close

Enter

Log in using OpenID

- Franjevci

embedDownload
ŽUPNI LIST - rujan 2010.
str. 2.
Dragi župljani!
Na pisanje ovoga što
slijedi snažno me potakla
propovijed vlč. dr. Milana
Šimunovića, umirovljenog
profesora Riječke Bogoslovije,
koju je izrekao na Marijinom
Trsatu 28. 08. 2010.
hodočasnicima među kojima su bili i vjernici našeg
karlovačkog dekanata i naše župe. Naglasak je stavio na
Marijinu radost u Bogu i „da je jedino u Bogu radost i da
se jedino Bogom ispunjen čovjek može radovati.“ I
nastavlja: „Na tu činjenicu, veliku istinu naše vjere, da je
vjera ‹radost› i da je Marija prva to izrazila "Raduje se duh
moj"..., svojedobno nas je upozorio veliki i dragi papa
Ivan Pavao II. govoreći o Mariji …“
Marijina radost uključuje i Marijinu angažiranost
i svijest da Bog u njoj i po njoj „učini velika djela“ i
propovjednik nastavlja: „Nužno je da se na hodočašću, i
posebice na početku pastoralne godine, uvjerimo kako
Bog od nas očekuje velika ‹djela›, kao od Marije.
Razumljivo je da se nekad pokolebamo, da čak
posumnjamo i pitamo se: (…) Pa čemu i odlaženje na
mise? Kuda sve to vodi, pa i moj život? Međutim, vrijeme
je da svatko od nas bude sposoban prepoznati one velike
mogućnosti koje ima u sebi i velika iščekivanja koja Bog
u njemu pohranjuje... Želio bih da se svatko osjeti važnim
(od djeteta do posljednje bake) da svatko živi kao glavni
glumac u stvarnosti koja ga treba. Bog ne gleda tko je tko
po položaju, zanimanju, a pogotovo ne ljepoti i
bogatstvu... Svatko, baš svatko je važan. I Bog želi da
svatko bude radostan. Želio bih da se svatko osjeti
graditeljem budućnosti. (…)“
Evo, upravo to što sam podcrtao i istaknuo. Želio
bih da svi čujemo i da nas to potakne na veću angažiranost
u ovoj našoj vjerničkoj zajednici. I ovoj našoj crkvi. I da
drugi u nama vide vjeru radosti i radosno dolaženje i
angažiranje. Da budemo „graditelji naše zajednice“…
Ponekad je lakše stajati sa strane, ne angažirati se,
a davati primjedbe, savjete, napadati, kritizirati… No, ja
sam radostan što primjećujem da ima u našoj zajednici
osoba s dobrim idejama i da žele iza njih stati. Osjećam
porast da se s ljubavlju puno toga čini i da se sve više unosi
živost i angažiranost u ovu našu vjerničku zajednicu.
Moramo bit svjesni i toga da uvijek treba pojedinaca koji
će „potezati“, vući naprijed. I zato može i sigurno dolazi
do zamora i kod takvih pojedinaca, ali i članova unutar
zajednice. I zato je potrebno udružiti se. Potrebno je dati
podršku. Trebamo se založiti. To znači više puta žrtvovati
svoje slobodno vrijeme. Primijetiti drugoga u
angažiranosti i biti na raspolaganju da se ideja i zamisao
ostvari, a da puno ne ispitujemo: Tko je, koji potiče neku
ideju i zamisao? Znaj, na to nas potiče, poziva i stoji uz
nas sam Isus. On reče: „Gdje su dvojica ili trojica
sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.(Mt 18,20)"
Počinjemo novo razdoblje pastoralne godine.
Prosljeđujemo u onom što smo činili i želimo činiti još
puno toga. Želim u narednom vremenu da svaki član naše
vjerničke zajednice doprinese još većoj svijesti
povezanosti, sebedarja, angažiranosti i radosti, a osobito
članovi pojedinih skupina. Samo takav način stvarat će
radost u vjeri, i radost pripadnosti ovoj zajednici - Crkvi.
Takav način će stvarati radost dolaženja i na sva
događanja u našoj crkvi. Toliki su članovi: u FSR-u,
Frami, župnom pastoralnom i ekonomskom vijeću,
čitačima, pjevačima (mali i veliki Zbor), ministrantima,
obiteljskom pastoralu, uredništvu župnog lista… Svi
trebamo biti u službi Kristove Crkve.
Počinjemo i novu vjeronaučno/školsku godinu.
Hrvatski biskupi u pastoralnoj smjernici „Na svetost
pozvani“ ističu: „Ipak sva nastojanja oko vjerskoga
odgoja djece i mladih neće uroditi željenim plodovima
ako izostane podrška obitelji, čija je služba
evangelizacije „izvorna i nezamjenjiva“ kako kaže Ivan
Pavao II. (br.27)“ Nadalje se ističe: „Župna je zajednica
također jedan od bitnih čimbenika odgoja u vjeri… (br.
28)“ I: „Pouka u vjeri treba zahvaćati sve životne dobi. U
nas se, međutim, naglasak poglavito stavlja na
katehizaciju djece, dok katehizacija odraslih više
prigodna nego sustavna. (br.29)“
Dakle, vjerujem da smo razumjeli poziv svima da
kroz „katehezu“ upoznamo više svoje življenje u Kristu
kroz Crkvu. I zato zar je bitno: Kako je bilo ili kako će
biti? A i sami vidimo da treba „poukom u vjeri“ zahvatiti
sve uzraste. Mi ćemo se i ove godine više pozabaviti u
redovitom vjeronaučnom susretu s drugim, trećim,
sedmim i osmim razredom (srijedom, odnosno
četvrtkom) i njihovim roditeljima kroz susrete, koje ćemo
na vrijeme najaviti. Za sve druge razrede imat ćemo susret
svake prve subote u mjesecu u 10 sati. Molim
vjeroučitelje za prisutnost i vođenje evidencije dolaženja.
Neće biti prisile, želimo u ljubavi i slobodi služiti Kristu,
ali ni vi ne prisiljavajte svećenike da rade protiv svoje
savjesti i odredbe naših biskupa.
U duhu želje biskupa već 01. listopada krećemo
petkom nakon večernje mise s kratkim poukama „što je
misa?“. Zapamtimo, i ovo Isus sam progovara: "Ako me
ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati!" (Iv 14,15)
p. Franjo
OBAVIJEST:
Upisi djece za vjeronauk počinju:
za 2 i 3 razrede u srijedu, 15.09.2010. od 9-11 h i od 15-18 h
za 7 i 8 razrede u četvrtak, 16.09.2010. od 9-11 h i od 15- 18 h
Sav raspored događanja u našoj župi – vjeronauk za djecu i odrasle, susreti, hodočašća, raspored misa,
pripreme za krštenja i vjenčanja… naći će te na posebnom listiću za desetak dana. Listić će biti
dostupan na ulazu u crkvu i Župnom uredu.
Zaziv Duha Svetoga u nedjelju 19.09.2010. u 9 h.
str. 3.
ŽUPNI LIST - rujan 2010.
