Riječ urednika
Piše: Mateo Zadro, glavni urednik
D
ragi čitatelju! Nisam siguran kakva su
tvoja očekivanja u trenutku dok otvaraš
korice našega prvog godišnjaka, ali sam siguran
da će stranice koje slijede na tebi ostaviti jedan
trag. On može biti upečatljiv ili manje upečatljiv, ali trag će ostati. Tekstovi prožeti mladošću i iskustvom, kao i živopisne fotografije, tu
su da te pouče, razvesele i potaknu na dobro.
Stoga, nemoj brzati, zaustavi se i pročitaj što ti
djeca svetoga Franje imaju reći. Ovaj godišnjak
osmišljen je i pripremljen iz ljubavi, a odavno
znam da ono što se čini iz ljubavi ne može ostaviti nego lijep trag. Nadam se da ćeš pronaći
štogod za sebe i da ćeš kroz ovaj godišnjak
putovati sa smiješkom na licu. Mladost, igra,
ljubav, dobrota i sve ono što ne možeš pronaći u
svakodnevnim, tjednim ili mjesečnim novinama i časopisima sada smo okupili na jednome
mjestu. Mislim da ne možeš ni zamislit kakva
te sve pustolovina čeka na sljedećim stranicama! Zato putuj polako i sigurno da ti ne bi što
promaklo!
Na kraju, najveća hvala našem dobrom
Gospodinu, koji se brine za nas i koji nam je
pokazao s kolikom se sigurnošću možemo
pouzdati u Njegovu providnost. Hvala i svim
dobrim ljudima koji su nam izašli u susret i
pomogli da uspijemo u svome naumu. Imamo
godišnjak! Nadam se da je započeta još jedna
lijepa tradicija u našem područnom bratstvu.
Neka Vas, stoga, naša mladost i životnost ne
ostave ravnodušnima prilikom prelistavanja
Tragova! Uživajte!
SADRŽAJ
TEM A BROJA ...........
2/3
4/5
6/7
8/9
10/11
12/17
18/63
NA Š P OZIV.....................
P ODS J E TNIK ............
OSOBNI R A S T............
BUDI SVOJ.................
P ODRUČNA KRONIK A ...........
M J ESNA BR ATS T VA ...............
PISMO IZ FR AN J E VAČKOG
64/65
66/67
68/69
70/71
72/73
74/75
76/77
78/79
80
SVJ E TOVNOG REDA .............
BIT ĆE TE MI SVJ EDOCI............
BILO KUDA , FR A M A SVUDA .............
NEKI DRUGI SVI J E T..............
TIHA PRISUTNOS T...............
RES , NON VERBA ...............
ONI NA S NADAHN J UJ U...............
ČITATI ZNAKOVE VREMENA ............
S A MO SITNIC A ...............
Tragovi/ Godišnjak Franjevačke mladeži u Hercegovini/ God. 1. (2013.), br. 1./ Nakladnik: Franjevačka mladež – Frama,
Hercegovačko područno bratstvo/ Adresa: Franjevačka 1, 88 000 Mostar/ E-mail adresa: [email protected]
Glavni urednik: Mateo Zadro/ Odgovorni urednik: fra Josip Vlašić/ Urednik fotografije: Toni Iličić/ Lektura: Branka Barišić
Korektura: fra Josip Vlašić/ Grafičko oblikovanje: Shift Brand Design, Mostar/ Tisak: Grafotisak/ Naklada: 2000 komada
TEMA BROJA
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
“Pođite
i učinite mojim
učenicima sve narode”
(usp. Mt 28, 19)
O poruci pape Benedikta XVI.
mladima povodom Svjetskoga
dana mladih 2013. godine
Piše: Anđelka Oreč, OFS i Frama
R
adostan poziv pun ljubavi,
poziv na sebedarje, poziv da
dajemo sebe kroz ljubav koja nam
je dana u Kristu! Nama, mladima, papa Benedikt XVI. upućuje urgentan poziv da budemo
misionari Crkve! Dopustimo da
ova poruka dopre do naših srca,
otvorimo širom sva naša osjetila,
dopustimo da nas On ljubi i bit
ćemo svjedoci koje svijet treba.
„Riječ je o velikom misijskom pozivu koji je Krist ostavio čitavoj Crkvi
i koji ni danas, nakon dvije tisuće
godina, nije izgubio na svojoj aktualnosti. Sada taj poziv mora snažno
odjeknuti u vašem srcu“ – poručuje nam Papa. Nadahnuta poruka
pape Benedikta XVI. odnosi se na
nadolazeći Svjetski dan mladih,
koji će se održati u Rio de Janeiru,
u Brazilu u srpnju 2013. godine.
Misleći na taj susret, odmah na
početku svoje poruke Papa kaže:
„Glasoviti kip Krista Otkupitelja,
koji dominira tim lijepim brazilskim
gradom, bit će za nas rječiti simbol.
Kristove raširene ruke su znak njegove želje da zagrli sve one koji će
mu doći, a njegovo srce predstavlja
2
beskrajnu ljubav prema svakom od
nas i prema svakoj od vas. Pustite
da vas on privuče k sebi! Pustite da
vas on ljubi i bit ćete svjedoci koje
svijet treba!“ Poruka u sebi sadrži
urgentan poziv, ali poziv koji nosi
trajnu važnost za Crkvu, u kojem
nas Papa poziva na trajnu evangelizaciju, i misleći na budućnost Crkve, na trajno misionarstvo. Budući je ovo Papina posljednja poruka
mladima, možda bismo je mogli
razumjeti kao njegovu svojevrsnu
oporuku mladima.
Kako biti misionar ljubavi?
Benedikt XVI. nas poziva da budemo pravi misionari među svojim vršnjacima. U svojoj poruci
daje nam jednostavan odgovor na
pitanje što zapravo znači biti misionar. Papa kaže da je to prije svega
Kristov učenik, onaj koji uvijek
iznova osluškuje Kristov poziv da
ga slijedi, i koji u svakom trenutku
svoj pogled upire u njega, pozoran na svaku njegovu riječ. U svakom tom trenutku moramo imati
svijest o mnogim darovima koje
smo primili od Boga. Ti darovi
ljubavi nam nisu dani na čuvanje,
nisu nam dani da bi bili u našem
vlasništvu, neupotrjebljeni. Te
darove smo dobili da bi ih prenosili dalje, da bi nam bili temelj za
izgrađivanje vlastite vjere, kako
bismo je što bolje poznavali, jer,
ističe Papa, ono što prenosimo,
moramo, prije svega, jako dobro
poznavati. I upravo tako počinje ta
naša evangelizacija. Što više upoznajemo Krista, to ga više želimo
naviještati. To je to djelo ljubavi
koje nam je svojstveno, kao samo
jednom djeliću golemoga lanca
Crkve koji postoji već više od dvije
tisuće godina. Zato se mladi misionari trebaju prepustiti snazi Božje ljubavi, koja nas uvijek iznova smješta
u veliki mozaik evangelizacije. Papa, također, napominje još jedan razlog sudjelovanja nas u ovoj evangelizaciji kao misionara, a to je važnost našega osobnog
hoda u vjeri. Da bi taj naš hod bio autentičan, jak i plodonosan, Papa preporučuje da temelje nalazimo u molitvi i sakramentima. Kao misionari ljubavi, izmolimo
Božje milosrđe, Božju objavu jedni drugima, i bit će to
najveća tajna ljubavi. Dragi mladi, odazovite se ovom
pozivu, i čista srca molite Duha Svetoga da vam dopusti
da budete oruđe za spasenje svojih vršnjaka.
Kako pobijediti poteškoće?
Papa nam se kroz svoju poruku toliko
približava, i suosjeća s nama! Ističe kako
razumije naše teškoće koje smo iskusili
kada svoje vršnjake pozivamo da dožive iskustvo vjere. Razumije da se mladi
osjećaju nesposobnima i nedoraslima za
to, ali smo mi onda ti, koji će uspostaviti
s njima dijalog u jednostavnosti i poštivanju, te koristeći se Njegovom ljubavi kao
najvažnijim sredstvom, naviještati Isusa
Krista. Kada naiđemo na odbacivanje i
protivštine, pokažimo svoju ustrajnost
i ljubavlju to pobijedimo. Papa nam napominje i to da Krista ne smijemo naviještati samo riječima, nego taj navještaj
mora uključivati čitav život i pretočiti se u
djela ljubavi. A ta ljubav? Ona će nas učiti
biti vjerovjesnicima, ona će nas učiti da
slušamo, učit će nas da shvatimo, pomoći
će nam da one koji traže istinu i smisao
života dovedemo u Božju kuću, a to je
Crkva. U svojoj poruci, Papa nam daje
prijedloge za područja na kojima taj naš
poziv mora biti još hitniji, još jači. Napominje kako su područja društvene
komunikacije, na poseban način internet, te područje putovanja i migracija, u
kojima najčešće sudjeluju upravo mladi
ljudi, plodno tlo za naše djelovanje, za
širenje radosti susreta s Kristom. Papa
mladima postavlja dva zanimljiva pitanja: Jesam li ikada imao hrabrosti predložiti mladima koji još uvijek nisu primili
sakrament krštenja da to učine? Jesam li
ikoga pozvao da krene putom otkrivanja
kršćanske vjere? Nazivajući nas svojim
prijateljima, poziva nas da se odvažimo,
te da uz pomoć i zaziv Duha Svetoga, koji
će nam pokazati put, pokažemo svoju
najiskreniju domišljatost i kreativnost u
širenju Evanđelja. Učinimo to! Usudimo
se živjeti to Evanđelje, te prenosimo taj
dragocjeni dar susreta svima koje svakodnevno susrećemo!
Odazovimo se govoreći: „Evo me!“
Prisjetimo se svi kada smo prvi put pred
oltarom uskliknuli „Evo me“, te obećali
da ćemo biti misionari, i širiti Evanđelje
Isusa Krista. Papa Benedikt XVI. mlade,
preko ove svoje poruke, poziva da se oda-
zovu s tim istim poklikom, te u jedinstvu
Crkve, koja im je potrebna za djelovanje,
učine učenicima sve narode. Ova Papina
poruka poziv je i nama framašima, da
obnovimo ono svoje obećanje koje smo
već dali, te ga, živeći jedinstvo kršćanske
zajednice, učinimo plodonosnim, duboko osluškujući u svom srcu taj Isusov
poziv. Nakon što prepoznamo taj poziv i
odazovemo se, dopustimo da preko nas
djeluje taj duh ljubavi, koji treba biti duša
našega misionarstva, a to će nam pomoći
u izgradnji sebe samih, te da rastemo i sazrijevamo u čovještvu.
Na koncu, iskažimo svoju zahvalnost
papi Benediktu XVI. za svaku poticajnu
riječ koju nam je u ovoj poruci uputio, na
odgovoru tko su zapravo misionari, na
prijedlogu kako prevladati poteškoće na
koje u tom svom putu možemo naići, kao
i na tome što upravo u nama, mladima,
vidi oslonac koji će raditi na budućnosti
Crkve. Papa nam vjeruje, pa stoga, odgovorno prihvatimo ulogu misionara, te,
kako nam Benedikt XVI. to lijepo kaže,
budimo Kristovo srce i ruke.
„Glasoviti kip Krista Otkupitelja, koji dominira tim lijepim brazilskim gradom,
bit će za nas rječiti simbol. Kristove raširene ruke su znak njegove želje da zagrli
sve one koji će mu doći, a njegovo srce predstavlja beskrajnu ljubav prema svakom od nas i prema svakoj od vas. Pustite da vas on privuče k sebi! Pustite da
vas on ljubi i bit ćete svjedoci koje svijet treba!“
Benedikt XVI.
3
NAŠ POZIV
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
Živjeti u bratstvu
je predivan dar
Franjevačka mladež (Frama) je ustrojena u bratstva na različitim razinama. Osnovna zajednica je mjesno
bratstvo. Mjesna bratstva se okupljaju u područna, a područna u Nacionalno bratstvo. Nacionalna bratstva se,
pak, okupljaju u Međunarodno bratstvo. Dakle, postoji cijela hijerarhija u ustrojstvu Frame. Tako su na određen način povezani svi framaši iz cijeloga svijeta.
Piše: Josipa Vukoja, OFS i Frama
Z
amisli samo, netko iz Afrike
je dao ista obećanja kao i ti i
slijedi onoga istog jednostavnog
asiškog siromaha Franju, koji je
oduševljen Evanđeljem išao druge oduševiti! I nakon više od 800
godina, on i danas oduševljava tolike ljude koji žele slijediti njegov
primjer ljubavi prema Bogu i svakom stvorenju.
Ono najvažnije u životu framaša, kada je riječ o bratstvu, svakako je osjećaj pripadnosti. Važan
je osjećaj i spoznaja, da ja uistinu
pripadam tome bratstvu, da su ti
ljudi, koji također dolaze na susrete Frame, moja braća i sestre. Život
u bratstvu nije jednostavan i lagan.
Kao što smo i kod kuće, u našim
obiteljima, svi različiti i ponekad
nam nije lako prihvatiti neke stvari kod članova svoje obitelji, takvi
problemi se pojavljuju kod života
u bratstvu. Ali, upravo zbog mnoštva tih razlika između članova jednoga bratstva, život u bratstvu je
zanimljiviji i ispunjeniji. Životom
u bratstvu učimo se živjeti s nekim
tko je različit od nas, učimo se prihvaćati jedni druge onakvi kakvi
4
jesmo, međusobno se obogaćujemo i nadopunjujemo.
Način života framaša je živjeti
Evanđelje, slijedeći primjer svetoga Franje Asiškog. Sveti Franjo
je toliko vjerno živio Evanđelje, te
je moleći da osjeti bol što ju je Isus
podnio za vrijeme svoje muke, zadobio i biljege pet Kristovih rana.
Svojim riječima i djelima postao je
toliko sličan Isusu da su ga nazivali
alter Christus – drugi Krist. Stoga
je i poziv nas framaša živjeti Evanđelje te ga djelima i riječima propovijedati. Evanđelje nas poziva
da ljubimo Boga i bližnjega svoga.
U Prvoj Ivanovoj poslanici stoji:
„Kad god tko rekne: „Ljubim Boga“,
a mrzi brata svojega, lažac je. Jer, tko
ne ljubi brata svojega koga vidi, ne može ljubiti Boga koga
ne vidi.“ (1 Iv 4,20). Ako ljubimo Boga, onda moramo
ljubiti i svoga brata, ma kakvim ga mi smatrali, jer i on
je slika Božja. I upravo nas tome uči i sveti Franjo, koji
je neizmjerno ljubio i poštovao svako stvorenje, živo
i neživo, jer u sebi nose trag Svevišnjega. Ali, čovjek
vlastitim snagama nikada neće biti u stanju ljubiti svakoga čovjeka, nego samo uz Božju pomoć možemo
ljubiti onako kao što sam Bog ljubi.
Frama nije neka slučajna skupina ili grupa. Frama
je bratstvo mladih i stoga nam se ne smije dogoditi da
framaše iz svoga bratstva gledamo samo kao članove
grupe u kojoj se zajedno nalazimo, a da ih uopće ne
doživljavamo i da nisu bitni u našem životu. Moramo
razvijati i njegovati osjećaj da su nam to uistinu braća i sestre. Sa svojim framašima, baš kao i s braćom i
sestrama s kojima živimo u kući, trebamo provoditi
vrijeme, raditi zajedno, moliti, ići na hodočašća, pomagati jedni drugima u školi i učenju, zabavljati se
zajedno, sudjelovati u teškim i radosnim trenucima
jednoga od nas, itd. Moramo biti otvoreni za druge,
ali isto tako moramo se otvoriti i drugima. U Statutu
Frame stoji: „Neka nastoje širiti duh bratstva, prihvaćajući sve ljude poniznom i prijaznom dušom kao dar Božji
i sliku Kristovu, izjednačujući se sa svima, osobito s najmanjima…“ (Statut Frame u BiH, br. 15).
Braća čine jedno bratstvo, a bratstvo se razlikuje
od skupine prijatelja, jer prijatelje izabiremo, a braću i
sestre pronalazimo, prepoznajemo ih. Usred životnih
teškoća, bratstvo i međusobna ljubav za braću moraju
biti materijalni i moralni oslonac. Ako živimo u bratstvu, ne smijemo se zatvoriti u sebe i sve pokušavati
sami riješiti.
Život u bratstvu podrazumijeva služenje i odgovornost. Služenje se ogleda u tome da brata na određeni
način, milošću Božjom, gledamo kao slatki teret koji
trebamo nositi. Ako brata smatramo Božjim darom,
usobna
oća, bratstvo i međ
Usred životnih tešk
i i moralni
aju biti materijaln
or
m
u
ać
br
za
v
ljuba
smijemo se
mo u bratstvu, ne
vi
ži
ko
A
c.
na
lo
os
i riješiti.
e pokušavati sam
zatvoriti u sebe i sv
onda ga prihvaćamo bez osuđivanja i vrednovanja, prihvaćamo ga
onakvog kakav jest, sa svim njegovim manama i vrlinama te nastojimo s njim dijeliti sve radosti, boli,
strahove i uspjehe.
Život u bratstvu Frame, također zahtijeva i odgovornost. Trebamo biti svjesni da je svaki od
nas odgovoran za život bratstva.
Ne možemo očekivati samo da
bratstvo daje nama, nego se trudimo i budimo na raspolaganju
bratstvu. Iskorištavajući talente
i razne sposobnosti koje nam je
Bog podario, djelujmo na dobrobit
svoga bratstva. Odnose je potrebno izgrađivati, te je potrebno sastanke i život bratstva animirati i
organizirati na način da se potiče
i izgrađuje odnos pripadnosti i zajedništva. Ne izbjegavajmo obve-
ze u bratstvu jer, na kraju krajeva,
te obveze ‘nameće’ On - Otac naš
koji nas je potaknuo Duhom Svetim da budemo dio te zajednice.
Iako različiti, u Frami smo
čvrsto povezani jer nas povezuje
ljubav prema Isusu i želja da budemo Njegovi što vjerniji nasljedovatelji, slijedeći primjer svetoga Franje. I stoga, sudjelujući
na tjednim susretima i ostalim
aktivnostima bratstva uz zajedničku molitvu, pjesmu, razgovor i
smijeh, napunjamo srca radošću i
skupljamo snagu za svakodnevni
život. Tjedne sastanke nastojmo
pretočiti u život, provesti ih u
praksu. Ono što čujemo ne smijemo ostavljati da se osuši kao zrno
koje je palo na kamen, nego nam
to treba pomagati da živimo svoj
franjevački poziv iz dana u dan.
5
PODSJETNIK
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
Život je prilika,
iskoristi je!
Život je prilika! Za što? Za sreću? Hm, sreća… O tome ćemo
kasnije. Za uspjeh? Želim uspjeti. Za karijeru? Karijera bi
dobro došla. Za pronalazak osobe svoga života, druge polovice
vlastitoga srca? To bi bio veliki blagoslov.
Piše: fra Bože Milić, OFM
Ž
ivot je prilika da upoznamo život, njegove zakone, način na
koji funkcionira – ako je to ikako
moguće. Sigurno je moguće prihvatiti taj izazov ili, ako hoćete,
poziv na ples, i pokušati uhvatiti
ritam života. Plesati sa životom,
uhvatiti njegovu melodiju, zajahati taj val postojanja, svojim krilima
osloniti se na struju vjetra i letjeti.
To bi bilo lijepo. Ali, ponekad mi
se učinilo da što god uradim –
bude krivo. Ili nešto krivo reknem,
ili zakasnim, ili uranim. Kad stignem na vrijeme, onda shvatim da
sam promašio mjesto. I imam dojam da sam blizu, ali upravo toliko
koliko Sizif od vrha brda. Pa opet
nazad. Pomislim da ću uspjeti, i
samo što ne dosegnem cilj, on mi
izmakne. Pomislim – krenulo me,
a ono opet sve ispočetka. Napravim korak naprijed, a onda natrag
dva. Pokušam plivati i uskoro potonem, pokušam plesati, ne znam
plesati. Letjeti neću ni pokušavati.
Vidim, blizu sam, ali opet predaleko. Još mi samo malo treba.
Nakon mnogo pokušaja, nedostaje mi isto ono malo koje mi je i pri-
6
je nedostajalo. Život mi bježi kao
Svemir koji se širi. Bježi mi kao uzburkana voda ribnjaka Bethesda
onom uzetom čovjeku iz Ivanova
evanđelja. Postajem ljut, razočaran, nesretan. Svi ste krivi! Svi su
lopovi! Ja sam običan baksuz! Ništa mi ne ide!
A onda, izmoren bezbrojem
pokušaja, kao da tiho čujem ili
naslućujem...
Prestani se ljutiti na život! Shvati život kao izazov, kao priliku. Pokušaj ga zagrliti. Ne mora sve biti
onako kako si ti zamislio. Život
je puno maštovitiji od košarice
tvojih želja. Ne moraš sve kontrolirati. To ionako nije cilj. Violinist
ne kontrolira violinu. Niti violina
kontrolira njega. Stječe se dojam
da su jedno. Plivač ne vlada morem, niti more njime vlada. Kao
da se skupa igraju. Za vožnju automobila ne treba mnogo snage, tek
nešto vještine i opuštenosti. Stoga, saberi se i usredotoči. I kreni
ispočetka. Nemoj dugo očajavati.
Jer, što god ti mislio, čeka te druga prilika, još bolja od prethodne!
I tada, ništa se neće promijeniti,
osim tvoga stava – a tako će se sve
promijeniti.
Kad se potrudiš onoliko koliko
možeš, kad se budeš borio svim
snagama, bez obzira na ishod, nećeš žaliti niti za propuštenim vremenom ni za potrošenom snagom.
Tada ćeš shvatiti da cilj nije pobjeda, nije smisao da sve bude onako
kako si ti zamislio i želio. Nije poanta u tome da se ostvare sve tvoje
vot kao
na život! Shvati ži
Prestani se ljutiti
e mora
ušaj ga zagrliti. N
ok
P
.
ku
ili
pr
o
ka
,
izazov
je puno
si ti zamislio. Život
ko
ka
o
ak
on
ti
bi
e
sv
rice tvojih želja.
maštovitiji od koša
želje, nego ćeš shvatiti da je radost u putu, u borbi, u
procesu, u nadi, iščekivanju, planiranju, a ostvarenje
će doći kao šlag na tortu, kao konačni blagoslov. Shvatit ćeš da je sam put, barem, dio cilja.
Nije važno da sve što poželiš dobiješ odmah, ovdje i sada. Važno je da rasteš prirodno, da se razvijaš
pomalo, da rasteš kao stablo, polako, sigurno, ali čvrsto. Stvari u prirodi razvijaju se svojim unutarnjim
ritmom – tu nema brzo i sporo, tu nema požurivanja.
Pokušaj upoznati svoj ritam, nemoj da te zbunjuje ako
ti se čini da ideš presporo.
Bitno je da upoznaš sebe i mirno, polako napreduješ.
Tako ćeš pomalo, polagano ali sigurno, steći sigurnost
i potrebnu dozu samouvjerenosti. Tako ćeš polagano
postati slobodan, slobodniji. Bit ćeš sigurniji u svoje
riječi i uvjereniji u svoje čine. Postat ćeš samouvjeren i
hrabar. To te neće voditi tomu da se umisliš ili uzoholiš, nego će postati tvoje prirodno stanje. Vidjet će se
da ono što misliš i govoriš, da ono što činiš – iza toga i
stojiš. Tvoji stavovi bit će jasni, artikulirani i transparentni. Kad iziđeš iz začaranoga kruga brzog uspjeha
i trenutnoga ostvarenja želja, onda ideš svojim putem.
Onda te ne goni i ne nosi neka struja trenutnoga mentaliteta koja proizvodi ljude jednakoga izgleda, mišljenja i želja. Onda nećeš činiti nešto samo zato što te
ovo vrijeme tjera da tako činiš, nego ćeš djelovati iz
sebe, prirodnim nagnućem, spontano i iskreno. Bit će
to tvoj osobni povratak prirodi.
Da bi bio originalan i jedinstven, morat ćeš postati
svoj, vladati sobom, a da bi to mogao moraš najprije
upoznati sebe. Od toga nema važnijeg posla. Upoznaj
sebe i drugi će ti postati jasniji. Ostvari unutarnji prostor slobode i onda ćeš moći darivati. Svatko daje ono
što ima. Nitko ne može dati ono što nema.
Ako budeš želio sve dobiti brzo, onda ćeš lako postati ovisan. Ako se stvari ne budu razvijale onako
kako si ti zamislio, imaš velike izglede da postaneš
frustriran. Budeš li strpljiv, onda
više neće biti važno brzo ili sporo,
sada ili poslije.
Šteta je da čovjek ne dadne
najbolje od sebe, a to nije uvijek
lako. Treba najprije doći do prilike da pokažeš i napraviš ono
što najbolje znaš. Zato treba biti i
strpljiv, zato je potrebno shvatiti
svoje mogućnosti, upoznati svoje granice, čekati svoje vrijeme.
Sve ima svoje vrijeme. Ima vrijeme poraza i vrijeme pobjeda.
Nekada nas usporava brzina, brzopletost, nekada izgorimo prije
vremena, ponekad nas blokira
strah i nesigurnost. Šteta bi bilo
da ne ostvariš svoje mogućnosti.
Ne moraš uopće biti najbolji, ali
trebaš biti najbolji što možeš biti,
ti sam za sebe. Onda nećeš žaliti, onda se nećeš stalno okretati
u prošlost i pitati jesam li mogao
bolje, jesam li se mogao više truditi. Znat ćeš da si dao sve od
sebe, bit ćeš zadovoljan i miran i
ići ćeš dalje. Iskoristi svoje talente, oni nisu za čuvanje u arhivu –
duguješ ih svijetu. Za neke možda
ne znaš niti da postoje. Ali nemoj
ostati samo talent, budi ostvareni talent. Nemoj da za tebe kažu:
„Imao je talenta, bio je talentiran,
ali šteta…“
Nemoj se bojati učiti i od
drugih. Pokušaj i ti na svoj način ostvariti ono što su drugi
već uspjeli, što ti se kod drugih
sviđa. Tada nećeš biti kopija,
nećeš biti ponavljač, nego ćeš ti
originalno, na svoj način pokazati, izvesti, ostvariti ono što je,
možda, već poznato i što su drugi
prije tebe uspjeli, a i ti sam vidiš
da je dobro. Umjesto ljubomore,
uzmimo druge za poticaj. Umjesto zavisti, pitajmo se što je druge nagnalo da nešto čine dobro,
kvalitetno, vrhunski, da nešto
čine zavidno dobro. Pokušajmo i
mi sami u sebi to otkriti.
Ne žali za prošlošću. Ne boj
se budućnosti. Za sve što je bilo –
Hvala! Za sve što će biti – Da! Raširi svoje ruke za dobrodošlicu budućnosti. Najbolje tek dolazi.
7
OSOBNI RAST
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
Pouzdati se u
sebe ili u Boga?
Samopouzdanje možemo definirati kao osjećaj da smo vrijedni ljubavi
i osjećaj da smo sposobni. U svima nama je prisutna čežnja da ljubimo i da budemo ljubljeni. Ta čežnja je od Boga. Gospodin nam kaže:
„Dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim“ (Iz 43,4).
Piše: Marija Šaravanja, OFS
B
og nam tako izravno objavljuje svoju ljubav. On nas je
stvorio. Mi smo njegova ljubljena
stvorenja. Prema tome, svatko
od nas vrijedan je ljubavi. Otkud
onda osjećaj da nismo ljubljeni ili
da nismo vrijedni ljubavi? Ako nas
je Bog stvorio da ljubimo i budemo
ljubljeni, zašto se tako često osjećamo nevoljenima i nevrijednima?
Možda je odgovor u tome što ljubav tražimo na pogrešnim mjestima. Želimo se uklopiti u društvo,
želimo biti popularni, prihvaćeni,
želimo da nas ljudi cijene i da nas
obožavaju. Pri tome pokušavamo
biti što sličniji onoj slici koju su oni
stavili kao uzor, a sve više gubimo
sebe. Roditelji i učitelji također veoma narušavaju samopouzdanje,
kada neprestano kritiziraju i omalovažavaju osobnost djeteta i kada
ga uspoređuju s vršnjacima ili braćom i sestrama. Zaboravljaju jednu bitnu činjenicu – svatko od nas
je jedinstven, originalno ljudsko
biće, dijete Božje. Važno je da upoznamo sebe, da sebe vidimo kao
jedinstvenu osobnost. Zamislite
vi to – nikada nije postojala niti će
8
postojati osoba kao što si ti! Koja je svrha onda da se
uklapamo u kalupe? Zašto se uspoređujemo s drugima? Kako se uopće možemo uspoređivati s drugima
kad smo odmah na početku u gubitku? Gospodin te
ljubi upravo takvoga kakav si – sa svim tvojim manama i vrlinama. Zašto onda uporno želiš biti netko drugi? Budi svoj, budi ono što jesi. Upoznaj sebe, prihvati
sebe kao ljubljeno Božje stvorenje i radi na sebi.
Ako znamo da nas je Bog stvorio i da ima plan za
nas na ovoj zemlji, odakle onda osjećaj da nismo sposobni? Naravno da nemamo svi iste sposobnosti i mogućnosti, ali svatko od nas je sposoban za nešto. Ne
možemo svi biti vrsni pjesnici, športaši, slikari i sl., ali
moraš znati – sposoban si! Samo moramo saznati za
što? Kad sam bila u srednjoj školi, uporno sam pokušavala pronaći nešto za što sam talentirana. I neprestano sam nailazila na razočarenja. Zašto? Svoje talente
sam tražila na pogrešnim mjestima. Mislila sam da su
talentirani samo oni koji znaju lijepo pjevati i pisati,
koji znaju dobro crtati i svirati. Ja nisam bila dobra u
ničemu od toga. I danas me jedan prijatelj zna zezati:
„Jesi li pronašla svoj talent?“ Sada znam da ne postoji
baš mnogo osoba koje se mogu pohvaliti sposobnošću aktivnoga slušanja. Obično svi vole pričati, a nemaju strpljenja saslušati druge. Meni to nije nikakav
problem. To je samo jedna od sposobnosti koju sam
otkrila u dugotrajnom procesu upoznavanja sebe.
Zašto svi pokušavamo i želimo
imati neke cijenjene sposobnosti?
Čovjek koji je pun
sa mopouzda nja,
ne teži biti najbolji
u nečemu. On se
može zadovoljiti
s malo. Samo samopouzdani ljudi
mogu biti ponizni.
Poniznost ne znači da ne cijenim
sebe ili da sebe smatram manje vrijednim. Ponizan čovjek poznaje
sebe, svoje mane i vrline, svoje granice i mogućnosti. Ponizan čovjek
je onaj koji zna da je sve što ima u
životu Božji dar i da se nema čime
pohvaliti. Ako se nekada osjetim
i nesposobnom za nešto, to mi
ne predstavlja nikakav problem.
Uvijek kažem: „Bože, ti si me ovakvu stvorio. Ako se sada moram
osramotiti zbog svoje nesposobnosti
i nespretnosti, neka to bude na Tvoju slavu.“ Svi naši darovi, svi naši
talenti, sve naše sposobnosti – sve
je to od Boga. To nam je Bog dao
da se proslavi u nama.
A kakve veze ima samopouzdanje sa pouzdanjem u Boga? Pater
Ivan Mandurić to je jako lijepo povezao rekavši: „Samopouzdanje je
vjera u to kako ti je Bog dao sve potrebno da odgovoriš na izazove koji
pred tobom stoje.“ Ako čvrsto vjerujemo da nam je Bog dao i da nam
daje sve ono što nam je potrebno,
čega se bojimo? Zašto sumnjamo
u sebe i u svoje vlastite sposobnosti? Nedostaje nam pouzdanja u
Boga i Božju providnost! Veoma je
važno u životu oslanjati se više na
Boga, nego na svoje vlastite sposobnosti i mogućnosti. Nama se može činiti da smo nesposobni i da nešto
ne možemo, ali Bogu ništa nije nemoguće. Moramo
vjerovati, pouzdati se u Boga. A što je vjera? To je sigurno očekivanje dobra. U Poslanici Hebrejima piše:
„Vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo“ (Heb 11,1). Papa Benedikt XVI. definirao je vjeru kao čin kojim slobodno
stavljam svoje pouzdanje u Boga koji je Otac i koji me
ljubi. Opet se vraćamo na taj osjećaj da smo ljubljeni
i da vrijedimo!
Kad razmišljam o svetome Franji, uvijek se zapitam
odakle mu hrabrost da se odluči na taj radikalni zaokret, da se odreče svega i jednostavno u siromaštvu
živi Evanđelje. Za to je bilo potrebno imati visoko sa-
mopouzdanje i pouzdanje u Boga.
Ako se nađem u situaciji da sumnjam u sebe, sjetim se svetoga Franje, pokušavam zamisliti što bi on
učinio na mom mjestu. To mi uvijek daje hrabrosti i odvažnosti da
reagiram na neki neobičan način,
onako kako se inače ne bih usudila
reagirati.
Nemojte se bojati biti ono što jeste! Nemojte dopustiti da bilo tko
ili bilo što naruši vaše samopouzdanje. Zapamtite da to što vas netko kritizira ili omalovažava nema
prvenstveno veze s vama. To više
govori o toj osobi, koja na taj način
samo pokazuje koliko je nesigurna
u sebe. „Čudesno je otkriti da sve što
kažete, uvijek je to o vama, iako se
može činiti da se radi o drugoj osobi“
(T. Humphreys). Nemojte se bojati
svjedočiti svoju vjeru. Nemojte dopustiti da vas paralizira strah koji
je kao virus zarazio cijelo društvo.
Prepustite Gospodinu putove svoje i On će se za sve pobrinuti. Neka
vam kao moto posluži ovaj citat iz
Biblije: „U Gospodina se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek bude srce tvoje: u
Gospodina se uzdaj!“ (Ps 27,14).
Poniznost n
e znači da n
e cijenim se
da sebe sma
be ili
tram manje
vrijednim. P
čovjek pozn
onizan
aje sebe, sv
oje mane i v
svoje granic
rl
ine,
e i mogućno
sti.
9
BUDI SVOJ
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
Čovjek u
ogledalu
Današnji svijet voli uniformiranost – kretanje po ustaljenom
obrascu. Dok su nekada udaljeni krajevi planete i slabo poznate
zemlje privlačile neobičnim običajima, stilom odijevanja ili načinom prehrane, toga je sve manje.
Piše: fra Mate Logara, OFM
A
merikanizacija ponašanja, jednak stil odijevanja i gotovo
identična brza hrana prodire u sva
mjesta u koja je stiglo ono što nazivamo civilizacija, a s njom ide i
globalizacija. Isti su pjevači popularni u Južnoj Africi i u Skandinaviji. Nije neobično da mnogi odu u
Španjolsku, Francusku ili Italiju,
a da pri tom ne probaju niti jedno
autohtono jelo, nego jedu u restoranima koji su identični i oblikom
i jelovnikom na svim kontinentima. Kao kršćani, vjerujemo da je
Bog na početku stvarao čovjeka –
osobu, a naš gospodarski poredak
toga čovjeka pretvara isključivo u
potrošača. Takav pristup utječe na
sva područja života. Suvremena
procjena koliko pojedini čovjek
vrijedi ne temelji se na tome da
nas je Bog htio i volio, ne temelji se
čak niti na plemenitosti i vrlinama
neke osobe, već jednostavno na
tome koliko možemo zaraditi ili
doprinijeti. U tom kontekstu život
jednoga turista iz bogate zapadne
zemlje vrijedi mnogo više nego život nekoga civila u Pakistanu. Naravno da u takvom načinu razmi10
šljanja nerođena djeca i ljudi koji
su na izmaku snaga ne mogu imati
nikakva prava jer materijalno ne
doprinose društvu, a ostali imaju
pravo odlučiti imaju li oni pravo
na život ili ne.
Pogrešno bi bilo misliti da su
to stvari koje nas nadilaze, na koje
nemamo nikakvoga utjecaja. Imamo, itekako. Kada bi mi prihvaćali
samo one stvari za koje se slažemo
da su dobre i vrijedne, a odbacivali
sve što se ne uklapa u to, moralo bi
se mnogo toga promijeniti. Društvo čine pojedini ljudi, posebno
mladi ljudi koji najviše kupuju i
medijske sadržaje i ono što oni
reklamiraju. A gotovo je na granici bolesnoga potreba tolikog
broja mladih da budu „u trendu“,
da moraju imati mobitel kao i svi
ostali, da mora imati odjeću kao
ostali, da mora igrati igrice koje svi
igraju. Uopće im nije bitno je li to
zaista potrebno. Nerijetko će veliki novac za iPhone dati onaj tko ga
ne zna ni uključiti, a kad to nauči
nikad neće znati s njim nešto više
nego obaviti poziv i poslati poruku. A za to bi trebao biti dovoljan
bilo kakav mobitel. Ili nije? Toliko
se trudimo razmišljati na način
koji je navodno suvremen i koji se
propagira preko portala i novina
da prihvaćamo zdravo za gotovo
sve što se tamo nalazi, ne pitajući
se o istinitosti i namjerama autora.
