverodnevno razdoblje petak - ponedjeljak) i petkom (odnose se na četverodnevno
razdoblje utorak - petak). Prognozira se oborina (količina u mm te vrsta) i temperatura
zraka za područja ista kao i kod kratkoročnih prognoza. Količina oborine za četvrti i
peti dan daje se u 24-satnim razdobljima, a za razdoblje šesti i sedmi dan kao 48-satna
količina. Temperatura zraka prognozira se kvalitativno, u usporedbi s danom prije
početka prognostičkog razdoblja (toplije od, hladnije od, snižavanje temperature,
porast temperature i slično). Prognoza se predočava tablično i tekstualno.
Dugoročna prognoza vremena odnosi se razdoblje dulje od 7, odnosno dulje od
10 dana. U tom smislu postoji polumjesečna (dvotjedna) prognoza te mjesečna i
sezonska prognoza vremena. Prognostičari DHMZ-a izrađuju takve prognoze na
osnovi izračuna računalnog atmosferskog modela ECMWF-a i to za polumjesečnu
i mjesečnu prognozu interpretacijom četverotjedne prognoze temperature i oborine
po tjednima te tromjesečne (sezonske) prognoze temperature, oborine i tlaka zraka
po mjesecima. Prema Glavnom provedbenom planu obrane od poplava, DHMZ je od
dugoročnih prognoza dužan izrađivati mjesečnu prognozu temperature i oborine koja
se odnosi na razdoblje od 4 tjedna unaprijed i sadrži tekstualni, grafički i tablični dio.
Ona se izrađuje dvaput mjesečno, početkom i sredinom mjeseca i to za 7 područja:
istočna Hrvatska, središnja Hrvatska, gorska Hrvatska (Gorski kotar i Lika), sjeverni
Jadran, srednji Jadran, južni Jadran i unutrašnjost Dalmacije. Za razliku od prognoza
na manjoj vremenskoj skali, dugoročne prognoze daju informaciju o odstupanju
temperature zraka i količine oborine (za sezonske prognoze i tlaka zraka) u tjednu,
mjesecu ili sezoni u godini u odnosu na prosječne vrijednosti (srednjake meteoroloških
parametara za razdoblje od 30 godina, trenutačno za razdoblje od 1981. do 2010.
godine) u tom istom tjednu, mjesecu ili sezoni u godini.
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
57
3.3. Upozorenja na opasne vremenske pojave
Služba za vremenske analize i prognoze DHMZ-a uz vremenske prognoze izdaje i
upozorenja na opasne vremenske pojave. Pod pojmom opasne vremenske pojave
podrazumijevaju se sve pojave koje mogu ugroziti ljudsko zdravlje i živote te materijalna
dobra. Upozorenja postoje za iznimno jak vjetar, veliku količinu kiše, veliku količinu
snijega, poledicu, mogućnost grmljavinskog nevremena, iznimno visoku i iznimno
nisku temperaturu zraka, maglu i poplave. U tu kategoriju posebno ulaze i upozorenja
na povećanu opasnost od šumskih požara, odnosno požara otvorenih prostora.
Spomenuta upozorenja DHMZ izdaje za opću javnost putem interneta, televizije
i radija te novina. Kako DHMZ ima dugogodišnju suradnju s Hrvatskom
radiotelevizijom, u informativnom programu Hrvatskog radija, odnosno Hrvatske
televizije, svakodnevno postoji mogućnost upozoravanja slušateljstva i gledateljstva
na moguće opasne vremenske pojave.
Posebno mjesto zauzimaju upozorenja u sustavu projekta MeteoAlarm u koji je DHMZ
uključen kao nacionalna služba zadužena za upozorenja na opasne vremenske pojave.
Upozorenja koja se izrađuju unutar spomenutog projekta dostupna su na internetskoj
stranici www.meteoalarm.eu i ona služe prije svega putnicima i turistima u Europi i
svijetu koji ondje mogu dobiti informacije o vjerojatnosti i intenzitetu pojave opasnih
vremenskih pojava u različitm regijama zemalja članica projekta. Gradacija intenziteta
i vjerojatnosti pojavljivanja opasne vremenske pojave sadrži 4 stupnja: zeleni (nema
potrebe za upozorenjem), žuti (potencijalno opasno vrijeme), narančasti (opasno
vrijeme) i crveni (iznimno opasno vrijeme). Unutar tog projekta, DHMZ izdaje
upozorenja na vjetar, kišu, snijeg, poledicu, grmljavinsko nevrijeme, iznimno visoku
i iznimno nisku temperaturu zraka i maglu. Pod količinom kiše podrazumijeva se i
mogućnost bujičnih poplava.
Upozorenja se izrađuju i za posebne korisnike, ponajprije za Državnu upravu za zaštitu
i spašavanje (Služba 112, Služba za vatrogastvo), zatim za Vatrogasno operativno
zapovjedništvo Hrvatske vojske, Hrvatske vode, itd.
U slučaju poplava, DHMZ je dužan, prema Glavnom provedbenom planu obrane
od poplava, izdavati upozorenja i Glavnom centru obrane od poplava. Ona sadrže
upozorenja o položaju i vjerojatnom smjeru premještanja atmosferskih sustava koji
mogu uzrokovati nevrijeme s obilnom oborinom, a koja pak može uzrokovati poplave
(ponajprije bujične). Zasnivaju se na svim raspoloživim mjerenjima koja pokrivaju
cijelu Hrvatsku i granična područja susjednih zemalja. Primjenjuju se tri stupnja
upozorenja:
I. Prvi stupanj upozorenja se odnosi na vremenska stanja kada se ne uočava i ne
očekuje nevrijeme (informacijsko upozorenje). U takvim se okolnostima tri puta
dnevno, u 8, 14 i 18 sati SEV, dostavljaju poruke o izostanku opasnosti.
II. Drugi stupanj upozorenja odnosi se na trenutak kada se na temelju raspoloživih
mjerenja i prognoza ustanovi približavanje granicama Hrvatske atmosferskog
Borivoj Terek, Krunoslav Mikec, Krešo Pandžić, Vlasta Tutiš
58
sustava koji prijeti nevremenom ili pak razvoj oblačnog sustava koji bi mogao
završiti nastankom olujnog nevremena (preventivno upozorenje). Drugi stupanj
upozorenja sadrži podatke o položaju potencijalno opasnog sustava i mogućeg
smjera njegovog premještanja, a na temelju raspoloživih mjerenja i prognoza.
III. Treći stupanj upozorenja daje se onda kada je na području Hrvatske zamijećen
atmosferski sustav koji uzrokuje nevrijeme (aktualna upozorenja).
Upozorenja I. stupnja dostavljaju se u obliku tekstualne poruke elektronskim putem u
Glavni centar obrane od poplava. Upozorenja II. i III. stupnja dostavljaju se slikovno
i tekstualno elektronskim putem u Glavni centar obrane od poplava. Po potrebi se
putem telefona može konzultirati i dežurni meteorolog.
ZAKLJUČAK
Uloga Državnog hidrometeorološkog zavoda u obrani od poplava je, bez sumnje,
neobično značajna. Ona se odražava kako u dijelu prevencije, ranog upozorenja,
planiranja i praćenja vodnih režima i atmosferskih uvjeta, tako i u dijelu neposrednih
aktivnosti u slučajevima poplavnih stanja. Informacije koje DHMZ prikuplja i
publicira, bilo u segmentu hidrologije ili meteorologije, neophodne su kako u procesu
donošenja strateških planova obrane, tako i u dijelu vođenja aktivnosti neposrede
obrane od poplava. Usluge koje je DHMZ razvio najvećim dijelom pokrivaju potrebe
za traženim informacijama, posebno u segmentu meteoroloških informacija, ali još
uvijek postoje i usluge, poput hidroloških prognoza, koje DHMZ tek mora razviti. U
najnovije vrijeme DHMZ poklanja dužnu pažnju razvoju tih usluga, slijedom čega se
očekuje i njihova implementacija u razumnom vremenskom roku.
LITERATURA
[1] Brewster, K. A i drugi (2009): Final Report for the Meteorological and Hydrological
Service of the Republic of Croatia, University of Oklahoma, Oklahoma-Zagreb,
lipanj 2009.
[2] Zakon o vodama („Narodne novine“, broj 153/09 i 130/11)
[3] Državni plan obrane od poplava (Narodne novine“, broj 84/10)
OKRUGLI STOL
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.
ULOGA I ZNAČENJE DRŽAVNE UPRAVE
ZA ZAŠTITU I SPAŠAVANJE U OBRANI OD
POPLAVA
Zdenko Lovrić, dipl.ing.sig. a, Igor Milić, struč.spec.ing.admin.chris. b
SAŽETAK
Državna uprava za zaštitu i spašavanje (DUZS), kao nositelj sustava zaštite i spašavanja
u Republici Hrvatskoj, provodi brojne aktivnosti u svim fazama velikih nesreća i/ili
katastrofa (planiranje, pripravnost, odgovor i oporavak). Povećan broj poplava u
posljednih nekoliko godina, ukazuje na potrebu bolje prevencije te na jačanje kapaciteta
za spašavanje u slučaju poplava. DUZS u suradnji s ostalim sudionicima sustava zaštite
i spašavanja provodi brojne aktivnosti kako bi se smanjili rizici od nastanka poplava,
odnosno neželjeni događaji koji su uzrokovani poplavama. Kontinuirano se provode
aktivnosti za jačanje kapaciteta operativnih snaga zaštite i spašavanje za provođenje
mjera uzbunjivanja, evakuacije, zbrinjavanja i spašavanja ugroženog stanovništva,
kao i zaštite imovine i okoliša.
KLJUČNE RIJEČI: Koordinacija; Spašavanje; Procjena; Plan; Edukacija i
uvježbavanje
1. UVOD
Državna uprava za zaštitu i spašavanje kao samostalna, strukovna i upravna organizacija
u Republici Hrvatskoj provodi brojne aktivnosti s ciljem jačanja pripravnosti za
djelovanje u velikim nesrećama i katastrofama. Poseban naglasak stavlja se na segment
rukovođenja i koordiniranja operativnim snagama zaštite i spašavanja u velikim
nesrećama i katastrofama.
Velike nesreće i katastrofe različitih uzroka stalno su prisutne te ugrožavaju živote
a
b
Državna uprava za zaštitu i spašavanje, Nehajska 5, Zagreb, 10.000, Republika Hrvatska, [email protected]
Državna uprava za zaštitu i spašavanje, Nehajska 5, Zagreb, 10.000, Republika Hrvatska, [email protected]
60
Zdenko Lovrić, Igor Milić
ljudi, okoliš i imovinu. U posljednje vrijeme svjedoci smo povećanog broja poplava,
kako u Republici Hrvatskoj, tako i u ostatku Europe te širom svijeta. Poplave mogu
biti uzrokovane djelovanjem prirodnih sila ili antropogenim utjecajem (klizanje tla,
rušenje brana). Glavni prirodni uzroci nastanka poplava su velike količine oborina
koje se mogu pojaviti zbog jakih kiša kratkog trajanja ili zbog kiša slabijeg intenziteta,
ali dugog trajanja. Najnepovoljnija kombinacija sigurno su situacije kada imamo
paralelno topljenja snijega i pojave obilnih kiša, koje su različitih karakteristika po
intenzitetu, trajanju i prostornom rasporedu.
Kako bi se spriječilo stradavanje ljudi i imovine, potrebno je u fazi pripravnosti precizno
definirati planske dokumente za djelovanje operativnih snaga zaštite i spašavanja kao
i kontinuirano provoditi opremanje i razvoj operativnih snaga te edukaciju. U ovom
segmentu od iznimne je važnosti suradnja s drugim tijelima u usklađivanju planskih
dokumenata.
Isto tako, stanovništvo koje živi u područjima u kojima je visoki rizik od nastanka
poplava, mora biti upoznato s mjerama zaštite i spašavanja koje se poduzimanju u tim
situacijama.
U tom segmentu Državna uprava za zaštitu i spašavanje provodi brojne aktivnosti
kako bi pripravnost za djelovanje u poplavama bila na najvišem nivou te kako bi
stanovništvo bilo upoznato s mjerama koje je potrebno provesti u slučaju neposredne
opasnosti od poplava.
2. ZAKONODAVNI OKVIR
Zakonodavni okvir za djelovanje u velikim nesrećama i katastrofama je iznimno važan
dio planiranja te zakonski i podzakonski propisi moraju precizno definirati prava i
obveze svih uključenih sudionika. Državna uprava za zaštitu i spašavanje je nositelj
izrade zakonskih i podzakonskih propisa u području zaštite i spašavanja. Uz Zakon
o zaštiti i spašavanju („Narodne novine“, broj 174/04, 79/07, 38/09 i 112/10), dva
ključna propisa su svakako Procjena ugroženosti Republike Hrvatske od prirodnih i
tehničko-tehnoloških katastrofa i Plan zaštite i spašavanja Republike Hrvatske. Kad
govorimo o segmentu obrane od poplava, najvažniji dokument je Državni plan obrane
od poplava, čiji su nositelj izrade Hrvatske vode.
2.1. Procjena ugroženosti Republike Hrvatske od prirodnih i tehničkotehnoloških katastrofa i velikih nesreća
Vlada Republike Hrvatske donijela je 7. svibnja 2009. godine Procjenu ugroženosti
od prirodnih i tehničko-tehnoloških katastrofa i velikih nesreća. Državna uprava
za zaštitu i spašavanje bila je nositelj izrade Procjene ugroženosti u čijoj su izradi
sudjelovali svi sudionici sustava zaštite i spašavanja.
Procjenom se uređuju opasnosti i rizici koji ugrožavaju Republiku Hrvatsku,
procjenjuju potrebe i mogućnosti za sprječavanje, smanjenje i uklanjanje posljedica
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
61
katastrofa i velikih nesreća te gradi temelj za izradu planova zaštite i spašavanja
stanovništva, uz djelovanje svih mjerodavnih struktura, operativnih snaga zaštite i
spašavanja i resursa cjelovitog i sveobuhvatnog nacionalnog sustava upravljanja u
zaštiti od katastrofa i velikih nesreća.
Jedna od prirodnih opasnosti kojima se bavi Procjena, su poplave. Procjene šteta nakon
poplava pokazuju da su one uvijek mnogo veće od troškova provedbe preventivnih
mjera, što stavlja imperativ na smanjivanje rizika od nastanka poplava, odnosno
njenih neželjenih posljedica, kao i na jačanje pripravnosti za djelovanje u obrani od
poplava.
Slika 1. Karta zaštićenosti Republike Hrvatske od poplava
Izvor: Procjena ugroženosti od prirodnih i tehničko-tehnoloških katastrofa i velikih nesreća
62
Zdenko Lovrić, Igor Milić
2.2. Plan zaštite i spašavanja za područje Republike Hrvatske
Plan zaštite i spašavanja za područje Republike Hrvatske je okvir za planiranje
djelovanja svih sudionika zaštite i spašavanja u katastrofama i velikim nesrećama,
koji je donesen na temelju Procjene ugroženosti od prirodnih i tehničko-tehnoloških
katastrofa i velikih nesreća.
Plan definira mjere zaštite i spašavanja u slučaju poplava kao i provođenje Plana
koji pokreće ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje po pozivu generalnog
direktora Hrvatskih voda, odnosno po saznanju da se Hrvatske vode na području
jedinice područne (regionalne) samouprave i njihovi vlastiti kapaciteti nisu u
mogućnosti nositi s posljedicama poplava, odnosno da operativne snage zaštite i
spašavanja koje im stoje na raspolaganju nisu dostatne. Mjere zaštite i spašavanja koje
provodi Državna uprava za zaštitu i spašavanje, u suradnji s drugim sudionicima,
sukladno Planu:
• organizacija provođenja obveza iz Državnog plana obrane od poplava,
• organizacija zaštite područja i naselja ugroženih poplavama i bujicama te zona
ugroženih, poplavnim valovima uslijed rušenja ili proboja zaštitnih vodnih
građevina, s mjerama spašavanja ugroženog stanovništva,
• organizacija i pregled obveza u ojačavanju zaštitne infrastrukture, s pregledom
drugih pravnih, osoba te službi (onih koje nisu uključene planovima Hrvatskih
voda) koje se uključuju u obranu, od poplava (zadaće nositeljima na području
nadležnosti),
• spašavanje iz vode (zadaće snaga civilne zaštite),
• uporaba raspoloživih materijalno-tehničkih sredstava za zaštitu od poplava,
• način zaštite ugroženih objekata kritične infrastrukture,
• organizacija pružanja prve medicinske pomoći,
• organizacija psihološke potpore,
• organizaciju pružanja veterinarske pomoći,
• organizacija humane asanacije i identifikacije poginulih,
• organizacija provođenja animalne asanacije (utvrđivanje zadaća komunalnim i
drugim organizacijama),
• reguliranje prometa i osiguranja za vrijeme intervencija,
• obavješćivanje javnosti.
Pretpostavka postupanja po ovom Planu je da su prije njegovog aktiviranja, osobito
sustava snaga za operativno reagiranje koji je ustanovljen po principu supsidijarnosti,
prethodno provedene sve aktivnosti vezane uz:
• zaštitu od poplava, koje u okviru svojih prava i dužnosti provode: Hrvatske
vode, načelnici općina, gradonačelnici i župani, pravne osobe koje se zaštitom i
spašavanjem bave u svojoj redovnoj djelatnosti, zavodi i instituti, središnja tijela
državne uprave i građani,
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
63
• sprječavanje i smanjenje posljedica i šteta usmjerenih na zaštitu stanovništva, te
da su pravodobno obaviještena sva mjerodavna tijela javne i državne uprave, od
općinske do državne razine,
• djelovanje operativnih snaga zaštite i spašavanja s ugroženog područja, osobito u
slučaju iznenadnih poplava, osim osobne i uzajamne pomoći.
U slučaju da su sveukupni kapaciteti Republike Hrvatske u ljudstvu i/ili opremi za
zaštitu i spašavanje nedostatni, ispostavljaju se zahtjevi za slanje zahtjeva za pomoć
drugim državama i/ili međunarodnim organizacijama.
Slika 2. Shema sustava reagiranja sudionika u slučaju poplava,
Izvor: Plan zaštite i spašavanja za područje Republike Hrvatske
2.3. Državni plan obrane od poplava
Aktivnosti i zadaće u slučaju nastanka poplava definirane su Državnim planom obrane
od poplava („Narodne novine“, broj 84/10). Državna uprava za zaštitu i spašavanje, kao
nositelj temeljnih ovlasti na području zaštite od katastrofa i velikih nesreća, uključujući
one uslijed poplava i nagomilavanja leda na vodotocima, sukladno Državnom planu
obrane od poplava ima sljedeće obveze:
• izrađuje i nadzire provedbu Plana zaštite i spašavanja Republike Hrvatske,
• tijekom redovite i izvanredne obrane od poplava sudjeluje u izvješćivanju nadležnih
tijela i zainteresirane javnosti na potencijalno ugroženom području o stanju i
64
Zdenko Lovrić, Igor Milić
prognozama u obrani od poplava,
• pokreće postupak aktiviranja stožera zaštite i spašavanja, odnosno direktnih
sudionika zaštite i spašavanja (po potrebi i oružanih i redarstvenih snaga Republike
Hrvatske), radi njihovog uključivanja u provedbu mjera obrane od poplava ako
nastupi opasnost od plavljenja u takvom opsegu da se obrana ne može osigurati
materijalnim sredstvima i ljudstvom Hrvatskih voda i pravnih osoba,
• odlučuje o poduzimanju i koordinira provedbu drugih operativnih i logističkih
mjera za smanjenje rizika, zaštitu i spašavanje ugroženog stanovništva i imovine i
ublažavanje posljedica, u skladu s planovima zaštite i spašavanja i drugim propisima
na području zaštite i spašavanja.
Isto tako je bitno spomenuti podzakonske propise koje je donijela Državna uprava za
zaštitu i spašavanje, koji su isto bitni za djelovanje u slučaju poplava:
• Uredba o jedinstvenim znakovima za uzbunjivanje,
• Pravilnik o postupku uzbunjivanja stanovništva,
• Pravilnik o mobilizaciji djelovanju operativnih snaga zaštite i spašavanja,
• Pravilnik o ustrojstvu, popuni i opremanju postrojbi civilne zaštite i postrojbi za
uzbunjivanje,
• Odluka o osnivanju Interventnih specijalističkih postrojbi civilne zaštite s
Uputom.
Svi navedeni propisi omogućavaju pravovremeno djelovanje sustava zaštite i
spašavanja, smanjivanje rizika od nastanka poplava te kako bi se u što kraćem
roku efikasno pomoglo ugroženom stanovništvu te maksimalno smanjile neželjene
posljedice po imovinu i okoliš.
3. AKTIVNOSTI U OBRANI OD POPLAVA
Temeljem procjene situacije na terenu i potrebe za aktiviranjem dodatnih operativnih
snaga koje su odgovorne za reagiranje u slučaju nastanka poplava, Hrvatske vode
upućuju zahtjev za aktiviranjem operativnih snaga zaštite i spašavanja putem
Županijskog centra 112. Razmjena informacija je definirana Standardnim operativnim
postupkom za djelovanje operativnih snaga zaštite i spašavanja u poplavama.
Operativne snage koje se aktiviraju u slučaju poplava su Stožeri za zaštitu i
spašavanje, Zapovjedništva civilne zaštite, Državne intervencijske postrojbe civilne
zaštite Republike Hrvatske, postrojbe civilne zaštite specijalističke i opće namjene te
vatrogasne postrojbe s područja ugroženog poplavom kao i članovi udruga građana
(Hrvatska gorska služba spašavanja, Hrvatski Crveni križ i klubovi za aktivnosti na
vodi, itd.). Kada nisu dostatni postojeći kapaciteti te situacija zahtjeva dodatne snage
i ekspertize u aktivnosti se mogu po potrebi uključiti pripadnici oružanih snaga i
policije, timovi za dezinfekciju, deratizaciju i dezinsekciju Zavoda za javno zdravstvo
te lokalno stanovništvo.
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
65
3.1. Standardni operativni postupak za djelovanje operativnih snaga zaštite i
spašavanja u poplavama
Državna uprava za zaštitu i spašavanja donijela je 15. ožujka 2011. godine Standardni
operativni postupak (SOP) za djelovanje operativnih snaga zaštite i spašavanja u
poplavama. SOP je donesen sukladno odredbama Zakona o zaštiti i spašavanju te
ima za cilj osigurati potrebne uvjete za integraciju operativnih kapaciteta i njihovo
učinkovito djelovanje u slučaju poplava. SOP definira:
• pregled razmjera događaja strategijske razine za koje se primjenjuje SOP,
• pregled nositelja i aktivnosti upozoravanja o visini voda i protocima prikupljeni
vodomjerima Hrvatskih voda i podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda,
• pripravnost, mobilizacija (aktiviranje) i narastanje operativnih snaga,
• pregled nositelja, zadaća, mjera i operativnih postupaka sudionika ZiS,
• prijenos informacija između sudionika ZiS,
• pregled obveza sudionika reagiranja u poplavama.
Iznimno važna je komunikacijska shema koja definira prijenos informacija između
svih sudionika SOP-a, s ciljem bolje koordinacije djelovanja u poplavama.
Slika 3. Prijenos informacija između sudionika ZiS temeljem SOP-a
Izvor: Standardni operativni postupak za djelovanje operativnih snaga ZiS u poplavama
SOP isto tako definira sadržaj obavijesti za stanovništvo, prepoznajući vrlo važa
Slika 3. Prijenos informacija između sudionika ZiS temeljem SOP-a
Izvor: Standardni operativni postupak za djelovanje operativnih snaga ZiS u poplavama
SOP isto tako definira sadržaj obavijesti za stanovništvo, prepoznajući vrlo važan
segment pravodobnog informiranja potencijalno ugroženog stanovništva. Vlada
66
Zdenko Lovrić, Igor Milić
Republike Hrvatske daje službene obavijesti za stanovništvo ili za to ovlašćuje
ravnatelja DUZS. Za detaljnije obavješćivanje stanovništva na ugroženom području,
zaduženi su čelnici i nadležna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne)
samouprave. Stanovništvo se informira putem medija i na druge uobičajene načine,
osobito o sljedećem:
• kakvo je stanje na ugroženom području,
• opasnostima za ljude, materijalna dobra i okoliš,
• što se poduzima za pomoć stanovništvu na ugroženom području,
• putovima evakuacije, mjestima zbrinjavanja i pružanja prve medicinske pomoći,
• kakvu pomoć i kada je mogu očekivati,
• kako provoditi osobnu i uzajamnu zaštitu,
• načinu njihova sudjelovanja i o suradnji sa operativnim snagama zaštite i spašavanja
u otklanjanju posljedica,
• gdje i od koga mogu dobiti dodatne informacije,
• ostalim činjenicama u svezi s nastalim stanjem.
3.2. Državna intervencijska postrojba civilne zaštite
Kao glavna operativna snaga Državne uprave za zaštitu i spašavanje, koja se uključuje
u provedbu aktivnosti spašavanja na vodi, zasigurno je Državna intervencijska
postrojba civilne zaštite - DIP CZ1, koja je definirana Uredbom o unutarnjem
ustrojstvu Državne uprave za zaštitu i spašavanje („Narodne novine“, broj 43/12).
DIP CZ ustrojena je u sklopu Sektora za civilnu zaštitu Državne uprave za zaštitu
i spašavanje, kao služba za specijalističke poslove zaštite i spašavanja iz ruševina,
na vodi, u RKBN2 događajima i logističke poslove zbrinjavanja stanovništva. DIP
CZ sastoji se od profesionalne jezgre i pričuvnika. Ustrojena je kroz četiri odjela u
Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku.
Pravilnik o ustrojstvu, popuni i opremanju postrojbi civilne zaštite i postrojbi za
uzbunjivanje („Narodne novine“, broj 111/07), definirao je ustrojstvo i opremu
(zajedničku i skupnu), te je tim za spašavanje na vodi sastavljen od 6 ekipa veličine
6 pripadnika (ukupno 36 pripadnika), po zonama (Zagreb, Rijeka, Split i Osijek).
Ukupna veličina postrojbe je 144 pripadnika.
Zapovjedni dio tima popunjen je djelatnicima Državne uprave za zaštitu i spašavanje,
dok su pripadnici timova u pravilu članovi ronilačkih klubova te članovi drugih
udruga ili klubova koji se bave aktivnostima na vodi.
Mobilizacija DIP CZ provodi se po nalogu ravnatelja Državne uprave za zaštitu i
1 Prije pod nazivom ISPCZ RH – Intervencijska specijalistička postrojba civilne zaštite
Republike Hrvatske
2 Radiološko-kemijsko-biološko-nuklearna
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
67
spašavanje ili zapovjednika civilne zaštite Republike Hrvatske. Mobilizaciju provode
područni uredi za zaštitu i spašavanje Državne uprave za zaštitu i spašavanje s čijih su
područja pripadnici postrojbi raspoređeni, u suradnji sa Sektorom za civilnu zaštitu
Državne uprave za zaštitu i spašavanje. Vrijeme mobilizacije od trenutka zaprimanja
zapovjedi za mobilizaciju do trenutka potpune operativne spremnosti postrojbe,
iznosi 3 sata.
Bitno je napomenuti da na osnovu Procjene ugroženosti i Plana zaštite i spašavanja,
jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave formiraju specijalističke (na
razini županija i gradova) i postrojbe civilne zaštite opće namjene (na razini gradova
i općina) za područje svoje nadležnosti. Osnovni zadatak ovih postrojbi u slučaju
nastanka poplava je pružanje pomoći u evakuaciji i zbrinjavanju ugroženog i stradalog
stanovništva, njihove imovine i stoke te pružanje pomoći u punjenje vreća sa pijeskom
i postavljanja zečjih nasipa.
3.3. Mjere civilne zaštite u poplavama
U provedbi aktivnosti kod obrane od poplava, jako važnu ulogu imaju mjere civilne
zaštite koje se provode s ciljem zaštite ugroženog stanovništva. Uz već gore spomenute
postrojbe civilne zaštite koje su nositelj provedbe mjere spašavanja, primjenjuju se i
sljedeće mjere:
- Upozoravanje i uzbunjivanje je najučinkovitija i najjeftinija metoda u potpori
pripremanja zajednica za nošenje s posljedicama izvanrednih događaja, kontrolu
rizika i ublažavanje posljedica. Državna uprava za zaštitu i spašavanje koristi
sustav javnog uzbunjivanja kako bi o katastrofi i velikoj nesreći alarmirala sve na
pogođenom području.
- Evakuacija je postupak pri kojemu odgovorno tijelo vlasti provodi planirano i
organizirano premještanje stanovništva s ugroženog na neugroženo, odnosno manje
ugroženo područje. Provedbom ove mjere civilne zaštite omogućuje se maksimalna
zaštita stanovništva od opasnosti ili posljedica katastrofe i velike nesreće.
- Zbrinjavanje osoba koje su organizirano evakuirane s ugroženog, ili neposredno
ugroženog područja, kao i osobama koje su se samo-evakuirale do organiziranog
mjesta prihvata, odgovorna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne)
samouprave osiguravaju i organiziraju zbrinjavanje na neugroženom području do
prestanka okolnosti evakuacije, odnosno do prestanka opasnosti ili neposredne
opasnosti koje su bile povodom evakuacije.
3.4. Međunarodna suradnja
Opće je poznato da katastrofe i velike nesreće ne poznaju državne granice te se zbog
toga svim nacionalnih sustavima za zaštitu i spašavanje nameće obveza sudjelovanja
u međunarodnim aktivnostima s ciljem zajedničkog planiranja mjera i postupaka u
zaštiti od katastrofa, zajedničke obuke i osposobljavanja ekipa za spašavanje, uspostave
68
Zdenko Lovrić, Igor Milić
međunarodnih ekipa za intervencije, razvoja materijalno-tehničkih sredstava,
uklanjanju posljedica i oporavku od katastrofe.
Državna uprava za zaštitu i spašavanje, nositelj je međunarodne suradnje u području
zaštite i spašavanja, koja se redovito provodi na bilateralnom, regionalnom i
multilateralnom nivou. Obzirom da su granice Republike Hrvatske sa susjednim
državama uvelike određene rijekama koje imaju tendenciju plavljenja, bilateralnim
ugovorima sa susjedima (Republika Hrvatska ima potpisane i ratificirane bilateralne
ugovore u području zaštite i spašavanja sa svim susjedima osim s Republikom Srbijom
gdje su pregovori za potpisivanje u završnoj fazi) definirani su načini suradnje kojima
države ostvaruju mogućnost pravovremene razmjene informacija, koordiniranog
djelovanja s obje strane granice, razmjene naučenih iskustava te provedbu zajedničkih
vježbi.
Upravo su u tijeku pregovori o provedbi zajedničkog projekta na razvoj učinkovitijih
sustava i pristupa spremnosti u slučaju opasnosti u vezi sa zaštitom od poplava i
kontrolom istih u pograničnom području Republike Hrvatske i Republike Srbije.
Sporazum o zajedničkom partnerstvu i participiranju u projektima zamišljen je u
okviru natječaja Programa prekogranične suradnje Republika Hrvatska - Republika
Srbija, 2007. - 2013.
4. STUDIJA SLUČAJA - ULOGA PODRUČNOG UREDA ZAŠTITE I
SPAŠAVANJA - VUKOVAR U OBRANI OD POPLAVA, LIPANJ 2010.
Za razliku od ove 2012. godine kada je, do pisanja ovog rada, palo oko 370 l/m2,
sasvim oprečnu situaciju zabilježili smo 2010. godine kada je samo u mjesecu svibnju
palo oko 200 l/m2. Takav trend, iz svibnja 2010. godine, nastavio se i početkom lipnja
kada je u pojedinim mjestima Vukovarsko-srijemske županije zabilježeno i do 125
l/m2 oborina, što je uzrokovalo zasićenje tla vodom, prekapacitiranost odteretnih
kanala i nagli porast vodostaja rijeka koja svoja izvorišta imaju na Papuku.
Hrvatske vode, napose VGI Biđ-Bosut, pravodobno su upozorili na mogućnost
nastanka poplava na prostoru Vukovarsko-srijemske županije. Temeljem toga, župan
Vukovarsko-srijemske županije je 1. lipnja 2010. godine sazvao izvanrednu sjednicu
Stožera ZiS-a Vukovarsko-srijemske županije kako bi se sagledalo stanje na poplavom
pogođenim i ugroženim područjima. Na sjednici je zaključeno kako je, nakon
grmljavinskog i gradonosnog nevremena, najviše štete zabilježeno u općinama Stari
Mikanovci i Vođinci što se očitovalo kroz natopljene podrume i štete na usjevima.
Nadalje, štete su zabilježene u općinama Štitar, Andrijaševci, Cerna, Ivankovo, ali
je najkritičnijim ocjenjeno stanje u Babinog Gredi gdje je 2. lipnja 2010. godine
proglašeno izvanredno stanje zbog naglog porasta rijeke Berave.
Stožer ZiS-a Općine Babina Greda odlučio je angažirati sve raspoložive snage
(vatrogasce, tim CZ opće namjene, udruge građana i mještane) na obrani ugroženih
kuća izgradnjom zečjih nasipa i na pripremu evakuiranja stanovništva i stoke. Pored
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
69
ovog, zatražena je pomoć u tehnici za ispumpavanje vode iz podruma i kanala.
Koordiniranim radom raspoloživih snaga Općine Babina Greda tijekom 2. i 3. lipnja,
koji su radili na prepumpavanju vode, izgradnji zečjih nasipa, evakuaciji ljudi (15
domaćinstava) i evakuaciji stoke (60-etak staja), djelatnici Vodoprivrede iskopali su
ispuste iz većih kanala iz kojih je puštena voda u njive. Na taj način je smanjena razina
vode za oko pola metra što je obuzdalo nadiranje vode i sačuvalo kuće i samo mjesto
Babina Greda. Posljedica ove intervencije bila je potapanje 8.000 ha poljoprivrednih
površina, no procjena struke je bila kako je to manja šteta, poglavito ako se uzme u
obzir činjenica kako je šteta na usjevima bila i prije ispuštanja vode na oranice.
Pored opisane situacije, sličnu situaciju, reklo bi se na granici kurioziteta, zabilježili
smo u Vinkovcima gdje se rijeka Bosut, inače poznata po stabilnom (kontroliranom)
vodostaju, izlila u rubnom dijelu grada (dijelovi ulica J. Kozarca i J. Lovretića).
Naime, nakon dojave građana u ŽC 112 Vukovar o izlijevanju rijeke Bosut u ulici J.
Lovretića kod k.b. 118, ŽC obavještava VGI Biđ-Bosut, PP Vinkovci i načelnika odjela
PPiN PUZS Vukovar. Nedugo potom, načelnik Stožera ZiS-a Vinkovci, gradonačelnik
Vinkovaca, predstavnici VGI Biđ-Bosuta, JVP Vinkovci i PUZS-a Vukovar, sastaju se
na ugroženom području i odlučuju o djelomičnoj mobilizaciji tima CZ ON Grada
Vinkovaca (mobilizirani idućeg jutra), tehnike i ljudstva gradskih tvrtki Vinkovačkog
vodovoda i kanalizacije i Cestorada.
Pošto su dojava i pripremne aktivnosti bile u večernjim satima, odlučeno je da se s
obranom započne odmah na način da se krene sa izgradnjom zečjeg nasipa dužine 400
metara u dijelu ulice J. Lovretića (lijeva obala rijeke Bosut), zatim osiguranjem kritičnih
dijelova ulice J. Kozarca (desna obala rijeke Bosut) kod stare brane i prepumpavanjem
vode. U kontaktu s Vodama Vojvodine zatražilo se uključivanje crpki na ustavi kod
ušća rijeke Bosut u rijeku Savu (selo Bosut u Srijemu) koje prepumpavaju vodu iz
rijeke Bosut za vrijeme visokog vodostaja rijeke Save u njeno korito. Od dojave do
potpunog nadzora nad događajem prošlo je 24 sata.
Prostor Vukovarsko-srijemske županije štitimo nasipima koji u cijelosti pokrivaju,
ne samo uobičajene, rekli bismo sezonski visoke vodostaje rijeka Dunava i Save,
nego i višegodišnje maksimume. Specifičnost opisanih događaja se očituje velikom
količinom oborina te pojavom bujičnih poplava lokalnih rijeka, koje u pravilu imaju
stabilan protok vode. Pravodobnim upozorenjem i učinkovitom reakcijom Hrvatskih
voda, licenciranih pravnih osoba za izvođenje radova na vodotocima, komunalnih
tvrtki i JLS koje su angažirale dodatne snage, šteta je značajno umanjena. Dojam je
kako smo u svakom trenutku vladali situacijom te smo imali još rezervi u ljudstvu i
tehnici. Informacije su distribuirane pravodobno i kvalitetno, a svi sudionici radili
su koordinirano što je pridonijelo uspješnosti u obavljanju zadaće. I pored svega,
zahvaljujući prirodnoj nepogodi, 80.000 ha poljoprivrednih površina pretrpjelo je
štetu od čega je 30 % moralo biti presijano drugom poljoprivrednom kulturom. No,
ono što je najvažnije, u ovoj nepogodi nisu zabilježena stradavanja ljudi.
Zdenko Lovrić, Igor Milić
70
4.1. Kronologija događaja
I.
a)
Ugrožena mjesta (djelomično pod vodom ili ugrožena od poplava):
djelomično pod vodom:
• Babina Greda (rijeka Berava i kanalska mreža), dijelovi ulica V. Nazora, Sajmište
i Čevatovo,
• Grad Vinkovci (rijeka Bosut), dio ulice J. Kozarca i J. Lovretića.
b) ugroženo od oborinskih voda:
• Grad Županja (ulice B. Trenka, Gajeva, M. Gupca i Topolovac).
c)
izlijevanje rijeka:
• djelomično izlijevanje rijeke Berave u Babinoj Gredi (dio ulice V. Nazora),
poplavljeno 15 kuća, koje se nisu mogle braniti poradi toga što su izgrađene uz
sam rub korita Berave,
• djelomično izlijevanje rijeke Bosut u Vinkovcima (dio ulice J. Lovretića, 5 kuća
je bilo ugroženo, poplavljena niti jedna).
II. Poduzete mjere (razdoblje od 1. do 15. lipnja 2010. godine):
Babina Greda:
• pijesak
14 m3
• vreće, 80 m'
1.100 kom.
• PVC folija 600 x 4
960 m2
• Manje crpke
8 kom.
Vinkovci - J. Lovretića i J. Kozarca:
• pijesak
200 m3
• vreće, 450 m'
6.200 kom.
• PVC folija 600 x 4
960 m2
• Mobilna crpka 300 l/s
1 kom.
• Manje crpke
2 kom.
III. Angažirane snage:
Štitar:
• DVD Štitar,
• vlasnici/korisnici radnih strojeva (dva stroja).
Grad Županja:
• DVD Županja,
• Komunalac d.o.o. Županja s kompletnom operativom.
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
71
Babina Greda:
• DVD Babina Greda,
• Tim CZ ON 35 pripadnika,
• ostali stanovnici naselja; poslane su im tri crpke (dvije iz JVP Vukovar i jedna iz
DVD Cerna), dobili su 6 isušivača prostora i cisternu za opskrbu pitkom vodom
(Vukovarski vodovod d.d.), Hrvatske vode - VGI Biđ-Bosut i Vodoprivreda d.d.
Vinkovci.
Grad Vinkovci:
• Hrvatske vode - VGI Biđ-Bosut,
• Vodoprivreda d.d., Vinkovci,
• Vinkovački vodovod i kanalizacija,
• Cestorad,
• Tim CZ ON (20 pripadnika),
• JVP Vinkovci.
Slika 4. Priprema zečjih nasipa, Babina Greda, izvor: autorski rad
IV. Posljedice:
Babina Greda:
• iz 15 kuća stanovništvo evakuirano,
• oko 100-tinjak obiteljskih kuća je bilo ugroženo, ali nisu bile poplavljene osim
okućnica i gospodarskih zgrada u sklopu okućnica,
• oko 8.000 ha obradivih površina je kraće i dulje vrijeme bilo djelomično ili potpuno
pod vodom.
72
Zdenko Lovrić, Igor Milić
Grad Vinkovci:
• tri obiteljske kuće su bile ugrožene, ali nisu bile poplavljene,
• poplavljeni podrumski prostori u 30-tak objekata (uglavnom obiteljske kuće u
nižim dijelovima grada te uz tok rijeke Bosut).
Štitar:
• četiri obiteljske kuće su bile ugrožene, no nisu bile poplavljene, osim djelomično
okućnice,
• nekoliko stotina ha obradivih površina je bilo kraće ili dulje vrijeme djelomično ili
potpuno pod vodom.
Grad Županja:
• oko 80-tak kuća je bilo ugroženo u nekoliko ulica poradi neuređene kanalske
mreže, ali nije, prema našim spoznajama, bilo plavljenja obiteljskih kuća, osim
okućnica i gospodarskih zgrada u sklopu istih,
• nepoznat je broj hektara obradivih površina u okolici grada koji je bio kraće ili
dulje vrijeme djelomično ili potpuno pod vodom,
• nije bilo informacija o štetama na gospodarskim objektima.
ZAKLJUČAK
Imajući u vidu sadašnja kretanja u nastavljanju ekološke devastacije našeg planeta i da
se očekuju nestabilne klimatske prilike, postoji velika vjerojatnost nastanka povećanog
broja poplava u skoroj budućnosti.
Sigurno vodeću ulogu u Republici Hrvatskoj u obrani od poplava imaju Hrvatske vode
ali zbog efikasnog djelovanja kod proglašenja izvanrednih mjera obrane od poplava,
Državna uprava za zaštitu i spašavanje će i dalje davati poseban značaj i potporu razvoju
operativnih snaga zaštite i spašavanja na svim razinama (općine, gradovi, županije
i država), imajući u vidu načela supsidijarnosti i kontinuiranog djelovanja, kako bi
koordinacija i komunikacija između svih sudionika u sustavu bila efikasna na korist
stanovništva koje je izloženo poplavama, te na zaštiti njihove imovine i okoliša.
Ustrojavanje, opremanje i uvježbavanje je normalan tijek koji moraju pratiti sve
operativne snage zaštite i spašavanja. Postrojbe civilne zaštite koje se angažiraju
u poplavama moraju kontinuirano jačati svoje kapacitete, pogotovo u skladu s
međunarodnim smjernicama. Dobar primjer su Moduli civilne zaštite Europske unije
koji imaju definiran ustroj i kapacitete timova u tri specijalnosti koje se uključuju u
odgovoru na poplave (pumpe visokog kapaciteta, zaštita od poplava, spašavanje iz
vode s čamcima).
Državna uprava za zaštitu i spašavanje nastaviti će u suradnji s ostalim sudionicima
sustava zaštite i spašavanja provoditi aktivnosti i donositi efikasne mjere, prvenstveno
na smanjenju rizika od nastanka neželjenih posljedica od poplava ali i na razvoju
operativnih snaga za djelovanje u poplavama.
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
73
LITERATURA
[1] Državni plan obrane od poplava („Narodne novine“, broj 84/10)
[2] DUZS: Standardni operativni postupak za djelovanje operativnih snaga zaštite i
spašavanja u poplavama, Zagreb, 2011.
[3] Plan zaštite i spašavanja za područje Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj
96/10)
[4] Pravilnik o ustrojstvu, popuni i opremanju postrojbi civilne zaštite i postrojbi za
uzbunjivanje („Narodne novine“, broj 111/07)
[5] Vlada Republike Hrvatske: Procjena ugroženosti Republike Hrvatske od
prirodnih i tehničko-tehnoloških katastrofa i velikih nesreća, Zagreb, 2009.
74
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
OKRUGLI STOL
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.
ZAŠTITA PRIRODE I OBRANA OD POPLAVA
Davorin Marković, dipl.ing.biol. a, mr.sc. Neven Trenc, dipl.ing.geol. b
SAŽETAK
Međunarodne smjernice i EU direktive s područja zaštite prirode, upravljanja
vodama i obrane od poplava naglašavaju važnost cjelovitog pristupa upravljanju
vodama. Bilješka Europske komisije iz 2011. godine pod naslovom „U susret
boljim okolišnim opcijama u obrani od poplava“ ističe: „Zaštita od poplava mora se
provoditi zajedno s prirodom, a ne protiv nje“. Iako su rijeke Sava, Drava i Dunav u
dijelu koji protiču kroz Hrvatsku među najočuvanijima u Europi, a rješenje obrane
od poplave srednjeg Posavlja svjetski poznati primjer uspješnog korištenja prirodnih
retencija, hrvatsko vodno gospodarstvo i zaštita prirode moraju uspostaviti još bolju
suradnju. U budućnosti se treba usredotočiti na očuvanje prirodnih područja uz
rijeke i njihovo proširenje spajanjem odvojenih rukavaca te odmicanjem obrambenih
građevina. Prirodni ekološki sustavi raznolikošću staništa, omogućuju ublažavanje
ekstremnih meteoroloških i hidroloških događaja. Očuvane vlažne livade i pašnjaci
uz rijeke, izuzetno su značajni za biološku raznolikost. Njihovo zaraštavanje, zbog
nestanka ekstenzivnog stočarstva, smanjuje propusnu moć prostora uz korita i
ugrožava učinkovitost i sigurnost nasipa. Revitalizacijom ekstenzivnog stočarstva,
po mogućnosti izvornim pasminama, osigurala bi se kvalitetna retencijska površina,
spriječilo ulazak i razvoj stranih invazivnih vrsta te potakla ekoturistička proizvodnja.