IZ ŽIVOTA FSR-a
U proteklim mjesecima članovi FSR-a bili su aktivni u uređivanju tavanskog prostora u samostanu i
pomoć pri uređivanju i preseljenju slika na novi izložbeni prostor u Radićevoj ulici (još uvijek traje
prodajna izložba pa svi koji to žele mogu posjetiti prodajnu izložbu na novoj lokaciji u blizini ZILIK-a)
Slavljenički kalendar - rođendan u RUJNU slave: Mikan Marija, Podvorac Katarina, Cerčić Marija i
Novosel Josipa – neka ih dragi Bog čuva i blagoslovi, a mi ih pratimo svojim molitvama!
HODOČAŠĆE U ASIZ
U organizaciji Područnog bratstva bl. Alojzija Stepinca iz Zagreba
hodočastilo se i ove godine od 18-23. lipnja u Asiz. Iz FSR-a
Presveto Trojstvo Karlovac hodočasnicima na Kaptolu pridružili
su se Davorin Šipek, Goran Trbuščić,Albina Petrak i Marija
Bogović.
Razmišljajući svi zajedno da nam je
ovo hodočašće Božji dar, krenuli
smo uz molitvu svi radosni put
Asiza, očekujući nestrpljivo
trenutak susreta s Franjom i
poviješću franjevačkog reda.
Potrebno je bilo otvoriti svoja srca
kako bi nam Bog i Franjo mogli
progovoriti.
Po dolasku u Asiz smjestili smo se u
hotel i započeli svoj duhovni hod.
Kako je naziv hodočašća bio
“Stopama sv.Franje i sv.Klare“
obišli smo mjesta u kojima su oni
započeli i širili franjevačku
duhovnost: Santa Maria degli
Angeli-bazilika u kojoj se nalazi
Porcijunkula-kapelica koju je Franjo
sam popravio i tu izmolio od Isusa
1216. godine tzv.porcijunkulski
oprost. Klara je također u toj kapelici
započela svoj život u Kristu pa tu
nastaje Drugi franjevački redKlarise. Kapelica preminuća sv.
Franje nalazi se u blizini
Porcijunkule. Imali smo priliku
sudjelovati u procesiji sa svijećama
zajedno sa
invalidima i
mnogobrojnim
hodočasnicima
kojom smo častili
Gospu čiji kip je
nošen u procesiji.
Sv. Damjan
crkvica je u kojoj
je sam Isus
progovorio Franji
sa raspela „Idi
Franjo i popravi
moju crkvu koja se,
kao što vidiš ruši“ ,
to je jedno od najsvetijih mjesta
franjevačkih početaka.Kasnije su se
tu smjestile Klarise-siromašne
gospođe kako su se tada zvale. U
gradu Asizu na njegovu početku
nalazi se Bazilika sv.Klare u čijoj
kripti se nalazi Klarino tijelo kojeg
čuvaju Klarise. U Bazilici se danas
nalazi i original križa sv. Damjana sa
kojeg je Franju pozva Krist. Sam
grad odiše svetošću dok kroz njega
prolazimo gledajući i slušajući priče
o životima i mjestima gdje su kršteni
i gdje su živjeli do svoga obraćenja
Franjo i Klara. Na kraju priče
dolazimo do Bazilike sv.Franje
jednog od sigurno najpoznatijih
svetišta kršćanstva. Unutrašnjost
Bazilike čine ciklusi fresaka kojima
mnogi poznati autori prikazuju
Franju kao evanđeoskog čovjeka,
navjestitelja mira i predstavljaju
jedan govoreći hram koji bez
posrednika može komunicirati sa
čovjekom koji je u njemu. Franjini
tjelesni ostaci nalaze se u kripti
Bazilike i mjesto su na koje mnogi
dolaze moliti u miru i tišini crpsti
snagu iz života kojeg je Franjo živio
kao vjernik učenik duboko
zaljubljen u Krista. Također smo
posjetili sveto brdo La Verna,
Fontecolombo i Grecio.
U samoći i tišini svih tih samotnih
mjesta Franjo i Braća susretali su se s
Bogom kroz molitvu i tu bili
ispunjeni ljubavlju Onoga koji ih je
pozvao, zahvaljivali su i veličali
svemogućeg Boga. Budemo li i mi
danas otvoreni za sva Božja
nadahnuća i spremni oprostiti
svima-pa i Bogu i nas će Bog ispuniti
ljubavlju i mirom kao što je Franju i
Klaru. Zahvalni za sve dobro što smo
dobili na ovome putu od našeg
nebeskog Oca radosno i u
zajedništvu koje smo doživjeli sve
vrijeme hodočašća vratili smo se
sretni svojim kućama.
Posebnu zahvalnost i Božji
blagoslov zazivamo na našeg
duhovnog pastira fra.Zdravka
Lazića koji nam je svaki dan donosio
Isusa služeći sv. misu i koji nas je
velikim žarom i ljubavlju vodio
stopama sv. Franje i sv. Klare.
A. Petrak
ŽUPNI LIST - rujan 2010.
str. 4.
HODOČAŠĆA
Krasno - Gospa u cvijetu
Svake godine 15. kolovoza, na dan svetkovine
Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, mnoštvo
vjernika hodočasti u mnoga Marijanska svetišta. Našu
domovinu možemo nazvati Marijanskom domovinom.
Isprepletena je s mnogim crkvama i svetištima, kako
onim najpoznatijim svetištima: Marija Bistrica, Trsat,
Sinj, Aljmaš, Ilača, Remete, Krasno, tako i onim koja su
poznata tek u širem zavičaju. Netko jednom prilikom
reče „Hrvati su kroz povijest izgubili kraljeve, ali
Kraljicu nikada“.
Ove godine odlučili smo suprug i ja hodočastiti u
Krasno. Na putu iz Karlovca prema Krasnom sustigli
smo puno skupina koje su hodočastile pješice iz
Saborskog, Plaškog, Gospića, Otočca, Perušića,Kosinja i
od drugdje. To je nekad bilo najposjećenije Marijansko
proštenište u Hrvatskoj, posjećenije od Marije Bistrice i
Trsata. Ljudi su dolazili pješice čak s Krka, iz Bosne i
Dalmacije.
Priča o Majci Božjoj Krasnarskoj potječe iz
1219. godine. Davna pobožna priča kazuje da su pastiri u
Krasnarskoj šumi pronašli na nekakvom panju čudesan
cvijet, a u cvijetu sliku Majke Božje. Pastiri otrgnu cvijet
i ponesu ga u Krasnarsko polje, gdje se od drevnih
vremena nalazila kapelica. Ali prenesenog cvijeta
nestade, dok ga pastiri ne nađoše na istom panju kao i prvi
put. To se čudo ponovilo nekoliko puta: prenosili bi
cvijet, a on se opet vraćao na panj u šumi. Mjesto koje je
Majka Božja odabrala, nije bio ni vidikovac, niti je na
tom mjestu netko živio, već naprosto jedna jama. Narod
je shvatio Gospinu želju, sagradivši joj u toj šumi
kapelicu, a nad samim panjem, gdje se cvijet ukazao,
podigli su joj žrtvenik. Kroz naredna stoljeća Krasno
postaje poznato proštenište, naročito čuveno po
čudesnim ozdravljenjima.