Netko je napisao: “Većina mladih
zapravo ne zastupa slobodnu misao,
nego pokazuje podložnost snobovskom kulturnom ambijentu koji ih
Kada je dio
mase, čovje
k lakše utiša
glas savjesti
, ali i glas ra
z
uma. Onda je
spreman uč
initi nešto š
to
u normalnim
okolnostima
sam nikada
ne bi učinio.
okružuje. Revolucionarni stav nije
u ushićenom pljeskanju opsesijama
intelektualnih elita, već u kritičkom
branjenju onoga što zdrav razum
nalaže. Pa makar njegovi zaključci
bili suprotni onima koji se prodaju
pod maskom modernih i naprednih
stajališta. Tek tada čovjek može reći
da je istinski slobodan.”
Biti dio mnoštva po sebi je
privlačna stvar. Masa na neki način ljude štiti, ali ih i oslobađa od
osjećaja odgovornosti. Kada je
dio mase, čovjek lakše utiša glas
savjesti, ali i glas razuma. Onda je
spreman učiniti nešto što u normalnim okolnostima sam nikada
ne bi učinio. U masi je čovjek spre-
man vikati „raspni ga“ i za čovjeka kojega dobro ne
poznaje, pa i tražiti smrt za onoga koga je slavio prije
nekoliko dana. I vjerojatno neće razmisliti o svome
činu. Misliti će da je sve opravdano samim time što
tako rade i drugi.
Masa nije uvijek angažirana samo za negativne
stvari. Mnogo je povijesnih događaja u kojima mase
traže i izbore nešto pozitivno. Ali ipak, čini mi se da
je u svakoj masi čovjek nešto manje čovjek. Izgleda
mi da grupa ljudi koja nema jasnoga cilja, nego samo
slijedi struju, potiskuje baš ono što nas najviše čini
čovjekom: ljubav, suosjećanje, razumnost i kritičnost.
Ali masa je i privlačna. Tko iza sebe ima mase, ima
i moć. Možda se i Crkva prečesto trudila da iza sebe
okupi mase. Zato smo imali mnoštva kršćana koja su
imala malo ili nimalo veze s Isusom Kristom po kojemu se i zovu kršćani. Danas se događa da kršćanstvo
gubi cijele narode. U toj se žalosnoj činjenici možda
Nerijetko će veliki novac za
iPhone dati onaj tko ga ne zna
ni uključiti, a kad to nauči nikad
neće znati s njim nešto više nego
obaviti poziv i poslati poruku.
krije i tračak nade. Možda će kad
potpuno izgubi mase, Crkvi biti
lakše pojedinom čovjeku pokazati put i povesti ga Isusu Kristu.
Naravno, tada kršćani neće biti
individualisti. Biti će narod Božji,
jer i u povijesti spasenja je vrlo važan pojam naroda. Ali za razliku
od mase, u narodu čovjek neće izgubiti ništa od svojih dragocjenih
ljudskih osobina.
Mladi framaši bi još dublje nego
ostali kršćani trebali biti svjesni
da su dio naroda Božjega, da su
pozvani i svojim načinom razmišljanja i svojim ponašanjem biti
uzor istinske Franjine ljubavi za
Božje djelo. A što su svijet i čovjek
nego upravo djela Božja? Čovjek
je stvoren na sliku Božju. Koliko
god bježao od te istine, koliko god
uprljao ono vječno u sebi, neće
moći pobjeći od glasa savjesti koji
poziva da se vratimo onome što
trebamo biti. Da bi sačuvali svoje
dostojanstvo, da bi ostali svoji ljudi, ljudi koji misle svojom glavom
i odlučuju svojim srcem, trebamo
često pogledati sebe u najboljem
ogledalu – ogledalu svoje savjesti.
Vjerojatno bi se zato često trebalo
sjetiti riječi D. Wimbrowa: „Kada
postigneš ono što si želio u borbi za
sebe i svijet te učini kraljem dana,
samo priđi ogledalu, pogledaj se i
vidi što taj čovjek ima reći. Jer to nije
tvoj otac, majka ili žena, čije sudove moraš proći. Osoba čije mišljenje
najviše znači u Tvom životu, to je
osoba koja te gleda iz ogledala. Neki
ljudi mogu misliti da si iskren prijatelj i smatrati te divnim, ali čovjek u
ogledalu veli da si samo protuha ako
mu ne možeš pogledati u oči. Njemu
treba ugoditi, ostali nisu važni jer
samo je on s tobom otvoren do kraja. I prošao si svoj najteži ispit, ako
je čovjek u ogledalu tvoj prijatelj. Jer
na putu života možeš prevariti cijeli
svijet i u prolazu će te ljudi tapšati po
ramenu, ali će ti konačna plaća biti
suze i bol srca ako si prevario čovjeka u ogledalu.“
11
PODRUČNA KRONIKA
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
Život našeg
područnoga bratstva
Tema natjec
anja bio je li
k fra Didaka
ća, poznato
Buntiga hercegov
a
čkog franje
materijal iz
vca, a
kojega su se
framaši prip
bila je knjiga
re
mali
Uzor fra Did
ak Buntić.
Mnogo je događaja koji obilježavaju život Frame u Hercegovini! Na ovim stranicama želimo ukratko podsjetiti
na važnije događaje koji povezuju 22 mjesna bratstva Frame u bratstvo na područnoj razini. Tekstovi i fotografije obuhvaćaju razdoblje od posljednje izborne skupštine, tj. od proljeća 2011. godine do danas.
Piše: Marijana Mikulić, OFS i Frama
sip Vlašić, te nacionalna predsjednica Frame BiH Ilijana Budimir. Ova područna skupština je ujedno bila
i izborna skupština, na kojoj je prošlo vijeće završilo
svoju službu, a na njihovo mjesto su izabrani novi članovi:
Mateo Zadro – predsjednik
Anđelka Oreč – dopredsjednica
Marijana Mikulić – tajnica
Toni Iličić – blagajnik
Andrea Odak – voditeljica formacije
Tomislav Gašpar – predstavnik Frame u OFS-u.
Godišnja skupština Frame
Hercegovina
P
rema Statutu Frame, skupština
predstavlja najviše predstavničko tijelo Frame koje ima vlast
donositi smjernice koje će vrijediti
za cijelo bratstvo, u svrhu promicanja i ostvarivanja ciljeva Franjevačke mladeži. Posebna važnost
godišnjih skupština zapravo je susret područnoga vijeća i područnoga duhovnog asistenta sa svim
predstavnicima mjesnih bratstava.
Prilika je to da se osjeti kako cijelo
bratstvo ‘diše’. Uz iznošenje aktivnosti kojima su se bavili u prethodnoj godini, članovi mjesnih
bratstava imaju priliku raspravljati
i o prisutnim problemima u njihovim bratstvima. Redovita izborna
skupština područnoga bratstva
Frame Hercegovine održala se u
Međugorju u Kući mira od 18. do
20. ožujka 2011. godine. Na skupštini su sudjelovali predsjednici i
dopredsjednici mjesnih bratstava
hercegovačkoga područnog bratstva, članovi područnoga vijeća,
područni duhovni asistent fra Jo-
12
Redovita godišnja skupština područnoga bratstva
Frame Hercegovine u 2012. godini održala se 10.
ožujka na Širokom Brijegu. Budući da nije izborna,
ovaj susret sa predstavnicima i duhovnim asistentima
mjesnih bratstava je iskorišten kako bi raspravljali o
tekućim aktivnostima cijeloga područnog bratstva.
Posebna radost je bila predstavljanje najvažnijega događaja za cijelo Nacionalno bratstvo Frame BiH, proslava 20 godina Frame BiH na Humcu, koju smo svi
željno iščekivali. Također, područni, ujedno i nacionalni duhovni asistent Frame u BiH fra Josip Vlašić je
predstavio i Statut Frame BiH na kojem se radilo pet
godina, počevši od prošloga područnog duhovnog
asistenta fra Sretana Ćurčića.
Framaška olimpijada znanja
Još jedan dokaz da se učenje i trud
uvijek isplate je Olimpijada znanja
koju područno vijeće Frame Hercegovine redovito organizira. Nakon natjecanja na mjesnoj razini u
kojoj su izabrana po tri predstavnika svakoga mjesnog bratstva,
održano je završno natjecanje, 8.
ožujka 2011. godine u prostorijama franjevačkoga samostana u
Mostaru. Tema natjecanja bio je
lik fra Didaka Buntića, poznatoga
hercegovačkog franjevca, a materijal iz kojega su se framaši pripremali bila je knjiga Uzor fra Didak
Buntić. Od četrnaest mjesnih bratstava koji su sudjelovali u Olimpijadi, najbolje znanje pokazali
su framaši iz Posušja koji su kao
nagradu osvojili tjedni boravak u
Taizéu. Svi framaši koji su sudjelovali na završnom natjecanju u Mostaru nagrađeni su hodočašćem u
grad našega serafskog oca Franje
– Asiz. Njihovo putovanje u Asiz
započelo je na Uskrsni ponedjeljak, pod vodstvom područnoga
duhovnog asistenta fra Josipa Vlašića i fra Ante Marića. Framaši su
imali priliku posjetiti i pomoliti se
na najsvetijim mjestima u kojima
je boravio i svoj otisak ostavio naš
serafski otac. Posjet Porcijunkuli i
crkvi Svetoga Damjana napominju
da je Božji poziv Franji da popravi
Crkvu koja se ruši, danas poziv i
nama samima. Zatim grob svetoga
Franje, La Verna, Greccio… Povodom Godine vjere, sudionici Framaške olimpijade znanja, održane
28. veljače 2013. godine, natjecali su se
u poznavanju sadržaja Youcata, katoličkoga katekizma za mlade. Od sedamnaest mjesnih bratstava koji su sudjelovali
u Olimpijadi, najbolje znanje pokazali
su framaši iz Tomislavgrada koji su kao
nagradu osvojili tjedni boravak u Taizéu.
Drugo mjesto osvojili su framaši iz Frame Kongora koji su kao nagradu dobili
primjerke Šematizma Hercegovačke franjevačke provincije. Treće mjesto osvojila
je Frama Bukovica, a kao uspomenu na
postignuti uspjeh dobili su zbornik radova o spisima svetoga Franje Verba Domini
mei. Kao i prethodnih godina, svi framaši
koji su sudjelovali u završnom natjecanju
nagrađeni su hodočašćem u Asiz.
Nacionalna skupština Frame BiH
U Rami, u franjevačkom samostanu na
Šćitu, redovito se održava Nacionalna
skupština Frame BiH, zajedno s godišnjim kapitulom OFS-a. Izborna nacionalna skupština održala se od 13. do 15.
svibnja 2011. godine. Sudionici skupštine su bili članovi Nacionalnoga vijeća
Frame BiH, nacionalni duhovni asistent
Frame BiH, fra Josip Vlašić te delegati
Hercegovačkoga i Bosanskoga područnog bratstva. Izuzetna čast bila je, na ovoj
skupštini, ugostiti generalnoga duhovnog asistenta Frame, fra Ivana Matića te
delegata generalne ministre b. Benedetta
Lina. Nacionalna predsjednica Frame,
Ilijana Budimir iznijela je izvješće o radu
Nacionalnoga vijeća od prošle skupštine,
a područni predsjednici, Mateo Zadro
i Dragan Glavaš, iznijeli su izvješća o
radu područnih vijeća. Također, važno
je naglasiti da je spomenuta Nacionalna
skupština izglasala Statut Nacionalnoga
bratstva Franjevačke mladeži u Bosni
i Hercegovini koji je odobren od strane
Nacionalnog vijeća OFS-a 23. listopada
2011. godine. U izbornom dijelu skupštine izabrano je novo Nacionalno vijeće
Posebna radost je bila predstavljanje
najvažnijega događaja za cijelo Nacionalno bratstvo Frame BiH, proslava
20 godina Frame BiH na Humcu,
koju smo svi željno iščekivali.
Frame BiH, a za nacionalnu predsjednicu je izabrana Josipa Vukoja, članica
našega područnog bratstva. Također
u Rami, 12. i 13. svibnja 2012. godine,
paralelno je održana redovita Nacionalna skupština Frame i redoviti godišnji
kapitul Franjevačkoga svjetovnog reda.
Na skupštini su sudjelovala Nacionalno
i područna vijeća Frame Bosne i Hercegovine te delegati područnih bratstava,
a predsjedala je nacionalna predsjednica Josipa Vukoja. Tijekom ova dva dana
podnesena su izvješća nacionalne predsjednice te područnih predsjednika, te
je skupština usvojila nacrt Pravilnika o
Framafestu i zadužila Nacionalno vijeće da taj Pravilnik doradi. Također su
određeni delegati Nacionalnoga bratstva koji će sudjelovati na 1. Europskom
kongresu Frame i OFS-a te delegati koji
će sudjelovati na proslavi 20. godina
Frame u Hrvatskoj.
13
PODRUČNA KRONIKA
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
re mjesnih bratstava pod nazivom Malo
stado te prati. Seminar su vodili članovi
područnoga vijeća te područni duhovni
asistent fra Josip Vlašić. Na ovom seminaru je sudjelovalo 48 framaša iz 20
mjesnih bratstava. Budući da su susreti
Frame najčešće organizirani kao rad u
manjim skupinama, poseban naglasak na
ovom seminaru bio je na bitnim značajkama rada u skupinama kako bi on bio
što kvalitetniji. Održane su zanimljive
radionice u kojima su framaši kroz osmišljanje susreta imali priliku pokazati svoju kreativnost, želju za napredovanjem i
suradnjom, neke od važnih karakteristika uspješnoga animatora. Budući da smo
mi prvenstveno bratstvo, kroz predavanja područnih vjećnika, također je istaknuta i važnost zajedništva i interakcije
među framašima, na što nas poziva i naš
serafski otac sveti Franjo.
Framafest
Svjetski susret mladih u Madridu
– Međunarodni susret Frame
U Madridu se od 16. do 21. kolovoza
2011. godine održao 26. Svjetski susret
mladih, a tome susretu je prethodio 3.
Međunarodni susret Frame koji je trajao
od 12. do 15. kolovoza 2011. godine. Madrid je u to vrijeme zasigurno bio grad
s najviše mladih ljudi na svijetu koji su
ga uljepšali pjesmom, molitvom i zajedničkim slavljenjem Gospodina. Bosnu i
Hercegovinu na Međunarodnom susretu Frame predstavljalo je 25 framaša iz
Hercegovačkoga i Bosanskoga područnog bratstva. Međunarodni susret Frame otvoren je svečanom svetom misom
14
Tijekom susreta po cijelom Madridu su se održavale kateheze i različiti sadržaji
za mlade. Drugi dan susreta mladima se pridružio i papa Benedikt XVI., a središnji događaj onoga velikog slavlja Boga u Madridu bilo je bdijenje i sveta misa
sa Svetim Ocem na aerodromu Cuatro Vientos.
koju je predvodio generalni duhovni
asistent fra Ivan Matić, nakon čega je slijedilo Slavlje naroda – predstavljanje 42
nacionalna bratstva koji su bili prisutni
na ovom susretu. Također, naše bratstvo
je imalo čast sudjelovati na Okruglom
stolu, u sklopu kojeg je izabrano pet nacionalnih bratstava s pet kontinenata
koji su trebali ostalim sudionicima predstaviti kako se u njihovom bratstvu živi
franjevački poziv. Kroz rad u skupinama,
rasprave, cjelodnevna druženja, a naročito pjesmu i radost koja je neprestano
odjekivala školom u kojoj smo bili smješteni, raslo je međusobno zajedništvo
među sudionicima susreta kojim je bio
zasigurno ponosan i naš sveti Franjo.
Granice različitih kontinenata, država i
jezične barijere su jednostavno nestale,
a živjelo se bratstvo. Nakon završetka
ovog susreta, uključili smo se u program
Svjetskoga susreta mladih pod geslom
Ukorijenjeni i nazidani na Kristu, učvršćeni u vjeri. (Kol 2, 7). Na ovom susretu
bilo je prisutno više od milijun mladih
iz cijeloga svijeta. Tijekom susreta po
cijelom Madridu su se održavale kateheze i različiti sadržaji za mlade. Drugi
dan susreta mladima se pridružio i papa
Benedikt XVI., a središnji događaj onoga velikog slavlja Boga u Madridu bilo
je bdijenje i sveta misa sa Svetim Ocem
na aerodromu Cuatro Vientos. Kišu i
vjetar tu noć mladi su otjerali pjesmom
i molitvom. Nakon završetka mise Papa
je službeno objavio da će se sljedeći susret mladih održati u Brazilu, u Rio de
Janeiru 2013. godine te je time službeno
i zatvorio ovaj susret u Madridu.
Seminar za animatore
Većina framaša možda najljepše trenutke života u svojim bratstvima veže upravo uz seminare koji se održavaju u, svima
već poznatoj, Kući mira u Međugorju. Za
one koji možda ne znaju, seminari različite tematike za framaše našega područnog bratstva održavaju se nekoliko puta
godišnje, a na njima sudjeluju framaši iz
svih mjesnih bratstava Frame Hercego-
vine. Sama činjenica da na njima sudjeluju framaši iz cijele Hercegovine koji
imaju priliku jedan cijeli vikend provesti
u druženju, molitvi, pjesmi, učenju i produbljivanju svog poziva, nekako obećava
da na ovim susretima framaša ne nedostaje radosti. Od posebne važnosti mogli
bismo istaknuti seminare za animatore.
Naime, za framaše koji kao animatori imaju važnu ulogu u radu i formaciji
svoga bratstva, jako je bitno da sudjelovanjem na ovakvim seminarima nauče
neke nove vještine i načine animiranja
koje mogu primijeniti u svojim bratstvima. Jedan takav seminar pod nazivom
Putevima srca održao se od 23. do 25. rujna 2011. godine pod vodstvom članova
našega područnog vijeća i područnoga
duhovnog asistenta fra Josipa Vlašića, a
sudjelovali su framaši mjesnih bratstava.
Cilj ovog seminara bio je buduće animatore podučiti vještinama animiranja, ali
i produbiti njihovo promišljanje o Evanđelju kao putu kojim nam je hoditi. Također, nastojali smo animiranje povezati
s tri najvažnije stvari u našem franjevačkom životu: Evanđeljem, životom svetoga Franje i Generalnim konstitucijama
OFS-a. Od 21. do 23. rujna 2012. godine
održan je još jedan seminar za animato-
Festival duhovne glazbe, na kojem framaši iz Bosne i Hercegovine imaju priliku pokazati svoj glazbeni talent, održava
se još od 1998. godine, a za njegovu organizaciju odgovorno je Nacionalno vijeće
Frame, odnosno Organizacijski odbor
Framafesta. Možemo reći da je ovaj festival jedinstvene prirode jer u njemu
nastupaju samo članovi Franjevačke
mladeži. Uz sami glazbeni festival, bit
ovog događaja je i bratsko zajedništvo i
druženje framaša iz cijele BiH, posebno
u svetoj misi koja je sastavni dio ovog
događaja. XIV. Framafest održao se
22. listopada 2011. godine u Mostaru u
domu Herceg-Stjepan Kosače, a doma-
ćin je bilo Hercegovačko područno bratstvo. Za sudjelovanje u njemu prijavio
se rekordan broj mjesnih bratstava, njih
dvadeset i četiri, a kriterije sudjelovanja
zadovoljila su dvadeset i dva bratstva.
Očito je da ovaj festival radosti i zajedništva za sve framaše u Bosni i Hercegovini i danas privlačan i zanimljiv. Budući
da je festival natjecateljskoga karaktera,
angažirani su stručni ljudi iz svijeta crkvene glazbe koji su kao najbolju pjesmu
ovoga Framafesta izabrali pjesmu Ti nikad ne ostavljaš Frame Široki Brijeg. Zajedno sa svim framašima koji su pružali
potporu izvođačima na sceni, broj prisutnih framaša u Mostaru taj dan bio je
oko 1000. XV. Framafest održao se 20.
listopada 2012. godine u Sarajevu u dvorani Bosanskoga kulturnog centra. Na
ovom Framafestu sudjelovala su također
22 bratstva. Prema novom predloženom
Pravilniku o Framafestu, dodijeljene su
tri nagrade: ukupni pobjednik, najbolji
tekst i najbolja koreografija. Nagradu za
najbolji tekst dobila je Frama Posuški
Gradac s pjesmom S Tobom Kriste zauvijek ostajem, najboljom koreografijom
proglašena je koreografija Frame RamaŠćit s pjesmom Pokrenimo naša srca, dok
je nagradu za pobjednika jubilarnoga
XV. Framafesta dobila Frama Jajce s pjesmom Ti si moj smisao.
Seminar za članove glazbenih
sekcija
Od 9. do 11. prosinca 2011. godine u
Međugorju u Kući mira održao se seminar za članove glazbenih sekcija mjesnih
bratstava. Kod većine mjesnih bratstava,
15
PODRUČNA KRONIKA
članovi glazbenih sekcija, animirajući pjevanjem nedjeljne mise i
ostale svečane događaje u svojim
župama, čine ovu sekciju jednom
od najaktivnijih. S ciljem usavršavanja glazbenih talenata framaša iz
Hercegovine uz framaško druženje i radost, ovaj seminar su vodili
fra Marin Karačić i fra Zvonimir
Pavičić, bogoslovi Hercegovačke
franjevačke provincije i nekadašnji framaši. Također, od 26. do 28.
listopada 2012. godine seminar za
članove glazbenih sekcija vodili su
Luka Rupčić i fra Branimir Novokmet. Uz usavršavanje svojih
pjevačkih i sviračkih talenata, framaši su na ovom seminaru imali
priliku kroz rasprave i predavanja
čuti korisne savjete i odgovore na
pitanja i poteškoće koje imaju u
radu glazbenih sekcija u njihovom
bratstvu. Također, imali su priliku
i učiti o dijelovima euharistijskog
slavlja te o njegovom glazbenom
oblikovanju.
Prvi nacionalni seminar za
voditelje formacije
Služba voditelja formacije u bratstvu uključuje, zajedno sa animatorima, brigu za odgojne djelat-
nosti cijeloga bratstva te
promicanje odgoja mladih
kroz različita odgojna razdoblja. U skladu s time,
jasno nam je da osobe koje
vrše ovu službu moraju i
same prijeći put vlastite formacije. Da bi što više konkretno povezali Bosansko
i Hercegovačko područno
bratstvo već duže vrijeme se
provlačila ideja o organiziranju zajedničkoga seminara, na
kojem će framaši iz oba područna
bratstva započeti put zajedničkoga djelovanja i bratskoga druženja.
Nacionalno vijeće je donijelo odluku da prvi seminar na nacionalnoj razini bude upravo za voditelje
formacije u mjesnim bratstvima.
Misao vodilja kroz ovaj seminar,
organiziran od strane Nacionalnoga povjerenstva za formaciju,
bila je Duhom svetim pozvani, svetim Franjom vođeni. Predviđeno
je održavanja seminara u Međugorju u Kući mira od 3. do 5. veljače 2012. godine, međutim zbog
vremenskih (ne)prilika i snijega,
framaši su se u Međugorju prisilno zadržali do 9. veljače. Također,
snijeg je spriječio mnoge framaše
da dođu na ovaj seminar tako da je
od predviđenih 60 framaša na seminaru sudjelovalo njih 37. Unatoč iznenadnom gostu koji je malo
promijenio plan seminara, prisutni framaši su, kroz predavanja i rad
u skupinama, imali priliku naučiti
što je to Frama, što oblikuje našu
ljudsku, kršćansku i franjevačku
formaciju, što uključuje služba voditelja formacije u mjesnim bratstvima. Vrijeme koje su bili primorani provesti skupa tih snježnih
Pođite, dakle, i učinite mojim
učenicima sve narode (Mt 28, 19)
16
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
dana, framaši su ispunjavali molitvom, druženjem,
filmskim večerima, društvenim igrama, potragom za
hranom, euharistijskim klanjanjima, brizi za bolesne,
posjetom zajednici Cenacolo itd. Možemo reći da su
framaši iz Hercegovačkoga i Bosanskoga područnog
bratstva ovaj snijeg ipak dobili na dar kako bi imali još
više vremena za međusobno upoznavanje i zbližavanje.
Škola za animatore
Prva škola za animatore hercegovačkih mjesnih bratstava održana je od 16. do 18. ožujka 2012. godine u
Međugorju u Kući mira. Ovaj novi projekt je dokaz da
animatori doista imaju važnu službu u svojim bratstvima te da je važno konstantno raditi na njihovom
napretku i usavršavanju. Na poziv područnoga vijeća,
voditelji ove škole bili su članovi područnoga bratstva
Frame Bosne Srebrne, ujedno i školovani instruktori
animatori: Ivana Vidović, Tanja Meljančić, Kristina
Grubešić, Marija Radoš, Ivana Jezildžić, Dario Matanović i Damir Varivoda. Kako je i samo geslo ove
škole glasilo Pođite, dakle, i učinite mojim učenicima
sve narode (Mt 28, 19), škola je započela naglaskom
na najvažniju zadaću nas framaša, naviještanje Božje riječi svim ljudima bez obzira na rasnu, vjersku ili
ekonomsku pripadnost. Primjer kreativnosti, framaši
su imali upravo u animatorima instruktorima koji su
pripremili jako poučan, ali i zabavan program škole
za animatore kroz različita predavanja, igre, kratke
predstave, rad u skupinama... Sve kako bi framaši uz
predstavljenu teoriju, i na primjeru mogli vidjeti kako
animirati i potaknuti ostale na aktivnost, što je zapravo i zadatak animatora. Naučene vještine framaši su
mogli i sami pokazati osmišljavanjem vlastitih susreta
prema danim smjernicama, a njihova prava aktivnost
i doprinos kao animatora se ipak očekuje u njihovim
bratstvima gdje su zaduženi za animiranje ostalih
braće i sestara.
Europski kongres Frame i OFS-a
Od 9. do 15. srpnja 2012. u Lisieuxu, u Francuskoj,
održan je prvi Europski kongres Frame i OFS-a pod
geslom Isplovi na pučinu (Lk 5,4). Zajedno sa 34 nacionalna bratstva OFS-a i 15 nacionalnih bratstava
Frame, na kongresu su sudjelovala po četiri predstavnika OFS-a i Frame iz BiH, zajedno sa duhovnim
asistentom fra Josipom Vlašićem. Kongres je otvorio
fra Ivan Matić, generalni duhovni asistent OFS-a i
Frame, a bili su prisutni i generalna ministra OFS-a
Encarnacion del Pozo te doministar Doug Clorey. Također, sudionici kongresa su se videovezom imali priliku susresti i s bečkim nadbiskupom Christophom
Schönbornom. Sva nacionalna bratstva su kratkim
prezentacijama predstavili aktivnosti kojima se bave
te poteškoće s kojima se suočavaju. Cilj ovog kongresa bio je prvenstveno razmjena iskustava i bolje međusobno poznavanje među europskim bratstvima. Kroz
raspravu o aktualnim današnjim temama koje se tiču
i svjetovnih franjevaca, sudionici kongresa su tražili
zajedničke ciljeve i izazove koji čekaju i OFS i Framu
Središnji događaj cijeloga susreta bila je zajednička, večernja molitva s papom Benediktom XVI. na trgu Svetoga Petra u Vatikanu. Doista prekrasan osjećaj koji nam je
svima ostao urezan u pamćenje!
u budućnosti, kao i načine kako se s njima što uspješnije nositi. Važno je spomenuti da je na posljednjoj
sjednici glasovanjem odlučeno da će domaćin idućem Europskom kongresu OFS-a i Frame, vjerojatno
2015. godine, biti naše Nacionalno bratstvo.
Hodočašće povjerenja na zemlji
Framaši iz Hercegovine sudjelovali su od 28. prosinca
2012. do 2. siječnja 2013. na Hodočašću povjerenja
na Zemlji koje se ove godine održalo u Rimu. Ove
europske susrete mladih, koji se već tradicionalno
35. godinu zaredom održavaju u ovom božićnom
vremenu, organiziraju braća iz Ekumenske zajednice
iz Taizéa u Francuskoj. Na ovom susretu sudjelovalo
je oko 40 000 tisuća mladih iz cijele Europe koji su
kroz molitvu, pjesmu i tišinu zajedno molili za zajed-
ništvo svih kršćana. Ovaj susret je
poseban samim time što se održao
u prijestolnici naše vjere - Rimu.
Mladi su kroz molitve u velikim
bazilikama, posjet katakombama,
Vatikanskim muzejima i ostalim
spomenicima mogli doista osjetiti
snagu i ljepotu naše vjere. Osjećaj
da je malo vremena za toliko toga
što bi željeli vidjeti tijekom boravka u Rimu, provlačio se kroz cijelo
ovo hodočašće. Također, mladi
su kroz različite radionice imali priliku bolje upoznati povijest
Rima, ali i sudjelovati u različitim
raspravama i predavanjima o današnjim aktualnim temama. Središnji događaj cijeloga susreta bila
je zajednička, večernja molitva s
papom Benediktom XVI. na trgu
Svetoga Petra u Vatikanu. Doista
prekrasan osjećaj koji nam je svima ostao urezan u pamćenje! Papa
nas je ovom prilikom pozvao da u
Godini vjere sami odgovorimo na
Isusovo pitanje koje je postavio i
svojim učenicima, a postavlja ga i
nama danas: “Tko sam ja za vas?”
i tako damo svom životu novi smisao. Novu godinu dočekali smo u
molitvi za mir s ostalim mladima
u župama u kojima smo bili smješteni, a nakon toga nastavili zajedničko druženje Festivalom naroda. Pri povratku u Hercegovinu,
svratili smo i do Asiza, pomoliti se
i zahvaliti našem svetom Franji.
Seminar za članove dramskih
sekcija
Osmišljavanje dramskih komada
svjetovnoga i duhovnoga karaktera još je jedan način kako framaši
mogu iskorištavati svoje talente
i biti na korist svom bratstvu i
cijeloj župi. Seminar za članove
dramskih sekcija mjesnih bratstava održan je u Međugorju u Kući
mira od 8. do 10. veljače 2013. godine. Već tradicionalno, voditelj
ovakvih seminara bio je Dinko
Periša, a pomagali su mu i framaši iz Livna. Učenje kako nastaje
kazališna predstava, njezini najvažniji dijelovi, gledanje filmova i
već izvedenih predstava te osmišljavanje vlastitih dramskih prikaza
na zadane teme, samo su neki od
zanimljivih sadržaja pomoću kojih su se framaši još više usavršili i
uvježbali za buduće predstave koje
će tek biti osmišljene i prikazane
na radost sviju nas koji ih sa velikom znatiželjom očekujemo.
17
FRAMA BUKOVICA
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
Živjeti prema
primjeru sv. Franje
Frama Bukovica je osnovana 15. rujna 2006. godine, kad je tadašnji
kapelan fra Stanko Mabić došao na ideju da se osnuje bratstvo. Uz
pomoć fra Stanka naučili smo živjeti prema primjeru svetoga Franje.
I
ako je sveti Franjo davno živio, on je
i danas suvremen. Njegova pojava i
velika ljubav prema Isusu Kristu i njegovo
življenje Evanđelja – Radosne vijesti
i nama je poziv i poticaj da i mi mladi
danas živimo kao osvjedočeni vjernici.
Naučili smo da slaveći pobožno i ponizno
Euharistiju, moleći srcem, čitajući Sveto
pismo, čineći djela ljubavi, najsigurnije
rastemo u vjeri i postajemo osvjedočeni
svjedoci svoje vjere. Kao što nam i sveti
otac Papa govori: „Danas su nam potrebni
svjedoci vjere.“ - tako i mi nastojimo biti
primjer i uzor svima koji se još uvijek
nisu otvorili djelovanju Božje milosti.
Framaški susreti su jedinstvena prilika
za rast u vjeri i njezinom prakticiranju u
životu. Nakon fra Stankova odlaska iz naše
župe, bilo nam je teško, ali nam je oslonac bio naš fra Jozo – Đoka! On nas je naučio vjerovati sebi i onoj poznatoj: “Kad
se male ruke slože, sve se može.”. Nakon
nekoga vremena, Bog nam je poslao fra
Petra koji je imenovan za duhovnoga asi-
18
stenta 2010. godine, iako je i prije svojom
nazočnošću bio potpora našem bratstvu.
Trenutno naše bratstvo broji 45 članova,
od kojih je 16 s obećanjima, pripravnika za obećanja je 13, a simpatizera 16.
Predsjednica Frame je Mirjana Zrinušić, a duhovni asistent fra Petar Ljubičić.
Redoviti susreti se održavaju petkom u
20,00 sati. Iako smo malo bratstvo, trudimo se aktivirati u što više sekcija i da se
rad svake od njih prepozna u župi. Najprepoznatljivija i najaktivnija je glazbena
sekcija koja broji 15 raspjevanih članova.
Iako smo u početku pjevali, kako kaže
naš šaljivi framaš “k’o freze na rezervi“,
uz pomoć našega učitelja Mirka Perića,
kojem usput i zahvaljujemo, „freze više
nisu na rezervi“. Uz puno truda, rada,
discipline i, naravno, Božje pomoći,
uzveličavamo svojom pjesmom nedjeljna misna slavlja. Cijela crkva doslovce zapleše na našu uobičajenu izlaznu pjesmu
On dolazi da spasi vas. To je pjesma koja
je na neki način postala našom himnom
i potpuno nas obilježila jer smo i sami na
početku bili preplašenih srca. No, Bog
nas je, kako i sam tekst kaže, poveo svojom moćnom rukom i pomogao nam na
tom putu.
Jesi li krenuo putem molitve? Svi se
zamislimo na to pitanje, zar ne? Znamo
li koji je put molitve i kako moliti? Naš
brat, sveti Franjo nam kaže: „Zazovimo
Mariju u opasnostima, žalostima i sumnjama. Njezino ime neka bude na tvojim usnama, u mislima i u srcu! U svemu smo dužni
ravnati se po primjeru koji nam je dao Isus
Krist u svome životu. Sve po rimokatoličkoj
Crkvi, sve za nju, ništa bez nje. Bog moj i sve
moje!” Molitva daje smisao životu. Tko
Molitva daje smisao životu. Tko ne
moli, vjera mu može iščeznuti. Molitva
nam daje snagu, pomoć i utjehu i ona
je slušanje onoga što Bog poručuje.
ne moli, vjera mu može iščeznuti. Molitva nam daje snagu, pomoć i utjehu i ona
je slušanje onoga što Bog poručuje. Zato
se članovi naše liturgijske sekcije, njih
13, a i svi framaši, trude osluškivati Božju riječ čitanjem i razmatranjem Svetoga
pisma. Posebno u vrijeme korizme kada
se u našoj župi neprekidno tri dana i tri
noći čita Sveto pismo. Također, svakoga
zadnjeg četvrtka u mjesecu predvodimo
klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu, te uz pomoć našega duhovnog
asistenta pišemo tekstove za klanjanja.
Ono što najviše obilježava i ispunjava
naše bratstvo je humanitarni rad kojim
se trudimo na bilo koji način pomoći
onima kojima je pomoć potrebna. Za taj
dio najviše je zadužena kreativno-karitativna sekcija koja broji 18 članova. Svoju kreativnost izražavamo kroz različite
Godina osnivanja
bratstva: 2006.
Susreti: petkom u
20,00 sati
Predsjednica: Mirj
ana Zrinušić
Duhovni asistent:
fra Petar Ljubičić
Članova ukupno:
45
Članova s obećan
jima: 16
Pripravnika za ob
ećanja: 13
Simpatizera: 16
Aktivne sekcije: gl
azbena, liturgijska,
dramska, kreativno
-karitativna, Mali
zeleni (tj. radna se
kcija)
ručne radove: pravljenje čestitki i ukrasa
za Božić i Uskrs, bojanje pisanica, uređivanje oglasnih ploča i slično. Za sve to je
potrebna samo dobra volja i malo mašte,
a mašta je moćna stvar i može čovjeka
učiniti bliskim Bogu.
Ono što nas na poseban način zbližava
i međusobno povezuje jest dramska sekcija koja broji 22 člana. Susreti dramske
sekcije su susreti smijeha, veselja, zabave,
emocija. Cilj nam je kroz glumu poslati
ljudima poruku te obogatiti kulturni život našega mjesta. Već dugi niz godina
organiziramo žive jaslice, želeći na takav
način upriličiti rođenje maloga Isusa.
