FILOZOFIJA ISTORIJE
RUDOLF OJKEN
UDK 113/119:94
Filozofija istorije∗
Uvod
Filozofija istorije, shva}ena kao zaseban zadatak pored istorijske1 nauke s wenom metodikom, spada u filozofske discipline kojima se u najve}oj mjeri osporava pravo na postojawe: ono
{to jednima va`i za neophodan dio u organizmu nauka, drugima izgleda kao nemogu}, od po~etka proma{en poduhvat. Ovakve borbe
se svode na boj rije~ima, budu}i da se spornom pojmu podme}e jedno
posebno shvatawe, od ~ije sudbine onda i on zavisi. Tako nerijetko cjelokupna filozofija istorije ispada proma{ena zato {to se
Hegelova nije uspjela dokazati. No, tamo gdje se duhovi ozbiqno
suo~e, ovaj boj rije~ima }e samo razotkriti dubqe i zamr{enije
∗
Na samom po~etku, pojavila se nedoumica glede prevo|ewa termina Geschichte: iako su na na{im prostorima nekad navodno postojale jasne smjernice za
upotrebu ina~ica istorija i povijest, nakon razdvajawa jezika, stawe je daleko
od jasnog. Postojale su tri mogu}nosti:
a) poku{ati koristiti oba termina, shodno kontekstu u kojem Ojken pomiwe Geschichte: povijest bi ozna~avala ontolo{ki proces vremena, dok bi
istorija bila wegov kulturalni aspekt, bavqewe povije{}u, odn. povijest kako
je qudi do`ivqavaju. Po{to se radi o prethajdegerovskom tekstu, mo`e se zanemariti egzistencijalno tuma~ewe te razlike. Nedostatak ovog pristupa je {to
bi svaki put bilo potrebno naga|ati {ta je Ojken htio izraziti, interpretiraju}i ga tako, {to izlazi iz nadle`nosti prevodioca;
b) dosqedno prevoditi Geschichte kao povijest, osim gdje se spomiwe pridjev historisch;
v) kona~no, a tako sam u ovom prevodu i postupio, sve prevesti s istorija,
oslawaju}i se na filozofski instinkt ~itaoca da razazna nijanse, {to je i Ojken ~inio.
1
Neophodnost zadatka.
269
RUDOLF OJKEN
probleme; a ko bi jo{ poricao da filozofija istorije zaista ima
takvih problema?
Mi qudi se nalazimo usred toka istorijskog zbivawa, kojem
ne znamo ni po~etak ni kraj. A opet bi kao filozofi trebalo da
budemo u stawu da sagledamo cjelinu i donesemo sud o wenom smislu! Pretpostavimo pak da se i prihvatimo nemogu}eg, zar ne bi
sam ovaj poku{aj svojim sa`imawem i tuma~ewem djelovao nasuprot glavnom zadatku istorijske nauke, ~istom sagledavawu ~iweni~nog stawa? Zar filozofija i istorija, filozofsko i istorijsko posmatrawe stvari nisu po samoj svojoj naravi nepomirqivi
protivnici? Filozof ide za pojmovima i idejama, on `eli da objasni i prida zna~aj, a istori~ar ho}e ~iwenice i posmatrawa, ni
do ~ega mu nije no da zna kako je zapravo bilo; ondje pristup sub
specie aeternitatis, a ovdje sub specie temporis; ondje apsolutni, ovdje
relativni modus operandi. Tako, pozabaviti se jednim zna~i odustati od drugog, te su s razlogom poznati istori~ari izri~ito odbacivali filozofiju istorije.
Ali koliko god toga govorilo u prilog takvom odbacivawu,
ipak ga nije tako lako sprovesti. Prije svega, tome se protivi filozofija; bitan, neizostavan dio bi otpao od cjelovite slike
stvarnosti kojoj ona te`i, kad bi iz we htjela iskqu~iti carstvo
istorije, tu pozornicu zajedni~kih djela, iskustava i sudbina ~ovje~anstva. Doba prosvjetiteqstva nam bjelodano pokazuje koliko
takvo iskqu~ivawe osiroma{uje misaoni svijet. Upravo stoga
nam ono, pored sve energije wegove misli i pohvalnosti wegovih
te`wi, djeluje hladno i bezdu{no, jer se wegova stvarnost ograni~avala na vawsku prirodu i pojedina~ne du{e, a nije s istorijom u
sebe preuzela uvezan duhovni `ivot. Jedno od najve}ih postignu}a
epohe koja je uslijedila vidimo ba{ u tome {to se u woj zbilo filozofsko prisvajawe i prosvjetqewe istorije. @elimo li se odatle vratiti u prosvjetiteqstvo?
Istorijska nauka svoju nenaklonost prema filozofiji istorije prvenstveno zasniva na tome da ova predstavqa smetwu wenom vlastitom radu. Ali, zar ne}e ovaj rad, kad se upusti u {irinu i cjelinu, i sam razviti neku vrstu filozofije, zar ne}e tada u
270
FILOZOFIJA ISTORIJE
sopstvenoj razradi do}i do nekog temeqnog ubje|ewa o istoriji,
koje je filozofske naravi ~ak i ako odbija nositi ime filozofije, i ~ak i ako je proiza{lo prije iz op{teg utiska jedne neizmjerne ~iweni~nosti nego iz svjesne refleksije? Koliko god bilo izvjesno da na podru~ju istorije glavnu ulogu igraju qudske misli i
qudska djela, uvijek usmjereni na sveop{te ciqeve, isto je tako
izvjesno da kod we put ka pokreta~kim silama i sveobuhvatnim odnosima mora i}i preko ideja i uvjerewa; samo wihovom pomo}u pogled spoqa pretvara se u sagledavawe iznutra, a tu| svijet u sopstveni do`ivqaj. Takve ideje i takva uvjerewa istori~aru su samorazumqivi dok god je u potpunom skladu sa svojim vremenskim
okru`ewem i dok god bez napora mo`e crpiti iz wegovih duhovnih dobara. No, nek se odvoji od vremena i oku{a s vlastitim vrijednostima, ili nek ga vrijeme suo~i s o{trim suprotnostima i
zatra`i od wega da donese vlastite odluke u principijelnim pitawima, kako }e onda bez filozofije? Takav polo`aj }e brzo pokazati da bez neke vrste imanentne filozofije nema ni istorijske nauke u velikom stilu, te da je Flint (Flint) u pravu kad ka`e:
The philosophy of history is not a something separate from the facts of history, but a something contained in them. The more a man gets into the meaning of them, the more he gets into it, and it into him; for it is simply the meaning, the rational interpretation, the knowledge of the true nature and essential relations of the facts.∗
Jo{ ja~e nego interes nauke, na obrazovawe principijelnog
uvjerewa o istoriji nagoni neuta`iva potreba cjelokupnog duhovnog i kulturnog `ivota; radi vlastitog razja{wewa i osna`ewa
ovaj `ivot nu`no zahtijeva orijentaciju u pogledu svog temeqnog
odnosa prema istoriji, to jest odnosa sada{wosti i pro{losti.
Jer, na prvi pogled, ovdje vlada o{tro protivrje~je. Kao kulturni
qudi, mi smo djeca pro{losti i hranimo se wenim nasqedstvom,
obrazujemo se tako {to ovo nasqedstvo prisvajamo; u obi~ajima i
∗
Filozofija istorije nije odvojena od istorijskih ~iwenica, ona je sadr`ana u wima. [to se vi{e ~ovjek u wih zadubquje, to vi{e ulazi u filozofiju, a i ona u wega; jer radi se naprosto o smislu, racionalnoj interpretaciji,
poznavawu prave prirode ~iwenica i bitnih odnosa me|u wima. (prev.)
271
RUDOLF OJKEN
pravu, u umjetnosti, nauci i religiji ova pro{lost zadire duboko
u na{e `ivote i obmotava nas gustom mre`om vidqivih i nevidqivih dejstava. No, istovremeno se ne mo`emo jednostavno prepustiti ovom ~iweni~nom stawu, {tavi{e, priticawu pro{losti
suprotstavqa se sada{wost zahtijevaju}i da `ivimo samosvojan i
izvoran `ivot, te da stoga moramo odlu~no otresti sa sebe sve
{to je tu|e; s ovog stanovi{ta, istorija je te`ak teret, pod kojim
se samo slabi povijaju. Tako se ovdje sukobqavaju veliki talasi,
uzdi`u}i se i sunovra}uju}i povla~e za sobom cjelokupno kretawe; no sve u svemu, izgleda da su obje ove struje potrebne kulturnom `ivotu, da zdravqu jednog vremena podjednako neizbje`no doprinosi nastavqawe pro{losti kao i borba protiv we. Kako bi
bilo mogu}e prevazila`ewe ovog protivrje~ja bez preobra`avawa prvog vi|ewa stvari, a ovo opet bez cjelokupne filozofije istorije? Vidimo, dakle, da ona nije samo za stru~wake, woj te`i svako ko `eli napredovati od preovla|uju}e ovisnosti ka samostalnosti, i vlastitim uvjerewima doprinijeti izgradwi svog vremena.
Ipak, i ovako, cijela stvar ostaje tamna i sumwiva; kako u~initi mogu}im ono {to je spoznato kao nu`no, zasad nije jasno. U
svakom slu~aju, dokona zamisao ne zna~i odmah i te`wu ka filozofiji istorije. Sve kad bi pojedina~nom istra`iva~u vlastita
refleksija predstavila prete`no te{ko}e predmeta i time mu
preporu~ila uzdr`anost, stawe vremena bi mu opet moralo dati
dovoqno podsticaja na djelawe. Jer sada{wica je u najve}oj mjeri
pod uticajem borbe oko istorije i na{eg odnosa prema woj; partije imaju svoja sopstvena vi|ewa istorije, to izra`enija {to vi{e
po svojim sloganima te`e ka cjelovitom ~ovjeku i zahtijevaju cijelog ~ovjeka. Pomislimo samo na “materijalisti~ku”, ili boqe
“ekonomsku” filozofiju istorije socijaldemokrata. I u tako napetom stawu, nauka bi trebalo da se povu~e pred problemom i ovo
va`no pitawe prepusti slu~ajnosti partijskih }udi i strasti?
272
FILOZOFIJA ISTORIJE
1. Istorija filozofije istorije
Premda se u prvom redu bavimo sada{wim stawem istorijske filozofije, weno razumijevawe zahtijeva da bacimo pogled i
na ranija razdobqa u kojima ono korijeni ili kojima protivrje~i.
Kako je XVIII vijek uzdigao glavnu istorijsko-filozofsku
tezu novog doba2 do pune svijesti, tako iz wega poti~e i izraz “filozofija istorije” (philosophie de l'histoire). Prvi put ga sre}emo
kod Voltera (Voltaire), no on kod wega ozna~ava tek labavo povezane refleksije o istoriji; smisao tog pojma }e dobiti vi{e tehni~ki karakter kod [vajcarca Vegelina (Wegelin), koji je u spisima
Berlinske akademije izme|u 1770. i 1776. objavio vi{e rasprava
sur la philosophie de l'histoire; no, u na{em jeziku on se odoma}io prvenstveno preko Herderovih (Herder) Ideja uz filozofiju istorije (1784–91).
Kao {to je to ~esto slu~aj, i ovdje je kovawe jednog tehni~kog izraza odgovaralo ja~awu wegovog predmeta, koji je u XVIII vijeku do{ao u novi stadijum. Tek tada je posmatrawe istorije postiglo {irinu, univerzalnost i slobodu, bez kojih ne mo`e biti samostalne filozofije istorije, tek tada je istorija postala glavni
~ovjekov `ivotni krug (Lebenskreis). To je pak zahtijevalo mnogo
priprema i osloba|awa, jer novi vijek je trebalo u potpunosti da
razvije svoj autenti~ni karakter: tek on je omogu}io samostalnu
filozofiju istorije. Naime, u starini, bar na visini3 filozofske misli, ~ovje~anstvo sa svojim djelima i de{avawima izgleda
kao sastavni dio velikog svjetskog i prirodnog procesa, koji se
odvija nepromjenqivim ritmom od vje~nosti ka vje~nosti, uvijek
iznova grade}i i razaraju}i, proiznose}i iz sebe i u sebe vra}aju}i uobli~ewa svijeta. Takvo vje~no vra}awe qudi i stvari, bez vi{ka kretawa, `ivot postavqa prvenstveno u sada{wici, dok je po
filozofskom shvatawu platonizma ~itav na{ krug bivawa puka
paslika jednog vje~nog poretka, koji mu jedini daje oslonac i privodi ga umu.
2
3
Naziv.
Stariji na~ini mi{qewa.
273
RUDOLF OJKEN
Hri{}anstvu je istorija bila neusporedivo vi{e; ni{ta ga
ne razlikuje od svakog platonizma koliko izgradwa istorijskog
poretka nasuprot bezvremenom posmatrawu stvari. Hri{}anstvo
je istoriju smatralo ne~im u pravom smislu jedinstvenim i neponovqivim, ulazak bo`anskog u qudski krug i u ina~e tako neuhvatqivo vrijeme, neizmjerno je uzdigao zna~aj vremenitog `ivqewa;
~ovjeku je u wemu dodijeqen velik zadatak i pozvan je da donese
sudbonosnu odluku, ~ime je beskrajni ritam prirodnog toka ustupio mjesto eti~koj drami, koja povezuje sva pojedina~na vremena.
