pdf

16
1 ZVUK:
2 IDEJA:
3 DRAMATURGIJA:
TASK / INTERAKTIVNI ČASOPIS ZA PLESNU IZVEDBENU UMJETNOST / 2011. ZAGREB
FOTOGRAFIJE
Zadovoljstvo da je još jedan dio naše i moje komunikacije sa svijetom
završen.
ZADOVOLJSTVO
4 TRAŽENJE IZRAZA:
1
7
IDEJA
Pod zvukom ne podrazumijevam samo onaj konvencionalni,
“muzički” zvuk, nego sve ono što djeluje na moje emocionalno iskustvo. Preciznije, to je onaj zvuk u kojem osjećam pokret. Nije me zanimalo da se pokret kreće zvučnom linijom, nego se ta linija poklapala
s atmosferom zvuka.
5 ORGANIZACIJA:
8
9
10
Prateći atmosferu zvuka nadolazila bi ideja koja se povezivala s osobnim životnim iskustvima odnosno vlastitim emocijama i doživljaima.
To nikada nisu bile priče, već emotivna stanja i sjećanja.
Detoni: “Likovi i plohe” – zadatak izvođačima: Traženje ravnoteže
polazeći od tzv. nulte točke u sjedećem položaju, proces od totalnog opuštanja do krajnje vertikale, te povratak na ishodišni sjedeći
položaj. Iskustvo i ideja – Ne tražimo li cijeli život svoju ravnotežu?
ISKUSTVA
Slučajno, tijekom jedne šetnje u zimskom pejsažu, Cageova izreka
“zvuk = tišina” dovela me do spoznaje – ako se uklopiš u zvukove i
tišinu koja te okružuje, možeš čuti i svoj pokret koji se idelano uklapa u tu atmosferu. Iskustvo sam prenijela svojim malim đacima u
Funkcionalnoj muzičkoj školi. Rezultat je bio zapanjujući. Tijekom
rada na improvizaciji sami su otkrili da je zvuk moguć jedino ako je
okružen tišinom, da se sve bolje čuje u tišini i da zvuk pokreta čini
idealnu cjelinu s okruženjem.
ala”
ipulir
“man
eno,
ši dio
o reč
ajljep
vjetn
iji i n
m, u
imljiv
je sa
ajzan
ča ko
o je n
vođa
ma. T
više iz
ideja
k na
mojim
uvije
raz u
nego
voj iz
sebi
ašli s
ila na
i pron
je rad
i sam
grafi
bi on
koreo
kako
svoje
tava
isam
iskus
ada n
obnih
– nik
m os
žno je
ženje
→ Va
a, tra
vorim
razgo
.
Stockchausen: “Pjev mladića u gorućoj peći” (Stari zavjet, Danijel pjesma III) – zadatak izvođačima: Konstantno se držati za ruke i koristiti
sve kretnje kojima nećeš ugroziti kretanje svojih partnera. Iskustvo i
ideja – Apsulutna sloboda ne postoji – Sloboda postoji u onoj mjeri
u kojoj nitko nikoga ne ugrožava. Grupa je jača od pojednica. Mladi
Židovi su, prema pjesmi, spašeni jer nisu izdali svoju ideju – vjeru,
nisu se poklonili kumirima. Zbog tih ideja grupa grupa se drži za ruke
i kreće prostorom u takvoj formaciji. (Ta je predstava zajedno s Varezoviom “Ionizacijom i integralima” te dijelovima predstave “Pisaće
mašine + Jazz” – Bey: Tobi Ilu, dobila prvu i jedinu nagradu u Parizu
1968.g., te je snimljena od eksperimentalne televizije P. Schefera.
Vidi DVD Kaspomanija u izdanju HIPP-a).
(Najzanimljiviji je bio devetogodišnji dječak Saša koji se kretao
minimalnim pokretima držeći ruke u kosi, ali je pažljivo pratio ostale zvukove i izvođače u prostoru. Kada sam ga pitala što radi bio
je iznenađen što ja nisam vidjela da je on “svirao”. Pokušavajući
proživjeti njegovo iskustvo uvjerila sam se da prolaženje rukama
kroz kosu pruža čarobno akustičko iskustvo).
6 OSVJEŠTAVANJE:
7 IZVEDBA:
TASK Interaktivni časopis za plesnu izvedbenu umjetnost / Godina 2011. / Task 01 MILANA BROŠ. / Svaki broj TASK-a je predložak za izradu vlastitog projekta odnosno plesne predstave u 7 koraka. Koraci su zadani i poželjno je da ih izvođač TASK-a slijedi, ali ostavljena je kreativna sloboda da ih se interpretira na vlastiti način. Oni su kostur projekata koji će biti ostvareni kao rekcija na zadani TASK. Svaki TASK zadaje pojedini hrvatski koreograf te kroz članke vezane za korake TASK-a prezentira
svoj dosadašnji rad, a jednako tako i rad cjelokupne plesne i suvremene umjetnosti. TASK je časopis u formi plakata jer se u sklopu večeri BREAK A LEG TASK na PLATFORMA.HR festivalu održava izložba na kojoj će TASK-ovi biti izloženi. Ove godine su ostvarena tri TASK-a (01 MILANA BROŠ, 02 IRMA OMERZO i 03 MILA ČULJAK) i svi uradci izvođača TASK-a će se predstaviti u sklopu PLATFORME.HR te na taj način zaživjeti i biti prezentirani javnosti. Po jedan od svakog TASK-a bit će dan
jednom renomiranom i jednom neafirmiranom (mladom) koreografu da na njega reagira i realizira vlastiti projekt. Na ovaj način mladi koreografi dobivaju priliku i prostor za prezentaciju vlastitog rada. /REAKTORI BREAK A LEG TASK-a su (nearfimirani autori): Task 01 – Ivana Peranić / Task 02 – Nikolina Medak / Task 03 – Nina Sakić, Karolina Šuša / REAKTORI TASK-a su (afirmirani autori): Task 01 – Žak Valenta / Task 02 – Selma Banich / Task 03 – Pravdan Devlahović / Svaki od 7 koraka
TASK-a tematski je povezan sa člankom na istoj stranici kako bi ga čitatelj/korisnik izravno povezao sa metodologijom plesnog rada koreografa koji zadaje zadatak (TASK). / IMPRESSUM / AUTORI: Martina Granić, Sonja Pregrad, Larisa Lipovac, Tamara Curić, TALA (Task je idejno nastao kao studentski rad Martine Granić na Studiju dizajna AF, u četvrtom semestru 2009./2010. studentske godine, kolegij Tipografija. Sudjelovanje na Izložbi hrvatskog dizajna 0910 u Muzeju za umjetnost i
obrt, HDD, 2010. g.). / ŽIRI: Ana Kreitmayer, Petra Hrščanec, Marjana Krajač / DIZAJN: Martina Granić, Nikola Đurek (mentor), Damir Bralić (mentor) / PRIJELOM: Martina Granić / LEKTURA: Ana Tonković Dolenčić / HVALA: Maji Đurinović, Aleksanri Janevi Imfeld, Damiru Braliću, Nini Bokanu. / TISAK: Vemaco d.o.o.
PRILOŽENI MATERIJALI:
E-MAIL AUTORA:
IMENA IZVOĐAČA:
IME AUTORA:
NAZIV PROJEKTA:
ZVUK / ISKUSTVA / TASK
IDEJA
DRAMATURGIJA / TASK
TRAŽENJE IZRAZA / TASK
ORGANIZACIJA / TASK
OSVJEŠTAVANJE / TASK
IZVEDBA
(Privatna kolekcija Maje Đurinović)
1: “3 SITUACIJE × 15 MIN. + 4 PLESAČA” (Klub studenata Elektrotehničkog
fakulteta, 1976. g.)
2, 3, 4: “ŠAH / Muzika za šahovsku igru, dva plesača i ansambl” (Foyer
isped male dvorane KD Lisinski, 1983. g., glazba: Davorin Kempf, fotografirao Velizar Vesović).
5, 6: “DOGAĐAJ 13” (Fotografija 5: &TD, izvedba, 1975. g. Fotografija 6:
Milana Broš sa KASP-om – gostovanje – Salerno (Italija), 1980. g.).
7, 8: “Suradnja sa Zagrebačkim gudačkim kvartetom” (1971. g., fotografirao Velizar Vesović).
9, 12, 13, 14, 15: “SNI” (Narodno sveučilište Trešnjevka, 1972. g., fotografirao Saša Novković).
10: “KRALJ ARTUR” (Plesno kazalište SKUC, 1985. g., fotografirao
Zoran Filipovčić).
11: Zagrijavanje prije nastupa u Ljubljani (Na fotogr. Milana Broš i
KASP, fotografirao Velizar Vesović).
16: D. Detoni: “LIKOVI I PLOHE” (Muzički salon &TD-a, 1970. g.).
17, 19: “OPERA SERIA” (Fotografija 17: Rekvizit iz predstave. Fotografija 19: U garderobi prije nastupa – gostovanje – Ljubljana, Cankarjev
dom, 1982. g., fotografirao Velizar Vesović).
18: “MINIMAL MOUVING” (Plesno kazalište SKUC, 1983. g., fotografirao Velizar Vesović).
Plakat: D. Detoni: “BAJKA” (Muzički salon &TD-a, 1973. g., fotografirao
Saša Novković).
1
2
3
4
5
6
7
i
19
ZVUK
15
je su
cije
stvo!
18
Moram zahvaliti i nekim ljudima koji su me upozoravali na neke
nove glazbene izraze, te mi omogućavali i novi razvoj pokreta i improvizacija. Na prvom mjestu tu je kompozitor prof. Bogdan Gagić.
On je bio i član prve generacije KASP-a, a prve je nastupe 1962 g.
pratio uživo na klaviru. Zatim je tu i gosp. Tamhina, muzički urednik
na zagrebačkom radiju, pa Branko Vodeničar koji mi je otvorio zvukovne mogućnosti jazza, a na kraju bih zahvalila i prof. Nikši Gligu kao
uredniku Muzičkog salona S.C.-a i uredniku MBZ-a.
la
a dje
m
u for
ali gd
oviza
impr
ovolj
17
ima slobodu. Mi smo u svojoj strukturi imali ono što smo zvali point
de rapport – zajedničko mjesto na kojem točno znamo gdje smo –
ako se izgubiš, slušaš i pričekaš dok ne dođe. Djeci s kojom sam
radila bih rekla: Kad ne znaš što bi, čekaj dok ti ne dođe, nemoj se
zabadava micati i zabadava lupati.
TASK: KAKO STE RADILI S GLAZBOM?
epcij
čvrst
i svak
ođač
bi izv
o
k
.
a
eni, k
zivnik
ki na
viješt
s
ič
o
n
i
d
it
aju b
a zaje
ja im
i mor
iju ko
varan
t
iz
s
v
a
voju
o sad
jedi s
ji su d
nik sli
io
nti ko
d
e
u
s
m
ele
svaki
→ Svi
ane i
anizir
g
r
o
su
n
ena z
og tr
ve
de. S
što ra
→ Zad
TASK: KAKO VI ONDA VIDITE RAZLIKU
IZMEĐU OTVORENE IZVEDBENE
IMPROVIZACIJE I ONOGA KAKO STE
SE VI BAVILI IMPROVIZACIJOM?
Nismo uvijek spremni za svaku izvedbu biti zaista krajnje koncentrirani, a profesionalci smo i moramo igrati stvari puno puta. Zato
je važna osviještenost – što radimo kako bismo neometano izvedbu doveli do kraja. Naravno u za mene boljoj ili malo lošijoj izvedbi,
no gledaocu ne smije biti uskraćena poruka predstave. (U svom
pedagoškom radu sa djecom koristila sam isti princip: slušaj zvuk i
slijedi liniju, kreni sa pokretom tek onda kada ga zaista osjetiš kao
potrebu.)
TASK: KAKO STE RADILI NA TOME?
OSVJEŠTAVANJE
12
MB: U mom opusu nije bilo predstava bez zvuka.
14
nc
na ko
ostor
r
p
i
t.
urgija
alnos
amat
ividu
a, dr
d
m
in
a
i
ij
ac
ubit
proviz
ije izg
na im
ne sm
e
m
s
o
k
d
ra
li ipa
ciznim o jedan, a
→ Pre
ka
i
t
a
a dis
zaist
voju
aju s
dobiv
t
kolek
u. Tu
ra
iv mo
Plesači su dosta dugo sa mnom radili. Nisu došli meni samo da s
njima brzo napravim predstavu, kako se danas radi. To je ogromna
razlika. Oni su sa mnom radili godinu, godinu i po, možda i dvije, da
bismo do te predstave došli. Počinjali su misliti kao ja, gledati svijet
kao ja – vodila sam ih na izložbe, razgovarali smo o filmovima, čitali
knjge. Sve ono što sam ja napravila je i njihovo djelo. Ja svakom od
njih duboko zahvaljujem, čak i za trenutke kad su me ostavljali, jer
sam tako mogla krenuti dalje. Nakon nekog vremena čovjek bude
zarobljen... Zato je meni jako čudno kako se danas plesači sele od
jednog do drugog koreografa. Doduše to se dešavalo i tada, ali meni
je jako drago da tako nisam nikada morala raditi.
MB: Ne kao improvizaciju u kojoj je sve moguće u svakom trenutku, nego improvizaciju u kojoj
plesač točno zna čime se
bavi, a ipak
13
Doduše, sada se ide od pokreta koji se ponovo traži, a ne od emocije koja je za mene bila bitna. Nekad smo kopali i po tri mjeseca kad
nešto nije štimalo. Jer i izvođači su osjećali da ne štima. A nećeš uzeti
stvari dobivene na prvu loptu, jer to nije zanimljivo – na prvu loptu
nešto famozno sjedne, ali to treba raščistiti. Zašto koristiti baš to a
ne nešto drugo.
MB: Kako sam radila tj. što mislim kad kažem da sam “manipiulirala”:
ja sam plesače uvijek puštala da idu dalje od zadanoga, ali sam ih
uvijek navodila na svoju ideju. Nikada nisam prekidala improvizacije,
puštala sam ih da se same razviju. Kad bi ih pitala, i plesači bi znali što
je vrijedilo a što ne. I onda, najedanput, bude fantastično. Tada dolazi najteži dio puta – osviještavanje . Traje dugo dok se tražiš – puno je
suvišnog, predstavljanja, laži... Pa iz podsvjesnoga sve moraš vratiti
u svjesno da bi to zaista mogao igrati na sceni. I taj put je jako težak,
vratiti se na ono što mi se desilo. Ali to je predivan put, i zaista sam
uživala u tom poslu. Neke stvari moraš dobiti iz fizičkog tijela, neke
stvari su se morale tehnički osvijestiti, da bi mogle biti ponovno izvedene. Tada sam ja bila vanjsko oko. Tako i sada vidim da se radi.
Za moje shvaćanje je improvizacija vrhunska organizacija, u kojoj
svaki izvađač točno zna čime se bavi, a ipak ima slobodu. (Usporedi
sa jazz muzičarima) Unatoč tome što se često mislilo, Isadora Duncan nije improvizirala na sceni, nego joj je nastup bio organizirana
struktura na temelju iskustva improvizacija. Tako smo i mi radili.
(Maričević Biserka, jedna od plesačica prve generacije KASP-a je rekla: “Nisam nikada imala veliku tremu, jer sam uvijek znala gdje smo,
a ako nešto slučajno ne bih uspjela napraviti, imala sam još drugih
mogućnosti, a da ne ispadnem iz “filma”).
Svako individualno iskustvo je drugačije. Svatko se na drugi način
boji, voli, veseli ili ljuti, ali svima su zajednički strah, veselje ili ljutnja i to mi je važno u izvedbi – da su svi izvođači pod zajedničkim nazivnikom, ali individue, pojednici sa svojim doživljajima. Kada se to
ostvari onda nastaje velika predstava.
Svi elementi koji su do sada stvoreni moraju biti osviješteni, kako
bi izvođači u svakom trenu bili svjesni gdje su i što rade. Sve improvizacije su organizirane i svaki sudionik slijedi svoju viziju koja
ima zajednički nazivnik.
Preciznim radom na improvizacijama, dramaturgija i prostorna koncepcija djela dobivaju svoju čvrstu formu. Tu kolektiv mora zaista disati kao jedan, ali ipak se ne smije izgubiti individualnost.
ORGANIZACIJA
posla
Takav posao traži puno vremena i zato je KASP proizvodio samo jedan cjelovečernji program godišnje.
Pokret ide paralelno, usporedno sa zvukom... Postoji zvuk i on ima
svoju liniju. Plesač se ili konfrontira s njim ili ga najavljuje kao akcente ili nakon njega daje akcente – oni nikad nisu sinkroni – to je
prejednostavno. Zvuk se ne interpretira direktno. Pokret postoji kao
neki izvanjski faktor koji mijenja percepciju vremena i prostora, tj.
glazbe.
i
irajuć
6
ganiz
ju, or
la sa
a
veziv
itim
vlast
ima,
kustv
nim is
život
ma i
ocija
e em
točnij
o
irodn
se pr
alo n
građiv
e.
rijem
or i v
prost
nado
Važno je – nikada nisam svoje koreografije radila na sebi nego uvijek
na više izvođača koje sam, uvjetno rečeno, “manipulirala” razgovorima, traženjem osobnih iskustava kako bi oni sami pronašli svoj izraz
u mojim idejama.
a. To
ljajim
doživ
TASK: ŠTO JE ONDA ZA VAS OSNOVA/
PRINCIP GLEDANJA I STVARANJA POKRETA?
TRAŽENJE IZRAZA
a ide
→ To
Nismo imali nikakvih tehničkih pomagala, ali sam uvijek bila
okružena ljudima - suradnicima. Radili smo noćima. Tonci su bili s
nama, nitko nije računao na vrijeme. Za jednu predstavu smo snimali vodu u wc-u, kako lupamo vratima... itd., a na gostovanju
u Nürnbergu su nas pitali čija je to muzika. Kad
po
ja se
ja ko
je ide
ja.
lazila
jećan
ka do
nja i s
u zvu
a sta
osfer
otivn
i atm
o em
jedeć
, neg
→ Sli
priče
a nisu
nikad
nemaš, a hoćeš napraviti, onda
Dobili bismo neki zvuk/glazbu koja nam se sviđa. Onda smo ju besse svega dosjetiš.
krajno dugo slušali. Ležali bismo na podu u dvorani i slušali i ponovo
slušali... To je dug put, na taj način se predstave rade barem 6 mjeseci, ako ne i dulje. Slušajući, i ja i ansambl dolazimo do ideja, razabiremo sekvence. Dugim slušanjem nastane moja podjela
glazbe. Ne držim se nužno onoga što je
rgajem o
autor napisao.
ja ču
ret ili
k koji
n pok
je zvu
i jeda
to da
ada n
žno je
ti. Nik
k. Va
ostoja
ki zvu
lno p
muzič
.
arale
vuka
je to
ože p
om z
o da
mu m
osfer
e bitn
t u nje
s atm
e, nij
pala
pokre
Naim
pokla
islu.
e – da
m sm
samo
ciznij
a pre
nalno
oja se
vecio
Možd
niju k
stvo.
u kon
oju li
zvuk
o isku
alo sv
otivn
kav je
o je im
no ka
oje em kom, neg
e važ
na m
je
a zvu
→ Nij
djelu
lno s
n i da
parale
nizira
ije išlo
nje n
Takve izvođače trebalo je odgojiti. Većina školovanih plesača nije
bila spremna na takav rad. Samo je mali dio nalazio zadovoljstvo u
tome, no to su bili kreativci te kao takvi i danas djeluju samostalno.
(Pogledaj popis imena Kaspovaca na DVD-u). Ljudi su dolazili i uvjetno govoreći “s ulice” i s njima je bilo zanimljivo raditi, pod uvjetom da
su izdržali neko vrijeme, te stekli osnovnu svijest o pokretu.
DRAMATUGRIJA
Ona se logično nadograđije na ideju, organizirajuci prostor i vrijeme.
Kako nakon 1968.g. KASP postaje mnogobrojniji, programi više nisu
temeljeni na cjelovitim kompozicijama. Cjelovečernji program sastojao bi se uglavnom od tri zasebne kompozicije, svaka temeljena na
svojoj ideji i dramatrugiji.