Mali zeleni je naziv radne sekcije koja
je ujedno i najbrojnija jer su svi framaši
članovi ove sekcije. Mali zeleni se brinu
o čistoći i izgledu crkvenoga dvorišta u
Brišniku i Bukovici, kao i čistoći framskih prostora koji se čiste svaka dva tjedna. Na kraju napornoga radnog dana svi
se skupimo na zajednički objed, a iza
toga obično slijedi nogometna utakmica
ili pjesma uz gitaru.
Rad svakoga pojedinca u Frami je vrlo
bitan, i s radom i dobrim djelima nije
dobro čekati, valja ih činiti dok imamo
vremena. Zato malim koracima, zajedničkim snagama i vjerom u Božju pomoć
želimo učiniti ove naše susrete boljima, sadržajnijima i kvalitetnijima te na
taj način rasti u vjeri i usuditi se živjeti
Evanđelje. Trebamo se osloboditi robovanja nama samima i živjeti po primjeru
svetoga Franje u poniznosti. Živjeti po
primjeru svetoga Franje nije lako, no
svjesni smo da ako Frami dadneš jedan
dio sebe, ona ti vraća trostruko. Ne vjeruješ? Pokušaj, usudi se dati dio sebe!
19
FRAMA ČERIN
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
Divno li je
framaš biti!
Godina osn
iva
Susreti: pe nja bratstva: 1997.
tkom u 20
sati
Predsjednic
a: Marija P
etrina
Duhovni a
sistent: fra
D
ario Dodig
Članova uk
upno: 85
Članova s
obe
Pripravnik ćanjima: 42
a za obeća
nja: 28
Simpatizera
: 15
Aktivne se
kcij
na, dramsk e: karitativno-kreativ
a, ekološka
, glazbena
Već dugih 16 godina djelujemo u našoj župnoj zajednici, služeći na taj
način Bogu i Crkvi. Godine 1997. u našoj je župnoj zajednici svoje prve
sastanke održalo novoosnovano bratstvo Franjevačke mladeži, pod vodstvom fra Stjepana Martinovića.
S
vi smo tu s istom željom, a to je što
bolje upoznati Krista, koračajući radosno stopama svetoga Franje. Kroz susrete različitih tematika nastojimo svoju
povezanost i zajedništvo izgraditi kako
bi bili što čvršći i kako bi kao bratstvo bili
svjetlo naše župne zajednice.
Posebnu važnost u našem bratstvu
imaju sekcije čiji rad je temelj za daljni
napredak i širenje ove zajednice mladih
ljudi. U našem bratstvu djeluju glazbena,
dramska, karitativno-kreativna i ekološ-
20
ka sekcija. Njihovi voditelji su članovi
vijeća. O svakoj sekciji želimo reći nekoliko rečenica kako bi, barem jednim dijelom, predstavili čitatelju aktivnosti svake
od navedenih.
Glazbena sekcija svojim lijepim pjesmama uvijek spremno uzveličava misna
slavlja. Pamtimo mnoge nastupe naših
glazbenika, među kojima su nastupi na
koncertima u našoj župi, ali i u drugim
mjestima. Posebno treba istaknuti kako
je naša glazbena sekcija dva puta nastu-
pila na Framafestu, sa skladbom pod
nazivom Mene sjeti Nazaret u Sarajevu
2010. godine i Nisam dostojan u Mostaru
2011. godine. Svake prve nedjelje u mjesecu uzveličavaju misno slavlje u župnoj
crkvi. Četvrtkom sudjeluju na klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Svoje sastanke održavaju po dogovoru
s voditeljem sekcije. Glazbena sekcija
broji 20 članova.
Dramska sekcija nas obraduje zanimljivim i poučnim temama pripremljenih predstava, od kojih svakako moramo
spomenuti prizor živih jaslica koje se već
tri godine uzastopce održavaju na Badnju večer. Ova sekcija često priprema
i humanitarne priredbe, te sudjeluje u
blagdanskim predstavama, pod organi-
zacijom župne zajednice. Primjer
je i predstava za Majčin dan koji je
prošle godine, na poseban način,
obilježen u našoj župi pjesmom i
lijepim recitacijama koje su napisali članovi našega bratstva. Ova
sekcija je mjesto dobrih ideja, smijeha i vedrine. Upravo su to osobine ovih divnih ljudi koji se trude
kroz rad i zalaganje u Frami živjeti
Evanđelje. Dramska sekcija broji
15 članova.
Pred blagdane, a i tijekom godine, neizostavan je rad i trud
karitativno-kreativne sekcije koja
svojom maštom, kreativnošću,
domišljatošću i humanošću izmami osmijeh na lica onima kojima
je pomoć najpotrebnija, siromašnima te štićenicima obiteljskog
centra Ivan Pavao II. u Čitluku i
Majčinog sela u Međugorju, koje
već dugi niz godina u korizmi i
došašću obradujemo našim skromnim poklonima. Ova sekcija je
uvijek spremna za rad pred obrede primanja i obećanja u bratstvu.
Njihova zadaća je lijepo ukrasiti
oltar i osmisliti kako na najbolji
način prigodnim darovima obradovati bratstva koja nam dolaze u
posjet, taj najvažniji dan za naše
bratstvo. Karitativno-kreativna
sekcija broji 25 članova.
Svakako trebamo spomenuti i ekološku sekciju
koja nam je kao sljedbenicima svetoga Franje posebno važna jer je sveti Franjo zaštitnik ekologije. Trudimo se naš okoliš održavati čistim, a prilikom akcija čišćenja uvijek se lijepo nasmijemo. U ekološku sekciju
uključeni su svi članovi bratstva.
Među vrlinama članova našega bratstva posebno
treba istaknuti poniznost, ljubav, spremnost pomoći
potrebitima, spremnost za rad te bezuvjetan trud koji
su neizostavan dio života u bratstvu. Iz dana u dan,
cilj nam je otkrivati i usvajati vrednote životnoga puta
svetoga Franje. Radost življenja u bratstvu Franjevačke mladeži poseban je blagoslov i dar Svevišnjega.
Naši sastanci su raznoliki, od rada po skupinama, do
molitvenih sastanaka i poučnih
predavanja o vjeri našega sadašnjeg duhovnog asistenta fra Darija
Dodiga. Rado se sjećamo i lijepih
razgovora s bivšim asistentima, a
to su bili fra Stjepan Martinović
kojega smo naveli na samom početku, zatim fra Mate Dragićević,
fra Tomislav Puljić, fra Mladen
Rozić i fra Ivan Landeka, ml. Od
srca im hvala za sve. Svakako moramo spomenuti i vodstvo našega
bratstva, vijeće od pet članova zajedno s fra Darijom kojima od srca
zahvaljujemo za sav uloženi trud.
Uz pjesmu, smijeh i lijepe riječi
s članovima našega bratstva uvijek
je zanimljivo. Stoga, ako poželite,
možda, posjetiti naše bratstvo,
upoznati mlade ljude koje povezuje radost življenja u Franjinoj
zajednici, dočekat ćemo vas raširenih ruku, otvorena i radosna srca.
Sastajemo se svakog petka u večernjim satima, a sekcije svoje obaveze obavljaju kroz tjedan. Divno li
je framaš biti, Krista po Franjinom
primjeru slijediti! - ovu rečenicu često možete čuti od članova našega
bratstva, a to i svjedočimo radošću i pozitivnošću koje unosimo u
našu župnu zajednicu.
Iz dana u dan, cilj nam je otkrivati i usvajati vrednote životnoga puta svetoga Franje. Radost
življenja u bratstvu Franjevačke
mladeži poseban je blagoslov i
dar Svevišnjega.
21
FRAMA ČITLUK
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
Mi smo mala olovka
u Kristovoj ruci
Na samome početku želimo spomenuti davnu 1995. godinu, točnije 4. ožujka, dan kada tadašnji duhovni
asistent OFS-a, pokojni fra Kamilo Milas, nakon pet godina sustavne pouke življenja Evanđelja u duhu svetoga
Franje, po prvi put prima osamnaest srednjoškolki.
O
rganizirano djelovanje same Frame počinje
1998. godine. Vremenom se broj framaša povećavao. Od 2000. do 2010. godine službu duhovnoga
asistenta Frame obnašao je fra Miljenko Mika Stojić.
Poslije njega, službu duhovnoga asistenta preuzima
fra Miro Šego koji je na toj službi sve do danas.
Kratki pregled našega djelovanja i rada započet ću
riječima Majke Terezije: „Mi smo mala olovka u ruci
Krista koja piše najljepše ljubavno pismo svijetu.“ Mi
smo ta “olovka“ koja svojim djelima, molitvom i radom nastoji „pisati“, živjeti i slijediti put svetoga Franje. Mi smo Frama Čitluk. Trenutno naša Frama broji
115 članova, od kojih su njih 8 s obećanjima, 52 su
primljena, a simpatizera je 55. Naše redovite sastanke održavamo petkom na večer s početkom u 19,30
sati. Imamo četiri aktivne sekcije: glazbenu, kreativnu, humanitarnu i čitačku sekciju. Vijeće čini pet članova: predsjednica Marijana Doko, potpredsjednica
Klara Volarić, voditeljica formacije Danijela Doko,
tajnica Marija Prskalo i blagajnik Jure Marić.
22
Od školske 2011./2012. godine po prvi put je osnovana Mala
Frama odnosno Glasnici svetoga
Franje, u koju su uključeni učenici osmih razreda. Te godine Mala
Frama je imala 41 člana, a vodila
ju je voditeljica formacije Danijela Doko koja ovu dužnost obavlja
i danas. Ove školske godine Mala
Frama je imala 36 članova. Nastojimo kroz učenje, dijeljenje iskustava i molitvu upoznati svetoga
Franju, njegov život, rad i djela.
Svoje redovite sastanke Mala Frama održava utorkom u 16,30 sati.
Nadamo se uspjehu u svome radu,
te kako će i u budućnosti ova mala
zajednica i dalje živjeti nastojeći
slijediti stope svetoga Franje.
Glazbena sekcija, tj. Frama zbor
s radom je počela 2007. godine,
na inicijativu fra Mike Stojića.
Najprije pod vodstvom pokojnoga prof. Martina Pere Borasa
do njegove smrti 2010. godine,
a potom vodstvo preuzima Ivan
Musa s kojim se i danas družimo
na probama svakoga ponedjeljka
u 19,30 sati. Na samom početku,
zbor je imao vrlo malo članova.
Nastojali smo iz generacije u generaciju privući što veći broj zainteresiranih framaša, pa danas
naš zbor ima 30 članova. Brigu
o ovoj sekciji vodi naša tajnica
Marija Prskalo. Najprije smo
počeli s redovitim pjevanjem na
klanjanju, a sada to nastojimo i na
nedjeljnim misama. Od važnijih
nastupa trebamo spomenuti prvi
uskrsni koncert održan 27. travnja 2011.
godine. Pod dirigentskom palicom Ivana
Muse u prepunoj kino dvorani u Čitluku,
nastupile su tri Frame: Međugorje, Humac i Čerin, klapa Žitomislići, grupa Prijatelji i naravno naša malenkost Frama
Čitluk. Svoj drugi nastup imali smo 28.
prosinca. 2011. godine na božićnom koncertu koji je održan u župnoj crkvi Krista
Kralja uz sudjelovanje Frame Međugorje, ženske klape Smilje i grupe Prijatelji.
Godine 2012. također su održani uskrsni
i božićni koncerti, pa je to, možemo reći,
postala i tradicija ove naše male zajednice. Nadamo se da će i u budućnosti ova
sekcija uspjeti privlačiti što više članova,
te da će njihov rad prepoznati i drugi.
Za kreativnu i humanitarnu sekciju
možemo reći kako jedna drugu nadopunjuju. Kreativna sekcija počela je s radom
prije nekih osam godina. U početku smo
najčešće izrađivali čestitke pred božićno
vrijeme, a zadnjih pet godina redovito
uz božićno priključili smo i uskrsno vrijeme, te smo svoj rad proširili na izradu
adventskih vjenaca, ukrasnih kutijica,
oslikavanje čaša, izrade košarica… Većina prikupljenoga novca odlazila je u humanitarne svrhe. Svoje radove prodavali
smo pred župnom crkvom
za vrijeme došašća i za vrijeme korizme. Kreativna sekcija broji desetak aktivnih
članova i redovito se sastajemo dva puta tjedno. Brigu
o njima vodi voditeljica formacije Danijela Doko. Kako
je gore i rečeno, kreativcima
pomaže i humanitarna sekcija koja također djeluje već
duže vrijeme. Možemo izdvojiti aktivno sudjelovanje
u pakiranju vina prigodom
akcije Čaša zajedništva, te
sudjelovanje u akciji Paket
solidarnosti za najsiromašnije župe. Novcem od prodaje svojih radova pomagali
smo Majčinom selu, staračkom domu u
Mostaru, Fondu fra Didak Buntić itd. Za
vrijeme blagdana, odnosno dva puta godišnje, posjećujemo djecu s posebnim
potrebama. Prošle godine na Uskrs, organizirali smo Uskrsni domjenak poslije
pučke svete mise. Humanitarna sekcija
broji tridesetak članova. Brigu o njima
vodi naša predsjednica Marijana Doko.
Kroz sve ove akcije nastojali smo pobuditi svijest naših župljana, ali i svih ostalih. Ovom prilikom zahvaljujemo svima
koji su prepoznali naš rad i u tome nam
pomogli, jer bez njih ne bismo uspjeli.
Na samim počecima, čitačku sekciju
činili su svi tadašnji framaši, izmjenjujući se svake nedjelje na jednoj svetoj misi.
Zadnjih četiri godine, ta je sekcija bila
malo zanemarena, jer su tu ulogu preuzeli isključivo ministranti i članovi OFSa. Od prošle godine ta je sekcija ponovno
zaživjela. Brigu o njoj trenutno vodi potpredsjednica Klara Volarić. Grupu čini
jedanaest članova koji redovito čitaju na
nedjeljnoj svetoj misi.
Na kraju ćemo spomenuti i našega,
iako posljednjega spomenutog, ne i manje vrijednoga, jedinoga muškog člana
vijeća – blagajnika Juru Marića, koji vodi
brigu o financijama, pomažući nam na-
Od važnijih nastupa trebamo spomenuti prvi uskrsni koncert održan 27.
travnja 2011. godine. Pod dirigentskom palicom Ivana Muse u prepunoj
kino dvorani u Čitluku, nastupile su tri
Frame: Međugorje, Humac i Čerin.
ravno i u drugim sekcijama.
I što napisati za kraj? Mnogo je riječi,
a malo prostora. Mnogo je djela, a malo
vremena. Ispisane rečenice samo su djelić male povijesti koju ova Frama iz dana
u dan ispisuje. Mnogo je toga ostalo neizrečeno, ali kad malo razmislimo – što
bi bilo da smo imali na raspolaganju
mnogo više. Možda bismo vam otkrili
neke naše male slatke tajne? Možda bi se
još više pohvalili, ili pak istaknuli neke
vrline i mane? Zar ne, ipak je bolje ovako?! Neka sve to ostane zapisano na samo
jednom mjestu kojega nam nitko nikada
ne može uništiti – u našem sjećanju. U
jednoj knjizi stoji zapisano: „Bez obzira
koji put u životu izabrali, ako shvatimo da
nas svaka prepreka koju preskočimo jača i
priprema za sljedeću, već smo na putu da
uspijemo!“ Nastojmo biti Franjini sljedbenici bez obzira na bilo kakve prepreke
jer zajedno smo jači!
98.
ja bratstva: 19
an
iv
sn
o
a
in
d
Go
m u 19,30 sati
Susreti: petko
Marijana Doko
Predsjednica:
ego
nt: fra Miro Š
Duhovni asiste
no: 115
Članova ukup
anjima: 8
Članova s obeć
obećanja: 52
Pripravnika za
5
Simpatizera: 5
: glazbena,
ije
Aktivne sekc
čka
anitarna i čita
kreativna, hum
23
FRAMA DRINOVCI
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
Mi smo skitnice, a
drži nas Logara...
Okupljanje simpatizera Frame u Drinovcima počelo je školske
1998./1999. godine. Nitko od njih nije dao obećanja, niti je
bratstvo bilo kanonski utemeljeno. Bez obzira na to, tadašnji
su simpatizeri bili aktivni u našoj župi, odlazili na primanja i
obećanja ostalih Frama, te su imali svoje sastanke i sekcije.
Naše bratstvo službeno je ustanovljeno 1. lipnja 2008. godine, kada je 9 framaša dalo svoja prva obećanja.
24
Godina osnivanja br
atstva: 2008.
Susreti: subotom u
19,00 sati
Predsjednica: Iva Ši
mić
Duhovni asistent: fra
Mate Logara
Članova ukupno: 96
Članova s obećanjim
a: 39
Pripravnika za obeć
anja: 24
Simpatizera: 33
Aktivne sekcije: mol
itvena, glazbena, dramska, karitat
ivna, likovnooblikovna, čitačka,
čistačko-ekološka, športska
D
anas naše bratstvo broji 65 članova. Okupljamo se svake subote u
našim prostorijama u 19,00 sati. Za organizaciju tih susreta, kao i za mnoge
druge stvari, brine se vijeće od 7 članova. Vijeće se sastaje svaki tjedan, nekad
i više puta, ovisno o potrebi. Na tim sastancima s našim duhovnim asistentom
fra Matom Logarom planiramo susrete,
razgovaramo o problemima u bratstvu i
smišljamo načine kako riješiti te probleme, kako poboljšati rad pojedinih sekcija
i poboljšati stanje u bratstvu. Zajedno s
njim pokušavamo popraviti eventualnu
nedisciplinu i aktivirati neke framaše.
Vijeće rado pomaže i drugim bratstvima
oko organizacije susreta.
Naša voditeljica formacije zajedno s
animatoricama vodi Glasnike svetoga Franje (Malu Framu), koji uče o svetom Franji i Frami kako bi se pripremili za dolazak
u Framu. Na početku svakoga sastanka
molimo Franjinu krunicu i jedan desetak
krunice za duhovna zvanja, a u korizmi
Gospin plač. Svaki susret je poseban na
svoj način. Na nekim susretima radimo
po grupama, nekad imamo molitveni susret, klanjanje, igramo se, imamo parlaonicu na kojoj raspravljamo o raznim temama ili gledamo film koji je primjerenoga
sadržaja za Framu.
Djelujemo u 8 sekcija. Molitvena sekcija se sastaje svakoga tjedna. Na susretima zajedno razmatramo nadolazeća
nedjeljna čitanja ili radimo prema Bibliji.
Glazbena sekcija je najaktivnija u bratstvu, probe su svakoga tjedna. Pjevamo
na našoj nedjeljnoj misi, vjenčanjima, klanjanju, primanjima i obećanjima, a pjevali
smo na večernjoj misi u Međugorju i na
božićnim koncertima. Od prošle godine
imamo novoga voditelja, Zdenka Višticu.
Animatorica glazbene sekcije redovito
sklada psalam koji je vezan za nedjeljno
čitanje. Dosada su u ovoj sekciji bili isključivo ženski članovi, a sada smo uključili i
muške „slavuje“. Dramska sekcija je prošle
godine na Cvjetnicu izvela predstavu pod
nazivom Ja sam uskrsnuo. To je prošlo
prilično uspješno i prikupljeno je dosta
sredstava za naše siromašne, pa ove godine spremamo i drugu, koju ćemo izvesti oko Uskrsa. Karitativna sekcija okuplja cijelo bratstvo i već dugi niz godina
obilazi i pomaže starim i siromašnim
obiteljima iz naše župe u vrijeme Božića
i Uskrsa. Prodajom raznih ukrasa i nakita, odricanjem i štednjom prikupljamo
novac kojim pomažemo onima kojima
je to potrebno. Osim što im materijalno
pomažemo, razveselimo ih molitvom i
pjesmom, u njihove domove unosimo
duh Božića i Uskrsa. Likovno oblikovna
sekcija brine se o uređivanju oglasnih
ploča ispred crkve i u našoj framskoj
dvorani, te pomaže karitativnoj sekciji izradom raznih ukrasa za prodaju. Za
Božić radimo adventske vjence, čestitke
te anđelčiće koje izrađuju glasnici. Sve se
to prodaje u župi iza nedjeljne svete mise,
a prihodi su u korist naših siromašnih.
Čitačka sekcija je zadužena za čitanje na
misama, klanjanjima, Križnome putu i
ostalom. Čistačko-ekološka sekcija uređuje crkveni okoliš, priprema prostore
za susrete na otvorenom, čisti framske
prostorije… U ovu sekciju su uključeni
svi naši framaši jer je vrlo važna čistoća
crkvenoga okoliša i ostaloga prostora
koji koristimo. Tu je još i športska sekcija koja će biti aktivnija kada dođu ljepši
dani. Također imamo športske susrete
sa framašima iz drugih župa. Nakon tih
natjecanja zajedno se družimo i častimo.
Povremeno nastojimo organizirati susrete na otvorenom ili izlete. Pretprošlo
ljeto je dvadesetak framaša bilo tjedan
dana na Dugom otoku. To je bilo zanimljivo iskustvo zajedništva na kojem
smo svi morali obavljati razne kućanske
poslove. Prošlo ljeto je tridesetak framaša provelo tjedan dana na otoku Šipanu.
Jako nas je oduševio smještaj na kojeg
smo se naviknuli i zavoljeli ga. Pošto
smo svi živjeli zajedno, to je doprinijelo
i našem bratstvu da se još više zbližimo.
Svaki dan smo slavili svetu misu koju je
predvodio naš fra Mate.
Nastojimo barem simbolično sudjelovati u važnijim događajima za opću
Crkvu. Šesnaestero naših članova je sudjelovalo na Svjetskom susretu mladih u
Madridu, a dosta je framaša bilo i na susretu s Papom u Zagrebu. Na hodočašće
u Rim i Asiz prošle godine, išlo je četrdetak naših framaša. Posjetili smo Vatikan, vidjeli papu Benedikta XVI. koji
nas je oduševio svojim govorom upućenim nama mladima, posebno dijelom u
kojem je na hrvatskom jeziku pozdravio
mlade iz Drinovaca. Vidjeli smo i mnoge
crkve i građevine grada Rima i Asiza. Također smo bili na jako važnom mjestu za
svetoga Franju, na La Verni. Svaki zadnji
susret prije ljeta održimo u prirodi, gdje
najprije slavimo misu, a kasnije bude
zajednički objed i igre. Unatoč tom zadnjem susretu, mi smo cijelo ljeto zajedno jer nas fra Mate vodi na razna ljetovališta. Ove godine nas ponovo namjerava
odvesti na otok Šipan. Jer – mi smo skitnice, a drži nas Logara… LO-GA-RA!
25
FRAMA GORICA - SOVIĆI
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
Obnovili smo bratstvo
živeći Evanđelje
Svaki početak je težak, pa je tako i početak osnivanja našega bratstva bio doista težak! Od 2000. pa sve do
2008. godine bilo je nekoliko neuspješnih pokušaja osnivanja bratstva. Svaki bi se sveo na neuspješne sastanke
koji se na kraju, zbog nezainteresiranosti i neozbiljnosti shvaćanja pravoga pojma Frame, svedu na obično druženje.
O
snovni problem nemogućnosti
osnivanja pravoga bratstva bio je
stoljetni problem koji se može izreći
jednim pojmom: župa Gorica-Sovići!
Jedna župa, dva sela, dvije crkve, kao i
dvije škole koje framaši pohađaju (jer
jedni gravitiraju Imotskom, a drugi Grudama). Sve je to urodilo nemogućnošću
dogovora gdje održavati susrete Frame. S
jedne strane, Gorica sa župnom crkvom i
svim popratnim prostorima koji bi omogućili lijep rad bratstva, a s druge strane,
Sovići s mnogo framaša, ali ne i adekvatnim prostorom za framske susrete koji su
obvezni za framaše i na koje treba ići u
5-6 kilometara udaljenu Goricu.
26
Rješenje je bilo na pomolu 2005. godine kada u župu dolaze novi župnik fra
Željko Grubišić i kapelan fra Ignacije
Alerić koji pokušavaju oživjeti naše bratstvo. Pronašli smo kompromis, a taj je da
se susreti održavaju i u Gorici i u Sovićima. Fra Željko je radio s framašima u Sovićima, a fra Ignacije Alerić s framašima
u Gorici. Bratstvo je na taj način donekle funkcioniralo, ali je nedostajalo ono
najbitnije – jedinstvo – što bi nam često
znali zamjeriti iz Središnjice Frame.
Tek 8. ožujka 2008. godine, u posjet
nam dolazi područni duhovni asistent,
fra Sretan Ćurčić. Susret je bio u crkvi
u Sovićima. Fra Sretan nam je govorio o
Kroz korizmu framaši imaju zadatak sastaviti molitve za Križni put koji se moli
na Veliki petak, idući pješke od Bobanove Drage do župne crkve u Gorici
(kroz cijelu župu)
jedinstvenom i zajedničkom djelovanju
Frame u župi, i o tome što je to Frama.
Tek tada je dogovoreno da se redoviti sastanci, bez ikakve podjele među framašima, održavaju u Gorici. Frama dobiva i
svoje prostorije u starom župnom dvoru.
Postavljaju se novi temelji našem bratstvu, vraća se u život ono što je skoro zamrlo, počinju se buditi mladi naše župe i
od tada počinje ljepše doba za ovo
bratstvo! Sljedeći susret Frame
održan je u Gorici. Duhovni asistent je fra Ignacije Alerić. Bratstvo
od tada održava svoje sastanke
svake subote poslijepodne, osim u
vrijeme ljetnih i božićnih praznika.
Prvi obred primanja u Framu
bio je 14. prosinca 2008. godine.
Bio je to radostan i velik dan za
našu župnu zajednicu. U Framu je
primljeno 26 članova. Svetu misu
i obred primanja predvodio je fra
Sretan Ćurčić. U posjet nam je došlo nekoliko Frama i duhovnih asistenata. Misno slavlje uzveličali su
svojom pjesmom framaši iz Drinovaca, pod ravnanjem njihova
zborovođe i duhovnoga asistenta
fra Stanka Mabića. Nakon mise,
slavlje se nastavilo u prostorijama
naše Frame. Bio je to važan i nezaboravan susret.
Na našim sastancima se, uz molitvu, obrađuju i različite teme iz
Biblije, iz života svetoga Franje,
pa sve do različitih mladenačkih i
aktualnih tema. Poslije glavnoga
sastanka veći dio framaša koji su u
glazbenoj sekciji ostaje na probama
zbora, kako bi se pripremili za pjevanje na nedjeljnom misnom slavlju. Inače, naši sastanci se održavaju u dvije grupe: jednu grupu čine
framaši osmih razreda - tzv. Glasnici svetoga Franje, a drugu grupu
čine stariji framaši – srednjoškolci. Svako drugu subotu pojedini
članovi Frame pomažu u župnom
uredu oko izdavanja župnoga listića. Svake godine u adventu framaši
izrađuju vjenčiće koje prodaju na
prvu nedjelju adventa. Od prikupljenoga novca kupuju se namirnice koje, zajedno sa starijim članovima drugih župnih organizacija
(Bratovštine i OFS-a), podijele siromašnim i potrebitima u župi.
Članovi našega bratstva nastupaju
na božićnim koncertima s drugim
zborovima u staroj župnoj crkvi
u Gorici. Kroz korizmu framaši
imaju zadatak sastaviti molitve za
Križni put koji se moli na Veliki
petak, idući pješke od Bobanove
Drage do župne crkve u Gorici
(kroz cijelu župu). Neki od framaša
taj dan imaju ulogu da naizmjence
nose križ od postaje do postaje, a
neki od njih čitaju prigodnu moli-
Godina osnivanja br
atstva: 2000.
Susreti: subotom u
17,00 sati
Predsjednica: Ines Bu
šić
Duhovni asistent: fra
Nikola Spužević
Ukupno članova: 35
Članova s obećanjim
a: 19
Pripravnika za obeć
anja: 5
Simpatizera: 11
Aktivne sekcije: glaz
bena,
liturgijska, karitativn
a, likovna
tvu. Kroz korizmeno vrijeme svaki od članova moli za
nekoga iz bratstva.
Fra Ignacije 2010. godine odlazi u župu Čerin.
Odlaskom fra Ignacija, kojem smo iskreno zahvalni
na svemu i koji nam je bio potpora u svim prilikama
i neprilikama, situacija se potpuno promijenila. Veliki
broj starijih framaša koji su činili osnovu naše Frame
napušta bratstvo – neki zbog odlaska na studij, a neki
iz nepoznatih razloga. Umjesto njih došao je veliki
broj mladih članova koji do tada nisu znali što znači
biti framaš. Do tada je fra Ignacije sve dužnosti obavljao sam i mi smo morali slijediti njegove upute. U
župu dolazi fra Nikola Spužević koji je od 9. listopada
2010. godine imenovan našim duhovnim asistentom,
te nastavlja rad s framašima. Sve obveze i dužnosti zapale su predsjednika i vijeće koji su odjednom dobili
veliku odgovornost i zalaganje je postalo veće, što je
bilo i dobro, no malo smo se spetljali. U „spašavanje
situacije“ dolaze 18. prosinca 2010. godine novi područni duhovni asistent fra Josip Vlašić i Područno
vijeće. Sastali su se najprije s predsjednikom i vijećem,
a tek onda s ostatkom Frame. Na susretu je bio prisutan i fra Nikola. Fra Josip je održao poučno predava-
Na našim sastancima
se, uz molitvu, obrađuju i različite teme iz
Biblije, iz života svetoga Franje, pa sve do
različitih mladenačkih i
aktualnih tema.
nje o životu u Frami. Uvidjeli smo
kako imamo dosta poteškoća u organizaciji i disciplini u bratstvu, te
su nam oni dali nekoliko korisnih
savjeta. Postali smo svjesni svega
te se primili posla. Fra Nikola nam
pomaže koliko može i mi smo mu
zahvalni na tome.
Frama Gorica-Sovići se, koliko-toliko, pokušava odazvati na
pozive drugih Frama i odlaziti na
sve seminare. Održavamo odnose
sa susjednim Framama, posebice s
Framama Drinovci i Ružići, s kojima smo do sada išli na susrete mladih u Zadar i Sisak. To je za nas bilo
jedno divno iskustvo. Broj framaša
varira, u početku nas je bilo 30, pa
52, a u zadnje vrijeme nas je 35.
Sve u svemu, situacija je stabilna i
trudimo se na sve načine da naše
bratstvo bude bolje i da se framaši
vesele odlasku na Framu.
Mi smo malo bratstvo, bratstvo koje
je slijedilo onaj glas: ,,Idi i popravi
moju Crkvu.“ Uistinu je tako, popravili smo svoje bratstvo, obnovili ga i
sada ga održavamo, živeći Evanđelje kao što je to činio i naš serafski
otac Franjo.
27
FRAMA GRADNIĆI
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
Kreativan
duh i jaka
volja
Godin
ao
Susret snivanja bra
i: petk
om u 2 tstva: 2003.
Predsj
0 sati
ednica
: Iv
Duhov
ni asist ana Vučić
ent:
fra Ma
te
Članov Dragićević
a
Članov ukupno: 25
a s obe
ćanjim
Pripra
vn
a:
Simpa ika za obeća 6
tizera:
nja: 15
4
Aktivn
e sekci
je: glaz
liturgij
be
sk
drams a, karitativn na,
ka, eko
o-krea
tivna,
loška
Kako su naši stari dočekivali Božić?, Žive jaslice, Pasija. Jedna od sekcija koja djeluje u našoj Frami je karitativno-kreativna. Zadaća ove sekcije jest da svojim
radom i trudom, kao bratstvo, pomognemo i razveselimo sve one kojima je dosta toga u životu uskraćeno.
Kreativan duh, jaka volja i zanos mladosti se osjećaju
u svemu onome što zajedno stvaramo. Poštovanje i
zahvalnost za ljepotu okoliša koje nam je Bog podario
i čuvanje prirode, jedna je od glavnih zadaća ekološke
sekcije kojoj pripadaju svi članovi našega bratstva.
Framaši tijekom cijele godine nastoje doprinijeti
Kreativan duh, jaka
volja i zanos mladosti
se osjećaju u svemu
onome što zajedno
stvaramo.
mlade članove koji su otvorenog
srca željni čuti i nositi riječ Božju,
te hoditi stopama svetoga Franje.
Mi, sadašnji članovi našega
bratstva, zahvalni smo svim biv-
šim članovima naše Frame koji su
napravili temelje, te nas svojim radom i uloženim trudom ohrabrili
i pokazali nam kako živjeti i spoznati pravi put do Krista. Zahvalni
smo i našem sadašnjem duhovnom asistentu i župniku fra Mati
Dragićeviću koji svojim radom i
savjetima upotpunjuje naše djelovanje, usmjerava nas i upoznaje s
ljubavi i ljepotom Franjina života.
Dolaskom fra Marinka Šakote, kao župnika u našu župu, nismo ni slutili da
će među nama niknuti jedna zajednica koja će okupljati mlade. Do tada
su mladi djelovali i bili uključeni jedino u pjevačke zborove župne i filijalne
crkve. Fra Marinko je spoznao da se mi mladi želimo okupljati oko Krista i
biti još aktivniji u svojoj župi. Time potaknut, pozvao je mlade da se okupe
u jedno bratstvo pod nazivom Franjevačka mladež - Frama. Iako nam je
to bila velika nepoznanica, ipak smo se okupili, tada još ne znajući da smo
potaknuti Duhom Svetim i da je to pravi put za nas.
P
rvi naš susret, pod vodstvom fra Marinka, bio je u jesen 2003. godine i taj
je nadnevak zapisan u našoj kronici kao
nadnevak osnivanja naše Frame. Kako
smo krenuli u nešto novo, nepoznato, fra
Marinko nas je upoznao s djelovanjem
Franjevačke mladeži u ostalim župnim
zajednicama, te s Framom općenito. Na
tjednim susretima razmatrala se Božja
riječ, obrađivao se život svetoga Franje i
razgovaralo o raznolikim temama.
Godinu dana poslije naših okupljanja,
pod nazivom Franjevačka mladež, prvi
put smo slavili obrede primanja i obećanja u našoj Frami. Nas 50-ak je, nakon
godine dana pripremnoga rada, duhovnih vježbi i sabrane molitve, pred nazočnima u crkvi svetoga Blaža, obećalo da
svoju mladost povjeravamo Kristu, te da
ćemo kroz godinu dana svjesnije živjeti
28
Evanđelje i ići stopama svetoga Franje.
Svečanu svetu misu je predvodio fra Sretan Ćurčić, uz koncelebraciju ostalih duhovnih asistenata iz susjednih župa. Nakon pročitanoga Evanđelja, zajedno smo
pročitali tekst obećanja, pristupili oltaru
i potpisali zajednički dokument o obećanjima. Taj dan smo dobili Novi zavjet i
znak TAU kao prigodna obilježja da nas
podsjećaju na taj čin i potiču da ono što
smo obećali uistinu i živimo. Zahvalnost,
ponos, sreća i zadovoljstvo riječi su koje
samo donekle mogu opisati ono što se u
nama tu večer događalo, zahvalni Bogu
što je i u našoj župi oživjelo bratstvo koje
će odlučno slijediti stope svetoga Franje.
U rujnu 2010. godine naša župa dobiva
novoga župnika, fra Matu Dragićevića, koji ujedno postaje i novi duhovni
asistent Frame. Naše bratstvo pod vodstvom fra Mate dolazi do jedne veće razine duhovnosti. Njegova osobnost i život
kao franjevca nas potiče na poniznost,
skromnost i ljubav prema svom bližnjem.
Životu našega bratstva fra Mate je doprinio svojim savjetima, potporom, strpljenjem te usmjeravajući nas na pravi put u
činjenju dobra.
Od samoga početka naše Frame datira i glazbena sekcija. Ona okuplja većinu
članova koji pjevaju i sviraju glazbeni
dio liturgije: na nedjeljnim misama, na
klanjanju, na većini vjenčanja kao i na
mnogim svetkovinama i blagdanima. Za
uspješan rad i djelovanje glazbene sekcije
zahvalni smo fra Marinku koji nam je kupio instrumente. Članovi liturgijske sekcije redovitoga sastanka nemaju, ali se
brinu i zalažu da svake nedjelje i blagdanima bude dovoljno čitača koji će svojim
sposobnostima uljepšati euharistijsko
slavlje. Dramska sekcija djeluje također
dugo, od početka Frame. Prvi igrokazi
koje je pripremala bili su isključivo za
naše župljane i framaše. Neki od njih su:
radu i djelovanju naše župne zajednice, nastoje biti
primjer mladima kako živjeti radost i ljubav Onog
koji nas je stvorio, zaštitio i vodio našim putem, kako
ljepota Franjina postojanja živi i danas u svima nama
koji slijede Njegove stope. Potaknuti time, jednu večer u mjesecu organiziramo druženje s najmlađima
iz naše župe, kako bismo i njih zaintrigirali i oslobodili im bujnu maštu, a njihovim roditeljima dali
malo oduška. Te susrete nazvali smo Tintilinić večeri,
tako da smo već prozvani Frama Tintilinići.