Proslava svetkovine Uznesenja Marijina u Krasnom
započelo je bdijenjem 14. kolovoza u 19.00 sati, križnim
putom, svečanom procesijom i misom. Nakon sv. mise
uslijedilo je klanjanje pred Presvetim tako da je bdijenje
potrajalo do 22.30 sati. Nakon bdijenja jedan veliki dio,
kao i mi, ostao je bdjeti cijele noći na prekrasnom
proplanku u srcu Velebita. Ovo mjesto nepomućene
tišine i nedirnute prirode idealno je za molitvu i
razmišljanja. Spavalo se gdje je tko mogao, neki u
automobilima, neki na otvorenom ili šatorima, a većina
nije spavala cijelu noć. U noći pa sve do početka proslave
uznesenja pristizali su hodočasnici koji su hodali po
suncu i kiši. Kilometri i kilometri hodanja da bi se
ispunila zavjetna obećanja i zahvalilo Majci Božjoj od
Krasna za sve blagoslove kojim nas Bog obilno daruje.
Centralna proslava Uznesenja, počela je u 11.00 sati, 15.
kolovoza uz sudjelovanje desetak tisuća hodočasnika.
Misu je predslavio sin Krasna, riječki nadbiskup i
metropolit Ivan Devčić u suslavlju mjesnog biskupa
Mile Bogovića te brojnih svećenika iz metropolije.
Uvrstimo se, dakle, u dugu povorku Marijinih
hodočasnika, onih iz prošlosti i onih danas i onih koji će
to biti. Ovaj blagdan hodočašća kazuje nam da je čovjek
putnik na zemlji. Čovjek ovdje nema trajnog boravišta ,
domovina je naša na nebesima.
M. Slavic
Dekanatsko hodočašće na Trsat 28. kolovoza 2010.
Znam da se mnogi pitaju je li potrebno ići na razna
hodočašća. Znam da je mnogima organizirati odlazak na
jedan, a kamoli više dana, skoro nemoguće, ali znam i da
negdje pred kraj Starog zavjeta piše: „Ovako govori
Jahve nad Vojskama! Još će dolaziti narodi i stanovnici
mnogih gradova. Stanovnici jednog grada ići će u drugi
govoreći: Hajde da idemo moliti lice Jahvino i tražiti
Jahvu nad Vojskama. Ići ću i ja!“( Zah 6, 20-22).
Zanimljiva je ova posljednja rečenica „Ići ću i ja!“. Mene
je baš ona potakla da odem na kratko hodočašće naše
župe i cijelog dekanata na Marijin Trsat. Da sam dobro
odlučio dobio sam potvrdu i u jednoj propovijedi u kojoj
je nedavno prekrasno objašnjeno da svoje spasenje
svatko mora izmoliti sam za sebe. Kako reče
propovjednik: „Vjera nije nasljedna, pa ni prava koja bi
proizlazila iz nje“. Time je točna činjenica da nam
molitve naših baka i roditelja mogu pomoći, ali bez naše
akcije te molitve nisu dovoljne za naše spasenje.
Bio je to samo poticaj da krenem na jedan dan, baš kako
kaže Biblija: moliti lice Jahvino i tražiti Jahvu, išao sam i
ja ne prepuštajući da taj dio za mene obavi supruga, kako
to znamo napraviti kad su u pitanju krunice, molitve i
hodočašća.
Naš autobus, ispunjen mahom bakama uz troje
unučića i pet muških glava, naravno uz obavezne
Rankića i Vericu, predvođen nadahnutim paterom
Toniom, otisnuo se u subotnje rano jutro prema svom
cilju. Cilj nije bio samo mjesto Trsat, već i molitva Bogu,
te molitva i preporuka Mariji za sve potrebe. Prekrasan
dan bio je suprotnost kišnim najavama, pa je mnoštvo
hodočasnika iz više od trideset župa od kojih je najviše
bilo baš iz našeg dekanata, moglo u miru obaviti sve
zavjetne i hodočasničke obaveze. Križni put na
mnoštvom zakrčenoj stazi bio je uvod u procesiju pred
misno slavlje. Zavjetnu svijeću našeg grada nosio je i
upalio naš gradonačelnik prof. Damir Jelić u pratnji
ŽUPNI LIST - rujan 2010.
str. 5.
mnoštvom zakrčenoj stazi bio je uvod u procesiju pred
misno slavlje. Zavjetnu svijeću našeg grada nosio je i
upalio naš gradonačelnik prof. Damir Jelić u pratnji
predsjednice gradskog vijeća gospođe Nade Murganić.
Veličanstveno euharistijsko slavlje uz mnoštvo
svećenika predvodio je naš dekan, monsinjor Ferdinand
Vražić. Među mnoštvom svećenika bio je ne samo naš
pater Tonio, već se odnekud stvorio i gvardijan Franjo.
Poslije euharistije kiša je oprala cijelo Primorje kao da
ispire grijehe što smo ih ispovjedili. Opraštajući se od
Majke Trsatske moglo se osjetiti da naše molbe neće biti
uzaludne. Skupa sa župom Presvetog srca Isusova, a za
razliku od ostalih župa koje su otišle na kupanja,
produžili smo u kratki posjet prekrasnoj crkvi Gospe
žalosne u Mrkoplju. Za one koji ne znaju, to je prekrasno
goransko mjesto koje ima proštenje treće nedjelje u rujnu
na kojem možete dobiti potpuni oprost.
Temperatura u Mrkoplju zna biti oko ništice već u rujnu.
U smiraj dana, oko 18 sati, vratili smo se u naš grad i
oprostili jedni od drugih do idućeg hodočašća.
Arkanđeli
(naslovnica: Mihael, Rafael i Gabriel s Tobijom, autor: Francesco Botticini, 1470.g.)
Arkanđeo je anđeo višeg reda koji za Boga obavlja posebne zadatke. Vjerovano je da postoji 7
arkanđela, ali u biblijskim su tekstovima opisivana samo trojica: Mihael, Gabrijel i Rafael. Ostali su
opisivani samo u apokrifima (legendama napisanim na temelju biblijskih i ljudskih pripovjedaka).
Arkanđeli upravljaju korom anđela koji ima dužnost brigu za ljude, njihova pratnja do spasenja i obrana
pred svim nedaćama. Anđeli su, po katoličkom učenju osobna, od Boga stvorena bića, koja „uvijek
gledaju lice Oca nebeskoga“ (Mt 18,10), te su neposredni svjedoci njegovih velikih djela i razglašuju
njegovu slavu (grčki angelos znači glasnik). Za razliku od ljudi, anđeli nisu vezani na tijelo. Oni su čisti
dusi, a posjeduju veću moć nad materijom od čovjeka i veću sposobnost spoznaje. Nauka o anđelima
(angelologija) razvrstava anđele u devet korova. Arkanđeli se nalaze u trećem koru.
Anđele, duhovna bića, nije moguće naslikati. Likovna se umjetnost domišlja pa ih uobičajeno prikazuje
kao lijepa bića, nalik na mladiće ili djecu, s krilima. Krila su simbol njihove nesmetane pokretljivosti i
nenavezanosti na vrijeme i prostor.
Sveti arkanđeli slave se 29. rujna.
Mihael ili Mihovil, hebr. „Tko je kao Bog?“, po Bibliji, na početku Božjeg stvaranja, vođa i pobjednik
u borbi protiv pobunjenih anđela koje je predvodio Lucifer (Sotona). Prema liturgijskim tekstovima
Mihael je voditelj duša u raj. Stari su ga pisci nazivali „vagatelj duša“ na posljednjem sudu. Općenito,
Mihael se štuje kao branitelj i zaštitnik vjere i Crkve. Kao svojeg patrona posebno ga časte, u vezi s
njegovom ulogom, vojnici i policajci, pa ljekarnici, vagari, trgovci i pekari.
