Kliknite za detalje

ADAPTACIJA U JASLICAMA – VRTIĆU
Polazak djeteta u jaslice ili vrtić važan je događaj u životu djeteta i
njegovih roditelja. Za dijete je to najčešće prvo odvajanje od roditelja.
Djetetov se život mijenja, mora se prilagoditi na nepoznate osobeodgojitelje, višesatni boravak u grupi djece, novi prostor i stvari koje
ga okružuju, različiti ritam ustajanja, spavanja, njege i hranjenja.
Ovo vrijeme u kojem se dijete, odgojitelj i roditelj prilagođavaju
novonastaloj situaciji i u kojem se uspostavlja socio-emocionalna veza
djeteta i odgojitelja nazivamo adaptacijski period.
Prilikom prvog dolaska u jaslice ili vrtić dijete se osjeća samo,
izgubljeno i bespomoćno, plače ili na neki drugi način iskazuje svoju
tugu zbog razdvajanja. To su tipične reakcije uzrokovane strahom od
odvajanja i nepoznatih osoba. Takve su reakcije normalne i ukazuju
nam da su roditelj i dijete razvili kvalitetnu povezanost.
Kako će proteći period adaptacije, koliko će trajati ovisi o
karakteristikama ličnosti djeteta, dobi djeteta, stupnju njegovog
razvoja, stanju djetetovog zdravlja i obiteljskoj atmosferi u kojoj dijete
živi. Budući su djeca osjetljiva za emocije roditelja, djetetova
adaptacija i prihvaćanje vrtića u velikoj mjeri ovisi i o tome kako
roditelj doživljava polazak djeteta u vrtić, kakav stav ima prema
vrtiću, te kakva je bila priprema djeteta za vrtić. Adaptacija ovisi i o
redovitosti dolaženja djeteta tijekom perioda adaptacije.
Djeca različito reagiraju tijekom adaptacije. Neki otvoreno negoduju,
burno reagiraju pri rastanku s roditeljima, plaču, protestiraju, zovu
mamu i tatu, bacaju se na pod, agresivni su, odbijaju komunikaciju s
odgojiteljem, ne odvajaju se od dude, bočice i prelaznog objekta koji
mu pomaže da se osjeća sigurnije i zaštićeno. Neka su djeca sklona
reakcijama na fiziološkom planu: odbijaju hranu, spavanje, smetnje
probave, često obolijevanje, a druga reakcijama u vanjskom ponašanju
(plač, agresivnost, pasivnost). Neka djeca reagiraju samo prvih dana, a
kod nekih dolazi do „zakašnjele“ reakcije, nakon nekog vremena kada
dijete shvati da je vrtić postao dio njegove svakodnevnice.
Jedna od mogućih reakcija je i regresija, tj. vraćanje na prijašnje
oblike ponašanja koji su već prethodno usvojeni i prevladani na
nekom ranijem stupnju razvoja. Tako dijete koje je prohodalo može
ponovno puzati, dijete koje je uspostavilo kontrolu stolice može sada
opet obavljati nuždu u gaćice i sl. Takve promjene ponašanja su
prolaznog karaktera. One će nestati kada se dijete prilagodi novoj
sredini, tj. kada se bude osjećalo sigurno. Sva ta ponašanja su
normalna u fazi adaptacije. Ona slabe i nestaju brzinom kojom se
dijete prilagođava okolini i uspostavlja socio-emocionalne odnose s
odgojiteljem.
Potrebno je naglasiti da adaptacija nije završena kad dijete prestane
plakati već kad dijete počne spontano izražavati svoje osjećaje,
potrebe, misli i sposobnosti.
Najveći broj djece prođe proces adaptacije bez većih poremećaja
ponašanja, a samo mali broj djece prolazi teži oblik adaptacije.
Dugotrajniju i težu adaptaciju obično imaju mlađa djeca, pretjerano
zaštićivana, djeca s ranijim negativnim iskustvom u odvajanju od
roditelja i djeca s posebnim potrebama upravo zbog svojih specifičnih
potreba.
Evo nekoliko savjeta kako roditelji mogu olakšati period
adaptacije:
- Pripremajte dijete za vrtić tokom ljeta razvijajući u njemu osjećaj
da raste. Pričajte mu o vrtiću kao mjestu gdje ima mnogo djece
koja će mu postati prijatelji s kojima će se igrati.
- Ne zastrašujte dijete vrtićem, prikažite ga kao ugodno mjesto
druženja i igre.
- Važno je da dijete ne doživi dvije nove situacije istovremeno,
(npr. odvikavanje od pelena, odlazak liječniku..), jer to može
otežati adaptaciju djeteta.
- Poželjno je dijete upoznati s prostorom vrtića i odgojiteljicom
nekoliko dana prije samog polaska u vrtić.
- Prve dane roditelj treba biti s djetetom jedan do dva sata u
skupini cijelo vrijeme.
- U dogovoru s odgojiteljem odlučite kada ćete početi dijete
ostavljati samo i koliko dugo.
- Dijete pozdravite odlučno, ali i ljubazno i toplo. Svakako mu
naglasite da će te doći po njega. Prepustite inicijativu odgojitelju
u trenutku odlaska.
- Ne inzistirajte da vam dijete priča o svojim doživljajima u vrtiću,
ali ako samo počne pričati, pažljivo ga saslušajte. Ne kritizirajte
dijete ukoliko je nešto loše napravilo, ne podrugujte se njegovim
postupcima već ga hrabrite i potičite.
- Na početku će dijete tražiti više pažnje i nježnosti kod kuće. Isto
tako, dijete može postati drsko, arogantno, negativističko. To je
zato što mu je teško odvajanje od vas.
- I na kraju PRIPREMITE SEBE! Budite ljubazni, strpljivi,
dobronamjerni. Razgovarajte s djetetom. Ne pokazujte pred
djetetom tugu i uznemirenost zbog odvajanja. Isto tako ne
pokazujte ni veselje, jer prvi susret s nepoznatim kod većine
djece izaziva suprotne osjećaje od radosti.

Download Report