Ove godine naše bratstvo obilježava 10 godina od
osnivanja. Tim povodom, u dogovoru s fra Matom,
pripremamo prigodan program. Duhovna obnova i
zajednička ispovijed bit će temelj naše proslave. Kao
bratstvu velika nam je radost što već 10 godina imamo
29
FRAMA HUMAC
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
Bratstvo je
dar i zadatak
Frama Humac, najstarija Frama u BiH, već dvadeset godina
odgaja generacije mladih, učeći ih izabrati pravi put, okrenuti se
pravim životnim vrijednostima, te svoje „kormilo“ prepustiti Bogu.
Brojimo devedesetak nasmiješenih lica od 14 do 30 godina, okupljenih oko Božje riječi po uzoru na svetoga Franju Asiškog.
N
a našim susretima smijeh i
dobro raspoloženje teku u
potocima, a ne nedostaje molitve, pjesme i priče, ponekad ih je
i previše. Susreti su raznoliki: od
molitvenih, „ležernih,“ do susreta
na kojima imamo predavanja, goste, radionice. Susrete vode naši
vrijedni animatori, duhovni asistent i članovi vijeća, i nastoje nas
potaknuti na aktivno sudjelovanje
i bolju razradu teme. Ali to nije
sve! Osim tjednih susreta, framaši su aktivni i na drugim poljima,
te djeluju kroz glazbenu, čitačku,
molitvenu, volontersku, ekološku
(kako je naša predsjednica zove:
smećarsku) i kreativnu sekciju.
Već neko vrijeme redovito subotom posjećujemo i obližnji dom
za starije i nemoćne, pomažući
djelatnicama u radu s bakama i štićenicama doma. Sve sekcije imaju
redovite ili prigodne susrete i uvi30
jek se nastojimo i dobro zabaviti,
ali i biti korisni i vrijedni. Sveti
Augustin je rekao: „Tko pjeva,
dvaput moli.“ Ova je misao motivacija našoj glazbenoj sekciji koja
redovito pjeva na nedjeljnim misama, a također smo nastupali i na
Framafestu. Kreativna sekcija vrlo
maštovito izrađuje raznovrsne
ukrase i poklone za Božić, Uskrs
i slavlje obećanja i primanja. A da
nismo framaši samo jer nam se sviđa to ime, pokazujemo kroz razne
humanitarne projekte, pomažući
onima kojima je pomoć potrebna.
Barem dvaput godišnje prikupljamo i distribuiramo prehrambene
namirnice potrebitima naše župe.
Našu je Framu osobito obilježio i
naš dvadeseti rođendan, ujedno i
prvi Nacionalni susret framaša u
BiH. Framaši cijele BiH su pristigli na Humac, i od 29. lipnja do 1.
srpnja 2012. slavili naš zajednički
rođendan. Sve je bilo neponovljivo i nezaboravno. Udruženi zbor
Rodbina (da, oni u crvenim majicama!) je pjevao: „Usudi se, Isus
zove te!“ Mi smo se usudili, zapjevali i zaplesali s njima, molili, glumili, smijali se. Za ovu se prigodu
okupila i glumačka sekcija i pripremila kratki, ali vrlo originalan prikaz evanđeoskoga teksta o izgonu
zloduha. Iako je bilo „30 u hladu,“
vrućine nisu omele naša mlada
srca i slobodne umove da uživaju
pjevajući, plešući, moleći, glumeći, volontirajući, ili ipak ležeći na
Godina o
sn
Susreti: p ivanja bratstva: 19
92.
et
Predsjed kom u 19,30 sati
nica: Gab
rie
Duhovni
asistent: la Jelavić
fra Branim
ir Novok
met
Članova
ukupno:
90
Članova
so
Pripravn bećanjima: 45
ika
Simpatiz za obećanja: 25
era: 20
Aktivne
sek
molitven cije: glazbena, kr
eativna,
a, volont
ers
glumačk
a, čitačka ka, ekološka,
travi. Pozdrav svim framašima koje smo upoznali i
primili u svoje domove, nadamo se da se uskoro vidimo na Humcu, opet!
A što je sa Siskom? I tamo je naša Frama dospjela
zajedno s 30.000 mladih iz čitave Hrvatske i Bosne
i Hercegovine. Svoje su nam domove i srca otvorili
dragi domaćini iz Posavskih Brega. Ako ovo dospije
do vas, dragi naši domaćini, zahvaljujemo vam na gostoprimstvu!
Također smo, 16. prosinca 2012.
godine, na adventsku nedjelju radosti, dali obećanja kao odgovor
na poziv Duha Svetoga, i započeli
ili nastavili svoj put u Frami. Osim
na našim obećanjima, nazočili
smo i pjevali na obećanjima drugih
bratstava. Primjeti se ako su Humčani bili, jer, osim što smo brbljavi
i veseli, volimo puno jesti. Pa Bože
moj, trebamo od nekud crpiti energiju za sve te aktivnosti! Često nas
bratstva iz Hercegovine pozivaju
da im svojim pjevanjem na Euharistiji uzveličamo obrede obećanja
i primanja.
Rekli bi neki: „Frama prijatelje
stvara.“ Mi kažemo: „Frama braću
stvara!“ Frama je najbolji dokaz da
se molitva, zabava, radost, pjesma,
ples i nova poznanstva mogu uklopiti u natrpani raspored adolescenata, da je moliti i činiti dobra djela
zabavno, da u svijetu zaboravljenih
međuljudskih odnosa ima načina
kako nešto promijeniti, postati bliži bratu i Bogu, te shvatiti u što vjerujemo. Frama nam pomaže otkriti
i prihvatit naša životna načela. Uči
mene, tebe, učila je i našu stariju
braću i sestre, učit će i mlađe, ako
mi to dozvolimo, ako se trudimo, i
održimo našu Framu živom. Iako
su se framaši izmjenjivali, jedni
su odlazili, drugi dolazili, struktura Frame se zadržala. A kako
se stariji framaši prisjećaju svojih
tinejdžerskih dana provedenih u
prostorijama Frame, možemo vidjeti u filmu Frame Humac, koji je
premjerno prikazan 15. prosinca
2012. godine. Slaveći, interno, naš
dvadeseti rođendan, snimili smo
kratki filmski uradak, presjecajući
minulo vrijeme, govoreći o ljudima koji su Framu Humac postavili
na noge i njegovali, te smo naveli
sve duhovne asistente koji su prošli našom Framom i zahvalili im,
zatim smo i neke ‘stare’ framaše
izveli pred filmske reflektore.
Što još reći o našoj Frami, a da
nije već rečeno? Bratstvo je dar i
zadatak. Kao dar ga sa zahvalnošću prihvaćamo, a kao zadatak,
moramo se ozbiljno založiti za njegovu izgradnju i rast. Trudimo se,
puštamo korjenje i širimo grane
za nove framaše, za nove pjesme
koje ćemo skladati, nove „kreativ-
nosti“ koje ćemo napraviti, nove humanitarne akcije
koje ćemo izvršiti, molitve izmoliti... Frama, to smo
mi. Mladi ljudi, spremni srušiti predrasude, širiti
Evanđelje, činiti dobra djela, moliti se Bogu, slijediti
svetoga Franju i štovati svetu Klaru. A Humac je kolijevka Frame i time smo ponosni. Nastojimo se toga
često sjetiti, osobito u molitvi, zahvaljujući Bogu
na neizmjernome daru bratstva. Mi smo čuli poziv
i odazvali mu se. Gospodin i dalje neumorno zove i
nije zaboravio naš Humac. Nismo ni mi. I dalje ćemo
neumorno sijati franjevačku jednostavnost i kršćansku radost, na sebi svojstven mladenački način.
Bratstvo je dar i zadatak. Kao dar ga sa zahvalnošću prihvaćamo, a kao zadatak, moramo se
ozbiljno založiti za njegovu izgradnju i rast.
31
FRAMA KLOBUK
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
Bratstvo koje se
nikad ne predaje
Pozdrav! Da, to smo mi - framaši iz Klobuka. Red je da se malo predstavimo. Naša Frama broji 32 člana. Svi se razlikujemo, ali kao cjelina
jako dobro funkcioniramo. Sastanke održavamo subotom u 16 sati. Kroz
razne sekcije, kao što su literarna, dramska i likovna obrađujemo teme iz
Franjinoga, ali i iz svakodnevnoga života.
N
aravno, neozbiljnosti ima ali
uz dobru ekipu sve je lakše,
jer šale nikad na odmet. Aktivni
smo u raznim župnim akcijama.
U božićnoj akciji smo dali veliki
doprinos kako bi siromašni naše
župe proslavili Božić na lijep
način. Također imamo čitačku
sekciju, koja zajedno s novoosnovanim Frama-zborom uljepšava
nedjeljno misno slavlje. Naravno,
ne pjevamo svi lijepo, ali je važno
da sudjelujemo.
Naša framaška ekipa je zanimljiva, od šaljivaca, do onih ozbiljnih koji su uvijek za red, rad i
disciplinu, ali kad se složimo kao
jedno smo. Iako smo malo bratstvo, imamo veliki duh, a to je
najvažnije. Organiziramo razna
druženja s ostalim Framama kako
bi bolje upoznali druge framaše,
te kroz pjesmu i priču uživali sa
svetim Franjom. Naše bratstvo je
vremenom osnažilo svoju vjeru,
jer sve se može kad se hoće, i to je
naš moto. Uz našega vođu, svetoga Franju, spremni smo na brojne
izazove i kušnje što nam ih nosi
život. Znamo da nismo sami, da
možemo uvijek računati na braću
framaše i radovati se u Gospodinu.
Nastojimo biti primjer mladima u
našoj župi kako bi i oni postali dio
naše male obitelji. Jer, najljepši dio
života je onaj proveden u Frami, a
mi smo svjedoci da je ona ono što
nas ispunjava i čini sretnima. Naše
malo bratstvo će uvijek biti važan
dio naše župne zajednice, kao i na32
Godina osnivanj
a bratstva: 200
0.
Susreti: suboto
m u 16 sati
Predsjednica: M
onika Madunov
ić
Duhovni asiste
nt: fra Stipan Š
arić
Članova ukupn
o: 33
Članova s obeć
anjima: 17
Pripravnika za
obećanja: 16
Aktivne sekcije
: dramska,
čitačka, glazbe
na,
likovna, literarn
a
šega života. Frama je nezaboravno
putovanje na koje se treba otisnuti uz čvrstu vjeru i nadu. Da, ovo
smo mi, malo hercegovačko bratstvo koje se nikad ne predaje, čak
ni u kušnjama.
Nismo savršeni, ali smo jedinstveni, svatko na svoj način. Evo
maloga osvrta na klobučke framaše. Monika je predsjednica naša,
nju nikome ne damo, ona je tu za
svakoga framaša. Katarina, potpredsjednica u red dovodi sve, a
blagajnica Matea kupi članarine.
Draga i Iris vole se smijati i šale
provaljivati. Imamo i Velimira, vozača prve klase, zbog toga je došao
na dobre glase. Mia i Ivana pričati
vole, zbog toga mnoge glave bole.
Ivan, vjećnik, je omiljen u Frami, on nikad ne sudjeluje u muškoj galami. Ana P. voli mišljenje svoje reći
i povjerenje drugih steći. Marija, vijećnica je anđeo
naše Frame, ne voli ona nepotrebne drame. Iva savršen glas ima, kad zapjeva suze krenu svima. Josipa je
tajnica i službu svoju voli, papirologiju rješava čak i u
školi. Antonija D. uvijek je za šalu, svi vole tu vriskicu
malu. Toni je oduševljen što je dio Frame, obožava s
nama provoditi dane. Božana je uvijek tu kad pomoć
trebaš, i zbog toga brige nemaš. Antonija G. je uvijek
za ekipu, a za smijeh imamo našega Stipu. Antonela
i Marija su rodice dvije, s njima nikad dosadno nije.
Maja i Ana Č. vole drugima pomagati i s ostalim framašima se slagati. Nevenka je zadužena za pravljenje
plakata, to je dio njenoga framaškog zanata. Ante je
onaj što nasmijavati voli i njegovim provalama nitko ne odoli. Ines i Anđela su cure tihe, a Matea vole
framaške spike. Krešo sastavlja kao pisac pravi, to će
jednom da ga proslavi. Josipa naša uvijek je za Framu
spremna i jako je vrijedna. Ivan A. predsjednicu zezati
voli i u tome je najbolji.
Veliki pozdrav šalju vam klobučki framaši!
Znamo da nismo sami, da možemo uvijek računati na braću framaše i radovati se u Gospodinu.
Nastojimo biti primjer mladima u našoj župi kako
bi i oni postali dio naše male obitelji.
33
FRAMA KOČERIN
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
Pronašli smo
nepresušni izvor
U jesen 2000. godine na Kočerinu se javlja ideja o osnivanju Franjevačke mladeži – Frame. Na početku tj. na prvom susretu okupio
se veliki broj znatiželjnika koji su željeli vidjeti o čemu se tu radi.
Tadašnji župnik, fra Miro Šego, podržao je te mlade, ohrabrujući ih i
uvodeći ih u jedan novi način života, život u bratstvu.
U
prvoj godini formiranja bratstva framaši su postavljali
čvrste temelje za buduće generacije. Malo po malo, susret po susret,
upoznavali su brata Franju i divili
se njegovoj jednostavnosti. I oni
su puno toga pokušavali slijedeći
Franjin primjer, ali im to često nije
uspijevalo. Svaki početak, pa tako
i ovaj, bio je težak, ali neka viša
sila im je davala snagu za dalje i
nisu odustajali. Počeli su iskazivati svoje talente osnivanjem raznih
sekcija, kao što su kreativna, glazbena, dramska, čistačka, ekološka
i čitačka. Svojim trudom željeli su
dokazati da mladi nisu samo lijene
osobe koje su robovi tehnologije
i beznadni slučajevi. I uspjeli su
u tome. Postali su prihvaćeni i ne
samo to – postali su ponos župljana. Njihov se život lagano mijenjao. Više nisu, kada bi se sreli na
ulici, bili stranci. Počeli su drugačije gledati na stvari oko sebe i nešto ih je činilo sretnima. Lakše su
se smijali i veselili tuđem uspjehu,
lakše su podnosili teškoće života i praštali nepravdu. Evanđelje
nije bila neka knjiga priča, nego
su sve te priče bile putokaz i smisao života. Željeli su nekako sve
što rade pokazati i župljanima,
koji nisu mogli ni naslutiti kolika
se promjena dogodila u životima
ovih mladih ljudi. Spremili su im
nekoliko zanimljivih predstava
koje su sami napisali i izveli. Bili
su ponosni kada su vidjeli da u sat
vremena osmjeh s lica župljana
34
Godina osnivanja
bratstva: 2000.
Susreti: petkom u
19,30 sati
Predsjednica: Mar
ija Ćuk
Duhovni asistent:
fra Mladen Vukšić
Članova ukupno:
84
Članova s obećan
jima: 47
Pripravnika za ob
ećanja: 17
Simpatizera: 20
Aktivne sekcije: dr
amska, čistačka,
čitačka, ekološka
, medijska,
kreativna, glazbena
nije silazio To ih je guralo dalje. Počeli su ići i na neka
mjesta gdje je bilo još mladih koji su se isto nazivali
framašima. Tu su shvatili da su oni jedan mali član velike obitelji koja se nalazi svuda po svijetu. Otišli su,
dakle, korak dalje. Počeli su svoju radost širiti i izvan
župe. Bili su na otoku Jakljanu, odlazili su na susrete
Hrvatske katoličke mladeži, ali i na Svjetske susrete
mladih. Posjećivali mnoga svetišta: od Međugorja,
Rame, pa do Brestovskoga. Framaši su organizirali i
svoja primanja u bratstvo, a nakon godinu dana i svoja
prva obećanja koja su poslije svake godine obnavljali.
Na svojim su obećanjima i primanjima redovito pozivali i ostala bratstva iz Hercegovine, kako bi zajedno
s njima podijelili radost življenja Evanđelja u bratstvu
Franjevačke mladeži. I u tim misnim slavljima osjetila bi se njihova mladenačka kreativnost. S vremenom
im se promijenio i duhovni asistent. Sada je tu ulogu
preuzeo fra Ivan Landeka. Kako su odrastali, tako su
sazrijevali. I već se iskristalizirao
onaj pojam Frame. Temelji su bili
postavljeni, sada je trebalo graditi.
Primali su nove članove i njima
prenosili svoje znanje i svoje iskustvo. Svaka je generacija sa sobom
donosila nešto novo i još uvijek
donosi. Frama Kočerin je 10. listopada 2010. godine, uz redovite
godišnje obrede primanja i obećanja, proslavila svojih deset godina
postojanja. Za tu prigodu Frama je
izdala i Zbornik. Ta je knjiga svjedočenje i iskustvo framaša, u njoj
su opisani važniji događaji i susreti
na kojima su sudjelovali ili ih organizirali, radovi framaša nadahnuti
životom u Frami te fotografije koje
to sve potvrđuju. Taj duh svetoga Franje kojega su
oživjeli prvi framaši u našoj župi i
danas zove i okuplja mlade u ovo
bratstvo. Taj duh i danas želi mlade približiti Kristu, pa tako ovo
bratstvo danas broji 64 framaša
(ne računajući simpatizere). Tome
broju treba nadodati i „umirovljene“ framaše – studente koji nam se
još uvijek pridružuju na susretima
i od kojih još uvijek puno možemo
naučiti. Možda brojka i nije velika,
Kočerin je 10. listopada
2010. godine, uz redovite
godišnje obrede primanja
i obećanja, proslavila svojih deset godina postojanja. Za tu prigodu Frama
je izdala i Zbornik.
ali kao što Isus reče: „Jer gdje su dvojica
ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja
među njima“ (Mt 18,20). S vjerom u te
Isusove riječi mi se okupljamo svakoga
petka na susretima kroz koje obrađujemo razne teme iz Franjinoga života, ali i
iz svakodnevnoga života mladih. Sekcije
koje su pokrenuli prvi framaši na Kočerinu su i danas aktivne, a kako živimo u
suvremenom svijetu mobitela, računala,
interneta u tome stilu smo osnovali i medijsku sekciju koja bilježi i objavljuje sve
naše aktivnosti i događanja u Frami. Dolaskom u župu našega novog duhovnog
asistenta fra Mladena Vukšića, Frama
počinje svake godine u svibnju organizirati Festival religiozne drame. Tako se
svake nedjelje u mjesecu svibnju održava
jedna predstava. Pored predstave naših
framaša tu se može vidjeti trud i rad u
predstavama drugih Frama. Prije dvije
godine naša Frama počela je nastupati
na Framafestu kao i na Papafestu. Prošlu framsku godinu posebno je obilježila
proslava 20 godina Frame u BiH koja se
održala na Humcu. Naši framaši redovito sudjeluju na Mladifestu koji se svake
godine održava u Međugorju, a posebno
nas za Međugorje veže Domus Pacis u kojem svake godine imamo duhovnu obnovu našega bratstva. Framaši s Kočerina
redovito sudjeluju i na svim projektima
koje organizira Područna središnjica
U ovih nepunih trinaest godina kroz Framu Kočerin prošlo je
300-tinjak mladih. Sve njih je vodio isti ideal. Sve njih je odgajao isti
Otac i svi oni su imali priliku doživjeti istu radost.
OFS-a i Frame u Hercegovini, kao što su
razni seminari, kampiranja, putovanja,
hodočašća, posjete ostalim bratstvima i
tako potvrđuje svoju pripadnost velikoj
Franjevačkoj obitelji.
Kroz ovu obitelj prošlo je mnogo mladih u čije se karaktere urezala Franjina
poniznost i jednostavnost, Franjina radost i ljubav. Neke od njih je sveti Franjo
toliko privukao da su napravili korak
dalje i ušli u Franjevački svjetovni red.
Možda su upravo u Frami neki pronašli
svoj poziv jer se ovdje puno toga novoga
otkrije i sveti Franjo stalno privlači nečim novim. Tako su nekadašnji framaši
danas učitelji, medicinske sestre, frizeri,
profesori, ugostitelji, državni službenici,
novinari, pravnici, pedagozi, psiholozi,
ekonomisti, mnogi su osnovali svoje obitelji. U Frami se rodio i jedan redovnički i svećenički poziv, a aktualni framaši
nastoje biti vrijedni učenici i studenti. U
ovih nepunih trinaest godina kroz Framu Kočerin prošlo je 300-tinjak mladih.
Sve njih je vodio isti ideal. Sve njih je odgajao isti Otac i svi oni su imali priliku
doživjeti istu radost. Svakom od njih je
prezentiran isti franjevački oblik života.
Neki su ga prihvatili, a neki su se usput
pogubili. I zamislite tih 300 svjetiljki na
našem malom Kočerinu. Pojedine su se
možda ugasile. Neke možda još samo
lagano trepere i potrebno im je nadoliti
ulja. Ako Frama više nije u mogućnosti
da im pomogne jer su dobrovoljno otišli,
vjerujemo da će se naći netko tko će im
pomoći nadoliti to ulje i tako nastaviti
svijetliti. Ali ostaje onaj ostatak svjetiljki
koje još uvijek snažno izgaraju i obasjavaju sve kamo god krenu. Jer oni su našli
nepresušni izvor.
Iz svega navedenoga možemo izvući
neku našu definiciju Frame! To je jedna
zajednica, jedna obitelj koja se sastoji od
mnogo braće i sestara po cijelom svijetu, odgaja nas sveti Franjo i čuva nas naš
Nebeski Otac.
35
FRAMA KONGORA
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
Usudimo se živjeti Evanđelje! - geslo koje je
iznijelo problem današnjega vremena i koje
nas poziva da u potpunosti vjerujemo Kristovoj
riječi, te da se odupremo svim uživanjima ovoga
svijeta kroz koja djeluje Sotona, s ciljem da nas
udalji od Boga.
Nahranjeni darovima
Svetoga Duha
U župi Srca Isusova, u malom selu Kongori na Duvanjskom polju, u jesen 2010. godine, osjetio se zanos mladih srca koja su se
spremno odazvala na poziv novoga župnika fra Stjepana Martinovića, s ciljem osnivanja Franjevačke mladeži u našoj župi.
P
roteklih nekoliko godina,
župnik fra Mirko Bagarić je
okupljao mlade i upoznavao ih sa
životom svetoga Franje, ali se nije
osnovalo ništa konkretno gdje bi
mladi mogli djelovati, zbližavati se
i rasti u vjeri. No, Bog je poslao novoga župnika da oživi našu sredinu i ispuni Njegovu volju, pa je fra
Stjepan odmah po dolasku pozvao
mlade na sastanak. Odazvalo se
50-ak mladih, ali kroz sljedeću godinu dana taj je broj opadao i zaustavio se na 24 buduća framaša. Uz
redovite molitvene sastanke i sastanke rada po grupama, osnovala
se i glazbena sekcija koju je vodio
prof. Ante Radoš – Šoba. Naši su
glazbenici vrlo brzo bili spremni
uzveličati misna slavlja, a sljedeće
36
godine, uz nove članove, rad su
nastavili sa prof. Mateom Koštro.
Većina mladih sudjelovala je u humanitarnim akcijama, radovima
u crkvi i crkvenom dvorištu i na
taj smo se način zbližili, pobrisali
razlike jedni među drugima i bili
spremni osnovati svoje bratstvo,
odazivajući se na Kristov poziv,
slijedeći korake svetoga Franje.
Od 25. do 27. studenoga 2011.
godine, u Domus Pacis u Međugorju, održan je prvi seminar za našu
Framu. Seminar je vodio nacionalni duhovni asistent fra Josip Vlašić, a uz njega i Mateo Zadro, Marijana Mikulić, Tomislav Gašpar i
Andrea Odak – članovi područnoga vijeća Frame. Oni su nas privukli da s odgovornošću postavimo
temelje novoga framskog bratstva. Sjaj koji je, naprosto, isijavao iz očiju tih mladih ljudi koji su svoju mladost i život odlučili posvetiti Kristu, dokazivao je da
su oni zaista sretni što su članovi Frame i tako su nas
još više potaknuli da bez straha slijedimo Franjine
korake. Sa seminara smo se vratili obnovljeni u duhu
i puni framaškog zanosa, te počeli sa pripremama za
primanje i službeni osnutak naše Frame Kongora.
U nedjelju, 4. prosinca 2011. godine, 24 framaša su
primljena u bratstvo Franjevačke mladeži i osnovana
je Frama Kongora. Bili smo zaista uzbuđeni, pomalo
zbunjeni, ali su neka neopisiva radost i toplina obavijale naša srca. Vjerojatno smo se svi prepoznali u
slabašnom plamenu svijeća koje smo nosili u rukama
dok smo ulazili u crkvu – trebao
im je zaklon ruke da ih ne ugasi
vjetar, a ta ruka, ruka koja će nas
zaklanjati od svega što želi ugasiti
svjetlo vjere u nama i voditi nas sigurno pravim putem, bio je Krist i
njegova neizmjerna ljubav. Bilo je
lijepo pročitati geslo koje je bilo
napisano ispred oltara: Primi me,
Isuse, u zagrljaj ljubavi i znati da te On čeka sa smiješkom, raširenih ruku. Crkva je odjekivala od udruženih glasova radosnih framaša nekoliko hercegovačkih Frama i gotovo se moglo osjetiti da je Krist
tu sa svima nama i u srcu svakoga od nas. Od toga
smo dana preuzeli odgovornost vođenja Frame i bili
spremni pozivati i druge mlade da nam se pridruže,
bili smo ispunjeni Duhom i pristup vjeri postao je
drugačiji. Shvatili smo na neki način zanos prvih kršćana i širenje vjere usprkos progonima i ubijanjima.
Nastavili smo s redovitim sastancima, počeli s radom drugih sekcija, tako da su se pojedini aktivirali
još i kroz molitvenu, literarnu i glumačku sekciju.
Nekoliko hladnih zimskih subota proveli smo zajedno na skijanju i sanjkanju u predivnim planinama
naše župe. Također smo, 6. svibnja, sudjelovali na
Susretu hrvatske katoličke mladeži u Sisku gdje smo
upoznali puno mladih Hrvata koji su veselo svjedočili vjeru u Krista.
U subotu, 16. lipnja 2012. godine, bila su naša prva
obećanja i primanje novih framaša. Nakon što smo, dan prije, proslavili blagdan Presvetoga Srca Isusova, zaštitnika naše
župe, spremno smo dočekali
Krista u to lijepo predvečerje na
početku ljeta i obećali mu svoju
vjernost kroz sljedećih godinu
dana. Kroz geslo Slijedim Tvoje
korake, odlučili smo ići pravim
putem, vođeni snagom ljubavi i
skromnosti. Nekoliko hercegovačkih Frama je nazočilo ovom
činu, te je tako naša radost bila
potpuna. Prvim obećanjima je
Frama Kongora postala puno-
2011.
anja bratstva:
iv
sn
o
a
in
d
o
G
o Majić
ladimir – Dad
V
:
ik
n
ed
sj
d
Pre
nt:
Duhovni asiste
artinović
fra Stjepan M
m u 19:30 sati
Susreti: petko
a: 47
Ukupno članov
anjima: 23
Članova s obeć
obećanja: 7
Pripravnika za
Simpatizera: 17 azbena, literarna,
: gl
Aktivne sekcije itarna, molitvena
man
glumačka, hu
pravni član Frame Hercegovina,
i bili su potrebni izbori za prvo
vodstvo našega bratstva. Većina
framaša iz našega bratstva sudjelovala je u proslavi 20. obljetnice Frame BiH koja se održala na
Humcu. Usudimo se živjeti Evanđelje! - geslo koje je iznijelo problem
današnjega vremena i koje nas
poziva da u potpunosti vjerujemo
Kristovoj riječi, te da se odupremo svim uživanjima ovoga svijeta
kroz koja djeluje Sotona, s ciljem
da nas udalji od Boga. Predivno
iskustvo! Toliko mladih framaša
ujedinjenih kroz primjer svetoga
Franje, koji su odlučili bez ikakvog
straha i dvojbe živjeti Evanđelje i
propovijedati te Kristove riječi.
Nahranjeni darovima Svetoga
Duha, vrativši se u župu, nastavili smo u izvršavanju svoga poziva.
Očistili smo staro groblje Lugava
u Vran-planini, te tako omogućili
da se tu, nakon dugih 30 godina,
ponovno slavi sveta misa za duše
pokopanih u srcu Hercegovačkih
Alpa i da se to groblje gdje počiva i
nekoliko mučenika otrgne iz zaborava. Došao je dobar broj ljudi sa
područja Hercegovine čiji su preci
preko ljeta živjeli u Vran-planini,
neki su vjerojatno tu i pokopani.
Konačno, 19. srpnja 2012. godine, provedeni su prvi izbori u našoj
Frami. Izborima su, uz framaše,
nazočili fra Josip Vlašić i Marijana Mikulić. Za predsjednika je
izabran Vladimir - Dado Majić,
za potpredsjednicu Klementina
Gašpar, Jela Matić je postala tajnica, Vladimir - Miško Radoš blagajnik, a ulogu voditelja formacije
preuzeo je Ante Sliško. Frama je
počela ravnopravno sudjelovati
u svim aktivnostima, glazbena
sekcija je u listopadu uzveličala
misno slavlje u Međugorju, a naši
framaši su osobno porasli u vjeri.
Četvero naših framaša je sudjelovalo na Hodočašću povjerenja u
Rimu koncem 2012. i početkom
2013. godine.
Uz Boga je sve lako. Bog nas
kuša svaki dan, preispituje našu
vjeru i želi nas osnažiti da s ljubavlju održavamo sve što nam
je darovao. Frama je promijenila naše živote i uvijek će nam biti
oslonac u životu.
37
FRAMA MEĐUGORJE
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
Frama je najljepši način
proživljavanja mladosti
menata: na klaviru, akustičnoj gitari, bas
gitari, klarinetu, flauti, violini, saksofonu
i bongosima. Ove godine smo osnovali i
medijsku sekciju kojoj je zadaća prenositi informacije iz župe i bratstva u svijet.
Rad medijske sekcije urodio je novim
plodom, a ovdje ćete ga uskoro moći i vidjeti: www.framamedjugorje.com.
Spremni smo se odazvati na svaki poziv ljudi u nevolji, tome u prilog možemo
reći da smo za Božić 2012. godine organizirali humanitarnu akciju za pomoć
siromašnima u našoj župi kojih ima više
Iz molitvene skupine mladih koju
je vodio fra Slavko Barbarić izrasla
je Frama - Franjevačka mladež.
Organizirani rad s mladima u Frami
započeo je fra Miljenko Mića Stojić.
P
rvi sastanak je održan 27. listopada
1995. godine. Prvi susreti Frame održavali su se petkom nakon večernje svete
mise, a tako je ostalo do danas. Frama je
u to vrijeme brojila 35 članova. Taj broj
je vremenom rastao. Sadašnji duhovni
asistent Frame Međugorje je fra Slaven
Brekalo, a Frama broji 105 članova.
Godine prolaze, i sa svakom novom
Frama raste, razvija se, napreduje. Od
početne dvije sekcije (pjevačka i čitalačka) danas ih imamo 10. Vijeće s duhovnim asistentom nastoji učiniti svaki novi
susret zanimljivijim. Susreti su raznoliki:
od tema koje obrađujemo po grupama
pod vodstvom animatora, preko parlaonica, rekreativnih susreta, pa do klanjanja koje se održava jednom mjesečno.
Naše bratstvo je jako zainteresirano za
različite teme svakidašnjega života koje
obuhvaćamo u redovitim susretima.
Tako smo jedne prigode spomenuli život naših sestara klarisa. Na sami njihov
spomen, bratstvo Frame Međugorje
odlučilo je jedan dan provesti s njima u
njihovom samostanu u Splitu. Tako je i
bilo! Susret nas se jako dojmio, ali smo
www.framamedjugorje.com
i priznali da bismo teško mogli živjeti
njihovim načinom života. Bratstvo je nazočilo i dolasku pape Benedikta XVI. u
Zagreb, 2011. godine i Susretu mladih u
Sisku, 2012. godine.
Frama Međugorje je bratstvo koje živi
u slozi, zajedništvu, ali i pod Božjim i
Gospinim „povećalom“. Živimo mladost
38
aktivnim sudjelovanjem u župi kroz naše
sekcije. Možemo se pohvaliti brojnošću
članova u pjevačkoj sekciji kojih ima preko 60. Naša pjevačka sekcija toliko dobro
pjeva da pjevamo četveroglasno. Svojim
pjevanjem uzveličavamo nedjeljna misna
slavlja, ali sve to ne bi bilo to bez naših
svirača koji sviraju na 8 različitih instru-
nego što smo znali. Stvaralačka sekcija
je izradila 1000 adventskih vijenaca koje
je karitativna kasnije prodavala, a zarađenim novcem smo im uljepšali blagdane. Možemo biti zahvalni dragom Bogu
na velikom odazivu dobrih ljudi koji su
nam u tome pomogli.
Frama ima u planu mnogo toga. U
pripremi je mjuzikl koji će izvesti dramska sekcija; nastup pjevačke sekcije na
radiopostaji Mir Međugorje; medijska
namjerava pokrenuti emisiju na već
spomenutoj postaji… Naravno, sve to
uz pomoć naših fratara. Ali za sve je potrebna molitva. Zato mi framaši često
posjećujemo brda molitve, zavjetujemo
devetnice našoj Nebeskoj Majci kako bi
nam pomogla ostvariti zadane planove i
ciljeve. Svakoga prvog petka u mjesecu
primamo sakrament pomirenja i imamo
zajedničko klanjanje u kapelici.
Čovjek koji je za najviše toga
zaslužan je naš duhovni asistent fra Slaven Brekalo. Naše
druženje se ne odvija samo tiGodina osnivan
jekom
susreta, nego se nastavlja
ja bratstva: 199
5.
i nakon njih. S njim putujemo,
Susreti: petko
m u 19, 30 sati
družimo se, kad nam je teško
Predsjednik: M
arijan Tustonja
imamo
se komu obratiti, on nam
Duhovni asiste
nt: fra Slaven
je
velika
potpora u svim našim
Brekalo
Članova ukupn
o: 105
odlukama i ne bi htjeli da ikad
Članova s obeć
ode odavde. Postao je pravi Meanjima: 65
Pripravnika za
đugorčanin,
a nama je postao praobećanja: 40
Aktivne sekcije
vi
prijatelj.
: glazbena, čita
lačka,
Uza sve sretne trenutke koje
dramska, med
ijska, stvaralačk
proživljavamo u bratstvu, bilo je
a,
karitativna, Šim
un Cirenac,
i onih tužnih. Tako smo prije goeko-sekcija, m
olitvena, šports
tovo godinu dana izgubili našu
ka
zvijezdu, prijateljicu, ali prije svega
jako divnu osobu: Danicu Čilić. Ona je
bila osoba koju je čovjek mogao samo
poželjeti kraj sebe jer je zračila toplinom,
ljubavlju, blagošću i svim onim što je čovjeku davalo određenu dozu mira. Još za
vrijeme njezinoga kratkog života, dramska sekcija naše Frame je bila u završnoj
fazi predstave Sve nečim počinje, u kojoj je
pokojna Danica i sama glumila. Predstava je govorila o svakidašnjim problemima mladeži. Ali, kad se sve to iznenada
dogodilo s našom prijateljicom, sve je
nekako utihnulo, pa čak i ta predstava.
Nakon nekoga vremena, glumci su se ponovo okupili i odlučili da će usprkos toj
strašnoj tragediji odglumiti predstavu u
njezinu čast. I jesu. Predstava je doživjela uspjeh.
Prošle godine, nakon duge bolesti,
napustio nas je i naš dragi župnik, fra
Petar Vlašić. Dragi župniče, hvala Vam
za svu ljubav i trud uložen u naše bratstvo. Bez Vaše pomoći danas puno toga
ne bi bilo isto.
Frama Međugorje je bratstvo koje
uistinu nastoji živjeti Evanđelje! Dragi
čitatelju, nikad ne odustaj od Frame!
Frama je najljepši način proživljavanja
mladosti. Dajte svoju mladost Kristu i
svetom Franji!
Frama Međugorje je bratstvo koje živi u slozi, zajedništvu, ali i pod Božjim
i Gospinim „povećalom“.
Živimo mladost aktivnim
sudjelovanjem u župi kroz
naše sekcije.
