1 DRAGE ČITATELJICE, DRAGI ČITATELJI! Vesela vam jesen, dragi naši čitatelji! Nadam se da se snalazite meñu svim tim lišćem koje pada s grana i kapima kiše koje odnose staro i pripremaju za novo. Jesen nas uvijek nekako priprema za zimu, za smrt svega i čišćenje pred ponovni početak. Znate li što ćete započeti i kako? Daleko je to još, sada smo ipak u fazi umiranja i ostavljanja onoga što nam više ne treba pa vas stoga pozivam da dobro razmislite što želite otpustiti i ostaviti iza sebe. Možda su to navike koje vam više ne koriste ili ljudi koji vas više ne vesele niti vam na bilo koji način čine dobro, možda su to stvari, uspomene ili sjećanja. Što god da ostavljate, sigurna sam da znate da odbacivanje nikad nije lagano i uvijek sa sobom nosi odreñenu razinu boli ili nostalgije, ali sve te emocije uskoro će zamjeniti one druge, veselije, poput radosti i uzbuñenja pred novim stvarima. Treba se samo strpiti i sada biti odlučan u namjeri da za novo napravite mjesta odbacivanjem starog. Neprestano rastemo, razvijamo se i učimo, a sa znanjem koje dobivamo shvaćamo koliko smo povezani sa svijetom oko sebe i drugim ljudima. Ta veza budi u nama svijest o tome da i drugi iz svojih života štošta odbacuju te razumijevanje da smo možda upravo mi ti koji će biti odbačeni, što treba moći podnijeti. Dio svijesti o vezi s drugim ljudima je i potpora koju dajemo kada vidimo da je trebamo dati; koliko god je nama teško odbaciti, teško je i drugima, a ponekad samo jedan zagrljaj ili stisak ruke može odustajanje promijeniti u ustrajanje. Potpora koju dobivamo od drugih je važna jer nam daje osjećaj sigurnosti, znamo da nismo sami i da drugi razumiju i osjećaju naše stanje, daje nam novi polet i snagu da nastavimo s onim što smo naumili. Okružite se takvim ljudima, onima koji će biti tu kada ih trebate bez da ste ih to tražili i koji će vam uvijek izmamiti osmijeh na lice – s njima će biti lakše proći kroz ono što morate. Uživajte s njima i uživajte u još jednom broju časopisa kojeg smo pripremili za vas. Budite blagoslovljeni! Green 1 1 Samhain - onkraj ove stvarnosti 4 Bog i Boginja u nama - muški i ženski koncepti 6 Iscjeljivanje - reiki 8 Neven 10 Misterijska tradicija (prijevod: Raven Grimassi - The Mystery Tradition, u: The Wiccan Mysteries: Ancient Origins and Teachings) 12 Hekata 14 Pita od bundeve 16 Izrada i namjena metle 23 Kreativni kutak 25 Malo zabave Samhain - onkraj ove stvarnosti Napisala: Witch’s Cat Samhain (čita se /sauin/) je jedan od osam paganskih sabata, odnosno godišnjih slavlja, i onaj koji, izmeñu ostalog, obilježava početak nove godine za pagane. Ovo je vrijeme tugovanja i slavlja, koliko god to paradoksalno zvučalo. Naime, Samhain za pagane započinje na Samhainsku noć, to jest na večer 31. listopada, a slavlje se nastavlja 1. studenoga. Možda vam je ovaj datum poznatiji kao Dan svih svetih tijekom kojeg je uobičajeno štovati i prisjećati se svojih predaka. Iako je blagdan Svih svetih kršćanski, on dijeli mnoštvo misterija i aspekata s paganskim Samhainom. Oni čak dijele i datum (iako je to variralo kroz povijest). Svakako, Samhain za pagane ima i drugu, ne toliko mračnu stranu koja se fokusira na slavlje Nove godine, na nove početke, ludorije, gozbe i druge oblike zabave. No, priča oko nastanka ovih tradicija seže daleko u povijest. Većina neopaganskih tradicija priznaje svojevrsni kalendar koji se zove Kolo godine. On predstavlja ciklus rañanja, umiranja i ponovnog rañanja te vječni protok godišnjih doba, aspekata božanstava i obnovu prirode. Smatra se da su od svih drevnih kultura Kelti imali najviše utjecaja na formiranje ovakvog kalendara. Važno je istaknuti da su Kelti dijelili godinu na dva godišnja doba – ljeto i zimu. Za njih je početak ljeta bio Beltane (1. svibnja), a početak zime Samhain (1. studenoga). Njima je, kao i svim drugim kulturama svijeta, bilo jasno da Sunce daje život. Stoga s rastom Sunca, odnosno s produljenjem dana, raste i život. Sunce počinje dobivati na snazi i rasti tijekom zime. Stoga je Samhain uzet za datum „roñenja“ godine od kojeg je ona nastavljala rasti i rasti sve dok ne bi počela pomalo opadati i, figurativno rečeno, umirati od Beltanea nadalje. 1 Drevni Kelti su takoñer smatrali da svako od ova dva godišnja doba ima 180 dana. Preostalih 5 dana (30. travnja, Beltane, Samhain, 1. svibnja te 2. svibnja) nisu pripadala ni ovoj ni onoj strani kalendara; oni su bili „negdje izmeñu“ dviju stvarnosti (ove vidljive stvarnosti i one druge, nevidljive stvarnosti). Zbog toga se kaže da je „veo izmeñu svjetova“ tanak za ova dva sabata. Po ovoj logici, Samhain ne pripada ovom svijetu te se ne mora ravnati po njegovim normama i pravilima. Stoga je ovaj dan postao idealno vrijeme za nestašluk, ludorije i nerede bilo kakve vrste (odatle potječe popularni običaj trick-or-treatinga meñu djecom; ona idu od kuće do kuće tražeći slatkiše na Noć vještica, ono što je za pagane duhovni praznik Samhaina, a ako im netko odbije dati slatkiše tj. treat, onda oni počnu praviti smicalice). Duhovne, kao i svjetovne barijere su se takoñer razbijale. Stoga pagani vjeruju da ovaj tanki veo omogućuje entitetima iz druge nevidljive stvarnosti (a izmeñu ostalog i duhovima) prijelaz u ovu stvarnost. Proricanje, komunikacija s precima i drugim entitetima imaju mnogo više smisla ako se uzme u obzir gotovo nepostojeća granica izmeñu svjetova. Svjesnost o duhovima neminovno podsjeća i na naše pretke. Druga stvarnost, po nekima zagrobni život, takoñer neporecivo podsjeća na ono što nas čeka onkraj života. Dakle, iako Samhain ima svoju veselu stranu, on ima i odreñenu mističnu, mračniju stranu koju pagani jednako prihvaćaju. Smrt za pagane nije nužno negativna, iako je za svakoga potresna. Smrt je iz naše perspektive samo jedan korak u ciklusu rañanja, smrti i ponovnog rañanja. To se reflektira i u paganskoj mitologiji. Naime, za Mabon (sabat koji se slavi 22./23. rujna tj. na jesensku ravnodnevnicu), Bog umire, a Božica tuguje za njim u aspektu Starice. Za Samhain, mračnu noć i razdoblje kaosa, Bog prolazi kroz proces regeneracije, a Božica se preobražava u Mračnu Gospu koja utjelovljuje kaos i mračne aspekte ženskoga polariteta. No, ona odmah potom doživljava još jednu metamorfozu u kojoj se ponovno vraća u aspekt Djeve koja raña Boga za Yule (sabat koji se slavi 21./22./23. prosinca, tj. na zimski suncostaj). Time ciklus obnove biva zaokružen. Priroda, kao ključni dio paganske duhovnosti, pronalazi svoje mjesto i u fokusu ovog sabata. U njoj takoñer postoje smrt, ali u smrti i novi život. Da pojasnim; Samhain najavljuje nadolazeću zimu za koju su bile potrebne brojne pripreme. Stoku se zaklanjalo u štale, urod se skupljalo i sve se skladištilo. Ljudi su trebali preživjeti okrutnu zimu, a hranjenje velikog broja stoke je bila bespotrebna komplikacija. Stoga je u narodu uobičajeno da se oko Samhaina kolje stoka, najčešće ona najslabija za koju se nije vjerovalo da će moći preživjeti zimu. To je bilo nužno kako bi čovjek imao meso, mast i krzno da mu omogući život. Odnosno, smrt životinja i plodova omogućuje ljudima život. Suvišno je naglasiti da pagani iskazuju zahvalnost za ovo i tijekom svojih rituala. Samhain je takoñer poznat kao treća žetva. Prva žetva, Lughnasadh (1. kolovoza) je obilježena skupljanjem žita. Druga žetva, Mabon, je vrijeme skupljanja voća, povrća, bobica i orašastih plodova. Kao treća žetva, Samhain je krajnji rok za skupljanje svih preostalih plodova koje nam je zemlja podarila. Urod je sakupljen, meso i ostala hrana/piće uskladišteno i spremno za korištenje. Ovo vodi samo jednom ishodu – gozbama! Naravno da će ljudi slaviti svoju muku i trud tijekom proteklih mjeseci i dozvoliti sebi predah od rada. Nadam se da su vam paradoksi života u smrti i istovremenog slavlja i tugovanja nešto jasniji nakon prethodnih objašnjenja. No, potrebno je sažeti osnovne teme blagdana kako bi priča imala glavu i rep. Dakle, na čemu je fokus ovog sabata? Zasigurno na smrti, ali i na skorašnjem ponovnom rañanju, zahvalnosti, darivanju/dijeljenju, pretcima, drugoj stvarnosti, a kroz nju i našoj „sjenci“ (sve ono što čuvamo u dubini naše svijesti, odnosno sve ono čega nismo svjesni, ili čega odbijamo biti svjesni – strahova, želja, čežnji, mana, a ponekad čak i vrlina itd.). Svaki paganin će slaviti Samhain na drugačiji način i staviti naglasak na neki drugi aspekt. Sve ovisi o tome što je vama potrebno. Ako osjećate da ne trebate istraživati smrt, nesvjesni um, komunicirati s pretcima na ovaj ili onaj način, ili općenito istraživati mračniju stranu ovog sabata, onda se slobodno prepustite gozbama, dijeljenju vaših blagodati s bližnjima i novogodišnjem raspoloženju. Neki pagani pokušavaju oba aspekta ovog blagdana obilježiti i osvijestiti. Možda vam takav pristup bude više odgovarao. Svakako, nañite sistem koji će vama biti smislen, drag, a po mogućnosti i koristan. 