KLJUČNE RIJEČI: EU direktive; Cjelovito upravljanje vodama; Zaštita prirode;
Revitalizacija vodotoka; Održivi razvoj
a
b
Državni zavod za zaštitu prirode, Mažuranićev trg 5, Zagreb, 10000, Republika Hrvatska, [email protected]
Državni zavod za zaštitu prirode, Mažuranićev trg 5, Zagreb, 10000, Republika Hrvatska, [email protected]
76
Davorin Marković, Neven Trenc
1. UVOD
Poplava je jedna od prirodnih pojava koja kod nas ljudi izaziva podvojene doživljaje.
Gledajući u povijest razvoja civilizacije, ali i razvoja čovjeka kao biološko-misaonog
bića, nedvojbeno je da je blizina vode, a posebno blizina rijeka i jezera, bila od
presudnog čimbenika.
Koliko je do sada poznato sve ljudske nastambe, od onih pojedinačnih pa sve do
današnjih megapolisa, nastojale su se smjestiti što bliže slatkoj, kopnenoj vodi. To
je banalna ali vrlo razumljiva činjenica jer je čovjek, želio on to prihvatiti ili ne,
biološko biće i njegov je opstanak prvenstveno vezan uz dostupnost kisiku i „slatkoj“
tj. pitkoj vodi. No u isto vrijeme po život neophodna voda bi, s vremena na vrijeme,
pokazivala i svoju drugu, nepredvidivu i često po čovjeka pogubnu „prirodu“, bilo
u obliku dugotrajnih i obilnih padalina prouzročivši klizanje zemlje te stradavanje
čitavih naselja ili u obliku velikih poplava. Dugotrajne kiše sa pogubnim posljedicama
smicanja tla uvijek su bile opasne i ne-dobrodošle. S druge strane poplave su vrlo
brzo postale ne samo potpuno normalne prirodne pojave, već dapače dobrodošle i
priželjkivane pa sve do dovođenja u religiozne kontekste kao primjerice u starom
Egiptu, Mezopotamiji, ušću Dona, Podunavlju, Posavini, Podravini, itd. Čovjek je
naime, vrlo davno, shvatio da mu poplava neće donijeti nesreću već naprotiv sreću,
ukoliko se uspostavi međusobno uvažavanje između njega, razumnog bića (Homo
sapiens!) i njenog dobročiniteljstva rijeke. Naime sve danas poznate plodne ravnice
u stvari su inundacije nekadašnjih velikih i manjih riječnih tokova gdje su upravo
poplave za sobom ostavljale ono čime se danas dičimo - plodnim ravnicama poput
Podravine, Posavine, Slavonije, Baranje, itd. No, dogodilo se ono što se dogodilo i
čovjek je zaboravivši da mu je voda presudna za opstanak, neprimjereno, da bi sebi
ugodio, oduzeo vodi nešto zbog čega sam vodi ratove, a to je „životni prostor“. Tako
je Homo sapiens počeo rijeku ograničavati u njenom „disanju“, pregrađivati u njenom
slobodnom toku i trovati ju u njenoj bistrini. Rijeke nisu živa bića, ali zar nam se koji
puta ne čini da nam vrlo jasno i odrješito znaju staviti na znanje da griješimo i da i ona
ima pravo na prostor i slobodu. Veseli nas da su nakon dugog vremena stručnjaci i
znanstvenici koji se bave istraživanjima voda i vodnim gospodarstvom te znanstvenici
i stručnjaci koji se bave proučavanjem i očuvanjem prirode i prirodnih vrijednosti
počeli zajedno promišljati kako da najbolje očuvaju prirodu, a voda je nedjeljivi i
presudan dio prirode, i ujedno odgovore civilizacijskim zahtjevima čovjeka.
2. POVEZANOST ZAŠTITE PRIRODE I ZAŠTITE VODA KAKO IH
UTVRĐUJU MEĐUNARODNI I EUROPSKI DOKUMENTI
Moderno vodno gospodarstvo utemeljeno je na načelima cjelovitog upravljanja
vodama. Cjelovito upravljanje vodama definiramo kao proces koji potiče usklađeno
upravljanje vodom, zemljištem i povezanim prirodnim dobrima na pravedan način
bez ugrožavanja ključnih ekoloških sustava. Međunarodne smjernice i EU direktive
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
77
s područja zaštite prirode, upravljanja vodama i obrane od poplava naglašavaju ovaj
pristup, pa je stoga vrlo zanimljivo kratko razmotriti njihove uvodne odredbe i svrhu
te uočiti slične pojmove i izričaje koji se odnose na pravičnost, suradnju i koordinaciju
sektora, održivo korištenje dobara, ekonomske i socijalne aspekte različitih mjera i
važnosti očuvanja ekoloških sustava.
Ciljevi Konvencije o biološkoj raznolikosti su „očuvanje biološke raznolikosti, održivo
korištenje njenih komponenti te pravedna raspodjela dobrobiti koje proizlaze
iz korištenja genetskih izvora, na način koji uključuje prikladni pristup genetskim
izvorima, kao i prijenos odgovarajućih tehnologija, uzevši u obzir sva prava nad tim
izvorima i tehnologijama, kao i način koji uključuje odgovarajuće financiranje.“
Direktiva o staništima (92/43/EEZ) navodi u uvodnom dijelu kao svoj glavni cilj da
promicanjem održavanja biološke raznolikosti, uzimajući u obzir gospodarske,
socijalne, kulturne i regionalne zahtjeve, doprinosi općem cilju održivog razvitka;
budući da održavanje takve biološke raznolikosti u određenim slučajevima može
zahtijevati održavanje ili čak poticanje čovjekove aktivnosti;
Okvirna direktiva o vodama EU navodi (Direktiva 2000/60/EZ): „Svrha je ove
Direktive uspostava okvira za zaštitu kopnenih površinskih voda, prijelaznih voda,
obalnih voda i podzemnih voda koji:
a) sprečava daljnju degradaciju i štiti i učvršćuje stanje vodnih ekosustava kao i,
s obzirom na potrebe za vodom, kopnenih ekosustava i močvarnih područja
izravno ovisnih o vodnim ekosustavima;
b) obećava održivo korištenje voda na osnovu dugoročne zaštite raspoloživih vodnih
resursa;
c) ima za cilj bolju zaštitu i poboljšanje vodnog okoliša, među ostalim i putem
specifičnih mjera za postupno smanjenje ispuštanja, emisije i rasipanja opasnih
tvari s prioritetne liste, te prestanak ili postupno eliminiranje ispuštanja, emisije
ili rasipanja opasnih tvari s prioritetne liste;
d) osigurava progresivno smanjenje onečišćenja podzemnih voda i sprečava njihovo
daljnje onečišćenje, te
e) doprinosi ublažavanju posljedica poplavi...“.
Europska direktiva o procjeni i upravljanju rizicima od poplava (Direktiva 2007/60/
EZ) kaže u svojim uvodnim napomenama između ostalog: „(1) Poplave mogu
prouzročiti smrtne slučajeve, raseljavanje stanovništva i štetu za okoliš, ozbiljno
ugroziti gospodarski razvoj i narušiti ekonomske aktivnosti Zajednice, (2) Poplave
su prirodna pojava koju nije moguće spriječiti. Međutim, neke ljudske aktivnosti
(primjerice rastuća naselja i gospodarska dobra na poplavnim područjima i
smanjivanje prirodnog zadržavanja vode korištenjem zemljišta) i klimatske
promjene doprinose povećanju vjerojatnosti pojave poplava i njihovim štetnim
učincima. (3) Izvedivo je i poželjno smanjiti rizik od štetnih posljedica koje se
povezuju s poplavama, posebno za zdravlje i živote ljudi, okoliš, kulturnu baštinu,
78
Davorin Marković, Neven Trenc
gospodarske aktivnosti i infrastrukturu. Međutim, kako bi mjere za smanjenje tih
rizika bile učinkovite, trebalo bi ih koliko god je to moguće koordinirati u cijelom
riječnom slivu.
3. PRIRODNA OBRANA OD POPLAVA - INICIJATIVA EUROPSKE
UNIJE
Svakako su najdramatičnije odredbe Direktive o procjeni i upravljanju rizicima
od poplava koje govore o mogućim smrtnim slučajevima i teškim stradanjima
stanovništva. Baš zbog značenja ove direktive, ali i potrebe da se odgovarajućom
suradnjom sa zaštitom prirode umanje štetne posljedice poplava, Europska komisija
je izradila 2011. godine bilješku pod naslovom „U susret boljim okolišnim opcijama
u obrani od poplava“. U ovom dokumentu najviše izvršno tijelo Europske Unije
ističe: „Zaštita od poplava mora se provoditi zajedno s prirodom, a ne protiv nje“.
Smatraju da je ekosistemski pristup znatno bolje rješenje od strukturalnih mjera
zaštite od poplava te da nasipi i brane nisu jedino rješenje i da prirodne mjere obrane
od poplava mogu biti vrlo učinkovite uz znatno manje troškove.
Da bi se ove smjernice iz Direktive mogle provoditi i u praksi nužno je uspostaviti
komunikaciju, uz uvažavanje kriterija struke, između sektora zaštite i očuvanja
prirode i vodnog gospodarstva no jednako tako važno je, još u fazama planiranja,
uspostaviti dijalog i suradnju sa sektorom prostornog planiranja, građevinskog,
gospodarskog i poljoprivrednog sektora.
U praksi naime nastaju problemi jer tzv. proizvodni sektori kontaktiraju zaštitu
prirode nakon što već donesu odluku o pokretanju ostvarenja nekog projekta. Tada,
vrlo često, dolazi do negativnog mišljenja zaštite u odnosu na projekt jer on, projekt,
ima bitno negativan utjecaj na ciljeve i obveze zaštite i očuvanja prirode i okoliša, a
da se poštivalo prirodni redosljed planiranja te da se prvo smjestilo ideju u prostor,
poštujući zadane datosti očuvanja i zaštite prirodnih vrijednosti, i tada pristupilo
realizaciji projekta uštedjelo bi se i na vremenu i na novcu.
4. VAŽNOST I MOGUĆNOSTI ZA MEĐUSEKTORSKU SURADNJU U
REPUBLICI HRVATSKOJ
Iako su rijeke Sava, Drava i Dunav u dijelu koji protiču kroz Hrvatsku među
najočuvanijima u Europi, a rješenje obrane od poplave srednjeg Posavlja svjetski
poznati primjer uspješnog korištenja prirodnih retencija, hrvatsko vodno gospodarstvo
i zaštita prirode moraju uspostaviti još bolju suradnju. Brojna zaštićena područja i
područja ekološke mreža na rijekama, koja uvjetuju zajedničko upravljanje prirodnim
vrijednostima i vodnim resursima, predstavljaju idealni zakonski i institucionalni
okvir za ostvarenje ovog zadatka. Zajedničko djelovanje je obveza oba sektora spram
društva u cjelini jer je učinkovitost s ekonomskog stanovišta nemoguća bez njihovog
sinergijskog djelovanja.
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
79
U budućnosti treba usredotočiti suradnju na očuvanje prirodnih područja uz rijeke
i njihovo proširenje spajanjem odvojenih rukavaca i odmicanjem obrambenih
građevina od rijeke u skladu s načelom „Davanja prostora rijeci“. Izrada kvalitetnih
restauracijskih projekata već je počela, a značajna je i zbog mogućnosti korištenja
sredstava iz EU fondova. Osim samog obuhvata poplavnih prostora, važno je održavati
i očuvati prirodna staništa na njima. Prirodni ekološki sustavi, baš raznolikošću
staništa, omogućuju ublažavanje ekstremnih meteoroloških i hidroloških događaja
(primjerice Lonjsko i Mokro polje, Gajna, Kopački rit, Spačvanski bazen,...). Močvare
i poplavne šume zadržavaju vode tijekom suše i usporavaju vodne valove tijekom
poplava. Očuvane vlažne livade i pašnjaci uz rijeke, izuzetno su značajni za biološku
raznolikost dok njihovo zaraštavanje, zbog nestanka ekstenzivnog stočarstva, smanjuje
propusnu moć prostora uz korita i ugrožava učinkovitost i sigurnost nasipa.
I ovdje je nužna uska suradnja između sektora zaštite prirode, vodnog gospodarstva,
poljoprivrede i šumarstva. Revitalizacijom ekstenzivnog stočarstva, po mogućnosti
izvornim pasminama, osigurala bi se propusnost korita, kvalitetna retencijska
površina, sprječavanje ulaska i razvoja stranih invazivnih vrsta i na kraju proizvodnja
izvornih i specifičnih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda koja bi sigurno, a
posebno na turističkom tržištu, ostvarila dodatnu vrijednost.
Drugi važni izazov za oba sektora predstavljaju klimatske promjene, te se oba sektora
moraju osloniti na znanstvene procjene te prepoznati trendove i izraditi zajedničku
strategiju, kako odgovoriti na pitanja koja se otvaraju ispred cijelog društva, a za koju
baš vodno gospodarstvo i zaštite prirode mogu dati ključne odgovore.
ZAKLJUČAK
Smatramo da je prošlo doba kada su pojedini sektori „pokazivali mišiće“ i isticali
svoju veću važnost ili veći prioritet. Kompleksnost hidrosfere i biosfere u ovom
slučaju naglašava komplementarnost različitih struka i upućuje na suradnju biologa,
hidrologa, meteorologa, agronoma, šumara i drugih stručnjaka kao i predstavnika
lokalne zajednice. Europske direktive su to prepoznale i prenesene su u hrvatsko
zakonodavstvo, a na nadležnim tijelima je da na što bolji način ove načelne dokumente
pretvore u svakidašnju praksu.
80
Davorin Marković, Neven Trenc
LITERATURA
[1] DIREKTIVA 2000/60/EZ EUROPSKOGA PARLAMENTA I VIJEĆA od 23.
listopada 2000. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području
politike voda, (www.mvep.hr).
[2] DIREKTIVA 2007/60/EZ EUROPSKOGA PARLAMENTA I VIJEĆA od 23.
listopada 2007. o procjeni i upravljanju rizicima od poplava, (www.mvep.hr).
[3] DIREKTIVA VIJEĆA 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih
staništa i divlje faune i flore, (www.mvep.hr).
[4] Konvencija o biološkoj raznolikosti (Convention on Biological Diversity - CBD),
(NN-MU 6/96).
[5] Note by DG Environment: Towards better environmental options for flood risk
management, European Commission, Directorate-General, Environment, Dg
Env D.1 (2011) 236452.
[6] Integrated Water Resources Management in Action. WWAP, DHI Water Policy,
UNEP-DHI Centre for Water and Environment. (2009).
OKRUGLI STOL
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.
VIŠENAMJENSKI SUSTAVI UREĐENJA I
KORIŠTENJA VODA I ZEMLJIŠTA - STANJE I
RAZVOJNE ODREDNICE
Zdenko Mahmutović, dipl.ing.građ. a,
mr.sc. Zlatko Pletikapić, dipl.ing.građ. b, Željko Pavlin, dipl.ing.građ. c
SAŽETAK
Višenamjenskim sustavima uređenja i korištenja voda i zemljišta ako su dobro
osmišljeni značajno se povećava vrijednost prostora u njihovom okolišu i otvaraju se
nove mogućnosti razvitka niza gospodarskih djelatnosti. Povećanje vrijednosti prostora
i otvaranje novih dugoročno održivih radnih mjesta velike su indirektne koristi od
ovih sustava koje njihovom izgradnjom dobiva cijela zajednica. Može se dokazati da je
sukladno tome učešće države u njihovom pokretanju i opravdano i nužno, ali je zbog
njihovih specifičnosti ulazak u takve poduhvate složen i zahtijeva pripremu ne samo
s aspekta organizacije i vođenja, već i s aspekta njihovog usklađivanja s prostornim
uvjetima, ishođenja dozvola za gradnju, financiranja i kasnijeg korištenja. Upravo
zbog složenosti i kompleksnosti ovakvih pothvata u njihovom osmišljavanju moraju
sudjelovati najkvalitetniji i najiskusniji kadrovi raznih specijalnosti.
KLJUČNE RIJEČI: Višenamjenski sustavi; Financiranje; Priprema projekata;
Pokretanje izgradnje
1. UVOD
Višenamjenski sustavi uređenja i korištenja voda i zemljišta umjetni su zahvati
na prirodnim vodnim sustavima, koji omogućavaju ispunjavanje zadanih ciljeva
gospodarenja i upravljanja vodama i zemljištem na području njihovog obuhvata.
a
b
c
Elektroprojekt, A. Von Humboldta 4, Zagreb, 10000, Republika Hrvatska, [email protected]
Elektroprojekt, A. Von Humboldta 4, Zagreb, 10000, Republika Hrvatska, [email protected]
Elektroprojekt, A. Von Humboldta 4, Zagreb, 10000, Republika Hrvatska, [email protected]
82
Zdenko Mahmutović, Zlatko Pletikapić, Željko Pavlin
Zadaće takvih višenamjenskih sustava, koje su vezane uz upravljanje vodama i uz
neke aspekte korištenja prostora, daju im ulogu javnog dobra koje se stavlja u funkciju
razvitka. Te zadaće ih tako čine i infrastrukturnim sustavima ili sustavima koji u načelu
omogućavaju proizvodnju dobara i usluga a da sami nisu dio proizvodnih procesa,
odnosno čine ih temeljem za razvitak drugih gospodarskih grana. Oni su uz to najčešće
značajni prostorni zahvati, koji dugoročno utječu na okoliš, vodena staništa i vrste,
te posebno na životne uvjete stanovništva na utjecajnom području. U okviru takvih
sustava obično se rješavaju i problemi vezani uz gospodarenje vodama i problemi
vezani uz gospodarenje zemljištem na njihovom širem utjecajnom području.
Posebno je međutim važno uočiti kako višenamjenska uloga takvih sustava nije
rezultat naknadno uočenih mogućnosti, već se one moraju osmisliti kao sastavni dio
projektnog rješenja, a različite korisnike potrebno je uključiti u sufinanciranje njihove
izgradnje i zatim u upravljanje takvim zahvatima.
Ovi sustavi prema tome su najčešće kapitalne investicije od javnog značaja, koje
su potrebne našoj zajednici jer povećavaju zaposlenost stanovništva, otvaraju nove
mogućnosti razvitka, te povećavaju ukupni standard življenja i ukupnu vrijednost
našeg prostora. Zbog toga ovi sustavi neosporno zahtijevaju učešće države u njihovoj
pripremi i provedbi, pod slijedećim uvjetima:
• da su sukladni strategijama razvoja i uređenja prostora Republike Hrvatske,
• da omogućuju svekoliki razvoj gospodarstva i blagostanje stanovništva,
• da osiguravaju ukupni održivi razvoj.
Njihovom izgradnjom ostvaruju se u potpunosti ili se stvaraju uvjeti za ostvarenje
slijedećih ciljeva:
• vodoprivrednih - uređenje korita i obala; zaštita stanovništva i ljudskih dobara od
poplava; poboljšanje vodoopskrbe; uređenje zaobalja; povišenje vodostaja malih
voda; ustaljenje vodostaja podzemnih voda na prihvatljivom nivou;
• energetskih - proizvodnja električne energije iz obnovljivog/neiscrpnog resursa
(vode) bez zagađenja okoliša i štetnog djelovanja na zdravlje stanovništva;
• poljoprivrednih - stvaranje uvjeta za razvoj poljoprivredne proizvodnje,
navodnjavanje i odvodnju zemljišta;
• ekoloških - osiguranje i kontrola kvalitete životne sredine - vode, onečišćivača,
flore i faune, prostora posebne namjene; poticanje detaljnih istraživanja, opažanja
i prikupljanja različitih podataka iz cijelog prostora promatranja, te kontrole svih
vrsta antropogenih utjecaja; postizanje povoljnijeg položaja Hrvatske na tržištu
CO2;
• sociološko-demografskih - poboljšanje uvjeta za sociološko-demografski razvoj kao
posljedica bolje urbanizacije, uređenja i zaštite okoliša i predviđene infrastrukture
(izgradnja mostova i prometnica, razvoj i zaštita izvorišta podzemnih voda);
• kulturoloških - trajna zaštita i revitalizacija spomenika kulture; poticanje zaštitnih
arheoloških istraživanja i nadzora;
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
83
• urbanističkih - uređenje i korištenje prostora;
• infrastrukturnih - razvoj i pouzdanost vodoopskrbe (razvoj vodovoda,
vodozaštitnih zona) i cestovnih mreža, te razvoj naselja;
• turističkih i sportskih - stvaranje uvjeta za razvoj turizma, sporta, razonode i
rekreacije; unapređenje ribolovstva i razvoj lovstva;
• gospodarskih - koji osiguravaju posao domaćim tvrtkama.
Bitno je naglasiti da planiranje i projektiranje višenamjenskih objekata zahtijeva
uključivanje stručnjaka raznih struka već u pripremi idejnih rješenja, te zatim
njihovu aktivnu suradnju tijekom istraživanja i projektiranja, kako bi interesi svih
mjerodavnih korisnika sustava bili adekvatno i pravodobno zastupljeni. Kod ovakvih
objekata potrebno je imati u vidu da se radi o objektima stogodišnjeg i duljeg trajanja,
čija eksploatacija kod neusklađenih rješenja može imati dugoročne posljedice. U
takvim slučajevima ne samo da se radi o realnim opasnostima u vidu pogrešnog
gospodarenja resursima, već i o mogućnosti nepotrebnog zamrzavanja znatnih
financijskih sredstava u projekte koji nemaju transparentno ekonomsko opravdanje.
Zato se ovakvi projekti moraju brižljivo planirati, a istraživanja i ispitivanja u tome
imaju značajnu ulogu.
Kako je riječ o sustavima koji utječu na različite korisnike prostora u svom okruženju,
potrebno je kod njihove realizacije postići međusobnu suradnju većeg broja različitih
i državnih i gospodarskih institucija i lokalnih zajednica. Činjenica je kako Republika
Hrvatska praktično nema pozitivnih primjera i iskustava, a niti zakonske regulative
vezane uz realizaciju višenamjenskih sustava. Zato je osmišljavanje načina organizacije
provedbe ovakvih poduhvata jedan od ključnih elemenata za njihovu uspješnu
realizaciju.
2. METODOLOGIJA VREDNOVANJA PROJEKATA
Uspostava jedinstvenog metodološkog pristupa za vrednovanje i usporedbu
višenamjenskih sustava uređenja i korištenja voda i zemljišta od ključnog je značaja
za donošenje ispravnih odluka o opravdanosti ulaska u takve poduhvate. Jedinstvena
metodologija osigurava objektivnost u usporedbi takvih projekata, a ako je ona pri tome
utemeljena na ekonomskim kriterijima, tada se zbog korištenja tržišnih informacija
u vrednovanju takvih poduhvata dobiva i objektivnost u ocjeni opravdanosti njihove
provedbe i u ocjeni njegove dugoročne održivosti, naravno sukladno postojećim
odnosima na tržištima kapitala, roba i usluga. Korištenje jedinstvene metodologije
vrednovanja ovakvih projekata utemeljene na ekonomskim kriterijima prilika je i za
osmišljavanje svih mogućih koristi koje se postižu njihovim ostvarivanjem.
U velikom broju zemalja s razvijenim tržišnim gospodarstvom (SAD, Japan, veći
dio članica EU), ali i u velikim investicijskim bankama (uključujući Svjetsku banku,
Europsku investicijsku banku, Europsku banku za obnovu i razvoj) uobičajeno je
korištenje ekonomskih metoda kod donošenja odluka o ulasku u složene infrastrukturne
84
Zdenko Mahmutović, Zlatko Pletikapić, Željko Pavlin
zahvate i u razne razvojne poduhvate, ali i kod razmatranja strateških planova i načina
upravljanja resursima i kod pripremanja izmjena u zakonskoj regulativi.
Od takvih ekonomskih metoda najčešće se koristi tzv. analiza troškova i koristi (eng.
„cost-benefit analysis“) u okviru koje se kod valorizacije i ocjene projekta i planova
razmatraju svi troškovi njihove provedbe, kao i sve društvene koristi, raspoređeni
kroz vrijeme koje odgovara razdoblju provedbe i korištenja realiziranog poduhvata.
To znači kako se ovom ekonomskom analizom obuhvaćaju i gospodarski i socijalni
i ekološki i vremenski aspekti projekata i planova. Odnosno, ovom je analizom
moguće razmatrati ispunjavanje svih društvenih ciljeva u vremenskoj perspektivi, a
koje se želi ostvariti kroz realizaciju odabranih poduhvata, od utjecaj na gospodarstvo
do utjecaja na društvene odnose i na okoliš. Na temelju analize ukupnih troškova i
koristi poduhvata kroz vrijeme njegovog trajanja moguće je također rangirati projekte
i odrediti najpovoljnije u pogledu postizanja njihove društvene opravdanosti.
Posebno se ističe kako je vrednovanju ovakvih poduhvata važno pristupiti cjelovito i
sveobuhvatno, pa se svi troškovi i sve koristi koje se stvaraju kroz njihovu realizaciju
utvrđuju najopćenitije kao:
• troškovi izgradnje i korištenja zahvata ili sustava (Tz),
• troškovi nadoknade izgubljenih prirodnih i društvenih vrijednosti zbog
nepovoljnih utjecaja projekta (Ti),
• troškovi izgubljenih vrijednosti budućih generacija zbog realizacije projekta (Tb),
• neuporabne vrijednosti prostora koje se gube realizacijom projekta (Tv),
• direktne koristi koje nastaju iz svih predviđenih namjena zahvata (Dv),
• indirektne koristi koje proizlaze iz pratećih funkcija zahvata (Iv),
• moguće koristi koje zahvat omogućava budućim generacijama (Mv),
• neuporabne vrijednosti koje se dobivaju izgradnjom zahvata (Nv).
Ukoliko se analizom tako utvrđenih troškova i vrijednosti koje se stvaraju, svedenih
diskontiranjem na prvu godinu razmatranja, uspostavi vrijednosni odnos:
Dv + Iv + Mv + Nv > Tz + Ti + Tb + Tv
smatra se kako je razmatrani projekt opravdan, održiv i da njegova realizacija daje
doprinos razvoju.
Tako se u slučaju višenamjenskih sustava može također vrlo jasno pokazati kako
objedinjavanjem interesa pojedinačnih korisnika u zajedničkoj realizaciji zahvata
svaki od njih, ali i ukupno društvo, ostvaruje višestruku korist. Odnosno, kako bez
povezivanja većeg broja korisnika u zajedničku investiciju niti jedan od njih sam za
sebe neće ostvariti optimalne ciljeve ili ih uopće neće ostvariti.
Na kraju, ne smije se zanemariti niti značaj izbora diskontne stope u provedbi
ekonomskih analiza, budući su niže diskontne stope upravo primjerene za vrednovanje
ovakvih i sličnih zahvata od javnog interesa, a ne smije se zanemariti niti dugoročna
funkcionalnost ovakvih sustava, koja im u ekonomskim razmatranjima daje prednost
pred profitabilnijim ali kratkoročnim projektima.
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
85
3. VIŠENAMJENSKI SUSTAVI - STANJE
Neki od primjera realizacije višenamjenskih sustava u prošlosti su sustavi koji koriste
hidroenergetski potencijal, ali se temelje i na uključivanju rješenja za neke druge
aspekte ukupne problematike gospodarenja vodama i zemljištem. Tako, na primjer,
izgrađeni sustavi:
• na rijeci Cetini uključuju zaštitu od poplava i pouzdanu vodoopskrbu turističkog
područja Dalmacije i otoka u sušnom razdoblju, te omogućuju razvoj poljoprivrede
zaštićujući polja od poplava, te osiguravajući vodu za navodnjavanje;
• na Lici i Gackoj uključuju zaštitu od poplava te pouzdanu vodoopskrbu turističkog
područja Primorja i otoka u sušnom razdoblju;
• na rijeci Dravi osiguravaju zaštitu od poplava i kontroliranu odvodnju zaobalnih
voda, te stvaraju uvjete za navodnjavanje, vodoopskrbu, razvoj sporta, rekreacije i
izletništva;
• HE Vinodol i HE Gojak uključuju rješenja vezana uz vodoopskrbu šire regije, a
stvaraju uvjete i za uzgoj riba, razvoj turizma, sporta rekreacije i izletništva na
jezerima Lokvarka, Bajer i Sabljaci (gdje su već izgrađena i vikend naselja, te je
porasla vrijednost zemljišta).
Primjer višenamjenskog poduhvata koji usprkos ukupnoj opravdanosti svih njegovih
namjena nije realiziran zbog izostanka dogovora njegovih budućih korisnika o učešću
u zajedničkoj investiciji je projekt „Zagreb na Savi“.
Ovaj projekt Hrvatska je elektroprivreda razmatrala krajem prošlog stoljeća radi
energetskog korištenja hidropotencijala rijeke Save na potezu od granice s Republikom
Slovenijom do profila Rugvica istočno od Grada Zagreba. Analiza troškova i koristi,
kao i financijska analiza ovog sustava pokazala je kako je takav pothvat energetski
nekonkurentan s aspekta poslovnih interesa Hrvatske elektroprivrede, odnosno da bi
troškovi koje bi elektroprivreda trebala snositi prilikom izgradnje cjelovitog sustava
kratkoročno daleko nadmašili ostvarene koristi od proizvodnje električne energije.
Međutim, cjeloviti sustav uređenja i korištenja rijeke Save postavljen i razmatran u
„Prethodnoj studiji izvodljivosti uređenja i korištenja rijeke Save od Republike Slovenije
do Rugvice“ (Elektroprojekt 2003.), nameće potrebu učešća i drugih korisnika ovog
sustava u ukupnoj investiciji, jer bez toga nema niti njegove realizacije. Ukratko,
zajedničkim nastupom svi korisnici sustava postižu svoje ciljeve, a bez zajedničkog
učešća u investiciji svi ostaju prikraćeni za moguće koristi.
Provedene analize ovakvog cjelovitog sustava u navedenoj studiji pokazale su da on
osigurava održivi razvoj, da predstavlja u tehničkom pogledu ostvarivo rješenje, te
da je s gospodarskog stanovišta opravdani pothvat (ekonomska stopa prinosa 14%).
Neposredne interese za izgradnju sustava, obzirom na ciljeve koji se njime ostvaruju,
imaju najmanje ovi njegovi korisnici: Republika Hrvatska, Zagrebačka županija i Grad
Zagreb, javna i komunalna poduzeća, te vodoprivreda i elektroprivreda.
Istu sudbinu doživio je i višenamjenski hidrotehnički sustav Osijek koji se predviđao
86
Zdenko Mahmutović, Zlatko Pletikapić, Željko Pavlin
na potezu rijeke Drave uzvodno od Osijeka do Donjeg Miholjca. Ovim sustavom se
uz vodnogospodarske zadaće (povećanje sigurnosti obrane od poplava, regulacija
vodotoka i odvodnja zaobalja) i proizvodnju električne energije od oko 0,24 TWh
godišnje, predviđalo bitno promijeniti sustav vodoopskrbe regije, osigurati bolje
plovidbene uvjete rijekom Dravom do Donjeg Miholjca u svim hidrološkim uvjetima
(čime se otvara mogućnost razvoja luke u Belišću i otvaranje nove međunarodne
luke u Donjem Miholjcu), povećati sigurnost rada sustava navodnjavanja na oko
60.000 ha, povećati prihode od ribogojstva i ribarstva te omogućiti izgradnju
turističkih i športsko-rekreacijskih sadržaja. Usprkos visokim troškovima uspostave
višenamjenskih elemenata sustava, zaštite prirodnih vrijednosti prostora i poboljšanja
komunalne infrastrukture u naseljima uz sami zahvat, najnovije su ekonomske
analize (Studija izvodljivosti VHS Osijek, Elektroprojekt 2007.) pokazale opravdanost
i dugoročnu održivost ovakvog poduhvata (ekonomska stopa prinosa veća od 6%).
Kanal Dunav - Sava nakon više desetljeća osmišljavanja ušao je u fazu pripremnih
radova, pri čemu su njegovoj prometnoj funkciji pridodane uloge u poboljšanju uvjeta
proizvodnje hrane (sustavi navodnjavanja), u poboljšanju uvjeta vodoopskrbe i u
stvaranju uvjeta za razvoj turizma i rekreacije. Osmišljene su i njegove dodatne uloge
u poboljšanju ekologije šuma i voda i zaštiti voda, te u stvaranju niza indirektnih
koristi za lokalnu i širu zajednicu (zapošljavanje, povećanje vrijednosti zemljišta,
poboljšanje komunalne infrastrukture, zdravlja i educiranosti stanovništva).
Sagledavanjem indirektnih i mogućih koristi iz područja prometa i razvoja pratećih
strateških djelatnosti također se povećava opravdanost ovog zahvata, unatoč značajnim
ulaganjima. Ekonomske analize provedene u nekoliko navrata (Građevinski fakultet,
CM Expert, Elektroprojekt) sve su pokazale dugoročnu održivost i isplativost ovog
poduhvata (ekonomska stopa prinosa kreće se u rasponu od 8 do 14%).
4. MOGUĆI IZVORI FINANCIRANJA
Projekti koji se pokažu društveno opravdanim za realizaciju, te prema ekonomskim
pokazateljima najbolje rangiranima, još uvijek ne znači i da su provedivi, jer je prije
ulaska u takve poduhvate potrebno znati koji su izvori novčanih sredstava za njihovu
provedbu.
Pripremivši ozbiljno i profesionalno projekte prepoznate i osmišljene kao bitna
područja za ostvarivanje vlastitog koncepta razvoja, Republika Hrvatska mora
potražiti partnere za njihovo financiranje, a time i ostvarenje. Moguće adrese su:
a) Vlastiti (preostali) izvori akumulacije u okviru pojedinih organiziranih sustava,
gdje se prikupljaju sredstva za održavanje i razvoj pojedinih vitalnih segmenata
javne infrastrukture. Upravljanje ukupnom imovinom javnog sektora često nije
stavljeno u funkciju razvoja ukupnog društva, te predstavlja neiskorišteni kapital
koji bi se uz pažljive analize i uz kontrolu mogao realizirati i za pokretanje novog
investicijskog ciklusa.
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
87
b) Regionalna i kohezijska politika EU koja se ostvaruje kroz EU fondove, odnosno
kroz strukturne i kohezijske fondove, Europski fond za regionalni razvoj (EFRR)
- namijenjen investicijama za smanjenje razvojnog dispariteta među regijama, a
potiče regionalni razvoj, gospodarski rast, zaštitu okoliša, izgradnju infrastrukture,
mjere smanjenja rizika od raznih nepogoda i sl., Europski socijalni fond (ESF) u fokusu ima kadrovski razvoj vezan uz povećane zahtjeve adaptivnosti rada do
izjednačavanja šansi uz socijalno uključivanje, Kohezijski fond EU sufinancira
projekte transeuropske prometne mreže, zaštite okoliša, energije (obnovljivi
izvori), prometa i sl. Mogu ga koristiti zemlje s BDP-om nižim od 90% prosjeka
EU-a.
c) Međunarodne financijske institucije gdje se prvenstveno misli na krug banaka
na razini Europe i EU (EBRD, EIB) koje su u svojem djelovanju okrenute
sufinanciranju razvojnih projekata ove vrste, te na korištenje sredstava Svjetske
banke i za to specijaliziranih partnerskih adresa (IBRD, IFC, UNDP) kojima je
također bitna komponenta djelovanja ulagati u područja održivog razvoja.
Projektni ciklus korištenja sredstava EU fondova obuhvaća 5 faza (Slika 1.), a to su:
Faza 1: Programiranje - definiranje strategije pomoći EU pojedinoj državi. Temelji
se na a.) programskim dokumentima Europske komisije, i b.) nacionalnim
strateškim dokumentima koji definiraju prioritete u pojedinim sektorima. Na
ovom mjestu posebno je za spomenuti Strateško-energetski plan EU. Plan je
vezan uz Program europske industrijske inicijative za što EU će osigurati i
financijsku potporu.
Faza 2: Identifikacija - nakon što je uspostavljen opći okvir pomoći EU. Faza 2 ovisi
o kapacitetima države korisnice pomoći jer se ovdje identificiraju konkretne
mjere/projekti za koje se traži (su)financiranje EU. Ovdje se ocjenjuju
projektni prijedlozi pri čemu su vrlo korisne Predstudije izvodljivosti.
Predstudije izvodljivosti su osnova za odluku koju opciju dalje razrađivati
nakon konzultacija s potencijalnim i zainteresiranim dionicima projekta.
Faza 3: Formulacija - Priprema se detaljna projektna i natječajna dokumentacija.
Europska komisija ocjenjuje podnesene dokumente koji uključuju operativni
prijedlog projekta i zahtjev za financiranjem.
Faza 4: Provedba - Provedba projekata. Dogovorena financijska sredstva će se
iskoristiti tako da se ispuni svrha pojedine mjere, te kako bi provedena mjera
pridonijela nekom općem, zajedničkom cilju.
Faza 5: Evaluacija - Dostignuća projekta se vrednuju.
U definiranju pomoći kod sufinanciranja vidljiv je ključan značaj Faze 1 i Faze 2. Pri tome
je za Fazu 1 potrebno raspolagati relevantnim nacionalnim strateškim dokumentima
koji definiraju prioritete u pojedinim sektorima, a za Fazu 2 Predstudijama i Studijama
izvodljivosti. Ovo potvrđuje potrebu redefiniranja nacionalne energetske strategije i
izradu nužne projektne dokumentacije, studija utjecaja na okoliš i prirodu i studija
Zdenko Mahmutović, Zlatko Pletikapić, Željko Pavlin
88
izvodljivosti za preostale hidroenergetske zahvate a koji su svi ujedno i višenamjenski
sustavi, jer ih bez toga neće biti moguće kandidirati za ovaj oblik financiranja.
Slika 1. Projektni ciklus korištenja EU fondova
5. UVJETI ZA USPJEŠNU PROVEDBU RAZVOJNIH PROJEKATA
5.1 Prostorni uvjeti i kakvoća provedbe
Kako bi se ovakvi sustavi što bolje pripremili za pokretanje, nužno je osigurati i druge
uvjete značajne za njihov razvoj, a koji su vezani uz pozicioniranje zahvata u prostoru,
odnosno uz usklađivanje zahvata s prostornim uvjetima, uz rješavanje imovinskopravnih i koncesijskih odnosa, te uz uvjete ishođenja lokacijskih dozvola. Uz ove
aspekte treba uzeti u obzir i zakonske aspekte kojima se osigurava kvaliteta njihove
realizacije, a posebno u smislu osiguranja kvalitete pripreme i vođenja projekta,
kvalitete radova i opreme, te sustava nadzora, jer o tome također u velikoj mjeri ovisi
uspješnost provedbe ovakvih projekata.
5.1.1 Prostorni uvjeti
Visoko razvijena i dobro organizirana društva nastoje kod osmišljavanja sustava
zaštite prirode usvojiti takva prostorna ograničenja i uvjete zaštite koja neće smetati
kapitalnim investicijama i gospodarskom razvoju, pod uvjetom njihovog uklapanja
u preuzete međunarodne obveze i postizanja optimalne razine ulaganja za dobivanje
maksimalne razine zaštite i sigurnosti. Tako se npr. relativno male površine teritorija
razvijenih država stavljaju pod institucionalnu zaštitu (zaštićena prirodna i kulturna
baština, zaštićeni izvori pitke vode), ali su s druge strane države tako organizirane da
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
89
aktivno sudjeluju u razvoju naselja i gospodarskih subjekata u smislu zaštite okoliša i
zatim kontinuirano nadziru provedbu propisanih mjera. Razlog tome je smanjivanje
izravne odgovornosti države za očuvanje okoliša i prirode i prenošenje tih obveza
na gospodarstvo i lokalne zajednice, ali na način da su one usklađene sa strateškim
ciljevima zaštite prostora, a njihova provedba strogo nadzirana i u slučaju nepoštivanja
zadanih uvjeta strogo kažnjavana. Pri tome su razina demokratskog razvoja i
organiziranosti javnih institucija najčešće obrnuto proporcionalni površinama koje
se stavljaju pod zaštitu, što je vidljivo i iz primjera tzv. nacionalnih ekoloških mreža
u zemljama EU, pri čemu stare članice EU15 imaju manje površine pod zaštitom u
odnosu na nove članice EU12 (Tablica 1).
Hrvatska se po veličini obvezujuće zaštićenih područja na oko 9% svog teritorija
(ukupno 10 nacionalnih parkova i 12 parkova prirode) nalazi u europskom prosjeku,
ali po veličini područja stavljenog pod posebnu zaštitu (područja tzv. nacionalne
ekološke mreže, koja ulaskom u EU postaje tzv. Natura 2000) na oko 45% ukupnog
kopnenog teritorija daleko nadmašuje bilo koju od zemalja članica EU. Činjenica je
kako bi si specifičnim pristupom kod određivanja područja posebne zaštite Republika
Hrvatska ulaskom u EU mogla stvoriti višestruke troškove, a posebno s aspekta
izgradnje javne infrastrukture i kapitalnih projekata od nacionalnog interesa, u koje
ulaze i višenamjenski vodnogospodarski sustavi.
KOPNENO PODRUČJE
POVRŠINA
TERITORIJ
A FNAC.
2
(km )
EU15
3.205.960
NATUR
A 2000
FK-2000
2
FK2000/
FNAC.
Preklapanj
e SPA i
SCI
2
(km )
%
(km )
514.559
16,0
5
103.952
%
NATUR
A 2000
FM-2000
2
(km )
112.085
Preklapanj
e SPA i
SCI
2
(km )
1.084.168
214.696
19,8
0
60.765
EU27
4.290.148
729.429
17,0
0
164.930
56.594
25.373
44,8
3
7.527
UKUPNO
BROJ
MJEST
A
17.876
5.203
129.982
41.590
12.107
5.736
FU-2000
20.253
626.780
4.578
29,11
22,59
NATUR
A 2000
(km2)
%
32,46
28,30
29,84
Preklapanj
e SPA i
SCI
36.386
22,20
EU12
HRVATSK
A
MORSKO PODRUČJE
Preklapanj
e SPA i
SCI
231.592
24.831
32,00
859.411
1.137
47,38
37.480
Tablica 1: Udio površina nacionalnih teritorija zemalja EU
stavljenih pod neki od oblika zaštite prirode
SCI (Sites of Community Interest)…područja obvezujućeg statusa zaštite (nacionalni
parkovi, parkovi prirode…)
SPA (Special Protection Areas)…područja posebne zaštite (nacionalna ekološka
mreža)
U tom se smislu predlaže:
• uskladiti po posebnom postupku u međuvremenu usvojene prostorne planove nižeg
reda sa Strategijom i Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske ukoliko
su u njima izostavljeni predviđeni strateški koridori i lokacije infrastrukturnih i
sličnih zahvata od javnog interesa,
90
Zdenko Mahmutović, Zlatko Pletikapić, Željko Pavlin
• uskladiti prijedlog Nacionalne ekološke mreže, prije nego ona postane mreža
Natura 2000, s u Strategiji i Programu prostornog uređenja Republike Hrvatske
predviđenim strateškim koridorima i lokacijama infrastrukturnih i sličnih zahvata
od javnog interesa.
Također se smatra opravdanim određene višenamjenske projekte proglasiti projektima
od javnog interesa za našu državu. Proglašenjem višenamjenskih projekata projektima
od javnog interesa stvoriti će se također zakonska osnova za brzo i sigurno rješavanje
imovinsko-pravnih odnosa na lokacijama samih zahvata.
Na kraju, a s obzirom na značaj višenamjenskih projekata za dugoročni razvoj
Republike Hrvatske i s obzirom na očekivano učešće države u njihovoj pripremi
opravdano bi bilo, ali isključivo za takve zahvate, produžiti zakonske rokove u kojima
vrijede zaključci o provedenim postupcima o ocjeni utjecaja takvih zahvata na okoliš
i prirodu i zakonske rokove u kojima vrijede lokacijske dozvole.
5.1.2 Osiguranje kakvoće pripreme projekata
Kakvoća pripreme studijsko-projektne dokumentacije značajan je preduvjet za
provedbu razvojnih projekata kao što su višenamjenski sustavi. Zato se njihova
izrada treba u načelu povjeriti najboljim i najiskusnijim projektantima, s dobrim
i potvrđenim referencama, s primjerenim potencijalom raspoloživih stručnjaka
traženih specijalističkih znanja i vještina, te s dobrom organizacijskom i materijalnom
podrškom.
Zato se predlaže tvrtke za pripremu studijsko-projektne dokumentacije vezane uz
ovakve sustave tražiti preko javnih nadmetanja za usluge prema kriterijima Svjetske
banke i FIDIC-a koji su se pokazali najboljima u području javnih nabava intelektualnih
usluga (u ovom slučaju za projektiranje, konzalting i nadzor). Prema tim kriterijima
cijene usluga kod izbora najboljih ponuditelja morale bi imati minimalnu ulogu, a
kod složenih projekata taj bi kriterij cijene trebao biti i potpuno izostavljen (Slika 2),
npr. na način da se već u samim uvjetima nadmetanja odrede raspoloživa sredstva za
navedenu uslugu.