39
OBLJETNICA
Proslava 20. godina
Frame u BiH
Od 29. lipnja do 1. srpnja 2012. godine na Humcu (Ljubuški), organizirana je proslava 20 godina od osnivanja Frame u BiH, pod geslom
Usudimo se živjeti Evanđelje. Na proslavi je sudjelovalo oko tisuću
framaša iz cijele Bosne i Hercegovine.
Priredio: Toni Iličić, OFS i Frama
B
ili su to dani kad su se svi framaši, i mladi i oni stariji, na
različite načine prisjetili samih
početaka Frame. To je bio ujedno i
1. Nacionalni susret Frame u BiH.
Cijelu ovu proslavu, na poseban
način je uljepšao zbor koji se sastojao od glazbenih sekcija mjesnih
bratstava, pod ravnanjem Luke
Rupčića i fra Branimira Novokmeta. Susret je započeo okupljanjem framaša u petak, 29. lipnja
u popodnevnim satima. Nakon
toga je slijedio program otvaranja proslave te razmještaj mladih
po obiteljima, koje su ih u ova tri
40
dana velikodušno primile u svoje domove. Tijekom
programa u subotu, 30. lipnja, najprije se početaka
Frame prisjetio fra Mladen Vukšić, koji je upravo na
Humcu 1992. godine osnovao prvo bratstvo Frame
u BiH, zatim Marija Pezer te s. Ana Oršolić koja je
1996. potaknula osnivanje prvoga bratstva Frame u
Bosni, u Tolisi. Mladima se također obratio i ravnatelj
Franjevačkoga instituta za kulturu mira iz Splita, fra
Mijo Džolan, a svoje iskustvo života u Frami i OFS-u
podijelili su i mladi framaši i svjetovni franjevci. Kroz
dijalog s pomoćnim biskupom banjalučkim mons. dr.
Markom Semrenom, sudionici proslave imali su pri-
liku razgovarati o ulozi mladih u Crkvi,
o franjevačkoj duhovnosti, izazovima
suvremenoga svijeta i novoj evangelizaciji. Prije zajedničkoga ručka i pauze, da
bi obilježili ovaj događaj, organizirano je
milenijsko fotografiranje u organizaciji
Šime Strikomana. Nakon pauze, slijedilo
je predavanje dugogodišnjega nacionalnog duhovnog asistenta Frame fra Sretana Ćurčića, s temom Gospodine, što hoćeš
da učinim? Svoj franjevački put, koji je
započeo upravo u Franjevačkoj mladeži,
s mladima su podijelili i sestre franjevke
i braća franjevci. U 18,00 sati održano
je središnje misno slavlje koje je predvodio kardinal Vinko Puljić, nadbiskup
vrhbosanski, u zajedništvu sa provincijalima fra Ivanom Sesarom i fra Lovrom
Gavranom, te duhovnim asistentima
Frame. Večernji program se sastojao od
kratkih igrokaza koje su pripremili članovi mjesnih bratstava na zadane teme
te koncerta zbora mladih Prijatelji. Dan
je priveden kraju zajedničkom molitvom
pred križem svetoga Damjana. Nedjeljni
jutarnji program animirao je generalni
duhovni asistent Frame fra Ivan Matić i
međunarodna predsjednica Frame Ana
Fruk. Svetu misu je predvodio provincijal Bosne Srebrene, fra Lovro Gavran, a
propovijedao je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, fra Ivan Sesar.
Nakon svete mise, proslava 20 godina
Frame u BiH je službeno zatvorena, a framaši su s velikom zahvalnošću i puni dojmova krenuli u stvaranje nove povijesti.
41
FRAMA MOSTAR
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
Naše bratstvo
obilježava naš grad
Franjevačka mladež u Mostaru je osnovana u listopadu 1999.
godine. Prvi duhovni asistent bio je fra Dario Dodig. Uz fra
Darija je, prvih nekoliko godina, Framu vodila i sestra Petra
Bagarić. Kasnije je na mjesto duhovnoga asistenta došao fra
Stipe Marković. Od 2010. godine, pa sve do danas, duhovni
asistent je fra Stipan Klarić. Također, od prošle godine u našoj
Frami djeluje i fra Dalibor Milas.
P
rva primanja u bratstvo Franjevačke mladeži bila su 21.
studenog 1999. godine. Tada je
primljeno 49 framaša. Franjevačka mladež u Mostaru od samih
početaka djeluje kroz razne sekcije, te organizira razne akcije. Naši
framaši često idu na seminare u
Međugorje, duhovne obnove i redoviti smo na svim susretima katoličke mladeži.
Kako se najbolje predstaviti?
Pokušat ćemo biti što jasniji i koncizniji. Naše bratstvo dobrim dijelom obilježava naš grad. Mostar je
jedini grad u Hercegovini, te kao
takav privlači veći broj ljudi. Mostar, za razliku od ostalih mjesta
i općina u Hercegovini, mladom
ska sekcija o kojoj se ne vodi statistika i njezini su susreti, koji se
održavaju svakoga petka u 19,00
sati, otvoreni svima, a ne samo framašima. Na molitvenim susretima
redovito imamo Lectio divina, božansko čitanje Svetoga pisma. Voditelj ove sekcije je Duh Sveti.
Medijska sekcija broji 10-ak
osoba. Glavna okupacija medijske sekcije su facebook stranice
Franjevačke mladeži i naša web
stranica: www.frama-mostar.ba
www.frama-mostar.ba
čovjeku nudi puno veći izbor mogućnosti, hobija i raznih interesa.
Veliki je izazov biti framaš/-ica u
Mostaru. Nije zgorega ni spomenuti da je Mostar studentski grad,
te da dobar broj studenata koji su
za vrijeme srednje škole sudjelovali i bili dio Franjevačke mladeži u
svojim župama, dolazi kod nas na
susrete i sekcije.
Što se tiče našega života u
Franjevačkoj mladeži u Mostaru, neprestano se pokušavamo
usredotočiti na rad naših sekcija,
kojih je dovoljno da se svatko od
nas može pronaći barem u jednoj. Svaki je framaš/-ica obvezan
sudjelovati u radu barem jedne
framaške sekcije, koje zapravo i
Svake godine sve više napredujemo u organizaciji,
a fotografije s ovogodišnje manifestacije Živih jaslice su, zahvaljujući Reutersu, obišle cijeli svijet i
objavljene su na drugoj stranici Washington Posta.
čine temelj našega bratskog zajedništva. Većina se
komunikacije između nas odvija preko facebooka:
svaka sekcija, naime, ima svoju grupu na facebooku.
Predstavit ćemo naš život po sekcijama.
U glazbenoj sekciji sudjeluje 30-ak framašica i nekoliko framaša. Riječ je o framaškom zboru koji svake nedjelje u 18,00 sati animira misno slavlje. Probe zbora su
četvrtkom u 19,30 sati. Vrijedno je također spomenuti
da glazbeno obrazovaniji framaši poučavaju one framaše koji imaju volje učiti svirati gitaru ili klavir.
42
U karitativnoj sekciji sudjeluje
također 30-ak framaša, ali nisu
baš svi toliko aktivni. Sastajemo
se svake subote u 11,00 sati te
pripremamo planove za bližu budućnost. Od projekata karitativne
sekcije vrijedi izdvojiti: volontiranje u Svetoj obitelji - rehabilitacijskom centru za osobe s posebnim
potrebama, zatim tradicionalna
suradnja sa studentskim udrugama i udrugama mladih u raznim
humanitarnim akcijama, Filmska
subota u Franjevačkoj – svake posljednje subote u mjesecu organiziramo gledanje filma uz obveznu
ulaznicu od jednoga trajnog prehrambenog proizvoda.
Kreativna sekcija je jedna od
popularnijih sekcija u Frami. Redoviti susreti ove sekcije su subotom u 12,00 sati, a prema potrebi
i ponedjeljkom u 20,00 sati. Ova
sekcija je neprestano u nekakvom
poslu, neovisno o tome je li riječ o
kreiranju adventskih vjenčića, prigodnih čestitki, framaških simbola ili naših originalnih narukvica.
Sljedeća je molitveno-liturgij-
Godina osn
ivanja brats
tva:
Susreti: uto
rkom u 20,0 1999.
0
Predsjednik
: Petar Jele sati
č
Duhovni asi
ste
Članova uk nt: fra Stipan Klarić
upn
Članova s o o: 130
bećanjima:
50
Pripravnika
za obećanja
: 30
Simpatizera
: 50
Aktivne sek
cije: molitv
eno-liturgij
karitativna,
ska,
kreativna,
glazbena, d
ramska, me
dijska,
športska i e
kološka
Dramska sekcija broji 30-ak članova. Brine se za prigodno pripremanje predstava, šala i ostalih prigodnih glazbeno-scenskih
prikaza. Jedan od prepoznatljivih
projekata ove sekcije su bile Žive
jaslice na mostarskom Rondou.
Svake godine sve više napredujemo u organizaciji, a fotografije s
ovogodišnje manifestacije Živih
jaslice su, zahvaljujući Reutersu,
obišle cijeli svijet i objavljene su
na drugoj stranici Washington
Posta. Voditeljica ove sekcije je
Katarina Raič.
Ekološka sekcija je zadužena za
čišćenje Framine učionice i velike
dvorane ispod zvonika u kojoj se
održavaju naši tjedni susreti. Ovo
smo ljeto očistili jedan dio rijeke
Radobolje.
Zatim imamo i športsku sekciju čiji su termini subotom (odbojka, u 17,00 sati) i nedjeljom (nogomet u 20,00 sati). Također smo
u sklopu ove sekcije organizirali
Franjevačku ligu u nogometu na
Playstationu 2.
Život u našem bratstvu je raznovrstan i bogat. Izgrađujući
sami sebe u franjevačkoj duhovnosti, nastojimo također izgrađivati i naše bratstvo. Ono što je
važno spomenuti jest da svaki naš
projekt i svaka naša sekcija nisu
cilj, nego samo sredstvo i povod
za ojačavanje i djelatnije življenje
naše franjevačke prisutnosti u naviještanju i svjedočenju Radosne
vijesti. Neizmjerno je važno razlikovati bitno od manje značajnog ili, pojednostavljeno rečeno,
ispravno postaviti prioritete. U
svemu ovome potrebno se prisjetiti Franjinih riječi: „Braćo (oprostite, i sestre!), do sada nismo ništa
napravili, krećemo iz početka.“
43
FRAMA POSUŠJE
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
Jaka spona
franjevačkoga
zajedništva
Posušje. Grad kamena, srca i mladih - po dobi stanovništva
najmlađa općina u BiH. Stoga i nije toliko iznenađujuće da je
naša Frama najbrojnija u BiH, a čini se, i u svijetu.
N
eki će kroz šalu reći da nas je toliko
da ne stanemo u objektiv fotoaparata!
Na čelu Frame je predsjednik i 13 vjećnika.
Znamo da nije lako biti u vodstvu i animaciji tako brojnoga bratstva, pa vijeće redovito ima duhovne obnove – naš Kapitul na
Rogožinama, česte sjednice, te susrete s
onim iskusnijima – članovima OFS-a.
U Frami imamo osam sekcija, i svaka
na svoj način doprinosi, ne samo Frami
nego i cijeloj zajednici. Pokrivamo sva
područja, od medija, glazbe i umjetnosti, do ekologije i humanitarnoga rada!
Glazbena sekcija broji 50-ak članova.
Nju, kao i sve druge sekcije, vode framaši
– amateri. Redovito pjevamo na misama,
raznim društvenim svečanostima i festivalima. Probe imamo dva puta tjedno.
Kao nagradu za trud ponekad odemo i
na cjelodnevni izlet. Dramska sekcija broji
www.frama-posusje.com
Godina osnutka br
atstva: 1995.
Susreti: četvrtkom
u 19,30 sati
Predsjednik: Ant
e Begić
Duhovni asistent:
fra Mario Knezovi
ć
Članova ukupno:
504
Članova s obećan
jima: 217
Pripravnika za ob
ećanja: 112
Glasnika sv. Fran
je: 130
Frama Senior: 45
Aktivne sekcije: gl
azbena, dramska,
medijska, kreativna
, humanitarna,
liturgijska, radna,
športska
20-ak članova, a od predstave do predstave ostvaruje iznimne uspjehe! Također,
sve naše predstave pišu članovi sekcije, a
sama trenutna voditeljica je napisala tri
veća dramska komada. Svojim izvedbama
svake godine gostujemo i u drugim župama. Humanitarna sekcija je najbrojnija
sekcija (čak preko 150 članova!), ali je zato
i plodonosna! Pored naših redovitih godišnjih akcija, kao što je Zalogaj ljubavi, zimi
posjećujemo stare i nemoćne, redovito surađujemo s Majčinim selom, te s lokalnim
gospodarstvenicima, a svaki petak posjećujemo Udrugu osoba s posebnim potrebama. Ove korizme, humanitarci su odradili
akciju Moj sendvič za gladne, koja izravno
prikuplja financije za gladne u Africi.
Športska sekcija - osim što dva puta
tjedno ima susrete i ‘pokriva’ sve športove, organizira svake godine i Frama
kup - malonogometni turnir, te odlazi na
športske susrete u ostala bratstva. Medijska sekcija emitira redovite mjesečne
emisije preko lokalnih radio postaja i
naše internet stranice. Također, na internet TV kanalu radimo video reportaže. Inače, naša internet stranica je jako
posjećena i ponosni smo time. Svojim
medijskim prilozima nastojimo zainteresirati javnost i podići svijest o važnim
problemima današnjice. Liturgijska
sekcija ima 70 članova i djeluje kroz 17
skupina; čitači su raspoređeni za svaku nedjeljnu misu, a ponekad čitaju i na
dnevnim misama. Također, ova sekcija
organizira večernje biblijske meditacije u
došašću i korizmi. Naša kreativna sekcija
nosi kreativno ime Drača. ‘Dračari’, kojih je nešto više od 100, bave se izradom
malih umjetničkih radova – lijepe, režu,
crtaju i spajaju. Svake godine izrađuju
adventske vjence za župljane, darove za
primanja, i sve ostalo što im padne na
pamet! Radna sekcija, popularno zvana
Šuma Security, brine se o održavanju crkvenih i framinih prostorija, pripravljanju drva starima i nemoćnima.
Redovito nam dolaze predavači i gosti s raznih strana,
kao što su Davor Pavuna,
Michael O’Brien, Ivica
Ursić, Srećko Karić, Danijela Morsan, fratri iz drugih
Frama, časne sestre i ostali
koji nas obogate.
44
Framaši se na zajednički susret okupljaju četvrtkom u velikoj dvorani. Predavanja na susretima su različita – šaljiva, zabavna, ozbiljna, ali uvijek poučna!
Također, redovito nam dolaze predavači
i gosti s raznih strana, kao što su Davor
Pavuna, Michael O’Brien, Ivica Ursić,
Srećko Karić, Danijela Morsan, fratri iz
drugih frama, časne sestre i ostali koji
nas obogate. U božićno vrijeme neizostavna je velika zabava za framaše.
Mala Frama uključuje osmaše - osobe
na putu formacije. Ove godine je u formaciji čak 130 članova! Podijeljeni su u
tri grupe – Siromaštvo, Čistoća i Poslušnost, a svaku grupu vode po četiri animatora - učitelja. Redoviti susreti su utorkom navečer. Mala Frama se sastoji od
edukacije o svetom Franji i svetoj Klari,
učenja o framaškom životu, razgovora i
predavanja o aktualnim temama i njihovim problemima, zabavnih susreta…
Frama Senior počela je s radom 2012.
godine. Susreti su, za sada, jedne subote
u mjesecu. Broji oko 50 članova – studenata i druge mladeži koji i dalje žele
ostati povezani s Framom. Možda zvuči
čudno s obzirom na našu brojnost, ali
međusobno se svi poznajemo, družimo i
poštujemo, i među nama vlada jaka spona franjevačkoga zajedništva i ljubavi
koju osjećamo prema Frami, Franji i našem dragom Posušju!
Pored naših redovitih godišnjih
akcija, kao što je Zalogaj ljubavi,
zimi posjećujemo stare i nemoćne, redovito surađujemo s
Majčinim selom, te s lokalnim
gospodarstvenicima, a svaki
petak posjećujemo Udrugu osoba
s posebnim potrebama.
Neka neizostavna godišnja događanja u našem bratstvu su: seminar u Lištanima za maturante, seminar u Međugorju za trećaše, hodočašća pješice
u Međugorje, izleti u Split i Dubrovnik,
Franjevački hod i športske igre, izleti
s Malom Framom, Obred preminuća
svetoga Franje, Mladifest u Međugorju,
odlasci na more u Makarsku i još puno
toga. Toliko o nama uz pozdrav od 510
mladića i djevojaka koji pokušavaju slijediti svetoga Franju.
45
FRAMA POSUŠKI GRADAC
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
Gorljiva želja za radom,
druženjem i zajedništvom
Istina je da ne živimo u osami nekoga samostana, istina je da ne
ljubimo gubavce, istina je i da ne popravljamo okolne crkvice, ali
imamo nešto – trudimo se živjeti svoje malo bratstvo! Ono je od
Valentinova 2004. godine u Posuškom Gracu zaživjelo, i do danas,
nakon svoga prvog desetljeća, piše stranice svoga postojanja!
N
a svetoga Valentina, tj. 14. veljače
2004. godine, na Dan zaljubljenih
ili kako god, prvi put se u Posuškom
Gracu sastala jedna skupina mladih ljudi
željnih, za početak, nečega novog. Možda su bili željni samo druženja, dijeljenja slobodnoga vremena, gradnje novih
iskustava ili zajedništva, s možda nekim
malim ciljem da naprave nešto dobro u
korist cijele župe. Istina je da na samom
početku nitko od nazočnih nije znao u
što se upušta, što ih sve čeka, koliko će
to trajati, ali se sve to dogodilo upravo
ovako i još uvijek traje. Da se vratimo na
prethodnu rečenicu: “Nitko nije znao u
što se upušta... ”Nije istina! Znao je fra
Mladen, jer je na sličan način sve to počeo puno ranije na Humcu. To je i naša
povijest čiju sadašnjost iz dana u dan
upotpunjuje i naša Frama. Taj dan (na
Valentinovo) je tadašnji župnik fra Mladen Vukšić organizirao prvi sastanak te
skupine mladih. Uistinu je zanimljivo
poslušati svjedočanstva osoba koje su
bile među tih dvadesetak mladih, okupljenih na prvom sastanku Frame. Te sastanke bi oni između sebe nazivali susreti mladih. Kako sami ističu, na samom
početku im je bilo pomalo smiješno učiti
o životu svetoga Franje i svete Klare,
koje su dotada malo poznavali. Čudili bi
se kada bi se od njih tražilo nešto više od
proba za crkveno pjevanje i sastanaka za
čitače na nedjeljnim misama. Većina njih
nam je potvrdila da su na te susrete dolazili zbog velike znatiželje, postavljajući
si pitanja što će večeras biti, što se novo
može raditi? Bio je to jako zanimljiv početak i uvijek ga se rado prisjete. Tada,
dakle, dvadesetak mladih željelo je čuti
nešto novo, biti dijelom nečega gdje će
46
Godina
o
Susreti: snivanja bratst
v
četvrtk
om u 2 a: 2004.
petkom
0,00 s
u 19,15
ati i
sati
Predsje
dn
Duhovn ica: Matija Be
g
i
Članov asistent: fra Iv ić
a ukupn
an Land
o: 52
eka, st.
Članov
as
Priprav obećanjima:
31
nik
Simpat a za obećanja
izera: 4
: 17
Aktivne
sekcije:
nitarna
glazben
,k
a, dram
ska, hu
liturgijs reativna,
maka, špo
rtska
njihov potencijal i stvaralaštvo doći do
izražaja uz druženje, molitvu i vjeru.
Upravo su ovi motivi bili pokretačka
snaga mladih da postanu dijelom Frame,
a njihova su srca klicala: “To je ono što
tražim, to je ono što svim srcem želim!” I
tako smo pošli putem svetoga Franje i na
tom putu smo već jedno desetljeće.
Potrebno je spomenuti da sve ovo
gore navedeno ima svoju pozadinu, ili
možda svoje temelje koje je postavio biv-
ši župnik, pokojni fra Marko Jukić. Volio je rad s mladima i posvećivao mu uistinu mnogo vremena,
a zainteresiranost mladih o novim
saznanjima bila je velika. Fra Marko je ta okupljanja učinio zanimljivima. Bila su ispunjena molitvom,
pjesmom, a sve bi začinili velikom
dozom humora koji je u mladima
stvarao radostan duh, koji ispoljava njihovu gorljivu želju za radom,
druženjem i zajedništvom.
Dolaskom fra Mladena Vukšića
nastupa novo razdoblje. Nastavlja
raditi s mladima u organiziranim
skupinama, rad postaje ozbiljniji, a broj mladih se konstantno
Prvi smo put na Framafestu sudjelovali u Mostaru 2009. godine, a na posljednjem
Framafestu održanom u Sarajevu 20. listopada 2012. godine osvojili smo nagradu za
najbolji tekst, pjesmom S Tobom, Kriste, zauvijek ostajem.
povećava i službeno se osniva
Frama Posuški Gradac. Dana 25.
veljače 2007. godine, za vrijeme
svete mise u 11,00 sati svečano
je proslavljen obred primanja u
Franjevačku mladež, a primljeno
je 32 mladih. Sve ono na početku
spomenuto dobiva svoj smisao.
Oblikuje se grupa zaljubljenika u
život i poslanje našega serafskog
Oca. Od toga početnog entuzijaz-
ma, preko iskrene zainteresiranosti i do zaljubljenosti
u taj način života, rađaju se nove ideje, konstruktivne
akcije i projekti, preko kojih se framaši trude “opsluživati Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista slijedeći primjer svetoga Franje Asiškoga, koji je Krista učinio
nadahniteljem i središtem svoga života s Bogom i s ljudima”. Između ostaloga, ponosni smo činjenicom da
smo prvi počeli s organizacijom Festivala religiozne
drame, čiji je cilj da se kroz dramske predstave ukaže
na sve poroke kojima je opterećeno današnje društvo,
te kako se uz vjeru, molitvu, ljubav i potporu obitelji
oni mogu prevladati. Također, kroz ta druženja tijekom Festivala širimo Franjinu radost i na taj način
gradimo prijateljske odnose, razmjenjujući iskustva s
braćom i sestrama iz drugih bratstava. Festival se održava nedjeljama, tijekom mjeseca lipnja, već četiri godine, a gostuju različite Frame iz Hercegovine, čime
ovaj događaj prelazi granice župe. Festival je naišao
na pozitivne reakcije od strane publike, jer je posjećenost ovih predstava viša od očekivanoga. Tijekom godine, osim za potrebe Festivala, naša dramska sekcija
organizira i nekoliko drugih predstava.
Od ostalih aktivnosti izdvajamo sudjelovanje na
Framafestu. Prvi smo put na Framafestu sudjelovali
u Mostaru 2009. godine, a na posljednjem Framafestu održanom u Sarajevu 20. listopada 2012. godine
osvojili smo nagradu za najbolji tekst, pjesmom S Tobom, Kriste, zauvijek ostajem. Tekst potpisuju Ivana
i Hrvoje Grubišić, a glazbu Frano Knezović koji je
ujedno i izvođač. Kako je važno da aktivno djelujemo
u svojoj župi, često organiziramo humanitarne akcije,
kako bi u duhu svetoga Franje pomogli onima kojima
je najpotrebnije. Prilozima od akcije nazvane Priđi, kupi, nismo skupi, obradujemo siromašne. Prošle
godine smo održali svoj prvi duhovni kapitul, zajedno s našim
trenutnim duhovnim asistentom
fra Ivanom Landekom, st. Bio je to
dan ispunjen radošću, smijehom,
molitvom, dan opuštanja, zabave,
igre. Jedan nezaboravan dan za
našu Framu kojega smo završili
zajedničkim druženjem uz plenum i molitvu. Članovi Frame sviraju, pjevaju i čitaju na nedjeljnim
misama kroz cijelu godinu, a sudionici su raznih duhovnih seminara. Iako je naša Frama relativno
mlada, pokušavamo biti uključeni
u sve pore društva i svojim djelovanjem biti primjer drugima kako
živjeti Evanđelje poput svetoga
Franje Asiškog.
I na kraju, pretpostavimo da
slučajnost ne postoji, pa recimo
da nije slučajno da se skupina
mladih ljudi prije desetak godina
odvažila na ovaj korak, a nije slučajno ni da se to održalo do danas.
Nije slučajno da se sve to dogodilo upravo na dan zaljubljenih, kao
ni to da već danas svi možemo
uživati plodove svega toga.
47
FRAMA ROŠKO POLJE
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
Nastavit ćemo slijediti
put našega zaštitnika
Frama Roško Polje je osnovana 2000. godine, pod vodstvom fra Vinka
Kurevije i fra Mladena Sesara. Zahvaljujući njima, koji su prvi pokrenuli rad s
tadašnjim mladim framašima, naša župa, koja je i povijesno bogata, i 2008.
godine proslavila 250. obljetnicu svoje obnove, tada je postala još bogatija
zajednicom mladih.
N
aša župa i danas živi te daje
blagoslov, sigurni smo, ne
samo u našem mjestu nego i šire.
Frama Roško Polje je danas jedna
od manjih mjesnih Frama u okolici
Tomislavgrada. Između ostaloga,
mislimo da nije bitan broj framaša, niti je bitan geografski smještaj
Frame, već je bitna veličina hrabrosti i dobre volje koji obogaćuju jednu Framu. Mi možda jesmo
mali i daleko od svih, ali smo ipak
dovoljno blizu i dovoljno veliki da
pokažemo što možemo. Zapravo, želimo pokazati koliko je zaista jaka i čvrsta naša ruka mira i koliko smo
spremni učiniti za nekoga kome je pomoć potrebna, a
u tome se naša Frama, itekako, dokazala.
Rad s mladima nakon fra Mladena i fra Vinka nastavio je fra Marko Jukić. Nažalost, danas nemamo tu
čast raditi s tim čovjekom dobra srca čiji nas je iznenadni i tragični odlazak veoma rastužio. Ostali smo
kao ovce bez najboljega i najbrižnijega pastira. To je
bio jedan veliki gubitak za sve nas, ali smo unatoč
tome nastavili svoj rad podignute glave, ponosni onim
što nas je on naučio i onim što je sve za nas dobro napravio, a toga je bilo napretek. Sadašnji naš duhovni
Ovdje moram napomenuti kako nam je bila izuzetna čast i zadovoljstvo ugostiti jednoga od najpoznatijih pjevača duhovne glazbe - Luku Balvana koji je na još ljepši način
uzveličao proslavu 10. godišnjice osnutka naše Frame (2010. godine).
48
asistent je fra Jozo Radoš – Đoka,
a na čelu vijeća Frame je Josipa
Gačić. Ostali članovi vijeća su:
Bože Krajina – potpredsjednik,
Filip Zelenika – blagajnik, Ivana
Krajina – tajnica i Marija Kelava
– učiteljica formacije. Danas naša
Frama broji 30 članova, od kojih
je 16-ero produžilo svoja obećanja, njih 9 je dalo prva obećanja, a
5 ih je primljeno u bratstvo i pripremaju se za obrede svojih prvih
obećanja. Simpatizera, nažalost,
ove godine nemamo.
Svoje framaške susrete redovito održavamo svakoga petka u
20,15 sati. Na susretima molimo
zajedničku molitvu, obrađujemo
duhovne teme... Trudimo se da
nijedan susret ne prođe monotono i da nakon svakoga naučimo
nešto novo i korisno kako bi to
mogli primijeniti kroz vlastiti život. Budući da naša Frama broji
relativno malo članova u odnosu
na ostale mnogobrojnije Frame,
nismo podijeljeni u sekcije. Sve
obavljamo zajedničkim snagama,
u skladu s rasporedom, bilo da se
radi o dramskom, kulturno-zabavnom, karitativnom ili nekom
drugom programu. Brojne aktivnosti u kojima naša Frama sudjeluje su: izrađivanje adventskih
vjenaca, postavljanje božićnih
jaslica, kićenje crkve, organizacija
božićnoga koncerta, pripremanje
božićne i uskrsne tombole koje
osobito razveseli najmlađe, čitanje Biblije kroz korizmu, organizacija humanitarnoga koncerta
za obnovu zvonika župne crkve.
Također, u suradnji s duhovnim
asistentom omogućujemo potrebne namirnice i lijekove onima
kojima je pomoć najpotrebnija,
a pjesmom pokušavamo barem
malo ublažili njihovu usamljenost i bol.
Ono što je još važno naglasiti, jest da
naša Frama redovito sudjeluje na seminarima koje organizira vijeće Frame
Hercegovina. Također smo sudjelovali
na susretima Hrvatske katoličke mladeži
u Livnu i Sisku, na hodočašćima u Asiz te
na Olimpijadi (kviz znanja). Posljednje
hodočašće koje su naši framaši pohodili
je Hodočašće povjerenja na Zemlji koje je,
kako nam kažu, ostavilo neizbrisiv pečat
u njihovim sjećanjima i srcima. Osobito
su bili pod dojmom zbog susreta s papom
Benediktom XVI.
Ono što je jako pohvalno za našu Framu jest to da pjevamo i sviramo svake
druge nedjelje na svetoj misi i drugim
svečanostima; vjenčanjima, Prvoj pričesti i sl. Kad kažem ‘pohvalno’, sigurno
se premišljate što je u tome tako hvale
vrijedno. Pohvalno je jer naša Frama
nema (nikakvoga!) učitelja pjevanja,
nema glazbeno obrazovanih pjevača i
svirača. Ali ipak dobiva brojne pohvale i od mnogih iskusnih glazbenika,
a sve smo to postigli svojim vlastitim
trudom, upornošću i dobrom voljom.
Ovdje moram napomenuti kako nam je
bila izuzetna čast i zadovoljstvo ugostiti
jednoga od najpoznatijih pjevača duhovne glazbe - Luku Balvana koji je na
još ljepši način uzveličao proslavu
10. godišnjice osnutka naše Frame
(2010. godine).
Godina os
Danas smo svi jako ponosni
niv
onim što imamo, onim što su naši
bratstva: 2 anja
00
prethodnici postigli i onim što mi
Susreti: pe 0.
sada postižemo. Sigurna sam da
tkom u 20
,15 sati
Predsjedn
ne postoji strah od toga da ćemo
ica: Josipa
G
Duhovni a
ačić
nestati i prestati. Nastavit ćemo
sist
slijediti put našega zaštitnika i
fra Jozo R ent:
adoš – Đo
oca svetoga Franje, onako kako
ka
Članova u
bi i sam Franjo to želio. I dalje
kupno: 30
Članova s
ćemo izgrađivati Crkvu kako je
obe
dano u Evanđelju, kako se ona
Pripravnik ćanjima: 24
a za obeća
ne bi urušila jer smo na papiru
nja: 6
i u stvarnosti zapisani tintom
koja govori - ZAUVIJEK!
49
FRAMA RUŽIĆI
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
Franjevačka mladež energija župe
Povijest Frame u Ružićima počela
je dolaskom fra Valentina Vukoje
u župu 2000. godine. Na tome
ćemo mu uvijek biti zahvalni. To
što je on učinio, promijenilo je
živote mnogih mladih ljudi koji su
u Frami vidjeli novo svjetlo, svjetlo
koje će ih kroz život voditi i pomagati u svakoj teškoj situaciji.
Godina
o
Susret snivanja brat
i: petko
stva: 2
000.
m
Predsje
dnica: u 17,00 sati
Ivana I
Duhov
liči
ni
Ukupn asistent: fra ć
Iv
o
Članov članova: 35 an Marić
a s obe
ća
Priprav
nika za njima: 18
obećan
Aktivn
e
ja
molitve sekcije: ekolo : 17
ška, čit
na, gla
zb
ač
likovna
, šport ena, dramsk ka,
ska.
a,
nja s drugim framašima provodili
u športskom duhu. Naša Frama je
jednom organizirala i natjecanje u
nogometu na već tradicionalnom
Ivandanskom turniru. Bio je to
nogometni turnir za djevojke, što
je za većinu gledatelja bilo jako
zanimljivo. Bilo je smijeha, ali i
ozbiljne igre. Naše pohvalnice i
zahvalnice na zidovima dvorane
u kojoj održavamo tjedna okupljanja, dokaz su brojnih nastupa i
na drugim turnirima diljem Her-
Hrvatskoj i BiH. Svako naše putovanje, vođeno Duhom Svetim, bilo
je nezaboravno. Neki naši projekti
već su postali tradicija, tako ekološka sekcija godišnje nekoliko
puta organizira akcije čišćenja
okoliša. Također su tu darivanja i
obilazak siromašnima i potrebnima u vrijeme blagdana, a još mnogi planovi čekaju svoju realizaciju.
Glazbena sekcija našega bratstva uzveličala je mnoga misna
slavlja, od vjenčanja na kojima je
iznimno popularna, do božićnih i
ostalih koncerata u našoj općini,
a prošle godine smo nastupili, po
prvi put, na Framafestu s pjesmom
Ljubav, vjera i nada.
Ovo bi bio opći i sažeti prikaz
našega bratstva koje čvrstim i sigurnim koracima, uz Božju pomoć, ide dalje. Ustrajemo u radu
i uvodimo nove generacije u bratstvo. Svojim primjerom nastojimo
opravdati naziv Franjevačka mladež. Ukratko, djelovanje našega
bratstva daje polet i energiju našoj
župi i ljudima u našoj okolini, a nas
uči kako trebamo živjeti i odnositi se prema sebi i drugima, prema
radu i životu uopće.
T
ijekom prvih susreta izlagao se životopis svetoga Franje, kako bi framaši
spoznali što više o osobi koju su odlučili slijediti. O liku svetoga Franje satima
su slušali i oduševljavali se, baš onako
kao što to čine i današnji simpatizeri.
Na samom početku djelovanja Frame
izabrano je vodstvo, tj. predsjednik, potpredsjednik te vijeće koje je odlučivalo o
radu. Odmah po osnutku Frame zasadili
su drvo, koje su framaši nazvali Framino
drvo, a o kojem se i danas brinemo. Kroz
neko vrijeme framaši su se usavršavali
na svom putu, te su počeli s osnivanjem
sekcija kroz koje bi pomagali u životu i
radu Crkve. Tako su osnovane: glazbena
sekcija koja svojim pjevanjem uzveličava
svetu misu, zatim čitačka kojoj je zadaća
čitanje na misi, športska, ekološka, likovna... Za svaku od tih sekcija izabran
je predsjednik koji animira rad te sekcije.
Nakon toga su počele pripreme za prva
primanja. Svi su s nestrpljenjem očekivali taj dan i dali sve od sebe da primanja
prođu u što boljem redu.
Kako je vrijeme prolazilo, tako se sve
mijenjalo: ljudi, način rada Frame, naši
duhovni asistenti, bratstvo je postajalo
sve brojnije. Framino stablo je raslo, a
grane se sve više širile i doticale s granama drugih stabala. Kroz bratstvo su
prošli mnogi mladi, neki od njih su danas obiteljski ljudi. Bogata povijest na-
50
šega bratstva daje nam pravo nadati se
da ćemo i dalje rasti i vršiti dužnosti na
koje smo se obvezali bratstvu, Crkvi i
svetom Franji. Kako god bilo, put bi nam
bio nemoguć bez naših duhovnih asistenata. Fra Ivan Marić, sadašnji duhovni
asistent, već nekoliko godina nas uči
vrijednostima pravde i pravednosti. On
je učitelj i „trener“ zajednice, cijeni svaki
naš dobar potez, plan, akciju, ali se i kritički osvrne na naše propuste ili promašaje,
vraćajući nas na pravi put kad iskočimo iz
tračnica. Uvijek nagradi trud i zalaganje,
prati rad svakoga od nas i iznimna nam
je potpora. Dobro komunicira s mladima
kao i sa župljanima, a uz to što nam je asistent i vrlo dobar nam je prijatelj. Spomenut ćemo i bivše duhovne asistente kojih
je od osnivanja našega bratstva, prije 13
godina, bilo nekoliko: fra Valentin Vukoja, fra Mladen Sesar i fra Nikola Spužević.
Oni imaju iznimne zasluge za rast i napredak naše Frame. Svaki od njih je na svoj
univerzalan način pridonio tome što smo
danas tu gdje jesmo.
U proteklom razdoblju organizirali
smo nekoliko druženja s drugim bratstvima. Obično smo ta druženja organizirali nedjeljom, tako što bi svi zajedno
bili na svetoj misi. Također smo druže-
cije, koncerti, organizacije različitih događaja, putovanja, hodočašća – samo su neke od aktivnosti
koje ćemo spomenuti, a svaka ima
svoju priču.