2 1 Ako nemate ideja kako obilježiti ovaj sabat van rituala, evo nekoliko ideja. Zasigurno su vam, barem iz američkih filmova, poznati običaji nošenja maski i izrade „Jackovih fenjera“ od bundeva. Oba običaja imaju drevne korijene koje i vi možete pokušati oživjeti na ovaj blagdan. Naime, ljudi su prije nosili maske kojekakvih bića, ali ne da bi prestrašili druge, već da bi se uklopili u svijet duhova. Vjerovali su da na taj način neće biti na meti zlih duhova te da će istovremeno izbjeći susret sa svim onim pokojnicima s kojima nisu razriješili dugove, probleme i druge razmirice. Pošto se Samhain počinje slaviti na Samhainsku noć, rasvjeta je bila nužna. Fenjeri su se radili od prigodnih plodova poput tikvi i bundeva koje se bušilo da propuste svjetlost. Ljudska mašta je napravila sljedeći korak i otvore počela bušiti da nalikuju licima (neki smatraju da su ti fenjeri čak trebali simbolizirati duhove predaka koji nas vode kroz tamu). Pošto je Samhain izvorno bila večer kaosa i nestašluka, uvijek možete sebi priuštiti malo zabave i našaliti se na svoj, ili tuñi račun. Gozbe su svakako dobrodošle, ali ponajviše s ciljem obiteljskog druženja u koje se ovog puta obavezno uključuje i naše pretke. Neki su toliko vodili računa o preminulima da su za njih ostavljali prazno mjesto za stolom tijekom „nijeme večere“ (nazvana tako jer se prije nije smjelo razgovarati tokom njezinog trajanja), servirali im hranu ili stavljali svijeće na vrata/prozore kako bi pokojnici znali doći do svoga doma. Ako ste kreativni, pokušajte sami izraditi svoj fenjer od bundeva ili tikvi (naranče su prikladna zamjena), ili napravite pokoji ukras ili vijenac za svoj dom. Iskoristite svoju maštu te boje i plodove koje vidite oko sebe. Jabuke, orašasti plodovi, bundeve, tikve, šipak… sve možete iskoristiti u estetske i praktične svrhe. Okružite se smeñim, narančastim i crvenim nijansama, a možete se u ovo vrijeme i riješiti predrasuda oko crne boje. Ako želite ugodno spojiti s korisnim, onda pripremite neko prigodno, hranjivo jelo za svoje bližnje. Mnogi pagani proriču na ovaj dan ili pokušavaju stupiti u kontakt s pretcima. Neki dublje prodiru u sebe i kroz introspekciju pokušavaju doznati više o sebi, svojoj prošlosti, svojim potrebama i općenito nastoje sebe bolje upoznati te se suočiti sa svojim strahovima (pogotovo strahom i zabludama o smrti). Proricanje i u tom procesu može znatno poslužiti. Naposljetku, Nova godina je simbol novih početaka. Riješite se strahova, predrasuda i kompleksa, bolje upoznajte sebe i svoje bližnje, obnovite odnose sa sobom i drugima, prebrodite stare prepirke i proslavite obilje u svojim životima bez obzira u kojem obliku ono postoji. Samo budite svjesni da ono zaista postoji te da nakon smrti dolazi ponovno rañanje i novi život. Iskoristite priliku i pripremite se za njega. Budite blagoslovljeni i sretan vam Samhain! 3 1 Bog i Boginja u nama - muški i ženski koncepti Napisala: Green Gledajući svijet oko sebe i oslanjajući se na sve što su nas kroz život učili naviknuti smo dijeliti sve na muško i žensko. Upravo se kroz spol često i definiramo. I dalje postoje oni koji se u tolikoj mjeri definiraju preko kromosoma XX ili XY da odbacuju sve osobine suprotnog spola u sebi i fanatično njeguju samo one koje se pripisuju spolu kojeg posjeduju. Nikada ih nisam krivila ili osuñivala radi toga, a ne bih to ni vama preporučila jer iza nas je dugačka povijest razdvajanja u kojoj se stoljećima znalo gdje je kome mjesto i za što je tko zadužen i odgovoran. Uistinu je to duga povijest koja nam govori kako se trebamo ponašati, odijevati, razmišljati i za što smo odgovorni. Možda su tu žene bile u nezavidnom položaju, često se priča o nepravdi i lošem položaju žena kroz povijest, no ja se našim naslijeñem ponosim jer izašle smo ne samo jače, već i s odreñenom dozom iskustva koje nam omogućuje da prepoznamo patnju u drugima jer smo je i same upoznale i osjetile. Dobile smo dar intuicije, njegovanja i prihvaćanja. Odnosno, ispravit ću se, dobile smo zaslužene nagrade za sve ono što smo kroz povijest prošle. Sve što smo dobile istovremeno je i blagoslov i prokletstvo jer smo zakinute za sve ono kroz što su muškarci prolazili jednako kao što su oni zakinuti za sve kroz što smo mi prolazile. Priča ipak nije tako jednostavna kao što mislimo. Mi nismo izašle kao pobjednice, već kao jednaki gubitnici kao i muškarci jer nam nedostaje jedan dio nas. Isto tako i mušarcima nedostaje jedan dio njih. Bog – muški aspekti Ono što muški princip jest, ono što ga čini je oduzimanje. Bog oduzima život, lovi životinje i ubija ih kako bi prehranio, ubija ljude kako bi zaštitio, otima teritorije kako bi se proširio. Jednako tako uzima i sve ono što nam ne treba ostavljajući plodne praznine za novi život koji će doći. Da bi esencija oduzimanja bila produktivna i uspješna, muški aspekt se širi na podskupove osobina koje mu omogućuju da preživi to širenje, a to su fizička i mentalna snaga, umijeće ratovanja i inteligencija poznavanja protivnika, snalaženje i moć preživljavanja. Stroga disciplina i odsutstvo emocija u trenutcima kada treba donijeti teške odluke takoñer su muške osobine. Tu je i osobina koja je meñu svom tom agresijom ostala neprimijećena – zaštita. Pored Boga i alfa muškarca osjećate se sigurno, nikada nećete biti gladni i žedni, imat ćete sve što vam je potrebno za život jer muško štiti svoje i sve što smatra svojim, muško je posesivno i učinit će sve da zaštiti ono što cijeni bez obzira na to jesu li u pitanju ljudi ili čitavi gradovi. Boginja – ženski aspekti Jednako kao što Bog ima svoj temeljni princip, tako ga ima i Boginja. Njezin princip je davanje. Boginja raña, daje život, blagoslivlja plodnost životinja i biljaka, njeguje i podržava život. Ona je nježna majka puna mudrosti koja čini sve kako bi život bujao u svemu oko nje. Boginja je čista ljubav koja potiče rast u svemu što dotakne. Da bi njezina esencija davanja bila uspješna, i ona se morala proširiti na podskupove kako bi preživjela, a to su liječenje i njegovanje, podučavanje, upornost, empatija, intuicija i pozitivno gledanje 4 1 na svijet. Bogatsvo emocija i snažno osobno proživljavanje svega što se vidi takoñer su ženske osobine jer tek kada osjetimo drugo biće možemo znati kroz što prolazi i na koji način mu možemo pomoći. Kao što je kod Boga preživjela zaštita kao suprotnost ostalim osobinama, tako je kod Boginje preživjela lukavost. Boginja će na ovaj ili onaj način uvijek dobiti ono što želi kroz postupke i manipulaciju emocijama drugih jer ih dovoljno dobro poznaje da bi ih mogla koristiti za svoju dobrobit. Zajednički aspekti Bog i Boginja oduvijek se odreñene osobine dijelili i u njima pronalazili zajednički jezik. To su: održavanje vrste i ljubav prema potomstvu uz namjeru i kroz postupke da mu osiguraju, svatko na svoj način, ono što mu treba za rast i preživljavanje. Drugi sklop zajedničkih osobina su ljubomora i osveta. Naime, i jedno i drugo žele biti na prvom mjestu, žele biti primijećeni i hvaljeni za ono što čine i ono što jesu te se jednako opasno osvećuju onima koje smatraju nepravednima prema sebi ili onome što njeguju. Bog će svoju osvetu donijeti agresivno, krvavo i fizički, Boginja će ju donijeti emotivno, bolno i psihički. Treća zajednička osobina je poštovanje prema prirodi koja ih okružuje i zahvalnost prema svijetu u kojem se nalaze, a koji im pruža mogućnost da budu ono što jesu. Alfa muškarac i alfa žena Kako su Bog i Boginja rasli i razvijali se ukazala se potreba u njihovoj evoluciji da se više ne usporeñuju samo sa sebi sličnima, već i sa sebi različitima. Počeli su poprimati karakteristike oprečne onima koje već posjeduju kako bi se pomakli s točke mirovanja. Nakon nekog vremena, nakon što je Bog u svim muškarcima došao do razine da 5 više ne može biti bolji jer su i drugi jednako dobri i kada je Boginja u ženama postala jednako najbolja u svima