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
Izvor:
91
BIMILACI 2001 Report; The 2001 Biennial Meeting between International
Lending Agencies and the Consulting Industry (BIMILACI ) was held at the World
Bank, Washington DC, USA, on 17-18 May
Slika 2. Dijagram uvjeta za izbor ponuditelja intelektualnih usluga
5.2 Upravljanje provedbom i praćenje provedbe projekata
Za uspješnu provedu projekata ovog tipa potrebno je također:
• odrediti nositelja projekata,
• predvidjeti način nadgledanja njegove provedbe,
• postaviti organizacijsku shemu provedbe, uključujući i administrativnu podršku.
Nositelji pojedinih infrastrukturnih projekata, kao i višenamjenskih sustava, ovisno o
njihovom karakteru, opsegu, planiranim resursima, prožimanju, odnosno utjecaju na
okoliš mogu biti, ali ne isključivo:
• Javno poduzeće u 100% državnom vlasništvu,
• (Javno) poduzeće u mješovitom vlasništvu države i lokalne samouprave,
• Javno-javno-partnerstvo ili Javno-privatno-partnerstvo, gdje je nositelj projekta
jedan od partnera,
• Privatna tvrtka.
Za nositelja projekata treba odrediti njegove obveze, te razraditi pravila/način i
sadržaj njegovog djelovanja (aktivnosti kao zadaće raspoređene kroz vrijeme, trajanje
92
Zdenko Mahmutović, Zlatko Pletikapić, Željko Pavlin
i redoslijed aktivnosti, nadležnosti za njihovu provedbu i potrebnu raspoloživost
resursa (ljudskih i materijalnih).
Posebno je potrebno razraditi uvjete praćenja provedbe projekata (praćenje
provedbe zadanog opsega, postizanja zadanih ciljeva, trošenja resursa) koji mora
biti u nadležnosti tijela neovisnog o nositelju zahvata. Treba razraditi i upravljanje
projektima, kako sa stručnog, tako i s financijskog i vremenskog aspekta.
Za uspješnost pripreme i provedbe projekata nužno je i neophodno upravljanje
projektom postaviti u skladu s najvišim zahtjevima. Upravljanje projektom, kao
fundamentalna aktivnost provedbe projekta, prije svega je upravljanje rizicima
projekta, gdje se mora trajno i kontinuirano kontrolirati djelovanje projektnih timova,
izdašnost raspoloživih i pristupačnih resursa, te promjene u okolini projekta.
5.3 Edukacija
Čak i uz rješenja za sve prethodno razmatrane provedbene uvjete, ovakvi poduhvati
moraju u obzir uzeti još jedan važan preduvjet za uspješnu provedbu: raspoloživost
stručnog i motiviranog kadra koji bi vodio njihovu realizaciju. Posebno je u slučaju
ovih projekata važan stručni profil graditeljske struke, kakav se u načelu i školuje u
našim visokoškolskim ustanovama.
Međutim, osim strukovnih znanja za ovakve će projekte od posebnog značaja biti i
neka specifična znanja iz područja ekonomije, prava, zaštite okoliša i pojedinih drugih
tehničkih struka. Zato se u vrijeme pokretanja projekata mora raditi u timovima
stručnjaka različitih specijalnosti, te istovremeno, kroz dodatno školovanje, kroz
uvođenje novih predmeta na pojedinim visokoškolskim obrazovnim institucijama
i kroz kontinuirano obrazovanje iskusnih stručnjaka, povećavati brojnost kadrova
sposobnih za vođenje složenih projekata (od izrade projektne dokumentacije do
nadzora i izvođenja).
Pri tome je od posebnog značaja i predstavlja apsolutni prioritet značajno povećanje
educiranih stručnjaka koji su u mogućnosti voditi pripremu i aplikaciju projekata za
fondove EU, te za pristup povoljnim kreditima razvojnih banaka.
ZAKLJUČAK
Izradu dokumentacije do razine potrebne za ishođenje lokacijskih dozvola i izradu
studija izvedivosti treba financirati iz javnih izvora. Država u tim projektima mora
prepoznati i jasno definirati i svoje interese, ne samo kako bi se odlučila za modele
njihova financiranja, nego i radi ocjene potrebe svojeg daljnjeg udjela u investiciji,
osobito što se ostvarenjem takvih projekata stvaraju za državu značajne dodatne
koristi: otvaranje novih radnih mjesta, povećanje vrijednosti prostora, povećanje
poreznih prihoda.
Potrebno je prioritetno razmotriti moguće intervencije u nacionalno zakonodavstvu
kojim se reguliraju prostorni odnosi, zaštita okoliša i zaštita prirode kako bi se uklonila
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
93
neka vrlo stroga prostorna ograničenja vezana za složene zahvate i sustave koja se ne
primjenjuju ni u zemljama EU-a.
Također se predlaže razmotriti i usvojiti iskustva zemalja u okruženju koje su slične
programe realizirale nakon donošenja posebnih zakona.
LITERATURA
[1] L. Douglas James & Robert R. Lee (1971): Economics of Water Resources
Planning, McGraw-Hill Book Company
[2] Alvin S. Goodman (1984): Principles of Water Resources Planning, PrenticeHall, Inc., Englewood Cliffs, New Jersey
[3] E. Kuiper (1971): Water Resources Project Economics, Butterworth&Co,
London,
[4] E.S. Goodstein (1999): Ekonomika i okoliš, Drugo izdanje, Mate, Zagreb,
[5] Paul L. Samuelson, William D. Nordhaus (2000): Ekonomija, Petnaesto izdanje,
Mate (McGraw-Hill),
[6] E.B. Barbier, M. Acreman & D. Knowler (1997): Economic Valuation of
Wetlands: A Guide for Policy Makers and Planners, The Ramsar Library, Ramsar
Convention Bureau, (Internet adresa: www.ramsar.org /lib_val_e_6.htm)
[7] A.P. Thirlwall (1993): Growth and Development, Macmillan,
[8] J. Loomis&G. Helfand (2001): Environmental Policy Analysis for Decision
Making, Kluwer Academic Publishers,
[9] E. Helland-Hansen, T. Holtedahl, K.A. Lye (1995): Hydropower Development,
Vol.
3nvironmental Effects, Norwegian Institute of Technology,.
[10] W.A. Hall&J.A. Dracup (1970): Water Resources Systems Engineering, McGrawHill
[11] Chris Head (2000): Financing of Private Hydropower Projects, World Bank
Discussion Paper No.420,
[12] V.H. Heywood, R.T. Watson (1995): Global Biodivesity Assessment, UNEP,
Cambrige University Press,
[13] H. Stretton, L. Orchard (1994): Public Goods, Public Enterprise, Public Choice,
MacMillan Press,
[14] Randall J.F. Bruins& Matthew T. Heberling (2005): Economics and Ecological
Risk Assessment, Application to Watershed Management, CRC Press,
[15] R.K. Linsley & J.B. Franzini1979: Water Resources Engineering, McGraw-Hill,
[16] D. Feretić, Ž. Tomišić, D. Škanata, N. Čavlina, D. Subašić (2000): Elektrane i
okoliš, Element, Zagreb,.
94
Zdenko Mahmutović, Zlatko Pletikapić, Željko Pavlin
[17] D.J. Pannell, S.G.M. Schillizzi (2006): Economics and the Future, Elgar Publishing
Ltd.,
[18] D.I.Trotman-Dickenson (1996): Economics of the Public Sector, MacMillan
Press,
[19] Proposed Practices for Economic Analysis of River Basin Projects (“Green
Book”), US Inter-Agency Committee on Water Resources, Subcommittee on
Evaluation Standards, 1958
[20] Studija utjecaja na okoliš Višenamjenskog kanala „Dunav-Sava“, Elektroprojekt,
2008.
[21] Studija opravdanosti i izvodljivosti Višenamjenskog hidrotehničkog sustava
„Osijek“, Elektroprojekt, 2007.
[22] Prethodna studija izvodljivosti uređenja i korištenja rijeke Save od granice s R.
Slovenijom do Rugvice, Elektroprojekt, 2003.
[23] Studija opravdanosti izgradnje višenamjenskog kanala Dunav-Sava, Ekonomska
i financijska evaluacija projekta, CM Expert, 2006.
[24] Program razvojnih projekata R. Hrvatske, HKIG, 2010.
OKRUGLI STOL
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.
ZAŠTITA OD POPLAVA NA SLIVU SAVE STANJE I RAZVOJNI PROJEKTI
Lidija Kratofil, dipl.ing. a, Vesna Tusić, dipl.ing. b,
Dražen Budišić, dipl.ing. c, mr.sc. Arijana Senić d, mr.sc. Marina Barbalić e
SAŽETAK
U radu je prikazano aktualno stanje obrane od poplava na slivu Save u Republici
Hrvatskoj. Opisana je koncepcija rješavanja zaštite od velikih voda, njen razvoj
tijekom godina, do sada izgrađeni objekti, dana je procjena uspješnosti do sada
izvedenih radova te je dan prikaz dugoročnih ciljeva. Opisane su aktualnosti na tom
području: izrada karata rizika od poplava, novosti u informatizaciji pri provođenju
mjera obrane, izrada novih prognostičkih modela, planiranje izgradnje obrambenih
objekata i poteškoće koje se pri tome pojavljuju te je dan popis objekata koji su u
realizaciji.
KLJUČNE RIJEČI: Sliv Save; Zaštita od poplava; Planovi
1. UVOD
Poplave Save i njenih pritoka i danas, nakon desetljeća ustrajnih napora da se one
obuzdaju, ostaju izazovna zadaća vodnog gospodarstva, a prolazak velikih voda prati
se, uprkos tehničkim i organizacijskim dostignućima, sa strepnjom i neizvješnošću.
Rješenje zaštite od poplava u njenom centralnom toku, postavljeno prije četrdesetak
godina, svojim sveobuhvatnim sagledavanjem i suvremenim pristupom sukladno
europskoj vodnoj politici “zaštiti stanovništvo i vrijednosti, ali istovremeno dati vodi
prostora”, danas je uzoran, pozitivni primjer.
a
b
c
d
e
Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb, 10000, Republika Hrvatska, [email protected]
Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb, 10000, Republika Hrvatska, [email protected]
Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb, 10000, Republika Hrvatska, [email protected]
Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb, 10000, Republika Hrvatska, [email protected]
Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb, 10000, Republika Hrvatska, [email protected]
96
Lidija Kratofil, Vesna Tusić, Dražen Budišić, Arijana Senić, Marina Barbalić
Planiranje i izgradnja objekata obrane od poplava, najava i upozorenje pojave velikih
voda, organizacija i provođenje obrane od poplava, danas su na slivu Save na visokoj
razini, a stručnjaci uključeni u ovu djelatnost iskusni su i vrlo stručni te odani ovom
plemenitom poslu.
Danas se pojavljuje sve više zahtjeva za korištenjem prostora Save i njenih voda, a
obrana od poplava doprinosi sigurnosti raspolaganja ovim prirodnim bogatstvom.
Međunarodni karakter Save daje svim aktivnostima posebnu težinu te su one podložne
dodatnoj procjeni.
2. PRIRODNE KARAKTERISTIKE SLIVA SAVE KOJE UTJEČU NA
FORMIRANJE VELIKIH VODA
Rijeka Sava, ukupne površine od 95.551 km2 i ukupne duljine od 945 km, jedna je od
najvećih pritoka Dunava. Površina dijela savskog sliva koji se nalazi u Hrvatskoj iznosi
25.770 km2 (27,0 % ukupne slivne površine), a duljina njenog toka kroz Hrvatsku
iznosi 510 km i velikim dijelom tvori državnu granicu s Bosnom i Hercegovinom
(313 km).
Na slivu Save isprepliću se maritimno-jadranski i kontinentalno-panonski termički
i pluviometrički sustav. Za maritimni je režim karakteristična pojava maksimalnih
oborina u listopadu i studenom, a za kontinentalni maksimum oborina u lipnju.
Uočava se dosta pravilno opadanje oborina od zapada prema istoku, što je indirektno
posljedica promjene reljefa. Prosječna godišnja oborina na ulasku Save u Hrvatsku je
1.540 mm, a na izlazu 1.150 mm.
Na ulazu u Hrvatsku Sava ima bujični karakter s izuzetno velikim razlikama između
minimalnih i maksimalnih protoka. Najveći protok Save na ulaznom profilu Jesenice
zabilježen za vrijeme velikog vodnog vala 2010. godine iznosio je 3.792 m3/s što je
oko 90 puta veći protok od apsolutno najmanjeg na tom profilu. Sploštenjem vodnih
valova u velikim nizinskim retencijama srednjeg Posavlja i smanjenjem pada dna
rijeke, bujični karakter rijeke postupno opada. Na izlaznom profilu Županja najveći
protok od 4.161 m3/s zabilježen je 1970. godine, pa je omjer apsolutnih ekstrema
značajno manji, oko 27.
Zbog velikih dotoka s brdskih zapadnih dijelova sliva Save (sliv Save u Sloveniji)
i desnoobalnih pritoka, prostranih dolina nizinskih vodotoka, velikih gradova
i vrijednih dobara na potencijalno ugroženim površinama te zbog nedovoljno
izgrađenog i održavanog zaštitnog sustava, poplave potencijalno ugrožavaju oko 19%
sliva rijeke Save (slika 1).
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
97
Slika 1. Područje sliva rijeke Save s prikazom prirodnih nizinskih poplavnih područja
3. OBRANA OD POPLAVA
3.1. Načela obrane od poplava na slivu Save
Iako su prvi radovi na zaštiti od poplava u slivu Save započeli još u devetnaestom
stoljeću, do sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća pristup rješavanju zaštite od
poplava ugroženih područja svodio se na radove kojima se štite samo najugroženiji
dijelovi sliva. Tek nakon katastrofalnh poplava Zagreba, Karlovca i Siska pristupilo
se cjelovitom i sveobuhvatnom rješavanju problematike obrane od poplava na slivu.
Osnovno rješenje prezentirano je u Studiji regulacije i uređenja rijeke Save u Jugoslaviji,
1972. godine. Tim je rješenjem predviđeno da se negativne posljedice gubitaka dijela
prirodnih poplavnih površina uslijed građenja nasipa uz Savu saniraju uređenjem
nizinskih retencija i ekspanzijskih površina. Na ostalim područjima predviđena je
zaštita zaobalja obrambenim nasipima kojima bi veliki gradovi bili branjeni od 100
do 1.000-godišnje velike vode, manja naselja od 50 do 100-godišnje velike vode, a
poljoprivredne površine od 25 do 50-godišnje velike vode.
Iako je originalno rješenje nastalo prije četrdeset godina, ono je zbog svog cjelovitog
i sveobuhvatnog sagledavanja problematike te zbog suvremenog pristupa sukladno
novoj europskoj vodnoj politici (“zaštiti stanovništvo i vrijednosti, ali istovremeno
dati vodi prostora“).
Nizvodno od Gradiške je sustav zaštite već bio definiran izgrađenim savskim nasipima,
pa je usvojen postulat da bilo kakvi radovi i zahvati na području Srednjeg Posavlja ne
smiju pogoršati stanje velikih voda na donjem dijelu toka Save.
Temeljem takvog rješenja, u razdoblju do 1980. godine izvedeni su značajni terenski
radovi, procijenjeno je da je dovršeno oko 40% svih radova predviđenih projektom, a
nakon toga uglavnom su prestale građevinske aktivnosti na razvoju sustava.
98
Lidija Kratofil, Vesna Tusić, Dražen Budišić, Arijana Senić, Marina Barbalić
Na osnovi prikupljenih iskustava i studijskih analiza, u međuvremenu je predložena
modifikacija početnog rješenja. Dok je prvobitno rješenje predviđalo ove prostore s
potpunom kontrolom velikih voda, izmijenjeno rješenje ponudilo je sljedeće bitne
promjene:
- proširenje poplavnih površina u Lonjskom polju,
- slobodno protjecanje rasterećenih velikih voda duž Mokrog polja,
- sniženje maksimalnih dubina vode u retencijama.
Sljedeća važna promjena odnosila se na dizajniranje i funkcioniranje kanala Lonja
- Strug, koji je bio planiran duž Lonjskog i Mokrog polja u dužini od 105 km. U
izmijenjenom rješenju se koriste već izgrađeni dijelovi kanala (početna i završna
dionica), ali se odustaje od daljnje gradnje tog glomaznog objekta, s visokim popratnim
nasipima. Prirodni vodotoci Lonjskog odnosno Mokrog polja koriste se za transport
upuštenih voda i postupno punjenje retencijskih prostora. Time se postiže povratak
na gotovo prirodni režim tečenja kroz retencijske prostore u zaobalju Save.
U novije vrijeme poplavne nizine Lonjskog i Mokrog polja, prepoznate su kao
posebno zanimljiv i važan dio prirodnoga okoliša. Proglašenjem dijela tog prostora
Parkom prirode, pokazan je interes Republike Hrvatske za očuvanjem ove jedinstvene
zajednice prirodnih i kulturnih vrijednosti, razvijanih kroz stoljeća tradicionalnog
načina života lokalnog stanovništva. Biološka svojstva ovog područja karakterizira
flora tipična za nizinska i poplavna područja te fauna s posebno bogatim ptičjim
fondom, od kojih je veliki broj ugroženih i zaštićenih međunarodnim konvencijama.
Polazeći od tih vrijednosti, predložene su brojne moguće modifikacije pojedinih
dijelova zaštitnoga sustava, kojima se žele zaštititi okolišne vrijednosti prostora, bez
negativnih posljedica na lokalne životne i gospodarske prilike. Između ostalog, radi
se o sljedećim prijedlozima:
- zadržavanje područja Odranskog polja i Zelenika u prirodnom vodnom režimu,
- povećanje poplavnog prostora retencije Kupčina i Lonjskog polja,
- ostavljanje prirodnih veza rijeke Save i Mokrog polja na ušću Trebeža i na
nezaštićenoj dionici uzvodno od Stare Gradiške,
- zadržavanje dijela poplavnih površina uz rijeku Savu uzvodno od Zagreba,
- uređenje pozajmišta materijala prema ekološkim i estetskim standardima.
3.2. Izgrađenost obrambenog sustava i postignuti stupnjevi zaštite
Postojeći sustav zaštite od poplava na slivu Save sastoji se od velikoga broja
regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina. Uz vodotoke I. reda ukupno je izgrađeno
oko 1.600 km, a uz vodotoke II. reda 200 km obrambenih nasipa koji omogućuju
različite razine zaštite zaobalja od poplava. U suradnji s ostalim korisnicima voda i
zemljišta dosad su izgrađene višenamjenske akumulacije ukupnog volumena od 73
hm3 te brdske retencije ukupnog volumena 2,5 hm3, a dijelom je formirano 5 velikih
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
99
nizinskih retencija na slivu Save (Lonjsko polje, Mokro polje, Kupčina, Zelenik i
Jantak) ukupnog volumena od oko 1.590 hm3. Izgrađene su distibucijski objekti
ustave Prevlaka i Trebež te preljevi Jankomir i Košutarica koje omogućuju distribuciju
velikih voda u retencijske prostore. Mreža kanala je prilično razvijena. Izgrađena su
tri velika oteretna kanala (Odra, Lonja - Strug i Kupa - Kupa) ukupne duljine od oko
65 km, spojni kanali Zelina - Lonja - Glogovnica - Česma i Ilova - Pakra, te ukupno
oko 530 km lateralnih kanala za prikupljanje brdskih voda uz branjena područja.
Slika 2. Postojeći sustav zaštite od poplava na slivu Save
Procjenjuje se da su izvedenim radovima na zaštiti od poplava poplavne površine, koje
su u prirodnim uvjetima zauzimale gotovo 500 000 ha (slika 1) smanjene za oko 70 %.
U nastavku se daje prikaz po poplavnim područjima Save i njenih većih pritoka.
Lidija Kratofil, Vesna Tusić, Dražen Budišić, Arijana Senić, Marina Barbalić
100
Sliv
Poplavna površina (ha)
Zaštićene površine (ha)
Nezaštićene površine (ha)
Sava
329900
261100
65600
Sutla
730
Krapina
10510
3500
7010
Česma
54740
19200
35540
Ilova
13930
11600
2330
Orljava
16300
4750
11550
Una
2220
2220
Kupa (bez Gline)
60570
14340
Glina
5260
Ukupno
494160
730
46230
5260
316710
174250
Tablica 1. Stanje zaštićenosti po slivovima
Najviše je napravljeno na zaštiti od velikih voda Save. Nezaštićeno je ostalo samo
područje uz Savu uzvodno od Zagreba prema slovenskoj granici (5.700 ha) na kojem
su obrambeni nasipi samo dijelom izgrađeni. Oko 70 % ukupne dužine nasipa uz
rijeku Savu i njene pritoke do uspornog djelovanja savskih voda zadovoljava kriterij
nadvišenja od 1,20 m nad mjerodavnom 100-godišnjom velikom vodom. Ostali dijelovi
imaju nižu razinu sigurnosti od potrebne. Radi se o starim nasipima, izvedenim po
drugačijim kriterijima zaštite - kraćim dionicama lijevog savskog nasipa od Trebeža do
Dubrovčaka te kraćim dionicama desnog savskog nasipa uzvodno od Siska. Navedene
dionice planiraju se rekonstruirati, a za neke je već izrađena projektna dokumentacija.
Područje od 59.900 ha čine retencijski prostori za prihvat poplavnih voda (Lonjsko i
Mokro polje, Opeka, Trstik i Zelenik).
Na području grada Zagreba visina nasipa je takva da osigurava zaštitu od 1.000godišnje velike vode Save. No usprkos izgrađenih 19 brdskih retencija, dijelovima
grada Zagreba prijeti opasnost od medvedničkih bujica. Dosadašnjim radovima
postignuta je zaštita od 20 do 50-godišnjih velikih voda.
Ukupno potencijalno plavljeno područje na slivovima većih pritoka, kod pojave
100-godišnjih velikih voda, pokriva površinu od 1.643 km2. Svega 36 % područja je
zaštićeno, a na ostalim dijelovima zaštitni objekti ili nisu još izgrađeni ili im je stupanj
zaštite znatno manji - uglavnom je postignuta zaštita od 5 do 25-godišnje velike vode.
Većinom su zaštićena samo veća naselja i prometnice, dok se poljoprivredne površine
i dalje učestalo plavljene.
3.3. Provođenje mjera obrane od poplava
Opće je poznato da samo građevinsko rješenje nije dovoljno za pouzdanu obranu
od poplava. Istog reda značaja su i operativne mjere obrane od poplava. Operativna
obrana od poplava provodi se prema Državnom planu obrane od poplava (“Narodne
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
101
novine”, br. 84/10), a ustrojena je po vodnim područjima, branjenim područjima,
sektorima i dionicama.
Sliv Save obuhvaća dva sektora: sektor C koji obuhvaća područje gornje Save i sektor
D koji obuhvaća područje srednje i donje Save. Koordinaciju redovne i izvanredne
obrane od poplava između pojedinih sektora obavlja Glavni centar obrane od poplava,
čime se usklađuje obrana od poplava na prirodnom slivu.
Za efikasnu provedbu operativne obrane, u svim fazama njene aktivnosti, posebno
je važan sustav veza; od početnih faza prikupljanja hidrometeoroloških podataka u
slivu do koordiniranja i rukovođenja u provođenju mjera obrane od poplava. Nakon
velikih šteta uzrokovanih poplavama 60-tih godina hrvatsko vodno gospodarstvo je uz
građevinske i studijske radove na Savi odlučilo investirati sredstva u projekt te izvedbu
vlastitog sustava za prikupljanje hidroloških podataka. Danas sustav pokriva cijelu
Hrvatsku i broji 123 automatskih vodomjernih postaja (AVS), od čega se 66 postaja
nalazi na slivu Save. Treba reći da je u tijeku automatizacija 13 postaja, a očekuje se da
će u sljedećoj godini biti automatizirano još tridesetak postaja što će omogućiti uvid
u trenutno stanje vodostaja na svim postajama značajnim za provođenje operativnih
mjera obrane.
Slika 3: Prikaz postojećih i planiranih AVS-a na slivu Save
Podaci se pohranjuju u informacijskom sustavu voda, a dostupni su i na na webstranici Hrvatskih voda, teletekstu Hrvatske televizije te na mobilnim telefonima.
U informacijskom sustavu voda prikupljaju se i podaci o vodostajima i protocima sa
19 dojavnih postaja u Sloveniji, što je posebno važno za prognoziranje vodnog vala na
sektoru Gornja Sava.
Lidija Kratofil, Vesna Tusić, Dražen Budišić, Arijana Senić, Marina Barbalić
102
Treba reći da je prikupljanje i obrada hidrometeoroloških podataka i izrada prognoza i
upozorenja za potrebe obrane od poplava u nadležnosti Državnog hidrometeorološkog
zavoda. Budući da navedena institucija izvršava samo, i tek u novije vrijeme, obveze
vezane za meteorološke podatke i prognoze, hidrološke prognoze rade se u Hrvatskim
vodama.
Problemi koji su se pojavili tijekom poplave u rujnu 2010. godine ukazali su na potrebu
aktualizacije postojećih prognostičkih izraza. Upravo to je bio razlog da se pristupilo
izradi noveliranog izraza na temelju velikog broja novo zabilježenih visokovodnih
situacija. Na primjeru vodomjerne postaje Jasenovac na Savi, metodom višestruke
linearne regresije dobiveni su prognostički izrazi do 24 sata unaprijed. Na slici je
dan usporedni prikaz prognoziranih i zabilježenog vodnog vala iz studenog 2010.
godine.
760
740
720
700
vodostaj - cm
680
660
640
620
600
21.11.2010. - 29.11.2010.
580
prognozirano 4 sata
560
prognozirano 12 sati
540
prognozirano 24 sata
520
500
0
24
48
72
96
120
144
168
192
216
240
264
vrijeme - sati
Slika 4: Usporedba prognoziranih vodnih valova i verifikacijskog vodnog vala
U visokoj fazi dovršenosti je aplikacija Obrana od poplava, koja će uz aktualne
informacije o oborinama i vodostajima, davati i sve podatke o provođenju mjera
obrane, te biti velika pomoć kod izvješćivanja i donošenja odluka. Aplikacija sadrži i
bazu svih do sada zabilježenih vodostaja od strane Hrvatskih voda.
4. PROCJENA RIZIKA OD POPLAVA
4.1. Napravljene procjene
Smjernice europske Direktive o poplavama, Republika Hrvatska uklopila je u svoje
zakonodavstvo i postupno ih uvodi u provedbenu praksu u pristupu rješavanju
problema zaštite od poplava. Prije stupanja na snagu Direktive o poplavama, tijekom
2003. i 2004. izrađene su studije procjene rizika od poplava za sliv Orljave i sliv
Krapine, početkom 2011. god. završene su studije procjene rizika od poplava na slivu
Česme i Ilove, a 2012. godine izrađena je procjena rizika od poplava na slivu Kupe.
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
103
Slika 5. Dijelovi sliva rijeke Save na kojima su izrađene studije procjene rizika od poplava
Izrađene studije rizika od poplava dale su procjenu poplavnih rizika, s topografijom i
korištenjem zemljišta, opisom značajnijih poplava u prošlosti za koje su postojali zapisi
i procjenu mogućih štetnih posljedica budućih poplava. U studijama procjene rizika
od poplava na slivu Ilove, Česme i Kupe (nešto detaljnije) poplavni rizik je promatran
kao kombinacija vjerojatnosti poplavnih događaja i njihovih štetnih posljedica.
U studiji „Sustav obrane od poplava Srednjeg Posavlja - aktualizacija rješenja“, izrađen
je matematički simulacijski model Srednjeg posavlja koji može poslužiti kao dobra
podloga za procjenu rizika od poplave na području obuhvata, a moguće ga je i proširiti
i na nizvodne dionice Save. Modelirano područje pokriva površinu od oko 2.700
km2, a modelom je simuliran rad sustava „Srednje posavlje“ kod različitih slučajeva
generiranja velikovodnih valova i kod različitih povratnih razdoblja. Analiziran je
maksimalni kapacitet postojećeg sustava zaštite od poplava i njegove kritične dionice.
Za neizgrađeni dio sustava (dionica Save od Podsuseda do Jesenica) prikazane su
površine koje se izlijevanjem Save iz korita plave, kao i dubine poplavnih voda.
Obzirom da je sliv Save međunarodnog karaktera i dio je sliva rijeke Dunav, analize
procjene rizika od poplava provode se i u sklopu Međunarodne Komisije za sliv
rijeke Save (ISRBC) i Međunarodne Komisije za zaštitu rijeke Dunav (ICPDR), čija je
Hrvatska članica.
104
Lidija Kratofil, Vesna Tusić, Dražen Budišić, Arijana Senić, Marina Barbalić
4.2. Daljnje aktivnosti
Pristup procjeni poplavnih rizika na nivou države, pa tako i na slivu Save, nije
ujednačen, u smislu propisane metodologije i načina procjene poplavnih rizika te se
stoga i izrađene studije razlikuju u razini i detaljnosti obrade, načinu prikaza rezultata
i pristupu problematici.
U skladu s Direktivom o poplavama, potrebno je definirati kriterije (sukladno tome i
metodologiju) na osnovu kojih će se izdvojiti područja koja su pod značajnim rizikom
od poplava kako bi rezultati analiza bili međusobno usporedivi na cijelom vodnom
području, odnosno na nivou države za sva vodna područja. Do kraja 2013. god. za
područja koja su pod značajnim rizikom potrebno je izraditi detaljnije karte opasnosti
od poplave koje će osim prikaza opsega poplave, prikazati i dubinu vode ili vodostaj
i eventualno brzinu i protok za odabrane scenarije i karte rizika od poplave koje će
prikazivati broj pogođenog stanovništva, ugrožene gospodarske aktivnosti, instalacije
koje bi mogle prouzročiti zagađenje, zaštićena područja i drugo, za odabrane
scenarije. Na temelju takvih karata potrebno je do kraja 2015. godine izraditi planove
upravljanja rizicima od poplava na razini vodnog područja kao dokumente koji će
prikazati rezultate provedenih analiza, planirane mjere i način njihove primjene i
financiranja.
Jedna od poteškoća prilikom izrade studija rizika od poplava na koje su nailazili
izrađivači bila je kvaliteta i dostupnost podloga potrebnih za izradu studija, kao
što je postojanje dovoljno detaljnog opisa značajnih poplava u prošlosti i njihovih
posljedica te kvaliteta hidroloških, geodetskih, prostornih i drugih podloga i
podataka (snimljeni poprečni profili vodotoka, nedovoljna točnost digitalnog modela
terena, nedovoljan broj hidroloških postaja sa dovoljno dugačkim nizovima kvalitetnih
podataka, pogotovo o protocima, nedovoljan broj meteoroloških postaja i nedostupnost
podataka o kratkotrajnim kišnim intervalima za hidrološko modeliranje, podaci o
korištenju zemljišta i vrijednosti i značaju pojedinih objekata - procjena šteta i drugo)
o čemu će se morati voditi računa prilikom izrade detaljnih karata opasnosti i karata
rizika za ona područja za koja se smatra da postoje značajni rizici od poplava.
Suvremeni pristup zaštiti od poplava zasniva se na „upravljanju rizicima od poplave“
što osim definiranja rizika od poplava kao kombinacije vjerojatnosti poplavnih
događaja i njihovih štetnih posljedica po ljude, gospodarstvo i okoliš zahtijeva i
primjenu kombinacije građevinskih (izgradnja objekata zaštite od poplava i slično)
i negrađevinskih mjera (prognoziranje, sustavi obavještavanja, dojave i upozorenja,
procedure prilikom poplavnog događaja, evakuacija, osiguranja imovine, prostorno
planiranje, informiranje i educiranje stanovništa o postojanju rizika i ponašanju
za vrijeme poplave i sl.). Takav cjeloviti pristup treba biti multidisciplinaran i
interdisciplinaran, a za prekogranične vodotoke nužna je međunarodna suradnja.
Na primjeru poplave zaobalnih područja uz rijeku Savu, uslijed proboja i preljevanja
savskih nasipa, koja se dogodila u rujnu 2010., vidljivo je da je prilikom procjene rizika
od poplava potrebno uzeti u obzir i postojanje rizika na područjima koja su zaštićena
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
105
sustavom obrane od poplave te u analizu uključiti i procjenu rizika od otkazivanja
elemenata obrane od poplave. Treba biti svjestan da rizik na područjima zaštićenim
nasipima i drugim objektima također postoji, iako manji nego da tih nasipa uopće
nema.
4.3. Primjena studija procjene rizika od poplava
Kod nas dosad nije bilo uvriježeno poplavne rizike prikazivati na način kako je to
predviđeno Direktivom o poplavama tj. kao kombinaciju vjerojatnosti poplavnih
događaja i njihovih štetnih posljedica (odnosno rizik od poplava = očekivane godišnje
štete od poplava) i trebati će vremena da takav pristup zaista i zaživi u našoj studijskoj
i projektnoj dokumentaciji i provedbenoj praksi.
Pristup analizi rizika u skladu s europskom Direktivom o poplavama i podaci o
ukupnim prosječnim štetama koje se mogu očekivati na nekom području u jednoj
godini (rizik od poplava) predstavlja značajnu podlogu u odlučivanju i upravljanju
rizicima od poplave i odlučivanju o budućem investiranju i učincima odabranih
mjera, kao i općenito u odlučivanju o smjeru razvoja pojedinog društva i investiranju
i raspodjeli državnih sredstava.
Tako se godišnje koristi različitih mjera obrane od poplava mogu izraziti kroz
smanjenje prosječnih godišnjih šteta uslijed izgradnje sustava i provedbe mjera obrane
od poplave u odnosu na prosječne godišnje štete koje bi nastale u prirodnim uvjetima
bez izgrađenog sustava i provedenih mjera obrane od poplava. Dobiveni podaci mogu
opravdati i pokazati efekte pojedinih mjera zaštite od poplava te pokazati koliko su
one efikasnije na jednom slivu, a manje efikasne na drugom slivu i slično.
Dosad izrađene studije procjene rizika od poplava našle se svoju primjenu u postupcima
procjene utjecaja na okoliš pojedinih objekata zaštite od štetnog djelovanja voda, kao
podloga koja daje podatke o postojanju značajnih rizika od poplava na određenom
području ili pokazuje primjerice da li se planirani uređaj za pročišćavanje nalazi u
području ugroženom poplavama.
Studije služe i kao podloga za planove Državne uprave za zaštitu i spašavanje koja sve
češće traži podatke o poplavnim rizicima za pojedina područja.
Podaci iz studija šalju se i međunarodnim komisijama za sliv Dunava (ICPDR) i rijeke
Save (Savska komisija) za potrebe procjene poplavnih rizika na slivovima rijeke Save
i Dunava.
Procjene rizika od poplava trebaju biti temelj planova koji će za područja pod
značajnim (neprihvatljivim) rizikom definirati mjere koje je potrebno provesti u cilju
smanjenja poplavnih rizika na prihvatljivu razinu kao i način njihovog provođenja i
financiranja.
106
Lidija Kratofil, Vesna Tusić, Dražen Budišić, Arijana Senić, Marina Barbalić
5. SADAŠNJE AKTIVNOSTI NA PLANIRANJU IZGRADNJE OBJEKATA
ZAŠTITE OD POPLAVA
5.1. Problemi pri planiranju i realizaciji objekata zaštite od poplava
Djelatnost zaštite od štetnog djelovanja voda, uz redovno godišnje održavanja voda,
obuhvaća i projektiranje i građenje kapitalnih objekata. Realizaciji ovih objekata
prethode brojni, složeni i dugotrajni postupci, s neočekivanim preprekama. Najčešće
se radi o:
- problemima oko rješavanja imovinsko pravnih poslova, gdje se kao osnovni
problem pojavljuje nesređeno stanje u katastrima i zemljišnim knjigama,
- nezadovoljstvu vlasnika čestica predloženom otkupnom cijenom, što zahtijeva
ponovljena vještačenja,
- u zadnje vrijeme pojavljuju se slučajevi da se lokalno stanovništvo suprostavlja
izgradnji objekata, konkretno radi se o jednoj akumulaciji i jednoj retenciji,
- žalbama na postupak javne nabave, što, zbog sporog rješavanja Državne komisije,
produžuje postupak, pa čak dovodi do odustajanja od realizacije tekuće godine,
- dugotrajnim postupcima procjena utjecaja objekta na okoliš i čestim vraćanjima
studija na doradu bez suštinskih razloga,
- isti problem, dugo trajanje, pojavljuje se u postupcima ishođenja lokacijske dozvole
i dozvola za gradnju,
- nepoštivanju ugovorenih rokova za izradu projektne dokumentacije,
- donošenjem Plana upravljanja vodama i Plana nabave Hrvatskih voda u proljetnim
mjesecima i zatim dugotrajnim procedurama javne nabave, čime se ugovaranja
radova i usluga odgađaju do ljeta i gubi dragocijeno vrijeme,
- čestim promjenama zakonske regulative.
Sve nabrojano razlog je da se godišnji Plan upravljanja vodama na poziciji „Kapitalni
rashodi i transferi u području zaštite od štetnog djelovanja voda“, obično ne uspijeva
realizirati u punom iznosu.
5.2. Projekti koji su u realizaciji
U izgradnji su:
- nasipi uz Kupu i Koranu na području Gornjeg Mekušja, kod Karlovca, koji će štititi
uređaj za pročišćavanje od poplavljivanja, ukupne dužine 4,3 km,
- južni nasip retencije Lonjsko polje, dužine 8 km,
- preljev Palanjek na savskom nasipu,
- obaloutvrda Save kod Siska, kod naselja Palanjek,
- regulacija rijeke Pakre dužine 2,8 km.
Ishođene su dozvole za gradnju i priprema se javna nabava za:
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
107
- obaloutvrde Save u Štitaru i Mlaki,
- desnog savskog nasipa od Sunjskog Selišta do ušća Graduse, nizvodno od Siska,
dužine 10 km,
- praga u koritu rijeke Gline u Glini.
U tijeku je izrada projektne dokumentacije za oko dvadesetak objekata, pretežno
rekonstrukcija ili izgradnje nasipa, regulacija vodotoka, sanacije obala većih vodotoka
izgradnjom obaloutvrda, izgradnje pragova za suzbijanje erozije dna, ali i u funkciji
izgradnje malih hidroelektrana, te nekoliko retencija i akumulacija.
5.3. Retencije i akumulacije kao poseban način zaštite od štetnog djelovanja
voda
Izgradnja brana na vodotocima, kojima se velike vode zadržavaju te u relativno duljem
vremenu, u reduciranoj veličini, ispuštaju u nizvodni dio vodotoka, u posljednje
vrijeme sve se više koristi u našoj hidrotehničkoj praksi. Nazivamo ih retencijama i
jedina im je namjena obrana od poplava nizvodnog područja. Mogućnost korištenja
ovih objekata u druge svrhe, na primjer, vodoopskrbu, navodnjavanje, oplemenjivanje
malih voda u sušnim razdobljima ili rekreaciju, dodatno potiče njihovo planiranje
i realizaciju. Trajno zadržavanje vode za dodatne namjene pretvara retencije u
akumulacije.
Na razini studija analizirano je u slivu Save nekoliko stotina potencijalnih profila za
gradnju brana. Općenito se može reći da ne postoje idealne lokacije koje bi zahvatile
veliki dio sliva vodotoka i imale utjecaj na veće područje. Preostaju one koje imaju
uglavnom lokalno značenje, a tek izgradnjom većeg broja retencija u pojedinim
slivovima može se dobiti željeni učinak.
Velike poplave 2009. i 2010. godine te dugotrajna suša 2011. i 2012. godine aktualizirali
su pitanje planiranja i izgradnje ovih objekata. Navode se aktualni projekti:
- upravo je dovršena izgradnja retencije Vrbova, na istoimenom vodotoku, pritoku
Londže. To je, nakon akumulacije Londža, koja je izgrađena 2008. godine,
drugi takav objekt u slivu Orljave. Postojeća akumulacija Londža izgrađena
je u prvoj fazi, a planirane su ukupno 3 faze. Svaka nova faza znači i povećanje
mogućnosti akumuliranja vode, koja će se koristiti za navodnjavanje nizvodnih
poljoprivrednih površina. U izradi je glavni projekt 2. faze. U pripremi je početak
izrade dokumentacije za treći objekt u slivu, akumulaciju Kamensko, koja će imati
i funkciju u vodoopskrbi Požeštine,
- za retencije: Planički Jarek i Martin Breg, važnih za smanjenje rizika od poplave
Dugog Sela, ishođene su dozvole za gradnju, također i za retencije Burnjak i
Smiljanova Graba u Hrvatskom zagorju,
- u sljedeće dvije godine očekuje se ishođenje dozvola za gradnju retencija: Burdelj,
Miletinac, Glogovica i Ogulin.
108
Lidija Kratofil, Vesna Tusić, Dražen Budišić, Arijana Senić, Marina Barbalić
U izradi projektne dokumentacije su još i akumulacije: Polojac, Breznica, Preslatinci
i Berak. Akumulacija Polojac je na području Kutine, Breznica i Preslatinci u slivu
Zapadnog lateralnog kanala Biđ polja, a Berak u slivu Bosuta.
Najveći objekt u ovoj skupini je akumulacija Šumetlica, višenamjenski objekt s
funkcijom zaštite od poplava i vodoopskrbe Pakraca i Lipika. Ishođena je građevinska
dozvola, a ove godine započela je gradnja pristupne ceste. Osnovni objekt je brana,
visine 43 metra, čijom se gradnjom formira jezero potencijalne zapremine do
maksimalnog nivoa od 2.933.000 m3. Procjenjena vrijednost izgradnje 1. faze je 93
milijuna kuna.
Navedeno je dvadeset objekata, što smatramo impozantnom brojkom, a nadajmo se
da će svi biti i izgrađeni.
6. DUGOROČNI PLANOVI I CILJEVI
6.1. Ciljevi djelatnosti obrane od poplave
Cilj koji se u ovoj djelatnosti želi postići je zaštita ljudi i materijalnih dobara od štetnog
djelovanja voda, odnosno postizanje gospodarski opravdanih stupnjeva zaštite radi
ostvarenja preduvjeta za održivi gospodarski razvoj. Principi zaštite na slivu Save su
sljedeći:
- prioritetno se brane veći gradovi i naselja, a zatim i manja naselja,
- nadalje: infrastrukturni objekti,
- te poljoprivredne površine.
Važnost područja, odnosno veličina potencijalne štete određuje stupanj zaštite, ona
dakle, postaje ekonomska kategorija.
Vremenski redoslijed realizacije projekta preferira dva momenta:
- da se što prije osiguraju gradovi u poplavnom arealu od poplava i
- da se prilikom svake gradnje poveća retencijska sposobnost područja uz srednji tok
Save, kako bi se uz poboljšanje uvjeta obrane od poplave neposrednog područja
postiglo i poboljšanje u donjem toku Save.
U posljednjih dvadesetak godina obnovljena je većina vodnih građevina oštećenih
u ratu, a najveća pažnja posvećena je rekonstrukciji i izgradnji savskih nasipa te
se nastojalo postići traženu, 100-godišnju sigurnost na cijelom toku. Dovršena je
cijela obrambena linija na branjenim područjima Brodska Posavina i Biđ - Bosut,
a na ostalim područjima pripremljena je dokumentacija za gradnju ili se izrađuje
projektna dokumentacija. Vrlo je malo dionica savskih nasipa na području srednje i
donje Save koje još treba rekonstruirati. Uz to, izgradnjom sjevernog i južnog nasipa
retencije te preljeva Palanjek, koji je u izgradnji, povećala se funkcionalnost retencije
Lonjsko polje.
Na kupskom području još je uvijek neriješena zaštita gradova Ogulina i Karlovca,
pa se ove dvije lokacije mogu smatrati prioritetnima za rješavanje. Dok se za Ogulin
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
109
izrađuje glavni projekt brane na Dobri, kojom će se zadržati velike vode, za Karlovac
je predviđeno rješenje financijski vrlo zahtijevno, pa se realizacija stalno odgađa.
6.2. Dugoročni planovi
Osnovni dokument kojim su definirani ciljevi, aktivnosti i mjere u području uređenja
vodotoka i zaštita od štetnog djelovanja voda je Strategija upravljanja vodama
donesena 2008. godine. Njome se predviđa sadašnju funkcionalnost zaštite od poplava
na vodama I. i II. reda podići na razinu od 87% do kraja 2023. godine, a 100% do
kraja 2038. godine. Procjenjuje se da za potpuno postizanje ovog cilja treba uložiti
3,8 milijarde kuna. Ako to usporedimo s ovogodišnjim Planom upravljanja vodama,
vidimo da je na poziciji Kapitalnih rashoda i transfera u području zaštite od štetnog
djelovanja voda, koja obuhvaća projektiranje i izgradnju, predviđeno samo 29 milijuna
kuna, dok bi prema Strategiji to trebalo iznositi oko 190 milijuna kuna godišnje. Za
redovno održavanje i obnavljanje vodotoka, vodnih građevina i vodnog dobra ove je
godine planirano 150 milijuna kuna, dok se Strategijom predviđa godišnje ulaganje
od oko 500 milijuna kuna.
Prema Članku 37. Zakona o vodama, među planskim dokumentima upravljanja
vodama je i Višegodišnji program gradnje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina
i građevina za melioracije, a u tijeku je njegova izrada za razdoblje do 2017. godine.