Imali smo, također, i svoje predstavnike na svim važnijim katoličkim događajima: od susreta s
papom Benediktom na Hodočašću povjerenja na Zemlji u Rimu,
Svjetskog dana mladih u Madridu,
hodočašća u Asiz, Lourdes pa do
svih važnijih katoličkih susreta u
cegovine. Cilj svih tih druženja
bio je upoznavanje drugih dobrih,
mladih ljudi s kojima smo mogli
razgovarati o njihovu životu nakon ulaska u Framu. To je ono što
nas uistinu veseli. Biti s ljudima,
razmjenjivati iskustva, savjetovati
se i ljubiti u Kristu.
Sve naše aktivnosti, druženja,
događaji i doživljaji teško se mogu
sažeti na ove dvije stranice koje
imamo. Vjerojatno kao i ostalim
Framama, trebao bi nam cijeli godišnjak ili kakav dokumentarac.
Izleti, druženja, humanitarne ak51
SEONICA
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
Molitva je najvažnija
Velika nam je čast u prvom broju Tragova
predstaviti najmlađu Framu - Framu Seonica. Mladi naše župe su se, na župnikov poziv,
počeli okupljati krajem 2011. godine. Na
susretima smo, kao i svi vi, proučavali život
svetoga Franje, franjevački pokret i tako se
pripremali za prve obrede primanja u našoj
župi. To je bio vrhunac naših početaka: obred
primanja, 12. kolovoza 2012. godine.
K
ada smo osnovani, pred nama
su stajali mnogi izazovi i osjećaj odgovornosti, kako u bratstvu
tako i u našoj župi. Ta što vam o
tome govoriti, i sami se sjećate vaših početaka...
No, najvažnije je da smo mi
mladi, zajedno sa župnikom, imali veliku volju da se Frama osnuje,
da zaživi te se ujedinimo s ostalim
Framama ovoga područja. Uz pomoć našega duhovnog asistenta
fra Vinka Kurevije i uz pomoć članova drugih Frama, započeli smo
s ozbiljnim radom. Shvatili smo
to kao veliku zadaću za nas mlade. Uz mukotrpan rad i zalaganje,
željeli smo našu župu predstaviti
u što boljem svjetlu. Iako brojčano mali, htjeli smo dokazati da
možemo postići veliki uspjeh. Na
susretima koje vodi naš duhovni
asistent, a u posljednje vrijeme
sve češće i animatori, javljaju se,
Bogu hvala, i ostvaruju različite
aktivnosti. Tako smo organizirali
uskrsnu tombolu za siromašne u
župi, izrađivali smo božićne ukrase čije smo prihode od prodaje dali
u humanitarne svrhe. Pred sami
Božić posjećujemo dvadesetak
obitelji i siromašne pojedince. To
smo uspjeli ostvariti uz pomoć naših sekcija, pogotovo karitativne
i likovne. Aktivno sudjelujemo u
svim događanjima u župi. U Godi-
Frama na našu župu djeluje
pozitivno jer okuplja mlade oko
Kristova oltara. Framaši imaju
zadaću opsluživati Evanđelje
našega Gospodina Isusa Krista,
slijedeći primjer svetoga Franje.
ni vjere glazbena sekcija, zajedno
s ostalim mladima, okupljena u
zbor mladih predvodi pjevanje na
klanjanju svakoga četvrtka i nedjeljom na misi u 8 sati. Kad fratar
treba pomoć, a često treba, sekcija
koju rado nazivamo radna sekcija
uvijek je pri ruci. A vjerujte uvijek
se ima nešto raditi, npr. čišćenje
okoliša, a zimi snijega kojega zna
biti u izobilju... Ostale sekcije su u
fazi nastajanja.
Frama na našu župu djeluje
pozitivno jer okuplja mlade oko
Kristova oltara. Framaši imaju zadaću opsluživati Evanđelje
našega Gospodina Isusa Krista,
slijedeći primjer svetoga Franje.
Bili smo aktivni na seminarima i
susretima mladih. Kad god možemo idemo na primanja i obećanja
drugih Frama.
Ima i problema i poteškoća - a
gdje ih nema? Asistent nam često
kaže da gdje se god nešto pokušava
dobro učiniti i čini, mora biti i poteškoća, a kad se ništa ne radi onda
tu i ne može biti problema. Stalno
nam je “tupio i tupi” da je molitva
najvažnija. Nismo to odmah uzimali za ozbiljno, ali sada vidimo
da je tako. Živjeti Evanđelje i činiti dobro može se ako su temelji
dobri, ako se zajedno moli. I zato
52
rado odemo na jednodnevne duhovne obnove, kao
što smo prošle godine išli u Međugorje.
A gdje mi to nastojimo sve ostvariti? Za one koji ne
znaju - u jednoj župi u duvanjskom kraju, u prelijepom
položaju u netaknutoj prirodi, na rubu duvanjskoga
polja, u župi okruženoj poljem i brdima, izletištima
kao što je Studena na kojoj ste mnogi bili... U župi
Seonica, koja je nastala prije 207 godina te se tako
ubraja među najstarije župe. Poznata je po svetkovini
Velike Gospe, zaštitnice župe. U dane prije blagdana
i na sam blagdan okupi se mnoštvo svijeta, te u to vrijeme župa duhovno oživi. Pošto u to vrijeme mnogo
ljudi dolazi u svetište, župnik se mora dobro pripremiti. No, on tu nije sam jer su vrijedni framaši uvijek
spremni pomoći, bilo da se radi o uređenju crkve i
prostora oko crkve ili samom sudjelovanju na misama
(pjevanju, čitanju...).
Naša Frama se približava svom prvom rođendanu,
a mnogi od vas ste stariji i preko 10-15- 20 godina. To
bi bilo toliko od naše mlade Frame koja se priprema za
svoja prva obećanja i očekuje vas u Seonici na našem
slavlju, ako Bog da, krajem godine.
anja
Godina osniv
.
bratstva: 2012
u 20 sati
m
Susreti: petko
ent:
Duhovni asist
revija
fra Vinko Ku
no: 60
Članova ukup
obećanja: 36
za
a
ik
n
v
ra
p
ri
P
24
Simpatizera:
,
ije: liturgijska
Aktivne sekc
tativna, radna
glazbena, kari
53
FRAMA ŠIROKI BRIJEG
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
Put radosti, molitve
i lakoga koraka
Frama Široki Brijeg je, kao i svaka
Frama, bratstvo mladih katolika
koji se osjećaju pozvanima od
Duha Svetoga da žive Evanđelje u
bratstvu, u svjetlu poruke svetoga
Franje Asiškog.
N
aše bratstvo je nastalo davne 1994.
godine. Broj framaša se svake godine sve više povećavao, tako da ove godine broji čak 240 članova. Prva primanja
u Framu su održana 1996. godine na dan
preminuća svetoga Franje, 3. listopada.
Od tada je u našoj Frami ostao običaj
da se obećanja održavaju prvu nedjelju nakon blagdana svetoga Franje. Ove
godine, od ukupnoga broja, 139 je dalo
svoja obećanja, 67 ih je primljeno, a njih
34 su simpatizeri koji još nisu postali punopravni članovi bratstva. Ovom broju
simpatizera treba pridodati i 60 velikih
glasnika sv. Franje, koji će na narednim
primanjima biti primljeni u Framu.
Svi framaši aktivno djeluju kroz sekcije, a to su: dramska, molitvena, medijska,
Žedan sam, likovna, športska, čistačka,
glazbena i čitačka. Da bi ih pobliže upoznali, evo nekoliko rečenica o njima.
Dramska sekcija djeluje od samih početaka Frame. Za osnivanje ove sekcije možemo zahvaliti glumcima amaterskoga
kazališta Didak, Andriji Zeljki, Ljubi Mikuliću i Zorici Jurilj, te tadašnjoj članici
Mariji Pehar. Na njihovim temeljima,
dramska sekcija i dan danas gradi svoj
rad i aktivno djelovanje.
Jedna od važnijih sekcija je liturgijskomolitvena. Ta sekcija je također aktivna
od početka djelovanja bratstva, a pokrenuta je na inicijativu s. Marije Pehar i fra
Branka Radoša. Članovi se sastaju svake
srijede u 19,00 sati razmatrajući biblijske
tekstove, tj. obavljaju molitveno čitanje
Svetoga pisma.
Sekcija medijaša, odnosno medijska još je
jedna davno utemeljena
sekcija. Djeluje neumorno kroz cijelu godinu,
spremajući
subotnje
emisije na valovima radio-postaje Široki Brijeg. Posebno bismo istaknuli božićno izdanje
emisije, koje se tradicionalno emitira svakoga
Badnjaka u trajanju od
3 sata. Prvi voditelj ove
sekcije bio je fra Mladen
Rozić, a posljednje četiri godine ovoj sekciji
pomaže i pridonosi fra
Nikola Rosančić.
Sekcija pod nazivom
Žedan sam je osnovana
prije 6 godina. Njezini
osnivači su bili tadašnji
članovi Frame. Članovi su zapravo volonteri
koji djeluju u domu za
djecu s posebnim potrebama Marija naša nada.
Svakoga petka od 10 do 12 sati
okupljaju se u centru, družeći se i
radeći s djecom kroz četiri skupine: likovnu, glazbenu, motoričku
i dramsku. Frama je ponosna djelovanjem ove sekcije, jer već i sami
osmijeh toj djeci donosi mnogo, a
framaši velikoga srca pružaju im
još i više.
Naša kreativna, tj. likovna sekcija svake subote nešto novo radi.
Tijekom godine organizira humanitarne akcije kako bi pomogla
onima kojima je pomoć neophodna. Njihov rad je uvijek popraćen
osmijehom jer znaju da će se sav
trud koji ulože itekako isplatiti.
Športska sekcija, aktivna subotom, je sekcija koja je osnovana
www.frama.ba
54
po grupama, te se kroz
te sastanke duhovno
oblikuju, a i spremaju za
1994.
bratstva:
ja
Veliku Framu.
n
a
iv
n
s
Godina o kom u 19 sati
Budući da je broj fraet
p
i:
t
e
raljević
Susr
maša iz godine u godinu
: Petra K e Ledušić
a
ic
n
d
je
s
Pred
sve više rastao, a oni koji
fra Vin
asistent:
su prerasli razdoblje sredDuhovni
300
ukupno:
nje škole htjeli su ostati u
Članova bećanjima: 139
so
: 67
bratstvu, fra Sretan Ćurčić
Članova
obećanja
a
z
a
ik
n
v
je organizirao sastanke za
Pripra
era: 34
studente koji se održavaju
Simpatiz ika sv. Franje)
sn
ponedjeljkom u 19,00 sati.
za odmor, druženje, igru i zdrav duh. Unatoč niskim
(+ 60 gla cije: molitvena,
ek
Danas
ih
vodi
župnik
fra
Stis
e
n sam,
temperaturama i hladnoći, članovi su uvijek raspoloAktivn
ska, Žeda
ij
d
e
pe
Biško.
To
može
na
neki
m
,
a
ženi za neku novu utakmicu, pa i športsko natjecanje.
glazben
čistačka,
način biti poticaj starijima da
portska,
s
,
a
Najbrojnija sekcija je čistačka. Razlog tome je da svi
n
v
o
k
li
se uključe i djeluju u OFS-u,
ramska
članovi Frame djeluju u njoj, čisteći naizmjence pročitačka, d
nastavljajući
tako
živjeti
svoj
storije Frame i samostana. Dalje, čitačka koja aktivno
franjevački poziv.
sudjeluje u misnim slavljima, pridonoseći tako širenju
Frama Široki Brijeg je u proBožje riječi te djelovanju bratstva.
koji se održava jednom mjesečno,
tekle tri godine pod vodstvom
I za kraj, možda svima najpoznatija, glazbena sekduhovnoga asistenta fra Vine Le- tu su sastanci po grupama, te zacija! Aktivna od 1994. godine, a djeluje i danas. Prve
dušića. U upravljanju i vođenju jednički sastanci na kojima nam
voditeljice bile su s. Marija Pehar i Maruša Pavičić.
bratstva pomaže mu vijeće koje često gostuje neki novi predavač.
Glazbena sekcija animira večernju misu za mlade, suse sastoji od 10 članova, te ovogo- Frama također organizira i zajeddjeluje na duhovnim glazbenim festivalima, ukratko
dišnja predsjednica Frame, Petra nička putovanja. Sigurno nije lako
- putuje i radosno pjeva. Također, dio našega bratstva
Kraljević. U aktivnom radu su- u tolikom broju putovati i sve to
je i tzv. Mala Frama koja se dijeli u dvije grupe, a to
djeluju i animatori koji spremaju nadzirati, no uz riječ „jedinstvo“
su Mali glasnici (učenici 5., 6., i 7. razreda) i Veliki
sastanke koji se održavaju svako- koja stoji iza naziva Frame, nije
glasnici (učenici 8. razreda). Njihove sastanke sprega petka. Sastanci su različitoga problem. Za riječ „jedinstvo“ vema i vodi učitelj formacije, uz pomoć animatora i
karaktera. Pored molitvenoga, žemo sva događanja u Frami. Evo
vjećnika bratstva. Sastaju se subotom i nedjeljom,
nekih važnijih: čišćenje briješke
Grabovine koje se tradicionalno
održava svake godine u korizmi.
Framaši kupe smeće koje se nažalost sve više i više nagomilava. No,
uz društvo nikad nije teško. Nakon čišćenja, organizira se turnir,
športsko natjecanje među sekcijama, koje biva okrijepljeno sendvičima i sokovima koje nam spreme
vrijedne članice OFS-a. Također,
Frama kroz korizmu hodočasti u
Međugorje. To biva put pun radosti, molitve i, vjerujte, lakoga koraka. U to vrijeme organizira se i
humanitarna uskrsna tombola čiji
prihodi idu onima koji jedva uspijevaju osigurati kruh svakidašnji.
Još je tu mnogo događaja koje naša
Frama prati, no mjesta je malo, a
riječi puno.
Na samom kraju, pozivamo Vas
da posjetite našu stranicu www.
frama.ba na kojoj možete još puno
toga saznati o nama, poduprijeti
Sekcija pod nazivom Žedan sam je osnovana prije 6 godina. Njezini
nas na našem putu ili nam se jednoosnivači su bili tadašnji članovi Frame. Članovi su zapravo volonteri koji
stavno javiti. Veliki pozdrav svojoj
djeluju u domu za djecu s posebnim potrebama Marija naša nada.
braći šalje Frama Široki Brijeg uz
franjevački pozdrav: mir i dobro!
55
FRAMA ŠUJICA
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
P
uni snage za
nove životne izazove
Frama Šujica je osnovana u rujnu 2010. godine na ideju župnika fra Šimuna Romića (ili
kako ga mi zovemo fra Šime), koji je ujedno i
duhovni asistent naše Frame.
U
početku je bilo preko 70 simpatizera, no taj se
broj vremenom smanjio na 50, koliko nas i danas
ima primljenih u Framu. U jednom malom mjestu kao
što je Šujica ima 50 mladih ljudi koji su odlučili kročiti
stazama svetoga Franje, što i nije tako mali broj. Prva
primanja u našu Frami bila su 9. lipnja. 2011. godine,
nekoliko dana prije blagdana svetoga Ante, zaštitnika
naše župe. Tim primanjima postali smo svjesni koga
želimo slijediti i za koga vrijedi živjeti. Shvatili smo
da ne postoji ljepši put za slijediti Isusa, od puta svetoga Franje. Po njegovom primjeru i mi smo se odazvali
na Isusov poziv, odvažni i spremni živjeti Evanđelje.
56
Biti dio velike obitelji kao što
je Frama, poseban je osjećaj.
Svaki susret mladih ili seminar na koji smo otišli bio
je dokaz da i u današnjem
Godina
vremenu postoje ljudi koji
osnivanja
br
S
usreti: s
su spremni dati sve za Kriubotom atstva: 2010.
sta, kao što je to činio i
u
Predsjed
nik: Mar 19,00 sati
sveti Franjo. Na svakom
ko Zrno
Duhovn
ia
takvom susretu, osjećaČlanova sistent: fra Šimu
li smo da su nam mladi
uk
n Romić
Članova upno: 75
iz drugih Frama braća i
s obećan
sestre, kao što smo mi
jim
Pripravn
ika za ob a: 30
jedni drugima u svom
e
Simpatiz
ć
era: 30 anja: 15
bratstvu. Predivan je
A
ktivne s
osjećaj biti dio Frae
likovna, kcije: glazbena,
njevačke mladeži!
dramska
, šports
Uz pomoć anima-
ka, radn
a
tora i duhovnoga asistenta, svaki tjedni
susret nam bude radostan i zanimljiv.
Naša Frama je kao i svaka druga podijeljena u sekcije. Svaka obavlja svoj dio
posla kako bi nam život u bratstvu bio
što lakši i ugodniji. Uz dvoranu gdje se
framaši sastaju, Frama Šujica ima i svoju vlastitu športsku dvoranu, koju nam
je opremio fra Šimun. U njoj se redovito
sastaje športska sekcija, ali i svi framaši
kad god požele mogu doći vježbati u nju.
Također, budući da živimo u planinskom
području koje je većinu zime prekriveno
snijegom, organiziramo skijanje na Kupresu. Oni koji ne znaju skijati (a takvih
je malo!), prave snjegoviće, sanjkaju se ili
jednostavno planinare. Teme koje obrađujemo na tjednim susretima uvijek su
aktualne i zanimljive, tako da svaki framaš, od onoga najpovučenijeg pa do najglasnijeg, sudjeluje u raspravama i iznese
svoje mišljenje. Tako Frama svakom od
nas pomaže da se izgradi kao čovjek i da
uvijek kaže ono što misli. Svjesni smo u
kakvom se položaju kršćanstvo danas
nalazi, kako ga napadaju sa svih strana i
baš zbog toga ne smijemo šutjeti.
Bar jednom mjesečno na susretu
imamo klanjanje Presvetom Oltarskom
Sakramentu, praćeno pjevanjem i sviranjem glazbene sekcije, a klanjanje vodi
naš duhovni asistent. Iako smo mladi i
puni života, ne zaboravljamo ni one siromašne, bolesne, stare i nemoćne kojima
se uvijek trudimo pomoći koliko god možemo. Također mislimo i na našu braću i
sestre u Africi, pa smo znali organizirati
gledanje filma o misionarima iz Afrike.
Frama na gotovo sve načine sudjeluje u
životu župe. Čistimo snijeg u crkvenom
dvorištu, u proljeće sadimo cvijeće, čitamo i pjevamo u crkvi, te na puno drugih
načina sudjelujemo u životu Crkve. Frama često putuje, kao i većina drugih Frama. Uvijek se veselimo kada svojoj braći
iz drugih Frama idemo na obrede primanja i obećanja. To je za nas dobra prilika
da steknemo nova prijateljstva i obnovimo stara. Putovanja na susrete hrvatske
katoličke mladeži uvijek u nama ostave
samo najljepše uspomene zbog kojih na
svaki susret odlazimo sretni, a vraćamo
se još sretniji i zadovoljniji i puni snage
za nove životne izazove. Od svih putovanja jedno je bilo posebno i na njega su se
odazvali gotovo svi članovi naše Frame.
To je bilo putovanje u Zagreb 4. i 5. lipnja
2011. godine kada je papa Benedikt XVI.
posjetio Hrvatsku. To je bio dan kada su
tisuće ljudi zajedno s nama molili, pjevali
i slavili Boga. To je bio tako radostan dan
za našu zemlju, ali i za svakoga od nas.
Uz ta putovanja možemo izdvojiti i izlet
u NP Krku, te u Šibenik. Na taj izlet su
išli svi Framaši i naš duhovni asistent, fra
Šimun. Tu smo se još više zbližili i sprijateljili, te smo shvatili da nam je jedan
takav dan uistinu bio potreban. Gdje god
krenemo trudimo se svoju Šujici, župu i
Framu predstaviti u što boljem svjetlu.
Uistinu se nadamo da nam dobro ide.
Frama Šujica ima i 30-ak simpatizera
koji se pripremaju postati pravim framašima, tako što uče o svetom Franji i
o njegovom životu, pa će ove godine biti
primljeni u Framu. Kao i ostale Frame
imamo vijeće od 5 članova koji izvršavaju svoju dužnost odgovorno i uredno.
Vijeće se sastaje jednom u dva tjedna
ili češće, ovisno o potrebi. Naša Frama
je vesela i raspjevana, uvijek spremna za
šalu, putovanja, ali i za sve poteškoće koje
život pred nas stavlja, jer ako je On za nas,
tko će protiv nas? Uvijek se molimo svom
zaštitniku, svetom Franji. Na početku i
kraju svakoga susreta moli se molitva Franjevačke mladeži, bez koje bi naš susret
bio nezamisliv.
I za kraj, jedino što možemo reći o
svom bratstvu i životu u njemu je to da
bismo uistinu bili osiromašeni da nismo
upoznali svetoga Franju i njegov život.
Život u bratstvu je jedno od najljepših
iskustava u životu mnogih od nas i znamo da će nam nedostajati kada jednom
odemo iz njega, kada ne budemo više
mladi. Svima preporučujemo da se učlane u Framu, jer tek u Bogu naš život ima
smisao, svrhu i cilj!
Putovanja na susrete hrvatske katoličke mladeži uvijek u nama ostave samo
najljepše uspomene zbog kojih na svaki
susret odlazimo sretni, a vraćamo se
još sretniji i zadovoljniji i puni snage za
nove životne izazove.
57
FRAMA TIHALJINA
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
Čitanje Evanđelja i
meditativna molitva
Naša Frama je osnovana 20. rujna 2010. godine. Na prvom sastanku su nas posjetili fra Josip Vlašić – područni duhovni asistent, Danijela Ostojić – područna predsjednica Frame, te drugi članovi područnoga vijeća:
Ivana Ivanković, Ivana Anić i Mateo Zadro. Pričali su nam o Frami, svetom Franji i ljepoti ovoga bratstva!
S
astanci naše Frame ispočetka su održavani ponedjeljkom u 20,30 sati, a
sada su petkom u isto vrijeme. U početku
naših susreta broj framaša bio je 40, no
kako su dani prolazili broj je opdao do 29
sadašnjih framaša. U proteklom razdoblju, predavanja su nam održali fra Mate
Logara i fra Slaven Brekalo, kao i naš župnik fra Branimir Musa.
U sklopu Frame osnovali smo i Glasnike svetoga Franje, točnije Malu Framu.
To su učenici 7. i 8. razreda, ukupno ih
je 22. Oni rade u grupama i međusobno
izmjenjuju svoja mišljenja o određenoj
temi. Malu Framu smo osnovali kako
bi se djeca naše župe mogla pripremiti
za Framu i vidjeti što je zapravo Frama,
jer mi nismo znali do prije tri godine što
je Frama uistinu. Njihovi sastanci su
svakoga petka u 19,30 sati i imaju svoju
predsjednicu koju „nadgleda“ netko iz
vijeća tzv. Velike Frame.
Na sastancima najveći dio posvetimo
čitanju Evanđelja i meditativnoj molitvi.
Na svakom sastanku po jedan framaš pripremi temu o kojoj raspravljamo. Teme
su nam uvijek povezane s odrastanjem,
životom, Evanđeljem, vjerom itd. Naravno, obrađujemo i teme koje se danas
posebno tiču mladih: lijepo ponašanje,
nasilje među vršnjacima, poroci današnjega svijeta, školovanje. Osnovali smo
i literarnu, dramsku, glazbenu i čitačku
sekciju, kao i zbor Frame. Predstavnici
naše Frame bili su u emisiji Učitelju, gdje
stanuješ na radio-postaji Mir Međugorje.
Za vrijeme adventa pripremamo
vjenčiće, jaslice, čestitke, pšenicu, te od
prodaje svega toga kroz četiri nedjelje
advenata, skupimo određena novčana
sredstva i kupimo osnovne potrepštine
koje podijelimo našim župljanima u potrebi. Ove godine smo obišli 27 bolesni58
sami ih uredili i lektorirali. To su
bile prve novine koje su izišle iz
naše župe i tim radom smo iznimno ponosni. Svake nedjelje raspoređujemo novine koje primaju
pretplatnici naše župe, čitamo na
svetoj misi, pjevamo, služimo na
svetoj misi i zajedno sa našim župljanima slavimo Boga.
Na početku svakoga sastanka molimo molitvu Franjevačke
mladeži, a sastanak obično završimo Franjinom krunicom u kojoj
svaki framaš moli jedan Očenaš,
Zdravomariju ili Slava Ocu. Ta-
kođer pokušavamo što više čitati
Evanđelje i razmišljati o njemu,
osluškujući što nam Bog želi poručiti određenim evanđeoskim tekstom. Mnogi stariji framaši na našim susretima dijele svoja osobna
životna iskustva s drugima. Kroz
rasprave vidimo pozitivne i negativne strane današnjega svijeta u
kojem živimo.
Naša prva primanja u Framu
bila su 22. travnja 2012 godine.
Primljeno je 29 framaša. Na primanjima je pjevala Frama Ružići.
Svetu misu predvodio je fra Josip
Vlašić, u zajedništvu s našim župnikom fra Branimirom. U Framu nas je primio Mateo Zadro,
područni predsjednik Frame
Hercegovina. Naša prva obećanja, ako Bog dragi da, bit će ove
godine u travnju.
Iako smo, možemo reći, mlada
i nova Frama, puno toga radimo
za našu župu. U zadnje vrijeme
nismo bili puno aktivni oko semi-
nara koje organizira Područna središnjica Frame, kao
što smo nekada bili, ali potrudit ćemo se i to ispraviti, pa punim snagama krenuti prema naprijed. Bez
obzira što smo u tom području bili pasivni, u našoj
smo župi u drugim aktivnostima, koje su gore navedene, bili aktivni. Kao bratstvo smatramo da, kao i
svaka zajednica, trebamo održavati svoje obveze, ali
se ne isticati previše, jer ljudi koji najmanje govore
najviše rade. Ovo izvješće želimo završiti jednim
Isusovim citatom, koji je ujedno i geslo naše Frame:
„Tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati
svjetlost života.” (Iv 8,11).
Na sastancima najveći dio posvetimo čitanju Evanđelja i meditativnoj molitvi. Na
svakom sastanku po jedan framaš pripremi temu o kojoj raspravljamo. Teme su nam
uvijek povezane s odrastanjem, životom, Evanđeljem, vjerom.
ka te im pomogli da blagdane
ne provedu u samoći, nego u
2010.
radosti i veselju. Od početka
ja bratstva:
n
a
iv
n
s
o
a
djelovanja naše Frame stavGodin
sati
om u 20,30
tk
ljamo radove naših framaša na
e
p
:
ti
re
s
Su
ja Perić
oglasnu ploču koja se nalazi u
dnica: Mari
je
s
d
re
P
crkvenom dvorištu. Tu se nalaistent:
ze zanimljivosti iz župe i svijeta
Duhovni as
Musa
općenito, nagradna pitanja, zafra Branimir o: 39
tim predstavljamo živote svetaca
upn
9
Članova uk
kojih se spominjemo u idućem
obećanja: 2
a
z
a
ik
n
v
ra
Prip
tjednu, a mogu se pronaći i crte: 10
ži naših framaša, kao i podrijetla
Simpatizera
a, dramska,
prezimena u našoj župi.
kcije: literarn
e
S
Framaši su organizirali akciačka
glazbena, čit
ju skupljanja smeća u našoj župi.
Svake subote smo čistili dio po dio
naše predivne Tihaljine. Također
smo aktivni i u čišćenju crkve i crkvenoga dvorišta. Izdali smo i prvi broj
župnih novina. Sami smo pisali članke
u njima, skupili statistike kroz godinu,
59
FRAMA TOMISLAVGRAD
Framaši uvijek sretni
i nasmijani
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
Godina o
sn
Susreti: p ivanja bratstva: 19
95.
etkom u
19
Predsjed
nica: Ana ,00 sati
Zelenika
Duhovni
asistent:
fra Josip
Članova
Mioč
ukupno:
226
Članova
so
Pripravn bećanjima: 120
ika za ob
ećanja: 4
Simpatiz
3
era: 63
Aktivne
sekcije: a
nimators
dramska
ka,
, gla
likovna, m zbena, karitativn
a,
e
športska dijska, čistačka,
, radna
U našem gradu već 18 godina živi jedna obitelj, koja iz dana u dan
začuđuje sve građane. Iz nje sija radost i velika ljubav. Obitelj je u tih 18
godina odgojila i pomogla mnogim mladima, te ih usmjerila na pravi put.
Ta obitelj se zove Frama Tomislavgrad.
F
rama je osnovana 1995. godine na
poticaj fra Vinka Bebeka i fra Roberta Jolića, i već od početaka okuplja brojne
mlade. Prvi predsjednik bio je fra Bože
Milić. Stariji framaši kažu da prvih godina, zbog velikoga broja framaša, nisu mogli svi stati u dvoranu. Frama danas ima
preko 200 mladih. Oko 70 pripravnika,
30-ak studenata i 150 framaša srednjoškolaca. Rekla bi naša himna: „Broja nam
se ne zna!“ Mnoštvo mladih ljudi s ljubavlju i vjerom u srcu odlučilo je biti član
Frame i slijediti stope svetoga Franje.
60
Aktivno radimo već 18 godina. U tom
smo periodu napravili i ostvarili mnogo
toga, ne samo za nas, nego i za cijeli grad.
Rad Frame podijeljen je u 9 sekcija: Animatorska koja ima zadatak osmišljavati
redovite susrete Frame i susrete Velikih
glasnika svetoga Franje. Dramska sekcija
priprema kazališne predstave različitih
tematika, te prigodne programe za Božić i
Uskrs. Glazbenoj sekciji zadatak je animirati i uljepšavati nedjeljnju misu za mlade i
klanjanje, a također nas svojom pjesmom
razveseljuju i na redovitim susretima.
Karitativna sekcija je zadužena za organiziranje humanitarnih akcija kojih je
ovih godina bilo mnogo. Likovna sekcija
je kreativna koja organizira akcije prodavanja pisanica za Uskrs, vjenaca za
Božić, a svojim radovima sudjeluju na
mnogim humanitarnim akcijama. Medijska sekcija uređuje našu web stranicu,
vodi emisije na lokalnom radiju, izdaju
naš framaški list La Verna…. Športska
sekcija predstavlja našu Framu na turnirima - igraju nogomet i u tome su izvrsni.
Radna se sekcija sastaje po potrebi, a zadužena je za uređenje dvorišta i pomaganje fratrima. Imamo još i čistačku koja se
brine da Framine prostorije uvijek budu
uredne. Sva zanimanja i aktivnosti koje
zanimaju današnju mladež satkane su u
jednu mrežu koja spaja ove sekcije.
Frama ne bi mogla funkcionirati bez
svih ovih sekcija zajedno. Pravo je zadovoljstvo vidjeti kada se udruže njhove
snage, uvijek izađe na nešto dobro! Za
naše framaše je uvijek vrijedilo: „Svi za
jednog, jedan za sve!“ A ono najvažnije,
naš duhovni život često obogaćujemo raznim hodočašćima. Svake godine grupa
framaša odlazi u Međugorje, zatim svetome Anti u Šujicu ili na Veliku Gospu u
Seonicu. Svake godine u ožujku imamo
duhovni seminar u Međugorju. Ta tri
dana su jedna od najljepših u framaškoj
godini, kada imamo priliku provesti vrijeme u molitvi i zajedništvu. Također, i
naše tradicionalno kampiranje - 2 dana
u prirodi, da ju osjetimo onako kako ju
je osjećao sveti Franjo. Neizbježno je
spomenuti i naša primanja i obećanja
koja su vrhunac svake framaške godine.
Frama organizira brojne, sada već tradicionalne, humanitarne akcije, npr: Svoj
zalogaj darujem gladom bratu, za djecu
Afrike; prodaja uskrsnih jaja i božićnih
vjenaca; čišćenje snijega i nošenje namirnica; kuhanje čaja; prikaz živih jaslica; te
razne predstave čije prihode od prodaje
dajemo najpotrebnijima. Zbog ovakvih
akcija i organizacija, Frama se često nađe
na meti dobrih kritika. To nas uvelike
raduje, jer činiti drugima dobro i time
zadovoljiti mnoge u današnjem svijetu je
teško, ali uz Božju pomoć sve prepreke se
lako prijeđu.
No, nije uvijek sve tako ružičasto,
bude tu i problema, padne i pokoja suza.
Ima dana kada mislimo da ne možemo
dalje, i hvala Bogu da ih ima, jer da nije
njih ne bi prepoznavali lijepe dane. Oni
nas uvjere da ne možemo sami, da nam
je Božja pomoć prijeko potrebna za sve
što radimo. Oni nas potiču da budemo
bolji iz dana u dan, da dajemo još više
sebe Frami, jer nam je Frama toliko puta
vratila i više nego što smo uložili.
Što reći o framašima? Njih je uvijek
lako prepoznati; uvijek radosni, nasmijani, sretni, zrače nekom pozitivnom energijom i prenose tu pozitivnost na druge.
Imaju veliku želju i volju za radom, a
sve ih veže isto - ljubav prema Bogu. S
tom se ljubavlju bude svako jutro, ona
ih diže kada padaju i gura kada misle da
ne mogu. Uvijek su spremni pomoći i na
njih se uvijek može računati. U očima im
se vidi Franjin sjaj i radost. Oni su ponos
i čudo našega grada.
Framu čuvamo već 18 godina, mnogi
su je izgrađivali, dizali na noge, dodavali
nešto svoje. Kada razgovaramo sa starim
framašima, uvijek kažu da im je framaško
doba bilo najljepše u životu. Potrudili su
se novim generacijama ostaviti nešto vrijedno, nešto gdje se svoje slobodno vrijeme može pametno provesti. Tako će biti
i dalje! Idućih 18 godina, svi će donijeti
nešto svoje, svi će se oduševiti i ostaviti
u nasljeđe novim generacijama, kako bi u
našem gradu uvijek bilo franjevačke ljubavi i radosti!
Svake godine grupa framaša
odlazi u Međugorje, zatim
svetome Anti u Šujicu ili na
Veliku Gospu u Seonicu.
Svake godine u ožujku imamo
duhovni seminar u Međugorju.
61
FRAMA VITINA
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
Bosih nogu kroz
trnovite putove
Naša župa svetoga Paškala u Vitini, smjestila se u podnožju
brda koje lokalni stanovnici nazivaju Zelengora. To je mjesto u
kojem se isprepleću goli hercegovački kamen, plodno tlo Vitinskoga polja, te izvor Vrioštica koji pitkom vodom opskrbljuje
gotovo cijeli Ljubuški kraj.
U
našoj župi nikada nije bilo
sušno ni mladima, jer su već
odavno postajale različite skupine
mladih koji su aktivno djelovali u
župi, pa i šire. Od toga posebno valja istaknuti instrumentalni sastav,
većinom trzalačkih instrumenata
(mandolina, gitara), koji je pod
ravnanjem pokojnoga prof. Martina Pere Borasa uzveličavao svaki
veći događaj, a na blagdane je bilo
posebno svečano. No, Frama kao
takva u našoj župi relativno je mlada. Osnovana je 2009. godine na
poticaj naše sestre Finke Zrinušić
i tadašnjega župnika fra Velimira
Mandića. Za nas i našu župu to je
bio jako važan događaj, iako smo
znali da nas čeka težak i dug put.
Već smo u samim počecima
osnovali glazbenu sekciju koja aktivno djeluje i danas, te uzveličava
misna slavlja. Kao debitanti, nastupili smo 2010. godine na Framafestu u Sarajevu s pjesmom Gospodine. Iako nismo pobijedili, bili smo
presretni što smo uspjeli takvo što
nakon samo godinu dana, a usput
.
a: 2009
v
t
s
t
a
r
ja b
osnivan
0 sati
Godina botom u 17,3 avlović
u
s
aP
Susreti: ica: Ane - An den Sesar
la
dn
Predsje asistent: fra M
i
n
v
Duho
o: 31
a ukupn jima: 19
v
o
n
la
Č
an
:7
a s obeć
Članov a za obećanja
ik
n
Priprav ra: 5
i
ize
t
a
lazbena
g
Simp
:
e
ij
c
k
se
oi
Aktivne a pokrenuli sm
,
a
dramsk lontera
vo
udrugu
smo dobili i izvrsne komentare za
nastup. Nastupili smo i sljedeće,
2011. godine u Mostaru, ovoga
puta s pjesmom Zaštiti Kriste.