ukazala se nova prilika za razvoj jer razvoj i rast uvijek su bili temeljno načelo svega. Bog je tako počeo preuzimati osobine Boginje, a Boginja osobine Boga. Bog je sada naučio koja je korist od uživanja u nježnosti prema djeci i životinjama, iskusio je ljubav prema Boginji i prihvatio je kao ravnopravnu, a Boginja je očvrsnula i sada zna sama preživjeti, zna kako zaštititi ono što voli, a rodila je u sebi i emocije ljutnje i bijesa kako bi naučila da ne treba sve odobravati. Muško je naučilo kuhati ono što ulovi, a žensko je naučilo uloviti kako bi moglo kuhati. Bog sada zna da je u redu ponekad pustiti suze i emocije, a Boginja zna da ih je u redu ponekad suzdržati. Bog više nije samo onaj koji oduzima život, već je i onaj koji ga bira poštedjeti. Na isti način Boginja više nije samo ona koja život daje, već i ona koja ga bira odbiti dati. Oboje su naučili da nije snaga i mudrost činiti ono što je lako, već ono što je teško. Naime, lakoćom prelaziti prepreke znači da su prepreke imaginarne – one stvarne od nas iziskuju ipak malo više truda. Kako prepoznati alfa muškarca i alfa ženu? To su oni koji u sebi njeguju osobine i Boga i Boginje. Ne njeguju ih jednako i uvijek će u muškarcima biti naglašeniji Bog, a u ženama Boginja, ali alfa muškarac će uz svu svoju agresiju voljeti i pokazati brižnost, zagrliti će i poljubiti, a alfa žena će uz svu svoju ljubav i brigu pokazati zube i kandže, povisit će glas i reći ne kada je potrebno. Alfa muškarac i alfa žena uvijek će jedno drugome iskazivati divljenje i ljubav, uvijek će se smatrati ravnopravnima jer oboje znaju svoje vrline i mane, kao i vrline i mane onoga drugoga, te ih poštuju jednako kod sebe i kod drugoga. Alfa muškarac i alfa žena smatraju različitosti blagoslovom koji ih nadopunjuje i veže jedno za drugo. 1 Iscjeljivanje - reiki Napisala: Viktorija Riječ reiki znači „univerzalna životna energija“. Njome se označuje iscjeljivanje sebe i drugih polaganjem ruku. Ruke polažemo na razne dijelove tijela. To možemo raditi kao općeniti tretman, a možemo ih i intuitivno pomicati tamo gdje osjećamo da je energija potrebna. Polaganje ruku na tijelo čovjeka ili životinje s ciljem ublažavanja ili olakšavanja boli stara je i instinktivna radnja. Prva stvar koju većina ljudi čini kad osjeća bol je stavljanje ruku na bolno mjesto. Kada je dijete bolesno ili ima temperaturu, majku vodi instinkt da stavi ruku na djetetovo čelo. Ljudski dodir prenosi toplinu, vedrinu i iscjeljenje. Taj jednostavni postupak osnova je svih tehnika iscjeljivanja. Postoji nekoliko razlika izmeñu reiki iscjeljivanja i sličnih metoda koje koriste rukopolaganje ili dodir. Najbitnija razlika je u tome da reikisti ne dobivaju simptome bolesti ljudi koje tretiraju. U nekim drugim sistemima, ako tretirate čovjeka s grčevima, on će otići dobro se osjećajući, a vi ćete ostati s njegovim grčevima. No, reiki djeluje iscjeljujuće i za druge i za vas. Kod osobe koja je inicirana u reiki iscjeljitelja, energetski kanali su otvoreni reiki usklañivanjima i očišćeni od blokada. Osoba tada prima pojačanu životnu energiju ili „ki“ za svoje osobno iscjeljivanje i postaje povezana s izvorom univerzalnog „kija“ ili „chi'ja“. Nakon primanja prvog usklañenja, iniciranjem u 1. stupanj reikija primatelj postaje kanal za tu univerzalnu iscjeljivačku energiju. Od inicijacije pa do kraja života, sve što osoba treba učiniti da bi se povezala s iscjeljivačkim „kijem“, jest zamoliti protok i položiti ruke na sebe i „ki“ će automatski proteći kroz nju. Sama inicijacija kojom se osoba direktno povezuje s izvorom „kija“ povećava životnu energiju osobe koja ga je primila. Ona doživljava energiju koja najprije iscjeljuje nju samu, a zatim druge, a da ne iscrpljuje sebe. Reiki inicijacije se dijele u tri stupnja. Na 1. stupnju reikija, usklañenjem se počinju iscjeljivati nelagode na fizičkom nivou osobe koja ga prima. Njeno se fizičko zdravlje često mijenja na bolje u mjesecima nakon inicijacije. Iscjeljivački tretmani 1. stupnja služe primarno za samoiscjeljivanje. Potrebna su tri do četiri tjedna da se prilagodimo usklañivanjima 1. stupnja reikija i zato se preporučuje provoñenje svakodnevnog samotretmana kroz 21 dan poslije inicijacije. Prilikom inicijacije u 1. stupanj reikija, tradicionalno se ispriča ritualna priča o dolasku reikija na Zemlju. Neki mediji koji su kanalizirali porijeklo reikija tvrde de se on primjenjivao još davno, na danas potonuloj Atlantidi. To se učilo u osnovnim školama, kao dio povezivanja s prirodom. Danas se to znanje obnovilo meñu ljudima zahvaljujući jednom japanskom monahu, Mikaou Usuiju. On je bio zainteresiran za sve vrste iscjeljivanja, a posebno ga je zanimalo 6 1 iscjeljivanje polaganjem ruku. Usui je želio pronaći i naučiti tu vještinu, za što mu je bilo potrebno deset godina. Putovao je po Indiji, Tibetu, Kini, Japanu i tražio svete spise u manastirima, koje je izučavao. Ali unatoč silnom trudu, pronašao je samo dijelove znanja, nigdje nije bilo kompletnih informacija. Zato je odlučio otići na svetu planinu Koryama u Japanu i tamo meditirati 21 dan. Putem, dok se penjao, skupio je 21 kamenčić. Kad je stigao na vrh, sjeo je u meditativni položaj, postio je, molio se i meditirao tri tjedna. Kamenčiće je stavio pored sebe i, na kraju svakog dana, bacio bi po jedna kamenčić. Posljednjeg dana meditacije, najmoćnijeg sata prije zore, Usui je vidio projektil svjetlosti koji mu se približavao. Njegova prva reakcija je bila strah i želja za bijegom. Ipak je odlučio prihvatiti ovaj odgovor na meditaciju, čak i po cijenu vlastitog života. Svjetlost ga je pogodila u čelo, na mjestu trećeg oka. Nakratko je izgubio svijest. Zatim je ugledao sve dugine boje, a na kraju reiki simbole, kao na ekranu. Dobio je informaciju o svakom simbolu i o aktivaciji odgovarajuće iscjeliteljske energije. To je bilo prvo reiki usklañivanje, duhovno otkrivanje jedne drevne metode. Mikao Usui je napustio planinu sa znanjem iscjeljivanja. Spuštajući se niz planinu, dogodilo mu se ono što današnja tradicija naziva „četirima čudima“. Prvo, hodajući je udario palac u neki kamen i raskrvario ga. Instinktivno je sjeo i obuhvatio ga rukama koje su postale tople i palac je bio iscjeljen. Zatim je stigao do gostione koja je bila svratište za hodočasnike u podnožju planine. Naručio je puni obrok, što je bilo mnogo nakon trotjednog posta. Iako su ga odgovarali od toga, on je sve pojeo bez osjećaja nelagode. Žena koja je posluživala jelo patila je od zubobolje. Stavio je ruke na njene obraze i bol je nestala. Kad se vrtio u samostan, iscjelio je redovnika koji je imao napad artritisa. Mikao Usui je postao hodočasnik, putujući s upaljenom bakljom i podučavajući reiki. Reiki nije religija, niti je vezan za neku religiju, on je univerzalno 7 znanje za cijeli svijet, jer podučava univerzalne istine. Pet osnovnih načela reikija: 1. Barem danas ću biti zahvalan/na na onome što imam. 2. Barem se danas neću brinuti. 3. Barem se danas neću ljutiti. 4. Barem danas ću postupati pošteno. 5. Barem danas ću biti ljubazan/na prema svemu što živi. Budite blagoslovljeni! IZVOR: 1. STEIN, DIANE. Osnovni i napredni reiki: potpuni vodič u drevno umijeće iscjeljivanja. Zagreb: V.B.Z. Zagreb. 1997. 1 Neven Napisala: Tamara Jančić Ime „calendula“ dolazi od imenice „calendae“ (prvi dan u mjesecu), a povezuje se s činjenicom da se cvjetovi nevena otvaraju s izlaskom sunca i zatvaraju sa zalaskom sunca. Neven je, s pravom se može reći, biljka kože, jer nema kožne bolesti kod koje neven ne može pomoći, rabili ga za vanjsku ili unutarnju primjenu i to u lječenju akni, bradavica, cista, čireva, ekcema, hemoroida, herpesa itd. Svim starim kulturama neven je bio poznat kao biljka za liječenje bolesti kože, probavnih organa te ženskih genitalija. U narodu je poznat kao barometar za kišu: ako su cvjetovi tokom dana zatvoreni, tada će tokom dana sigurno pasti kiša! U hrvatskim krajevima bio je običaj da se neven daruje kao znak ljubavi, a u nekim dijelovima su se njime kitili svatovi. Opis: jednogodišnja mediteranska biljka visine do 50 cm, stabljika je u gornjem djelu jače razgranata, nasuprotnih listova koji su loptasti ili malo nazubljeni. Ogranci stabljika završavaju velikom cvjetnom glavicom narančastožute boje. Cijela biljka je dlakava, kao i svi plodovi. Vrijeme cvatnje je travanj – rujan, ovisno o staništu. Raste na livadama, vinogradima, grobljima i kultiviranim poljima. Branje i prerada: cijele razvijene cvjetove nevena beremo za vrijeme sunčanog vremena, te ih sušimo na toplom i zračnom mjestu u hladu. Sušenje mora biti brzo, na temperaturi do 35˙C. Od osušenih cvjetova odvojimo latice od čaške i još ih dosušimo. Od svježih cvjetova možemo izraditi tinkturu i mast. Djelovanje: pospješuje znojenje, pojačava izlučivanje mokraće, umiruje grčeve (crijeva, želuca i glatkih mišića), uravnotežuje mjesečni ciklus, liječi bolesti maternice, liječi bolesti unutarnjih organa želuca, jetre i žuči, liječi bolesti živaca, jača imunološki sustav i pomaže kod hormonalnih tegoba, koristi se za razna ispiranja izvana i iznutra, kod povreda, upala i infekcija, djeluje antikancerogeno kod raka kože, maternice te želuca i grla, lječi bolesti vena. U zapadnoj pučkoj medicini neven se koristi za lječenje: anksioznosti, akni, apscesa, atletskog stopala, bolesti jetre, karcinoma, za čišćenje čira na želucu, grčeva, kod dječjih groznica, kožnih bolesti te bolesti dojke, gastritisa, gastroenetritisa, glavobolje, gingivitisa, hepatitisa, gljivičnih infekcija, herpesa, hematoma, hemeroida, katara crijeva, karcinoma kože, kašlja, želuca, malignih tumora, upale krajnika, krvnih bolesti, za smanjenje kolesterola, kod urinarnih bolesti, povraćanja, proljeva itd. Ulje nevena je prirodan kozmetik koji štiti i njeguje kako mladu tako i staru kožu. Za vanjsku uporabu ulje nevena rabimo kod opeklina, herpesa, raznih rana, bolnih stanja, bolova uha, kožne erupcije, kožnih bolesti djece (ospice, vodene kozice) itd. Kod unutarnje primjene ulje nevena smanjuje bolne te menstrualne grčeve i tegobe od čira na želucu. Tinktura nevena rabi se za unutarnju i vanjsku primjenu te je djelotvorna 8 1 Uporaba: Oštećenu kožu mazati više puta na dan. kod oteklina, mišićnih tegoba, hematoma, ozljeda, podljeva i modrica. U homeopatiji služi za detoksikaciju, ispiranje grla, usta, očiju i kože, te za regeneraciju stanica, stimuliranje cirkulacije, kao i za jačanje imuniteta. Mast 2 dl soka iz cvjetova nevena, 2 dl svinjske masti (može i 1 dl voska) Pripema: Rastopiti svinjsku mast (ili vosak), uliti sok nevena i miješati dok ne prestane izlaziti para. Još toplo uliti u staklenku ili plastičnu posudicu te staviti u hladnja da se skruti. Uporaba: Koristi se u liječenju svih opisanih tegoba. Napomena: U nedostatku latica nevena, mast se može napraviti od tinkture u omjeru dva djela masti – jedan dio tinkture ili, za jaču mast, od dva djela tinkture i jednog dijela masti. *Nevenova mast je prikladno ljekovito sredstvo za liječenje raznih rana i bolesti kod životinja. Kontraindikacije: česte su alergije kod osoba alergičnih na ambroziju. Recepti Čaj 1 jušna žlica suhih latica nevena, 2 dcl vode Priprema: Preliti latice vrućom vodom, poklopiti, pustiti da odstoji pola sata i procijediti. Uporaba: Piti 3-4 šalice dnevno. *Čaj za obloge se priprema na isti način, ali se stavlja dvostruka količina bilja na istu količinu vode. Tinktura 200 g latica nevena, litra 70-postotnog alkohola Priprema: Namakati latice nevena 30 dana u alkoholu. Povremeno promućkati. Uporaba: Uzimati 3 puta dnevno po 20 kapi, s malo vode ili čaja. Ulje 200 g latica nevena, 1l maslinova ili suncokretova ulja Priprema: Namakati latice nevena u ulju 30 dana na toplom mjestu. Povremeno promućkati. 9 1 Misterijska tradicija Napisala: Nika IZVOR: GRIMASSI, RAVEN. The Mystery Tradition, u: The Wiccan Mysteries: Ancient Origins and Teachings. Minnesota: Llewellyn Publications. 2001. Prvim ljudima svijet oko njih bio je potpuni misterij, a oni sami bili su dio tog misterija. Svakog bi se dana užarena kugla svjetla uzdigla iznad horizonta i tama bi nestala. Kasnije bi svjetlost potonula ispod horizonta i tama bi se ponovno vratila. Na noćnom nebu pojavljivala se još misterioznija svjetlosna kugla, mijenjajući oblik kako su noći prolazile, nestajući kako bi se opet vratila. Meñu sobom, ljudi su se takoñer znali naći u čudnim situacijama. Ženski trbusi povremeno bi nabrekli poput mjeseca i iz njihovih tijela izašlo bi novo biće. Iz zemlje bi nicale biljke, ali nitko ne bi znao odakle su potjecale. Zastrašujući zvukovi povremeno bi zagromili nebom, iznenadno bi zabljesnule pruge svjetla i voda bi padala s neba. Tlo bi podrhtavalo i tutnjalo i činilo se da je sve u milosti i nemilosti neke misteriozne sile. Kad su ljudi počeli tražiti uzroke tih dogañaja, uzorak odnosa u Prirodi iskristalizirao se u svijesti ljudi. Nisu još razumjeli kako sjeme postaje biljka, na primjer, ali su znali da zakopavanje sjemena na koncu dovodi do nicanja biljke. Ključ misterija bio je nadohvat ruke i prvi šamani čuvali su te moćne tajne Prirode. Riječ „misterij“ dolazi od grčkog glagola myein što znači „zatvoriti“ i odnosi se na zatvaranje usana kada ne želimo govoriti. Može se odnositi i na zatvaranje očiju, što se odrazilo na korištenje poveza u ceremonijama inicijacije u prvi stupanj brojnih wiccanskih tradicija. Skidan- jem poveza otvaraju se oči novajliji kako bi promotrio sveto oruñe i simbole wicce, osvijetljene treperenjem svijeća i akcentirane magičnim mirisom zapaljenog mirisa. Taj postupak urezuje se u psihu novajlije i služi za aktiviranje spiritističke prirode uspavane u podsvjesnom umu. O Wiccanskim se misterijima u moderno vrijeme često raspravlja i jednako su često pogrešno shvaćeni. Danas mnogi misterijima pripisuju aspekte wicce koji su zapravo vrlo malo ili nimalo povezani s Misterijskom tradicijom. U ovom poglavlju istraživat ćemo unutarnja učenja wicce ukorijenjena u Misterijskoj tradiciji stare Europe. Tamo gdje veza definitivno postoji, uključit ćemo i odreñene aspekte Orijentalne misterijske tradicije, na prvom mjestu zbog univerzalnih „istina“ sadržanih u svim ezoterijskim učenjima. Upravo u Misterijskoj tradiciji pojedinac otkriva svoju ulogu na wiccanskoj duhovnoj stazi. Iskustva i učenja onih koji su stazom kročili prije tvore ono što se često naziva dobro utabanom stazom. Mjesto gdje staza završava je prag koji pojedinac mora prijeći i odatle raspoznati svoje mjesto u svemiru. To je potraga u koju se mora zaputiti kako bi došao do prosvjetljenja i stekao osloboñenje od ciklusa ponovnog rañanja. Kao ljudska bića, stvorenja smo koja su prirodno druželjubiva. Potreba za pripadanjem obitelji, plemenu ili klanu dio je naše prirode. Najzdraviji smo kada smo dio grupe koja nam pruža ljubav i podršku (kako god ih željeli definirati). A ipak, unutar nas postoji i težnja za samoostvarenjem. Misterijska tradicija postoji kako bi podučila pojedince kako njihova individualnost može služiti ne samo njih same, već i grupu. Ona je mapa uz pomoć koje osoba može realizirati svoj puni potencijal. Misteriji se u suštini mogu podijeliti na dva glavna aspekta. Prvi je razumijevanje unutarnjih mehanizama Prirode. U tu bi kategoriju spadalo znanje kao što su unutarnja učenja magije, obreda, bacanja čini, proricanja itd. Drugi je razumijevanje duše i njezina odnosa s Božanskim i Svemirom. U tu bismo kategoriju smjestili osobnu moć, ciklus 10 1 ponovnog rañanja, osobno prosvjetljenje, bogove, astralne dimenzije, trostruki zakon, putovanje duše, Ljetnu zemlju i ostalo. Prije no što možemo početi shvaćati Misterijsku tradiciju, moramo razumjeti njezino podrijetlo kako bismo razumjeli mentalitet iz kojeg su sama Misterijska učenja izrasla. Od ključne je važnosti uvijek razmotriti kulturne aspekte nekog učenja kako bismo u potpunosti razumjeli njegovu primjenu. To je jedan od uzroka problema s kojima se religije kao što su kršćanstvo danas susreću; naime, većina kršćana zna malo ili ništa o vremenu u kojem je Isus podučavao. Iz tog je razloga kontekst njegovih učenja širom otvoren za pogrešna tumačenja i pogrešna shvaćanja. Kako bismo to izbjegli u Wiccanskim misterijima, moramo se osvrnuti na kulturni utjecaj naše tradicije iz kojega možemo razaznati kontekst učenja i njihovu relevantnost za nas danas. Kada shvatimo stare načine, kao i mentalitet koji ih je proizveo i održavao, tada učenja možemo primijeniti na sebi. Na taj ćemo način hodati dobro utabanom stazom koja vodi na početak naše vlastite duhovne potrage. Mentalitet starih načina Stari narodi su vjerovali da svi fizički objekti imaju magijske ili mističke moći. Božanska iskra Stvoriteljā obitava u svemu na Zemlji. Polazeći od tog osnovnog načela, kristale, kamenje, bilje, perje i slično promatramo kao predmete moći. Prirodni svijet doimao se ureñenim i cikličkim – bilo je to djelo nečeg što osjeća. Opažajući uzrok i posljedicu u prirodi, ljudi su shvatili da je nešto svjesno uključeno u okolinu. Sav život bio je povezan i meñuovisan, zbog čega je ljudski rod morao odrediti svoj vlastiti odnos prema prirodi. To je dovelo do vjerovanja u vrijednost ponuda, molitvi , napjeva i obrednog svetkovanja godišnjih doba. Predskazanja su drevnim narodima bila vrlo važna. Vjerovali su da bogovi razotkrivaju svoje namjere kroz djelovanje odreñenih bića, pojavljivanje prirodnih fenomena ili neočekivane dolaske oluje. Polazeći upravo od tog načela prihvaćamo ulogu sinkroniciteta u našim životima. To je kada nas nešto poveže s drugom osobom ili dogañajem koji je u tijeku paralelno s našim vlastitim životom ili postupcima. Znakovi i predskazanja od bogova javljali su se u vidu neočekivane pojave odreñene ptice. Ptice su bile posebno magične zbog svoje sposobnosti letenja, pa ih se zato dovodilo u vezu s bogovima koji borave na nebesima. Neka od najranijih neolitskih božanstava prikazana su kao dijelom čovjek, dijelom ptica. Kasnije su njihovi prikazi evoluirali u ptice u pratnji božice ili boga. U teutonskom tradicijskom znanju pronalazimo Odina ili Wodena i njegove gavrane. Tu je i Atena sa sovom, Dijana s jelenom ili psom, Blodeuwedd sa sovom, Epona s konjem, Morrigan s gavranom, kao i mnoštvo drugih. Ovaj aspekt paganizma povezan je s vjerovanjem u životinjske vodiče ili čuvare – što s druge strane vezano za vještičje duhove zaštitnike. Svi ti aspekti služe povezivanju ljudskog roda s Izvorom same božanske moći. Magija kao wiccansko načelo ima svoj izvor u paleolitičkim i neolitičkim vremenima. Učinci nakon konzumiranja odreñenih biljaka koje su sadržavale psihotropne elemente ili otrove zasigurno su se doimali magičnima. Znakovi vezani za seobe životinja u skladu s godišnjim dobima takoñer su izvorno smatrani magičnima, kao da proriču ili najavljuju povratak raznih životinja. Čin sanjanja, povremene slučajnosti i drugi aspekti ljudskog iskustva zajednički su pridonijeli ideji o nekoj misterioznoj moći. Odatle potječe naša praksa korištenja magijskih simbola i pečata koji predstavljaju moć djelovanja nedodirljivog elementa. Dualnost svega je još jedno wiccansko načelo. U prirodi djelovanje ovog božanskog načela vidimo u fizičkom svijetu: vruće i hladno, mokro i suho, obilje i oskudica itd. Uočavamo i muška i ženska načela koja se moraju ujediniti kao bi nešto proizvela ili očitovala. Wiccansko je vjerovanje da se otisak Stvoriteljā može pronaći na svemu što stvore – iz tog načela raspoznajemo Izvor svega kao muški i ženski istovremeno, Bog i Božica. 11 1 Hekata Napisala: Nika „Triput je ruke podigla ka zvijezdama i nebu Okrenula se triput i vodom iz potoka Triput poprskala mjesečinom obajsanu kosu. Triput je kriknula pa na koljena pala Molitva ova s usana joj sašla: 'O noći, noći, noći! Čija tama čuva misterije sve u sjeni, O bukteće zvijezde Čije zlatne zrake pored Lune Nalikuju vatrama dana – o ti, Hekato, Koja znaš neizrečene želje što nas vode, I gospodariš našim činima tajnim.“ (Ovidije: „Metamorfoze“, slobodan prijevod) Kraljica vještica, Gospodarica podzemlja, Gospodarica duhova, Čuvarica raskrižja i Mračna gospa samo su neka od imena koja se pridaju Hekati, jednoj od najpopularnijih boginja meñu wiccanima i paganima i možda najiskomercijaliziranijoj boginji čije ime u tinejdžerskim serijama obično nose vampiri i demoni. Paradoksalno, Hekata je zapravo jedna od boginja o kojima se jako malo toga zna – njezino podrijetlo do danas je misterij, a ne zna se sa sigurnošću ni što joj ime znači. Ipak, danas mnogi danas privučeni njome i kult Hekate itekako je živ. Obzirom na to da je ovaj broj Punog Mjeseca najvećim dijelom posvećen nadolazećem Samhainu, odlučila sam pisati o Hekati jer se upravo ona najčešće priziva na samhainskim obredima. Za Hekatu se obično kaže da pripada grčkom panteonu, no čitav niz pojedinosti ukazuje na to da Grčka izvorno nije njezin dom. „Ona koja dolazi izdaleka“, što je jedan od ponuñenih prijevoda njezina imena, moguće da potječe iz Karije u Maloj Aziji (tamo negdje gdje se danas snimaju turske serije) gdje je u gradu Lagini pronañen njezin hram, ili s područja što leži još istočnije. Postoje i oni koji idu u sasvim drugom smjeru pa kažu da se zapravo radi o egipatskoj boginji čije je ime poteklo od boginje Heqit. Zanimljivo je da su na nekim staroegipatskim kovanicama pronañeni prikazi Hekate, sinkretizirane s egipatskim boginjama, pa možda ni ta teorija nije sasvim za odbaciti, nekakva veza moguće da postoji. Bilo kako bilo, o Hekati kao boginji u smislu njezina „područja djelovanja“ najviše se može saznati iz epiteta koji su joj pridjenuti, a to su: Dadouchos (ona koja nosi baklju), Enodia (čuvarica puteva), Kleidouchos (ona koja nosi ključeve), Phosphorus (ona koja donosi svjetlo), Propolos (suputnica, družica), Propylaia (ona koja stoji pred vratima), Soteira (spasiteljica), Triformis (ona koja ima tri oblika) i Trioditis (gospodarica trostrukih raskrižja). Osvrnimo se kratko na ove epitete i njihove izvore. Propylaia, ona koja stoji pred vratima, epitet je koji je pridjenut Hekati u ulozi čuvarice gradova, hramova drugih božanstava i domova. Pronañeni su brojne statue i hramovi posvećeni Hekati u toj ulozi. Velik broj ih se odnosi na male hramove (hekataion) pred ulazima u domove, koji su imali namjenu štititi kućanstvo od ulaska duhova. Kleidouchos je ona koja nosi ključeve. Vjeruje se da je izvor ovog epiteta ceremonija zvana „procesija ključeva“ koja se svake godine održavala u već spomenutom gradu Lagini u Kariji. Ključevi kojima Hekata gospodari su ključevi podzemlja, a njezina uloga je nadgledati kraj putovanja duše preminule osobe, odrediti njezino konačno odredište i propustiti je na to odredište. Propolos je epitet koji se vezuje za mit o otmici Perzefone. Naime, kada je Had oteo Perzefonu da bi je odveo u podzemlje, samo su Helios, bog sunca, i Hekata primijetili da se to dogodilo. Hekata je za to vrijeme bila u svojoj špilji, ali je zahvaljujući svojem daru poznavanja nevidljivih puteva prirode i sudbine mogla znati što se dogodilo. Ti darovi su, zajedno s gospodarenjem podzemljem i duhovima, jedan od razloga zašto se Hekata naziva Kraljicom vještica i zašto se upravo nju najčešće priziva na Samhain kada je veo izmeñu svjetova najtanji. Kada je u pitanju mit o Perzefoni, Hekata osim uloge svjedoka ima još jednu, puno važniju ulogu, a to je da svake godine Perzefonu izvodi iz podzemlja i vodi k majci Demetri te 12 1 je vodi natrag u podzemlje kada doñe vrijeme da na taj način sudionicima osvjetljavaju put kroz se od majke ponovno rastane. Kada se Hekata mračne podzemne tunele i špilje. spominje kao trostruka boginja (o tome nešto više Hekata se naziva i Trimorphis, ona koja ima kasnije), ponekad ju se prikazuje zajedno s Perze- tri oblika. Danas se, u stilu ideje o trostrukoj bogfonom i Demetrom. Vjerojatno ste pomislili da je inji, često mogu vidjeti trostruki prikazi Hekate. tu Perzefona djeva, Demetra majka, a Hekata star- Neki su potekli iz mitova u kojima je Hekata ica, zar ne? Pogriješili ste. Točan odgovor bi bio da blisko povezana s drugim boginjama, kao što su je Demetra starica, Perzefona majka/žena, a Hek- prethodno spomenute Perzefona i Demetra, pa ih ata djeva. Kako sad to? Zar Hekata nije skoro se prikazivalo zajedno. Negdje je došlo do sinksvugdje prikazana retizacije tih boginja kao mudra i pa su Hekati pridjenuzastrašujuća stariti atributi boginja koje ca?!? Takva ideja bi se našle uz nju. Pospotpuno je novi toje indikacije da je prwiccanski konstrukt vi prikaz Hekate kao koji je vjerojatno trostruke boginje izraproistekao iz toga dio kipar Alkamenes, što se Hekata poveujedno Hekatin zuje s onostranim, štovatelj. Statua se nepoznatim, zove „Epipyrgidia“ te moćnim i je nekoć stajala pored zastrašujućim. Lik poznatog hrama i statstarice nekako tome ue boginje Nike (pobsvemu dobro pristajede). je. No, nigdje, ama Broj tri se vrlo baš nigdje Hekata u često vezuje uz Hekapovijesnim izvoritu pa je ona, osim Trima, bilo da se radi o formis, takoñer i statuama, vazama Trioditis, gospodarica ili tekstovima, nije trostrukih raskrižja. prikazana ni opisaVjerovalo se da na kao starica, već trostruka raskrižja upravo kao prekrasprivlače duhove i sana djevojka. Ali ne blasti iz podzemlja čija onaj tip nevine i plaje kraljica i gospodarihe djeve u roza ca Hekata i u čijoj haljini, već mudre, pratnji često dolaze. © Stewart Littlejohn (1998). Sva prava pridržana. moćne i pomalo Zato je postojao običaj zastrašujuće djeve kozvan deipna Hekates preja za modne dodatke mjesto roza haljine bira zmi- ma kojem se na trostrukim raskrižjima ostavljalo je i hrastovo lišće u kosi. ponude na kojima se duhovi mogu gostiti i na taj Otmica Perzefone vodi nas do još dva ep- način zadržati podalje od ljudskih domova. Poiteta koji su pridjenuti Hekati, a to su Dadouchos, nude su se sastojale od posebnih kolača, luka, jaja, ona koja nosi baklje, i Phosphorus, ona koja donosi sira, papalina i cipla. Stoga ako na Samhain vidite svjetlo. Naime, nakon što je Perzefona oteta, Dem- nekoga da se gosti na trostrukom raskrižju, bježite etra ju je pošla tražiti u podzemni svijet, i to u brže-bolje! pratnji Hekate koja je osvjetljavala put svojim Kada već spominjemo Hekatine večere, za bakljama. Ta tema traženja Perzefone kraj bih se osvrnula kratko i na generalno prakupriličuje se na Eleuzijskim misterijima ticirani način obožavanja Hekate u vrijeme gdje Hekatine svećenice nose baklje i antičke Grčke. Hekata je pripadala skupini takoz- 13 1 vanih podzemnih božanstava. Takva božanstva obožavala su se na oltaru koji bi bio postavljen na zemlji, u suprotnosti s olimpijskim božanstvima čiji su oltari bili podizani na predmetima kako bi bili u zraku. Kada bi se na zemlju postavio oltar, na njemu bi se zapalila vatra u koju bi se prinosile ponude. Obično se žrtvovala crna ovca, što nije bio običaj u Grčkoj i što govori u prilog tome da Hekata nije izvorno grčka boginja. Krv životinje bi se izlila u vatru zajedno toplim mlijekom, medom i vinom. Pored oltara bi se iskopala rupa u zemlji u koju bi se zakopale ponude za duhove. Ako bi se nakon prinošenja ponude začuo lavež pasa, bio bi to znak da je ponuda uspješno izvršena i prihvaćena. Kada danas radimo s Hekatom, obično ne prinosimo životinjske krvne žrtve, već kombiniramo ostale sastojke za koje iz antičkih tekstova znamo da su Hekati dragi: (hrana) med, mlijeko, vino, jaja, češnjak, sir, papalina, cipal; (biljke i drveće) ebanovina, mandragora, hrast, šafran i tisa. Uz Hekatu se vežu i predmeti od bronce i željeza pa, ako ste u mogućnosti, možete koristiti oltarni pribor od tih kovina. IZVORI: 1. D'ESTE, SORITA. RANKINE, DAVID. Hekate: Liminal Rites. London: Avalonia. 2009. 2. RONAN, STEPHEN. The Goddess Hekate: Studies in Ancient Pagan and Christian Philosophy, Volume 1. Hastings: Chthonios Books. 1992. Pita od bundeve Napisala: Nika Razmišljate o tome što pripremiti za Samhain? Kad je već sve u znaku bundeve, pa neka budu i kolači! Donosim vam jedan jednostavan, a jako ukusan recept za pitu od bundeve koji je nastao kao rezultat mog višegodišnjeg iskušavanja raznoraznih recepata. U konačnoj verziji ispao je vegetarijanski, a može se i vrlo lako prilagoditi da bude veganski. Nego, što duljiti kad je hrana u pitanju, hajdemo vidjeti kako se priprema! Sastojci za tijesto: *količina za malu pliticu za pite kao na slici (promjer cca. 20-25 cm) ● 1 čaša brašna (najbolje bijelog ili polubijelog, od grahama tijesto bude previše vlažno) ● ½ čaše ulja ili rastopljenog maslaca/margarina ● 1 žlica šećera ● 2 žlice vode (bolje hladne nego tople jer će hladna malo stisnuti tijesto) ● malo soli 14 1 ● 1 žličica sode bikarbone (može i prašak za pecivo, iako će rezultat biti mrvicu drugačiji) Sastojci za punjenje: ● najmanje ½ čaše bundeve, očišćene i narezane na kockice (neće ništa biti i ako je malo više, a ako je znatno više, promijenit će teksturu punjenja; eksperimentirajte pa prilagodite svom ukusu) ● 1/3 čaše mlijeka ● ½ čaše gustina ili pudinga od vanilije/vrhnja ● ¼ čaše vode ● 1 čaša šećera ● 1 žlica maslaca (zagrabite „od oka“) ● 1 vanilin šećer ● malo ili malo više cimeta (prema vlastitom ukusu) ● malo mljevenog klinčića ● malo mljevenog ili naribanog muškatnog oraščića Postupak za pripremu tijesta: 1. Pomiješajte suhe sastojke (brašno, šećer, sol i sodu bikarbonu). 2. Dodajte maslac i prstima ga utrljajte u suhu smjesu. 3. Dodajite vodu i mijesite dok se ne oblikuje tijesto. Neka je mekše, ali ne smije se raspadati. 4. Pobrašnite kuhinjsku površinu i izvaljajte tijesto. Debljina neka bude oko pola centimetra. U nauljenu pliticu za pečenje položite tijesto. pečenja može značajno varirati od pećnice do pećnice pa preporučujem da uvijek pratite tijesto prvi put dok ga pečete da ne zagori. 8. zvadite iz pećnice i ostavite da se ohladi. Postupak za pripremu punjenja: 1.Bundevu skuhajte na pari ili u poklopljenoj posudi s malo vode. Ne treba je raskuhavati, već je cilj da omekša. 2. (Ako ste kuhali u vodi, ocijedite vodu. Možete ostaviti u posudi u kojoj ste kuhali/parili jer ćete opet pristaviti na štednjak.) Izmiksajte bundevu ili je dobro zgnječite kao kad radite pire. Kad završite, u nju dodajte šećer, maslac, vanilin šećer i začine te promiješajte. 3. U drugoj posudi pomiješajte gustin/puding s mlijekom i vodom. 4. Pristavite smjesu od bundeve na štednjak i pustite neka zakuha na srednjoj vatri. Potom umiješajte smjesu gustina/pudinga kao kad kuhate puding i kratko miješajte. 5. Izlijte smjesu u tijesto. 6. Pecite na 160-180°C dok se ne zgusne i poprimi svijetlosmeñu boju. I to je to! Želim vam sretan, blagoslovljen i ukusan Samhain! :) 5.*Ako ne volite ribati zaljepljeno brašno s kuhinjske površine, možete napraviti ono što ja obično radim: Uzmem papir za pečenje i izrežem ga da pristaje obliku i veličini plitice (treba uključiti i visinu i ostaviti centimetar-dva viška da se kasnije može lako izvaditi). Valjam tijesto izravno na papiru i onda ga samo prebacim u pliticu za pečenje. 6. Izbockajte tijesto da se ne bi napuhalo i popucalo tijekom pečenja. 15 7. Pecite oko 20 min na 180°C tj. dok ne postigne zlatnožutu boju. Vrijeme 1 Izrada i namjena metle Napisala: Witch’s Cat Koje su vam prve asocijacije na riječ "vještica"? Negdje pri vrhu popisa će se zasigurno naći crna mačka, kotao i metla. Iako crne mačke nisu zapravo dio ritualnom pribora ni u vještičarstvu ni u paganizmu, kotao i metla jesu (makar ne obvezni dio). Već dugo vremena se pokušavam domoći potrebnog materijala za izradu vlastite metle i konačno sam uspjela! Proces izrade sam odlučila dokumentirati i podijeliti s vama kako bih vam barem malo olakšala posao i dala nekoliko savjeta kako ne biste ponovili moje greške. Prije nego počnem opisivati izradu metle, voljela bih se osvrnuti na njezine namjene u vještičarstvu i paganizmu. Namjena metle Razmislite čemu metla služi u svakodnevnom životu...za čišćenje, zar ne? Njezina namjena ostaje nepromijenjena u ritualnom krugu, samo što u njemu ona ne čisti fizičku prljavštinu, već energetsku (iako može i fizičku; nitko vam ne brani malo pomesti tlo od lišća, ili prašine kako bi vam bilo ugodnije raditi). Ona u suštini miče svu negativnu energiju kako bi prostor bio spreman za ritual i kako bi praktičari mogli raditi nesmetano. Važno je pročistiti krug na ovaj, ili onaj način prije ikakvog rituala jer se smatra da bilo koje mjesto skuplja energiju ljudi koji prolaze tuda/obitavaju tu. Svatko sa sobom nosi neku energiju koja je nepoželjna za ritual pa se iz ovog razloga krug pročišćava, ali se ujedno pročišćavaju i svi sudionici prije nego što uñu u sveti prostor. Neki čiste krug vizualizacijom, neki hodaju po obodu kruga s athaméom/štapom, a neki metlom. Odabir je na vama. Pošto primarna svrha vještičje/paganske metle nije fizičko čišćenje nego energetsko, njezina četka ne mora nužno niti dotaknuti tlo. Kada pojedinac čisti krug metlom, on hoda po obodu kruga oposuno (u smjeru kazaljke na satu) i zamišlja kako njome ocrtava granicu unutar koje ne postoji više negativna energije i kroz koju bilo kakva negativnost ne može ući. Ova granica simbolizira čistoću i zbog toga se zamišlja kao bijela/svijetlo plava crta koja odreñuje rub ritualnog kruga. Kada se zamišlja ovakva "granica", onda se kaže da se ritualni krug otvara, odnosno ocrtava. Otvaranje kruga i pročišćavanje kruga su dvije različite radnje. Otvaranje kruga je zapravo duži proces koji uključuje ocrtavanje (prstom / athaméom / štapom / metlom), pročišćavanje, vizualizaciju zaštite kruga i tako dalje. Kada se krug ocrtava metlom, onda metla zamjenjuje druge obredne alatke tj. athamé ili štap kojima se obično radi ova akcija. Pošto metla pročišćava, ona ujedno i štiti. Zbog toga postoji stara praksa da se metlu stavi iznad vrata kućanstva, iznad prozora, ispod kreveta, ili na sama vrata. Iz ovoga možete zaključiti da ona ujedno štiti i tijekom rituala. Nešto prigodnija namjena metle jest u združenjima (eng. Handfasting), odnosno u paganskim vjenčanjima. Tijekom ovih obreda, par preskače metlu držeći se za ruke kako bi iskazao zajedništvo, ali i bio pročišćen na neki način. Ova radnja, po nekim vjerovanjima, osigurava paru sretan brak i plodnost. Kada smo na temi plodnosti, vrijedi napomenuti još jedan izrazito važni aspekt metle. Metla se sastoji od dva osnovna dijela: drške i četke. Drška iz očitih 16 1 razloga podsjeća na falus, a četka simbolizira stidnicu. Pri izradi metle, drška se zapravo gura izmeñu granja i veže na odreñene načine. Dakle, metla u samoj svojoj osnovi sadrži simboliku spolnog odnosa, a naposljetku i plodnosti. Iz paganske perspektive, metla sadrži dvojnu simboliku. Drška predstavlja falus, ali i Boga dok granje predstavlja ženski spolni organ, a time i Božicu. Bog i Božica su zapravo sjedinjeni u ovom ritualnom predmetu. Svakako, svi aspekti plodnosti se slave u paganizmu, bilo da je riječ o ljudskoj plodnosti, ili plodnosti zemlje, životinja, ideja i tako dalje. Vjeruje se da se plodnost slavila još od davnina meñu "originalnim paganima", odnosno zemljoradnicima, ruralcima, seljacima (bez ikakvih pogrdnih konotacija). Oni su ovisili o plodnosti svoje stoke i svojih polja i naučili je cijeniti te s vremenom štovati. Smatra se da je iz ovakvog načina razmišljanja proizašao običaj izvoñenja rituala plodnosti u poljima. Ove rituale su uglavnom izvodile žene, a sastojali su se od plesa na metlama, ili drugim faličnim predmetima (grabljama, dječjim konjićima i sl.) u kojima su žene "jahale" ove predmete imitirajući spolni odnos. Očito su plesačice nastojale kroz ovaj kvaziseksualni čin prenijeti plodnost na zemlju kako bi urodila plodovima. Ovo su samo neke osnovne informacije koje bi vam mogle pomoći u razumijevanju svrhe metle. A sada mislim da je vrijeme da prijeñemo na ono što do sada nisam objasnila: Kako izraditi metlu Potreban materijal: ● jedna deblja i dulja grana za dršku (moja je debela cc. 2 prsta, a visine do pazuha, no ovo ovisi o vama) ● veći broj vrbinih grana/konop ● veći broj brezinih grana (ili nekog drugog drva kojeg ćete koristiti za četku) Detalje o materijalima možete naći ispod. Napomena: broj vrbinih grana ovisi o tome koliko čvrsto želite zavezati granje za dršku i o tome koliko ste vješti s ovim materijalom. Količina granja za četku ovisi o tome koliko želite da vam četka bude "bogata". 17 Potreban alat: ● pila ● nož/čvrsti skalpel ● brusni papir (ili nekakva električna brusilica) ● zaštitne naočale ● vrtlarske škare ● vrtlarske rukavice Preporučam da uvijek nosite zaštitne naočale i vrtlarske rukavice kako biste izbjegli bilo kakve ozljede (pogotovo ako radite s težim alatom). Vrtlarske škare će vam koristiti kada je pila previše nezgrapna 1. korak - odabir materijala Potrebno je prvo odlučiti koji materijal koristiti za koji dio metle. Metla se obično cijela izrañuje od drveta bez ikakvih metalnih, ili neprirodnih materijala (npr. plastike). Konop se takoñer može koristiti kao pomoćni alat pri izradi, ili za vezivanje metle ako je prirodan. Drška metle se obično izrañuje od nekog "muškog" drveta pošto simbolizira falus. Tradicionalna drva su jasen, lijeska i hrast (tim redoslijedom). Može poslužiti bilo koje muško drvo. Pod "muško" se ne misli nužno na ono koje je muškog roda, nego ono drvo koje je jako, izdržljivo i nesavitljivo. Četka metle se najčešće izrañuje od kontrastnog "ženskog" drveća koje je nježnije, osjetljivije i mnogo savitljivije od "muškog" drveća. Najtradicionalnije drvo u ovom slučaju je breza, makar bilo kako šiblje, savitljivije granje, pa čak i slama mogu poslužiti. Ova dva elementa se moraju nekako vezati. Uglavnom se koriste svježe vrbine grane koje su iznimno savitljive i gumaste pa odlično služe ovoj svrsi. Alternativna opcija je prirodni konop (dakle nebojani, od prirodnog materijala). Napominjem da vrbine grane moraju biti svježe jer se u roku od nekoliko dana počnu sušiti i tada postaju lomljive. Kada postanu lomljive, nemoguće ih je saviti i vezati nešto. Samo dok su svježe imaju potrebnu savitljivost. Suprotno ovom pravilu za vrbine grane, granje za četku bi trebalo biti suho, a drška apsolutno mora biti suha kako bi je se moglo 1 obraditi. Naime, s drške se struže sva kora. Često se oštri jedan kraj (koji ulazi u granje), a vrh se zaobljuje kako bi više nalikovao falusu. Ovakva obrada je jako teška ako je drvo još vlažno. S granja za četku se ne skida kora jer je samo po sebi već prilično tanko i ne nepotrebno ga je dodatno tanjiti, a kora ga ujedno i štiti. Ja sam odlučila koristiti tradicionalne materijale; jasen za dršku, brezu za četku i vrbine grane za vezivanje. Kaže se da je ovo odlična kombinacija jer jasen štiti, breza pročišćava, a vrba je sveto drvo Božice. Kada ste se odlučili za materijale koje ćete koristiti, vrijeme je da ih odete naći u prirodu! 2. korak - pronalazak materijala 3. korak - izrada metle Kada ste prikupili/otpilali/otkidali granje koje vam je potrebno, idući korak je obraditi sav materijal kako bi bio pogodan za spajanje. Kao što sam rekla, koristila sam jasenovu granu za dršku, brezine grane za četku i vrbine grane za povezivanje. Stoga ću ponekad govoriti "jasen" umjesto "drška", "breza" umjesto "četka" itd. Krenimo onda na upute! 1. Maknite lišće i izdanke Sve granje će na sebi, naravno, imati lišće i druge male grane koje vire sa strane. Stoga je potrebno odstraniti sve lišće i otkidati/otpilati sve one male izdanke kako bi grane bile što glañe. Ovo je potrebno napraviti za Idealno je da vještica/paganin sam/a izrañuje svoj ritualni pribor, ali i nabavi potrebne materijale za njega. U nekim slučajevima je ovo nemoguće, ili van naših sposobnosti, ali je kod metle moguće. Stoga se preporuča da praktičar ode u prirodu i pronañe materijale. Kada ste otišli u prirodu i našli odgovarajuće materijale, potrebno ih je uzeti. Ali prije nego što ih uzmete se treba zahvaliti drvu/grmu od kojeg ih uzimate. Naime, pagani nastoje živjeti u skladu sa zemljom i zbog toga ne postupaju agresivno prema Slika 1: vrbine grane prije čišćenja Slika 2: vrbine grane poslije čišćenja njoj. Pokušavamo zemljine darove ne uzimati zdravo za jasen, brezu i Slika 3: očišćene gotovo. Upravo joj zbog toga iskazujemo vrbu. brezine grane poštivanje i zahvalnost u svakodnevnom životu, ali posebice kada nam na ovakav način izañe u susret. U slučaju da ste pronašli već otpalu, suhu granu na tlu, naprosto se zahvalite zemlji koja vam ju je podarila. Ako pak morate kidati grane, onda se pristojno zahvaliti biljci, a možete joj i ostaviti neki dar (maleni kristal, vijenac, cvijeće itd.). Na ovaj način obavljate svojevrsni ritual u prirodi i već započinjete s izradom metle razmišljajući o njoj te unoseći svoje namjere i ljubav u cjelokupni proces. 18 1 2. Skinite koru s drške Već sam napomenula da drvo koje koristite za dršku treba biti u potpunosti glatko. Dakle, kada ste s njega skinuli lišće i otpilali izdanke, potrebno je maknuti koru. Ako je drvo već suho, kora će sama početi otpadati, a vi je vrlo lako možete ostrugati do kraja rukom, ili bilo kojim oštrijim predmetom. Ostat će vam onda golo drvo koje je potrebno još malo doraditi kako bi bilo u potpunosti glatko. Ja sam svoju jasenovu granu dorañivala s Slika 4: grana bez kore, ali prije Slika 5: grana nakon potpune brusnim papirom i malenom brušenja dorade (uočite dio gdje je bio električnom brusilicom. izdanak; potrebno je biti jako Potrebno je obrusiti cijelu granu pažljiv oko tih dijelova ako tako da izgleda kao ona na slici br. 5 (slika br. 4 je Dobro radite s električnom brusilicom jer prikaz jedne grane bez kore, ali prije brušenja, a bi bilo i mogu oštetiti brusilicu ovdje možete vidjeti kako izgleda jasenova grana obraditi vrh drvo može "poletjeti" prema vama. s korom). drške tako da Zato su potrebne zaštitne naočale.) je okrugao. Ako je grana 3. Oblikujte dršku sama bila otpala, onda će vrh biti jako neravan, a ako ste ju sami otpilali, onda će biti previše ravan Iako vam je grana za dršku sada obrañena, i oštar. Brusnim papirom možete uobliti vrh, ili ga nije još oblikovana. Kako bi što lakše ušla (i ostala čak oblikovati u polukuglu. Ja sam vrh svoje pričvršćena) meñu granje, nožem, ili skalpelom drške oblikovala tako da sam brusnim papirom treba dno naoštriti, ili barem suziti. Naprosto pod kutom brusila bridove. Potom sam ih kidajte komad po komad drva dok ne vidite da se kružnim pokretima dodatno zaoblila i makla dno vidljivo suzilo prema ostatku grane i onda ikakve nagle prijelaze (pogledajte sliku 8). brusilicom/brusnim papirom finije obradite ovaj dio. Slika 7: grana nakon oblikovanja (primijetite suženo dno) Slika 8: oblikovani vrh drške Slika 6: grana prije oblikovanja 19 1 (3.5 Izravnajte vrhove granja za četku Ovo sam stavila kao meñukorak jer sam ja sebi zakomplicirala život i odlučila kidati granje kad je već bilo u snopovima. Ovo se pokazalo prilično teškim pothvatom. Moja preporuka je da uzmete svoje brezino granje (ili koje god granje da ste uzeli za četku) i vrtlarskim škarama/pilom već sada poravnate onaj kraj koji je odlomljen.) ćemo i napraviti), onda je trenje mnogo veće. 5. Vežite svaki snop Svaki od dobivenih 9 snopova je potrebno sada zasebno zavezati kao na slikama 11, 12 i 13. Kako biste vezali snop, savjetujem da pratite sljedeće upute. Ovu tehniku zovem "zmija". Slobodno uz upute pratite dijagram ispod. 4. Podijelite brezino granje Nije potrebno skidati koru, niti brusiti brezino ni vrbino graje (odnosno bilo koje granje koje ćete koristiti za četku i za vezivanje). Njih je potrebno samo organizirati. Fokusirati ćemo se prvo na granje za četku. Ja sam prvo podijelila brezino granje na 3 veličine: najveće, srednje i malo granje. Tako sam dobila 3 snopa koje vidite na slici br. 9. Sljedeći korak je dalje podijeliti svaki od ova 3 snopa na još 3 snopa. Sada biste trebali imati 9 snopova sve skupa. Svaki ovaj maleni snop ćete zasebno vezivati nešto kasnije. Razlog ovome je trenje. Naime, kada biste sve grane skupa vezali za metlu, bile bi veće šanse da ispadne jer je manje trenje. Ako vežete granje u manje snopove, i onda te snopove u jedan veliki snop oko drške (kao što Slika 9: brezino granje podijeljeno na tri snopa po veličini ● Vrbinu granu omotajte nekoliko puta spiralno oko snopa. (slika 11) ● Počnite raditi čvor tako da jedan kraj vrbine grane provučete ispod "spirale". (slika 12) ● Pomalo zatežite provučeni dio grane kako biste trenjem stegnuli brezino granje. (slika 13) ● Provučeni dio grane ćete nastaviti zmijoliko provlačiti preko spirale kako biste došli u poziciju na slici 12 i potom opet ispod spirale (kao na slici 13) i tako dalje sve dok vam ne nestane grane. Slika 10: jedan snop koji je podijeljen na 3 manja snopa Savjet: kada provlačite kraj ispod spirale, slobodno pustite da 20 1 Slika 11: vrbina grana spiralno omotana oko brezinih grana Slika 12: početak čvora od vrbine grane izañe kroz granje na suprotnu stranu snopa. Na taj način ćete dodatno učvrstiti snop. ● Kada ne budete mogli više provlačiti granu, krajeve naprosto zataknite negdje u spiralu, ili ispod nekog drugog dijela grane (no trenje bi trebalo biti dovoljno jako da se vaša "zmija" ne rasplete). ● Otkidajte ikoji višak vrtlarskim škarama. Slika 14: zavezani snopovi Sada biste trebali imati devet uredno zavezanih snopova kao na slici 14. 6. Zavežite snopove za dršku 21 Posložite snopove oko drške (slika 15) i privremeno ih zavežite konopcem (ako ga nemate, onda zamolite nekog od ukućana da vam pridrži). Sada Slika 13: zategnuti čvor od vrbine grane Slika 15: posloženi snopovi oko drške imate jedan veliki snop. Kako biste zavezali snop za dršku, možete pratiti iste upute kao i za vezivanje manjih snopova (korak 5). Jedina razlika u ovom postupku je to što ne morate spiralno omotati vrbu nekoliko puta oko snopa, već je dovoljno samo jedan put je omotati (slika 16). Nakon toga samo nastavite pratiti upute iz petog koraka. Potrebno je napraviti "čvor" na dva mjesta; jedan pri vrhu snopa, a drugi nešto ispod (slika 18). Ja sam svoja dva "čvora" meñusobno udaljila 30ak centimetara. Inače, nema pravila po pitanju toga koliki dio drške treba biti skriven meñu granjem, a koliki dio mora ostati vanka. Ova je odluka na 1 Slika 16: vrbina grana omotana oko snopa Slika 17: čvor od vrbine grane Slika 18: dva čvora zavezana na metli vama. Ja sam odredila ovo na način da sam najširi dio drške ostavila unutra tako da snop ne može skliznuti s drške. Možete napraviti više čvorova na istom mjestu kao što sam i ja napravila. Moj savjet je da svaku vrbinu granu koju koristite za čvor nekako provučete kroz prethodno napravljeni čvor na istom mjestu. Na taj način sve vrbine granu ostaju meñusobno isprepletene. Time je vaša metla gotova! :D Uživajte radeći rituale s njom. 22 1 Priredila: Tamara Jančić Šuma Ezbat Čujete li kako diše šuma? Zemlja se pod kostima mrvi, A život u svemu vrije, vrvi. Tiho se vuku minute i sati, Al' u tami ovoj duša ne hlapi. Spremna ko' uvijek zatvorit ću oči Podignuti ruke, jer svjetlost će doći. Čujete li Panovu frulu? Što otvara nam taj zeleni sag Ti, ja i svatko od nas Tu je sasvim ogoljen, nag. Tijela su naga u kolu, u krugu, A vjetar nam nosi sreću, ne tugu. I pjesma se naša u slavlju diže Jer božica nam u punom sjaju stiže. Sile svemira k nama će doći Jer tu su molitve, želje, moći… A gori, gori vatra, gori i razbija noći. Ne postoji više ni mjesto ni vrijeme Jer stalne tek su te vječite mijene. Pa žive u nama stvarnim svjetlom Da hrabri ko' nikad koračamo svijetom. Kristina Žalac Kristina Žalac 23 1 Ravenguided Warriors (Prelude to Ragnaroek) The wandering spirit is deep inside me I travel with sunset to the deepest wood It embrace me as dark falls on hill While with sword in hand on the castle wall I stood Dark and strange sounds I sense not for long The sound of sharpening steel soar in silence Lightning strikes and rain falls on my face It is a sign of Pagan Gods existance My destiny will be fulfill when I fall in fight Can't wait to stand aginst my nightmare The feeling of belief will prevail that night Despite all my fears I am waiting prepared That day will come and we shall prove our death Valkyries will give us a new, awakening breath Proud to be who we are and enchanted arise Gjallarhorn will announce our lifetime prize For only one thing only one is opportunity Die in the best way you think it is Because no man will live a whole eternity A story will be told only about our deeds! Moribund Wanderer When the night defeat the light at the end of a day A few of a brave men run and the hordes will kneel The Gods in the gray skies enjoy the battle sound Welcoming us to the realm of war and clashing steel 24 1 Ancient Dreams The Air I become what I am Free Spirit Ghost. I bring resoulution Wisdom without fear Freedom. I bring light Warmth of the sun, I purify. I bring darkness Gazing of the moon, I justify. I bring rain Water for all life I unify. I am not living I am not dead I am the Northern Sky. My heart seeked for fairy, since I was young, and I saw meadows old bathed in sun. The romance of trees called in middle of Summer, the vanilla fragrance - And soon I am glummer. My dear aunt called us, it was night time, cricket had taken out his little chime. So I cry as they ran, leaving me last, in back, my oh my, being young surely would be a hack. Then I could hear a song which so long called my heart, cause back then magic was of my soul always part. Every night in my dreams I have felt bliss, dreaming that fairy lips blessed me with kiss. Sandro Biderman Slavonia meadows have called me with magic, I can still feel it in sound of drum tragic. When I hear sound of band and I reach with the hand, My heart still feels the time when Slavens roamed this land. Juraj Repinac Priredila: Viktorija Seks je: ...kao Nokia (connecting people) ...kao Pepsi (ask for more) ...kao Nike (just do it) ...kao Samsung (everyone is invited) VIDOVITOST Kupa se čovjek gol u jezeru. Upravo kad je htio izaći iz vode, ugleda jednu damu kako čita u svojoj ležaljci na obali. On brzo zaroni i izvuče s dna jedan stari lonac, te ga stavi preko genitalija. Izañe, pozdravi damu i upita ju 25 što čita. Ona sa smiješkom odgovori: „Čitam knjigu iz koje ću naučiti kako pogañati misli drugih ljudi.“ „Pa dobro, recite mi što ja sada mislim“, podrugljivo će on. A ona veli: „Vi sada sigurno mislite da taj lonac ima dno…“ 1
© Copyright 2024 Paperzz