Nakon predstave “Pisaće mašine + Jazz” cjelovečernji je program sastavljen od više kompozicija koje su složene prema određenoj koncepciji i koje s plesom čine cjelinu. Te su predstave sastavljene od niza
scena koje su međusobno povezane porukama. U moje vrijeme dramaturg nije postojao, nisam osjećala nikakvu potrebu za njim. Ono
što smo radili bio je moj način komuniciranja sa sadašnjošću svijeta.
“Događaj 13” – Predstava koja se događa u disco klubu i na kraju koje
plesači uvuku gledatelje u ples i nestanu, a tijekom predstave putem
raznih scena govore o komunikaciji koja na žalost nije uvijek idealna.
(Vidi DVD Kaspomanija u izdanju HIPP-a).
Imam anegdotu sa našeg nastupa na Pariškoj jeseni. Dan nakon
izvedbe intervjuirali su umjetnike i na dan našeg intervjua pojavili su
se neki studenti psihologije koji su tražili da se priča o našoj predstavi.
Voditelja je to iznerviralo i naljutilo jer je on htio razgovarati s nekom
kanadskom grupom sa fenomenalnim plesačima. Nastaje prepirka
između njega i studenata. Oni kažu da im baš razgovor o našoj predstavi treba, tu je cijela psihologija, zašto ples nije ovo nego ono, ono
nas ne zanima...
Trening koji sam vodila je bio štur. Tijelo se pripremalo kako bi što
bolje pratilo emotivne i intelektualne impulse. Vrlo rano sam shvatila da ćemo dobiti uniformirane improvizacije ako počnemo raditi
na nekakvim “sekvencama”, a mene su zanimale individue.
TASK: KAKO STE SMIŠLJALI DRAMATURGIJE
SVOJIH PREDSTAVA?
3
4
MB: Kad gledam nogomet na televiziji ništa mi ne znači, jer ne razumijem princip po kojem funkcionira. A u plesu princip nije tehnika
nego svijest, osviještenost. Zato sam ja s ljudima radila tako kako
jesam – da nauče gledati kako se pokret upotrebljava u nekoj cjelini. Da počnu čitati pokret. Ljudi na žalost ne znaju gledati pokret.
Gledaju ga kao tehničku bravuru, što on primarno nije. A ovo drugo
im je nepoznanica.
Ja obično kažem ljudima da probaju gledati. Na ulici kad gledaš, po
tome kako se drže možeš točno vidjeti u kojem su ljudi raspoloženju,
kakav su karakter. To je ta svijest o pokretu, o tijelu. Sada ima već
puno praksi koje se time bave, no kad sam ja počinjala nije ih bilo, ali
meni je to bilo zanimljivo.
Odgojena sam na klasičnih pet baletnih pozicija (pedagozi: Mia
Čorak-Slavenska, Olga Orlova, Margareta Froman), a preko Ane
Maletić sam upoznala Labanov Ikosaedar, no obje stvari su mi se
nametale kao ograničenja. Pokret mora biti slobodan i on treba tijelo
koje može reagirati na svaki unutrašnji impuls.
TASK: KAKO STE DOŠLI DO TOGA –
ŠTO VAM JE OTVORILO PUT ZA VIĐENJE
PLESA NA TAKAV NOVI NAČIN?
“19 i 10” – Upadanje u konvencije i osvještavanje toga da one nisu uvijek optimalane, budući da često dovode do konflikta i nerazumijevanja okoline. (Vidi DVD Kaspomanija u izdanju HIPP-a).
kreta
Hm, oduvijek sam plesala. S 15 godina dobila sam angažman u HNK.
(Zanimljivo, u to doba još je postojala drukčija paradigma: plesač
je bio bitan za publiku, ne koreograf). Nakon HNK-a sam plesala u
Ladu, i tu sam najjače doživjela pozitivnu energiju pokreta – to što
ima folklor, ima breakdance – tvoja energija izlazi i vlada. Kroz to sve
sam isplesala i iscrpla svoju energiju, i to je bila prednost: nisam više
imala potrebu da sebe prezentiram na sceni i to mi je dalo slobodu da
se posvetim stvarnom istraživanju.
MB: To su dramaturgije koje se grade. Ples nije kompliciran. On je jednostavan u svojim porukama. Mora biti takav jer njime ne možeš reći
ono što možeš riječima, poezijom, ali možeš izreći sukus.
2
5
11

Download Report