Naša Frama, iako nikada nije
bila velika, svake godine organizira i po nekoliko dobrotvornih ak-
cija za pomoć siromašnima i potrebnima u župi. Posebno kreativno bude za Božić kada framaši izrađuju
božićne ukrase i čestitke, te ih prodaju župljanima po
simboličnim cijenama. Sudjelovali smo i u organizaciji prvog malonogometnog turnira svetoga Paškala
2011. godine. Od zarađenoga novca smo pravili pakete za potrebne u župi. Rado pohađamo i nacionalne
susrete katoličke mladeži (Livno,
Zadar, Sisak), a posebno se rado
prisjećamo prošlogodišnjega susreta, kada je naša Frama zajedno
s nekoliko drugih boravila u Petrinji. S radošću se odazivamo i na
druženja s ostalim Framama. Katkad imamo seminare na Dančama
u Dubrovniku, stolnom mjestu naših časnih sestara, odakle se uvijek
vraćamo okrijepljeni novom duhovnom snagom. Uskoro se spremamo oformiti dramsku sekciju.
Zbog sve veće krize, kako u
duhovnom, tako i u materijalnom
svijetu, u našoj župi osnivamo
volontere koji bi svojim fizičkim i
duhovnim radom tj. molitvom jačali duhovnu snagu naše župe i na
poseban načina pomagali starima
i nemoćnima. Kao dio Frame u
župi djeluju i Glasnici svetoga Franje, koji također gorljivo slijede
njegov nauk i raduju se skorom
ulasku u bratstvo.
Prije četiri godine, nismo ni
slutili što nas sve čeka, no nismo
se umorili. Još uvijek u sebi čuvamo onaj početnički zanos i čvrstu vjeru, spremni svako mlado
stvorenje izvući iz ovodobne, sive
kolotečine koja ga odvuče i ne pitajući. S krunicom u ruci, bosih
nogu radosno kročimo trnovitim
putovima k našem Spasitelju. U
stopu nas prati naš brat, prijatelj i
putokaz sveti Franjo koji nas svako malo opominje i doziva kako
nas blještavilo i sjaj okolnih putova ne bi zaslijepilo.
Zbog sve veće krize, kako u duhovnom, tako i u materijalnom
svijetu, u našoj župi osnivamo
volontere koji bi svojim fizičkim
i duhovnim radom tj. molitvom
jačali duhovnu snagu naše župe
i na poseban načina pomagali
starima i nemoćnima.
62
63
PISMO IZ FRANJEVAČKOG SVJETOVNOG REDA
Ostanimo u
milosti Božjoj
Dragi framaši! Razmišljajući o svom putu franjevaštva, pokušavajući ga shvatiti
i dokučiti, dolazim samo do jedne riječi, a ta riječ je milost! Katekizam Katoličke
Crkve o milosti kaže: „Milost je naklonost, ničim zaslužena pomoć koju nam Bog
daje da bismo odgovorili njegovu pozivu: da postanemo sinovi i kćeri Božje.“
Piše: Marija Brekalo, OFS
J
a nisam zaslužila dar franjevaštva, ali znam da mi je Bog darovao franjevaštvo kako bih se po
primjeru svetoga Franje približila
Kristu. I upravo potaknuta milošću Božjom, izgovorila sam svoje:
„Evo me“, u Frami. Potaknuta tom
istom milosti, obećah da ću kroz
sve vrijeme svoga života živjeti
Evanđelje Isusa Krista u Franjevačkom svjetovnom redu, opslužujući njegovo Pravilo.
Radost, ponos i zahvalnost su
osjećaji koji izviru iz moga srca
kada razmišljam o Frami, životu u
Frami i s Framom. I dok vam pokušavam napisati koji redak, kroz glavu mi samo prolaze slike: moj prvi
dolazak na Framu, obred primanja,
prve duhovne vježbe, prva obećanja, prve zornice, liturgijska sekcija, volontiranje, obnova obećanja,
službe u vijeću Frame, susreti bratstva, sabori, hodočašća, nacionalni i područni susreti, Večeri Brata
Ognja, đuturum Frama, roštiljade,
Asiz... I svi ti susreti i događaji su
protkani tolikom milošću, da ostajem fascinirana Božjom ljubavlju.
Kada pomislim samo na osobe
64
koje je Bog kroz Framu poslao na moj životni put, na
osobe koje su upotpunile moj život, ostaje mi samo
zahvaljivati Bogu na tom daru, na toj milosti. Ničim
zasluženo, a On mi je to darovao! Danas više nisam
framaš (Statut mi ne dopušta!), ali Frama nikada
neće iščeznuti iz moga srca. Kako hodim kroz život,
svaki dan sve više i više otkrivam ljepotu framaštva.
Postajem svjesna dara što sam svoju mladost mogla
posvetiti Kristu. I osjećam da ubirem plodove toga
dara. A najveći plod je što sam iz framaša izrasla u
svjetovnu franjevku!
Kada čovjek primi dar, potrebno je i uzvratiti na taj
dar, jer dar predstavlja poziv. Poziv da zahvali na daru,
da taj dar primi u punini i dijeli s drugima. Meni je
Bog darovao dar franjevaštva. Vjerujem i znam da je
to moj poziv. Isus me preko Franje zove da iziđem iz
moje ljudske ograničenosti i prihvatim život u punini.
Poziva me na rast, sazrijevanje u vjeri i na radikalni
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
Kada čovje
k primi dar,
potrebno je
i uzvratiti
na
taj dar, jer
dar predsta
vlja poziv. P
oziv da za
h
v
ali
na daru, d
a taj dar p
rimi
u punini i d
ijeli s drug
im
a.
Meni je Bo
g darovao
d
a
r
franjevašt
va.
život. Poziva me da uvijek djelujem
kao kvasac u sredini, svjedočeći
bratsku ljubav i jasnu kršćansku
motivaciju (usp. GK OFS-a 19,1).
Nekada me muče pitanja: Kako
uvijek spremno i odvažno odgovarati na poziv? Kako hoditi putem
franjevaštva i radosno kročiti stopama svetog Franje, a ne posustati?
Kako u životnim trenucima kada
doživim pad, ustati i krenuti dalje?
Kako biti svjetovni franjevac u punini? Kada postavljam sebi ta pitanja, volim se prisjetiti riječi Svete
Terezije iz Lisieuxa: „Čim bacim pogled na sveto Evanđelje, odmah udišem miomiris Isusova života i znam u
kojem smjeru potrčati.“
Dragi brate! Draga sestro! Trčimo zajedno. Neka nas uvijek vodi
miomiris Isusova života. Neka
Evanđelje, riječ Božja, bude živa
Riječ koja nas poziva, usmjerava i
oblikuje naš život, a bratstvo prostor u kojem ćemo to ostvarivati.
Trčimo, ne zastajkujmo na našem
putu franjevaštva. Trčimo, kako
bismo postali i ostali sinovi i kćeri
Božje. I ostavljajmo tragove! Neka
naši tragovi budu zahvala onima
koji su osigurali da franjevaštvo živi
u našoj Hercegovini i putokaz onima koji će nakon nas hoditi ovim
svetim tlom.
Uzvraćajmo Gospodinu na
daru franjevaštva, ostajući u milosti Božjoj te zajedno kao Franjevačka obitelj ustrajmo u izgrađivanju bratskijeg i evanđeoskijeg
svijeta. Crkva i Franjevački svjetovni red nas trebaju i čekaju.
Molitva
poslije pričesti
sv. Toma Akvinski
Gospodine sveti Oče, svemogući vječni Bože,
zahvaljujem Ti što si mene, svoga grešnog i nedostojnog slugu
nahranio dragocjenim Tijelom i Krvlju svoga Sina,
Gospodina našega Isusa Krista,
ne po mojim zaslugama, nego po svom smilovanju.
Molim Te i zaklinjem, da mi ova pričest ne bude razlog
za osudu nego spasonosna preporuka za oproštenje.
Daj da mi bude učvršćenje vjere i štit dobre volje.
Nek istrijebi moje pogreške, iskorijeni požude i putenost,
nek mi uveća ljubav, strpljivost,
poniznost, poslušnost i sve kreposti.
Nek mi bude obrana protiv zasjeda svih neprijatelja, vidljivih i
nevidljivih, nek smiri moja duševna i tjelesna uzbuđenja.
Daj da po njoj čvrsto prionem uza Te i sretno postignem svoj
konačni cilj. Privedi mene grešnika na onu neizrecivu gozbu,
gdje si Ti sa svojim Sinom i Duhom Svetim
svojima svecima istinito svjetlo, vječna radost,
najveća naslada i savršena sreća.
Po Kristu Gospodinu našem.
Amen.
65
"BIT ĆETE MI SVJEDOCI" Dj 1,8
Radosni jer pripadaju
jedno drugom
Na ovim stranicama donosimo vam priču o Kristini i Josipu
Brekalo, dvoje mladih ljudi koji su od Frame preko OFS-a
došli do sakramenta braka.
stao. Kasnije, kada sam upoznao Kiku, ponovno sam
se vratio na Framu. To je bilo u četvrtom razredu srednje škole.
Kada i kako je započela vaša veza?
Josip: Pred samo ljeto sam upoznao Kiku i počeli smo
se češće viđati. Bolje sam je upoznao i zaljubio se i,
eto, započeli smo vezu 20. srpnja. 2004. godine.
Razgovarala: Andrea Odak,
OFS i Frama
K
ristina (25) je diplomirala na
Fakultetu za saobraćaj i komunikacije u Sarajevu, a Josip (26)
završava fakultet Telekomunikacijskih znanosti u Mostaru. Oni su
sretan i vedar bračni par, radosni
jer pripadaju jedno drugom, radosni zbog svoga kršćanskog identiteta i franjevačkoga poziva. Za vas
smo razgovarali s njima!
Kada ste prvi put došli na Framu i što vas je na to potaknulo?
Kristina: Na Framu sam došla u
prvom razredu srednje škole. Što
me je potaknulo? Voljela sam ići
na večernju misu u franjevačku crkvu Svetih Petra i Pavla u Mostaru
gdje su framaši pjevali. Meni je to
bilo pravo moćno i uvijek sam priželjkivala biti dio toga. I, napokon
sam se sa sestrom i prijateljicom u
prvom razredu srednje upisala na
Framu.
Josip: Ja sam također na Framu
došao u prvom srednje, na poziv
tadašnjega duhovnog asistenta
Frame Mostar, fra Darija Dodiga.
Ali, nakon 2-3 mjeseca sam odu66
Dva dana nakon početka veze dogodio se Jakljan. Što se, ustvari, dogodilo?
Josip: Kika je s Framom to ljeto otišla na Jakljan (maleni otok gdje su framaši pomagali u radu sa djecom
poginulih branitelja, op.a.), a ja sam ostao u Mostaru.
Pošto sam dobro poznavao fra Darija, nazvao sam ga
i usput mu rekao kako je u Mostaru vruće i dosadno,
a spomenuo sam i Kiku. Fra Dario je odmah rekao da
dođem na Jakljan, što sam i učinio. Kad me je Kika
vidjela bila je šokirana! Reakcija joj je bila: „Okle’
tebe?!“ Bio sam zaljubljen i mislio sam da će i Kiki biti
drago što me vidi, ali je bila hladna. I, iako mi je bilo
predivno, stalno sam razmišljao što sam uradio da me
Kika izbjegava. Malo me i pukla depresija.
Kristina: Malo? Na Jakljanu sam odlučila – samo neka
prođu još dva tjedna i prekinut ću s Josipom, sigurno.
A zatim…
Kristina: Nakon toga, odmah smo s Framom otišli
na Mladifest u Međugorje. Naravno, i Josip je pošao
s nama. Prva dva dana me je užasno živcirao i stalno
sam ga izbjegavala, ali sam treći dan gledala gdje je,
sta radi... Četvrti dan, meni neki leptirići u trbuhu.
Odjednom meni dobro, Josip me više ne živcira. I tako
smo se vratili u Mostar i nastavili vezu. Kasnije sam
shvatila da je Bog u tome imao svoje prste jer je Josip
cijelo vrijeme festivala molio za nas.
Tijekom studiranja prestali ste ići na Framu. Što
vas je kasnije potaknulo da krenete na OFS?
Kristina: Iako sam prestala ići na Framu, sveti Franjo
mi je i dalje ostao uzor. Kada sam čula da se u Mostaru
okuplja skupina mlađih ljudi koji žele biti dio Franje-
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
vačkoga svjetovnog reda, željela
sam se odmah uključiti, ali kako
sam studirala u Sarajevu nisam
uspjela dolaziti na susrete ponedjeljkom. Vikendima sam odlazila
s njima na izlete, hodočašća i na
seminare, tako da sam stalno bila
povezana s bratstvom. Nakon što
sam završila fakultet i vratila se u
Mostar, počela sam redovito ići na
susrete.
Josip: Nakon Frame sam odlazio
svake srijede na studentske susrete koje je vodio fra Sretan Ćurčić.
Ti su me susreti nastavili mijenjati
i produbili su moj franjevački poziv. Nakon dvije godine odlazaka
na susrete, odlučio sam se za OFS.
Koliko ste već dugo u OFS-u?
Kristina: U mjesnom bratstvu Mostar dala sam prve
privremene zavjete.
Josip: Ja sam dao druge privremene zavjete.
Prije braka bili ste 8 godina u vezi. Je li vam je
bilo teško živjeti predbračnu čistoću? Što vam je
u tom pomoglo?
Kristina i Josip: Naravno da je bilo! Napasti su uvijek bile prisutne. Ali uz Božju smo pomoć uspjeli.
Kroz susrete i seminare Frame i OFS-a slušali smo
o predbračnoj čistoći, čitali smo knjige i kroz sve to
upoznali i spoznali ljepotu i važnost predbračne čistoće. Naravno, tu je i obećanje življenja čistoće koje
smo davali na obredima obećanja u Frami, a kasnije
u obredu zavjetovanja u OFS-u. Konkretno, u tim
trenucima uvijek bi nam pomogla zajednička molitva, ispovijed i pričest.
Mnogi mladi ne žele stupiti u
brak dok ne riješe financijsko
pitanje, stan, auto… Kako je
bilo u vašem slučaju?
Kristina: Nismo imali ni posao,
ni stan, ni auto, ali smo se odlučili vjenčati. Rekli smo: „Bože, mi
se želimo vjenčati, a ti upravi sa
svime.“ Vjerovali smo u Njegovu
providnost.
Prije četiri mjeseca sklopili ste
sakrament ženidbe. Možete li
s nama podijeliti vaše kratko
iskustvo braka?
Kristina: Za mene je brak uvijek
bio nešto sveto i moćno. Znam da
koliko ljubavi uložim i dam, toliko
će mi se i vratiti. Živimo kao podstanari. Josip je tek nedavno našao
posao, a ja ga još tražim – ali svejedno nam je dobro. Ne brinemo
se. Vjerujemo Bogu.
Josip: Moje iskustvo braka jest
zajednička molitva. Želio bih da
ona ostane središte našega života
i kada djeca dođu. Da djecu odgajamo u tom duhu. Zanimljivo
je da još nismo kupili televiziju.
Kada mi prijatelji dođu, prvo pitaju kako možemo bez televizije, zar
nam nije dosadno? Ali kroz ova tri
mjeseca, provedena s Kikom, ni u
jednom mi trenutku nije bilo dosadno i nisam osjetio potrebu za
televizorom.
I za kraj, što biste poručili mladima?
Kristina: Možda će zvučati otrcano, ali želim vam da živite život,
uistinu. Ne bojte se! Svu svoju brigu povjerite Njemu, jer se On brine
za vas (1 Pt 5,7). I, radujte se, uvijek se radujte!
Josip: Budite marljivi, s ljubavlju
radite svaki posao. Na to ste pozvani kao framaši.
Ovu priču o ljubavi i braku, a i
ostale koje su protkane Bogom,
najbolje opisuje Tertulijan. On
kaže ovako: „Tko će opisati sreću
one ženidbe koja je sjedinjena u
Crkvi? Kakav dvopreg: dvoje vjernika u jednoj nadi, u istoj čežnji,
s istim načinom života, u jednoj
službi… Nepodijeljeni ni duhom
ni tijelom. Gdje je jedno tijelo,
tamo je i duh jedno.“
67
BILO KUDA, FRAMA SVUDA!
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
Upoznajmo
Framu Meksiko
Piše: Nacionalno vijeće Frame Meksiko
(Sa španjolskoga preveo i prilagodio: fra
Stipe Marković, OFM)
Naši počeci i organizacija
Osnovne smjernice za nova bratstva Frame u Meksiko stižu 1985. godine. Bilo
je to deset pravila pod nazivom Međunarodne osnovne smjernice. Prvi koji su
se organizirali bili su mladi iz Provincije
svetoga Evanđelja (grad Mexico), a odmah potom mladi iz Provincije svetoga
Franje i Jakova (grad Jalisco), te mladi
iz Provincije svetih Petra i Pavla (grad
68
Michoacan). Dakle, kada je ideja Frame
‘stigla’ u Meksiko, svjetovni franjevci i
posvećene osobe živjeli su u tri provincije. Zbog potreba bratstava i s ciljem smanjenja udaljenosti, bolje komunikacije i
očvršćivanja, bratstva su se dijelila dok
nisu dosegla broj od jedanaest područja
koja trenutno čine Nacionalno bratstvo.
Organizacija i statistika
Kako smo spomenuli ranije, Frama u
Meksiku sastoji se od 11 područja koje
animira i vodi Nacionalni izvršni odbor, koji se sastoji od devet članova. Na
maša s obećanjima i 845 braće i
sestara u fazi inicijacije i formacije
za obećanja.
Neke aktivnosti u Nacionalnom bratstvu
mjesnoj razini odbor ima isti sastav, a na
područnoj postoje još dodatna dva člana. Prema Nacionalnom statutu Frame
Meksiko, svako područje ima najmanje
pet mjesnih bratstava koja su animirana i
vođena od Područnoga izvršnog odbora.
Prema najnovijem nacionalnom izvješću
(rujan 2012. godine), Frama Meksiko
ima ukupno 109 utemeljenih bratstava i
29 bratstava u osnivanju te oko 402 fra-
Trenutno Frama u Meksiku radi na
predstavljanju poslanja evangelizacije
prema središnjoj temi Godine vjere.
Nacionalni izvršni odbor Frame,
zajedno s Nacionalnim izvršnim
odborom OFS-a, radi na širenju
dokumenta o dvostrukoj pripadnosti ili istovremenom članstvu.
Tako da je na nacionalnoj razini
porastao broj dvostrukih članstava braće na oko 156 framaša koji
su istovremeno članovi i OFS-a, te
68 framaša u formaciji OFS-a, što
je u odnosu na prethodnu godinu
gotovo dvostruko veći broj braće s
dvostrukom pripadnošću.
Kao Nacionalni izvršni odbor,
uvidjeli smo potrebu raditi s punim uvjerenjem mladoga čovjeka
franjevačke karizme. Stoga smo
odlučili da se prvi Nacionalni
susret usredotoči na promicanje
identiteta mladoga framaša s nakanom pokrenuti mlade i postići
da ova zaljubljenost i zanos prema
franjevačkoj karizmi preraste u
svjedočenje na svim područjima
života: u društvu, obitelji, radu,
itd. Tako smo za mjesto XX. Nacionalnoga susreta Frame odabrali
grad Tlaquepaque Jalisco, u mjesecu srpnju 2011. godne, s motom
Oživi svoj duh i svjedoči svojim životom. Cilj je bio oživjeti u svakom bratu i sestri ponos i osjećaj
pripadnosti Frami, da bismo, potaknuti ljubavlju, bili pokretani
činiti opipljivom našu predanost
(obećanja) u Crkvi i društvu, čineći naš život jednim istinskim
poslanjem. Tako su se iskristalizirala pitanja kao što su: identitet
mladoga framaša, odnos framaša
prema svijetu, naša obećanja te
naš odgovor društvu. Na sličan
način se iskristalizirala i značajna
tema poslanja kao dijela našega
franjevačkog hoda i nečega što bi
trebalo biti temelj naše karizme.
U sklopu ovoga susreta sudjelovali smo u velikoj ekološkoj akciji u Metropolitanskom parku u
Guadalajari, gdje smo ponovno
pošumili neke dijelove, pokupili
otpatke, uklonili korov, presadili
stabla i promijenili posude za biljke. U ovom je susretu sudjelova-
U 2012. godini, uvidjevši potrebu usaditi temeljne
vrijednosti u mlade, organizirali smo XXI. Nacionalni susret Frame u gradu Puebli, u srpnju 2012.
godine, pod motom S vrijednostima ponovno
izgradi bolje društvo.
lo oko 550 framaša iz svih krajeva Meksika. Među
aktivnostima na osobit način ističemo: Euharistiju,
euharistijsko klanjanje, rad po skupinama i zajedničko druženje koji su kulminirali u činu zatvaranja
susreta s posebnim programom (mariachi).
U 2012. godini, uvidjevši potrebu usaditi temeljne
vrijednosti u mlade, organizirali smo XXI. Nacionalni susret Frame u gradu Puebli, u srpnju 2012. godine,
pod motom S vrijednostima ponovno izgradi bolje društvo. Tu su se uskladile teme koje se odnose na temeljne vrijednosti: kršćanske, ljudske i franjevačke. Na
ovom sastanku organizirali smo konferencije, rad po
skupinama, euharistijsko klanjanje, rally i predstavljanje kulturnih raznolikosti po našim regijama. Svaka regija predstavila se, između ostaloga, plesovima,
kuhinjom, narodnim nošnjama i njihovim tumačenjem, multimedijalnim prezentacijama, tradicionalnim pjesmama, tradicionalnim pričama i legendama
iz različitih krajeva Meksika.
Nacionalne skupštine za formaciju
Baš kao i nacionalni susreti, svake godine na nacionalnoj razini sastaju se skupštine formativnoga karaktera koje razmatraju različita izvješća iz područnih izvršnih odbora i daju smjernice istima kako
određene zaključke prenijeti na mjesna bratstva. Na
prvoj trogodišnjoj skupštini (listopad 2011. godine)
uvidjela se potreba da se izrade osnove djelovanja i
strategije, kako bi se ostvarila jedna dobra formacija
i također su dane smjernice za izradu plana formacije. Slično se i iduće godine javila potreba za stvaranjem ureda zaduženoga isključivo za promicanje
poslanja na različitim razinama, stvarajući temelj za
osnivanje Ureda promotora zvanja, te promicanje
dvostruke pripadnosti. Trenutno Frama u Meksiku
radi na predstavljanju poslanja
evangelizacije prema središnjoj
temi Godine vjere.
Područne aktivnosti
Na područnim razinama upriličuju se susreti, skupštine i aktivnosti
u skladu sa vlastitostima svakoga
područja, npr.: božićni područni
sastanci, područne skupštine formacije, športske aktivnosti, gospodarske aktivnosti, među ostalima,
gdje se ojačavaju bratske veze među
braćom različitih mjesta, jača se
područna ekonomija i prenose se
smjernice za formaciju s nacionalnoga na područna bratstva.
I, na kraju…
Frama Meksiko utjelovljuje u sebi
različite kulture, pa onda i različite
stvarnosti, ali nas ujedinjuje ista
karizma koja nas jača i čini nas
jednim jedinstvenim bratstvom.
Nadamo se da iz ovoga kratkog
pregleda svi mogu shvatiti ljepotu
življenja u bratstvu. I, kako Franjo
reče: “Ako Bog može djelovati kroz
mene, može djelovati kroz svakoga.“
Primite bratski pozdrav od Nacionalnoga bratstva Frame Meksiko.
Mir i dobro!
69
NEKI DRUGI SVIJET
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
Franjevački tragovi
ljubavi u Africi
Kad dođeš u Subukiju, ne želiš se više vratiti natrag u svijet iz kojeg si došao - tako najčešće kažu volonteri
koji u našu misiju dolaze sa svih strana svijeta i pomažu u sirotištu Mali dom koji vodimo mi fratri ovdje u zabačenom dijelu Kenije. Istina, iako sam misionar i spreman već sutra otići na neko novo mjesto, afrički život
me je zauvijek obilježio.
Piše: fra Miro Babić, OFM – misionar
R
iječ nemoguće ovdje ne postoji,
nema odustajanja kad krenemo na
misu u neko udaljeno mjesto naše župe,
ma kako blatnjavi i neprohodni putevi bili. Ljudi su ovdje strpljivi i nemaju
problema s čekanjem, znaju da ćemo
doći. Pjevaju i plešu u crkvi i doista s
najvećom radošću slave Boga. Ove trošne drvene crkvice doslovce, za vrijeme
mise, poskakuju od afričkih plesova i
udaranja bubnjevima. Priznajem, kad
dođem na odmor u domovinu, to veselo i bučno slavljenje Boga je prvo što mi
počne nedostajati.
Krajolik kojim smo okruženi sličan
je onome iz filma Bogovi su pali na tjeme,
vozite se između grmlja i tražite put do
crkve. Pa i auto koji sam donedavno vozio vjerojatno je ista godina proizvodnje
kao i džip znanstvenika iz filma. A jednako su i očuvani. Kada sam ga konačno
uspio zamijeniti polovnim terencem, već
nakon nekoliko dana imao sam nezgodu
na blatnom putu, otklizao se u kanal i
prevrnuo na krov. U autu nas je bilo petero – nas dvojica fratara i troje volontera
iz Njemačke. Na sreću nitko od nas nije
bio ozlijeđen, no auto sam morao čekati čak pet mjeseci da ga majstori vrate u
vozno stanje. Ljudi u zapadnom svijetu
70
žele brze aute, brzi internet i brza rješenja. Umjesto brzine, u Africi je strpljenje
na cijeni, kako Kenijci kažu – u ostatku
svijeta imate sat, a mi vrijeme.
Ipak, u sedam godina koliko sam ovdje, puno se toga promijenilo. Uspio sam
dovesti vodovod u selo, tekuća voda donijela je novu šansu za preživljavanje ljudi među kojima živim. Jedan obrok dnevno njihova je svakodnevica, a na meniju
su uglavnom grah, kukuruz, riža, kupus
i raštika. Ovdje se ne jede kruh jer ljudi
žive u zemljanim kućicama s otvorenim
ognjištem, nema štednjaka niti pećnica.
Umjesto kruha jede se ugali – nešto kao
gusta palenta, samo od bijeloga kukuruznog brašna te chapati – slični palačinkama, ali bez jaja i mlijeka. A meso, možda
jedanput godišnje. Uskoro nam čak stiže
i električna energija, signal za mobitel
više ne moram loviti u susjednom selu
niti na drvetu, a s facebookom i mailom sada doslovce mogu trčati po svijetu. I domovina mi je bliže nego ikad.
Velik je blagoslov imati mogućnost za
komunikaciju i pristup informacijama
putem interneta. Naravno, učitavanje
web stranice još je jedna izvrsna afrička
vježba strpljenja.
Uz naš pastoralni rad i naviještanje
Bože riječi, mi se fratri ovdje u selu po-
Uz naš pastoralni rad i naviještanje
Bože riječi, mi se fratri ovdje u selu
posebno brinemo da svako dijete
dobije priliku ići u školu.
sebno brinemo da svako dijete
dobije priliku ići u školu. Obrazovanje nam je najsigurnija garancija
da im pomažemo kako bi jednoga
dana mogli imati priliku za bolji
život. Tako su prvi franjevci misionari u Subukiji još prije dvadeset
godina osnovali privatnu srednju
školu Sveti Franjo, koju danas pohađa dvije stotine siromašne djece
ovoga kraja, koji nemaju mogućnosti plaćati školarine u javnim
školama. Iskreno, škola nam je u
dugovima sa svih strana, raspada
se i fizički i financijski, a kako sam
ja prije dvije godine preuzeo mjesto ravnatelja škole, trčim i krpam
gdje uspijem. Učionice su od trošne blatne građe i nisu renovirane
još od njihove izgradnje prije dva
desetljeća, pa se doslovce raspadaju. Krov nam prokišnjava i uništava ono malo školskoga pribora koji
smo uspjeli nabaviti, sreća da smo
ušli u sušnu sezonu pa sada imamo
još nešto vremena da je pokušamo
renovirati i osigurati, prije nego se
kompletno uruši kada opet počnu tropske kiše. Uzeo sam lopatu
u ruke i korak po korak napredujem, koliko uspijem skupiti novca
za građevni materijal. Htio bih im
jednu učionicu opremiti kao laboratorij, nabaviti dvadesetak računala za informatiku. Nažalost, bez
te opreme danas više ne možemo
ići u utrku s obrazovanjem. Svaki
mjesec nova je pustolovina i prikupiti financije da bih platio nastavnike. Ali kako u rukavu imam
džokera koji nikada ne iznevjeri,
a to je Božja providnost, siguran
sam da ne mogu pasti u namjeri da
ovoj djeci pružim obrazovanje dostojno današnjega vremena.
Na drugom kraju naše župe, u
Malom domu, šest ljuljački, jedan
tobogan, vrtuljak i klackalica koje
smo uspjeli nabaviti pomoću donacije, ovaj su mjesec donijeli najveću radost među male stanovnike
ovoga prihvatilišta za siročad i napuštenu djecu. Mali dom su osnovali franjevci prije više od dvadeset godina. U njemu prvenstveno
dajemo krov djeci koju su roditelji
napustili jer su rođena s fizičkim
ili mentalnim invaliditetom, što je
golem problem u Africi. Zbog kulturološke i socijalne zaostalosti,
takvu djecu smatraju sramotom obitelji pa ih doslovce odbacuju i ostavljaju u grmlju, na putu, prepuštenu samima sebi. Onima koji su mentalno sposobni
da pohađaju školu, omogućili smo hranu svaki dan,
a bolesnoj djeci, koliko-toliko, adekvatnu zdravstvenu njegu. Imali smo dvoje hermafrodita i uspjeli im
platiti operaciju za uklanjanje jednoga spola, a jednoj
djevojčici uklonjena je treća ruka. Petogodišnjoj Jane
koja ima zakržljalu nogu uspjeli smo putem donacije
nabaviti protezu i ona danas nesmetano hoda i sprema
se za školu. Sva djeca u Malom domu žive zajedno kao
Mogu svjedočiti da je svako dijete koje živi u
Malom domu doista sretno dijete, a meni najveći
blagoslov za poziv koji sam odabrao.
jedna velika obitelj, o njima se brinu ”mame” – žene iz sela koje im
kuhaju i odgajaju ih, a tu su i volonteri, najčešće mladi ljudi koji ovdje
borave po nekoliko mjeseci, igraju
se s djecom, zajedno uče i pomažu im u svim problemima koji ih
muče, od dječjih do tinejdžerskih.
A i djeca se međusobno brinu jedni
za druge. U Malom domu se točno
zna tko je za što zadužen: starija
djeca koja idu u školu ujutro ustaju
prva, dečki lože vatru da bi ugrijali vodu za tuširanje, zatim jedni
drugima međusobno pomažu da
se operu i odjenu, popiju čaj i idu u
školu. Školarci imaju dva obroka
dnevno, ručak i večeru, a mala i
bolesna djeca još dodatno ujutro
dobivaju zobenu kašu. Za njih
preko dana imamo organiziranu
malu školu. Neki od naše djece izvrsni su đaci - Nicolas je najstariji,
ide u sedmi razred, postiže najbolje rezultate i želi postati doktor.
Naravno, zbog mene i volontera
Hrvata koji su u posljednje vrijeme najbrojniji, većina djece mašta
o Hrvatskoj kao o obećanoj zemlji te bi voljeli jednog dana doći
kod nas na studij. Mogu svjedočiti da je svako dijete koje živi u
Malom domu doista sretno dijete,
a meni najveći blagoslov za poziv
koji sam odabrao.
Siguran sam da i među vama
framašima ima onih koji bi nam
se željeli pridružiti i pomoći djelovanju ove naše afričke zajednice. Što se tiče volontera u Malom
domu, mogu reći da nam se u posljednje vrijeme prijavljuje veći
broj dečki, a za njih imam i dodatni zadatak – mali nogomet. Ja sam
strastveni igrač, pa moja afrička
braća u šali kažu – mali nogomet
u Subukiji je igra u kojoj pobjeđuje fra Mirin tim.
71
TIHA PRISUTNOST
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
Sveta Klara Asiška –
svjetlo koje je obasjalo
Crkvu i svijet
Klara je kćerka asiškoga plemića Favarone di Offreduccio i Hortulane,
također viteškoga porijekla, rođena 1194. godine. Još je u roditeljskoj kući
slijedila put kreposti, te kako njezin veliki životopisac ističe: „Dok je cvala
izvana, iznutra je oblačila Krista.“
Pišu: Sestre klarise, Split
O
duševljena Franjinim primjerom,
koji je bio zahvaćen Kristom i snagom Njegove ljubavi, ostavlja svijet i svu
njegovu ispraznost i taštinu. Pobjegla
je iz roditeljske kuće kroz tajna „vrata
smrti“ i ušla u novi život, slijedeći stope
siromašnoga i raspetoga Krista. Franjo
ju, okružen braćom, prima u svetištu
Marije Anđeoske, gdje joj – nakon što
joj je odrezao dugu plavu kosu – oblači
franjevački habit, te mu ona obećaje poslušnost, smatrajući ga svojim duhovnim
ocem i Utemeljiteljem Reda. On je najprije odvodi u samostan benediktinki,
zatim joj nalazi novo boravište u zatišju
samostana svetoga Damjana. Tu je sam
72
Gospodin i Franju pozvao: „Franjo, idi,
i popravi moju kuću...“ U Svetome Damjanu Klara je zajedno sa sestrama, koje
joj je Gospodin dao, proživjela dugi niz
godina u žarkoj molitvi, postu i pokori,
slijedeći put svete jednostavnosti, poniznosti i siromaštva. Trajno je izgarala od
ljubavi prema siromašnom i raspetom
Kristu i spasenju duša!
Koliko silno je Majka Klara bila prožeta dubinom misterija svoga poziva i
poslanja, koje joj je sam Bog povjerio,
vidimo u riječima iz pisma svetoj Agnezi Praškoj, koja je slijedila njezine stope,
ostavivši kraljevski dvor, utemeljila prvi
samostan klarisa u Pragu: „Smatram te
pomoćnicom samoga Boga u spasenju duša,
potporom i pomoći klonulim udovima Njegova Mističnog tijela!“ Duboki život molitve uvodio ju je u kontemplaciju. Istinski
je bila uronjena u Božje tajne, posebno u
boli Raspetoga. Motreći ga očima svoje
duše, plakala je kao i Franjo nad Ljubavi
koja nije ljubljena. Svom svojom dušom
ljubila je Krista, zadivljena Njegovom
poniznošću, zapanjujućim siromaštvom
i neizrecivom ljubavi! Njezino siromaštvo potresa! Nije htjela ništa posjedovati
ni za sebe ni za svoje sestre, osim Krista
Raspetoga. Sama je proživljavala Muku
Kristovu u svom tijelu. Svoju patnju
pretvarala je u ljubav i molitvu za Crkvu
i svijet. I Crkva i svijet su osjećali ovo
svjetlo koje je snažno zasjalo i neizrecivu
ljubav kojom je Klara preobražavala lice
Zemlje! U buli kanonizacije pape Aleksandra IV. najbolje je to izrečeno: „Klara
je, naime, bila sakrivena, ali je njezin život
bio otvoren; Klara je šutjela, a njezin je dobar glas vikao; živjela je povučena u ćeliji, a
bijaše poznata gradovima.“
Franjo je za Klaru i njezine sestre, kao
temeljno pravilo njihova Reda napisao
spis i nazvao ga forma vivendi – način
života, koji nije u potpunosti imao vrijednost redovničkoga pravila. Kardinal
Hugolin (kasnije papa Grgur IX.) – Franjin i Klarin prijatelj, piše novo Pravilo,
koje je više nalik benediktinskom. Tada
Klara sama piše svoje Pravilo, koje konačno potvrđuje sam papa Inocent IV.,
koje ona prima dva dana prije smrti (11.
kolovoza 1253. godine).
Danas klarise sačinjavaju najbrojniji
kontemplativni ženski Red: oko 20.000
sestara razdijeljenih u gotovo 1.000 samostana po cijelome svijetu. Naš splitski
samostan klarisa, najstariji je u Hrvat-
skoj, osnovan 1308. godine. Kako je zgrada unutar
Dioklecijanove palače bila pretijesna i štetila zdravlju
sestara, redovnice su uz pomoć splitskoga biskupa
Marka Kalođere, sagradile novu zgradu na Lučcu,
tada izvan gradskih zidina, u koju su sestre uselile
1883. godine. Danas je to središte grada. U samostanu živi 19 sestara, od toga 1 kandidatica, 2 novakinje
i 2 sestre s privremenim zavjetima. Godine 1975.
samostan je pod vodstvom s. Marije od Presvetoga
Srca, pokrenuo biblioteku asketsko-mističnih djela
SYMPOSION, koja objavljuje djela klasika kršćanske
duhovnosti: poznata otačka djela i priznata mistična
djela iz crkvene povijesti. Naša govornica mjesto je
duhovnih susreta s brojim dušama koje ovdje traže
pomoć molitve, duhovnih razgovora i putokaz u vlastitom duhovnom životu. Mnoge grupe: djece, mladih i zrelih ljudi žele se susresti sa sestrama i upoznati
naš poziv klarise, poslanje i trajni molitveni život.