Gabriel, hebr. „Moja moć je Bog“ ili „Božja snaga“, u Bibliji nastupa kao glasnik Božjih odluka. On u
Starom zavjetu tumači proroku Danijelu viđenje ovna i jarca (Dan 8, 16-26) i značenje sedamdeset
godina (Dan 9, 21-17). U Novom zavjetu svećeniku Zahariji naviješta rođenje Ivana Krstitelja (Lk 1,1120), ukazuje se Mariji i naviješta rođenje Isusovo (Lk 1,26-38) U Crkvi je godine 1951. proglašen
zaštitnikom telekomunikacija i obavijesnih sredstava. Patron je glasnika, poštara i filatelista.
Rafael, hebr. „Bog iscjeljuje“, ozdravitelj, u Bibliji se spominje samo u Knjizi o Tobiji, kao pratilac na
putu, zaštitnik i zagovornik mladog Tobije. Po Božjoj zapovijedi svladava pakosnog zloduha Asmodeja
i iscjeljuje Tobijina oca. Rafael je patron ljekarnika, iseljenika, hodočasnika, putnika, brodara, rudara,
krovopokrivača.
Uriel, hebr. „Bog je moje svjetlo“, savjetnik Ezdrin, anđeo pomoći i mira, stoluje na Nebu u blizini
samoga Boga. Uriel je Arhanđeo koji je nakon protjerivanja Adama i Eve iz Rajskog vrta postavljen na
ulaz Rajskih vrata.
Barahijel ili Maltijel, hebr. „Božji blagoslov“
Jehudijel ili Jofiel, hebr. „Slava Božja“
Zeadkijel, hebr. „Božja pravednost“
ŽUPNI LIST - rujan 2010.
str. 6.
Hrvatska franjevačka provincija „Sv. Ćirila i Metoda“
Uz 110 – godišnjicu postojanja
II DIO: Područja djelatnosti hrvatskih
franjevaca
Franjevci su se brzo udomili u Hrvatskoj te se
odmah uključili u:
1.PASTORALNU DJELATNOST
Provincija, koja je ustanovljena 1900. godine, nastavila
je višestoljetno pastoralno djelovanje. Franjevci su
najprije bili:
-misionari, počevši od Bosne preko susjednih krajeva,
gdje su nakon dominikanaca bili
-„inkvizitori“, tj. istražitelji krivovjerja, a poneki su
obnašali visoke dužnosti kao
-generalni vikari biskupa – zagrebačkog: fra Petar
Nikolić, fra Luka Ibrišimović i fra Mijo Pavunović i
srijemskog: fra Petar Pastirović.
Osobiti oblik pastoralne djelatnosti franjevaca u 17. i 18.
st. bila je vojna kapelanska služba, odnosno:
-dušobrižnička služba u vojnim logorima i utvrdama (u
Varaždinu, Ivaniću, Križevcima, Koprivnici, Gradiški,
Brodu, Somboru i Petrovaradinu). No tu je službu
franjevcima oduzela Marija Terezija 1752. god.
Prodorom Turaka u naše krajeve širio se islam ali i
protestantizam (luterani i kalvini). 1551. god. bilo je na
našem području 120 kalvinskih župa, a između Prvog i
Drugog svjetskog rata širili su se starokatolici. Ta je
situacija natjerala franjevce da su postali:
- vatreni borci protiv krivovjerja, a s druge strane postali
su ekumenski djelatnici šireći Uniju s grkoistočnim
Uskocima i Vlasima u Hrvatskoj i Slavoniji.
Značajan oblik redovničkog apostolata franjevaca jesu
tzv. Pučke misije, pa su se franjevci istakli i kao:
-pučki misionari i duhovnici bratovština. Pastoralni rad
franjevaca u zapadnom i središnjem dijelu današnje
Hrvatske provincije bio je u 17. i 18. st. neposredno vezan
uz samostanske crkve, jer su samostani postali sjedišta
različitih bratovština: najčešće Bratovština Franjevačkog
pojasa koju nije uvijek moguće razlučivati od zajednice
Trećeg franjevačkog reda. Tu su i Marijanske bratovštine
(Karmelskog škapulara, Marijinoga Bezgr. Začeća),
Bratovština Križnog puta (Petra Alkantarskog, Sv.
Antuna Padovanskoga, Sv. Mihovila Ark. i druge). Tim
pobožnostima vodili su članove bratovština dubljem
poznavanju otajstva vjere do uzornog kršćanskog
ponašanja.
Franjevci su bili i:
-širitelji kulta Majke Božje - Trsatske, Voćinske i
Osječke (Judske) preko samostana koje su u tim
mjestima posjedovali.
U razdoblju posttridentinske obnove franjevci su,
također, posebno njegovali propovijedanje nedjeljom i
blagdanima u korizmi i u drugim prigodama što je inače
tek II Vat. s. propisao kao obvezu. Propovjednička
djelatnost se toliko razmahala, da su se razlikovali:
-propovjednici - nedjeljni, blagdanski ili svečani i svagdanji ili opći. Mnogi franjevci istakli su se kao:
-pisci propovijedi, odnosno propovjedničke literature, te
propovijedi objavljivali u časopisu „Propovjednik“.
Propovjedničkoj službi bilo je blisko:
-katehetsko djelovanje uz koje se, nadalje, vezuje…
2.IZDAVAČKA DJELATNOST
Fra Bernardin Leaković napisao je i tiskao opširni
katekizam (1798.), te niz katekizama za srednje škole. Fra
Marijan Lanosović tiska molitvenike, a najpoznatiji
molitvenik, koji su franjevci izdali, je „Serafsko cvijeće“
– molitvenik i priručnik za članove FSR-a, ali i za sve koji
žele upoznati i njegovati franjevačku duhovnost i
pobožnost.
Tiskaju se i ČASOPISI – „Ružičnjak sv. Franje“
mjesečnik, izlazi na Trsatu 1896., a kasnije je promijenio
ime u „Glasnik sv. Franje“ (za cijelo hrvatsko govorno
područje). Nastavljajući franjevačku duhovnu tradiciju u
naše vrijeme se tiska „Brat Franjo“ – revija za
franjevačku duhovnost koju je pokrenula Provincija sv.
Jeronima/Zadar, a danas vodi zgb. Provincija. Nadalje
„Anđeo čuvar“ koji je izlazio od 1873. do 1936. god., a u
naše vrijeme izlazi zahvaljujući fra Gabrijelu Đuraku pod
imenom „Mali koncil“. Pater Zorislav Lajoš pokrenuo je
još 1962. god. vjerski list „Glas koncila“, koji provincija
sv. Ćirila i Metoda predaje 1965. god. Nadbiskupskom
duhovnom stolu Zagreb, te od tada izlazi kao katolički
tjednik za čitavo hrvatsko jezično područje. P. Zorislav
Lajoš osnovao je i Katehetski izdavački centar za
izdavanje novih katekizama, te organizirao, također,
izdavanje Ilustrirane Biblije mladih (osim na hrvatskom
jeziku i na mađarskom i albanskom).
Grb Hrvatske franjevačke provincije „Sv. Ćirila i Metoda“
Pater Bonaventura Duda i pater Jerko Fućak, uz
suradnike, pripremili su suvremeno izdanje Biblije na
hrvatskom jeziku, kao i nove lekcionare i tako nastavili
rad biblijskog prevodioca p. Matije Petra Katančića (koji
je 1831. u Budimu tiskao prvi cjeloviti prijevod Biblije na
hrvatskom jeziku), kao i sastavljača lekcionara: fra
Nikole Kesića (1709.-1739.), fra Emerika Pavića, fra
Marijana Lanosovića, fra Kaje Agjić (1805.-1892.)
str. 7.
Gore spomenuti prevoditelji (Duda-Fućak) poduzeli su
organiziranu i sustavnu biblijsku i teološku formaciju
laika časopisima „Upoznajmo Bibliju“ (1965.-1970.) i
„Vrijeme i riječ“ (1971.-1972.), a p. Jerko Fućak stajao je
i na čelu tzv. Dopisne teologije pod pokroviteljstvom
Instituta za teološku kulturu laika u Zagrebu.
Od 1985.-1989. p. Mirko Mataušić uređuje i izdaje
liturgijsko-pastoralni „Listić“, kojeg nasljeđuje „Živo
vrelo“ – liturgijsko-pastoralni list za promicanje
liturgijske obnove, a izdaje ga Hrv. Institut za liturgijski
pastoral pri HBK. Kao pionira audiovizualnih sredstava
kod nas treba istaći p. Miroslava Hlevnjaka, autora niza
filmova i video produkcija.
Veliku pažnju poklanjali su hrvatski franjevci za:
3. ŠKOLSTVO I ODGOJ
„Za širenje pismenosti i osnovnog školstva u Hrvatskoj
najzaslužniji su franjevci!“ ističe još 1910. god. A. Cuvaj
(„Građa za povijest školstva kraljevine Hrvatske i
Slavonije“ sv.I str.74.)
Poznato je da su oni bili:
-prvi učitelji u pučkim školama (u Kostajnici, Virovitici,
Čakovcu, Križevcima, Samoboru, Koprivnici, a osobito
u slavonskim mjestima).
Premda su isusovci i pavlini osnivači gimnazija u
Hrvatskoj i Slavoniji, ipak su i franjevci otvorili javne
gimnazije u Subotici 1746., u Brodu 1770. i u Rumi 1779.
god. Kad je, pak, 1773. bila ukinuta Družba isusovaca, a
Josip II zabranio rad pavlinima i pijaristima, preuzeli su
franjevci gotovo sve državne gimnazije u Hrvatskoj,
osim gimnazija u Rijeci i Zagrebu. U Osijeku predaju od
1779.-1855., u Karlovcu od 1783.-1861., gdje je pohađao
gimnaziju i vođa Ilirskog pokreta Ljudevit Gaj,
preporoditelj Istre Juraj Dobrila, poslije porečko-pulski
biskup (obojica čak stanuju u samostanu!), a predaju
također u Senju od 1802. do 1806., u Varaždinu od 1833.
do 1854., a u Požegi od 1834.-1864. godine. Predavali su
povremeno franjevci i na zagrebačkoj gimnaziji (Mirko
Demek, Adalbert Bekefi, Petar Matija Katančić i dr.) .
Stoljećima su na mnogobrojnim učilištima predavali
vrsni profesori. Neki su predavali na učilištima izvan
svoje provincije: u Rimu i Mantovi, u Budimu i Kaloči, u
Hankowu u Kini, u Queson City na Filipinima itd.
-prva tiskara u Slavoniji, u Osijeku (1735.-1774.) ne
samo da je znatno olakšala izdavanje časopisa i glasila,
nego je omogućila da franjevci daju doprinos jeziku i
književnosti svoga naroda pišući pravopisna djela,
povijesne rasprave, pučko-prosvjetiteljska djela, drame,
crtice i pripovijesti.
4. GLAZBA
U franjevačkim samostanima kontinentalne Hrvatske
nije bila zanemarena, dapače, njegovalo se posebno
koralno, crkveno pjevanje i pučka crkvena popijevka.
Crkvena literatura pojedinih samostana o tome posebno
svjedoči. Mnogi su se franjevci bavili glazbom, bilo je
vrsnih orguljaša, ali i kompozitora, između kojih se
izdvajaju: Fortunat Pintarić (1797.-1867.), Miroslav
Grđan (1915.-1945.) i Kamilo Kolb (1887.-1965.), a kao
muzikolog Marijan Jaić (1795.-1858.). .
ŽUPNI LIST - rujan 2010.
5. KARITATIVNA DJELATNOST
osobito prema bolesnicima bila je vrlo istaknuta.
Franjevci na području današnje Hrvatske provincije
bavili su se medicinom i farmacijom. Jedni su bili
bolničari, drugi ljekarnici, treći ranarnici ili kirurzi. Od
16. stoljeća dalje medicinske službe bile su dopuštene
samo samostanskoj braći, a ne i svećenicima. Ipak je bilo
apotekara svećenika. Franjevci kirurzi i bolničari pružali
su svoje usluge i građanima, premda su prvenstveno bili
određeni za službu bolesnim redovnicima
Najstariju samostansku bolnicu imao je samostan u
Varaždinu 1662. god. God. 1689. bolnica i apoteka
preuređene su na suvremeniji način, tako da je ljekarna
mogla zadovoljiti potrebe grada, koji je u to vrijeme bio
glavni grad Hrvatske. Tek početkom 18. Stoljeća otvaraju
građani svoju apoteku, a franjevačka i dalje djeluje do
1773. god., kad joj je zabranila rad carica Marija Terezija.
U samostanima na Trsatu, u Virovitici i Kloštru Ivaniću
bile su javne ljekarne.
Franjevci, koji su se posvetili medicinskoj službi
redovito su za to polazili školovanje, dobivali diplome
nakon položenih ispita iz kirurgije i liječenja unutarnjih
bolesti, te im se dozvoljava javna kirurška praksa.
Samostanski su bolničari svoje znanje upotpunjavali, što
nam svjedoče u samostanskim knjižnicama brojne
medicinske knjige. Emerik Pavić izdao je u Pešti 1768.
godine prvu medicinsku knjigu na hrvatskom jeziku.
U domenu karitativnog djelovanja pripada i briga za
siromahe. Među najsvjetlijim primjerima ovoga
područja ističe se Đuka Bencetić (1881.-1949.), osnivač
karitativne zadruge „Zadruga sv. Antuna“, te Dječjeg
obdaništa i Pučke kuhinje u Karlovcu. Stoga s pravom
mu na grobu stoji „Tješitelj karlovačke sirotinje“.
Djelovanje franjevaca na području današnje
Hrvatske provincije sv. Ćirila i Metoda, kako se iz ovog
priloga vidi, nije bilo ograničeno samo na područje
vjerskih djelatnosti, nego je ostavilo vidljivih tragova u
kulturi, umjetnosti i znanosti hrvatskog naroda.
Gradili su i opremali crkve i samostane, naručivali ili
sami izrađivali umjetnine – slike, kipove, zlatarske
proizvode.
Franjevci su, osim toga, baštinici i čuvari velikog
kulturnog i umjetničkog blaga, čijem su stvaranju mnogo
pridonijeli, a sada je pohranjeno po crkvama,
samostanima, riznicama, arhivima i knjižnicama.
Provincija se, međutim, ne zadovoljava pukim čuvanjem
toga bogatstva, nego ga nastoji učiniti pristupačnim
znanstvenoj i široj javnosti. Tako su knjižnice u
Našicama i Slav. Brodu dostupne istraživačima kulturne
baštine i znanstvenicima. Jednako tako Zbirke i sakralni
muzeji u Klanjcu, Krapini, Osijeku, a na tom je putu i
Sakralna zbirka u Karlovcu, kao i samostanska knjižnica
koju sada uređuje naš provincijski knjižničar p. Vatroslav
Frkin.
Priredio p. Tomo Rumenjak prema: ŠEMATIZAM
Hrv. franjev. prov. Sv. Ćirila i Metoda, Zgb. 1969.,
Franjevci Hrv. Provincije Sv. Ćirila i Metoda, Zgb. 1992.,
F.E. Hoško: Franjevci i poslanje crkve u kontinentalnoj
Hrvatskoj, Zgb. 2001.
ŽUPNI LIST - rujan 2010.
str. 8.
Radovi u samostanskoj knjižnici
V
Povijest knjižnice:
Zagrebački biskup Petar Petretić pismom od 31. kolovoza 1658. daje franjevcima dozvolu
da borave u Karlovcu. Nakon službenog dopuštenja da franjevci preuzmu župu i smiju
graditi samostan, možemo pretpostaviti da su naskoro imali u samostanu i knjižnicu.
Zapisi na dvije knjige iz 17. stoljeća govore da samostan ima knjižnicu 1668. godine. U
velikom požaru 17. travnja 1692. g. potpuno je izgorio samostan. Novi samostan je
izgrađen na starim temeljima od 1692. do 1705. Iako samostanska knjižnica ima tiskanih
djela već iz 15., 16. i 17. stoljeća, možemo reći, na temelju sačuvanog fonda knjiga iz 18.
stoljeća, da je upravo procvat doživjela u 18. stoljeću što se, također, nastavlja u 19. i 20.
stoljeću. Ova knjižnica je prava riznica zbog nekih izuzetno vrijednih djela.
V
Zapis na knjizi 1668.
Neka posebno vrijedna tiskana djela:
1) Knjižnica ima tri inkunabule / lat. incunabulum, kolijevka, početak
nečega - naziv za knjige tiskane od 1455.-1500. g. nakon izuma
Gutenbergovog tiskarskog stroja, jednog od najvećih i najvažnijih
čovjekovih otkrića, prva tiskana knjiga je Gutenbergova „Biblija“
tiskana 1455. godine u dvjestotinjak primjeraka /. Jedna inkunabula
INKUNABULA, Pius II, papa
Epistolae familiares, Nurembergae, 1486.
je posebno vrijedna za Hrvatsku jer se nalazi, za sada, samo u karlovačkoj
samostanskoj knjižnici. Da li još koja knjižnica ima ovakvu inkunabulu,
pokazat će tek novi popis inkunabula za Hrvatsku koji pripremaju
djelatnici Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
2) Posebno je vrijedno djelo „Ordo agendorum et cantadorum“ tiskan 1660. u
Veneciji. Ovo djelo je tiskano za Bosnu, Hrvatsku i Sloveniju. Nigdje do sada
nije nađeno ovo djelo tiskano za te tri države.
3) Barun Franjo Trenk napisao je „Memoare“ na njemačkom jeziku. Mi ih
imamo u našoj knjižnici tiskane na talijanskom jeziku u dva sveska. Čuo sam
da su Trenkovi „Memoari“ prevedeni u 18. stoljeću na engleski i francuski
jezik. Naskoro bi „Memoari“ trebali izaći na hrvatskom jeziku. U tijeku je
njihovo prevođenje.
4) Mljetski benediktinac je napisao djelo „Hierolexicon“ koji je izišao u 18.
stoljeću. Tiskan je u Veneciji. Imaju ga neke knjižnice u Hrvatskoj. Prof. Šime
Jurić u svojim „Latinistima“ navodi Nijemca Hurtera da je Magrijev
„Hierolexicon“ tiskan u Bologni. Ova knjižnica ima, za sada jedina u Hrvatskoj, bolonjsko izdanje iz 18. stoljeća.
V
Sadašnje stanje franjevačke knjižnice u Karlovcu:
Zbog gore navedenih djela, ali nadasve nekoliko stotina školskih priručnika iz 18. i 19. stoljeća, kao i sačuvane
beletristike hrvatskih realista druge polovice 19. stoljeća, krenuli smo prije tri godine, uglavnom u ljetnim mjesecima,
u pretres svih djela koja su u knjižnici. Preko polovice djela je već pregledano. Naši srednjoškolci, studenti i neki
sugrađani zdušno su se prihvatili posla, te
skidaju stare etikete i brišu stoljetnu prašinu s
knjiga i časopisa. Nadamo se pretres privesti
kraju kroz par tjedana. Police su drvene, koje
majstori – stolari uređuju da bi se knjige složile
po stoljećima. Nabavljeno je više metalnih
trezor – ormara u koje stavljamo najvrednija
djela. Preko sto svezaka najvrednijih tiskanih
knjiga je na restauraciji u Arhivu Hrvatske u
Zagrebu.
Priredio p. Vatroslav Frkin
/ koristio povijesne podatke iz monografije
„Franjevci u Karlovcu“ - o. Paškal Cvekan,
1979. godina /
ŽUPNI LIST - rujan 2010.
str. 9.
Šaljive crtice....
Ja nisam tip koji će nabrajati što se kada dogodilo i zašto.
Mene više zanimaju odnosi među ljudima i to oni šaljivi,
svakodnevni koji nam život čine ljepšim i zanimljivijim.
Slučajno sam se pridružila dobrovoljcima koji rade na
izložbi i potpuno su me osvojili svojim entuzijazmom,
svojim upornim i tvrdoglavim radom bez obzira na sva
događanja oko njih. Evo moje šaljive crtice:
Kako se pater Franjo nosi s dobrovoljcima i izložbom?
Dobrovoljci - to vam je dobro organizirani lanac. Ide ovako:
Vesna: Pater mi bi pokrečili ,bit će ljepše.
Pater:Ne, ne, nema novaca za to, nećemo ulagati.
- Ode Vesna, dođe Ante…
Ante:Pater, narod je nezadovoljan, mi bi pokrečili.
Pater:Ne!
Ante:Mi ćemo to sami, trebamo samo boju.
I što će jadan čovjek, zna da ako kaže „ne“ doći će opet neko
drugi. Misli, pustit će ga na miru. Pokrečeno! Možemo
postaviti izložbu. Ali.......
Vesna:Pater mi bi na tavan. Možda nađemo nešto zanimljivo
za izložbu.
Pater:Ne znam baš.
Vesna:Mi bi samo pogledale.
Pater:Dobro, pogledajte!
Vesna: Pater mi bi uzele samo ovo, još samo ovo, joj i ovo bi
nam se uklopilo…
Pater:Dobro, dobrooo.. - Izložba sasvim lijepo napreduje
ali… Vesna:Pater mi bi na zvonik još nam nešto nedostaje.
Pater:Ako vas pustim na zvonik skinut ćete zvono i donijet na izložbu. Ne može!! (SMJEH:J)
Sasvim Vam je jasno da pateru uopće nije dosadno i da mu je zapravo sve to drago. Prije nego smo
krenule na tavan napravio je s dečkima radnu akciju čišćenja tavana i spremanja vrijednih stvari u
muzej. Ali mi smo zapazile ispod prljavog stakla prekrasnu maketu „Karlovačke zvijezde“. Prašnu,
ostavljenu, zaboravljenu. Napravili su je djed Janko i unuk Cvetković. Samo to znamo o maketi.
Ako ih znate, pozovite ih neka nam se jave. I tako, sada maketa krasi izložbu u Radićevoj. Pogledajte!
Iz svega navedenog vidite koliko truda dobrovoljci ulažu da izložba bude što ljepša, ali ne samo izložba
i oko drugih događanja i akcija je isto. Ali i koliko truda p. Franjo ulaže da se sve u samostanu i crkvi
uredi, svima na korist. Njemu jednostavno ne možemo reći NE kad pozove, jer nas uvijek pusti da
odradimo po svom. Mislim da je sljedeći korak čišćenje zvonika ili…? Pridružite se!
Aukcija slika
Dana 12.srpnja.2010. u prostorijama samostana održana
je aukcija slika nastalih na likovnoj koloniji, a u sklopu
izložbe „Bog ljubi veselog darivatelja“. Na aukciji je
ponuđeno 50 umjetnički slika, 3 fotografije i jedna
skulptura.
Slike su nosile djevojke iz folklornog ansambla "Matija
Gubec“, odjevene u narodne nošnje koje se nose u
provinciji sv. Ćirila i Metoda. Narodne nošnje su bile iz
Rečice, Bratine, Turnja, Jamnice, Kupčine, Zagorja,
Like, Posavine, Moslavine, Podravine, Međimurja,
Slavonije, Baranje, Bunjevca i Krašića.
Aukciju je vodio Damir Valent , a u glazbenom dijelu
sudjelovali su: Ratko Pogačić, Ana Ivandić, Nikica
Ivandić i „Rečički sokoli“. Da bi se posjetitelji ugodnije
osjećali pobrinula se ugostiteljska škola i konobar Mirko
Pliša. Na kraju aukcije p. Franjo se zahvalio svim
sudionicima i posjetiteljima kao i umjetnicima potičući
ih na daljnji rad i stvaranje. Prihod od aukcije ide za
potrebe crkve.
V.Beg
ŽUPNI LIST - rujan 2010.
FRAMA NA PUTU ( II dio)
XVII. hod franjevačke mladeži
Od 25. srpnja do 5. kolovoza ove godine održan je XVII.
hod franjevačke mladeži pod geslom „Na izvor života“.
Na tom hodu sudjelovalo je nekoliko karlovačkih
framaša. Hod je započeo u Hrvatskoj Kostajnici
svečanim euharistijskim slavljem koje je predvodio
sisački biskup Vlado Košić. Put od Hrvatske Kostajnice
do Cernika framaši su prehodali u nekoliko etapa:
Hrvatska Kostajnica – Hrvatska Dubica, Hrvatska
Dubica – Jasenovac, Jasenovac – Novska, Novska –
Okučani, Okučani – Cernik. Prva faza hoda završila je u
nedjelju 1. Kolovoza, kada su framaši zajedno sa
župljanima župe Cernik slavili euharistiju kojom je
predsjedao požeški biskup Antun Škvorčević.
str. 10.
Druga faza hoda sastojala se od posjeta gradu Asizu. U
Asizu smo prvo posjetili baziliku Sv. Franje, a na njegovu
grobu smo slavili sv. misu. Nakon sv. mise uslijedilo je
razgledavanje grada i obilazak važnih mjesta za
franjevački red (bazilika Sv. Klare, asiška katedrala,...)
Svi oni koji su sudjelovali na hodu (mladi iz Italije,
Austrije, Francuske, Mađarske i Hrvatske) okupili su se
na trgu ispred bazilike Svete Marije Anđeoske, a zatim
smo u procesiju ulazili u Porcijunkulu- malu kapelicu
koja se nalazi unutar bazilike, gdje smo se zadržali u
kratkoj molitvi. U Asizu smo bili smješteni u športskoj
dvorani zajedno sa framašima iz Primorsko-istarskog,
Zadarsko-šibenskog i Splitsko-dubrovačkog područnog
bratstva. Posjetili smo i druga mjesta u blizini Asiza koja
su važna za franjevački red: Fonte Colombo, Greccio i La
Verna. U Grecciu smo slavili božićnu sv. misu jer Greccio
je mjesto gdje je sv. Franju prvi puta načinio žive božićne
jaslice a Fonte Colombo je mjesto gdje je sv. Franjo
napisao „Pravilo franjevačkog reda“. Vrhunac hoda bilo
je slavljenje porcijunkulskog oprosta 2. kolovoza, u
zajedništvu sa svim mladima iz nekoliko europskih
zemalja (Italija, Francuska, Austrija, Mađarska). Na
povratku kući posjetili smo i brdo La Verna gdje je sv.
Franjo primio svete rane. U Zagreb smo stigli 5. kolovoza
oko 7 h. I na ovom Framinom hodu pratili su nas naši
duhovni asistenti i časne sestre.
Svim mladima koji žele slijediti franjevačku
duhovnost upućujemo poziv da iduće godine sudjeluju na
„hodu“.
T. Šegina
Ljetna volonterska iskustva iz franjevačkog
samostana u Rovinju
Tijekom ljeta u Caritasovom odmaralištu u Rovinju raznim skupinama
korisnika pomagali su mladi volonteri iz naše biskupije. Sastav skupina koje
dolaze na ljetovanje različit je, tu ljetuju djeca i odrasli slabijeg imovinskog
stanja, kao i višečlane obitelji te djeca poginulih branitelja. Volontirati su mogli
punoljetni srednjoškolci i studenti, pripravni da pomognu ljudima u potrebi.
Ostavljajući dobre utiske od prošle godine Odboru za brak i obitelj ponuđeno je
da organizira i pošalje volontere iz naše župe. Kao volonteri odazvali su se
Nikša Skeledžija, student druge godine FER-a, kojemu je to bilo prvo
volontiranje i Petar Slavić koji je volontirao i prošle godine.
„Da bi pojedinim skupinama bilo lijepo i ugodno brine se stalno osoblje na čelu
s neumornom gospođom Jadrankom, a mi volonteri smo kao njihova desna
ruka“, rekao je Nikša. „Ovdje smo kao jedna velika obitelj ali koja ima dosta
suđa i zdjela za oprati kao i sve ostalo pospremiti poslije objeda. Mada ovo prvi
put radim, do sada nisam razbio niti jedan tanjur i nije mi teško. Majica je
znojna ali veseli me pomagati. Ovdje vam mobitel i televizor ne trebaju. Nakon
napornog rada Petar i ja često navečer za skupinu sviramo na terasi. U
slobodno vrijeme se kupamo ili šetamo po Rovinju. Nakon ovog vraćam se
studiranju, a svakako bi pozvao i druge mlade, jer na ovaj način imamo priliku
pomoći drugima. Vidimo se iduće godine i javite se svi koji želite volontirati. “
Nadamo se da će mladi naše župe biti potaknuti iskustvima ove dvojice
volontera i da će ih veći broj odlučiti na taj način pomoći drugima.
P. Slavić
U dobru i zlu...
Dvoje članova naše Frame,
Iva i Mario, sklopili su 7.
kolovoza sakrament braka.
S obzirom na to da su se kod
nas upoznali, sprijateljili, a
zatim i zavoljeli te zaručili,
naša je radost zbog njihove
odluke tim veća. Čestitamo
im od srca i želimo im dug,
radostan i plodan zajednički
život!
razmišljanja...
Dođite…!
Kako su me osvojili ?!
Kako iskazati poštovanje, a ne izazvati
pozornost? Jeste li se ikad pitali? Vjerojatno jeste, jer svi
smo mi samo ljudi. Nitko od nas nije imun na subjektivno
razmišljanje u kojemu smo sami sebi objekt. Kad
krenemo van svojeg doma stanemo pred zrcalo i
pogledamo je li sve na svom mjestu, jesmo li se
počešljali, je li odjeća na nama u skladu, je li nam čista
obuća? Zašto to sve radimo? Sami sebe nećemo gledati,
ali će nas drugi vidjeti. Razlog je znači ipak u dojmu koji
želimo ostaviti na druge. A dojam koji ostavljamo na
druge nam je bitan. Naša odjeća, naš stav, naše
ponašanje, naš govor, glatko obrijana lica muškaraca,
šminka na licima žena, frizure… Sve je to bitno nama
samima radi mišljenja drugih o nama ali i radi našeg
osjećaja. Nisu to samo subjektivni osjećaji, postoje i
navike koje su postale pravila.
Kako i u cijelom socijalnom svijetu postoje
pravila ponašanja, pa tako postoje i u crkvi. Većina nas
misli da poznaje sva pravila ponašanja, kako u životu
tako i u crkvi, i često smo spremni na kritiku drugih, a
brvno u svom oku i tako ne možemo vidjeti.
Početkom ove jeseni od prvog listopada u našoj
crkvi, petkom poslije večernje mise održavati će se kratki
sastanci za sve vjernike. Tema naših sastanaka biti će baš
ponašanja u crkvi o kojima će nam progovoriti naš
župnik. Znam da će neke ova najava preplašiti i da će
pokušati izbjeći dolazak iz straha da ne spoznaju vlastite
zablude ili da pokažu svoje neznanje. Nemojte se plašiti,
predavanje će biti jednosmjerno uz mogućnost pitanja o
svemu što Vam nije jasno. Ako pak mislite da Vam je sve
jasno ili da sve znate, molimo Vas dođite, ovo je baš za
Vas.
Dođite da skupa razjasnimo sve zablude i
nepoznanice. Dođite jer ovdje bi smo trebali naučiti kako
da se spremimo da bi nas vidio onaj čije mišljenje bi nam
jedino trebalo biti bitno.
Kad odlučiš ići sa Isusom pod ruku sigurno nećeš ići
ravnim stazama. Puno je zamki na putu, nisi ni svjestan koliko i
koje su i da li ćeš ih prijeći, a Isus uvijek pita :“ Zar ćeš
odustati?“
Kao i mnogi ljudi koji se preispituju puno sam
prigovarala što je crkva zatvorena. Otvoreno je samo za
vrijeme mise, a u međuvremenu ništa, a toliko potrebitih duha.
Koliko puta bi sjela u praznu crkvu i u miru razgovarala s
Isusom, s Marijom. Sigurno nisam jedina. Nekako u tišini i
samoći lakše je Bogu reći što te tišti, zbog čega ti se plače. Ti
momenti dođu u podne ili u pet kad su vrata zatvorena. Tuga i
nevolja ne znaju da su vrata otvorena od sedam do devet . Zar
ćeš odustati? Što ćeš poduzeti? Isus ima plan. Uključila sam se
dobrotvorno u rad crkve. Nisam imala namjeru ići previše, tek
toliko da vidim kako je to s druge strane. Nekako sam vjerovala
da je to dosta zatvoreni tip okupljanja, nisam poznavala te
ljude. Ali Isus kad te primi za ruku i počne voditi sve nekako
olakša. I počela sam upoznavati jednu osobu za drugom,
počela sam doživljavati neobične stvari. Jedna prekrasna
gospođa me prvi puta vidjela, a saslušala je moje tegobe kao da
su njene i poklonila mi malu Bibliju. Počela sam upoznavati
svećenike i časne sestre i osvojili su me. I oni su ljudi, nisu
odvojeni od nas, nego smo se mi malo po malo odvojili.
Zamjeramo ovo i ono, a ne trudimo se upoznati ih bliže.
Vjerujte ni jedan vas svećenik neće odbiti , ako zaželite s njim
popričati mimo ispovjedaonice o bilo čemu. Koliko sam se
puta ovih dana iznenadila njihovom jednostavnošću i
otvorenošću. Mi ljudi sebi stavljamo ograničenja i mislimo da
oni moraju znati što nas tišti. Kako, ako im ne pokažemo.
Moramo se potruditi pokazati gdje nas boli i ne odustajati ako
se ponekad i ne odvija sve kako bi mi željeli.
Jedan Pater mi je u razgovoru krasno opisao naš
odnos prema Bogu. Kad ga trebamo mislimo da je dovoljno
pritisnuti prekidač i On će sve riješiti. To je nevjerojatna istina,
jer Bog to zaista i radi u svakom trenutku, ali dok nam je dobro
nije nas briga. A zapitamo li se kako Mu vraćamo?!
G. S.
N. M.
Dragi župljani!
Sve Vaše primjedbe, zapažanja, želje, promišljanja, rado ćemo objaviti. Pišite nam na: [email protected] ili
ubacite u sandučić kraj župnog ureda - „ZA ŽUPNI LIST“
Uredničko vijeće!
NAJAVA HODOČAŠĆA U ME? UGORJE
„ZAHVALA I PREPORUKA KRALJICI MIRA ZA BIBLIJSKO BDIJENJE ZA SVE ŽUPLJANE NAŠIH ŽUPA“
Od 15. - 17. listopada 2010. (Križevac, Podbrdo, susret s vidiocima, posjet zajednicama...)
Duhovno vodstvo - Mogućnost obročnog plaćanja u župama - Za sve informacije javite se župnim koordinatorima Cijena 370,00 kuna - za djecu do 12 g. 210,00 kn
U NAŠOJ ŽUPI KOORDINATOR JE ANTE SLAVIC, tel. 092 20 50 252 i 654 – 839
IMPRESUM
Odgovorni urednik – pater Franjo Tomašević; Organizatori – Boris Rak i Damir Milčić; Uredničko vijeće – Tomislav Šegina,
Boris Rak, Ante Slavić, Zvonimir Gerber, Damir Poljančić, Željko Šalković, Damir Milčić, Stipe Granić, Sandra Milčić;
Priprema za tisak – Stipe Granić, Zvonimir Gerber, Sandra Milčić
Izdavač – Župa i samostan Presvetog Trojstva; žr 240008-1101424067; tel 615-950
http//www.franjevci-karlovac .hr / e-mail: [email protected] / Tisak – Tiskara „Ivan“
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
4
File Size
1 479 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content