Problematika planiranja najbolje se može vidjeti u čestim izmjenama Plana nabave, a
već nekoliko mjeseci nakon donošenja Plana upravljanja vodama, dolazi do potrebe
njegove izmjene. Brojne okolnosti utječu na provedbu pojedinog projekta, pa su,
zapravo, rijetki oni sa sretnim ishodom.
6.3. Planiranje hidroenergetskih objekata s aspekta zaštite od poplava
Ponovno je pokrenut projekt izgradnje hidroelektrana na zagrebačkom području,
pa je već u tijeku i javni natječaj za izradu koncepcijskog rješenja i idejnih rješenja
građevina, a investitor je Hrvatska elektroprivreda. Iz projektnog zadatka je vidljivo
da se ovime nameće teza da se izgradnjom ovih objekata ujedno postiže rješenje
zaštite od poplava, čemu se treba usprotiviti, jer je ono već postignuto i dostignuto,
ali zahtijeva stalno održavanje i usavršavanje. Upravo zbog forsiranja zajedničke
gradnje HE Podsused s HEP-om, već tridesetak godina se čeka izgradnja nasipa na
samoborskom i zaprešićkom području. Hrvatske vode su konačno bile prisiljene
samostalno ući u realizaciju ovih građevina.
U trideset godina, koliko se ovaj prijedlog pojavljuje, izmjenjen je veliki broj
varijanti, kako broja elektrana, tako i njihovih lokacija. Zadnji prijedlog je u tom
smislu radikalan, njime su značajno izmjenjene lokacije elektrana, a njihov broj je s 4
narastao na 6. Utjecaj ovog rješenja na obranu od poplava očituje se u funkcioniranju
oteretnog kanala Odra i to na način da on preuzima sve vode veće od radnog protoka
elektrana, koji će se, ovisno o rješenju, kretati u rasponu od 500 do 800 m3/s. To znači
110
Lidija Kratofil, Vesna Tusić, Dražen Budišić, Arijana Senić, Marina Barbalić
da se umjesto 1.000-godišnjeg protoka od 1.500 m3/s, prema sadašnjem, izvedenom
rješenju, kapacitet kanala mora povećati na oko 4.000 m3/s. Nije potrebno posebno
objašnjavati o kakvom je poduhvatu riječ, ali mogu se naslutiti veliki problemi u
realizaciji.
Treba napomenuti i to da kanal nije “nedovršen” kako ga se počelo tretirati, jer je
“Rješenjem o utjecaju objekata obrane od poplava sustava Srednje posavlje” ostavljeno
Odransko polje u poplavnom režimu, odnosno proglašeno retencijom, a novim
rješenjem odustalo se od daljnje izgradnje kanala prema prvobitnom rješenju. Kanal,
dakle, nije nedovršen, on je, takav kakav je, uklopljen u novo, ekološki prihvatljivije
rješenje (povećanje poplavnih površina u skladu s europskim direktivama o prirodi).
ZAKLJUČAK
U radu su opisana prirodna obilježja sliva Save i formiranje velikih voda s maksimalnim
protocima koji prelaze 4.000 m3/s. Izgrađen sustav obrane od poplava Save i njenih
pritoka s 1.800 kilometara nasipa i nizinskim retencijama kapaciteta 1.590 hm3 još
nije u potpunosti zaštitio zaobalje, ali postotak zaštićenosti od 70% je zadovoljavajući.
Sustav se održava i obnavlja, dograđuju se novi objekti, postoji, dakle, kontinuitet
radova, kojem je nepovoljna financijska situacija ograničavajući element.
U pripremi ili realizaciji je velik broj projekata, bilo u planovima, projektiranju ili
izgradnji, a paralelno se rade i studijski poslovi, analize, matematički modeli, procjene
rizika od poplava i dugoročni planovi.
Na području aktivne obrane od poplava u izradi je aplikacija kojom će se modernizirati
provođenje obrane od poplava, a u tijeku je i javna nabava za radove automatizacije
četrdesetak hidroloških postaja, mjerodavnih u provođenju mjera obrane od
poplava.
Posljednje dvije sušne godine na slivu Save, poštedile su nas od velikih voda, nadamo
se da ćemo ove, neizbježne pojave, dočekati pripremljeni i izvršiti zadaću koja nam je
povjerena, a to je zaštita svih građana od poplava.
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
111
LITERATURA
[1] European Commission, (2007.), Directive 2007/60/EC of the European Parliament
and of the Council of 23 October 2007 on the assessment and management of
flood risks
[2] Hrvatske vode, Izvješća o provedenim mjerama obrane od poplava na vodnom
području sliva rijeke Save
[3] Strategija upravljanja vodama, („Narodne novine“, broj 91/08)
[4] Hrvatske vode, (2011.), Nacrt višegodišnjeg programa gradnje regulacijskih i
zaštitnih vodnih građevina i zaštitnih vodnih građevina za melioracije
[5] Hrvatske vode, (2001.), Vodnogospodarska osnova Hrvatske, Hidrologija sliva
Save
[6] VPB d.d., (2010.), Sustav obrane od poplava Srednjeg Posavlja - aktualizacija
rješenja, za naručitelja: Hrvatske vode, Zagreb
[7] VPB d.d., (2005.), Sustav obrane od poplava Srednjeg posavlja, Analiza visokovodnog
režima Save, za naručitelja: Hrvatske vode, Zagreb
112
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
OKRUGLI STOL
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.
ZAŠTITA OD POPLAVA NA PRIMORSKOISTARSKIM SLIVOVIMA - STANJE I RAZVOJNI
PROJEKTI
Ljiljana Pavletić, dipl.ing.građ. a, Goran Petrović,dipl.ing.građ. b
SAŽETAK
U radu je dan prikaz karakteristika hidrografske mreže na primorsko-istarskim
slivovima s osvrtom na stanje sadašnjih sustava za zaštitu od štetnog djelovanja voda.
Zbog nedovoljnog stupnja zaštite od poplava ističe se potreba za analizom efikasnosti
postojećih sustava i postavljanjem cjelovitih rješenja za ukupni sliv pojedinih
vodotoka. Naglašava se potreba usvajanja novog pristupa i koncepcija u skladu sa
Okvirnom direktivom o vodama Europske unije i Direktivom o poplavama. U radu
se daje pregled aktivnosti i stanja razvojnih projekata zaštite od poplava na području
primorsko-istarskih slivova.
KLJUČNE RIJEČI: Poplave; Sustavi zaštite; Koncepcije; Razvojni projekti
1. UVOD
Površina koju obuvaća područje primorsko-istarskih slivova iznosi 11.700 km2, a
teritorijalno pripada trima županijama - Istarskoj, Primorko-goranskoj i Ličkosenjskoj.
Područje pripada Jadranskom i Crnomorskom slivu, a karakteristično je po veoma
razvijenoj hidrografskoj mreži. Evidentirana dužina vodotoka iznosi 6.460 km, od
čega 560 km otpada na vodotoke 1. reda.
a
Hrvatske vode, Đure Šporera 3, Rijeka, 51.000, Republika Hrvatska, [email protected]
Hrvatske vode, Đure Šporera 3, Rijeka, 51.000, Republika Hrvatska, [email protected]
b
114
Ljiljana Pavletić, Goran Petrović
Vodnogospodarski odjel
za slivove sjevernoga
Jadrana
Slika 1. Područje primorsko- istarskih slivova
Prosječna godišnja oborina se kreće od 850 mm u Primorju do 2.400 mm za područje
Gorskog kotara. Mjesečna raspodjela oborina znatno varira, te uzrokuje oborinski
režim s velikim oscilacijama u protokama tijekom godine. Praktički su svi vodotoci,
vodotoci bujičnog karaktera, s niskim vrijednostima protoka u ljetnom periodu (pa
čak i do presušivanja) i visokim vrijednostima protoka u zimskom periodu
primjer:
Qsr.god. ( Mirna-P.Porton ) = 7 m3/s
Qmax = 220 m3/s
Zbog ovakvih hidroloških uvjeta i kod pojave visokih protoka odnosno velikih voda,
vrlo su učestale poplave.
2. POSTOJEĆI SUSTAVI OBRANE OD POPLAVA
Za zaštitu od poplava provodili su se regulacijski radovi već početkom prošlog stoljeća,
da bi izgradnja sustava za zaštitu od štetnog djelovanja voda, bila vrlo intenzivna
70-desetih godina. Na vodotocima 1. reda, od ukupne dužine 560 km, regulirano je
186,70 km vodotoka. U okviru regulacijskih radova izvedeni su brojni hidrotehnički
objekti u cilju smanjenja brzine tečenja u koritu, redukcije velikih vodnih valova ili
stabilizacije korita, dok je dio hidrotehničkih građevina izveden u cilju zadržavanja
nanosa i osiguranja bolje protočne moći korita vodotoka. Takvih objekata je veliki
broj i smješteni su u uzvodnijim dijelovima slivova, u zonama produkcije nanosa.
Zbog konfiguracije terena, geološke podloge i bujičnog karaktera vodotoka, problem
erozije je veoma prisutan na području primorsko-istarskih slivova.
Izgrađenost sustava za obranu od poplava je najveća na području Istarske županije,
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
115
gdje su osim naselja branjena i područja sa razvijenom poljoprivredom. Tako je na
području sliva rijeke Mirne čija dužina vodotoka i obuhvatnih kanala iznosi 100
km izgrađeno oko 120 km nasipa. Na području sliva rijeke Raše na ukupnoj dužini
vodotoka i obuhvatnih kanala od 68 km, izgrađeno je 44 km nasipa.
Na području Primorsko-goranske i Ličko senjske županije izgrađenost sustava je
manja, a uglavnom su regulirani dijelovi vodotoka uz naselja.
Postojeći sustavi se kvalitetno održavaju, dograđuju i obnavljaju korita vodotoka,
odnosno bujica. Stanje vodnih građevina je dobro, a potrebno je poraditi na izgradnji
novih vodnih građevina.
Provođenju obrane od poplava na vodnom području primorsko-istarskih slivova,
zbog bujičnog karaktera pridaje se podjednaka pažnja za vode I. i II. reda. Ustrojeni
su centri obrana od poplava po slivnim područjima, koji su opremljeni potrebnim
sustavima govornih i vizuelnih veza, te potrebnom dokumentacijom.
Posebno, kao važnog čimbenika treba istaći postojanje AVS (automatske vodomjerne
stanice) sustava, koji omogućuje dobivanje podataka, prijenosom telemetrijskim
sustavom odmah. Taj način dojave podataka pokazao se dobrim, te ga treba
proširivati, odnosno nadograđivati. Proširenje se u prvom redu odnosi na područje
Gorskog kotara i Like. AVS sustav instaliran na vodotocima povezan je radi prijenosa
podataka telemetrijskim putem s centrom obrane od poplava vodnogospodarskog
odjela, odnosno s Glavnim centrom obrane od poplava Hrvatskih voda.
Za provođenje obrane od poplava, a sukladno Zakonu o vodama donešen je Državni
plan obrane od poplava, kao i Odluka o popisu voda I. reda. U roku od godinu
dana izrađen je i Glavni provedbeni plan obrane od poplava (objavljen na internet
stranicama Hrvatskih voda). Nakon toga prišlo se donošenju planova nižeg reda
(provedbeni plan obrane od poplava branjenih područja) čija je izrada u tijeku.
2.1. Analiza funkcioniranja postojećih sustava
Dosadašnji sustavi obrane od poplava sastojali su se uglavnom od regulacijskih radova
uređenja korita i izgradnje nasipa, a bili su dimenzionirani na maksimalne protoke
20 do 100-godišnjeg povratnog perioda. Međutim, novijim hidrološkim analizama
je utvrđeno da su maksimalni protoci potcijenjeni, pa tako u sadašnjim hidrološkim
uvjetima, postojeća korita mogu prihvatiti maksimalne protoke nižih povratnih
perioda od predviđenih. Primjerice za dimenzioniranje i kasnije izvođenje korita na
dionici Mirne kod Buzeta, korišten je 100-godišnji maksimalni protok od 80 m3/s,
dok se novim hidrološkim analizama utvrdilo da 100-godišnji maksimalni protok za
isti profil iznosi 178 m3/s.
Još drastičniji primjer razlike u hidrološkim podacima predstavljaju podaci za profil
akumulacije Botonega. Maksimalni 100-godišnji protok korišten za dimenzioniranje
akumulacije bio je procijenjen sa 120 m3/s, dok prema novim hidrološkim analizama,
100-godišnji maksimalni protok za isti profil iznosi 287 m3/s.
116
Ljiljana Pavletić, Goran Petrović
S druge strane u posljednjih petnaestak godina učestale su poplave uzrokovane
vodnim valovima i većih povratnih perioda od 100 godina.
Poplave na slivovima sjevernog Jadrana traju uglavnom 2 do 3 dana i uzrokuju velike
materijalne štete (izuzetak čini Ličko područje s dužim trajanjem poplava).
Obzirom da se kroz hidrološke proračune za određene slivove utvrdilo da kapaciteti
korita ne mogu prihvatiti predviđene velike vode, prišlo se sustavnoj analizi ugroženih
slivova.
2.2. Koncepcije sustava obrane od poplava
Efikasnost sustava obrane od poplava može se postići:
- regulacijskim radovima u koritu kojima će se osigurati protok velikih voda
određenog povratnog perioda (izgradnja nasipa, uređenje vodotoka, iskop kanala),
- nizinskim retencijama za rasterećenje velikih voda u vrijeme njihove pojave,
- retencijama u slivu za prihvat velikih vodnih valova iz dijela sliva i
- kombinacijom ovih radova.
Dosadašnji sustavi obrane od poplava temeljili su se uglavnom na izvođenju
regulacijskih radova - produbljavanjem i proširenjem korita te nadvišenjem nasipa.
Provođenje ovakve koncepcije sa proširenjem postojećih korita, postaje sve teže na
područjima guste naseljenosti (što je postao naročito izražen problem u zapadnoj
Europi). Izvođenjem ovakvih radova, vrlo često se ugrožava okoliš o čemu treba voditi
posebnu brigu u skladu s Okvirnom direktivom o vodama, a što je ugrađeno i u novi
Zakon o vodama.
Jedan od značajnih parametara na osnovu kojeg se daje ocjena ekološkog stanja
voda (u skladu sa Direktivom) je i hidromorfološki parametar. Ovim parametrom
procjenjuje se utjecaj objekata za zaštitu od poplava i zaštitu od erozije na floru i faunu
u vodotocima i obalnoj zoni vodotoka. Tako, brojni hidrotehnički objekti, kao što su
pregrade na vodotocima, predstavljaju prepreke i mijenjaju prirodni režim tečenja što
se negativno manifestira na ihtiofaunu naročito u periodu pojave malih voda. Također
i održavanje korita vodotoka sa potpunim čišćenjem vegetacije koje pozitivno utječe
na propusnu moć korita, ugrožava staništa riba, vodozemaca i ptica. Stoga će analizi
utjecaja postojećih sustava obrane od poplava na okoliš trebati posvetiti posebnu
pažnju.
Za postizanje učinka u obrani od poplava izgradnjom nizinskih retencija ili korištenjem
prirodnih retencija (depresija), potrebno je osigurati velike površine koje će se plaviti.
Takvih prostora u dolinama vodotoka na području primorsko-istarskih slivova ima
vrlo malo (izuzev područja Like).
Najbolji učinak u obrani od poplava na području primorsko-istarskih slivova, je
provođenje koncepcije izgradnje retencija u uzvodnijim dijelovima sliva. Retencijama
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
117
se prihvaća vodni val, a istjecanje iz retencija se dimenzionira na količinu koju
nizvodno korito može prihvatiti. Izgradnjom retencija, postiže se osiguranje od
poplava na nizvodnim dijelovima vodotoka za koji nije potrebno provoditi nove
regulacijske radove sa proširenjem korita (osim možda na pojedinim dionicama).
Tečenje iz retencija je kontrolirano i ne remeti se prirodno tečenje što je značajno za
floru i faunu vodotoka.
2.3. Pristup izradi projekata sustava
Za svaki sliv koji je ugrožen štetnim djelovanjem voda, utvrđuje se potreba za
izgradnjom novih sustava obrane od poplava za područja gdje tih sustava nema ili
potreba za dogradnjom postojećih sustava kojima nije osiguran dovoljni stupanj
zaštite od poplava.
Nakon sustavne analize problematike zaštite od štetnog djelovanja voda, postavlja
se koncepcija i izrađuju se varijantna rješenja i to na razini idejnih rješenja za cijeli
promatrani sliv. Nakon odabira optimalne varijante kreće se u daljnje projektiranje
pojedinih objekata unutar odabranog sustava (idejni i glavni projekti).
Daljnja faza izgradnje utvrđuje se prema prioritetima, a ovisi i o provedenim
predradnjama kao što su izrada studija o utjecaju na okoliš, ishodovanju lokacijske i
građevinske dozvole, te rješavanju imovinsko-pravnih poslova.
Naravno da su na području primorsko-istarskih slivova, trenutačno u realizaciji
različite faze projektiranja ili izvođenja što je prikazano na sljedećim grafičkim
prilozima.
3. RAZVOJNI PROJEKTI ZAŠTITE OD POPLAVA - KONCEPCIJE I
STANJE PROJEKTNE DOKUMENTACIJE
3.1. Istarska županija
a) Obrana od poplava na slivu Mirne
Izgradnjom 3 retencije (ili 2 retencije i 1 višenamjenske akumulacije) na uzvodnom
dijelu sliva, osigurati će se dolina Mirne od plavljenja 100-godišnje velike vode.
Izuzetnu ulogu u obrani od poplava ima višenamjenska akumulacija Botonega
izgrađena 1988. godine. U akumulaciji se prihvaća i reducira 1.000-godišnji vodni val,
čime se postiže znatna redukcija velikih voda na području srednje i donje Mirne. Na
slivu akumulacije predviđena je izgradnja još 2 retencije za prihvat nanosa, a u cilju
spriječavanja donosa nanosa u akumulaciju i smanjenja zaplavnog prostora, te u cilju
poboljšanja kakvoće vode u akumulaciji.
118
Ljiljana Pavletić, Goran Petrović
Slika 2. Razvojni projekti zaštite od poplava na slivu Mirne
b) Obrana od poplava na slivu Pazinskog potoka
Izgradnjom retencije Lipa na istoimenom vodotoku prihvatiti će se ukupni 100godišnji vodni val iz sliva, čime će se reducirati maksimalni protoci na Pazinskom
potoku.
Slika 3. Razvojni projekti zaštite od poplava na slivu Pazinskog potoka
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
119
c) Obrana od poplava na slivu Umaškog potoka
Izgradnjom retencije Ljubljanija na Umaškom potoku, reducirati će se maksimalni
protoci i zaštititi grad Umag od velike vode 100-godišnjeg povratnog perioda.
Slika 4. Razvojni projekti zaštite od poplava na slivu Umaškog potoka
d) Obrana od poplava na slivu Raše
Izgradnjom retencija na slivu Karbunskog potoka (najvećoj pritoci Raše) prihvatiti
će se vodni valovi u slivu, što će imati pozitivni efekt u reduciranju maksimalnih
protoka na Raši. Dodatna redukcija velikih voda rijeke Raše, predviđa se izgradnjom
pregrade i formiranjem rasteretne kazete na utoku obuhvatnog kanala broj 2 u Rašu.
Koncepcijska i idejna rješenja za cijeli sliv Karbunskog potoka i Obuhvatni kanal broj
2, su izrađena.
Ljiljana Pavletić, Goran Petrović
120
Slika 5. Razvojni projekti zaštite od poplava na slivu Raše
3.2. Primorsko-goranska županija
a) Obrana od poplava na slivu Rječine
Poplave u naseljima uz vodotok Rječinu, poplave u južnom dijelu Grobničkog polja, te
opasnost od poplava za sam grad Rijeku, uvjetovale su potrebu za analizom ukupnog
sliva Rječine.
Stoga se prišlo izradi koncepcijskih varijantnih rješenja kojima će se komparirati
mogućnost zaštite od poplava sa provedbom novih regulacijskih radova u vodotocima
ili sa izgradnjom potrebnih retencija u slivu. Idejno rješenje je u izradi, a odabrati će
se tehničko-ekonomski optimalna varijanta koja će uvažavati i zaštitu okoliša.
b) Erozija i obrana od poplava na slivu Dubračine - Slani potok
Intenzivna erozija u slivu uzrokuje donos nanosa u korito, a čime se smanjuje propusna
moć korita i povećava rizik od poplava. Vrlo intenzivna erozija uzrokovala je i klizanje
terena uslijed čega je došlo do stvaranja pukotina na objektima naselja u slivu. Ovaj
problem limitira širenje i razvitak naselja u slivu. Stoga je u provedena analiza stanja
te postavljena koncepcija (idejno rješenje) za sanaciju i uređenje cijelog sliva Slanog
potoka.
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
Slika 6. Razvojni projekti zaštite od poplava na slivovima Rječine i Dubračine
c) Obrana od poplava na otoku Cresu
Za spriječavanje poplave u samom gradu Cresu predviđa se izgradnja 2 retencije.
Slika 7. Razvojni projekti zaštite od poplava na otoku Cresu
121
122
Ljiljana Pavletić, Goran Petrović
d) Obrana od poplava na slivu Lokvarke
Na slivu Lokvarke predviđa se izgradnja višenamjenske akumulacije Križ - vodoopskrba
i obrana od poplava naselja Lokve.
Slika 8. Razvojni projekti zaštite od poplava na slivu Lokvarke
3.3. Ličko-senjska županija
a) Obrana od poplava na području Županije
U cilju kompleksnog sagledavanja problematike zaštite od štetnog djelovanja voda,
izrađena je studija “Procjena rizika od poplava” za sve slivove u Ličko-senjskoj
županiji, a temeljem koje će se usmjeravati daljnje aktivnosti.
b) Obrana od poplava na slivu Like
Katastrofalne poplave u 2010. godini, aktualizirale su pitanje mogućnosti obrane od
poplava na slivu Like. Akumulacijom Krušćica nije moguće prihvatiti vodne valove
rjeđeg reda pojavljivanja i zaštititi naselja nizvodno od akumulacije. Procijenjeno je,
da se u vrijeme poplava 2010. godine, preko brane prelilo oko 450 milijuna m3 vode,
što se postojećom akumulacijom nije moglo prihvatiti niti da je bila prazna u vrijeme
pojave velikih voda. Izgradnjom akumulacije Kosinj (nizvodno od brane Sklope)
potopio bi se Kosinj sa okolnim selima, dok bi se od poplava mogla zaštititi sela na
područjima Kosinjskog Bakovca i Lipovog polja.
Međutim i dalje bi ostao problem poplavljivanja u uzvodnijim dijelovima sliva
Like. Jedno od najugroženijih je i šire područje Gospića. U cilju zaštite od poplava
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
123
uzrokovanih vodama Novčice i Bogdanice, potrebno bi bilo izgraditi dvije akumulacije
veće zapremine, kojima bi se mogli prihvatiti veliki vodni valovi, a ujedno bi služile za
prihranjivanje akumulacije Krušćica, za potrebe energetike. Ovakvim akumulacijama
utjecalo bi se na redukciju maksimalnih protoka i na profilu brane Sklope. U tijeku je
izrada idejnog rješenja retencije/akumulacije Brušanka.
U prijašnjim godinama je izrađen idejni projekt akumulacije Tisovac, za potrebe
navodnjavanja i obranu od poplava.
Slika 9. Razvojni projekti zaštite od poplava na slivu Like
ZAKLJUČAK
Postojeći sustavi obrane od poplava se u skladu sa stupnjem ugroženosti održavaju i
nadograđuju, a što predstavlja kontinuirani posao od projektiranja do izvođenja.
Međutim u posljednjih petnaestak godina, zbog klimatskih i posljedično hidrološkh
promjena, javljaju se kratkotrajnije ali i intenzivnije poplave. Stoga se u svjetlu novih
saznanja prišlo preispitivanju efikasnosti postojećih sustava. Pri tome treba analizirati
cjelokupne ugrožene slivove, postavljajući koncepciju zaštite od štetnog djelovanja
voda. Pri izradi rješenja potrebno je koristiti i ugrađivati nova saznanja i usvajati nove
pristupe.
Tako će biti potrebno usvojiti i izrađivati Planove upravljanja poplavnim rizicima,
a u skladu sa europskom Direktivom o poplavama. Ovom Direktivom potrebno je
utvrditi štetne posljedice ne samo po stanovništvo i gospodarske aktivnosti, nego i
po okoliš, i to za različite hidrološke scenarije. Za ovako izrađena varijantna rješenja
izraditi će se troškovi za predviđene mjere. Tek analizom i usporedbom troškova i
124
Ljiljana Pavletić, Goran Petrović
koristi moguće je utvrditi optimalno rješenja za obranu od poplava.
Ovakav pristup je nov i razlikuje se od dosadašnjih, pa stoga, da bi se mogli izrađivati
Planovi upravljanja poplavnim rizicima, potrebno je čim prije započeti sa pripremnim
radnjama kao što su izrada geodetskih i hidrogeoloških podloga, novih hidroloških
podloga, prikupljanje podloga vezanih za okoliš, te primjeniti matematičke modele
tečenja. Pri izradi Planova upravljanja poplavnim rizicima biti će potrebno ostvariti i
suradnju s raznim institucijama te osigurati aktivno sudjelovanje javnosti.
Tek s ovakvim cjelovitim pristupom i kompleksnim analizama može se osigurati
odgovarajuća zaštita od poplava, za stanovništvo, gospodarstvo i okoliš.
LITERATURA
[1] Zakon o vodama („Narodne novine“, broj 153/09 i 130/11)
[2] Strategija upravljanja vodama („Narodne novine“, broj 91/08)
[3] Državni plan obrane od poplava („Narodne novine“, broj 84/10)
[4] Odluka o Popisu voda 1. reda („Narodne novine“, broj 79/10)
[5] European Commission, (2007.), Directive 2007/60/EC of the European Parliament
and of the Council of 23 October 2007 on the assessment and management of
flood risks
[6] Studijska i projektna dokumentacija iz arhive Hrvatskih voda
OKRUGLI STOL
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.
ZAŠTITA KRŠKIH POLJA OD POPLAVA U
DALMACIJI - PRIMJER IMOTSKO - BEKIJSKO
POLJE
dr.sc. Igor Ljubenkov a, Berislav Glavaš, dipl.ing.b,
Živko Barbarić, dipl.ing.c
SAŽETAK
U svrhu zaštite Imotsko-Bekijskog polja od poplava, od sredine XX. stoljeća do danas
napravljeno je više hidrotehničkih objekata (akumulacije, retencije, tuneli i dr.) čime
se sigurnost od poplava znatno povećala. Međutim, još uvijek se javljaju povremene
poplave na određenom dijelu polja. Polje je tipično krško s vrlo složenim hidrološkim
i hidrogeološkim odnosima, što je karakteristično i za ostala polja u kršu. Osim toga,
ono se ubraja u tzv. „presječene“ sustave, jer se rasprostire na teritoriju dviju država
- Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. U radu su opisani melioracijski radovi
izvedeni do danas u polju i na slivu te su dane smjernice za daljnje aktivnosti. Također,
izneseni su tehnički, organizacijski i vodnogospodarski problemi Imotsko-Bekijskog
polja s kojima se struka suočava, a koji su prisutni i na drugim krškim poljima u
Dalmaciji.
KLJUČNE RIJEČI: Dalmacija; krš; polje; Poplava, Vodno gospodarstvo
1. UVOD
Polje u kršu može se definirati kao udubljenje u karbonatnom masivu, s plodnim
tlom i relativno blagim padom. Na krškim poljima prisutni su brojni hidrološki i
hidrogeološki oblici kao što su stalni i povremeni izvori, stalni i povremeni vodotoci,
ponori, estavele i dr. s vrlo složenim i promjenjivim hidrološkim odnosima (Jelavić,
a
b
c
GRAD INVEST d.o.o., Mosećka 52, Split, 21.000, Republika Hrvatska, [email protected],
Hrvatske vode, Vukovarska 35, Split, 21.000, Republika Hrvatska, [email protected]
Hrvatske vode, Vukovarska 35, Split, 21.000, Republika Hrvatska, [email protected]
126
Igor Ljubenkov, Berislav Glavaš, Živko Barbarić
1982.; Bonacci, 1987.).
Polja u kršu javljaju se u brojnim dijelovima svijeta, a najčešće u mediteranskim
zemljama, među kojima se najveći broj klasičnih krških polja javlja u dinarskom
gorju, koje pokriva gotovo polovicu teritorija Republike Hrvatske (Istra, Kvarner,
Lika, Dalmacija). Grad Karlovac približno dijeli krške prostore Republike Hrvatske
od ostalih. U dinarskom kršu polja predstavljaju područja u kojima su najpovoljniji
uvjeti za život. Najčešće su izdužena u jednom smjeru (SZ - JI), okružena su golim
i ponegdje nepristupačnim kamenitim terenima, a pokrivena su plodnim tlom.
Površine polja u dinarskom kršu iznose od 10 ha do 10.000 ha. Iako su relativno mala
po površini, ova polja imaju ogromnu socijalnu i ekonomsku ulogu.
Na području Dalmacije, južne Hrvatske regije, ima barem 100-tinjak krških polja, od
čega njih jedanaest ima površinu veću od 1.000 ha, a to su: Imotsko-Bekijsko, Sinjsko,
Vransko, Lišansko, Petrovo, Vrgorsko, Kosovo, Konavosko, Hrvatačko, Rastok i
Korlatsko. Gotovo sva polja u dinarskom kršu su povremeno izložena plavljenju u
hladnom i vlažnom dijelu godine (od listopada do travnja), iako su na nekim od njih
do sada izvedeni značajni melioracijski radovi. Iznimka je tek Sinjsko polje na kojem
je u potpunosti završena zaštita od vanjskih voda i sustav odvodnje.
Poplave stvaraju veliku materijalnu štetu, posebno u poljoprivredi. Stoga je čovjek
oduvijek vršio brojne zahvate u poljima s ciljem poboljšanja hidrološkog režima, kako
bi se smanjio prostorni obuhvat i trajanje poplava. Najprije su to bili neki manji zahvati,
kao npr. povećanje kapaciteta ponora, regulacija vodotoka i slično. S tehnološkim
razvojem zahvati i objekti postaju sve veći i složeniji. Od sredine XX. stoljeća do danas
napravljeni su brojni hidrotehnički objekti čime se generalno stanje na dalmatinskim
krškim poljima znatno popravilo. U pogledu zaštite od poplava to su:
- akumulacije;
- retencije;
- tuneli;
- nasipi;
- kanali;
- crpne stanice.
Osim toga program zaštite od poplava obuhvaća i radove kao što su:
- regulacija vodotoka;
- čišćenje i uređenje prirodnih ponora.
Prema hidrološkom režimu dotoka i istjecanja vode iz polja u kršu razlikuju se četiri
tipa polja: a) zatvoreno, b) uzvodno otvoreno, c) nizvodno otvoreno i d) uzvodno i
nizvodno otvoreno polje, a detaljno su opisana u literaturi (Bonacci, 1987.; Bonacci,
2005.). Na području Dalmacije nalazimo sve navedene tipove. Ovisno o tipu polja
provodili su se i melioracijski radovi. Tako je melioracija zatvorenih i uzvodno
otvorenih polja započela povećanjem odvodnih kapaciteta kao npr. izgradnja tunela
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
127
na nizvodnom kraju polja (npr. Imotsko-Bekijsko, Vrgorsko, Konavosko i Rastok).
Kod polja otvorenih u pravcu otjecanja postoji otvoreni vodotok ili rijeka koji odvode
izvorske i oborinske vode s topografskog sliva polja nizvodno, najčešće kroz uski
kanjon s ograničenim kapacitetom propuštanja vode (npr. Sinjsko polje, Hrvatačko
polje i dr.). Poplave su se javljale u kraćim ili dužim intervalima kada kapacitet
vodosprovodnika nije bio dovoljan da propusti sve vode.
Bez obzira na sve do sada napravljeno na dalmatinskim krškim poljima i njihovim
slivovima, još uvijek postoje područja koja su ugrožena od poplava i traže odgovarajuću
zaštitu. Posebnu pažnju kod daljnjeg rješavanja ovog problema trebalo bi posvetiti:
- optimalnom korištenju vodnih resursa, kako bi se postigla odgovarajuća zaštita
polja i dobara u kišnom dijelu godine, ali i sačuvala voda za njeno korištenje u
sušnom dijelu godine te;
- voditi računa o ekološkim potrebama i standardima, kako bi se postigao
kompromis svih sudionika, jer poplave imaju gospodarsku, socijalnu i ekološku
važnost.
U ovom će se radu iznijeti problematika zaštite od poplava Imotsko-Bekijskog polja.
To je najveće krško polje u Dalmaciji i ima određene specifičnosti u odnosu na druga
polja. Međutim, na ovom se polju vodno gospodarstvo susreće sa brojnim problemima
i zadaćama koji vrijede i za druga krška polja. Stoga, iskustvo i znanje stečeno na
Imotsko-Bakijskom polju može svakako pripomoći i kod zaštite drugih krških polja.
2. PRIKAZ IZVEDENIH VODNOGOSPODARSKIH RADOVA I
POSTOJEĆEG STANJA NA SLIVNOM PODRUČJU IMOTSKOBEKIJSKOG POLJA
2.1. Opis polja
Najveće dalmatinsko polje je Imotsko-Bekijsko polje s površinom od 9.500 ha, od kojih
se 4.400 ha nalazi u Republici Hrvatskoj (RH), a preostalih 5.100 ha u susjednoj Bosni
i Hercegovini (BiH). Zapadni dio polja, visinski između 254 i 280 m n.m. pripada
RH, a istočni dio visinski između 249 i 266 m n.m. pripada BiH. Polje se, zajedno sa
pripadajućim vodnogospodarskim objektima ubraja u tzv. „presječene“ sustave. To
je zapravo jedna prirodna i hidrotehnička cjelina koja se prostire na teritoriju dvije
države (slika 1). Ujedno ovo je polje gornji horizont Ljubuškog polja (BiH), polja
Rastok (BiH i RH) i Vrgorskog polja (RH), zbog čega ima važnu hidrološku ulogu i
utjecaj na njih (slika 2).
128
Igor Ljubenkov, Berislav Glavaš, Živko Barbarić
Slika 1. Sliv Imotsko-Bekijskog polja s izgrađenim objektima
Imotsko-Bekijsko polje je tipično zatvoreno tj. uzvodno otvoreno krško polje. Polje se
prihranjuje površinskim vodama koje donosi bujica Suvaja (Ričina) na sjeverozapadni
rub polja te preko brojnih krških izvora smještenih uglavnom po sjevernom rubu
polja (Opačac, Krenice, Slavić, Grudsko vrilo i dr.). Glavni i jedini stalni vodotok
u polju je rijeka Vrljika dužine toka 18,3 km, od izvora Opačac u sjeverozapadnom
dijelu polja do ponora Sajinovac u jugoistočnom dijelu polja (slika 1). U prirodnim
uvjetima odvodnja Imotsko-Bekijskog polja odvijala se isključivo preko ponora
(ponornih zona), razasutih uglavnom po južnom rubu polja (Nuga, Kongora, Bilo
polje, Prispa, Baran i dr.). Kada kapacitet propuštanja ponora nije bio dovoljan, polje
je plavilo. Najugroženije područje od poplava je južni dio polja (Nuga), koji je ujedno
i najniži (249 m n.m.) pa sve oborinske i izvorske vode otječu prema njemu.
Hidrološke prilike na području Imotsko-Bekijskog polja prate se na hidrološkim
stanicama: Proložac na Suvaji i natapnom kanalu, Opačac na Vrljici i natapnom kanalu,
Kamenmost na Vrljici i Sija u RH te Grudsko vrilo i Nuga u BiH. Hidrološke prilike
su uobičajene kao i za cijelu Dalmaciju s maksimumom u zimskom te minimumom u
ljetnom razdoblju. Detaljan prikaz hidroloških obilježja i hidrogeoloških istraživanja
može se naći u literaturi (Bojanić i sur., 1981.; Marijanović, 2001.; Džeba, 2010.).
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
129
Slika 2. Hidrografski sustav Ričina - Vrljika - Tihaljina - Trebižat s krškim poljima
2.2. Objekti obrane od poplava
Prvi izgrađeni, a ujedno i najznačajniji objekt za zaštitu od poplava Imotsko-Bekijskog
polja je tunel Petnjik. Izgradnja tunela započela je prije Drugog svjetskog rata, a
završen je i pušten u rad 1951. Stvarni kapacitet tunela je oko 40 m3/s. Tunel služi
za evakuaciju voda iz područja Nugla na niži horizont u korito Tihaljine, koja dalje
nastavlja svoj tok pod imenom Mlada i Trebižat do uljeva u Neretvu. Do izgradnje
ovog tunela, polje je plavilo gotovo svake godine. Tako je najveća zabilježena poplava
prije izgradnje tunela bila u zimskom razdoblju 1934./35. pri čemu je maksimalni
Igor Ljubenkov, Berislav Glavaš, Živko Barbarić
130
obuhvat poplave bio 5.333 ha (56% polja), a ukupno trajanje oko 6,5 mjeseci (slika
3).
Nakon toga, 1956. završene su dvije retencije Rastovača na slivu Ričine i Prološko
blato na zapadnom rubu polja. Nadalje akumulacija Ričice izgrađena je 1989., a
zatim su izvedene akumulacija Tribistovo (1990.) i brana IGM (1994.) na slivu
Ričine. Dosadašnja izgradnja objekata u ovom vodnogospodarskom sustavu završava
2004. kada je puštena u rad HE Peć Mlini, čiji je dovodni tunel položen paralelno uz
tunel Petnjik. U pogledu zaštite od poplava Imotsko-Bekijskog polja, nakon tunela
Petnjik, najvažniju ulogu ima akumulacija Ričica (slika 4). Ova akumulacija nije
ispunila očekivanja po pitanju osiguranja dovoljnih količina vode za navodnjavanje.
Projektirana je na volumen od 35,2 x 106 m3, međutim nikada se nije u cijelosti
napunila. Razlog tome su gubitci procjeđivanja iz same akumulacije, ali i smanjeni
dotoci sa sliva Ričine u odnosu na projektnu dokumentaciju. Ipak, nakon izgradnje
ove akumulacije dodatno su se ublažili maksimalni vodni valovi i na taj način
povećala zaštita od poplava samoga polja. Tako je nakon izgradnje akumulacije Ričica
zabilježena najveća poplava u siječnju 2010. s kotom vodnog lica 256,74 m n.m. pri
čemu je bilo poplavljeno 2.676 ha (28% polja), a pripadajuća količina vode 57 x 106 m3
(slike 3 i 5). Trajanje poplave bilo je svega 23 dana.
262.0
RETENCIJA NUGA
260.0
Hsr = 253.88 mnm
Hsr = 253.46 mnm
258.0
256.0
252.0
Hsr = 256.83 mnm
250.0
248.0
Hmax = 260.18 mnm
1934/35
F = 5333 ha
246.0
244.0
V = 194 mil. m3
AK. RIČICE
NEMA POPLAVE
TUNEL PETNJIK
H (m n.m.)
POPLAVA
254.0
Hmax = 258.58 mnm
1959/60
F = 4097 ha
V = 120 mil. m3
Hmax = 256.74 mnm
2009/10
F = 2676 ha
V = 57 mil. m3
2010/11
2007/08
2004/05
2001/02
1998/99
1995/96
1992/93
1989/90
1986/87
1983/84
1980/81
1977/78
1974/75
1971/72
1968/69
1965/66
1962/63
1959/60
1956/57
1953/54
1950/51
1947/48
1944/45
1941/42
1938/39
1935/36
1932/33
1929/30
1926/27
242.0
Godina
Slika 3. Maksimalni vodostaji na retenciji Nuga u razdoblju 1926.-2011.
U cijelom proteklom razdoblju izvedeni su brojni melioracijski kanali u samome polju
te regulacija vodotoka. Osnovni melioracijski objekti (na HR dijelu polja) su: rijeka
Vrljika (13 km), bujica Suvaja (4 km u polju), kanal Sija (7 km). Glavni odvodni kanali
(objekti II reda) su: Šipovača (6,5 km), Glavina - Vrljika (5,5 km), Runovića jaruga
(4,1 km), Dovice (2,1 km) i Bajer (3,0 km). Detaljni melioracijski objekti (kanali III i
IV reda) bili su izvedeni po cijelom polju u ukupnoj dužini oko 100 km. Međutim, dio
tih kanala danas je uništen ili zapušten.
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
131
Osim detaljno opisanih poplava na južnom dijelu polja, postoji i nekoliko manjih
zona na kojima se povremeno javljaju plavljenja. To je zapadni rub polja površine oko
25 ha, neposredno uz retenciju Prološko blato na potezu na kojem nije izveden nasip.
Također, nekoliko zona u sjevernom dijelu polja u Vinjanima ukupne površine oko
30 ha.
Slika 4. Akumulacija Ričice
Slika 5. Poplava Imotsko-Bekijskog polja (siječanj 2010.)
132
Igor Ljubenkov, Berislav Glavaš, Živko Barbarić
2.3. Navodnjavanje
Navodnjavanje polja se obavlja preko glavnog natapnog kanala. To je otvoreni kanal
dužine 19,1 km, od čega je 14,7 km betonski, a preostalih 4,4 km zemljani. Ovim
kanalom voda teče gravitacijski od korita Suvaje do granice s BiH. Glavni natapni
kanal je prema projektnoj dokumentaciji predviđen kroz cijelo polje sve do istočnog
ruba polja. Korisnici zahvaćaju vodu s manjim crpkama direktno iz kanala. Za
navodnjavanje koristi se voda iz akumulacije Ričice (uglavnom) i manjim dijelom s
izvorišta Opačac. U dosadašnjim uvjetima akumulacija Ričice nije mogla osigurati
dovoljne količine vode za navodnjavanje cijelog polja. Međutim, izgradnjom natapnog
kanala 1980-tih te sanacijom kritičnih dionica kanala izgrađenih 1950-tih, u zadnjih
nekoliko godina, omogućeno je navodnjavanje do 2.000 ha sa zahvaćanjem vode iz
kanala.
2.4. Problemi u upravljanju vodnim resursima
Jedna od bitnih karakteristika Imotsko-Bekijskog polja, kao i svih naših krških polja
je prevelika rascjepkanost parcela. Procjenjuje se da je prosječna veličina parcele
Imotsko-Bekijskog polja oko 1.000 m2, prema čemu je ukupan broj parcela na cijelom
polju oko 95.000, odnosno oko 41.000 na hrvatskom dijelu polja. Takvo katastarsko
stanje, ali i nesređeni imovinski odnosi znatno otežavaju korištenje i upravljanje
cjelokupnim sustavom te ograničavaju daljnji razvoj melioracijskog sustava.
Druga specifičnost Imotsko-Bekijskog polja je što se ono ubraja u tzv. „presječene“
sustave. Riječ je vodnogospodarskom sustavu koji je presječen državnom granicom
između Republike Hrvatske i susjedne Bosne i Hercegovine. Za kvalitetno i uspješno
upravljanje takvim sustavom neophodna je suradnja institucija obje države.
3. PRIJEDLOG BUDUĆIH AKTIVNOSTI ZA ZAŠTITU OD POPLAVA I
GOSPODARENJE VODAMA
S aspekta gospodarenja vodama na području Imotsko-Bekijskog polja dva su
najznačajnija hidrološka problema:
- povremeno plavljenje određenih dijelova polja te;
- nedovoljne količine vode za navodnjavanje poljoprivrednih površina.
Navedeni problemi imaju direktni utjecaj na poljoprivrednu proizvodnju, zbog čega
je proizvodnja nestabilna i reducirana, a gospodarstvo trpi velike štete.
3.1. Hidrotehnički objekti
U dosadašnjim planovima upravljanja vodnim resursima cjelokupnog sliva Vrljika Tihaljina - Trebižat, kroz suradnju institucija i stručnjaka iz vodnog gospodarstva RH i
BiH utvrđeno je koje objekte treba izgraditi kako bi se poboljšalo korištenje voda (JVP,
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
133
1995.; Hrvatske vode, 1996.; Pejaković i sur., 2003.). Što se tiče, najviših horizonata
ovog sustava, koji obuhvaća sliv Ričine i Imotsko-Bekijsko polje, te neposrednog
nizvodnog horizonta, sliv Tihaljine, planirana je izgradnja novih objekata:
- akumulacija Klokun;
- izvedba obodnih kanala u sjevernom dijelu Imotsko-Bekijskog polja;
te sanacija i/ili nadogradnja postojećih objekata u svrhu povećanje njihovih
kapaciteta, a to su:
- akumulacija Tribistovo II faza (sliv Ričine);
- akumulacija Ričice;
- retencija Nuga (Bilo polje);
- retencija Prološko blato;
- glavni dovodni kanal.
Današnja akumulacija Tribistovo na gornjem toku Ričine (BiH) s volumenom od
4,95 x 106 m3 odgovara I fazi. Planirano je povećanje volumena na 9,0 x 106 m3 (II
faza). Ova akumulacija ima višenamjensku ulogu, a to su: vodoopskrba Posušja i
okolnih mjesta, zatim zaštita od poplava te korištenje voda za navodnjavanje PosuškoVirskog polja.
Projektirani volumen akumulacije Ričica je 35,2 x 106 m3 (RH). Od njezine izgradnje
(1989.) do danas nikada se nije napunila. Dotok u akumulaciju varira od 5,0 do 24,5
x 106 m3, a prosječno je oko 12,5 x 106 m3. Ova bi akumulacija trebala imati ključnu
ulogu za razvoj navodnjavanja na području Imotsko-Bekijskog polja. U tom smislu
potrebno je riješiti tehničke probleme, a to su sanacija gubitaka iz akumulacije te
regulacija Ričine uzvodno od akumulacije u svrhu povećanja dotoka. Osim toga,
postoje i organizacijski problemi, a to je organizacija poljoprivredne proizvodnje na
području polja, definiranje krajnjih korisnika i dr. Također je neophodno rješavanje
imovinsko-pravnih odnosa. Jedna od mogućnosti je tzv. interesno udruživanje,
gdje se parcele okrupnjavaju, a vlasnici pojedinih parcela postaju suvlasnici
novoformiranih poljoprivrednih tabli s idealnim vlasničkim udjelom. Za bolje
korištenje voda akumulacije moguća je i izgradnja male HE Ričica, čije bi se vode
nakon hidroenergetskog korištenja trebale upustiti u sustav navodnjavanja.
Postojeća retencija Nuga je prirodna depresija u južnom dijelu polja u Drinovcima
(BiH). Njezin volumen je promjenjiv i očito nije dovoljan s obzirom da se i dalje
javljaju poplave. Jedan od razloga je i to što nizvodni tok (Tihaljina, Mlada, Trebižat)
nema dovoljan kapacitet, posebno na području Ljubuškog polja. Kad nastupe mjere
obrane od poplava duž Mlade (Trebižata) odvodni tuneli Petnjik i dovod na HE se
zatvaraju pa dolazi do plavljenja južnog dijela Imotsko-Bekijskog polja. Rješavanje
ovog problema tj. povećanje kapaciteta retencije treba rješavati zajedno s planiranom
novom akumulacijom Klokun.
Akumulacija Klokun predviđena je rijeci Tihaljini (BiH) oko 1.700 m nizvodno od
134
Igor Ljubenkov, Berislav Glavaš, Živko Barbarić
istoimenog izvora. To bi trebala biti višenamjenska akumulacija za: navodnjavanje
Ljubuškog (oko 4.000 ha) i Vrgorskog polja (oko 3.000 ha) i polja Rastok (oko
1.700 ha), zatim za obranu od poplava nizvodnih područja (Ljubuški), ali isto tako
i samoga Imotsko-Bekijskog polja jer će omogućiti brže pražnjenje voda iz retencije
Nuga. Nadalje moguće je i energetsko korištenje voda (HE Klokun) te vodoopskrba.
Predviđeni ukupan volumen akumulacije je 24,5 x 106 m3.
Nasip uz retenciju Prološko blato izveden je djelomično u dužini oko 1,0 km, između
kanala Sija i korita Suvaje. Na preostalom sjevernom dijelu, dužine oko 1,1 km nasip
nije izveden pa se predlaže njegova izvedba čime bi se povećao kapacitet retencije te
ujedno zaštitio zapadni rub polja od poplava. Prološko blato je zaštićeni krajobraz
pa eventualne buduće vodnogospodarske radnje i aktivnosti trebaju biti u skladu s
važećim propisima i zakonima zaštite prirode.
Tijekom 1980-tih godina izrađen je projekt navodnjavanja Imotsko-Bekijskog polja,
koji se bazira na distribuciji akumuliranih voda iz akumulacije Ričice, gravitacijskim
glavnim dovodnim kanalom kroz polje. Navodnjavanje je predviđeno da se odvija
preko četiri crpne stanice (Proložac, Vinjani, Boljava i Krenica) kao četiri zasebna
tlačna podsustava. Do danas je izgrađen samo betonski (14,7 km) i zemljani (4,4 km)
kanal. Otvoreni gravitacijski kanal se nije pokazao kao najpovoljnije rješenje jer je
omogućavao krađu vode, njegovo pregrađivanje i ometanje korištenja nizvodnim
korisnicima i drugo, pa stoga treba razmotriti i varijantu njegovog zatvaranja. U
međuvremenu je napravljena novelacija projekta navodnjavanja hrvatskog dijela
polja prema kojem su istaknute i druge mogućnosti razvoja sustava navodnjavanja.
U cilju zaštite sjevernih rubnih dijelova polja predviđena je i izgradnja određenih
obodnih kanala s kojima bi se sakupile brdske vode te povećao stupanj zaštite od
poplava samoga polja.
Osnovni melioracijski objekti Imotsko-Bekijskog polja (I. i II. reda) su u relativno
dobrom stanju. Melioracijski vodotoci su uređeni na način da je zadržano prirodno
korito, a zaštitni i regulacijski objekti su izvedeni samo mjestimično radi postizanja
i osiguranja povoljnih hidroloških prilika. Glavni odvodni kanali se čiste i održavaju
redovito.
Prirodni ponori imaju značajnu ulogu za odvodnju poplavnih voda polja i
prihranjivanje podzemlja. Nažalost, dio tih ponora u današnjim uvjetima je zatrpan,
zbog čega je njihova funkcija znatno umanjena ili prekinuta. Stoga, posebnu pažnju
treba dati čišćenju i uređenju ponora i vraćanju u njihovo prirodno stanje.
3.2. Suradnja RH - BiH
Na temelju zajedničkih interesa između SR Hrvatske i SR Bosne i Hercegovine
donesena su i potpisana dva dokumenta - Dogovor i Sporazum iz 1982., koji čine
temeljne dokumente suradnje i obaveza današnjih dviju samostalnih država Republike
Hrvatske (RH) i Bosne i Hercegovine (BiH) (JVP, 1995.; Hrvatske vode, 1996.). To su:
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
135
„Dogovor o načinu i uvjetima uređenja i korištenja voda na području sliva Trebižat“ i
„Sporazum o načinu izgradnje i osiguranju sredstava za izgradnju objekata, uvjetima
uređenja i korištenja voda i objekata, kao i načinu upravljanja objektima i vodama u
području rijeke Trebižat“.
Dogovorom i Sporazumom definiran je interes svake Republike posebno po objektima,
način osiguranja novčanih sredstava, dinamički plan izgradnje, nositelji investitorskih
poslova, način rješavanja imovinsko-pravnih poslova, način upravljanja, gospodarenja
i održavanja izgrađenih objekata, kao i prava korištenja voda iz akumulacija i
proizvodnju električne energije (JVP, 1995.; Hrvatske vode, 1996.; Pejaković i sur.,
2003.).
Od potpisivanja dokumenata (1982.) do danas, prvenstveno zbog nedostatka
financijskih sredstava nije poštivana planirana izgradnja objekata. Osim toga, u
međuvremenu je došlo do promjene gospodarskih i političkih okolnosti, bitno
drugačijih od 1980-tih.
U zadnjih nekoliko godina održano je 12 sastanaka potpovjerenstava vodnog
gospodarstva RH i BiH kako bi se nastavile aktivnosti koje su prekinute 1990tih godina, s ciljem uređenja vodnogospodarskih odnosa dviju država. Što se tiče
Imotsko-Bekijskog polja ono je sastavni dio sliva rijeke Trebižat za kojeg je planirana
izrada „Ugovora o zajedničkom financiranju radova održavanja vodnih građevina
od zajedničkog interesa u slivu rijeke Trebižat“. Također, predviđena je i novelacija
„Ugovora o načinu i uvjetima uređenja, korištenja i zaštite voda sliva rijeke Trebižat“.
ZAKLJUČAK
Od sredine XX. stoljeća do danas izgrađeni su brojni objekti za korištenje voda i za
zaštitu od štetnog djelovanja voda, kako na samome području Imotsko-Bekijskog
polja tako na pripadajućem gornjem horizontu tj. slivu Ričine s kojega vode površinski
i podzemno dotječu u polje. Time se značajno poboljšalo stanje, tako što se znatno
povećala sigurnost obrane od poplava, smanjile su se štete u poljoprivredi i vodnom
gospodarstvu, a dobile su se i znatne rezerve vode za vodoopskrbu i navodnjavanje.
Međutim, pored svega napravljenog dio poljoprivrednih površina je i danas izložen
povremenom plavljenju u zimskom i suši u ljetnom razdoblju.
Stoga vodnogospodarski sustav Imotsko-Bekijskog polja treba i traži daljnji razvoj
koji se bazira na još boljem i kvalitetnijem korištenju vodnih i prirodnih resursa te
njihovu zaštitu. U tom smislu predlažemo da prioritetni objekti i aktivnosti budu:
- povećanje kapaciteta korita Tihaljina - Mlada - Trebižat i to posebno kritične dionice
na području Ljubuškog polja;
- izgradnja akumulacije Klokun;
- sanacija gubitaka akumulacije Ričice;
- nastavak radova na izgradnji, rekonstrukciji i sanaciji kanalske mreže;
136
Igor Ljubenkov, Berislav Glavaš, Živko Barbarić
- rješavanje imovinsko-pravnih odnosno okrupnjavanje parcela, zadruživanje i
slično.
Za rješavanje navedenih zadaća neophodan je angažman odgovarajućih institucija i
stručnjaka na više razina, od ministarstava, uprava pa do krajnjih korisnika. Također,
nužna je i daljnja suradnja dviju država - RH i BiH te usklađivanje interesa s novim
gospodarskim, socijalnim i ekološkim prilikama, zahtjevima i trendovima.
LITERATURA
[1] Bojanić, L., Ivičić, D., Batić, V. (1981): Hidrogeologija Imotskog polja s osvrtom na
značaj u regionalnom smislu, Geološki vjesnik, 34, 127-135.
[2] Bonacci, O. (1987): Karst Hydrology, Springer Verlag, 173.
[3] Bonacci, O. (2005): Odvodnja polja u kršu na primjeru Vrgorskog polja, Priručnik
za hidrotehničke melioracije, III. Kolo, Knjiga 2, 193-223.
[4] Džeba, T. (2010): Određivanje otjecanja na slivu rijeke Ričine, Suvaje i Matice,
Magistarski rad, Građevinsko-arhitektonski fakultet, Split.
[5] Gereš, D. (2005): Vodni resursi i navodnjavanje u priobalju i krškom zaleđu
Hrvatske, Priručnik za hidrotehničke melioracije, III. Kolo, Knjiga 2, 23-68.
[6] Jelavić, A. (1982): Priroda krša i krških polja, Institut za jadranske kulture i
melioraciju krša, Split, 168.
[7] JVP (1995): Zapisnik sa međurepubličkog sastanka, Split.
[8] Hrvatske vode (1996): Sliv rijeke Trebižat - informacije o igrađenim i planiranim
vodoprivrednim objektima u slivu, Split.
[9] Marijanović, A. (2001): Obrana od poplava Imotsko-Bekijskog polja, Hrvatska
Vodoprivreda, 102, 44-45.
[10] Pejaković, B., Barbarić, Ž., Glavaš, B. (2003): Hidromelioracijsku uređenje krških
polja u slivu rijeke Trebižat, Simpozij „Voda u kršu slivova Neretve, Cetine i
Trebišnjice“, Neum, 613-626.
OKRUGLI STOL
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.
ISKUSTVA U PRIPREMI PRETHODNIH
(PRELIMINARNIH) PROCJENA POPLAVNIH
RIZIKA
dr.sc. Mladen Petričec, prof. v. šk. a,
Renata Vidaković Šutić, mag.ing.aedif. b
SAŽETAK
Za dalmatinske slivove, u okviru više studija, provedene su analize s ciljem identifikacije
područja potencijalno ugroženih poplavama s procjenom posljedica. Poplavama
ugrožena područja utvrđena su na temelju topografskih podloga, povijesnih podataka
o poplavama, analizama stanja i ocjenom rada sustava zaštite od poplava te rezultata
hidroloških analiza. Preliminarne procjene granica plavljenja provedene su za tri
razine vjerojatnosti pojave poplavnih voda, poplave vrlo male vjerojatnosti (približno
odgovaraju 1.000-godišnjoj velikoj vodi), poplave male vjerojatnosti (približno
odgovaraju 100-godišnjoj velikoj vodi), poplave velike vjerojatnosti (velike vode
koje se mogu javiti prosječno jednom godišnje). Za utvrđena potencijalno plavljena
područja identificirani su načini korištenja i namjene prostora, kao podloge za
procjenu mogućih posljedica plavljenja. Podaci o namjeni i načinu korištenja prostora
su preuzeti iz prostorno planske dokumentacije županija i digitalne baze CORINE
LAND CAVER 2000. Procjene uključuju ugroženost stanovništva, gospodarske
štete, mogućnosti zagađenja okoliša, plavljenje zaštićenih područja te posljedice na
kulturnom nasljeđu.
KLJUČNE RIJEČI: Dalmatinski slivovi, Velike vode, Procjene poplavnih rizika
a Tehničko veleučilište u Zagrebu, Vrbik 8, Zagreb, 10.000, Republika Hrvatska, [email protected]
b Institut za elektroprivredu i energetiku, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, 10.000, Republika Hrvatska,
[email protected]
138
Mladen Petričec, Renata Vidaković Šutić
1. UVOD
U cilju smanjivanja nepovoljnih učinaka poplava, kao ekstremnih hidroloških pojava,
Europski parlament i Vijeće su 23. listopada 2007. godine usvojili Direktivu o procjeni
i upravljanju poplavnim rizicima (Direktiva 2007/60 EZ Europskog parlamenta i
vijeća). Direktiva pobliže određuje sadržaj dijela Plana upravljanja riječnim slivom
određenog Okvirnom direktivom o vodama (Water Framework Directive EU 2000/60/
EC), koji se odnosi na mjere za ublažavanje nepovoljnog djelovanja poplava.
Prvi korak u analizama na smanjivanju nepovoljnih učinaka poplava su, prema
navedenim dokumentima, prethodne (preliminarne) analize za smanjenje nepovoljnih
učinaka poplava, koje uključuju identifikaciju granica plavljenja za odabrane
hidrološke događaje i hidrauličke uvjete s procjenom mogućih šteta i nepovoljnih
posljedica za zdravlje ljudi, okoliš, kulturnu baštinu i gospodarske aktivnosti.
U radu su prikazana iskustva i metodologija primijenjena kod preliminarnih procjena
poplavnih rizika na slivovima područja Dalmacije u razdoblju 2006. do 2011. godine,
koje su izrađene samostalno u Institutu za elektroprivredu i energetiku u Zagrebu ili
u suradnji s drugim tvrtkama.
2. ZNAČAJKE SLIVA I POTENCIJALNO UGROŽENOG PODRUČJA
2.1. Prirodne značajke i sustavi zaštite od poplava
Prirodne značajke slivnog područja, povijesni podaci o poplavama te razvoj i
izgrađenost sustava zaštite od poplava su osnovni pokazatelji za razumijevanja
poplavnih procesa i značajki poplavnih valova.
Osim klimatskih, hidrografskih i geoloških parametara u okviru svakog istraživanja
prikupljeni su i sistematizirani povijesni podaci o poplavama. Posebno su značajni
bili podaci o zabilježenim maksimalnim vodostajima, odgovarajućim meteorološkim
uvjetima, kao i detaljniji podaci o poplavnim valovima (hidrogrami, nivogrami).
Stanje izgrađenosti i način rada sustava zaštite od poplava osim što remeti prirodnu
genezu hidrološkog niza izravno utječe na veličine poplavnih voda. Procjena utjecaja
velikih aktivnih sustava zaštite od poplava (akumulacija) se temeljila na pravilnicima
upravljanja višenamjenskim akumulacijama (Cetina, Neretva), odnosno retencijama
(Imotsko-Bekijsko polje). Zaštitne vodne građevine ili njihovi dijelovi tijekom godina,
često su sanirani, rekonstruirani ili dograđivani bez sustavne evidencije. U tim
slučajevima su se uvažavale procjene predstavnika nadležnih institucija ili građana
prikupljene tijekom terenskog obilaska. Na slici 1. prikazan je zaštitni zid u Kominu
uz Neretvu, gdje se procjene djelovanja kod različitih vodostaja temelje na terenskim
podacima.
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
139
Slika 1. Područje desne obale Neretve u Kominu (prosinac 2010.)
U pojedinim slučajevima, procjena poplavnih razina i potencijalnih šteta se temelji na
podacima operativne obrane od poplava, što je posebno značajno za područje Donje
Neretve s nizom zaštitnih nasipa i objekata, te složenim sustavom odvodnje.
S posebnom pažnjom je analizirana dokumentacija s podacima o mogućim
nepovoljnim promjenama i utjecaji u budućnosti. S jedne strane su to klimatske
promjene, odnosno njihov utjecaj na ekstremne hidrološke pojave, a s druge strane
aktivnosti na slivu. Kao primjer takvih promjena može se navesti područje Donje
Neretve, na čije poplavne događaje s jedne strane utjecaj ima režim rada akumulacija,
a s druge eventualne aktivnosti na smanjenju postojećih uzvodnih retencijskih
mogućnosti (svojstava) na uzvodnom toku rijeke Neretve.
2.2 Stanje i planovi korištenje prostora
U prvom koraku su analizirane granice potencijalno ugroženog područja te definirana
naselja. Naseljem se smatra cjelovit prostor sa strukturom grada, sela ili drugog
oblika stanovanja, koji sadrži i prateće funkcije i sadrži izgrađeni i neizgrađeni dio
naselja. Kroz terenski obilazak potencijalno ugroženog područja provjeravano je
stanje izgrađenosti, te su identificirani značajniji potencijalno ugroženi objekti. Za
ilustraciju, na slici 2. prikazan je prostorni raspored općina i naselja na širem području
Imotskog polja.
140
Mladen Petričec, Renata Vidaković Šutić
Slika 2. Općine i veća naselja potencijalno ugroženog područja na slivu Imotskog polja
Za identifikaciju korištenja i namjene prostora, potencijalno ugroženog poplavama,
korišteni su u najvećoj mjeri tekstualni i kartografski prikazi iz prostorno planske
dokumentacije županija. Osim toga, analizirani su podaci o zemljišnom pokrovu
temeljem digitalne baze CORINE Land Cover 2000 Hrvatska (CLC). Iz prostorno
planske dokumentacije preuzeti su podaci o uvjetima korištenja i namjeni prostora
po skupinama i temama, te podaci o naseljima i stanovništvu, infrastrukturnim
objektima i zaštićenim prostorima. U tablici 1., na primjeru Imotskog polja, dani su
podaci o korištenju prostora i potencijalnoj ugroženosti ovisno o nadmorskoj visini.
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
Grupa
Podgrupa
141
Podjela
1
ha
2
ha
ha
3
5
ha
ha
Gos podars k a nam je na - proizvodna
ha
Gos podars k a nam je na - turis tičk a
ha
ha
ha
4
Korištenje
i namjena prostora
Nam jena zem ljišta
Građe vins k a područja
Površ ine za razvoj i ure đe nje nas e lja
Županijs k a ce s ta
km
km
Lok alna ce s ta
km
Planirana županijs k a ce s ta
km
DV 10 k V
km
DV 35 k V
Državna ce s ta
Ceste - postojeće
258
259
260
265
270
275
0,42
2,03
2,25
8,53
17,01
30,83
50,64
86,36
341,84 772,71 1182,57 1482,37 1696,60 2115,46 2429,84 3055,47
13,59
33,99
48,47
57,13
84,13
170,21
214,42
268,15
8,56
12,23
17,44
55,39
114,98
184,69
235,01
322,87
0,03
0,23
0,4
0,45
2,97
10,31
16,44
2,05
6,77
18,54
1,60
19,66
23,58
6,71
6,81
6,81
6,81
6,81
10,66
10,66
10,66
0,02
0,30
0,69
6,37
23,92
133,96
225,04
357,45
8,45
25,92
41,68
57,92
74,62
121,63
179,23
224,59
0,08
0,42
3,82
5,00
0,93
7,61
12,83
16,95
12,78
19,10
6,02
8,89
1,11
1,47
1,63
0,60
1,15
1,65
2,54
6,68
15,09
20,98
km
km
0,10
2,46
2,69
Prijenos - planirani dalekovodi DV 110 k V
km
DV 110 k V
km
Prijenos - postojeći dalekovodi DV 220 k V
DV 400 k V
km
km
Vodoopskrbni cjevovodi
M agis tralni cje vovod
km
Plinovod
M agis tralni plinovod
km
pos toje ći
km
km
Svjetlovodi
planirani
Nasipi
km
Kanali
km
TS 10 k V
kom
TS 35 k V
kom
Vodozahvati
Izvoriš te Opačac
kom
Crpne stanice
Crpna s tanica Opačac
kom
Automatske centrale
područne ce ntrale
kom
Pošta
Je dinica poš tans k e m re že Runovići
kom
Mjerno redukcijska stanica
M je rno re duk cijs k a s tanica plinovoda kom
Distribucija - postojeći objekti
Podrucja
Pos e bni ihtiološ k i re ze rvat V rlik a
Zaš tiće ni k rajolik Prološ k o blato
Arhe ološ k i lok alite t
Za štita prostora
Civilna građe vina
Građevine - objekti
Sak ralni s pom e nik
kom
Oranice
ha
Pašnjaci
ha
Vinogradi
ha
Runovići, Zm ijavci, Glavina Donja
D.Proložac, Grubine , Ričice
Sportske udruge
D.Proložac, Runović
Vrtici
D.Proložac, Runović, Zm ijavci
0,26
3,50
0,63
1,30
1,53
2,28
5,04
5,80
0,20
2,54
15,52
23,48
1,99
1,38
2,15
2,82
4,11
9,06
0,11
2,28
2,58
0,17
0,67
1,04
2,61
11,70
16,39
18,94
0,64
1,55
2,78
3,61
4,53
5,10
5,10
5,10
1,78
4,60
9,69
12,30
13,45
16,56
18,14
18,35
1
1
8
19
24
1
1
4,48
1
1
1
1
1
2
1
1
3
3
4
1
1
1
40,27
51,72
1
472,65
kom
kom
kom
kom
Osnovne skole
0,10
0,87
ha
ha
Indus trijs k a građe vina
Etnološ k a građe vina
0,64
5,44
4,10
KB 10 k V
Javne i društve ne
dje la tnosti
257
2,83
Distribucija - postojeći vodovi
Poljoprivreda
korište nje
19,30
256
1,55
Ceste - planirano
Infra strukturni
susta vi i m reže
Na dm orska visina (m n. m .)
255
ha
Šum e
Poljoprivreda-bonitet
Jed.
mjere
1
2
3
5
1
1
5
5
1
3
1
1
8,41
211,16 429,38 535,31 572,09
27,93
10,44
90,24
142,31
2
4
642,43
746,90
787,03
875,13
176,90
211,06
239,24
307,60
151,23 357,18 616,23 873,27 1069,24 1504,81 1856,30 2492,10
Tablica 1. Korištenje prostora i potencijalna ugroženost u funkciji nadmorske visine
Mladen Petričec, Renata Vidaković Šutić
142
Nadmorska visina (m n.m.)
Grupa
Podgrupa
Gradska područja 112 - Nepovezana gradska područja
221 - Vinogradi
255
256
257
258
259
260
265
3,45
7,70
11,94
17,46
29,77
70,76
270
275
112,26 156,02
11,52 201,72 428,91 735,27 1001,89 1214,61 1554,93 1766,51 2066,64
Stalni nasadi
223 - Maslinici
189,36
Pašnjaci
231 - Pašnjaci
0,60
Raznovrsna
poljodjelska
zemljišta
242 - Kompleks kultiviranih parcela
7,94 158,45 382,20 501,30 567,33 627,02 732,03 820,06 1043,08
243 - Pretežno poljodjelska zemljišta
s većim područjima prirodne vegetacije
311 - Bjelogorična šuma
1,31
1,90
2,06
8,76
25,71
117,89 215,89 326,14
2,36
2,61
12,53
31,50
64,54
1,76
4,87
Šume
313 - Mješovita šuma
323 - Sklerofilna vegetacija
Grmlje i travnjaci
1,25
324 - Prijelazno područje šume
- zaraštanje, grmičasta šuma
0,19
0,40
4,87
8,06
14,34
Kopnene močvare 411 - Kopnene močvare
62,42
Kopnene vode
186,59
512 - Vodene površine
Ukupne površine:
364,93 820,71 1250,57 1597,99 1900,12 2493,01 2956,04 4115,85
Pokrivenost površina u ha
Tablica 2. Pokrivenost zemljišta Imotskog polja prema CORINE Land Caver 2000.
CLC Hrvatske je korištena za identifikaciju kategorija trenutnog stanja pokrova
zemljišta, prema međunarodno usvojenoj nomenklaturi, kao što je prikazano u tablici
2. gdje su također dane plavljene površine ovisno o nadmorskoj visini.
3. ODREĐIVANJE POPLAVNIH RAZINA
U okviru izrade preliminarnih procjena poplavnih rizika, obradama i analizama
raspoloživih hidroloških podataka posvećena je posebna pozornost i svi rezultati su
elaborirani u okviru posebne knjige. Osnova za hidrološke obrade i analize je HIS
2000, hidrološka baza podatka Državnog hidrometeorološkog zavoda Republike
Hrvatske.
Predmetnim analizama obuhvaćene su sve hidrološke stanice na slivu (pa i izvan sliva
ako su njihovi podaci korišteni za analizu velikih voda). U cilju što veće pouzdanosti,
osobita je pažnja posvećena analizama protočnih krivulja i rezultatima vodomjerenja.
Na taj su način određeni mjerodavni nizovi vodostaja i protoka, za koje su utvrđeni
osnovni statistički pokazatelji od značaja za procjenu poplavnih rizika (učestalosti,
trajanja, maksimalni vodostaji i protoci karakterističnih povratnih razdoblja). Na
odabranim profilima vodotoka analizirani su zabilježenih poplavni valovi (obično
dva do tri različita poplavna događaja), koji su po volumenu i trajanju uspoređeni sa
sintetičkim vodnim valovima različitih povratnih razdoblja.
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
143
Kao dio hidroloških obrada za važnije pritoke provedena je analiza korelacijske
zavisnosti velikih voda.
Slika 3. Hidrološke stanice na području Donje Neretve uključene u analize
Na slici 3. dan je prikaz analiziranih hidroloških stanica za potrebe procjene poplavnih
rizika na području Donje Neretve.
Osim statističkih obrada mjerodavnih nizova protoka ili vodostaja (podaci na
lokacijama hidroloških stanica), za procjenu mjerodavnih poplavnih razina uvaženi
su i utjecaji uspora (akumulacijskih jezera i/ili mora) te procjene protoka ili vodostaja
na dionicama s reguliranim režimima tečenja. Za određivanje poplavnih razina nisu
korišteni hidraulički modeli već je procjena razina provedena na temelju točkastih
podataka o vodnim razinama, jednostavnim hidrauličkim proračunima, te podacima
proračuna vodnih lica iz raspoložive dokumentacije. Također su korišteni i podaci
zapisnika Službe za obranu od poplava Hrvatskih voda.
Na vodotocima s pouzdanim nizovima protoka temeljem statističkih obrada
maksimalnih godišnjih protoka odabrani su mjerodavni protoci, odnosno točkaste
vrijednosti vodostaja.
Uvažene su temeljne zakonitosti tečenja u otvorenim tokovima i lokalne značajke
od utjecaja na vodna lica (nagla promjena geometrije, pragovi, mostovi i slično).
Karakterističan primjer utjecaja lokalnih promjena vidi se na slici 4., za poplavne
razine u rijeci Žrnovnici.
144
Mladen Petričec, Renata Vidaković Šutić
Slika 4. Poplavne vode Žrnovnice
Na dijelovima vodotoka ili tokovima na kojima ne postoje mjerenja protoka (područje
Donje Neretve) definiranje vodostaja karakterističnih povratnih razdoblja se temeljilo
na statističkim obradama nizova vodostaja. Kod odabira mjerodavnih poplavnih
razina konzultirani su i povijesni podaci o poplavama.
Kod određivanja poplavnih razina na ušćima vodotoka, posebno su analizirane visine
i duljine utjecaja uspora mora (Cetina, Jadro, Žrnovnica, Neretva). Uvažavajući
statističke obrade pojava plime i veličine mogućih valova (ovisno o priobalnim
uvjetima) te odgovarajućih protoka (ukoliko se određuju), odabrane se karakteristične
usporne razine, koje su uvećane temeljem procjene utjecaja mogućih klimatskih
promjena.
Karakteristične poplavne razine na dijelovima vodotoka pod uspornim djelovanjem
akumulacijskih jezera (Peruća, Đale, Prančevići) izrađene su na temelju važećih
pogonskih pravilnika za upravljanje hidroenergetskim objektima u poplavnim
uvjetima uz napomenu da u okviru analize nisu uzete u obzir moguće akcidentne
situacije.
Obzirom na opisanu metodologiju, pouzdanost i mogućnost provedbe statističkih
obrada, može se zaključiti da usvojene poplavne razine samo približno odgovaraju
strogim statističkim pokazateljima. Radi toga su usvojene poplavne razine tretirane
da približno odgovaraju određenim statističkim veličinama. Kao temeljna usvojena su
tri karakteristična povratna razdoblja (vjerojatnosti pojavljivanja):
I.
Poplavne razine koje približno odgovaraju velikim vodama 2-godišnjeg povratnog
razdoblja, odnosno prosječne velike vode ili radna kota u akumulacijskim
jezerima. Potencijalno ugrožene površine izvan akumulacijskih jezera se tretiraju
kao često plavljene (velika vjerojatnost).
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
145
II. Poplavne razine koje približno odgovaraju velikim vodama 100-godišnjeg
povratnog razdoblja, odnosno maksimalnoj uspornoj koti akumulacijskog jezera.
Potencijalno ugrožene površine se tretiraju kao rijetko plavljene (mala ili srednja
vjerojatnost).
III. Poplavne razine koje približno odgovaraju velikim vodama 1.000-godišnjeg
povratnog razdoblja i maksimalnoj mogućoj koti u akumulacijskim jezerima.
Potencijalno ugrožene površine se tretiraju kao vrlo rijetko plavljene (vrlo mala
vjerojatnost).
Slika 5. Poplavne granice Cetinsko-Paškog i Vrličkog polja
Između I. i III. razine su prema zahtjevu interpolirane i druge poplavne razine,
najčešće je to bila 20 i 50-godišnja velika voda.
Na slici 5. dan je prikaz triju karakterističnih poplavnih razina za potencijalno
ugroženo područje rijeke Cetine uzvodno od akumulacijskog jezera Peruća.
146
Mladen Petričec, Renata Vidaković Šutić
4. PROCJENA POSLJEDICA POPLAVA
Opseg i način procjene negativnih utjecaja poplavnih događaja se temeljio na
preporukama Direktive o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima, tako da su procjene
uključile:
- stanovništvo i štete na urbaniziranim područjima;
- infrastrukturne građevine i gospodarske aktivnosti;
- objekte koji prema IPPC direktivi mogu uzrokovati zagađenja;
- zaštićena područja; te
- ostale informacije od značaja za područje potencijalno ugroženo poplavama.
Budući da preliminarna analiza poplavnih rizika predstavlja prvi korak, kojim se
identificira područje rizika od poplava, procjene posljedica su temeljene uglavnom
na rezultatima terenskog obilaska, podacima iz županijskih prostornih planova,
statističkih publikacija, te ostalih javno objavljenih dokumenata.
4.1. Ugroženost stanovništva
Broj životno ugroženih stanovnika od poplava na nekom području ovisi o više
parametara. Postojećim metodama procjene moguće je uzeti samo najznačajnije, od
kojih se posebno ističe gubitak funkcije elemenata sustava zaštite od poplava (rušenje
brane ili nasipa). Za procjenu opasnosti za život stanovništva korištena je metoda
opisana u literaturi (Integrated Project FLOOD site, Sixth Framework EU), u kojoj
se ugroženost života stanovništva na poplavnom području temelji na sljedećim
parametrima:
- značajkama poplava (brzina, dubina);
- izloženosti poplavi (značajkama poplavnog područja);
- ranjivosti stanovništva;
- poduzetim mjerama za ublažavanje poplava (prognoziranje, uzbunjivanje,
mogućnostima evakuacije).
Potrebno je napomenuti da sposobnost pojedinca da ostane neozlijeđen u poplavi ovisi
ne samo o brzini i dubini vode nego i o njegovoj težini, visini, kondiciji, temperaturi
vode, plivajućem nanosu i mnogim drugim faktorima. Na osnovu opsežnih istraživanja
usvojene su granične vrijednosti umnoška dubine i brzine za ocjenu ugroženosti ljudi
na poplavnom području, koje su dane na slici 6.
Parametri izloženost i ranjivost su međusobno povezani i u najvećoj mjeri zavise od: (i)
korištenja poplavnog zemljišta, (ii) prisutnosti posebno ranjivih skupina stanovništva,
(iii) konstruktivnim značajkama građevina.
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
147
4
h (m)
3.5
GRANICA EKSTREMNOG RIZIKA
3
GRANICA VISOKOG RIZIKA
GRANICA SREDNJEG RIZIKA
dubina vode ;ŵͿ
2.5
2
1.5
1
EKSTREMNI
VISOKI
v (m/s)
0.5
SREDNJI
NISKI
0
0
0.5
1
1.5
2
2.5
3
3.5
4
brzina vode (m/s)
Slika 6. Granične vrijednosti poplavnih rizika za život stanovništva
Kod kvantifikacije na poplavama ugroženim područjima korišteni su u najvećoj mjeri
podaci o korištenju zemljišta (urbane sredine, infrastrukturni objekti, poljoprivredne
površine), značajkama poplava (dubine i brzine vode), te ranjivosti stanovništva
(bolnice, domovi za starije osobe, vrtići, škole i slično. U tablici 3. dan je primjer
procjene ugroženosti života stanovništva za potencijalno ugroženo područje
Hrvatačkog polja uz rijeku Cetinu.
Vjerojatnost poplave
Broj izloženih stanovnika
Opasnost po život
Vrlo mala
Mala
Velika
13
11
4
Mala
Mala
-
Tablica 3. Procjena izloženosti stanovništva i opasnosti po život na području Hrvatačkog polja
4.2. Materijalne štete
Analizama su obuhvaćene štete na urbaniziranim područjima, na infrastrukturnim
građevinama te štete vezane za gospodarske aktivnosti.
Kod procjene šteta na stambenim objektima korišteni su podaci prostorno planske
dokumentacije za utvrđivanje prostornog obuhvata naselja, a podaci popisa
Mladen Petričec, Renata Vidaković Šutić
148
stanovništva za procjenu broja stanovnika i značajki stambenog fonda. Na temelju
provedenih analiza za svako potencijalno ugroženo urbanizirano područje utvrđivani
su parametri prikazani u tablici 4. na primjeru Imotskog polja.
ZNAČAJKE URBANIH DIJELOVA GRADOVA I OPĆINA*
Općina/
Grad
Urbane
površine
naselja
(km2)
Runovici
Zmijavci
Podbablj
Podbablje
e
Imotski
Broj
stanovnika
Broj
osoba
Prosječna
stambena
površina
Broj stanova
po m2
Broj
osoba po
stanu
Broj
osoba po
km2
4.6
2.6
743
500
2 555
2 033
71.8
83.1
162
189
3.4
4.1
556
767
6.8
1 224
4 781
79.2
180
3.9
703
5.5
2 454
73.4
448
4.1
1839
77.8
176
3.8
667
10
10065
065
Ukupno
14.0
2467
9 369
(bez
Imotskog)
* - prema popisu stanovništva iz 2001. godine
Tablica 4. Analizirane značajke urbanih dijelova područja Imotskog polja
Na temelju podataka iz tablice 4., određenim prema utvrđenim poplavnim granicama,
topografskim podlogama i procjenom značajki poplava, utvrđeni su ulazni parametri
za procjenu šteta na stambenim objektima.
4.0
h (m)
dubinaǀŽĚĞ;ŵͿ
3.0
2.0
1.0
0.0
HOWAS S PODRUMOM UKUPNO
HOWAS BEZ PODRUMA UKUPNO
HOWAS S PODRUMOM - GRAĐEVINA
-1.0
HOWAS S PODRUMOM OPREMA
HOWAS BEZ PODRUMA GRAĐEVINA
-2.0
HOWAS BEZ PODRUMA OPREMA
šteta
-3.0
0%
10%
20%
30%
40%
50%
60%
70%
80%
90%
100%
Štete
Slika 7. Parametri za procjenu šteta na stambenim objektima
Za procjenu iznosa ukupne štete i visine plavljenja korišteni su podaci iz HOWAS baze
podataka (stvarno utvrđene štete nakon poplava u Saveznoj Republici Njemačkoj)
svedene na prosječnu vrijednost maksimalne štete od 5.000 kn/m2 stambene površine
(oko 700 eura/m2). Usvojene krivulje dubine plavljenja i postotka od ukupne štete
prikazane su na slici 7. Veličine šteta u funkciji dubine plavljenja za karakteristične
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
149
poplavne događaje na dijelu Imotskog polja se vidi na slici 8.
5,0
4,5
4,0
Dubina (m)
3,5
3,0
2,5
2,0
vrlo mala vjerojatnost
1,5
1,0
mala vjerojatnost
0,5
velika vjerojatnost
50000
45000
40000
35000
30000
25000
20000
15000
10000
5000
0
0,0
Šteta (103 kuna)
Slika 8. Štete na urbaniziranim područjima na dijelu Imotskog polja
Procjene šteta na infrastrukturnim objektima se temelje na analizi stanja izgrađenosti
i najčešće su to prometnice, elektroprijenosni sustavi, elektrodistribucijski objekti,
komunalni objekti, vodne građevine (nasipi i crpne stanice) i slično. Procjene visine
šteta su dane u ovisnosti od dubine plavljenja pojedine građevine ili objekta. Prema
ekspertnoj procjeni postotak šteta kod prometnica raste linearno do jedan metar dubine
plavljenja, nakon čega poprimaju puni iznos. Usvojena maksimalna jedinična šteta
(kn/m2) na prometnicama je jednaka prosječnoj jediničnoj vrijednosti izvanrednog
održavanja državne ceste (kn/m2) za pojedinu županiju, prema Programu građenja i
održavanja javnih cesta za razdoblje od 2005. do 2008. godine („Narodne novine“, broj
3/2005).
Za elektroenergetsku mrežu je pretpostavljeno da štete ne nastaju do razine plavljenja
od 5 m iznad nivoa terena odnosno do visine provodnika. Ukoliko je ovaj nivo
premašen šteta je potpuna i iznosi 550 kn/m (stručna procjena na osnovu podataka s
web stranice Energetskog instituta Hrvoje Požar).
Štete za gospodarske aktivnosti na potencijalno ugroženom području proizlaze iz
prevladavajuće aktivnosti.
Štete na poljoprivrednim površinama se određuju prema vrstama kulturama,
prinosima (Godišnja izvješća o stanju poljoprivrede, nadležno Ministarstvo)
i jediničnim cijenama poljoprivredne proizvodnje (Godišnja izvješća Tržišno
informacijskog sustava u poljoprivredi, nadležno Ministarstvo). U literaturi postoji
niz modela koji opisuju štete na pojedinim poljoprivrednim kulturama u ovisnosti
Mladen Petričec, Renata Vidaković Šutić
150
o trenutku, trajanju, intenzitetu i ostalim značajkama poplava. U ovoj preliminarnoj
fazi štete na poljoprivrednim kulturama su određivane na temelju procijenjene dubine
plavljenja i procjene najčešće vremena pojavljivanja poplava i približnog trajanja.
Grafički prikazi šteta u poljoprivrednoj proizvodnji za područje Sinjskog polja u
ovisnosti od vjerojatnosti poplave prikazani su na slici 9.
7,0
6,5
6,0
5,5
5,0
Dubina (m)
4,5
4,0
3,5
3,0
2,5
2,0
vinogradi-poplava vrlo male vjer.
1,5
vinogradi-poplava male vjer.
1,0
oranice-poplava vrlo male vjer.
0,5
oranice-poplava male vjer.
15000
14000
13000
12000
11000
10000
9000
8000
7000
6000
5000
4000
3000
2000
1000
0
0,0
Šteta (103 kuna)
Slika 9. Potencijalne poplavne štete u poljoprivredi na Sinjskom polju
Jedan od značajnijih problema u ovoj fazi istraživanja je bila procjena materijalnih
šteta kod industrijskih pogona. Na razmatranim područjima oni su dosta rijetki
i uglavnom su zaštićeni topografskim smještajem ili nasipima, tako da materijalne
štete u većini slučajeva nisu bile značajne. Ipak za pretpostaviti je da će utvrđivanje
vrijednosti i šteta na ovim pogonima predstavljati značajan problem.
4.3. Ostale posljedice poplava
Posljedice onečišćenja izazvanog poplavama
Prema Direktivi o integriranom sprečavanju i nadzoru zagađenja (IPPC, 96/61/EU)
u analize potencijalnih rizika od poplava potrebno je uključiti i sljedeće objekte
(pogone):
1. Energetika (postrojenja snage veće od 50 MW, rafinerije, koksare,…).
2. Proizvodnja i prerada metala (proizvodnja sirovog željeza i čelika, prerada metala,
ljevaonice, prerada plastičnih materijala i slično).
3. Industrija minerala (cementare, proizvodnja stakla, proizvodnja keramičkih
proizvoda i slično).
4. Industrijska proizvodnja tvari ili skupina tvari putem kemijske prerade.
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
151
5. Gospodarenje otpadom (postrojenja za zbrinjavanje otpada, postrojenja za
spaljivanje komunalnog otpada, odlagališta otpada i slično).
6. Druge djelatnosti (koje mogu dovesti do zagađenja kao što su klaonice, bojenje
vlakana, kafilerije i slično).
Za svako ugroženo područje su identificirani navedeni objekti (pogoni), te ekspertno
procijenjene i opisane moguće posljedice plavljenja.
Posljedice na zaštićenim područjima
Popis zaštićenih područja proizlazi iz Okvirne direktive o vodama (EU 2000) koja
uključuje:
- područja namijenjena za zahvaćanje vode za ljudsku potrošnju,
- vode namijenjene zaštiti gospodarski važnih vodenih vrsta,
- vode namijenjene rekreaciji, uključujući i područja određena za kupanje,
- područja osjetljiva na nutrijente, uključujući i područja označena kao ranjive zone
ili osjetljiva područja,
- područja namijenjena zaštiti staništa ili vrsta gdje je održavanje ili poboljšanje
stanja voda važan čimbenik u njihovoj zaštiti.
Posljedice poplava su stručno procijenjene i opisane za svako zaštićeno područje.
Posljedice na kulturnom nasljeđu
Podaci o dobrima kulturnog nasljeđa preuzeti su iz prostornih planova županija.
Posljedice poplava su za svako kulturno dobro procijenjene prema kriterijima danim
u tablici 5.
Posljedice poplava
EKSTREMNA
VISOKA
SREDNJA
NISKA
Opis
Poplava vrlo vjerojatno može uništiti ili značajnije oštetiti građevinu
Poplava vjerojatno može značajnije oštetiti građevinu
Poplava vjerojatno može prouzročiti oštećenja manjeg stupnja
Poplava nema bitnog utjecaja
Tablica 5. Kriteriji za procjene posljedica poplava na kulturno nasljeđe
Identifikacija građevina koje se ubrajaju u kulturno nasljeđe određena je temeljem
podataka iz prostorno planske dokumentacije. Odabir stupnja ugroženosti proveden
je prema usvojenim kriterijima i ekspertnoj ocjeni stupnja ugroženosti. Na primjer,
u Imotskom polju kao kulturno nasljeđe identificirane su četiri mlinice i jedno
arheološko nalazište kasnoantičke bazilike. U tablici 6. prikazan je način procjene
opasnosti koja je utvrđena samo kod poplava vrlo male vjerojatnosti.
Mladen Petričec, Renata Vidaković Šutić
152
Općina
Zmijavci
Naziv
Vrsta
Kasnoantička bazilika
Podbablje
Arheološki
lokalitet
Mlinica Markiluća
Mlinica Tumbas
(Đogića)
Zmijavci
Maksimalna
dubina (m)
Mlinica Petrovića
Industrijska
građevina
Mlinica ĐogićMrkonjić
Posljedica poplave
3
EKSTREMNA
0,25
NISKA
0,25
NISKA
3
EKSTREMNA
5
EKSTREMNA
Tablica 6. Procjena ugroženosti kulturnog nasljeđa - dio Imotskog polja
5. SINTEZA POPLAVNIH ŠTETA
Za sagledavanje ukupnih šteta koje mogu uzrokovati poplave daje se ilustrativni prikaz
prema udjelu pojedinih vrsta šteta. Na primjeru procijenjenih šteta od plavljenja
Imotskog polja prikazanom na slici 10., daje se prikaz šteta za tri odabrane vjerojatnosti
plavljenja. Dominiraju štete na poljoprivrednim aktivnostima i urbaniziranom
području. Za poplave male i velike vjerojatnosti najveći dio šteta je na vinogradima i
iznosi više od 70% ukupnih šteta. Manji dio šteta, od oko 15 - 18% otpada na oranice.
Kod poplava vrlo male vjerojatnosti 60% procijenjenih šteta otpada na naselja. Ostale
štete se praktično mogu smatrati zanemarivim.
90
80
ORANICE
VINOGRADI
70
106 kn
ELEKTRIČNA MREŽA
60
CESTE
50
NASELJA
40
30
20
10
0
POPLAVA VRLO MALE
VJEROJATNOSTI
POPLAVA MALE VJEROJATNOSTI
POPLAVA VELIKE VJEROJATNOSTI
Slika 10. Ukupne procjenjene štete potencijalnih poplava na području Imotskog polja
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
153
Za ilustraciju je na slici 11. prikazan udio šteta pojedine gospodarske aktivnosti u
ukupnim štetama.
100%
90%
80%
70%
ORANICE
VINOGRADI
ELEKTRIČNA MREŽA
CESTE
NASELJA
60%
50%
40%
30%
20%
10%
0%
POPLAVA VRLO MALE
VJEROJATNOSTI
POPLAVA MALE VJEROJATNOSTI
POPLAVA VELIKE
VJEROJATNOSTI
Slika 11. Udio pojedinih vrsta šteta u ukupnim štetama na području Imotskog polja
Na slici 12. dan je prostorni prikaz iznosa specifičnih šteta na gospodarskim
aktivnostima (oranice, vinogradi) i urbaniziranim područjima (štete na stambenim
građevinama i opremi) za poplave male vjerojatnosti (približno 100-godišnje
velike vode). Vidljivo je da su najveće specifične štete na rubnim, urbaniziranim
područjima.
Mladen Petričec, Renata Vidaković Šutić
154
Slika 12. Procjena iznosa specifičnih poplavnih šteta na Imotskom polju
ZAKLJUČAK
U radu je dan prikaz načina i metode za utvrđivanje granica i posljedica potencijalnih
poplava. Na temelju izrađene studijske dokumentacije moguće je izdvojiti područja
bez opasnosti od plavljenja, kao i preliminarne granice plavljenja za nekoliko razina
vjerojatnosti. Kao temeljne usvojene su tri razine vjerojatnosti plavljenja od velike
vjerojatnosti (približno 2-5-godišnjeg povratnog razdoblja), preko male vjerojatnosti
(približno 100-godišnja velika voda) do vrlo male vjerojatnosti (približno 1.000godišnja velika voda). Utvrđene granice plavljenja za pojedine vjerojatnosti se temelje
na hidrološkim obradama protoka ili vodostaja (područje Donje Neretve). Na ušćima
vodotoka granice plavljenja su određene temeljem statističkih obrada mjerenja
razina mora, podataka o izloženosti valovima i utjecaju plime. Kod akumulacijama
reguliranih vodostaja i protoka (akumulacija Peruća, Hrvatačko i Sinjsko polje),
uvaženi su usvojeni pravilnici upravljanja hidroenergetskim objektima u poplavnim
uvjetima. Obradama nisu obuhvaćene granice plavljenja u slučaju prelijevanja ili
rušenja nasipa ili brana.
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
155
Sve obrade vezane za prostor koriste GIS tehnologiju, a temeljna podloga za utvrđivanje
i prikaz poplavama ugroženih područja (način korištenja i granice plavljenja) je bila
mjerila 1 : 5.000. Na taj način, za sva slivna područja dobivaju se inicijalne podloge
za daljnje aktivnosti s konačnim ciljem uspostave planova upravljanja poplavnim
rizikom.
Usvojena metodologija za procjenu posljedica plavljenja se temelji na preporukama
Direktive o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima vezanim uz preliminarne obrade
poplavnih rizika. Posljedice poplava se temelje na podacima o namjeni i korištenju
zemljišta preuzetim iz prostorno planske dokumentacije županija i digitalne baze
CORINE LAND CAVER 2000. Predložena metodologija i načini procjene posljedica
poplava daju uvid u štete na plavljenom području, posebno na urbaniziranim
područjima, infrastrukturnim objektima i poljoprivrednoj proizvodnji.
Može se zaključiti da je na temelju preliminarnih procjena poplavnih rizika na području
Dalmacije stvorena dobra stručna podloga za daljnje aktivnosti na definiranju važeće
metodologije, izradi karata rizika od poplava i planova upravljanja poplavama.
LITERATURA
[1] Building models to estimate loss of life for flood events, (2004.): Sixth Framework
EU projects Integrated Project FLOOD site.
[2] CORINE LAND COVER 2000 HRVATSKA, Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog
uređenja i graditeljstva.
[3] Okvirna direktiva o vodama EU, (2002.) - englesko-hrvatska verzija, Hrvatske
vode.
[4] Preliminarna procjena poplavnih rizika na slivu Imotsko-Bekijskog polja, Institut
za elektroprivredu i energetiku, Zagreb, 2009.
[5] Preliminarna procjena poplavnih rizika na slivovima Cetine, Jadra i Žrnovnice,
Institut za elektroprivredu i energetiku, Zagreb, 2009.
[6] Preliminarna procjena poplavnih rizika na području Donje Neretve, Institut za
elektroprivredu i energetiku, Zagreb, 2011.
[7] Procjena i upravljanje poplavnim rizicima, Direktiva 2007/60/EZ Europskog
parlamenta i vijeća od 23. listopada 2007.
[8] Strategija upravljanja vodama („Narodne novine“, broj 91/08).
156
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
OKRUGLI STOL
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.
ZAŠTITA OD BUJIČNIH POPLAVA SUSTAVOM
RETENCIJA
prof.dr.sc. Neven Kuspilić, dipl.ing.građ. a,
asis. Kristina Potočki, dipl.ing.građ. b, asis. Gordon Gilja, dipl.ing.građ. c
SAŽETAK
Za smanjenje opasnosti od poplava bujičnim vodama često se kao tehnička mjera
koriste retencije kao pojedinačne građevine ili u okviru sustava više građevina.
Iznalaženje mjerodavnih oborina temeljem kojih se dimenzioniraju retencije
složenije je što je složeniji sustav. Pri tome je jedan od ključnih elemenata korektno
izrađen simulacijski model koji daje vjerodostojne prognoze nailazećeg vodnog vala.
U radu je prikazana metoda određivanja opasnosti od poplava vezano uz vjerojatnost
pojave pojedinih kišnih događaja. Dan je primjer analize na složenom slivu potoka
Medveščak, kao dijela sustava odvodnje brdskih voda Medvednice za zaštitu grada
Zagreba od bujičnih poplava. Kao rezultat simulacijskog modela prema predloženoj
metodi dobivena je procjena opasnosti od poplava za izgrađeni sustav retencija na
području sliva Medveščaka.
KLJUČNE RIJEČI: HEC - HMS, Retencija; Otjecanje; Vodni val; Opasnost od
poplava
1. UVOD
Korištenje retencija, kao tehničkog rješenja zaštite od bujičnih poplava, vrlo je
često u hidrotehničkoj praksi. Prema definiciji, retencije su uređeno područje u
slivu vodotoka predviđeno za vremenski kraće zadržavanje vode u svrhu zaštite od
poplava. Njima se regulira vodni režim vodotoka. Prema raspoloživom prostoru,
a
b
c
Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Kačićeva 26, Zagreb, 10.000, Republika Hrvatska, [email protected]
Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Kačićeva 26, Zagreb, 10.000, Republika Hrvatska, [email protected]
Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Kačićeva 26, Zagreb, 10.000, Republika Hrvatska, [email protected]
Neven Kuspilić, Kristina Potočki, Gordon Gilja
158
kapacitetu korita vodotoka nizvodno od retencije te hidrološkim značajkama sliva
oblikuju se i dimenzioniraju građevine koje čine retenciju. Zahtjev je da retencija bude
dimenzionirana tako da sigurnost od pojave poplave u nizvodnom području dosegne
neki povratni period. Jedna od osnovnih dilema je vezana uz pitanje na što treba
vezati taj povratni period, da li na oborinu ili na vodni val koji se javlja u koritu. Zbog
razloga nelinearne veze oborina - otjecanje ne radi se o istoj pojavi, jer oborina jednog
povratnog perioda ne daje vodni val istog povratnog perioda. Dodatnu složenost
tome problemu daje činjenica da za isti povratni period postoji niz oborina različitog
trajanja i intenziteta.
Iznalaženje oblika vodnoga vala određenog povratnog perioda za vodotoke gdje postoje
mjerenja protoka zadaća je koja za rezultat ima sigurno najvjerodostojniji podatak.
No u praksi ćemo naći vrlo malo primjera gdje imamo dovoljno veliki broj mjerenja
temeljem kojih bi mogli matematičkom obradom odrediti mjerodavne vodne valove.
Čak štoviše uglavnom nemamo nikakva mjerenja. Tada nam jedino preostaje odabir
mjerodavne kiše određenog povratnog perioda kao ulazni parametar koji ćemo koristiti
za određivanje projektnog vodnog vala. Iako se čini zadaća jednostavna, to i nije.
Problem je u tome da je transformacija oborine u otjecanje zajedno s transformacijom
vodnog vala u retenciji izrazito nelinearni proces, pogotovo u složenim slučajevima
gdje se obrana od bujičnih poplava rješava sustavom retencija.
2. HIDRAULIČKI PRORAČUN RETENCIJE
Učinak retencije se očituje smanjivanjem maksimalnog protoka koji prolazi vodotokom
na nizvodnom području i produljivanjem trajanja velikih voda (isti volumen vode se
kroz vodotok propušta dulje vrijeme). Hidraulički proračun retencija je nestacionarni
problem. Pojednostavljenje proračuna moguće je uz zanemarivanje utjecaja tečenja
kroz retencijski prostor, pa se može napisati jednadžba kontinuiteta:
4VUXO 4VUL]
'9
'W
gdje su:
X 'W 4VUXO - Srednji protok dotjecanja u retenciju u vremenskom intervalu
L] - Srednji protok otjecanja iz retencije u vremenskom intervalu
'W 4VU Promjena
volumena
vode
u
retenciji
u
vremenskom
intervalu
'W '9 Vremenski
diskretizacijski
interval.
'W (1)
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
159
Slika 1. Definicijska skica rada retencije
Ukoliko uvedemo diskretizaciju po vremenu, jednadžba (1) može se napisati u
obliku:
4LXO 4LXO 4LL] 4LL]
gdje su:
9L 9L
'W
(2)
4LXO - protok vode koja utječe u retenciju u trenutku i,
4LXO - protok vode koja utječe u retenciju u trenutku i+1,
4LL] - protok vode koja istječe iz retencije u trenutku i,
4LL] - protok vode koja istječe iz retencije u trenutku i+1,
- volumen vode u retenciji u trenutku i,
9L
9L - volumen vode u retenciji u trenutku i+1,
- indeks vremenskog intervala.
L
Prebacivanjem na lijevu stranu nepoznate veličine, a na desnu stranu poznate veličine,
jednadžba (2) prelazi u oblik:
§ 9L ·
4LL] ¸
¨
© 'W
¹
§ 9
·
4LXO 4LXO ¨ L 4LL] ¸
© 'W
¹
(3)
Nepoznate veličine vezane su zakonom istjecanja iz retencije, dok su poznate veličine
definirane podacima iz ulaznog hidrograma i iz prethodnog koraka u proračunu.
Ulazni hidrogram predstavlja zakonitost promjene protoka u vremenu vodnog vala
koji ulazi u retencijski prostor.
Proračun učinka retencije kao rezultat mora dati izgled izlaznog hidrograma, odnosno
zakonitost promjene protoka u vremenu vodnog vala koji izlazi iz retencije u nizvodni
vodotok. Da bi se uz pomoć jednadžbe (3) mogla obaviti ta zadaća, moramo imati
niz definiranih zakonitosti, odnosno funkcijskih veza između volumena retencije,
vodostaja u retenciji, površine retencije i protoka izlaza iz retencije.
160
Neven Kuspilić, Kristina Potočki, Gordon Gilja
3. PRORAČUN UČINKA SUSTAVA RETENCIJA NA SLOŽENIM
SLIVOVIMA
Proračun retencijskog učinka kod složenih slivova vrlo je zahtjevna zadaća. Razlog
je u tome što je uobičajeni kriterij za određivanje dimenzije retencije maksimalni
protok izlaza iz retencije određenog povratnog perioda. Općenito je, kada govorimo
o slivovima, odnosno vodotocima na njima, unaprijed nemoguće odrediti koja će kiša
fiksnog PP i intenziteta, a različitog trajanja, dati veći protok na pojedinim mjestima
na vodotoku.
S druge strane krajnji nam je cilj odrediti opasnost od poplava. Metoda određivanja
opasnosti od poplava sastoji se od više koraka. Prvenstveno treba odrediti kritična
mjesta na slivu na kojima je primijećena smanjena propusnost korita. Ta mjesta
nazivamo kritičnim točkama (KT) ili kritičnim dionicama. Na tim mjestima (ili
dionicama) potrebno je odrediti kapacitet korita.
Nadalje treba izraditi hidrološko-hidraulički model sliva, unutar kojeg su definirani
svi njegovi elementi (karakteristike sliva, površine, hidrografska mreža sa svim
elementima korita vodotoka, retencije na slivu i njihove hidrauličke značajke,
hrapavosti svih elemenata, itd.).
Dalje se provede hidrološko - hidraulički proračuni vodnih valova na kritičnim
točkama, za razne intenzitete i trajanja kiša. Treba varirati kiše različitih trajanja i
intenziteta pri čemu se svakoj od navedenih kišnih situacija pridružuje povratni
period određen odnosom intenzitet-trajanje-povratni period (ITP krivulje) kako bi
se za svaki povratni period odredila kiša koja daje maksimalni protok na pojedinim
točkama na vodotoku.
Iz dobivene veze povratnih perioda i pripadnih maksimalnih protoka, može se, na
temelju poznatog kapaciteta korita na kritičnim točkama, odrediti stupanj premašenja
kapaciteta korita na pojedinoj kritičnoj točki.
Navedenu metodu najbolje je prezentirati na primjeru koji se daje u nastavnom
poglavlju.
4. PRIMJER PRORAČUNA KOD SLIVA POTOKA MEDVEŠČAK
Temeljem objašnjene metode načinjen je primjer proračuna na slivu potoka
Medveščak u Zagrebu. Prvenstveno je bilo potrebno izraditi model cijeloga sliva sa
svim geometrijskim i hidrauličkim parametrima. Na slici 2. dan je shematski prikaz
sliva, na kojem su prikazani svi vodotoci, svi podslivovi i međuslivovi, sve retencije i
mjesta identificirana kao kritične točke. Na kritičnim točkama definirani su kapaciteti
korita vodotoka (Tablica 1.), odnosno vrijednosti protoka koji još može proći koritom
a da ne dođe do izlijevanja vode. Za svaki vodotok određeni su njegovi geometrijski
parametri (poprečni profil, uzdužni pad, duljina) te hidraulički parametar hrapavosti.
Podslivovi i međuslivovi definirani su sa svojim fizičkim karakteristikama (površina,
oblik, pad, propusnost, hrapavost, …). Retencije su određene svim funkcijskim
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
161
vezama između volumena retencije, vodostaja u retenciji, površine retencije i protoka
izlaza iz retencije.
Slika 2. Shema sliva potoka Medveščak
Kritične točke na slivu određene su kapacitetom korita (Tablica 1.).
KRITIČNA
TOČKA
KT1
KT2
KT3
KT4
KT5
KT6
KT7
KT8
KT9
KT10
KAPACITET
KORITA
[m3/s]
10
12
20
11
4
14
8
8
28
60
Tablica 1: Kapaciteti korita na kritičnim mjestima
Neven Kuspilić, Kristina Potočki, Gordon Gilja
162
Sljedeća priprema podataka sastoji se u definiranju oborina za koje će se obavljati
proračuni. Oborine su određene familijom ITP krivulja (Slika 3.).
1,80
1,60
1,40
i [mm/min]
1,20
PR 10
PR 20
1,00
PR 50
PR 100
0,80
PR 1000
0,60
0,40
0,20
0,00
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90 100 110 120 130 140 150 160 170 180 190 200 210 220 230 240 250
t [min]
Slika 3. ITP krivulje za grad Zagreb, 1B područje
Iz definiranih familija ITP krivulja odabran je set podataka za koje će se izraditi
hidrološko - hidraulički proračun. Pri tome treba uzeti u račun dovoljno veliki broj
podataka kako bi se mogli dobiti relevantni podaci kao rezultat proračuna. Koji puta
neće biti moguće otprve izabrati reprezentativni set podataka za sliv, već će se podaci
morati nadopunjavati. Za konkretan primjer odabran je set podataka prikazan u
tablici 2.
povratni
period
[godina]
trajanje oborina [min]
10
60
90
120
150
180
240
330
480
20
60
90
120
150
180
240
330
420
50
60
90
120
150
180
240
330
420
100
60
90
120
150
180
240
330
420
1000
30
60
90
120
150
180
240
330
Tablica 2. Odabrane situacije oborina iz ITP krivulja za proračune
480
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
163
Funkcijske veze između volumena retencije, vodostaja u retenciji, površine retencije
i protoka izlaza iz retencije dobivene su temeljem geometrijskih i hidrauličkih
karakteristika retencija.
Slika 4. Situacija i presjek brane Lagvić
5. REZULTATI PRORAČUNA
Redoslijed provedene analize sastoji se od sljedećih koraka:
• Za kritične točke se za različite kišne situacije izrade hidrogrami (svaki hidrogram
odgovara jednoj kiši jednog trajanja i jednog povratnog perioda), primjer na slici
6.,
• Izrade se krivulje najvećih maksimalnih vrijednosti protoka iz hidrograma za
različite povratne periode i trajanja kiše (za svaku kritičnu točku), primjer na
slikama 7. i 8.,
• Iz krivulja najvećih maksimalnih vrijednosti protoka očitaju se najveće vrijednosti
za pojedini povratni period i izrade zavisnosti PP-Qmax (za svaku KT) , primjer na
slici 9.,
164
Neven Kuspilić, Kristina Potočki, Gordon Gilja
• Iz tih se krivulja za kapacitet korita očita pripadajući povratni period. Inverzna
vrijednost povratnog perioda predstavlja vjerojatnost da će doći do izlijevanja vode
iz korita.
Nastavno će biti prikazani rezultati proračuna, odnosno samo dio najzanimljivijih
prikaza koji ilustriraju cijeli postupak.
Slika 5. Prikaz izlaznih rezultata za retenciju Lagvić (krivulje vremenske promjene volumena
i vodostaja u retenciji, hidrogrami ulaza i izlaza iz retencije) kod kiše PP 10 godina i trajanja
180 minuta
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
165
Slika 6. Neki od hidrograma za kritičnu točku KT10 kod kiša različitih trajanja i PP
38
37.18
38.04
34.69
33
29.36
28
Q [m3/s]
26.6
PP 10
PP 20
PP 50
PP 100
PP 1000
23.83
23
21.5
18
18.45
15.99
17.49
15.46
13.78
13.36
13
12.04
8
3
0
7.29
4.83
4.544.364.63
4.44
4.3
4.49
4.55
4.67 4.45
4.39 4.1
4.28
4.34
4.28
4.21
4.07
3.92
60
120
180
4.58
4.41
240
t [min]
4.64
4.63
4.44
300
360
420
4.61
4.42
480
Neven Kuspilić, Kristina Potočki, Gordon Gilja
166
14
12
Q [m3/s]
10
8
PP 10
PP 20
PP 50
PP 100
PP 1000
TREND ZA QMAXPP
6
4
2
0
0
60
120
180
240
300
360
420
480
t [min]
Slika 7. Krivulje najvećih maksimalnih vrijednosti protoka iz hidrograma za različite povratne
periode i trajanja kiše (za kritične točke KT1 i KT6)
120
117,59
111,17
108,26
100
92,69
80
77,77
Q (m3/s)
70,75
2.TREND ZA QMAXPP
76,08
PP 10
PP 20
PP 50
PP 100
PP 1000
66,95
60
58,21
53,73
49,97
43,6
39,91
40
46,41
37,42
31,48
35,49
31,32
25,48
25,45
20
22,5
49,19
43,77
43,7
42,26
30,67
34,96
24,69
44,3
38,85
29,77
25,33
28,09
24,27
25,36
22,13
24,06
17,7
22,72
19,48
1. TREND ZA QMAXPP
0
0
60
120
180
240
300
360
420
480
t (min)
Slika 8. Krivulje najvećih maksimalnih vrijednosti protoka iz hidrograma za različite povratne
periode i trajanja kiše (za kritičnu točku KT10)
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
167
Qmax-PP na izlazu
Qmax (m3/s)
120
117,59
110
100
90
80
70
66,95
60
50
49,97
40
31,48
30
25,48
20
75 100
10
1000
PP (god)
Slika 9. Zavisnost najvećih maksimalnih vrijednosti protoka za pojedini povratni period:
PP-Qmax (za KT10)
Treba prokomentirati postojanje lokalnih ekstrema na krivuljama za PP 100 i PP
50 godina (Slika 8.), što nam ukazuje na potrebu provođenja proračuna za dovoljan
broj trajanja kiše, kako ne bi slučajno zbog neke uštede u vremenu „promašili“ pravi
maksimum i zbog toga izveli krive zaključke.
Konačno, nakon svih provedenih analiza potrebno je kapacitetu korita pridružiti
pripadajući povratni period i odrediti vjerojatnosti da će doći do izlijevanja vode iz
korita. U tablici 3. prikazani su rezultati te analize za prikazani primjer.
KRITIČNA
TOČKA
KT1
KT2
KT3
KT4
KT5
KT6
KT7
KT8
KT9
KT10
KAPACITET
KORITA
[m3/s]
10
12
20
11
4
14
8
8
28
60
PP
[godina]
VJEROJATNOST
32
25
18
26
7,5
>1000
24
5
63
75
0,0313
0,0400
0,0556
0,0385
0,1333
>0,0010
0,0417
0,2000
0,0159
0,0133
Tablica 3. Zaključni rezultati analize sliva potoka Medveščak za prikazani primjer
168
Neven Kuspilić, Kristina Potočki, Gordon Gilja
Iz tablice 3. se može vidjeti da, osim na kritičnoj točki KT6, ne dobivamo potrebnu
sigurnost od plavljenja na kišu PP>100 godina ni na jednoj od preostalih 9 kritičnih
točaka. Na temelju ove analize zaključuje se da postojeći sustav retencija obavlja samo
djelomično svoju funkciju i nema dostatnu sigurnost od kiša povratnih perioda 100
godina.
Na kraju treba zaključiti da je za prikazani primjer bilo potrebno provesti veliki broj
proračuna za:
• 5 povratnih perioda (10, 20, 50, 100 i 1.000 godina),
• 8 trajanja kiše (iz raspona 30, 60, 90, 120, 150, 180, 240, 330, 420 i 480 min),
• 10 kritičnih točaka na slivu,
što ukupno iznosi 5 x 8 x 10 = 400 proračuna. Broj provedenih proračuna je bio
potreban samo za jednu geometriju retencija. Proporcionalno broju varijantnih
rješenja povećava se i broj potrebnih analiza i on može dosegnuti stvarno veliki broj.
No ta nas činjenica nikako ne smije obeshrabriti i pokolebati u procesu iznalaženja
najboljeg tehničkog rješenja sa aspekta zaštite od poplava.
ZAKLJUČAK
Procjena opasnosti od poplava je vrlo složen postupak, zbog niza čimbenika koje
je moguće svrstati u dvije kategorije. Prva kategorija je opasnost pojave hidrološki
nepovoljnog događaja, a druga kategorija je vezana uz pouzdanost funkcioniranja
sustava. U ovome radu dana je metoda procjene samo dijela opasnosti vezanog uz
pojavu hidrološki nepovoljnog događaja u slučaju primjene retencija kao tehničke
mjere zaštite od poplava.
Općenito je, kada govorimo o slivovima, odnosno vodotocima na njima, unaprijed
nemoguće odrediti koja će kiša fiksnog PP i intenziteta, a različitog trajanja, dati
veći protok na pojedinim mjestima na vodotoku. Prikazanom metodom moguće
je relativno točno odrediti koja kiša daje najnepovoljniju situaciju na pojedinim
točkama branjenog područja. Svakoj toj kiši pridružen je povratni period, odnosno
vjerojatnost pojave. Usporedbom s kapacitetom korita dobiva se veličina opasnosti
od poplava. Takvi podaci vrijedni su pokazatelj za stratešku odluku planera o potrebi
izgradnje ili dogradnje sustava za zaštitu od poplava za pojedina područja.
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
169
LITERATURA
[1] Hydrologic Modeling System; Technical Reference Manual, March 2005,
Approved for Public Release - Distribution Unlimited.
[2] Hydrologic Modeling System; User’s Manual, Version 2.1, January 2001, Approved
for Public Release- Distribution Unlimited.
[3] Hydrologic Modeling System; Applications Guide, December 2002, Approved for
Public Release- Distribution Unlimited.
[4] Primijenjena hidrologija, Dionis Srebrenović, Tehnička knjiga Zagreb, 1986.
[5] Applied hydrology, Ven Te Chow, McGraw-Hill Book Company, New York,
1988.
[6] Analiza dostignutog stupnja sigurnosti od poplava bujičnih voda grada Zagreba.
izgradnjom retencija i daljnje planiranje sustava, (2005) Hidroinženjering,
Zagreb
[7] IDVOZG - Izmjene i dopune Vodoprivredne osnove grada Zagreba (1992).
[8] NOVAK., K., KUSPILIĆ, N., KUNŠTEK, D., The Flood Risk Analysis of Areas
Defended by Retention System, Proceedings of 10th International Symposium on
Water Management and Hydraulic Engineering, Šibenik, Croatia, 4-9 September
2007.
170
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
OKRUGLI STOL
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.
HRVATSKO - JAPANSKI PROJEKT O
POPLAVAMA I KLIZIŠTIMA: ZNANSTVENE
AKTIVNOSTI I PRIMJENA REZULTATA
prof.dr.sc. Nevenka Ožanić a, prof.dr.sc. Željko Arbanas b,
prof.dr.sc. Snježana Mihalić Arbanas c, Ivana Sušanj d, mr.sc. Elvis Žic e,
Igor Ružić f, Nevena Dragičević g
SAŽETAK
Glavne aktivnosti istraživača u okviru znanstvenog hrvatsko-japanskog projekta
“Identifikacija rizika i planiranje korištenja zemljišta za ublažavanje posljedica klizanja
i poplava u Hrvatskoj” su istraživanja pojava poplava, blatnih tokova i aktivnih klizišta
uz uspostavu monitoringa, zatim uspostava sustava ranog upozoravanja za poplave i
klizišta prilagođenog hidrološkim i geološkim uvjetima u Hrvatskoj i definiranje zona
hazarda primjenom metoda za procjenu osjetljivosti i hazarda na osnovi lokalnih
geoloških uvjeta. Konačni cilj zajedničkog istraživanja je razvoj mjera za ublažavanje
rizika koje bi se primjenjivale u sustavu prostornog uređenja. Diseminacija rezultata
istraživanja i njihova praktična primjena predstavljat će doprinos za lokalne i
a
b
c
d
e
f
g
Građevinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Radmile Matejčić 3, Rijeka, 51.000, Republika Hrvatska,
[email protected]
Građevinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Radmile Matejčić 3, Rijeka, 51.000, Republika Hrvatska,
[email protected]
Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Pierottijeva 6, Zagreb, 10.000, Republika Hrvatska,
[email protected]
Građevinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Radmile Matejčić 3, Rijeka, 51.000, Republika Hrvatska,
[email protected]
Građevinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Radmile Matejčić 3, Rijeka, 51.000, Republika Hrvatska,
[email protected]
Građevinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Radmile Matejčić 3, Rijeka, 51.000, Republika Hrvatska,
[email protected]
Građevinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Radmile Matejčić 3, Rijeka, 51.000, Republika Hrvatska, nevena.
[email protected]
172
Nevenka Ožanić, Željko Arbanas, Snježana Mihalić Arbanas, Ivana Sušanj, Elvis Žic, Igor Ružić, Nevena Dragičević
regionalne zajednice koje su izravno ili neizravno ugrožene poplavama rijeka i bujica
te klizištima.
KLJUČNE RIJEČI: Poplave; Hazard; Klizišta; Sustavi ranog upozoravanja; Zoniranje
hazarda.
1. UVOD
Projekt “Identifikacija rizika i planiranje korištenja zemljišta za ublažavanje posljedica
klizanja i poplava u Hrvatskoj” (‘Risk Identification and Land-Use Planning for Disaster
Mitigation of Landslides and Floods in Croatia’) pokrenut je 2008., kada je izabran na
natječaju kao jedan od projekata u programu “Znanstveno i tehnološko istraživačko
partnerstvo za održivi razvoj” (Science and Technology Research Partnership for
Sustainable Development, SATREPS) kojeg financiraju Japanska agencija za znanost
i tehnologiju (Japan Agency for Science and Technology-JST) i Japanska agencija za
međunarodnu suradnju (Japan International Cooperation Agency-JICA). U okviru
SATREPS programa omogućeno je zajedničko istraživanje japanskih i hrvatskih
znanstvenika, a iz programa se financiraju troškovi međunarodne razmjene
istraživača i donira se oprema za implementaciju aktivnosti projekta. Japanske
partnerske institucije u projektu su Sveučilište u Niigati (The Research Center for
Natural Hazards and Disaster Recovery), Sveučilište u Kyotu (Disaster Prevention
Research Institute, DPRI) i neprofitna organizacija Međunarodni konzorcij za klizišta
(International Consortium on Landslides, ICL). Projekt je sufinanciran i nadziran
od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH. Hrvatske partnerske
institucije u projektu su tri hrvatska sveučilišta, Sveučilište u Rijeci (Građevinski
fakultet), Sveučilište u Zagrebu (Rudarsko-geološko-naftni fakultet i Agronomski
fakultet) i Sveučilište u Splitu (Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije), kao i
Hrvatski geološki institut. Predviđena vrijednost projekta je 4 milijuna USD, duljina
trajanja projekta 5 godina, a u njemu sudjeluje približno 15 istraživača iz Japana, te
20-tak iz Hrvatske. Voditelj projekta s japanske strane je prof.dr.sc. Hideaki Marui
iz Sveučilišta u Niigati, a voditelj s hrvatske strane je prof.dr.sc. Nevenka Ožanić sa
Sveučilišta u Rijeci. U okviru ovog projekta provode se međunarodna istraživanja
koja se bave procjenom i ublažavanjem hazarda i rizika od poplava i klizišta u
Hrvatskoj. Jedan od glavnih ciljeva projekta je analiza geohazarda i razvoj smjernica
za primjenu rezultata projekta u sustavu prostornog uređenja. Aktivnosti projekta
provode se na pilot područjima koja se nalaze u blizini gradova gdje su smještena tri
partnerska hrvatska sveučilišta, u Rijeci, Zagrebu i Splitu. U okviru projekta provode
se više grupa istraživanja i analiza: 1) identifikacija i kartiranje klizišta, 2) sustavni
složeni monitoring klizišta, 3) ispitivanje fizičkih i mehaničkih svojstava tala i stijena,
4) modeliranje dinamike klizanja tla, 5) modeliranje propagacije poplavnih valova i
blatnih tokova; 6) kontinuirani monitoring toka sedimenata, 7) zoniranje osjetljivosti
i hazarda klizanja, 8) uspostavljanje sustava ranog upozoravanja i 9) razvoj mjera
ublažavanja rizika kroz sustav prostornog uređenja. Aktivnosti projekta organizirane
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
173
su u tri radne grupe. Cilj ovoga rada je dati kratak prikaz aktivnosti projekta kao i
praktičnu primjenu rezultata istraživanja s posebnim naglaskom na aktivnosti radne
grupe za poplave i bujice.
U okviru Radne grupe za klizišta (WG1) provoditi će se aktivnosti sustavnog
složenog monitoringa klizišta u realnom vremenu, laboratorijske analize uzoraka
tla te numeričke analize ponašanja klizišta u statičkim i dinamičkim uvjetima na
odabranim klizištima. Laboratorijsku opremu, uključujući novo razvijeni prstenasti
aparat za izravno smicanje, software za analize stabilnosti klizišta i opremu za sustave
sveobuhvatnog monitoringa klizišta donirati će Vlada Japana.
U okviru Radne grupe za poplave i bujice (WG2) provoditi će se aktivnosti sustavnog
opažanja meteoroloških i hidroloških parametara na predviđenim slivnim područjima
i koritima vodotoka (rijekama, bujicama i bujičnim područjima) u realnom vremenu,
numeričke i hidrološke analize mjerenih parametara, te izrada simulacijskih modela
poplava, bujica, blatnih tokova i tečenja na analiziranim područjima za potrebe izrade
sustava ranog upozoravanja na spomenute pojave, a sve prilagođeno hidrološkim i
geološkim uvjetima u Hrvatskoj. Neophodnu mjernu i istraživačku opremu, softwareske programe, te opremu za sustave meteoroloških i hidroloških opažanja u najvećem
će dijelu donirati Vlada Japana za potrebe analize odabranih istražnih područja u
okolici Rijeke i Splita. Dio opreme osigurao je Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci.
Aktivnostima Radne grupe 3 (WG3) obuhvaćen je razvoj inventara klizišta pomoću
tehnika daljinskih istraživanja (Colombo et al. 2005, Harp et al. 2010) te razvoj metoda
analize i zoniranja hazarda klizanja (Chŕcon et al. 2006, Van Westen et al. 2008, Fell
et al. 2008). Softver i hardver, kao i ulazne podatke, koji uključuju stereo parove
avionskih snimaka, digitalne modele visina, podatke LiDAR-a (eng. Light Detection
and Ranging) i satelitske snimke, donirat će Vlada Japana. Aktivnosti projekta koje
slijede su primjena rezultata projekta (karata i digitalnih podataka) u jedinicama
lokalne uprave, u obliku uputa za primjenu u sustavu prostornog uređenja i gradnje.
U studenom 2010., te u prosincu 2011. godine u Hrvatskoj su organizirane znanstvene
radionice projekta sa svrhom diseminacija rezultata projekta između članova
projekta, ali i znanstvenika iz drugih institucija iz regije. Radionice su doprinijele i
uspostavljanju regionalne suradnje, što je značajno za održivost rezultata projekta i
nakon što on završi u ožujku 2014. godine.
2. AKTIVNOSTI PROJEKTA KOJE SE ODNOSE NA MONITORING
KLIZIŠTA I RAZVOJ SUSTAVA ZA RANO UPOZORAVANJE (WG1)
Cilj radne grupe za klizišta (WG1) je uspostaviti metodologiju sustavnog složenog
monitoringa u realnom vremenu aktivnih značajnih klizišta u Hrvatskoj na
osnovi postojećih rezultata istraživanja dopunjenih novim in situ i laboratorijskim
istraživanjima i analizama ponašanja klizišta. Nova in situ i laboratorijska istraživanja
i rezultati monitoringa omogućiti će odgovarajuće 3D analize ponašanja odabranih
174
Nevenka Ožanić, Željko Arbanas, Snježana Mihalić Arbanas, Ivana Sušanj, Elvis Žic, Igor Ružić, Nevena Dragičević
klizišta, koje bi ukazale na mogući hazard i rizik od daljnjeg razvoja klizanja u
nepovoljnim uvjetima i ponovljenim pojavama uzroka klizanja (eng. triggering
factors). Rezultati uspostavljenog sustava monitoringa trebali bi ukazati na
efikasnost i adekvatnost uspostavljenog sustava i potrebe modifikacije sustava u
sličnim uvjetima. Pri tome se uspostavljeni sustavi monitoringa ne bi koristili samo
u istraživačke svrhe, već bi uspostavljanje sustava monitoringa slijedila i uspostava
sustava ranog upozorenja na moguće opasnosti kao posljedice daljnjeg pokretanja
klizanja. Uspostavljeni sustav ranog upozoravanja omogućio bi službama za krizne
situacije lokalnih zajednica, na kojima su smještena promatrana klizišta, korištenje
sustava monitoringa i podataka o ponašanju klizišta te odgovarajuće intervencije
za prevenciju opasnosti ili odgovarajuće naznake o potrebnim mjerama evakuacije
i zaštite stanovništva i materijalnih dobara. S obzirom na postojeće stanje sustava
ranog upozoravanja i djelovanja službi za krizne situacije, uspostava sustava svakako
predstavlja i značajno unaprjeđenje u uspostavljanju sustava u slučaju pojava složenih
situacija izazvanih prirodnim nepogodama.
Pri povođenju numeričkih 3D analiza ponašanja odabranih klizišta na novim in situ
i laboratorijskim ispitivanjima materijala iz kliznih tijela odabranih klizišta, značajnu
će ulogu imati ispitivanje tla u prstenastom aparatu za izravno smicanje (Sassa et al.
2003; Sassa et al. 2004; Okada et al. 2004; Fukuoka et al. 2006) posebno razvijenom za
ispitivanje tla u statičkim i dinamičkim lokalnim uvjetima na odabranim klizištima
u Hrvatskoj. Rezultati dobivenih ispitivanja tla u prstenastom aparatu za izravno
smicanje trebali bi omogućiti provođenje analiza koje će ukazati na razvoj i propagaciju
kliznog tijela nakon ponovnih nastanka opasnosti (hazard) koje slijede iz reaktivacije
analiziranih klizišta u statičkim i dinamičkim uvjetima (Sassa et al. 2010).
U okviru istraživanja Radne grupe za klizišta (WG1) odabrana su dva pilot područja
istraživanja karakteristična po tipu i značajkama klizišta, izuzetno značajna s obzirom
na sadašnji i mogući socijalni utjecaj na društvenu zajednicu (Mihalić et al. 2010a).
Klizište Grohovo, višestruko reaktivirano klizište u zaleđu grada Rijeke, tipično je za
klizišta na flišnim kosinama, s višestrukim posljedicama u povijesti, kao i vjerojatnim
potencijalnim hazardom za grad Rijeku u budućnosti (Benac et al. 2005). Klizište
Kostanjek u Podsljemenkoj zoni odabrano je zbog svoje veličine, nastalih oštećenja
i mogućeg rizika pri daljnjem razvoju klizanja, a isto predstavlja uzrok značajnih
ograničenja u razvoju grada Zagreba (Ortolan 1996.).
3. AKTIVNOSTI PROJEKTA KOJE SE ODNOSE NA RADNU
GRUPU ZA POPLAVE I BLATNE TOKOVE (WG2)
Radna grupa za poplave i bujice (WG2) planira mjerenjem i analizom podataka o
meteorološkim, hidrološkim i geološkim uvjetima izraditi simulacijske modele tečenja
(poplavni valovi i blatni tokovi), te razviti sustav ranog upozorenja na analiziranim
pilot područjima u Hrvatskoj. Uspostava sustavnog monitoringa u realnom vremenu
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
175
na analiziranim područjima temeljiti će se na postojećim rezultatima istraživanja
dopunjenih novim istraživanjima i rezultatima analiza.
U okviru in situ i laboratorijskih hidrotehničkih istraživanja, predviđena je
instalacija mjerne opreme za prikupljanje meteoroloških podataka, prvenstveno o
kratkotrajnim intenzivnim oborinama, tlaku zraka, relativnoj vlazi zraka i drugo, te
mjerne opreme za prikupljanje hidroloških podataka i razina podzemne vode i drugo.
Osim novoprikupljenih podataka koristiti će se i povijesni nizovi vremenskih serija
meteoroloških i hidroloških podataka (nadležne institucije). Laboratorijski istražni
radovi obuhvatiti će izradu fizikalnih modela i simulaciju tečenja za različite scenarije
pojava poplava i blatnih tokova.
Rezultati uspostavljenog sustava meteorološkog i hidrološkog monitoringa trebali
bi ukazati na efikasnost i adekvatnost uspostavljenog sustava i potrebe eventualne
modifikacije istog u sličnim uvjetima. Osim u istraživačke svrhe, uspostavljeni sustavi
monitoringa omogućili bi službama za krizne situacije lokalnih zajednica korištenje
podataka i sustava monitoringa za odgovarajuće intervencije za prevenciju opasnosti
ili za odgovarajuće naznake o potrebnim mjerama evakuacije i zaštite stanovništva i
materijalnih dobara. S obzirom na postojeće stanje ovakvih sustava ranog upozoravanja
i djelovanja službi za krizne situacije, uspostava ovakvih sustava predstavlja i značajno
unaprjeđenje u uspostavljanju sustava u slučaju pojava složenih nepovoljnih situacija
izazvanih prirodnim nepogodama.
Sustav monitoringa predviđen je u realnom vremenu. Uspostavljeni sustav omogućiti
će stalni prijenos mjerenih podataka u kontrolni centar i javno dostupnu prezentaciju
monitoringa. Kontinuirani monitoring i stalni prijenos podataka, zajedno s izrađenim
simulacijskim modelima omogućiti će uspostavu sustava ranog upozoravanja na
opasnost od poplava i pojave bujičnih provala, te njihovu koincidenciju s pojavom
klizišta (Grohovo, Slani potok). U okviru istraživanja Radne grupe za poplave i bujice
(WG2) odabrana su za sada četiri pilot područja istraživanja i to tri u Rijeci i jedan
u Splitu. Nastavno će biti detaljnije opisane značajke pilot područja u okolici Rijeke
i na njima predviđena istraživanja u okviru projekta. Naime, na tim je područjima
većim dijelom instalirana oprema, započeta su pojedina mjerenja u ožujku 2010. i
napravljene su osnovne hidrološke analize.
3.1. Sliv Rječine nizvodno od klizišta Grohovo
Rječina je vodotok kojemu glavninu protoka čine vode njezina jakog krškog izvora koji
je smješten na nadmorskoj visini od 325 m n. m. Ukupna duljina vodotoka Rječine
iznosi 18,63 km, površina neposrednog sliva oko 54 km2, a ukupna površina slivnog
područja s koje se izvor Rječine i povremena izvorišta na području Grobničkog polja
prihranjuju je višestruko veća (slika 1.).
176
Nevenka Ožanić, Željko Arbanas, Snježana Mihalić Arbanas, Ivana Sušanj, Elvis Žic, Igor Ružić, Nevena Dragičević
Slika 1. Granica sliva Rječine
Rječina ima nekoliko pritoka, od kojih je najznačajnija Sušica - povremeni lijevoobalni
vodotok koji prikuplja vode s Grobničkog polja, te utječe u Rječinu uzvodno od
akumulacije Valići. Na donjem dijelu toka neposredno u urbanom dijelu Rijeke u
Rječinu utječu i preljevne vode izvora Zvir (2,5 m n. m.) - glavnog riječkog izvorišta
koje se u punoj mjeri koristi za potrebe javne vodoopskrbe u razdobljima smanjenih
izdašnosti i presušivanja izvora Rječine. Vode Rječine dijelom se i energetski koriste u
HE Rijeka. Od 1968. godine. u uporabi je brana Valići (na stacionaži 7+460 km), kote
praga preljeva od 225,5 m n. m.) s pripadajućim dnevnim kompenzacijskim bazenom
volumena 0.7 milijuna m3, odakle se voda skreće na postrojenje Hidroelektrane Rijeka
(Benac et al. 2005.).
Rječina je tipičan krški vodotok koji svoj tok započinje u vidu jakog krškog vrela.
Srednji godišnji protok izvora Rječine iznosi 7,76 m3/s. Izvor u ljetnim mjesecima
povremeno potpuno presušuje dok njegov maksimalni protok iznosi preko 100 m3/
s, a na analiziranom hidrološkom profilu Grohovo oko 250 m3/s (Rubinić, Ožanić
1997.).
Iako Rječina ima odlike vodotoka u kršu, pojave velikih voda mogu biti značajne. Tako
je kao posljedica izuzetno intenzivne kiše u slivu, dana 19. listopada 1898., formiran
katastrofalni poplavni val Rječine s grubo procijenjenim maksimalnim protokom od
preko 1.000 m3/s, odnosno značajnije većim od proračunatog za 100-godišnji povratni
period. Zbog toga je u razdoblju 1898. - 1908. (za vrijeme austrougarske uprave ovim
područjem) uzvodno od mosta Pašac pa do brane Valići izgrađen niz konsolidacijskih
stepenica da bi se ublažile posljedice poplava.
U okviru Radne grupe za poplave i bujice (WG2) predviđeno je da se nakon
prikupljanja meteoroloških, hidroloških te podataka dobivenih od Radne grupe za
klizišta (WG1), naprave matematički i fizikalni modeli za različite scenarije kretanja
poplavnih vodnih valova, kretanja tla i kamenog materijala zajedno s vodom po
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
177
koritu Rječine - sve do središta grada Rijeke uključujući i moguće scenarije posljedica
tih aktivnosti. Za realizaciju spomenutih istraživanja i modeliranja neophodna
je uspostava sustava za motrenje i bilježenje neophodnih parametara u realnom
vremenu i to ombrografa, limnigrafa, satelitskih radara, mjerača protoka (na temelju
Doppler-efekta), piezometara za praćenje razina podzemne vode i drugo. Koristiti će
se i do sada prikupljeni povijesni podaci sa postojećih meteoroloških i hidroloških
postaja, kao i postojeći već izvedeni hidrotehnički i drugi mjerni objekti na lokaciji
Slika 2. Mjerni kanali i pozicije na kojima će biti ugrađena mjerna oprema za mjerenje
hidroloških parametara
Slika 3. Izvedeni hidrotehnički objekti koji će se koristiti za mjerenje protoka površinskih
obalnih voda
178
Nevenka Ožanić, Željko Arbanas, Snježana Mihalić Arbanas, Ivana Sušanj, Elvis Žic, Igor Ružić, Nevena Dragičević
(slike 2. i 3.).
U okviru rada Radne grupe za klizišta WG1 biti će uspostava složenog integriranog
sustava monitoringa u realnom vremenu koji će biti instaliran i uspostavljen na
klizištu Grohovo. Rezultati tih mjerenja i analiza biti će korišteni također i kao ulazni
podatak za hidrotehnička modeliranja mogućih scenarija tečenja poplavnih valova
i bujičnih tokova, te pojava raznih opasnosti za ljudske živote i materijalna dobra
opisana u ranijim poglavljima. Rezultat će biti 3D hidraulički matematički i fizikalni
modeli modeli za određivanja hazarda i rizika mogućih budućih pojava i propagacije
velikih vodnih valova u koritu Rječine.
3.2. Sliv rijeke Dubračine
Sliv rijeke Dubračine nalazi se u središnjem dijelu Vinodolske doline. Izdvojena je
geografska cjelina istočnog kvarnerskog prostora. U geografskom smislu Vinodol je
jedinstvena prostorna cjelina između Križišća na sjeverozapadu i Novog Vinodolskog
Slika 4. Situacijski položaj sliva rijeke Dubračine
na jugoistoku te primorja uz Vinodolski kanal (Arbanas et al. 2011.) (slika 4.).
Na području Vinodolske doline nalaze se dva glavna vodotoka koja se ulijevaju
u Jadransko more i to Dubračina u Crikvenici i Novljanska Ričina u Novom
Vinodolskom. Sliv Dubračine je svojom neposrednom površinom i vodnom bilancom
najveći i najznačajniji vodotok (Rubinić 2010.).
Sliv Slanog potoka površine je oko 2 km2. Pruža se od 50 do 700 m n. m. (slika 5.).
Donji dio sliva površine 0,9 km2 prekriven je flišom, te čini glavninu površinskog
otjecanja. Gornji dio sliva je većinom krška zaravan sa koje su otjecanja zanemariva.
Zbog toga su koeficijenti otjecanja Slanog potoka računati sa površinom sliva od 0,9
km2, koja odgovara površini prekrivenoj flišom. U zoni kontakta fliša i krša nalazi
se više preljevnih izvora koji čine glavninu vodne bilance u sušnom razdoblju. Sliv
Slanog potoka je primjer kombiniranog djelovanja erozije. Popratne pojave oko žarišta
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
179
erozije, kao i u njemu samom, brojna su klizišta kao posljedica trošenja matičnih
stijena flišnoga kompleksa i pretvaranja stijene u inženjersko tlo. Zahvaćena površina
je veličine oko 3 km˛ pa su ugroţena okolna naselja Belgrad, Baretići, Grižane i
Kamenjak, te okolne ceste. Retencije su gotovo u potpunosti ispunjene nanosom,
uglavnom muljem.
Na slivnom području dolazi do premrežavanja stijenskih pukotina kroz koje prodire
padalinska voda. Posljedica je razrahljivanje i razgradnja stijena, kao i njihovo
postupno pretvaranje u inženjersko tlo. Tako nastao deluvijalni materijal ima svojstvo
deformabilnosti plastičnim tečenjem, posebice kada je saturiran vodom. U određenim
okolnostima te naslage su nestabilne pa nastaju klizišta slična onima na drugim
lokacijama u Vinodolskoj dolini. Unatoč brojnim mjerama sanacije provodenih
tijekom cijelog 20. stoljeća i dalje je izražen proces sveopće degradacije terena pa se
navodi da stanje poprima svojstva “trajne elementarne nepogode” (Benac et al., 2009.).
Srednji nagib sliva je 22%, nagibi se kreću u rasponu od 5% do 100% (slika 5.), što
sliv karakterizira kao veoma strm i pogodan za procese erozije. Vrijeme koncentracije
Slika 5. Karta nagiba sliva Slanog potoka u slivu Dubračine
sliva po Kirpichu je 15 minuta. Ako se razmotri dio sliva na flišnoj podlozi srednji
nagib sliva je 19%, vrijeme koncentracije je 9 minuta.
U sklopu istraživanja u okviru WG2 uspostavljena su stalna mjerenja vodostaja na
dva hidrološka profila (Slani potok i izvor Dubračine) sa minutnom frekvencijom
mjerenja vodostaja. Vodostaji su mjereni tlačnim sondama Mini Diver proizvođača
Schlumberger Water Services. Atmosferski pritisak je kompenziran podacima
prikupljenim uređajem Baro Diver. Oborine su mjerene uređajem OTT-pluvio,
razlučivosti mjerenja intenziteta oborina do jedne minute. Na slici 6 prikazane su
lokacije postavljene opreme. Udaljenost kišomjerne postaje od sliva Slanog potoka je
osam kilometara što može uzrokovati određena odstupanja izmjerenih od stvarnih
oborina u slivu. U daljnjim fazama projekta postavit će se veći broj meteoroloških,
oborinskih i hidroloških stanica ovisno o potrebama, te satelitski radar koji će biti
instaliran na zgradu Građevinskog fakulteta u Rijeci i pokrivati sva tri pilot područja.
180
Nevenka Ožanić, Željko Arbanas, Snježana Mihalić Arbanas, Ivana Sušanj, Elvis Žic, Igor Ružić, Nevena Dragičević
Slika 6. Lokacije postavljanja mjerne opreme i prikaz mjernih profila
Kako su uzroci nestabilnosti padina u slivu Dubračine u većini slučajeva inženjerska
svojstva tala nastalih trošenjem, geomorfološki procesi (fluvijalna erozija nožica
padina) i fizički procesi (intenzivna kratkotrajna oborina), spomenute su pojave i
najčešći inicijator pojave klizanja i blatnih tokova. Planira se napraviti detaljan digitalni
elevacijski model terena šireg područja vodotoka Dubračine i Slanog potoka kao
podloga za izradu numeričkog modela propagacije blatnog toka na slivu Dubračine
(primjena metode konačnih elemenata - FLO-2D, SOLVEC, SICONOS, LGMC-90).
Cilj je dobiti prikaz terena u digitalnoj formi, te numerički model tečenja u slivu.
Podloga je to za izradu sustava za rano uzbunjivanje koji bi bio od koristi Hrvatskim
vodama i lokalnoj zajednici.
3.3. Sliv bujice Mošćenička Draga
Sliv bujičnog vodotoka Mošćenička Draga površine je oko 11 km2, a prostire se od
kote 0 m n. m. do 1.300 m n. m. uz srednju nadmorsku visinu sliva od 563 m n. m.
Sliv karakterizira veliki pad terena, posljedica čega su značajna površinska otjecanja
pri intenzivnim oborinama, te erozijski procesi u slivu. U koritu bujice nalaze se
veće količine vučenog nanosa. Većina nanosa producira se iz područja napuštenog
kamenoloma, dok manji dio nanosa nastaje erozijskim procesima u slivu bujice.
Godine 1999. izvedena je regulacija bujice uzvodno od ceste Rijeka - Pula u sklopu
koje je napravljena pregrada u svrhu zadržavanja bujičnog nanosa. Akumulacijski dio
objekta (V = 1200 m3) bio je zapunjen nanosom nakon dvije godine.
Godišnje procjene produkcije vučenog nanosa kreću se između 450 do 675 m3,
(Hrvatske vode, 1988.). U slučaju oborina većeg inteziteta, moguće je da se akumulacija
relativno brzo popuni nanosom, te prenošenje nanosa preko pregrade i propagacija
kroz regulirani dio bujice. Na kraju i do akumuliranja nanosa na samom ušću bujice.
Mjesto Mošćenička Draga locirano je 15 km sjeverozapadno od Rijeke uz samo ušće
bujičnog vodotoka (slika 7.).
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
181
Slika 7. Situacija sliva bujice Mošćenička Draga
Nadaleko je poznato po žalu koje je simbol mjesta i okosnica turističke ponude.
Donošeni je nanos prije regulacije prirodnim načinom dohranjivao žalo, te je nakon
izgradnje hidrotehničke pregrade došlo do značajnog smanjenja količine površine
žala što se pokušalo kompenzirati umjetnom dohranom žala. Umjetna dohrana je
skupa, ali i nepovoljna za ekosistem okolnog podmorja zbog velikog udjela zemljanog
materijala. Kako je zbog izgradnje hotela Mediteran ušće vodotoka u more popločeno
i prenisko, pitanje je vremena kada će se dogoditi značajnija poplava samog naselja
Mošćenička Draga (slika 8.).
Slika 8. Ušće bujice Mošćenička Draga u more u blizini hotela Mediteran
Većih problema moglo bi biti u slučaju koincidencije intenzivnih kratkotrajnih
oborina na slivnom području bujice, posljedica kojih mogu biti značajno veće protoke
u koritu bujice s povišenim razinama mora i valovima koji se ulaze u sam kanal
bujice, te mogu dodatno smanjiti poticajni kapacitet vodotoka. Potencijalno moguće
akumuliranje nanosa na ušću dodatno bi nepovoljno utjecalo na poplavu urbanih
područja u slivu bujice. Do sada su zabilježena plavljenja područje Mošćeničke Drage,
ali kao posljedica istjecanja podzemnih voda (slika 9).
182
Nevenka Ožanić, Željko Arbanas, Snježana Mihalić Arbanas, Ivana Sušanj, Elvis Žic, Igor Ružić, Nevena Dragičević
Slika 9. Plavljenje naselja Mošćenička Draga 1998. godine
Jedan od ciljeva ovog dijela istraživanja je procjena opasnosti poplavljivanja mjesta
Mošćenička Draga, te razvoj konceptualnog modela zaštite od poplave sa mogućom
propagacijom i akumulacijom vučenog nanosa, te utjecaj izgradnje hidrotehničkih
objekata na žalo. Naime, izgradnjom objekata obrane od poplave zaustavljen je pronos
vučenog nanosa, a time i prirodna dohrana žala, što već dokazano predstavlja velik
problem na sličnim lokalitetima u obalnom području Hrvatske (Baška - Krk, Beli Cres, Makarska, Bol - Brač).
U sklopu projekta predviđeno je istraživanje mehanizama taloženja bujičnog nanosa,
uvjeta njegova taloženja u koritu vodotoka, žalu ili pak djelovanje mora na njegovo
kretanje. U posljednje vrijeme učestalo je plavljenje obalnih područja zbog podizanja
morskih razina, pojave ekstremno visokih morskih razina (aquae alte), te koincidencije
visokih morskih razina sa velikim protokama bujičnih vodotoka. Namjera je
proračunati trend ekstremnih morskih razina, te prognozirati njihove vrijednosti za
određena povratna razdoblja. Na osnovu mjerenja intenziteta oborina i hidroloških
parametara (slika 10.) biti će proračunat maksimalni protok bujice Mošćenička Draga
na više hidroloških profila, te određeni koeficijenti otjecanja u ovisnosti o promjeni
mjerodavnih hidroloških parametara (veličina sliva, godišnje doba, stanje tla,
prijašnje oborine….). Postavljenjem mjernih uređaja (sedimentnih zamki) pokušati
će se utvrditi propagacija vučenog sedimenta u ovisnosti o hidrološkim parametrima.
Slika 10. Lokacije postavljanja mjerne opreme na pilot području Mošćenčka Draga
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
183
Predviđeno je također i istraživanje erodirane površine sipara u samom slivu bujice praćenje u realnom vremenu 3D tehnologijom, obradom sa odgovarajućim softverom
i foto aparatom. Predviđena je izrada više simulacija za slučaj da dođe do odrona i
pokretanja sipara i stvaranja umjetne brane u koritu bujice, pojave blatnih tokova,
pronosa nanosa kroz korito, te propagacija nanosa po obali (slika 11.).
Slika 11. Erodirana površina sipara u slivu bujice Mošćenička Draga
4. AKTIVNOSTI PROJEKTA KOJE SE ODNOSE NA KARTIRANJE
KLIZIŠTA I ANALIZE HAZARDA KLIZANJA (WG3)
U okviru aktivnosti Radne grupe za kartiranje hazarda i razvoj uputa za primjenu u
prostornom planiranju (WG3) planiraju se sljedeće skupine aktivnosti: izrada inventara
klizišta, izrada tematskih karata uzroka klizanja, analiza i zoniranje osjetljivosti i
hazarda klizanja, kreiranje karata hazarda za primjenu u urbanističkom planiranju
i upravljanju u kriznim situacijama i izrada uputa za primjenu karata osjetljivosti
na klizanje i karata hazarda klizanja (Mihalić et al. 2010b). Pilot područja odabrana
su na temelju sljedećih kriterija: (i) prirodni uvjeti u kojima klizišta nastaju, a koji
su posljedica geološke građe i morfoloških uvjeta koji utječu na postanak klizišta;
(ii) potencijalni gubici koje klizišta mogu prouzročiti, a koja je posljedica načina
korištenja zemljišta.
U obalnom području Hrvatske klizanju su najviše podložne padine u slivovima u
Primorsko-goranskoj županiji. Klizište Grohovo (veličine oko 22 km2), zajedno sa
susjednim klizištima predstavljaja visok rizik zbog toga što potencijalno može ugroziti
tok rijeke, branu Valići i urbanizirani dio grada Rijeke. Sliv rijeke Dubračine (veličine
43,5 km2) nalazi se u istoj županiji i u istoj morfostrukturnoj jedinici, a karakteriziran
je plitkim klizištima i intenzivnoj eroziji površinskih naslaga. Urbanizirana područja
u ovom slivu relativno su rijetko zastupljena, ali je degradacija krajolika pokretanjem
masa tla i stijena visoka. Treće pilot područje je brežuljkasto područje grada Zagreba,
tzv. Podsljemenska zona. Podsljemenska zona (veličine 180 km2) je gusto naseljeno
područje s relativno malim i plitkim klizištima koja uglavnom ugrožavaju stambene
objekte. Povećana urbanizacija ove zone bez primjene strateških mjera za ublažavanje
184
Nevenka Ožanić, Željko Arbanas, Snježana Mihalić Arbanas, Ivana Sušanj, Elvis Žic, Igor Ružić, Nevena Dragičević
rizika klizanja uzrokuje značajne ekonomske troškove za lokalnu upravu, ali i za
građane.
Konceptualni model za istraživanje uspostavljen je prema općim zahtjevima za
zoniranje hazarda (Carrara et al. 1992), koji uključuju: (1) kartiranje klizišta na
području istraživanja; (2) identifikaciju i kartiranje seta geoloških, morfoloških i
antropogenih faktora (vrsta stijene, geološka građa, hidrogeološki uvjeti, geometrija
padine i pokrov zemljišta) koji su neizravno povezani s nestabilnostima padina; (3)
procjenu relativnog utjecaja ovih faktora na nastanak sloma kosine; i (4) klasifikaciju
područja na domene različitih stupnjeva hazarda.
Karte zoniranja i karte hazarda prilagodit će se potrebama pojedinih skupina korisnika
iz lokalne i nacionalne administracije. Metodologija zoniranja i korištenja karata
hazarda predložit će se u vidu odgovarajućih uputa.
5. DISEMINACIJA I ODRŽIVOST REZULTATA PROJEKTA
Diseminacija rezultata istraživanja je neizostavni sastavni dio aktivnosti hrvatskojapanskog projekta, kako bi se osigurala distribucija i primjena rezultata projekta.
Uz objavljivanje znanstvenih članaka, poglavlja u knjigama i izvještaja projekta, s
rezultatima istraživanja potrebno je upoznavati i ostale interesne skupine iz lokalne
uprave, kao i građane ugrožene klizištima. Sustavan prijenos informacija i znanja
potencijalnim korisnicima osigurava se kontinuiranom suradnjom s predstavnicima
lokalnih i regionalnih upravnih tijela koji su uključeni u strateško planiranje i razvoj,
prostorno uređenje i gradnju, upravljanje u kriznim situacijama, kao i s Hrvatskim
vodama (Mihalić and Arbanas, 2012).
Tijekom razdoblja trajanja projekta planira se provedba nekoliko konferencija i
radionica. U 2010. godini održana je Prva radionica projekta u Dubrovniku, a 2011.
druga u Rijeci, na kojima su sudjelovali hrvatski i japanski članovi projekta, kao i
znanstvenici i stručnjaci iz susjednih zemalja. Organizacijom radionica inicirana je
regionalna suradnja, jer su znanstvenici s hidrotehničkog, geotehničkog i geološkog
područja, koji se bave hazardima i rizicima klizanja i bujica, imali priliku razmijeniti
iskustva prezentiranjem svojih radova i istraživanja. Na radionicama su sudjelovali
znanstvenici iz 11 zemalja regije.
Diseminacijom rezultata projekta široj znanstvenoj zajednici stimulira se suradnja
između institucija u regiji. Promatrano iz perspektive projekta, uspostavljanjem
regionalne mreže istraživačkih institucija osigurat će se održivost rezultata projekta na
način da će se znanje i metodologije razvijene tijekom projekta primjenjivati i nakon
njegova završetka. Istraživački centri, uspostavljeni tijekom projekta, postat će središta
edukacije za usavršavanje iz područja naprednog monitoringa klizišta i razvoja sustava
ranog upozoravanja. Novi resursi na hrvatskim znanstvenim institucijama poslužit će
znanstvenoj zajednici u regiji.
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
185
ZAKLJUČAK I PRAKTIČNA PRIMJENA REZULTATA PROJEKTA
Glavni cilj istraživanja klizišta u okviru projekta “Identifikacija rizika i planiranje
korištenja zemljišta za ublažavanje posljedica klizanja i poplava u Hrvatskoj” je
istraživanje aktivnih klizišta uspostavljanjem sustava monitoringa (WG1), istraživanje
mogućnosti pojave poplavnih voda i bujičnih provala - blatnih tokova (WG2), razvoj
odgovarajućih sustava ranog upozoravanja (WG1 i WG2), izrada inventara klizišta
(WG3) i zoniranje osjetljivosti i hazarda klizanja (WG3). Konačan cilj obje radne grupe
(WG1 i WG 3) je razvoj mjera za ublažavanje rizika klizanja kroz sustav prostornog
uređenja, gradnje i upravljanja u kriznim situacijama.
Kao pilot područja WG1 odabrana su dva klizišta, različita s obzirom na specifične
preduvjete klizanja i na pokretače klizanja (geološki uvjeti i povijest kretanja
nestabilnosti): klizište Grohovo u zaleđu grada Rijeke i klizište Kostanjek u gradu
Zagrebu. Oba ova klizišta su važna zbog toga što značajno utječu na razvoj područja
na kojemu se nalaze. Klizište Grohovo je tipično klizište nastalo na granici flišnih i
karbonatnih formacija stijena. Ono je tijekom svoje povijesti prouzročilo značajne
štete višestrukim aktiviranjem u povijesti, a danas predstavlja visok hazard i rizik od
potencijalnog reaktiviranja. Klizište Kostanjek je smješteno u jugozapadnom dijelu
Podsljemenske zone u Zagrebu. Nakon aktiviranja klizišta 1963. godine, razvoj
klizanja tijekom posljednjih 50 godina potpuno je zaustavio razvoj ovog dijela grada.
Gradnja novih građevina i rekonstrukcija postojećih je zabranjena. Osim toga, većina
postojećih kuća iziskuje visoke troškove za održavanje zbog kontinuiranog oštećivanja
uslijed kretanja klizišta. Hazard i rizik na klizištu Kostanjek je visok zbog proširivanja
klizišta i pomaka, a posebice u dinamičkim uvjetima, prouzročenim potresom.
Analize ova dva klizišta provest će se na temelju rezultata integriranog sustava
monitoringa u realnom vremenu, a uspostava sustava ranog upozoravanja omogućit
će daljnji urbani razvoj. Uspostavljanje ovih sustava, zajedno s edukacijom javnosti i
korištenjem sustava od strane lokalne i regionalne uprave, trebalo bi demistificirati
predrasude o “klizanju kao nepoznatoj, opasnoj pojavi”, a lokalnoj zajednici će
omogućiti da živi s klizištem.
Radna grupa WG2 odabrala je četiri pilot područja koja su različita po hidrološkim
i geološkim karakteristikama, ali dijelom i po mogućim posljedicama: sliv Rječine
nizvodno od profila klizišta Grohovo, sliv rijeke Dubračine i sliv bujice Mošćenička
Draga, sva na riječkom području, te sliv Sutina Karakašica koji nije obrađivan u ovom
radu. Velike vode sa spomenutih pilot područja mogu značajno utjecati na razvoj
područja na kojemu se nalaze. Naime, velike vode rijeke Rječine, rijeke Dubračine
i bujice Mošćenička Draga mogu prouzročiti (a u povijesti već i jesu) značajne štete
na nizvodnijim urbanim područjima (Rijeke, Crikvenice i Mošćeničke Drage), te
predstavljaju visok rizik od mogućih budućih pojavljivanja. Hidrotehničke analize
na spomenutim pilot područjima istraživanja provest će se na temelju rezultata
integriranog sustava monitoringa u realnom vremenu, a uspostava sustava ranog
upozoravanja omogućit će sigurno funkcioniranje postojećih urbanih područja i
njihov daljnji razvoj.
186
Nevenka Ožanić, Željko Arbanas, Snježana Mihalić Arbanas, Ivana Sušanj, Elvis Žic, Igor Ružić, Nevena Dragičević
Rezultati WG3, u obliku inventara klizišta i karata osjetljivosti na klizanje, odnosno
hazarda klizanja, imaju još veću primjenu u lokalnoj i regionalnoj upravi. Karte
klizišta, koje ukazuju na lokacije prošlih i današnjih klizišta, kao i na relativni
potencijal budućih kretanja, koristit će se kao osnovne karte za donošenje odluka
o ograničenjima namjene zemljišta, za razvoj preventivnih mjera u ranim fazama
građenja, te za razvoj mjera ublažavanja gubitaka od klizanja kroz planove upravljanja u
kriznim situacijama. Karte zoniranja hazarda klizanja, prilagođene raznim skupinama
korisnika, su važne zbog toga što će unaprijediti sustav prevencije i ublažavanja
rizika uvođenjem ili novih mjera ili poboljšanjem postojećih mjera u gradu Zagrebu
i Primorsko-goranskoj županiji. Hrvatsko-japanski znanstveno-istraživački projekt
pruža znanstvenicima priliku da ostvare izravnu socijalnu dobrobit za hrvatsko
društvo praktičnom primjenom rezultata svojih znanstvenih istraživanja.
Izravni korisnici bilateralnog hrvatsko-japanskog projekta su tri hrvatska sveučilišta
(Sveučilište u Rijeci, Sveučilište u Zagrebu i Sveučilište u Splitu) i Hrvatski geološki
institut. Rezultati projekta također će biti podijeljeni s ostalim interesnim skupinama,
relevantnim institucijama (Hrvatske vode), organizacijama i pojedincima, od kojih su
najvažniji stanovnici ugroženi klizištima na pilot područjima (u Podsljemenskoj zoni
grada Zagreba, u slivu Rječine i Dubračine u Primorsko-goranskoj županiji), lokalne i
regionalne uprave i znanstvenici i stručnjaci iz susjednih zemalja. Diseminacija rezultata
uključivat će publiciranje rezultata, organizaciju radionica i suradnji tijekom trajanja
projekta. Održivost rezultata projekta osigurana je s osnivanjem Jadransko-balkanske
mreže za klizišta (Adriatic-Balkan Network of ICL), regionalne istraživačke mreže
pri Međunarodnom konzorciju za klizišta (International Consortium on Landslides,
ICL) (Mihalić et al. 2012). Prijenos znanja u široj regiji odvijati će se provođenjem
regionalnih istraživanja i izgradnjom znanstvenih kapaciteta za ublažavanje rizika
klizanja, a sve za dobrobit društva i okoliša cijele Jadransko-balkanske regije.
LITERATURA
[1] Arbanas Ž., Benac Č. and Dugonjić S. 2011. Dynamic and Prediction of future
behavior of the Grohovo Landslide. Proceedings of the 1. Workshop of the Project
Risk identification and Land-Use Planning for Disaster Mitigation of Landslides
and Floods in Croatia. Dubrovnik, November 2010. (in press).
[2] Benac Č., Arbanas, Ž., Jurak, V., Oštrić, M. and Ožanić, N. 2005. Complex
landslide in the Rječina River valley (Croatia): origin and sliding mechanism.
Bulletin of Engineering Geology and the Environment 64(4): 361-371.
[3] Benac Č., Dugonjić S., Arbanas Ž., Oštrić M. and Jurak V. 2009. The Origin of
Instability Phenomena Along The Karst-Flysch Contacts. Proceeding of ISRM
International Symposium Rock Engineering in Difficult Ground Conditions: Soft
Rock and Karst. October, 2009, Cavtat, CRC Press, Boca Raton-London-New
York- Leiden. 757-761.
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
187
[4] Carrara, A., Cardinali, M. and Guzzetti, F. 1992. Uncertainty in assessing landslide
hazard and risk. ITC Journal, 2: 172-183.
[5] Chŕcon, J., Irigaray, C., Fernŕndez, T., and El Hamdouni, R., 2006. Engineering
geology maps: landslides and geographical information systems. Bulletin of
Engineering Geology and the Environment, 65:341-411.
[6] Colombo A., Lanteri L., Ramasco M. and Troisi C. 2005. Systematic GIS-based
landslide inventory as the first step for effective landslide-hazard management.
Landslides 2: 291-301.
[7] Fell R., Corominas J., Bonnard C., Cascini L., Leroi E. and Savage W.Z. 2008.
Guidelines for landslide susceptibility, hazard and risk zoning for land use
planning. Engineering Geology 102: 85-98.
[8] Hrvatske vode. 1998. Uređenje bujice Mošćenička Draga - gornji tok, arhiva
Hrvatskih voda VGO Rijeka.
[9] Mihalić S., Arbanas Ž., Krkač M. and Dugonjić S. 2010a. Japanese-Croatian
bilateral project “Risk identification and land-use planning for disaster mitigation
of landslides and floods in Croatia” - pilot areas. In: Horvat, M. (ed.) Proceedings
of 4th Croatian geological congress. Šibenik, Croatian geological institute,
Zagreb, 170-171.
[10] Mihalić S., Arbanas Ž., Krkač M., Dugonjić S. and Ferić, P. 2010b. Landslide
hazard maps and early warning systems aimed at landslide risk mitigation.
Proceedings of Croatian platform for risk and catastrophe reduction, Zagreb, 1822.
[11] Mihalić S, Arbanas Ž (2012) The Croatian–Japanese Joint Research Project on
Landslides: Activities and Public Benefits. In: Sassa K, Rouhban B, Briceno S, He
B (eds) Landslides: Global Risk Preparedness. Springer Verlag, pp 345-361.
[12] Mihalić S, Arbanas Ž, Mikoš M, Abolmasov B (2012a) The ICL Adriatic-Balkan
Network: scientific background, opportunities and challenges for regional
cooperation. In: Sassa K, Takara K, He B (eds) Proc IPL Symposium, 20 Jan 2012,
Kyoto, Japan. ICL, Kyoto, pp 27-37.
[13] Ortolan Ž. 1996. Development of 3D engineering geological model of deep
landslide with multiple sliding surffaces (Example of the Kostanjek Landslide).
PhD thesis. Faculty of mining, geology and petroleum engineering, University of
Zagreb, Zagreb.
[14] Rubinić, J., Ožanić, N.: Prirodne hidrološke značajke površinskih vodnih pojava
Županije primorsko-goranske, 1997. Hrvatske vode - VGO Rijeka.
[15] Rubinić, A., Ožanić, N.: Hidrologija sliva Dubračine // Zbornik radova
Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci - XIII / Jelenić, Gordan (ur.). Rijeka:
Digital point tiskara d.o.o., 2010. Str. 33-68.
188
Nevenka Ožanić, Željko Arbanas, Snježana Mihalić Arbanas, Ivana Sušanj, Elvis Žic, Igor Ružić, Nevena Dragičević
[16] Sassa K., Wang G. and Fukoka H. 2003. Performing undrained shear tests on
saturated sands in a new intelligent type of ring shear apparatus. ASTM Geotech
Test J 26(3): 257-265.
[17] Sassa K., Fukuoka H., Wang G. and Ishikawa N. 2004. Undrained dynamic-loading
ring-shear apparatus and its application to landslide dynamics. Landslides, 1:
7-19.
[18] Sassa K., Nagai O., Solidum R., Yamazaki Y. and Ohta H. 2010. An integrated
model simulating the initiation and motion of earthquake and rain induced rapid
landslides and its application to the 2006 Leyte landslide. Landslides, 7: 219-236.
Zahvala
Istraživanja prezentirana u ovom radu dio su znanstvenog projekta „Hidrologija
osjetljivih vodnih resursa u kršu“ (114-0982709-2549) kojeg podržavaju Ministarstvo
znanosti, obrazovanja i sporta i Hrvatske vode. Također dio istraživanja je proveden
u sklopu međunarodnog hrvatsko-japanskog znanstvenog projekta „Identifikacija
rizika i planiranje korištenja zemljišta za ublažavanje posljedica klizanja i poplava u
Hrvatskoj “.
OKRUGLI STOL
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.
VODNI PUTOVI - STANJE I RAZVOJNE
ODREDNICE
Lidija Hubalek, dipl.ing.građ. a , Ljiljana Klasanović, dipl.ing.građ. b
SAŽETAK
Vodni putovi su dio unutarnjih voda na kojima se odvija plovidba. Važnost unutarnje
plovidbe u Europi je u konstantnom povećanju prijevoza robe povezivanjem
unutarnjih plovnih putova sa željezničkim i short-sea prometnim sustavima, čime
se omogućuje pristupačna, ekonomična, sigurna i ekološki prihvatljiva alternativa
neodrživoj i zagušenoj cestovnoj mreži. U radu će biti riječi o sustavu vodnih putova
u Europi, trenutnom stanju hrvatskih vodnih putova, te o budućem stanju hrvatskih
vodnih putova odnosno o planiranim projektima na vodnim putovima u Republici
Hrvatskoj.
KLJUČNE RIJEČI: Vodni putovi; Unutarnja plovidba; Plovila; Hidrotehničke
građevine
1. UVOD
Gledajući povijest razvoja prometa na unutrašnjim vodama, možemo ustvrditi da je
to jedan od najstarijih vidova prometa uopće. Ovaj promet je vrlo star iz razloga što su
rijeke i jezera bile prve povoljne komunikacije na kojima je primitivni čovjek mogao
uz skromna tehnička sredstva i ograničene spoznajne mogućnosti vršiti kretanje
i obavljati određeni vid prometanja. I danas ovaj oblik prometa ima niz prednosti
pred ostalim vrstama kopnenog prometa, prvenstveno zbog mogućnosti masovnijeg
i jeftinijeg prijevoza.
Približavanjem Hrvatske ulasku u Europsku uniju nastojimo svoju prometnu
politiku uskladiti s europskom, pri čemu je posebno prepoznata važnost i prednosti
a
b
Agencija za vodne putove, Parobrodarska 5, Vukovar, 32000, Republika Hrvatska, [email protected]
Agencija za vodne putove, Parobrodarska 5, Vukovar, 32000, Republika Hrvatska, [email protected]
190
Lidija Hubalek, Ljiljana Klasanović
transporta unutarnjim plovnim putovima. Budući da je temeljni problem unutarnje
plovidbe u Hrvatskoj bilo vrlo loše stanje pojedinih plovnih putova, te vrlo loš ili
gotovo nepostojeći sustav održavanja i obilježavanja, 2003. godine temeljem Zakona
o plovidbi unutarnjim vodama („Narodne novine“, broj 19/98, 151/03) osnovana
je Agencija za plovne putove unutarnjih voda sa sjedištem u Zagrebu sa ciljem da
bude krovna organizacija koja se bavi ovom problematikom. Donošenjem Zakona o
plovidbi i lukama unutarnjih voda („Narodne novine“, broj 109/07 i 132/07) Agencija
mijenja naziv u Agencija za vodne putove i sjedište joj se seli u Vukovar.
Zadaće Agencije su:
• gradnja i uređenje plovnih putova;
• priprema i izvršenje planova tehničkog održavanja;
• osposobljavanje postojećih plovnih putova i objekata sigurnosti plovidbe
onesposobljenih zbog elementarnih nepogoda i drugih iznimnih događaja;
• obilježavanje plovnih putova;
• unapređenje i razvitak sustava za nadzor, kontrolu i upravljanje plovnim putovima;
• kontrola i praćenje stanja plovnih putova;
• davanje suglasnosti i prethodnih mišljenja za pitanja riječnog prometa.
Valja napomenuti da se u ovom radu naglasak stavio na buduće i planirane projekte
na vodnim putovima Republike Hrvatske. Razlog tome proizašao je iz glavne
problematike vodnih putova - nedovoljna razvijenost i zapostavljenost - koje su
posljedica ratnih zbivanja u Hrvatskoj devedesetih godina prošlog stoljeća, nakon
čega je počeo polagan oporavak 1999. godine. Iako promet unutarnjim plovnim
putovima raste prosječnom godišnjom stopom od 10%, udio ove vrste prometa u
ukupnom teretu koji se preveze u Hrvatskoj još uvijek je samo 0,3 %. U Europskoj
uniji se predviđa povećanje prijevoza robe za 30 - 50 % do 2015. godine.
2. SUSTAV PLOVNIH PUTOVA U EUROPI
Čitava dužina unutarnjih plovnih putova u Europi, koji se koriste za prijevoz i
plovidbu, iznosi otprilike 29.000 kilometara. Otprilike 14.000 kilometara klasificirani
su kao plovni putovi IV. klase ili više. U načelu, na tim plovnim putovima moguć je
komercijalni prijevoz.
Plovni put sastoji se od:
• dionica koje slobodno teku - bez brana;
• dionica reguliranih branama;
• kanala;
• dionica koje protječu kroz jezera.
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
191
Mrežu europskih plovnih putova možemo podijeliti na četiri glavna koridora (Slika 1.):
• Rajnski koridor;
• Dunavski koridor;
• Koridor Istok - Zapad;
• Koridor Sjever - Jug.
($67:(67
5+,1(
6287+($67
1257+6287+
Slika 1: Karta europskih vodnih putova sa 4 glavna koridora (Izvor: INE)
Prema odluci komisije ministara prometa Europe, unutarnji plovni putovi razvrstani
su u 7 klasa (Tablica 1.).
Lidija Hubalek, Ljiljana Klasanović
192
Tablica 1: Klase plovnih putova (Izvor: Savska komisija)
3. HRVATSKI RIJEČNI PROMET
Riječni promet u Republici Hrvatskoj dio je europskog prometnog sustava. Europski
je trend preusmjeravanja robnih tokova (pogotovo za rasute terete) na unutarnje
plovne putove, jer je prijevoz riječnim putem jedan od najrentabilnijih, te je ekološki
najprihvatljiviji način transporta ako se uzmu u obzir eksterni troškovi zbog najniže
vrijednosti odnosa visine tih troškova i transportnog učinka (Slika 2.). Taj odnos je za
plovila samo 7,3 € za 1.000 t/km ukoliko uzmemo u obzir troškove nezgoda, otrovna
ispuštanja, buku, klimatski utjecaj kao glavne vrste eksternih troškova.
Neuravnoteženost razvitka i postojanje uskih grla na vodnim putovima predstavljaju
glavni problem većoj popularnosti ovog načina prijevoza. Ovaj problem treba se
rješavati koordinirano na razini Zajednice, pa je stoga važno da Hrvatska aktivno
sudjeluje u implementaciji akcijskog plana.
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
193
Slika 2: Udio eksternih troškova po pojedinim načinima prijevoza (Izvor: Via Donau)
4. HRVATSKI VODNI PUTOVI - TRENUTNO STANJE
Trenutno stanje hrvatskih vodnih putova preuzeto iz Strategije razvitka riječnog
prometa u Republici Hrvatskoj 2008. - 2018. („Narodne novine“, broj 65/08) prikazano
je na slici 3.
Slika 3: Hrvatski vodni putovi - trenutno stanje; izvor: Strategija razvitka riječnog prometa u
Republici Hrvatskoj 2008. - 2018. („Narodne novine“, broj 65/08)
Klasifikacija hrvatskih unutarnjih plovnih putova definirana je Pravilnikom o
razvrstavanju i otvaranju plovnih putova na unutarnjim vodama („Narodne novine“,
broj 77/11) i prikazana je u tablici 2.
Lidija Hubalek, Ljiljana Klasanović
194
5LMHND
9UVWDYRGQRJSXWDGLRQLFDULMHNH
'XOMLQDYRGQRJ
.ODVD
SXWDUNP
YRGQRJSXWD
0(Ĉ81$52'1,92'1,38729,
'81$9
6$9$
'5$9$
.83$
81$
,ORN
%DWLQD
9,FNODVD
5DþLQRYFL
6ODYRQVNLâDPDF
,9NODVD
6ODYRQVNLâDPDF
2SULVDYFL
,,,NODVD
2SULVDYFL
6ODYRQVNL%URGJUDG
,9NODVD
6ODYRQVNL%URGJUDG
6LVDN*DOGRYR
,,,NODVD
8ãüH'UDYH2VLMHN
OXND1HPHWLQ
,9NODVD
2VLMHNOXND1HPHWLQ
%HOLãüH
,,,NODVD
%HOLãüHGUåDYQD
JUDQLFDV0DÿDUVNRP
,,NODVD
XãüHX6DYXXãüH
2GUH
,NODVD
XãüHX6DYX7DQDF
,,NODVD
7DQDF+UYDWVND
'XELFD
,NODVD
8NXSQDGXOMLQDPHÿXQDURGQLKYRGQLKSXWRYD
NP
0(Ĉ8'5ä$91,92'1,38729,
'5$9$
8NXSQDGXOMLQDPHÿXGUåDYQLKYRGQLKSXWRYD
,,NODVD
NP
./$6,),&,5$1,'5ä$91,92'1,38729,
6$9$
.83$
6LVDN5XJYLFD
,,NODVD
5XJYLFD
%UHJDQDGUåDYQDJUDQLFDVD
6ORYHQLMRPQDGHVQRMREDOL
,NODVD
8ãüH2GUH2]DOM
EUDQD+(2]DOM
,NODVD
8NXSQDGXOMLQDNODVLILFLUDQLKGUåDYQLKYRGQLK
SXWRYD
8.831$'8/-,1$./$6,),&,5$1,+92'1,+38729$
NP
NP
Tablica 2 : Tablica razvrstavanja vodnih putova unutarnjih voda Republike Hrvatske; Izvor:
Pravilnik o razvrstavanju i otvaranju vodnih putova na unutarnjim vodama („NN“, broj 77/11)
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
195
Ukupna duljina sadašnjih i planiranih vodnih putova u Hrvatskoj je 1016,8 km, od
čega je 601,2 km uvršteno u mrežu europskih vodnih putova od međunarodnog
značaja. Opći parametri za određivanje klasa unutarnjih vodnih putova u Europi
određeni su UN/ECE klasifikacijom vodnih putova iz 1992. godine (Tablica 1), koja je
prihvaćena AGN ugovorom iz 1996. godine. Prema AGN ugovoru u sustav europskih
vodnih putova (E-vp) uvršteni su vodni putovi prikazani u tablici 3.
2]QDNDSORYQRJSXWD
3ORYQLSXWGLRQLFD
3RWUHEQDNODVDSUHPD
$*1X
'XOMLQDNP
(
5LMHND'XQDYRG
%DWLQHGR,ORND
9,F
(
5LMHND'UDYDRGXãüD
GR2VLMHND
,9
(
%XGXüL
9LãHQDPMHQVNLNDQDO
'XQDY6DYDRG
9XNRYDUDGRâDPFD
9E
(
5LMHND6DYDRG
5DþLQRYDFDGR6LVND
,9
8NXSQDGXOMLQDNP
Tablica 3: Hrvatski vodni putovi uvršteni u mrežu europskih vodnih putova po AGN-u
5. HRVATSKI VODNI PUTOVI - BUDUĆE STANJE
Buduće stanje hrvatskih vodnih putova preuzeto iz Strategije razvitka riječnog prometa
u Republici Hrvatskoj 2008. - 2018. („Narodne novine“, broj 65/08) prikazano je na
slici 4.
Lidija Hubalek, Ljiljana Klasanović
196
Slika 4: Hrvatski vodni putovi - buduće stanje; Izvor: Strategija razvitka riječnog prometa u
Republici Hrvatskoj 2008. - 2018. („Narodne novine“, broj 65/08)
Planira se uređenje plovnih putova na rijekama u skladu s deklariranim klasama u
AGN sporazumu, te aktivnosti na pripremi gradnje Višenamjenskog kanala Dunav
- Sava (Tablica 4).
3ORYQLSXW
'XQDY
'UDYDRGXãüDGR2VLMHND
'UDYDRG2VLMHNDGR%HOLãüD
'UDYDRG%HOLãüDGR
)HUGLQDQGRYFD
6DYDRG5DþLQRYDFDGR
6ODYRQVNRJâDPFD
6DYDRG6ODYRQVNRJâDPFD
GR6ODYRQVNRJ%URGD
6DYDRG6ODYRQVNRJ%URGD
GR6LVND
9LãHQDPMHQVNLNDQDO'XQDY
±6DYD
6DGDãQMHVWDQMH
9,FNODVD
,9NODVD
,,,NODVD
,,NODVD
%XGXüHVWDQMH
9,FNODVD
,9NODVD
,,,NODVD
,,NODVD
,9NODVD
,9LOL9DNODVD
,,,GR,9NODVD
,9LOL9DNODVD
,,,NODVD
,9LOL9DNODVD
QLMHL]JUDÿHQ
9ENODVD
Tablica 4: Plan unapređenja hrvatskih vodnih putova
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
197
6. PLANIRANI PROJEKTI NA VODNIM PUTOVIMA U REPUBLICI
HRVATSKOJ
6.1. Uređenje vodnog puta i regulacijski radovi na rijeci Dunav (od rkm 1.380
do 1.433)
Promatrani potez rijeke Dunav smatra se kritičnim dijelom Dunava kroz Republiku
Hrvatsku u pogledu stabilnosti riječnog korita, uvjeta plovidbe, te pronošenja nanosa
i leda (Slika 5.).
Slika 5: Dionica Dunava od 1.380 - 1.433 rkm sa planiranim zahvatima (Izvor: Hidroing, d.o.o.)
Zbog učestalog pomjeranja riječne matice dolazilo je do naizmjeničnog rušenja
desne i lijeve obale Dunava na predmetnom potezu. Iz tog su razloga tijekom prošlog
stoljeća na tom riječnom potezu izvođeni regulacijski radovi, nešto intenzivnije u
razdoblju od šezdesetih do početka devedesetih. Radovi su obavljani radi stabilizacije
obale i korita, te radi omogućavanja nesmetane plovidbe. Zbog privremene okupacije
tog područja tijekom ratnih zbivanja u devedesetim, te zbog nedostatka financijskih
sredstava, izostali su radovi tehničkog održavanja predmetne dionice, a posljedice
neodržavanja odrazile su se na stanje korita i obala, gdje su evidentirana progresivna
oštećenja nastala uslijed erozijskih djelovanja naročito visokih voda, a koja posebno
prijete desnoj obali Dunava, odnosno prostoru Parka prirode Kopački rit.
Dunav na ovom području ima veliku ulogu za Park prirode Kopački rit, jer prihranjuje
to područje vodom i definira vodni režim.
Lidija Hubalek, Ljiljana Klasanović
198
U cilju osiguranja odgovarajućeg vodnog režima, te zaštite od daljnjeg erodiranja
obala i neželjenih morfoloških promjena korita Dunava nužna je sanacija predmetnog
poteza u vidu regulacijskih građevina kojima bi se osigurala stabilnost obala i korita,
propusnost korita za vodu, nanos i led, te održavanja plovnih uvjeta međunarodnog
plovnog puta.
Agencija za vodne putove započela je rješavanje samo dijela problema vezanog
uz ovaj dio Dunava kroz radove žurne sanacije prema projektu „Žurne sanacije
regulacijskih vodograđevina na desnoj obali rijeke Dunav na potezu od rkm 1.405 do
rkm 1.407 u cilju stabilizacije obale, tehničkog održavanja i međunarodnog plovnog
puta“ izrađenom od strane projektne tvrtke Hidroing, d.o.o. Osijek, a prema kojem
je predviđena sanacija dva T-pera, jedne paralelne gradnje i obaloutvrde. Radovi na
žurnoj sanaciji započeti su 2005. godine i nastavljeni su i sljedećih godina. Studija
o utjecaju na okoliš za dio Dunava od ušća Drave u Dunav do Mađarske granice je
izrađena, te je u tijeku postupak procjene zahvata na okoliš.
6.2. Zimovnik u Opatovcu (rkm 1.314)
Trenutačno na području Republike Hrvatske ne postoji niti jedan zimovnik na
unutarnjim plovnim putovima koji bi omogućio sklanjanje brodova za vrijeme pojave
leda na plovnim putovima ili neke druge izvanredne situacije uslijed koje dolazi do
prekida plovidbe.
Na rkm 1.314 rijeke Dunav u rukavcu Dunava između Opatovačke ade i naselja
Opatovac, na međunarodnom vodnom putu VI. c klase, planira se izgradnja prvog
zimovnika u Republici Hrvatskoj koji će omogućiti pristajanje brodova i boravak
brodova u vrijeme kad nije moguća plovidba Dunavom (Slika 6.).
Slika 6: Dionica Dunava na 1.314 rkm s planiranim zahvatima
(Izvor: Hidroing, d.o.o.)
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
199
Izgradnja zimovnika obuhvaća izgradnju obalnih građevina, privezne opreme,
pomoćnih građevina i uređenje akvatorija. Zimovnik će biti opremljen svom
potrebnom infrastrukturom.
Predviđena duljina obaloutvrde je oko 700 m i u zimovniku će biti omogućen smještaj
23 plovila standardnih dimenzija 76,5 x 11,4 m.
Prema mišljenju ministarstva nadležnog za zaštitu okoliša i zaštitu prirode, predmetni
zahvat u prostoru ne nalazi se na popisu zahvata u prostoru za koji se provodi postupak
procjene utjecaja na okoliš, ali je za zahvat potrebno provesti glavnu ocjenu zahvata
na ekološku mrežu, te je u tijeku izrada Studije glavne ocjene zahvata za ekološku
mrežu.
6.3. Uređenje vodnog puta na rijeci Dunav kod Sotina - izgradnja objekata
sigurnosti plovidbe (rkm 1.322)
Dunav kod naselja Sotin prijeti odnošenjem izrazito ruševne niske desne obale, a što
bi za posljedicu moglo imati potkopavanje i urušavanje visoke obale, te ugrozilo samo
naselje, a zbog širenja korita stvara se sprud koji otežava plovidbu. Ovim projektom
riješila bi se zaštita obale od urušavanja izgradnjom regulacijskih objekata odnosno
jedne paralelne gradnje i dva T-pera (Slika 7.).
Izrađen je idejni projekt te je 19. rujna 2011. godine izdana lokacijska dozvola.
Obavljeni su geomehanički istražni radovi, te je u tijeku izrada glavnog projekta.
Slika 7: Dionica Dunava između 1.321- 1.324 rkm s planiranim zahvatima
(Izvor: Hidroing, d.o.o.)
6.4. Obnova i unapređenje plovnog puta rijeke Save
Plovni put rijeke Save klasificiran je kao međunarodni plovni put IV. klase plovnosti
od državne granice s Republikom Srbijom (rkm 211) do Siska (rkm 594). Trenutno
200
Lidija Hubalek, Ljiljana Klasanović
plovni put ne udovoljava uvjetima IV. klase plovnosti, odnosno ne omogućava
nesmetanu plovidbu kroz 300 dana u godini za plovila sa maksimalnim gazom od 2,5
m (Slika 8.).
Slika 8: Dionica rijeke Save od Siska do Slavonskog Broda (Izvor: Agencija za vodne putove)
Prema idejnom projektu unapređenja plovnosti na Savi, potrebno je obnoviti 46
postojeće vodograđevine (obaloutvrde i pera), te izgraditi 137 novih vodograđevina
(obaloutvrde, pera i pragovi). Obnovom postojećih i izgradnjom novih pera smanjiti
će se širina vodnog puta, povećati dubina, odnosno koncentrirati će se tok rijeke
prema plovnom putu. Planira se izgradnja pragova na dnu rijeke kojima bi se povisile
razine vode, iskapanje materijala na mjestima manjih dubina zbog povećanog nanosa,
te obnova postojećih i izgradnja novih obaloutvrda koje će spriječiti eroziju obala.
Cilj projekta je unapređenje plovnog puta rijeke Save na međunarodni plovni put
IV. klase. Prema AGN Sporazumu (Sporazum o Europskim plovnim putovima od
međunarodnog značenja), plovni put rijeke Save je klasificiran kao plovni put IV.
klase plovnosti. U tijeku je natječaj za izbor glavnog projektanta za izradu glavnog
i izvedbenog projekta, koji će se financirati od strane IPA fonda Europske unije,
komponente III.a.
6.5. Izgradnja Višenamjenskog kanala Dunav - Sava
Trenutno ne postoji nikakva veza između Save i Dunava osim preko ušća Save kod
Beograda, što znatno produžava plovidbu iz Save prema zapadnoj Europi (Slika 9.).
Povezivanjem Dunava i Save skratio bi se plovni put iz Save Dunavom uzvodno za
417 km i nizvodno za 85 km. Glavne funkcije Višenamjenskog kanala Dunav - Sava
(VKDS) su: plovidba, odvodnja i navodnjavanje uz oplemenjivanje malih voda
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
201
Slika 9: Situacijski prikaz Višenamjenskog kanala Dunav - Sava (Izvor: VPB, d.d.)
Važnost VKDS-a kao plovnog puta:
- Integrira hrvatske plovne putove;
- Skraćuje put Dunav - Jadran za 417 km u smjeru zapada i 85 km u smjeru istoka;
- Proširuje riječnu magistralu Rajna - Dunav i VII. pan-europski koridor na rijeku
Savu;
- Povećava ekonomski učinak unutarnjoj plovidbi povezujući sjeveroistočnu
Hrvatsku s Bosnom i Hercegovinom, sjeverozapadom i sjeveroistokom Europe.
Izgradnjom VKDS-a omogućilo bi se povezivanje 580 km dugog prometnog koridora
Podunavlje - Jadran koje je planirano:
• plovnim putom rijeke Dunav,
• kanalom Dunav-Sava,
• rijekom Savom do Siska / Zagreba,
• dvokolosječnom prugom do luke Rijeka,
• željezničkom prugom kroz BiH do luke Ploče (Slika 10.).
202
Lidija Hubalek, Ljiljana Klasanović
Slika 10: Riječni promet - Klase plovnih putova i riječne luke;
Izvor: Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske)
Trasa kanala dužine 61,4 km hidrografski je većim dijelom položena užim
područjem ili koritom rijeke Vuke, Bosuta, Biđa i Berave. Većim dijelom prolazi
preko poljoprivrednog zemljišta i koritima prirodnih vodotoka, a manjim dijelom
zemljištem pod šumskom vegetacijom. Tehničke karakteristike kanala su sljedeće:
• Dubina kanala je najmanje 4 m;
• Širine dna kanala od 34 do 70 m;
• Visina slobodnog gabarita ispod donjeg ruba mosne konstrukcije 9,1 m.
Zbog složenosti zahvata, u tehničkom i financijskom pogledu, predviđena je izgradnja
kanala u četiri faze. Svaka faza predstavlja zaokruženu hidrotehničku cjelinu, koja
može funkcionirati samostalno do nadogradnje u sljedećoj fazi.
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
203
Prva faza obuhvaća 15 km dionice kanala između 41+750 km i 59+100 km. Primarni
cilj je navodnjavanje poljoprivrednih površina na području Biđ-Bosutskog polja. Ostali
ciljevi su regulacija vodnog režima površinskih i podzemnih voda na poljoprivrednim
površinama i šumskom kompleksu Spačve, te povoljnije ekološke prilike u vodotocima
u malovodnim situacijama. Korito kanala se realizira u reduciranim dimenzijama,
dubine do dva, a ne četiri metra.
Druga faza obuhvaća 21 km dionice kanala između 0+000 km i 25+000 km. Najveća
je i najvažnija dionica kanala. Primarni cilj je realizacija plovnog puta od Dunava do
Vinkovaca. Ostali ciljevi su upravljanje režimom voda na području Biđ-Bosutskog
polja i osiguranje uvjeta za razvoj gospodarske zone kod Bršadina i nove luke na kanalu
kod Vukovara. Realizacijom ove faze osigurat će se mogućnost odvodnje velikih voda
Biđ-Bosutskog polja i u Dunav pored postojeće odvodnje u Savu. Time će se osigurati
i dovod vode iz Dunava u sustav Biđ-Bosutskog polja radi oplemenjivanja malih
voda, navodnjavanja Biđ-Bosutskog polja, a prema potrebi i navodnjavanja šumskog
kompleksa Spačva-Studva.
Treća faza obuhvaća 16,45 km dionice kanala između 25+000 km i 41+750 km.
Primarni cilj je realizacija plovnog puta od Vinkovaca do Cerne. U ovoj fazi koja se
uglavnom izvodi po postojećim vodotocima Bosut, Bazjaš i Biđ grade se pristaništa u
Cerni i ustava Vezovac.
U četvrtoj fazi se izvodi puni profil kanala na prostoru koji se poklapa s dionicom I.
faze. U funkciji je konačne uspostave plovnog puta od Dunava do Save.
U skladu s opisanim planom razvoja kanala učinjeno je sljedeće: dovršen je postupak
procjene utjecaja na okoliš, donešen je prostorni plan posebnih obilježja i u tijeku su
građevinski radovi na realizaciji prve faze (Hrvatske vode).
6.6. Rijeka Drava
Na rijeci Dravi godinama se izvode radovi osiguranja prokopa kod luke „Tranzit“ u
Osijeku, koji imaju za cilj proširenje plovnog puta na projektiranu širinu. Izvođenje
ovih radova zaustavlja produbljenje dravskog korita u konkavi, te omogućuje
nesmetanu plovidbu (Slika 11.).
Za rijeku Dravu je 2008. godine usvojena Studija o utjecaju na okoliš regulacijskih
radova na dionici od rkm 0+000 do rkm 56+000, te je izrađen Idejni projekt uređenja
vodnog puta na dionici od rkm 0+000 do rkm 70+000. Projektom je predviđeno
podići klasu dravskog plovnog puta na standardnu međunarodnu V.b klasu na dionici
od ušća Dunava do luke Nemetin (14+000 rkm).
204
Lidija Hubalek, Ljiljana Klasanović
Slika 11: Prokop Nemetin (Izvor: Hidroing, d.o.o.)
ZAKLJUČAK
S obzirom da je prijevoz riječnim putevima najrentabilniji, te ekološki najprihvatljiviji
način prijevoza, Europska unija je kao jedan od glavnih ciljeva svoje Dunavske
strategije postavila povećanje riječnog prijevoza tereta za 20% do 2020. godine. Da
bi se postigao taj cilj, s jedne strane vodni putovi se moraju redovito održavati, dok
s druge strane realizacijom planiranih projekata treba ukloniti postojeća uska grla.i
osigurati odgovarajuće razine plovnosti.
LITERATURA
[1] Hidroing, d.o.o., (2010): Studija o utjecaju na okoliš zahvata regulacijskih radova
na rijeci Dunav od 1.380 do 1.433 r.km, Osijek
[2] Hidroing, d.o.o., (2011): Idejni projekt zimovnika u Opatovcu, Osijek
[3] Hidroing, d.o.o., (2010), Uređenje vodnog puta rijeke Dunav kod Sotina 1.321 rkm
do 1.325 rkm, Osijek
[4] VPB, d.d. (2007): Uređenje vodnog puta rijeke Save i određivanje rugulacijske linije
od Račinovaca do Siska, Zagreb
[5] VPB, d.d.; (2006): Studija etapnog razvoja višenamjenskog kanala Dunav - Sava,
Zagreb
[6] Građevinski fakultet Zagreb; Hidroing d.o.o., (2011): Praćenje morfoloških
promjena na rijeci Dravi od rkm 12 do rkm 14 u cilju osiguranja plovnog puta
funkcionalnosti luke „Tranzit“, te izrada programa radova osiguranja prokopa u
2011. godini, Osijek
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
205
Internet izvori:
• Slika 1: http://www.inlandnavigation.eu/nl/how-to-use-waterways/network-andmaps_12.aspx (18. kolovoza 2012.)
• Tablica 1: http://www.savacommission.org/dms/docs/dokumenti/odluke_savske_
komisije/2009_decision_13-09_amendments_of_the_detailed_parameters_for_
waterway_classification/odluka_13-09_procisceni_tekst_detaljni_parametri_za_
klasifikaciju_plovnog_puta_bih_bos.pdf
(18. kolovoza 2012.)
• Slika 2: http://www.donauschifffahrt.info/fileadmin/group_upload/5/Wissen/
Handbuecher/Handbuch_gesamt.pdf (22. kolovoza 2012.)
206
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
OKRUGLI STOL
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.
ULOGA, ZNAČAJ I SVRSISHODNOST
MELIORACIJSKE ODVODNJE U FUNKCIJI
ZAŠTITE OD POPLAVA U HRVATSKOJ
prof.dr.sc. Dragutin Petošić a, prof.dr.sc. Josip Marušić b, akademik Franjo
Tomić c, dr.sc. Ivan Mustać d, mr.sc. Ivo Stričević e
SAŽETAK
Održiva zaštita od poplava nužan je preduvjet cjelokupnog razvitka. Hrvatsko
vodno gospodarstvo sukladno svojim mogućnostima sustavno ulaže velike napore
kako bi se današnje stanje zaštite od poplava u Hrvatskoj unaprijedilo. U sustavnom
pristupu zaštiti od poplava u Hrvatskoj značajna uloga pripada i melioracijskoj
odvodnji. Odvođenjem suvišnih voda u adekvatnom vremenskom razdoblju,
melioracijska odvodnja putem svojih mehanizama (sustava) utječe neposredno i
na zaštitu određenog područja od poplava. Postojeći hidromelioracijski sustavi na
razini Hrvatske mogu odvesti ukupnu količinu suvišnih poplavnih voda u vrijednosti
od 0,032 km3/dan, odnosno 0,32 × 108 m3/dan. Ukupna količina retencije i otjecaja
putem hidromelioracijskih sustava odvodnje na razini Hrvatske je oko 0,279 km3
ili 2,79 × 108 m3 vode. Potrebnu učinkovitost izvedenih hidromelioracijskih sustava
za odvodnju u funkciji zaštite od poplava u Hrvatskoj moguće je ostvariti samo uz
uvjet njihove dobre svrsishodnosti (funkcionalnosti). Valja međutim, naglasiti da na
tom planu izvedeni hidromelioracijski sustavi odvodnje imaju ozbiljnih problema.
U cilju zaštite od poplava i unapređenja ruralnog prostora Hrvatske, neophodna
je revitalizacija hidromelioracijskih sustava odvodnje. Revitalizacijskim mjerama
a
b
c
d
e
Agronomski fakultet Zagreb, Svetošimunska cesta 25, 10.000 Zagreb, Republika Hrvatska, [email protected]
Građevinski fakultet Zagreb, Fra Andrije Kačića Miošića 26, 10.000 Zagreb, Republika Hrvatska, [email protected]
Agronomski fakultet Zagreb, Svetošimunska cesta 25, 10.000 Zagreb, Republika Hrvatska, [email protected]
Agronomski fakultet Zagreb, Svetošimunska cesta 25, 10.000 Zagreb, Republika Hrvatska, [email protected]
Agronomski fakultet Zagreb, Svetošimunska cesta 25, 10.000 Zagreb, Republika Hrvatska, [email protected]
208
Dragutin Petošić, Josip Marušić, Franjo Tomić, Ivan Mustać, Ivo Stričević
utjecalo bi se na bolju svrsishodnost (funkcionalnost) i učinkovitost postojećih
sustava u zaštiti od poplava, odnosno poboljšanju proizvodnih uvjeta u biljnoj
poljoprivrednoj proizvodnji.
KLJUČNE RIJEČI: Uloga; Značaj; Svrsishodnost; Melioracijska odvodnja; Suvišne
vode; Poplava
1. UVOD
Održiva zaštita od poplava nužan je preduvjet cjelokupnog razvitka. Hrvatsko vodno
gospodarstvo sukladno svojim mogućnostima sustavno ulaže velike napore kao bi se
današnje stanje zaštite od poplava u Hrvatskoj unaprijedilo (Biondić i drugi, 2003).
U sustavnom pristupu zaštite od poplava u Hrvatskoj značajna uloga pripada i
melioracijskoj odvodnji. Tako hidromelioracijski sustavi odvodnje uz svoju temeljnu
zadaću održavanja povoljnog vodozračnog režima na užem području poljoprivrednog
zemljišta sukladno zahtjevima suvremene poljoprivredne proizvodnje, utječu i na
šire melioracijsko područje u pravcu njegove cjelovite zaštite i obrane od poplava
(Marušić, 2003).
Od ukupnih površina Hrvatske (5.654.526 ha), poljoprivredne površine zauzimaju
55,5 % (3.137.114 ha), obradive površine se prostiru na 63,5 %, dok neobradive na
oko 35,6 % poljoprivrednih površina. U današnje vrijeme na čak oko 80 % obradivih
površina mogu se povremeno pojaviti suvišne vode, koje mogu značajno ograničiti
uspjeh biljne proizvodnje na njima (Tomić i drugi, 2007).
Pored važne uloge u garanciji uspjeha biljne poljoprivredne proizvodnje, melioracijska
odvodnja putem svojih mehanizama utječe i na pojavu ublažavanja, odnosno potpunog
anuliranja poplava užeg i/ili šireg melioracijskog područja.
Ovdje u prvom redu valja istaknuti ulogu površinskih i podzemnih hidromelioracijskih
sustava za odvodnju, koji su u Hrvatskoj u potpunosti izgrađeni na 724.740 ha,
odnosno 121.484 ha (Marušić, 2007).
Realizaciju navedenih uloga, hidromelioracijski sustavi za odvodnju u Hrvatskoj mogu
ostvariti samo uz uvjet njihove dobre svrsishodnosti (funkcionalnosti). Međutim,
na tom planu sustavi su suočeni s ozbiljnim problemima (Petošić, 1993, 2003), pri
čemu veći dio hidromelioracijskih sustava za odvodnju u Hrvatskoj zahtjeva urgentnu
primjenu neophodnih mjera u pravcu njihove revitalizacije (Petošić i Šimunić,
2007).
2. ULOGA MELIORACIJSKE ODVODNJE
Temeljna uloga melioracijske odvodnje je u prvom redu odvođenje suvišnih
voda s određenog melioracijskog područja, odnosno reguliranje vodnog režima
hidromorfnih tala, sukladno zahtjevima suvremene poljoprivredne biljne proizvodnje.
Prioritetna tla za odvodnju na prostoru Hrvatske su močvarno glejna tla, ritske
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
209
crnice, pseudoglej-glejna tla i pseudoglejna tla, koja ukupno zauzimaju površinu od
782.824 ha (Husnjak, 2007). Međutim, odvođenjem suvišnih voda u adekvatnom
vremenskom razdoblju, melioracijska odvodnja putem svojih mehanizama (sustava)
utječe neposredno i na zaštitu određenog područja od poplava.
S aspekta hidrotehničke kao i agronomske struke u Hrvatskoj, u melioracijskoj odvodnji
razlikujemo sustave površinske i/ili podzemne odvodnje. Prikaz hidromelioracijskog
sustava površinske odvodnje, koji je najčešće korišten u rješavanju problema suvišnih
voda u dolini Save, prikazan je na slici 1.
Slika 1. Prikaz površinske odvodnje otvorenim kanalima u srednjoj Posavini
Temeljna značajka ovog sustava je da se suvišna voda s određenog melioracijskog
područja odvodi putem mreže otvorenih kanala. Kanali se prema svojoj funkciji
najčešće dijele na glavne odvodne kanale ili kanale prvog (I.) reda (slika 2.), sabirne
kanale ili kanale drugog (II.) reda, te detaljne kanale trećeg i četvrtog reda (slika 3.).
Nije pravilo, ali se generalno smatra, da kanali I. i II. reda čine sustav osnovne, a kanali
III. i IV. reda, detaljne površinske odvodnje.
210
Dragutin Petošić, Josip Marušić, Franjo Tomić, Ivan Mustać, Ivo Stričević
Slika 2. Prikaz melioracijskog vodotoka I. reda
Slika 3. Prikaz melioracijskog kanala IV. reda
Podzemna odvodnja u širokoj melioracijskoj praksi Hrvatske, generalno se
poistovjećuje sa sustavom cijevne drenaže (slike 4. i 5.). Gledano s agronomskog
aspekta, ukoliko se ovaj sustav kombinira s dodatnim agromelioracijskim mjerama
(dubinskim vertikalnim rahljenjem tla i/ili krtičnom drenažom), može se govoriti i o
kombiniranom sustavu detaljne odvodnje (Tomić, 1987).
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
Slika 4. Shematski prikaz tzv. „otvorenog“
drenažnog sustava, s izljevom sisala u
otvorene kanale III. reda
211
Slika 5. Prikaz otvorenog drenažnog sustava s
izljevom sisala u otvorene kanale IV. reda
3. ZNAČAJ MELIORACIJSKE ODVODNJE
3.1. Izgrađenost melioracijskih sustava odvodnje
Republika Hrvatska kao samostalna država i/ili u sklopu bivše države uložila je
značajna financijska sredstva u izgradnju hidromelioracijskih sustava odvodnje. Na
značaj melioracijske odvodnje u Hrvatskoj upućuje već i sama činjenica vezana za
stupanj izgrađenosti hidromelioracijskih sustava (tablica 1.).
Slivna područja
Sava (ha)
(%)
Drava i Dunav
(ha) (%)
Primorje i Istra
(ha) (%)
Dalmacija (ha)
(%)
Ukupno Hrvatska
(ha)
Stupanj izgrađenosti hidromelioracijskih sustava
Površinska odvodnja
Podzemna odvodnja
Potpuno
Dijelom
Potpuno
Dijelom
348.363
107.164
71.213
7.280
48,1
33,0
58,6
26,8
362.240
204.696
48.197
19.889
50,0
63,1
39,6
73,2
1.760
3.035
1.760
0
0,2
0,9
1,5
12.386
9.767
314
0
1,7
3,0
0,3
724.749
324.662
121.484
27.169
Tablica 1. Prikaz izgrađenosti hidromelioracijskih sustava odvodnje u Hrvatskoj
Dragutin Petošić, Josip Marušić, Franjo Tomić, Ivan Mustać, Ivo Stričević
212
Tako je prema navedenim pokazateljima (Marušić, 2003) razvidno da su
hidromelioracijski sustavi za površinsku odvodnju u potpunosti i dijelom u Republici
Hrvatskoj izgrađeni na ukupno 1.049.411 ha, a za podzemnu odvodnju na 148.653
ha.
3.2. Osnovni pokazatelji hidromelioracijskih objekata za odvodnju
Intenzitet odvodnje suvišnih voda s melioracijskog područja putem hidromelioracijskih
sustava uvjetovan je njihovim osnovnim pokazateljima odnosno elementima. U tablici
2. dan je prikaz osnovnih pokazatelja hidromelioracijskih objekata za površinsku i
podzemnu odvodnju na razini Hrvatske (Marušić, 2003).
Redni br.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
Vrsta hidromelioracijskog objekta
Duljina glavnih vodotoka
Duljina melioracijskih kanala III. I IV. reda
Betonski cijevni propusti (ø = 50 - 200 mm)
Betonski pločasti propusti otvora 200 - 1.000 cm
Betonske i kamene stepenice visine 80 - 120
cm
Poluautomatski cijevni čepovi (ø = 50 - 200 cm)
Ostali hidromelioracijski objekti
Broj crpnih stanica
Ukupna duljina PVC drenažnih cijevi
Iskazana jedinica
6.594 km
26.357 km
21.659 objekata
1.488 objekata
1.050 objekata
508 objekata
1.466 objekata
75 komada
57.687 km
Tablica 2. Prikaz osnovnih pokazatelja hidromelioracijskih objekata za odvodnju u Hrvatskoj
3.3. Retencijska sposobnost hidromelioracijske odvodnje
Hidromelioracijski sustavi površinske odvodnje posjeduju veliku sposobnost retencije
suvišnih površinskih-poplavnih voda unutar same kanalske mreže, što može značajno
ublažiti ili u potpunosti anulirati poplavu na određenom melioracijskom području
(tablica 3.).
Slivna područja
Sava
Drava i Dunav
Primorje i Istra
Dalmacija
Ukupno
Hrvatska
Duljina kanala
(km)
Prosječna
površina
kanala (m2)
Retencija
vode
(km3)
14.862
10.608
282
605
9,4
9,4
9,4
9,4
0,139
0,100
0,003
0,005
26.357
9,4
0,247
Tablica 3. Procjena moguće retencije vode (km3)
u melioracijskim kanalima III. i IV. reda u Hrvatskoj
Temeljem pokazatelja u tablici 3. vidimo da je ovisno od duljine i površine
melioracijskih kanala za odvodnju na razini Hrvatske, samo unutar mreže kanala III.
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
213
i IV. reda moguće retencirati (akumulirati) praktično 0,25 km3 ili 2,5 × 108 m3 suvišnih
površinskih-poplavnih voda.
3.4. Značajke otjecanja u sustavu hidromelioracijske odvodnje
Pored velikih retencijskih sposobnosti, hidromelioracijski sustavi mogu u kratkom
vremenskom razdoblju odvesti znatne količine suvišne-poplavne vode s određenog
melioracijskog područja. Procjenu ukupne količine vode (otjecanja) koju su
melioracijski sustavi u stanju odvesti izvan određenog područja u određenom
vremenskom intervalu, valja temeljiti na vrijednostima mogućeg viška vode i
mjerodavnim hidromodulima odvodnje. U tablici 4. data je procjena ukupne
vrijednosti viška vode (metoda po Thornthweitu) tijekom prosječne godine po slivnim
područjima za razdoblje 1955. - 2004. godine (Petošić, 2002).
Slivna područja
Sava
Drava i Dunav
Primorje i Istra
Dalmacija
I
66
61
94
90
II
56
52
86
72
Raspored viška vode u mm po mjesecima
III
IV
V
VI
VII VIII
IX
X
42
22
6
0
0
0
0
1
30
12
0
0
0
0
0
0
70
50
12
0
0
0
0
59
57
28
0
0
0
0
0
0
XI
28
7
100
67
God.
vrijed.
289
198
596
424
XII
68
36
125
110
Tablica 4. Ukupne vrijednosti viška vode po slivnim područjima višegodišnji prosjek 1955. - 2004. godine
Analizom prikazanih vrijednosti iz tablice 4., zapažamo da pojave sa znatnim
količinama viška vode na svim slivnim područjima valja očekivati tijekom mjeseci
siječnja, veljače, ožujka, travnja, studenog i prosinca. Najveća količina viška vode
tijekom godine može se očekivati na slivnom području Primorja i Istre (596 mm),
slijede slivna područja Dalmacije (424 mm), Save (289 mm) te Drave i Dunava (198
mm).
U tablici 5. data je procjena vrijednosti hidromodula odvodnje za otvorene kanale i
cijevnu drenažu prema Marušiću, 1998.
Hidromelioracijski sustavi odvodnje
Slivna
područja
Sava
Drava i Dunav
Primorje i
Istra
Dalmacija
Otvorenim kanalima
Cijevnom drenažom
Kombinacijom cijevne
drenaže i otvorenih kanala
q (l/s/ha)
q (l/s/ha)
q (l/s/ha)
Projektni
Mjerodavni
Projektni
Mjerodavni
Projektni
Mjerodavni
1,0 - 2,3
1,0 - 2,3
0,35
0,50
1,0 - 2,0
1,0 - 2,0
0,45
0,50
2,0 - 4,3
2,0 - 4,3
0,80
1,00
1,0 - 3,5
0,65
1,0 - 2,5
0,50
2,0 - 6,0
1,15
1,0 - 3,5
0,75
1,0 - 2,5
0,50
2,0 - 6,0
1,25
Tablica 5. Procjena vrijednosti hidromodula odvodnje po slivnim područjima Hrvatske
Dragutin Petošić, Josip Marušić, Franjo Tomić, Ivan Mustać, Ivo Stričević
214
Proračun ukupnih količina mogućeg odvođenja (otjecanja) suvišnih voda putem
hidromelioracijskih sustava po slivnim područjima, izvršen je na temelju mjerodavnih
vrijednosti hidromodula odvodnje (tablica 6.).
Slivna područja
Sava
Drava i Dunav
Primorje i Istra
Dalmacija
Ukupno
Hrvatska
Melioracijski sustavi odvodnje
Površinska
Podzemna
Ukupno
odvodnja
odvodnja
0,0100
0,00300
0,0130
0,0160
0,00200
0,0180
0,0001
0,00008
0,0002
0,0008
0,00001
0,0008
0,0270
0,00510
0,0320
Tablica 6. Procjena mogućeg otjecanja viška vode (km3/dan)
putem melioracijskih sustava odvodnje
Iz prikazanih vrijednosti u tablici 6., može se ustvrditi da postojeći hidromelioracijski
sustavi na razini Hrvatske mogu odvesti ukupnu količinu suvišnih poplavnih voda u
vrijednosti od 0,032 km3/dan, odnosno 0,32 × 108 m3/dan.
Temeljem proračuna zajedničkih vrijednosti retencijskih i odvodnih pokazatelja
hidromelioracijskih sustava odvodnje data je i procjena njihovog ukupnog utjecaja u
zaštiti od poplava u Hrvatskoj (tablica 7.).
Slivna područja
Retencija
(km3)
Sava
Drava i Dunav
Primorje i Istra
Dalmacija
Ukupno Hrvatska
0,1390
0,1000
0,0030
0,0050
0,2470
Melioracijski sustavi odvodnje
Anuliranje poplava visine
Otjecaj
Ukupno
1,0 m na području
(km3/dan)
(km3)
(ha)
0,0130
0,0180
0,0002
0,0008
0,0320
0,1520
0,1180
0,0030
0,0058
0,2790
152,0
118,0
3,0
5,8
279,0
Tablica 7. Utjecaj melioracijskih sustava odvodnje u zaštiti od poplava u Hrvatskoj
Temeljem prikazanih vrijednosti valja zaključiti da je ukupna količina retencije i
otjecaja hidromelioracijskih sustava odvodnje na razini Hrvatske oko 0,279 km3 ili
2,79 × 108 m3 vode. U zaštiti od poplava to je značajna komponenta, kojom je moguće
anulirati poplave prosječne visine vode od 1,0 m na ukupnoj površini od 279 ha.
4. SVRSISHODNOST MELIORACIJSKE ODVODNJE
Potrebnu učinkovitost izvedenih hidromelioracijskih sustava za odvodnju u funkciji
zaštite od poplava u Hrvatskoj moguće je ostvariti samo uz uvjet njihove dobre
svrsishodnosti (funkcionalnosti). Valja međutim, naglasiti da na tom planu izvedeni
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
215
hidromelioracijski sustavi odvodnje imaju ozbiljnih problema, do te mjere da je
njihovo trenutačno stanje u Hrvatskoj gotovo neodrživo.
Posljedice lošeg gospodarenja s hidromelioracijskim sustavima (održavanje,
upravljanje, monitoring) su primjetne na svim slivnim područjima. Većina sustava
je neučinkovita, a njihova svrsishodnost vrlo problematična (Petošić, 2003; Petošić i
Šimunić, 2007).
Slaba svrsishodnost sustava naročito je prisutna u segmentu površinske detaljne
odvodnje (kanali III. i IV. reda) te podzemne odvodnje (drenaže). U tablicama 8. i 9.
prikazani su pokazatelji potrebnog intenziteta odvodnje hidromelioracijskih sustava
na razini Hrvatske temeljenog na vrijednostima mjerodavnih hidromodula odvodnje
(tablica 5.).
Tako je na primjer iz tablice 8. vidljivo da je na slivnom području Save
hidromelioracijskom sustavu površinske odvodnje otvorenim kanalima tijekom
prosječne godine, potrebno ukupno 95,6 dana, a podzemnom sustavu drenaže 41,8
dana za odvodnju ukupnog viška vode, koji iznosi 2.890 m3 po jednom hektaru
melioracijskog područja.
Stvarni pokazatelji funkcionalnosti podzemnog sustava odvodnje - cijevne drenaže
na slivnom području Save koji su dobiveni na temelju višegodišnjih stacionarnih
istraživanja (Petošić, 1993, 2003), prikazani su u tablici 10.
Iz dobivenih višegodišnjih pokazatelja je razvidno da je svrsishodnost cijevne drenaže
na većini motrenih stacionara u dolini Save znatno manja od potrebne, što potvrđuju
srednje vrijednosti hidromodula odvodnje (qx), trajanje mokre faze tla (T.M.F.),
duljina trajanja rada sustava (R.S.) kao i vrijednosti koeficijenta otjecanja (Ko).
Na temelju višegodišnjih istraživanja i dobivenih pokazatelja valja naglasiti da uzroke
slabe svrsishodnosti, posebice klasičnog sustava cijevne drenaže na slivnom području
Save treba tražiti u: maloj učinkovitosti drenažnog jarka s formiranjem „svoda“, lošem
održavanju sustava u kombinaciji s otvorenim kanalima III. i IV. reda, neracionalnom
korištenju hidromelioriranog zemljišta i neprimjerenoj površinskoj sistematizaciji
proizvodne jedinice (slika 6.).
216
Dragutin Petošić, Josip Marušić, Franjo Tomić, Ivan Mustać, Ivo Stričević
Slika 6. a) mali učinak drenažnog jarka s formiranjem „svoda“; b) loše održavanje sustava;
c) neracionalno korištenje hidromelioriranog zemljišta; d) loša površinska sistematizacija
(ravnanje) tabli
14,1
16,8
13,9
16,7
940
900
778
3
21,8
610
R.S.
dan
660
V.V.
3
m /ha
I
665
720
860
520
560
V.V.
m3/ha
II
14,2
11,1
15,3
12,0
18,5
R.S.
dan
498
570
700
300
420
V.V.
m3/ha
III
10,5
8,8
12,5
6,9
13,9
R.S.
dan
280
280
500
120
220
45
0
120
0
60
1,0
0,0
2,1
0,0
2,0
150
0
590
0
10
V.V.
m3/ha
X
2,7
0,0
10,5
0,0
0,3
R.S.
dan
505
670
1000
70
280
V.V.
m3/ha
XI
9,8
10,4
17,8
1,6
9,3
R.S.
dan
848
1100
1250
360
680
V.V.
m3/ha
XII
17,5
16,9
22,3
8,4
22,5
R.S.
dan
3768
4240
5960
1980
2890
V.V.
m3/ha
78,3
65,4
106,2
45,8
95,6
R.S.
dan
Godišnje
vrijednosti
7,0
9,6
8,3
8,6
610
940
900
778
3
9,5
R.S.
dan
660
V.V.
3
m /ha
I
665
720
860
520
560
V.V.
3
m /ha
II
7,4
6,7
8,7
6,0
8,1
R.S.
dan
498
570
700
300
420
V.V.
3
m /ha
III
5,5
5,3
7,0
3,5
6,2
R.S.
dan
280
280
500
120
220
45
0
120
0
60
0,5
0,0
1,2
0,0
0,9
150
0
590
0
10
V.V.
3
m /ha
X
1,5
0,0
5,9
0,0
0,2
R.S.
dan
505
670
1000
70
280
V.V.
3
m /ha
XI
5,3
6,2
10,0
0,8
4,0
R.S.
dan
848
1100
1250
360
680
V.V.
3
m /ha
XII
9,2
10,2
12,6
4,2
9,8
R.S.
dan
3768
4240
5960
1980
2890
V.V.
3
m /ha
40,0
39,3
59,9
22,9
41,8
R.S.
dan
Godišnje
vrijednosti
Tablica 9. Procjena potrebnog intenziteta odvodnje hidromelioracijskog sustava podzemne odvodnje - cijevne drenaže u prosječnoj godini
(razdoblje 1955. - 2004.)
3,0
2,6
5,0
1,4
3,2
M J E S E C I
IV
V
V.V.
R.S.
V.V.
R.S.
3
3
m /ha dan m /ha dan
Tumač: V.V. = višak vode (m3/ha); R.S. = rad sustava (dani)
Sava
Drava i
Dunav
Primorje i
Istra
Dalmacija
Srednjak za
Hrvatsku
Slivna
područja
Tablica 8. Procjena potrebnog intenziteta odvodnje hidromelioracijskog sustava otvorenih kanala u prosječnoj godini (razdoblje 1955. - 2004.)
5,8
4,3
8,9
2,8
7,3
M J E S E C I
IV
V
V.V.
R.S.
V.V.
R.S.
m3/ha dan m3/ha dan
Tumač: V.V. = višak vode (m3/ha); R.S. = rad sustava (dani)
Sava
Drava i
Dunav
Primorje i
Istra
Dalmacija
Srednjak za
Hrvatsku
Slivna
područja
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
217
Hidromel. pseudoglej
Hidromel. pseudoglej-glej
Hidromel. pseudoglej
Hidromel. pseudoglej-glej
Hidromel. amfiglej
Hidromel. pseudoglej
Hidromel. amfiglej
Hidromel. pseudoglej-glej
Hidromel. hipoglej
Ravnice
Potok
Ravnice
Potok
Stružec
Ravnice
Lug
Potok
Stružec
832
832
861
861
664
694
694
977
704
Σ OB
(mm)
0,28
0,23
0,365
/
0,33
0,135
/
0,23
0,22
Ko
80
90
110
80
120
20
70
130
70
T.M.F.
(dan)
252
252
310
310
163
136
136
306
120
V.V.
(mm)
90
59
219
26
77
97
15
111
159
R.S.
(dan)
231
194
314
25
226
94
20
240
155
Σ god.
(mm)
79
77
77
101
138
69
15
78
129
% od
V.V.
2,77
5,51
1,59
0,40
2,43
1,23
0,33
Drenažno
istjecanje q
max
2,43
1,23
0,23
0,28
0,16
0,14
0,32
0,06
0,13
0,20
0,09
Drenažno
istjecanje q x
1991.
(I. - IX.)
1990.
1989.
Godina
Tablica 10. Pokazatelji funkcionalnosti cijevne drenaže na slivnom području Save
Tumač: OB - Σ god. oborina, / nije mjereno; Ko - godišnji koeficijent otjecanja; T.M.F. - trajanje mokre faze u solumu 0-30 cm dubine; V.V.
- višak vode; R.S. - rad sustava
Tlo
Stacionar
218
Dragutin Petošić, Josip Marušić, Franjo Tomić, Ivan Mustać, Ivo Stričević
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
219
5. POTREBA ZA REVITALIZACIJOM SUSTAVA
MELIORACIJSKE ODVODNJE
U cilju zaštite od poplava i unapređenja ruralnog prostora Hrvatske, neophodna
je revitalizacija hidromelioracijskih sustava odvodnje. Revitalizacijskim mjerama
utjecalo bi se na bolju svrsishodnost (funkcionalnost) i učinkovitost postojećih sustava
u zaštiti od poplava, odnosno poboljšanju proizvodnih uvjeta u biljnoj poljoprivrednoj
proizvodnji.
Program cjelovitih radova na revitalizaciji sustava melioracijske odvodnje treba
uskladiti s Nacionalnim projektom navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim
zemljištem i vodama u Republici Hrvatskoj (NAPNAV-om) i Programom čišćenja
i obnove detaljnih melioracijskih građevina za odvodnju i navodnjavanje, koje na
području Republike Hrvatske provode Hrvatske vode.
Valja dakle, naglasiti da se putem Hrvatskih voda provodi Program čišćenja i obnove
detaljnih melioracijskih građevina za odvodnju i navodnjavanje (kanali III. i IV.
reda) na području Republike Hrvatske. Tako je od ukupno 23.036,7 km detaljnih
melioracijskih kanala za odvodnju (kanali III. i IV. reda) zaključno s 2011. godinom
obnovljeno 11.956,7 km ili 51,9 %.
Držimo da Program čišćenja i obnove navedenih građevina treba nastaviti dalje, ali
uz stručni nadzor odnosno kontrolu. Na taj način bi se izbjegle negativne pojave koje
su registrirane u prethodnim radovima kao što su oštećenje i devastacija podzemnog
sustava cijevne drenaže (slika 7.).
220
Dragutin Petošić, Josip Marušić, Franjo Tomić, Ivan Mustać, Ivo Stričević
Slika 7. Prikaz oštećenja i devastacije sustava cijevne drenaže u obnovi melioracijskih kanla
za odvodnju III. i IV. reda (Božjakovina, listopad 2010.)
ZAKLJUČAK
Prioritetne uloge melioracijske odvodnje su reguliranje vodnog režima hidromorfnih
tala, sukladno zahtjevima suvremene poljoprivredne biljne proizvodnje, kao i zaštita
određenog područja od poplava.
Značaj melioracijske odvodnje valja temeljiti na stupnju izgrađenosti adekvatnih
površinskih i podzemnih sustava, čija vrijednost ukupne retencije i otjecanja na razini
Hrvatske iznosi oko 0,279 km3 ili 2,79×108 m3 vode.
Veliki dio izvedenih sustava površinske i podzemne melioracijske odvodnje na svim
područjima Hrvatske nema odgovarajuću svrsishodnost (funkcionalnost) i urgentno
zahtjevaju primjenu adekvatnih mjera revitalizacije.
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
221
LITERATURA
[1] Biondić, D., Milović, B., Barbalić, D. (2003): Sustavni pristup zaštiti od poplava u
Hrvatskoj, Hrvatske vode, časopis za vodno gospodarstvo, br. 45., str. 445-458.
[2] Husnjak, S. (2007): Poljoprivredna tla Hrvatske i potreba za melioracijskim
mjerama, Zbornik radova HAZU, Melioracijske mjere u svrhu unapređenja
ruralnog prostora, str. 21-37, Zagreb.
[3] Marušić, J. (1998): Utjecaj oborina na projektne elemente hidromelioracijskih
sustava za odvodnju, Zbornik sa znanstvenog skupa HAZU, Prilagodba
poljoprivrede i šumarstva klimi i njenim promjenama, str. 93-100, Zagreb.
[4] Marušić, J. (2003): Izgradnja i održavanje hidromelioracijskih sustava za odvodnju
u Hrvatskoj, Hrvatske vode, časopis za vodno gospodarstvo, br. 45, str. 433-444.
[5] Marušić, J. (2007): Izgradnja, obnova i održavanje hidrotehničkih građevina za
zaštitu od površinskih voda u Hrvatskoj, Zbornik radova HAZU, melioracijske
mjere u svrhu unapređenja ruralnog prostora, str. 77-97.
[6] Petošić, D. (1993): Funkcionalnost sustava detaljne odvodnje u Posavini,
Disertacija, AFZ.
[7] Petošić, D. (2002): Odvodnja „Studija“, procjena stanja, uzroka i veličine pritiska
poljoprivrede na vodne resurse i more na području Republike Hrvatske, str. 120137, AFZ.
[8] Petošić, D. (2003): Funkcionalnost sustava detaljne odvodnje, Hrvatske vode,
časopis za vodno gospodarstvo, br. 45, str. 515-523.
[9] Petošić, D., Šimunić, I. (2007): Revitalizacija postojećih i koncepcija rješavanja
novih sustava detaljne odvodnje, Zbornik radova HAZU, Melioracijske mjere u
svrhu unapređenja ruralnog prostora, str. 99-112, Zagreb.
[10] Tomić, F. (1987): Sistemi detaljne odvodnje za reguliranje suvišnih voda u tlu,
Priručnik za hidrotehničke melioracije, I. kolo, knjiga 4, Detaljna mreža, str. 169238, Zagreb.
[11] Tomić, F., Romić, D., Mađar, S. (2007): Stanje i perspektive melioracijskih mjera
u Hrvatskoj, Zbornik radova HAZU, Melioracijske mjere u svrhu unapređenja
ruralnog prostora, str. 7-20, Zagreb.
222
Zaštita od poplava u Hrvatskoj
223
KAZ A L O AU TOR A
A
1
R 14. Arbanas Željko
171
R 3.
R 3.
R 9.
R 11.
R 2.
R 3.
R 9.
Barbalić Darko
Barbalić Sanja
Barbalić Marina
Barbarić Živko
Biondić Danko
Biondić Danko
Budišić Dražen
23
23
95
125
9
23
95
D
9
R 14. Dragičević Nevena
95
Đ
10
R 2.
Đuroković Zoran
9
R 13. Gilja Gordon
R 11. Glavaš Berislav
R 3. Grizelj Šimić Vesna
157
125
23
H
14
15
R 3. Holjević Danko
R 15. Hubalek Lidija
23
189
I
16
95
157
22
R 6.
Lovrić Zdenko
59
R 11. Ljubenkov Igor
125
LJ
23
M
24
25
26
27
28
29
30
31
R 8.
R 7.
R 16.
R 1.
R 14.
R 5.
R 6.
R 16.
Mahmutović Zdenko
81
Marković Davorin
75
Marušić Josip
207
Mesarić Ana
1
Mihalić Arbanas Snježana 171
Mikec Krunoslav
45
Milić Igor
59
Mustać Ivan
207
O
G
11
12
13
R 9. Kratofil Lidija
R 13. Kuspilić Neven
L
B
2
3
4
5
6
7
8
20
21
R 4.
Iličić Ivan
37
32
R 14. Ožanić Nevenka
171
R 5.
R 10.
R 8.
R 16.
R 12.
R 10.
R 8.
R 13.
45
113
81
207
137
113
81
157
P
33
34
35
36
37
38
39
40
Pandžić Krešo
Pavletić Ljiljana
Pavlin Željko
Petošić Dragutin
Petričec Mladen
Petrović Goran
Pletikapić Zlatko
Potočki Kristina
K
17
18
19
R 15. Klasanović Ljiljana
R 1. Kurečić Dražen
R 1. Kos Elizabeta
189
1
1
R
41
R 14. Ružić Igor
171
224
S
42
43
44
45
R 9.
R 2.
R 16.
R 14.
Senić Arijana
Sitar Silvija
Stričević Ivo
Sušanj Ivana
95
9
207
171
48
49
50
R 7.
R 9.
R 5.
Trenc Neven
Tusić Vesna
Tutiš Vlasta
75
95
45
V
51
R 12. Vidaković Šutić Renata
137
R 14. Žic Elvis
171
T
46
47
R 5. Terek Borivoj
R 16. Tomić Franjo
45
207
Ž
52
www.hdon.hr
ISBN 978-953-7672-06-5

Prilog - Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo

Newsletter "Living Danube" broj 04

Sažetak smjernica za provedbu Direktive o procjeni i upravljanju

SUVREMENI SIGURNOSNI IZAZOVI

6. hrvatska konferencija o vodama - prva obavijest

Преузми документ - International Sava River Basin Commission

SOP za djelovanje operativnih snaga zaštite i spašavanja u

procjenom rizika od poplava i štetnim posljedicama poplava

Postojeće i planirane građevinske mjere za obranu od poplava