Godine 2008. proslavile smo svoj veliki jubilej: 700
godina postojanja u gradu Splitu! Iz ovoga splitskog
samostana klarisa niknule su nove mladice: 1944.
godine četiri sestre osnovale su novi samostan u Zagrebu, iz kojega su osnovana dva nova samostana: u
Nazarju u Sloveniji 1978. godine (iz Nazarja su osnovana dva nova mlada samostana) i u Požegi 2000.
Godine 1989. četiri sestre iz splitskoga samostana
osnivaju dugo očekivani samostan klarisa u našoj Bosni, točnije u Brestovskom kod Kiseljaka. Preživjele
su sva ratna stradanja u Bosni i hrabro ostale svjedočeći vjeru u moćnu Božju zaštitu i ljubav prema svim
ljudima: različitih vjeroispovijesti i narodnosti.
U našem visokom jubileju, 800. obljetnici utemeljenja Reda siromašnih sestara svete Klare, žarko želimo oživjeti lik svete Majke Klare u našem vremenu u
novim mladicama Reda. Želimo biti žive slike Zaručnika naših duša, Isusa Krista, kao što je to bila Klara,
po uzoru na Bl. Djevicu Mariju, Majku svakog našeg
poziva, i izgarati poput nje u ljubavi prema Bogu i svim
ljudima! Biti znak Božji ljudima našega vremena, znak
da Bog toliko ljubi svijet, da nas je pozvao da živimo
ovaj način života Njegovom snagom, jer nas je iz ljubavi prema ljudima pozvao u ovaj slavni poziv. Želimo
završiti riječima Majke Klare: „Idi sigurna, jer On te je
uvijek nježno čuvao kao majka svoje malo dijete! Ti, Gospodine, budi blagoslovljen, koji si me stvorio!“
Gospodin me
jako ugodno
iznenadio
„Ja sam s. Lucija iz Samostana
sv. Klare u Splitu. Prije dolaska u
samostan, bila sam pet godina u
Frami Kaptol-Zagreb. U sklopu
Frame Kaptol imali smo susrete
sa karmelićankama, ali najviše
sa klarisama, posebno sa sestrama iz Splita, tako da sam tek tada
imala priliku upoznati klauzurne redove. Na jednom susretu
Frame pozvali su vanjsku sestru
Hedvigu iz Zagreba, da posvjedoči o svome zvanju, o sv. Klari i
klarisama, te o njihovom načinu
života. Za vrijeme cijeloga susreta, u meni je srce tako snažno
zakucalo. Tu sam prepoznala da
me Gospodin poziva da budem
Njegova zaručnica (do tada
nisam o tomu razmišljala). Nakon toga se dogodilo još mnogo
toga, što je bila još veća potvrda
i rasvjetljenje da me Gospodin
zove u klarise, a prilikom posjete sestrama u Splitu, prepoznala sam od Gospodina „tu je
moje mjesto“! Cijelo vrijeme
sam mislila da mi je u životu
ići redovitim putem. Naime,
sa 18 godina, još prije Frame,
došla mi je na pamet misao da
budem časna sestra. No, kako
sam mislila da je duhovno zvanje za svece, buntovnički sam
rekla Gospodinu: „Što je Tebi?“
i prešla preko toga, zaboravivši
na to sve do spomenutog susreta na Frami. Gospodin me jako
ugodno iznenadio!“
S. M. Lucija od Srca Isusova
Odabrao me
da budem tu
za Njega
„Nije moguće opisati kršćanski put duše u tri rečenice,
ali ni u mnogo. To je put ideala,
zanosa, traženja, borbi, padova
i podizanja. Moj put od Frame do klarisa, započeo je prije
ulaska u tu zajednicu mladih
i nije završio prelaskom samostanskog praga, jer svaki je
dan novi poziv da živim svoje
poslanje i budem klarisa. Na
Framu sam došla 1993., već
obdarena duhovnim darom,
ali ne i jasnoćom na koji bih ga
način trebala živjeti. Klarise
sam prvi put susrela u Zagrebu,
kada je jedna djevojka iz FSR-a
ulazila u samostan. Do tada mi
je takav način života izgledao
besmislen, društveno nekoristan i pomalo fanatičan, no
isti čas kad sam ih vidjela oduševilo me je njihovo potpuno
sebedarje Bogu i jednostavnost života bazirana na onom
bitnom. Gospodin je poslao
jedne da se brinu o njegovoj
djeci, o njegovim bolesnicima,
o njegovim starcima, a nas je
odabrao da jednostavno budemo TU ZA NJEGA, i da s
ljubavlju držimo cijelo čovječanstvo u svom naručju – kad
je sretno i kada plače, kada se
nada i kada očajava, kada trpi
od hladnoće i ne upravlja dobro svojim dobrima. Sigurno
je da kroz vrijeme radikalnost
nailazi na zapreke, no ljubav i
temeljni odabir sve nadilazi.
Zahvalna sam zajednici Franjevačke mladeži, koja me je
kao djevojku na tom putu vjere podržavala i jačala.“
S. M. Celina od Uzašašća Gospodnjeg
73
RES, NON VERBA!
Sestre ptice
te trebaju
Zaštitimo i očuvajmo
Hutovo blato, jedno od
najvećih europskih utočišta migratornih ptica
Piše: Vedran Biokšić, Frama
U
mnoštvu prirodnih bogatstava koje nalazimo u Bosni
i Hercegovini, značajno mjesto
zauzima park prirode Hutovo blato. Uz park prirode, Hutovo blato
je i ptičji rezervat koji se nalazi na
jugu Bosne i Hercegovine (5 kilometara od Čapljine), a bogat je
močvarnim biljkama. Međunarodno vijeće za zaštitu ptica stavilo je ovaj rezervat na popis važnih
ptičjih staništa, jer je ovaj rezervat
najveći ovakve vrste u ovom dijelu Europe, a u njemu je zabilježeno oko 250 vrsta ptica koje su tu
uglavnom na svom migracijskom
putu. Uz toliki broj ptica također su zabilježene i 44 vrste riba,
od toga 9 endemskih, te veći broj
divljih patki, guski, liski, fazana,
veprova.
Hutovo blato nije samo iznimno važan prirodni rezervat,
nego ima i vrlo važnu ulogu u
sprječavanju poplava nizvodnih
područja, primanjem i zadržavanjem velikih poplavnih voda. Značajan je utjecaj i u sprječavanju
prodiranja slane morske vode u
vrijedne poljoprivredne površine
74
delte Neretve. Prirodni vodni režim Hutovoga blata, a time i opstanak biljnih i životinjskih vrsta na
ovome području, značajno je narušen izgradnjom hidro-tehničke
infrastrukture u slivu Trebišnjice,
prije nekoliko desetljeća. Sada mu
prijeti i dodatno oduzimanje vode
kroz projekt Gornjih horizonata.
Uza sve to, tu je i sve intenzivniji
krivolov, te nepostojanje stvarne
zaštite područja zbog nedostatnoga financiranja čuvarske službe.
Broj riba se smanjuje, ptice traže
druga utočišta, močvarna staništa
zarastaju, a jezera presušuju.
Hutovo bla
to nije sam
o
iznimno va
žan prirod
n
i
rezervat, n
ego ima i v
rlo
važnu ulog
u u sprječa
vanju popla
va nizvodn
ih
područja,
primanjem
i
zadržavan
jem velikih
poplavnih
voda.
S obzirom na sve navedeno, nije čudo da je svjetska
nevladina organizacija za zaštitu prirode WWF, u suradnji s mnogim nevladinim organizacijama, pokrenula potpisivanje peticije za očuvanje Parka prirode
Hutovo blato. Već početkom veljače je prikupljeno
više od 15 tisuća potpisa. Uz veliku potporu medija,
kao i kampanju koja se širi po društvenim mrežama,
očekuje se veliki broj osviještenih građana, koji će
potpisati peticiju. Kampanja će trajati sve do Dana
planeta Zemlje 22. travnja. 2013. godine, kada će peticija zajedno s popisom urgentnih mjera, biti uručena
Vladi Hercegovačko-neretvanske županije.
WWF je još prije nekoliko godina osnovao stručni
tim s ciljem da pronađe rješenja za očuvanje ključnih
staništa i ekosistema. Uz istraživanja biološke raznolikosti, urađene su studije hidrologije i hidrogeolo-
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
gije, s ciljem razumijevanja zamršenoga
vodnog sustava Hutovog blata, koje je
smješteno u krškom okruženju s bezbrojnim podzemnim kanalima koji dovode i odvode vodu. Izvršena istraživanja biološke raznolikosti prepoznala su
da bi restauracija poplavnih livada na pet
glavnih točaka Hutovoga blata spriječila gubitak biološke raznolikosti. WWF
kao najpovoljnije rješenje vidi dovođenje
voda do ključnih površina, koristeći prirodne podzemne veze između Popovoga
i Dabarskoga polja tj. doslovce imitirati
prirodne tokove. Drugo rješenje predviđa infrastrukturne intervencije, kojima
bi se osigurao dovoljan dotok vode u
Hutovo blato iz susjednih umjetnih akumulacija, ali bi zbog kvalitete vode mogla
imati nepovoljne učinke koji bi mogli biti
dodatna prijetnja biološkoj raznolikosti
Hutovoga blata.
Kao što je mnogima poznato, papa
Ivan Pavao II. proglasio je 1979. godine
svetoga Franju zaštitnikom ekologije i
čuvara prirodnoga blaga. Naš dobri i veliki Papa bio je svjestan ekološke krize.
Jednom je rekao: „Ozbiljnost ekološke situacije otkriva u kako je dubokoj krizi ljudski moral!”. Zato je htio cijelo čovječan-
stvo podsjetiti na čovjeka iz 13. stoljeća,
na svetoga Franju, koji je u svakom stvorenju vidio pečat Stvoritelja. Za njega su
voda i zvijezde bile sestre, zemlja majka,
sunce, mjesec, vjetar i oganj braća. Cijela
priroda za Franju je pjesma o Bogu! Zato
je volio prirodu i često u njoj boravio.
Budući je Hutovo blato jedno od najvećih utočišta migratornih ptica, spontano se prisjećamo triju događaja Franjinoga odnosa sa pticama. Svjedočanstva
nam pripovijedaju da je jednoga dana,
dok je hodao s nekoliko svoje braće, Franjo čuo ptičji cvrkut. „Čekajte me ovdje”
– rekao je svojoj braći. “Želim ići razgovarati sa sestrama pticama.” Ušao je u šumu
i započeo razgovor s njima. Braća su bila
zapanjena čudnovatim prizorom – ptice
svih vrsta dolazile su iz svih pravaca, kao
da su prepoznale glas koji ih je dozivao.
Sve su posjedale na grane drveća, na zemlju, na Franjina ramena i glavu, i slušale
ga dajući svojim pjevom znak da su razumjele što im govori. Franjo je s njima
dugo razgovarao i blagoslovio ih. Tada
su odletjele. Jedan drugi detalj iz života svetoga Franje je oslobađanje dviju
grlica iz kaveza jednoga mladića da žive
u slobodi kao što ih je Bog stvorio. Konačno, na svršetku njegovoga života, u
trenutku prije nego će umrijeti, ptice su
bile uz njega, pa legenda kaže: „Franjo je
ušao u vječnost pjevajući. Kada je njegov
glas utihnuo, oko njega su svi plakali, a
Franjine dobre prijateljice ševe, pjevale su
mu posljednje zbogom.”
Kao što je mnogima poznato,
papa Ivan Pavao II. proglasio
je 1979. godine svetoga Franju
zaštitnikom ekologije i čuvara
prirodnoga blaga.
Ptice, koje su svoje utočište imale u
Hutovu blatu, sve češće traže drugo utočište. Sve ih je manje. Odlaze drugdje.
Ugrožene su, jer je ugroženo Hutovo
blato. Franjo ih je nazivao svojim sestrama, a mi ih možda niti ne primjećujemo.
Buka različitih zvukova učinila nas je
gluhima na ptičji pjev. Buljimo u mobitele, u ekrane svojih računala! Kada si
zadnji put promatrao pticu u letu? Kada
si zadnji put čuo prirodu, čuo pticu kako
pjeva? Vidiš li u tom divnom Božjem
svijetu njegov trag? Brat Franjo nas poziva da se vratimo prirodi i da za njezinu
zaštitu nešto učinimo! Da učinimo nešto konkretno! Nešto za zaštitu sestara
ptica! A što možemo učiniti? Ptice Hutovoga blata nas pozivaju! Najmanje što
za njih možemo učiniti jest da svatko od
nas potpiše peticiju za očuvanje i zaštitu
Hutovoga blata na: www.hutovo-blato.
ba. Također, možemo na svom facebook
profilu objaviti poveznicu na spomenutu web stranicu i pozvati svoje prijatelje
da i oni potpišu peticiju! Priroda je tvoj
i moj životni prostor! Hutovo blato tiče
se i tebe i mene!
75
ONI NAS NADAHNJUJU
Fra Andrija
Topić
Netko je negdje napisao da ljudi koji stvaraju povijest nemaju vremena
o njoj pisati. No, ono što se događalo u Hercegovini četrdesetih godina
prošloga stoljeća, dokazalo je potpuno suprotno.
Piše: Tomislav Gašpar, OFS i Frama
H
ercegovački fratri nisu povijest pisali tintom na papiru, pa danas o
njoj čitamo iz svjedočenja tada prisutnih
svjedoka, koji su s njima proživljavali i
na kraju preživjeli muku koju 66 fratara, pravih svjedoka vjere, nije preživjelo.
Oni su povijest napisali svojom krvlju
na Širokom Brijegu, Mostaru, Kočerinu,
Izbičnu, Ljubuškom, Međugorju, Čitluku... Kao jedan od najmlađe braće
između njih, na Kočerinu je 21. svibnja
1945. godine život izgubio mladomisnik
fra Andrija Topić, ubijen od partizanske
ruke pred očima svoje majke Šime.
Tko je bio fra Andrija? Rođen je kao
Bože Topić, 8. prosinca 1919. godine u
Širokom Brijegu. Stopama svoga ujaka
fra Valentina Zovke, krenuo je franjevačkim putem te je upisao klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu gdje je, svojim
uzornim vladanjem, bio dobar učenik.
Akademsku godinu 1937./38. Bože ne
provodi na Širokom, nego u novicijatu na
Humcu odakle se vraća kao fra Andrija.
Habit je obukao 11. srpnja 1937. Godine
1940. maturirao je u gore spomenutoj
gimnaziji, a iste godine započinje svoj
bogoslovni studij na Franjevačkoj bogosloviji u Mostaru, ali ga zbog bolesti nikada nije završio. Vječne zavjete fra An-
76
drija polaže 1941. godine, a za đakona je
zaređen na Veliku Gospu 1943. godine.
Za svećenika ga je 22. kolovoza 1943. godine zaredio mostarski biskup dr. Petar
Čule, a mladu misu proslavio je tjedan
dana kasnije na Širokom Brijegu.
Fra Andrija kao mladomisnik nije bio
raspoređen na službu, nego je zbog bolesti boravio kod ujaka fra Valentina Zovke, župnika na Kočerinu. U župnoj kući
s njima je kao kuharica živjela Šima - fra
Adrijina majka i fra Valentinova sestra,
te fra Valentinov i Šimin bratić, Stanko
Zovko, dječak koji je pohađao školu na
Kočerinu. O svemu tome svjedoči još
jedan stanar kuće, fra Vinko Dragićević, župni vikar na Kočerinu za vrijeme
II. svjetskog rata. Fra Vinko govori o
vedrom raspoloženju u župnoj kući te o
skladu među ukućanima. On je najboljim riječima opisao fra Andriju, govoreći o njemu ovako: „Nazočnost fra Andrije
Topića, fra Valentinova sestrića, koji je bio
obolio na plućima i vidno se oporavljao kod
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
Fra Andrija k
ao
mladomisnik
nije bio
raspoređen n
a službu,
nego je zbog
bolesti
boravio kod u
jaka
fra Valentina
Zovke,
župnika na K
očerinu...
svog ujaka, posebno je u kući širila veselje i
raspoloženost. Veseljak po naravi, ugodan
u društvu, iako bolestan, pružao je izgled
vesela zabavljača.“
Nisam se mogao oteti dojmu koji je
na mene ostavila ova rečenica. Budi se u
meni misao o sličnosti ovoga mladog hercegovačkog franjevca sa serafskim ocem
svetim Franjom, čiji je put do Krista vjerno slijedio. Slijedio ga je do kraja. Ni u
noći s 20. na 21. svibnja 1945. godine nije
bježao pred partizanima kao ni njegov
ujak fra Vale. Njihova savjest bila je mirna.
No, ovim krvnicima nije igrala ulogu njihova nevinost, na smrt ih je osudila odjeća. Ostavši do kraja u svom franjevačkom
habitu potpisali su svoju smrtnu kaznu.
U gore spomenutoj noći u župnoj kući
na Kočerinu nalazili su se fra Andrija, fra
Valentin, Šima te mali Stanko. Fra Vinko je već ranije bio otišao s Kočerina jer
su fratri dobili povjerljivu informaciju
nakon dolaska partizana da ga partizani žele ubiti. Nakon buke i pljačke koju
su partizani u prvom navratu te večeri
učinili, ukućani su shvatili da bi im to
mogla biti zadnja noć u životu, a Stanko
je svjedočio ovim riječima: „Kasnije sam
čuo da se fra Valentin, fra Andrija i tetka ispovijedaju.“ Teško je opisati što se kasnije
te noći dogodilo, a u
strahu od mijenjanja činjenica opisom, prenosim ono
što je Stanko rekao
o tome čega se sjećao iz te noći: „Vjerojatno je već bila
prošla ponoć kad sam
čuo jednoga od njih
kako govori: „Marš
napolje!“ Iza toga su
se čuli pucnji. Za nekoliko minuta vratili
su se u moju sobu. Ja
sam se bio sakrio iza
vrata. Kako su mislili
da sam pobjegao kroz prozor, jedan od njih
je rekao: „Vidi, kurvino kopile je pobjeglo.
Sve će nas izdat!“. Budući da sam kasnije
nečim gore klapnuo, povikali su tko je gore
i rekli da će ga ubiti ako odmah ne siđe. Što
ću, morao sam! Kad sam sišao u prizemlje,
počeli su na mene vikati: „Banditu jedan,
što si ih pobio! Banditu, zašto nas nisi
zvao?“. Dok sam silazio u prizemlje, u mraku sam nogom zapeo za strica koji je ležao
mrtav. Tada su mi rekli da ga podignemo
na krevet i to smo skupa učinili. Tetka mi
je kasnije pričala da je fra Andrija bolestan
ležao u krevetu i ona ga je htjela zaštiti.
Držala mu je ruku pod glavom i gurala njihov pištolj moleći da ga ne ubiju. Nekoliko
metaka ispalili su u nj u krevetu, a fra Valentina su na hodniku pokosili rafalom iz
automata.“
Sutradan su ih ti isti partizani pokopali u groblje na Kočerinu prišivajući
svoja nedjela drugima, ali narod je znao.
Stanko je znao. Znala je i Šima. I zaista
vrijedi usporedba majke Šime sa Blaženom Djevicom Marijom. Gledati muku
i smrt svoga sina čini i nju mučenicom,
svjedočila je u isto vrijeme o smrti svoga
brata i svoga sina. Fra Valentin je za svoga
i fra Andrijinoga života u jednom pismu
provincijalu napisao kako je fra Andrija i
dalje teško bolestan i kako sumnja u njegov oporavak i ozdravljanje njegova tijela
od bolesti. No, partizanska mržnja je bila
veća od prirode, nisu htjeli poštedjeti ni
teško bolesnoga fra Andriju i prepustiti
ga prirodnoj smrti koja bi ga vjerojatno
snašla. Bio je nevin kao i ostalih 65 ubijene mu subraće. Zašto su ubijeni? Vjerojatno je jedini točan odgovor na to taj što
su bili fratri. Taj što su ostali Kristovi i u
Kristu do kraja.
Franjo iz Asiza i
Franjo iz Buenos
Airesa
Piše: fra Josip Vlašić
„Braćo i sestre, dobra večer! Poznato vam je da je dužnost konklave bila
Rimu dati biskupa. Izgleda da su ga
moja braća kardinali išla potražiti gotovo na kraj svijeta. Sada započinjemo
taj put: biskup i narod. Put je to bratstva, ljubavi i povjerenja među nama.
Molimo uvijek za nas: jedan za drugoga. Molimo za čitav svijet da vlada
veliko bratstvo… Sada ću podijeliti
blagoslov, ali prije toga vas molim za
jednu uslugu: prije no što biskup blagoslovi narod, molim vas da vi zamolite
Gospodina da blagoslovi mene. Bit će to
molitva naroda koji moli blagoslov za
svog biskupa.“
(Iz prvog govora pape Franje)
Imamo novoga Papu. On je dar
Neba. Takva darovanost Neba tim
nam je draža jer je Papa uzeo ime
nadahnitelja našeg života, sv. Franje
Asiškog. Papa Franjo! Papa s kraja
svijeta, kako reče za sebe. Papa jednostavan, skroman. Kardinal siromaha
– tako su ga zvali. Ostavlja biskupsku
palaču, a živi u skromnom stanu. Sam
kuha. Koristi javni prijevoz. Pere i lju-
bi noge oboljelima od AIDS-a. Kako
se ne vratiti u Asiz? Kako se ne sjetiti poljupca Franje i gubavca? Kako
duhom ne hodočastiti onom nekoć
u Asizu življenom bratstvu? Kako u
Papinu spomenu riječi bratstvo ne
prepoznati čežnju Franje iz Asiza
da svima bude brat, da bude manji
brat? Kako u prvim riječima pape
Franje: „Dobra večer!“, ne čuti jeku
Franjinih pozdravnih riječi: „Dobro
jutro, dobri ljudi!“ Franjo iz Italije i
Franjo iz Argentine. Franjo iz Asiza i
Franjo iz Buenos Airesa. Poziv na put
bratstva, ljubavi i povjerenja. K tome
i čudesna gesta, do sada neviđena:
prije nego je udijelio blagoslov, papa
Franjo prigiba svoju glavu pred
Crkvom, pred vjernicima, i od njih
traži blagoslov! Brat traži blagoslov
od svoje braće! Toliko bliskosti i
spontanosti, toliko vjere! Osvojio je
mnoštvo! Otvorio je svoje srce!
Što slutimo? Čemu se nadamo?
Što bismo željeli? „Franjo, idi i popravi
moju Crkvu koja je sva u ruševinama“
– bio je poziv Raspetoga bratu Franji
iz Asiza. Čuje li taj poziv i papa
Franjo? Vjerujem da snažno u njemu
odjekuje! Čujemo li mi taj poziv u
svojoj nutrini? Bilo bi dobro da ga
čujemo! Zajedno s papom Franjom
iz Buenos Airesa, slijedeći tragove
brata Franje iz Asiza, otkrivat ćemo
nove putove i tražiti snagu da sebe
snažnije ugradimo u Crkvu, pa da i po
nama Crkva postane ljepša. Framaši,
trebamo papi Franji! Trebamo Franji
iz Asiza. Gospodin još nije dovršio
što je s njim započeo! Zar nas papa
Franjo na to ne podsjeća?
77
ČITATI ZNAKOVE VREMENA
G o dišnjak Frame u Hercegovini / br. 1 , 2013 .
Čemu nas je učio
Benedikt XVI.?
Ponekad nas život, uistinu, zna iznenaditi, začuditi i prisiliti da se zamislimo nad onime što jesmo. Svaki novi dan
nosi obilje iznenađenja, svaka nova minuta zna biti toliko neizvjesna i nepredvidiva, a kad dođe, samo razmišljaš o
onoj sljedećoj i ne misleći na prethodnu. Život je toliko isprepleten - lijepo isprepleten. Život je toliko čudesan i smislen. Samo oni kojima se razbistri pogled, koji svoje oči širom otvore, mogu uvidjeti koliko se ljepote u njemu krije.
Piše: Mateo Zadro, Frama
S
vi smo razumno očekivali prelazak Ivana Pavla II. k Ocu,
zbog poodmakle dobi i bolesti s
kojom se borio. Međutim, rijetko
tko je očekivao ostavku pape Benedikta XVI. Ta vijest prohujala
je svijetom brzinom svjetlosti.
Sumnjam da se tko nije pitao: „Zar
može Papa dati ostavku?!“ Pogledi
u prazno i vrisak mnogih kršćana
bili su razlog za kratkotrajnu paniku i strah, a posebno u ovo vrijeme kada Crkvu mnogi proklinju
i probadaju sa svih strana. Uistinu, i kad čovjek doživi pozitivno
iznenađenje, u njemu se probudi
najprije strah, strah od nepoznatoga, a kamoli tek onda kad je nešto
samo po sebi strah. Ipak, kada bolje razmislimo, bio je to još jedan
dokaz poniznosti, još jedan ‘poen’
za papinstvo, potez kojem nas je
naučio sam Krist, a kojega je papa
Benedikt XVI. izveo najbolje što
je znao. Zapravo je posvjedočio
da je on samo Joseph Ratzinger u
Kristovoj službi. Nitko nedodirljiv
i svemoguć. Velik je samo Krist i
naša djela, a sami po sebi svi smo
sastavljeni od krvi i mesa, svi smo
78
slabi i suočeni sa sličnim teškoćama i križevima, u kojima se zapravo očituje naša snaga.
Oni koji to ne vide, ili ne žele
vidjeti, odnosno oni iz svijeta,
ustraju u pokušajima da veličinu
Benedikta XVI. svedu na najmanju moguću razinu, no ne dajmo
se prevariti. Nemojmo tražiti snagu Crkve u njegovom izboranom
licu, već u crvenim cipelicama i
neprestanom osmijehu. Mladost
i spremnost njegova srca koja nije
utihnula u njemu ni u osamdeset
i šestoj godini života, daje nam
za pravo vjerovati kako nas Krist
uistinu čuva. Preuzeti pontifikat od jednoga blaženika, štoviše
sveca naših dana, kako ga mnogi
nazivaju, nije nimalo lako, a kamoli odgovoriti izazovima koji te
čekaju. Međutim, ovaj Papa je u
svom osmogodišnjem mandatu
to uspio. Nalik Kristu, odgovorio
je svim olujama koje su pokušale
prevrnuti njegov brod. Njegova smirenost i otvorenost prema
svima ulijevala je sigurnost i mir
svim vjernicima. Iako nije sto puta
obišao svijet, svojom brigom i molitvom dotaknuo je mnoge i ostvario kontakt s njima. U svemu tome,
kao da je pozornost koju je davao
mladima najviše odjekivala. Do
kraja svjestan da ono što se danas
mladima nudi predstavlja najveću opasnost za Crkvu nastojao je
svojim riječima poticati na oprez i
uzdanje u Boga. Trudio se spriječiti otimanje mladih duša iz Crkve
kojima danas svijet prijeti sa svih
strana. Trudio se promicati mir i jedinstvo, naglašavajući vrijednosti prijateljstva i obitelji. Tako su ga
mnogobrojne poruke ohrabrenja i poziv na ustrajnost
učinile miljenikom mlade publike, a njegovi pohodi
na svjetskim susretima mladih privlačili su milijune
hodočasnika.
Naučio nas je mnogo ovaj starac. Zapravo, dao nam
je mnogo kvalitetnoga materijala koji sami trebamo
dobro proučiti i preslikati na svoj život. Veliko je kada
u onom trenutku kada si prepušten sam sebi, u trenutku kada se
tek počinješ suočavati sa životnim teškoćama, začuješ od svoga
duhovnog pastira poruku koja se
konkretno odnosi na tebe i tvoje
vršnjake, jer zna on sam kroz što je
sve prošao. Veliko je kada ti predstavnik samoga Krista na Zemlji
kaže: „Plivaj protiv struje, budan
sanjaj!“ I ako se katkad pitamo koji
je ispravan put, dovoljno je pogledati samo u povijest, bližu ili dalju,
svejedno. Tko god da je pokušao
ostvariti svoj cilj slijedeći izmišljena i neutemeljena uvjerenja kadtad se pokolebao, a njegovi su ciljevi ostali samo imaginarni. Samo
slijedeći Krista možemo uspjeti u
životu i na samrtnoj postelji biti
zadovoljni i sigurni. Ideologije
koje nam se nude, ako ih slijedimo,
zapravo su samo metak u prazno.
Stoga, ne smijemo se prepustiti snažnoj moći uvjeravanja - kao što sam
kaže, niti uspjehu pod svaku cijenu,
već poniznosti i ljubavi koju nam
Krist svjedoči. Za Benedikta XVI.,
a to nam svima stavlja na srce, poniznost nije odricanje već hrabrost. Zar ne možemo doslovno življenje
ovih riječi vidjeti u njegovom posljednjem činu?!
Nadalje, kao najvažnije što se može vezati za Benedikta XVI. je poziv na novu evangelizaciju. To nije
samo teološki nastrojeno tumačenje života, niti poziv
koji on po svojoj dužnosti mora uputiti, već njegova
unutarnja potreba koju je morao navijestiti svijetu,
što nam dodatno pokazuje njegovu brigu i predanost
Kristovoj Crkvi. Ne smijemo gubiti nadu, koliko god
prilike u kojima živjeli bile nepravedne, već naprotiv
trebamo biti sijači nade utemeljenoj na živom Kristu.
Također, ne trebamo suditi one koji su se odali raznim
porocima, već im pomoći u njihovom obraćenju. Na
mladima svijet ostaje, a na mladim kršćanima Crkva!
Zato se prije svega treba pobrinuti za uvjete u kojima
mladi odrastaju, kako bi uvijek imali one koji su spremni podmetnuti svoja leđa, baš kao i mali siromah
Franjo u snu pape Inocenta III.
Osobno sam ga vidio tri puta. Dva puta samo crvenu
kapicu i gornji dio čela jer se nisam mogao više propeti,
a drugi put kao sitnu bijelu točkicu udaljenu kilometar
od mene. Međutim, svaki put kao da mi je srce gorjelo.
Vjerujem da je isti slučaj bio i s tisućama mladih oko
mene. Duh Sveti koji putuje i živi s njim, daje nam za
pravo vjerovati da je ovaj čovjek uistinu sve dao za dobro Crkve i nas mladih. Ostaje nam poslušati ga, prevladati strah i otvoriti se Kristovoj milosti, koji nam ništa
Za Benedikta XVI., a to nam
svima stavlja na srce, poniznost
nije odricanje već hrabrost. Zar
ne možemo doslovno življenje
ovih riječi vidjeti u njegovom
posljednjem činu?!
neće oduzeti ako mu se prepustimo,
On nam može samo još toga dati!
I upravo zbog toga, kada jedan
osamdesetogodišnjak od kojeg
nitko ništa veliko nije očekivao
na početku njegovoga pontifikata,
ostvari tako divan odnos s vjernicima, život postaje ono s početka
ove priče. Čudesan! Dane koje je
proveo kao ‘dežurni’ na Svetoj Stolici, osluškujući kako Crkva diše i
pomažući da njom cirkulira čisti
zrak, ostat će upamćeni među mnogim vjernicima. Njegovim izborom
za papu Krist nam je dokazao da
nas još uvijek grli i da je s nama u
sve dane do svršetka svijeta. Ostaje
nam samo moliti se da novoizabrani papa bude slika i prilika svoje
dvojice prethodnika.
79
SAMO SITNICA
Bomboni
babe Luce
U svojih 35 godina života naučio sam da je nemoguće biti blizu
osobama, događajima, stvarima, a očekivati da one ne ostave
traga u mome životu. Također sam naučio da je nemoguće živjeti uz nekoga i ne ostaviti svoj trag u životu toga drugoga.
Piše: fra Josip Vlašić, OFM
J
ednostavno je to: mi smo odnosna bića. Sav svijet je u odnosu.
Svijet nas dotiče, i mi dotičemo
svijet. Svijet u nama ostavlja svoje
tragove, i mi u svijetu također. Sve
što postoji stoji u odnosu, u vezi, u
neprestanom dodirivanju. Sav svijet me se tiče i ima veze s mojim životom. I ja se tičem cijeloga svijeta.
Sjećanje čuva mnoge osobe koje
su doticale moj život. Ostao je trag
tih doticaja. Ono što jesam, jesam
zbog tih životnih dodira. Tragovi
su me oblikovali, izgradili moju
osobnost, pomogli mi da odrastem. Ti tragovi su svjedočanstvo
moga životnog puta. Oni su dar.
Oni su milost. No, nisu svi tragovi
tako ugodni. Zbog nekih tragova
mi je muka, jer nisu učinili da rastem, da se radujem životu, da moj
život bude životniji. Čini mi se da
je bilo nemoguće izbjeći te tragove,
te životne dodire. Da, postoje životni dodiri koji su bili protuživotni.
Ima jedna baba Luca. Dok čitate ovaj moj napis, možda je Luca
već prešla granicu zemaljskoga života. Rođena je davne 1926. Nije
se udavala. Trećarica je. Visoka je
80
k’o sveti Leopold Mandić. Za vrijeme posljednjega rata baba Luca
je oslijepila. Od tada do danas ne
vidi onako kako vidimo mi. Ali
ipak vidi. Uvijek me je vidjela kad
god sam slavio misu u staračkom
domu, u kojem baba Luca živi zadnjih 7-8 godina. I uvijek je nakon
mise činila istu gestu koja je ostavila trag u mome životu. Nakon
završne pjesme, uvijek bi slijedio
Lucin poziv: „Anđe, dođi der
vamo!“ Anđa je socijalna radnica.
Luca je voli. I Anđa voli Lucu. I,
kad bi Anđa došla do nje, Luca bi
iz svoga džepa izvadila 3-4 bombona i rekla: „Dadni ovo ujaku!“
Baba Luca je iz Bosne, a u Bosni se
za fratra kaže ujak. Ja bih joj izdaleka, svlačeći sa sebe misno ruho,
zahvalio, a ona bi se tako slatko i
glasno nasmijala i rekla: „Bogu
dragom hvala, ujaće!“ To su tragovi. Baba Luca je u mome životu
ostavila trag. Ja sam u životu babe
Luce ostavio trag. To su dragocjeni tragovi. Bili bi dragocjeni i bez
bombona. Bombon je tek prigoda
za ostaviti trag.
Ovih dana dobili smo poziv iz
staračkog doma. Baba Luca je slabo i treba joj sakrament ozdravljenja. Rado sam otišao. Baba Luca
se ispovjedila, pomazao sam je
svetim uljem i pričestio je. Nije
više životna. Leži u svom krevetu. To je njezin križ. Veli: „E, moj
ujače, gotova ti je baba Luca! U
ruke Božje!“ Razgovarali smo. Lijepo se ispovjedila. Nije se smijala
kao ranije, ali je sačuvala vedrinu.
Sačuvala je predanje Gospodinu. Mirna je. Pouzdana. Upamtit ću skrušenost i mirnoću kojom je molila
Djelo skrušenja. Naravno, nakon svega, dogodili su se
bomboni. Prije moga odlaska, uvukla je svoju ruku u
džep svoje pidžame. I opet ono isto: „Ujače, evo ti dikoji bombon.“
Tragovi. Tragovi koji su ostali na mome životu.
Tragovi koje sam ja ostavio i ostavljam na životima
drugih. Tragovi su blagoslov. Tragovi su i prokletstvo. Život me je naučio da mogu izabrati kakve
tragove želim ostavljati u životima drugih. Naučio
me je i da mogu ublažiti grubost ostavljenoga traga
u njihovim životima. Život me je naučio biti životu
zahvalan za dobre tragove koji su mi drugi darovali.
Naučio me je i da nije život gotov ako su na njemu
ostali tragovi odsutnosti dobra i ljubavi. Ipak, čini
mi se presudnim što na moj život svoj trag ostavlja
Gospodin, nadahnitelj svih dobrih tragova. U tom
tragu, svi su tragovi protumačeni.

Pjevajmo Kraljici anđela!

Zvona Delorite Velika Gospa 2014.

“Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio?” (Lk

Na dobro Vam došao Božić i Sveto porođenje Isusovo!

Idite i vi u vinograd

Pravilo - Franjevački svjetovni red

Suvremena pitanja broj 10

- Svjetlo riječi

Mir i dobro 1-2011.pdf - Hercegovačka franjevačka provincija

(PDF, 814KB) - Župa sv. Josipa Radnika

VJESNIK - Franjevci trećoredci glagoljaši

1_mir 1_2013.pdf - Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja

Školski list Osnovne škole ,,Vrhbosna”, broj 12

Službeni vjesnik, 3/2010. - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje