52. SARAJEVSKI DANI POEZIJE POEZIJA U TRANZICIJSKOM BUNILU I ove će godine, po pedeset drugi put od osnivanja 1962. godine, biti održani Sarajevski dani poezije. Pjesnici će govoriti svoje stihove i ljubitelji pjesničke riječi slušat će poeziju uprkos svima onima koji, u postojećim tranzicijskim bunilima, poeziji proriču smrt a pjesnike protjeruju na margine društvene stvarnosti. I šta god da se u nepodnošljivom teroru profitokracije i konzumerizma misli o poeziji i pjesnicima, valja uvijek imati u vidu neuništivu snagu autorske potrebe da se oćute, proreknu, imenuju mijene i pulsacije svijeta. Pjesnik u svome književnostvaralačkom zanosu ne pita da bi otkrio/ ponudio osobne odgovore o bilo čemu i prema bilo kome, nego da bi, prije svega, u potencijalnom čitaocu/ slušaocu pokrenuo sustvaralačku i dijalošku energiju koja će kreirati nova pitanja i njihove moguće odgovore. Itekako smo svjesni da Sarajevski dani poezije nikada neće biti održani u trusnijem društvenopolitičkom kontekstu kao što je to ove, 2013. godine. Bez obzira na to, ova jedinstvena, međunarodna pjesnička smotra, ohrabruje nas u uvjerenju da je poezija najpouzdanija veza između onoga što uspijevamo prepoznati kao vječnost i svakodnevne, vrlo slojevite drame pojedinca u vremenu u kojemu živi. Ovogodišnji, 52. Sarajevski dani poezije bit će, i programski i u broju učesnika, znatno reduciraniji u odnosu na prethodne godine. Za to možemo biti “zahvalni” svima onima koji se u postojećim bosanskim političkim labirintima svojski trude da ovdašnji naciokratski koncept vlasti i sindrom kolonijalne svijesti konstantno ugrožava bosanskohercegovačke tradicijske vrijednosti u kulturi, pismenosti, instituciji autorstva, instituciji knjige, svijest o sebi... Sarajevski dani poezije su direktna pobuna protiv svih ovdašnjih zona političkog haosa i mrakova svih vrsta. Ove godine će se bosanskohercegovačkim književnim stvaraocima pridružiti pjesnici i pjesnikinje iz Albanije, Bugarske, Crne Gore, Francuske, Hrvatske, Irske, Italije, Litvanije, Makedonije, Norveške, Njemačke, Slovenije, Srbije, Švedske, itd. Od svečanog otvaranja Manifestacije (srijeda, 8. maj 2013.) pa do dodjele Priznanja „Bosanski stećak“ savremenoj srpskoj poetesi Mirjani Stefanović, te zajedničkog izleta učesnika Manifestacije u Andrićev grad Travnik, predviđeno je onoliko književnih, likovnih, muzičkopromotivnih, multimedijalnih i drugih sadržaja koliko su to aktualne uvjetovanosti omogućavale. Programski savjet 52. Sarajevskih dana poezije zahvalan je svima onima koji su pomogali i nisu odmagali, koji su, i u vremenima trajnih oskudica u svemu i svačemu, omogućili da ova ugledna međunarodna književna manifestcija, ipak, ugleda svjetlo dana i bude ljepše i sretnije lice Sarajeva i Bosne pred sobom i pred svijetom. Pozivamo sve prijatelje poezije i prijatelje Međunarodne književne manifestacije Sarajevski dani poezije da nam se pridruže i budu, i ove godine, zajedno s nama. Sarajevo, 6. maj 2013. 1 Hadžem Hajdarevic PROGRAM 52. SARAJEVSKIH DANA POEZIJE Nova Kaledonija), Refik Ličina (BiH / Švedska), Dara Sekulić (BiH), Amir Talić (BiH), Øyvind Berg (Norveška) i Dušan Šarotar (Slovenija). Pozdravna riječ: Amir Brka, predsjednik Društva pisaca BiH, i Ivo Komšić, gradonačelnik Sarajeva Voditeljica programa: Aida Krehić Muzički program: Jusuf Brkić, saz Kriterion, Ulica Obala Kulina bana 2, Sarajevo - 13,00 h PONEDELJAK, 6. MAJ/SVIBANJ 2013. Konferencija za štampu Dom pisaca, Kranjčevića 24, Sarajevo - 12,00 h UTORAK, 7. MAJ/SVIBANJ 2013. U susret 52. Sarajevskim danima poezije: Književni portret (Kemal Mahmutefendić) O pjesniku govore: Željko Grahovac i Mujo Musagić. Kriterion, Ulica Obala Kulina bana 2, Sarajevo - 19,00 h Književna scena: Vesna Krmpotić Sudjeluju: Dragoslav Dedović (Njemačka), Refik Ličina (Švedska), Faiz Softić (Luksemburg) i Vjekoslav Vukadin (Holandija). Uvodna riječ: Dragoslav Dedović Kriterion, Ulica Obala Kulina bana 2, Sarajevo - 21,00 h Međunarodna pjesnička večer Urednica programa: Fadila Nura Haver Atelje „Figure“, Daniela Ozme 12/3, Sarajevo - 19,00 h Pjesnici iz bosanskohercegovačke dijaspore Sudjeluju: Chris Agee (Irska), Vladas Braziunas (Litvanija), Ida Börjel (Švedska), Silvia Čoleva (Bugarska), Jovica Ivanovski (Makedonija), Jürgen Jankofsky (Njemačka), Velimir Čeda Kostov (Srbija), Vesna Krmpotić (Srbija), Nicolas Kurtovitch (Francuska / Nova Kaledonija), Adrian Leka (Albanija), Claudio Pozzani (Italija), Goran Stanković (Srbija), Mirjana Stefanović (Srbija), Dušan Govedarica (Crna Gora) i Ana Đokić (Hrvatska). Moderator: Damir Uzunović Atelje „Figure“, Daniela Ozme 12/3, Sarajevo - 21,00 h SRIJEDA 8. MAJ/SVIBANJ 2013. Književno podne sa osnovcima - Sokolac Sudjeluju: Ana Đokić (Hrvatska), Rale Nišavić (Srbija), Dušan Govedarica (Crna Gora), Jürgen Jankofsky (Njemačka), Enisa Osmančević-Ćurić (BiH), Bisera Alikadić (BiH), Ismet Bekrić (BiH / Slovenija), Vjekoslav Vukadin (BiH / Holandija) i Fuad Kovač (BiH). Voditelj programa: Mirsad Bećirbašić Opština Sokolac, Glasinačka bb, Sokolac - 12,00 h ČETVRTAK, 9. MAJ/SVIBANJ 2013. „Moja poetika“ (autopoetičke ispovijesti) Sudjeluju: Chris Agee (Irska), Claudio Pozzani (Italija), Silvia Čoleva (Bugarska), Fadila Nura Haver (BiH), Arian Leka (Albanija) i Goran Stanković (Srbija). Moderatorica: Fadila Nura Haver Kriterion Ulica Obala Kulina bana 2, Sarajevo - 11,00 h Svečano otvaranje 52. Sarajevskih dana poezije Sudjeluju: Vladas Braziunas (Litvanija), Ida Börjel (Švedska), Silvia Čoleva (Bugarska), Dragoslav Dedović (BiH/ Njemačka), Velimir Čeda Kostov (Srbija), Nicolas Kurtovitch (Francuska / 2 PETAK, 10. MAJ/SVIBANJ 2013. Književno podne sa osnovcima u Biblioteci Sarajevo (Dječije odjeljenje) “Nasiha Kapidžić-Hadžić i ja” - Uspomene na poetesu i pjesnički recital Sudjeluju: Ana Đokić (Hrvatska), Rale Nišavić (Srbija), Dušan Govedarica (Crna Gora), Jürgen Jankofsky (Njemačka), Enisa Osmančević-Ćurić (BiH), Bisera Alikadić (BiH), Ismet Bekrić (BiH / Slovenija) Vjekoslav Vukadin (BiH / Holandija) i Fuad Kovač (BiH). Urednik i voditelj programa: Mirsad Bećirbašić Biblioteka Sarajevo (Dječije odjeljenje), Radićeva 7, Sarajevo - 12, 00 h Domaćin pjesničkog programa: Ismet Bekrić Edukativno-zabavni centar “Dječiji grad”, Marka Marulića 2, Sarajevo - 12,00 h Svečana dodjela priznanja „Bosanski stećak“ Sudjeluju: Bisera Alikadić (BiH), Amir Brka (BiH), Pär Hansson (Švedska), Jovica Ivanovski (Makedonija), Vesna Krmpotić (Srbija), Arian Leka (Albanija), Husein Dervišević (BiH), Ljubica Ostojić (BiH), Claudio Pozzani (Italija), Almir Zalihić (BiH) i Mirjana Stefanović (Srbija). Slovo o dobitnici Priznanja/nagrade Bosanski stećak: Amir Brka Poeziju dobitnice Bosanskog stećka govori: Aida Krehić Muzički program: Jusuf Brkić, saz Kriterion, Ulica Obala Kulina bana 2, Sarajevo - 20,30 h Otvaranje izložbe učeničkih radova motiviranih temema bh. književnosti Voditelj programa: Mirsad Bećirbašić Centar za kulturu, Jelića 1, Sarajevo - 17,30 h Mlada bosanskohercegovačka poezija Sudjeluju mladi bh. pjesnici Gost pjesničke večeri: Zilhad Ključanin Centar za kulturu, Jelića 1, Sarajevo - 18,00 h SUBOTA, 11. MAJ/SVIBANJ 2013. Savremeno švedsko pjesništvo Zajednički izlet učesnika 52. Sarajevskih dana poezije u Travnik Sudjeluju: Marie Silkeberg, Pär Hansson, Ida Börjel i Johannes Anyuru. Moderator: Refik Ličina Atelje „Figure“, Daniela Ozme 12/3, Sarajevo - 19,30 h Književno podne u Travniku Sudjeluju: Chris Agee (Irska), Johannes Anyuru (Švedska), Kristina Mrđa (BiH), Silvia Čoleva (Bugarska), Jovica Ivanovski (Makedonija), Admiral Mahić (BiH), Marie Silkeberg (Švedska), Goran Stanković (Srbija) i Mirjana Stefanović (Srbija). Domaćin Pjesničkog podneva: Fuad Kovač (BiH) „Moja poetika“ (autopoetičke ispovijesti) Sudjeluju: Chris Agee (Irska), Claudio Pozzani (Italija), Silvia Čoleva (Bugarska), Fadila Nura Haver (BiH), Arian Leka (Albanija) i Goran Stanković (Srbija). Voditelj pjesničke večeri: Izudin Bajrović Atelje „Figure“, Daniela Ozme 12/3, Sarajevo - 21,00 h 3 PJESNICI - STRANI UČESNICI ANA ĐOKIĆ (HRVATSKA) Spisateljica za djecu, dramska spisateljica, romansijerka, televizijska scenaristica, prevoditeljica, rođena je 1965. godine u Beogradu. Diplomirala je filozofiju na Filozofskom fakultetu. Živi u Zagrebu. Inicijatorica je i utemeljiteljica umjetničke organizacije “Autorska kuća“, udruženja “Knjiga u centru“, književnog festivala “Pazi, knjiga!“ te više književnih nagrada. Članica je Hrvatskog društva dramskih umjetnika, Hrvatskog društva pisaca, i SACD-a. Nagrađivana je i pohvaljivana za svoj književnički angažman, a od objavljenih djela spomenut ćemo sljedeća: Tibor, paun bez repa, slikovnica (Zagreb, 2001.); Zoe, djevojčica s vrha nebodera, roman za mlade (Zagreb 2001.), za koji je dobila nagradu “Mato Lovrak“; Vitez željeznog srca, slikovnica (Zagreb 2004.); Sve što znam o patuljku, knjiga priča (Zagreb, 2008.); Gordana među vrbama, roman (Beograd, 2012.). Posljednjih desetak godina emitirane su joj mnoge radio drame, uglavnom u okviru Dramskog programa Hrvatskog radija. ARIAN LEKA CHRIS AGEE (ALBANIJA) (IRSKA) Pjesnik, esejist, urednik, prevodilac, rođen 1966. u Durrësu (Albanija), pripada grupi avangardnih albanskih autora. Studirao je muziku na Muzičkoj akademija “Jan Kukuzeli“ u Durrësu. Znanje o pentagramima i muzičkoj strukturi unio je u svoju poeziju. Autor je četrnaest djela, uključujući kolekcije poezije, kratkih priča, novela i knjiga za djecu. Navest ćemo neka njegova djela: Anija e Gjumit (Uspavani brod, 2000.), Strabizëm (Strabizmus, 2004.), Libër deti (Knjiga o moru, 2009.), Ndreqje gabimesh (Ispravljanje grešaka, 2010.), kao i kolekcije kratkih priča Ky vend i qetë ku s’ndodh asgjë (Ova tiha zemlja kad se ništa ne događa, 1994., i Shpina e Burrit (Povratak čovjeka, 2004.), itd., itd. Arian Leka je poznat i kao prevodilac nekih od najznačajnih pjesnika italijanskog modernizma, uključujući Montalea. Quasimodoa, Pavesea, Marinettija i dr. Osnivač je književnog festivala (djeluje od 2004.) „Poeteka” i glavni urednik tromjesečnog istoimenog časopisa Poeteka. 4 Pjesnik, prevodilac, antologičar, rođen je 1956. godine. Odrastao je u Massachusettsu, na Rhode Islandu i u New Yorku. Studirao je na Harvardu. Od 1979. živi u Irskoj. Autor je dvije zbirke pjesama In the New Hampshire Woods i First Light, te urednik zbirki Scar on the Stone: Contemporary Poetry from Bosnia, Unfinished Ireland: Essays on Hubert Butler i The New North: Contemporary Poetry from Northern Ireland. Redovno objavljuje za The Irish Times i urednik je Irish Pages, časopisa za savremenu književnost sa sjedištem u Linen Hall Library u Belfastu. Chris Agee je državljanin Irske i SAD-a, ali svake godine provodi dio vremena u Hrvatskoj, u svojoj kući na Korčuli. Njegova zbirka poezije Gotovo ništa (Sarajevo, 2011.) uvrštena je u uži izbor za nagradu Ted Huges (2009.), koju dodjeljuje Društvo pjesnika u Londonu. CLAUDIO POZZANI DUŠAN GOVEDARICA (ITALIJA) (CRNA GORA) Pjesnik, pripovjedač, muzičar, vrlo cijenjen u Italiji i inostranstvu po svojim pjesničkim performansima na najznačajnijim književnim festivalima u Evropi, Južnoj Americi i Aziji, rođen je 1961. u Genovi. Poezija mu je prevođena na više svjetskih jezika. Pojavljuje se u važnim antologijama i magazinima međunarodne savremene poezije. Godine 1983. osnovao je kulturno udruženje „Circolo dei Viaggiatori nel Tempo“, pa je u narednim godinama organizirao više nacionalnih i međunarodnih manifestacija: Prvi Evropski festival umjetnosti i moderne tehnologije, Festival novih stilova plesa, poezije, muzike i teatra, itd., više čitanja, izložbi i dr. Od 1994. direktor je pjesničkog festivala u Genovi. Konsultant je mnogih pjesničkih smotri u Italiji, Francuskoj i drugim zemljama, a godine 2000. predstavljao je, kao pjesnik, Italiju u Komisiji UNESCO-a kad se odlučivalo o 21. martu kao Međunarodnom danu poezije. Njegova posljednja djela su novela Kate et moi (“La passe du vent“, Francuska), te zbirka poezije Saudade & Spleen (Lanore Editions, Paris), tri izdanja, itd. Pjesnik, prozaist, dramski pisac, rođen je u Gornjem Čarađu - Golija - Opština Nikšić. Osnovnu školu završio na Krscu, a gimnaziju u Nikšiću i Trebinju. Studirao je Istoriju umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Autor je velikog broja proznih i poetskih naslova. Višestruko je nagrađivan. Za svoj književni rad. Zastupljen je u lektiri u crnogorskim osnovnim školama, te u brojnim antologijama savremenoga pjesništva Crne Gore za djecu. Književna djela su mu prevođena na petnaestak jezika. GORAN STANKOVIĆ (SRBIJA) 5 Pjesnik, esejist, prozni pisac, urednik, rođen je 1958. u Nišu. Bio je dugogodišnji urednik književnog časopisa i izdavačke kuće Gradina. Sada radi kao glavni urednik u Niškom kulturnom centru. Član je Srpskog književnog društva. Objavio je knjige poezije: Lik i pozadina (1984.); Kvantna mehanika (1987.); Cyberpunk (1991.); Terra incognita (1997.); Četiri doba (1999.), i dr.; knjige proze: Hronike o Hloygeu (1991.); Terra marginalis (1997.); U traganju za zlatnom lipom (2000.) i dr. Od 2004. do 2012. godine bio je stalni kolumnist dnevnog lista Politika za Internet i digitalnu kulturu. Saradnik je “Enciklopedije srpskog naroda” (izdanje “Zavoda za udžbenike”, 2008.) za istu oblast. itd. Priredio je i više tematskih cjelina: Vrt: Ostrvologija (kulturologija pustih ostrva) (Polja, Novi Sad, 2009.); Puste utopije (kulturologija napuštenih i nedostupnih prostora), (“Unus Mundus“, Niš, 2010.); Apokalipsa: teorija, praksa i estetika propasti sveta (“Službeni glasnik“, Beograd, 2013.). JOVICA IVANOVSKI (MAKEDONIJA) Pjesnik, publicist, pisac scenarija za televiziju, rođen je 1961. godine u Skoplju, gdje i danas živi i radi. Autor je nekoliko knjiga poezije: Zašto meni vakva jetra (1995.), Grad je pun tebe (2007.), Čudan neki sunčani dan (2009.), Tri napred tri nazad (2004.), Dupli album (U senci bilborda i Sladoled u nedogled) dvije knjige zajedno (2005.), Težnja ka dremanju (2007.), Vetar i magla (2009.) i Sa slamčicom u ustima (2011.). Prevođen je na više svjetskih jezika. Jedan je od autora zastupljenih u knjizi Šest makedonskih pjesnika, koja je objavljena 2011. godine u Velikoj Britaniji. JÜRGEN JANKOFSKY MIRJANA STEFANOVIĆ Pjesnik, prozaist, scenarist, pisac za djecu, rođen je 1953. u Merseburgu, živi u obližnjem industrijskom mjestu Leuna, u pokrajini Saksonija-Anhalt. Studirao je na poznatom Književnom institutu u Leipzigu. Obrazovan je i aktivan i kao muzičar. Izdavač je časopisa ODA - Ort der Augen („Mjesto očiju“) koji objavljuje i prijevode južnoslavenskih pjesnika. Autor je više od trideset pjesničkih i proznih naslova, od kojih bismo mogli spomenuti sljedeće: Ein Montag im Oktober (Berlin, 1985., 1988., 1990., als E-Book 2011.); Merseburger Chronik (Merseburg, 1991.); Rabenzauber (Halle, 1994.); Merseburg im Jahreslauf, Merseburg 1994 (mit Fotoclub Merseburg); Stille Nacht - Adventsdüfte und Weihnachtszwiebeln (Halle, 2005.) i dr. Pjesnikinja, prozna spisateljica, spisateljica za djecu, dramska spisateljica, urednica, rođena je 1939. godine u Nišu. U Beogradu živi od svoje jedanaeste godine. Jedno je vrijeme boravila u New Delhiju (Indija - 1961.-1965.), te stekla diplome bečelora i mastera engleske književnosti na Delhijskom univerzitetu. Tokom života mnogo je putovala i i bila u preko trideset zemalja na svim kontinentima, osim Australije. Prvo je radila kao novinar u Radio-Beogradu, a potom, sedamnaest godina, kao urednik knjiga za djecu u „Nolitu“. Objavila je sedam knjiga pjesama, četiri knjige proze, dvanaest knjiga za djecu i napisala više televizijskih, radio i pozorišnih drama. Dobitnica je nagrade „Neven“ za najbolju knjigu za djecu u Srbiji, nagrade Politikinog zabavnika za najbolju knjigu za djecu u Jugoslaviji, Nagrade Zmajevih dječijih igara za izuzetan stvaralački doprinos književnosti za djecu, nagrade „Pro Femina“ za knjigu pesama Pomračenje, a 2010. dodijeljena joj je Nagrada „Desanka Maksimović“ za cjelokupno pjesničko djelo i doprinos srpskoj poeziji. (NJEMAČKA) 6 (SRBIJA) NICOLAS KURTOVITCH (FRANCUSKA) Pjesnik, romanopisac, dramski pisac, po ocu je Jugoslaven, a po majci potomak jedne od najstarijih familija u Novoj Kaledoniji. Rođen je 1955. godine u Nouméi. Nakon završene škole u Kaledoniji, počeo je putovati po rodnom Pacifiku, kako bi upoznao različitosti od kojih je ovaj veliki i živopisni prostor sastavljen. Nakon završenog Univerziteta u Ex-en-Provence - Francuska, vraća se 1980. godine u Novu Kaledoniju, kao profesor geografije. Zato se za njega kaže da je, prije svega, veliki pjesnik prostora. Prva zbirka poezije Sloboda, što je i naslov originala, izišla je 1973. godine. Dobitnik je mnogih književnih nagrada. Od drugih književnih ostvarenja navest ćemo i: Čovjek Planina (1993.); Koračajući uz zid (2000.); Pijesak od dharme (2003.); Drveće i stijene dijele planinu (2010.), i dr. RALE NIŠAVIĆ SILVIJA ČOLEVA (CRNA GORA, SRBIJA) (BUGARSKA) Pjesnik, pisac za djecu, urednik, rođen je decembra 1946. godine u Oštrelju iznad Bijelog Polja. U rodnom kraju završio je osnovnu i srednju školu. Autor je više od dvadeset knjiga poezije. Živi i radi u Novom Sadu. Sastavljač je i urednik više antologija svjetskog i srpskog pjesništva. Priredio je i objavio izbore iz pjesništva Branka Radičevića, Đure Jakšića i Jovana Jovanovića Zmaja. Autor je i više slikovnica za djecu. Cio radni vijek proveo je u dječijem listu Neven. Inače, po obrazovanju je profesor ruske književnosti. Vlasnik je izdavačke kuće “Bistrica“ (Novi Sad), u kojoj je objavljeno više od osam stotina naslova. Spisateljica, novinarka, urednica, rođena je 1959. u Sofiji. Završila je Bugarsku filologiju na Sofijskom univerzitetu. Trenutno radi na Bugarskom nacionalnom radiju, gde je urednica Redakcije za kulturu. Urednica je književnog časopisa Sezon, te glavna urednica časopisa Altera. Objavila je pet zbirki poezije i dvije knjige fragmentarnih eseja. Dobitnica je Nacionalne nagrade za poeziju “Ivan Nikolov“ i nagrade “Hristo G. Danov“ za novinarsko predstavljanje bugarske književnosti. Predaje pisanje eseja na Novom bugarskom univerzitetu. Od književnih djela spomenut ćemo sljedeća: Dijete gluhonijemih roditelja, poezija (1993.); Ulaz, poezija (1996.); Odlazak Povratak, fragmenti (1997.); Samo pažljivo, poezija (2001.); Zime i ljeta, fragmenti (2001.); Razglednice, poezija (2007.); Pisma, poezija (2007.); Zeleno i zlatno, roman (2010.) Sudjelovala je na mnogim festivalima poezije. Prevođena je na mnoge jezike. Po njenom scenariju snimljen je kratkometražni film Moja majka mlade bugarske režiserke Svetle Cocorkove. 7 VELIMIR KOSTOV (SRBIJA) Pjesnik, esejist, prozni pisac, prevodilac s engleskog, francuskog i bugarskog jezika, esejist, antologičar, rođen je 1956. godine u Dimitrovgradu. Diplomirao je anglistiku na Filozofskom fakultetu Nišu 1980. godine. Član je Srpskog književnog društva, Udruženja književnih prevodilaca Srbije, Srpskog i Bugarskog PEN Centra i član Upravnog odbora Srpskog PEN Centra. Poezija mu je prevođena na engleski, francuski, bugarski, slovenački, makedonski. Do sada je objavio: Prećutni dogovori, pjesme (Niš, 1997.); Potkožni život, pjesme, (Niš, 2003.); Ako to zna Vaclav Havel, pjesme (Niš, 2004.); Černa pčela, pjesme na bugarskom jeziku (Niš, 2011.). Objavio je više prijevoda i antologijskih izbora na srpskom jeziku. VESNA KRMPOTIĆ VLADAS BRAZIŪNAS Pjesnikinja, esejistica, prozna spisateljica, prevoditeljica, antologičarka, rođena je 1932. godine u Dubrovniku, jedna je od najautoritativnijih autorica savremene hrvatske književnosti. Diplomirala je engleski jezik i psihologiju na Sveučilištu u Zagrebu. U Indiji (New Delhi) studirala je bengalski jezik. Živjela je u Kairu, Washingtonu, Akri, New Delhiju, a od 2004. godine boravi u Beogradu. Napisala je preko stotinu knjiga, a njen roman Brdo iznad oblaka smatra se jednim od najboljih djela hrvatske književnosti. Na njen književni rad uveliko utječu filozofija i religija, posebno učenje Sathya Sai Babe. Dobitnica je brojnih književnih nagrada u Hrvatskoj, među kojima je i nagrada “Vladimir Nazor“ (1999.). Pjesnik, prozni pisac, publicist, prevodilac s francuskog i slavenskih jezika, rođen je februara 1952. godine u gradu Pasvalys (sjever Litvanije). Braziūnas je studirao novinarstvo na Univerzitetu u Vilniusu, a magistrirao je Litvansku filologiju. Radio je u različitim kulturnim i književnim časopisima, te bio urednik sedmičnog magazina Književnost i umjetnost. Od 1996. godine ima status slobodnog umjetnika. Član je Litvanskog društva pisaca, Litvanskog društva prevodilaca, te Litvanskog PEN centra. Objavio je osamnaest knjiga poezije. Poezija mu je prevođena na albanski, bugarski, hrvatski, engleski, francuski, njemački, italijanski, japanski, poljski, rumunski, i dr. jezike. Na maternji jezik preveo je prozna i poetska djela brojnih književnika iz Francuske, Litvanije, Bjelorusije, Poljske, Rusije, Ukrajine i Latvije. (SRBIJA) 8 (LITVANIJA) SAVREMENA ŠVEDSKA POEZIJA PÄR HANSSON Pär Hansson, pjesnik, esejist, pedagog, rođen je 1970. godine u gradu Vännäs, na sjeveru Švedske, koji je sve vrijeme njegova osnovna pjesnička preokupacija. Hansson je u poeziji debitirao 1998. godine knjigom poezije Ruckel (Hovel). Do danas je objavio još četiri knjige poezije. Njegova najnovija knjiga Vi plockar bär i civilisationen (We are picking berries in the civilization) je poetskom svjedočenje o srednjovječnom dobu, negdje između prirode i civilizacije, pojedinca i društva. Hansson živi u Štokholmu i radi na kreativnim programima u različitim školama. Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima je i prestižna Nagrada “Guldprinsen”. SOBA JE PRUGASTA OD MRAKA I SVJETLA njiše se i naginje sva topla ljetnja sunčeva svjetlot probija kroza žaluzine do rubova u jedan poticaj bilježnicu u jednu prašnjavu sivu vječnost on se drži uskih osunčanih polja i pokušava pisati ali ne može uobličiti tačno kukičasta slova ne može držati pero njegove ruke preobražene su u nož i viljušku i ne može razumjeti ne može čak ni uhvatiti sa tim glomaznim priborom usjecati rezati sjeckati i sjeckati papir u tanke otpatke svjetlosti 9 MARIE SILKEBERG Marie Silkeberg, pjesnikinja, prozaistkinja, profesorica književnosti, rođena je 1961. godine u Danskoj. Živi u Švedskoj. Od godine 1990., kad je objavljenja njena prva knjiga proze, objavila je sedam knjiga poezije. Posljednja knjiga Material (Materials) objavljenja je 2010. godine. Pored poezije, Silkeberg piše drame i eseje, te na švedski jezik prevodi pisce poput Marguerite Duras, Inger Christensen, Susan Howe i Rosmarie Waldrop. Od 2010. godine Silkeberg je profesorica predmeta Književna kompozicija na Univerzitetu u Göteborgu, a profesionalno sarađuje i sa brojnim kompozitorima i filmskim stvaraocima. Odnedavna je angažirana na projektu Staden (Grad) zajedno sa sirijskim pjesnikom Ghayathom Almadhounom. TEOLOGIJA Izgubila sam početnu rečenicu. O ljubavi. Spoznaji. Trenutak u kojem se nešto definitivno promijenilo. Sinoć bila na izložbi. Napila se. Elektrificirala. Od šampanjca. Svjetlo sa slika. Vješanje. Dijalog. Konflikt. Konkurencija. On je nastavio da slika sve do samog otvaranja, kaže kurator. Turnerovsko svjetlo. Nisam znala da toliko snažno svijetli. On na slici vidi lica. Mala dječija lica. Jutro po potopu. I most. Duboko, u boji. Više mostova. Pogađamo godišnja doba. Proljeće ili ljeto. Jedno sasvim bijelo svjetlo. Crveno. Tako to izgleda, kaže on. Ljeto u Damasku. Bijelo svjetlo. Kad svjetlost se vrati. Crveno. Cvijeće, kaže. Kad bukne s proljeća. Ali to ne čini ovdje. Bila sam sigurna da je bilo proljeće. Cvijeće. Ali to čini docnije. Kada ljeto dođe. I tad prvo crveno. Izopćenost. Komentari. 10 IDA BÖRJEL Ida Börjel je rođena 1975. godine u Ludnu. Živi i radi u Malmöu. Nakon što je zbog povrede koljena morala prekinuti košarkašku karijeru, Börjel je počela pisati. Godine 2004. izazvala je veliku pažnju, svojom prvom knjigom poezije Sond (Probe), koja je nagrađena za najbolji prvijenac. U svojoj posljednjoj knjizi Konsumentköplagen: Juris lyrik (The Consumers Law: juris lyrics, 2008), Börjel koristi zakone konzumerističkog društva kako bi stvorila poetski dijalog između Kupca i Prodavača. Tekst se pretvara u dramu, u kojoj autorica na upečatljiv način oslikava Zakon, vlast i konzumerizam. Djelo je dramatizovano u pozorišnu predstavu. Ono što odvaja konceptualnu poeziju Ide Börjels od većine drugih je upravo znatiželja za svijetom izvan književnosti. B Van iz kamiona u Edirne i prvi korak u lutanju u Grčkoj su postojali polis i plateia, platieiansko more ljudi bez pošaljioca postoje građani, žiranti, huligani; povezi, povezi postoje i limunovi kosmolali; suzavac, pendreci izopćenost, zarazne bolesti, Mojgan je postojao, i Younes i Mojgan i Younes Soneta iscrpljujući rat; nedostatak električne energije i vode za vrijeme petog dana štrajka glađu na trgu, u sigurnosti zatvorskoj; ultimatum: i trojka, prazno obećanje, otkupnina, val vremena, vrijeme, zakonske odredbe za buduće proteste u eurozoni; vrijeme i cijena po neiskorišćenoj ćeliji; išibani vojni psi koji su slavljeni dole na brodskoj palubi iz helikoptera. Mavi Marmara 11 JOHANNES ANYURU Johannes Anyuru rođen je 1979. godine. Prvu knjigu poezije Det är bara gudarna som är nya (It is only the Gods that are new) objavio je 2003. godine. U svom prvijencu Anyuru koristi Ilijadu kako bi opisao život predgrađa. Objavio je šest knjiga, od kojih su tri knjige poezije. Piše i drame. Dvije posljednje knjige su: En civilisation utan båtar (A Civilization Without Boats, 2011 - zbirka tekstova sa njegovog putovanja u Antenu, gdje je čekao na brod za Gazu - i vrlo hvaljen roman En storm kom från paradiset (A Storm Came from Paradise, 2012.), za koji je autor dobio brojne književne nagrade. U posljednje vrijeme ovaj autor u svojoj poeziji istražuje kolektivni glas, te piše tako što koristi mnogobrojne poetskotvorne uzorke i suautorstva. JEDNA FAMILIJA STRANACA Nedjelja 17. februar Na podzemnoj željezničkoj stanici čuo sam pse za mnom, ali sam znao da sam im daleko odmakao i da oni više nikad ne mogu osjetiti moj miris. Šaputao sam mami na uho. Sanjao sm da se rat završio i da možemo izaći u svijet. Nekoliko puta zamolio sam radnike iz kanalizacije za livadskim cvijećem. Ležao sam u maminom krilu, a moj mali brat ležao je u očevom. Nisam smio pričati na glas. Nikad se nismo smjeli pomjerati ili podizati. Bilo je više od dvadeset ondje. Svaki su nam dan poljski radnici kanalizacije donosili hranu: crni hljeb i margarin. Naš je dom tamo gdje sjećanja nisu dobrodošla, dom bez prošlosti. Progonili su me lovci na robove, i jedne noći savladali su cijelu famliju, i bez sudije ili porote brzo su nas vratili u ropstvo. Bili smo prisiljeni na bjekstvo. Trčali smo pravo naprijed ne znajući kuda ćemo. Ubjeđivali su me da sam premlad da bih razumio i da jedino što je važno je to što smo imali sreće i što smo živi i opet zajedno. Trčali smo zajedno kroz glavnu cijev. 0:55. Policija Medborgarplatsen izlaz Folkkungagatan. Išla sam bosonoga i u ljetnoj haljini. 20:10. Policija je upravo na pružnim branicima kod Odenplana. Zabio mi se čavlić u nogu ali sam ga sam izvadio kako ne bih druge usporio. Sjeti me se & pozdravi muža & sve prijatelje od mene & reci gospođici Rosi da sam ja isto slobodna kao ona & i sretnija. Čuo sam auta koja su išla tamo gore. Ljudski glasovi i djeca koja su se igrala i smijala. 21:03. Policija kod Östermalmstorga, izlaz Östermalmstorg. Imali smo metalnu lampu uvijek upaljenu, visila je s jedne kuke. 22:15. Policija pregledava vagone na centralnoj stanici. Dospjeli smo na kraju do jedne cementne cijevi gdje smo ostali cijeli dan. Bilo je tako hladno ondje, jedva smo izdržali. Uz to, nije se imalo gdje spavati. Otac je donio vode u čašici koju je nosio u zubima. Kada sam te ostavio bio sam odvežen u Richmond & prodan & odatle su me odveli u North Carolinu & prodali me & pobjegao sam & i vratio se gore u Virginiu. Drhtao sam od mraza ali sam bio sretan. Ništa nisam vidio u mraku. Ali sam osjećao oči djevojčice. Između Richmonda & kuće uhvaćen sam & strpan u zatvor & tu sam ostao dok vlasnik nije došao da me uzme kasnije su me uzeli & odveli nazad u Richmond onda sam bio prodan jednom čovjeku kojeg sam sad napustio on nije nikakav čovjek nego govno od čovjeka. Taj opasni eksperiment. Bježimo noću vođeni polarnom zvijezdom i skrivamo se u jednom velikom gustišu. Narednog dana uveče čujem puščane hice i stvarno sam danas uplašen, stvarno. Strah me da uđem i strah me da izađem. Narednog dana su nas prijatelji ponovo izveli. Tad nas je bilo samo jedanaestoro. Resto je pomrlo. Prekinuti lance. Mi ćemo biti jedna familija stranaca. Sara Westin Johannes Anyuru Pjesma se sastoji od odlomaka i priča ljudi koji su bježali iz ropstva na amerčkom jugu ili se skrivali od nacista za vrijeme Drugoga svjetskog rata, kao i iz talasa upozorenja o unutrašnjoj kontroli stranaca koji su se od 15. februara počela slivati na Facebook stranici REVA Spotter. 12 PRIZNANJE “BOSANSKI STEĆAK” Od 1999. godine u okviru “Sarajevskih dana poezije” ustanovljeno je književno priznanje “Bosanski stećak”. “Bosanski stećak”, kao svojevrsni simbol zemlje Bosne i Hercegovine i njezine postojanosti, dodjeljuje se istaknutom inozemnom ili domaćem pjesniku, u čijem se djelu prepoznaje autorsko ustrajavanje kako na književno estetskim tako i na humanističko-etičkim principima književne i općenito javne riječi. U pitanju su oni autori u kojima prepoznajemo odlike velikoga pisca, britkoga mislioca, humaniste, odgovornog i angažiranog intelektualca. Takvi pjesnici, cijelim svojim životom i djelom, najneposrednije svjedoče činjenicu da je književno djelo najveće onda kad postaje univerzalno, zajedničko kulturno dobro i naslijeđe. Dosadašnji dobitnici «Bosanskog stećka» bili su: 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2004. 2012. 2005. 2006. 2013. Godine 1999. Juan Goytisolo (Španija); 2000. Boris A. Novak (Slovenija); 2001. Christopher Merill (SAD); 2002. Tadeusz Rozevicz (Poljska); 2003. Mirko Kovač (Srbija, Hrvatska); 2004. Abdulah Sidran (BiH); 2005. Luko Paljetak (Hrvatska); 2006. Ivan Kordić (BiH); 2007. Stevan Tontić (BiH); 2008. Mahmud Derviš (Palestina); 2009. Ottó Tolnai (Mađarska); 2010. Petar Gudelj (Hrvatska); 2011. Charles Simic (SAD); 2012. Ibrahim Hadžić (Srbija). Dobitnica “Bosanskog stećka” za 2013. godinu: Mirjana Stefanović (Srbija) 13 Bosanski stećak za 2013. MIRJANA STEFANOVIĆ, DOBITNICA BOSANSKOG STEĆKA ZA 2013. GODINU Mirjana Stefanović rođena je u Nišu 1939. godine. Od 1950. živi u Beogradu. Školovala se u Novom Sadu, Beogradu i Delhiju, Indija, gdje je boravila od 1961. do 1965. godine. Magistar je engleskog jezika i književnosti. Mnogo je putovala i posjetila sve kontinente osim Australije. Godine 1966. i 1967. radila je kao novinar-saradnik na Trećem programu Radio Beograda, a od 1967. do kraja 1973. bila novinar-redaktor u Dječijoj redakciji Radio Beograda. Od 1974. do 1991. radila je kao urednica u izdavačkoj kući Nolit, gdje je, između ostalog, osnovala i uređivala kultnu bilioteku "Raspust". Bila je glavna urednica edicije Prva knjiga Matice srpske, kao i član redakcije Letopisa Matice srpske. Od 1955, kada je, kao srednjoškolka, počela objavljivati stihove, bavi se književnošću i povremeno prevodilaštvom. Objavila je sljedeće knjige poezije i proze: Voleti, pjesme, Novi Sad, 1960., Odlomci izmišljenog dnevnika, proza, Novi Sad 1961., Proleće na Terazijama, pjesme, Beograd 1967., Indigo, pjesme, Beograd 1973., Radni dan, pjesme, Novi Sad 1979., Savetnik, proza, Beograd 1979., Prošireni savetnik, proza, Novi Sad 1987., Pomračenje, pjesme, Kranj 1995. i Beograd 1996., Iskisli čovek, pjesme, Beograd 2003., O jabuci, proza, Novi Sad 2009., Promaja, pjesme, Beograd 2011., Škola života, pjesme, Beograd 2012. Također je objavila desetak knjiga za djecu i mlade. Izvedeno joj je više televizijskih i radio-drama. Pjesme i priče su joj uvrštene u preko sedamdeset antologija. Dobitnica je nekoliko književnih nagrada među kojima se posebno izdvaja Nagrada Desanka Maksimović (2010.) "za cjelokupno pjesničko djelo i doprinos srpskoj poeziji". MIRJANA STEFANOVIĆ 14 DISONANTNI PJEV MIRJANE STEFANOVIĆ (Ulomci iz pogovora za knjigu izabranih pjesama Mirjane Stefanović u ediciji dobitnika Priznanja/Nagrade Bosanski stećak, za godinu 2013.) Sa svega pet zbirki nakon pedeset godina stvaranja (onima za djecu nisam se bavio), Mirjana Stefanović (Niš, 1939) ima svoje posebno, skrajnuto mjesto u savremenoj srpskoj poeziji. Što je valjda i logično s obzirom na provokativnu drugačijost i ludističku nastrojenost njenog jezika u odnosu na preovlađujuće tokove našeg pjesništva, da i ne pominjemo njegove kanonizovane vrijednosti. Tu iskošeno-začikavajuću (o)poziciju lirskog subjekta njene pjesme prema svijetu, subjekta koji se «svojeglavo» drži svojih otkrića, istina i fantazama, poigrava kolektivnim predstavama i mitovima, razotkriva «gola mjesta» društvenog života i morala, nije ni bilo jednostavno prihvatati i tumačiti bez one vrste zazora kojeg izaziva svako odmetništvo od «boljih običaja» i «standarda» u nacionalnom književnom pogonu. (...) Pjevajući i ispovijedajući svu svoju različitost u odnosu na dominantnu «sliku svijeta», moralne i vrednosne sudove savremenika, razliku i raznolikost Stefanovićeva je njegovala i u samom formalno-jezičkom izgledu svojih pjesama. Stalno se mijenjala i inovirala svoj izraz. Tako čitalac njenih zbirki prolazi kroz protejski promjenljive oblike pjevanja, kroz raznovrsno praktikovani slobodni i vezani stih, a dobrim dijelom i pjesme u prozi. Prolazi, naravno, i kroz različita stanja i raspoloženja pjesničkog subjekta, počev od mladalačkog vitalizma debitantske zbirke Voleti (Novi Sad 1960), preko kapilarno-fizioloških i fantazmagoričnih slika života tijela (uokvirenih katkad kosmičkim vizijama) pa do Pomračenja u kojem (kao glavna tema) caruje ratni «vitalizam» smrti i beščašća, i do jednako kritičkih stihovnih izvještaja iz svakodnevice u nekim novim pjesmama. Nevelika zbirka Voleti odaje (...) je pulsirajući, vibrantni život rane mladosti, nošen voljom da se pokaže u svoj svojoj snazi i ljepoti (likovi sportista), saznajnoj i ljubavnoj žeđi i gladi. U centru pažnje su izazovno slobodne i lijepe manifestacije tjelesnosti, mladih tijela u razvoju - karnalno će i kasnije dobiti izuzetno važno mjesto u pjesništvu Stefanovićeve. Moglo bi se reći da je zbirkom Voleti ocrtana svojevrsna (sad je lako reći: naivno-optimistička) poetska «mitologija» i «religija» mladosti i ljubavi, i to jezikom koji često odudara i iskače iz ustaljenih obrazaca izražavanja. (...) Prvijenac se završava lijepom pjesmom u prozi («bajka»), naseljenom nadrealnim prizorima iz mašte, a veliku slobodu i moć fantazije susrešćemo upravo u pjesmama tog oblika u zbirkama Indigo (Beograd 1973) i (djelimično) Radni dan (Novi Sad 1979). U nekoj vrsti prelazne faze na razvojnom putu prema tim djelima, što je vidljivo već u izboru oblikâ pretežno vezanog stiha, nastalo je Proleće na Terazijama (Beograd 1967). Ta knjiga je, međutim, prije dubok zasjek, prije ponor nego most, gledano iz perspektive bitno drugačijeg doživljaja svijeta. Te pjesme kao da je pisala druga, potpuno preobražena ličnost; pjesnikinja se očito otrijeznila od mladalačkih zanosa snagom i ljepotom života, izgubivši početno povjerenje u smisao i izglede bivstvovanja. (...) Valja zapaziti da su neke od upečatljivijih pjesama ispjevane u neosimbolističkom ključu. Načela i tragovi te poetike, koja je imala svoje jake zastupnike u Beogradu - pomenimo samo Branka Miljkovića, čije će ime poslije njegove prerane smrti (1961) prerasti u zarazan mit - izrazito su vidljivi u pjesmama (sve su rimovane) «Ribo ne rastači», «Savski madrigal», i seriji od trinaest pjesama završnog ciklusa. Ti stihovi napučeni su 15 mračnim vizijama, slikama iz vremena otuđenosti i «pokore» u modernom gradu. U pjesmi «Znamen» čitamo: «po svetu se vuku gomile bez senke / i prezrelo svetlo trule rane rije // u groznici hode usnule armije». U znamenja vremena spadaju i «ledna tama», «sterilna tišina» i «Zemlja rasparčana» («Meso zlatousto»). Pjesma «Raznesena tela» oblikuje apokaliptičnu viziju sveopšteg rasapa. Evo druge strofe: nikad prestala da damara. Tu je uključen i erotski naboj, koji je - za razliku od nekih razuzdano (samo)ironičnih izliva u kratkoj pjesmi «Mač se rađa» sabijen u svega četiri kratka distiha. Stefanovićeva je često puštala da joj «na izlet kreću čula radoznala» («Savski madrigal»), i osluškivala govor tijela u tišini sobe, uz buku javnih mjesta ili šumove vasione. Puštajući svoju narednu zbirku u svijet, sama ju je propratila ovim riječima: «Preko Indiga pokušavam da ohlađeno i objektivno prepišem neka fiziološka stanja, čulne senzacije i najopštije emocije. Njih same, ne njihove uzroke ni posledice. Svrhu ove knjige verovatno bi bolje ispunio rad nekakve apsolutno precizne i savršeno neutralne kamere. Budući da ona još ne postoji, morala sam da se služim jezikom i pritom, naravno, upadam u sve njegove zamamne zamke» (citat sa klapne knjige). Izuzev uvodnog «Slepog oka», koje pravi veliki inventar (u «Srbiji među svinjama» a ne šljivama!) svih mogućih i nemogućih zahtjeva raznolikih bića, pojava, svjetskih gradova i likova (među njima Hitlera i Staljina, Ajnštajna i Šekspira) da ih pjesnikinja «razume», cijela zbirka sačinjena je od pjesama u prozi. Glavno tematsko polje po kojem se ovdje, «objektivno» i «precizno», izoštrenim perom ore, jeste ljudsko tijelo sa mnogim «fiziološkim stanjima« i procesima, ali i pratećim radom psihe i intelekta, stavljenim pod lupu emocionalno «hladnog» pjesničkog subjekta. Počev od «Puste kože», koja se «prostire pusta kao Sahara», pa do «Uzaludne snage» što «u naletima se razbija o unutarnju stranu kože», pri čemu «dolazi do varničenja i snaga samu sebe spaljuje», i do završne «Noći» u kojoj «fijuče vreme kao lebdeća bela zapenušana reka», Stefanovićeva je na tananom platnu ove knjige izvezla svoje poetički najdosljednije i «najčistije» djelo. To djelo je rezultat istraživačkog zalaženja u najfinije unutrašnje procese koji se «tačno» prenose u jezički izraz. (...) Istovrsne tvorevine, te legure teksta od preciznih opisa i refleksivno-imaginativnih obasjanja, često u par redaka, nalazimo i u prvom ciklusu zbirke Radni dan. Taj ciklus od dvadeset četiri pjesme nastavlja se (organski mu pripada) na ruše se mostovi u presahle reke buka i bes - gine sve što ruka stvori ribe sa dna mora stižu u jendeke ljudi jedu ljude brat se s bratom bori da bi se posljednja okončala stihom «nema ko da sazna da nestaje Zemlja». (Ova briga za Zemlju i samu prirodu često će se javljati u poeziji pjesnikinje koja ima razvijenu ekološku svijest. A da «brat se s bratom bori», o tome ćemo najviše čitati docnije u knjizi Pomračenje. U ovoj poeziji inače se «bori» i slabiji sa jačim, pa i žena s muškarcem, po čemu bi se i Stefanovićeva dala svrstati među feminističke pjesnikinje. Pritom se mora naglasiti da njen feminizam nije plakativan, niti se smišljeno udvara teorijama i strategijama profitabilnog radikalizovanja polne razlike. Mada se ni pjevanje te razlike ne da prečuti.) Poneko mjesto u Proleću na Terazijama priziva nam u sjećanje upravo Miljkovića, recimo stih «u plamenu hladnom biće sagoreva» iz pjesme «Krte reči». Kao što nas stih «prastare topline slepa energija» («Proleće») upućuje na izvjesno moguće srodstvo sa Branislavom Petrovićem. Ovakva «bratstva po nesanici» (ja ih opažam bar u ovoj zbirci) legitimna su i razumljiva. I Mirjana Stefanović ovdje se (kao i Miljković) nosi sa metafizičkim zovom smrti, sa praznim (obesmišljenim) životom bez nade - nada je možda jedino u pjesmi kao estetski suverenom, metrički i ritmički čistom (muzikalnom) izrazu tvoračkoga, negativnim iskustvom i gubljenjem vjere obilježenog «ja». S druge strane, vitalistička žila kucavica, kojoj se, u «odbrani sveta» od apokaliptične zvijeri, zavjeravao Branislav Petrović, nije ni kod Stefanovićeve 16 znatno duži lanac pjesama u prozi iz Indiga - trostruko veći prostor Radnog dana zauzimaju različite pjesme pretežno slobodnog stiha. Kao i pjesme iz Indiga, i ove u prozi ispisane su besprekornim «izvještajnim» stilom koji mirno spaja «objektivne» nalaze budnih čula i oneobičavajuće poteze (u slikama, poređenjima i «komentarima») imaginacije i svijesti. Izvrsne pjesme kao što su «Sreća», «Gospod»,»Svečana večera», «Svinja», «Vedro nebo», «Soba», «Ulica», i još neke, posebno «Iskisli čovek», ukazuju na to da se Stefanovićeva, bar po mom sudu, naujuspješnije izrazila upravo u ovom pjesničkom obliku. (Najljepše pjesme daju se porediti sa onim što su u toj formi dali jedan Ponž ili naš Aleksandar Ristović.) Ili da to kažem ovako: u ovim pjesmama - razumije se da nisu sve jednako vrijedne - gotovo da nema slabih mjesta, iako se svakom ne mora dopasti dosljedna primjena istog postupka. (Ta dosljednost prijetila bi monotonijom da nema iznenađenja koje nam fantazija neprestano priređuje.) U tim pjesmama pogotovo nema hirovitih, odveć zaošijanih a lakih igara, posebno onih u naglašeno crnohumornoj upotrebi pjesničkog jezika. Ironija je ovdje hladna, ali ne manje ubojita. Tako se u pjesmi «Svinja» opisuje živinče «sa belom leptir-mašnom i blistavim manžetama», «Smeška se i konverzira s lakoćom i elegancijom, potkrepljujući svoje izjave mahanjem još blatnjavih papaka». (...) Rezultat tog uticaja, te iznudice i presije stvarnosti, zove se Pomračenje. Ova zbirka, sa 92 strane pjesničkog teksta i dvadesetak strana objašnjenjâ («Beleške» na kraju knjige), zasad posljednje samostalno pjesničko djelo, zadobila je poseban status u opusu Mirjane Stefanović. Knjiga je, naime, već u rukopisu (i o tome se svjedoči u «Beleškama»), naišla na odbojan stav pojedinih urednika i kritičara, čak i prijatelja («Previše otvoreno, stoga banalno»). Kad je objavljena, dobila je lijepe pohvale i poneku pogrdu, zavisno od pripadnosti kritičara ovom ili onom kulturno-ideološkom frontu. (...) Zbirka se otvara pjesmom «Ave noje morituri te salutant», žestokom rimovanom rugalicom svima koji su zabijali glavu u pijesak dok je okolo gorjelo («dok s rezervne noje klupe / na svet gledaš ti kroz dupe»). A istorija nas uči da se nojevski ponaša većina ljudi u opasnim vremenima, pod diktatorskim ili ratnim režimom. (U jednoj pjesmi iz 1965. govori se o «čovečuljcima».) Samo, pjesnik nije neko ko bi smio da pripada toj bezosjećajnoj, zaplašenoj, moralno anesteziranoj većini. Tako ni Mirjana Stefanović nije mogla da zatvara oči i ćuti, izložena sa svojim sugrađanima ratnohuškačkoj propagandi, bezočnim lažima i kriminalu ondašnjeg srpskog režima. Reagovala je i na ratna zlodjela mlade «rvacke demokracije». A više pjesama posvetila je ratnim strahotama u Bosni (posebno u Sarajevu) i tužnom izbjegličkom narodu iz bosanskih i hrvatskih ratnih područja. Progovorila je glasom protesta, jezički razigranom rugalicom i satirom, protiv ratničke ozvijerenosti, prijetnji ljudskom dostojanstvu, nacionalne netrpeljivosti, mržnje, mitomanije. Opisivala je nezavidne egzistencijalne situacije i nekih poznatih osoba (među njima i dviju pjesnikinja iz Sarajeva), posuđivala glas stradalnicima, raskrinkavala novokomponovane vjernike i rodoljupce, zaklete sluge boga Marsa. I to ne samo na srpskoj strani. (...) Pjesme iz Pomračenja vjerovatno ćemo rijetko sretati u antologijama našeg savremenog pjesništva, pogotovo onim naglašeno «rodoljubivim». Svejedno - Mirjana Stefanović zaslužuje priznanje, ako ne zbog tzv. «antologijskih» (anti)ratnih i patriotskih pjesama, a onda svakako - ne zaboravljajući ni njeno ranije djelo - zbog hrabro pokazane pjesničke, moralne, elementarno ljudske osjetljivosti. Moralni imperativ i etika pjesničkog poziva nalagali su javnu demonstraciju te osjetljivosti - pjevanje protiv struje. Stevan Tontić 17 MIRJANA STEFANOVIĆ: PJESME ČIKALICA VEDRO NEBO gde si smrti gde si smrti hodi meni amo gde si smrti tu si gde si hajde da s igramo Dižem se na prste i počinjem da skupljam nebo s konopca. Nije ga lako obuzdati, kao da je živo. Spliće se oko nogu, obavija mi telo, zanosim se pod plavim teretom, skače mi do lica, do nosa, prosto će me ugušiti. Miriše na ozon i šušti, sad brzo, puno bleštavih talasića- poigravanje oznojenog ždrebećeg trbuha, sad u velikim mirisnim naborima tišine. Sabiram ga u gužvu, sve manju i manju. Najzad mi je celo u šaci. Dok piljim u zatvorenu šaku u kojoj se nebo smeje, vrpolji, pokreće je, i iz koje stalno curi i iskače nastojeći da se oslobodi, ćuškam ga prstima druge ruke i, iako to želim, ne gledam šta je ostalo gore. ruku pruži ruku pruži ruku meni daj hajde sa mnom hajde sa mnom u zeleni gaj pa da glediš pa da vidiš da ne možeš ništa eno deca deca eno ispred zabavišta VELIKA MAJKA eno ljudi eno ljudi crvljaju s u groblju zabola sam im u grudi svoju trovnu bodlju Pred kućom, među loncima s muškatlama, se di Velika Majka. U krilu drži Zemlju raspuklu na dve polovine i pokušava da je slepi plju vačkom. Njene reumatične i izožiljčene ruke, već ulepljene od razlitih okeana, pljuvačke i is curele sluzavo-vrele Zemljine utrobe, uspevaju samo da komade razdrobe na još sitnije delove. Napokon, sa malom borom razočarenja u očima, Majka odustaje od prvobitne namere i rasejana mrvi Zemlju u grumenčiće. Zatim je dosipa u najbliži lonac sa muškatlom i, brišući ruke o kecelju, ulazi u kuću. i meni ćeš i meni ćeš svi mi dobro znamo al' svejedno gospo dođi dođi da s igramo 18 ZVUČNA SUBOTA iščitava što su napisali nepismeni narodi uz vatru u brdima proba da sažme svet u dve-tri magične strofe gleda kako se to radi u plemenu hteo bi i sam da ponovi stvar susedi do kujne usisavaju prašinu aparat zuji kao mlazna turbina iznad se tuširaju a ispod tuku zaključani u zvonkoj katedrali kupatila priseća se svojih nekadašnjih ljubavi upinje se da ih davne prepriča -neke iskre zapaljenog tela i znoja pretače u nemušte komadiće rečenica na stranim jezicima koje ne poznaju previše ni on ni njegovi čitaoci (njih će ionako biti sasvim malo) pripremio je već i tumačenje svoje još nenapisane pesme koja i ako se iz svih tih natezanja rodi neće ništa naročito izmeniti ni prošlost ni budućnost ni kišu neće sprečiti da pada kad joj se pada nekmoli njegovu kćer da se 'vata s kim joj se 'vata ima već bolove u krstima i stražnjica mu je dobro utrnula vrti se na stolici kopa noktima perut rilja po nosu i zamišljeno pravi kuglice ispio je lonac kafe i prazni već drugo paklo pokušava i sa vinjakom ali pesma ne dolazi samo neke nevešte linije na hartiji neke kljakave mačke i kusi zečevi kao kad je bio mali negde ukoso nesigurno pokušava klavir dole u nizini jauk pretučenih tepiha sa strane kašalj bronhijalna hripanja odasvud proročanski hor televizora u večnom naporu lift-Sizif se spotiče i štuca na svim spratovima redom miš koji zna šta hoće bije bitku s gredom u plafonu nemušta muškatla tiho tera cvet na balkonu KAD PESNIK PEVA prelistava moderne francuske žurnale pretura po policama antikvarnica traži alhemijske srednjovekovne formule čita Bibliju i skuplja prigodne latinske poslovice oslanja se na rečnik sinonima traga u svojim spiskovima rima kopa da nađe zlato metafore proba da vaskrsne umrli jezik kojim niko živ više ne govori 19 KAKO SE TREBA RODITI SEDAMNAEST PITANJA O SNAJPERISTI izaberite roditelje dobre majku koja ume da pravi pišingere i oca koji neće umreti pre vremena samo zato da bi vas traumirao plaćaju li ga po komadu ili paušalno ili je odnos radni već ustaljen toliko bruto a toliko neto bez penzionih i socijalnih davanja obezbedite sebi starijeg brata i obavezno mlađu sestru -tako ćete biti s oba kraja ušuškani dobija li pare na ruke il' kao ja čeka preko žiro-računa među svim zdravim dugovečnim muškarcima i svim pravim majstoricama za pišingere odaberite takve koji će jedno drugome smrsiti najmanje konaca učiniti najmanje preljube kako i koliku utvrđuju cenu u zavisnosti od tražnje i ponude ili je fiksna još od Kaina vodi li uredne poslovne knjige mrtvi osakaćeni poludeli od straha samoubistva infarkti izbezumljenja nesanice jesu li već štampali takve formulare zaljubite ih jedno u drugo iskićenim taksijem pošaljite na registraciju pustite ih neka vam odmah rode brata a posle dve-tri godine odmora kada se uverite da se ipak neće razvoditi najbolje po povratku sa letovanja na kojem su se snabdeli kalcijem fosforom proteinima i vitaminima dozvolite im neka vas začnu izvedu iz predegzistencijalne zebnje u zrelo leto - sredinom avgusta koja služba zločinskog knjigovodstva nadgleda mu poslovanje hladnokrvno kakvo mu radno vreme i ima li pauzu za doručak šta pokreće ga čelo nisko il' osveta tako ćete imati velike šanse da se rodite kao majsko dete il' zarada ili samo 20 pećinska radost lovca ŽENA PLAČE POSLE RATA kako spava raskidali ste moju zemlju na podivljale ponjavice sakate kako izgleda on a kako poslodavci vuku se ko psi uličari po svetu tražeći gospodara sa repom među nogama imaju li i rogove ili tek papke i kopita i koliko glava na ramenima jezika u raljama i očiju na čelu dete ste mi moje izagnali u ravnodušni beli svet jede li i sitnu decu ili samo luka i salame veru u moj narod oduzeli rođenog me roda postideli strašno 1993. skladan život spokoj dostojanstvo ponos MOJ STOLAR ČETNIK pustio je bradu i radnju iskitio zlatnim ocilima cene podigao u nebesa pa ništa ne radi a dobro živi bojim se da sasvim nenalik Josifu žari i pali subotom i nedeljom jer u ponedeljak je mutan i mamuran - bio sam na Drini - pa pauza - na svadbi - kaže i mnogosmisleno čkilji oči mu još uvek krvave a ruke je dobro oprao ko da ih do juče nije bilo nikad samo beda laž grabež i leševi ram su za moju sliku 1994. 1993. 21 KNJIŽEVNI PORTRET: KEMAL MAHMUTEFENDIĆ ZAPIS O PJESNIKU KEMALU MAHMUTEFENDIĆU, ILI - KAD JE, KAKO JE I ZAŠTO POEZIJA MOGUĆA? Duhovni postav iz kojeg izrasta pjesnički opus Kemala Mahmutefendića na produktivan način spaja i uvezuje u sebi otkrivalački napor i nepresušni otpor kritičkog uma, na jednoj, i odvažnost izricanja i žudnju za preoblikovanjem, na drugoj strani; taj i takav duh traži i podrazumijeva saučesništvo čitača i tumača - jer istina nije sama za sebe, ona je moguća samo kao pogođenost - nas - samih - njome: istina bića je bol koju osjećamo i koju nosimo, u kojoj sami sebe pronalazimo i prepoznajemo, saučesvujući u svedohvatnosti - svepropusnosti pjesničkog izraza. Samo tad je i samo tako je poezija moguća, i samo tad se ispunjava njen smisao: u mraku straha, trpnje i nesreće ukresati žišku bola na kojoj ćemo se ogrijati, u čijem plamu ćemo sami sebe spoznati i s kojom ćemo izdržati na putu do Božanske svjetlosti. Željko Grahovac Kemal Mahutefendić (rođen u Sarajevu, 8. 4. 1942.) osnovnu školu i gimnaziju završio u Sarajevu i Konjicu, a svjetsku književnost studirao u Beogradu. Živi u Zenici kao slobodni umjetnik. Piše poeziju, prozu, romane, putopise, drame, eseje, aforizme, kolumne. Njegove knjige za djecu i omladinu uvrštene su u obaveznu školsku lektiru. Prevođen je u knjigama i pojedinačnim tekstovima na veliki broj evropskih jezika. Izvođen je na pozorišnim daskama. Uvršten je u veliki broj antologija i panorama u BiH, a u Sarajevu su mu (izdanje Zalihica) 2007. objavljena izabrana djela u pet tomova. Dobitnik je više uglednih nagrada: Dvije savezne nagrade za dječiju književnosti, Tuzla, Dom mladih; Prva i treća nagrada za priču „Naše riječi“ i Dvije nagrade za knjigu godine ZEDO kantona, Soroševa otkupna nagrada za knjigu; Godišnja nagrada za najbolju knjigu poezije u BiH - Planjaxova, i Nagrada grada Zenice za životno djelo 2008. KEMAL MAHMUTEFENDIĆ 22 UČESNICI I UČESNICE 52. SARAJEVSKIH DANA POEZIJE Vesna Krmpotić (Srbija) Nikolas Kurtović (Francuska/ Nova Kaledonija) Adrian Leka (Albanija) Refik Ličina (BiH, Švedska) Admiral Mahić (BiH) Kemal Mahmutefendić (BiH) Kristina Mrđa (BiH) Mujo Musagić (BiH) Rale Nišavić (Srbija) Enisa Osmančević Ćurić (BiH) Ljubica Ostojić (BiH) Claudio Pozzani (Italija) Dara Sekulić (BiH) Marie Silkeberg (Švedska) Faiz Softić (BiH, Luksemburg) Goran Stanković (Srbija) Mirjana Stefanović (Srbija) Dušan Šarotar (Slovenija) Amir Talić (BiH) Damir Uzunović (BiH) Vjekoslav Vukadin (BiH, Holandija) Almir Zalihić (BiH) Chris Agee (Irska) Bisera Alikadić (BiH) Johannes Anyuru (Švedska) Mirsad Bećirbašić (BiH) Ismet Bekrić (BiH, Slovenija) Øyvind Berg (Norveška) Vladas Braziunas (Litvanija) Amir Brka (BiH) Ida Börjel (Švedska) Silvia Čoleva (Bugarska) Dragoslav Dedović (BiH, Njemačka) Husein Dervišević (BiH) Ana Đokić (Hrvatska) Dušan Govedarica (Crna Gora) Željko Grahovac (BiH) Pär Hansson (Švedska) Fadila Nura Haver (BiH) Jovica Ivanovski (Makedonija) Jürgen Jankofsky (Njemačka) Zilhad Ključanin(BiH) Velimir Čeda Kostov (Srbija) Fuad Kovač (BiH) 23 AMIR BRKA Predsjednik Društva pisaca BiH MIRSAD BEĆIRBAŠIĆ Urednik Dječijeg programa i Programa za mlade SENADIN MUSABEGOVIĆ Predsjednik Organizacionog odbora Sarajevskih dana poezije FUAD KOVAČ Press medijator Manifestacije MILE STOJIĆ Predsjednik Programskog savjeta Sarajevskih dana poezije MAJDA KOVAČ Koordinator Manifestacije Izdavač Društvo pisaca Bosne i Hercegovine, Kranjčevićeva 24, 71000 Sarajevo, Bosna i Hecegovina Tel.: ++ 387 0 33 557 950, 557 951 Tel/Fax.: ++ 387 0 33 557 940, 557 941 Međunarodna književna manifestacija Sarajevski dani poezije E-mail: [email protected], www.sadapoezije.ba Katalog uredio: Hadžem Hajdarević Dizajn: Emir Operta Štampa: Dobra knjiga, Sarajevo Copyright © 2013 Emir Operta 24