Svemu nadre|ena religija je i politi~ku istoriju stavila u religijski kontekst, kakav pokazuje poznata predstava, posu|ena iz
Kwige Danilove, o ~etiri monarhije, koja se, nakon {to ju je proslavio Hijeronim, protezala kroz ~itav sredwi pa sve do novog
vijeka. Ovo doba je dakle obilovalo klicama filozofije istorije; ali sputana i umorna misao starog doba nije ih uspjela razviti.
Tome se suprotstavqalo prete`no transcendentno `ivotno nastrojewe, koje istoriji nije priznavalo ni vlastitih pokreta~kih
snaga ni vlastitih ciqeva, te ju je srozalo do pukog pred-stupwa
jednog vje~nog poretka; nije u tome malen udio imao ni stabilizam, koji je sva odlu~uju}a svjetsko-istorijska djela pripisivao
pro{losti, i time `ivot usmjeravao ka pro{losti i vezivao za
wu, a kojem su se istovremeno razlike me|u razdobqima stapale u
jedno. Nezadr`ivo pomjerawe qudskih odnosa ostalo je nezapa`eno, a problemi nastajawa i promjene nisu priznavani. Evo jedne
druge vrste neistori~nosti, postignute krutim fiksirawem jednog jedinog vrhunca, satirawem vremena usa|enom mu vje~no{}u.
Takvom utvr|ivawu novi vijek protivrje~i ve} samom ~iwenicom svog4 nastanka; da bi mogao `eqeti novo, koje bi bilo novo
i u cjelovitosti, morao je vjerovati u kretawe i u pravo na kretawe. On prvi put pokazuje ve}u samostalnost u renesansi i reformaciji, i to o{trim raskidom s tradicijom i slobodnijim opho|ewem s ranijim epohama, da bi uskoro razvio i samosvojnost naspram svega ranijeg, {to se zao{trilo u jasno razgrani~ewe. Naime, u Francuskoj XVII vijeka “moderno” se po~iwe s osje}awem
4
274
Karakteristike novog vijeka.
FILOZOFIJA ISTORIJE
nadmo}i suprotstavqati antici (Pero/Perrault), dok se istovremeno sredwi vijek stavqa u zabran kao media aetas ili medium aevum;
tako je i Kristof Celarijus (Christoph Cellarius, 1634–1707), po wema~kom obi~aju preokre}u}i nutarwe promjene vremena u u~enost,
mogao istoriju razdijeliti u historia antica, historia medii aevi, i historia nova; a ova podjela je, uprkos mnogim protivrje~nostima, uskoro postala op{teprihva}ena. Time je stvoren slobodan prostor za
refleksije o razlikama me|u epohama i o rezultatu istorijskog
kretawa; no jo{ va`nije od ovih refleksija su stvarne promjene,
pa i revolucije `ivota, koje pove}avaju zna~aj istorije te kona~no iznose i filozofiju istorije.
U ove promjene spada prvenstveno to da zamisao postajawa i
mijene oduzima primat zamisli postojawa i istrajavawa koja je
ispuwavala anti~ka i sredwevjekovna ubje|ewa. Ako je za wih svo
na{e de{avawe bilo pod vla{}u jednog nepromjenqivog poretka
i sva umnost na{eg postojawa vezana za odnos s ovim, a svo nastajawe pripadalo ni`em stupwu, modernom pak ~ovjeku, ispuwenom
vlastitom snagom i vlastitim sposobnostima svijet, kako oko wega tako i u wemu, sve vi{e djeluje u stalnom toku, i sve vi{e onoga
{to se ~inilo nepromjenqivim, od velike svjetske zgrade pa do najtananijih tvorevina du{evnog `ivota, biva uvu~eno u kretwu i promjenu; s ovog stanovi{ta ono, ~ini se, postaje pristupa~nije kako
~ovjekovom razumijevawu tako i wegovom djelawu. Ve} i to uve}ava zna~aj istorije, a s wime i zna~aj istorijskog posmatrawa.
Puna pobjeda ovog pokreta me|utim ne podrazumijeva samo
priznavawe promjene kao prolazne ~iwenice, nego i potpuno premje{tawe wenih pokreta~kih sila i ciqeva kojima se vodi u na{u
stvarnost; to se pak posti`e smjenom transcendentnog imanentnim na~inom mi{qewa, zamjenom religije jednom svjetskom kulturom. Jer premje{tawe snaga i interesa u ovostrano nu`no mijewa
i sadr`aj `ivota. Vi{e se ne mo`e glavnim zadatkom `ivota smatrati zauzimawe stava prema nekom poretku van wega samog, ispuwavawe nekog propisanog zakona; `ivot sad treba te`iti tome da
se u potpunosti razvije, da sve mogu}nosti koje su u wemu drijemale razbudi do punog ostvarewa, da prisvajaju}i nove snage sebe uz-
275
RUDOLF OJKEN
nosi u beskraj. Tako }e u samom sebi postati ja~i i jasniji, a mo}niji i djelotvorniji prema svojem okru`ewu. Qudi se sad hrabro
prihvataju zadatka da stvarno u~ine umnim a umno stvarnim, da izgrade carstvo uma u vlastitom qudskom krugu. Tako istorija postaje glavna radionica `ivota i djelawa, jer ne mora vi{e ~ekati
da joj se um obrati spoqa, ve} ga je u stawu proizvesti u sebi samoj, ~ime postaje i glavna `ivotna pozornica ~ovje~anstva.
Svakako, takav zaokret ka imanentnom `ivotnom usmjerewu
nije se desio odjednom, nego u tri osnovna stupwa, prema kojima su
uobli~ene i razli~ite vrste kulture i razli~iti pogledi na
istoriju. Panteizam na vrhuncu renesanse u svijetu jo{ vidi odsjaj
jednog nad-svijeta, te stoga istoriju jo{ ne razrje{ava svake veze
s nadistorijskim poretkom. Panteizam specifi~no modernog idealizma povezuje svijet i Boga u jednu jedinstvenu stvarnost, da bi
istorija kona~no postala samoostvarewem sve-uma. Na kraju, zaokret ka pozitivizmu i agnosticizmu protjeruje unutra{wi `ivot
iz stvarnosti i iz istorije, koju }e predstaviti kao puko tkawe
vawskih odnosa i veza, koje se nastavqa samo snagom slijepe ~iweni~nosti. Moderna filozofija istorije dosti`e svoj vrhunac na
drugom stupwu, u kojem je osnovni stav novog vijeka najjasnije izra`en i najzna~ajnije utjelovqen. Ovim fazama odgovara i uobli~ewe ideje razvoja: ono isprva ima religijski, potom umjetni~ko-spekulativni, i na kraju empirijsko-nau~ni karakter. Sve faze
ovog kretawa pak povezuje te`wa za unapre|ewem ovostranog `ivota i pretvarawem svjetovnog rada u glavno gradili{te uma.
Ali ovakvo unapre|ewe vlastitog `ivota i samostalne djelatnosti5 ~ovjeka nije neposredno dovela do pobjede istorijskog
pogleda, prije }e biti da je `ivot tek nijekawem istorije do{ao
do samostalnosti i nadmo}i, koje su mu trebale da bi se mogao osvrnuti na istoriju i izgraditi pozitivan odnos prema woj. Krajwe nezadovoqno prevladanim na~inom `ivota, prosvjetiteqstvo
mu suprotstavqa bezvremeni Um, ~ak i ako }e time istorijsko utemeqewe kulture zamijeniti racionalnim; tek takvo izgleda mo`e
qudski `ivot uzdi}i do pune jasno}e i samostalnosti. U prvim
5
276
Prosvjetiteqstvo.
FILOZOFIJA ISTORIJE
decenijama XVII vijeka po~eo je onaj silovit proces uma protiv
istorije, koji je nedavno Diltaj (Dilthey) oslikao upe~atqivim rije~ima. Zahtjev za ~isto racionalnim uobli~ewem kulture uskoro
}e osvojiti i pojedina~ne oblasti, nasta}e “prirodno” pravo, “prirodni” moral, “prirodna” religija, “prirodni” odgoj, “prirodni”
privredni sistem, sve u odlu~noj suprotnosti prema prevladanim
oblicima i s jakim prezirom prema istorijskoj predaji.
Ovakva gruba suprotnost nije se mogla odr`ati, samo u~vr{}ewe racionalnog na~ina mi{qewa moralo je dovesti do ponovnog pribli`avawa istoriji; um se nije mogao osje}ati gospodarem
stvarnosti a da sebi ne podlo`i i carstvo istorije i na wemu doka`e svoju mo}. Isprva se dodu{e ovi dodiri ograni~avaju na pojedine strane i ta~ke; izvla~e se pojedinosti i koriste kao podr{ka, primjer i sl., uop{teni stavovi se apstrahuju za korist ~ovje~anstva i za odr`avawe wegove pobo`nosti, te se istorija pojavquje kao moralna u~iteqica, kao poticaj na dobro, kao upozorewe pred zlom. To je pou~ni, prakti~no-razumski odnos prema
istoriji.
Ali takvo tretirawe, koje stvarima name}e strano mjerilo
i ne obja{wava ih wima samima, nije moglo zadugo zadovoqiti naprednu i samosvjesnu kulturu, koja je nu`no morala razviti i te`wu ka unutra{woj povezanosti i cjelovitim pogledom na istoriju, istovremeno izmiruju}i pro{lost i sada{wost. A time je
stvoren preduslov za istinsku filozofiju istorije. Ona se, jasno
ocrtana, prvi6 put pojavquje kod Lajbnica (Leibniz). Za wega je cijela istorija postupno uzdizawe uma, nezaustavqiv napredak iz
zamr{enog po~etnog stawa ka sve ve}oj jasno}i. Tu nema praznina
i skokova, ~ak i prividna mirovawa i nazadovawa samo su pribirawa za nova, ve}a dostignu}a. Kao poseban stupaw, svako doba
ima svoje osobitosti, no kako se svuda provla~e iste veli~ine i
kako su sve razlike kvantitativne, sve ostaje srodno, pa je sada{wost u stawu razumjeti sva prethodna vremena, preuzeti wihov
rezultat i predati ga budu}nosti. Zamisao sporog ali stalnog napretka, napretka ostvarenog akumulacijom neznatnih u~inaka, ov6
Lajbnic.
277
RUDOLF OJKEN
dje je do`ivjela proboj. Prirodne nauke su je preuzele i daqe razvijale, da bi je pozitivizam u~inio stubom svoje filozofije istorije. Kont (Comte) se u svojoj filozofiji istorije nikom nije osje}ao srodniji no Lajbnicu.
Lajbnicova istorijsko-filozofska uvjerewa su ipak bila
dio dalekose`nog metafizi~kog sistema; XVIII vijek je dobio zadatak da ih odvoji od tog sistema i dovede ih u bli`i odnos sa `ivotom i te`wama ~ovje~anstva. Na ovoj osnovi }e se naro~ito
preplesti prou~avawe istorije i ideja veli~ine ~ovje~anstva, koja sve vi{e ispuwava duhove. Viko (Vico) }e istorijsku filozofiju uzdi}i do ve}e samostalnosti i podariti joj mno{tvo poticaja;
Monteskje (Montesquieu) po~iwe zakone, obi~aje i ustanove razumijevati kao tvorevine same istorije i obja{wavati ih wima samima; Tirgo (Turgot) je u mladim godinama (1750) do{ao do shvatawa
istorije kojim je potpuno vladala zamisao napreduju}eg razvoja
qudskih sposobnosti, {to mu je donijelo pohvalu Kuzena (Cousin)
da je stvorio filozofiju istorije ({iroj publici su wegove istorijsko-filozofske misli postale poznate tek 1811. objavqivawem
wegovih sabranih djela). ^itavo francusko prosvjetiteqstvo marqivo i uspje{no je radilo na tome da skrene pa`wu na fluidnost
qudskih odnosa i relativnost svih uvjerewa i ustanova.
U isto vrijeme, wema~ki duhovni `ivot se smislenije i ja~e
uhvatio u ko{tac s istorijsko-filozofskim problemom. Uzdi`u}i se ~udesnom mladala~kom snagom nakon te{kih potresa i usred
uskogrude sitni~avosti, pokazao je jaku usmjerenost ka cjelovitosti i unutra{wem stawu ~ovjeka, te polaze}i od toga razvija nov
`ivotni ideal snage i qepote, koji djeluje produbquju}e i oplemewuju}e u svim aspektima. To je omogu}ilo i pogled iznutra na
istoriju i wene krupne kontekste, i to ju je dovelo u vezu s najvi{im idealima qudskog `ivota. Sama qudskost ovdje postaje idealni pojam, a istorija neophodno sredstvo wenog samoostvarewa;
iz vrtloga i borbi vremena kao da se sve jasnije i silovitije izdi`e carstvo plemenite qudskosti. Ove misli prvi put u povezanom
obliku sre}emo kod Herdera, nakon ~ega su u bitnome postale
zajedni~ko dobro vode}ih mislilaca i pjesnika te epohe, ustraja-
278
FILOZOFIJA ISTORIJE
vaju}i i usred silovitog potresa, koncentracije i samouzdizawa
duhovnog `ivota {to ih je pokrenula Kantova filozofija.
Kritika uma, sa svojim uzdizawem duhovnog `ivota iznad
svakog iskustva i srozavawem vremena do puke opa`ajne forme, na
prvi pogled je suprotstavqena istorijskom gledi{tu. No, ona se
ve} kod Kanta raznim putevima vra}a istoriji, dok u woj zri
plodna klica unutarweg uzvi{ewa istorije, u jasnom odvajawu ~ovjekove duhovne strukture od empirijsko-psihi~kog de{avawa.
Ova klica je do`ivjela puni razvitak u poduhvatu kojim su konstruktivni mislioci htjeli duhovni `ivot pro{iriti u sveobuhvatni svjetski pojam, ~ije kretawe uzrokuje cjelokupnu stvarnost. Ono {to je Fihte (Fichte) zacrtao u skromnim obrisima, koji
jo{ ostavqaju prostora za individualno obrazovawe i priznavawe iracionalnih otpora, kod Hegela je genijalnom sigurno{}u,
ali i diktatorskim nasiqem, dovr{eno u izgradwi sistema iz kojeg su proiza{la ja~a dejstva no iz ma kojeg drugog filozofskog
u~ewa. Istorija ovdje postaje kosmi~ka logika i dijalektika, filozofija je u potpunosti prisvaja i pretvara je u jedan jedinstven
proces uma koji, iscrpquju}i ~itavu dubinu stvarnosti, napreduje
sigurnom nu`no{}u. Ovaj proces prevazilazi mwewa i interese
samog ~ovjeka, vi{e no ikad prije misaone mase su stekle punu samostalnost, pokretane svojom vlastitom nu`no{}u; osnovno pak
sredstvo ovog kretawa je protivrje~je koje pojmovi i ideje iznose
iz sebe samih; time se i ono {to je na prvi pogled suprotstavqeno
mo`e pretvoriti u podsticaj, a negacija mo`e slu`iti napretku
`ivota. Ovakvoj racionalizaciji stvarnosti odgovara svepro`imaju}a sistematizacija: svako sabivstvovawe postaje izraz jedne
temeqne misli, a svaki slijed “moment” jednog sveukupnog kretawa. To je energi~na rekapitulacija i veli~anstveno osvjetqavawe
~itave istorije, gdje je filozofija istorije apsolutno sredi{te
svijeta misli.
Od samog po~etka nije mawkalo odlu~nih suprotstavqawa
ovom u~ewu, koja su mu prebacivala preusko gledi{te i nasilnu
narav, kao {to nisu ostale skrivene ni razorne sile koje u wemu
le`e. To {to ova filozofija istorije i pored svega jo{ uvijek
279
RUDOLF OJKEN
zaokupqa i uznemiruje ~ovje~anstvo, dovoqno jasno pokazuje da ona
jo{ uvijek nije potpuno prevazi|ena. Ipak Hegel ozna~ava nau~ni
vrhunac, zakqu~nu kariku jedne zna~ajne kulturne epohe, a wegovu
mo} nad nama dobrim dijelom obja{wava to {to je on odlu~no promislio do kraja ono od ~ega ve}ina odustaje na pola puta.
Djelotvornija od svih spoqa{wih suprotstavqawa bila je
izgradwa7 druga~ijeg pristupa istoriji, kakva je sprovedena u romantici i u istorijskoj {koli. Ovdje nema govora o nekakvom
konstruisawu istorije iz filozofskih principa, umjesto toga u
woj se obuhvata i pozdravqa carstvo neizmjerne ~iweni~nosti, te
se nastoji {to prisnije s wime usaglasiti vlastito mi{qewe i
vlastiti `ivot. Ako konstruktivnu filozofiju istorije razumijemo kao vi{u potenciju prosvjetiteqstva, onda joj romanti~arska i istorijska {kola direktno protivrje~e. Iz svjesnog mi{qewa jedinki, glavna radionica stvarawa se premje{ta u nesvjesni
`ivot i vladavinu kolektivnog duha naroda (Volksgeist); ono {to
je ve} Herder ostvario na ovom pravcu, u znatnoj mjeri }e se razviti kroz ideju nacionalnosti, koja od po~etka XIX vijeka pobjedonosno napreduje. Bavqewu istorijom je stoga glavni zadatak da
temeqno prou~i i iscrpno predstavi proces nacionalnog razvitka u wegovoj punoj individualnosti, nadmo}noj svim op{tim pojmovima; wegovom osnovnom odlikom postaje “onaj dar odricawa od
toga da se `ivim opa`awem prodre u osobitu narav svakog nacionalnog bi}a i svake istorijske epohe” (Gervinus/Gervinus). Kretawe istorijskog `ivota pri tom izgleda kao postepen postanak i
rast, kojim pouzdano upravqaju osnovni nagoni, usporediv s organskim `ivotnim procesom; pojam “organski” tako postaje ~arobna
rije~ koja rje{ava sve zagonetke i lije~i sve rane. Nesporan je su{tinski zaokret, u `ivotu i pristupu istoriji, ka ~iweni~nosti,
opa`ajnosti i individualnosti; sve pojedina~ne oblasti kao {to
su religija, pravo, umjetnost dobijaju na puno}i i ja~ini samim time {to postaju svjesne svoje istorijske zasnovanosti i nadovezuju
se na wu.
7
280
Romantika i istorijska {kola.
FILOZOFIJA ISTORIJE
Sve ovo je izgleda u o{troj suprotnosti s filozofijom, a
svojim osna`ivawem istorijskog elementa zna~ajno je doprinijelo istori~nosti devetnaestog vijeka naspram filozofskom karakteru osamnaestog. No u osnovi, i istorijska {kola sadr`i, ako
i druga~ije uobli~enu, filozofiju istorije. I ona vjeruje u prisustvo uma u istoriji, premda ga ne tra`i u op{tim idejama nego u
~iwenicama i individualnostima; ni ona empirijsko ~iweni~no
stawe ne ostavqa nepromijewenim, ve} stvari premje{ta u jedinstveno, karakteristi~no, uobli~eno; tako i u okretawu pro{losti ne pru`a ~istu, ve} idealizovanu stvarnost, kako pokazuje
wen pristup sredwem vijeku. Ona samim stvarima usa|uje individualnost, umjesto da ih su~eli s wome. Dodu{e, kontemplativnija
je i receptivnija od spekulacije i wenog samovoqnog ude{avawa
istorije, ali je zato u opasnosti da se postavi odve} pasivno i bude ponesena nadolaze}om bujicom ~iweni~nosti, te da, zaokupqena brigom o pristupu pro{losti, izgubi svoj upliv na sada{wost.
Veliko je protivrje~je izme|u puno}e opa`awa i misli istorijske {kole i wene duhovne produktivnosti.
Tako su filozofska spekulacija i istorijska {kola na suprotnim polovima u pogledu bavqewa istorijom. Ali u cjelini
gledano, obje su skupa doprinijele uzdizawu istorije, i obje su pomogle postizawu onog ~udesnog preokreta koji je ustoli~io istorijski na~in mi{qewa. Ovaj na~in mi{qewa ~ovjeka kao da prisnije povezuje sa stvarima, i osloba|a ga ograni~enosti puke teorije i krutosti jednog apsolutnog gledi{ta; neizmjerno bogatstvo
milenija kao da je tek sad istinski osvojeno, i otvara mu se izobiqe plodnog rada, i to rada koji nije zasnovan na posebnosti pojedinih individua, nego je u stawu da pove`e sve snage i usmjeri ih
ka cjelini. Kroz ovaj rad se pak, izri~ito ili pre{utno, provla~i veoma karakteristi~an svjetonazor. Pomirewe sa stvarno{}u,
koje je toliko iscrpilo i religiju i filozofiju, ovdje je postignuto na najjednostavniji na~in – kroz ideju napreduju}eg razvoja;
ono {to je, zasebno posmatrano, izgledalo iskrenuto i nerazumqivo, dobija smisao kad se gleda kao dio velikog lanca istorijskog `ivota, u kontekstu svjetsko-istorijskog djelawa. Odnos me-
281
RUDOLF OJKEN
|u dobima, koji je ranije uzrokovao toliko rasprava, sada dobija
radosno razja{wewe: ako je ranije stvar bila prelamana s ili-ili,
i ako je izgledalo da zastupawe vlastitog uvjerewa zahtijeva radikalno odbacivawe svih prija{wih poku{aja, sada ideja razvoja
prikazuje prija{we kao predstupaw, kao neophodnu ta~ku prelaza
na putu ka istini, ~ime i ono {to je na prvi pogled bilo jedva razumqivo postaje sasvim razumqivo s obzirom na svoj istorijski
polo`aj. Iz svjetonazora, ova promjena prelazi i u djelawe, kojem
je sada glavni ciq da radi na odr`avawu svjetsko-istorijskog kretawa; samopodre|ivawe wenim zadacima postaje jezgrom nove etike; dok nas sigurno povjerewe u boqu budu}nost i vjera u pobjedu
dobrog na vlastitom tlu ~ovje~anstva uzdi`u iznad svih nevoqa
sada{wice.
Eto nam novog rada, novog na~ina mi{qewa, novog `ivota.
Silovit obrat na{eg bivstvovawa koji je sadr`an u tome nije u
dovoqnoj mjeri prepoznat zato {to nas ovaj novi na~in naizgled
samorazumqivo obuhvata sa svih strana; kad pak bude potpuno priznat, va`i}e za fundamentalnu ~iwenicu modernog `ivota, pa i
za najva`nije duhovno dostignu}e XIX vijeka. Onda }e postati jasno i da taj preokret nije proiza{ao iz istorije same, ve} da je
ona za nas mogla postati toliko zna~ajna samo zato {to smo joj
pridali visoku obrazovanost i filozofska uvjerewa. A uspostavqawe kontakta izme|u ovog duhovnog umije}a i carstva istorije
ne bi bilo mogu}e bez filozofije istorije.
2. Tok XIX vijeka i stawe sada{wice
Dosada{wi razvoj filozofije istorije bio je stalno uspiwawe od vrhunca do vrhunca, a krajwi rezultat je oslikavao zakqu~ak stremqewa niza nara{taja u usponu. No, sad se i ovdje pokazuje da je cjelokupni qudski `ivot iz-`ivqavawe, da nas upravo
dostizawe vrhunca ~ini svjesnim granica predmeta i otkriva nam
wegov problemati~ni karakter. Istovremeno se pojavquju nova,
potpuno razli~ita, pa i suprotstavqena kretawa, stalni razvoj je
282
FILOZOFIJA ISTORIJE
propra}en `estokom borbom, ~ija mnoga sudarawa i ukr{tavawa
zamagquju pogled na stvari.
Pokret isprva dodu{e napreduje naizgled mirno, dok zapjewena struja spekulacije jewava i plodno se razlijeva u {irinu.
^esta je pojava u XIX vijeku da se, pri bavqewu istorijom, od odve} o{trih i odsje~nih filozofskih sistema odvajaju op{tija
uvjerewa idealisti~ke naravi, u potrazi za prisnijim dodirom i
interakcijom s iskustvom. Tako Vilhelm fon Humbolt (Wilhelm
von Humboldt) predstavqa most izme|u spekulativne filozofije i
Rankeovog (Ranke) u~ewa o idejama; koliko god odlu~no ovo odbacivalo svako nasiqe filozofske konstrukcije i svako nadovezivawe na neki poseban sistem, u wemu sadr`ano globalno shvatawe
istorije nije bez filozofskog elementa. ^ak i objektivnost pristupa, kojoj je nadasve te`ilo, pokazuje principijelna uvjerewa
utoliko {to srazmjernost suda i radovawe svakom ispoqavawu
`ivota ne bi bili mogu}i bez umjetni~kog nastrojewa i wemu inherentnog {irokogrudog pogleda na stvari. Ovim smjerom, u cjelini gledano, nastavqa wema~ka istorijska nauka: i pored preovla|uju}e uzdr`anosti, pa i jake odbojnosti prema filozofiji istorije, temeqno ubje|ewe ostaje idealisti~ko.
No, onda }e i ovdje po~eti djelovati preokret koji je u `ivotu uop{te8 nastao prelaskom s problema unutra{weg svijeta na
neposredno bivstvovawe. Te`i{te `ivota se iz umjetnosti i filozofije seli u prirodne nauke i tehniku, u politi~ko i socijalno djelovawe; a kako time svijet misli sve vi{e potpada pod uticaj prirodnonau~nih pojmova i metoda, oni neizbje`no prodiru i
u istorijsku oblast, stvaraju}i naro~itu filozofiju istorije.
Takvu jednu prirodnonau~nu filozofiju istorije do punog razvoja
prvi je doveo Kontov pozitivizam. Ako je wegov sistem u pojedina~nim mislima i bio mnogo mawe originalan no {to je pretendovao da bude, ~vrsta isprepletenost wegovih konaca i istrajna
energija wegove razrade ipak cjelini daju nadmo}nu snagu; jedna
jaka struja cjelokupnog kulturnog `ivota ovdje biva nau~no obuhva}ena i razja{wena. U razradi jednog uvjerewa, koje spoznaji
8
Pozitivizam.
283
RUDOLF OJKEN
pridaje samo zna~aj razotkrivawa veza i ispitivawa redovitosti
datih pojava, istorija se li{ava svake unutra{we povezanosti i
svakog dejstva cjeline, a wen sadr`aj se izvodi iz empirijskog saprisustvovawa pojedinih elemenata; glavni zadatak nauke ovdje je
da u prividnoj zbrci uka`e na ~vrste lan~ane nizove prostornog i
vremenskog slijeda. Jedno jedino glavno kretawe obuhvata svu raznovrsnost istorijskog postajawa, i u tri stupwa (états) vodi vrhuncu pozitivisti~ke organizacije mi{qewa i `ivota; na svakom
pak stupwu, sve do najtananijeg unutra{weg ustrojstva, sve pojave
stoje u ~vrstim korelacijama, tako da je svaka zasebna pojedinost
razumqiva samo u odnosu na cjelinu svog okru`ewa, svog milieu-a.
Tako je ovdje nau~ni interes prvenstveno usmjeren na op{te; a kako individualno kao takvo postaje sporedno, i velike li~nosti
va`e tek za proizvod svog okru`ewa. Ovakvo shvatawe istorije
nagla{ava zna~aj spoqa{wih `ivotnih uslova (conditions d'existence), duhovna postignu}a su tu prete`no intelektualne prirode, u
napretku nau~nog, tj. prirodnonau~nog uvida le`i sav uspon kulture, svo vladawe uslovima (voir pour prévoir), svo unutra{we oplemewivawe ~ovje~anstva.
Po{to pozitivizam prirodnu nauku tijesno povezuje s dru{tvenom9 teorijom, wegova filozofija istorije se okoristila
zna~ajnim naprecima koje su obje ove oblasti ostvarile u XIX vijeku. Moderna sociologija donosi novo u~ewe o dru{tvu, koje
protivrje~i kako prosvjetiteqstvu tako i spekulativnom idealizmu; prosvjetiteqstvu, zato {to individue za razliku od wega ne
smatra zatvorenim atomima, koji se tek naknadno povezuju, nego ih
vidi otpo~etka upletene u tkawe me|usobnih odnosa koji ih izgra|uju; a idealizmu, zato {to odbacuje unutra{wu povezanost jednog duhovnog `ivota koju ovaj zastupa, i sve veze izvodi iz empirijskog lan~anog slijeda pojedina~nih elemenata u vremenu i prostoru. Stoga, i ovdje rado kori{}en, pojam organizma ima bitno
druga~iji smisao no u sistemima idealizma; sada wegovo glavno
obiqe`je nije unutra{we o`ivotvorewe cjeline, ve} nerazrje{iva upletenost pojedina~nih dijelova. Ovo novo u~ewe o dru{tvu je
9
284
Sociologija.
FILOZOFIJA ISTORIJE
omogu}ilo nov pogled na qudski `ivot, izvuklo na svjetlo dosad
nezapa`ane skupine ~iwenica, te ukazalo na plodna polazi{ta za
djelawe; a sve {to se ovdje pokazalo kao ~iweni~no stawe, odi{u}i snagom svje`eg otkri}a, podr`avalo je prirodnonau~no i pozitivisti~ko shvatawe istorije. Jer, `ivot je ovdje pod jakim uticajem prirodnih uslova; ako se djelokrug vlastite inicijative i
slobodnog djelawa ograni~i, ako se individue ~vr{}e me|usobno
uve`u kao ~lanovi istog socijalnog tkiva, wihove razlike se pokazuju ograni~enijim no {to je to mogu}e naslutiti na prvi pogled (Ketle/Quetelet). Time {to masovna kretawa dobijaju glavnu
ulogu, i na podru~ju istorije “socijalna psihologija” i socijalno-psiholo{ko obja{wewe imaju prednost spram svake individualne psihologije. Pokret ovdje postaje sve zna~ajniji, a ~ovjek se u
sve ve}oj mjeri tretira kao prirodno bi}e i istra`uje sve do prirodnih pretpostavki wegovog duhovnog `ivota; ne samo da individue, genealo{ki gledano, djeluju ~vrsto uvezane i pod vla{}u datih uslova, ve} i dru{tvene grupe pokazuju veliku ~vrstinu, a pojam rase postaje kqu~ svih istorijskih tvorevina. Posvuda mno{tvo novih ~iwenica, pogleda, zadataka! Na drugu stranu, prodor
privrednog pokreta vodi ve}em cijewewu materijalnih dobara;
ovo stvara “materijalisti~ku”, ili ispravnije re~eno “ekonomsku” filozofiju istorije (Marks, Engels [Marx, Engels]) po kojoj
privredni polo`aj vlada ukupnim stawem kulture, i koja tako jo{
jednom iznova grupi{e ~iwenice i nudi nova sagledavawa cjelokupne istorije.
Sve ovo je u bliskom dodiru s prirodnonau~nim problemima
i odgovara prirodnonau~nom pogledu na stvarnost. No istovremeno, prirodna nauka i sama poduzima zna~ajan korak u smjeru na{eg
problema: ona preuzima zamisao istorijskog nastajawa, {tavi{e,
ona sama stvara istoriju najobuhvatnije vrste, koja pretenduje da
~itavu qudsku povijest kao tek jedan svoj dio ugradi u sebe. Zamisao postepene izgradwe svijeta iz najjednostavnijih po~etaka po
sebi je bliska analiti~kom karakteru prirodne nauke – i Dekart
(Descartes) je s metodolo{ke strane potpuno priznavao zna~aj vremenskog momenta. Ali starija nauka je uglavnom ostajala okrenuta
285
RUDOLF OJKEN
mehani~ko-fizikalnim problemima, i svoj glavni zadatak je nalazila u ocrtavawu bezvremene strukture svjetske zgrade; tek postepeno je na scenu stupalo geneti~ko obja{wewe, koje sve do duboko u
XIX vijek nije uspijevalo slomiti otpor naizgled nepromjenqivih
organskih formi. Moderno u~ewe o razvoju je kona~no i wih pokrenulo, tako da je pobjeda ostvarena na ~itavoj liniji fronta; iz biologije je iznikao strogo realisti~ki nastrojen evolucionisti~ki
svjetonazor, koji baca novo svjetlo i na qudski `ivot kao sastavni dio prirode. Pojam razvoja ovdje je izgubio svaku vezu s Umom,
poprimiv{i ~isto ~iweni~ni karakter. Jer, ovdje se u nastajawu
ne manifestuje nekakav ve} pred-postavqeni Bitak, nego svi oblici izrastaju iz empirijskog `ivotnog procesa, izvan kojeg ne
postoje. Isto tako i u qudskoj istoriji vidimo neograni~eni relativizam pogleda, vra}awe i{~ezavaju}im po~ecima s te`wom da
se ovi po~eci kroza sva daqwa kretawa zadr`e kao ono {to je
bitno i djelotvorno, nadmo}ni zna~aj borbe za bivstvovawe, sporo
oblikovawe kroz postepeno nagomilavawe malih veli~ina, uzdizawe korisnosti do sredi{weg pojma svih vrijednosti, a sve to
pra}eno karakteristi~nom slikom istorije, koja o{tro protivrje~i prevazi|enim predstavama.
Tako u pozitivizmu, sociologiji, evolucionizmu vidimo razli~ite struje koje se, pored svih razila`ewa, stje~u u tome da je
~ovjek u potpunosti proizvod svoje okoline i da kretawe istorije
treba razumjeti ne iznutra ka van, ve} spoqa. Ono uma {to `ivot
iznese va`i za puki proizvod kretawa, a ne za princip; stoga se
nikad ne mo`e ni osloboditi prirodnih pretpostavki da bi wima
ovladao. Promjena, pa i promjena istorijskog gledi{ta, u biti se`e mnogo dubqe no {to se obi~no pretpostavqa. Jer, realisti~na
slika `ivota i istorije naj~e{}e se neprimjetno nadopuwuje veli~inama i dobrima idealisti~ke misli; tako }e se lako desiti
da ono {to zapravo predstavqa razli~ite stvarnosti izgleda kao
naprosto razli~ita tuma~ewa jedne te iste stvarnosti. Radi se,
naime, o skrivenom i razbla`enom panteizmu koji pro`ima kako
naturalisti~ku misao uop{te, tako i naturalisti~ku filozofiju
istorije, o panteizmu koji nikome ne pola`e ra~una i o{tro od-
286
FILOZOFIJA ISTORIJE
bija prevazi|enu religiju, no istovremeno neprestano preoblikuje, homogenizuje i idealizuje empirijsko ~iweni~no stawe. Bez
ovakvog panteizma, svjetovi naturalisti~ke misli niti bi mogli
imati tako sistemati~an karakter, niti bi mogli biti ispuweni
takvom radosnom vjerom u napredak, dapa~e – vjerom u umnost stvari, kao {to je to naizgled slu~aj. Pri tom, ovakva unutra{wa
protivrje~ja nikako ne spre~avaju nadirawe naturalisti~ke filozofije istorije u {irokim talasima koji preplavquju misaoni
svijet modernog ~ovjeka. Ono {to na svojoj strani ima afekt vremena, u pobjedni~kom pohodu ne}e omesti ni najja~i prigovori. A
ovaj pokret je na svojoj strani o~ito imao mo}nu zna~ajku jednog
vremena. Mogu}e je umoriti se i od misaonih sistema (Gedankenmassen), a upravo takav zamor se pojavio naspram starijeg idealizma. Sad je ustala nova vrsta stvarnosti, s obe}awem da }e `ivot
u~initi svje`ijim, sitijim i istinitijim. Zar je onda ~udo da su
se duhovi primili ovog pokreta?
On je uveliko uticao i na wema~ki `ivot i na wema~ku nauku. Wema~ka10 istorijska nauka je pak, iako spremna da prihvati
pojedine impulse, na svom vlastitom tlu odbijala takav uticaj.
Tek postepeno, spomenuta kretawa i ovdje po~iwu imati u~inka,
te se i istorijska nauka pribli`ava ovom na~inu mi{qewa. Takvo pribli`avawe primjetno je i u Lamprehtovoj (Lamprecht) filozofiji i shvatawu istorije, koliko god jake idealisti~ke crte
ina~e imala, zbog ~ega nije ni postala geslom. I ina~e, upadqivo
je {irewe prirodnonau~nog na~ina mi{qewa unutar istorijske
nauke. No, stara {kola se ne predaje, ve} podstaknuta time jo{ jasnije razra|uje svoja uvjerewa i svoje postupke i, pogotovo na poqu metodologije, hrabro prihvata izazov. Ovaj boj oko metode naro~ito je karakteristi~an za trenutno stawe. Rad istorijske nauke tu biva osvijetqen kao nikad prije, dok se marqivo traga za
svojstvenostima wenog postupka. Cijela stvar dobija posebnu tenziju zato {to su dva glavna pravca u otvorenom sukobu, pru`aju}i
temeqno razli~ite uvide u istorijski postupak. S jedne strane,
prisutna je te`wa da se istoriju oblikuje po ugledu na prirodnu
10
Wema~ka nauka.
287
RUDOLF OJKEN
nauku, a istorijski `ivot svede na “egzaktne” zakone, koji bi ovdje
dodu{e morali biti psiholo{ke naravi, da se uka`e na odre|ene
stupweve napretka, a sav individualan `ivot podredi skupnim
kretawima i tipi~nim pojavama, te da se cjelokupno de{avawe pove`e u jedan niz. Na drugoj pak strani prisutna je suprotna te`wa
za jasnim odvajawem istorijskog istra`ivawa od svakog prirodnonau~nog, za nagla{avawem individualnosti svih istorijskih pojava i jedinstvenosti istorije kao cjeline, insistirawem na wenoj
~istoj ~iweni~nosti, koja zapravo iskqu~uje svako obja{wavawe,
i progla{ewem qudskog djelawa i wegovih svrha jezgrom istorijskog `ivota. U filozofskom pogledu, u prvom slu~aju preovladava psihologija u prete`no empirijskom obliku, dok u drugom dominira teorija spoznaje s mnogostrukim, ali ipak samostalnim,
vra}awem na kantovske i postkantovske ideje. Me|u radovima koji ovamo spadaju, u filozofskom smislu najvi{e mjesto zauzima
Rikertovo (Rickert) djelo “Granice prirodnonau~nog pojmqewa”
(“Die Grenzen der natur-wissenschaftlicher Begriffsbildung”).
Premda se ovdje ne mo`emo podrobnije pozabaviti ovim metodolo{kim sukobom, moramo primijetiti da je idealisti~ka strana preciznije odredila ono {to je bitno u qudskoj istoriji i opreznije mu pristupila; naspram ranijih vremena, ovdje se desio
~udnovat preokret – idealizam energi~nije insistira na ~iwenicama i zastupa kriti~ki pristup stvarnom stawu, dok naturalizam vi{e te`i sumiraju}em postupku i ~ak na sasvim novoj podlozi obnavqa konstrukcije spekulativne filozofije. Ali ako po
ovome na podru~ju istorijske nauke idealizam i jeste nadmo}an, u
pogledu dejstva na cjelokupnost `ivota on u jednoj ta~ki zna~ajno
zaostaje za naturalizmom. Ovaj naime u slici velike Prirode ima
~vrstu pozadinu, pomo}u koje uspijeva pojedina~ne iskaze objediniti u o~it i cjelovit prikaz, djeluju}i tako s cjeline na cjelinu.
Na taj na~in je uspio do}i i do pozitivne filozofije istorije
koja je, i pored svega {to je u woj mo`da problemati~no, mo}an
podsticaj mi{qewu; idealizam pak u filozofiji istorije obi~no
ne nadilazi razinu kriti~kog i reflektuju}eg postupka. Ovu slabost obja{wava ~iwenica da je wegov stariji oblik, u kojem kla-
288
FILOZOFIJA ISTORIJE
si~na filozofija istorije i korijeni, ve} gubi tlo pod nogama,
dok za stvarawe novog oblika jo{ nedostaje odva`nosti i snage.
Pomenuta starija forma zasnivala se na vjeri da je svijet pro`et
umom, na vjeri u sigurnu nadmo} duha nad prirodom, u blisku vezu
~ovjeka s osnovama stvarnosti, u mo} inteligencije koja prodire
kroza sve tmine; “~ovjek treba po{tovati sebe samog i smatrati
se dostojnim i najvi{ega. Nemogu}e je imati previsoko mi{qewe
o veli~ini i mo}i duha” (Hegel). Koliko se to sve promijenilo
pred iskustvima modernog `ivota! ^ak i tamo gdje idealizam nastavqa vladati nastrojewem pojedinca, wemu nedostaje stara samorazumqivost, radost i uvjerqivost. Stoga mora krenuti novim
putevima, odlu~no prisvajati nova iskustva, do}i do unutra{we
nadmo}nosti pred wima, i izgraditi novi oblik koji }e odgovarati zahtjevima svjetsko-istorijskog stawa. No, iako je na}i novo
upori{te nakon prekida duga~kog razvojnog slijeda te{ko ve} samo po sebi, tome doprinosi jo{ i obeshrabrewe koje je idealizam
do`ivio u previrawima proteklog vijeka. Cjelovito idealisti~ko uvjerewe nikad ne mo`e proiza}i iz utisaka iskustva, ono zahtijeva obrtawe prvobitnog svjetonazora, a time i okretawe metafizici. A pred time }e ustuknuti i ve}ina onih koji odlu~no odbacuju naturalizam i bore se protiv wega. I tako se na{e doba i
daqe wi{e na rubu, te, nesigurno u principe, ne ostvaruje napredak ni u filozofiji istorije.
Samu istorijsku nauku malo poga|a ovakvo stawe. Pred wom
se pru`aju {iroko obzorje i visokorazvijena tehnika, na raspolagawu su joj sve snage i sva sredstva jedne bogate kulture; ~ak i relativizam dana{weg mi{qewa okre}e se u wenu korist kad dopu{ta da se najrazli~itijim pojavama pristupa s jednakim simpatijama i da ih se podjednako pa`qivo tretira; kad god joj sumwa zaprije~i put, ona }e se mo}i orijentisati prema predmetu; stoga u
potpunosti dijeli izvrsne osobine dana{weg rada, pa se ~ak mo`e
smatrati i vrhuncem tog rada. Sasvim druga~ije stoji s na{im temeqnim shvatawem istorije i s wenim odnosom prema na{em `ivotu; ovdje nije mogu}e ne primijetiti mawkavosti. Klasi~no doba na{e literature osje}alo je bliskost s istorijom, jer je po we-
289
RUDOLF OJKEN
nom uvjerewu jedan apsolutni um obuhvatao i spajao sva vremena, a
isti taj um se ~ovjeku otvarao u `ivoj sada{wici; tako su sva vremena ostajala sadr`ajno bliska, a vladaju}oj misli se sva raznovrsnost spajala u jednu cjelinu. Zato ni{ta nije bilo tu|e, kruto i
mrtvo.
No, onda je pukla spona koja je povezivala vremena, i to ne
samo zbog11 opadawa mo}i koncentracije, ve} i zato {to je takvo
zbijawe, takvo podvo|ewe pod jednu sveobuhvatnu formulu kakvo
je starija filozofija istorije na svom vrhuncu poku{ala izvesti,
jednostavno postalo nemogu}e spram neizmjernog pro{irewa ~iweni~nog stawa. Tada{wa filozofija istorije se bitno ograni~avala na evropsku kulturu nakon uspona Grka, a {iroki Istok je
bio sveden na puku pozadinu, dok je za priznavawe drugih naroda i
kultura nedostajalo prostora. Taj preuski okvir sad se rasprsnuo,
silni narodi i kulture iskrsavaju pred na{im duhovnim o~ima, u
mo}noj izmjeni mjerila postaje mlado {to smo do ju~e po{tovali
kao prastaro; pred takvom neizmjerno{}u ~iwenica, svaki poku{aj sinteze izgleda osu|en na propast. Istorijska nauka je to radosno pozdravila kao dobitak na {irini i slobodi, no na{ temeqni odnos prema istoriji time je postao krajwe zamr{en. Jer,
razdobqa i kulture nisu mogli ostvariti punu samostalnost bez
su{tinskog udaqavawa od na{eg vlastitog `ivota i gubitka prisne veze sa sada{wo{}u; {tavi{e, i sama egzaktna nauka je i{la u
tom smjeru, time {to je u~ila kako da se jasnije sagleda i o{trije
me|usobno razgrani~i ono {to je svojstveno pojedinim razdobqima, strogo zabrawuju}i prelijevawe pro{losti u sada{wost. Tako je dobitak na znawu prijetio da se pretvori u gubitak u `ivotu. Kakav zna~aj za na{u sudbinu imaju daleka i strana vremena,
koja nam nauka oslikava ~udesnom jasno}om? Mogu}i su razli~iti
odgovori. Zahtjevi jake sada{wice zaokupqene samom sobom proizvode te`wu za iskqu~ewem svega tu|ega; stoga ne mawka ostra{}enih optu`bi protiv istorije i poku{aja osloba|awa od tradicije, kao prepreke `ivotu. Jo{ je ra{irenije nastojawe, proiza{lo iz neporecivog slabqewa unutra{weg `ivotnog napona, da
11
290
Znawe i `ivot.
FILOZOFIJA ISTORIJE
se u pro{losti tra`i nadomjestak za mawkavosti dana{wice, da
se vlastita stremqewa nadove`u na ranija dostignu}a, {to ide
gotovo do samozaborava u `ivom prispodobqewu proteklih epoha.
Tu se krije ~esto spomiwana opasnost “historizma”, opasnost od
preplavqivawa `ivota stranim elementima, od12 potiskivawa i
zakr`qavawa na{ih sopstvenih htijewa, od uobra`avawa da smo u
posjedu bogatstava, dok zapravo ni{ta u potpunosti ne posjedujemo. Od silne pravi~nosti prema stranome prijeti nam gubitak
sopstvenog na~ina, a neumornim tjerawem u daqinu, u tu|inu, u neizmjerno, dolazimo u opasnost slabqewa istinske `ivotne snage.
Ovakav historizam je pak samo dio jedne op{tije pojave savremenog `ivota, nesrazmjere koncentracije i ekspanzije. Razvoj
unutra{we biti daleko zaostaje za neizmjernim {irewem `ivota
u najrazli~itijim pravcima; stoga nedostaje unutarwa prerada raznovrsnosti, te nije mogu}a jaka filozofija, pa ni filozofija
istorije. A i onaj temeqni kredo novog doba, koji je istoriju proizveo u ~ovjekov glavni `ivotni okvir, u glavno mjesto wegovih
zadataka i nadawa, do`ivio je te`ak potres. Ako taj `ivotni vidokrug izgubi vezu s apsolutnim Umom, time }e izgubiti i svaku
unutra{wu povezanost. Kakvu bi nam onda ostavio nadu u ostvarewe na{ih ideala, kako bismo mogli o~ekivati siguran napredak
uma? I za{to bismo se mu~ili i `rtvovali za daleka vremena i
nara{taje, ako nas s wima su{tinski ni{ta ne povezuje? Ta, ~itav
na{ `ivot prijeti da potone u prazninu, ako je u pitawu tek napredovawe od danas do sutra, od jednog trena do drugog, dok do`ivqaji odmah nestaju u bezdanu ni{tavila. Istorijski `ivot je modernom ~ovjeku podario osje}aj punog apsoluta, u uvjerewu da je to
~itav wegov svijet. Zar ne bi i ovdje trebalo da se na djelu poka`e unutra{wa dijalektika koja bi iz prenapregnutosti proizvela
samouni{tewe?
Dakle, prema ovim na~elnim i centralnim pitawima danas
se nalazimo u krajwe nesigurnom polo`aju. Bogata pro{lost mo}no se pru`a u sada{wost, i mnogo od onoga {to je postignuto, kao
na primjer izgradwa istorijskog na~ina mi{qewa, nemogu}e je
12
Historizam.
291
RUDOLF OJKEN
odbaciti. Ali, nedostaje ~vrsta povezanost i karakteristi~no uobli~ewe vlastitog misaonog svijeta, a s time i sigurno utemeqewe
pojedina~nih elemenata. Ako stoga danas nismo posjednici odgovora na ova pitawa nego tragaoci za wima, ni filozofija istorije ne
mo`e jednostavno nastaviti i}i prevazi|enim putevima, ve} se
mora i sama odva`iti da krene novim stazama i pri tom se osvrne
na krajwa pitawa. Takav poduhvat jeste mu~an i te`ak, no za wim
stoji sve ja~a `udwa koja pro`ima moderni `ivot, `udwa za u~vr{}ewem i produbqewem na{e duhovne egzistencije. Na ovom mjestu nudimo samo pojedine sugestije, koje treba da poka`u da mogu}nosti jo{ nisu iscrpqene u starim istorijsko-filozofskim sistemima. Daqu razradu i obrazlo`ewe ovdje zastupqenih misli
poku{ao sam dati u svojim djelima o sistemati~noj filozofiji.
3. Razmi{qawa i teze o filozofiji istorije
Posebna filozofija13 istorije pored istorijske nauke mo`e
postojati samo ako filozofija uop{te ima samostalan zadatak
naspram pojedina~nih nauka. A takav zadatak nema ukoliko sama
nije ni{ta doli zbir rezultata zasebnih nauka, jer iz toga ne mo`e proiza}i ni{ta novo; nema ga ni kao puko okretawe subjektu i
subjektivnoj refleksiji, jer ni to nas i pored sve o{troumnosti i
pronicqivosti ne bi maklo s mjesta, no bi se lako rasprsnulo u
sama individualna mnijewa. Takav zadatak filozofija mo`e dobiti samo ako otvori novu, sredi{tu bli`u ~iweni~nost, te nas
nau~i da stvarnost vidimo, iskusimo i pristupimo joj na nov na~in; i to kako slijedi. Ne mo`emo se baviti ni~im {to ne pripada na{em `ivotu, to jeste `ivotnom procesu koji djeluje u nama;
to je na{ svijet, za drugi ne znamo. Pojedina~ne nauke ovaj `ivotni sadr`aj obra|uju u skladu s naro~itim smjernicama, bave}i se
pri tome prvenstveno predmetnom dimenzijom u~inka. No, ako `ivot nije mogu}e naprosto razdijeliti u zasebne doga|aje, ako svoj
raznovrsnosti mora prethoditi jedna sveobuhvatna cjelina, a svakom odvajawu i suprotstavqawu sinteza – jer bez we bi do`ivqa13
292
Zadatak filozofije.
FILOZOFIJA ISTORIJE
vawe obiju strana bilo nemogu}e – onda iznala`ewe ove cjeline
postaje posebna zada}a, a ona pada u dio filozofiji; wenim rje{avawem, ili pak wegovim podsticawem, ona }e izmijeniti op{ti pogled, djeluju}i tako i na oblikovawe pojedina~nih oblasti
obuhva}enih cjelinom `ivota. Dodu{e, do sagledavawa stvari u
bitno novom svjetlu do}i }e pri tom samo ako pomenuta cjelina
nije prazna forma, puki prostor sudarawa doga|aja, jer u tom slu~aju ne bi mogla izmijeniti wihov sadr`aj; daqe razvijawe ovog
sadr`aja }e nastupiti samo ako svaku jedinicu prati i utemequju}a dubina, koja nastoji svoju mo} iskazati na ~itavoj {irini `ivota; bez takve sadr`ajne i karakteristi~ne dubine gubi se i svaka mogu}nost filozofije. Tako shva}ena, filozofija prestaje biti stvar slobodno lebde}e spekulacije i pojavquje se kao ~iweni~na nauka, samo {to se ~iweni~nost kojom se ona bavi, kao stvar cjelokupnosti i unutra{wosti, bitno razlikuje od one kojom se bave
druge nauke, i neuporedivo joj je te`e pri}i. Upravo to {to nam
ta sredi{wa ~iweni~nost nije neposredno vidqiva, a ni pri duhovnom radu nipo{to ne izbija odmah na vidjelo, zadatak ~ini napornim i opasnim. Iskustvo istorije pokazuje da su poku{ane veoma razli~ite sinteze, i da se vijekovima i milenijima vodila te{ka borba oko ovih sinteza, a time i oko sveop{teg karaktera `ivota; ono unutra{we jedinstvo, koje mora djelovati kao ~iwenica u
najdubqoj osnovi `ivota, te`ak je problem za vlastito prilago|avawe i za nau~nu spoznaju; pokazuje se da je osvajawe dubine sopstvenog bi}a te`e od svih zadataka vawskog svijeta.
A ako je filozofija sama toliko zaokupqena potragom, onda
ni{ta ne mo`e propisivati posebnim naukama, {tavi{e – potrebna joj je wihova pomo}. Kako bi filozofija mogla spoznati kakav udio pojedina~ne oblasti imaju u sredi{wem razvijawu `ivota, kako bi mogla isku{ati i dokazati svoje tvrdwe o tome, bez
obazirawa na ~iweni~no stawe koje nam predo~ava djelo zasebnih
nauka? S druge strane, ona svojim pogledom mora djelovati od cjeline ka podsticawu, unutra{wem o`ivqavawu i prosvjetqewu
pojedina~nih nauka. Stoga oboje rade na istome; i to }e vi{e po-
293
RUDOLF OJKEN
stizati i zna~iti jedno drugome {to vi{e budu ~uvali svoju me|usobnu samostalnost.
Ako ovo primijenimo na problem istorije, filozofija bi
najprije morala ispitati kakav je karakteristi~an `ivotni razvoj prisutan u oblikovawu jedne istorije i istorijskog `ivota;
potom bi u vlastitoj oblasti imala ovaj `ivotni razvoj dovesti u
odnos sa cjelinom `ivotnog razvoja te ga principijelnim pristupom oja~ati i razjasniti; kona~no, trebalo bi se vratiti ponu|enoj slici istorije i s novog stanovi{ta poku{ati boqe osvijetliti i povezati wen sadr`aj; tek tada bi bilo mogu}e do}i do karakteristi~ne slike istorije, istovremeno dovode}i znawe i `ivot u prisniji odnos.
Filozofsko posmatrawe pri problemu istorije mora prije
14
svega sprovesti o{tro razdvajawe autenti~no qudske istorije
od onoga {to se obi~no istorijom naziva. Jer, o istoriji govorimo i onda, kad je pred nama tek puki slijed pojava, ~ije su kasnije
karike pod uticajem ranijih, te su stoga razumqive samo na osnovu
svog polo`aja unutar niza; ono {to je nekad bilo, nastavqa djelovati u svojim posqedicama, ~ak i ako je zauvijek i{~ezlo. Jasno,
radi se tu o karikama jednog lanca, ali niko da ih su{tinski pove`e, niko ih ne do`ivqava kao cjelinu. Tako je s gra|om kosmi~kih tijela, tako je i s nastajawem organskih oblika, a taj stav se`e ~ak i u du{evni `ivot ~ovje~anstva. Jer ~ak i ako se zna~ajni
doga|aji kao zemqotresi, poplave i sl. neko vrijeme zadr`avaju u
sje}awu nara{taja, wihovo dejstvo je mehani~ko, i ne nadilazi
onaj neduhovni pojam istorije. Samo daqwi razvoj qudskog roda
}e donijeti takvo nadila`ewe, nastanak istorije koja zaista zaslu`uje to ime. Ovaj stupaw je karakteristi~an po tome {to se
pojave ne prepu{taju svom prirodnom toku i propasti, ve} ih ~ovjek svojom djelatno{}u poku{ava zadr`ati i o`ivjeti; ono {to je
spoqa gledano proteklo, iznutra treba ostati prisutno i djelovati. Stoga istorija u istinski qudskom smislu nije plutawe u
struji vremena, nego borba protiv wega, suprotstavqawe vremenu,
te`wa da se duhovnom snagom zadr`i ono {to po prirodi mora
14
294
Osnovni fenomen istorije.
FILOZOFIJA ISTORIJE
propasti, i zato sadr`i i sud o tome {ta je zaslu`ilo takvu propast, a {ta nije. Ve} i najelementarnije forme – spomenici, natpisi i sl. – kojima jedno vrijeme izvjesna de{avawa preporu~uje
pam}ewu kasnijih vremena, ili ih ~ak `eli zauvijek upisati u sje}awe ~ovje~anstva, pokazuju takvo suprotstavqawe pukom vremenu. Ovo se poja~ava razvojem kulture, koja uvijek zahtijeva osvrtawe i zadr`avawe; a vrhunac posti`e kad `ivot preraste okvire
proste narodne kulture (Volkskultur) i dobije svjetsko-istorijski
karakter; jer ovdje ~itave epohe i opse`ne duhovne me|uodnose vidimo zaustavqene i uzdignute u trajnu sada{wost. Tako je ovdje
mawe na djelu okretawe od sada{wosti ka pro{losti, nego premje{tawe pro{losti u sada{wost, ~ime nasuprot prazne sada{wosti pukog trenutka nastaje sadr`ajno ispuwena, produhovqena
sada{wost.
Sve ovo, od po~etaka do vrhunca, mnogo je upe~atqivije, i
zahtijeva dubqe promjene u cjelokupnoj slici duhovnog `ivota, no
{to se pretpostavqalo. Jer, takvo unutra{we fiksirawe prolaznog nije mogu}e bez bitne nadmo}i duhovnog `ivota nad vremenom,
bez na~ina koji izmi~e vremenskoj mijeni. ^ak i povr{no i pribli`no zadr`avawe ranijih doga|aja, ostvarivawe pregleda nad
slijedom pojava, zahtijeva stanovi{te izvan toka vremena; onaj ko
bi bio potpuno wime obuhva}en, pro{losti bi se mogao doticati
samo u obliku pojedina~nih mutnih dejstava, koja bi se nerazlu~ivo spajala sa sada{wim utiscima. No mi ne `elimo pro{lost spoznati samo u wenoj spoqa{woj pojavnosti, `elimo da daleke kulture koje izbijaju iz {uta svojih zgari{ta sebi intimno pribli`imo, da razumijemo wihove misli i htijewa. Da li bismo to mogli i poku{ati ostvariti bez su{tinske istovjetnosti duhovnog
ustrojstva, kojoj ni sve mijene vremena ni{ta ne mogu? Jer, kad bi
te mijene poga|ale i krajwe dubine na{eg bi}a, svako o`ivqavawe i unutarwe prisvajawe drugih vremena bilo bi iskqu~eno, posvuda bismo vidjeli samo odraze trenutnog stawa. Ali i vi{e od
toga, pro{lo{}u se ne bavimo samo zarad nauke, `elimo iz we izvu}i korist i za sopstveni `ivot, pridodati mu ne{to do ~ega
vlastitim snagama ne bi mogao do}i, a {to mu ne pru`a ni pri-
295
RUDOLF OJKEN
rodno kretawe vremena, rije~ju – `elimo ono strano zadr`ati u
trajnoj sada{wosti, kao dio na{eg vlastitog `ivota. A kako bismo to mogli, kad bi nas trenutak potpuno obuzimao, kad ne bismo
bili u stawu do}i do nadmo}nog stajali{ta, s kojeg bismo mogli
ste}i uvid u odnos pro{losti i sada{wosti, usporediti ih, istovremeno ih razlikuju}i i dr`e}i na okupu? To je ono {to slobodan istorijski na~in mi{qewa novog vijeka razlikuje od vezanog
sredwevjekovnog na~ina: prvome se vremena ne slivaju u jedno, kao
{to je to slu~aj s potowim, ve} se u prisvajawu odr`ava i razlika
me|u wima. Kako bi se, pak, u sveobuhvatnom `ivotnom procesu
mogao razviti takav plodan odnos me|u vremenima, bez kritikovawa stawa pojedinih doba, razlu~ivawa izvornog i bitnog od onog
{to je odre|eno vawskim stawem i qudskim odnosima, prepoznavawa duhovne individualnosti kultura u svoj zakr`qalosti svakodnevice, bez osloba|awa momenta vje~nosti iz sve slu~ajnosti i
prolaznosti? A kako bi, opet, to bilo mogu}e kad se sam duhovni
`ivot ne bi su{tinski uzdizao nad vremenskim slijedom, kad u
svojoj najdubqoj osnovi ne bi izvirao iz jedne nadvremenske sada{wosti? Takav nadmo}an polo`aj spram vremena, takva bezvremenost zajedni~ka je svakom autenti~no duhovnom stvarala{tvu. Prava Istina ne mo`e imati ograni~eno vrijeme va`ewa, ona va`i
apsolutno, bez ikakve veze s vremenom; ona nipo{to ne postaje
vremenita time {to se ~ovjek s wome sre}e u vremenu, upravo je
osnova wene veli~ine i glavni pogon wenog dejstva u tome da ona
`ivot izmje{ta u bezvremenu stvarnost. Ista je stvar s Dobrom,
koje se time o{tro razlikuje od svega {to je samo korisno. Jer
ovo ovisi o stawu vremena, a ono {to jednom razdobqu doprinosi,
drugome lako mo`e {koditi; Dobro se uzdi`e iznad svih mijena
vremena zato {to ispo~etka nije usmjereno samo na jedan u~inak
unutar vremena, ve} naspram wega razvija nov poredak.
Ideja istorijske kulture dakle postavqa dva zahtjeva, koji
zapravo zastupaju razli~ite strane jedne stvari: ~ovjek se u svojem
duhovnom `ivotu mora mo}i uzdi}i iznad vremena i naspram wega
uspostaviti ~vrst poredak, a taj poredak mora imati nov sadr`aj,
koji nadilazi prirodno samoodr`awe i ~ulnu blagodat. Samo ta-
296
FILOZOFIJA ISTORIJE
kav poredak je u stawu dati smisao ranijim vremenima. – Ove zahtjeve pak ne mo`emo odlu~no promisliti, a da ne budemo svjesni
wihove o{tre protivrje~nosti prema prvom, empirijskom vi|ewu
stvari. Jer ovo vi|ewe ~ovjeka prikazuje kao potpuno ovisnog o
promjenqivim stawima vremena, zbog ~ega je i sam u stalnoj mijeni; iz vremena postaje i u wega odlazi, posebnost vremena kao da
vlada svim `ivotnim tokovima, ~ak i slika istorije sa svime {to
u pro{lim vremenima smatramo velikim i uzornim izgleda, odavde posmatrana, u stalnom toku. Vrijednosti prirodnog samoodr`awa i ovdje imaju odlu~uju}u te`inu, pred kojom se sva ostala dobra ~ine slabim i nesposobnim da se sastanu i stvore svoje samostalno carstvo. No, istorijska kultura ipak zahtijeva `ivot uzdignut nad vremenom i dobra uzdignuta nad prirodom, a taj zahtjev
nije sporedan, ve} zauzima glavno mjesto. Stoga ona u samoj svojoj
su{tini protivrje~i empirijskom shvatawu stvari, zbog ~ega se
neizbje`no name}e sqede}a dilema: ili je istorijska kultura i
uop{te istorija u autenti~no qudskom smislu neostvarqiva himera, a svo stremqewe za wome puka neodr`iva iluzija, ili je potrebno prevazi}i to empirijsko gledi{te i do}i do novog `ivotnog stanovi{ta. @ivot, kakav nam se neposredno pokazuje, sadr`i
nepodno{qivu kontradikciju, ~ije bi ga otkrivawe moralo potpuno paralisati; on ili je vi{e no {to se ~ini uobi~ajenom mnijewu, ili se ne}e mo}i ostvariti ni kao ono ~ime ga ono smatra.
Iz opisane dileme u pozitivnom smjeru postoji samo jedan
izlaz: onaj15 nadvremenski duhovni `ivot, koji uop{te omogu}uje
istoriju u autenti~no qudskom smislu, ne smije se smatrati prostim ~ovjekovim proizvodom, on mora predstavqati otvarawe novog stupwa stvarnosti; ono {to je duhovno u na{em `ivotu mora
imati korijene u jednom duhovnom svijetu, ina~e }e biti neistinito i neodr`ivo. To uvodi zna~ajne promjene kako u sliku duhovnog `ivota tako i u sliku ~ovjeka; duhovni `ivot time nadrasta
sav empirijski du{evni `ivot, a ne stoji ni pored nekog datog
svijeta, da bi u wemu ostvarivao ovaj ili onaj u~inak, ve} wegovu
su{tinsku bit ~ini upravo stvarawe jedne nove stvarnosti unu15
Glavna filozofska teza.
297
RUDOLF OJKEN
tarweg `ivota, koji ne bi bio tek dodatak prirodnom procesu ve}
bi se zasnivao u sebi samome; ~ovjek pak od zatvorene partikularne egzistencije postaje svjetsko bi}e, koje u sebi nosi neizmjerne
zadatke i u kojem se sastaju razli~iti stupwi stvarnosti.
Ako na taj na~in u ~ovjeku budemo razlikovali ovo najdubqe
utemeqewe u duhovnom svijetu i neposrednu formu egzistencije
koja je prete`no pod vla{}u prirode, protivrje~je kojim smo se
pozabavili postaje sasvim shvatqivo, a istorija duhovnih pregnu}a dobija na razumqivosti i opravdanosti. Samom duhovnom `ivotu kretawe mora ostati strano, jer on u svojoj biti sadr`i nepromjenqivu istinu; poku{ati ga u skladu s modernom spekulacijom
pretvoriti u razvojni proces zna~ilo bi uni{titi ga iznutra,
kao {to je pokazalo i istorijsko iskustvo. Jer, taj proces bi ili
trebalo sagledati kao cjelinu i pretvoriti wegov slijed u unutarwu prezentnost – {to bi dovelo do kona~nog zavr{etka i prekida struje kretawa; ili bi od svega preostali samo razvoj i kretawe, koje bi se potom raspalo u same pojedina~ne faze, {to bi
neminovno dovelo do neograni~enog relativizma. Zapravo, u istoriji se ne radi o samom duhovnom `ivotu, ve} o ~ovjekovom odnosu
prema wemu. S wime, ~ovjeku svi}e novi svijet, u kojem ga ~eka neizmjeran zadatak, kojem }e biti dorastao samo ako u jedno spoji
sve snage i sva vremena. Samo istrajnim radom duhovni `ivot se
mo`e iz po~etaka koji se jedva naziru iskristalisati u ~vrsto
stawe, te na tlu istorije razviti svu raznovrsnost svojeg sadr`aja; tu }e preko postignu}a i prepreka ste}i iskustva i poticaje na
nova otkri}a, a sve to u korist ~ovjeka i u stalnom srazu sa suprotstavqenim silama i uslovima wegovog prirodnog bivstvovawa. ^ak i u prisvajawu vi{eg stupwa, istorija se nikad ne osloba|a napetosti, jednu istinu }e zadr`ati samo ako ova ~vrsto upu}uje na jedan vje~ni poredak iznad we same, odlu~no ga odvajaju}i od
svega {to ima puki vremenski karakter; ~im `ivot u vremenu sam
sebe proglasi za nosioca istine, izlazak iz praizvornosti stvarawa i nagli pad postaju neizbje`ni. Jer, ovdje se ne zadr`ava jednom postignuto stawe dok ne pristigne promjena izvana, kao u
carstvu prirode, nego ono {to treba da ostane, mora se uvijek iz-
298
FILOZOFIJA ISTORIJE
nova stvarati, tj. zauvijek iz bezvremene nu`nosti izvorno prethoditi.
Istorija stoga ne izgleda ni kao djelo samog ~ovjeka, niti
kao izqev duhovnog `ivota, nego kao proizvod dodira izme|u duhovnog `ivota i ~ovjeka. Ovo je temeqna ~iwenica istorije, koja
obja{wava woj imanentni nemir i pokret, to da ovdje vi{i stupaw stvarnosti ulazi u formu bivstvovawa koja mu nije primjerena, bez da se u woj izgubi, ali ne nalaze}i ni ~vrsto upori{te u
woj. Tako razumijemo unutarwu dijalektiku koja pro`ima svu istoriju, nu`nost kao i nedovoqnost istorije, prepu{tawe woj kao
i borbu protiv we. U ovoj stvari nema sigurnog svr{etka, i u krajwim pitawima duhovnog `ivota doprinos istorije se izra`ava u
mogu}nostima.
Osobitost i plodnost ovdje predstavqenog shvatawa istorije naro~ito16 postaje vidqiva po tome {to ona prevazilazi suprotnosti koje u `ivot unose zabunu i razdor. To pogotovo va`i
za suprotnost koja najo{trije razdvaja starije i novije bavqewe
istorijom, suprotnost vje~nosti i vremena, istrajavawa i17 promjene. Starijem – sredwevjekovnom i anti~kom – na~inu mi{qewa, istinitost `ivota se ~inila nemogu}om bez uzdizawa do vje~nog poretka, i bez sna`nog zadr`avawa wegove prisutnosti usred
obrta i mijene u svijetu qudskih stvari. Odatle gledano, carstvo
promjena je djelovalo kao niski `ivotni stupaw, koji je trebalo
{to je vi{e mogu}e potisnuti; s tog polazi{ta kretawe nije moglo dobiti ni mjesto u unutarwem kontekstu, niti zadatak od zna~aja. Vidjeli smo kako se to u novom vijeku promijenilo, kako je
kretawe dobijalo sve vi{e mjesta, kako je sve iskqu~ivije vladalo `ivotom. Ali vidjeli smo i kako je ova rastu}a iskqu~ivost
sve razornije djelovala na kretawe, kako je sve vi{e `ivot pretvarala u puko magnovewe pojava, prijete}i da uni{ti svu unutarwu povezanost istorije, a time i wu samu kao duhovnu istoriju.
Ovaj gubitak postaje sve primjetniji, mnijewe koje je isprva radosno pozdravqalo prodor kretawa kao ~isti dobitak na snazi i
16
17
Prevazila`ewe protivrje~ja.
Istrajavawe i promjena.
299
RUDOLF OJKEN
slobodi, po~iwe se prelamati, a sve ja~a postaje potreba za ~vrstim stanovi{tem, za istrajavaju}im rezultatom svih podnesenih
napora, za vi{e mira pred neumornim kretawem. No, da li }e biti
mogu}e `ivot ponovo utemeqiti u vje~nosti bez odustajawa od
istorije i istorijskog mi{qewa, mogu li se, bez slaba{nog kompromisa, pomiriti vremenski i vje~ni pogled na stvari?
To }e biti mogu}e tek kad duhovni `ivot i forma ~ovjekovog bivstvovawa budu u isti mah dovoqno razlu~eni i iznova povezani; ovo pak zahtijeva unutarwe stupwevawe `ivota. Duhovni
`ivot, kako smo se uvjerili, po svojoj supstanciji mora biti bezvremen i nepromjenqiv; kad s tom supstancijom ne bi bio prisutan u ~ovjeku, ne bi mu mogao podariti nikakvu istinu i nikakvu
istoriju duhovnog vida. U toj ta~ki, stariji na~in mi{qewa ima
opravdawe pred novijim. No, wegova gre{ka je bila u tome {to je
u tom shvatawu duhovni `ivot i za nas bio gotova datost, dosti`an u jednom mahu, {to je vje~nost i s na{eg gledi{ta izgledala
kao dovr{ena ~iwenica, a ne kao te`ak, uvijek iznova postavqan
zadatak; ~ovjekova forma egzistencije i duhovni `ivot ovdje su
smje{teni toliko blizu da su se pretapali jedno u drugo. Tako je
platonizam vjerovao da je kona~no obuhvatio svijet misli, a hri{}anska crkva je sistem svojih dogmi i ustanova predstavqala
kao nedodirqivu istinu za sva vremena. Takvim postupkom je pak
kruto fiksirano stawe jednog zasebnog doba; {to je u toku milenija moralo vr{iti sve ja~i pritisak i dovoditi do sve o~itijeg
protivrje~ja, a {to je opet neminovno dovelo do o~ovje~ewa duhovnog `ivota.
Sasvim druga~ije stoje stvari s priznavawem da onaj najdubqi temeq na{eg bi}a nipo{to nije neposredno spoznatqiv iz na{eg `ivotnog razvoja i na{e vlastite djelatnosti, ve} da ga treba
mukotrpno dosegnuti, te da na tom putu vrebaju opasne stranputice. Ono {to je po sebi iznad vremena, to mo`e potpuno o`ivjeti
za ~ovjeka samo kroz rad i iskustva vremena. Time istorija sti~e
nu`nost i zna~aj; ona onda nije naprosto tjerawe u daqinu ili djelawe ka spoqa{wosti, ona postaje potraga za vlastitim duhovnim
bi}em, nose}i u sebi jasan ciq, koji je inherentnom nu`no{}u iz
300
FILOZOFIJA ISTORIJE
svih skretawa ponovo izvla~i na pravi put. Tek s takvom unutarwom nadmo}i nad pukom istorijom mogu}e je tragati za wenim
smislom. S ove ta~ke gledi{ta mirovawe i kretawe nisu vi{e suprotnosti, nego su upu}eni jedno na drugo; {to je izgra|eniji duhovni karakter, `ivot dobija vi{e ~vrstine, a kretawe postaje
bogatije sadr`ajem.
Istorijski pogled ovdje dakle ne bi bio na gubitku, ali bi
ipak uvijek bio na drugom mjestu, stanovi{te duhovnog `ivota nikad ne bi bilo unutar, nego uvijek iznad istorije; uvijek bi pretpostavka istorijskog kretawa duhovne naravi bilo zadobijawe
jedne ~vrste ta~ke oslonca, jednog duhovnog tipa, jedne vladaju}e
ideje; i uvijek bi bilo potrebno iz kretawa se vra}ati ovoj ta~ki
kako bi se polaze}i od we pokazao pristup istoriji sub specie aeternitatis. Takav na~in mi{qewa bi u istoriji, usred sveg primawa
utisaka, razvio i energi~nu samostalnu djelatnost, a nastojawa
usmjerio ne na budu}nost, nego na sadr`ajnu, duhovno utemeqenu
sada{wost.
Kako ovakvo priznavawe jednog utemequju}eg vje~nog poretka ~ini istoriju povezanijom, tako }e i posebne epohe i `ivotni
ciklusi dobiti na unutarwem jedinstvu. Tamo gdje se jasno razlu~uje izme|u duhovne supstancije i ~ovjekove egzistencijalne forme, lako }e se i kroz sve promjene qudskog `ivota, i kroz zna~ajna
pomjerawa gledi{ta i stremqewa, potvrditi jedan karakteristi~an temeqni tip. Odlu~uju}e je jedino postoji li takav tip i mora
li mu se priznati svojstvo manifestacije duhovnog `ivota. Ako je
to slu~aj, prisvajawe mo`e imati duga~ku, ~ak nedoglednu povijest punu rada i sukoba, a da ne bude izgubqena unutarwa povezanost. Ovakvo razra|ivawe osnovnih duhovnih tipova mora sliku
istorije pojednostaviti i u~initi je preglednijom no {to je to na
prvi pogled, kako bi se uspje{no oduprla razlagawu na pojedina~ne doga|aje. Pretpostavka pak ovakvog poduhvata je priznavawe
nadmo}i duhovnog `ivota spram empirijskog ~ovjekovog bivstvovawa, i time postignuto produbqewe na{eg bi}a; bez toga nema
spasa pred pukim kretawem i wegovim razornim relativizmom.
301
RUDOLF OJKEN
Na drugoj strani, ovdje iznijeto shvatawe istorije mo`e doprinijeti prevazila`ewu suprotstavqenosti idealizma i naturalizma, kako ovi protivnici vole da se nazivaju. U novije vrijeme,
ova suprotstavqenost postaje sve o{trija, unose}i tako nemir u
cjelokupni `ivot; ipak, ~iwenica da u ovom boju svaki pravac uspje{no napada drugi, no nije u stawu ostvariti pobjedu svojih tvrdwi, kao da ukazuje na to da se radi o dvjema razli~itim stranama
stvarnosti, koje nije mogu}e posmatrati odvojeno. – Idealizam zastupa neovisnost duhovnog `ivota o prirodi i empirijskom qudskom polo`aju; ova tvrdwa se ne mo`e pobiti ako ne}emo odustati od svake istine, od zajedni~kog misaonog svijeta, od unutarwe
kulture. Ako naturalizam vjeruje da mo`e sve ovo ostvariti iz sebe samog i time u~initi idealizam izli{nim, to je mogu}e samo
zato {to on pre{utno pretpostavqa duhovni i misaoni svijet koji je nadre|en prostom skupu iskustava i koji ga obuhvata, te neprimjetno ih uzvisuju}i, taj svijet naseqava prirodno datim veli~inama; jedino tako je mogao povjerovati da je na iznena|uju}e jednostavan na~in rije{io zadatak koji je wegovog protivnika toliko namu~io. Zapravo, odbacivawe ove temeqne zamisli idealizma
nije doli unutarwe ukidawe duhovnog `ivota kao i nauke koja bi
bila nadre|ena slijepoj zbrci predstava.
Ali neophodnost osnovne misli idealizma nipo{to ne pokriva wegove posebne forme, pa ni onu koja preovladava u modernom `ivotu. U odve} bujnom osje}aju `ivota i u neograni~enom
po{tovawu qudskog bi}a, ovaj idealizam je vjerovao da neposredno iz ~ovjekove duhovne djelatnosti mo`e razviti carstvo duha
kojim }e obuhvatiti ~itavu stvarnost. Duhovni `ivot ~ovjeka je
pri tome shva}en kao duhovni `ivot uop{te, kao apsolutni duhovni `ivot, ~ovjek je po svojoj duhovnoj prirodi stajao u sredi{tu
stvari; istovremeno se vjerovalo da je mogu}e potpuno se osloboditi od sitnih qudskih osobina, u potpunosti savladati otpor
vawskog svijeta. Vlastito `ivotno iskustvo, pak, proizvelo je ozbiqne sumwe u ovakvo rje{ewe. Najopasnije po wega nije bila nemogu}nost utiskivawa spoqa{weg svijeta u predlo`enu shemu, takva protivrje~nost bi se lako mogla ostaviti po strani i weno rje-
302
FILOZOFIJA ISTORIJE
{avawe prepustiti toku vremena. Bitno je bilo to da na taj na~in
ostvaren svijet nije mogao trajno zadovoqiti potrebe duhovnog
`ivota, koji ga nije do`ivqavao kao punu i su{tinsku stvarnost;
a takvo ugro`avawe wegove unutarwe istinitosti prijetilo je da
ovaj svijet svede na svijet sjenki. Ova imanentna slabost idealizma je utrla put naturalizmu; ~iwenice i metode koje je on pridao
kretawu svoju privla~nu snagu dugovale su tome {to su `ivotu
obe}avale ve}u istinitost, bliskost i jednostavnost. To je naturalisti~kom pristupu istoriji i obezbijedilo tako veliku prihva}enost.
U takvom stawu stvari ne poma`e kriti~ko rezonovawe, ve}
je potrebno razvijawe novog idealizma, koji je dovoqno ~vrsto
utemeqen da bi mogao cijeniti i suprotstavqena stanovi{ta,
prisvajaju}i ono {to je istinito u wima. No, uz ovakav idealizam
spada i uzdizawe duhovnog `ivota, shva}enog kao proces stvarawa
istinske, prvenstveno u samoj sebi prebivaju}e stvarnosti, iznad
svih prosto qudskih postignu}a i iznad svih pojedina~nih qudskih duhovnih aktivnosti. Tek kad je duhovni `ivot na ovaj na~in
sebi obezbijedio sigurno mjesto spram ~ovjeka, mo`emo u punoj
mjeri prepoznati osobitost qudskog polo`aja, sporost i te{ko}u
duhovnog razvoja u na{im uslovima, i nadmo}nu snagu prirodnih,
~ulnih, materijalnih faktora na podru~ju iskustva. A svime time
se moramo ozbiqno pozabaviti, zato {to duhovni `ivot za ~ovjeka mo`e razviti svoju punu snagu samo u su~eqavawu s ovim empirijskim ~iwenicama. Samo, uslovi u kojima na{ duhovni `ivot
nastaje ne smiju biti progla{eni wemu pripadaju}im stvarala~kim snagama, i time zamijeniti uslov i razlog postojawa, ~emu je
sklon naturalizam. Nu`na posqedica ovog postupka je gubitak
svakog unutarweg nagona, vezivawe za strane i neprozirne uzroke,
uporno zadr`avawe na ni`em stupwu, besciqnost i besmislenost
kretawa, mawak samostalnog djelawa i radosti, a uza sve to sna`no pobijawe `ivotne energije, i neizbje`no okretawe pesimizmu
kad se cjelina sagleda kao cjelina a istovremeno i{~ezne po~etna
dra` koju nosi odbacivawe obesna`enih idealisti~kih misaonih
nanosa. Naturalizam samo treba biti vra}en u granice vlastitih
303
RUDOLF OJKEN
mogu}nosti, i brzo }e pokazati ne samo svoju duhovnu nemo}, ve} i
svoju nepodno{qivost za ~ovjeka.
U skladu s takvim uvjerewima, i pri bavqewu istorijom treba jasno razgrani~iti dva pitawa: kako nastaju i daqe se razvijaju
duhovni sadr`aji, i kakve uslove, pripreme i okru`ewa to podrazumijeva u qudskom polo`aju te kako unutar wega djeluje. Gre{ka
starog idealizma je bila u tome {to je drugo pitawe tretirao kao
sporednu stvar; lako se mogao ste}i dojam da svo stvorewe pada s
neba, i da duhovni sadr`aji samo treba da se pojave u ~ovjekovom
`ivotnom prostoru, da bi odmah preuzeli vo|stvo i nadmo}nom
snagom privukli du{e. Nasuprot tome bi se trebalo uzdi}i novo
gledi{te, koje }e pridati puni zna~aj otporu qudskoga, nu`nosti
su~eqavawa s wime, dubokom jazu izme|u prosje~nih okolnosti i
zahtjeva duhovnog `ivota; gledi{te iz kojeg posmatrano qudski
svijet nije carstvo apsolutnog uma, nego krug unutar kojeg se izvjestan um, kroz najte`e prepreke i mnoge uzmake, mukotrpno uspiwe. Tu ne mo`e biti govora o filozofskom konstruisawu istorije, ali zato `ivot dobija na dubini i {irini vi{e no {to bi mu
to ikakva konstrukcija mogla priu{titi.
U zakqu~ku bih jo{ `elio razviti neke konsekvence koje
slijede iz18 predstavqenog nacrta za pogled na istoriju i odnos
prema woj, a koje bi mogle dodatno razjasniti ovo shvatawe. – Nakon na{ih izlagawa, zada}a filozofije istorije nikako ne mo`e
izgledati jednostavna. Ta, u woj se sastaju razli~iti `ivotni
stupwi i na~ini gledawa, od kojih svaki mora biti ravnopravan.
Priroda se`e duboko u ~ovjekov `ivot, pa stoga i kod wega dio
istorije ostaje prirodna povijest, kojoj kao takvoj treba i pristupati. No, ako s nastupom duhovnog `ivota i po~iwe nova vrsta istorije, i tu se prvom pogledu pru`a velika raznovrsnost i {iroko razila`ewe pokreta. [to se vi{e djelawe prepli}e s okolinom, to }e postojaniji biti zbir wegovih u~inaka, a {to vi{e na
~elo izbija ono unutarwe i li~no, to je takav zbir mawe mogu}.
Tako nam razli~ita podru~ja `ivota daju razli~ita sagledavawa
istorije. Neprekidan napredak pokazuju najprije oblasti tehnike
18
304
Zakqu~na razvijawa i razmatrawa.
FILOZOFIJA ISTORIJE
i egzaktne nauke; tamo pak gdje je u pitawu stvarala{tvo vi{e
li~ne naravi, kao u umjetnosti i spekulativnoj filozofiji, `ivot se izgleda kre}e od vrhunca do vrhunca izme|u kojih se otvaraju provalije; a religija, kona~no, te`i da istoriji dodijeli
ulogu odr`avawa i kori{tewa jedne ve} osigurane istine, pri ~emu wen pogled nije usmjeren naprijed koliko unazad. Ako filozofsko razmatrawe treba sagledati i me|usobno usporediti sve
ove razvojne tokove, ono }e na prvom mjestu morati naspram raznovrsnosti zastupati cjelinu duhovnog `ivota; ukoliko se isti
posmatra kao uzdizawe nove stvarnosti, naglasak }e morati biti
na otkrivawu `ivotnih veza i odnosa, autenti~nih `ivotnih kompleksa u istoriji ~ovje~anstva. Tek u takvim kompleksima i sistemima duhovni `ivot dobija izra`en karakter, tek tu stupa u
borbu za cjelovitost svijeta, tek odatle polaze}i postaju mogu}a
iskustva iz cjeline i wena daqwa izgradwa. A takav pokret je nu`an i neophodan, jer mi nismo od ro|ewa uroweni u povezan duhovni `ivot, on takvim tek treba postati na{om djelatno{}u.
Svjetsko-istorijsko iskustvo nas u~i da su mogu}e, i sprovedene,
razli~ite koncentracije; razvili su se razli~iti `ivotni sistemi i qudske duhovne stvarnosti, koji su vrbovali ~ovjeka i poku{avali prisvojiti ~itav djelokrug `ivota; ovi poku{aji su, sudaraju}i se, bili primorani da uvide svoja ograni~ewa, no ta borba
je svemu davala impuls za daqe kretawe. Pra}ewe ovog kretawa i
wime uslovqenog otvarawa duhovnog `ivota kao cjeline mora postati prioritet filozofskog bavqewa istorijom. Ono, nasuprot
svakom djelovawu ka spoqa{wosti, treba da se bori za du{u istorije, za samosvojnost `ivota, na taj na~in se prihvataju}i i pitawa o smislu svega. A tim zadacima pra}ewa unutarweg ustrojstva
duhovnog `ivota ono se ne mo`e posvetiti bez sna`nog osje}aja za
nedovr{enost, nesigurnost, iracionalnosti qudskog polo`aja.
No, sva takva iskustva ne}e ga mo}i poquqati u uvjerewu da se u
istorijskom `ivotu de{ava ne{to zna~ajno, da za ~ovjeka dolazi
nova vrsta stvarnosti, da je na djelu pokret za uzdizawe ~ovjeka
iznad sitni~avosti i prosje~nosti. To nam mora biti dovoqno.
305
RUDOLF OJKEN
Jedna od glavnih ta~aka je energi~no zalagawe za qudsko djelawe u19 istoriji, a time i za eti~ki karakter istorije. Wega su
ozbiqno ugrozili ne samo naturalisti~ko poimawe sa svojim mehanicizmom, nego i moderno idealisti~ko u~ewe o razvoju sa svojim pretvarawem stvarnosti u evoluciju uma. Jer i u wega, pogon
svjetskog procesa je bila sila nu`nosti, a duhovna snaga je daleko
prema{ivala eti~ki ~in. Sad je pak eti~ki element istorije, tj.
povijesti u autenti~no qudskom smislu, osna`en ve} time {to duhovni `ivot ne djeluje neposredno ve} u na{em polo`aju, {to nije
istovremeno “dat” (gegeben) i “prepu{ten” (aufgegeben), {to nam je
postavqen kao ciq koji zahtijeva na{e priznawe i usvajawe. A na{e priznawe ne mo`e biti trajno, duhovni `ivot gubi na snazi i
istinitosti ukoliko uvijek iznova ne zadobija na{u pa`wu, ukoliko ga ne nosi kontinuirano djelo. U tom smislu, svaki pravi duhovni `ivot je u korijenu eti~an.
No, na{ vlastiti ~in i odluka nisu neophodni samo za principijelno usvajawe duhovnog `ivota, ve} i za wegovo daqwe oblikovawe. Ne nalazimo se od po~etka u elementu uma, no{eni sigurnom strujom, nego se moramo prvo izboriti za umnost na{eg `ivota i duhovno usmjerewe na{eg puta; na{u duhovnu stvarnost ne nalazimo oko sebe kao ~ulnu, nego prvo treba da je mukom i radom,
pra}eni opasnostima i zabludama, izgradimo. Te`a od svih borbi
u spoqa{wem svijetu je borba duhovnog `ivota za sebe samog, za
vlastito uobli~ewe. Vidjeli smo kako su poku{aji koncentracije
`ivota postigli veliku mo}, i kako se na kraju nisu uspijevali
odr`ati u vlastitom smislu, kako im je sumwa uvijek iznova nagrizala ono {to su smatrali sigurnom ~iwenicom; stalno su zauzimana nova polazi{ta, a borba je uvijek iznova zadirala u cjelinu i u krajwe elemente. U skladu sa svojom duhovnom prirodom,
`ivot se ne gradi na sigurnoj osnovi, u mirnom prikupqawu, ve}
samu osnovu treba uvijek iznova osigurati. Mo`e se re}i da sam
tok istorije u sve ve}oj mjeri uni{tava sve {to je samorazumqivo, sve vi{e onoga {to se ~inilo opipqivim postaje problemati~no; da bismo to jasno spoznali samo treba da uporedimo svoj da19
306
Eti~ki karakter istorije.
FILOZOFIJA ISTORIJE
na{wi polo`aj sa starim vremenima. Ali to kretawe je u isti mah
ogla{avawe sve ve}e snage, trajno preobra`avawe `ivota i bivstvovawa u vlastitu djelatnost ~ovjeka; sve vi{e wegova stvarnost postaje wegovo sopstveno djelo. Ovo dodu{e mo`e govoriti u
prilog pove}avawu eti~kog karaktera cjeline samo ako pojmovima ~ina i slobode pridamo druga~iji i dubqi smisao no {to im ga
pridaje empirijsko-psiholo{ko shvatawe; mora ih se prenijeti na
odnos cjeline prema cjelini. Kako je to mogu}e i {ta to nosi sa
sobom spada u druge kontekste, no upravo iskustvo svjetsko-istorijskog `ivota s wegovim kretawima od cjeline ka cjelini moglo
bi potpomo}i ovakvo produbqivawe temeqnih eti~kih nazora.
Kako pak ovakvo osna`ivawe eti~kih elemenata dovodi istoriju
u prisan odnos s ~ovjekom, kako svoj rad pretvara u duhovno samoodr`awe, to ne zahtijeva posebnog obja{wavawa.
Primijetimo kona~no da je slika istorije zasnovana na ovakvom temeqnom20 shvatawu itekako pro`eta karakterom individualnosti i pozitivnosti. To proizlazi ve} i iz upravo spomenute
eti~ke vrste istorije, no taj karakter {to odolijeva svakoj konstrukciji iz op{tih pojmova, uo~qiv je i neposredno. Sam duhovni `ivot, taj novi stupaw svjetskog `ivota, ovdje se nipo{to ne
pojavquje kao ne{to uop{teno, odre|eno formom op{tosti, ve}
tvori osobitu stvarnost, kojoj je mogu}e pristupiti samo kao ~iwenici, i koja nije izvediva iz nekakvog kretawa pojmova. Jo{
jedna ~iweni~nost ulazi u istoriju usqed naro~ite prirode i polo`aja ~ovjeka, iz ~ijeg dodira s duhovnim `ivotom i proizlazi.
Ona nije u doslovnom smislu razvoj duhovnog `ivota, nego poseban
razvoj koji se ti~e ~ovjekove naravi i polo`aja. Ako izbli`e osmotrimo wen tok, pozitivnost istorije naro~ito ilustruju velike li~nosti. Jer ove li~nosti nikad nisu puki proizvod svojeg socijalnog okru`ewa ili sa`etak onoga {to je u ovom okru`ewu
ve} prisutno. Takvo shvatawe uvijek odaje neprepoznavawe karakteristi~nog i bitno novog vida duhovnog `ivota. Ono {to prosjek qudskih odnosa da nazrijeti, samo je mutna mje{avina, u kojoj
nema ni ~istog oblika ni pokreta~ke sile. A upravo to je veliko
20
Pozitivnost istorije.
307
RUDOLF OJKEN
u Veli~ini osobe, {to ovdje duhovni stupaw postaje svrha sebi,
iskqu~iva snaga jednog nadarenog `ivota. Na taj na~in on istovremeno pokazuje krajwe individualan karakter; velike li~nosti
su imale najve}i u~inak, udaraju}i ~itavim razdobqima svoj pe~at, usqed individualnosti u duhovnosti, usqed nepogre{ivog i
ni iz ~ega neizvedivog jedinstva. One ne izrastaju iz vremena, one
vremena izvla~e na svoju visinu. Tek unatrag posmatrano, nakon
{to su ostvarile sabirawe duhova, sumirawe snaga koje su im i{le u susret, moglo se doimati da su bile puki izraz svog vremena.
Dakle, i s ove strane otpada mogu}nost da se istorija utisne u nekakvu op{tu shemu.
Mo`e li se pri ovakvim ubje|ewima govoriti o filozofiji
istorije, mo`da je sporno. Ali bezuslovno negativan odgovor morao bi uslijediti iz shvatawa filozofije koje mi sa na{e strane
pobijamo. Filozofije istorije u smislu konstrukcije istorije,
progla{ewa jedne sveobuhvatne formule koja bi dozvolila i prora~unavawe budu}nosti, ne mo`e biti; filozofsko pak uvjerewe
koje traga za unutarwim odnosom ove oblasti prema cjelini `ivota, osvjetqavaju}i je s tog stanovi{ta, mo`e, {tavi{e – mora postojati, i ne vidimo za{to bi mu bilo uskra}eno pravo da bude nazvano Filozofijom istorije.
[Izvornik: Rudolf Eucken, Philosophie der Geschichte, s. 247–281, in
“Systematische Philosophie”, Berlin und Leipzig, 1907]
Preveo: Markus Manojlovi}
308

σεπτεμβριος 2014 12 eδeoπ